NARODNO SVEUILITE SPLIT BIBLIOTEKA OTOK

UREDNIK Stjepan Puljiz

RECENZENT Robert Perii

ILUSTRACIJE Darinka Giljanovi

NASLOVNA STRANICA Ines Smoje Darinka Giljanovi LEKTOR Stjepan Puljiz

TISAK FRANJO KLUZ - OMI

CIP - Katalogizacija u publikaciji Sveuilina knjinica u Splitu UDK 886-2-1 I. S. Suri Vidi toku est / I. S. Suri; [ilustracije] Darinka Giljanovi]. - Split : Narodno sveuilite, 1997. - 150 str.: ilustr.; 20 cm. (Biblioteka Otok ; knj. 26) Stihovi. - Biljeka o autoru na omotu. ISBN 953-6361-12-4

ISBN 953-6361-12-4

I.S. Suri

VIDI TOKU EST

Split, 1997.

Zbirka pjesama Vidi toku est I.S. Surija iliti, de facto, Suroga - u detaljima netipina, ali ipak - u mnogoemu je tipina prva pjesnika knjiga, a kad smo ve kod tipinosti: odraava ona na taineovski nain i poneto od, uvjetno reeno, rase, te sredine, dok pitanje momenta valja zasad ostaviti otvorenim. Naime, bez obzira na neskrivene amerike utjecaje, od Witmana do beatnika i Bukowskog, Surijev lirski subjekt odreuje se redovito spram lokalnosti, i to ne iz situacije odsustva - koja bi potencirala poetiku imaginarnog mitskog zaviaja to je est sluaj u zagrebakih pjesnika dalmatinskog pedigrea - ve prije svega iz blizine, problematinog prisustva. Ukljuivi u takvu osjetilnost spomenute on the road bezutjene utjecaje, Suri, dakle, u svoje temeljno iskustvo ugrauje poziciju putnika, pae, i namjernika, to kria s romantiziranom prolaznou. Sve te linije splitskog Prometa sudaraju se na putu izmeu pripadnosti i stranosti u smislu egzistencijalistikog, unutarnjeg odsustva. Kao takav, pounutarnjen i najee jasno autobiografski govor, ova zbirka pjesama nadaje se kao svojevrstan poetski dnevnik, s temeljnom figurom intimizacije koja varira od ironije do patetike. Taktika, pak, osjeajnosti unutar strategije prolaznosti (osjeaj prolaznosti, rekti) producira one, po doljepotpisanom, manje zanimljive aspekte ove knjige istiui ih, ini se, nautrb onih njezinih inspirativnih iskustava: ironijskog (auto)biografizma, putopisnosti, evidencije potronog i suvremeno lokalnog, te lebdenja izmeu ruralnog i urbanog. Ti, pak, rasuti temati jesu ono ime ova zbirka obogauje inae od knjievnosti, a posebno od poezije, vrlo zaputen teren suvremenoga dalmatinskog svakodnevlja. Robert Perii

jedno oko vie

5

Decembarski san
Jedna uzaludna partija karata. Nije ilo. Jedna uzaludna etnja gradom kroz gluhe sate. Jedan uzaludni telefonski poziv. Dalibor Nije doma. Jedna uzaludna vonja linijom broj ezdeset. Na drugom kraju puta itav jedan grad spava decembarski san. Jo jedan neispunjeni dan. Tonem. A ipci spokojno peku svoje ucrvane kestenove. Kolporteri ve prodaju sutranje novine. Boe, kako vrijeme prolazi.

Moj svijet
Kad sam imao est godina svaku sam rijeku zvao Cetina, svaku planinu Mosor, a svaki otok Bra. Boe, kako je moj svijet bio velik.

Nebeski leta
Ja sam eta nasmjeenih hromih pasa nacrtanih ugljenom na zidovima. Prolaznik kroz mnoge ivote to svugdje ostavi trag a nigdje ne pusti korijen. Ja sam promatra evolucije. Statist u znanstveno-popularnom filmu o amazonskim eukaliptusima. Osoba ija se fizika prisutnost moe registrirati fotoaparatom ili nekim drugim tupim predmetom. Ali koja, u naelu, ne sudjeluje.

Opomena
Za sve one koji kau da je u ratu zabranjeno pisati o ljepoti. Da je nemoralno gledati zalazak sunca. Oni su sauesnici uzroka opem potopu. Zar sam ja kriv to ujem pjesmu zrikavca.

Kako postati veliki pisac

odgovor Charlesu Bukowskom

Treba imati enju nevinog tridesetsedmogodinjaka i hrabrost redikula. Znati proi neopaen kraj kontejnera za smee punog maaka bolesnih od nesanice. Nauiti da voli ene koje nikad nee imati. Treba znati biti sam na ulici. Znati biti sam u amfiteatru sa pretijesnim stepenitem. Znati biti sam u trici u tri sata treeg treeg. Treba imati list papira i znati biti sam. Naui itati nou iz sjenki grbavih empresa. Po laveu pasa mora znati koliko koraka ima jo do kue. Nakliki psi zavijaju uvijek iste melodije.

10

Zapamti da ne moe napisati stih ako nisi dovoljno umoran. I barem malo bijesan. Barem malo. Pij taman toliko piva da ti se zgadi. Kad osjeti da ti utroba rotira, to je dobar znak. Moe poeti.

11

Bila koulja
Volija bi da san bila koulja, pa da san tek opran u onoj luiji to vonja po jabukama. Volija bi da san bila koulja na suilu. Pa bi se otkaija sa ipalice i vitar bi me nosija iznad krovova grada. Ljudi bi podizali glave prema nebu i pitali se sa dlanovima na elu, ma je li ono tica ili je danas Gospe od sniga. Kad bi se umorija zapeja bi sa rupicon od botuna za oni kri na vrju kampanela pa bi lepra ka bandira. Ljudi bi podizali glave prema nebu i pitali se sa dlanovima na elu, ma je li ono tica ili nije sa boje strane. Kad bi pristalo puvat osta bi tako isparan visit na kampanelu, ka traca. Vatrogasci bi zvali alpiniste da me skinu sa kampanela. Ne bi me tribalo krpit.

12

Rijeka
Ne posjedujem nikakvu filozofiju. Imam ula. Fernando Pessoa

To se tebi samo ini, nikad nismo plovili protiv rijeke. Zna, Pablo, brodovi obino imaju sidro. Mogu otploviti samo onoliko koliko im je cima duga. Mi smo sidro zaboravili. Dogurali smo svoj splav do sredine rijeke i ekamo da nas ona sama negdje odvede. Zna, Pablo, koliko se ja kuim u zemljopis, na kraju puta je more. Kraj svakog puta je neko more. I nema more mora. Kau da su sva mora na svijetu jedno more. Pablo, zajebi filozofiju. Zar ti i ja neto sigurno moemo znati. Zamisli da umjesto usta imamo jedno oko vie, koliko bi jedan drugome vie mogli rei. Ne umiljaj da svaka ribica koju ulovi mora biti zlatna. I obine male zbunjene ribice mogu nam ispuniti sve tri elje ako ih pustimo natrag u rijeku. Prije toga imamo itavu jednu sekundu da im sve potanko izloimo.

13

Idemo dalje, Pablo, rijekom koju ne elimo pobijediti. Jer mi smo se popeli na ovaj splav upravo zato da bi nas ona nosila.

14

Jaje na oku
Vidim kvrgave stoljetne hrastove i njihove korijene to nisu u zemlji, labirint od hrastovog korijenja u nekoj udnoj umi naslikan na tlu. Vidim ovjeka, crvenog bradatog ovjeka sa kapom kao u Rusa. Nosi neku palicu. Baklja. Nosi ugaenu baklju. Ugasila se valjda od vjetra. Vidim plamen koji izlazi iz zemlje. Die se visoko, visoko. ovjek bjesomuno tri prema plamenu i prua ruku. Za njim tri gomila malih crvenih ljudi istih kao i on. Njihove baklje gore. Vidim kiu. To nisu kapi, to su veliki komadi kie u zraku, i ne pada im na pamet da padnu na zemlju. Vidim kako se sui rublje na ici visoko gore u kii. Debla onih hrastova rastu prema kii to ne pada na zemlju. Vidim planinu, kroz maglu. Pljunuta Fudiama.

15

Kra
Pohlepne crne ptice igraju svoj ratniki ples. ini mi se da je samo malo iznad njih nebo. I odjednom, privuene smradom kozjeg mesa, sputaju se duboko ispod litice na kojoj sam. Jedna za drugom, krugovi koje prave u letu postaju sve manji to se vie pribliavaju krepanoj rtvi. Ja ekam prijatelja. On e doi sa one strane gdje je crkvica i sklonite za koze, bunker iz onog rata. Pokuavam na trenutak zamisliti oblak iz kojeg je padao snijeg na crkvicu petog kolovoza devetsto pete. Moja se baba sjeala tog oblaka. Bio je jedini. Ptiurine jo uvijek orgijaju. Ne elim nikakve promjene i uope mi ne pada na pamet da skoim. elim da me primjete ivog. I nije vano to se boja mog dempera ne uklapa u ovu nazovi pjesmu. Dobro je pobjei, barem na nekoliko sati uivati u prizoru.

16

Uspavanka za umornog
napisati pjesmu

Najljepi stihovi su otrcani. Toliko su ih puta patetino odrecitirali kojekakvi snobovi da su postali fraze. Fraze. Nikada neu prealiti svoje najdrae pjesme. Pustio sam ih da odu nezapisane, neizreene. Vie ih ne mogu vratiti. Pokuavam krenuti njihovim tragovima ali one vie nisu tako moje kao onda.

