Sveuilite u Zadru Odjel za arheologiju

Principat
Seminar iz kolegija Institucije rimskog svijeta

Mentor: mr. sc. Silvia Bekavac

Izradio: Vatroslav paniek

U Zadru, 29. travnja 2011. godine

Sadraj:

1. Uvod................................................................................................................................3 2. Razrada: 2. 1. 2. 2. Oktavijan August.................................................................................................4 Principat.............................................................................................................10

3. Principat nakon Augusta............................................................................................18 4. Zakljuak.....................................................................................................................21 5. Literatura.....................................................................................................................22

1.

Uvod

Principat je oblik drutvenog ureenja rimske drave kojim je prekinuto razdoblje Rimske Republike koje je trajalo 5 stoljea (od 509. g. pr. Kr.). Principat je, kao oblik drutvenog ureenja, uveo Oktavijan August, pravim imenom Caius Iulius Caesar Octavianus, praneak Gaja Julija Cezara (13. 7. 100. g. pr. Kr. 15. 3. 44. g. pr. Kr.). Takvim politikimn ureenjem, August je prekinuo graanske ratove koji su u Republici harali gotovo cijelo stoljee te je Carstvu donio mir1 (Pax Romana), razvoj i blagostanje. Principat formalno nestaje dolaskom Dioklecijana2 na vlast 284. g. koji uvodi novi oblik drutvenog ureenja, dominat3.

Rimski mir (Pax romana) razdoblje 1. i 2. stoljea u povijesti Rimskog Carstva u kojem su izostali vei

oruani sukobi bilo od strane barbara, bilo unutranji nemiri. To je stanje omoguilo ekonomski procvat i irenje rimske kulture koja je u tom razdoblju bila na vrhuncu.
2

Dioklecijan punim imenom Gaius Aulerius Valerius Dioclectianus, roen oko 245.,na prijestolju stupio 284., Dominat autokratski reim, a uspostavio ga Dioklecijan 284. g. Karakteriziraju ga novi sustav vladavine, tzv.

a vladao do 305. g. Umro je 312. g.

3

tetrarhija (vladavina etvorice), ukidanje titule princepsa i uvoenje monarhijskog naina vladanja te deifikacija cara (divus).

2. 2. 1.

Razrada Oktavijan August

Oktavijan August je prvi i jedan od najveih rimskih careva, vladao je vrstom rukom i prekinuo je gotovo stoljetno razdoblje graanskih ratova. Oktavijan se rodio u Rimu 23. rujna 63. g. pr. Kr. pod imenom Gaj Oktavije Turin (lat. Caius Octavius Thurinus). Njegov otac, takoer imenom Gaj Oktavije, bio je namjesnik Makedonije i porijeklom nije iz osobito utjecajne obitelji. Oktavijanova majka, Acija (lat. Atia) bila je neakinja vojskovoe i kasnije diktatora Gaja Julija Cezara4. 59. g. pr. Kr. umro mu je otac te se majka udala za Lucija Marka Filipa (lat. Lucius Marcus Philippus) koji je gotovo odmah nakon vjenanja s Acijom postao konzulom. Prvi zapaeniji istup Oktavijan je imao u dobi od 12 godina na pogrebu svoje bake kada je odrao svoj prvi javni govor. To je izveo tako dobro da ga je zapazio Gaj Julije Cezar, bakin brat. 49. g. pr. Kr. Julije Cezar prelazi preko rijeke Rubikon5 i zapoinje graanski rat. U Rimu, Gnej Pompej Veliki6 (lat. Gnaeus Pompeius Magnus), koji je smatrao Cezara velikom prijetnjom, bjei iz Rima u strahu od Cezarovih legija. Nakon to je zauzeo Rim, Cezar Augustu daje prve dravne dunosti. Oktavijana tada ima 15 godina. 46. g. pr. Kr. Cezar poziva Oktavijana kako bi se borio protiv Pompeja, ali Oktavijan se razbolijeva i odustaje od puta. Nakon to se oporavio isplovljava, ali doivljava brodolom te se s nekolicinom suboraca uspijeva domoi Cezarova logora. Taj je pothvat duboko dojmio Cezara.

Gaj Julije Cezar 13. srpnja 100. g. pr. Kr. 15. oujka 44. g. pr. Kr., najvei rimski vojskovoa, politiar i Rubikon rjeica na sjeveru Italije. Od 59. g. pr.Kr. inila je prirodnu granicu izmeu Cisalpinske Galije i Gnej Pompej Veliki roen 29. rujna 106. g. pr. Kr., pogubljen 29. rujna 48. g. pr. Kr., rimski vojskovoa i

pisac
5

rimskih provincija.
6

lan Prvog trijumvirata od 59. 49. g. pr. Kr. Poraen u graanskom ratu s Cezarom.

15. oujka 44. g. pr. Kr., na Martovske ide7, urotnici u atentatu ubijaju Cezara. uvi vijest, Oktavijan, koji je za to vrijeme bio na vojnim vjebama u Apolloniji u Iliriku, otplovljava u Rim kako bi se uvjerio ima li tamo ikakvu politiku sigurnost, suprotno savjetima da se zajedno s vojskom skloni u Makedoniju. Kada je stigao do Apulije8, Oktavijan saznaje kako je u Cezarovoj oporuci imenovan njegovim nasljednikom, tj. posthumno ga adoptira i da uz to nasljeuje i dvije treine Cezarova posjeda. Oktavijanu su u Brundisiumu Cezarovi vojnici pripremili srdanu dobrodolicu. Prisvojivi dio novca koji je bio namijenjen ratu protiv Parta9 i cijeli godinji doprinos bliskoistone provincije, Oktavijan se sa svojih novih 3000 veteranskih pristaa uputio u Rim. Kada je poetkom svibnja 44. g. pr. Kr. Oktavijan stigao u Rim, tamo je zatekao konzula Marka Antonija10, prijatelja Julija Cezara, koji je odravao nestabilno primirje s Cezarovim ubojicama. Marko Antonije veinu je njih potjerao iz Rima svojim govorom na Cezarovu pogrebu u kojem je narod okrenuo protiv urotnika. Kao voa Cezarovih pristaa, Oktavijan je pridobio naklonost Rimljana. U tome mu je uvelike pomogla pogreka Marka Antonija kada se usprotivio podizanju ubijenog Cezara na status boanstva. Kako mu se mandat konzula bliio kraju, Marko Antonije je elio preuzeti Cisalpinsku Galiju kojom je upravljao Decimus Iunius Brutus Albinus11. Nakon to je Decimus Iunius odbio predati Cisalpinsku Galiju, Marko Antonije ga je opsjeo. Kako Senat nije imao vojsku koja bi zaustavila Marka Antonija, 1. sijenja 43. g. pr. Kr. Oktavijana Senat imenuje senatorom i odobrava mu imperium (zapovjednitvo). Tim je inom Oktavijanu zakonski omogueno djelovanje protiv Marka Antonija.

