001.

002.

drugost
casopis za kulturalne studije
003.

 sadrzaj

004.

004 014 019

Intervju: Aljoa Puar ista kultura i ivot bez bureka Renato Stankovi: Struktura drutvenih revolucija Dorian Salati: Kultura uzvraa udarac Anti-copyright kao oblik protestnog kolektivnog djelovanja

026

Dorian Salati: Zvjezdane staze - sljedee iteracija Aspekti anarhizma u zvjezdanim stazama

036

Dubravko Matani, Bernard Koludrovi: Genocid nad humanizmom: Diskurzivnost 1984.

048

Staa Baklia: Hrvatski bog Marsanaliza i lociranje hrvatske zbilje u srednjoeuropskom diskurzu

055 062 064 069 077 090 095 099 103 110

Dunja Mati: Hrvatski bog Miroslav Ilustracija Suzana Jarnjak: Srednja Europa - Poliptih Bernard Koludrovi: Formacija hinduistikoga identiteta u nehinduistikim drutvima Jana Ai: Kulturoloka analiza filma Milijuna s ulice Karolina Hrga: K - Pax: Mjesto onkraj razuma Donatella Gasparini: Derridina teorija o teoriji Donatella Gasparini: Politike tijela: Usporedba Foucaulta i Agambena Lea Perini: Urbani prostor i kognitivizam Lea Perini: Kreativni gradovi - Uzroci i posljedice

005.

 CISTA
IBEZ BUREKA IVOT
006.

KULTURA

intervju: Aljosa Puar

Aljoa Puar od 2007. ivi u Seulu (Juna Koreja) gdje radi kao docent na Odsjeku za junoslavenske studije i na Poslijediplomskoj koli za regionalne studije Korejskog sveuilita zastrane studije (Hankuk University of Foreign Studies), te kao naslovni docent komparativnih kulturalnih studija i studija popularne kulture na sveuilitu Yonsei (Underwood International College). Ovih dana prestaje njegov angaman vieg asistenta na Odsjeku za kroatistiku i Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Od 2001. do 2004. bio je i ugovorni profesor Sveuilita u Trstu. Jedan je od inicijatora i pokretaa kulturalnih studija u Rijeci, bivi suosniva i suurednik Limena (Limen - journal for theory and practice of liminal phenomena) i urednik rijekog asopisa La Battana, pisac, kolumnist, esejist i autor vie knjiga.

P: Predavao si na Odsjeku za kulturalne studije i na Odsjeku za kroatistiku u Rijeci, sada predaje na sveuilitima u Seulu, u Junoj Koreji. Koliko si morao prilagoditi svoje pedagoke interese novom radnom okruenju i kulturnom kontekstu? Jesu li te stvari usporedive? O: Kroatistiki rad u Koreji jako me podsjea na moje prvo sveuilite, na Trst. esto usporeujem svoje talijanske studente s mladim korejskim slavistima. I jednima i drugima zlo je od padea. I razumijem ih...kad se samo sjetim latinskog...agricola, agricolae... A izgovor... Riba ribi grize rep. Liva livi gvie leb. Na vrh brda vrba mrda. Nabkbldavlbamda. to emo, muimo se i volimo se. to se kulturologije tie, esto mi nedostaju rijeki studenti, ali mahom privatno, kao prijateljske njuke. Fali mi ponekad vaa "bahata" i tipino balkansko-mediteranska sposobnost da o svemu imate miljenje a i rado se sjeam kako su se neki od vas lako dali navui na utopiju i jo su bili kadri mene ugojenog salonskog anarhistu povui u neke dobre prie tu i tamo, a to je za kulturalne studije najbolja i najproduktivnija kombinacija, ak i kad se radi o dijalogu ljenina. P: A kakvi su studenti kulturalnih studija u Junoj Koreji? O emu razgovarate? O: Moje je korejsko iskustvo zasad ogranieno na samo dva sveuilita od oko dvjesto i pedeset koliko ih u Koreji postoji, s barem desetak donekle relevantnih kulturologija. Imao sam sree, ponudili su mi da kulturalnim studijima pouavam privilegiranu kastu odabranih internacionalaca na jednom prilino otmjenom mjestu. I ve kad sam skoro rairio krila sreo sam sluajno u Tokiju legendarnu korejsku feministicu koja je ve trideset godina na tom istom sveuilitu i koja nije prezala od toga da me obeshrabri. Kae ona meni: "O, ne, ne na tom koledu ta-

007.

008.

mo...bila sam ja tamo. Tamo su ti bogataka djeca veinom roena u Americi i nee s njima nita napraviti." Naravno, im sam doao pred te klince sa svojim koferiem Gramscija, Althussera i drugih, iao sam deautomatizirati tu mainu, ili uspavljivati adaju, kako hoete. Moj prvi govor je bio u stilu: "Dobar dan privilegirana ekipo nenormalno visokih IQ-a i prateih debelih ambicija, ja sam vam iva egzotika iz tamo neke zemlje i hvala vam to ste odabrali moj predmet. Rekli su mi ve da s vama neu nita napraviti, ali na alost sad moramo malo uiti o revoluciji i socijalnoj pravdi. Upozorili su me da ste razmaeni i da ne trzate na to, a ja mislim da morate, ali ne nuno zato to je to moralno, pravedno ili nuno." A oni: "Onda zato?" A ja: "Pa zato jer je cool i slatko i stilski opravdano: izgledat ete glupo i seljaki sa svim tim parama i karijerama ako ne budete promovirali utopijske sisteme i pritom inili neto dobro... a, fakat, ko eli izgledati glupo i primitivno dok uiva?" I odmah sam osjetio da smo se nali, odnosno skupa nasjeli na istu foru na koju kulturologija nasjeda ve desetljeima, ali to nije nipoto tako grozno kao to se misli. Pametni su to mladi ljudi, a i znaju utjeti kad treba (ba kao to vi znate govoriti kad treba). A onda vremenom otkrije da neki od njih ve imaju dosta afrike gladi, indijskih gubavaca i slino u svojim privilegiranim ivotopisima, da piu radikalnu poeziju i tako... s vremenom vidi da im burujska krivnja i njene karitativne posljedice funkcioniraju sasvim pristojno, vidi da itaju femke i marksiste pod normalno, da im je Derrida na nonom ormariu ee no naim rokerima i da im nije teko studirati, pisati i itati gotovo danonono. Ne gaze ljude dipovima i ne mru bijelo, ko naa zlatna mlade, Luka i Borna i slini pozlaeni obani... Trenutno imam u uionici studente iz desetak ra-

zliitih zemalja, iz Europe prednjae Skandinavci, predajem im popularnu kulturu, komparativnu i opu, poneto dajdestirane zapadne teorije i birmingemske kole, a najvie rodnih tema i dilema i tako...osjeam se po tom pitanju skoro kao kod kue, samo s malo "azijskijim" fokusom na lokalne forme i probleme. Pitam djevojku iz Vijetnama to e sa svojom otmjenom diplomom. A ona mi kae: otvoriti kolu duboko u umi, kod nje doma u Vijetnamu i napraviti neku razliku za one klince tamo. Eto, meni je to OK. ak i ako kasnije promijeni miljenje, imala je dobar san. P: to je onda toliko razliito? O: Pa meni je najbitnija razlika jezik na kojem piem i predajem i to ljudima koji ga esto znaju bolje nego ja, ali i to to sam u meuvremenu i ja marljivo uio i poneto i nauio i moda i ja drim neku dobru knjigu na nonom ormariu. Tako da sam slian, a opet i drugaiji profesor nego prije. Sistem je uhodan i bogat i nitko ne kuha pagete "bolognese" u zraku, bez mesa i bez tjestenine. Lova, knjige, putovanja, konferencije, susreti. Dobri uvjeti imaju smisla i znanstveno, nije posrijedi tek jalovi hedonizam. To je glavna razlika. A ima i, da tako kaem, ljudskih sitnica. Ne znam, vjerojatno postoji i korejski jal, ali ja ga obino ne osjeam ili ga ne primjeujem. Osim toga svaiji se rad cijeni ako je na odgovarajuoj razini i ne smatra se tek izgovorom da ti se natovari i tui. Tvoj je rad tvoj ponos, tvoja naftna buotina i tvoja legitimacija. Ako si dobar - srea tvoja, ako nisi - bed, ali opet tvoj. To mi se stvarno svia.

P: to misli o trenutnoj poziciji kulturalnih studija, razvoju discipline, kako u akademskom diskurzu, tako i u svakodnevnim praksama? O: Pa kulturalni studiji, ako nisu aktivno etnografski i aktivistiki, sami zatiru svoj omiljeni mit o "ivljenju" iste one kulture o kojoj piu, a naroito pak, o "ivljenju" samih kulturalnih studija. Ti mitovi su vani za povijest i za trenutna nadahnua kulturalnih studija i to je pitanje koje nas uvijek mui. Moda malo manje sada nego polovicom devedesetih godina kad je meunarodna institucionalizacija nae disciplinirane antidiscipline dosegla vrhunac, ali kod nas stvari kasne. To da su kulturalni studiji antidisciplinarni, to je jedan od posebno sonih mitova... kao: udruili se blagoljeviarski profesori i razorili matine mee i meane kamenove knjievnosti, sociologije i historiografije i poeli plutati izmeu drutvenih znanosti i humanistike. Kao u onoj britanskoj djejoj pjesmici o tri "mudraca" iz Gothama to krenue u zdjeli morem... ("Da je zdjela izdrala, pria ne bi bila mala"). No, recimo da plutanje za kulturalne studije jo traje i trajat e, kako se ini, ali se zdjela nije pravo makla od kampuskog ribnjaka sa zlatnim ribicama i metalnim ploicama na kojima pie: "Ne gazi nasade!" i "Ne hrani patke i labudove!". Sanjani oceani zamijenjeni su mimikrijom disciplinarnosti koju osiguravaju mitska birmingemska povijest i institucionalna organizacija i izgradnja kurikuluma to je i sama u meuvremenu zapala u kojekakve hibridne i trino orijentirane paradisciplinarne spletove... te postakademske zavrzlame moda su i pomogle kulturologiji da se osjeti u tom smislu ak i prvom meu jednakima, a neki vele da je kulturologija to ludilo i omoguila. Kulturalni studiji su se, meutim, razvili (i) iz andragokih programa (obrazovanja za odrasle) i zato su od poetka imali prizvuk neo-

bine mjeavine namijenjene ulici i tvornici. Mudraci koji su sjeli u zdjelu nisu je zato uinili glupom ili reakcionarnom. Dapae, nahranili su je s onoliko kritikog duha i utopije koliko je utogljena britanska akademija uope mogla progutati, a bilo je i greva, vikova i bura u alici aja. Ja ne elim ozbiljno misliti o tome da je kulturologija sukrivac za to da se, navodno, za predmet "Mijeanje koktela" moe dobiti kredit (bod) na jednom amerikom studiju stomatologije ("Oprostite, izvadio sam vam pogrenu sedmicu, jeste li za Martini dry? Maslinu?") jer to naprosto nije istina. Kulturalni studiji dio su te aknute prie o postdisciplinarnom gaenju "univerziteta" ali esto s mnogo vie realnog akademskog doprinosa, ravnotee i domiljenosti nego li neki odsjeci za teologiju, filozofiju, sociologiju i psihologiju to svojim polaznicima u uvjetima mentalnog uruavanja pod pritiskom neoliberalnih maina oajni obeavaju da e moi raditi "u medijima i odnosima s javnou"! Dakako, kulturalni studiji obino se spretno pobrinu za to da u imenu i formi razliitih sadraja reminisciraju sanjane drutvene promjene. No to to se (da ostanemo kod alkoholnih analogija), recimo, u koktelu naoko revolucionarnog imena "Cuba libre" (slobodna Kuba) krije ne samo korporativna Coca-Cola, ve i kolonijalna prolost tog otoka, neto je gotovo samorazumljivo. Kulturologija, ba poput polufantastine "znanosti" ekonomije, ivi s kapitalizmom i od kapitalizma, s tom (ne)vanom razlikom da se kulturolozima obino to barem pomalo gadi, a ekonomistima obino ba i ne. Zato kulturolozi oko bedra steu bodljikavo remenje marksizma i jo nekih izama, epaju i malo se stide. Ali to je zapravo i oekivano. U posljednje tri godine mnogo sam putovao i obilazio "arita". Nemam dojam da kulturolozi paniare, mislim da su imali mali post-teorijski moment,

009.

mislim da se jaka skupina radikalnih "teoreofila" tome usprotivila i pobijedila, mislim da uspjeno odraujemo repove Deleuzea, prai se empirizam i holizam (a bogme i monizam), strukturalizam izdie i u svojim postistikim i kriptinim varijantama i ljudi piu o organizaciji, uzorcima, ritmovima, relacijama, golim oblicima i tenzijskim tokama kulture...U aktivistikom ogranku popularni su pirati. Ali, kao i uvijek, ima svega. Mene najvie veseli jaka etnografija i autoetnografija s teorijskom podlogom, tamo gdje ne moe razmrsiti dosadnu sociologiju kulture, naivnu urbanu antropologiju, jalovu drutvenu akciju, pretenciozni knjievni tekst i oslobodilaki performans. u-mu i neto ispadne. Ovisno tko kuha. U modi je, dakle, "kompleksnost", razliiti oblici redukcije popularni prethodnih desetljea su out.

ti je sav taj dokazni postupak i verifikacija kojom te se istodobno i interpelira kao bie akademije, ali ti se i pridaje drutvena mo da stimulira procese i pojave. To je ta igra dvostrukosti oko naeg kiobrana. Ako kulturalna teorija (poluprimijenjena filozofija kulture, ili pak ista filozofija itana oima tumaitelja svakodnevice) i nalikuje kiobranu, onda je bogme taj kiobran i umjetan i umjetniki i prou pljen na sto mjesta i areni konci vise oko rubova, ali ba je zato i dobar. Dovoljno je velik da se pod njega stisne s dragom ili dragim (ili oboje) i da pojedete neki ridikulozni vegeburger ili (meni mnogo fundamentalniji) burek, ak i ako oko vas padaju sjekire. A to je ve skoro dovoljno dobro. P: Moemo li govoriti o kanonima kulturalnih studija?

0010.

O: Moemo. I u smislu kanonske liteP: Kako bi objasnio shvaanje rature i u smislu topova. Najbolje je kulturalnih studija kao svojevrsnog kad kanonsko djelo funkcionira i kao teorijskog kiobrana? topovska kanonada (canon/cannon), O: Nadam se da u Rijeci jo postoji ki- ali takva su rijetka. Teorija je najee obranar... ili moda ne, moda je i samo mehanizam za nianjenje, a za njega progutala povijest "napretka"... topovske kugle mora se ipak pobrinuti znam da mu se radnja u Ciottinoj ulici netko drugi. Ili ti isti ljudi, ali u slobodno zvala "Umjetna brusiona", i to je ba vrijeme. Ako im ga ne ukradu svakodnevfina metafora za kulturalne studije. ne thompsonalije...Eeeevo zooooreee, Popravlja i izrauje male nie i siste- eeeevo dana, eeeevo Foucaulta i Lacana... me za obranu od (kapitalistike) kie i psuje naoblaku, brusi orue, kuje P: to misli o kulturalnim studijikazalino oruje, karice za papirnate ma kao svaijoj svakodnevnici? lutkice i tako...lijepo je to. S druge Poneto pojanjeno, moemo li rei strane, kada kie ne bi bilo, ili bi pada- da svi na odreeni nain, u naim la odozdo prema gore, tvoji sistemi ni- svakodnevicama prakticiramo kulkome ne bi trebali i ti bi bila obina turalne studije? polovna filozofkinja ili bi analizirala O: Ne, ne svi. Mnogi samo ivotare i poeziju. A to ti se nije mililo "in the ne odreuju se ni prema emu, ive u first place", htjela si troiti energiju na pukotini, ali ne vide se kao bia odmasvoje male i velike utopije, kako i pri- ka, hipnotizirani identitetom. Dio su lii kulturnim, naprednim i besposle- kulture, ali ne i samorefleksije koja aunim ljudima. Dakako, da bi ljudima topoietiki raa novu kulturu... Kulturalni pokazala da to to radi ima i neku aka- studiji, ak i kad su najakademskiji i demsku i misaonu teinu, a i da bi so- najmuzealniji nisu neto ime se zanilidno organizirala vlastita zapaanja, maju svakodnevni zombiji. Vei je potreban ti je neki vokabular, potreban

problem to postoje i oni posebni zombiji koji tvrde da su im kulturalni studiji poziv. Sreem ih po konferencijama, ispadaju im teorije iz rukava, a imaju prazne oi i suhe jezike. S druge strane svaki ufurani skejteri s darom za samoironiju i s otvorenim oima i nozdrvama u biti ivi kulturalne studije, kao to ih ivi i aktivna planinarka, gljivar, kuharica, ljubavnici. Eros, dakle, i refleksija. Ako su kulturalni studiji odnjegovana autoreferencija kulture, a kultura je sveprotena i obina, onda bi valjda i kulturologa trebalo biti kao peluda ambrozije, ali nije to ba tako. Nije lako odnjegovati pogled da bude prodoran i barem malo "po tvom". Zato nas ima malo i alosno malom broju zombija od nas se kie i mrca. P: Unutar svog tog razvoja, svih promjena i pokuaja, gdje se po tebi pozicioniraju rijeki kulturalni studiji? O: Rekao bih da nije ba umjesno niti uputno procjenjivati iz daljine... ali kad ve pitate pokuat u i iskreno odgovoriti. Mislim da sam skovao sintagmu "rijeki kulturalni studiji" i da je u tome bilo i neke pozitivne drskosti i nade, ali ta je sintagma bila i (zasad) ostala vie parola nego opis. Kako mi se (ponavljam, iz daljine) ini, kulturalni studiji u Rijeci ne postoje kao kola miljenja ili prepoznatljiva organska jedinica akademske kulture ve samo kao sanjana sinergija zasebnih profesorskih i studentskih, pedagokih i autorskih uinaka, esto veoma raznorodnih a ponekad ak i otvoreno nepovjerljivih prema kulturalnim studijima kao intelektualnom projektu. Misaoni poligon poput ovog vaeg novopokrenutog asopisa, tim je vaniji, kao i vae istaknute aktivnosti u prosvjedima, blokadama i javnim diskusijama. to se samog akademskog "brenda" i njegove simbolike teine tie, to vam ne znam kazati jer sam daleko. Ali oito ima ljudi i trse se da odre svakod-

nevicu tog pogona, a to je valjda u svakoj prii najbitnije. Postindustrijska, folklorno-ljeviarska, tranzicijska i (manifestno, ali i povrno) multikulturalna Rijeka raskoan je poligon za kulturalne studije, sad bi trebalo vidjeti imaju li "rijeki" kulturalni studiji neke veze sa ivljenom kulturom koja im se odvija pod prozorom. To morate pitati kolege koji uvaju tu priu. to se mene tie, od "rijekih kulturalnih studija" mnogo sam nauio, najvie na vlastitim i na tuim grekama, a to je dragocjeno i zahvalan sam na tom iskustvu. Nisam zlurad niti bahat (trenutak slabosti, hehe) i iskreno elim da rijeki kulturalni studiji uspiju, elim svako dobro svima koji su bili u mogunosti ostati na tom brodu ili su na njega nedavno doli sa eljom da ga obogate i pokrenu. Ne treba biti patetian ni po pitanju pravih, ni po pitanju krokodilskih suza. Nije krokodil pojeo maloga Ju Ju. ivimo u brzom i povezanom svijetu i radimo u maloj ali vanoj disciplini. Htjeli ne htjeli, na istom smo zadatku i jo emo se sresti. P: Gdje se, ako takvo stvarno ili virtualno mjesto postoji, u svojoj transkulturalnoj prii najvie osjea kao stranac? O: Meu mediokritetima koji ne znaju da su to to jesu, ili jo gore: znaju, a ne korigiraju svoje ambicije. I meu nasmijeenim siledijama, najee mukarcima. Takvih ima u svim kulturama, naravno, i to ih manje sreem, to bolje. P: Drugost? O: Drugost? Hahaha, sjeam se naih diskusija o drugosti... Mislim da smo pretjerivali. Drugost je svaija prvost, ne mora biti ba Levinas da skui kako se gradimo i kako odreujemo grlei Drugost i bacajui se na nju, ili je gurkajui od svojih upljina. Ali ako emo ekstremno, tko Drugost slavi kao takvu, taj je ve na pragu zloina. Slavljenje razlika je slatko samo ako je

0011.

012.

ironino-blagonaklono i karnevaleskno i ne potire svijest o univerzalnosti misije preivljavanja i ravnotee ili svijest o totalnoj relativnosti i protonosti razlika. Pa to ako je sva ta geteovtina i hegelovtina bila esto mujaka i bijela? To smo poistili i jo emo istiti. Radi se samo o jo jednoj razlici, jednom partikularnom momentu koji se pomakao prema centru i zarobio parsto generacija. I ta sad? Ne znai da zato sad trebamo plutati u slavljenju razliitosti svaije guzice: svaka ima svoj faktor. Super, ali bitno je da je guzica. A to se zaboravlja. Taj kampuski multikulturalizam amerikog tipa je trubast i trupast... imam studenta iz Norveke koji ne putuje bez kozjeg sira i nosi ga kao svojevrsnu zastavu, a studentica iz Njemake tvrdi da bi po njenom sudu njenu kulturu najbolje predstavljala nicla. Onda njemaki vegetarijanac moe slobodno rei da je svemirac. Pa i bolje mu je. Ja sam za totalni kozmopolitizam, panseksualnost, posesivni individualizam (intelektualni), radikalizam ope prakse, pirateriju koja proizvodi vikove, sinergiju nadljudi i njihovih nadljudskih napora. to ne znai da mi ne igra srce na neki istarski miris ili boju, ali neu valjda dati srcu da se razbahati. Gentleman ne podlijee niskim strastima. Osim biranim. Hehehe. Da...cijenim Ortegu y Gasseta, bio je u pravu. Mase su topovsko meso, neproduktivni i izmanipulirani faktor povijesti ak i kad ih pukne, to bi sociolog Mannheim rekao "hilijastiki" zanos (ili upravo tada), njihova je nametljivost grozomorna. Ne, nisam konzervativan, mili itaoe, nego ti u biti ne zna tko ti je u "mnotvu". S kim da die crvene talase, s krelcima nekim? Lijepo je rekao Lenjin, ne umiju to radnici sami... A ako ti se intelektualno patroniziranje gadi, a ti fino motiicu u ruke... Uzmite, recimo, pivolone na(j) vijae koji urlaju poput gorila. Ako su pametni, prazne energiju i razvijaju

osjeaj za ironiju, to je donekle podnoljivo. Ali ako su spremni povjerovati u svoje urlanje pa onda jo i osjetiti navalu zlih hormona i stezanje aka, onda ih prezirem i smatram zloudnim idiotima. Tzv. politika korektnost, to je predvorje Reichstaga koje samo eka nacistike baklje. Uvijek ti prosjeni majmuni nekog vraga spaljuju... Planeta majmuna i Fahrenheit 451 u jednom... ista distopija... A opet, Gramsci je sanjao organske mrkve i sad to e... pokuava pouavati i prouavati i komunicirati...pa ako upali, dobro... P: to je s jezikom kao poljem sukoba? Kako bi objasnio jezik u okvirima lingvistikog imperijalizma? O: Valjda kao svoj mukotrpan i spor ali i ugodan projekt pisanja i objavljivanja na engleskom i talijanskom jeziku. Ili kao poeziju hrvatskih latinista 15. i 16. stoljea. Kao sloenu i normalnu stvar. To je poput onih davnih redovnika iz Kapadokije koji su itavog ivota dlanom oblikovali grubi kamen, imperijalno osvajanje samog sebe. Engleskom seljaku tu je teko kao i meni, zapravo jo i tee. Nije svatko (engleska) kraljica. Ima i radilica i trutova. Zvui pomalo zastraujue, ali ja biram biti radilica. Od dobre radilice jednom moe biti i kraljica, ili barem kap meda za neiju prehladu, a od "boemskog" truta samo slab seks i tupost. itanje naglas na stranom jeziku vjeba mozak, kau neurolozi. Nekome to ne treba, sam je po sebi popio svu pamet svijeta i saeo je u svoju revolucionarnu i pravedniku bocu piva. Govori jezikom hmelja i svi ga frendovi razumiju. Slavi drugost a strah ga je zamai za ugao. Moji djed i baka (tj. nono i nona) prepirali su se na hrvatskom, njemakom, talijanskom i francuskom, a znali su tono to su i tko su i odakle. Gdje je tu imperij? (Odgovor: u Beu, dakako! hehe) Ukratko: ako si roen u naciji s jednim i pol samosvojnim intelektualnim do-

stignuem ili ui jezike ko lud ili dii spomenike uenim prevoditeljima i tumaima koji ti spaavaju guzicu. Druge nema. Ili si do te mjere povjerovao u kulturoloko podrivanje svih "estetikih" hijerahija, pa misli da su time i sve vrijednosti nestale iz vidokruga? P: No kako bi objasnio asocijativno zrcaljenje jezika i kulture? Misli li da jezik 'krade' ili 'oslobaa' ideju? Ili moda radi oboje istovremeno? O: Jezik je neprijatelj slobode, a orgazam prijatelj. to ne znai da ne moe napisati priu koja e te natjerati na orgazam. Jezik je kavez, a meditacija ili mistina molitva prijatelj. to ne znai da ne moe napisati pjesmu koja e slaviti duh. ovjek je meubie, zvijer iji je brlog u pukotini, sve to njegov jezik krade, krade da bi oslobodio, a sve to oslobaa sprema se ponovno pokrasti. Sad ostaje pitanje je li (ne) jasnije vae pitanje ili moj odgovor. A to ve trai produbljeniju ekspertizu, onu kakvu nude ljudi kojima se divimo... P: Moe li se govoriti o hegemoniji vizualnog u dananjem globalnom kontekstu? O: Ako priamo u okvirima klasinog Gramscijevog pojma hegemonije, ne. Ali i inae, mislim da ne. Odnosno, ne na bitno drugaiji nain nego, recimo, u starom Egiptu. Samo to se slike miu. Uz odgovarajuu travu i alkohol i u Egiptu bi se micale. Mainstream medijsku teoriju kasnog dvadesetog stoljea koja slavi takve "pomake" utim kao intelektualno najslabiji ogranak (ili paralelni tijek) kulturalnih studija. To kolektivno preuavanje nad posrednou ivota i neposrednou tehnologije je smijeno. Naroito su zazorni oni to se, umjesto bavljenja virtualnou materijalnog to prati ljudski rod od kad je svijeta i vijeka, upinju i znoje ne bi li dokazali opipljivost virtualnog i jo k tome stalno prorokuju neke novosti.

Nema novosti. Sve smo ve vidjeli ranije, ak i I-pod. A tek "posthumani" hibridi i kiborzi... zanimljivo za diskusiju, ali potpuno netono u smislu dijagnoze. Tu treba itati Deborda, premda i njega cum grano salis. I on misli da je kapitalizam ful drugaiji od feudalizma. P: Koliko je relevantno i funkcionalno reklamiranje intelektualaca u svijetu popularne kulture i senzacionalizma? Koliko kritika moe o(p) stati kritikom u formi spektakla? O: Aha, evo opet Deborda. Ako su svi drutveni odnosi spektakularni, tko bi trebao biti izuzet? Neki asocijalni homo ludens, pristalica festivala, zaigrani eta...pa on je i unutra i vani i kritizira svijet da bi kritizirao sebe, podnosi svijet toliko da sam sebe ne ubije (to je Debord na koncu i uinio). Volio bih tu proitati "reklamiranje" koje spominjete ne kao marketing, nego kao neto to se radi na odjelu za reklamacije, tamo gdje odlazi ako si kupio robu s grekom. Prema tome, jasno je da je "reklamiranje intelektualca" posve relevantno, ali ne nuno i funkcionalno jer uvijek nedostaje instanca koja bi ga dobro ispljuskala. Levinasovski Trei. I onda kako veliki demokrati mahom ne vjeruju u mistine stvari (s izuzetkom "demokracije"), u instance poput Levinasovog odsutnog boga ili Derridaove pravde, ve se kunu u korektnu i konkretnu proceduru, intelektualca umjesto njegove vlastite razvijene svijesti i osjeta za Jedno nadzire (a katkad i mlati) nepismena policija, pendrek njegove vlastite "procedure" ili "procedura pendrekanja", katkad i "pendrekanje procedure"... A kad pomisli da reclamare u latinskom znai i glasno protestirati, onda je ironija potpuna. Ako se jo malo izgubimo u prijevodu, moemo sve te intelektualce i "re-claim", moemo ih ponovno potraiti, obratiti za nau svrhu, zatraiti...ovladati njima, oteti ih spektaklu i strpati u kutiju od cipela, pa

013.

pod krevet fino, u prainu, gdje im je i mjesto... i onda moemo mirno reklamirati sami sebe...uj, ja sam ti jako u Nancyju...ne, ne, ne Badiou, onaj drugi...da...uj, ne veli ti se Laklo, nego Laklau (Laclau), on ti se posvaao s Mouff..pa to je stara stvar, nisi uo? Pa di ti ivi, prijatelju...Kajgod.

014.

ljudi koji su protiv pomoi Haitiju, tuvako grleno pjevanje na korejskom kranskom sveuilitu, zrnce kineske praine u oku, otac koji siluje ki prstom i ismijava svaki dan u godini deset godina za redom kako bi je kaznio to ju je drugi tip silovao kad je imala jedanaest, ivot bez bureka, Thompson, Bandi, ljudi koji jedu krvavice... ljudi P: Moe li se prisjetiti neke znakokoji pojedu po tri bureka...hm...da...tu vite anegdote kroz koju si osjetio bih stao: sam sebi uvijek najgori kulkulturni ok? turni ok, sretan u onim prigodama kad O: Hm....zar nije itav ivot gromo- sam sebe ugodno iznenadim. bran za gromke okove? Pas sapet u P: ime se bavi ovih dana? kavezu na putu u korejski restoran psee juhe, crni Jamajanci kojima je kao O: to se Hrvatske tie, krajem prole i meni njihova smotana aviokompanija godine predstavio sam novu knjigu zagubila kofere koji viu kako su bijeli (Azaleje na putu, Jesenski i Turk, ljudi za sve to krivi...valjda to su iz- 2009)...to je lako tivo, zapisi o Koreji, mislili avione...bizarna ali i razumlji- primjereno plai, vlaku ili sanitarnom va postkolonijalna oteenost, slina voru heheh, a moe se i ormar podPTSP-u... PTSP-ovci po hrvatskim metnut... Nastavio sam pisati tjednu portalima...majku ti srpsku...majku ti kolumnu u Glasu Istre i trenutno kahrvatsku...svi koji majke hoe po krat- snim s dva eseja za nae asopise, to kom postupku... Korejski profesor koji je donekle podnoljivo. Na talijanmi kae: drago nam je to putujete i pi- skom jedan rad eka objavljivanje ve ete, ali nama je bitno da li nam se mjesecima zbog financijske krize u inosobno sviate...ili je to Hrvatska...ne, stitutu koji ga tiska. Stara Europa malo ekaj, moda je samo taj profesor sla- kaljuca... Na engleskom upravo dovrvenofil... amanistice koje se srame avam etvrti esej u etnografsko-autoamana, krani amanisti, uniformira- etnografskom ciklusu od est eseja o na kolarka polae dlan na moju stra- transgresiji. Od toga je prvi esej ve njicu u seulskoj podzemnoj elje objavljen, taj je o piratskim kulturalznici...hihot njene prijateljice i moje nim studijima, dva muzikoloka su u crvenilo, francuska grofica s osmodi- tisku, a ovaj etvrti koji je nekako zajelnim imenom i etiri dvorca s kojom guljeno-feministiki ekaju u Cardiffu, u pisati o revoluciji i feminizmu...ako jer je dogovoren jo prije pola godine. nemaju kruha, neka jedu Marxa... ger- Stalno sam u zakanjenju, stalno...stalmanisti koji upravljaju korejskim gra- no piem pisma isprike, kao luak. A evinskim gigantima; Foucault, Barthes, nisam ba toliko bitan da bi me se eAlthusser, Sartre, Simone de Beauvoir, kalo... Tjeim se da je to taj meuproDeleuze, Guattari, Lyotard i drugi ka- stor, turbulencija prije smirivanja... snih sedamdesetih javno trae zabranu Ipak, ljudi su ljubazni, to me uvijek ogranienja nenasilnih spolnih odnosa oduevi. Imam neke planove s tim cidjece i odraslih... meu potpisnicima klusom, uz koji idu i dva fotoeseja, no je i sadanji francuski ministar vanj- o tom potom. Jedna moja hrvatska skih poslova Kouchner...kanonska eki- knjiga prevodi se, ali to ide sporo. pa...skupi laser botoksiranog estetskog Imam i neka suizdanja koja bi trebalo kirurga koji pljucka dok govori, debele pogurati, jedno u panjolskoj, jedno u Korejke rodom iz Guatemale i Meksika, Hrvatskoj i jedno u Koreji... Onda su

tu konferencije. Ove godine preskaem japanski Cultural Typhoon to mi je ao, jer mi je ve pomalo tradicionalan i donosi dosta napredne metodologije uvijek, ali ne uspijevam sve financijski i vremenski zatvoriti. Uvijek se vie toga dobrog propusti, nego uspije uiniti...ali to je tako. Za koji dan letim u panjolsku na Culture&Power, a onda naravno Hong Kong, ovogodinji Crossroads,pa ljetni odmor... Jadran... mmmmmmm rotiljanje ("tackanje" granicom rumarina!) i runjikavi stari turisti koji miriu po kokosovom ulju i pregrijanoj plastici i vuku noge po asfaltu u gumenim lapama...yes!!!! P: Jesi li kulturan? O: Da, da! O tome ne vrijedi dvojiti. Nauio sam od nonota (opet padei!) nekoliko latinskih poslovica i ne libim se pompozno posegnuti za njima. Ugibam se prolaznicima koji ure. Za Kamova je grubijan onaj tko se ne zna ugibati na ploniku i smeta prometu ljudi i vozila, to mi je zgodna dijagnoza, makar mi je suvremena kamovofilija poprilina misterija... kome se ita ta pubertetska masturbacija koju bi i jedan superdosadni i superprovincijalni Kranjevi mogao nositi u zubima i tresti ko knjievni rotvajler...Bio je sirota Kamov uzburkan i napaljen i to je objavio malograanski zapjenjenoj Kroaciji, super. ista avangarda...to je taj va kulturni ok... Evo vidite, o knjievnosti zborim. Kulturan sam, dakle, udo jedno. Zasluujem arnoldovsko udivljenje (mislim tu na stanovitog ocvalog uru Arnolda koji je u Hrvatskoj imao istu funkciju kao u Engleskoj Matthew Arnold)... tko zna nisu li svi Arnoldi na svijetu mrzovoljni konzervativci dobrih namjera...takve stvari me zabavljaju... Kulturan momak, da, da. Ustajem oronulijim graanima u vlaku podzemne eljeznice, osim kad se pravim da spavam. Kiem u maramicu. Ne prdim u operi, nego ekam i patim kao i svi. Kao i

svi? Hm...sorry mister Williams, nema nita svakodnevno ili obino u mojoj kulturi, nema i gotovo. Odbijam. A ako i ima, to je sve sama uljudnost i uljudba. Treba itati Norberta Eliasa: viljuka, no, ubrus, korejski metalni tapii. Kapadokijsko i tokijsko samousavravanje dlanom. Kulturalni studiji. Tko tebe kamenom, ti njega tvrdo ukorienim djelima Michela Foucaulta. Ubiti ga nee, mrcinu...ali nek osjeti... istu kulturu.

015.

STRUKTURA

DRUSTVENIH REVOLUCIJA
Renato Stankovic

Struktura
Cilj je ovoga rada spoznati prirodu procesa revolucije, odnosno njenu strukturu. Nastojat e se pokazati kako drutvene revolucije imaju slinu strukturu i rezultat. Kako bih dokazao ovu tvrdnju, koristit u se teorijom Thomasa S. Kuhna1 o strukturi znanstvenih revolucija kako bi razotkrio strukturu drutvenih revolucija.

016.

Kuhnov je model strukture znanstvenih revolucija cirkularan po prirodi to omoguava jednostavno predvianje razvoja dogaaja u znanosti. No, njegov model nije u originalu zamiljen u irem kontekstu, kontekstu drutva. Stoga u morati transformirati neke njegove kljune pojmove, a nadodati neke svoje kako bih lake argumentirao svoju tezu. Prije toga, opisat u ukratko to nam govori Kuhnov model:

Kako objanjava Kuhn u Strukturi znanstvenih revolucija (Kuhn, 1996), paradigma je skup pretpostavki znan stvene zajednice na kojima se temelji njihovo znanje, skup postignua znanstvene zajednice koja predstav ljaju osnovu za buduu praksu. Pa radigma nudi obeanje uspjeha u predvianju znanstvenih rezultata. Takozvane normalne znanosti teme lje se na pretpostavci da znanstvena zajednica zna kako izgleda svijet. Zbog toga normalne znanosti esto potiskuju fundamentalne novosti, te zbog toga napredak u znanosti nije, kako se obino shvaa, evolutivan ve skokovit. Do skoka u novu paradigmu dolazi kada nastupi kriza, tj. kada normalne znanosti vie nisu u stanju uope, ili tako dobro, objasniti probleme dok je, istovremeno, te probleme mogue uspjenije predvidjeti i objasniti iz perspektive nove paradigme. Nakon skoka u novu paradigmu svijet u kojemu znanstvenici ive se fundamentalno i kvalitativno mijenja, na svijet se gleda na potpuno drugaiji nain, Zemlja postaje kugla, a ne ploa koja poiva na leima Titana.

Iz ovoga citata moemo vidjeti to je Kuhn htio rei. Naime, njegov se koncept paradigme bazira na dogmatskim uvjetima koji vladaju u znanstvenom svijetu, koji nakon gomilanja kontraparadigmatskih sluajeva postaju dio sveope krize znanstvenoga svijeta, ime zapravo zapoinje revolucionarni obrat i stvaranje nove paradigme temeljene na spomenutim sluajevima. Meutim, Kuhnov doprinos svjetskoj intelektualnoj sceni nije samo u detekciji strukture u znanstvenim revolucijama, ve i u znaaju koji njegov model ima. On je primjenjiv i na iri drutveni kontekst, a u sklopu toga i u teoriji o drutvenim revolucijama. Kod Kuhna, kljuni pojmovi su poetno stanje, pojava anomalija, kriza i revolucionarni obrat. Kada bismo njegov model htjeli primijeniti u okviru rasprave o teoriji revolucije, morali bismo prihvatiti neke osnovne pretpostavke. Prvo, da je mogue strukturalizirati komplicirani sustav meuljudskih odnosa, komu nikacije i dinaminih dogaaja i akcija koji vode poetku revolucionarnih promjena; i drugo, da je drutveni i politiki sustav nemogue osloboditi ideologije. Prihvaanjem ovih postavki dobivamo dobru podlogu za razmatranje Kuhnova modela, ali i odbacujemo, primjerice, anarhistiku viziju revolucije koja se bazira na odbacivanju bilo kakva institucionalizirana sustava.

Dakle, ono to je kod Kuhna poetno stanje (to on naziva normalnom znanou), to je status quo u drutvenom kontekstu. Uzmemo li primjer Ruske revolucije, moemo vidjeti kako je status quo u tom sluaju carska vlast. Ova vlast provodi svoju ideologiju monarhijskoga tipa: politika samovolja, stroga hijerarhizacija, predefiniranost socijalnih statusa i sl. Ovom sustavu ideologija pomae drati drutvenu ma(Rodin, 2008., 3542). su pod kontrolom, nastojei inducirati pomirenje s trenutnim stanjem. No, nakon nekoga vremena nastaju anomali017.

je u sustavu, koje su u ovom sluaju esti prosvjedi seljaka, radnika i studenata koji polako osvjetavaju svoju poziciju. U poetku, slubena carska vlast negira ove prosvjede raunajui na svoju sposobnost da odre svoju hegemonijski steenu poziciju i da ostali lanovi drutva ne ele dovoditi svoju sigurnost u pitanje, strahujui od represivnog aparata. Ipak, rastui broj anomalija sve vie dosee kritinu toku i uskoro nastupa drutvena kriza jer sve vie ljudi poinje sumnjati u ispravnost postojee paradigme. Nakon to postane jasno da treba promijeniti sustav i kada se ponudi rjeenje (komunizam), nastupa revolucionarni obrat i zamjena postojee paradigme novom, revolucionarnom. Meutim, kako komunizam ima svoju ideologiju, kada se revolucija privede kraju, revolucionarna paradigma postaje status quo. Drugim rijeima, iako je na prvi pogled revolucija uspjela, jedino to se dogodilo zamjena je paradigmi i to po jednostavnom cirkularnom principu. Naravno, ovo ne znai da je nova paradigma ista ili loija za ljude, ali povijest nam govori da svaki sustav s godinama postaje sve totalitarniji i represivniji. Koristei se Kuhnovim modelom, mogu se iitati i drugi primjeri, poput kineske ili kubanske revolucije. Drutveni sustavi koji su rezultat ovih revolucija u konanici su se pokazali ne oslobaajuima, ve ograniavajuima jednako kao i sustavi koji su od njihove strane smijenjeni.

Implikacije modela strukture drutvene revolucije

Iz navedene argumentacije moemo zakljuiti da se paradigmatska priroda drutvenoga sustava moe svesti na dvije karakteristike: strukturiranost i cirkularnost. Implikacije ovoga su izuzetno znaajne. Naime, karakteristika strukturiranosti nam omoguuje da predvidimo proces drutvenoga preokreta, a karakteristika cirkularnosti nam omoguuje da budemo sigurni da e se drutveni preokreti dogaati u budunosti. Osim predvidljivosti procesa same revolucije i rezultata koji dolaze s njom, na ovaj nain mogue je predvidjeti i ponaanje sustava koji kontrolira sliku svijeta kroz odreenu drutvenu paradigmu. Naime, kada je rije o znanstvenoj revoluciji, pojavu prvih anomalija sustav moe negirati ili ignorirati. Kada se broj anomalija povea, sustav postaje slab i mora pregovarati, ali u konanici nastupa obrat. Ako bismo to htjeli primijeniti na drutvenu revoluciju, proces je identian. Primjerice, u sluaju studentske pobune protiv komercijalizacije obrazovanja u Hrvatskoj koja se odigravala u proljee 2009. g., oito je anomalija bila nedovoljno velika, stoga je i izostala reakcija od strane vlasti nije bilo razloga reagirati. Naravno, da su se u isto vrijeme pojavile i druge anomalije, kao sindikalni trajk ili tome slino, sustav bi bio u krizi. U ovoj analizi namjerno sam izostavio jedan faktor u jednadbi. Radi se o masi, odnosno o veini ljudi koji nisu populacija koja provodi revoluciju revolucionarnim pokretaima (primjerice, jedna od drutvenih klasa). Ovaj faktor dolazi u obzir kada nastupi kriza i zapravo je zasluan za legitimitet revolucionarnoga obrata.

018.

Dakle, u prethodnom dijelu objasnio sam kako funkcionira odnos: sustav anomalije. Kada govorimo o anomalijama, potrebno je razluiti dvije razliite vrste: revolucionarni pokreta i pojedinac kao dio mase. Revolu cionarni pokreta odnosi se na skupinu, koja moe predstavljati odreenu klasu. Tako imamo: radniku klasu, graansku klasu, drutvenu skupinu, studentsku populaciju, intelektualce, politiku oporbu ili razne oblike udruenja. No, kada govorimo o pojedincu, onda raunamo na to da se radi o pojedinanim sluajevima koji sami ne mogu pokrenuti promjene.2 Ipak, obje kategorije podrazumijevaju da se radi o situacijama visoke razine osvjetenosti, odnosno trenutak kada anomalija spozna iracionalnost postojeega sustava i imaginira neto bolje.