17

Deset zapovijedi
Blagi boe, ispovijedam ti svoje navodne grijehe. Izravno ti se obraam premda znam da ima i vanijeg posla, jer ne elim da me ucjenjuju Tvoji samozvani ovozemaljski poslanici. Biu kratak. Prvo. Nemam drugih bogova uz Tebe. Zato me jahai zlatne teladi to plaze po tvojim oltarima zovu nevjernikom. Oprosti im. Oni ionako nee pisati Evanelja. Drugo. Spominjem Tvoje ime esto. U razliitim kontekstima. Uvijek u nadi da e me uti. Nekad i uzalud. Tree. Zahvaljujem Ti na svakom izlasku Sunca. Svi mogu biti sveci. Ako se ima dovoljno skromnosti da ih se takvima uini. etvrto. Potujem oca i majku jer jo uvijek vjeruju u svoju djecu, uprkos svim oekivanjima koje ona nisu ispunila. Peto. Uili su me kako se ubija u krajnjoj nudi. U Tvojim su rijeima nalazili za to opravdanje.

18

Nisam doao u iskuenje. esto. Ljubav sam vodio. Ali ne smatram to bludnim grijehom. Grijeh je samo kad to radi preko volje. Sedmo. Krao sam i kradem od onih koji su od mene duhom bogatiji. I to im vie uzimam to mi se ini da ga oni vie imaju. Osmo. To to ne znam razlikovati san od jave, stvarnost od fikcije, ne ubrajaj u lana svjedoanstva. Jer ja zaista priam samo ono to vidim. Deveto. to se tie eventualnih brakolomstava, incesta i tome slino, vidi toku est. Deseto. Ne elim nikakve tue stvari jer sam slobodan u svom minijaturnom svijetu. U njemu ne postoji nita to ve sada nije moje. Sad bi se kao, trebalo pokajati i ekati da ti dosudi pokoru. Ali emu to? Blagi boe, ja se ne osjeam krivim. I kad me drugi put stvori bit u isti.

19

Duboko
Lijepa je rije Duboko. Sa njom se sve stvarno i nestvarno moe opisati.

20

Moj prijatelj Bik koji sjedi

Denisu B.

Moj prijatelj Bik koji sjedi provincijskog podzemlja. Nema nacije ni ambicije. Nema klasnu svijest ni teritorijalne pretenzije. Svira. Nita drugo ne radi. Nita drugo ne zna. Nita drugo ne eli.

21

Ne
Imam svoj nemir i ne elim da mi ga itko remeti.

22

Materhorn
Rommy, sa jednim velikim M na majici, sjedi sa druge strane stola. Halapljivo jede tripice. Ja leim sa pete strane stola. Materhorn iznad moje glave. Uivam u prizoru. Materhorn sa druge strane mojih kapaka. Santa leda se otkida sa Materhorna, klizi niz lamperiju, zapinje o dasku za rezanje i razbija se o stol.

23

nona ptica i mjesear

24

Moja eja
kripa razbijenih kura, krikovi zaljubljenih maaka i onaj tihi gospel topola. No zna da je sluam. Za to se trudi da ne bude naporna. Moja eja i ja u luci, traimo jedan brod, Luda krava se zove, to ima opservatorij za prouavanje zvjezdane pauine i inih nebeskih rukotvorina. Ne moete ga vidjeti ali ga moete napipati u mraku ako nemate veliki gaz. Veeras nemamo sree. Luda krava je isplovio. Mora pohvatati odsjaje svih svjetionika na morskom ogledalu i spremiti ih ispod prove. Teko je danas biti astronom. Posebno ako si brod a k tome te jo i nema. Ali ne oajavam, ionako sam izraunao da u izgubiti ovaj dan, sa etiri prema tri, u posljednjim minutama. Odlazim u no, a moja me eja prati.

25

Pokazuje mi put, uva me od mraka, posudi mi krila kad treba pobjei od kusih pasa nonih uvara. Ostavimo ih tako u udu, zblenute. ape mi prave odgovore na provokativna pitanja vjetica. itali ste u bajkama o tim njihovim zagonetkama. Ne damo se zbuniti kad smo zajedno, moja eja i ja. A ljudi, ako nas i vide, nee to nikom sutra priati. Jer nou se vidi svata, a oni se obino stide svojih prekrasnih halucinacija. A na koncu, to u tome ima loeg? Nona ptica i mjesear. Zar to nije prirodno?

26

Uspavanka za umornog
Sunce

Nemoj se obeshrabriti milo moje, znam da ekanje na bljesak sunca u prosincu i nije neka zabava. Hladno je i bole nas goli vratovi. Molim te, budi paljiva sa mojim modanim stanicama. One se ne mogu prirodnim putem regenerirati. Idi kui ako ne zna pjevati. Ja u sam. Pusti mi ruke, ja u sam. Sunce je.

27

Bad Blue Girl

Moe nasloniti glavu na moje rame bad blue girl. Kae da si umorna, glas ti je hrapav i boji se fosila. Nije ovo za tebe. Budi ensko, zaboga. Ja nisam Vi, Gospon. Nervozan sam i mlad. Relativno. Pokuavam te zavesti za tvoje dobro. Mogu ti dati ono to tvoja bratija nikad nee. Treba ti njenost bad blue girl. Tvoji prijatelji su teki, Sumnjiavo pilje u svakog tko nosi naoale. Ti si im samo maskota. Die im moral. Nemaju pojma kako treba postupati sa biima poput tebe. Izaimo iz ovog prokletog vlaka bad blue girl. Nastavimo putovanje sami. Stii emo. Negdje, u boju mater, nije trenutak da se o tome razmilja. Hoe li ikad shvatiti koliko si ena, Bad blue girl.

28

Uspavanka za umornog
ekam

Nije dola na zamiljeni randevu. Nije znala ni gdje ni kad. Nije imala pojma zato. Nije vano. Moda e doi sutra.

29

Jana Nee mi svi jezici materinji biti dosta da zabiljeim ovaj monolog. Rijei nisu dovoljne da opiu jedno ekanje. Prislukujem svoju misao. Malo je rijei, malo je znakova interpunkcije, malo znakova raspoznavanja za tebi napraviti kopiju u mojoj glavi. Nemir me obuzima udan, iako napokon jednom znam razlog ekanju i smisao. Ovoj pjesmi rijei ne trebaju, treba joj scenografija. Kia sa Foala i mrak iz Smokvice. Treba joj uiteljica dikcije, penzionirana profesorica knjievnosti iz klasine gimnazije. Trebaju joj aptai mrtve topole, moda pirotehnike malo zbog munja negdje na zapadu. Ti joj treba da je prekine. Napokon, sve je stvarno. Nema onih nestajuih slika. Postoji.

30

Kao pas
Onog trena kad si ostala sama, skamenjena, ispred kamenih vrata na ulazu u tvoje dvore u ulici labirintu kamenih vrata, ja nisam mogao znati da u biti osuen na vjeno traenje jednih kamenih vrata spokoja. Kao pas kojeg su gospodari ostavili na cesti blizu sela jer nisu znali to bi s njim osim da mu ostave varljivu nadu da e ga netko ipak prihvatiti. Nisam mogao znati da se, jednom kad izaem iz ulice labirinta kamenih vrata, vie neu moi sjetiti monograma uklesanog u kamenu plou iznad ulaza u tvoje kamene dvore. Kao pas, koji je izgubio ogrlicu i zalutao u beskrajnom labirintu. On moe samo nesvjesno, samo sluajno zalutati u svoj dom, ali vie ga nije u stanju prepoznati. Svi mirisi svijeta su mu strani i sve to vidi

31

vidi svaki put prvi put. Na neto ga podsjea jo jedino sunani sat urezan u kamenu plou kraj korita zadavljene rijeke. Gledajui suho korito on uje um rijeke i sa vremena na vrijeme primjeti da se sjena na satu pomakla prema suncu. On ne zna da li bi vjerovao u sunani sat, ili je sve to samo optika varka. Optika prevara. A sunce je veliki vra...

32

Uspavanka za umornog
izmeu

Valovima utnje mi, kao, komuniciramo. Govori mi samo note. Tako mi se plae zbog jednog stiha koji mi nedostaje. Negdje izmeu.

33

Bezdan
Moram danas sauvati ljubav u srcu, jer kako u inae preivjeti ovaj dan. Oscar W ilde

Sa mojih usana silaze meni nepoznate rijei, kao dobro je. Zdrav sam i ne mislim vie na to. Sluam njihovu jeku u ponoru isprazne kurtoazije. Ona pokuava biti pristojan sugovornik. Kad bi mogla uti vrisak bilo bi isto toliko beznadno. Hladno. Kad bi bila miljama daleko, bila bi jednako daleko. Ona i nije protagonist ovih redova. Stojim sam na rubu bezdana u koji je bacila godine.

34

Zbunjena
Mala zbunjena moja, mislim na tvog budueg mua. Trebao bi znati zaustaviti dah svaki put kad ti kae: Zamisli... Trebao bi znati da onog trenutka kad se zaustavi negdje u pola sna nema smisla postavljati pitanja kao: A to je bilo dalje... Mala zbunjena moja. Nikad se nee udati.

35

to se dogodilo sa tvojim velikim crnim oima, razmaena djevojko?

to se dogodilo sa tvojim velikim crnim oima, razmaena djevojko. Zato obara pogled svaki put kad me sretne, i zato mrzi naeg najboljeg prijatelja? Prolost postoji, draga moja, da bi se u mislima barem nekad tamo vratili i stvorili sebi iluziju da nismo sami. Ko je ugasio vatru u tvojim velikim crnim oima, udesna djevojko? Nemoj pustiti da te ivot uspava svojim dosadnim ablonama. Ti si imala dovoljno smjelosti da prkosi svemu to je htjelo da od tebe napravi ordinarno ensko bie. to se dogodilo sa tvojim velikim crnim oima? Kakav je taj bog kojeg se boji? Nai su bezimeni bogovi uvijek bili hedonisti.