Martovske ide 15. dan u mjesecu oujku, svibnju, srpnju i kolovozu. Martovske su ide svetkovina u ast boga Apulija regija u jugoistonom dijelu Italije. Parti narod na sjeveroistoku Kaspijskog mora Marko Antonije lat. Marcus Antonius Marci Filius Marci Nepos, roen oko 83. g. pr. Kr, poinio

Marsa. Na taj se dan u Rimu obino odravala vojna parada.

8 9

10

samoubojstvo 1. kolovoza 30. g. pr. Kr., rimski dravnik te najbolji i najodaniji prijatelj Gaja Julija Cezara. Bio je lan Drugog trijumvirata.
11

Decimus Iunius Brutus Albinus rimski politiar i general, roen 85. ili 81. g. pr. Kr, umro 42. g. pr. Kr.

Jedan od vodeih zagovornika Cezarova ubojstva.

U travnju 43. g. pr. Kr. Antonijeva je vojska poraena u bitkama u Forum Gallorumu i Mutini. Marko Antonije bjei u Transalpinsku Galiju. Senat je elio od Oktavijana da se da u potjeru za Markom Antonijem, meutim Oktavijan to odbija. alje centurione u Rim sa zahtjevima da preuzme titulu konzula umjesto konzula koji su poginuli u travnju borei se na Oktavijanovoj strani te da se ukine dekret koji Marka Antonija proglaava dravnim neprijateljem. Nakon to su njegovi zahtjevi odbijeni, Oktavijan sa svojih 8 legija ulazi u Rim gdje ne nailazi na otpor. 19. kolovoza 43. g. pr. Kr. Oktavijan je izabran za konzula, a njegov roak Quintus Pedius za su-konzula. Za to vrijeme, Marko Antonije sklapa savez s jo jednim cezarovcem, Markom Emilijem Lepidom12 (lat. Marcus Aemilius Lepidus).

U listopadu 43. g. pr. Kr., Oktavijan, Marko Antonije i Lepid oformili su vojnu diktaturu, poznatiju i kao Drugi trijumvirat13 (Prvi trijumvirat oformili su Gaj Julije Cezar, Gnej Pompej i Marko Licinije Kras). Bilo je to posjedovanje posebnih vlasti u trajanju od 5 godina koje je bilo ozakonjeno i podrano od strane plebejaca. Trijumviri su uveli niz proskripcija14 u kojima je oko 300 senatora i 2000 equita proglaeno izopenicima te im je oduzeta imovina. Oni koji nisu uspjeli pobjei bili su ubijeni. Proskripcije su nametnute iz potrebe da se primakne novac za sukob protiv ubojica Cezara, Marka Junija Bruta15 (lat. Marcus Iunius Brutus) i Gaja Kasija Longina16(Caius Cassius Longinus). Jo jedan razlog za uvod proskripcija bio je da su se na taj nain sva trojica trijumvira rijeila politikih neprijatelja. 1. sijenja 42. g. pr. Kr. Senat je posthumno uzdigao Julija Cezara na status boanstva, Divus Iulius. Oktavijan je tim inom dodatno uvrstio svoj poloaj poto je on bio Divi filius, Sin boji.

12

Marcus Aemilius Lepidus roen 89. ili 88. g. pr. Kr., umro krajem 13. ili poetkom 12. g. pr. Kr. Bio je Drugi trijumvirat legalni politiki savez Oktavijana, Marka Emilija Lepida i Marka Antonija. Trajao je dva Proskripcije javni proglasi i osuda dravnih neprijatelja Marko Junije Brut roen u lipnju 85. poinio samoubojstvo u listopadu 42. g. pr. Kr. Bio je politiar u Gaj Kasije Longin roen 85. g. pr. Kr. poinio samoubojstvo u listopadu 42. g. pr. Kr. Bio je rimski

rimski patricij, lan Drugog trijumvirata, pontifex maximus i jedan od najveih Cezarovih pristaa.
13

petogodinja mandata, od 43. 33. g. pr. Kr.

14 15

razdoblju kasne Republike. Odigrao je vodeu ulogu u ubojstvu Cezara

16

senator i i jedan od vodeih zagovornika urote protiv Cezara. Takoer je bio i zet Marka Junija Bruta.

Antonije i Oktavijan poslali su u Grku svojih 28 legija kako bi se sukobili s Brutom i Kasijem. Nakon dvije bitke kod Filipa 42. g. pr. Kr., Marko Antonije i Oktavijan su pobijedili, a Brut i Kasije su poinili samoubojstvo. Nakon pobjede u bitkama kod Filipa uslijedila je podjela teritorija meu trijumvirima. Marko Antonije je dobio Galiju te je otplovio u Egipat isklopio savez s egipatskom kraljicom Kleopatrom VII17, bivom ljubavnicom Julija Cezara i majkom Cesariona koji je moda bio Cezarov jedini sin. Oktavijan je dobio Hispaniju i Italiju, a Lepid provinciju Afriku. Oktavijan je vojnike koji su se borili na strani Bruta i Kasija smjestio u gradove podijelivi im zemlju rimskih graana. Ope nezadovoljstvo naseljavanjem Oktavijanovih vojnika rezultiralo je prelaskom mnogih ljudi na stranu Lucija Antonija, brata Marka Antonija. Lucija Antonija je podravala i veina u Senatu. Oktavijan se elio razvesti od Clodije Pulchre, keri Fulvijine. Tvrdei da brak nije konzumirao, vratio ju je njezinoj majci, eni Marka Antonija. Fulvia se nije mogla pomiriti s Oktavijanovom odlukom te se odluila udruiti s Lucijem Antonijem. Lucije je sa svojom vojskom poraen u Perusiji poetkom 40. g. pr. Kr. Oktavijan je Lucija i njegovu vojsku potedio, a Fulviju je prognao u Sicyon. Prema Lucijevim pristaama Oktavijan nije bio tako blagonaklon. Oko 300 senatora i equestrija pogubio je zbog urote, a Perusiju se spalio.