Kada govorimo o faktoru mase, posebno je interesantan trenutak kada anomalije jo nisu dovoljno brojne da bi potakle krizu. U tom sluaju, masa ima ulogu funkcionera sustava. Naime, u tom je trenutku povjerenje u sustav jo uvijek na visokoj razini i sve to je protiv sustava predstavlja opasnost za stabilnost pozicija u kojima se dijelovi mase nalaze. Tada nastupa neodobravanje postupaka anomalija od strane mase, a esto i koritenje ideolokih alata za suzbijanje tih situacija. Ponovno u uzeti za primjer studentsku pobunu u Hrvatskoj, kada su studenti svakodnevno dobivali primjedbe Konano, kako bi onda trebala izglei okarakterizirani su kao Jugoslaveni i dati budua revolucija? Prvo, treba komunisti.3 imati viziju nove ideologije. Radi li se U istraivanju me sluaj velikih dru- o komunizmu ili neemu drugome, tvenih previranja u Europi i u svijetu stvar je odabira i/ili povijesnih uvjeta 1968. g. najvie zanimao. Naime, po u trenutku zaetka revolucije. Zatim, modelu strukture drutvenih revoluci- potrebna je snana propaganda koja ne ja, razvoj tadanje situacije u bi bila negativna ili agresivna, ve bi Francuskoj doveo je do krize, a masa sluila za osvjetavanje klase ili skupije uvelike odobravala revolucionarno- ne koja ima najvei potencijal da poga pokretaa. Ipak, revolucionarni stane revolucionarni pokreta. Pretpo obrat je izostao. Zato? Odgovor na to stavljam da bi studenti mogli imati tu

pitanje lei u konstanti koja povezuje dvije paradigme (onu koja prethodi i onu koja zamjenjuje) ideologiji. Ideologija je oito neizbjena u bilo kojem drutvenom sustavu: ona je nositelj paradigme. Dakle, to je polo po zlu 1968. godine? Pokret koji je tada ario i palio (doslovno) bio je kontrapokret, ali bez alternativne vizije drutva koje bi zamijenilo ono postojee. Istina, pokret je imao ljeviarsku ikonografiju (ak i ultraljeviarsku), ali nije do kraja inzistirao na uvoenju nove paradigme, ve se usredotoio na ukinue postojee. tovie, ideologija se ak i izbjegavala. Takoer, jasno je da su ideje tih revolucionara bile vrlo radikalne. Da su uspjeli, zasigurno ne bih sada pisao o strukturi drutvenih revolucija na ovakav nain. Pretpostavljam da je konani udarac 1968. g. bio raskol izmeu studenata i radnika kojima su obeane vee plae. Meutim, radnici nikada ne bi razmiljali o prestanku revolucionarnih djelovanja da su imali koherentan cilj, jasnu viziju novoga drutvenoga modela i nove ideologije. Tako Rusi, Kinezi i Kubanci nisu imali taj problem jer je iskrena i ciljana imaginacija komunistikoga sustava bila dovoljna da dovede revoluciju do kraja.

revolucije

Struktura budue

019.

ulogu, ali uz uvjet savrenije organizacije i meusobne koordinacije. Takoer, studentska populacija iskazuje velik borbeni ar u bilo kojoj sferi, to je potrebno za sprovoenje revolucije.4 Sljedei krucijalni korak bio bi poticanje najmanje jedne drutvene skupine na ukljuivanje u borbu (inae sve ostaje na prvom koraku, odnosno prostorno-vremenski ratrkanim anomalijama). Na radniku je klasu mogue raunati, ali jedino u sluaju ozbiljnosti i sposobnosti njihova vodstva. Politika je oporba uvijek logistiki faktor koji sudjeluje u revoluciji. Naime, u postojeoj paradigmi oni se zalau za promjenu neke vrste, stoga je racionalno oekivati njihovu suradnju s revolucionarnim pokretaem. Ukoliko su ovi uvjeti zadovoljeni po modelu strukture drutvenih revolucija, nastupa drutvena kriza. To je korak u kojemu je kljuni zadatak prikupiti podrku mase. Ideologija koja stoji iza revolucije mora biti racionalna i mora predstavljati napredak u odnosu na trenutni sustav. Ukoliko je alternativa dobra, povjerenje u stabilnost i raciona lnost postojeega sustava dolazi u pitanje, te su tako svi uvjeti za revolucionarni obrat zadovoljeni. Moram priznati da me otkrie cirkularnosti paradigmatskoga sustava nije zaudilo. Naime, pravilnosti unutar kao tinih sustava poznate su sociolozima, psiholozima, kulturolozima i drugima koji nastoje dati odreena objanjenja i analize drutva. Ipak, smatrao sam da su revolucije izuzetak u takvom nainu razmiljanja, to se pokazalo netonim. Kuhnov model koji je originalno zamiljen za opis paradigmatske strukture znanosti oito se moe primijeniti i na krizne situacije u kulturi.

Thomas S. Kuhn bio je ameriki intelektualac koji je imao velik doprinos u historiografiji znanosti i snaan utjecaj na razvoj nelinearne povijesti. esto je upotrebljavao termin paradigma, a jedan od njegovih najpoznatijih radova je knjiga Struktura znanstvenih revolucija, koja je proglaena najcitiranijom knjigom u razdoblju izmeu 1976. i 1983. Teorija i argumenti opisani u knjizi esto su hvaljeni od strane postmodernista kao prvi ozbiljan pokuaj dokazivanja meuovisnosti znanosti, ideja i kulture ("Thomas Samuel Kuhn". Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation). Mogue je, meutim, da u irenju ideologije meu masom u momentu revolucije veliku ulogu igraju upravo pojedinci s istaknutom karizmom. Drugim rijeima, oni takoer ne mogu sami pokrenuti promjene, ali mogu poveati mogunost pozitivnoga rezultata revolucije i bre sprovoenje, odnosno bru implementaciju nove ideologije. Pridjevi koji se u ovom ili slinom obliku esto dodjeljuju pokretima i pojedincima iji ciljevi podsjeaju na socijalistiki sustav u Jugoslaviji 1945.1991. Uglavnom se koriste u negativnom smislu, jer su mnogi Hrvati poistovjetili rat za osloboenje i naputanje socijalistike ekonomije. Ovo moemo vidjeti primjerice po velikoj ulozi kineskih studenata u kineskoj Kulturnoj revoluciji, ili utjecaju ruskih studenata u Februarskoj revoluciji ("February Revolution". Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation).

Bibliografija "1968.: trideset godina kasnije". to ita?. Naklada to ita?, preuzeto 27. 9. 2009. "February Revolution". Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation, preuzeto 26. 9. 2009. Kuhn, Thomas S.: Struktura znanstvenih revolucija. Chicago: University of Chicago, 1996. Rodin, Sinia: Thomas S. Kuhn i kriza hrvatske paradigme. Zagreb: HAZU, 2008. "Thomas Samuel Kuhn". Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation, preuzeto 28. 9. 2009.

020.

 KULTURA UZVRACA

UDARAC ANTI-COPYRIGHT
KAO OBLIK PROTESTNOGA
KOLEKTIVNOG DJELOVANJA
Dorian Salatic

021.

Anti-copyright pokret

ivimo u vremenu ubrzanoga razvoja tehnologije, komunikacije i informacija, tzv. postmodernom dobu. Odlike su toga doba propast metanarativa i umreavanje, a glavne bitke 21. st. vode se oko politika identiteta. U tom svjetlu, sve se jasnije naziru crte neega to za sebe ne tvrdi da je pokret, ali detaljnijom analizom moemo vidjeti da to ipak jest. To je Anticopyright pokret (u daljnjem tekstu AC). Pokret iji se zahtjevi ne mogu do kraja istaknuti, koji je usko vezan i isprepleten s tehnologijom Interneta koja je toliko fluidna i prostrana da tei postati univerzalnim poligonom borbe za znaenja. Zadatak je ovoga rada testirati AC pokret u odnosu na teorije drutvenih pokreta te ispitati moe li se uope govoriti o pokretu to on podrazumijeva te opisati njegove zahtjeve, aktere i strategije i, konano, vidjeti moe li trasirati neke nove puteve u prouavanju drutvenih pokreta.

Kljuni pojmovi

Kako se radi o novom pokretu u novim uvjetima koji nisu ravnomjerno rasporeeni u populaciji (pristup raunalu, pristup Internetu...), potrebno je ukratko objasniti neke od kljunih pojmova koji se pojavljuju u vezi s AC pokretom i na Internetu uope. Prvi od tih pojmova sadran je u nazivu samoga pokreta copyright a preveden na hrvatski jezik glasi autorsko pravo. Autorsko pravo na odreeno vrijeme daje autoru originalnoga djela ekskluzivna prava koja se odnose na izdavanje, distribuciju i prilagoavanje djela, ono se tie bilo kojega ekspresivnog oblika ideje ili informacije koja je nezavisna, odreena i fiksirana u nekom mediju. Autorsko pravo omoguuje posjedovanje intelektualnoga vlasnitva, a kako emo vidjeti, upravo je koncept vlasnitva nad idejama kljuna toka oko koje se mobilizira AC pokret. Sljedei vaan pojam je copyleft. Taj pojam oznaava praksu koritenja zakona o autorskim pravima na nain da se uklone ogranienja upotrebe kulturnoga proizvoda te da se omogui neprofitno irenje ideja/znanja/umjetnikih djela. Takoer, taj je pojam igra rijei koja zakon o autorskim pravima smatra konzervativnim i rigidnim pa dakle pripadajuim desnom krilu politikoga spektruma. Najpoznatiji oblik takvoga licenciranja je Creative commons licenca koja doputa koritenje, mijenjanje i kompiliranje ideja uz zabranu ostvarivanja profita od istoga. P2P skraenica je za engleski peer-to-peer koji oznaava ravnopravnost u smislu umreenih raunala. To je oblik umreavanja u kojem participanti dijele dio svojih privatnih mrenih i kompjuterskih resursa kao to su mo procesora, prostor na tvrdom disku ili mrena propusnost (bandwidth). Participanti u P2P mreama postaju istovremeno i korisnici i davatelji mrenih usluga, a taj je princip oprean standardnomu modelu posluitelj klijent. Posljednji je kljuan pojam za razumijevanje ideje dijeljenja datoteka torrent. To je datoteka koju davatelj/korisnik die na mreu putem BitTorrent protokola, a koja nije sadraj sam po sebi, nego uputa na kojem se mjestu (na kojim privatnim kompjuterima) nalazi sadraj kojega elimo dijeliti ili preuzeti. Sam princip funkcioniranja torrenta inherentno subvertira zakon o autorskim pravima zato to korisnik istovremeno skida dijelove nekoga autorskog djela od raznih davatelja istoga (seeders), tako da niti jedan davatelj sadraja nije direktno povrijedio zakon prema kojemu je zabranjena distribucija cjelovitih autorskih djela. 022.

Ukratko o povijesnom kontekstu

Iako je AC pokret fenomen 21. st., svoje korijene iri daleko u prolost. I prije izuma tiska, autorska su se djela prepisivala i distribuirala. Dapae, srednji vijek ne poznaje koncept autorstva u dananjem smislu. Knjige su se prepisivale i istovremeno preraivale te nije bilo nepoznato da prepisiva dodaje svoje komentare ili da izbacuje dijelove teksta po vlastitom nahoenju. Usko vezan za koncept piratstva, AC pokret u dananjem smislu mogao se ostvariti jedino pod pretpostavkom odreenoga ne-mjesta, odreene zone izvan sposobnosti drava ili zakona da vide, da imenuju. To je utopijsko mjesto Internet, ija je virtualnost i s njome povezana anonimnost, karakteristika koja je omoguila (de)(re)konstrukciju nae stvarnosti. Internet nastaje jo u 60-im godinama 20. st. kao projekt vojske SAD-a radi umreavanja vojnih baza. Za nas su vanije 90-e godine kada postaje globalno dostupan sustav za viesmjeran promet informacija, komunikacije i umreavanja kako u poslovnoj, tako i u javnoj sferi. Smatra se da danas oko etvrtine svjetskoga stanovnitva koristi Internet, a daljnjim irenjem dostupnosti infrastrukture i uz eksponencijalni razvoj tehnologije softwarea, ta bi se brojka mogla udvostruiti u vrlo kratkom roku. Nulta godina AC pokreta kada su obini korisnici doli u mogunost da se bez programerskih znanja ukljue u promet informacijskih sadraja bila je 2001. Te je godine programer Bram Cohen stvorio BitTorrent protokol te time navijestio eru anti-copyrighta ("BitTorrent. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation). Vano je napomenuti da se internetska revolucija dogaa u doba rasta drutva znanja i izostanka oskudice (barem na Zapadu), kada sve vei broj ljudi posjeduje vjetine i sredstva za proizvodnju i manipuliranje kulturnim artefaktima. Osim toga, ivimo u doba demokratizacije i dostupnosti materijala posredstvom novih medija, zahvaljujui emu raste svijest o globalnim identitetima. Kljuna je prednost AC pokreta, koji se odvija u virtualnom i s efektima u realnom prostoru, nad drugim pokretima u anonimnosti putem servisa kao to su IPREDator ili anonymouse o emu e biti rijei kasnije.

Moe li se govoriti o pokretu?

Da bismo mogli priati o pokretu, potrebno je provjeriti ispunjava li AC odreene uvjete. Svaki pokret ima jasno izraen kolektivni izazov usmjeren prema nekomu autoritetu i/ili monom protivniku. U sluaju AC pokreta, kolektivni je izazov usmjeren prema vlasnicima autorskih prava, a pogotovo protiv korporacija koje djeluju u podruju kulturne industrije kao to su filmski giganti (MGM, Warner Bros, Disney...),

023.

glazbeni izdavai (EMI, Sony, Universal...) i izdavai tiskovina te pojedinci ili grupe u muzikoj industriji koje izvlae veliku dobit iz svojih proizvoda (npr. Metallica, Madonna i itav niz grupa povezanih s MTV-em ili VH1-om...). Zajedniki je cilj problematino mjesto u miljenju AC pokreta zato to ga sainjavaju deseci milijuna korisnika diljem svijeta od kojih svaki ima svoju vlastitu agendu u koritenju zatienih sadraja. Ipak, nastankom vedske piratske stranke koja je osvojila i jedno mjesto na nedavnim izborima za Europski parlament, konkretizirali su se odreeni ciljevi koji bi mogli biti zajedniki pojedincima ukljuenima u AC pokret. To je prije svega reforma zakona o autorskim pravima. Osnovna je ideja da, ako deseci milijuna ljudi kre zakon, onda je zakon taj koji se mora prilagoditi. Osim toga, zajedniki su ciljevi i jaanje prava na privatnost, kako na Internetu, tako i u svakodnevici te transparentnost dravne administracije. Sljedei je vaan aspekt izraz kolektivnoga identiteta i solidarnosti to je bilo lako uoiti vezano uz mobilizaciju javnosti oko suenja grupi The Pirate Bay. Grupa je dobila stotine tisua elektronskih pisama podrke, organizirane su online peticije za izmjene zakona, a vedska piratska stranka udvostruila je, gotovo preko noi, svoje lanstvo te postala trea najvea stranka u vedskoj. Premda su se etiri optuenika, zbog predvienih kazni od vie milijuna dolara, ogradili od ideje AC-a, branei se da su samo omoguili promet sadrajima, a ne i poticali piratstvo, u dva nastavka Ukradi ovaj film moe se vidjeti da postoji kolektivni identitet osoba koje zahtijevaju pravo na informaciju. Pokret smatram odrivim jer Internet kao virtualan prostor praktiki ne poznaje granice te e se, osim u sluaju neke globalne katastrofe, s obzirom na brzi razvoj tehnologije u prostoru i vremenu, nesmetano iriti i, zahvaljujui svojoj fleksibilnosti, s lakoom mijenjati ukoliko to bude potrebno. Osim toga, neki izvori tvrde da je do sada putem Interneta razmijenjeno 1,7 petabajta podataka to dovoljno govori o opsegu AC stremljenja.

Tko? S kim? Protiv koga? Kako?

Nosioci AC pokreta anonimni su korisnici/posluitelji koji putem P2P mrea distribuiraju medijske sadraje. Radi se o desecima milijuna ljudi diljem svijeta, od kojih svaki ima vlastite motive za koritenje zatienih materijala koji seu od ekonomskih do kulturalnih. Glavni su proponenti AC pokreta grupe poput Creative commons i Association des audionautes koje se zalau za reformu zakona o autorskom pravu i za drugaiji sustav kompenzacija autorima, Hipatia, Cult of the dead cow i Hacktivismo, koje smatraju da je slobodno znanje ljudsko pravo koje omoguuje pravo na obrazovanje te da se znanje mora dijeliti solidarno jer je to uvjet ravnopravne participacije u drutvima znanja danas. Kao nositelj pokreta u opipljivom svijetu pojavila se ranije spomenuta vedska piratska stranka, a postoje glasine da e se piratska stranka osnovati i u Hrvatskoj. U saveznike moemo svrstati golemu koliinu ljudi koji sami ne koriste zatiene sadraje, ali sa simpatijama gledaju na po-

024.

litiku AC-a. To su osobe razliitih nacionalnih, klasnih i rodnih profila to ovaj pokret ini snanim u ratovima za znaenja. Osim toga, unutar akademske zajednice postoje sve jai glasovi koji tumae i opravdavaju piratstvo u novim tehnolokim uvjetima (Web 2.0), a s njima se slau i ustupaju im medijski prostor razni nezavisni mediji, pogotovo internetski. Protivnici su AC pokreta pojedinci i grupe koje izvlae ogromnu dobit iz kulturnih industrija, a smatraju da imaju pravo na naknade, previajui pritom da ne postoji isto autorsko djelo te da iz perspektive distributivne pravednosti autor moe imati pravo na dodanu vrijednost, ali nikako i pravo na sirovinu iz koje kreira odreeni kulturni artefakt. Ta se elita okuplja u pravne osobe kao to je Meunarodna federacija fonografskih industrija (IFPI) koja je i pokrenula tubu protiv The Pirate Bay-a. Nadalje, protivnikom se pokazuje i kulturna industrija uope zato to se izjednaavaju prilike i mogunosti da obini pojedinci svojom kreativnou proizvode i konzumiraju kulturu putem servisa kao to su blogovi, YouTube, MySpace itd. Takoer, brz razvoj tehnologije omoguio je da raunala budu relativno dostupna mnogima i da se na njima moe jednostavno i za malo financijskih sredstava proizvoditi i distribuirati kvalitetan kulturni sadraj, bilo da se radi o tekstu, filmu ili glazbi. Strategije kojima se sudionici AC pokreta slue raznovrsne su. Neke su preuzete iz starijih pokreta kao to su: bojkot, masovne peticije, piratstvo, participacija u demokratskoj vlasti i politiki teatar, a neke su svojstvene novim medijima, npr. hakiranje, raunalni virusi, P2P distribucija sadraja, online upotreba sadraja te spam, odnosno zatrpavanje raunala i mejl adresa protivnika, ime se efikasno onemoguava njihovo funkcioniranje. Prema teoriji postmodernog kolektivnoga djelovanja Tri su glavne karakteristike modernih pokreta: kozmopolitizam, autonomija i modularnost. Kozmopolitizam se tie povrede ili problema koji postaju globalni (globalno zatopljenje, ljudska prava...), a takoer i sudionika koji se istovremeno na raznim mjestima na svijetu mobiliziraju oko istih ciljeva. Autonomija znai da je protest neovisan od neke konkretne povrede (oko kojih su se mobilizirali premoderni pokreti) lokalnog autoriteta te je ire usmjeren u svojim zahtjevima i ciljevima. Modularnost se tie metoda koje postaju nespecifine i lako prenosive u druge kontekste (npr. bojkotom se mogu zahtijevati razne stvari na razliitim bojinicama). AC pokret u odreenoj mjeri zadovoljava sve navedene uvjete, no ini mi se da se njima ne iscrpljuju svi aspekti toga pokreta koji bi mogli biti karakteristikama djelovanja koje bih nazvao postmoderno kolektivno djelovanje. Prije svega, postmoderni je protest anoniman. Ta se anonimnost tie aktera, ali i zahtjeva. Sve je vie internetskih servisa koji tite privatnost korisnika koji tako bez straha mogu prakticirati slobodu govora i/ili okupljanja. S obzirom da su njihovi zahtjevi esto partikularni i oni postaju anonimni i nikada do kraja istraivi. Anonimnost je vana zato to zahvaljujui njoj pojedinac postaje nevidljiv nadzornom oku drave, a ako ih drava ne moe vidjeti, ne moe ih ni kazniti. Akteri dakle imaju vie razliitih zahtjeva

025.

koje ostvaruju zajednikim sredstvima protiv zajednikih neprijatelja. Modularnim postaje udruivanje, dok je sredstvo ostvarivanja ciljeva jedno Internet, putem P2P mrea. Drugo, postmoderni je protest netjelesan. Tijelo ne nestaje u potpunosti, budui da i dalje postoji iva osoba (mada je i sve vie inteligentnih programa) koja upravlja raunalom, ali iezava kao prostor kanjavanja to omoguuje ravnopravno sudjelovanje mnogih koji podravaju odreeni zahtjev, ali ne bi sudjelovali u protestu zbog straha od nasilja. S obzirom da se odvija na Internetu, protest je putem svojih raznovrsnih zahtjeva inherentno kozmopolitskoga karaktera, a izostanak fizikoga okupljanja omoguuje mu kapilarnu distribuciju moi putem optoka u mrei u kojima prevladava snaga argumenata, a ne fizika snaga (Hakim, 1991.). Tree, protest je hiperautonoman to znai ne samo da nema konkretne povrede nekoga prava nego se protest formira oko izostanka povrede, tj. oko zahtjeva samoga. Ta injenica smjeta AC pokret u nove pokrete koji se mobiliziraju oko identiteta, a ne oko povrede nekoga/neijega prava. To je u skladu s nalazima sociologa koji nam tumae da drutva koja zadovolje svoje egzistencijalne potrebe, poinju gajiti ekspresivne vrednote, odnosno politike identiteta.

Smrt zakona o autorskim pravima

Te nam tri karakteristike pokazuju da Internet postaje prostorom istinske demokracije pa ako hoemo i anarhije u njenu rjee istaknutom izvoenju, anarhe, to znai prijelaz u neki potpuno novi, u-raskidusa-prolim, svijet koji nee ukinuti pravila i zakone, ve ih skrojiti po mjeri ljudi. Kljuan je argument koji istiu perjanice AC pokreta taj da je nain na koji ljudi postoje na Zemlji kopiranje. Od drugih uimo jezik, ponaanje, odijevanje, sviranje, igranje, plesanje itd. Ukoliko tomu pridruimo ideju francuskoga filozofa i semiotiara Rolanda Barthesa, o smrti autora (s obzirom na to da se znaenje proizvodi u trenutku dekodiranja, a ne kodiranja), tada se zakon o autorskom pravu pojavljuje kao svojevrsni atavizam iz doba nadzora, iz doba jednosmjernoga odailjanja poruke i doba kulturnih
elita.

S obzirom da je Anticopyright pokret oblik djelovanja koji postoji nekoliko stoljea (premda se nije tako nazivao) te da se dolaskom na scenu novih medija razvija i iri eksponencijalnom brzinom, ne moemo govoriti o konanom (ne)uspjehu pokreta budui da mu se za sada ne nazire kraj. Nadalje, premda su pokretai servisa The Pirate Bay osueni na zatvorske i novane kazne, sam servis nije zabiljeio pad prometa, dapae, od kada je presuda izreena, broj korisnika se poveao, a vedska piratska stranka biljei nezapamen rast lanstva, posebice meu mladima. Vidjeli smo da Anticopyright pokret zadovoljava sve uvjete da bismo ga smatrali modernim pa ak i postmodernim pokretom, a moe se kondenzirati u jednu ideju koju nije na odmet ponoviti: ako milijuni ljudi diljem svijeta kre zakon, onda je zakon taj koji se mora prilagoditi u promijenjenim uvjetima.

026.

Bibliografija

Barthes, Roland: "Smrt autora". Prev. M. Beker. Suvremene knjievne teorije, ur. M. Beker. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Bey, Hakim: The temporary autonomous zone. New York: Autonomedia Anti-copyright, 1991. Hermetic library, preuzeto 21.12. 2009. "BitTorrent. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation, preuzeto 21.12.2009. "Copyleft. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation, preuzeto 21.12.2009. "Peer-to-peer. Wikipedia: The Free Encyclopedia. Wikimedia Fundation, preuzeto 21.12.2009. Tarrow, Sidney: Power in Movement: Collective Action, Social Movements and Politics. Cambridge: Cambridge University Press, 1994.

027.

ZVJEZDANE

STAZE:
SLJEDECA ITERACIJA
Anarhija, povijest, beskonanost?---------------Povijest. Prostorno-vremenski kontinuum u kojemu postojimo, u kojemu se raamo i umiremo, u kojemu volimo. Ona je nedovrena pria koje su kraj, smisao ili pak znaenje uvijek odgoeni i izvjesno je da je nikada neemo moi obuhvatiti umom ba kao to nam nije mogue vidjeti prostor ispred i iza nas odjednom. Povijest obuhvaa osim prologa i sadanjega i ono to e tek biti, a upravo je to odgoeno, nespoznatljivo, budue, onaj dio naega zajednikoga ivota na zemlji kojim se najmanje bavimo. Budunost nije zadana, nije zapisana, postoji samo beskonanost mogunosti i naina na koji je moemo skrojiti i znaenja kojima emo to tkanje ispuniti. Ta je beskonanost mogunosti ono to ljudima najtee pada i ega se najvie boje te je upravo taj strah, strah od nepoznatoga, neizrecivoga, nemislivoga, ona valuta koja je dovela do toga da povijest bude povijest diktatura i klasnih sukoba, povijest razaranja i ratova, povijest liena 028.

ASPEKTI ANARHIZMA U ZVJEZDANIM STAZAMA

Dorian Salatic

ljubavi, a u njeno ime pisana. Anarhizam je jedan od skupova, unutar sebe izrazito heterogenih, pogleda i zamisli koje svoje ideje i ideale projicira u budunost. Vrijednosti koje programi podvedeni pod kiobran toga izraza promoviraju tiu se slobode, jednakosti i ljubavi.1 Utopija (ne-mjesto, mjesto koje ne postoji ve ga treba konstruirati) esto je bila tema fikcija u popularnoj kulturi, kako u knjievnosti, tako u novije vrijeme i na filmu. Jedan je od takvih uradaka i znanstveno- fantastini serijal Zvjezdane staze kojih je idejni tvorac Gene Roddenberry. U fokusu ovoga rada bit e iskljuivo drugo izdanje serijala, naslovljeno Sljedea generacija (The Next Generation). Smatram da postoje elementi koji bi mogli sugerirati da se radi o utopijskom projektu koji, makar to sam za sebe ne priznaje, sadri u sebi neke elemente anarhistike misli koji ga omoguavaju u njegovoj oitoj nemogunosti. Cilj rada nije tvrditi kako je svijet Zvjezdanih staza zamiljen kao anarhistiki niti da demonstrira anarhizam u praksi. Tek eljom mi je usporediti znaenjski kozmos Zvjezdanih staza s klasinim radovima anarhista ne bih li pronaao elemente koji sugeriraju drugaiji, u-raskidu-sa-prolou svijet koji radikalno drugaije, nego je to sluaj, danas uspostavlja ravnopravnosti du raznih okosnica identiteta, bilo da je rije o dobi, spolu, rasi, rodu, vrsti ili emu drugomu.

Dvije anarhije----------------------------------------U predgovoru svojega zbornika Antologija anarhizma, Vieslav Kirini (2003.) suprotstavlja dva izvoenja pojma anarhizam. Prema Kropotkinu, rije anarhizam izvodi se iz grkog anarhos, gdje je arhos neto vrno, nadreeno (npr. vlast, iznad), a kada se unese u podruje politike teorije, anarhos se prevodi kao pojmovna opreka autoritetu, njemu suprotna ideja. Tako izveden, anarhizam se tumai kao politiko naelo koje priziva ukidanje vlasti i bilo kakva oblika dominacije kao vrno naela drutvene organizacije. Kada bismo uzeli ovo tumaenje za temeljno anarhizmu, svijet zvjezdanih staza uistinu bi se pokazao kao totalitaran, no vidjet emo da oko ovoga tumaenja postoje neki problemi te da kroz njega i koncept revolucije postaje problematian. Drugo je izvoenje ono Daniela Guerina koji smatra da je pojam izveden iz rijei an i arhe, koje bi mogle oznaavati neto ne-prolosno, bezosloncana negdanje te time neto zasebne izvornosti, novosti, razliitosti i nespojivosti sa prethodnim (Kirini, 2003., 8.). Upravo je taj pristup anarhizmu onaj koji me ovdje vie zanima i na kojem u temeljiti svoju argumentaciju. Pria postaje jasnija kada se uvede pojam revolucije koji je neizostavan u miljenju radikalnih politikih teorija kakve su i anarhistike. Klasini anarhizam Kropotkina ili Bakunjina proputa, ini se, uvidjeti da vlast nije uvijek i unaprijed nametnuta, ve i izabrana na temelju povjerenja (pri emu ne aludiram na predstavniku demokraciju i sline parodije slobode), a s druge strane ukidanje ikakva sustava i velianje kaosa radi kaosa predstavlja povratak na radikalno stare prakse dezintegriranih zajednica, dok revolucija oznaava prijelaz u neto novo, neto to raskida s tradicijom te je kao takva sukladna Guerinovom izvoenju rijei gdje postaje strategija za ostvarenje novoga svijeta, neoptereenoga talozima binarizama i univerzalizacija pripadnih zapadnoj civilizaciji. Ovo drugo tumaenje, ono je koje Zvjezdanim stazama daje ansu da se artikuliraju2 kao anarho-utopijski projekt.3
1

Takoer, postoje i tzv. desni anarhizmi koji se tiu politike laissez faire odnosno neuplitanja drave u trite, no za ovaj rad bitni su popularno zvani lijevi ili utopijski anarhizmi. Artikulacija ovdje ima znaenje kako uobliavanja ove fikcije kao anarhistike, tako i povezivanja ili uzglobljavanja iste s anarhistikom teorijom.

Nalazim da je bitno napomenuti da je veina klasinih anarhistikih radova pisana u 18. i 19. st. to sugerira da bi, da su danas ivi ti autori, bili prinueni revidirati neka od svojih stajalita s obzirom na injenicu da su se mnoge stvari promijenile, od politikih i ekonomskih do tehnolokih i kulturalnih uvjeta.

029.

Tri tehnoloka uda---------------------------------Mnoge su kritike upuene Zvjezdanim stazama usmjerene na koritenje spekulativne fizike i preskakanja barijera koje konvencionalna fizika postavlja. Tu su, kao to i prilii fikcijama smjetenima u budunost, zamiljene brojne naprave koje omoguuju i ujedno olakavaju ivot u budunosti, a za koje ne postoji garancija da e ikada biti napravljene4.

Prvo je takvo udo koje omoguava svijet Zvjezdanih staza teleportacija, koncept osmiljen kako bi se utedjelo na izradi skupih animacija slijetanja na planete i povratka na Enterprise5. Radi se o momentalnom premjetanju ivih bia i/ili predmeta s jednoga mjesta na drugo na nain da se materija pretvara u energiju i zatim ponovo u materiju, dekonstrukcija i rekonstrukcija6. Unato problemima koji se javljaju u kontekstu teleportacije, elio bih istaknuti njenu utopijsku dimenziju kada bi bila mogua. Kada bi postojala mogunost teleportacije, to bi moglo znaiti prekid ratova za naftu, kao i kraj prometnih industrija na koje krajnji korisnici troe gomile novca (automobili, cestarine, javni prijevoz), no prije svega, zaustavio bi se trend ekolokoga propadanja planete uslijed zagaenja.7
Drugo udo tehnologije koje smatram kljunim za svijet Zvjezdanih staza je
warp pogon. Warp pogon se odnosi na putovanje nadsvjetlosnim brzinama8. Kada bi se takav oblik putovanja mogao ostvariti to bi praktino znailo dostupnost beskonanih koliina prirodnih sirovina razasutih diljem galaksija, a time bi zavrila era pretjerane eksploatacije Zemlje koja vodi unitenju ivota na planeti. Putovanja nadsvjetlosnim brzinama omoguila bi komunikaciju s mnogim eventualnim civilizacijama s obzirom da je, znamo, mala vjerojatnost da je ovaj na plavi planet jedina kolijevka ivota u svemiru.

To je ureaj koji moe proizvesti bilo koji neivi predmet pa tako i hranu s vjernim okusom, mirisom, kao i hranjivim svojstvima. Time se u imaginarnom svijetu ove serije jednim ureajem rjeavaju dva vana problema dananjega svijeta. Prvo, rjeavaju se etiki problemi zatvaranja i masovnoga ubijanja organizama koji su ravnopravno s ljudima nosioci evolucije9. Slike i kratki filmovi koje aktivisti za prava ivotinja svakodnevno objavljuju pokazuju kako je specizam10 moda i najstraniji oblik podreivanja drugoga, potpuno opriroen i utkan u zdravi razum dominantnih kultura svijeta zbog ega veliki broj ljudi nema razvijenu osjetljivost za taj problem. Drugi je problem koji replikator uspjeno rjeava problem gladi. U dananjem svijetu, velika veina ljudi ivi na rubu egzistencije bez dovoljne koliine hrane,
4

Trea je vana naprava izmiljena za potrebe svijeta budunosti replikator.

Uslijed sve ubrzanijega razvoja prirodnih znanosti, teoretiari doputaju mogunost nekih od tih uda iako smatraju da su u praksi neizvediva zbog ogromnih koliina energije potrebnih za njihovo ostvarenje. Svemirski brod na kojem se veina radnje odvija; svojevrstan grad s preko tisuu lanova posade. Tijelo se razbija na milijarde kvanata energije koje superkompjuteri emitiraju na odreeno mjesto gdje se kasnije rekomponiraju u odnosu na skeniranu kartu tjelesnih molekula nekoga pojedinca. Da ta tehnologija ipak nije toliko nemogua, pokazuje injenica da su se fiziari, inspirirani upravo zvjezdanim stazama, poeli baviti teleportacijom te nedavno uspjeli teleportirati zraku svjetlosti to otvara vjerojatnost da e u budunosti biti mogu takav transport kemijski sloenijih struktura, pa na kraju, zato ne, i ivih organizama. Fiziari se slau da je u praksi nemogue postii tako velike brzine kroz prostor, no ovdje se radi o savijanju prostora to se temelji na dokazima koji pokazuju da se svemir iri i uvija unutar samoga sebe. S obzirom da se genetska karta ovjeka samo u malenom dijelu razlikuje od one npr. impanze, dovedena su u pitanje miljenja da su ljudi vrhovna bioloka karika na Zemlji kojoj je podreena sva priroda pa tako i ivi organizmi sposobni osjeati bol i patnju. Privilegiranje ljudske u odnosu na druge vrste.

5 6

10

030.

vode pa i istoga zraka. Mnogi, a posebice oni u tzv. zemljama treega svijeta rade u izrabljivakim uvjetima, na koje moraju pristajati kako bi prehranili obitelji. U takvom kontekstu teko da se mogu posvetiti sebi i svojim unutarnjim potrebama i graditi ivot kakav prieljkuju. Istaknuo sam ova tri tehnoloka uda, iako ih ima jo, smatrajui da bi ona mogla osigurati egzistencijalni minimum svima, minimum koji ukida potrebu za novcem i omoguuje uspon drutva kakvo je prikazano u Zvjezdanim stazama. Napokon, zamisao tehnologije bila je smanjiti koliinu ljudskoga rada i poveati koliinu slobodnoga vremena, a znamo da ljudi danas rade vie nego ikad te da su im prihodi sve manji zbog ega na sve siromanije naine konzumiraju svoje slobodno vrijeme.

Distributivna pravda-------------------------------Svijet budunosti Zvjezdanih staza, svijet je lien novca koji je simbol, ali i inkarnacija materijalnih vrijednosti te vjeni izvor i sredstvo nesuglasica meu razliitim, nesvodivim kulturama. Istina, ne smijemo zanemariti injenicu da su Zvjezdane staze ipak trini proizvod, no na nivou dijegeze reprezentirani je svijet puno prije duhovan i intelektualan nego materijalan11. U tom svijetu, privatno vlasnitvo nije ukinuto u potpunosti, premda anarhistiki mislioci kao to je Pierre-Joseph Proudhon smatraju da je svaki oblik privatnoga vlasnitva pljaka. Svaki lan ili lanica posade posjeduje predmete koji podcrtavaju njihovu osobnost, predmete koji imaju i simboliku vrijednost, no nema govora o akumulaciji bogatstva, niti volji za stjecanjem radi isticanja. Takoer, svi pojedinci i kulture u Zvjezdanim stazama koje se fokusiraju na imovinu, redovito su prikazane kao smijene i nakaradne12. U tom idealistikom svijetu budunosti, postoji svijest o ogranienosti resursa te da svaka utrka za kontrolom nad resursima u kojoj se prednost stjee silom, nuno vodi do propasti svih strana ukljuenih u sukob. Temeljno je pitanje ima li itko pravo svojatati neto to je prirodno niije i u uporabnom smislu svaije.

Prva zapovijed/uputa----------------------------

Voltaire je svojega Candidea zavrio reenicom: Svatko bi trebao obraivati svoje dvorite. (Voltaire, 1961., 117.) Ta je misao u Zvjezdanim stazama uobliena kao Prva zapovijed/uputa (prime directive), utemeljujua maksima koja ima veu mo od bilo kojega metanarativa ili boanstva13. Ona podrazumijeva da se Federacija nee i ne smije mijeati u unutarnje funkcioniranje drugih kultura i civilizacija te da uope nee, ni na koji nain, ui u interakciju s kulturama koje su na predwarp razini. To je naelo u potpunosti u skladu sa slobodarskom misli, gdje ne postoji jedna totalizirajua misija povijesti ve multiplicitet glasova od kojih se svaki eli i mora moi uti ako postoji volja da se izgradi neko novo doba, radikalno drugaije, nego ovo u kojem smo se zatekli14.
11

to ne slui kao potvrda binarne opreke um tijelo u kojoj je tijelo nezgodni viak, materijalnost koja je zatvor umu, a koji bi imao biti univerzalan, ve samo da su predmeti svedeni na svoju uporabnu dimenziju, a ne predstavljaju fetie, kakav je sluaj danas. Uzmimo za primjer carstvo Ferengija Premda i sama time upada u zamku mogunosti da se postavi kao metanarativ.

12 13 14

Iako Prva zapovijed u teoriji zvui jednostavna za sprovoenje, u praksi je likovi u prii esto kre, ponekad sluajno, a ponekad namjerno. U obranu, mogli bismo rei da kada djeluju voljno protivno Prvoj zapovijedi, ne ine to iz zlih pobuda ve iz osjeaja pravde (premda je i koncept pravde u najmanju ruku problematian s obzirom da se uvijek tie odreenoga sustava privilegija).

031.

U svojem djelu naslovljenom O revolucijama, William Godwin pie: Prema svakom ovjeku i skupini ljudi trebalo bi postupati na osnovi njihovih osobnih odlika i sposobnosti, a ne sukladno nekom propisu koji moe postojati iskljuivo u odnosu prema nama samima (Godwin, 2003., 33.). Smatram da je ova misao neposredno utemeljujua za Prvu zapovijed/uputu, a svoje logino proirenje doivljava u nagonu za spoznajom koji pokree protagoniste Zvjezdanih staza jer mudar ovjek nikada nije zadovoljan vlastitim postignuima pa ni vlastitim naelima i stavovima. On/a u njima stalno nalazi pogreke; neprestano sumnja, a provjerama i propitivanjima nema kraja (Godwin, 2003., 34.). Ova bi se dva citata mogla predstaviti kao klju za razumijevanje naela i uope misije Enterprisea koja je drugim rijeima iskazana u najavnoj pici serije u kojoj se kae kako je njegova (njihova) misija tragati za novim oblicima ivota i hrabro kroiti gdje jo nitko nije. Ograniene stvari moraju neprestano biti sposobne za napredovanje i razvoj; bilo bi, stoga, krajnja ludost zastati u bilo kojem trenutku razvoja i pretpostaviti da smo doli do kraja. (Godwin, 2003., 34.)

Jednakost i sloboda---------------------------------Vjerojatno nema osobe koja ne bi prihvatila kategorije jednakosti i slobode kao primarne za gradnju i napredak drutva kojemu pripadaju. Pa ipak, postoji jedan problem inherentan njihovu meuodnosu, diskrepanca koja omoguuje razliita tumaenja, a koja esto prijete uope dezintegracijom drutava. U anarhistikom je pogledu na svijet, o ovim dvjema kategorijama mogue govoriti samo u relativnim terminima. Postoji odreena napetost koja izbija kada se ta dva pojma suprotstave jer u apsolutnom smislu jedan pobija drugi. to znai apsolutna sloboda? Jedno bi tumaenje moglo biti da ivimo u potpunom skladu sa svojim osobnim eljama i potrebama to bi znailo da je svatko sam sebi mjerilo svih stvari. Time bi, jasno je, ivot u zajednici ili kulturi bio nemogu. Granice osobne slobode bile bi tako ocrtane neuplitanjem u tue ivote i/ili kulture bez njihove volje za prihvaanjem takva uplitanja. Jednakost bi s druge strane imala biti jednakost u pravima i osnovnim ivotnim potrebama15 budui da je svaki ovjek razliit s obzirom na svoje sposobnosti, inteligenciju ili svoje fizike atribute. Apsolutna jednakost znaila bi dakle drugu krajnost, ograniavanje sposobnijih ili pak prevelike zahtjeve od manje sposobnih to bi u svakom sluaju bilo teko odrivo na lenti vremena. Pitanje utopije je kako postii ravnoteu izmeu tih dvaju koncepata? Evolucijska je psihologija pokazala da su praoblici ponaanja ivih organizama sebini. Svaki organizam ima potrebu zadovoljiti svoj nagon za preivljavanjem, nerijetko inei to na tetu drugih organizama. No, istraivanja su pokazala da reciproni altruizam u kojem organizmi pristaju pomagati jedan drugome, donosi daleko vee koristi za oba organizma (Kardum, 2003., 21.). U tom smislu organizmi podiu razinu meusobne jednakosti nautrb apsolutne slobode. To je temelj na kojem su izgraene ljudske, ali i ivotinjske zajednice. Freud (1973.) je u svojem utjecajnom eseju Nelagodnost u kulturi objasnio kako funkcionira taj mehanizam; ljudi se, da bi ivjeli u kulturi, u zajednici, odriu dijela svojih sloboda kako bi uivali sigurnost. Problem mnogih anarhistikih teorija je taj to se esto pozivaju na prirodnu slobodu, na univerzalne pragove slobode ili potreba ime dolaze u opasnost da se pokau strukturalno identine teorijama koje pokuavaju svrgnuti.
15

032.

Koje su dodue podlone reinterpretaciji s obzirom na razinu blagostanja u kojoj se neka kultura ili drava nalazi.

Uniforma nasuprot uniformnosti----------------Mnogi kontrakulturni teoretiari smatraju da je uniforma prepreka postajanju i bivanju individuom. Premda su osobe ukljuene u fabule Zvjezdanih staza gotovo uvijek u uniformama, nema govora o tome kako su njihove individualnosti potisnute. Aktere Zvjezdanih staza ne zabrinjava injenica da veinu vremena provode u nelaskavim pidamama (Heath, Potter, 2006., 188.). To ni na koji nain ne sputava njihovu mogunost da se artikuliraju kao osobe, dapae, uniforma smanjuje utjecaj cool-a kao posebnoga oblika kulturnoga kapitala koji slui kao pogonsko gorivo konzumerizma. Upravo je potreba za razlikovanjem, za bivanjem drugaijima ona koja gura konzumeristiku kulturu (Heath, Potter, 2006). Prema njima, konzumerizam nije neka mistina ideologija koja kooptira sve razlike radi profita. Konzumerizam je ono to ljudi ine jedni drugima kada se ele isticati i razlikovati. Moda bismo se trebali usuditi biti isti, a ne razliiti ukoliko elimo zaustaviti kapitalizam. (Heath, Potter, 2006., 189.) To se, naravno, ne odnosi na promociju jednoumlja ve samo suspenziju frivolnih aspekata osobnosti kakav je na primjer odjea. S druge strane i kao suta suprotnost ljudima 23. st. postoji kultura Borga16. Njihova uniformiranost je ona, kako forme, tako i sadraja, i ne tie se slobode izbora niti njegove mogunosti. U tom je kljuna razlika izmeu uniforme na osobnoj razini i uniformiranosti kao svojevrsnoga totalizirajuega metanarativa.

No corpo-----------------------------------------------

Suvremeni je kapitalistiki svijet karakteriziran transnacionalnim poslovanjem, slobodnim tritem i globaliziranom ekonomijom17. Umjesto modernistikoga pripadanja naciji, dananji je trend postmoderno pripadanje sveprisutnim i sveproimajuim korporacijama (Abbott, Achbar, Bakan, 2003.). Superbrendovi su garancija kapitala, a injenica je da postoji velik broj ljudi koji su spremni platiti da bi postali reklamni panoi za velike kompanije pa tako kupuju markiranu robu ili si tetoviraju logotipe firmi kao to je Nike na vidljiva mjesta po tijelu (Klein, 1998.). Logo je simbol uspjenosti tvrtke, a brend je mo pa stoga ne udi kako su u globaliziranom drutvu sve ei sluajevi kupovanja skupe markirane odjee u potrazi za statusom, koji naravno uvijek izmie, unato injenici da obitelji nerijetko nemaju to jesti18. Mnoge su fikcije smjetene u budunost, istu vidjele kao korporativnu distopiju. Distopija je pojam suprotan, ali u jednom dijelu istoznaan utopiji. Distopija ne trai besklasno drutvo, ve totalitarno ureenje u kojemu samo mali broj odabranih19 uiva privilegije nautrb ostatka populacije. Ve su sada neke korporacije monije od nekih drava, s veim godinjim prihodima, a ekranizacije budunosti tipa Alien ili drugi uradci cyberpunk anra vide korporacije kao kljune, ako ne i jedine upravljake institucije budunosti. Upravo je to kljuna karakteristika po kojoj se svijet Zvjezdanih staza razlikuje od veine pesimistinih (iako bi neki rekli i realistinih) prognoza budunosti.
16

Borgovi su kultura koja dodaje tehnoloku izvrsnost organskoj, kultura kiborga povezanih u kolektivnu svijest gdje je individualnost ne samo nepoeljna ve i nemogua. Borg prosperira asimilacijom drugih kultura i integriranjem njihovih posebnosti u svoj totalitet. To je svojevrsni klimaks superega u kojemu ne postoji ja. Granice, znamo, za ljude nisu nita propusnije, dapae jo su rigidnije nego prije 20-30 godina.

17 18

Princip 4+2=1; bake, djedovi i roditelji skapavaju od gladi kako bi njihova djeca/unuci imala novi model nikeica i time pripadala globalnoj mladei (Klein, 1998.).
19

Partija kod Orwella ili korporativni direktori u Blade runneru.

033.

U Zvjezdanim stazama nema korporacija, hrana je hrana, a predmeti su predmeti ija se vrijednost derivira iz njihovih intrinzinih svojstava, a ne kroz logotip. Filozof i psihoanalitiar Slavoj iek smatra da je utopijsko proces postizanja nemoguega. Utoliko je budunost koju prikazuju Zvjezdane staze (budunost bez korporativne moi, brendova i logotipova) upravo utopijska s obzirom da svi markeri sadanjosti nisu usmjereni ka takvom raspletu. Mislim da je to jo jedan dokaz smjelosti koju pokazuje Roddenberry kada se odluuje misliti i proizvesti svijet tako bitno drugaiji od dananjega. Smrt korporacije kao kljune institucije ovoga svijeta nadaje se tako kao projekt vrijedan anarhistikoga priznanja s obzirom da je korporativna (anti)etika nasilnika i zagaivaka te je svako nastojanje da se takvo bezobzirno ponaanje sankcionira i iskorijeni vrijedno istraivanja. Prednosti koje se stjeu u svakom stupnju neometanog i nenasilnog razvoja, prednosti su koje su u najveem interesu zajednice. (Godwin, 2003., 42.)