36

Pokvareni parlafon
Nikako da sretnem svoju duu, rekli su mi da je juer prolazila preko mosta, u est i dvadeset su je vidjeli moji prijatelji. etala je oko zoga za balote kao kia oko ne znam kojeg ono grada na nekoj drugoj rijeci sa tvornicom bombi i pet hiljada aka u jednom danu. Bez mosta koji se moe dizati i sputati kao moj most. Nisu vidjeli avla iz Petrovog sna to prodaje ulaznice za moj grad na njegovom tandu na drugoj obali. Vidjeli su moju duu kako upire u neki pokvareni parlafon i eka da se odgovor pojavi na balkonu istog. Balkon je utio. Nisu vidjeli kamenje koje se ruilo na grad ba kao onda kad je Pikasov djed prvi put bio ovdje.

37

Vidjeli su nekog duha kako vadi zguvane listove papira iz kone torbe to se ve godinama disharmonino klati na njegovom ramenu. Rekli su da je neto kao pisao po tim listovima, te ih ponovo guvao i vraao natrag u torbu. A avao iz Petrovog sna zadovoljno je klimao glavom. Vidjeli su neku spodobu kako ulazi u najsmrdljiviji lift na srednjem Jadranu, i ire. Poslije se iz tog lifta ula galama, ali neemo o onome to ve spada u legendu. Ona nije bila tamo. Otila je, kako banalan kraj, na sjever polovnim, poslovnim vlakom. Uprkos trajku strojovoa.

38

Obina djevojka
Nije mi bilo drago to sam je sreo etajui plaom jedne uasno obine srpanjske veeri. Proitana enska. Premalo pametna da bi razgovor s njom bio zanimljiv, i previe dobro odgojena da bi se iste veeri dala poeviti. Potroiti jo jednu bilo bi previe. Ne ide mi ba u zadnje vrijeme, blamiram se preesto, pa ipak... Proli smo zajedno onaj dio puta prema mjestu na koje idu svi u ovom gradu kad ne znaju ta bi sa sobom i kad oekuju da nekog sretnu. Nekog skroz neodreenog koji bi mogao samom svojom pojavom izazvati refleksno razvlaenje usnica. Ljudi to zovu osmjeh. Ona je priala cijelim putem, saznao sam da ima mamu, i pametnu sestru da se dosauje u ovoj, kae, provinciji... Sve sam to ve negdje od nekoga uo. Nisam ni primjetio da smo se udaljili od korza, od grada. Ona je priala cijelu tu veer. Gluposti koje sam ve tisuu puta sluao. Ona te stvari nije znala priati nimalo drukije. Bila je strano iskrena. Postali smo prijatelji.

39

Akropolis
Konano naoh mjesto pod suncem u smijenom karavanu to spaja oprene svijetove. Stuttgart - Atena. I one izmeu. Ona je mamurna mlada mama sa klempavim dosadnim klincem. Nedodirljiva. Htio bih da joj zahvalim to je sama u kupeu dok trogloditi preivaju po hodnicima. Sama na svijetu sa svojim dosadnim klempavim klincem. Ona je otjerala kiu koja me ispratila iz Leibacha, mirnog grada na mirnoj rijeci. Posljednjoj stanici prije Balkana. Usput, sin se zove Dimitri. Jer mu je mama Grkinja. Ona je boica Zidanog mosta i Demir kapije. Gospodar dananjeg popodneva.

40

Nedodirljiva. U prljavoj limenoj zmiji koja se zove, udne li ironije, Akropolis. Ona je Dimitrijeva majka. Zove se Atena.

41

Hvala ti, Boe, to si me stvorio ovako dobrog, lijepog i pametnog

Suri, ti si genije. Ima neke duboke, pametne oi... Suri, ti kui sve to ja kaem ak i kad ne kaem. Kako samo zna sluati... Suri, ja te volim. Tim i takvim rijeima ljudi i naravno ene, naroito ene, kad me naputaju, zapoinju svoje oprotajne govore. Neke sam od njih ak i volio, ali mi sve te silne vrline koje su u meni pronali nisu pomogle da ih zadrim. Hvala ti, Boe, to si me stvorio ovako dobrog, lijepog i pametnog. Nakon tog srcedrapajueg uvoda dolazi kljuna rije u cijeloj prii. Ali. Od poetka osjeam da ono dolazi. Sluam njegov zvuk kao Indijanci to sa uima na tranicama oekuju dolazak gvozdenog konja. To ali mijenja tok povijesti. Nita poslije njega nije isto kao prije.

42

Kad ujem ali prestanem sluati. Kraj unaprijed znam. Stojim sam na stijeni okruen nebom i njegovim grabeljivim gospodarima. Mislim na sve svoje stare ljubavi.

43

kloari ekaju kiu

44

Ono etvrto
Rumarin, brljan i borove iglice, za praviti eterino ulje. Moe i jela. I jo neto etvrto. Znam da ta rije ima slovo R i H, ali ne mogu se sjetiti da me ubije... Obeao sam ti pronai sve to, i naao sam rumarin. Ubrao sam ga u svom vrtu. Brljan sam skinuo sa zida one stare kue blizu stanice u Stroancu. Usput sam na plai skinuo pregrt borovih iglica i napunio depove. Ali to vrijedi kad se ne mogu sjetiti one zadnje stvari a ne elim doi tebi bez nje. A zapravo, ne znam to e tebi sve te biljice.

45

Vidio sam Kau kako plae

Vidio sam Kau kako plae zbog malog eha to su ga izgubili ili, zato to ne rei, ostavili mama i tata u jednoj pivnici grada od atora daleko, daleko od Plzena. Vidio sam Kau kako plee usplahirena i popaljena, iste te veeri, sa jednim mravim, plavim djetetom iz mjeovitog gastarbajterskog braka, u ljetnoj bati hotela sumnjive D kategorije. Kaa e dugo pamtiti tu no, mislim da mogu zamisliti njen kraj. Runo je samo to davim svoju matu svim tim suvinim detaljima. Vidio sam Kau kako plazi jezik u objektiv anonimnom fotoamateru u autobusu ekskurzije mladih i nastrojenih crvenih krieva za vjeni Rim.

46

Kaa je tamo vidjela Papu i nije bacila novi u fontanu. Nije ni umrla. Ali avaj. Ako je za vjerovati vajnim prevodiocima to je bila omiljena psovka Shakespeareovih tragika. I meni je draga. Jednom u o tome napisati esej. No, vratimo se Kai. Viao sam je u meuvremenu na raznim neformalnim javnim skupovima. I sve to zapravo vie nije vrijedno spomena. Znam da ne bi bilo slika, ne bi bilo sjeanja ni stihova o Kai da je nisam ono jednom vidio kako plae.

47

Anukina ki
Anukina ki je ve djevojka. Sve ima to treba ovjeku sa etkicom za zube u unutranjem depu od ruksaka, uvijek spremnom, mada nikad dovoljno ambicioznom. Anukina ki je imala egzotino djetinjstvo. Ili barem godinu. Jedna godina je puno za jedno djetinjstvo. Ima oiljak, jedva primjetan mali crveni fri ispod treeg dugmeta na koulji, malo ulijevo. Niko ga jo nije vidio osim moda njena mama, Anuka. I ja, naravno, zatvorenih oiju. Bolivija se preselila u Gornje Sitno. Sa svim svojim nadmorskim visinama, kiama, Montezumama i kokom. Anukina ki je ve djevojka. Ja sam jo dijete.

48

Prie iz davnine
Na kamenoj klupi iparice iz crkvenog zbora treniraju za Uskrs. Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio. Ali to nema veze s Kranjeviem. On je za njih samo lekcija iz hrvatskog. Djeak to se igra u vodoskoku kae drugom djeaku to se isto igra u vodoskoku: Moda u sutra ovdje nai kornjau. Nada umire posljednja. Ne znam gdje u lei noas, zakasnio sam na zadnji avion via moje selo. Prolazei kraj zadnjeg otvorenog tekata u mranom gradu na trenutak sam zastao. Samo mi se uinilo da je to Ona.

49

Balkanski Grayhound
Svaka pjesma s vremenom postaje elegija. Jorge Luis Borghes

Sjeta je ula u sivi autobus. Svake veeri ga ona eka tamo na mulu. Svaki put unese u njega svoju priguenu bljutavonaranastu svjetlost. Ne znam je li to prava rije. Svijetlost. Sjeta je prava. Svaki put isto priljubim glavu uz prljavo staklo, i izlazim vani kroz crvene niti u mojim oima umornim od gledanja kroz reetke. Iris nosi sa sobom svoju prijateljicu i svoju koaru iz koje bi svaki as mogla iskoiti jedna upravo okupana sijamska maka sa cijelom svojom familijom. I dok ja ekam, ili jo bolje, dok ja sanjam sijamske make, moda imaju krila kao krilati majmuni, Iris mi alje jedan od svojih osmjeha tipa evo ba sad se pretvaram

50

u zvjezdanu prainu. Pokuavam biti iznenaen sluajnim susretom. Zna, Suri, svaki put kad odlazim iz Omia ovim busom, hvata me neka sjeta. Sjea se... Zna, Suri, pokuavam uvijek pronai vedru stranu ivota, gledati svijet onim drugim oima, kako da ti kaem, kvragu... Ma kuim te, Iris, samo treba imati puno drugih oiju. Ja imam samo jedan par polovnih sa crvenim nitima. Koristim ih samo u izuzetnim prilikama. Kad pokuavam biti vedar kau mi da sam cinik, a kad hou biti cinik kau da me treba promatrati. ivi li jo u krstarici, Iris. Krstarica me asocira na tebe. Imate neto isto vas dvije. Odselila sam, davno, ali to vie nije vano, nego, zna, mene na tebe podsjea lokva. Sjea se kad si izletio iz ovog busa,

51

tri mjeseca nije padala kia, nije bilo vode i nije bilo lokvi osim jedne ba tu. Ti si izletio iz busa i ugazio u tu lokvu. Umirala sam od smija kako te okupalo. Jo jedna stanica pa izlazim. Iris, uvaj se runih i starih... Ma hou, ne brini. Ali zna, Suri, svaki put kad se vozim ovim busom hvata me to... Sivi autobus sa svojom uroenom sjetom i zalutalom Iris nestaje u neonskoj izmaglici. Moj jedini par oiju zatvara se na trenutak dok stojim sam na raskru. Osjeam se kao saobraajni znak. Na meni pie Pazi, duhovi na cesti. Ne ljive me drajveri. Pokuavam biti iznenaen sluajnim susretom.