Za boravka u Egiptu, Marko Antonije je ljubovao s Kleopatrom i s njom dobio 3 sina. Svjestan svojih pogoravajuih odnosa s Oktavijanom, Marko Antonije ostavlja Kleopatru te otplovljava u Italiju u sukob s Oktavijanom gdje opsjeda Brundisium. Meutim, centurioni i legije Antonijeve i Oktavijanove vojske odbijaju se meusobno boriti. Antonijeva ena Fulvija umire u izgnanstvu to je zajedno s pobunom centuriona pridonijelo pomirenju izmeu Marka Antonija i Oktavijana. U jesen 40. g. pr. Kr. Marko Antonije i Oktavijan donijeli su Brundizijski sporazum kojim je Lepid ostao u Africi, Marko Antonije na Istoku, a Oktavijan na Zapadu. Apeninski je poluotok bio dostupan svima za novaenje vojske, ali na Istoku za Antonija to nije znailo nita. Kako bi uvrstio odnose s Markom Antonijem, Oktavijan mu je za enu dao svoju sestru Oktaviju Minor koncem 40. g. pr. Kr.

17

Kleopatra VII roena krajem 69. g. pr. Kr poinila samoubojstvo 12. kolovoza 30. g. pr. Kr. Bila je

posljednji faraon Drevnog Egipta. Pripadala je dinastiji Ptolomejevia.

Novi su se problemi javili kada je Pompejev sin Sextus Pompeius zaprijetio blokadom ruta kojima se preko Mediterana Italija opskrbljivala itom. Blokada je uklonjena nakon sporazuma u Misenumu 39. g. pr. Kr. kojim je Oktavijan Pompeiusu prepustio Sardiniju, Korziku, Siciliju i Peloponez te mu osigurao poloaj konzula za 35. g. pr. Kr. Dogovor oko podjele teritorija poeo se raspadati kada se 38. g. pr. Kr. Oktavijan razveo od Scribonije i oenio Liviju. 37. g. pr. Kr. trijumvirat je dobio jo jedan petogodinji mandat kako bi mogao rijeiti krizu sa Sekstom Pompejem. Dogovorom u Tarentumu, Antonije se obvezao dati 120 brodova Oktavijanu za sukob s Pompejem, dok se Oktavijan obvezao dati 20 000 legionara Antoniju za sukob s Partima. Oktavijan je, unato dogovoru, Antoniju poslao svega 2000 legionara, to je ovaj shvatio kao provokaciju.

Oktavijan i Lepid krenuli su u napad protiv Seksta na Siciliji 36. g. pr. Kr. Flotu Seksta Pompeja gotovo u cijelosti je potopio general Agrippa u bici kod Naulochusa. Seksto je pobjegao na istok gdje je i zarobljen i smaknut u Miletu od ruke jednog od Antonijevih generala 35. g. pr. Kr. Nakon pobjede, Lepid je elio sam zaposjesti Siciliju te je otjerao Oktavijana. Na Lepidovu alost, njegove trupe su prebjegle Oktavijanu. Lepid se predao Oktavijanu koji mu je dopustio da dobije status pontifexa maximusa. Ipak, Lepid je izbaen iz trijumvirata, karijera u politici mu je okonana te je praktiki prognan u vilu u Cape Circei u Italiji. Rimska su podruja sada bila pod Oktavijanom na Zapadu i Markom Antonijem na Istoku. Kako bi ouvao mir u svom dijelu Republike, Oktavijan je rimskim graanima osigurao vlasnika prava na njihove posjede, a veterane je naselio izvan Italije. Slijedei sukob koji e uslijediti, posljednji je rat Rimske Republike18. Antonijeva je kampanja protiv Parta zavrila katastrofalno, a 2000 legionara koje je poslao Oktavijan nije bilo dovoljno da nadoknade gubitke. Marko Antonije se okrenuo Kleopatri koja je mogla osvjeiti njegove trupe te je Oktaviju poslao natrag u Rim. Oktavijan je Antonijev potez iskoristio izjavljujui da je odbio legitimnu rimsku suprugu zbog orijentalne ljubavnice.

18

Rimska Republika razdoblje u povijesti rimske drave koje je trajalo od 509. g. pr. Kr 27. g. pr. Kr.

Republika je imala sloeni ustav koji je jasno dijelio i balansirao vlast.