Heteroglosija-----------------------------------------Jedan od kljunih zahtjeva raznih slobodarskih teorija kakvi su npr. feminizmi, postkolonijalna teorija ili poststrukturalizam, kao i starijih meu kojima je i anarhistika misao, ticao se glasa i vidljivosti. Pobrojane su teorije ukazale na injenicu da svijet nije monolitan te da modernistiki projekt jednoobraznoga progresa izbacuje itave kulture iz svoga prirodnoga habitusa. Manjak uviajnosti i razumijevanja proizveo je svu silu mitova i binarnih opreka koje se eljelo prikazati kao prirodne. Tako su proizvedeni razni drugi bez mogunosti da priaju sami o sebi, ega su posljedica diskriminacije po raznim identitetskim pravcima. Postmoderna i kulturalno-studijska kritika usredotoile su se na otvaranje mogunosti da se razni podinjeni drugi oglase i ukau na zablude zapadnih metanaracija. Postmoderna, gledana kao povijesno razdoblje, odlikuje se nesigurnou i neodreenou, otporom prema zauvijek zadanom i konanom. Ona dokida totalizirajue prie moderne i predmoderne, znakovi gube stabilnost te postaju stvar konteksta i perspektive. U tom smislu umetnuti su u lanac u kojem referiraju jedni na druge kroz sustavnu igru razlika uvijek kroz odgodu (diffrance) konanoga znaenja. (Derrida, 1973.) U Zvjezdanim stazama nailazimo na promociju ravnopravnosti i ustrajnu borbu protiv predrasuda, bez obzira na boju koe, spol, rod, seksualno opredjeljenje itd. To je vieglasje ona karakteristika u kojoj je utopijski potencijal Zvjezdanih staza moda i najrazvijeniji20. Anarhizam kao skup vieglasnih napora poiva na individualizmu i obrani slobode. Svijet Zvjezdanih staza sukladan je anarhistikoj utopiji s obzirom da su oboje lieni svakog sredita pa u tom smislu otvoreni za propitivanje svih opcija i za poglede u svim smjerovima (Kirini, 2003., 31).

034.

Bitno je napomenuti i da su prve Zvjezdane staze, s kapetanom Kirkom i Vulkancem Spockom nastale sredinom 60-ih godina prologa stoljea u vrijeme velikih kulturalnih borbi za prava ena, afro-amerike populacije, homoseksualaca i velikih antiratnih prosvjeda. Svaki je od tih identiteta naao svoju reprezentaciju u priama Zvjezdanih staza to ih osnauje kao politiki iskaz, slobodarskoga nadahnua.
20

Ipak diktatura?--------------------------------------Ve je spomenuto kako je rije anarhizam fantazmatian pojam s obzirom da nastoji predstavljati neto to ne moe. Spomenuta heteroglosija zahtijeva da se o anarhistikoj misli govori u mnoini te da se uzmu u obzir i ideje suprotne od, uvjetno reeno, kanonskih. Kako sam ve napomenuo u uvodu, Zvjezdane staze nisu promocija anarhizma, ve samo sadre elemente istoga na koje mi je bilo eljom ukazati. Mislioci kao to su Mihail Bakunjin, Peter Kropotkin ili recimo Emma Goldman anarhizam vide kao savreno drutvo bez transgresija, gdje svatko po sebi i u sebi pronalazi spokoj posredstvom upitne kategorije prirodnoga zakona. Tamo su sve sjene zabranjene; postoji samo svjetlo; utopija tei potvrivanju homogenog, tipskog, ponavljanja i ortodoksije (Cioran, 2003., 396.). Upravo su postmoderne teorije pokazale kako je opasno kada se odreenu ideju oprirouje, a itanjem Kropotkinove Anarhije ne moe se ne povui paralela izmeu nje i kranskoga raja, s razlikom da se bog pretvara u drutvo samo. Unato naporima, nigdje nije temeljito opisan proces preobrazbe, a optimizam ponekad ulazi u domenu kominoga. Uzmemo li u obzir Freudova i Lacanova uenja o idu i represiji, postavlja se pitanje koji je to deus ex machina u stanju prosvijetliti ovjeanstvo u jednom dahu? Za Emila Ciorana, utopija je mjeavina djetinjastog racionalizma i sekulariziranog anelizma, a utopijske prie, htjeli mi to ili ne, stavljaju svoje uloge u budunost, pretvarajui je u panaceu (Cioran, 2003., 397., 399.). Prema Emmi Goldman, u svome tvrdokornom ustrajanju na tradiciji staro nikada nije oklijevalo u koritenju najokrutnijih sredstava za spreavanje dolaska novog to se u kulturnom materijalizmu proiruje u napetost izmeu dominantnoga, rezidualnoga i emergentnoga (Goldman, 2003., 295.; Williams, 1976.). Kada doe do zasienja starim vrijednostima, ljudi se nuno okreu ideologiji koja ih porie. Utopija zavodi upravo tom snagom poricanja, a ne toliko svojim pozitivnim sadrajem (Cioran, 2003., 403.). Parafrazirajui Cioranov pogled na komunizam, anarhizam se opasno ziba izmeu hipostazirane iluzije i prijetnje da ona preraste u nametnutu iluziju, obavezni optimizam. Stoga mi se ini da je projekt Zvjezdanih staza unato svojoj nemogunosti vjerojatniji s obzirom da se u njemu proimaju i meusobno upotpunjuju utopijska i apokaliptina predvianja. Anarhija i/ili utopija kao ostvarenje nemoguega ne mogu biti proizvod trenutka, moment prosvjetljenja, ve ustrajnoga politikog i filozofsko-teoretskog aktivizma. Anarhizam se zalae za osloboenje ljudskog uma od vlasti religije, osloboenje ljudskog tijela od vlasti vlasnitva (imovine op.a), osloboenje od okova i nadzora vlasti (Goldman, 2003., 293.). Na tom ispitu svijet Zvjezdanih staza prolazi bez greke.

Bog pod povealom---------------------------------Kroz cjelokupni korpus anarhistikih radova protee se ideja poricanja boanskoga bia, kreacionizma i okova religije. Freud smatra da bog ili bolje reeno strah od boga nastaje pounutrenjem autoriteta oca. Vjerske su institucije uz dodatak oceanskoga osjeanja povezanosti svih ivih bia iskoristile taj prostor uvoenjem vrhovnoga nadautoriteta kojemu se ljudi moraju pokoravati. (Freud, 1987.) Napretkom znanosti, neke, nekada boanske manifestacije objanjene su zakonima fizike (gromovi, munje, gorui grmovi). Koncept boga slui kao deurno objanjenje svega neobjanjivoga i nedokuivoga. Zvjezdane staze ne iskljuuju mogunost postojanja razliitih, uvjetno 035.

reeno, viih inteligencija ili bia nadljudskih sposobnosti21, no ne obavijaju ih mistikom kao to to ine religijski sustavi. U jednoj epizodi, posada Enterprise-a susree se sa predwarp civilizacijom koja ivi otprilike na razini 16. st. na Zemlji. Spletom nesretnih okolnosti, pripadnici toga drutva susreu se sa zemaljskim tehnolokim udima 23. st. i logino, pretpostave da su ljudi bogovi. Kako bi ih razuvjerio (to se na kraju pokae kao nemogua misija) kapetan Picard dovodi jednu predstavnicu na Enterprise i objanjava joj da se radi samo o razliitom nivou tehnoloke razvijenosti te ukazuje na vjerojatnost da bi i preci toga drutva, kada bi se mogli susresti sa svojim dalekim potomcima za njih vjerovali da su boanska bia. Pouka je ta, kao to je Y-330 rekla D-503 u Zamjatinovom Mi, da nema zadnje revolucije, kao to nema ni zadnjega broja. Konanost je, bilo boanska ili neka druga, mit potreban djeci (mladoj i odrasloj) kako bi mogla spavati po noi. Kako to objanjava Richard Dawkins u svom dokumentarcu Korijen svog zla, sama injenica da se ne moe dokazati da neto (u ovom sluaju bog) ne postoji, ne slui kao potvrda postojanja toga nepoznatoga neega. (Dawkins, 2006.)

Autoritet bez autoritarnosti-----------------------Filozofija razlikuje ova dva pojma s obzirom na prihvaanje ili neprihvaanje onih nad kojima se autoritet vri. Autoritarnost se tie nametnutoga, jednosmjerne komunikacije od vrha prema dnu, dok se autoritet tie osobnoga izbora, dakle pristajanje i dvosmjernu komunikaciju izmeu vie i nie rangiranih pojedinaca. Iako je kapetan svemirskoga broda Enterprise, Jean-Luc Picard nije autoritaran u svom nastupanju. Njegova posada sudjeluje u svim operacijama i odluivanju, s iznimkom ratnih situacija u kojima inae slobodna atmosfera istraivakoga broda prelazi u vojnu hijerarhiju, ime, premda je to nunost i preduvjet za efikasno funkcioniranje u sukobu, svijet Zvjezdanih staza izlazi iz sfere utopijskog anarhizma22. Prema grupi mislioca, poznatih pod nazivom Novi Lacanovci, dananji stvarni svijet odlikuje se autoritarnou bez autoriteta, odnosno bezakonjem unutar zakona. Osim naelnoga pristajanja zbog prijetnje silom i liavanjem slobode, danas nema povjerenja pojedinaca u drutvene institucije: drave, suda, religije pa sve do obitelji i braka. Tim vie je obrat koji fiktivni svijet Zvjezdanih staza postie u odnosu tih dvaju oprenih koncepata utopijski to ne suspendira u potpunosti autoritet, ve ga integrira u zajednicu posredstvom slobode izbora. U takvom drutvu, gdje se svaije miljenje cijeni, nemogue je donositi odluke u ime veine, a unato njoj i time se projekt Zvjezdane staze ponovo sidri u nau utopijsku luku.

Pogled u bolju budunost--------------------------Premda svijet Zvjezdanih staza nije zamiljen kao anarhistiki, pokuao sam istaknuti momente u kojima mi se on takvim ini. Postoji zasigurno puno prostora za suprotne analize koje bi predstavile ovu fikciju u suprotnom svjetlu. Kulturni relativizam Zvjezdanih staza sigurno nije nekakav univerzalni lijek, no ipak smatram da pokazuje, kao rijetko koja pria ili skup pria, jednu bolju i
21 Dapae, postoje bia, kontinuum Q-ova koja prelaze kako prostorna, tako i vremenska ogranienja koja ljude sputavaju, no to je jednostavno drugaiji evolucijski proces, a reena bia u principu ne interveniraju u unutarnje logike niih organizama, kao da i oni imaju svoju Prvu zapovijed. 22

036.

Iako i anarhisti u vrijeme rata preuzimaju strukturu ratne hijerarhije.

drugaiju budunost, budunost ravnopravnosti i znanstvenoga napretka koji se temelje na slobodi i toleranciji. Ili e budunost e biti utopijska ili je nee biti, a jednu takvu u-raskidu-sa-prolou budunost predouju nam upravo Zvjezdane staze. (iek, 2004.) Nau stvarnost strukturiraju fikcije, a moja je nada da e ova fikcija, ili neka koja s njom dijeli temeljne vrijednosti, pronai za sebe mjesta da se iz mogunosti prometne u aktualnost. Moda je u pravu Cioran kada kae da je veliki napredak uinjen, kada su ljudi shvatili da se, u svrhu uinkovitijeg meusobnog zlostavljanja, moraju okupiti i ustrojiti drutvo, no smatram da zajednici ipak treba dati ansu, a meu mnotvom utopijskih pria, nalazim da nam upravo Zvjezdane staze daju potrebnu koliinu optimizma. (Cioran, 2003., 401.) Do te daleke budunosti izvjesna je samo ustrajna meuigra ivota i smrti, erosa i thanatosa, a jedini je svjedok, koji e, izvjesno je, nadivjeti sve nas i biti tu da ispria nae prie, naravno povijest.

Bibliografija Abbott, Jennifer; Achbar Mark; Bakan Joel: The Corporation, Big picture media, Kanada, 2003. Bakunjin, Mihail: "Bog i drava". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Barthes, Roland: "Smrt autora". Prev. M. Beker. Suvremene knjievne teorije, ur. M. Beker. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Bey, Hakim: The temporary autonomous zone. New York: Autonomedia Anti-copyright, 1991. Hermetic library, preuzeto 21.12. 2009. Biti, Vladimir: "Pasmaterna". Republika, asopis za knjievnost, umjetnost i drutvo. br. 7-8, 1992. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, 2000. Cioran, Emil: "Mehanizam utopije". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Dawkins, Richard: The Root of All Evil, Channel 4, Velika Britanija, 2006. Dawkins, Richard: Sebini gen. Zagreb: Izvori, 1997. Derrida, Jacques: Speech and phenomena. Chicago: North Western University Press, 1973. Freud, Sigmund: Nelagodnost u kulturi. Beograd: Matica srpska, 1973. Godwin, William: "O revolucijama". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Goldman Emma: "Anarhizam za to se stvarno zalae". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Hall, Stuart: "Kodiranje/dekodiranje". Politika teorije, ur. D. Duda. Zagreb, Disput 2006. Heath, Joseph; Potter, Andrew: The rebel sell. West Sussex: Capstone publishing ltd., 2006. Kardum, Igor: Evolucija i ljudsko ponaanje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2003. Kirini, Vieslav: "Predgovor". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Kropotkin, Peter: "Anarhija". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Lyotard, Jean-Francois: Postmoderno stanje. Zagreb: Ibis grafika, 2005. Proudhon, Pierre-Joseph: "Opa ideja revolucije u 19. stoljeu". Antologija anarhizma, ur. V. Kirini. Zagreb: Naklada MD, 2003. Spivak, Gayatri Chakraworty: "Can the subaltern speak?". The Post-Colonial Studies Reader, ur. B. Ashcroft et al. London: Routledge, 2006. Vojkovi, Saa: Skripta za kolegij medijska kultura, Rijeka 2007. Voltaire: Candide ili optimizam. Beograd: Izdavako poduzee Rad, 1961. Williams, Raymond: "Analiza kulture2". Politika teorije, ur. D. Duda. Zagreb, Disput 2006. Zamjatin, Jevgenij: Mi. Beograd: Izdavaki zavod Jugoslavija, 1978. iek, Slavoj: The Perverts Guide to Cinema, Velika Britanija, 2006. iek, Slavoj: The Reality of the Virtual, Velika Britanija 2004.

037.

NAD HUMANIZMOM:
DISKURZIVNOST 1984.
Dubravko Matanic Bernard Koludrovic
038.

GENOCID

Stvarnost tekstualnosti
Od objavljivanja romana 1984. engleskoga pisca Georgea Orwella, prolo je ve 60 godina tijekom kojih se ljudsko drutvo na razliite naine vie puta transformiralo, ali njegova kritika i diskurzivna snaga do dananjega je dana ostala aktualna i itekako primjenjiva na nae moderno drutvo. Usprkos tomu to se Sovjetski Savez, ijem je staljinistikom principu totalitarizma Orwell posvetio svoje djelo, u meuvremenu raspao i nestao s karte svijeta, elementi na koje je Orwell upozoravao da mogu voditi prema antiutopiji 1984. postoje i danas. Progovarajui kroz lik djelatnika megalomanskoga birokratskoga sustava totalitarnoga reima uspostavljenoga u Oceaniji1, Orwell uspostavlja iri drutveni kontekst i drutvene odnose, stoga omoguuje analizu romana/drutva u romanu kao zasebna cjelovitoga entiteta. Sustav o kojemu se govori pod kontrolom je Velikoga Brata i Partije, no kontrola nije samo unutar sustava, ve se preko samoga sustava iri nad apsolutno svakim segmentom ljudskoga djelovanja i postojanja. Reim koji je oformljen odrava status tako da se postavlja kao sredite moi koje kontrolira slobodnu igru (Derrida, 1999.) elemenata u strukturi. U 1984. nalazimo sredite koje djelomino zadovoljava Derridine stavove o nepostojanju sredita, ali koje ipak funkcionira kao takvo preko svojega dodatka. Stvarno sredite Partija izvan je strukture i procesi unutar strukture ne dotiu je se, tovie ona je i esencijalno odvojena, to moemo iitati kroz privilegiranost partijskih dunosnika, ali i konstantom njihova ne prikazivanja. Dodatak, surogat sredita koji funkcionira kao njegova predstava, njegov performativ, produena su tijela Partije Ministarstva, Mlade uhode, Antispolni savez i svaki oblik institucionalizirane moi. Foucaultovskim pogledom reimska mo uistinu onemoguuje slobodnu igru elemenata strukture, tj. onemoguuje slobodno djelovanje graana, ali ona nije fiksirana u jednoj toki, nije mastodont terminoloke upotrebe (Veliki Brat) koja se iz jednoga centra iri posvuda, ona je protena tvar koja dolazi odasvuda. Mo reima funkcionira kao dislocirano sredite u kojem su se sakupile silnice odnosa moi strukture, ono je samo po sebi postalo diskurs.2

Oceanija:totalitarna drava
O kontroli i nadzoru radi stjecanja i zadravanja moi, to je ujedno i jedan od motiva koji proima Orwellovu 1984., govore u svojim djelima ruski revolucionar i jedan od teoretiara anarhizma, Mihail Bakunjin (Drava i sloboda) te lingvist i teoretiar kritike analize diskursa, Teun A. van Dijk (Ideologija). Pritom se Bakunjin u analizi moi eksplicitno koristi terminom drava kao sredinjim mjestom njene akumulacije, dok se za Van Dijka to mjesto nalazi unutar samoga drutva u kojem mo posjeduju odreene dominantne drutvene skupine. U 1984. vladajua je ideologija Oceanije, megadrave u kojoj se odvija radnja, filozofija anglosoca, tj. engleskoga socijalizma, a na samom vrhu piramide mo1

Svijet je podijeljen u tri dravna entiteta: Oceaniju, Orijentaziju i Euraziju. Prva obuhvaa obje Amerike, sve otoke na Atlantiku ukljuujui britansko otoje, Australaziju i juni dio Afrike, drugu ine Europa s Rusijom te sjeverni dio Afrike, a posljednju ine neodreena zapadna granica Kina, sve zemlje juno od Kine, japanski otoci i veliki, ali ne posve odreeni dijelovi Mandurije i Tibeta. Usp. Foucault, Michel: Znanje i mo. ur. H. Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994: 115-142.

039.

i nalazi se Veliki Brat koji je nepogreiv i svemoan. Kako je njegovo lice na plakatima koji se mogu vidjeti na svakom koraku, njegova je pojava sveprisutna i urezana u svijest svakoga stanovnika Oceanije, a svaki uspjeh, svako ostvarenje, svaka pobjeda, svako znanstveno otkrie, sve znanje, sva srea, sva vrlina, izviru izravno iz njegova vodstva i nadahnua (Orwell, 2008., 217.). No usprkos tomu cjelokupnomu kultu linosti, u nijednom dijelu romana nije u potpunosti pojanjeno postoji li Veliki Brat uope i kao osoba. Iako je to za samo funkcioniranje sustava anglosoca irelevantno, jer ga zapravo pokreu i odravaju sloeni mehanizmi birokracije, kontrole i nadzora, a ne jedna osoba, aura mistinosti oko Velikoga Brata dodatno produbljuje njegov status nedodirljivoga boanstva, zbog ega su odanost i vjera stanovnika Oceanije prema njemu jo snaniji, a njegovo je postojanje u njihovoj svijesti apsolutno neupitno. Ispod Velikoga Brata, koji dakle ima najvii stupanj moi, dolazi Partija koja se dijeli na Uu i iru, i iji lanovi rade u institucijama koje cijeli sustav anglosoca odravaju na ivotu, a to su Ministarstvo mira, Ministarstvo istine, Ministarstvo ljubavi i Ministarstvo bogatstva. Pritom lanovi Ue partije obavljaju najznaajnije poslove i na taj nain su privilegirani statusom i veim povlasticama u odnosu na lanove ire partije, koji u navedenim institucionalnim tijelima Oceanije obavljaju sve ostale poslove. Najnii poloaj u drutvu imaju tzv. proli, odnosno proleteri, koji ine 85 posto stanovnitva Oceanije. Ovakva podjela drutva mogla bi se nazvati klasnom ili kastinskom, no ono to ju razlikuje od tipinih takvih klasifikacija njezina je nezatvorenost. Naime, iako se prolima u praksi ne doputa da napreduju do partijskih redova (Orwell, 2008., 219.), a najsposobnije meu njima se izdvaja i likvidira kako kojim sluajem ne bi pokrenuli neku pobunu, poloaj unutar same Partije nije unaprijed odreen i nasljedan, ve se odreuje prema sposobnostima pojedinca, pri emu nema rasne ili teritorijalne diskriminacije. Partija nije klasa u starom smislu rijei. Nije joj cilj da prenese vlast na vlastitu djecu; kada ne bi bilo drugog naina da se najsposobniji ljudi dre na vrhu, ona bi bila apsolutno spremna regrutirati cijelu novu generaciju iz redova proletarijata. U prijelomnim je godinama injenica da Partija nije nasljedno tijelo mnogo pripomogla da se opozicija uutka. () Sutina oligarhijske vladavine nije nasljeivanje s oca na sina, nego tvrdokorno promicanje odreenog svjetonazora i naina ivota, koje mrtvi nameu ivima. Vladajui sloj ostaje vladajuim dokle god moe imenovati svoje nasljednike. Partija se ne bavi time da produi svoju krv ve da produi sebe. Nije vano tko dri vlast, pod uvjetom da hijerarhijska struktura ostane uvijek ista (Orwell, 2008., 219.). Dakle, Partija posjeduje mo kojom upravlja nad cjelokupnim stanovnitvom Oceanije, pri emu se prole smatra potpuno nebitnima i nemonima da pokrenu bilo kakvu pobunu, a njihovo se miljenje uope ne sagledava kao bitno Njima se moe zajamiti intelektualna sloboda jer nemaju intelekta (Orwell, 2008., 220.). Najvea opasnost od pobune zapravo dolazi iz same Partije zbog ega je potrebno da svi njezini lanovi i o najbanalnijim stvarima razmiljaju strogo unutar okvira anglosoca. To od njih zahtjeva veliku disciplinu kako bi mogli djelovati i misliti samo onako kako kae Partija ako Partija kae da su dva i dva pet, tada to svi bezuvjetno trebaju i prihvatiti. Da bi se takva politika mogla uspjeno provoditi, potrebno je uspostaviti i neprestano vriti nadzor kako mo cjelokupna sustava ni u jednom trenutku ne bi dola u pitanje. 040.

Za Van Dijka nadzor je jedan od moguih dimenzija drutvene moi, koju jedna skupina moe imati nad drugom onda kada ju je sposobna nadzirati. To moe ukljuiti nadzor nad djelovanjem druge skupine i njezinih pripadnika u tom smislu da drugi ne samo nisu sposobni (ili manje sposobni) initi to ele, ve ih se moe navesti da djeluju u skladu sa eljama i interesima monije skupine a protiv vlastitih interesa (obino i protiv svoje volje)(Van Dijk, 2006., 217.). Van Dijk pritom razlikuje dvije vrste uporabe moi u svrhu nadzora, a to su prisila, koja moe biti u obliku fizike ili institucionalne sile, i nadzor nad nunim resursima, kao to su hrana, stanovanje, radno mjesto, itd., ime moemo prisiliti druge da udovoljavaju eljama ili slijede direktive monih (Van Dijk, 2006., 218.). Ovaj drugi oblik nadzora u slubi moi Van Dijk jo naziva i profinjenim nadzorom, a on je tradicionalno povezan s ideologijom i hegemonijom, te se ne vri pomou prisile, ve je to mnogo istananiji i neizravni nadzor nad umovima podinjenih. Nadziranjem pristupa javnom diskursu mogu se izraziti i proiriti samo specifini oblici znanja i miljenja, a oni mogu uvjerljivo voditi prema mentalnim modelima i drutvenim predodbama koji su u interesu monih. Kad jednom te predodbe ponu funkcionirati, podinjena skupina i njezini pripadnici teit e da djeluju u interesu dominantne skupine po vlastitoj slobodnoj volji (Van Dijk, 2006., 218.).

Institucionalizirani oblici nasilja

Iako fikcionalan, sustav nadzora opisan u 1984. predstavlja banalan i u isto vrijeme radikalan primjer te teorije. Tako na primjer ideologija anglosoca zahtijeva postupno stvaranje novoga jezika, tj. novozbora, koji bi sluio kao instrument za izraavanje filozofije i duhovne navike njezinih sljedbenika, a s druge bi strane potpuno onemoguavao sve ostale naine miljenja tako to u njegovom vokabularu i gramatici jednostavno ne bi postojala sredstva koja bi to inila moguim. Takoer, jedna od najvanijih zadaa Partije, u skladu s centralnim naelom anglosoca, neprestano je mijenjanje prolosti u uredima Ministarstva istine. Proli dogaaji, tvrdi se, objektivno ne postoje ve ive jedino u pisanim dokumentima i u ljudskom sjeanju. Prolost je ono to se dokumenti i sjeanje sloe da jest. A budui da Partija ima punu vlast nad svim dokumentima i nad mozgovima svojih lanova, slijedi da je prolost ono to Partija odlui da jest. Isto tako slijedi da se prolost, premda je promjenljiva, ni u jednom konkretnom sluaju ne mijenja. Jer jednom kad se preoblikuje u onu tvorevinu koja je u tom trenutku potrebna, ta nova verzija jest prolost i nikakve drugaije prolosti nema. (Orwell, 2008,. 223.) Pritom Partija od svojih lanova zahtijeva mehaniko uvjeravanje u ispravljenu prolost, sjeanje na dogaaje koji su se odigrali na nain koji Partija odredi i zaboravljanje na onu prolost koja nakon izmjene to zapravo vie i nije. lan Partije koji se slui novogovorom i koji ispunjava oekivanja Partije te vjeruje Ministarstvu ljubavi, zapravo se samim time nalazi pod konstantnim nadzorom koji sam po sebi ne zahtijeva element fizike ili institucionalne prisile pa je u tom smislu sofisticiran ili profinjen. No, u trenutku kada ideoloki aparat prestane djelovati i kada se nae netko kome nikako nije jasno kako dva i dva nisu etiri, ve su ono to Partija kae da 041.

jesu, tada je neophodno posegnuti za nekim otrijim, tj. represivnim mjerama kako bi se odbjeglu ovcu vratilo natrag u stado ili pak likvidiralo u sluaju da joj je vuna crna. Iako je sistem Velikoga Brata od stanovnika Oceanije na profinjen nain uspio napraviti poslune robote koji nisu sposobni propitivati stvari koje se dogaaju oko njih i razmiljati izvan okvira anglosoca, institucionalizirana sila u obliku Misaone Policije cijelo je vrijeme prisutna i u svakom trenutku nadgleda svaki njihov pokret i svaku njihovu misao. Pritom bi Mihail Bakunjin to komentirao na nain da nijedan narod, bio on po prirodi pokoran koliko mu drago i koliko god mu poslunost pred vlastima prela u naviku, nee mu se htjeti dobrovoljno pokoriti; za to je potrebna stalna prisila, nasilje, potrebna je, dakle, policijska prismotra i vojna sila (Bakunjin, 1979., 12.). Kako u Oceaniji nema zakona, misli i postupci koji, kad se otkriju, znae sigurnu osudu na smrt (Orwell, 2008., 220). Represivne se mjere (istke, uhienja, muenja, robije i isparivanja) ne dosuuju kao kazna za zloine koji su stvarno poinjeni nego samo kao uklanjanje osoba koje bi moda jednom u budunosti mogle poiniti zloin (Orwell, 2008: 220), Misaona policija nema istu funkciju kao policija u klasinom smislu rijei. Njen zadatak, dakle, nije reagirati u trenutku kada netko svojim djelom ugrozi postojei sistem, ve ona u samom korijenu mora sasjei mogunost da se takvo to uope i dogodi, na nain da se konstantnim nadzorom uoavaju potencijalni nepoudnici, koji naglom promjenom svojega ponaanja, svakom najsitnijom promjenom navike ili svakom nervoznom radnjom koja bi mogla ukazati na neku unutranju borbu, otkrivaju svoje zloinake namjere protiv Velikoga Brata. Misaona policija zapravo je izvrni organ Ministarstva ljubavi, institucije koja odrava javni poredak, ija zastraujua zgrada u obliku piramide slui za ispitivanje i muenje misaonih zloinaca te kao sredite u koje pomou tajnih agenata, telekrana, prislunih ureaja, ali i Mladih uhoda, dolaze informacije o izdajicama, koji e, ukoliko ih se unaprijed ne sprijei, poiniti zlo protiv Velikoga Brata i Partije. Uz Ministarstvo ljubavi postoji jo jedna institucija koja putem ideolokoga uvjeravanja i prisile dri narod Oceanije u pokornosti, a to je Ministarstvo mira, koje se, u duhu parole rat je mir, bavi konstantnim odravanjem ratnoga stanja s jednom od preostale dvije megadrave, Eurazijom i Orijentazijom, toboe u cilju stjecanja vlasti nad cijelim svijetom. No, u stvarnosti drave zapravo ne ratuju meusobno, ve se to odvija samo na papiru. Svaka vladajua grupa vodi rat protiv vlastitih pristaa, a cilj rata nije osvajanje tueg teritorija, niti obrana vlastitog, nego uvanje postojee drutvene strukture (Orwell, 2008., 220.). Dranjem cjelokupna stanovnitva pod stalnim strahom od moguega pada bombe koju neprijatelj moe baciti svakoga trenutka, kod njega postie ogromnu koliinu mrnje prema tomu neprijatelju te u isto vrijeme stvara i snaan osjeaj pripadnosti i ljubavi prema Velikomu Bratu, za kojega vjeruje da e jednoga dana sigurno biti apsolutni vladar svijeta. Na taj nain Partija, dok se na telekranima prikazuju najnoviji uspjesi oceanijske vojske na jednom od frontova, moe bacati bombe doslovno po sebi samoj jer time u umovima podinjenih svakim novim granatiranjem opravdava i uvruje svoj poloaj.

Dravno nasilje
Bakunjin smatra kako ve samo postojanje drave kao vrste organizacije ljudskog drutva na odreenom teritoriju, podvrgnuta odreenoj vlasti (sili) 042.

koja je suverena prema svim unutranjim i vanjskim subjektima u pogledu svih pitanja vlasti na tom podruju (Drava, Opa enciklopedija, 1978., 418), vladajuim strukturama omoguuje da tako nasilno ograniavaju i obmanjuju svoje podanike. Jer, zadovoljavanje narodne udnje i narodnih zahtjeva za imune i upravljake klase uope ne dolazi u obzir; stoga preostaje samo jedno sredstvo: dravno nasilje, jednom rijeju, drava, jer drava ba i znai nasilje, dominaciju nasilja, po mogunosti maskiranog, a u krajnjem sluaju bezobzirnog i javnog (Bakunjin, 1979., 23.). Na tragu toga Van Dijk primjeuje kako dominantne skupine ne odravaju vie svoj poloaj samo silom pa ak ni prijetnjama silom (posljednje je ve oblik diskursa), ve sloenim sustavom diskursa i ideologija koji navodi podinjene skupine (ili veinu njezinih pripadnika) da vjeruju ili prihvate kao injenicu da je dominacija opravdana (), prirodna () ili nuna (Van Dijk, 2006., 224.). Dominacija stoga zahtijeva prilino velik konsenzus kao i praktino usklaivanje, a ideologije su potrebne za odravanje odnosa moi u odnosu na druge i za odravanje predodbi unutar skupine koje omoguuju da se taj konsenzus reproducira u svakodnevnom ivotu te da se marginaliziraju i kazne disidenti koji bi mogli ugroziti, kao unutarnji neprijatelj, prevlast te skupine (Van Dijk, 2006., 224.). Drutvo opisano u 1984. objedinjuje ta dva pogleda. S jedne strane imamo Oceaniju, ogromnu dravu i totalitarnu tvorevinu, koja se uz pomo svojih institucija nimalo ne ustruava u koritenju nasilja, bilo javnoga ili maskiranoga, kao metode pomou koje se odrava na ivotu. S druge strane, sustav Velikoga Brata pomou ideologije anglosoca uspjeno uvjerava stanovnike Oceanije u ispravnost i neupitnost njegovih postupaka, a pritom se obraunava samo s onim pripadnicima drutva koji pomisle krivu misao i koji na taj nain automatski ugroavaju njegovu prevlast.

Metode diskurzivne represije

U jednoj izjavi partijskoga dunosnika saete su namjere, metode i ciljevi diskursa moi koji je zavladao drutvom 1984.: U naem svijetu nee biti drugih osjeaja do straha, bijesa, likovanja i samoponienja. Sve emo drugo unititi sve Presjekli smo veze izmeu djeteta i roditelja, izmeu ovjeka i ovjeka, izmeu mukarca i ene. Nitko se vie ne usuuje vjerovati eni, ni djetetu, ni prijatelju. Ali u budunosti nee biti ni ena ni prijatelja. Djeca e se oduzimati majkama kod roenja, kao to se jaja uzimaju kokoi. Spolni e se nagon iskorijeniti. Razmnaanje e biti godinja formalnost kao obnova potroakih kupona. Ukinuti emo orgazam. Nai neurolozi ve rade na tome. Nee biti drugih odanosti osim odanosti partiji. Nee biti ljubavi osim ljubavi prema velikom bratu. Nee biti smijeha osim u likovanju nad poraenim neprijateljem. Nee biti umjetnosti ni knjievnosti ni znanosti. Kad budemo svemoni, nee nam vie trebati znanost. Nee biti razlike izmeu ljepote i runoe. Nee biti znatielje, nee biti uitka u procesima ivota. Unititi emo sve uitke koji bi mogli smetati. Ali uvijek nemoj to zaboraviti, Winstone uvijek e biti pobjednikog uzbuenja, radosti gaenja po bespomonom neprijatelju. Ako hoe sliku budunosti zamisli izmu koja gazi jedno ljudsko lice zauvijek! (Orwell, 2008: 277.) Kontrapunktno sagledavajui roman moemo izdvojiti sljedee kontekste na 043.

one nad kojima je uspostavljena diskurzivna mo, i preko kojih se manipulira, kontrolira i, prije svega, disciplinira graane: kontrola povijesti, novozbor, duplozofija, telekran, rat, obitelj i seksualnost, kazna, Bratstvo pokret otpora. Na sljedeim stranicama svaki od njih bit e pojedinano analiziran kroz prizmu teorija Jeana Baudrillarda i Michela Foucaulta.

Kontrola povijesti
Tko vlada prolou, vlada budunou: tko vlada sadanjou, vlada prolou (Orwell, 2008., 39). Svojim unutranjim strukturama (Ministarstvo istine) Partija sustavno mijenja povijesne injenice. Kao to navedena parola kae, to im omoguuje trenutno stanje na pozicijama moi, a svrha izmjene je opstanak na postojeim pozicijama. Povijest je bila snaan mit, moda zadnji mit. To je mit koji je istodobno podrazumijevao mogunost objektivnog slijeda dogaaja i uzroka, i mogunost narativnog slijeda diskurza. (Baudrillard, 2001a: 72.) Kao konstruirani entitet, tj. entitet u stalnoj konstrukciji, povijest omoguuje legitimizaciju vlasti. Ako Partija moe pruiti svoju ruku u prolost i tvrditi o ovom ili o onom dogaaju da se nikad nije dogodio to je svakako daleko stranije od svakog muenja i smrti. (Orwell, 2008., 39.) To je bezvremena prosto rnost, uvijek i oduvijek prisutna mokoja kontrolira svijet kako bi uredila kontrolirala sebe. To se nadovezuje na proizvodnju znanja koje je poeljno, kao i na posjedovanje znanja koje je hermetino, ali osigurava opstanak na pozicijama moi, a time i dostupnost mehanizmima stvaranja diskursa, kao dugoronoga i funkcionalnoga oblika kontrole drutva. Mo proizvodi znanje, ne zato to joj slui ili zato to joj je korisno, ve zato to se meusobno impliciraju i koreliraju. (Foucault, 1991., 27.) Iz toga proizlazi da istinitost koju kreiraju ovisi o tom tko to govori kome iz koje pozicije. Time je istinitost slojevita, a volja za istinom nam se ukazuje prekrivena istinom samom i njezinim nunim odvijanjem ((Foucault, 1991., 120.). Pitanje istine pokazuje se kao sumnjivo u 1984. jer se opetovano pojavljuju dokazi da ona ne postoji Prolost () nije naprosto izmijenjena, ona je zapravo unitena () jer se dan za danom i gotovo minutu za minutom () aurirala. (Orwell, 2008., 40.-45.)

Novozbor
Kao metajezik3, novozbor omoguuje da se stanje (ne)znanja proiri. On je stvoren kako bi osigurao podesno sredstvo izraavanja za svjetonazor i misaone procese koji dolikuju gorljivim pristaama anglosoca (Orwell, 2008., 309.) i kako bi onemoguio sve druge naine miljenja (Orwell, 2008., 309.).Time se osigurava da nepoeljna misao ne bude mislena jer nema korelativa u jezinom izriaju. Obrnuto to funkcionira na nain da sve to nije oformljeno u jezinoj strukturi, to nije snimljeno senzornim aparatom i obraeno neurolokim sustavom, ne moe se misliti, stoga niti ne moe postojati. Konana funkcija novozbora ukidanje je misaonoga zloina jer se stvari koje nisu pogodne nee ni moi (za)misliti te dokidanje starih znaenja rijei poput slobode i jednakosti.
3

044.

Koristim termin metajezik jer se u romanu jasno oituju dokazi tomu. Najoitiji se nadovezuje na rad Glazbenoga komasrijata, koji izmeu ostaloga, stvara pjesme prema pravilima novozbora i anglosoca, a rijei tih pjesama skladale su se bez ikakve ljudske pomoi na instrumentu poznatom pod imenom versifikator. Iz toga se vidi dokaz matematinosti novozbora, a time i njegova metajezinost.

Prema kognitivnoj lingvistici4 jezik i misao su neodvojivo povezani, njihov odnos je dvosmjeran i kulturno-povijesno uvjetovan, stoga su i jednakovrijedni. Partijska manipulacija jezikom nuno povlai i manipulaciju nad mislima, ime se osigurava provoenje ideologije bez otpora. to je vee shvaanje, vea je obmana: to je tko pametniji, manje je razborit. (Orwell, 2008., 225.)

Duplozofija
Sustav razmiljanja pod nazivom duplozofija omoguuje ljudima promiljanje na dva fronta ovisno o zadanoj domeni aktivira se odgovarajui modus miljenja i djelovanja time se zadovoljava preduvjet stalnosti politike, usprkos njezinoj sklonosti modificiranju5: Govoriti promiljeno lai, a istodobno u njih istinski vjerovati; zaboraviti svaku injenicu koja je postala nezgodna, a onda, kad opet bude potrebna, izvui je iz zaborava koliko dugo treba; nijekati postojanje objektivne zbilje, a istodobno izrabljivati zbilju koju nijee. () Jedino se pomirenjem proturjeja vlast moe odrati u nedogled (Orwell, 2008., 224.226.) Takva metoda zadovoljava Baudrillardov koncept hiperzbilje jer onemoguuje postojanje adekvatnoga gnoseolokog aparata koji e uspjeti razabrati zbilju jer znakovi zbilje nisu imitirani, ve su reprezentirani znakovima zbilje. Stvara se hiperprostor sintetike produkcije i reprezentacije znakova, time i znaenja, a time i stvarnosti koja ostaje nedokuiva u svojoj reprezentiranosti. Takva argumentacija temelji se na perceptivnosti imitacije ona je dohvatljiva gnoseolokom aparatu jer nikad nije identina originalu, dok s druge strane reprezentacija ima sve momente originala, sve njegove detalje, i iako je to stvarnost drugoga reda, ona uspijeva preuzeti ulogu zbilje i tvoriti hiperzbilju.

Telekran
Dvosmjerni kanali komunikacije koji omoguuju konstantni nadzor objekata, ali i prenoenje poruka istima Orwell naziva telekranima. Veliki Brat i Partija sa svim svojim institucijama i mehanizmima preko telekrana kontroliraju graane. Neznanje o tome je li na drugoj strani telekrana netko promatra (Misaona policija), stvara efekt identian panoptikom ljudi postaju vlastiti inspektori i kontroliraju vlastito ponaanje, kako ih se ne bi optuilo za krenje normi i pravila uspostavljenih od Velikoga Brata i Partije, kako ih se ne bi optuilo za misaoni zloin. U tom trenutku mo Velikoga Brata nije centralizirana, ve se uspostavlja preko mehanizama moi koji su sami ljudi primorani provoditi. Mo prestaje djelovati represivno, kako bi se od nje oekivalo, i postaje difuzna snaga koja operira u svim drutvenim kontekstima i na svim drutvenim razinama. Mo (Veliki Brat) nije mastodont terminoloke upotrebe koja se iri posvuda, ona je protena tvar koja dolazi odasvud. Okruujui graane ta mo stvara pojedinca koji je savreno individualiziran i konstantno vidljiv (Foucault, 1991., 200.). Treba napomenuti kako je ta individualnost i tenja prema heterogenim pojedincima samo privid, samo maska, samo hiperzbilja. Naime, heterogeni su jer odnosima moi odgovara takvo stanje privida, a zapravo su
4

Usp. Teorija metafora Lakoffa i Johnsona, u: George Lakoff and Mark Johnsen: Metaphors we live by. London: University of Chicago press, 2003. Primjer koji to potkrepljuje odnosi se na promjenu saveznitva, odnosno ratnoga stanja: Oceanija je u jednom trenutku u ratu s Orijentazijom, a u drugom s Eurazijom. Bitno je istaknuti kako se promjenom stanja ono iskazuje kao vjeno i nepromjenjivo, dok se dokazi o prijanjem stanju briu: Slubeno, promjena se partnera nije nikad dogodila. Oceanija je u ratu s Eurazijom: stoga je Oceanija uvijek i bila u ratu s Eurazijom. Trenutani je neprijatelj uvijek predstavljao apsolutno zlo, i prema tome s njim je nemogu i svaki proli ili budui sporazum. (Orwell, 2008: 39)

045.

homogenizirani tako to su lieni istih slobodnolebdeih oznaitelja, odnosno doputen im je pristup istim, samo odreenim i kontroliranim znaenjima. Takvim djelovanjem panopticizam se promie u najdjelotvorniji sustav nadzora nad strukturom. Iako Baudrillard spoitava Foucaltov panopticizam i nagovijeta kraj panoptikoga sustava u modernoj TV komunikaciji, on u 1984. zadovoljava Foucaultov preduvjet jer je prozirnost, kao i samokontrola opetovano ponavljana u romanu: pisanje dnevnika i itanje Goldsteinove knjige pod kutovima da telekran ne vidi.

Rat
Rat se pojavljuje kao naizgled privremeno sredstvo kontrole nad stanovnitvom jer ratno stanje uzrokuje strah i daje legitimitet i legalitet drugaijim postupcima vlasti. Takoer je istaknuta i uloga rata kao natalitetne politike, to je samo privid Orwell na nekoliko mjesta navodi statistike podatke o zarobljenim i ubijenim suparnicima i gubitcima Oceanije, ali niti u jednom trenutku taj rat ne moemo doivjeti kao stvaran u tom trenutku. Jedini empirijski dokaz koji imamo su bombe/rakete koje padaju na Aeropistu Jedan. Utoliko se moe zakljuiti kako je rat postao sredstvo same vlasti, tovie kako sama vlast bombardira svoje gradove6 jer ostvaruje iz toga vie koristi (strah, legitimitet radikalnih metoda i restrikcija), no tete (srueni objekti, rtve uglavnom proli, i nebitni lanovi ire Partije). Dakle, rat je u 1984. konstantni background koji perpetuirano daje legitimitet vlasti, omoguuje potronju vika proizvodnje kako ne bi dolo do gomilanja resursa kod graana koji bi time mogli prosperirati te u konanici stei znanje7. U tom se iitava klasini marksistiki stav prema kojemu je kontrolom sredstava za proizvodnju baze omoguen razvoj i kontrola nadgradnje kultura, znanje. Baudrillard navodi kako je to slino insceniranom samoubojstvu vlasti kako bi ona ponovno zadobila legitimitet jer alternativa je ulazak u vlastitu agoniju zbog opetovane simulacije zbilje. Rat djeluje u potpunosti kao simulakrum jer, kako Baudrillard kae, vie ne postoji suparnitvo suparnika kao ni stvarnost nasuprotnih uzroka, te ideoloka ozbiljnost rata. Takoer ni stvarnost pobjede ili poraza, budui da je rat proces koji pobjeuje daleko izvan tih privida. (Baudrillard, 2001a: 33.)

Obitelj i seksualnost
Vlast ulazi i na podruje obitelji i seksualnosti jer je uspostava kontrole nad seksualnim nagonom najefikasnija metoda uspostavljanja kontrole nad ovjekom. Seks je lien svoje seksualnosti i manifestira se kao jedina metoda kojom se vrsta beraa pamuka nastavlja; Na spolni snoaj se moralo gledati kao na pomalo neukusnu manju operaciju, neto poput klistira. (Orwell, 2008: 71.) Obitelj je secirana na svoje sastavne jedinice te je liena interkohezivnosti, kao i kohezivnosti na van jer je nisu mogli dokinuti. Djeca, kao lanovi Mladih uhoda (ogranak Misaone policije), pijuniraju vlastite roditelje, a roditelji se time ponose (Smith) jer smatraju da su pravilno odgojili djecu, to obitelj ini produ6 7

Usp. Orwell, 2008., 161.

046.

Nakon krvavog opisa unitenja eurazijske vojske, s nevjerojatnim brojevima poginulih i zarobljenih, dola je objava da e od sljedeeg tjedna, obroci okolade biti smanjeni s trideset grama na dvadeset. (Orwell, 2008: 30)

etkom Misaone policije. Svaka natruha ljudskosti u meuljudskim odnosima smatrana je nenormalnom i devijantnom, a instinkti su postali sredstvo manipulacije: kada vodi ljubav, troi energiju, a kasnije se osjea zadovoljno i ba te briga za cijeli svijet. Oni ne podnose da se ovjek tako osjea. Hoe da si uvijek pun energije, da pukne. Svi ti marevi i skandiranje i mahanje transparentima naprosto je ukiseljeni seks. Ako si u sebi zadovoljan, zato bi se uzbuivao zbog Velikog brata i trogodinjeg plana i dvominutne mrnje i svih tih njihovih sranja. (Orwell, 2008., 140.)