52

Dan runih ena

Danas je dan runih ena u autobusima javnog gradskog prijevoza. One idu na Marjan, u Kappa tutama, na doging. Bjesomuno upajui obrve i ostale vitalne organe. Rune ene glume da se ne kue u politiku i da znaju sve o rasnim psima. Rune ene misle da je svaki pogled koji im uputi poudan. A one kao ne bi. Jer imaju kriterije. Njihov sleng je neka vrsta kvazileernog, kvaziintelektualnog govora. Trude se da budu iste kao i njihove rune susjede. Runa ena je loe retuirana fotografija sa maturalne zabave. U Medenoj, pretpostavljam. Ona strano voli rei: Zna, jedna moja kolegica...

53

Me and Bobby McGee

slobodni prijevod Krisa K.

Na putu do moje kue ivi jedan runi pas, svaki put kad proem on me prepadne. Na putu do moje kue ivi jedan runi pas, ime mu je Planina ali ja ga zovem Bobby McGee. Ti si samo skitnica, ba kao i ja, pa zato onda urla im me osjeti. Bdije kad je pun mjesec, ba kao i ja, Pa zar nismo braa moj Bobby McGee. Hej, zvijeri, stani malo, pokuaj pregovarati sa mnom. Prii blie, vidjee da nemam krvi ni kostiju. Hej, kukin sine, budi paljiv sa mojim jedinim levisicama. Pusti me da proem o, Bobby McGee. Ti si samo skitnica, ba kao i ja, pa zato odmah urla im me osjeti. Bdije kad je pun mjesec, ba kao i ja, pa zar nismo braa moj Bobby McGee.

54

Prije kraja
Mezzosoprani to etaju kaletama oto braco sa lokalnim ampionima treete. Pjesme to bodu oi. Mjesec u slubi tajnih slubi. Majke brinu za ednost svojih keri, oevi za ponos sinova. Kloari ekaju kiu, e da bi mogli pjevati. Sprema se tihi pu zrikavaca u najmanjem svijetu na svijetu. Parangali bi da ne doe zora, ribari bi da ne bude fajront, ribe bi se mrijestile. Tek nekoliko sekundi prije kraja ponoi. I, to bi rekao Prevert, treba to naslikati.

55

Javi se
Nemoj zaboravit javit se Popi. On se vratio iz Ilijade, sada ivi na Mertojaku. Sanja Pariz, pravi figurice od gipsa i ugljena, slui se beinim, telepatskim, dozlaboga primitivnim sistemom prijenosa misli na daljinu. Nema nikakav poseban razlog ali zna da ti treba. On e ve znati zato.

56

Sluajno
Lou i ja vodimo New York conversation izgubljeni u zagrebakom predgrau. Ni Lou ni ja nemamo pojma kako su njegov duh i moje tijelo zalutali u ovo potkrovlje u Bohinjskoj 9. Zato se nismo sreli na Aljasci ili na Rtu Dobre nade. Da mogu otkinuti fetu neba sa prozora i staviti je u dep svoje koulje ja bi bio svemir.

57

Cvrak
Petnaest lavandera demonstriraju svoje umijee na pola Brakog kanala. Don Boe pjeva misu zadunicu za njihovu godinjicu. Misa se pjeva uz zvukove harfe. Sve se rimuje samo se jedna lavandera izgubila. Pretvorila se u cvrka. Sluam je kako cvrkom cvri na starom hrastu na pola Brakog kanala. I Walt Whitman e doi veeras. Krenuo je jutros biciklom iz Louisuianne da me posjeti. Ptice su mi javile. Pomoi e mi da zavrim more pjesama. Stavit u ih sve u kutiju ibica a onda kutiju zakopati u vazu od razbijenog vodokotlia, pa e je moja mama zalivati svake veeri. Prije nego to pofriga mladi sir i napravi salatu od poma i jaja na panjolski. Barem jo po sedam puta moramo umrijeti svih estoro dok ne postanemo jedno. Platit u don Boi sedam misa zadunica. Zove me cvrak lavandera da joj vratim notu to je iz njegove kajdanke ispala u moju bradu.

58

Vila Plevna
Popi

Htio sam napisati himnu svim onim zloestim gusarima iz crtanih romana. Gusarima to nose crni povez umjesto desnog oka, kuku upitnik umjesto ruke i drvenu nogu. Ne znam zato drvene noge bude u meni porive lutalice. Moda svaka od njih ima svog Moby Dicka. I tako jednog smeeg listopadnog jutra, vraajui se neobavljena posla sa biroa za nezaposlene prolazim kraj oronule kue sa vrtom koji to vie nije, nakrivljenim natpisom iznad vrata, i balkonom od drvenih nogu. Sjeam se da su nekad kraj kue prolazili vlakovi. Ljudima to ive u kuama pored pruge vlakovi su kao otkucaji sata. Vremena koja prolaze ne donose nita novo. Samo remete snove. Uhvatio sam sebe tog jutra kako pogledom traim velikog bijelog kita u vrtu Vile Plevne. Preko puta Matinog ureda.

59

Ako ne doe oseka

Dobri ovjee, otii do oblinje samoposluge, kupi si ips i okoladno mlijeko. Pazi da ne ugazi u govno kad bude prolazio kraj telefonske govornice. Zatim proetaj plaom u pravcu ua. Doi e do visoke bijele ograde. Preskoi li je ui e u carstvo tiine. Niko pametan ne dolazi ovdje po mraku dan poslije Boia. Dobri ovjee, bilo bi dobro da ponese sa sobom Whitmana i jastuk za guzu. Klupe su od kamena. Kandalaberi ne rade ali nije vano, osloni se na mjesec ako ga ima. ekaj da doe oseka. U meuvremenu pokuaj prepoznati siluetu barke na drugoj strani uvale. Sjeti se da ti je ta barka jednom davno bila brana postelja. Dobri ovjee, paljivo sluaj otkucaje

60

starog sata na crkvi. Nema veze to zna da je sedma ura. ekaj da doe oseka. Mora imati strpljenja, prije ili kasnije ona e sigurno doi. Te takozvane prirodne pojave su udne, dolaze kad ve pome gubiti nadu. Dobri ovjee, svakih pola sata proetaj, popui cigaretu, pronai psa uvara i popriaj s njim. Kad ti bude dosta vrati se istim putem natrag.

61

Boca
U njoj uvam nespojive dijelove kemijskih olovki, botune sa proirenim venama, istroene kolutove selotejpa i bive terike. Pogled mi odluta prema boci tek sporadino, dok pred bijelim papirom meditiram... Tu mudru rije upotrebljavam kad ne elim rei da ni o emu ne razmiljam. U dijelu svemira omeenom tvrdim staklom i upljim plastinim poklopcem proveo je svoje posljednje uznike dane moj prijatelj Jakia. Pauk sa utim i crnim prugama. Jedini lankonoac u mojem ivotu. Prolo je sedam godina od njegove muenike smrti. Ja sam Jakiu volio strasno, sadistiki. Jedini nain da ga posjedujem potpuno bio je da ga drim zatvorenog u boci. On se nije mogao pomiriti sa takvom odlukom. Nakon nekog vremena poeo je, demonstrativno, trajkati glau. I to ga je kotalo glave.

62

Njegovo posljednje poivalite, skupa sa kostima slijepljenim negdje na dnu za staklo, stoji jo uvijek u mojoj sobi. Povjesna je nepravda, donekle, ispravljena. Jakia je jedini habsburki pauk koji ima kakav takav spomenik.

63

Skupljai olovnih vojnika

Iskljueni iz metabolizma civilizacije. Zakljuani u svoje nebeske laboratorije, kao rijetki leptiri, stisnuti pribadaama izmeu listova herbarija. Svjedoci vremena. Tumai ivota kojeg su se odrekli. Iza njih ostaju milijuni formula, genijalnih u svojoj ovozemaljskoj beznaajnosti. Biljeke pisane nerazumljivim rukopisom sa zvjezdicama naznaenim fusnotama koje nitko nee itati. Njihovi nezahvalni uenici. Plemenita zrnca praine. Licemjerni nekrolozi. Traak svjetla i sumnje.

64

Ljudi dobri
Ljudi dobri, ljudi me gledaju, ude se sanjaru to pije aj, ve trei put, i gleda kroz prozor zaboravljene kavane na uglu. Ljudi dobri, pitali bi ali se boje da me ne uvrijede. Ljudi dobri nude mi pie, priali bi da ih nije strah mog notesa. Na njemu sasvim sluajno pie Slobodna Dalmacija. Ljudi dobri ute, da nisu dobri mislili bi da sam dounik. Ljudi dobri, kad bi znali, samo bi se nasmijali dobroduno, kad bi znali, ljudi dobri.