Oktavijan je tvrdio kako e odstupiti kao trijumvir ako to uini i Marko Antonije to je on odbio. Nakon to je rimska vojska osvojila Armensko Kraljevstvo 34. g. pr. Kr., a Antonije postavio svog sina Alexandra Heliosa za vladara, Oktavijan je uvjerio Senat da Marko Antonije eli umanjiti rimsku nadmo. Kada ja Oktavijan jo jednom postao konzulom 1. sijenja 33. g. pr. Kr., optuio je Antonija da je povlastice i teritorije davao svojim roacima i svojoj kraljici (Kleopatri). Ujesen 32. g. pr. Kr. ministri Munatius Placinus i Marcus Titius izdali su Marka Antonija i otili k Oktavijanu. Njih dvojica potvrdili su Oktavijanove optube. Juriom na svetite Vestalskih Djevica19, Oktavijan je prisilio vrhovnu sveenicu da preda Antonijevu oporuku. U njoj je pisalo da osvojene teritorije daje svome sinu na upravljanje kao i planovi za izgradnju grobnice u Aleksandriji za njega i Kleopatru. Krajem 32. g. pr. Kr. Senat je ukinuo konzulske ovlasti Marka Antonija i objavio rat protiv Kleopatre u Egiptu. Poetkom 31. g. pr. Kr. Oktavijan je odnio preliminarnu pobjedu kada je uspio prevesti svoje trupe preko Jadranskog mora. Za to vrijeme, Marko Antonije i Kleopatra bili su u Egiptu. Agrippa20 je vojske Marka Antonija i Kleopatre okruio s morske strane, a Oktavijan je iskrcao vojsku na kopnu. Flota Marka Antonija pokuala je 2. rujna 31. g. pr. Kr. probiti pomorsku blokadu te je isplovila kroz zaljev Actium. Tamo ju je doekala flota koja je bila i brojnija i pokretljivija. Marko Antonije i njegova vojska spasili su se samo zato to se Kleopatrina flota nala u blizini. Oktavijan se dao u potjeru i nakon jo jednog poraza u Aleksandriji 1. kolovoza 30. g. pr. Kr., Kleopatra i Marko Antonije poinili su samoubojstvo. Marko Antonije se bacio na svoj ma, a Kleopatru je ugrizla zmija otrovnica. Oktavijan je dao ubiti Cesariona, sina Julija Cezara i Kleopatre, a potedio je djecu Marka Antonija i Kleopatre, osim starijeg sina, Marcusa Antoniusa Antillusa.

19

Vestalske Djevice sveenice boice Veste. Glavni zadatak im je bio odravanje vjenog plamena koji je Marcus Vipsanius Agrippa roen 63. g. pr. Kr. umro 12. g. pr. Kr. Bio je rimski dravnik i general, bliski

gorio u Vestinu hramu. Morale su se zavjetovati na istou.

20

prijatelj, zet i ministar Oktavijana. Zasluan je za brojne Oktavijanove vojne pobjede, osobito onu u bitci kod Akcija.

2. 2.

Principat

Nakon to se 29. g. pr. Kr. vratio u Rim, Oktavijanov prvi potez je bio restauracija hramova. Uinio je to zbog enje naroda za prolim, sretnim vremenima u kojima nije bilo toliko ratova. Oktavijan je elio stvoriti neku vrstu civilne vlade. Nije elio da ga narod gleda kao velikog vojskovou. To ga je odvie podsjealo na Julija Cezara koji je neslavno zavrio. U elji da svoj poloaj uini stabilnim i prihvatljivim odluio se za niz mjera koje e potovati republikanske ideje. Oktavijan je naredio masovnu demobilizaciju vojske to je narod itekako odobravao poglavito jer je mnogo vojske uvijek unosilo strah i nemir. Odrali su se i redovni izbori za konzule, a Oktavijan je zajedno sa svojim zamjenikom Markom Vipsanijem Agrippom (lat. Marcus Vipsanius Agrippa) proveo i cenzus21 rimskih graana, prvi od 70. g. pr. Kr. Doao je red na odravanje izbora i Oktavijan je, razumljivo, izabran za konzula. Reformirao je sastav Senata te se broj senatora popeo na 1000. Iz Senata je iskljuio i Antonijeve pristalice. U reformiranom spisku Senata, Oktavijanovo je ime stavljeno na poetak, pa iz toga proizlazi princeps senatus, prvak Senata ili prvi meu jednakima. U doba Republike, princepsi Senata nisu imali posebnih ovlasti osim to su glasali prvi i ponekad, zbog svog utjecaja, imali utjecaj na unutranju i vanjsku politiku (Quintus Fabius Maximus, Publius Cornelius Scipio Africanus,...). Oktavijanova pak titula, ne oznaava samo prvoga u Senatu, nego u prvog u dravi, pa odatle dolazi i naziv za cijelo ureenje principat. 17. sijenja 27. g. pr. Kr., Oktavijan je Senatu ponudio da se odrekne svojih ovlasti. Senat je to odbio te mu povjerio upravu nad Hispanijom, Galijom i Sirijom. Egipat se ovdje ne ubraja zbog toga to se smatra Oktavijanovim osobnim vlasnitvom. Upravu nad Hispanijom, Galijom i Sirijom Oktavijan je osvojio na 10 godina. Ostalim je provincijama upravljao Senat. 24. sijenja 27. g. pr. Kr., Oktavijanu Senat dodjeljuje, meu ostalim, i poasnu titulu August (lat. augustus uzvieni). Titula Augustus potjee iz prorokih uenja. Oznaava djela koja rade na dobrobit zajednice.

21

Cenzus popis graana i njihovih imovina kako bi se odredila visina poreza.