Kazna i strah
Raketne bombe koje svakodnevno padaju na London po svoj prilici ispaljuje sama vlada Oceanije. (Orwell, 2008., 161.) Ve smo spomenuli kako je rat metoda perpetuiranja legitimnosti vlasti i rjeavanja drutva vika resursa i proizvodnje. Pored toga rat je i metoda konstantnoga zastraivanja jer prikazuje neprijatelje kao demonizirane ljude koji su spremni na sve. Rat je i sredstvo da se nepoeljni, misaoni kriminalci optue za kolaboraciju s neprijateljem, a to, u kombinaciji s ostalim metodama diskurzivnoga podinjavanja moi, dovodi do straha kao drutvene konstante. Od graana se oekuje podinjavanje, a prema njihovim definicijama svaka devijacija je dokaz odsutnosti zdravoga razuma. Budui da se zlodjela tretiraju kao misaoni zloini, kazne su zapravo procesi resocijalizacije i vraanja na pravi put. Muenja su postala stalnom prijetnjom koja ljude dri u panoptikoj kontroli. Soba sto jedan postala je sinonim za takav panoptiki sustav. Ona proizvodi kontrolu tako da koristi osobne strahove kao sredstvo muenja. Toliko psihoanalitiki razraena kazna, tj. muenje, istovremeno ispravlja pogreku na pojedincu, ali i ukazuje kolektivu na posljedice te time prevetnira svaku devijaciju. Takva pozicija savreno odgovora Foucaultovoj ideji kako su devijacije i nenormalno samo drutveni konstrukti kako bi se normalnima olakao ivot jer bi bio lien kritike i drugosti jer bi bio normativ. Proglaavanje nekoga misaonim zloincem istovjetno je proglaavanju ludila u doba klasicizma8.

Bratstvo
Iako ispoetka itatelj/Winston nije upoznat sa stvarnom pozadinom bratstva, ona se na kraju otkriva kao mehanizam Partije za selekciju potencijalnih misaonih zloinaca i ideolokih otpadaka. Vlast i sustav jedino mogu opstati ako kontroliraju otpor. U 1984. otpor je strukturiran u bratstvo kojemu je na elu misteriozni Goldstein (nita stvarniji nego Veliki Brat), a kanon je pokreta njegova knjiga koja otkriva pravu prirodu drutva (Orwell, 2008., 183.). Bratstvo ne samo da je kontrolirano, ve ga je stvorila Partija. Ono prua mogunost neistomiljenicima da izraze svoje stavove, ali kako je pod kontrolom Partije ta aktivnost postaje kontrolirana i moe se kazniti prijestupnika u svakom trenutku. tovie je prisutnost bratstva stalna, a glavni protagonist otpora Goldstein je kao predmet mrnje stalniji nego Eurazija ili Orijentazija, ali njegov utjecaj nikako nije bivao manji (Orwell, 2008., 17.). Legenda da postoji pokret otpora zapravo je zdrava u totalitarnom sustavu kao
8

Usp. Foucault: Povijest ludila u doba klasicizma i Nadzor i kazna.

047.

to je zdrava i konstantna prijetnja rata. Iako zdrava, njezina funkcionalna potreba je svedena na minimum: da se ovjeanstvu postavlja izbor izmeu slobode i sree i kako je, za veliku veinu ljudi srea bolja (Orwell, 2008., 272.). Budui da je srea drutveni konstrukt, a utvrdili smo koliki nadzor nad diskursom drutvenih elemenata ima Partija, ona se jednostavno moe oformiti na najmanju razinu svoje definicije, a ak joj se moe i definicija izmijeniti. Takvo diskurzivno djelovanje na istinu i stvarnost omoguuje manipulaciju koja se prua u nedogled, a svoenje na minimum konstantom u bezgraninosti.

Tekstualnost stvarnosti
elja za moi nikako da izgubi na popularnosti, a provoenje nadzora i prisile od strane monih kao da postaje sve domiljatije i pritom nevidljivo u oima i umovima podinjenih. Danas moda ne postoje telekrani putem kojih bi vladajue strukture mogle pratiti svaki na pokret i svaku nau misao, ali zato, dok na ulicama slian takav posao obavlja na stotine i tisue nama vidljivih i nevidljivih kamera, diljem zemaljske kugle na kompjuterskim se ekranima nalaze ukljueni Facebook profili pomou kojih ljudi zapravo nesvjesno i naivno doputaju nekoj treoj strani potpuni uvid u svoje osobne podatke i podatke svojih prijatelja, obitelji, itd. Isto tako, moda nije potrebno uvoditi Dvije minute mrnje u ljudsku svakodnevicu da bi se time razbila bilo kakva klica kritikoga razmiljanja ili elje za otporom, kada isto takvo ispiranje mozga moemo dobivati svake veeri gledajui Dnevnik ili Farmu te pritom to jo i plaati putem televizijske pretplate.

Bilo kako bilo, tenja i potreba za nadzorom i porobljavanjem irih masa ljudi od strane struktura koje su u posjedu moi nedvojbeno postoje, a iako se pritom ne javljaju u istom obliku kao u 1984., to nam djelo uvelike moe pomoi u njihovoj analizi. Sa svakom podjelom drutva, tj. sa svakim njegovim pomakom na evolucijskoj ljestvici do kojega dolazi uslijed novih otkria u tehnologiji, znanosti i filozofiji, oni koji se slue sistemom da bi stekli i zadrali mo, moraju i sami neprestano mijenjati naine pomou kojih pod kontrolom dre cjelokupno drutvo, kako bi njihov poloaj pri vrhu piramide moi ostao netaknut. Ukoliko ne podlegnu procesima modernizacije, dolaze u opasnost da zajedno s ideologijom koju provode izgube svoju privilegiranu poziciju na koju bi onda mogao doi netko tko je na hijerarhijskoj ljestvici dotad bio ispod njih. 1984. nam daje, dodue fiktivan, ali i radikalan primjer toga to bi se moglo dogoditi ako strukture koje su u posjedu moi odlue zasukati rukave i pobrinuti se da jednom zauvijek osiguraju svoj vladajui i privilegirani status te istovremeno slome bilo kakvu mogunost otpora. Uvoenjem potpuna nadzora nad svim porama drutva, od cjelokupna funkcioniranja sustava putem npr. kontrole jezika i povijesti do biljeenja svake pojedine misli svakoga pojedinoga lana toga drutva, oni bi zapravo stvorili svojevrsni kompjuterski program u kojem bi, kao njegovi stvaraoci, mogli unaprijed predvidjeti razvoj dogaaja i na taj se nain rjeavati neeljenih virusa koji bi eventualno mogli dovesti do njegova pada.

048.

No, u analizi moi i drutvene kontrole naega postojeega sustava zapravo nam ni ne treba fikcija, kao to je roman 1984., koja bi njihovim dovoenjem do apsurda u nama probudila svijest i potakla nas na kritiko razmiljanje jer apsurd na koji nas Orwell upuuje ne mora biti samo fikcija. Dovoljno je okrenuti se oko sebe i iz milijun dostupnih informacija koje nam se svakodnevno plasiraju uvidjeti da je velika veina njih stvorena u Ministarstvu istine, odnosno u tvornicama masovnih medija koje posjeduju oni koji imaju mo, odnosno posjedovanje im daje mo. Odlazak u oblinju crkvu razotkriva nam masu koja se klanja Velikom Bratu na kriu. Parlamentarni izbori i suvremena demokracija bojno su polje Partijama koje svakih nekoliko godina uspijevaju uvjeriti svoje podanike da kontroliraju vlast za dobrobit sviju. Pogledamo li razloge ratova koji se trenutno vode u svijetu uvidjet emo njihov paradoks i ispunjavanje Orwellove rat je mir. Zapravo, dovoljno je samo pogledati se u ogledalo i na svome elu pokuati pronai nevidljivim slovima utisnutu oznaku OIB. Budunosti ili prolosti, onome vremenu u kojem je misao slobodna, gdje su ljudi meusobno razliiti i gdje ne ive sami onom vremenu u kojem postoji istina i gdje se ne moe rainiti ono to se jednom uini: iz doba jednoobraznosti, iz doba samoe, iz doba Velikog Brata, iz doba duplozofije pozdrav! (Orwell, 2008., 32)

Bibliografija Bakunjin, Mihail: Drava i sloboda, Zagreb: Globus, 1979. Baudrillard, Jean: Simulacija i simulakrum, Karlovac: Naklada Daggk, 2001a. Baudrillard, Jean: Simulacija i zbilja, Zagreb: Jesenski i Turk, 2001b. Derrida, Jacques: O gramatologiji, Sarajevo: IP Veselin Maslea, 1976. Derrida, Jacques: "Struktura, znak i igra u obradi ljudskih znanosti". Suvremene knjievne teorije, ur. M. Beker. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Van Dijk, Teun A.: Ideologija, Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga, 2006. Foucault, Michel: Discipline and Punish, London: Penguin, 1991. Foucault, Michel: "Poredak diskursa". Znanje i mo, ur. H. Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994. Jugoslavenski leksikografski zavod: Opa enciklopedija. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske, sv. 2, 1978. Orwell, George: 1984., Zagreb: Alfa, 2008.

049.

MARS
ANALIZA I LOCIRANJE HRVATSKE ZBILJE

HRVATSKI BOG

U SREDNJOEUROPSKOM DISKURZU
Staa Baklia

Marginalni duh
U ovom u radu pokuati to jasnije analizom knjige Hrvatski bog Mars Miroslava Krlee izvui kljune pojedinosti koje se tiu pitanja geopolitike pozicije Hrvatske u diskurzu Srednje Europe, preciznije, na temelju Krleinih svjedoanstava, prostora nekadanje Habsburke Monarhije koje je Hrvatska bila dio. Pokuat u izvuene imanentne toke definirati i odrediti ih kao polazite ispoljavanja pitanja koja se tiu dananje hrvatske zbilje u pogledu njezina pozicioniranja ili, preciznije, pronalaska njena kulturnoga identiteta

050.

koji je oigledno ovisan o irem kontekstu kojem pripada. Krlea u djelu Hrvatski bog Mars prikazuje prisilnu konsolidaciju marginalnih grupa u okviru Srednje Europe koju ini Habsburka Monarhija. U toj knjizi Krlea opisuje pojedinosti regrutiranih hrvatskih seljaka koje, zapravo, po Krleinoj percepciji grade, i sutinski i openito, njihov bijedan ivot u cjelini. Krleino je opisivanje subjektivno, energino se suprotstavljajui tomu ubacivanju hrvatskoga stanovnika seljaka u istu kulturalno-politiku kategoriju, tj. u politiko-diplomatski problem Habsburkoga Carstva.

Sam Krlea odrastao je u tom marginalnom duhu, lien mogunosti da uvidi onu drugu stranu austrougarske zbilje koja, unutar uih regionalnih krugova Carstva, onih krugova koji su bili blie centru, omeenih upravo marginalnim vojnim krajinama u kojima je pisac odrastao, nije bila toliko crna, blatna i sumorna. Ta neopisana strana bila je servirana stanovnicima dominirajuih drava unutar Monarhije. Krlea je bio okruen onakvom neprekidno siromanom, tmurnom situacijom koja mu je jedino mogla pruiti neizbjenu regrutaciju u vojsku u kojoj su svi potencijalni tzv. domobrani, nebolesni i bolesni, potpuni i hendikepirani, prolazili s etiketom tauglich! i to u paketu s putovanjem na rusku frontu. Prvi svjetski rat predstavlja jedan brifing, jedan transparentni pregled iz Krleine perspektive, ujedno neodvojene od linearne, tradicionalne povijesti, one poznatije, svjetske povijesti, povijesti iz perspektive ondanjih gospodara-pobjednika, Taj je pozivanje na kronologiju viestoljetnoga potlaivanja dominirajuih Austrijanaca i Maara nad marginalnim grupama, obiteljima, seljacima i to potlaivanja u fizikim formama, dakle, primjenom sile u denotativnom smislu te rijei, i onim drugim, apstraktnijim, suptilnijim i znatno utjecajnijim formama, onim formama ideoloke, politike naravi. Tendenciozno, lukavo i proraunato neujednaavanje meu habsburkim zemljama, pokrajinama, provincijama, ta retorika zlatnoga carskoga, imperatorskoga centra i njezino zanemarivanje ideje o pravima slabijih naroda, utiru put k provoenju procesa koji bi doveo do eventualnoga izjednaenja, asimilacije te ustolienja, odnosno preoblikovanja tih naroda u jedno germanizirano ili madarizirano carstvo, odnosno kraljevstvo, po Nagodbi iz 1867. godine.

Hrvatski bog Mars

U takvom spletu odnosa moi i hijerarhizacije meu ovim srednjoeuropskim narodima jedva su uoljivi navedeni simptomi tendenciozne, solipsistike pojave kojoj zapravo nema imena u ovom srednjoeuropskom diskurzu, ali koji se nikako drugaije ne moe nazvati nego inom kolonizacije1, iji specifian proces pogaa upravo te slabije, manje, siromanije agregate poslagane na samim obrambenim granicama Carstva. Prvenstvo takvoj kameleoniziranoj naravi i obiljeju ove kolonizacije moglo bi pripadati kranskoj religiji koja je zajednika svim tim narodima unutar Monarhije. Valja, naime, uzeti u obzir injenicu da religija predstavlja i pokriva, odnosno obuhvaa sve aspekte jedne kulture. Religija oznaava habitat, posveenost odreenomu nainu ivota u kulturnom agregatu. Uvoenje religije u novoosvojene teritorije oznaava eliminiranje posljednje opreke iza koje slijedi ukroivanje divljega, primitivnoga te naposljetku konanu posljednju fazu kanonizacije. U ovoj marginalno-srednjoeuropskoj situaciji to primitivno i divlje u marginama (Hrvatska, eka) nikada nije ni postojalo, stoga je kolonizacija, prenoenje tuih kultura u te narode i inverzija njihovih paradigmatskih vrijednosti, time uspjenija. Zahvaljujui toj injenici o istosti u religioznoj orijentaciji i pogledu boga, ta tzv. kolonizacija postaje samo tkivo Srednje Europe, tj. barem toga njezina dijela. Pod tkivo pretpostavljam ukorijenjenost principa kolonizacije koja je srasla zajedno s razvojem hrvatske kulture pod viestoljetnim austrougarskim krovom. Ta carska kanonizacija, to uvoenje pravilnika, uredbe, kulturne graevine srednjoeuropskoga korpusa znaenja,
1

U svojoj vinjeti, "Kolonijalni motivi", Miroslav Krlea opisuje takozvane "subkolonijalne uvjete" koji su odreivali hrvatsku stvarnost nakon Nagodbe iz 1867. (Petkovi, 2003., 182)

051.

simbola, identifikacijskoga poimanja i poistovjeivanja sinkronizirano je s povijesnim razvojem i slijedom politikih dogaaja u toj austro-ugarskohrvatskoj prii. Viestoljetni slijed kanoniziranja, austrougarskoga teraformiranja Krleina okruenja postaje neupitna i ope prihvaena injenica pod izlikom da se kultura dominirajuih oduvijek konstitutivno podudarala s kulturom Hrvata. Drugim rijeima, Hrvatska se uzima pod okrilje Srednje Europe, ili, bolje reeno, ona je njezino tkivo, njezin granini izdanak. Jo jedan nadodani element koji zakopava sliku i uope imenovanje te situacije kolonijalistikom jest upravo ta dugotrajna povijesna politika veza hrvatskoga naroda s Austrijom i Maarskom. Proces toga odgoja postepeno je gradio temelje srednjoeuropske kulture, naroito u sjevernoj Hrvatskoj na ije se mjesto koje ine Zagorje, Panonija, Prigorje, Meimurje, Zagreb, u veem dijelu integrativne povijesti Hrvata s Habsburkom Monarhijom najvie od toga srednjoeuropskoga duha i prenijelo. Na tim se sjevernim prostorima i dan-danas osjea taj neizostavni, dobro ukorijenjeni, fino utabani duh Srednje Europe. Meutim, bez obzira na navedene faktore ovoga kanoniziranja, i dalje se postavlja pitanje o stvarnom sadraju kolonizacije. To neto koje poiva u kulturi inae je obojano nazivom primitivno u egzotinim zemljama drugih, nekranskih duhova. U ovom hrvatsko-srednjoeuropskom sluaju, to neto nije niti odreeno. Nastanak i tijek toga neega nije jasno definiran. Stoga je nemogue provoditi prijenos kulturnih simbola i znaenja iz jedne kulture u drugu ukoliko nije jasno definirano to neto to ta druga kultura posjeduje. To povezuje ujedno i lananu reakciju pitanja o uope slinosti i distinkciji tih dviju kultura, to onemoguava njihovu meusobnu komparaciju

Kada bismo komparirali Seljaku bunu2 Augusta enoe s Hrvatskim bogom Marsom, vidjeli bismo da se ta dva zapisa, ta dva dokumenta, enoin i Krlein, koji oslikavaju nepravde vrene nad seljakim hrvatskim svijetom, u osnovnim fabulativnim crtama (osim u njihovim fabulativnim svrecima), ne podudaraju. enoin Matija Gubec u habsburkom svijetu predstavlja jednu kljunu povijesnu figuru koja otkriva ovjeka koji nastoji jasno izgraditi svoje sebstvo, otri identitet, te tako precizirati identifikacijska obiljeja seljaka Hrvata, i definirati znaenje seljakove autonomije. Gubec, naime, predstavlja simbol seljakoga definiranja ili barem pokuaja definiranja svoga identiteta seljaka te tako i nastojanja da se taj definirani identitet, odnosno identiteti, dakle, taj itav hrvatski seljaki svijet otrgne od bilo kakve politike ovisnosti. Sudei po takvim stavkama, moglo bi se zakljuiti da enoina Seljaka buna implicira neslaganje s Krleinim argumentima o indolenciji, pasivnosti, duhovnom mrtvilu i neupuenosti zagorskoga seljaka u realni svijet kojega je on pasivni dio, svijet koji je pokrenut i aktiviziran stranim agensima. Valja takoer napomenuti da je, poput Krlee, i enoa svoje djelo napisao na temelju stvarnih dogaaja, uz jedinu razliku to je Krlea iskusio tu vertikalnu distribuciju moi na svojoj koi. Meutim, s druge strane, trebali bismo se osvrnuti na uzroke i povod koji su uope doveli do Gupeva poimanja sebe i svoga stalea, svoje sredine kao jasno definirane. Takoer bismo trebali uzeti u obzir kronoloko lociranje razvoja svijesti seljaka o vlastitom ja i kontekstu u kojem se to vlastito ja nalazi. Dolazimo do pretpostavke da enoin seljak nije mogao odmah
2

Krlea vs. enoa

052.

Postoji jedan lanak u kojem prof. Berkovi, hrvatski dramaturg i kolumnist, pie o mentalitetu Zagoraca u kojem navodi kako je tamonje stanovnitvo prolo najstrou kolu zapadnoeuropskoga feudalizma, usto nas podsjeajui na drvorede objeenih seljaka Matije Gubca.

doi do uvjetovanoga stadija u kojem definira svoj stvarni identitet u stvarnom politikom slijedu povijesnih dogaaja, nego tek nakon prvoga definiranja neposrednoga, lokalnoga, njima bliskoga i vidljivoga uzroka srdbe3. enoin seljak eliminacijom toga horizontalnoga otkriva kariku problema, pritom shvaajui (ili se podsjeajui) da u tom aktivnom svijetu postoji ta bogom dana vertikala koja je neizravno povezana s njegovom situacijom potlaenoga. Nakon rjeavanja lokalnoga ono se pretvara u regionalno, to determinira njegovu staleku funkciju. Seljak potom nastoji izgraditi vrsti identitet i bedem koji bi mu osigurao emancipiranost i autonomiju definirajui svoje zahtjeve, svoj seljaki zakon. Krlea je, 40 godina kasnije, kroz svih svojih sedam pripovjedaka za glavne junake (bolje reeno rtve) izabrao Zagorce i Panonce. Direktne, izravne, neposredne tabule rase, sirotinju potpuno odsjeenu od ideala unutar aktivne realnosti, realnosti koja se itekako tie njihovih ivota, ali koji bespomono uporno nastoje zanemariti. U duama tih ranjenih i izmuenih kmetova lee zasebne brige oko svojih ena, svoje djece, svoga krova nad glavom, svoga grunta. Naalost, sudei kroz Krleinu opservaciju, jedino to se tom hrvatskom, zagorsko-panonskom seljaku prenijelo je upravo ta religiozna strana srednjoeuropske kulture, tonije ideja da postoji autoritet ije je postojanje i opravdanost postojanja neupitna i apsolutna. Taj osjeaj, ta kultura prihvaanja usuda koritena je od strane monijih, od strane gospode u kojoj se ta ista gospoda hijerarhiziraju, postavljaju kao autoriteti unutar toga vakuuma religioznoga hodnika koji vodi ravno Bogu svevinjemu i to naravno unutar percepcije sirotinje-tauglich domobrana. To udomljavanje stranoga
3

Definiranje nepravde koja je lanano uzrokovana nizom drugih veih, tada na samom poetku, posrednih nepravdi.

u zagorskim oima i uima, u zagorskom svjetonazoru openito, posebice se manifestira u opisu jedne nedjeljne mise koju dri oficir Zagorcima u prii Domobran Jambrek: gore, na mramornoj propovjedaonici pod Duhom Svetim osvanuo je jedan oficir u roketi s raspelom u ruci..........osvanuo je pod krinkom Svete Matere Crkve Rimske, i sada e da govori u ime Njegova Velianstva Cara rimskog i Kralja jeruzalemskog i u ime Gospodina Boga, koji je tu kod nas na ovoj strani fronte, u ovo sudbonosno vrijeme, ratuje na strani Centralnih sila, na strani madarske Krune u smislu Nagodbe iz g. 1868on govori o Dinastiji Habsburga i o krvi i o smrti, koja je naroito slavna ba na bojitu pa samo da ne bi jedna jedina rije pala pokraj uha domobranskog, nego da kapne ba ravno u srce kmetsko, taj kavalir govori u slavnom zagorskom argonu i gudi kao prima lukavi u uho zagorsko.i slua Jambrek rije gospodnju, i udara mu krv u glavu od velike i grozne Istine, koja se tu objavljuje bojim bojovnicima, domobranimatabor strani, celi bleei tabor ajngelov! Tak veliki tabor ajngelov, kak i vi, kaj ste veliki tabor, dragi moji domobrani i brao u Kristu!. (Krlea, 1995. 278.-279.) Ovakav prikaz bacanja praine u oi i ovakve metode uvoenja hijerarhizacije u religiju mogle bi biti jedno uporite u definiranju ove specifine kolonizacije. Seljak je odsutan od aktualnosti. Njegova je pasivnost posljedica dezorijentiranosti. Seljak svoj ivot locira izvan aktualne realnosti. Sve nepravde koje su uinjene normalna su stvar. Nije sposoban da se sam odupre opresoru. Pred njim nije definiran glavni neprijatelj. Pred njim se predstavljaju oni koji su u stvarnom politiko-diplomatskom svijetu neprijatelji AustroUgarske Monarhije, koji predstavljaju stvarnu prijetnju caru. Seljaka se uvjerava da je pravi uzrok njihove nesree

053.

ruski vojnik, na taj nain dislocirajui pravi izvor njihove nesree, siromatva i bijede. Postoje razliite razine gledita i prioriteta u vertikalnim relacijama izmeu opresora i rtve. Opresor nastoji perpetuirati tu vertikalnu prioritetnu distancu na nain da osigurava stalnu stagnaciju seljaka, njegov status quo. Opresor ima potpunu vertikalnu kontrolu nad rtvom. Takoer, neizbjeno je napomenuti kako hrvatski seljak iz 1573. g. ivi u jednoj politikoj okolini, vertikalnoj situaciji koja je drugaija od one koja je postojala u Prvom svjetskom ratu, tj. situacije koja je izrodila nakon Austrougarske i tzv. Hrvatsko-ugarske nagodbe 1867. godine. Hrvatski seljak unutar Monarhije u Prvom svjetskom ratu pasivno je suoen s tim relativno novim politikim sistemom gdje se dominirajui protivnik duplicirao te se na taj nain ideja prikrivene kolonizacije pojaala zauzimajui jednu formu ojaanu maarskim nacionalizmom. Gledano u okviru fabule, graa enoine Seljake bune karakterizirana je klasinim tijekom tragedije gdje se u kulminaciji manifestira katastrefo (gr. katastrofa), obrat, propast seljakoga ja koje je bilo jasno definirano prije te zavrne manifestacije. Katastrefo gura seljaka natrag dolje u panonsko blato iz kojega, po Krleinim priama, seljak nikada nije ustao. Stoga, po Krlei za katastrefo nema ni uzroka, a kamoli povoda4. Krlein je katastrefo daleko izgubljena komponenta. Sudei po njegovim tmurnim, sivim svjedoanstvima, katastrefo se pretvara u davni san. Krlea na neki nain opisivanjem blatnoga depresivnoga mrtvila meu seljacima zapravo evocira katastrefo, implicitno navodei na elju da se Hrvatska ponovo probudi, ba kao u enoinim zapisima. Nadalje, Berkovi spominje i specifi4

054.

.svi nai junaci osjeali su taj svoj ivot kao neku stvar jo od Gospodina Boga stvoren, i njihov djed i pradjed ivjeli su tako, pak to tu ima da se misli i to se tu moe? (Krlea, 1995., 7).

nu zagorsku poniznost koju naroito prikazuju kmetskom besjedom zamjenicom oni kada se obraaju nekoj hijerarhijski vioj, nadreenoj osobi, austrijskoj gospodi, plemiima koji su ondje gradili svoje ljetnikovce, tvre, urbove. Berkovi Zagorcima namee atribut juristiki genij to doarava eventualnu sklonost Zagorca da probleme rjeava na jedan civiliziran, zakonski propisan, europski nain. Ovakva usaena sklonost oprena je, tj. proizvodi distinkciju s pokrajinama i narodima junije od Zagorja koji su pod okriljem turskoga nasljedstva probleme i nesuglasice rjeavali na jedan praktiniji i jednostavniji nain noevima (oko za oko, zub za zub). Takva distinkcija meu pokrajinama predstavlja vidljivu granicu unutar dananje geopolitike karte Hrvatske. Sjever Hrvatske, dakle, Zagorje i panonsko blato i dalje nose tragove Krleinih svjedoanstava koja su se manifestirala preko utjecaja nekadanjega srednjoeuropskoga Habsburkoga Carstva. Ta svjedoanstva potkrepljena su i potvrena Berkovievim iskazima duboko utisnute, ukorijenjene srednjoeuropske naravi Zagoraca. Krleina i Berkovieva svjedoanstva kulturoloki kategoriziraju hrvatske pokrajine pod razliite kulturalne krugove, odjeljujui, odnosno, cijepajui Hrvatsku na europsku i neeuropsku. Ovakvo kategorijalno cijepanje uzrokuje labilnost ideje Hrvatske kao nacije upravo zbog unutarnjih frakcija koje su bile uvjetovane i prije prikljuenja sjevera Hrvatske s ostalim njezinim dijelovima. Srednja se Europa openito sastoji od malih, naoigled razbacanih nacija-drava, sada postkomunistikih, drava u tranzicijskom procesu gdje svaka stoji za sebe, a zapravo meusobno dijele istu povijest, pa tako i slinu ako ne i posve istu budunost. Razlog je tomu dezorijentiranost tih naroda, njihovih stanovnika te njihovo propitivanje povijesti koja je izgradila njihove

identitete te isto tako traenje lokalne, alternativne povijesti koja je eventualno zastala u jednom linearnom historijskom momentu. Ti mali narodi, dravenacije, granino i nepromiljeno, onako svojevoljno fragmentirane Versajskim ugovorom iz 1918. g., nastoje locirati iznenada prekinut prirodni tijek njihove povijesti. Ta konfuzna situacija i to, u svakom sluaju, tendenciozno nastojanje da se formira nova geopolitika karta srednjoeuropskoga svijeta dijeli dosta slinu priu s Balkanom. Ta izgubljena regija takoer sastavljena je od malih drava-nacija koje jednako tako prolaze spori tranzicijski tijek, isto tako nastojei (re)definirati svoj identitet, narav, boju, duh koji ga tvore, pronai batinu kao orijentir koji jasno definira njihovu poziciju na kulturalnoj karti Europe i svijeta openito. Ta dva kulturoloka fenomena, krugovi Srednje Europe i Balkana, nepotpuni u grai, meusobno se dodiruju i kose, to se manifestira oiglednom razmjenom simbola, znaenja, fragmenata intrinzinih svjetonazora koji proizlaze iz dva originala, iz dvije sredine, centra dvaju krugova, jezika, u hrvatskom sluaju dijalekata. U djelu Hrvatski bog Mars Krlea ostavlja dojam da za cijelu Hrvatsku uzima u obzir samo sjeverni dio, koji je bio pod izravnim vertikalnim probijanjem srednjoeuropskoga carstva, njegove politike i birokracije. Taj sjeverni dio Hrvatske ulazi u srednjoeuropski diskurz koji se rasplinjuje ili odlazi u zaborav oformljivanjem zajednice junoslavenstva (Srba, Hrvata i Slovenaca) .Geopolitika karta Hrvatske potpuno, idejom etnike integracije, ne samo uega kruga, hrvatskoga, nego i irega, ope junoslavenskoga, ulazi iskljuivo u balkanski krug, iji se problemi u kulturalnoj identifikaciji pojedinaca nastavljaju, ali ovoga puta u cjelini.

Sudbina
Hrvatski bog Mars predstavlja jedan korpus Krleinih svjedoanstava mikroskopski upakiranih u detalje onih ekstrahiranih iz svakodnevice srednjoeuropske zbilje, ali zato gurnutih, zagnjurenih u blato njihove domae, sjevernohrvatske zbilje. Ona se provlaila u ivotnim okvirima pojedinaca najniega stalea ija titula kao nomenklaturna identifikacija stale teko da se moe punopravno iznijeti, s obzirom upravo na spomenutu injenicu o izbacivanju toga stalea iz aktivne politike povijesti od strane njihovih nadreenih. Paradoksalna je priroda te ideoloke strategije kojom se hrvatskoga seljaka baca u polje pasivnosti, locirano na marginama kojima prolaze samo ukraeni generali, izdanci, krakovi njihovih nadreenih, na svojim ukraenim konjima, samo u svrhe regrutiranja. Dakle, paradoksalno je i ponovno ubacivanje istoga bijednoga pasivnoga i slijepoga seljaka u funkciju agensa, ali agensa one prirode proizale iz njegove jueranje pasivnosti, mukotrpne rezignacije i stalno prisutnoga patosa. Seljak je slijep, ljut je na enoine horizontalne, lokalne probleme. Ti problemi su veoma bliski, figurativni, opipljivi seljaku. Seljak ih vidi i zapravo poduzima sve to je u njegovoj moi da izbjegne daljnje opticaje boli i srdbe. U trenutku kada se seljaku nanosi direktno zlo, direktan, neposredan napad (poput vrijeanja njegova bia od strane protivnika ili nadreenoga, omalovaavanja i pritom pritiskivanja svih pojedinosti koje ga ine, svega to ga identificira i ime je okruen, pa tako i povezan) on se odlui, po njegovoj racionalnoj prosudbi realnoga rjeenja, izlaza, na tihu obranu i daljnju manifestaciju svoje pasivnsti5.
5

...pak je Loborec, od teke neke potrebe da se nekamo sakrije, kao kukac zario lice u zemlju i teko disao, Hrvatski bog Mars: Bitka kod Bistrice Lesne (1995: 32) ili kumeki uvukavi iju misle u sebi: Samo ti daj! Laj, Laj! Dolajal bu ti svoju popevku! Dolajal bu ju, svinja gospodska! (Krlea, 1995., 120).

055.

Hrvatski seljak razmilja o prizemnom izlazu uope ne pokuavajui potraiti vii izlaz koji se jedino moe nai u njegovoj ulozi agensa, politiki aktivnoga bia, enoina seljaka. Misli ovoga Krleina seljaka konstantno zure u sitne izlaze koji vode u druge probleme, na nove pozicije, stratita pod nianom svega horizontalnoga to im stoji na putu. Razlog njihovu rezigniranom odrjeenju od napada strpljivom utnjom nalazi se u samom njihovu autokategoriziranju svoga bia ija je funkcija da slua svoje nadreene bez obzira to ih mrzi. Seljak automatski prihvaa tu svoju funkciju pokornoga domobrana kojim ga oslovljavaju njegovi gospodari. Nazivanje seljaka domobranom predstavlja (odnosno trebalo bi predstavljati) nain evociranja pokornosti u seljaka iz razloga to naziv domobran implicira na neizbjenu funkciju branjenja carske domovine, ponudu koja se ne smije odbiti jer je omeena konotacijama asno i plemenito pretvarajui je u carski poklon, jednak poklonu od neba, onoga biblijskoga koje je ugraeno u seljakov svjetonazor. To je ta carska velikodunost koja prividno, na biblijski nain (na nain koji hrvatski teaki narod voli) uzdie seljake kao kljune figure za opstanak Carstva. Toga istoga carstva prema kojemu seljaci, usprkos njihovim sitnim mrnjama prema lokalnim problemima prouzrokovanim vertikalnim, viim i veim, ali i nevidljivim problemima, osjeaju duboko strahopotovanje. Nadalje, u svojoj antropolokoj, dokumentarnoj usredotoenosti na tadanju lokalnu zbilju, zbilju ujedno i njegova svijeta, Krlea automatski, lanano i nesvjesno indicira odvajanje sjevera Hrvatske od ostalih njezinih dananjih dijelova, postavljajui pitanje originalnoga identiteta hrvatske kulture ija je nedefiniranost jo nedefiranija njezinim geopolitikim i povijesnim raspeem izmeu dva nedefinirana diskurza Srednje Europe i Balkana. 056.

Bilo jednom u Budimpeti

Naposljetku, odluio sam da u ovaj preostali prostor lanka ubacim i sebe, kao jednu od figura koje su odrasle na novijem prostoru panonskoga blata, u itav taj srednjoeuropski diskurz u namjeri da opiem svoje doivljaje strahopotovanja prema Dunavu, preciznije prema onom dijelu Dunava koji tee kroz Budimpetu. To strahopotovanje iskazano je kroz nekoliko trenutaka u naruju jednoga od mostova koji su iznad te, od budimpetanskoga taloga, mutne rijeke povezivali Budim i Petu, dva kraljevska grada. U trenucima stajanja u srcu Budimpete osjetio sam dva pritiska, dva autoritetna pritiskivanja onoga od Dunava i onoga od mosta na kojem sam stajao. Dunav je predstavljao autoritet ija je dubina reflektirala visine suprotnoga mu autoriteta mosta i obrnuto. Ta je uokvirena suradnja bila, po mojoj percepciji, divovska. Umjesto da je u tim trenucima itav prizor bio izloen pred mojim oima, dobio sam osjeaj kao da sam ja taj prizor koji je izloen oima Budimpete. Osjeaj kompletne nemoi koju sam u tim divovskim trenucima posjedovao, ta oduzetost i osjeaj nepripadnosti njihovom aktivnom postojanju mogao bi u najmanju ruku predstavljati skicu psihike oronulosti, ali i zanosa koji je vladao u dui hrvatskoga seljaka u doba Austro-ugarskoga Carstva.

Bibliografija Krlea, Miroslav: Hrvatski bog Mars. Zagreb: Tipex, 1995. Petkovi, Nikola: Srednja Europa: zbilja mit utopija. Rijeka: Adami, 2003.

HRVATSKI

MIROSLAV

BOG
Dunja Matic

057.

Margina
Diskurs je nae nasilje nad stvarima. (Foucault, 1994., 132. ) Koje su karakteristike svojstvene onom pojedincu ili onoj skupini koja je prepoznata kao druga? Na koji nain mjesto ovlatenoga uvjetuje stvaranje diskursa podreenoga? Kako i kojim metodama ga smjeta(mo) na margine pretpostavljene strukture? Pod kojim uvjetima bi margina mogla prestati biti imenovana i zapoeti samoimenovanje? Hoe li ona tada biti samoreprezentirana? Koriteni termin samoreprezentacija ima jako dobre predispozicije da bude proitan i preveden kao paradoksalan. Naime, ukoliko se realizira mogunost pojedinca ili skupne za samostalnim reprezentiranjem, to reprezentiranje gubi svoga posrednika. Izostavlja upravo ono re koje podrazumijeva uvoenje elemenata opet i nanovo posrednikom interpretacijom; u drugom mediju ili drugim metodama. Ono postaje prezentiranje, ali upravo samoprezentiranje, samopredstavljanje i samoartikulacija. Samoartikulacija se ostvaruje u onom trenutku kada se pojedinac ili skupina izbore za mjesto u jeziku. Mogunost samoartikulacije nuno pretpostavlja mo. Zaposjedanje prostora govora karakteristika je strategiara koji odreuje hipertrofiju eljenih obiljeja, jednako kao to koordinira prilikama cenzure neeljenih informacija i sadraja. Odreuje adekvatne medije prenoenja poruka i kontrolira silnice moi unutar zadane strukture. Centar odreuje proizvodnju diskursa, unutar kojega se primjenjuju sljedee metode: forma izlaganja, retorike sposobnosti, odgovarajua terminologija i standard dodjeljivanja uloga. Svi navedeni oituju se unutar stra-

teki determiniranoga i egzaktno ideoloki usmjerenoga/oblikovanoga govora. Proizvodnju diskursa u svakom drutvu kontrolira, selekcionira, organizira i redistribuira stanoviti broj procedura. (Foucault, 1994., 116.) Margina i centar determinirani su izostankom ili posjedovanjem prava na samopredstavljanje u veoj mjeri nego to ih odreuju konkretne osobine koje pojedinac ili skupina posjeduju. Ukoliko bi tvrdili suprotno, sukladno tomu bi morali zagovarati tezu o postojanju intrinzinih osobina pojedinaca ili skupine neovisnih o odnosima moi i poziciji ovlatenoga govornika. Upravo tad bi bila rije o dekontekstualizaciji i potencijalnim esencijalistikim priama koji iz ove dekonstrukcionistike perspektive jednostavno nisu legitimne. Hrvatski Bog Mars Miroslava Krlee uvid je u razliite modele stvaranja identiteta Drugoga i marginalizacije kroz jezik. Kompleksnost ove analize raste sukladno pronalasku dvije razine ostvarenja navedene problematike. Prva razina odnosi se na sadrajnu domenu koja tematizira upravo koncept Drugoga, dok druga razina pretpostavlja samog autora kao povlatena govornika u poziciji moi. Tendencija je ovoga rada predstaviti na koji se nain ostvaruju navedeni tipovi kontekstualizacije i raspodjele moi unutar diskursa srednjoeuropskoga identiteta.

058.

1.razina: Tematiziranje drugoga

Kritiki hvaljena antiratna proza Hrvatski Bog Mars preslika je brutalnosti i besmisla rata, koji se kaotino koprca bez glave i bez repa. Nuno je, pod dominacijom te sveprisutne mrane sile, prouavati Krleine likove. Moda je ipak prikladnije posvetiti se jednomu nositelju radnje, oblikovanomu prema tono odreenomu modelu uz povremena neznatna odstupanja. Taj glavni protagonist ne moe uope biti nazvan protagonistom, s obzirom da je njegova temeljna identifikacijska nit duboko ukorijenjena i neizljeiva apatija. On radnju ne stvara, radnja stvara njega. Na je glavni protagonist upravo kontekst unutar kojega zateen domobran ostaje bespomoan. Obje kategorije jednako su znaajne, unato tomu to se relevantnost koncepta domobrana ostvaruje upravo kroz usustavljanje znanja o njegovoj irelevantnosti.

Tradicija inercije:

Umrijet u. Pa nita i drugi umiru. (Krlea,1985., 354.) Krleini likovi ili Krlein lik duboko je inertan pojedinac, tek povremeno svjestan sebe samoga i situacije u kojoj se zatekao. Kukolj tu ne znai samo linost gospodina porunika Kukolja nego on reprezentira svih pedeset momaka prvog voda. (Miroslav Krlea: 1985., 71) Ovakav pristup, parafrazirajui de Certaua, moemo prepoznati kao predstavljanje svojedobnoga mravljeg drutva unutar kojega pojedinac, uslijed nebitnosti vlastita osobnoga identiteta, moe biti okarakteriziran

kao svatko i nitko. (De Certeau, 2002.) Navedena misao, u razliitim oblicima proima itavo djelo, a lako je iitljiva u sljedeim citatima: Sva njegova tuna historija spomenuta je u frazi gospodina doktora da imade dosta ranjenih. (Miroslav Krlea, 1985., 288.) Na toj karti gospodina pukovnika nije se vidjelo da je taj itav kraj bio izrovan granatama...i te hiljade nisu izgledale kao gomile ranjenog i gnojnog mesa nego su to bile crvene strelice... (Krlea, 1985., 25.) Ovdje moemo prepoznati kritiku tradicionalnoj povijesti koja sudbine pretvara u statistike, samim time preoblikujui viedimenzionalni i duboko kulturoloki problematini dogaaj u suhoparnu povijesnu injenicu. Djelovanje koje moemo pratiti, ne predstavlja se kao djelovanje ovjeka, ve u formi kaotinih aktova vie sile koja rekonstruira povijest, brie i nadograuje, svojevoljno reinterpretira i igra se vrijednostima. A nad svakom od tih beskrajnih crnih kolona lepra po jedna mistina nevidljiva zapovijed koja kolone svojim pijevom mami u propast. (Krlea, 1985., 60.) Ovaj citat sugerira svojevrsnu distancu izmeu domobrana i zakona koji ih kontroliraju. Neto kasnije, kroz elaboraciju pristupa samog autora, bit e rijei o nainima uspostavljanja navedene distance. Na tragu toga navodim sljedei citat, koji ne zrcali samo tu separaciju, ve svjedoi i o legitimaciji tradicije kao modusu kontrole i odravanja sveprisutnoga stanja apatije i kolektivne pasivnosti: Sramotna kompilacija krvave meunarodne empirije...Sve krvavo razbojniko iskustvo ove nae kugle zgusnuto je u takvom jednom vjebovniku na

059.

060.

koji se pozivaju gospoda satnici bankirskog svijeta. (Krlea, 1985., 54.) Vjebovnik je u navedenu primjeru simboliki zastupnik tradicije koji ostvaruje svoj autoritet objedinjavanjem glorificiranoga zbira iskustava, artikuliranih u odgovarajue norme, funkcionalne unutar zadana diskursa. Prihvaanje tradicionalnih koncepata vrijednosti u meuovisnosti je s istaknutim problemom pasivnosti, a oituje se u sljedeim citatima: To je dobar izum...i to mi je dao djed moj pokojni u batinu..a ja u ga ostaviti sinu jer je to mudra stvar. (Krlea, 1985., 9.) Meutim, ve nakon nekoliko stranica upoznavanja sa situacijom, ne oekujemo previe od junaka koji su osjeali taj svoj ivot kao neku stvar jo od gospodina Boga stvorenu i nijhov djed i pradjed ivjeli su tako, pak to tu ima da se misli i to se tu moe, jer, kao to sam Krlea ustrajno istie To to se po obalama europskih mora podigla silna carstva, to se pootkrivale nove zemlje, to se ivot izmijenio iz temelja sve se to ovoga ivota ovdje nije ticalo nita!. (Krlea, 1985., 10.) Iz priloenoga je i vie nego jasna marginalizacija skupine koja je perceptivno, vie nego prostorno, izolirana. Trenuci spoznaje su prisutni, ali ostaju dosljedni zamrlosti duha i izostanku mogunosti za aktivnim, kritikim djelovanjem, jer, kao to se ve moe pretpostaviti, njihov je pristup tomu savreno jasan i kao takav neupitan: I vidi mu dobro...ali kad i vidito to vidi ta ima od toga da mu je to sve jasno. (Krlea, 1985., 9.) Zabrinjavajue je ozraje kojim Krlea, u duhu orijentalistikoga pristupa, sustavno generalizira odreenu skupinu ljudi, ukidajui vremensku distancu i povezujui nekoliko

razliitih generacija u jednu, oduvijek prisutnu, nepokretnu masu otuenoga mesa koja proima itavu povijest i ostaje imuna na sve tipove promjena. Kao takva, predstavlja iluzorni kontinuitet tromosti koji je postojao jo u doba propasti Atene i Rima kao to i danas savreno ravnoduno prisustvuje propasti kapitalistike Europe. (Krlea, 1985., 121.) Odabir je rijei u ovom sluaju veoma znakovit. Koriten je izraz prisustvovati umjesto bilo koje aktivnije forme koja bi implicirala ne samo aktivno sudjelovanje ve i mogunost stvaranja odreenih drutvenih promjena. Da, pad Atene i pad Rima povijesni su dogaaji koje je neto pokrenulo, izazvalo, promislilo i provelo. Meutim, jasno je tko to nije bio. Jasno je tko je s nezavidne i groteskne toke margine to bezizraajno promatrao, umrtvljen, psiho-fiziki oteen i mentalno hendikepiran. Ono za to je na junak sposoban, svodi se na tihe forme infantilnoga protesta, utjelovljenoga u pljuvanjima po slikama. Vie od toga, drugaije, on jednostavno ne moe. Iako je sad ve nemogue jednoga domobrana zamiljati ikako drugaije od navedenoga, Krlea nas nanovo obrazuje o njegovoj iskljuenosti i, ukoliko nam je sluajno promaklo, podsjea na apodiktinu dekadenciju stada: Svi ti Europski ratovi njega se zapravo ne tiu nita, on loe svoje kiselo vino danas isto tako pasivno kao to je lokao i juer pred svojom kolibom...prije hiljadu godina... (Krlea, 1985., 121.)