65

Ovaj grad
Pita me to radim u ovom gradu. Koga ekam. Zato ne primjeujem da pada kia dok mi se kapi slivaju niz lice. Ne znam odgovor, prijatelju. Ali znam da ima samo jedno mjesto na kojem se moe nai. Ovaj grad. Pita me za zlatni kale to su ga davno ukrali neki gusari. Rekao im je veliki crni mag neka je proklet ko ovdje ivi a onaj ko ode neka ne zna to ga eka. Ti idi, prijatelju, za tvojim trakom svjetla neizvjesnosti. Ja to ne mogu. Veliki me je mag osudio na tumaranje. Koji mi je gusar okrutni ostavio u amanet duu. Samo mi ovaj grad moe otkriti tajnu. Pita me jesam li susreo tvoje privienje, djevojku u crvenom kaputu. Patim li od manije proganjanja. Osjeam li kako me gledaju kroz zatvorene kure dok kapi kie padaju sa oluka na moj vrat. Nekakve oi vidim kroz tu kiu ali, ne mogu ti odgovoriti, prijatelju. Ovaj grad uva tajnu. uva tajnu ovaj grad.

66

Macondo
Na bevandu smo u Joskana doli ja i Garcia Marqes. Nismo nita govorili. Pozdravili smo se beumno dizanjem ae dva prsta iznad povrine stola. Frikovi za ankom su kuili da imam fino drutvo. utke su jedan drugoga upozoravali da se treba ponaati uljudno i dostojanstveno. Ma to to znailo. Garcia ih je itao kroz oblak dima. I smjekao se. Imao sam osjeaj da je zadovoljan zateenim stanjem. Konobar me zamolio kad sam odlazio, apatom, da mu se pomognem sjetiti odakle mu je poznat taj starac. Pa... Ne znam kad ni koliko esto, ali, dolazio je on i prije. Jer, kako bi inae izmislio Macondo.

67

Uspavanka za umornog
odlazim

Ja ponekad poelim da napustim sva mjesta. Ionako se nita novog ne moe doivjeti. Samo se tu i tamo moe poneki fragment sna ponoviti u stvarnosti. A to isto spada u prolost. Otkazujem sve prieljkivane sluajne susrete. Oni su ionako ve proivljeni, stotine puta otvorenih oiju odsanjani, i stvarno nema smisla da ih stvarnost imitira. itav ivot se moe staviti u jedan san i nije vano to e biti poslije. Sve to se treba dogoditi dogodilo se u tom snu. Zato odgaam do daljnjeg sve planove. Ne zanima me budunost. Sve to elim ja mogu sanjati.

68

Oluja
Dok traim izlaz na cestu prema Gexu u potrazi za ostavtinom Jacquesa Brela. Moja Bicikla je u mislima odlutala svojoj sestri iz Transkog zaljeva, ija me vlasnica, stara talijanka, svojom takom uputila na krivi put za Duino. Gledam nebo. Vjetica. alje nam s juga nevrijeme.

69

Balada o pokojnom Tovaru T.

kokoe e osvojiti svijet

Postoji pria o magarcu i mandolini i osim to je glupa pria je i izmiljena. Ali protagonisti su stvarni. I mandolina, i Dokej, i Tovar. itava pria se sastoji od jedne proste reenice u kojoj Dokej jai na Tovaru. Reenica je proirena Mandolinom koju Dokej svira dok jai. U integralnom obliku pria, dakle, glasi: Dokej jai na Tovaru i svira na Mandolini. Pria nema poantu. Jo uvijek ive Mandolina i Dokej, Mandolina vie nego Dokej. ive zajedno u slozi i ljubavi. Mandolini ponekad pukne ica i Dokej joj kupi novu u Fotomuzikalijama kraj pekarije. Dokeju ponekad pukne ica, ali druge nema. Ni u Fotomuzikalijama, ni na pekariji. Tovar vie nije meu nama. Zavrio je svoj ivotni put u nekoj talijanskoj klaonici. Reinkarnirao je u jeftinu mortadelu

70

a cijelog je ivota bio vegetarijanac. Uvijek je sluao Dokeja, ak i kad je bilo oito da dotini nije u pravu. Bunio se rijetko, a i tada bi na kraju, kao pametniji, uvijek popustio. Dokeja je volio vie od Mandoline. Zapravo uope nije bio muzikalan. Od svih ula imao je samo esto. Znao je sve poljske puteve. ak i one koje nije znao Dokej, One koji su ve bili zarasli u drae i najstariji stanovnici sela su ih davno zaboravili. Kad malo bolje razmislim njega je, ustvari, zajebala evolucija. Nekim udnim sticajem okolnosti je postao Tovar, a trebao je biti golub pismonoa. Niko ne plae kad krepa Tovar. I kad svi Tovari izumru nee se poremetiti ravnotea u prirodi. Kad izumru lisice kokoe e osvojiti svijet. Kad nestane mungosa zmije e napraviti

71

demografsku eksploziju na svim meridijanima. Kad crknu Tovari, nikom nita. Izija vuk Tovara. A Dokej jo uvijek svira na Mandolini. Samo za sebe i za Mandolinu. Kad malo bolje razmislim njega je, ustvari, zajebala evolucija. Nekim udnim sticajem okolnosti je postao Tovar, a trebao je biti golub pismonoa.

72

vjerujem u vjetice
73

Pjesma o utom kompresoru

Ne volim kad me prekidaju dok marendajem. U mojoj baraci kraljevskoj palai. Ne volim kad mi telefoniraju dok marendajem. Zaviruju u moj lonac konzervu. ude se mom tanjuru za salatu poklopcu od konzerve, mom nou otvarau za konzerve. Nije im bistro kako funkcionira moj radio na baterije sa milijardu ica okolo. Pitaju je li mi vrue, i je li teko majstore, i kad mi dolazi smjena, i ima li u Tugarima trianja, a ve je skoro jesen, i lipo ti stoji brada, i ta ono ti studira, i koliko jo... I puno jo besmislenih glupih kurtoaznih pitanja. Dok ja, glumei spokojnost pretvaram pomu u sunani sat i vrkom noa tjeram malog bijelog crva sa fete sira, osuujui ga tako na polaganu, ali sigurnu smrt od gladi. Hay, man, it is just fighthing for survival.

74

Kome ja to govorim? Zato bleji u mene, zabezeknuta spodobo sa velikim uima i pokvarenim zubima. Pokupi svoj aparat za autogeno zavarivanje, ukljui se u struju zajedno sa njim i ne gazi mi po oima. Drugi put si kupi cigarete. Nemam ivaca, posebno kad marendajem. Misli da moe uzurpirati moju kraljevsku usamljenost zato to si mi sino zatrubio iz svog polovnog stojadina, ponosan na svoju dobrodreu tridesetosmogodinju enu, uzornu radnicu lokalne trikotae i majku dvoje, po svoj prilici nenadarene djece. Dok sam ja totalno nezainteresiran sjedio u pitaru od palme razmiljajui o neadekvatnosti uvanja piva na sobnoj temperaturi. Nemoj me dirati dok marendajem, jer ja sam kralj ove barake. Uzmi tu prokletu cigaretu. Uzmi itavu kutiju i nosi se. Idi varit svoje reetke.

75

Idi pravit blizance. Idi na svoj topli obrok. Idi u Etiopiju. Ja ne elim nikog kraj sebe dok marendajem. U stvaralakom zanosu. Sam, u ovoj baraci. uvar ove barake i utog kompresora i ahte za vodu za pravit bevandu.

76

Zapis iz Z.
Inkvizitori straare ispred sabora, ne obraaju panju na vjetice to prolijeu. Dvadeseti je vijek, kau nam satovi. Pankeri pale svijee na Kamenitim vratima. Eksponati hodaju ispod zastava na tri kvarta koplja. Juer je bio dan alosti, a sutra je praznik. Kako to prazno zvui. Danas je poeo vijek u kojem stari mangupi ne njeguju svijetle tradicije. Sve se svodi na puko evociranje uspomena. Ispali se tim povodom poasni plotun, ali to je, fakat, pucanje u zrak. Vraam se Blatu da pozdravim Tinovu kapu. Jednom e Tin pokretom starog armera vratiti kapu na njeno mjesto, sii sa slike i doi polako do mog stola.

77

Rei e Zdravo, Suri, o popit tagod. Priat emo o pokladnim sveanostima u zabiokovskim vukojebinama.

78

Biva Ulica Rina Bauia

Mrak od greze tinte. Obitavalite malodunih neupotrebljivih karikaturista. Svoju nesreu ismijavaju. Tuu sreu banaliziraju. Grad pauine i izlizanih stijena. Neke spodobe plaze ispod njega. Neke prikaze lebde iznad njega. Ja sam as sa jednima, as sa drugima. Nikad izmeu.

79

A, to bi ti rekao, Sal
ili izofrenina sjena na neonskoj mjeseini

Razgovori sa ljudima iji sam prijatelj a oni nisu moji obino se sastoje samo od uvoda i, eventualno, poziva na pie. Obino prihvaam, kaem evo malo ta u... Poslije toga se uvod nastavlja i traje do kraja ae u vidu monologa. Ja sam onaj koji uti, odsutno klimam glavom sa facom dragog sluaoca. Sve dok ne primjetim da je aa prazna. Onda ekam priliku da moj sugovornik napravi tajm aut. Kaem uj stari, odoh ja, ekaju me vani. Sal, ja, ja se ne sjeam da sam ikad imao krila. I da ih imam ne znam ta bi s njima. Zanimljivo kako su stvari pravilno rasporeene na ovom svijetu.

80

Znanac iz prve strofe me jo uvijek prati pogledom. Nisam u stanju prepriati njegov monolog. Vani me, naravno, ne eka nitko. Lagao sam. Bilo bi divno, Sal, da naie onako, da se provozamo do Bermudskog trokuta, da se popnemo na Triglav, da odjezdimo u tri... Ne znam koji je dan ni sedmica, u kojoj smjeni radi Deurna medicinska sestra. Jedini ovjek koji bi me sada mogao sluati. Ona ima duu kao Mahatma. Sal, ja ti nikad neu oprostiti to nisi napisao roman o svojoj tetki iz New Yorka. Izmislio si tu tetku da bi popunio prazninu. Svega dvije, tri reenice meni je bilo dovoljno da shvatim.