10

Ovlasti koje je dobio 27. g. pr. Kr. nisu utjecala na njegovu mo. Dok je god bio konzul bio je svemoan. Kako je August sve do 23. g. pr. Kr. svaki put imenovan za konzula to je zasmetalo dio Senata. August se stoga odluio za drugo rjeenje. Umjesto mjesta konzula dobio je tribunske ovlasti (tribunicia potestas). Nije mogao postati narodnim tribunom jer ga je Julije Cezar primio u patricijski stale, ali je zato dobio sve ovlasti narodnog tribuna koje su potvrdile komisije. Preko tribunskih ovlasti mogao je sazivati narodnu skuptinu i aktivno sudjelovati u njezinom radu. Ovlasti narodnog tribuna su mu produavane svake godine i bile su i godinje i vjene. Na taj su nain ovlasti tribunske ovlasti posluile za brojanje godina na vlasti to se kasnije iskoristilo i za kasnije careve. Augustova se vladavina slubeno raunala od trenutka kada je dobio tribunska ovlatenja. 23. g. pr. Kr. Senat je Augustu dodijelio prokonzulsku vlast (lat. imperium proconsulare) koja mu se obnavljala svakih 10 godina. Ta je vlast vrijedila svuda, pa je August mogao intervenirati u svakoj provinciji, ukljuujui i one u kojima je vlast imao Senat. Augustov je poloaj bio vii od poloaja bilo koje druge osobe, ali on nikada nije elio isticati taj autokratski poloaj. Govorio je kako su tribunske ovlasti te koje su mu omoguile vodei poloaj u zemlji. Osim svih dosad spomenutih ovlasti, 19. g. pr. Kr. Augustu su dodijeljene i jo neke kako bi kako bi njegov imperium bio vei od konzulskog. Zatim, 12. g. pr. Kr., nakon smrti Lepida, August postaje pontifex maximus, 8. g. pr. Kr., osmi mjesec u godini dobiva ime po njemu, a 2. g. pr. Kr. dobiva titulu pater patriae koji mu je bio osobito mio jer je tim naslovom svim Rimljanima postao ono to je pater familias obitelji. August je preuzimao i druga zaduenja poput nekih javnih radova, snabdijevanja grada Rima vodom i itom i sl. August mijenja i znaenje titule imperatora. Sada ju ukljuuje u svoje ime te njome oznaava osobnu povezanost s vojskom. Ta titula postaje simbolom vrhovne vojne moi. Poloaj Senata se promijenio. Odluke Senata vie se ne nazivaju zakonima, ali su obvezujue. Senat postaje visokim sudom i na njegove presude nije bilo mogue uloiti albu. Upravljao je mirnim provincijama, dravnom blagajnom i formalno je bio iznad cara. Meutim, Senat nije imao stvarnu mo. Provincije pod upravom Senata imale su malo vojske, a i tu je vojsku Senat izgubio iz kontrole. August je bio taj koji je svime upravljao. Nadzirao je dravnu blagajnu i kontrolirao Senat. Ipak, August je cijenio Senat i izbjegavao ulaziti u sukob s njim i redovno ga izvjetavao o svojim aktivnostima.

11

Narodne skuptine ili komicije donosile su zakone na prijedlog Augusta (leges Iuliae) ili prijedloge drugih magistrata. One nisu imale politikoga znaaja jer se na izborima za komisije glasalo samo za one osobe koje je predloio sam August. Broj magistratura za vrijeme Augusta nije se mijenjao. Zbog pritiska monika koji su se eljeli istai, od 5. g. pr. Kr. birano je vie konzula za jednu godinu, a ne samo 2 kako je do tada bilo uobiajeno. Dvojica su stupala na dunost 1. sijenja i davala su ime godini (consulares ordinarii), a nakon njih su slijedili ostali parovi (consulares suffecti). Broj pretora smanjen je na 10, a njihove su funkcije proirene. Princeps je upravljao njihovim aktivnostima. Najtea kaznena djela razmatrale su stalne sudske komisije (quaestiones perpetuae), a u Rimu je sam August sudio i donosio smrtne presude. U nekim se kaznenim djelima moglo pozvati na cara da on presudi kao najvia sudska vlast. Do 5. g. pr. Kr. ustalila se praksa da komisija senatora i vitezova bira pretore i konzule. Iz redova senatora birao se i prefekt grada. Dunost prefekta bilo je uvanje reda u Rimu. U Augustovo vrijeme prefekti su birani neredovito, ali su zato imali veliku vanost. Iz redova senatorskog stalea za namjesnike carskih provincija birali su se legati sa propretorskim rangom (legates pro praetore). U viteki je stale August uveo promjenu. Smatrao je kako lanstvo u vitekom staleu treba biti otvoreno svim rimskim graanima koji su sposobni i ugledni, a ne samo onima koji imaju plemenito porijeklo. Tom je odlukom Carstvo dobilo na tisue vitezova koji su predstavljali niu aristokraciju, ali su imali priliku ostvariti uspjenu karijeru. Nakon sluenja kao nii asnik (militiae equestres), vitez bi mogao napredovati do careva prokuratora, a na kraju i do prefekta koji bi bio zaduen za vane dunosti poput prefekta dopreme ite, prefekta Egipta, flote, prefekta pretorijanske garde i sl. Vitezovi su imali zadau popunjavati senatorski stale iz svojih redova jer se broj pripadnika senatorskog stalea smanjivao. To je dovelo do pojave neitalskih osoba u Senatu jer viteki stale nije bio ogranien samo na grad Rim ili Italiju.

Stara krilatica SPQR (senatus populusque Romanus) promijenila je smisao jer se uloga rimskoga naroda proirila na italski narod koju je simbolizirao sam August. Kako bi sprijeio narod da se pobuni, August je organizirao besplatno dijeljenje ita, odravanje igara i darivanje novca (congiaria). August narodu nije davao nikakve stvarne moi, ve ga je ovakvim beneficijama nastojao zabaviti.

12

August se osobito brinuo za Italiju i grad Rim. Zakoni koji su doneseni za vrijeme trijumvirata su ukinuti, a svi su graani dobili pristup Augustovu albenom sudu. Pretorijanske i gradske kohorte kojima je upravljao pruale su sigurnost, a inovnici su osiguravali dovoljno ita za narod. Isto tako, August je uz pomo monika poput Agrippe organizirao gradnju monumentalnih graevina i spomenika. Rim je pretvorio iz grada cigle u grad mramora. Svojim je graevinskim poduhvatima smanjio nezaposlenost, posebice siromanijeg proleterskog sloja. Augustovo je doba vrijeme procvata trgovine, proizvodnje keramike (osobito terra sigilate) i obrtnitva te proizvodnje vina. Javne financije i valutu stabilizirao je uvoenjem novih poreza i subvencijama iz dravne blagajne (aerarium Saturni) i osobnim donacijama iz svoje privatne riznice (patrimonium Caesaris). Dao je izgraditi i mnotvo prometnica koje su dodatno pridonijele procvatu privrede za njegove vladavine. Kako bi stabilizirao samo drutvo, ljude i stvorio novi osjeaj odgovornosti, donio je mnoge zakone, poput onih protiv preljuba, za stimuliranje raanja i sl.