Kako da se kae? Je li domobran pozvan da neto kae? (Krlea, 1985., 282.) Na samom poetku naznaeno je kako e biti rijei o zauzimanju prostora u jeziku putem kojega se ostvaruje odgovarajui diskurs i adekvatnim metodama kontroliraju silnice moi. Krlea odabire nekoliko naina problematiziranja i preispitivanja strukture i funkcioniranja njezinih sastavnica. Voeni poststrukturalistikim pristupom Jaquesa Derridae, centar same strukture, koji istu tu strukturu kontrolira, dolazi izvana. Drugaije reeno, centar uvjetuje djelovanje strukture, ali joj izvorno ne pripada. (Derrida, 1999.) Slinu misao moemo prepoznati i u Krleinoj ilustraciji satnije. Satnik kao organizator strukture ureuje satniju, ali joj jednako tako ne pripada. Izostanak intrinzine povezanosti centra i pretpostavljene mu strukture, prepoznaje i iznosi sam Krlea: Svaki oficir raspolae stanovitim rjenikom...koje onda upotrebljava...na pravom mjestu bez jedne jedine vlastite misli. (Krlea, 1985., 49.)U ovom je trenutku vano poja-

Jezik, struktura i savjest

Jer ono to oni misle nitko jo nije formulirao i ono to bi oni htjeli nitko jo nije postavio za svoj politiki program. (Krlea, 1985., 104.) Kako je domobran spao na svoje kiselo vino i pasivnu rezistenciju? Tko je zapeatio njegovu permanentnu statinost i fiksiranost na margini? Pitanje koje je moda bolje nanovo postaviti koncentrirano je oko problema kako je istaknuta pozicija uspostavljena i odrana.

1.Razina: poloaj govornika

sniti egzaktni tip pasivnosti svojstvene domobranima. Oni nisu fiziki pasivni. tovie, oni djeluju i ispunjavaju svoje dunosti. Njihova se pasivnost, u mnogo veoj mjeri, odnosi na misaonu inerciju, alijenaciju koja je sveprisutna i koja onemoguuje pronalaenje smislenosti unutar vlastitih postupaka. Za njih je simptomatina kolektivna nepovezanost misli i djela koja, kao takva, uvjetuje bezrazlonost vlastitih postupaka. Provoditelje misli, koji su od same te misli perceptivno otueni, vano je odrati upravo takvima neznalicama. Vano je njegovati notu pasivnosti kao preduvjet poslunosti. Struktura i oblikovanje prema naelima funkcioniranja njezinih sastavnica, djeluje kao pravovaljani edukacijski program. Slino sugerira i Krlea: Tako se vrpoljio Schwarz kao ae, te bi ovjek pomislio da e sad dignuti ruku i namigivati sa dva prsta uzrujano da upozori satnika kako on svoju lekciju znade napamet. (Krlea, 1985., 71.) Osnovno je naelo strukture disciplina jer disciplina je sve i vano je korektno djelovanje svake sastavnice za sebe kako bi itava struktura neometano funkcionirala zato to je sve jedno s drugim vezano. (Krlea, 1985.) Kljuni element strukture ostaje njezin centar, glorificiran aurom pretpostavljenoga izvora, legitimiran tradicijom i mitovima te je iz toga razloga nuno prodrijeti u samo srce stvari. Ukoliko bilo koji element zakae, itavu planu prijeti opasnost: Kad nije komandant prvog voda reagirao na zapovijed ne moe bolje ni drugi vod da provede kretnju. (Krlea, 1985., 70.) Sam centar rijetko kad nastupa direktno agresivno. On daje naredbe putem simbolinoga govora, kojega je ovlaten

061.

062.

provoditi, s obzirom na poziciju dominantnoga. Utoliko, centar, trenutno u ulozi Krleina satnika nee ii noem u usta... nego e lijepo stajati, zvecnuti mamuzama i elegantno kimnuti glavom. (Miroslav Krlea, 1985., 86.) Postoji svojevrsni paradoks u samom Krleinu pristupu. Elementi orijentalizacije (ukoliko nae poimanje orijentalizacije u ovom konkretnom sluaju slui kao sinonim za marginalizaciju i reprezentiranje drugoga) prisutni su upravo u nainima reprezentacija koja je razliitim stilskim figurama i retorikim igrama predstavila domobrane kao one Druge. (Said, 1999.) Domobrani, osim to po naelima inercije, slijede prototip drugoga, oni su jo k tomu i krajnje primitivni. Primitivnost, kao moderni pokuaj politiki i etiki korektnoga imenovanja onih koje se doivljava kao necivilizirane ili bez civilizacije, oituje se u ilustracijama njihovih svakodnevnih navika, osobnih htijenja i zanosa. Domobrani su praznovjerni iako preispituju postojanje vie sile, uvijek naposljetku u njoj trae odgovore na postavljena pitanja zakljuujui kako, za njih, odgovori kao razlozi nisu ni bitni. Na kraju krajeva, to se njih ni ne tie, to je gospodska stvar. (Miroslav Krlea, 1985.) Krlea to navodi i u sljedeem citatu: Dobra je to mana gospodina Satnika, da poziva potasnike k sebi na razgovor. Tamo oni dodue raspravaljaju tezu koja se tie koe bagrine, ali bagra se za to ne zanima. Sve su to gospodske bedarije. (Krlea, 1985., 89.) Domobrane je lako oblikovati vjetim religijskim i politikim govorima. Sposobni su jedino za uivljavanje u ulogu. Njihovo mehanizirano ponaa-

nje uvjetovano je sustavom represije i strogo normiranim tipovima prihvatljivoga i neprihvatljivoga ponaanja. Instinktivno reagiraju na meso, hranu i ene preko kojih se oituje njihova potencija i dva temeljna egzistencijalna nagona. Hrana slui za odravanje vrste, a reprodukcija u svrhu njezina produljenja. Drugo ne poznaju. Krlea je barem iznimno ustrajan u postvarenju takve ideje. Domobrani ujedno ne posjeduju moral, a bilo kakve naznake emotivne inteligencije oituju se ponajbolje kroz sadizam, kao njen degradirani i primitivni oblik. Prisutne su scene pedofilije. Jedini trenutak kada perverzija nije dominantan vid domobranskoga diskursa jest kada se ona ustoliila u liku princeze koja siluje osakaeno i nepomino tijelo mladoga domobrana. Takav oksimoron, barem mene osobno, ne navodi na pretpostavku o Krleinu multiperspektivnom uvidu u priu. Sasvim suprotno, njegova degutantna alegorija koja granii s oksimoronom, ima mnogo vie elemenata mizoginije, nego to pokuava degradirati one na poziciji moi. tovie, ona predstavlja opoziciju neemu to se moe nazvati Plemenitom ljubavi, a odraava ideale koji nadilaze prag poude. Mizoginija je prisutna i u raznim drugim oblicima, ponajvie uprizorenjima ena kao promiskuitetnoga i prevrtljivoga mesa koje uiva u verbalnim i fizikim zlostavljanjima, jo je k tomu i znatno manje pismeno od svojih mujaka. Osvajaju se kao tvrave. Takoer je vano naglasiti kako je identitet ene jasno odreen samo u odnosu s ulogom mukarca. Svaka reprezentativna, identifikacijska klasifikacija determinirana je u odnosu na njenu muku varijantu: Sve te ene, matere, sestre, udovice i

Tamo gdje se tradicionalno smatra da se raspoznaje izvor diskursa valja radije raspoznati negativnu igru sjee i razdvajanja diskursa. (Foucault, 1994., 132.) Zanimljivo je, ako ne i paradoksalno, to autor podastire kritiku ideologije ignorancije, a istovremeno i sam (eksplicitno ili implicitno) sudjeluje u ostvarenju iste.Simptomatino buenje savjesti dominantnoga pri reprezentiranju Drugoga oituje se u sumnjivim diplomatskim pokuajima politike korektnosti. Mo se prepoznaje u trenutku odigravanja grinje savjesti Prvoga. Sukladno je tomu i sam Krlea osjetio dunost da opravda svoje navode, makar ta jalova improvizacija isprike nije u nikakvoj logikoj vezi s usvojenim dojmom o drugom: Bilo bi naelno krivo kad bi ovjek mislio da Zagorci ne filozofiraju o svemu tome to se s njima po satniji dogaa. (Krlea, 1985., 182.) Naposljetku, entuzijastino politinim govorom, otvara se i idealistika

Centar

ljubavnice, sve one nariu... Osobno najdrai citat po pitanju navedene primjedbe zasigurno je sljedei:...utapa se u plimi razliitih oblika: ljudi, ena, djece...(Krlea, 1985., 372., 364.) Da, ene inae nisu ljudi. Stvaranje marginaliziranoga kolektiva odvija se na jo jednoj razini, na onoj razini u kojoj prepoznajemo Krleinu separaciju od bolesnoga naroda. Ona se dogaa govornom karakterizacijom likova. Nainom izlaganja koji ne nudi stilsku sofisticiranost, jednako kao ni sadrajnu kompleksnost, ostvaruje se, ne samo efekt zaudnosti, nego i svojevrsna digresija unutar koje jasno moemo prepoznati autora razliitoga od likova. Krlein je izriaj svakako norma. On ne koristi dijalekt, domobran ga, naprotiv, koristi.

nota u Krleinu perverzno grotesknom kirurkom duhu. On pretpostavlja spasenje bolesnog naroda! ...u vagonu plau alosni, jauu bolesni, smiju se pijani, mole se greni, u vagonu ivi narod...Sve je to silno nesvjesno zazivanje Onoga koji ima doi. (Krlea, 1985., 378.) Onaj je zapravo jedna snana sila, personificirana u liku Hrvatskoga genija, koji se pita zato narod sam ne vozi svoj vlak da ga nosi tamo gdje on eli ii. Zato je vagon voen onim koji mu ne pripada? Trenutak kada je genije zbacio strojovou i sam pograbio ruke nije uspio postati ona presudna toka transfera margine u centar. Razlog je tomu to marginu opet predstavlja netko drugi. Hrvatski genije jo je jedna mistificirana sila odvojena (ili barem predstavljena odvojeno) od naroda kojega eli voditi. Narod je bolestan (Krlea, 1985., 381.) i neka je nova sila opet uspjela ovladati njime. Krlein je ar stvaranja takve scene prepoznatljiv u modusu izlaganja. Takav pristup moe proizai iz dva potencijalna motiva: krajnji sarkazam ili istinsko vjerovanje u spas naroda. Ukoliko razlog lei u potonjem, tada e spas naroda opet opstruirati njegova vlastita inercija. Prepustivi vodstvo jo jednoj velikoj sili koja nije njegova vlastita, nanovo ostaje obespravljen u prostoru samoartikulacije. Konkluzija bi tada bila dosljedna nainu Krleina koncipiranja i izlaganja prie o bolesnom narodu.

Bibliografija Krlea, Miroslav: Hrvatski bog Mars, Split: Logos, 1985. Said, Edward W.: Orijentalizam. Zagreb: Konzor, 1999

063.

ILUSTRACIJA

064.

ILUSTRACIJA

065.

SREDNJA EUROPA

POLIPTIH
Metaforinost rijeka
Refleksivna monografija talijanskoga germanista i kritiara Claudia Magrisa vodi nas na nizvodno kretanje uz ritam Dunava pratei ga od njegova izvora do ua, prilikom kojega uviamo kompleksnost i mnogostrukost dogaanja i pojavnosti na obalama rijeke. U Magrisovu putopisu Dunav dogaa se svojevrsna igra prostornim i vremenskim odrednicama u kojoj pronalazimo mnogobrojne povijesti te nam daje sliku jednoga konstrukta ija (ne)odredivost predstavlja sr polemike koja me zaokuplja. Ono o emu je rije nazivamo Srednjom Europom, nadnacionalnom podunavskom tvorevinom. Ovakav putopis nudi svojevrsno putovanje kroz vrijeme i prostor, a takav tip prostorne prakse dotie izmeu ostalo066. ga problem konzumiranja mjesta, njegova doivljavanja i reprezentiranja. Sredinji element i nit vodilja kojom pratimo pisca na njegovu putovanju utjelovljena je u Dunavu ija nam pojavnost nudi analizu u mnogobrojnim mogunostima kao priroda, habitat, artefakt, sustav, problem, ideologija, povijest. Metaforom rijeke dolazimo do svojevrsne metafizike.

Suzana Jarnjak

O prostoru

Kada elimo govoriti o konceptu prostora, smatram da je interdisciplinarnost bitna pri njegovu promatranju i svojevrsnoj analizi. Upravo iz razloga to prostor kao koncept saima vie dimenzija drutvenu, povijesnu, vremensku takav pristup pojavljuje se kao nunost kako bismo ga sagledali u punom fokusu i u najirem moguem kontekstu do-

ivjeli cjelokupnu sliku toga koncepta. Prostor kao takav sjedinjuje samu prirodu, prelazi u sferu apstraktnoga i imaginarnoga, a osim toga posjeduje odreenu povijesnost. Uz materijalno, koje je usko vezano uz ljude i njihove ivotne prakse i djelovanja, postoji i onaj filozofski koncept prostora vezan uz osjeaj, a u to nas uvjerava i sam Magris (1988.) napominjui da u Budimpeti, dakle, Evropa ne postoji samo kavanama du rijeke, ve i u glavama. Prostor o kojem ovdje govorim jest kao takav heterogen, napuen ideologijama i smatramo ga drutvenim konstruktom. Takvo to bismo prilikom konkretizacije mogli nazvati srednjoeuropskim duhom koji proima tu prostornost.

Ususret rijeci i tematici

Magrisov stilski odabir odgovara tematici, djeluje kao putovanje u amcu prilikom kojega poseui rukom prema obali sakupljamo materijale u vreu koja e naposljetku (na uu) biti dupkom puna i ponuena na pranjenje i pregledavanje te nam ponuditi sveobuhvatan skup svih proivljenih/sakupljenih pojavnosti/osoba/situacija. Takav pothvat moemo shvatiti kao realizaciju one misije koju pronalazimo u prosvjetiteljstvu usustavljivanje znanja, u konkretnom sluaju srednjoeuropskoga (znanja). Autor nas tijekom svojega/naega putovanja upoznaje s ekstremnim pothvatom sakupljanja znanja koje pronalazi u knjizi Brodarenje i providba gornjim Dunavom u kojoj inenjer Ernst Neweklowsky na 2 164 stranice razmatra upravo u naslovu naveden segment rijeke, njen gornji tok, te kao takav predstavlja potvrdu postojanja elje za zbirom i totalitetom. Magrisov pristup tematici, tonije nain na koji nam nudi i obrauje podatke, srodan je pristupu kojega pronalazimo kod Foucaulta (1977.) koji oivljava Nietzscheovu ideju genealogije, sitniav i dokumentaristiki pristup povije-

sti. Profilirana kao znanost suprotstavljena traenju porijekla i pristup koji otkriva trzavice i iznenaenja u povijesti pokuava snimiti vlastitost dogaaja izvan fiksirane konanosti. Genealogija morala, kao i genealogija (gornjega) Dunava, ne zbunjuje se porijeklom ve obrauje detalje i nezgode koje prate svaki poetak, a koje tradicionalna povijest prikriva. Genealogija upuuje na sive zone, intervenira u povijest koju treba utjeloviti i predstavlja koncept afektivne povijesti, koja prouava ono to nam je najblie, ono danas. Efektivnom postaje kada odbija gledati kraj ili cilj kojemu se povijest primie, zanima je detalj, nepristrana je. Povijest bi trebala postati diferencijalno znanje uspona i padova, otrova i protuotrova, dunost joj je da bude ljekovita znanost.

Granice?

Ono to membranski vee Srednju Europu jesu srodna povijesna i drutvena iskustva koja su utemeljila postojee vrijednosti, drugaije od onih koje pronalazimo na Zapadu/Sjeveru/ Jugu. Razlog tomu pronalazimo u svojevrsnom karakteru granica koje okruuju Srednju Europu, obzirom na njenu otrinu kojom se dodiruje s Istokom i Zapadom. Ublaena je hibridizacija kulture, a ta je pojavnost naglaenija unutar nje, gdje su granice fluidnije te se sukladno tomu oituje i svojevrsna hibridizacija prostornih praksi i modaliteta ivljenja. Ono to karakterizira Srednju Europu jest cirkulacija i razmjena kultura, njihovo preklapanje i preuzimanje, koje kao krajnji oiti dokaz pronalazimo u gradovima. Tako primjerice Budimpeta podsjea na Be, ili pak Sighisoari na Nrnberg i Prag, ili kako i sam Magris primjeuje: ...drvena ruka na ladicama, u starinskoj, obnovljenoj slastiarnici, ista je kao u Rijeci i u Trstu prije etrdeset godina: siuno obiljeje Mitteleurope, tajnovitog blaga djetinjstva, daleki dah doma. (Magris,1988., 243)

067.

068.

Granice kao takve imaju dvojnu funkciju one istovremeno odvajaju i spajaju. Dunav je meu mnogobrojnim funkcijama vrio i tu, graninu, kada je predstavljao sjeveroistonu granicu Rimskoga Carstva, te na istoku granicu izmeu Austro-ugarskoga Carstva i Kraljevine Srbije. Tako je primjerice poljski humorist Stanislav Jerzy Lec gledajui desnu obalu Dunava, prema Beogradu, rekao da se tamo na lijevoj obali jo osjeao kao kod kue, u granicama svoje Habsburke Monarhije, a da je s druge strane rijeke za njega poinjalo inozemstvo, tuinska zemlja. Beograd kao graniar posreduje izmeu Istoka i Zapada te predstavlja granicu prema Istoku iza koje haraju barbari, dok druga interpretacija smjeta barbarstvo istono od Bea. Razgraniavanje ujedno moe predstavljati, odnosno predstavlja, katoliko odvajanje od pravoslavlja i islama. Kada govorimo o granicama bitno je ne sagledavati ih u strogo geografskom smislu, ve u kulturalnom, jer Srednja Europa i njene granice nisu uvijek geografski jasno odredive. Ono to podunavlje zasigurno posjeduje jest iskustvo na granici/ama, iako su one na neki nain proizvoljne, te je oit njihov utjecaj na povijest i kulturu. Takvo iskustvo odie heterogenou, slavi susret, simbiozu, no zasigurno omoguava konfliktne situacije te podrazumijeva svojevrsnu odgovornost. Jedan tip odgovornosti pronalazimo u Vojnoj krajini u kojoj su razliiti narodi, autonomni na podruju Krajine, branili carstvo od upada i napadanja Turaka. Osim toga, odnos periferije prema sreditu uvijek je teak; tko ivi na granici, zemljopisnoj ili kulturnoj, osjea se pravim uvarom i tumaem svojega naroda i osjea se neshvaenim od ostatka vlastite nacije, koja mu se ini nedostojnom da to bude. (Magris, 1988., 250) Dakako, nezanemarivo je svojstvo granice kao mjesta susreta koje dijeli i sudbina Dunava, koja predstavlja susret

Istoka i Zapada, sintezu Kavkaza i Njemake (Magris, 1988., 250). Granice moda i povrh svega nude dobar temelj za dijalog, interakciju susjednih podruja koja meusobno preuzimaju karakteristike toga Drugoga i na taj nain zamagljuju razlikovnost, kao to moemo iitati iz opisa Subotice koja stvara konfuziju iz razloga to je blizu maarskoj granici, Subotica je pogranini grad, ivahan i mjeovitih jezika; od vremena do vremena naas zaboravljamo jesmo li u Jugoslaviji ili Maarskoj (Magris, 1988: 293). U ritmu Dunava do nacionalne svijesti Dijalog susjednoga, mnogobrojnoga, raznovrsnoga, ali srodnoga, ono je to se uvia uputimo li se u analizu drutvenoga i povijesnoga ritma podunavske civilizacije. Dunav predstavlja vitalan ivac itavoga podruja, dri na okupu jedan svijet te spaja Europu i Aziju, Grku i Germaniju. Dunavska povijest puna je nacrta vienarodnih zajednica. To je aroliko podruje u kojem vie pojedinanih mnotva na tren funkcionira uzajamno, a u drugom trenutku gube sklad. Tako je primjerice Banat mozaik naroda, naslaga i stratifikacija puanstva, vlasti zakonodavstva; zemlja na kojoj su se susreli i sukobili otomansko carstvo, habzburka vlast, tvrdoglava volja za nezavisnou a zatim vladavina Maarske, srpski i rumunjski preporod (Magris, 1988., 266.) te tako svjedoimo da su neposredno nakon rata banatski Nijemci bili jako zlostavljani: eksproprijacije, kolektivne deportacije u Rusiju, diskriminacija (Magris, 1988., 276). S obzirom na povijesne injenice koje Magris pronalazi prilikom svojega putovanja, uviamo propuste i nedae koje su se pojavljivale neko, te novije tokove dogaanja koji cirkuliraju istim prostorima. Tako saznajemo da sada rumunjska drava unapreuje i ohrabruje stvaralatvo jezinih manjina; posebne izdavake kue izdaju asopise i velik broj knjiga na maarskom, njemakom, srp-

skom, slovakom, ukrajinskom, jidiu i nja vezanih uz nacionalne manjine ija ravnopravnost nije bila osigurana. ostalim jezicima (Magris, 1988., 276.). Maarski liberali uoavaju da svi narodi Kada govorimo o Podunavlju, neitrebaju dobiti velika prava te da ta gruzbjeno je dotaknuti se Transilvanije pna prava moraju biti opravdana, tonije, koja takoer predstavlja mjeovito poprimjenjiva na pojedincu. Iako se granino podruje, ujedinjeno mnoNagodbom iz 1868. g. stekla autonomija tvo naroda i kao takvo proeto u odreenim poslovima, nacije su ipak suprotnostima, ali i saveznitvima i bile subordinirane u odnosu na centar. svijesti o zajednikoj pripadnosti i posebnom identitetu. Ono to je itljivo kao proturjeje sastoji se u injenici da je ona kolijevka maarske kulture.., ali i kolijevka rumunjske nacionalne svi- S obzirom na karakter Srednje Europe, jesti (Magris, 1988., 284). Dakle, uz koja svjedoi stalnim nestalnostima, maarsku kulturu i rumunjske temelje moemo je povezati s postmodernim nacionalnoga osjeaja, istie se i nje- diskursom koji slavi pokretljivost, momaka specifinost, tonije jaka elja bilnost. Ona je u odreenoj mjeri fraSaksonaca koji se snano ograuju od gmentirana te joj izostaje centralizirano poistovjeivanja sa vabama, drugim sredite moi. Takoer, karakteristika Nijemcima iz Maarske, odbijaju r- koja ju ini postmodernom oituje se u tvovanje za njih te se ne protive njiho- njenu bitnom elementu, a to je nepovu nestajanju, ve jedino ustraju na stojanost granica. isticanju vlastite osobnosti i posebno- Potmodernizam, kao i Srednja Europa, sti. Ovakvo stanje mogli bismo dovesti stvara fragmentirane subjekte koji neu vezu sa svojevrsnim obrazloenjem maju stalnu jezgru identiteta. Tomu u nacionalizma koje nam je ponudio korist slui injenica da godine 48. Julien Benda, koji govori da nacionali- banatski vabe, kao i transilvanski zam u sebi asimilira dva stara ljudska Saksonci nisu znali to initi, nisu znali to su zapravo oni. Po naklonosti nagona vlasniki i individualni. ini mi se da bi se politike strasti mo- odani Habsburgovcima, a okrueni gle svesti na dvije osnovne tenje: 1. Maarima, bili su objektivno ugroeni tenju skupine ljudi da prisvoji (ili za- (Magris, 1988., 277). Nadalje, konkredri) neko materijalno dobro: teritorij, tan primjer postmodernoga identiteta bogatstvo, politiku mo s materijal- predstavlja Reiter Robert1, koji je u nim povlasticama koje donosi; 2. te- jednom intervjuu izjavio kako je naunju skupine ljudi da se osjeaju io misliti mentalitetom vie naroda. posebnima, drukijima od drugih lju- Time potvruje kako je njegov identitet sloeniji od onoga to pokazuje njedi. (Benda, 1997., 81.) govo dvostruko prezime (Magris, Vodei se tim nagonom, odnosno podi1988: 264). Pojavnost shizofrenih zanjem toga nagona na kolektivnu raziidentiteta, uz izostanak centraliziranonu nacija, ovjek tei za ograniavanjem ga sredita moi ine dobre temelje svoga posjeda. Iako se sve do polovine postmoderne tvorevine. No, ti se ele19.stoljea ne moe govoriti o nacionamenti, tonije karakteristike, ne pojavlizmu ili o nacionalizmima (Magris, ljuju posljednji i jedini, ve tomu 1988., 267.), odluila sam u kratkim crmoemo pridodati injenicu spajanja tama u fokus postaviti upravo nacionalRobert jer prisutan u antologiji maarske eksperimentalne no pitanje koje se u poetku pojavljuje ke, koju je izdala Akademija znanosti Budimpete, i slavljen lirikao njemaki pjesnik u Rumunjskoj pod drugim imenom Franz usmjereno protiv susjeda, ili kao takvo Liebhard, te autor stihova na vapskom dijalektu iseljenika koji izvire na povrinu radi nerijeenih pita- su stigli u Banat na poetku 18. st.

Postmoderna Srednja Europa

069.

postmodernizma i arhitekture prilikom ega je dolo do svojevrsne mutacije u prostoru, tj. do mjeavine stilova te spajanja prolosti i sadanjosti.Oprimjerenje konkretnih znaajki pronalazimo, izmeu ostaloga, u maarskoj prijestolnici. Budimpeta predstavlja hibridno saveznitvo maarskoga kapitala i habsburkoga orla te prelazi u eklekticizam arhitekture, pregrt tekih graevina nakienih tromim ukrasima, te tvori historicistiki, ali istovremeno i futuristiki krajolik metropoloa zamiljenih u znanstvenofantastinih filmova. (Magris, 1988.) Arhitektonski je krajolik spomenute metropole arhaino-futuristian, kombinacija kilometarskih nebodera i hramova te tvori postmoderan eklekticizam Budimpete koji nam govori o moi koju bi Europa mogla i morala imati, samo kad bi znla iskoristit svoju mnogostrukost energija i kada bi ih ujedinila u stabilnom sjeditu. (Magris, 1988.) Sudbine na individualnoj i kolektivnoj razini objelodanjene u Magrisovu putopisu, tvore povijesnu sliku i njen okvir koji nam pomae u definiranju i analizi srednjoeuropske regije. Iako izuzetno nemirno podruje, s mnogim prevratima i mnotvom dogaaja koji su bitno utjecala na atmosferu u regiji, ta regija biva shvatljiva i opipljiva. Iskustvo (toga) prostora, kompleksno je i gotovo ga je nemogue ukalupiti i jednostavnim prikazom pojasniti, budui da prelazi u sferu imaginarnoga. Upravo zbog razliitih kolektivnih i osobnih iskustava, prostor dobiva obrise mnogostrukoga te je temeljem tih iskustava teko taj svijet i prostornost sagledavati kao homogeni totalitet. Poimamo ga kao ukupnost praksi, ideologija, iskustava, povijesti, kretanja.

Bibliografija Magris, Claudio: Dunav. Zagreb: GZH, 1988. Foucault, Michel: "Nietzsche, Genealogy, History". Language, Counter-Memory, Practice: Selected Essays and Interviews, ur. D. F. Bouchard. New York: Cornell University Press, 1977. Benda, Julien: Izdaja intelektualaca. Zagreb: Politika kultura, 1997.

070.

FORMACIJA

HINDUISTICKOGA

IDENTITETA U
NE-HINDUISTICKIM

DRUTVIMA
Bernard Koludrovic

071.

Post-kolonijalni uvijeti
Okrenutost postkolonijalne teorije i knjievnosti Drugome otvorila je nove mogunosti raspravljanja o tvorbi identiteta, kako Drugoga, ali tako i Prvoga. U postkolonijalnoj fazi (pr)oitane prakse kolonizacije i podjarmljivanja ukazale su na dvosmjernost toga procesa. Na isti su nain na koji su normalni proglasili lude ludima, kako bi definirali svoju normalnost (Foucault), tako su i zapadni civilizirani ljudi proglasili Indijce, Indijance, Aboridine i brojne druge divljacima, kako bi imali definicijski okvir svoje civiliziranosti (Said). Zapad je ono to Istok nije, a ako Istok nije civiliziran, onda Zapad to mora biti. To pokazuje sustavnu kulturnu potlaenost, ili kako Greenblat kae, na kolonizirane se gledalo kao na tabula rasu u koju je trebalo usaditi kulturne obrasce. Takvim invazivnim postupkom unitio se dobar dio identifikacijskih praksi podreenoga stanovnitva, a oduzeta im je i mo pozicioniranja kao lingvistikoga subjekta, to je na sebe nadovezivalo i nemogunost pozicioniranja kao kulturnoga subjekta. Uslijed raspada kolonizatorskoga ureenja svijeta u proteklom stoljeu, kao i zbog jaajuih globalizacijskih silnica unazad nekoliko desetljea, granice bivih kolonizatora su se otvorile, a stanovnici bivih kolonija su zapoeli migracije na zapad u potrazi za boljim ivotom.1 Poveanim pritiskom na vlastite granice zapadne su drave morale razviti politike prakse uklapanja imigranata. Prema Castellsu moemo razlikovati potpuno iskljuenje, diferencijalno iskljuenje, asimilaciju i pluralizam, i te e nam prakse olakati percepciju na dva momenta identifikacijskih procesa koji se odvijaju na Zapadu, a posljedica su postkolonijalnoga stanja i globalizacije. To je razvoj identiteta i identifikacijskih praksi Indijaca hinduista i hinduista ne-Indijaca. Prvi polazi s vrlo lagodne pozicije tradicionalnosti i utoliko se moe govoriti o viku fenomenologije identiteta, kao to je i Bilgrami napomenuo. Takva pozicija oznaava identifikacijsku praksu koja je ve zavrena u hinduistikom okruenju, ali se uslijed migracije nala u sasvim drugaijem okruenju koje se razlikuje u kulturi, normama i zakonima, to onemoguava opstanak ustaljenih identifikacijskih praksi. Prva situacija ima i drugu opciju, a to je odrastanje u tradicionalnoj hinduistikoj obitelji, ali u ne-hinduistikoj kulturi/drutvu. Druga je situacija relativno nova i razvila se iz pomodarskoga trenda 70-ih godina dvadesetog stoljea kada su razni ogranci hinduizma bili izrazito popularni na zapadu, a novi zamah dobila je u 90-ima kada je dolo do booma selfhelp literature i okretanja egzotinim uenjima i ritualima radi olakavanja stresnoga ivota u neoliberalnom okruenju. Ovim radom komparirat u hinduistike identifikacijske prakse u njihovu izvornom kulturnom okruenju s migriranim, dislociranim od izvornoga kulturnoga okruenja, identifikacijskim praksama, pod pretpostavkom da te nove identifikacijske prakse slijede viak fenomenologije identiteta.2 Odabir hinduistikih identiteta povezan je s njihovom kompleksnou i izrazitom ritualiziranou, koja nailazi na praktine probleme jednom kada migrira iz adekvatnoga kulturnog okruenja.

Treba napomenuti kako je znatan dio migracija zapoeo jo u doba kolonizacije u obliku roblja i jeftine radne snage, ali jednim dijelom, u kasnijem periodu, i radi obrazovanja. Surplus fenomenology of identity pojam je iz teorije etnikih identiteta Akeela Bilgrami uspostavljen u tekstu What is a Muslim?

072.

Kulturno okruenje
Identifikacijske prakse sloeni su postupak poistovjeivanja s razliitim slobodno lebdeim oznaiteljima. Na stranu s raspravom je li identitet uzrok ili posljedica meusobnoga razlikovanja, valja uzeti u obzir kako je on kulturno uvjetovano obiljeje. ak i kada bi se prihvatili esencijalistiki argumenti o identitetu kao primordijalnoj kategoriji, evidentno je kako identitet nije monolitan objekt u vremenu i prostoru. tovie, postmodernistike se teorije temelje na ideji nestalnosti, promjenjivosti, ak i na slobodnom odabiru3 identiteta idui u krajnost poput queer teorije. No, nije mi namjera analizirati mogue postmodernistike odgovore na uvodom odreenu tematiku, ve pokazati koliko kulturni kontekst, okruenje utjee na identifikacijske prakse i tvorbu identiteta. Prije svega htio bih govoriti o izvornom okruenju hinduistikih identiteta4 koje i omoguuje razvoj takvoga arolikoga koncepta identifikacijskih praksi. Hinduizam kao religija objedinjuje prakse tovanja mnogih boanstava uz raznolike drutvene efekte tih rituala. Moemo ustvrditi da se radi o sveobuhvatnom konceptu, ali on se ipak temelji na odreenim slinostima, tj. na oblicima javnih i kunih, odnosno obvezatnih, prigodnih i namjenskih (Jei, 2001: 20) rituala, kasnije i hramskih rituala i hodoaa5, koji se kroz razdoblja brahmanizma/hinduizma mijenjaju, ali ne u tolikoj mjeri da gube doticaj s izvornim oblikom. To je posljedica duboko ukorijenjenih kodova i obrazaca ponaanja u vjerskim ritualima. Koliko god razliiti performativ imali, oni e uvijek prenositi isti drutveni kod6 te tako osigurati jedinstvo hinduistike tradicije. Dok narativne tradicije osiguravaju ljudima znaenje i razumijevanje njihovog postojanja i naina nastajanja, rituali ovruju ljudima osjeaj dublje pripadnosti i identiteta. (Flood, 1999: 198) Obredi prijelaza predstavljaju za hinduiste najznaajnije rituale jer odvajaju dva perioda ivota, dva identiteta, tj. pomau konstruirati socijalni identitet (Flood, 1999: 201). Broj takvih rituala varira, ali uvrijeena je podjela na predporodiljne obrede, obrede roenja, djetinjstva i obrazovanja, brane i pogrebne obrede.7 Prijelaz izmeu jednoga stadija (npr. iz djetinjstva u doba adolescencije i duhovnoga obrazovanja) u drugi, budui da predstavlja rastanak od prijanjega identiteta te prava i obaveza, stresna je situacija, stoga Turner s pravom fazu izmeu dva stadija obreda prijelaza naziva stanjem liminalnosti. Identitet osobe odvojen je od starih, moda bolje rei do tada uobiajenih praksi i oekuje implementaciju novih, onih koje je drutvo unaprijed odredilo, ali izmeu postoji prazan hod identifikacije. Rituali slue kako bi takav prazan hod to bezbolnije proao, stoga su rituali bogati plesom, dekorom, hranom, pravi mali festivali. Preslikano u derridijansku formu, liminalna je faza trenutak slobodne igre identifikacijskih praksi, a rituali su sredita koja te prakse usmjeravaju na odreene objekte iden3

Pojam slobodnoga odabira koristim vrlo oprezno jer se nad njim pojavljuje znaajni oblak teorijske i praktine sumnje, tj. postavlja se pitanje koliko su nae elje, a time i slobodni odabiri zaista nai i zaista slobodni. Tonije, ako za identitet tvrdimo da je kulturno uvjetovan, nuno povlaimo i to da su nae elje kulturno uvjetovane jer predstavljaju unaprjeenje onoga to jesmo ili su elja za promjenu u neto bolje. Opet moemo i za to neto bolje tvrditi kako je samo slika, imaginarij, reprezentacija manipulativnih procesa koji se odvijaju u masovnim medijima i popularnoj kulturi, a koje je jo Stuart Hall detektirao i analizirao. Svjesno koristim mnoinu jer se radi o kompleksnom pojmu koji unutar sebe sadri mnogobrojne razliitosti, ali se objedinjava pod zajednikim nazivnikom jer dijeli i dovoljan broj slinosti. Hindusi hodoaste u sedam svetih gradova (Ayodhya, Mathura, Hardwar, Varanasi, Ujjain, Dwarka i Kanchipuram), na svetim rijekama (Ganges, Yamuna, Godavari i Kaveri), na etiri sveta mjesta koja predstavljaju strane svijeta (Badrinath sjever, Puri istok, Rameshwaram jug, Dwarka - zapad). (Flood, 1999: 213).

Drutvena kretanja i evolucija zahtijevaju prilagodbu, ako ne i promjenu kodova, no radi se o vrlo sporim drutvenim procesima. S druge strane, revolucija zahtijeva rapidnu promjenu kodova, no upravo tada rituali omoguavaju ouvanje postojeega zajednitva i kolektivnoga identiteta. vidi Flood, 1999., 202.

073.

tifikacije, a time usmjeravaju/konstruiraju i sam identitet. Iz takvoga ritualnoga oblika moemo zakljuiti kako je osobni identitet u hinduizmu podijeljen na subjektivni (ono to osoba vidi kao vlastiti identitet) i objektivni identitet (ono to drutvo vidi u osobi kao njezin identitet). Potonji ima daleko vei utjecaj na osobni identitet.8 Pri analizi rituala bitno je istaknuti kako oni oituju drutvenu strukturu tako to odreene pojedince ukljuuju, a druge ne (ovisno o kastinskoj pripadnosti). Na primjer, upanayana uvodi mladia u ulogu mukarca visoke kaste, a time ga iskljuuje od svijeta ena, majke, ali i od niih kasti jer mu dodjeljuje odreenu ulogu, koju preostali ne mogu imati; enski upanayana je brak. Tradicionalni je brak endogaman u kastinskom smislu, a egzogaman u porodinom smislu. Unaprijed su odreeni suprunici, a obitelj mladenke bogato mora nagraditi obitelj mladoenje jer je ivot u branoj zajednici patrilokalan. Nadalje, treba istaknuti specifinost pogrebnih rituala koji zahtijevaju kremaciju9 isti dan kad se smrt dogodila kako bi se kontrolirala oneienost i kako bi se obitelj to prije vratila u normalan ivot, a duh preminule osobe krenuo svojim putem obitelj ostaje oneiena sve dok prinosima ne pomognu duhu da prijee iz svijeta duhova u svijet predaka. Ostaci se kremacije skupljaju nekoliko dana nakon samoga ina te se polau u Ganges ili u zemlju.10 Treba naglasiti i obred puja, tj. prinosi vegetarijanske hrane i cvijea boanstvima, bilo u obliku kunoga ili hramskoga/javnoga rituala. Pritom se ritualno pere kip boanstva, oblai i dekorira, a na kraju sveenik radi krugove ispred kipa s kamfornom lampom, to uestalo prate bubnjevi i zvona. Iz toga primjera moemo izvui i glavna obiljeja takvih rituala: prinosi hrane boanstvima11, ponavljanje molitvi, zatvaranje unutarnjeg hrama, prinos svjetla te uzimanje/ dobivanje blagoslova. (Flood, 1999: 211) Posljednji je kulturni segment koji treba izdvojiti po pitanju tvorbe identiteta ritualna istoa. To predstavlja bitan dio svakodnevnoga ivota hinduistikoga kulturnoga okruenja. Ujedno podrazumijeva ritual jutarnjega otkupljenja kojime se tijelo isti od svih stvari koje tradicija smatra neistima, a to su sve tjelesne tvorbe koje se mijenjaju ili rastu kosa, nokti, fekalije, krv. Razina ritualne istoe ovisi o kastinskoj pripadnosti (oituje se na razini ienja i hranjenja npr. vie kaste ne smiju jesti meso), ali i o spolu. Drastian primjer inkulturirane pojave: ena koja ima menstruaciju ne moe kuhati za obitelj jer je neista, a kuhanjem bi to prenijela na obitelj. (Flood, 1999: 219) Ritualna je istoa preduvjet da e rituali, prinosi i hodoaa biti djelotvorni, da e se boga umoliti12.

Suvremeni kontekst
Pri analizi suvremenoga konteksta treba uzeti u obzir dvije stvari: promjene unutar hinduistike teologije i filozofije te migracije. Oba se procesa dogaaju uslijed susreta kultura koja su bitno obiljeila razvoj hinduizma od srednjovjekovlja na ovamo. Glavni susreti kultura koji su utjecali na hinduizam islamska su osvajanja na zapadu, moghulska vlast, kranstvo i kolonizacija.
8 9

usp. Bilgrami, 1992.

Nie kaste i djeca se ukapaju jer nisu inicirani u brahmansko drutvo, kao i sveti ljudi/pustinjaci koji su za ivota nadili zemaljske sustave v. Flood (1999: 205-207).

10 11

Vrsta hrane ovisi o vrsti boanstva (ivotinjske prinose prihvaaju samo vrua boanstva, dok vegetarijanske primaju sva), a ponekad se prinosi i obojana voda koja bi trebala simbolizirati krv, ali nije krv, stoga se njome moe rukovati bez straha od oneienja. Ako se radi o vruim boanstvima, njih se treba uiniti ambivalentnima jer su u poetnom stanju nenaklonjeni ovjeku.

12

074.

Neohinduizam, kako ga vide Jei i Flood, predstavlja renesansu hinduizma (Flood, 1999: 250) koja tei vratiti hinduizam na razinu stare velianstvenosti kombinirajui ga s racionalnom etikom kranstva te sa socijalnom i etikom preokupacijom. To je bio jedan od odgovora na britansku kolonizaciju koja je uglavnom pogodila ruralne dijelove Indije u velikoj mjeri oslonjene na tradiciju, dok je drugi bio otvoreno pozapadnjivanje viih slojeva i graanstva u urbanim zonama (Jei, 2001: 75). etiri su vodilje renesanse razumsko utvrivanje vedske istine, odbacivanje idolopoklonstva, odbacivanje kastinskoga sustava (pogotovo sklapanja braka izmeu maloljetnika te ritualno spaljivanje udovica) i konstruiranje neohinduizma kao etike spiritualnosti jednake, ako ne i superiornije kranstvu i islamu. Meu pokretaima promjena treba izdvojiti Ram Mohan Roya (vjerovanje u Vjeno, Nespoznatljivo i Promjenjivo Bie koje je Autor i uvar cijeloga Svemira, a protiv idolopoklonstva), Ramakrishnu (koji je proglasio jedinstvo svih religija), Vivekanandu (koji istie superiornost hinduizma nad kranstvom jer je pluralan i doputa druge religije kao poglede na istinu, dok je kranstvo dogmatski uvjereno u svoju jedinstvenost u interpretaciji istine) te Gandhija (koji uspostavlja drutvene ravnopravnosti preko nenasilja kojim nedodirljivi mogu spoznati Istinu i Boga). U takvom obliku hinduizam se proirio zapadom i postao jedna od vodeih svjetskih religija uz kranstvo, islam i budizam. irenje je ostvareno preko migracija, ali je takav oblik hinduizma bio primamljiv ne-hinduistima koji su traili smisao, pripadanje i otuenje od ustaljenoga materijalistikoga zapadnoga poimanja svijeta. Flood globalnim hinduizmom naziva hinduizam koji se zalae za socijalnu pravdu, mir i spiritualnu transformaciju ovjeanstva, a nadilazi granice izvorine Indije.

Indijci hinduisti na Z/zapadu

Mnogim je postkolonijalnim teoretiarima upravo identifikacijska praksa emigranata iz kolonija u zemlju kolonizatora i njezini pratei problemi, predstavljala glavnu preokupaciju. Tako imamo brojne teoretske koncepte na koje se moemo pozivati: liminalni identiteti, hibridni identiteti, inbetween identiteti, subalterni, subordinirani, insidersoutsiders. Bez obzira na teorije, ono to je injenica i neizbjeno utjee na razvoj imigrantskih identiteta migracijska je politika, politika spram manjina zapadnih zemalja te koncept graanstva. Zapoeo bih s potonjim koji se odnosi na poimanje stanovnika kao graana, dakle politikih subjekata. Postoje tri mogua modela: etniki, graanski i multikulturni (iak-Chand, Kumpes, 1998: 60-64). Oni variraju od definicijske iskljuivosti i asimilacije do sveobuhvatnih graanskih sloboda temeljenih na kulturnom pluralizmu. Prvi problem na koji Indijac nailazi rasne je i etnike prirode, tj. ako ne postoji uvrijeen multikulturalizam meu insiderima, outsider prvotno biva iskljuen na temelju rasne prirode jer ona predstavlja prvu liniju razlikovanja. To se pogotovo odnosi na etniki model graanstva. Pored toga nailazi i na problem etnosa jer je indijska kultura, kao i ostale kulture subordiniranih sluila kao definicijski okvir Okcidentu, stoga je susret obiljeen stereotipnim orijentalizmom. To su problemi koji hindusu onemoguuju da se nae u poziciji subjekta i uope sudjeluje u identifikacijskim praksama na slobodan nain. Ukoliko postoji relativni multikulturalizam ili ak graanski model, ti problemi nisu toliko izraeni. 075.

076.