81

Tvoja bi nedovrena tetka, Sal, da je postojala bila divna ena. Ima li naina da zavaram svoju izofreninu sjenu na neonskoj mjeseini. U ludnicama postoje sobe za Napoleone i Elvise, za neandertalce i pse, za tune vrbe i kose tornjeve. Sobe za Don Quijote jo nisu otvorene. Ako i jesu zjape prazne. Pacijenti su neuhvatljivi. Vidio sam tvoju sliku u novinama, u kariranoj koulji, sa bocom piva... Ti me uope ne slua, Sal. Vjerovatno zato to si mrtav ve dvadeset i jednu godinu. Ima li naina da zavaram izofreninu sjenu na neonskoj mjeseini...

82

Pazi sad
Hej! Bili smo ovdje ve ima po ure. Pili smo malo Oujsko isprid Bobisa, siti se. Onda smo ili Rivon, pa kroz Marmontovu. Sluaj ovo! Na svakoj oi smo skretali udesno, a uinili smo puno oa. Zna da je enterokut kojemu en tei u beskonano po definiciji krug. Aproksimativno. Znai, ili smo po krugu. I vratili se na isto misto. Aproksimativno. Kui? Dokazali smo da je Zemlja okrugla, eksperimentalno, za po ure. Mageljana su izili ljudoderi prije nego ta je uspija uinit cili ir. Vidi, ta ti je tehnika. Ej, stani, ima jo! Konstatirali smo ve da smo na svakoj oi skretali udesno. Dokazali smo da je Zemlja okrugla, a dokazali smo da, evidentno, ima i oe. Pa mi smo genijalci. uj, amo na jo po jedno pivo. Nema love Jebi ga, pit emo popola.

83

Ljudi itaju
Ljudi itaju. U ekaonicama, u sluaonicama u parkovima. Neki itaju Vrui Kaj. Neki itaju kuhano vino. Neki itaju Marquesa. Neki itaju misli. Neki itaju HIH. Neki gledaju slike.

84

Formular
Formular sa mojim slubenim nazivom, adresom i registarskim brojem stoji na stolu uspjenog i cijenjenog duhovnog invalida. On lista fasciklu traei u njoj dlake iz mog jajeta. Kada ih pronae dovoljno stavie svoj cijenjeni autogram na formular i upozoriti me da sam se ovaj put provukao kroz uicu igle uprkos propustima. Zahvaljujui njegovom razumijevanju. A onda e zazvoniti telefon, on e nastaviti svoja beskrajna razglabanja od kapitalnog znaaja za razvoj nedovoljno razvijenih dijelova sistema, kao i sveobuhvatnog djelovanja sistema kao cjeline. Ja u se lagano iskrasti iz kancelarije, hodajui natrake paljivo, da ga ne ometam. Prije nego to zatvorim vrata klimnut u glavom lagano u znak pozdrava i ispariti.

85

Apsurd
Roeni u pogrenom vremenu. Osueni na usamljenost. Okrueni glupou. Oni prolaze kroz svijet sa svojim aureolama to izazivaju neku mjeavinu zavisti i podsmjeha. Univerzalni redikuli. Roeni u pogrenom vremenu, jer svako bi bilo i prerano i prekasno, oni su suvie blizu saznanju da ih svijet u kojem egzistiraju ne zasluuje. I da tom svijetu nije ni potrebna njihova istina. Blago siromanima duhom. Oni ve stoljeima vladaju ovom Zemljom a kau da je i kraljevstvo nebesko njihovo.

86

Igra rijei
Grbavi kitovi. Ruski idovi. Sindikati solidarnosti. Dinamo iz Vinkovaca. Ciparski Grci. Nilski konji. Etiopija. Konjske zaprege. Paki sir. Bijeli medvjedi. Kolibriji. Jugo etrdeset pet. Agrokoka. Indijanci. Bob Geldof. Radniki iz Nia. Kurve iz Sent Paulija. Jadranske eljezare. Planktoni. Crnci. Materinji jezici. Al Fatah. Pingvini. Prosvjetni radnici. Panieve omorike. Ekolozi. Rudari. Opanari.

87

udnovati kljunai. Nesiti. Jehovini svjedoci. Nosorog. Ulini svirai. Toreadori. Penzioneri. Otoci. Metuzalemi. Bore se za opstanak.

88

Pop i uiteljica
emu slue znanja koja nisu oplemenila ljudske due. itave su biblioteke spaljivane na lomaama koje su trebale biti simboli revolucija. Nikad nisam uo da je izbio poar u arhivu neke tajne slube. ali boe truda onih to smo ih zvali genijima. Tako su mnogo uinili za ovjeanstvo a tako malo za ovjeka.

89

A, to bi ti rekao, Sal
Postoji li mogunost izbora, Sal, kad se ovjek nae u onoj praznini izmeu dvaju ivljenja. Hoe li bogovi dati da biramo oblik i vrijeme nae slijedee inkarnacije. Kau popovi da to treba neim zasluiti. Ali zaboga, Sal, nije ovo vrijeme Samaritanaca. Ljudi su blindirali due. Svijetom vladaju dvije posveene kaste. U jednoj su bogati licemjeri, oni sebe zovu Sponzori. U drugoj su licemjeri entuzijasti to ive u upcima onih prvih. Svi ostali su nedodirljivi i obino su u nedoumici. Teko je biti kozmopolit jer svijet je teko voljeti, a ne daju ti da si patriot ako ne zna mrziti dovoljno. Ne smije zaboraviti da mi imamo svoju misiju, Sal. Hodati. Gledati. utjeti. Naa je sveta dunost i jedino bogatstvo.

90

Veeras sam, etajui svog duha neonskom maglom Ilice, shvatio da Zemlja nije lopta nego uplji bakreni toroid. Sal, jo uvijek znam nositi vizije.

91

Jahai
Gospodo, moram li gledati vae reklame? Instant kava, deterdenti bez fosfata, novokomponirana narodna muzika. Zato ne bi stavili planetu u duboko zamrzavanje pa napravili jednu od plastike i finog bezdrvnog papira u bojama ugodnim oku, lako prenosivu i jednostavnu za rukovanje. Pogodnu za sve vrste manipulacija, u milijardu primjeraka. Bio bi to pun pogodak. Gospodo, nevini djeaci gledaju izloge vaih kioska. Zato ih ne pustite da sami otkriju kako izgleda unutranjost ene. Lutke od sintetikog mesa ionako ne pomau. Gospodo, znate li da klinci iz doma za grekom nastale klince ne znaju za galeba Jonathana. Morski psi su im najdrae ptice, a posebno Ralje Tri. Ni Djeda Mrazove vie ne kontaju za svoje prijatelje. Gospodo, moram li sluati vae govore. Demagogija u ai sode. Govno umotano u zastavu. Vae rijei otruju vie dua nego to meci vaih vojnika ubiju tijela.

92

Jahai duhovne apokalipse siju bezbojnu tintu zaborava, lanog sjaja i loeg ukusa. Gospodo, ja hou svoj dio poreza na und.

93

.
Oni su ti koji . Ako ja pravilno shvaam smisao rijei . Bolje reeno ako ve nisam indoktriniran njihovim . Pie u novinama da je otrovna podstranska salata, da je otrovana neka ena u Duilovu, da je Lupino peder i da e biti izbori.

94

Science Fiction
Teko je jesti govna, a nemati viziju. Alen Ginsberg

Rjeavamo svjetske probleme u nonim razgovorima sa probisvjetima. Filozofija kao sedativ. Kad ve gubimo vjeru. Priom o globalnom sranju tjeramo svoje privatne zle duhove. Gledamo futuristiki na stvari, premda ne sudjelujemo u ostvarenom science fictionu. Vraamo se korjenima naeg tobonjeg optimizma. Smanjujemo entropiju svemira putujui bez voznog reda vremeplovom prema natrag. Meditacija. Suicid. Poligamija. Sve smo to ve probali. Zabranjeno je biti bivi globtroter. Poloili smo prisegu i nema skidanja. Iako irimo defetizam. Smrdi nam iz uiju. Sluamo muziku naeg odrastanja. Vraamo se u vrijeme kad smo se znali nadati i kreemo ispoetka. Jo jednu rundu. Rekapitulacija ivota. Jo imamo pravo na prefiks u prvoj rijei predposljednjeg stiha.

95

Moji vrnjaci
Ljudi ispranih mozgova ispiru nam mozgove. Patoloki osvetnici na prvim linijama. Nesueni predsjednici, vrste ruke, lee pod kavanskim stolovima sa znaajno podignutim kaiprstima. Bezoni dobroinitelji pljakaju po skladitima. Neuredne ene bauljaju po autokampovima. Izumitelji etike preseravaju se na javnim tribinama. Zloudni tumori na zemljopisnim kartama. Svoje vrnjake prepoznajem po staklenim pogledima uprtim u nigdje. Nije mogue odrediti koliko imaju godina. Premladi za memoare, prestari za revolucije. Nisu na frontu jer imaju potvrde od psihijatra. Nisu na faksu, prepametni su za to. Nisu u braku jer nisu bili u stanju snositi posljedice. Nisu u Europi jer za njihove vize nema tko garantirati. Na mitinge se ne pale. Pun im je kufer bolje budunosti. Pitaju se hoe li u njihovim ivotima ikada poeti sadanjost.

96

Make
Make imaju sedam ivota. Ljudi samo jedan. Moe li to biti opravdanje za sve nae egoizme.

97

Ptice
Mlado od patke, mlado od leinara, mlado od galeba i mlado od labuda. Svi su isti. svi su runo pae. Mama od patke, mama od leinara, mama od galeba i mama od labuda. Je ista mama. Zove se koko. Tata od patke, tata od leinara, tata od galeba i tata od labuda. Jedan je tata. Pernato govno.