27. g. pr. Kr. promjene se uvode i u provincije. Podijeljene su na senatske i carske provincije. Senat je upravljao starim provincijama u kojima nije bilo mogunosti za izbijanje rata (Afrika, Betika, Narbonska Galija, Makedonija). Upravitelji senatskih provincija birali su se kockom i to na godinu dana, nisu upravljali vojskom, a imali su titulu prokonzula. Ostalim je provincijama upravljao car. To su bile; Sirija, tri provincije u Galiji, sjeverne oblasti Hispanije i dr. Car je postavljao upravitelje tih provincija, a oni su provodili njegovu politiku. Nijedan od namjesnika carskih provincija nije imao status prokonzula jer je August imao prokonzulsku vlast u svojim provincijama (imperium proconsulare). U veini carskih provincija bila je stacionirana vojska. U provincijama u kojima je bilo vie od 1 legije upravljao je bivi konzul, a u provincijama koje su imale jednu legiju ili manje vojnika upravljao je bivi pretor. I u provincijama s vie od 1 legije i u provincijama s 1 legijom ili manje upravitelji su se nazivali legati Augusti pro praetore (Augustovi legati s ovlastima pretora). Nekim carskim provincijama upravljali su pripadnici vitekih stalea koji su obino imali status prokuratora, ali ponekad i prefekta. Primjer takve provincije je bila Judeja u vrijeme Kristova raspea na elu koje je bio Poncije Pilat koji je pripadao vitekom staleu. Poseban status imao je Egipat jer je smatran carevim osobnim vlasnitvom. Prefekt te provincije je bio vitez, a upravljao je legijama, to u bilo kojim drugim okolnostima nije mogao biti sluaj.

13

Promjene su sustigle i dravne financije u kojima se pored stare blagajne (aerarium), kojom je upravljao senat, formira zasebna carska blagajna (fiscus). U aerarium je pristizao novac iz senatskih provincija, a u fiscus je pristizao novac iz carskih provincija. Postojala je i razlika u kovanju novca. Aeraruim je kovao bakreni, a fiscus srebrni i zlatni novac. Provincije su plaale porez koji se koristio za stipendije vojnicima, donacije carevim prijateljima, uzdravanje carskoga dvora i plaanje javnih radova. Dvije su vrste poreza koji se ubirao, a ubirali su se na temelju periodinih cenzusa u kojima se bogatstvo svake provincije brino biljeilo. Jedan je porez tributum soli (porez na zemlju), a plaali su ga posjednici zemlje u provincijama. Drugi je porez tributum capitis koji se plaao na ostale vrste imovine (iako to naziv poziva sugerira, to nije bila glavarina, osim u Egiptu i nekim drugim manjim podrujima). Za prikupljanje poreza bili su zadueni carevi prokuratori u carskim provincijama, a to su bili pripadnici vitekog stalea koji nisu bili ovisni o upravitelju provincije i kvestori u senatskim provincijama, ali su se esto javljali i prokuratori. Indirektne su poreze (vectigalia) prikupljali publikani koji su se strogo kontrolirali. Publikane su postupno zamijenjivali carski inovnici. to se tie vojnika koji su zavrili svoju slubu, August ih je nagradio dodjeljujui im imanja u provincijama. Tijekom smjene samo jedne generacije diljem Carstva osnovano je vie od 120 centara. Bila je to urbanizacija koja nije nikada nadmaena. U tim su naseljima, zvanim coloniae svi stanovnici imali rimsko graansko pravo, a gradski je ivot bio ureen prema rimskom uzoru. U municipijima su rimsko graansko pravo dobivali samo osobe koje su bile magistrati. To je bio nain kako bi se lokalno stanovnitvo postupno ukljuilo meu rimske graane. I municipiji su imali graanske statute koji su podrazumijevali rimski oblik gradske uprave. Gradski centri ije je stanovnitvo bilo potpuno iskljueno iz rimskog graanstva nazivali su se civitates i uivali su autonomiju u lokalnim poslovima, ali pod budnim okom upravitelja provincije. Na zapadu su mnoga takva naselja dobila status municipija, nakon ega su u njima usvojene prvotno italske magistrature (duoviri i aediles, koji su skupa inili jedan kolegij pod nazivom quattuorviri) i senat (curio ili ordo) koji bi obino brojao 100 lanova. Ti su centri irili ekonomski i kulturni utjecaj, a posebno vanu ulogu imali su u zaostalim podrujima. Centri
14

na istoku, premda vrlo vani za upravu, ve su otprije imali razvijenu vlastitu kulturu i oblik vlasti. August je primjenjivao razliit tretman za pojedine provincije. One stare provincije dobivale su povlastice poput poreznog sustava koji je manje optereivao stanovnitvo. U novoosvojenim provincijama na snazi je bilo nemilosrdno iskoritavanje populacije to je u konanici znalo dovesti i do ustanka poput onih u Hispaniji (24. 19. g. pr. Kr.), Panoniji (6. 9. g. n. e.) i Germaniji (9. g.). U cjelini, za vrijeme Carstva u provincijama se ipak bolje ivjelo nego u vrijeme Republike jer kako je namjesnik biran samo uz suglasnost cara, a car se smatrao zatitnikom stanovnitva, namjesnik nije mogao raditi kako je htio jer bi ga u tom sluaju stigla otra kazna. Vojska je bila okosnica Augustove vlasti. Nisu svi vojnici mogli biti rasputeni. Oni koji su bili rasputeni dobili su zemlju u provincijama, a vie od polovice koja je ostala, a brojala je oko 250 000 ljudi razmjetena je po provincijama u kojima je to zbog sigurnosti zahtijevano. Pomorske su flote takoer morale biti zadrane, prvenstveno zbog gusara koji su stalo harali Sredozemljem. Broj legija je sa 60, koliko ih je bilo u vrijeme bitke kod Akcija, smanjen je na 28 i svaka je legija dobila svoj broj i ime te je postala stalna formacija. Rimsku su vojsku sainjavale legije rimskih graana kojima je sluba u vojsci trajala 20 godina. Za vrijeme Augusta legionari su bili rimski iz Italije ili rimski provincijski graani, premda je taj obiaj ponekad prekren na Istoku. Provincijalni je graanin dobivao rimsko graansko pravo u trenutka stupanja u legiju. August je zadrao pravo na regrutaciju, ali graanin i njegovi neposredni nasljednici regrutirali su se samo u sluaju opasnosti. Legije stajae vojske nisu bile smjetene u Italiji ve u podrujima gdje je sukob trajao ili gdje je postojala velika opasnost da on izbije. Ta su podruja bila npr. Hispanija, Galija, Podunavlje, Egipat i Sirija. Logori u kojima su vojnici boravili bili su privremenog karaktera, premda su mnogi bili trajno naseljeni. Zapovijedanje u vojsci nije doivjelo neke znaajnije promjene. Centurioni su i dalje predstavljali disciplinu, ali nisu bili vezani za jednu legiju, nego su morali prelaziti iz jedne legije u drugu i sve to iz politikih razloga. Centurioni koji su se na neki nain istakli mogli su biti promaknuti u viteki stale i na taj nain dodatno napredovati u karijeri. Vojni su tribuni pripadali viem rangu u vojsci i birani su iz senatorskog stalea. Legijom je zapovijedao legat sa ovlastima pretora (legatus pro praetore), a on je ujedno upravljao i provincijom. Iskljuivo