No, bez obzira na sve, njegova mo da se pozicionira kao subjekt oslabljena je jezinom kolonizacijom jer je prisiljen sluiti se jezikom zemlje domaina, a u sluaju Britanije to je dodatno ojaano jer je engleski jezik prvotno subordinirao Indijce. Sljedea je razina zakonska. Prethodno su opisani neki rituali te kulturni kontekst u kojem se odvijaju, kao i posljedice tih rituala. Bitno je napomenuti kako su indijski zakoni raeni u skladu s hinduistikom tradicijom, ali zakoni Zapada nisu, stoga je objektivno oekivati neke potekoe. Iako je neohinduizam ukinuo radikalnije rituale, ne moemo iskljuiti postojanje tradicionalnih hinduista u zapadnim zemljama. Njima je poprilino oteano provoditi rituale jer dobar dio njih zalazi u sferu ilegalnoga. Na primjer, tradicionalna bi hinduistika obitelj htjela udati svoju maloljetnu ker, ali obiteljski zakoni to ne doputaju. Ista obitelj bi vjerojatno htjela rtvovati ivotinju u ast bogovima, ali bi ih iza ugla vjerojatno ekala sanitarna inspekcija s pripadnicima udruge za zatitu prava ivotinja. Ili, provoenje kastinskoga sustava, ukoliko bi lan navedene obitelji bio poslodavac, on ne bi mogao ne zaposliti drugoga Hindusa samo na temelju razliite kastinske pripadnosti. Hindusi koji slijede umjereniji put neohinduizma nee nailaziti na zakonske prepreke u provedbi svojih rituala. Najvanija je razina o kojoj treba razgovarati ona kulturoloka, tj. koliko su zapravo Hindusima potrebne njihove uobiajene kulturne i identifikacijske prakse u zapadnim zemljama. Prije je ustvreno kako su rituali odraz drutvene stratifikacije, oni je legitimiziraju i potvruju. Ukoliko ne postoje zakonske mogunosti kastinskoga ivota, postavlja se pitanje koliko su zapravo rituali vie potrebni da odraavaju drutvenu stratifikaciju. Naravno, oni ne gube svoju simboliku vrijednost, ve i dalje pruaju osjeaj pripadanja zajednici, samo to se to vie ne odnosi na porodicu i kastu, ve na cjelovitost hinduistike zajednice. Uzmimo primjer upanayane. Koliko je takav obred prijelaza funkcionalan djeacima se dobna granica odrastanja promijenila, ekonomska kretanja onemoguavaju rano osamostaljivanje, obrazovni sustav se trudi zadrati mlade to due unutar sebe. S jedne strane imamo situaciju da sustav tjera mlade da se ne osamostale jer nemaju perspektivu te im prua mogunost kolovanja, a s druge relativno tradicionalne obitelji koje potuju tradiciju i provode rituale. U Indiji upanayana moda olakava liminalnost izmeu identiteta, ali na zapadu je ta liminalnost drastino uveana i ritual je ne moe ublaiti. To proizlazi iz problematike Drugosti Hindusima je ogranien osjeaj pripadnosti te su prisiljeni pregovarati (Bhabha) oko svojega identiteta, tako stvarajui hibridne identitete Hindusi na zapadu su identitet u stalnoj liminalnosti te nikakav kratkoroan ritual ne moe ublaiti tjeskobu identiteta koja je trajna. Druga je kljuna toka da u suvremenim zapadnim drutvima u osobnom identitetu prevladava subjektivni identitet, dok je objektivni podreen u toj dihotomiji. Prisjetimo li se, ranije je navedeno kako je hinduistiki identitet dominantno objektivan i prikaz je drutvene uloge, koja je ee nametnuta nego prihvaena. Mogunosti koje Zapad prua otvaraju vrata razliitim, ali i brojnim, identifikacijskim praksama, stoga se Hindusi, ve u drugoj generaciji doseljenika, okreu tom slobodnom odabiru koji najee ne ide u prilog hinduistikom identitetu i identifikacijskim praksama. Moemo rei da se tada njihov hinduistiki identitet pretvara u viak fenomenologije identiteta jer prestaje biti primaran u identitetu, ako uope i prisutan. No, zbog rituala koji nisu u neskladu s zakonom i drutvom Zapada, i koji opstaju na simbolikoj razini, hinduistiki identitet ne nestaje (vjerojatno nee ni nestati dokle god se etnike i rasne razlike uzimaju s predrasudama i dok postoji oduzi-

manje prostora subjekta). Kao viak fenomenologije, on je uvijek prisutan na podsvjesnoj razini, ali ne i na svjesnoj, performativnoj razini, gdje predstavlja iracionalni dio koji je izgubio na funkcionalnosti. Bilgrami istie kako se taj viak, iako inae potpuno nepotreban, aktivira u trenutcima kada je ugroen njegov opstanak. Primjer toga bili bi rasni nemiri koje bi pokrenuli britanski nacionalisti, protiv drugih rasa i etnija jer su zbog njih nezaposleni. Tada bi se viak fenomenologije aktivirao i preao u fazu svjesnoga, postao subjektivni dio osobnoga identiteta, kao jedina obrana od rasnih/etnikih napada.13

Ne-indijski hinduisti
Druga su skupina sljedbenika hinduizma o kojima treba raspraviti stanovnici zapada, koji pripadaju kulturnim tradicijama istoga. Govorimo o oformljenim linostima, o identitetima koji su smjeteni duboko u jedan kulturni kontekst, koji u najmanju ruku esto ne razumiju drugaiji kontekst, a kamoli da su kozmopoliti u smislu u kojem Appiah zamilja taj koncept.14 Uslijed optereenosti zapadnim nainom ivota brojni pojedinci pribjegavaju istonjakim tradicijama bilo u rekreativnom smislu ili u smislu reinkulturacije. Tai chi, yoga, tajlandska masaa () brojni su oblici koritenja istonjakih religijskih tradicija u svrhu olakavanja zapadnjakoga stila ivota. Ipak, neki se ljudi ne zadovoljavaju kratkotrajnim oputanjem, ve tee promjeni koncepta, stila ivota. Mnogi izlaz vide u hinduistikim tradicijama koje su se 70-ih godina popularizirale preko brojnih gurua koji su imali svoje sljedbenike na zapadu, poglavito u SAD-u. Kod takvih hinduista govorimo o nedostatku kulturne tradicije, nedostatku kulturnoga konteksta za razumijevanje vjerovanja i rituala. Iako nezadovoljni svojom kulturom, oni nikad u potpunosti nee razumjeti kontekst hinduizma, bez obzira koliko knjiga proitali, koliko seminara odsluali, koliko puta bili u Indiji jer im nedostaje primarna i sekundarna socijalizacija koja je temelj inkulturacije s razumijevanjem. Oni e moi prihvatiti obaveze i prava, moi e, u neku ruku, provoditi rituale, ali nee razumjeti zato su oni takvi kakvi jesu. Pored toga, nikad nee imati potrebu za stvaranjem kolektivnoga identiteta, za kohezijom i osjeajem pripadnosti sa skupinom jer su njihovi identiteti duboko individualizirani po konceptima Zapada. Bilo koji oblik kontekstualizacije identiteta nee biti prisutan jer, iako se radi o identitetu kao drutvenom konstruktu, on mora biti u odgovarajuem drutvenom kontekstu da bi bio stvaran identitet. U ovakvom sluaju to je najee performativni identitet koji je lien podsvjesnosti. Moe se ustvrditi kako e Amerikanac za sebe moi rei da je hinduist, ukoliko on to eli jer ima svu slobodu da tako postupa (jer ima poziciju subjekta u jeziku). Zbog pozicije Prvoga i slobode u jeziku, on svoju subjektivnu identifikaciju moe usmjeriti prema bilo kojemu slobodno lebdeem oznaitelju. Isto tako, ukoliko eli imati kipi ive u sobi kojem e prinositi darove, ima svu slobodu. Takoer, nitko ga nee sprjeavati u mantrama. Postavlja se pitanje hoe li se uklopiti u zajednicu Hindusa u junom Londonu. Teko je jednoznano odgovoriti jer e se taj proces voditi recipronom distribucijom pravednosti, tj. ukoliko je ta zajednica primljena sa stavom multikulturalizma, onda e i dotini Amerikanac biti prihvaen, no, ako je zajednica nevoljko prihvaena (ako je
Cijela ova argumentacija temeljila se na neodvojivosti klase, rase, etniciteta, spola, roda () kod subalternih kako ju objanjava G. C. Spivak (v. Biti, 2000: 386).
13

Kozmopoliti su za Appiahu stanovnici svijeta koji su u potpunosti odvojeni od jednoga lokalnoga te dovoljno razumiju ostala lokalna da se u bilo kojem trenutku mogu inkulturirati u bilo koji od njih (v. Appiah, K. A.: Cosmopolitanism).
14

077.

uope i prihvaena), teko je oekivati da e prihvatiti Amerikanca. Koliko god on bio spreman prihvatiti hinduizam, uvijek e biti bijelac, uvijek biti e Prvost, on e biti Okcident i kolonizator.

Dananje mogunosti hinduizma

Postmodernistiki teorijski okvir doputa razliite rasprave, ali je svima zajedniko to da se tradicionalne identifikacijske prakse teko mogu zadrati. Kada ih izdvojimo i preselimo u novo kulturno okruenje te prakse mogu opstati, ukoliko se ne kose s normama i zakonima novoga okruenja, ali samo na simbolikoj razini. U najvie sluaja dogaa se gubljenje kulturnih obrazaca i tradicionalne identifikacijske prakse u drugoj generaciji imigranata. Mladi Hindus koji je roen u Junom Londonu vjerojatno e za sebe govoriti da je Hindus, ali e umjesto sarija nositi dres Millwalla. U treoj generaciji vjerojatno e se identificirati kao Britanac, a ne vie kao Hindus ili Indijac. Ipak, oni u sebi nose viak fenomenologije identiteta kojega su nositelji njihovi preci. Pitanje se postavlja do koje generacije taj viak postoji na podsvjesnoj razini. Jedan je od moguih, usudio bih se rei i najvjerojatnijih, odgovora da e postojati sve dok postoji mogunost njegova ugroavanja. Drugo, koncept o kojem se raspravljalo ideja je da postmoderni nain ivota doputa slobodni, uvjetno reeno, odabir identifikacijskih praksi. Ipak, te prakse nikad nee dovesti do identiteta do kojega bi dovele u izvornom kulturnom okruenju i kod izvornoga nasljednika dotine kulture jer su liene upravo toga primarne i sekundarne socijalizacije u izvornom kulturnom okruenju. Time identifikacijske prakse i identiteti kao kulturni konstrukti (bolje reeno kao kulturni oblici u konstruiranju) omoguuju razumijevanje na podsvjesnoj razini. Posljednja je stvar koja se moe iitati iz ovoga rada promjenjivost hinduizma. Iako se nalazi na marginama teksta, ideja o promjenjivosti bitna je za samo razumijevanje rada. Kroz povijest je hinduizam proao kroz pet faza (vedski, puranski, tantriki i mlai brahmanizam te neohinduizam) i pokazao kako je sposoban prilagoavati se okolnostima. Moda je globalni hinduizam, kako ga je opisao Flood, novi korak u razvoju hinduizma, koji e dopustiti vrlo irokom spektru identifikacijskih praksi da se smatraju hinduistikima. Utoliko moemo rei da je takav hinduizam trag koji trebaju slijediti i ostale religijske tradicije koje postaju sve svjesnije potrebe otvaranja i dijaloga. Monolitne identifikacijske prakse te isti takvi identiteti nisu mogui u suvremenim drutvenim i kulturalnim okvirima.

Bibliografija Barker, Chris: Cultural Studies The Sage Dictionary. London: Sage Publications, 2004. Bilgrami, Akeel: "What is a Muslim". Critical Inquiry, ur. Appiah, K. A., Gates, H. L. vol. 18. br. 4., 1992. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb: Matica Hrvatska, 2000. iak-Chand, R., Kumpes, J.: Etninost, nacija, identitet. Zagreb: Jesenski i Turk, 1998. rni, Ale: V imenu Krine. Ljubljana: Fakulteta za drubene vede, 2005. Flood, Gavin: An introduction to Hinduism. Cambridge: University press, 1999. Jei, Mislav et al.: Istone religije. Zagreb: Filozofski fakultet, 2001.

078.

KULTUROLOKA

ANALIZA

FILMA

MILIJUNA S ULICE
Aic Jana

079.

Glad za egzotinim
Filmske slagalice spektakularne kapitalistike robe Milijunaa s ulice, skrivaju u sebi brojne kulturalne teorije. Odluila sam ih pronai, shvatiti i analizirati. Neupitno drukiji od uobiajenih holivudskih1 proizvoda, konzumirao se brzo, masovno i glasno, kao da je Zapad bio gladan Orijenta i jo jedne romantine prie. ime su to redatelj Danny Boyle i filmska ekipa prodrli do gledatelja/ gledateljica, te koja je formula njihove arolije? Pribliili su se publici jednostavnou uobiajenih tema zamaskiranih u nekim drugim likovima i nekom drugom mjestu.+ Dotaknut u se pitanja patrijarhata, globalizacije, kapitalizma, kozmopolitizma. Okosnica rada bazira se na fukoovskoj teoriji moi i znanja, desertoovskim taktikama i strategijama te orijentalizmu jer je upravo to ona problematika koja dominira filmom.

Kapital na djelu Popularna ekonomija filma

Publika podrava i konstantno odrava popularnu ekonomiju2 (Fiske, 2006.). Stvara se popularan kulturni kapital i publika ga smatra svojim zbog znaenja i uitaka koji se stvaraju iz filma. To nadalje oblikuje nae identitete. Film je blizak publici jer ju ohrabruje da se identificira tako da dijeli iskustva i osjeaje s likovima. Zato se, dakle, toliko gledatelja i gledateljica odvailo pogledati ovu romantinu komediju3? Dobra je pozivnica zasigurno bio broj osvojenih Oskara, no osvojio je i svojom neuobiajenou. I dalje se proizvode patrijarhalno potkovani romantini filmovi, no u ovom se filmu to uspjelo zamaskirati radnjom postavljenom u nekom drugom okruenju, na Orijentu. Film je nastao prema predloku, romanu Vikasa Swarupa, Q and A i vizualno uspjeno spojio elemente Bollywooda i Hollywooda. No, iako nije uobiajen mainstream film, nije uspio izbjei otrcane poruke u kojima dobro pobjeuje zlo i novac nije put do sree. Jo jednom nam je ponuena heteroseksualna, dramom prikrivena, a ipak mljackava slika nekoga drugoga svijeta. Koji su to alati kojima nas Hollywood kroji ovisnim o ljubavnim priama? Navukao nas je na svoje bajke jo od djetinjstva kad nam je u kulturni kapital ugravirana misao ivjeli su zajedno i sretno jo dugo godina. Zaslijepljeni, funkcioniramo na nain kojim nas kanon kulturnoga kapitala uvjerava da bi sve trebalo biti kao na filmu. Iako je naa stvarnost spektakularizirana, ne ivimo filmski, ve zbog te usaene potrebe gledamo konstruirane, faktorizirane filmske stvarnosti. Zato nas zraenje ekrana rastapa jer se bar na taj nain ispunjava naa potreba za holivudskom sreom. Pridobiveni smo ovim raspletom klasine prie dobra i zla. Drago nam je to u tom prljavom svijetu jo ima istih i vrstih ljubavi. Naime, rezultat nesposobnosti mirenja sa stvarnou rezultira eskapizmom koji je esto feminiziran
1

Iako se film navodi kao britanski, britanskoj je produkciji potpomogla Warner Independent Pictures i Fox Searchlight Pictures produkcija. Takoer, redatelj Danny Boyle i producent Christian Colson imaju hollywoodskoga iskustva. Stoga utjecaj Hollywooda smatram neizostavnim, a daljnja e analiza te elemente i razotkriti. Kako bi opisao posebnost proizvoda popularne kulture, Fiske ekonomiju dijeli na financijsku i kulturnu. Popularna ekonomija podrazumijeva i publiku kao aktivnoga proizvoaa znaenja. I sama sam se kao i mnogi gledatelji i gledateljice iznenadila ovom anrovskom podjelom. Film zasigurno nudi puno vie no tipina romantina komedija, no moda je i ovo imenovanje bilo jedan od mamaca.

080.

(McRobbie, 2006.). Sanjarenje kroz identifikaciju doputa enama da ostvare svoje elje na nain koji nije mogu u stvarnosti (Fiske, 2006.). Kao i sapunice, romantine komedije mogu aktivirati traginu strukturu osjeaja. Gledatelji/ gledateljice romantine komedije sposobni su melodramatino imaginirati. Ova romantina fikcija nakratko e zadovoljiti razliite potrebe ena nezadovoljnih ivotom. One e s likovima proivljavati to vrijeme u kojemu je ena centar panje. Latika je ta kojoj se ostvaruje idealna romansa, ono to gledateljica moe samo imaginirati u utopijskoj udnji za boljim svijetom.

Ideologija materijalnoga kapitalizma

Konzumentska publika navikla je filmske izvedbe konzumirati kroz kapitalistiku ideologiju. Tako je sama gluma, tekst i produkcija pribliena publici kako bi je to bolje i bre progutala. Zapad je i ovdje iskoristio Orijent za svoju dobit. Moda smo konzumirali odlian proizvod, ali i iza umjetnosti skriva se bauk profita. Kasna kapitalistika drutva sastoje se od velikoga broja socijalnih grupa i subkultura koje odrava mrea drutvenih odnosa u kojoj se oni razlikuju po asimetrinoj distribuciji moi. Filmska je ekipa zaradila na nesretnim sudbinama djece. U filmu ak i ujemo zvuk kapitalizma scene u vlakovima popraene su pjesmom u kojoj se uje zvuk blagajne kada se otvara. Prikazan je i proces kojim obua zapadnjaka dolazi na ulice Indije. Oputenost turista se iskoritava i krade se obua koja se na ulicama preprodaje4. Kapitalizma se vie ne moemo otarasiti voditelj daje neizravan poticaj gledateljima da se prijave u show govorei da je ovo odlian nain zaraivanja sjedei, odgovarajui na pitanja dobiva novce. Upravo su natjecatelji uinkoviti nositelji kapitalitike ideologije jer znanje moe znaiti put do drutvene moi i materijalnih nagrada. Jedan od oitih znakova dominirajue kapitalistike ideologije jest i glamurozno predstavljena novana nagrada koja publiku tjera na uzbuenje i emotivnu angairanost. Ono karnevalsko i zabavno u kvizu reflektori, publika, aplauzi i muzika postoji kako bi zabljesnulo oi onih koje ele osuditi konzumerizam i kapitalizam. Tko pronalazi dobro u materijalistikoj etici, u istom onom kapitalizmu koji kopa djeci oi radi vee zarade? Zle su to taktike onih nezadovoljnih svojom pozicijom u drutvu. U trenutku kada se na djeci poelo zaraivati izgubili smo ljudskost.

Potronja spektakularne zabave kviza Propitivanje znanja

Kviz koristi znanja na nain na koji, prema Bourdieu, kultura funkcionira razdvajanjem pobjednika od gubitnika. No, znanje postaje demokratizirano te se popularnost programa pomie k onima s manje drutvene moi. Ovaj filmski primjer potvruje da se kviz sastoji od injeninoga znanja i ljudskoga znanja (Fiske, 2006.). injenice proizlaze iz akademskoga obrazovanja i svakodnevnoga znanja, a ovo drugo znanje pripada ljudima openito ili specifinom pojedincu. Za tu podjelu znanja nisu znali Jamalovi ispitivai: Profesori, doktori,... ne prelaze odreeni prag. to bi jedan slumdog mogao znati? 5

4 5

Ironino je i to to je ta obua vjerojatno i nastala negdje u Indiji. Citat iz filma

081.

Nije im bilo jasno to on s ulice moe znati.Istraivanje koje navodi Fiske pokazalo je da gledatelji/gledateljice iz viih socio-ekonomskih grupa gledaju kviz kako bi provjerili i testirali svoje naueno znanje. Oni niih slojeva koriste kviz kako bi dokazali da znaju koliko i sami natjecatelji te da njihovo znanje nije mjera njihove sposobnosti, ega je primjer i sam Jamal.

Potronja spektakularne zabave

Ovim filmom prikazan je jedan vid modernoga spektakla. Da je spektakl inverzija svijeta6 (Debord, 1967.), dokazat e Jamalovo pojavljivanje i bljetavilo u kvizu koji je potpuna suprotnost njegova ivota. Takva potronja zabave ono je to kapitalizam koristi kako bi prividno ujedinio drutvo, a to je tek rezultat postojeega naina proizvodnje (Debord, 1967.). Masovno i pasivno e se pratiti Jamalov lani raj jer dok su gledatelji/gledateljice uvjereni da on uiva na putu k milijunu, zakulisno biva muen. I tu se krije njegova tajna, djeluje stvarno i predstavlja se kao vladajui model u drutvu, tako da svi ele biti dijelom spektakla. Gledateljima/ gledateljicama se predstavlja kao nedostupna pozitivnost (Debord, 1967.), dok oni koji ga kreiraju slave i zarauju na njegovu prividu. Kviz je strukturiran izmeu pravila i prilika, nepredvidljivoga i predvidljivoga, te onoga to se moe ili ne moe kontrolirati. Proizvodi aktivne gledatelje/gledateljice, a vaan je prikaz sadanjosti u kojoj gledatelj/gledateljica zajedno s natjecateljem moe odgovoriti na pitanje. Ta e sadanjost samo pojaati doivljaj stvarnosti te e gledateljima/gledateljicama umaskirati montau i reiju. U filmu vidimo i onu skrivenu stranu kviza, producirana znaenja. Tim prikazom skrivene strukture emisije, prikazom kamera i reisera oduzima se spektakularnost kviza. Scena kamere koja snima kviz, eli nas podsjetiti kako je sve konstruirano. Kroz kviz upoznajemo natjecatelja, i spektakl nam pria o neijoj stvarnosti ime se samo daje alibi spektaklu da on sam postane stvaran. On je toliko dobro produciran, glasan i bljetav da izmie djelatnosti ljudi (Debord, 1967.). Jamal se u studiju jedva snalazi, on je zbunjen, a nesvjesno se i sam njegov ivot degradirao u spektakl. Strane posljedice njegove moi on osjea na svojoj koi. Zabranjuju mu slobodno izraavanje, a trae odgovore ili mu ak daju krive. Lukavo je skriven pravi karakter odnosa u spektaklu odnosa izmeu ljudi i klasa iza ijega mitskog poretka stoji mo. Jamal je muen jer je taktiki nadvladao njihovu mo. Prekrivi neobjavljena pravila, poremetio je ravnoteu ove trine robe. Ipak, izdigao se iz tih silnica moi i nije se izgubio u nametnutim slikama vlastita postojanja i potreba. Dakako, dok je bio dio kviza njegov je ivot bio pretvoren u puki proizvod i bio je odvojen od svijeta kakvoga zna. Uspio je to nadvladati znajui to eli ljubav Latike neto to je kapitalizmu neuhvatljivo. A oni koji su nastavili dalje zuriti u ekrane i natjecati se u nadi za novac odavno su zaglibili u otuenju spektakla.

Srea utjee na rasplet kviza

Struktura ovoga drutva hijerarhina je i elitistika. ini je piramida s mnogo ljudi na dnu i vrlo malo na vrhu. Ipak, dominira ona ideologija koja inzistira na jednakoj ansi za sve, gdje se pojedinci mogu boriti u klasnim i ekonomskim poljima moi. Drutveni sistem kroz svoju ideologiju jednakih mogunosti reproducira obrazovni sustav (Fiske, 2006.) oni prirodnoga talenta uzdignuti e se u strukturi, a rezultirajua klasna podjela svjedoit e nejednakostima. 082.
6 Kviz kao inverzija ivota Latiki slui kao bijeg iz svakodnevnice, zapravo je i njoj i Jamalu to karta za bijeg i promjenu.

Hegemonijska funkcija sree ne umanjuje osjeaj gubitka, ve dokazuje kako su nagrade sistema zapravo dostupne svima, bez obzira na talent, spol, klasu ili rasu. Istraivanje koje navodi Fiske pokazalo je kako je produktivan rad rijetko prezentiran u kapitalistikoj popularnoj kulturi. Time se ini da materijalne nagrade dolaze direktno od talenta, dobroga izgleda ili drutvene pozicije. Rad i predanost oslanjaju se na ono imati sree, biti na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Mo znanja Sudbinsko znanje

Je li u Jamalovu sluaju ostvarena Foucaltova konstatacija da je znanje mo? Je li to to je on pokazao bilo znanje? Rauna li naa kultura znanjem samo ono to stjeemo kolskim i akademskim obrazovanjem, ili se znanje moe stei i na ulici? Prema filmskom primjeru, dravne institucije oito ne cijene i ne vjeruju u znanje neobrazovane k(l)as(t)e. Nain na koji je redatelj postavio film izgleda kao da je Jamalova sudbina bila njegova mo. No, recimo da mu je znanje steeno kroz ivot na ulici, njegovo sudbinsko znanje, dalo tu mo. S najniim kapitalom, ekonomskim i kulturnim, uspio7 se uzdii do polja visokoga kapitala ime je u potpunosti uruio njegovu piramidnu konstrukciju. Poremetivi sve, ispavi iz nadzora, zasluuje kaznu. Remeenjem sistema u kojem samo oni visokog statusa posjeduju i obrazovanje, preplaio je upravo tu vladajuu kastu.

Put moi
Dokaz je ovo da mo nije iskljuivo obiljeje drave ili neke institucije, kao i da iz znanja potjee velika koliina moi. Razne institucije, u ovom sluaju policija i pozadinska struktura kviza, jaaju svoju mo prikupljanjem informacija o drutvu kako bi ga to bolje nadzirali (Foucault, 1994.). A te institucije nikada ne mogu biti iskrene jer se temelje na pokvarenom novcu. Jamal je svojim znanjem nadvladao njihovu mo. Sve je to mogao iskoristiti tek kada se naao na odreenom prostoru slobode. Upravo tada, tvrdi Foucault, mo djeluje. Sjedei pred objektivom kamera, pod svjetlom reflektora nasuprot antipatinom voditelju i publici, Jamal se naao sam. U tim trenucima nitko nije mogao zapovijedati njegovim ivotom nije bilo Salima koji e mu odreivati daljnje postupke niti nevjernih muitelja koji su mu pruali otpor. Kada bi znao odgovore na pitanja, njegova bi mo tada bila na vrhuncu jer nitko nije mogao manevrirati ili utjecati na njegovo znanje. Ipak, razina je njegove moi oscilirala i u samom studiju. Tiho je prela na publiku u trenutku kada on nije posjedovao znanje kada nije znao odgovor na pitanje i iskoristio doker Pitaj publiku. Tada, kao i na posljednjem pitanju, ne moemo rei da ga je mo potpuno napustila jer ipak je on bio taj koji je odluio prihvatiti ili, u sluaju kada ga voditelj namjerno navodi na pogreno, promijeniti odgovor. On nije posjedovao mo, ve ju je upotrijebio. Njegovo ga je znanje dovelo do odreene pozicije moi koju je uspjeno zadrao i kada znanja nije imao. Film e nas uvjeriti da mu je u tim trenucima sudbina odravala mo.

Zanimljiva je ta naa prizma kroz koju gledamo na svijet. Bistro se vide samo oni s predznakom uspjeha kojem se ulizujemo i podreujemo.

083.

Vano je naglasiti da on svoju mo nikako ne bi mogao iskoristiti na neslobodnom prostoru. Taj prostor se stvara gaenjem kamera kada svoju vladavinu preuzima postava kviza. Koprcanjem u njihovoj nevjeri sve njegovo znanje mu trenutno ne pomae. Dokaz je to da mo nee osigurati potpunu kontrolu, ve e naii na izbjegavanja i otpor (Foucault, 1994.). Zarobljen je, i u toj situaciji Foucaltova formula znanje jednako mo isprva ne pomae. Nakon silnoga uvjeravanja odaje neke informacije koje bude sumnju u istraiteljima, sumnju da Jamal govori istinu. On iz svoje nesvjesne potrebe za moi govori istinu, natjeran je priznati vlastita djela i misli volja za istinom zapravo je volja za moi (Foucault, 1994.). Priznanjem, na kojem poiva istina, pokuava ugrabiti mo kojom se eli oduprijeti. Istovremeno se i istraitelji trude ouvati svoju mo, tj. oni je nee moi upotrijebiti8, oekujui od njega priznanje da je varao. No, to nije istina i njih na kraju mo ipak zaobilazi, a Jamal osvaja svoj milijun. Stvar je zapravo u Jamalovoj sposobnosti da mo taktiki iskoristi. Osporavajui9 znanje voditelja, Jamal se odupire manifestaciji njegove moi (Foucault, 1994.). On, koji je u piramidi moi drao prividno vie mjesto, automatski je trebao biti i veega znanja.

Usaivanje izopaenosti
Zato se Jamala maltretira? Kako bi se njime ovladalo, biva kontroliran, te kanjen. Represijom je potaknut na diskurs kojim se oekuje priznanje (Foucault, 1994.). To ele institucije koje nas kontroliraju, a o nama se moe suditi, pie Foucault, jedino ako se nita ne zataji10. Jamalovo, po njima, neprimjereno ponaanje nastoji se intervencijom dovesti u red. Foucault je ukazao i na ovaj problem drutva koje poinje skrivati kanjavanja koja su nekada bila javna. Time razne institucije odravaju neokaljan ugled kako bi u drutvu sauvale pozitivan stav i povjerenje. Jamal je poput Kafke u Procesu zatvoren, a da ni ne zna zato. Njemu se sudi jer se smatra da on ne moe znati neke stvari i predrasudno mu se uz podrijetlo i nain ivota vee i atribut varalice. Oni su ti koji mu usauju izopaenost11, muenjem mu govore da on to znanje ne bi trebao posjedovati smatraju se monicima koji odreuju to je doputeno, a to ne. Tim se usaivanjem samo uvrstila njihova mo. Neugodno iznenaeni bujanjem Jamalove moi, odluuju to prihvatiti kao izgovor za intervenciju12. Zadirui u njegovu intimu, usaujui mu izopaeno, pokazuju svoju volju za znanjem. Kada bi saznali odakle posjeduje odgovore povratili bi svoju nadmo. Da su znali Jamalovu priu, ne bi ga muili, no od toga silnoga poticanja na istinu poeli su djelovati mehanizmi svojstveni neznanju (Foucault, 1994.), primjerice kanjavanje. Njegovo priznanje odluilo se osigurati jednom od procedura moi discipliniranjem. Otevi ga, oduzeli su mu pravo na svakodnevni ivot, na izbor u ivotu, a to je krajnji rezultat discipline i nadzora kraa ivota (Foucault, 1994.).

8 9

Foucault, naime, smatra da se mo upotrebljava, a ne da se posjeduje. Scena je to u kojem voditelj na zrcalu ostavlja netoan B odgovor, a Jamal se odluuje na drugi, toan odgovor. Jamal je prisiljen prepriati gotovo cijeli ivot.

10 11

Imenovavi ga psom s ulice usadili su izopaeno u njega i tim imenovanjem, na neki nain, uspostavili nadzor. Tu je do izraaja doao i specificirajui element moi. Ipak se u kapitalizmu svijet vrti prema ekonomskoj dobiti, a svaka mogunost gubitka rezultirat e intervencijom.

12

084.

Pronai put izmeu tehnika znanja i strategija moi

Na tom je primjeru vidljiva proizvodnja diskursa raznih institucija (Foucault, 1994.). Publici odailju signale pravednoga, spektakularnoga naina do zarade, a unutar sebe kriju prevarantski diskurs voditelja, agresivan diskurs skrivenih muitelja i tko zna koliko jo bukteih metoda koje titraju zbog ekonomske koristi. Lukavo su cenzurirali i sakrili od oiju javnosti ono to ne ulazi u diskurs njihove istinite spektakularne reprezentacije. Tim koritenjem moi kroz silu, Jamal je natjeran da nesvjesno sam hrli istini. I tu je, smatra Foucault, gospodarenje na strani onoga koji slua, koji ispituje. On se kao pokorni subjekt naao nasuprot izvritelja vlasti13, a posljedica te nejednakosti bila je bitka u odnosima moi. Na sreu, ni kasta koja vlada, ni grupe koje kontroliraju dravne aparate, ni oni koje odnose najznaajnije ekonomske odluke ne upravljaju cijelom mreom moi koja funkcionira u jednom drutvu... (Foucault, 1994., 66). Jamal je iskoristio mogunost otpora u nametnutoj moi14 ili je, ako je mo lukavstvo povijesti, lukavstvo to koje uvijek dobiva15? Ne moe mu se osporiti igra taktikama, no bez znanja lukavstvo ne pobjeuje uvijek. Jamala je proizvela neravnopravna razmjena razliitih vrsta moi. Oblikovan je razmjenom intelektualnih, kulturnih i politikih metoda. Foucaultovim rijeima, pronaao je put izmeu tehnika znanja i strategija moi.

Taktike borbe Manevriranje izmeu nejednakih snaga

Jamal je tek jedan od onih kojima se vlada to mi doputa da desertoovski iitam njegove obrasce svakodnevnoga djelovanja. Moda neemo tako oito tvrditi da je on primjer prekoraivanja doputenoga, ali uao je u igru i donosio taktike odluke. Na odreen je nain konzumirao nametnute proizvode izigrao je mo sustava. Ne odbacujui postavljena pravila inio je suprotno od onoga to su nadmoni oekivali. I zaboravih sluaj okolnosti, mir ili uurbanost, sunce ili hladnou, poruku koju smo uli, prvu stranicu novina, glas preko telefona, najbezazleniji razgovor, najbezlinijeg mukarca ili enu, sve to govori, bui, prolazi, jedva nas dotie, sudara se s nama (De Certeau, 2002., 37)16. Na Jamalovu sreu zapamtio je sve ono to se s njime sudarilo barem ono to mu je u kvizu bilo potrebno. Svoje je umijee injenja izveo iskoritavanjem jakih. Onima kojima manjka financijske ili bilo kakve vrste osiguranja, ostaje na raspolaganju sposobnost domiljatosti i snova (De Certeau, 2002.). Zato to biva tlaen od drugih, on prolazi kroz njihov prostor koristei se taktikama. No, njih ne obiljeava mjesto, ve one ovise o vremenu (De Certeau, 2002.), stoga i Jamal koristi proivljene dogaaje kako bi ih pretvorio u prilike za svoju korist17.
13 14 15 16

Njihova strategija priznanja je ta da mu puste snimku i natjeraju ga da pria, da opravda svoj odgovor. Suoen s nepravdom na njihovu prostoru Jamal nema to drugo no suprotstavljati im se i izrugivati. O tome Foucault kratko razmatra, no tvrdi da bi to znailo ne poznavati relacijski karakter moi.

itajui ovaj citat, vjerno zamiljam inserte iz filma, vidim mir na ulicama prekinut uurbanou djeaka koji bjee pred policijom, vidim hladnou drhtavih djejih tijela po kojima lije kia, sve razgovore Jamala s Latikom, susret sa slijepim djeakom, brzinu vlakova...
17

Primjerice, dolazi pred Latikinu kuu i taktiki se pretvara u radnika koji im treba pomoi, time prevladava strateki isplaniran sustav zatite kue.

085.

Nastupom na kvizu ulazi u prostor koji su iskreirali drugi, oni koji tim prostorom vladaju. On ga iskoritava za igru u dvostrukom smislu igru kviza i igru snalaenja, manevriranja izmeu nejednakih snaga. Znanjem, snalaenjem i hrabrim suprotstavljanjem voditelju, Jamal nam pokazuje kako se moe izigrati drugoga taktikim i uspjenonim postupanjem (De Certeau, 2002.).

Umijea ivljenja nejakih bia

I dok Foucault smatra da se mo moe iskoristiti u prostoru slobode, De Certeau dri da se manipulirati i izigravati moe i u polju nesree. Salimov nain suprotstavljanja monijima u sirotitu jest ratoborna taktika kojom mu je dodijeljena mo da bude autoritet drugoj djeci. Primjer je to kako taktike dovode do vee mogunosti izvrenja moi. Salim je stupio na prostor tih mehanizama, a svojim ponaanjem uivao je vie slobode od druge djece. To je taktiki iskoristio oslijepivi nadmonoga i nadmudrivi ih. Cijeli film prikazuje stvaranje prilika od ivotnih trenutaka, jer to je jedino emu su preputena nejaka bia. Jamal je od malena bio taktiar cijenu autograma platio je padom u fekalije. Da nije kroza ivot migoljio na svoj nain, ne bi ni znao odgovore na postavljena pitanja. Imajui uvijek poten cilj, bio je spreman napraviti sve (pa tako i nai izlaz kroz dno tzv. toaleta), dok je Salimu uvijek novac bio cilj, stoga je i prodao teko steeni autogram. Iako je pas s ulice, razvio je svoje taktike sposobnosti umijea ivljenja. Nametnutim poretkom siroii pripadaju dnu drutva. Kroz ivot oni e preobrnuti poredak sukladno vlastitim ciljevima (De Certeau, 2002.). Svatko je na svoj nain pobjegao vladajuoj eksploatacijskoj sili. Salim je poredak pokuao izigrati kriminalom, a Latika je bila preputena patrijarhalnim zahtjevima, no ba je zato morala odreene situacije izigrati pomou svoga umijea. Kako bi svaki na svoj nain uspjeli u ivotu morali su nauiti engleski jezik. Latika je prividno uspjela, ivei u bogatstvu, no masnica je pokazatelj neeg drugog. Njezina taktika preivljavanja izmeu ostaloga je i bijeg u spektakl Milijunaa. Time ona ulazi u drugi ivot jer u ovom osjea samo strah od mua. Jamalu je kviz isto bijeg, ali prema cilju Latiki. Salim svoje taktike ostvaruje kroz mo revolvera, ubivi Mamana stjee ugled kod ostalih kriminalaca. Strategije kriminala bile su prejake za Salima koji je pokleknuo prvo je iskoristio mo i ubio Latikina mua, no znao je da e potom izgubiti prljavi, naoko moni ivot.

Posluiti se ponuenim
Okolnosti odreuju doseg taktika. Jamal se sa sustavom nadmee stvarajui si prostor igre. On nije samo pasivan gledatelj/gledateljica iskljuen iz naina injenja, nego svoje djelovanje upisuje u televizijsku proizvodnju i ukljuenjem na prostor stvoren strategijama postaje autor. Kviz na televiziji proizvod je koji i sam neto proizvodi. Nasuprot bune proizvodnje lukavo se skriva ona konzumentska strana, potronja. Sustav ga je postavio kao drukijega, kao pripadnika nie kaste, no on je sustav izigrao, a da ga pritom nije napustio posluio se ponuenim. Rije je o borbi ili igri izmeu snanoga ili slaboga, i o akcijama koje preostaju kao mogue slabima (De Certeau, 2002., 86). Postavivi si kao cilj Latiku, Jamal je postigao pravu zbrku preokrenuvi ideoloki poredak stvari. Njegovo ga je umijee iz eksploatacijske prolosti dovelo do profita. Strateki izgraena institucija ponudila mu je poklon koji je osvojio

086.

znanjem i koje je taktiki iskoristio. Izazivajui ih rijeima i znanjem kreira svoju mo, dok je policija moe samo silom iskazati. On je lokalno arite, pojavljivanje na kvizu, uklopio u cjelovitu strategiju pronalaenja Latike.

Taktiki izigrana srea

Jamal je jednostavno odgovarao na pitanja postavljena u kvizu. Na pitanje zato nije znao to pie ispod indijskoga nacionalnoga simbola odgovara protupitanjem. On raspolae znanjem s ulice, policija ne zna koliko to kota na trnici, policija ne zna tko je odgovoran za krau bicikla, a to je ono to svi na ulici znaju, ak i petogodinjaci. Dakle i ulica prua odreeno znanje, drugaije, no u ovom sluaju znanje koje je monije od policije. Zbunjuje ih i priznanje Jamala o Salimovu ubojstvu, a njegov je nain jednostavan i poten: kad mu netko postavi pitanje, on daje odgovor. Odgovor o novanici nauio je od slijepoga prijatelja koji nije uspio pobjei iz sirotita. Iz ove situacije namee se pitanje elementa sree moe li se taktikama ostvariti srea? Ako su one samo naini rjeavanja postavljenih stratekih problema, tada se njihovim uspjenim raspetljavanjem mogu odgurnuti postavljene prepreke i dosei odreen prostor slobode.

Pronai vlastito mjesto u nametnutoj nepravdi

Voditelj umijeem razgovora pokuava Jamalu osigurati nastanjiv ambijent. Dok je kviz nesumnjivi dio kapitalistikih mehanizama, Jamal unutar njega stvara subverziju. Propitujui ga o njegovu svakodnevnom ivotu pred kamerama, ulazi u sferu intimnosti koja bi trebala pridonijeti oputenoj atmosferi. No, bezobrazno koristi svoju poziciju i ismijava sugovornika18. Zarobljen u okvirima emisije moe ih samo izigravati i zadavati udarce. Sam je kviz kapitalistiki format globalne strategije koja se suprotstavlja lokalnom siromanom potroakom ivotu. Emisija djeluje iz odreene institucije gdje vrijede odreena pravila koja trebaju potovati svi im stupe u taj prostor. U njihovim strategijama Jamal je uspio prepoznati posebnu vrstu znanja koja mu je dala mo da si podari vlastito mjesto. Paradoksalno je to to je taktika odreena odsutnou moi, no upravo koristei ju mo se stjee. Zavezan, dok je strateki podvrgnut elektrookovima, ne moe djelovati jer se ne nalazi u slobodnom prostoru. Kasnije ipak uspijeva pobiti strategiju voditelja koji ga je pokuao nasamariti. Naalost, nikako se drugaije nee protumaiti postupci lukavstva nego antidisciplinski oni su izvan postavljenih okvira nametnute norme. Mikrofizika e moi ipak prevagnuti na stranu disciplinske aparature, no Jamal e pronai sitne rupe kroz koje e izmigoljiti tomu mehanizmu. Show trai prikaz sree. Voditelj se pred kamerama smjeka, a kada se one ugase njegovo lice poprima prijetei izraz koji Jamalu govori da odustane. Potrebno je osvijestiti razliite diskurse koje proizvodi isti aparat. Voditelj je taj koji organizira Jamalovu otmicu, jer mu je vano da to ostane njegov show. Sama institucija ipak odluuje priznati Jamalovo uhienje zbog sumnje za prevaru, no javnost ne zna detalje. Ona ne zna da je on zapravo uhien zbog voditeljeve tatine i da je strano muen. Priznanje na vijestima, jedan je malen ustupak strategiji kojim e se odrati vjerodostojnost showa.
Mogla bi to biti jedna u nizu strategija samoga sustava kviza. Time emisija postaje zanimljivija, ime automatski prisvaja i veu gledanost.
18

087.

Zanimljivo je situaciju sagledati i s one strane u kojoj je kviz dobio koristi od Jamalova izigravanja. Ponizili su ga ne vjerujui u njegovo potenje, a on im je uzvratio visokom gledanou. I tako to funkcionira, pozadina monika rijetko e se rasvijetliti, kamere nikada nee razotkriti pozadinu sudija spektakularnoga showa. Jednostavno se nastavlja ispisivanje zasluge za, u ovom sluaju, Jamalovu bogatu nagradu.

Postojanje revolucionarnoga subjekta Bordjeovska borba (s)mislene nade

Sagledamo li Jamalovu priu u diskursu bordjeove analize, shvaamo kako se u drutvenom polju odvija natjecanje. Njegove nesvjesne prakse zaslune su za njegovu snalaljivost. Njegov se habitus orijentirao prema polju koje je prilagoeno njegovim eljama. U tom polju moi, Jamal se poigravao drutvenim odnosima i borbom za poziciju, probio se blie vrhu piramide moi. Nadiao je kompetencije oekivane za njegovu kastu i iznenadio svojim kulturnim kapitalom. Zbog takva funkcioniranja drutva koje vjeruje da se klasna podjela temelji i na, rijeima Bourdieua, osnovi ukusa, u njegovo su znanje posumnjale dravne institucije. Vie kaste upravo se toga i boje, da u njihova polja ne ulaze ulini psi koji su proitali i nauili njihove kodove. Biva propitivan i kanjen zbog neoekivana znanja/sree, zbog straha vie kaste da se ne priblii njihovu rangu. On je svoj status, svoju poziciju u polju zaradio igrajui igru. Iako je u svom drutvu pripadnik kaste, kritikim je promiljanjem Jamal svoj revolucionarni subjekt. Aktivno je vrio svoju, rijeima Blocha, (s)mislenu nadu. Matanjem je pruio otpor vladajuim obrascima ime je ovaj film moda elio afirmirati nadu i probuditi je u otuenoj publici.

Gdje je nestao kozmopolitizam?

Progovara se i o problemu eksploatacije, otuenja na globalnim prostorima gdje se uz nagomilane probleme kao posljedica globalizacije/rekolonijalizacije nekontrolirano gradi. Nasuprot velebnim hotelima u sjeni prljavtine ue slamovi nevidljive klase19. Uvijek je lake viriti u tue dvorite, no jo se nije na ovaj nain ekranizirala zapadna nevidljiva klasa. Upravo zato to je naa, ne elimo je vidjeti. Ipak, smatram da ovaj hibrid klase i roblja dopire do zapadne publike, no to kao da je samo ostavilo jo jednu negativnu predrasudu prema Orijentu. Kada bi se uspjelo dotaknuti ono malo kozmopolitskoga u nama moda bi nevidljiva klasa nestala. No, na koji nain mi funkcioniramo? Udobno smjeteni u naslonjaima multipleksa, guei se u kokicama gledamo priu o neemu dalekom. okirani smo prikazanim ivotom siroia i svjesni smo da neki upravo sada prose bosi na ulicama te da upravo sada djevojice pleu zavodniki pred mukarcima, ali tko smo mi da se upliemo u njihovu kulturu? Revolucionarni subjekt postoji samo u marksistikim knjigama i na filmu.

088.

Klase iz kapitalistike perspektive, u indijskoj kulturi kaste. Ta razdioba zapravo otvara dobru raspravu kulturnih razlika koje utjeu na analize.
19

Orijentalizam Postojanje Orijenta

Filmska je ekipa igrala na sigurnu kartu egzotine privlanosti europskoga izuma Orijenta. Vano je uoiti i nacionalno drugaiji nain sporazumijevanja s Orijentom. Said tvrdi da ga drugaije doivljavaju Amerikanci, Francuzi ili Britanci. Tada se u ovom sluaju ne moe zanemariti britansko podrijetlo redatelja, ne moe se zanemariti da pristupa Orijentu kao Europljanin. Nije se mogao odvojiti od svojih ivotnih okolnosti, niti injenici da pripada odreenom skupu vjerovanja i nekoj klasi i drutvenom poloaju (Said, 1999.). Odluka za kreiranje orijentalnoga filma potvruje Saidovu konstataciju da je Orijent mjesto na kojem se kriaju ameriki interesi jer da nije bilo Orijenta, ne bi bilo ni Oskara, niti vrtoglavoga profita, niti slave i uspjeha. U toj Drugosti on i dalje ostaje nemoan dok e se Zapad na njemu jo vie obogatiti i uvrstiti dominaciju. Time to je Orijent uvijek reprezentiran od drugoga nikada nema prirodne reprezentacije, ime bi, prema Saidu, i ovaj film bio smatran produktom zapadnih tehnika iz kojih je proizala nevjerodostojna reprezentacija. Tim se tehnikama nama Orijent uinio postojeim, no, moramo sauvati Saidovu opreznost koja istie da dogovoreni kodovi kojima se prezentiralo uope ne ovise o tom dalekom Orijentu.