98

Laste
Sedam tisua i petsto trinaesta lasta ini proljee. Sedam tisua i petsto dvanaest lasta e se smrznuti ako ona ne doe na vrijeme. Tada brojanje poima iznova. Prva. Druga. Trea. Jer mrtve laste se ne raunaju. Deseta... Trideseta... Osamdeset i deveta... One ne pjevaju, i ne seru po prolaznicima. Tristo trideset druga... Osamsto etvrta... Tisuu esto devedeset osma... I ne znaju to je trofazna struja. Sedam tisua petsto prva. Sedam tisua petsto druga... P.S. Zima se jo jednom ponavlja ako sedam tisua i petsto trinaesta lasta zajebe stvar.

99

Grobari
Ljudi to tucaju kamen su ili zatvorenici ili umjetnici. Oni koji imaju sree i strpljenja pa od toga neto utede, postaju grobari.

100

A, to bi ti rekao, Sal
Oprosti mi to sam te zaboravio, Sal. Nisam otvarao vrata kad si zvonio u liku potara. Oprosti to sam te zaobilazio hladno kad bi mi stao na put u liku ferala. Oprosti to sam gasio radio kad si slao poruke u liku zalutalog telegrafiste negdje na srednjem valu, dok sam u mraku bjeao sa sata servisnih informacija profesora mrtvozornike algebre. Neosjetljiv sam na brojke, Sal. Vjerovao sam ljudima. ivim i sujetnim, za razliku od tebe, Sal. Uvijek spremnim da zloupotrebe moje povjerenje. Da mi bace u lice slabosti otkrivene u jednom neopreznom trenutku iskrenosti. Izgubio sam negdje svoj plat, Sal. Instinkt koji me branio od onih koje volim. Kad bi ja, ne daj boe, neto runo mislio o tebi, ne bi to nikom rekao. Pokuao bi nai nain da ti to u dva oka saopim. Moja dva oka, Sal. Ti ih nema.

101

Nauio sam da duhovi, kao i ljudi, imaju svoje male sujete. Uostalom, ti to zna bolje od mene.

102

Poziv
Tonem u svijet krutog racia. Svijet ah. Svijet ravnih ogledala. Bez bjeanja u misli. Nema gline. Nema pijeska. Nema krvi. Njegove kande me grabe, izmiem se, bjeim u stihove. Traim svoj full moon. Vjerujem u vjetice. Razapet izmeu ljubavi prolih i ljubavi bez vremena. Kao mjehur u se, od sapunice, rasprsnuti ponesen vizijom svojega poziva. Ploice u mozaiku ivota htjele bi biti ivot sam. Nema mira. Nema soli. Nema sna. Pauk sam u vlastitu mreu uhvaen. eljama velikim i vjerom stvorenu. Za duh preteku i tijelo krhko.

103

ne okrei se sjeno

104

Jednom, kad vie ne budem

Jednom kad vie ne budem. Kad zavrim svoju misiju. Kad izmolim svoju pokoru. Kad se izlijeim od ambicija. Budit u se u ovim jutrima. Ovim mamurlucima. Jednom kad dovrim svoj toranj od ibica. Kad me ruke vie ne budu sluale. Kad me izdaju moji i ja izdam njih. Kad ne budem vie morao lagati. Doi u ponovo ovdje. Napisati svoj roman o anelima.

105

Umjesto posvete
Dok piem stih ja znam da znam da sam sam. A treba znati biti. Sam. Samoa je poezija. Radost treba znati dijeliti. Srea je srea samo kad je ima sa nekim jo. Tugu ne moe. Dijeliti. Ona je tvoja samo kad je samo tvoja. Mora je uvati. Ima jedno selo u Kini gdje sinovi vode svoje oeve u planinu, Tibet, kad osjete da im se blii zadnji as. Ostavljaju ih tako same u dolini smrti. U visini smrti. Kao Tibet je veliko njihovo potovanje spram samoe, spram ivljenja. A onaj rahitini vojnik to marira uarenim drumom ka Mitrovici Kosovskoj pod punom ratnom opremom, to sanja umornu Lorkinu kobilu iz razloga sasvim prozainih.

106

Vano je znati kuda ide, ak i kad zna da tamo nikad nee stii. Svi mi imamo neke svoje Cordobe. I taj umorni vojnik, to, u potocima znoja, u sebi psuje milu mater militaristiku starijem vodniku prve klase Miroljubu M.. Nije njemu to lea pucaju i to ritam mara nije ritam palca njegove lijeve noge, nije to je daleko od svega to moe u rije daleko stati. Pjesma ga ubija. Pjesma to njegova nije a pjevat mora se. Koranica to krade njegovu utnju. Samou njegovu. Jer samoa je njegova poezija. Dok sanja stihove on zna da zna da je sam. Da mu niko nita ne moe.

107

Povratak
Osjeti veliinu blijedila grada. Rat ovdje nije nita promijenio. Uporni ribari na mostu sa svojim oima od bure. Ana jo uvijek prodaje aj lani u crnini za umrlom eljom, svojih pola godine bijelog svijeta. Pronai trunku ljepote u mrtvilu, u rahitinoj stolici umornog ratnika u mitraljeskom gnijezdu, ukradenoj sa tekata uvijek praznog drutvenog restorana. Otvorio ga je davno neki buda govorei o tekovinama i putu u prosperitet, otvaranju prema istoku, zapadu, sjeveroistoku, sjeverojugu i tradicionalnom poljikom gostoprimstvu. Ne bi elio da ispadnem pretenciozan, ali ovo to piem je povijest. Dodue malo nesreena. Trunku ljepote pronai u prepoznavanju prepoznavanju ponavljanja ponavljanja povijesti povijesti kamena kamena oblutka oblutka na izrovanom trotoaru ispred policijske stanice. Prepoznaj oblutak umrljan motornim uljem. Prepoznaj oblutak brata blizanca tisua prljavih oblutaka iz tisua upljih ulica.

108

To je ba taj. to je sluao skladno sroene psovke glomaznog pelavog plavog pandura. Pokuaj prepriati njegove istine, zbunjene, samom sebi na putu preko mosta. Pozdravi ribieve oi, jedino to mu moe vidjeti ispod tople vunene kape. Prepoznaj ga po oima. Budi siguran da se ponavlja i on, brat blizanac svih tunih ribia. Uvijek je jedan deuran na mostu kad je bura. Mora biti nekog kad je bura, nekog od sedamdeset milijuna ribia, istih. Nikad nita nisu ulovili. Prepoznaj trunku ljepote u krugu kojim nas gazi vrijeme. Beskrajno ponavljanje. Prepoznaj beskrajno ponavljanje padanja pijanih propuva. Padanja pijanih propuva. Prolazi moje vrijeme. Kuca moj sat...

109

Uspavanka za umornog
dani

Da znam rekao bi ti kada je bilo juer. Za mene tee vrijeme na refule. vere su mi krila vjetrenjae. Ni zupanici, ni zvonii, ni ptice na federe, ne pomau mi da se snaem. Samo dobar vjetar. Moe biti i jugo i bura, moe biti i toplo i hladno, samo dobar vjetar. Moe biti i unaprijed i unatrag, as brzo, as polako, samo da je vjetar. Ko je izmislio kalendare? Dani ionako ne idu po redu, utorak se isuvie esto ponavlja.

110

Ivanjska no u naranastoj zoni

obina ratna pjesma

U jeku dugotrajnih pregovora sa kinim oblacima sjetio sam se rijei moje pokojne babe. Oni se najvie plae, govorila je, eravice i zaviza od kotlenice. Oblaci su sada daleko iza Svilaje. Sjeam se stihova koje sam u ovom istom selu napisao u vrijeme kad mu stanovnici nisu razlikovali zvukove traktora i mitraljeza. Vratit u se, rekoh tada, ovim jutrima i ovim mamurlucima. Nisam slutio da u se morati vratiti idilu braniti od idolopoklonstva. Krave su neobino kasno omamljujuim jazzom svojih zvona obznanile povratak kuama. Na panjacima je danas bio miting povodom otvaranja sezone ljubavi krava prema kravama. Selo vonja po previni. Evociram uspomene na legendarnog trukog jarca jebaa, zvali smo ga Arhiepiskop Makarios jer je bio isti on. Molim oena za njegovu duu gurajui svojom vojnikom izmom konzervu jareeg gulaa koju sam upravo veerao. Nekakva se gradela ute u zraku

111

i jedna zalutala plava riba. Lagano plivam tragom njihova mirisa nadajui se gozbi. Boca mi se vina privia, sutra je Ivan Cvitnjak, moj imendan, a moji imenjaci krijesnice ne mare noas za zamraenje. Jedna od onih prskalica to neuvjerljivo glume zvijezde oznaava poetak vatrometa. Vidim zvijezde kako padaju a ne vidim due koje odlaze u raj. Napamet znam partituru. Jo jedna svijetlea raketa i napokon tiina. uje se samo zavijanje nepovjerljivih pasa. Mislim na prijatelja tamo iza brda jednog hipika to je sanjao Ankor Wat a vidio avoglave. U svoj ratni dnevnik zapisujem: Do skorog vienja, moji strahovi. Lokalno stanovnitvo me zaobilazi. Tim ljudima nikada nita nisu mogle ni puke ni bombe ni maevi. Plae se jedino papira i olovke. Okrenem se prema dolini i udesan prizor mi se ukae pred oima. Vatre gore u ast svetog Ivana. Svakog asa novi krijesovi niu iz sumraka. Vatre gore u ast sutranjeg dana.

112

Plamena dolina nade sa stotinu oiju kazuje mi u pero svoju poruku. Sutra postoji dok ima vjere, dok ima vatre ivot se ovdje nee ugasiti. Stavljam na dlan crva sa baterijskom lampom i vraam se selu. Starice sjede kraj vatre i prebiru po krunici. Zaeli togod, sinko, i priskoi plamen. Skupljam sve svoje elje u jednu vatru, zatvaram oi i skaem... Starice za mnom pjevaju. Od Ivana do Ive da me noge ne bole...