15

legijom mogao je zapovijedati poseban legat (legatus Augusti legionis). Legati su na te poloaje birani za razdoblje od 1 godine. August je oformio vie odreda vojske kojima je zadaa bila da uvaju samoga cara. Vrhovni je zapovjednik u poetku imao 9, a kasnije 10 pretorijanskih kohorti od kojih je svaka brojala 1000 vojnika i njihova je sluba trajala 16 godina. Pretorijanskim kohortama zapovijedao je prefekt pretorijanaca (praefectus praetorio). Rim je imao i 3 gradske kohorte (cohortes urbanae) koje su bile vrsta policije, a imao je i 7 kohorti vatrogasaca (cohortes vigilum). Tim su kohortama zapovijedali posebni prefekti. Carsku su palau uvali naoruani barbari, uglavnom Germani koji su se smatrali lanovima carskog domainstva. Osim temeljnih trupa, postojale su i pomone trupe koje su inili stanovnici iz provincija. Te su se pomone trupe (auxilia) sastojale od konjanikih i pjeakih jedinica (alae et cohortes), a brojale su od 500 do 1000 ljudi i njima su zapovijedali rimski asnici, pripadnici vitekog stalea. Nakon 25 godina provedenih u pomonim trupama, vojnici bi dobili rimsko graansko pravo. Rimsko je Carstvo posjedovalo i stalnu mornaricu. Jedan dio bio je usidren u Misenumu, u junoj Italiji, a drugi dio u Raveni, na Jadranskom moru. Posada flota sastojala se graana iz najnieg stalea, osloboenika ili provincijalaca. asnici su pripadali vitekom staleu. Sluba u floti trajala je 28 godina. Flota je bila relativno mala i ukupan broj veslaa, asnika i vojnika vjerojatno nije prelazio 10 000. Brodovi su bili maleni i pokretni, a sluili su uglavnom za progon gusara. Vojska je bila u potpunosti izvan nadlenosti Senata, Skuptine i magistrata. August je jedini imao pravo rasporeivati trupe i davati im zadatke koji su mogli biti i civilni, poput javnih radova. Vojnici su plau (stipendiju) primali od cara. Legionari su imali upola manju plau od pripadnika pretorijanske garde, ali su imali veu nego pripadnici pomonih trupa. Veteranima je car odreivao otpremninu i isplaivao je, a za tu je svrhu otvorena posebna blagajna (aerarium militare) u koju je August davao znatne iznose osobnog novca, ali se u nju slijevao i dio novca od poreza. 19. kolovoza 14. g. August umire u Noli, mjestu smrti svoga oca. Posljednje su mu rijei bile: Jesam li dobro odigrao predstavu? Zapljeite mi kako bude izlazio. Golema je procesija
16

ispratila Augusta iz Nole u Rim, a na dan pogreba, svi su javni i privatni obrti bili zatvoreni. Augusta je naslijedio Tiberije.

17

3.

Principat nakon Augusta

U 175 godina koliko je prolo nakon Augustove smrti, malo se toga promijenilo. Do vremena Flavijevaca22 i Antonina23, principat se ustalio kao ureenje. Ipak, 69. je godina, godina kada su se na tronu smijenila 4 cara, bila upozorenje da se moe oekivati katastrofa ukoliko ambicije pojedinca u odsutnosti dosegnu prevelike razmjere. Carstvu je stoga car bio neophodan, makar on bio i lo, premda su sve svi nadali dobromu. Pod vladavinom Flavijevaca i Antonina, principat sve vie poinje sliiti pravoj monarhiji. U carskoj se tituli poinje spominjati titula prokonzula, a slubeni dokumenti cara nazivaju dominus noster (na gospodar). Poslije 100. g. zakonodavna se skuptina vie nije sastajala, a Senat je samo ponavljao govor u kojem car obrazlae svoju odluku. Nakon Hadrijanove vlasti magistrati nisu mogli mijenjati postojee pravo jer je Vjeni edikt postao stalnim kodeksom kojeg je samo car mogao mijenjati. Car je sve vie koristio zakonodavne ovlasti donosei edikte, presude i naredbe carske konstitucije (constitutiones principum). Car je takve konstitucije donosio nakon savjetovanja sa svojim prijateljima (amici Caesaris). Time se otvorio put za kasniji dominat od 284. g. Jaanjem carske vlasti, republikanske su institucije slabile: carevi su slubenici bili sve moniji, a tradicionalni gradski magistrati sve slabiji. Stupnjevi kvestora, pretora i konzula (sluba sada samo 2 mjeseca) postali su samo stupnjevi prema vanijim carskim dunostima. Car je imao vlast nad Senatom, ali je s njim postupao obazrivo. Radije se savjetovao sa Carskim savjetom, u koji su u 2. stoljeu uli i vitezovi, nego sa Senatom. Slika stanovnitva grada Rima 2. stoljea znaajno se izmijenila. Kako je Rim privlaio slobodne ljude iz cijeloga Carstva, naselili su se u Rimu i naruili italski karakter grada. U
22

Flavijevci rimska dinastija koja je vladala od 69. 96. g. Carevi dinastije Flavijevaca bili su Vespazijan (69. Antonini (dinastija Nerva Antonina) rimska dinastija koja je vladala 96. 192. g. Predstavnici dinastije bili

79.), Titus (79. 81.) i Domicijan (81. 96.)