Razotkrivanje tajni

U njegovu prikazu vaan je nain gradnje strukture, narativa, slika, motiva jer time se Zapadu razotkrivaju tajne Orijenta (Said, 1999.). Orijentalizam uvruju indijski glumci i glumice. Takoer, scene djetinjstva odvijaju se na indijskom jeziku. Prikazana je Indija kakva se esto skriva, nije samo prljava i siromana, ona nam pria socijalnu priu. Vie se ne snima u holivudskim studijima, kamera prati slamove gdje ljudi doista ive. Te scene popraene su relativno orijentalnom/suvremenom glazbom. I time se Orijent eli pribliiti gledateljima/ gledateljicama. Ucrtan je i na oslikanim Latikinim rukama, u tradicionalnim indijskim nonjama, nakitu, u indijskoj hrani na guvovitoj, prljavoj ulici, u hinduizmu, patrijarhatu, siromatvu, bogatstvu Taj Mahala, itd. Osim orijentalnih prikaza jedan od tipino bolivudskih elemenata jest i ples na kraju filma. Iako moda, holivudski nelogino, glavni likovi pleu20 navodno indijski ples s elementima modernoga zapadnog stila. Pogledamo li iz orijentalistike perspektive model orijentalne ene, shvaamo da ona ne govori o sebi ni u filmu, niti predstavlja svoje osjeaje. Oni su uvijek bili odreeni od strane mukaraca. Tako, i kada napokon Latika naputa mua, koji za nju govori i koji je predstavlja (Said, 1999.), bjei do Jamala koji e opet odrediti njene osjeaje i postupke. Orijentalna ena naa je dvostruka margina. Film progovara o jo jednoj orijentalnoj drugosti Islamu. I ovdje je muslimanski identitet predstavljen kao negacija drugoga. Jamalova obitelj nije hinduistika i biva napadnuta. I u tom kontekstu, daleko od Zapada, taj se identitet predstavlja negativno. Policija je mirno promatrala sukob kao da su muslimani potpuno zapostavljeni od sustava. Za odgovor na pitanje o Rami zasluan je problem identifikacije. Naime, Jamal se identificirao kao negacija Drugoga u ovom sluaju kao nehinduist. Napadom
Bollywood to inae ini kako bi pokretima tijela naglasio znaenje glazbe koja je od vrlo velike vanosti te ak moe uiniti film loijim.
20

089.

na slam, njegov je muslimanski identitet bio ugroen vidjevi djeaka Ramu, shvaa da je on drugi i bjei. Reenicom Da nije bilo Rame i Alaha moja bi majka jo bila iva21 kao da se odrie toga dijela identiteta jer mu nije donio nita dobro. Jamal nigdje i nije prikazan kroz identitet muslimana, dok se Salim prikazuje kako moli, i to prije no to e poiniti ubojstvo. Tu je skrivena velika zapadna osuda Islama.

Zapadna oprenost
Glumaka je postava izvorna, ali ona je inila to joj je zapadni redatelj naredio. Dakako, tu su oni mogli kalkulirati i u tom preuzimanju znaenja zadrati neprevodivi ostatak. Moda je tu ipak dan mali prostor orijentalnom djelovanju. Gruba stvarnost orijentalnoga ivota suprotstavlja se Zapadu u turistikim scenama. Tu mo varira na razliitim stupnjevima sloene hegemonije, a odnosi dominacije se mijenjaju. Siromani Indijci preveslat e ekonomski nadmonije turiste i u tom trenutku okrenuti mo u svoju korist. Zapad se prikazuje kao orijentalna negacija, prvenstveno kroz bogate turiste. No, i kao naivne, lakovjerne turiste koje e nadmudriti indijski djeak. Taj minus ispravili su scenom krae djelova automobila kojom poruuju da se Orijent ne zna civilizirano susresti sa Zapadom. Dok policajac tue Jamala, turisti su ti koji e ga braniti. On im time pokazuje pravu Indiju. Nakon toga uslijedit e jedna od smjenijih situacija filma, tipino holivudska, u kojoj turistica govori: A, ovo je prava Amerika. Time Jamal dobiva sto dolara. Amerika, nema to.

Mogunost orijentalnoga odgovora

Moda e se nama initi da je scenarij nastojao biti napisan iz pozicije potlaenih, to zagovara Sara Suleri, no moramo biti svjesni da je to samo jedan vid itanja dalekih orijentalnih potlaenih. Ovaj diskurs moda je samo potvrdio dominaciju toke gledita treega lica. Moda oni o kojima se u filmu govori sebe vide upravo tako, kao objekte. To im onemoguava polazite od njih samih, kako smatra Bilgrami. No, od sebe je poao i Salman Rushdie koji je roman i film procijenio otrcanom nerealnom fantastikom. A to su filmovi negoli upravo to? To je ovjek osuen na smrt jer se svojim djelom suprotstavio vjerskoj ideologiji. On se samo elio boriti protiv fundamentalizma, kao i ovaj film na neki nain, jer se i ovdje daje prilika siromanima za uspjeh ime se tvrdi neutemeljenost neke vrste fundamentalizma.Orijent je ovim filmom filtrirajue prodirao u zapadnu svijest, ime se orijentalistiki film zacementirao u opu zapadnu kulturu.

21

090.

Citat iz filma.

Spas revolucionarnog subjekta

Sie filma je prikazao neobinu ivotnu priu koja se vrti oko opsjednutosti enom. U dominantnu heteroseksualnu matricu patrijarhalne strukture, nemir je unijelo popravljanje mukosti koje nas je nakratko podsjetilo na krize i slabine mukaraca dok se trude ovladati svojim objektom udnje, dok se trude osvojiti pasivnu enu. Ta se pria sakrila pod okrilje Orijenta, ije nam tajne ovaj film pokuava otkriti. ini to iz zapadne perspektive koju nudi kao oprenost i time ne doputa veliku slobodu odgovora Orijenta, na kojem je Zapad zaradio. Jer kapitalizam je svugdje na djelu, on stvara popularnu kulturu, mi smo toliko uronjeni u njega da ga niti ne primjeujemo, a globalizacija samo pomae njegovu perpetuiranju. Nauio nas je konzumirati i nau zabavu. Uitke pronalazimo u televizijskim kvizovima koji propituju naa znanja, a sve u svrhu potronje spektakularne zabave. Jamalovo sudbinsko znanje pokazalo nam je put moi u drutvu. Ono usaeno, izopaeno u nama moemo nadvladati pronalaskom puta izmeu tehnika znanja i strategija moi. Jer, nejakim je biima preostalo tek posluiti se ponuenim i manevrirati izmeu nejednakih snaga. Spas revolucionarnoga subjekta ne moemo ekati i moda taktiki izigranom sreom pronaemo vlastito mjesto u nametnutoj nepravdi.

Bibliografija Bilgrami, Akeel: "What is a Muslim". Critical Inquiry, ur. Appiah, K. A., Gates, H. L. vol. 18. br. 4., 1992. Entertainment Official web site, preuzeto 12. 5. 2009. apo-mega, J. et al.: Etnologija bliskoga: poetika i politika suvremenih terenskih istraivanja, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 2006. De Certeau, Michel: Invencija svakodnevice, Zagreb: Impresum, 2002. Debord, Guy: Dovreno odvajanje u Drutvo spektakla, Zagreb: Arkzin, 1999. Fiske, John: Television culture, London: Routledge, 2006. Foucault, Michael: Znanje i mo, ur. H. Burger. Zagreb: Globus, 1994. Fox Searchlight Official web site: Slumdog millionare, preuzeto 2. 3. 2009. Haralambos, Michael; Heald Robin: Uvod u sociologiju, Zagreb: Globus, 1994. McRobbie, Angela: The uses of cultural studies, London: SAGE Publication, 2007. Mulvey, Laura: "Vizualno zadovoljstvo i narativni film", Razlika asopis za kritiku i umjetnost teorije. br. 3-4, 2003. Said, Edward: Orijentalizam, Zagreb: Konzor, 1999. Suleri, Sara: "Woman Skin Deep: Feminism and the Postcolonial condition". Critical Inquiry, ur. Appiah, K. A., Gates, H. L. vol. 18. br. 4., 1992. Vojkovi, Saa: Filmski medij kao (trans)kulturalni spektakl: Hollywood, Europa, Azija, Zagreb: Hrvatski filmski savez, 2008.

091.

K-PAX:
MJESTO ONKRAJ

RAZUMA
LUD JE SAMO ONAJ CIJA SE LUDOST

Karolina Hrga

NE POKLAPA S LUDOCU VECINE.

(Samuel Beckett)
092.

ustanova vuku velike korporacije i proizvoai lijekova koji obueni u bijelo, koraaju kao u posmrtnom maru. ivot se poslunika oduvijek, a posebiPromiljanja o raskrinkavanju binarnih ce danas, moe dobro utriti: iako nas opozicija razum/ludilo, na tragu de- lijee, mi i dalje bolujemo. konstrukcije na Derridain nain, naEstetika tijela na kapitalistikoj trnici gnala su me da jo jednom preispitam ivota, danas je bitnija od estetike dustvarnost koju ivimo. Struktura ljude. Sukladno takvu nainu ivota i skoga ivota konstruira se oko njegova vrednovanja, kriza identiteta najmanje centra, koji se ini kao apriorna datost. je to se pojedincu koji ivi takav ivot Uloga toga centra/sredita iako naomoe dogoditi. Preokupiranost materiko smislena jer ivot se, bez organizijalnim, drutvena sprega, zauzdavanje rano posloene prie, koji ima svoju slobodne volje i proizvodnja vrijednoishodinu toku, ini nemoguim sti koje to nisu, dovodi do procijepa ipak je daleko banalnije prirode, svrlinosti u pojedinca, jer su sigurna hovita manje za pojedinca, a vie za struktura i sredite drutveni konstrudrutvo. Organizirana struktura ograkti, postojani koliko i iluzorna sigurniava njezinu slobodnu igru, kao to nost koju pruaju. Pojam centrirane pojam centriranoga sredita slobodnoj strukture zapravo je pojam slobodne igri daje prostor, istodobno joj ga oduigre utemeljene na osnovnom tlu, slozimajui. bodna igra koja je zasnovana na Strukturirana stvarnost miljama je da- osnovnoj nepokretnosti i vrstoj sigurleko od stvarnosti slobodne igre te ona nosti, a koja je sama po sebi izvan dosama po sebi asocira na klaustrofobi- sega slobodne igre. Uz tu sigurnost ni prostor koji nas prije ili poslije pre- tjeskoba moe biti svladana... tvara u depresivne astmatiare u borbi (Derrida, 1971., 196.) za posljednji udisaj. Postmoderni, neoProblem nastaje kada pojedinac shvati kapitalistiki teror pretvorio nas je u da nema sigurnosti, a sistem mu nije doglobalne antijunake Procesa. I svima pustio da u slobodnoj i nesigurnoj igri nam se sudi, a da ne znamo zato, jo iskonstruira svoje obrambene mehanizse k tomu bjesomuno koprcamo u me jer da mu to dopustio, uinio bi to mranoj sobi vlastita uma i poput jo nautrb sebe samoga jer svjesniji pojejednoga Kafkina antijunaka proivljadinac jest pojedinac, koji je sposoban vamo svoj preobraaj, u nekoga ili nereagirati i svrgnuti sistem koji ne valja. to, stranije i stvarnije od bilo kojega horora ikada pogledanog. Pitanje je sa- Namee nam se bezbroj pitanja bez jamo koliko glasno emo se oduprijeti i snoga i konstruktivnoga odgovora. hoemo li to uope uspjeti jer drutvo Gdje zavrava razum, a poinje ludilo? je, za one glasne koji se ne artikuliraju Nalazi li se razum onkraj ludila ili lukako treba ili kako se to od njih oeku- dilo onkraj razuma? Tko postavlja graje, institucionaliziralo i pripremilo nice i uvjete onoga to je normalno, a ustanovu za koju danas postoji nebro- drutveno prihvatljivo te je li sve drujeno mnogo sofisticiranih medicinskih, tveno prihvatljivo ujedno i normalno? strunih naziva, ali onako puki nazi- Jesmo li mi oni koji mislimo da jesmo vaju se jo i ludnicama. Iza takvih se ili smo onakvi kakvima nas drugi vide? Gdje poinje osobni, a zavrava kolektivni identitet? Derrida je dekonstruirao binarne opozicije, dokazujui da jedna nema superiorniju poziciju

093.

094.

nad onom drugom, i da one ne postoje zasebno, ve izlaze jedna iz druge u svakom trenu mijenjajui svoj oblik i poziciju. Moda ak i nisu opozicije, ve dio zajednike, jedne, jedinstvene cjeline koja nema svoje ishodite, nego je sama svoj poetak i kraj. Zanimljiv primjer dekonstrukcije ludila pronalazimo u filmu K-PAX, iz 2001. g., znanstveno-fantastinoj drami, redatelja L. Softleya o mentalno poremeenoj osobi koja tvrdi da je vanzemaljac. Glavnoga (anti)junaka utjelovio je izvrsni Kevin Spacey. Radnja filma zapoinje scenom na autobusnom kolodvoru gdje ena biva opljakana, a Prot (Spacey) joj pokua pomoi. Na uviaju policija uzima podatke oevidaca, a Prota, koji tvrdi da je s drugoga planeta, odvode na psihijatrijski odjel, gdje sluaj dobiva renomirani psihijatar dr. Powell (Jeff Bridges). Prvi kontakt Prota i Powella tee otprilike ovako: Dr. Powell: Znate li zato ste ovdje? Prot: Naravno, Vi mislite da sam lud. Dr. Powell: Mi preferiramo vie rije bolestan. Misli li da si ti bolestan? Prot: Moda, malo sam nostalgian za domom. Dr. Powell: A gdje je to ? Prot: KPAX. Odnos bolesnik pacijent, koji se tijekom filma razvija u neobian prijateljski odnos, igra je razliitih rubnih znaenja u kojima se sukobljavaju, ali i pretau jedno u drugo opozicije razum i ludilo, racionalno i iracionalno, pokazujui koliko je tanka granica koja ih dijeli, dovodei u pitanje i samo postojanje granice. Ako dolazite iz svemira, kako to da onda izgledate kao ja ili bilo koje drugo ljudsko bie sa Zemlje? nastavlja ga provocirati Powell, na to mu Prot odgovara protupitanjem i lucidnim obrazloenjem: Zato je mjehuri sapunice okrugao? ...on je okrugao jer taj oblik najbolje iskoritava energiju, sukladno tomu na Vaem planetu izgledam vie kao Zemljanin, ali na KPAXu, izgledam kao KPAXanin.

U vremenu koje provodi na promatranju, Prot na svome odjelu mijenja i pozitivno utjee na druge bolesnike, vraajui im nadu i dostojanstvo, te oni poinju ozdravljivati. Jedna od njih je i ena koja dane provodi ne izlazei iz sobe. Ona sjedi za stolom pomno dotjerana, iz dana u dan ekajui nekoga. Prot je jednoga dana upita: ...Koliko dugo ekate ? na to mu ena spremno odgovara: 11 godina. Neki to mogu smatrati ludim ali ja to radije nazivam romantinim. Bolesnika koji se paranoidno bojao bakterija Prot suoava sa strahom, i on naposljetku skida masku. Prot najavljuje svoj skori povratak na planet K-PAX, to se svidi ostalim bolesnicima od kojih svaki prieljkuje da povede ba njega. U jednoj sekvenci Prot razgovora s mukarcem koji mu u svojoj ispovijedi kae sljedee: Neko sam radio kao vratar u Plazi ali nakon 15 godina poeo sam primjeivati nesnosan smrad... svi su smrdjeli...i onda su me smjestili ovdje, a ovdje smrdi najvie. Ti ne smrdi. te mu kae: Molim te, povedi me sa sobom kada bude odlazio. Film otvara dvojbu granice (zdravo) razumskoga. Na trenutke se ini da biti lud znai biti normalniji od onoga to se smatra normalnim. Bolesnici osjeaju, vide i razumiju vie negoli cijeli znanstveni tim doktora, astronoma i inih uenjaka. Oni su jednostavno, i pored savrenih osjetila, gluhi i slijepi od silnoga znanja. Postavlja se pitanje, koliko dravni aparat i formalno obrazovanje moe u procesu svoje regrutacije te modifikacije pojedinca u marljivoga, drutvu korisnoga poslunika, ugasiti sirovu lucidnost uma? Je li Prot doista bie s druge planete, nekoga boljega i sretnijega mjesta, iji

stanovnici znaju razlikovati dobro od zla, i bez intervencije represivnih mjera? Teko nam je to i zamisliti. Dr. Powell: Kakva Vam je struktura drutva na KPAXu, imate li vladu...? Prot: Nemamo potrebe za njom. Dr. Powell: Kako znate razlikovati onda dobro od loega? Prot: Svako bie u svemiru to zna. Dr. Powell: A to kad netko poini zloin, ubojstvo, silovanje, kako bi ga kaznili? Prot: Vi ljudi, ivite ivot po naelu oko za oko, zub za zub...imate Isusa, Budu a ne razumijete ni kranstvo ni budizam...ponekad se pitam kako ste uope tako daleko dogurali. Dr. Powell otkrivajui istinu pokuava Prota suoiti sa injenicom o njegovu pravom identitetu. Redatelj i lik doktora trae racionalno rjeenje, pokuavajui postaviti dijagnozu bolesti. Njegov se identitet bia s druge planete dekonstruira u ljudski identitet. Prot je nekada bio Robert Proter, zaljubljenik u zvijezde i talentirani astronom, dobar suprug i otac. ivio je obinim i sretnim ivotom u jednom malom provincijskom gradiu. No, jednoga sunanog dana, vraajui se s posla, u kui zatie provalnika kako stoji nad beivotnim tijelima njegove supruge i djeteta. U trenutku oaja, ubija ubojici svoje obitelji i baca se u oblinju rijeku, nadajui se smrti. Iako u filmu nije posve jasno kako, Robert Proter isplivao je na drugu stranu obale, ali ovoga puta kao Prot, stanovnik nekoga savrenijeg, sretnijeg planeta K-PAX-a. Robert Proter tada je doista umro. Identitet ljudskoga bia, i svega to je do tada bio, ostalo je nepovratno leati na dnu rijeke. Pa kada mu dr. Powell jednoga dana kae: Ti si Robert ProterProt!

Moe li barem prihvatiti mogunost da si ljudsko bie? Prot mu na to odgovara: Prihvatit u da sam ja Robert Proter, ljudsko bie, ukoliko vi prihvatite mogunost da sam ja s planeta KPax. Pri odlasku iz prostorije, Prot mu znakovito dobacuje: ..Sada kada si ga pronaao, Roberta, pazi na njega... I sam je dr. Powell na trenutke povjerovao u Prota, da bi ipak racionalno pomirio svoje nerazumne sumnje razumnim i racionalnim otkriem koje opravdava i potvruje Protovo ludilo. Meutim, barem je nakratko doveo u pitanje autoritet njegova formalno i drutveno neupitnoga cogita. Ovdje moemo kod dr. Powella prepoznati Odluku o kojoj govori Foucault preispitujui samodiobu logosa, jer upravo je ta Odluka toka prijepora kojom logos u nekom trenutku prekida dijalog i protekcionistiki podie ogradu1, sam postajui ograda ne bi li zatitio svoj razumski dio. Meutim, Derrida napominje da ona istovremeno i spaja i razdvaja razum i ludilo. Ona se ovdje mora razumjeti i kao izvorni in zapovijedi, fiata, dekreta, i kao raskid, cenzura, razdvajanje, discesija.2 Film ispreplie tanke, fine slojeve zbilje i fikcije koji se jedan s drugim isprepliu u igri viestrukih znaenja. U jednoj od zavrnih scena Prot s gotovo opipljivom slau jede bananu s korom, a semiotika scene postaje metaforom zdravorazumskoga ludila. Na dan kada je najavio svoj odlazak/ povratak, doista se dogaa neto neobino: nadzorne se kamere ugase, a ogromne koliine svjetlosti ispune kadar. Gledatelju se uini da je Prot doista nestao. Meutim, pronalaze njegovo beivotno tijelo na podu sobe u katatoninom stanju te zamjeuju nestanak jedne pacijentice. Izvravajui
1 Na francuskom se jeziku izraz le gardefou sastoji od glagola garder, to znai tititi (od), uvati, (za)drati te od rijei fou to znai lud, luak, tako da bi izraz doslovno znaio mjesto na kojem se dre luaci (Derrida, 2007., 41. 2 J. Derrida u svojoj knjizi Pisanje i razlika analizira i polemizira s M. Foucaultovom arheologijom tiine ludila i razdiobom logosa na razum i ludilo (bezumlje).

095.

svoje obeanje, Prot je sa sobom poveo Bess. Iako Prota iznose na nosilima, ostali bolesnici vjeruju da je Prot otiao na bolje mjesto, svoj K-PAX. Privlano je vjerovati u K-PAX, planet okruen sa sedam grimiznih mjeseca, tisue svjetlosnih godina udaljen od Zemlje, Protov i na imaginarij. Nadajmo se kako jedan takav planet, gdje svako bie zna razlikovati dobro od loega, a banane u kori imaju bolji okus, ipak negdje postoji, jer cijeli je svijet ludnica i ludnica je cijeli svijet. I kaotian i urnebesan, i crn i bijel, malo lud i vrlo, vrlo rijetko normalan. Prot je otiao i za sobom ostavio poruku: Vraam se uskoro ...Mi KPAXani ivjeli smo dovoljno dugo da nauimo da se Svemir iri pa se smanjuje...i opet e se proiriti. Ovaj se proces vjeno ponavlja...no ne zna da e sve biti kao to je sada, kada se Svemir proiri. Sve pogreke koje poini sada, opet e ponoviti. Svaku svoju pogreku, nebrojeno puta e poiniti. Stoga ti savjetujem da ovoga puta uini kako treba jer Sada, to je jedino vrijeme koje ima na raspolaganju. Dekonstrukcija ludila ujedno je dekonstrukcija razuma jer to je to razum, negoli rubno ludilo, a ludilo poetak razuma? Moda ne treba uope govoriti o rubnom krajoliku jednoga i drugoga pojma, ve o sloenoj penetraciji jednoga u drugo. Ludilo je u nae vrijeme postalo neka vrsta izgubljene istine, objanjava M. Foucault (1961.), koji ispisuje arheologiju jezika tiine, necenzuriranoga jezika ludila prognanog iz povijesnog totaliteta jezika razuma koji je ujedno i jezik psihijatrije, Bibliografija izrastao iz drutvenog i dravnog razuJacques: ma. Dakle, postavlja se pitanje koji je Derrida, ahinpai,Pisanje i razlika, Sarajevo/ Zagreb: 2007. cogito pravi, i moemo li uope govo- Derrida, Jacques: "Struktura, znak i igra u obradi riti o jednom ili ih postoji vie, kako ljudskih znanosti". Suvremene knjievne teorije,
ur. M. Beker. Zagreb: Matica hrvatska, 1999. Foucault, Michel: Istorija ludila u doba klasicizma, Beograd: Nolit, 1980.

spominje Derrida u svojoj raspravi s Foucultom. Dovodei u pitanje tezu svoga uitelja je li uope mogue pisati o ludilu i njegovoj arheologiji tiine, a da se ona ne artikulira jezikom onoga cogita kojega se eli svrgnuti, jer u drutveno-povijesnom kontekstu on i njemu samome daje legitimitet (oduzimajui mu autoritet) da kritizira sintaksu jezika kojom se i sam artikulira. Uzimajui ludilo kao glavni i jedni subjekt moi, Foucault ne uspijeva izbjei zamku vlastite negacije. U konanici, hoemo li kraj ovoga filma iitati kroz tiinu ludila ili drutveno uvjetovanim (ali i jedinim kojega poznajemo) logosom (klasicistikim ili postmodernistikim), posve je nevano....Hou rei da tiina ludila nije izreena, ne moe biti izreena u logosu te knjige, nego se moe uiniti prisutnom neizravno, metaforiki, kroz patos knjige, ako mogu tako rei rabim ovu rije u njezinu najboljem smislu. (Derrida, 2007., 40.) Kada bismo to preveli na jezik ovoga filmskoga narativa, mogli bismo se sloiti da je i njegov kraj izreen u svoj ljepoti njegova metaforikoga patosa jer je i on sam, ni manje ni vie nego tiina ludila izreena kroz artikulaciju cogita/razuma, onoga istoga koji drutveno potpisuje i opisuje njegovo postojanje ma koliko ga negirao, i kroz arheologiju i kroz povijest ljudske vrste i njezina postojanja. Ipak, preispitivanje zdravoga razuma, i to onoga kojega nam propisuju kao naputak za dobar, zdrav i uspjean ivot, jedino je to nam preostaje u vremenu u kojem se ini da je ludilo ono od ega trebamo zazirati.

096.

TEORIJA
O TEORIJI
Donatella Gasparini
vesti u pitanje ustajalu teoriju, dok sadraj objavljuje roenje nove teorije. Na taj je nain autor po prvi puta objavio dekonstrukciju, koja je subverzivna, neuhvatljiva, pomina, preispitujua, koja razgrauje, poput mitskoga feniksa izgara u plamenu nunoga za promjenu kako bi se nanovo iz njezina istoga pepela rodila, ukorijenila se, u obliku dekonstrukcionizma. Derrida objavljuje i diffrance i to ini diferencijacijom teorijskih pristupa, a njegovi tragovi i nadomjesci (uvedenoga pojma i njegovih naziva) slue kako bi itatelju ukazali na gotovo beskonaan raspon moguih itanja teksta. Derridain je naslovni esej u sutini esej o znaenju i nastajanju teorije i njezinih izvedenica. On smatra da je uvoenje teorije odnosno teorijskih stanja koja su usko povezana s kontekstom vlastitoga nastanka, u znanost o knjievnosti proizvelo novu multidisciplinarnost stoga to se teorija ne svrstava svojevoljno niti u kategoriju znanosti niti u kategoriju filozofije, no artikulirana je na naine koji su uvelike utjecali na propitivanje i destabilizaciju njihovih temelja. Rije je o eseju ija forma najbolje podupire teorijske pojmove karakteristine za autora, a nain pisanja objavljuje stanoviti otpor koji e do-

DERRIDAINA

097.

to je ta teorija?
Teorija o kojoj pie Derrida u tekstu Some Statements And Truisms About NeoLogisms, Newisms, Postisms, Parasitisms, And Other Small Seismisms nije znanstvena teorija, ona nije teoretizacija ili skup teorema, meutim ona nije ni filozofski koncept teorije odnosno teoretike (theoretics). Teoriju Derrida poistovjeuje s teorijskim stanjima (states of theory), irim prostorom fenomena trans, inter i multidisciplinarnih pristupa. Citirajui Jonathana Cullera on ukazuje na to da teorija referira na djela koja su uspjela izazvati i preokrenuti naine razmiljanja unutar polja kojima, zbog analize jezika, uma, povijesti ili kulture izravno ne pripadaju, nudei na taj nain nove profile oznaavanja. Takva je fluktuacija, izlaz iz vlastitih pretpostavljenih domena, obogaujua i pozitivna, no ujedno i zastraujua jer moe ukinuti granice samih teorijskih stanja. Teorija ne smije nositi titulu znanosti ili filozofije zato jer nju prati specifian oblik propitivanja i pisanja kao i propitivanja pisanja koja su destabilizirala aksiome, same temeljne sheme znanosti i filozofije kao i kategorije epistema i paradigmi odnosno povijesti ideja. Derrida takav jedan scenarij smatra posljedicom dekonstrukcije koja je dezorganizirala ne samo prethodno navedene kategorije i potkategorije, ve i aksiome znanja prisutne i unutar samih teorijskih stanja poput lingvistike, psihoanalize, feminizma i strukturalizma. Dekonstrukcija shodno tomu uvodi princip dislokacije ija je posljedica jetty. Pojam jetty oznaava s jedne strane snagu ili energiju pokreta, odreeno trvenje, a s druge institucionalnu i protekcionistiku konsolidaciju koja Derridau slikovito asocira na pristanite za brodove. Prvi definirani sadraj naziva destabilizirajuim jettyjem, a drugi stabilizirajuim jettyjem. Destabilizirajui jetty tie se dekonstrukcija, on je promjenjiv, neuhvatljiv i proizvodi teorijske otpore iako je sam po sebi paradoksalno ve teorijski otpor koji generira teoriju i teorije, ali ne i filozofske teoretizacije zato jer destabilizira pretpostavke objektivnosti. Stabilizirajui jetty predstavlja takozvane istinite iskaze truizme, ponovna usvajanja dekonstrukcija i reakcije na njih u obliku dekonstrukcionizma, marksistikih ili novo historistikih teorija, tj. diskursa protiv teorije. Razlika izmeu ta dva sadraja jettyja nije razlika izmeu pokreta koji daje sluaj(nost) i inertnoga vraanja sluajnosti i ivota prema vrstoi statinoga edificirajuega jettyja jer, kako to Derrida kae, jedan jetty s ili bez relacije s drugim ne postoji, on nije konzistentan, nema statusa, nema vlastitoga prostora djelovanja, on se jednostavno ne zbiva. Dekonstrukcija na taj nain nema isto tako nikakvoga teoretskoga

098.

statusa, prostora ili konzistencije manifestnoga. Ona ne ulazi u podruje teorije zato jer pokazuje nemogunost zatvaranja u organiziranu mreu teorija, zakona, pravila i metoda. Ona nije niti regionalna (primjerice knjievnost), jer dekonstruira hijerarhizirajuu strukturu, niti teorija o teoriji, jer je uvijek oblik otpora, uvijek etiko-politika teorija. Otpor se odnosi na ono to ugroava, nadilazi i destabilizira postulate koherentne teorije, no u ovom sluaju otpor rekonstruira stasis u odreeni sistem, metodu ili disciplinu. Destabilizirajui jetty dakle generira takve teorijske otpore, a ovaj oblik otpora teoriji ne sastoji se u reaktivnoj opoziciji teoretizacijama ve na redovitoj dekonstrukciji filozofskih pretpostavki i postojeih teorija. Meutim samo nadilaenje teoretizacija neizbjeno trai stvaranje novih, kao rezultat ponovna usvajanja. Naime, ponovnim usvajanjem formi otpora utemeljuje daljnju konsolidirajuu i stabilizirajuu strukturu jettyja. On tako gradi teorije, nudi teze, organizira metode i discipline koje proizvode strukture teorijskih stanja. Jedan je stabilizirajui jetty koji ukljuuje veinu destabilizirajuega jettyja (osim rezidualnoga, divljega ostatka), primjerice, poststrukturalizam odnosno dekonstrukcionizam.Formalizacija odreene strateke potrebe destabilizirajuega jettyja podie sistem tehnikih pravila, metodolokih procedura, naina i vrsta znanja, principa i teorema. Dekonstrukcionizam nije monolitski sistem, ali openiti dekonstrukcionizam se razotkriva i do odreene granice osnauje svakoga puta kada se destabilizirajui jetty priblii i ustolii u setu teorema, svakoga puta kada jedna ili openito teorija samu sebe prezentira. Takva dijalektika nije liena rizika poput gubljenja esencijalistike snage i ekscesa koji se sastoji u premjetanju i uzdrmavanju sveukupnoga filozofskoga temelja, kao ni rizika rekonstruiranja destabilizirajuega jettyja kao

filozofiju dekonstrukcije, totalitarnu metateoriju. Derrida otvara polemiku s marksizmom i novim historizmom koji, prema njegovim rijeima, miljenje o dekonstrukcionizmu grade prema slici istoga kao formalistikoga, estetikoga, nesvjesnoga stvarnosti i povijesti, zatvorenoga unutar jezinih okvira, igara rijei,knjiga,knjievnosti, nezainteresiranoga za politiku. Derrida smatra da se te dvije teorije utemeljuju u reakciji spram dekonstrukcionistikoga poststrukturalizma koji je i sam po sebi slika ili stabilizirajue ponovno usvajanje dekonstrukcije, odnosno destabilizirajuega. Marksizam smatra teorijom, dok novi historizam asocira s reakcijama protiv teorije, no njihove su slinosti u tom to njihove najznaajnije crte dolaze iz destabilizirajuega jettyja i sastoje se od njihove izraene opozicije stabilizacijskom dekonstrukcionizmu. Smatra nadalje da je dekonstrukcija puno manje zatvorena unutar okvira jezika zato jer zapoinje upravo direktnim napadom na logocentrizam. Poststrukturalizam i dekonstrukcija dislociraju granice, okvire teksta odnosno konteksta, a to je element koji novom historizmu nedostaje. Dekonstrukcija zapoinje dvostrukom gestom, kritikom historicizma, odnosno stvarnosti, i kritikom teorija o svjetskim pogledima, empirizma, relativizma i skepticizma kao kategorija koje pretendiraju na cjelinu stvarnosti. Energija destabilizirajuega jettyja na taj je nain motivirana zanimanjem za povijeu i stvarnou ivljenoga iskustva, to neizbjeno vodi destabilizaciji odreenih povijesnih koncepata i njihovih trenutnih izvedenica. Nitko ne moe tako radikalno sumnjiiti vlastite rijei kao to on ini sa svojima. (Holquist, 1986. u Biti, 2000.) Derrida svoje koncepte neprestano mijenja s obzirom na kontekst uporabe, svoju argumentaciju zakriva, umotava u koprene tragova i nadomjestaka koji

099.

podcrtavaju razlike da bi nas na kraju teksta upozorio da je ono to smo dosad o tekstu mislili jednostavno krivo, da smo zabludjeli nepresunim meandrima teksta te da nae itanje mora poeti ispoetka, dekonstruirajui sloj po sloj. Derrida destabilizira itatelje. Zapravo nas ponovno eli nauiti itanju, ali jednom itanju kojega treba unaprijed prihvatiti kao nemoguega, kako bi ukazao na naine na koje se znaenje beskonano reproducira i kako bi uzdrmao sve postojee temelje, relativizirao samu kategoriju znaenja. Takav je i njegov pojam jettyja koji se sastoji od dviju sila. Jedna se tie dekonstrukcije koja eksponira neosvijetene samorazumljivosti kroz koje binarne opozicije djeluju, a vezana je za ona mjesta gdje strategije teksta rade protiv logike njihovih istih argumenata, odnosno tenzije izmeu onoga to tekst eli rei i onoga to je primoran da znai. Derridain esej upravo to i radi te je, stoga, ve sam po sebi politiki in. Derrida naime kroz vlastiti stil pisanja ponajbolje jo iskazuje svoja uvjerenja, otvoreno napada ideju o univerzalnom fiksiranom znaenju. Govori o otporu teoriji koji stvara nova intelektualna vrenja da bi na kraju bio hegemonijski obuhvaen od strane stabilizirajueg jettyja, institucionalizirajue sile koja prua zatitu i sigurnost u obliku dekonstrukcionizma, teorijskoga temelja. Odnos izmeu te dvije sile koje djeluju kao jedna, odnos je neprestanoga prevladavanja, otpora i usvajanja, izlaska izvan kategorija i nove kategorizacije. Tu se raaju razliiti -izmi. To je odnos iz kojega se raaju teorijska stanja, stanja koja su promjenjiva, nestabilna, neuhvatljiva kao i supstanca od koje su sazdana, principa dislokacije ija je posljedica strujanje snaga subverzivnih i institucionalizirajuih jettyja. Dekonstrukcija dakle nije teorija, ona se uvlai posvuda, ali nigdje je nema. 0100.

Prema Derridai ona nije niti znanstvena teorija niti filozofija, ona je ono to se dogaa u drutvu, politici, diplomaciji, ekonomiji, povijesnoj stvarnosti. Ona je sluaj. Sluaj odreenoga kronotopa koji proizlazi iz nekoga teorijskoga otpora i koji biva posljedino katalogiziran kao -izam, i tako u nedogled.

Bibliografija Barker, Chris: Cultural Studies. Theory and Practice. London: Sage Publications, 2004. Biti, Vladimir: Pojmovnik Suvremene knjievne i kulturne teorije. Zagreb: Matica hrvatska, 2000. Derrida, Jacques: "Some statements and truisms about Neo-Logisms, Newisms, Postisms, Parasitisms, And Other Small Seismisms", The states of theory: History, art, and critical dicourse ur: D. Carrol. Stanford: Stanford University Press, 1990.

POLITIKE

TIJELA:
USPOREDBA
FOUCAULTA I AGAMBENA
Donatella Gasparini
0101.

102.

Giorgio Agamben zapoinje svoju razradu navodei dva grka termina, zoe kao ivot zajedniki svim biima i bios kao forma ili nain ivljenja svojstven nekom pojedincu ili grupi. Na tu se definiciju, poziva Foucault na kraju Volje za znanjem, saimajui proces preko kojega na pragu modernoga doba prirodni ivot poinje bivati ukljuen u mehanizme i kalkulacije dravne moi, a politike se transformiraju u biopolitiku. Prema Foucaultu, prag je bioloke modernosti kada tijelo postaje ulog politikih strategija. Od teritorijalne drave prelazi se na dravu stanovnitva u kojoj se poveava vanost biolokoga ivota kao problema suverene moi. Razvitak i trijumf kapitalizma Agamben smatra nemoguim bez disciplinske kontrole od strane bio-moi. Kao najpostojaniju orijentaciju u Foucaultovu radu navodi odluno naputanje tradicionalnoga pristupa problemu moi, zasnovanoga na pravno institucionalnim modelima, u smjeru nepristrane analize konkretnih naina s kojima mo prodire u samo tijelo subjekata i njihove forme ivota. Isto tako, navodi da Foucault utvruje kako je moderna zapadna drava, u dosad nevienoj mjeri, integrirala subjektivne tehnike individualizacije i objektivne procedure totalizacije, te govori o politikom doublebindu i Foucaultovu odbijanju elaboracije jedinstvene teorije moi. Agamben se ponajvie bavi pitanjem gdje je u tijelu moi presjecite u kojem se dodiruju tehnike individualizacije i totalizirajue procedure, te postoji li jedinstveno sredite? Taj trenutak on naziva slijepom pjegom Foucaultova rada, ono to ne moe percipirati. Upravo na tu toku presjecita pravno-institucionalnoga i biopolitikoga modela moi e se fokusirati smatrajui da se dvije spomenute analize ne mogu odvojiti te da upletenost gologa ivota/svetoga ivota/zoe u politiku sferu konstituira izvornu jezgru suverene moi kao proizvodnje biopolitikoga tijela. Takoer smatra da Foucaultova teza mora biti ispravljena ili barem dopunjena. Ono to karakterizira modernu politiku jest injenica da se usporedno s procesom zbog kojega iznimka postaje pravilom, prostor gologa ivota, postupno podudara s politikim prostorom, bios sa zoe. No tada granice takvoga politikog poretka postaju istodobno subjektom i objektom politikoga poretka, mjesto organizacije moi, ali i emancipacije od moi te dolazi do konvergencije u novo biopolitiko tijelo ovjeanstva. Moderna demokracija tako nastoji pronai bios zoe, slobodu iz mjesta podjarmljivanja, iz tijela. Agamben uvodi pojam svetoga ovjeka odnosno svetoga tijela kojega se ne da rtvovati, ali ga se zato da ubiti. On, naime, smatra da suvremena politika ne poznaje nijednu drugu vrijednost negoli ivot. Pita se kako je mogue politizirati zoe, nije li ono ve politizirano u svojoj biti? Opet opominjujui Foucaulta, navodi i da je zapostavio politiku totalizirajuih drava 20. st., razvojnu liniju koju je zapoeo s psihijatrijskim ustanovama, bolnicama i zatvorima, ne zakljuuje analizom koncentracijskoga logora. Analizom koju on dalje razrauje konstatirajui kako se logor kao apsolutni biopolitiki prostor, koji je kao takav utemeljen samo na izvanrednom stanju, pokazuje kao skrivena paradigma politikoga prostora moderne. Agamben smatra da je novost u toj modernoj biopolitici u tome da je bioloka injenica kao takva neposredno politika i obrnuto. Logor je prema tomu hibrid prava i injenice u kojemu su ta dva

termina postali nerazluivi. Umjesto pitanja kako je bilo mogue poiniti tako okrutne zloine nad ljudskim biima, postavlja pitanje preko kojih su pravnih procedura i preko kojih politikih dispozitiva ljudska bia mogla biti tako potpuno liena svojih prava da se bilo kakav zloin protiv njih ne bi vie doimao kao zloin? Taj je prag goli ivot kojega su utjelovili i u kojemu svako pravo prelazi u injenicu i injenica u pravo, postajui nerazluivi. U zakljuku Agamben izvlai tri glavne teze: 1) Iskljuenje odnosno izvanredno stanje kao podruje nerazlikovanja izmeu izvanjskoga i unutarnjega izvorni je politiki odnos; 2) Proizvoenje gologa ivota, kao izvornoga politikog elementa i praga artikulacije izmeu prirode i kulture (zoe i bios), temeljno je djelovanje suverene moi; 3) Biopolitika je paradigma dananjega Zapada logor. Prva teza dovodi u pitanje svaku teoriju ugovornoga izvora dravne moi kao i svaku teoriju pripadnosti. Druga pretpostavlja da je zapadnjaka politika svugdje biopolitika te da se politika sloboda ne moe jamiti dravnim pravima. Trea teza baca tamnu sjenu na modele preko kojih se danas pokuava organizirati javni prostor, bez svijesti o golom ivotu. Agamben istie da Foucault na kraju Volje za znanjem ukazuje na drukiju ekonomiju tijela i uitaka kao moguega obzorja drukije politike. No, oprezan je, smatrajui za razliku od Foucaulta da je pojam tijela kao i pojam seksualnosti svagda ve zahvaen u dispozitiv, svagda je ve biopolitiko tijelo i goli ivot i u njemu nema, kao ni u ekonomiji, njegova uitka, niega to moe ponuditi vrst teren naspram zahtjeva suverene moi. Ljudska bia nisu samo, prema Foucaultovim rijeima, ivotinje u politici kojih je u pitanju ivot bia nego i obrnuto, dravljani u prirodnom tijelu kojih je u pitanju sama njihova politika. U tom kontekstu kae: Trebat e prije iz samoga biopolitikog tijela, samoga golog ivota uiniti mjesto na kojemu se konstituira i usidrava ivotni oblik koji je posvema pretoen u goli ivot, bios koji je sam svoja zoe (Agamben, 1998., 76.). To mjesto odnosi se na definiranje pukoga bia, gole egzistencije, kako bi se omoguila bilo kakva daljnja razrada teme. Kao zakljuak ne nudi rjeenje, ve provjeru kako je u granicama politike i filozofije, medicinsko-biolokih znanosti i prava, neto kao goli ivot moglo biti miljeno i na koji su nain u svojem povijesnom razvoju te discipline naposljetku naletjele na granicu preko koje ne mogu dalje bez izazivanja biopolitike katastrofe. Potrebita provjera mora polaziti upravo od spomenute gole egzistencije.

***
Michel Foucault prepoznaje panoptiku strukturu kao dijagram mehanizama moi svedene na idealan oblik. Ona predstavlja nain postavljanja tijela u prostoru, raspored pojedinaca prema drugima, hijerarhijsku organizaciju, razmjetanje sredita i tijekova moi, definiranje orua i naina intervencije. Tu strukturu prati politika tehnologije pojedinca definirana kroz relaciju znanja i moi iji je uinak spoznatljivi ovjek. Diskurs omoguenoga i zabranjenoga, kao i polimorfne tehnike moi sainjavaju proizvodnju moi kroz povijesnu jednadbu tijela koje se mui, due ijim se predodbama upravlja i tijela koje se ispravlja, dolazei naposljetku do su-

103.

bjekta koji je proizveden i proizvodi u biopolitikoj stvarnosti. Foucault u tijelu i uitku vidi trusno polje borbe nad/za odnosima moi jer ogranienja moi povezuje upravo s tijelom. Giorgio Agamben u Foucaultovim tezama kritizira razdvojenost dviju tehnologija moi, dok sam tei za unificiranom analitikom elaboracijom pitajui se gdje je u tijelu moi presjecite u kojem se dodiruju tehnike individualizacije i totalizirajue procedure, postoji li jedinstveno sredite? On naime smatra da se dvije spomenute analize ne mogu odvojiti te da upletenost gologa ivota/svetoga ivota/zoe u politiku sferu konstituira izvornu jezgru suverene moi kao proizvodnje biopolitikoga tijela. Logor navodi kao totalni biopolitiki prostor, hotimino izvanredno stanje koje ukazuje na skrivenu paradigmu politikoga prostora moderne, na stanovit nain ekvivalent Foucaultova panoptikona. Rjeenje koje Agamben nudi nije zapravo rjeenje ve povijesno-teorijska provjera koja bi se trebala odviti na nain da se formulira forma gole egzistencije, pukoga bia, (nad)tjelesna supstancija, bios, koji bi sam bio svoja zoe. Iz samoga biopolitikog tijela nastoji odvojiti tijelo-subjekt kao samogenerirajuu instancu koja je istodobno i nositelj prava i onaj nad kojim se prava kre, koji je izuzet iz prava, a istovremeno njegov pokreta. ini se da Agamben jedinstveno sredite tehnika individualizacije i totalizirajuih procedura pronalazi u tom nejedinstvenom jedinstvu, pritom spajajui dva koncepta nad kojima je Foucault radio kao nad disciplinama tijela i metodama regulacije populacije i ustanovio seks kao tu poveznicu na kojoj Agamben inzistira. Je li dakle razlika izmeu njihovih pogleda zaista toliko znaajna? Nije li seks zbilja postao bios koji je sam svoja zoe, politiko koje je samo svoje prirodno, nije li seks temeljno nejedinstveno jedinstvo? Agamben je protiv odvajanja zoe od bios u prvom redu, dok je Foucault temelj biosa vidio u mehanizmima seksualnosti odnosno seksa, a zoe smatrao neime do ega treba doprijeti kroz tijelo i uitak, odbacujui diskurzivnu kategorizaciju seksa u korist seksa samoga, seksa kao puke egzistencijalne injenice tijela i uitka. Seks je, kao to Foucault razrauje, ponudio pristup ivotu tijela i ivotu vrste biopolitikom tijelu. To tijelo predstavlja mogunost irenja podruja borbe prema Foucaultu isto kao i prema Agambenu, no prema potonjem samo ako ga se sagleda kao nerazdvojivu cjelinu bios/zoe, isto bie, kao seks i udnju, jednako kao tijelo i uitak dvije Foucaultove kategorije.

Bibliografija Agamben, Giorgio: Homo sacer. Stanford: Stanford University Press, 1998. Foucault, Michel: "Volja za znanjem". Znanje i mo, ur. H. Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994.

104.

URBANI

PROSTOR

I KOGNITIVIZAM
Perinic Lea

105.