113

Uspavanka za umornog
time-out

Ne okrei se sjeno. Ovo je posljednja prilika da zbunimo pisce sviju povijesti.

114

Odlazim
Odlazim, a komade due to sam ih posijao ne mogu ponijeti sa sobom. Oni e mi s vremenom postati, ivom, nadgrobni spomenici. Na kojima e trave biti sve vie a cvijetova sve manje. U mojim grudima nije srce, nego pakleni stroj navijen na nevidljivu nit. Jedan njen kraj je zavezan za svjetionik na Punti. Kad odem dovoljno daleko nit e se rastegnit i stvar e puknit.

115

Grunfu
s ljubavlju i potovanjem

Tko leti, vrijedi. Tko ne leti, ne vrijedi. Tko vrijedi, leti. Tko leti visoko taj pada nisko. No, unato toj nepobitnoj fizikalnoj istini, kad ve letim, ako sam u situaciji da biram, ja letim visoko. Jerbo, tko leti nisko taj udre u brdo i doe mu na isto. A kad visoko leti onda bar zna da si letio. Osim toga, tko nisko leti, taj mora izvodit lupinge, akrobacije i razne kerefeke. Pa ipak, tko visoko leti taj je vei manga. Jerbo, vie vidi a manje se zajebaje.

116

Mojim prijateljima
nije lako hodati po meridijanu

Ima jedna eljad to me ima rado. udaci. Samo ele znati da jesam. Dalje je lako. Treba imati povjerenja u starog maka. I to je dobro. Trae da se tu i tamo pojavim i kaem bilo to. Nije nuno. Nisam ih nauio na uestalost. Ba. Ako me nema, ne primjeuju. Nisu navikli na uredan ivot. I to je dobro. Zbog njih vrijedi ivjeti. I umrijeti kad je fakat. Nije vano kojim redosljedom. Za jedno i drugo oni su dovoljno jak razlog. Nema u tome nikakve patetike. Prijatelju. I to je dobro.

117

Sanjao sam
Sanjao sam da me probudilo srce. Zavukao sam ruku pod koulju da ga smirim, kad sam je izvadio bila je krvava. Kad god umrem, moda to bude sutra, imau sto godina. Sanjao sam velike crvene brljane hobotnice i pokrio lice rukama da ih ne gledam. Vie ih nisam mogao skinuti, tako su me vezali. Kad god umrem, makar za sto godina, umrijet u mlad.

118

Vrtuljak
Molim deurnog kunog majstora klinikog bolnikog centra da iskljui glavni osigura pet minuta prije sveanog putanja u pogon mog pejsmejkera. Bit u mu zahvalan do kraja ivota.

119

Govore li...
Govore li tamarisi ikad o olovu, soli, autobusima to se ne zaustavljaju. Bi li da ih se ubere. Da slue svrsi.

120

Dobra veer, gospodine G.P.

U pedesetoj svatko ima lice koje zasluuje. George Orwel

Svako jutro u sedam i po gospodin G.P. naruuje rakiju od planinskih trava i kavu, sjedne za stol u kutu, prije toga zamoli konobara da pusti neku njegovu traku, blues to bi se trebao zvati Beskrajni. Prilino neodreene dobi, barem se tako osjea, zna da je nekad ivio u ulici Seine i da se zvao Pjer. Misli da e umrijeti od infarkta na nekoj pustoj cesti. Nada se da e mu nakon toga Bog dati jo jednu priliku. Iako nije siguran eli li to uope. Kad zavri svoju jutarnju molitvu odlazi sreivati svoje spise. Pie u iframa. Plai se da ne ukradu njegovu fiks ideju. To je, kae, isto kao kad vam se ena prokurva. Zaljubljen je prekasno u jednu plaljivu srnu, ne zna da li bi zbog toga bio

121

sretan ili zbunjen. Jer ve je bio prebolio grijehe svoje mladosti i osudio se na usamljenost. Definitivno. Ipak ne bi elio da ga njegova draga ostavi prije nego to joj donese plavi cvijet sa vrha Vrhova. Naveer oko deset svrati ponovo u bistro da vidi je li se pojavilo njegovo privienje, djevojka u crvenom kaputu. Svi ljudi znaju o njoj u ovoj ulici. Nikad je nisu sreli. Dobra veer, gospodine G.P., pozdrave ga mladii to pue jeftini it i smatraju se boemima. Tada gospodin G.P. sjedne u sredinu njihovog kruga i zapone jednu od svojih bajki. Ima i traginih i kominih, a sve su istinite.

122

Poruka
Marina vie ne ivi ovdje. Osjetio bi je po vibracijama to dolaze sa njenog prozora. Dok prolazim, prolazim, dok hodam ispred portuna. Marina vie ne ivi ovdje, osjetio bi ljutnju onih listova to prave alergije. Zadah mrtvih maruna u blatu. Sve bi znao. Sve bi vidio. Marina je odselila u neki novi broj. Nije ostavila svoje stvari. Nee proitati moju poruku.

123

Decembarski san
pet godina poslije

Pet godina poslije. Jo se nisam probudio. Milijun uzaludnih putovanja. Deset tisua uzaludnih ratova. Stotinjak ispovijedi. U mojim onim dupljama kao u utrobi morske nemani lebdi jedan progutani polusvijet. A ipci spokojno peku svoje ucrvane kestenove. Kolporteri ve prodaju sutranje novine. Boe, kako vrijeme prolazi.

124

Suri se rodio u Tugarima, prije trideset i tri godine. Zavrio informatiku kolu, pa elektrotehniki fakultet. Poslije se bavio nuklearnim fizikama. U Splitu i neto po Europama. Trenutno zaposlen kao struni suradnik Katedre za fiziku FESB-a. O njegovoj paralelnoj, neoficijelnoj biografiji vie e rei knjiga. Prije sedam godina objavio prvu zbirku. uti kompresor. U vlastitoj nakladi od nekoliko desetaka primjeraka. U meuvremenu se tu i tamo javljao u asopisima (Godine, Rival, Reful). Zbirka pjesama Vidi toku est izbor je iz njegove poezije nastale u razdoblju 1988-1995. godine.

125

KAZALO Decembarski san ................... 7 Moj svijet .............. 8 Nebeski leta ..................................... 9 Opomena ........................................ 10 Kako postati veliki pisac .................... 11 Bila koulja ................. 13 Rijeka ................... 14 Jaje na oku ...................................... 16 Kra ............................................. 17 Uspavanka za umornog ................... 18 Deset zapovijedi .......................................... 19 Duboko .............................................. 22 Moj prijatelj Bik koji sijedi ................ 23 Ne ............... 24 Materhorn ............... 25 Moja eja .............. 27 Uspavanka za umornog ......................................... 29 Bad Blue Girl ........... 30 Uspavanka za umornog ................ 31 Jana ............ 32 Kao pas ............. 33 Uspavanka za umornog ................ 35 Bezdan .......... 36 Zbunjena ........... 37 to se dogodilo sa tvojim velikim crnim oima, razmaena djevojko? ...38 Pokvareni parlafon ............... 39 Obina djevojka ............... 41 Akropolis .............. 42 Hvala ti, Boe, to si me stvorio ovako dobrog, lijepog i pametnog .....44 Ono etvrto ........... 47 Vidio sam Kau kako plae ............. 48 Anukina ki ............ 50 Prie iz davnine ............ 51 Balkanski Gray hound ............... 52 Dan runih ena ............... 55 Me and Bobby McGee ............. 56 Prije kraja ............. 58 Javi se ........... 59 Sluajno ............ 60 Cvrak .......... 61 Vila Plevna ........... 62 Ako ne doe oseka ............... 63 Boca .............. 65 Skupljai olovnih vojnika ................ 67 Ljudi dobri ............ 68 Ovaj grad .............. 69 Macondo ............ 70 Uspavanka za umornog ................... 71

126

Oluja ............. Balada o pokojnom Tovaru T. ................. Pjesma o utom kompresoru ................. Zapis iz Z. .............. Biva Ulica Rina Bauia ................ A, to bi ti rekao, Sal? .............. Pazi sad ............. Ljudi itaju ............. Formular ................. Apsurd ............ Igra rijei ................ Pop i uiteljica ............... A, to bi ti rekao, Sal? ............... Jahai ............. . .......... Science Fiction ............... Moji vrnjaci ................ Make ............... Ptice ............... Laste ............. Grobari ............. A, to bi ti rekao, Sal? ................ Poziv ............. Jednom, kad vie ne budem ................. Umjesto posvete ............... Povratak ............. Uspavanka za umornog ................ Ivanjska no u naranastoj zoni ................. Uspavanka za umornog .............. Odlazim ............. Grunfu ............ Mojim prijateljima ............. Sanjao sam ............ Vrtuljak ........... Govore li ............. Dobra veer, gospodine G. P. .................. Poruka ............ Decembarski san ............

72 73 77 80 82 83 86 88 89 90 91 93 94 96 98 99 101 103 104 105 106 107 109 111 112 114 116 117 120 121 122 123 124 125 126 127 129 130

127

I. S. Suri: Vidi toku est;Biblioteka Marko Maruli; knjiga br. 27, Narodno sveuilite Split, Dioklecijanova 7; za nakladnika Stjepan Puljiz; lektor Stjepan Puljiz; recenzent Robert Perii; Ilustracije Darinka Giljanovi; fotografija Irena Smoje; tisak i uvez Franjo Kluz - Omi; tiskanje dovreno u svibnju 1997.; naklada 500 primjeraka.

SPONZORI: GALEB - OMI D.D. FAKTOR - SPLIT TRAST D.D. - SPLIT INTRADE D.O.O. - SPLIT FRIVA AB-GALEB D.O.O - ZAGREB POGLAVARSTVO GRADA OMIA TISKARA FRANJO KLUZ - OMI

128