23

su: Nerva (96. 98.), Trajan (98. 117.), Hadrijan (117. 138.), Antonin Pio (138. 161.), Marko Aurelije (161. 180.), Lucije Ver (suvladar Marka Aurelija od 161. 169. kada je umro) i Komod (180. 192.)

18

Rimu je ivjelo i mnogo osloboenika. Premda su mnogi od pridolica bili siromani neki su se izdigli do statusa viteza. Njihovi su unuci mogli ak postati i lanovima Senata. Iako je Augustov graevinski poduhvat bio golem i grandiozan, on je bio baziran na popravljanju postojeih graevina ili ponovnu izgradnju ve postojeih zdanja. Flavijevci i Antonini su ti koji su izgradili danas slavne rimske graevine: Colosseum, Trajanov forum, Panteon, Hadrijanov mauzolej, akvadukte preko Kampanije, Aurelijev stup i dr. Italija je, za razliku od Rima imala sasvim drukiji poloaj. Za vrijeme cara Aurelija, Italija je postala metom napada barbara, a Septimije Sever24 je nakon toga stacionirao i jednu legiju u Italiju. U ekonomskom smislu vanost Apeninskog poluotoka je opadala jer je teko mogao odoljeti konkurenciji iz drugih podruja, poput Galije, Germanije, Hispanije. U vrijeme Flavijevaca, Italija je velike koliine proizvoda uvozila upravo iz Galije i Hispanije. Carevi su se protiv takvog stanja borili na razne naine. Primjer je Domicijan koji je pokuao zatititi italsku proizvodnju vina ograniavajui uzgajanje vinove loze u provincijama. U Carstvu je ivio velik broj razliitih ljudi koji su imali razliitu vjeru, jezik, obiaje. Carevi su ih pustili da ive svojim ivotima. Vlast se umijeala onda kada je smatrala da religija naruava red ili moral. Druidizam je potiskivan zbog ljudskih rtava, a kranstvo zbog odbacivanja svih bogova osim vlastitog. Gradovi su se sa svojim elitama meusobno natjecali. Elita je graane nagraivala dobroinstvima koja su se najvie vidjela npr. u amfiteatrima. Kada su carevi uvidjeli da takva dobroinstva vesele narod, carevi su donijeli odluke po kojima bi bogatai morali redovito darivati graane. U Rimskom su Carstvu postojala 2 stalea, vii i nii, odnosno, bogati i siromani. Vii sloj se sastojao od oko 600 rimskih senatora, 25 000 vitezova i 100 000 gradskih senatora te su inili 2 % ukupnog stanovnitva. Vii se sloj od 2. stoljea zvao ugledni (honostiores), a nii se zvao ponizni (homiliores). Visoki je sloj imao veoma paljiv tretman na sudu, dok je nii sloj bio batinan, i pogubljivan na veoma okrutne naine, a ne slan u progonstvo. Na dnu

24

Septimije Sever roen 145. umro 211. g. Rimski car od 193. 211. g.

19

ljestvice nalazili su se brojni robovi koji su inili moda desetinu stanovnitva u gradovima izvan Italije, u samoj Italiji mnogo vie, a u gradu Rimu inili su ak stanovnitva. Vojska je za vrijeme Trajana dosegla broj od 31 legije, ali je obino imala 28 legija pod Flavijevcima i Antoninima. Dolaskom krize na granice Carstva pod vlau Aurelija, broj legija se poveava na 30. Bez poveanja vojnike plae koja bi privukla nove ljude na regrutiranje, broj vojnika nije se mogao poveati te su kasnije Hadrijan i Komod odustali od daljnjih osvajanja. Vojska je u kasnijim razdobljima sluila za obranu granica. Problem je bio u tome to su barbari konstantno mijenjali mete i smjerove napada te je teko bilo osigurati ravnomjerno rasporeenu i snanu obranu. Smatra se kako je ukupan broj vojnika u temeljnoj vojsci i pomonim trupama bio izmeu 375 000 i 450 000. Obiaj da se vojska regrutira od lokalnog stanovnitva iz osvojenih podruja te sve manja centralizacija vojske rezultiralo je krahom Carstva u drugoj polovici 5. st.

20

4.

Zakljuak

U svom zaetku, principat je bio uspjena iluzija i prikrivanje carevog apsolutizma. Bilo je to vrijeme opeg prosperiteta i napretka. U tom su se vremenu zadrale sve vrijednosti, sve ono to je bilo dobro u Republici. Kako je vrijeme odmicalo, a carevi se mijenjali, njihova je apsolutistika vladavina sve vie dolazila na vidjelo jer su premalo panje posveivali toj iluziji koja se pokazala prilino uspjenom kada je funkcionirala. U 3. stoljeu, unutranji nemiri, kuga, ekonomska nestabilnost i barbari poeli su stvarati ozraje nesigurnosti koje je ve naeto cjelokupno drutvo sve tee podnosilo. Dolaskom Dioklecijana na vlast 284. g. i uvoenjem dominata, Carstvo je nastavilo propadati i konano se sruilo 4. rujna 476. g. abdikacijom posljednjeg rimskog cara Romula Augustula.

21

5.

Literatura

BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA, 2007. POVIJEST, 4. knjiga, Rimsko Carstvo, Milano http:// http://hr.wikipedia.org/wiki/Principat, (posljednji pristup, travanj, 2011.) http:// http://en.wikipedia.org/wiki/Principate, (posljednji pristup, travanj, 2011.) http:// http://en.wikipedia.org/wiki/Caesar_Augustus, (posljednji pristup, travanj, 2011.)

22