Urbani prostor
Prostor je jedan od onih pojmova o kojima rijetko razmiljamo i koje uzimamo zdravo za gotovo. On jednostavno postoji i ini se previe banalnim o njemu diskutirati. Slui nam kao kiobranski pojam u najrazliitijim ivotnim situacijama. Tako razlikujemo privatni i javni prostor, prostor intime, religijski, politiki, zrani, virtualni, fikcijski i mnoge druge prostore.1 Intuitivno, prostor bismo mogli definirati kao svojevrsnu trodimenzionalnu ekstenziju svijeta koji nas okruuje u koju su smjetene sve vrste meuljudskih odnosa te bilo kakve manifestacije binarne opreke udaljeno blisko, odnosile se one na materijalne ili nematerijalne strukture. Do sustavnoga bavljenja prostorom od strane akademske zajednice dolo je tek krajem 20. stoljea. Sve do 70-ih godina prologa stoljea u socijalnoj i kulturnoj teoriji vladao je vei interes za vrijeme, negoli za prostor (Barker, 2003). Godine 1967. Michel Foucault na jednom je od svojih predavanja rekao: Kao to znamo, povijest je bila velika opsesija devetnaestog stoljea Dananja e epoha moda poglavito biti epoha prostora. Meutim, ak se i danas, rekla bih, globalno gledajui relativno malo istraivanja bavi spacijalnou u kulturalnim kontekstima. (Ariello i Thompson, prema Pultar, 1997.) Predmet ovoga rada bit e urbani prostor kojega u pokuati sagledati iz kognitivistike perspektive analizirajui naine na koji doivljavamo gradove u kojima se nalazimo.

Prostorni kognitivizam

Prouavanje prostorne kognicije zapoelo je 60-ih godina prologa stoljea. Arhitekti, urbanisti, geografi, antropolozi, psiholozi i sl. pokuali su (i jo uvijek pokuavaju) s razliitih pozicija
1

106.

Michel Foucault ih u eseju O drugim prostorima naziva suprotnostima koje smatramo jednostavnim danostima (suprotnostima privatnoga i javnoga prostora, obiteljskoga, drutvenoga i sl.).

analizirati svojstva prostornoga okruenja koja ga ine izvorom ljudskoga iskustva. To iskustvo proizlazi iz interakcije ljudi i okolia. Jednom od najvanijih knjiga na tom podruju iz koje su proizale mnoge druge teorije smatra se Slika jednog grada, Kevina Lyncha, objavljena 1974. godine. Prema njemu, jednom od prvih autora koji se bavio vizualnim elementima i kognitivnim konceptima urbanoga krajolika, grad je sloena konstrukcija u prostoru, umreena odnosima ovjeka i okolice. ovjek je, antropoloki gledano, vezan za svoje okruenje i u sebi nosi refleksije osjetilnog aparata na bioloke podraaje. Kretanjem, okruenje stimulira ili ne stimulira odreena ponaanja. Perceptivni proces opaanja same okolice zapoinje stimulansom kojega ovjek registrira. Stimulans zatim pokree senzaciju kao refleksiju opaanja, a senzacije prelaze u percepcije koje u ljudskoj svijesti stvaraju koncepciju. Sliku grada, prema Lynchu, ini pet elemenata: putovi, rubovi, podruja, vorovi i orijentiri, te ona nastaje preklapanjem raznih individualnih slika, bivajui snano konstruiranom i vrlo korisnom mentalnom slikom okolice. Ta snaga konstrukcije omoguava nam zapravo itanje grada, prepoznavanje pojedinih dijelova i ulica. ovjek doivljava grad kretanjem po komplek-

snoj i definiranoj mrei toaka u prostoru, a sam doivljaj grada ovisi o brzini kojom se promatra kree po gradskom tkivu. Putovi su esto dominantni elementi u slici grada. Oni s jasnim i dobro poznatim poecima i krajnjim ciljevima imaju za ljude jasniji identitet. Rubovima smatramo granice izmeu dviju vrsta urbanih povrina koji takoer imaju orijentacijski karakter te pojaavaju identitet nekoga podruja. Podrujima, pak, nazivamo dijelove grada koji imaju izrazito homogene karakteristike; uoljiva su, velikoga opsega te prepoznatljivi po razliitim elementima: tipovima zgrada, topografiji, razini odravanja, djelatnostima, namjeni, pa ak i stanovnitvu. vorovi su strategijske toke, krianja, mjesta gdje poinju ili zavravaju tijekovi kretanja, ali i gdje jedna gradska struktura prelazi u drugu. Preostaju jo orijentiri objekti koji se izdvajaju od ostalih, vani za odreivanje toaka izbora i smjerova. Svi ti elementi zajedno tvore ukupnu sliku grada.

Kognitivno mapiranje

Gotovo neprimjetno, svatko od nas svakoga dana kartografira svoju svakodnevicu. Vraa nas to na flaneura Waltera Benjamina. Njegov eta nema neki cilj hodanja gradom, ve to ini iz razonode, a besciljnim lutanjem gradom potie sasvim novu rekoncep-

tualizaciju prostora, urbanizma i arhitekture. Ipak, usprkos svemu dosad navedenom, vana karakteristika postmodernih gradova je, tvrdi Horvat (2007.), nemogunost konceptualizacije uzrokovana nepostojanjem vidljivih granica koje omeuju koherentnu i homogenu cjelinu. U takvim gradovima ljudi jednostavno nisu sposobni nacrtati kartu podruja u kojem se nalaze niti pronai svoje mjesto na njoj. Radi se o megalopolisima u kojima ne postoje osnove za kognitivno mapiranje. Prema definiciji, kognitivne su mape prirodni sistem organizacije informacija. One su sredstvo koje integrira sve modane funkcije (osjeaj za rijei, slike, logiku, boju, prostorne odnose i sl.) omoguujui nam koritenje beskonanih kapaciteta naega mozga (ukoliko ih moemo takvima nazvati, u to sumnjam). Izradom kognitivnih mapa stvaramo dvostruki trag pamenja: verbalni i vizualni (slikovni), ime aktiviramo obje hemisfere mozga, to poveava nau sposobnost pamenja i kreativnoga miljenja. Svi ljudi stvaraju svoje kognitivne mape pomou kojih savladavaju prostor i daju znaenja razliitim mjestima. Kevin Lynch tvrdi da postoje razlike u nainu na koje razliite osobe opisuju prostor, te razlike u nainu na koji smjetaju sami sebe u njega (definiraju svoj prostorni poloaj), prizivajui razliite mentalne mape. Uoio je da su neka mjesta upeatljivija za stanovnike i posjetitelje, dok neka teko pamtimo ak i nakon to ih nekoliko puta posjetimo. Uveo je stoga termin slikovitosti (imageability) kojim opisuje stupanj itljivosti mjesta, odnosno razinu njihova razumijevanja unutar izgraenoga okolia. Navedena slikovitost olakava upotrebu mjesta i kretanja kroz njega. to ima vie detalja, a manje tzv. sivih zona (donekle pandan pojmu nemjesta M. Augea), vea je slikovitost. 107.

Semiotika prostora
Znaenja mjesta osim o mentalnim mapama ovise i o nainima na koje ih upotrebljavamo kao simbole. Svi materijalni oblici (zgrade, trgovi, prolazi...) posjeduju znaenje koje im je pripisano drutvenom upotrebom/funkcijom. U tom sluaju govorimo o semiotici prostora. Poetkom 20. st. urbani sociolozi bavili su se pitanjem proizvodi li urbani prostor, sa svim znaenjima kojima obiluje, razlike u ponaanjima (posebno u usporedbi s ruralnim prostorom). Idealizirali su sliku ivota u malom gradu i sa sumnjom gledali na velike gradove. Vjerovali su da mali gradovi nude ljudima osjeaj zajednitva, dok veliki unitavaju bliskost, potiu sekundarne ili anonimne odnose izmeu individua te prijete gubitkom samoga osjeaja zajednice. ikaka je kola u tome traila uzroke kriminala, devijantnoga ponaanja, mentalnih bolesti... Zakljuili su da su mnoge razlike meu ljudima u metropolisima uzrokovane faktorima poput klase, rase i dr., te da su razlike u ponaanjima povezane s njihovim lokacijama. Mjesto ili lokacija imaju, dakle, simboliku vrijednost koja sugerira odreeno ponaanje. Ve i sam na ivotni stil ukljuuje prostorne varijable mjesto gdje ivimo, gdje izlazimo, itd. Naravno, pritom mjesto gdje ivimo ne mora biti posljedica nae volje, ve

pripadnosti klasi, rasi, ekonomskoj moi i sl. Gradovi nisu samo mjesta gdje organiziramo svoj ivot, ve fiziki okoli pun znaenja koja mu ljudi pripisuju. Poznata mjesta ocrtana su mnotvom detalja u naem pamenju i svijesti, dok kroz sive zone najee samo prolazimo u nastojanju da skratimo vrijeme putovanja. Odnos tih poznatih mjesta i sivih zona analogan je odnosu koji u urbanoj geografiji imaju pojmovi mjesto i prostor. Najjednostavnije reeno, mjesta se razlikuju od prostora po tome to se ne mogu reducirati iskljuivo na lokaciju. Ona su uvijek naa ili tua, imaju osobnost i unikatna lica steena kroz interakciju prirode i ljudi. Rije je, dakle, ponovno o naem vlastitom stvaranju kognitivnih mapa pomou kojih svladavamo prostor i dajemo znaenja razliitim mjestima. Lingvistiki gledano, mapiranje (upisivanje znaenja; mapping) zapravo je splet odnosa izmeu dviju konceptualnih domena. Pri tomu se neki aspekt(i) jedne domene, ili ciljane domene, razumijeva(ju) pomou aspekta izvorne domene2. Navedeno je prepoznatljivo na primjeru brojnih prostornih metafora koje svakodnevno koristimo. Kao primjer moemo uzeti metaforu goredolje i izjave tipa On se uzdignuo iznad drugih; ivi u obilju; on je velik ovjek bazirane na logici dobro je gore / vie je gore / vie je bolje/ vee je bolje i sl. Osim u stvarnom svijetu, mapiranje se dogaa i u virtualnom koji je neophodno spomenuti iz razloga to u njemu vrijede ista pravila orijentacije kao i u stvarnom prostoru, bio on urbani ili ne. Od prostorne kognicije do hiperteksta Simon Shrum (1990.) u svom tekstu Real and Virtual Spaces: Mapping from Spatial Cognition to Hypertekst tvrdi, dakle, da se u virtualnom svijetu orijentiramo kao i u stvarnom. tovie, Akscyn i McCracken (prema Shrum, 1990.) opisuju hipertekst kao svemir
2

108.

v. Biti, 2006.

pun povezanih prostora kojima korisnici brzo putuju, poput pilota koji upravljaju letjelicama u stvarnim nebeskim prostranstvima. U istom tekstu autori Downs i Stea razvijaju spacijalnu teoriju kojom dokazuju slinosti realnoga i virtualnoga prostora. Za snalaenje u oba prostora relevantna su dva pitanja: Gdje se neto nalazi? i Kako izgleda? Nazivaju to lokacijskim (locational) i atribucijskim (attributional) informacijama. U realnom svijetu mogui su odgovori: udaljeno je 60 km, 1 sat vonje; juno, u smjeru centra i sl. U virtualnom svijetu udaljenost je odreena snagom raunalnoga procesora ili npr. brojem kliktaja miem, a imamo samo dva mogua smjera: naprijed i nazad (forward and backward). Virtualna realnost kodirana je preko kategorija normalne realnosti (Poster, 2005.). Usprkos tomu, Jay David Bolter smatra da hipertekstualne sadraje jo uvijek nismo sasvim prihvatili jer smo naviknuti na linearna itanja. Ipak, pod utjecajem novih tehnologija i komunikacijskih sustava, pomalo se razvija nova kultura kultura stvarne virtualnosti.

Mijeanje urbanoga i virtualnoga primjer Grafedije

Realni i virtualni svijet ne samo da imaju mnogo slinosti i dodirnih toaka, nego uz pomo suvremene tehnologije u nekim situacijama postaju nedjeljivi, meusobno se pretapaju i nadopunjuju. Veza prostora i tehnologije sve je ea tema suvremenih istraivanja. Jedan od istraivaa na tom polju, Timo Arnall, navodi ak 72 projekta koji na razliite naine tematiziraju utjecaj tehnologije na prostor. Za potrebe ovoga rada prikazat u domete Grafedije, projekta koji spaja stvarno i virtualno, pretvarajui uline grafite u interaktivni medijski sadraj.

Grafedija je nastala 2004. g. u SAD-u procesom kojega Roger Fidler (prema Sapunar, 2005.) naziva mediamorfoza. Rije je o postepenoj metamorfozi starijih medija, u ovom sluaju grafita. Autor Grafedije njujorki je student John Geraci, ija je osnovna elja bila proiriti web na fizike urbane povrine. Prema definiciji, Grafedija je oblik hiperteksta ispisanoga rukom na fizikim povrinama javnoga prostora. U hipertekstu verbalni tekst i slika nisu zarobljeni u materijalnom prostoru, ve su asocijativno spojeni s neim izvan svog okvira (ekrana) (Biti, 2006., 67). U ovom su sluaju spojeni s online medijskim sadrajem (tekstom, slikom, video ili zvunim zapisom). Geraci je osnovao stranicu www.grafedia.net pomou koje je postalo mogue bilo kojoj povrini ili predmetu u stvarnom svijetu dodati virtualni sadraj. Princip je sljedei: kamerom svoga mobilnoga aparata uslikamo odreeni sadraj, imenujemo ga te poaljemo fotografiju na Grafedijin server. Primjerice, uslikamo svoga kunoga ljubimca, psa Felixa, i poaljemo fotografiju na adresu felix@grafedia.net. Prvi dio adrese uvijek je naziv nae fotografije. Zatim taj isti naziv (felix) ili pak cijelu adresu (felix@grafedia.net) zapiemo plavim slovima negdje u fizikom okoliu i podcrtamo ga, stvarajui link, odnosno vlastiti interaktivni grafit. Osoba koja ugleda na grafit i sa svoga mobilnoga telefona poalje e-mail na adresu felix@grafedia.net, dobit e na svoj mobilni ureaj fotografiju naega psa. Naravno, da bi sve to funkcioniralo, na mobilni ureaj mora podravati 109.

110.

slanje i primanje e-maila i multimedijalnih poruka. Iako je Grafedija namijenjena prvenstveno mobilnim ureajima, moe se prakticirati i koritenjem digitalnih fotoaparata u kombinaciji s osobnim raunalima. Princip je slian: poaljemo eljeni medijski sadraj e-mailom na adresu Grafedije (moj_sadraj@grafedia.net) i ostavimo trag u fizikom okoliu. Ukoliko pak negdje uoimo tui interaktivni grafit, moemo poslati email na ispisanu adresu te ekati primitak pripadajuega medijskoga sadraja. Ideja ukidanja granica izmeu virtualnoga i realnoga prostora koja je pronala svoju primjenu u Grafediji zaista je zanimljiva. Grafedijin nas izumitelj potie da zamislimo svijet u kojem je Internet svuda oko nas, nadilazi granice raunalne tehnologije i beinih mrea, provlai se gradskim ulicama i fasadama. U takvom okoliu granice Interneta postaju arbitrarne, a svaka urbana povrina postaje potencijalnom web stranicom. Projekt je bio vrlo dobro prihvaen u javnosti, u prvih est mjeseci na stranice Grafedije uploadano je preko 2.000 fotografija. Istraiva medija, Everett Rogers (prema Sapunar, 2005.), tvrdi kako postoji pet atributa koje neki novi medij mora zadovoljavati da bi bio drutveno prihvaen. To su: relativna prednost, kompatibilnost, jednostavnost, pouzdanost i mogunost praenja prihvaanja u drutvu. Popularizacija Grafedije u Hrvatskoj zapela je, pretpostavljam, na prvom kriteriju. Radi cijene koju nameu mobilni operateri, prosjeni korisnik u Hrvatskoj rijetko koristi usluge WAP-a i multimedijalnih poruka, sluei se ponajvie tekstualnim porukama kao najjeftinijim sredstvom mobilnoga komuniciranja. S druge strane, u dravama u kojima Grafedija ima vie pobornika, tvrdi marketinki strunjak Eric Anderson, njenu prednost poeli su uoavati i oglaivai koji bi mogli u urbanom prostoru postavljati

linkove na svoje reklame (prema Armstrong-Moore, 2005.). Linkovi koje vidimo na World Wide Webu, navodi Sapunar (2005.), samo nasluuju sve ono to bi se moglo napraviti s hipertekstom, tek poinjemo razmiljati o njegovom najuinkovitijem koritenju. Nekoliko je pisaca, nastavlja Sapunar, smatralo da hipertekst oponaa nain asociranja u ljudskom mozgu. Primjerice, odreeni nas okus vraa u djetinjstvo, a pjesma na radiju potie na razmiljanje o proloj ljubavi.

Kiber-grad, kiber-kognicija?
Svrha je ovoga rada bila pokuati otvoriti temu o kojoj se kod nas malo govori i o kojoj nema mnogo pisanoga materijala, a to je veza urbanoga prostora i kognitivizma. S obzirom da je rije o pokuaju uspostavljanja veza koje jo nisu uspostavljene, koriten je svojevrsni brainstorming kako bi se ukazali svi mogui putevi daljnih istraivanja. Prva veza koja se pokazala poprilino oitom bilo je kognitivno mapiranje urbanoga prostora, odnosno snalaenje u njemu, orijentacija, personifikacija, te naposljetku semiotika prostora. Manji dio rada zauzima analiza virtualnoga prostora iz razloga to na njegovom primjeru moemo pratiti ista ona mapiranja prepoznata u realnom urbanom prostoru. Naposljetku, i sama granica virtualnoga i urbanoga je fluidna, kao to je to prikazano na primjeru Grafedije. Ve smo sada, kako to navodi Benjamin, rastreseni etai velegrada u kojemu se radi oteanoga kognitivnoga mapiranja teko snalazimo. U pomo nam priskae tehnologija koja preuzima dio naih zadaa razvijaju se pametne kue i pametni gradovi, kognitivne prostorne mape zamjenjuju se onima pohranjenima u naim GPS ureajima. Cybercity, pojam koji je nekad predstavljao fikcijski urbani prostor odvojen od naih svakodnevnih praksi, pomalo poprima

nova znaenja, inkorporirajui upravo nove urbane prostore, tehnologiju i svakodnevicu. Predstoji nam vidjeti kako e se naa kognicija prilagoditi uvjetima ivljenja u suvremenim kiber-gradovima.

Bibliografija Armstrong-Moore, E.: "The Web is all around us even on the walls". The Christian Science Monitor, preuzeto 8. 6. 2009. Barker, Chris: Cultural Studies - Theory and Practice. London: Sage Publications, 2003. Biti, Marina: Skripta za kolegij Teorija i analiza diskurza. Rijeka: Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, 2006. Bolter, Jay David: "Degrees of Freedom". University of Valencia web site, preuzeto 8. 6. 2009. Foucault, Michel: "O drugim prostorima". Glasje asopis za knjievnost i umjetnost, br. 6.,1996. Horvat, Sreko: Znakovi postmodernog grada. Zagreb: Jesenski i Turk, 2007. Lynch, Kevin: Slika jednog grada. Beograd: Graevinska knjiga, 1974. Poster, Mark: "Postmodern virtualities". University of California Irvine web site, preuzeto 8. 6. 2009. Pultar, Mustafa: "A Structured Approach to Cultural Studies of Architectural Space". Culture and Space in the Home Environment: Critical Evaluations and New Paradigms. ur. S. M. ngr, O. Hachasanolu, H. Turgut. stanbul: stanbul Technical University, 1997. Bilkent University web site, preuzeto 8. 6. 2009. Sapunar, Marko: Skripta za kolegij Novi mediji. Zagreb: Odsjek za novinarstvo i odnose s javnou Fakulteta politikih znanosti u Zagrebu, 2005. Shum, Simon: "Real and Virtual Spaces: Mapping from Spatial Cognition to Hypertekst". Hypermedia. ur. P. Baird. London: Taylor Graham Publishing,1990. ianin, Predrag: "On Lynchs and PostLynchians Theories". Facta Universitatis web journal, vol.5, br.1, 2007., preuzeto 8. 6. 2009. Grafedia web site, posjeeno 8. 6. 2009. Arnall, Timo: "Design, media & research". Elastic space web site, preuzeto 8. 6. 2009. "Grafedia" Macmillian On-line English Dictionary. Macmillian Dictionary, posjeeno 8. 6. 2009.

111.

KREATIVNI

GRADOVI
UZROCI I POSLJEDICE
Lea Perinic
Koncept kreativnih gradova
Godine 1998. Kevin Kelly (Florida, 2005., 28) u svojoj je knjizi New Rules for the New Technology napisao: Nova ekonomija egzistira u prostoru, umjesto na odreenim mjestima, a s vremenom e sve vie i vie ekonomskih transakcija migrirati u taj novi prostor. Geografija nee izumrijeti, nastavlja Kelly, ljudi e i dalje naseljavati mjesta, no ekonomija e svoje mjesto pronai u prostoru. Globalizacija je (shvaena pojednostavljeno kao ubrzano kretanje informacija i ljudi) dovela do vremensko-prostorne kompresije pri emu nije rije samo o ubrzanom fizikom putovanju ljudi od mjesta do mjesta, ve mogunosti da ovjek (zahvaljujui tehnologiji) moe biti na dva mjesta istovremeno. Usprkos tomu, kulturne industrije koje uvelike utjeu na opi ekonomski boljitak i dalje nerijetko tee grupiranju na tono odreenim mjestima. Iz kojeg razloga je tako? Jedan od autora koji je pokuao dati odgovor na to pitanje jest Richard Florida (2005.). On tvrdi da su poduzea sklona udruivanju u takozvane klastere ponajprije stoga to im to omoguuje raspolaganje veim brojem ljudskih resursa, no ne u smislu fizike snage ili brojnosti, ve koncentracije talenta kao osnove svake inovacije te takoer, kako emo vidjeti kasnije, kao osnove formiranja tzv. kreativnih gradova.

112.

Od socijalnoga do kreativnoga kapitala

Ameriki politolog Robert Putnam (Florida, 2005.) jo je krajem prologa stoljea u svojoj knjizi Bowling Alone najavio trend opadanja socijalnoga kapitala, vidljiv kroz sve manje prikljuivanje ljudi zajednicama, kao to su primjerice Crkva, sindikati, politike stranke, sportsko-rekreacijska udruenja i sl. Opala je opa razina drutvene svjesnosti (civic mindness)1 i odgovornosti. U kontekstu urbanih studija i regionalnoga razvitka pojavila se nova teorija koja je zamijenila pojam socijalnoga s pojmom ljudskoga kapitala. (Florida, 2005.) Ona se zasniva na etrdesetak godina staroj opasci Jane Jacobs2 da su gradovi predodreeni da privuku kreativne ljude koji zauzvrat potiu ekonomski razvitak to otvara sljedea pitanja: Zato kreativni, obrazovani ljudi preferiraju odreene gradove ili odreene regije? Da li neke karakteristike gradova privlae talentirane ljude i zapravo jo dodatno potiu njihovu uroenu kreativnost, ili su mjesta zapravo neutralna, a kreativnost koja u njima nastaje interakcijom razliitih ljudi je zapravo odreeni "nus-produkt? Pojednostavljeno potie li grad ljudsku kreativnost ili je ona samo dodana vrijednost (added value) ivota u gradu? Slina su pitanja navela Richarda Floridu da termine socijalnoga i ljudskoga kapitala zamijeni s neim novim, a to je kreativni kapital.

Uspon kreativne klase

Florida (2007.) smatra kako se najvei ekonomski profit danas ostvaruje upravo na tzv. kreativnim poslovima. Njegova istraivanja pokazuju da je u SAD-u svega 30% ljudi zaposleno u kreativnom sektoru, no usprkos tomu oni ostvaruju ak 70% zarade te znatno pridonose gospodarskomu i demografskomu razvoju zemlje.3 Kreativnu klasu ine svi oni koji za ivot zarauju kreativnim poslovima. Pod kreativnou se pritom misli na poslove koji zahtijevaju barem i najmanju dozu kreativnosti pa tako autor u njih ubraja frizere, odvjetnike, bolniare, glazbenike, umjetnike, kozmetiare i jo mnoge druge. Njegova glavna teza jest da je svaki ovjek kreativan, odnosno da potencijal za kreativnost lei u svakome, samo je pitanje drutva hoe li omoguiti svojim pripadnicima da izraze tu kreativnu snagu. Istraivanja koja je Florida proveo sa suradnicima u brojnim amerikim gradovima pokazuju da su ljudi koji se bave kreativnim poslovima zadovoljniji, vie zarauju i spremniji su za zasnivanje obitelji. U skladu s time, sve vie ljudi radije bira zanimanja koja zahtijevaju makar i najmanju dozu kreativnosti, nego one rutinske i monotone. Poruka je jasna: svi su ljudi kreativni, a ako im drutvo dozvoli da izraze svoju kreativnost, njegova ekonomska, ali i demografska mo e porasti. Kreativnost je, dakle, novi oblik kapitala koji drutvo ulae u svoj razvoj, a ujedno i najisplativiji. Drave koje su uvidjele vanost kreativnoga kapitala mame kreativce iz drugih (uglavnom nerazvijenijih) zemalja ukidanjem viza i mogunostima za napredak i usavravanje. Strane studente se, pak, motivira multikulturalnou,
1

U nastavku u teksta pokazati da je drutvena odgovornost vana za napredak kulturnih industrija u tzv. kreativnim gradovima, a manifestira se kroz razvoj onoga to Charles Landry naziva civilnom kreativnou (civil creativism). Njena knjiga The Economy of the Cities tiskana je 1969. godine. Budui da je knjiga objavljena 2007., ne radi se naalost o najnovijim brojanim pokazateljima.

2 3

113.

stipendijama, odravanjem nastave na engleskom jeziku, raznolikom ponudom studijskih programa, specijalizacijama, mogunostima kvalitetna istraivakoga rada i sl. Ostale strategije privlaenja su i nii ivotni trokovi, kvalitetna zdravstvena osiguranja, fleksibilniji radni tjedan, dulji godinji odmori, otvorenost drutva prema doseljenicima te ostalim manjinskim grupama i sl. Time se stvaraju preduvjeti za otvaranje novih kreativnih centara specijaliziranih za odreene djelatnosti.

Brendiranje urbanih prostora

Intelligent Community Forum4, meunarodna organizacija koja se bavi prouavanjem ekonomskoga i drutvenoga razvitka, svake godine vri izbor sedam najinteligentnijih regija na svjetskoj razini. Jedna od njih je primjerice Brainport high technology regija u jugoistonoj Nizozemskoj koja se bavi osmiljavanjem kreativnih tehnolokih rjeenja koja bi trebala poboljati kvalitetu ljudske svakodnevice. Pozivajui se na argumentaciju Arjuna Appaduraia, djelatnost Brainporta mogli bismo svrstati u kategoriju technoscape-ova. Podsjetimo, Appadurai se pri analizi prostora koristi s nekoliko dimenzija globalnoga kulturnog razvoja. Osim navedene (technoscapes), tu su i ethnoscapes (krajolik ljudi koji se sele ili putuju, svojevoljno ili prisilno), mediascapes (dostupnost medijskih sadraja), finanscapes (tok globalnoga ekonomskog kapitala) te ideoscapes koji se odnosi na istine koje predouje vladajua ideologija te konfliktne odnose dominantne politike moi i oporbe. Charles Landry u svojoj knjizi The Art of City Making (2006.) uvodi pojam koji se izvrsno uklapa u Appaduraijevu argumentaciju, a to je: superbrandscape(s). Rije je zapravo o brendiranju mjesta, sinergiji svih onih elemenata koji odreeno mjesto ine mustsee destinacijom. Brendiranje utjee na formiranje identiteta grada i stvaranja osjeaja mjesta (sense of place), no kreativnim gradovima to pomae koliko im i odmae. Oni moraju, tvrdi Landry, biti u odreenoj dozi alternativni, imati svoje prazne prostore (terrains vagues Sassen, 2003.) i nmjesta (non-places Auge, 2001.), biti otvoreni za razliite identitete. Kreativni su gradovi, metaforiki zakljuuje Landry, vie nalik jazzu, nego strukturiranoj simfoniji. Jazz je demokratina forma svatko moe biti zaduen za odreenu dionicu, no ipak, ako se dobro izvedu, svi ti individualni performansi ine sklad. Kreativni grad treba imati na desetke tisua takvih kreativnih inova koji stvaraju mozainu cjelinu (Landry, 2006., 341). Kako bi to bilo mogue, mora se razviti graanska kreativnost (civic creativity), djelovanje ija misija nije ispunjavanje vlastitih ciljeva, ve boljitak cijeloga grada. U takvim je gradovima, tvrdi Landry, javni sektor nauio imati vie poduzetnikoga duha, dok je privatni sektor nauio to je to drutvena odgovornost i postupanje prema njenim principima. Jedna od karakteristika kreativnih gradova jest i ne samo toleriranje, ve i prihvaanje razliitosti budui da postoji svijest da su nerijetko upravo doseljenici oni koji su na odgovornim funkcijama tehnolokih i znanstvenih istraivanja, odnosno oni koji najvie doprinose gospodarskom i ekonomskom razvoju. Potrebno nam je, stoga, kae Doreen Massey, razvijanje progresivnoga osjeaja mjesta (progressive sense of place) otvorenije i fleksibilnije povezanosti s mjestom te izgraivanje jae tolerancije i neoptereenosti razdvajanjima nas od njih (Thrift, 1994.). U kreativnim je gradovima takav odnos oito ve razvijen.
4

114.

v. http://www.intelligentcommunity.org

Veza ekonomije i kreativnosti

Kreativnost je poput osipa zarazna, u smislu da je postala mantrom novoga doba. Pozivamo se kako na kreativne individualce i gradove, tako i na kreativne kompanije, drave, ulice, pa ak i zgrade ili projekte. Drugim rijeima, kreativnost je, poput kulture, postala sveproimajui kiobranski pojam. Sr cijeloga ovoga diskurza spletenoga oko kreativne klase i kreativnih gradova, zapravo je ekonomija, a ono to nju pokree jesu kulturne/kreativne industrije. Danas pojam kulturnih industrija konvergira s pojmom kreativnih industrija koje su ireg obuhvata i potjeu iz generikoga karaktera informacijskih tehnologija (voboki, 2008., 55). David Hesmondhalgh (prema vob-oki) smatra da pojam kreativnih industrija zapravo u potpunosti obuhvaa pojam kulturnih industrija iako potjeu iz razliitoga teorijsko-politikoga konteksta. U svakom sluaju, u dananje je vrijeme interakcija kulture i (tehnoloke) kreativnosti neizbjena te rezultira nabojima koji povezuju kulturu i ekonomiju te mijenjaju karakter suvremenih kultura, kao i samoga kapitalizma. Svakodnevno smo izloeni paljbi kulturnih slika, simbola, proizvoda, naina provoenja slobodnoga vremena te informacija koje nam pruaju sredstva javnoga priopavanja, a sve to doprinosi ivoj simbiozi izmeu industrije, potroaa i kulture. U okrilju konzumerizma, sve se svodi na igru i prolaznu modu. Descartesovo racionalistiko Mislim, dakle jesam, pretvara se u pragmatino Osjeam, dakle jesam. Gradovi bivaju mjestima proizvodnje vodeih industrija uslunih djelatnosti naega vremena. Ubrzani rast i disproporcionalnost koncentracija takvih uslunih djelatnosti u gradovima signalizira da se gradovi ponovno javljaju kao vana mjesta proizvodnje nakon to su tu ulogu izgubili u razdoblju kada je masovna proizvodnja predstavljala dominantan sektor ekonomije (Sassen, 2003., 13). Prema Richardu Floridi (2006.), tri su stvari kljune za razvoj ekonomije (tzv. 3T teorija): tehnologija, talent i tolerancija. Kako bi privukli kreativne ljude, stimulirali razvoj inovacija i pokrenuli ekonomski napredak, gradovi moraju imati svo troje.5 tehnologiju razvijenu u regiji, talent veliki broj visokoobrazovanih osoba (minimalno prvostupnika) i toleranciju otvorenost, prihvaanje razliitosti te uspjean suivot razliitih rasa, etnikih skupina, religija, ljudi razliitih seksualnih orijentacija i sl. Landry je zajedno sa svojim kolegama proveo iscrpnu analizu stupnja kreativnosti amerikih gradova temeljenu na 3T teoriji. Pitanje koje se neminovno postavlja jest sljedee: to bi takva analiza rekla o hrvatskim gradovima? S obzirom da bi donoenje ikakvih zakljuaka u vezi s nacionalnim kontekstom nadmailo ciljeve ovoga rada, pokuat u se, na temelju dostupnih mi podataka, osvrnuti tek na kreativni potencijal Grada Rijeke. 6

Rijeka kreativni grad?

Prema aklini Gligorijevi (2007., 22), kreativnost grada povezana je s nainom upravljanja, planiranja, ekonomijom, socijalnom ukljuivosti, kulturom i lokalnim identitetom, pruajui strateku osnovu takvome okruenju. to se tie
5

Pittsburgh, primjerice, ima razvijenu tehnologiju i vrsna sveuilita, no nedovoljno je otvoren za razliite stilove ivota te radi toga neprivlaan kreativnoj klasi. S obzirom da je, kao i na nacionalnom nivou, ovo zakljuivanje zapravo nedovoljno utemeljeno jer nije potkrijepljeno rezultatima relevantnoga istraivanja, bazirat e se ponajprije na subjektivnim stavovima te kao takvo predstavlja samo osobnu procjenu.

115.

116.

upravljanja i planiranja, jedno od obiljeja kreativne klase jest aktivno sudjelovanje u tim procesima. Mustafa Pultar (1997.) nam u svojem tekstu pod nazivom Cultural Studies of Architectural Space donosi prostorni dijagram ije su faze: (1) formuliranje problema (ukljuuje dijagnosticiranje problema te poetna planiranja i programiranja), (2) predlaganje rjeenja (dizajniranje buduega prostora), (3) implementacija (konstruiranje temeljeno na prethodnom dizajnu) i (4) koritenje prostora (upotreba od strane krajnjega ili krajnjih korisnika). etvrta je faza najdua, no Rijeani i Rijeanke, odnosno korisnici toga prostora paradoksalno najee nemaju nikakvu (ili imaju samo formalnu) ulogu u njegovu stvaranju. U sluaju veine gradskih investicija situacija je takva da se javnost ne pita za miljenje, ve joj se samo predouje gotov proizvod. Ti isti prostori nakon nekoga vremena izgube na korisnosti te bivaju renovirani ili u potpunosti rekonstruirani ime se generiraju novi prostori i zatvara kruni tijek. Diljem Europe poznate su strategije tzv. breeding places policy, odnosno gradske politike davanja prostora (uz subvencije) razliitim kreativnim grupama. (Lehtovouri i Havik, 2009: 214) Slinu politiku primjenjuje i Grad Rijeka dajui prostore s povlatenim najamninama odreenim neprofitnim udrugama, primjer kojega je Savez udruga Molekula te neki drugi zasluni pripadnici civilnoga sektora. Osim toga, od 2004. g. Grad Rijeka primjenjuje Povelju o suradnji Grada i nevladinog, neprofitnog sektora koja je temelj za daljnji razvoj partnerstva s udrugama te korak prema unapreenju partnerskoga odnosa lokalne samouprave i udruga te postizanju potrebne razine razvoja civilnoga drutva u skladu sa standardima Europske unije. to se tie tehnologije (T1), razvijanjem koncepta Rijeka inteligentni grad, zacrtanim u smjernicama Grada, s vremenom se otvara sve vei broj projekata usmjerenih na upotrebu suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije u slubi dionika grada (graani, poduzetnici, institucije, udruge...). Krajnji je cilj omoguiti svima, zahvaljujui suvremenoj tehnologiji, da usluge i informacije iz domene gradske uprave, komunalnih i trgovakih drutava u suvlasnitvu Grada te institucija kojima je Grad osniva, dobivaju na mjestu i u vrijeme kada im to najvie odgovara. Takoer, 2008. g. otvoren je (prvi u Hrvatskoj) Sveuilini znanstveno-tehnologijski park sa eljom da se kroz sinergiju znanstvenih, tehnologijskih i poduzetnikih potencijala Sveuilita i regije potie razvoj znanosti i poduzetnitva te stvore nova znanja i vrijednosti koja e doprinijeti brem razvoju regije i zemlje. to se tie talenta (T2), Rijeka je jedan od sedam gradova u Republici Hrvatskoj koji ima Sveuilite te Veleuilite. Na preddiplomske, diplomske (prije dodiplomske) i strune studije u akademskoj godini 2008./2009. upisano je 18.264 studenata, meu kojima je tek 65 stranih dravljana. Uzrok tomu ponajprije je nepostojanje studijskih programa na stranim jezicima, prvenstveno engleskom. Preostaje jo tolerancija (T3). Na podruju Grada Rijeke ive pripadnici razliitih nacionalnih manjina koji (kako stoji u Mandatnom izvjeu Grada Rijeke 2005. 2009., str. 463) svojim etnikim, jezinim, kulturnim i vjerskim obiljejima obogauju ivot grada." Takoer, postoji suradnja Grada sa svim vjerskim zajednicama. Problemi rasne jednakosti nisu uoeni zahvaljujui pretenoj homogenosti stanovnika, dok su spolna i rodna pitanja, odnosno seksualne orijentacije tema koja se uglavnom ne spominje. Ipak, iako na papiru sve izgleda korektno, usudila bih se rei da netolerancije itekako ima, kako prema pripadnicima manjina (primjerice Romima), tako i prema osobama drugaijih ivotnih stilova ili preferencija. ini mi se da, gledajui u hrvatskom kontekstu, Rijeka

ima dobre predispozicije da postane kreativni grad, no u usporedbi s nekim europskim gradovima koji nose isti atribut, predstoji joj jo mnogo unapreivanja.

Realizacija kreativnosti
Richard Landry u djelu Art of City Making (2006.) navodi korake koje grad mora poduzeti da bi postao kreativan, od ega se najkonkretnijim ini sljedee: prepoznati primjere dobre prakse i analizirati tone razloge njihova uspjeha, te (slijedei istu logiku) detektirati najvanije inozemne projekte i posjetiti te lokacije i, naravno, pokuati implementirati vieno u vlastitoj sredini (prilagoeno specifinomu lokalnomu kontekstu i uvjetima). Landry u konanici istie da nije sve u brendingu, nije dovoljno (pa ak niti poeljno) proglasiti neki grad kreativnim. Poeljno je da identifikacija doe izvana, da drugi prepoznaju kreativni napredak u razvitku grada. Urbani su prostori u dananjem (neoliberalnim kapitalizmom obiljeenom) svijetu poput magnetske trake s koje moemo brisati i na nju iznova upisivati nova znaenja. (Abbas, 1995.) Naalost, ono to se najee brie jesu kulturna sjeanja i uspomene stanovnika/turista/sluajnih prolaznika/Benjaminovih flaneura7, dok su ono to se upisuje u strukturu grada nove profitabilne stambene i poslovne zgrade, trgovaki centri i sl. Drugim rijeima, teoriju 3T zamjenjuje teorija profita s velikim P i praksa. Sam grad postaje tako proizvod kojega se pokuava prodati sadanjim i buduim stanovnicima te turistima, bivajui i inputom (uzrokom) i outputom (posljedicom) kulturnih/kreativnih industrija.

Bibliografija Abbas, Ackbar: "Building on Disappearance: Hong Kong architecture and colonial space". The Cultural Studies Reader, ur. S. During. London: Routledge, 1995. Appadurai, Arjun: "Disjuncture and Difference in the Global Cultural Economy". The Cultural Studies Reader, ur. S. During. London: Routledge, 1995. Auge, Marc: Nemjesta uvod u moguu antropologiju supermoderniteta. Zagreb: Biblioteka Psefizma, 2001. Brainport Development web site, posjeenj 29. 6. 2009. Florida, Richard: Cities and the Creative Class. New York: Routledge, 1995. Florida, Richard: The Flight of the Creative Class: The New Global Competition for Talent. New York: Collins, 2007. Foucault, Michel: "O drugim prostorima". Glasje asopis za knjievnost i umjetnost, br. 6, 1996. Gligorijevi, aklina: "Forces and Trends Shaping the Contemporary City: The Creative Sector in Creative Cities". The Creative City: Crossing Visions and New Realities in the Region, ur. N. voboki. Zagreb: Institute for International Relations, 2007. Intelligent Community Forum web site, posjeeno 29. 6. 2009. Landry, Charles: The Art of City Making. London: Earthscan, 2006. Lehtovuori, P., Havik, K.: "Alternative politics in Urban Innovation". Creative Economies, Creative Class (Asian-European Perspectives), L. Kong, J. OConnor. London: Springer, 2009. Pultar, Mustafa: "A Structured Approach to Cultural Studies of Architectural Space". Bilkent University web site, preuzeto 29. 6. 2009. Sassen, Saskia: Protugeografije globalizacije. Zagreb: Multimedijalni institut, 2003. vob-oki, Nada, et.al.: Kultura zaborava. Zagreb: Jesenski i Turk, 2008. Thrift, N., Whatmore, S.: Cultural Geography. New York: Routledge, 2004. Zrili, N. (ur.): Grad Rijeka: Mandatno izvjee 2005.-2009. Rijeka: Zambelli, 2009.
7

Misli se na modernistike likove velegradskih etaa iz argumentacije Waltera Benjamina, izloene neprekidnoj vizualnoj agresiji i podvrgnute samokontroli vlastite rastresene percepcije.

117.

UPUTE ZA

AUTORE
Drugost objavljuje studentske radove s podruja interdisciplinarne humanistike. Svaki rad priloen za objavljivanje prolazi kroz postupak recenziranja od strane lanova urednitva. Urednitvo pridrava pravo da rukopis redakcijski prilagodi propozicijama asopisa i standardima hrvatskog knjievnog jezika. Navode iz djela drugih autora valja oznaiti u tekstu, a ne u biljekama. Ako se navode tue ideje, podaci, rezultati, hipoteze i slino, a da se pritom ne citira doslovce, izvor se stavlja u zagrade i sadri prezime autora i godinu izdanja; ako je u popisu literature vie autora istog prezimena, dodaje se i inicijal imena. Ako su dva autora jednog djela, stavljaju se oba prezimena, npr. (M. Foucault, J. Derrida, 1968.). Ako su autora tri i vie, iza imena prvog autora stavlja se kratica "et al., a ostali se autori ne navode, npr. (Deleuze et al., 1984.). Ako je u popisu literature navedeno vie radova istog autora koji su objavljeni iste godine, razlikuje ih se slovima a, b, c itd. koja dolaze iza oznake godine, npr. (Biti, 1998b.). Ako se djela drugih autora citiraju doslovce, iza oznake godine izdanja stavlja se zarez, toka te broj stranice, npr. (Keane, 1991., 84.). Navodi i citati iz dnevnog, tjednog i slinog tiska mogu se navoditi na dva naina. U sluaju navoenja vijesti, objavljenih dokumenata ili podataka, dakle tekstova u kojima autorstvo nije naglaeno ili je nepoznato, kurzivom navodi se naziv tiskovine i nadnevak izdanja, npr. (Novi List, 23. V. 2010.). Ako se iz dnevnog, tjednog i slinog tiska navode izrazito autorski lanci i navode teze njihovih autora (komentari, kolumne i sl.), podaci o izvoru stavljaju se u popis literature te se navode kao i ostali lanci, npr. (najder, 2010.).

118.

Navodi i citati djela koja su preuzeta sa interneta navode se poput ostalih, ovisno je li rije o lanku iz asopisa, knjizi i dr. Biljeke se oznaavaju arapskim brojevima povrh zadnjeg slova rijei na koju se odnose, a navode se ispod crte na stranici na kojoj su oznaene (fusnote, footnotes). Biljeke valja koristiti iskljuivo za dodatna pojanjenja, digresije ili komentare. Bibliografija (popis literature) sadri sve radove koji se navode u tekstu i to poredane abecednim redom prema prezimenima autora (odnosno imenima ako ima vie autora istog prezimena). Radovi istog autora navode se kronolokim redom objavljivanja na nain da posljednje objavljeno djelo dolazi prvo. Ako se navodi vie radova istog autora objavljenih iste godine, valja ih razlikovati slovima (a, b, c, itd.) iza oznake godine objavljivanja. Primjeri navoenja djela u popisu literature: lanak u asopisu: Bilgrami, Akeel: "What is a Muslim". Critical Inquiry, ur. Appiah, K. A., Gates, H. L. vol. 18. br. 4., 1992. lanak u zborniku: Foucault, Michel: "Poredak diskursa". Znanje i mo, ur. H. Burger. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 1994. knjiga: Krlea, Miroslav: Hrvatski bog Mars. Zagreb: Tipex, 1995. djela sa interneta (primjer asopisa): Bey, Hakim: The temporary autonomous zone. New York: Autonomedia Anti-copyright, 1991. Hermetic library, preuzeto 21.12. 2009.

119.

i ja sam procitao/la drugost:

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------120.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Drugost asopis za kulturalne studije br. 1 Rijeka, svibanj 2010. Glavni urednik Bernard Koludrovi Urednitvo Bernard Koludrovi Mak Krajina Dunja Mati Jelena Mili Kristina Smoljanovi Struni suradnik Renato Stankovi Poslovna tajnica Jelena Batista Lektura Mirjana Crni Grafiko oblikovanje i priprema za tisak Marino Krstai-Furi Ana Tomi Tisak Digital point d.o.o., Trg Rijeke rezolucije 4/1, 51000 Rijeka Izdava Udruga studenata Inicijativa kulturalnih studija Kontakt asopis Drugost Inicijativa kulturalnih studija Filozofski fakultet, Omladinska 14, 51000 Rijeka E-mail: drugost.urednistvo@gmail.com asopis izlazi dva puta godinje. Naklada 300 primjeraka. ISSN 1847-6678 Tvrdnje i miljenja u objavljenim radovima izraavaju iskljuivo stavove autora i ne predstavljaju nuno stavove i miljenja urednitva ili izdavaa. Izdavanje ovog broja financijski je potpomogao Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Rijeci ASOPIS JE BESPLATAN.

121.

tsogurd
ejiduts enlarutluk az siposac
122.

123.

124.