biblioteiKa )r-edeb

Alija Nametak

TUTURUZA I EH IVECO
lzdava' : El-Kalem izdava ki centar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Zelenih beretki 17, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel/Fax. ++387 33/ 441-800, E-mail: elkalem@bih.net.ba, URL: www.rijaset.net Za izdava a: Muhamed Mrahorovi , direktor Glavni urednik: Selim Jarko Urednik: Mustafa PrIja a Lektor: Aida Krzi CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)-31 NAMETAK, Alija Tuturuza i eh Meco : roman / Alija Nametak. Sarajevo : El-Kalem, 2001. - 329 str. ; 21 cm. (Biblioteka Edeb) Biljeka o piscu / Muhamed Nametak: str. 301-304

Alija Nametak

Tehni ki urednik: Nurko Karaman Dizajn korice: Tarik Jesenkovi DTP: EL-KALEM
S\/

Tira: 1.000 tampa:

IR CO
roman

T4 E
wel-beon

EL-BEJAN, Sarajevo

ISBN 9958-23-107-7 COBISS/BiH-ID 10270982

Rjeenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta br. 02-15-6631-1/01, od 30. 10. 2001., ovaj fist proizvod osloboden je poreza na promet i usluge, a u skladu sa Zakonom o porezu na promet proizvoda i usluga br. 6/95, 25/97, 36/00, 54/00 i 22/01 lan 19. ta ka 10.

Sarajevo, 1422.h.g./2001.

TUTURUZA I EH MECO

Tuturuzu je Meco zapazio na jednom iftaru: mogao je pojesti gotovo kao i on, eh Meco, ali nije znao kako treba jesti. Kad su izali od doma ina, uputio se s njime i objanjavao mu: - Kad vidi pred iftar da nekoliko ljudi ide u skupu uz jedan sokak, pridrui im se i ti. Kad se zastave pred nekim vratima, ti vrata otvori i odmah usko i u avliju. Vi i im: "Hod'te, bujrum!" - Kako u ih zvati kad ni mene nije niko zvao ? - uti, herif jedan! Sluaj to ti se govori i pamti! Oni e uni i u avliju, doma in e iza i pred njih i pozvati ih, a ti prvi usko i u pa im primaj urkove kapute, okre i im obu u, a ako je ljetno doba, bezbeli ne e nita skidati sa sebe osim obue. Ti prvi ulazi u sobu! - Ama kako u kad nisam pozvan? -Pozovi se s'ri! Uni i! Ako bude ko mla i, ostani za vratima, a ako jo nije prostrta sofra, vidje e na kr.13iji sloenu sofrabo u. RazIoi je, prostri je po podu, a onda se obazri ho e se jesti sa sinije tevsije demirlije. Rairi santra pa metni na nj demirliju poloi siniju. Ne daj doma inu da se sjeti da nisi i ti pozvan. Uzimaj kaike i me i ih na sofru, samune komadaj i stavljaj pred svakoga i e ko sjesti. Samo neka je prazna sredina sofre i e se me ati sudi s hranom. Ljudi e posjedati oko sofre, a ti z4i1(j u dnu sofre mjesto za sebe!

- Nek sam blie vratima ako me potjeraju! - Ama nita se ne brini! Nikad se za jednom sofrom na iftaru svi me u se ne poznaju. A niko ne e upitati: "Ko je ovaj?" kojega ne zna, da drugi ne bi za pita a pomislili da je matfih. Kad top pukne i kad se posjeda za sofru, i ti sjedi i odmah jedi! Nemoj kaikom bosti, nego je lijepo poloi da se u nju slijeva mast s vrha orbe. Tako kusaj dok god ima masti na orbi, a onda dii asu a prihvataj drugi sud. Ako je u sahanu pe eno janje tuka, okreni sebi to najvoli. Dobro pazi neka ti je vazda jedan zalogaj u ustima, drugi u ruci, a tre i zamjj u sahanu tevsiji! Ne pij vode da ti daba ne zauzima mjesto u elucu! Vodu moe i doma piti. I tako se Tuturuza i Meco zapazili i sprijateljili i kome god je jedan bio pozvan na jemek i drugi je tamo pristajao.

VELIKA AVANTURA

Voz im je krenuo upravo dok su vadili na blagajni karte. - Mogli smo da i ne vadimo karte. da se daba vozimo?! - to ne bi? - Pa, bolan Avdija, to ti je kra a. A ukrasti je haram! - Koga krade? - Pa dravu. A drava smo i ja, i ti, i milijuni ljudi. Zna ti Osman-efendiju iz Visokog? On je jednom pozakasnio, kao ono mi sada, pa nije imao kad kupit bilet. A u vozu je bila tolika stiska da mu nije mogao kondukter pri i. im je doao u Sarajevo, otiao je do biletarnice, kupio bilet do Visokog i izderao ga. Boga mi, to je pravi musliman! - A ti stio krasti dravu? Unili su u ba u kafane "Livade", pred kojom se zaustavlja ilidanski voz. Dok se lokomotiva otkop a i prijede na drugi kolosijek pa prikop a na isti voz, dotle i svijet posjeda u voz. Reda je bilo ekati etrdesetak minuta, pa su sjeli za sto. Naru ili su "jednu u dvoje" i dok im je konobar donio dezvicu i dva fildana, dovukao se do njih podnapit seljak i bez pitanja sjeo za sto. Izvadio je uturu i ponudio ih. - Ostavi to! Mi ne pijemo.

- A to ne pijete? - to te se ti e? - odsjekao je eh Meco kao sjekirom, a Tuturuza je, da stvar malo ublai, rekao: - to nam je - Pa, da potvrdi ako seljak ne zna ta je haram, dodao: - to je vjerom zabranjeno. - Due mi, ja to ne razumijem - nadovezao je seljak. - A smijete jesti ljive? - Smijemo. - Sirove i suene? - Ja! - I 1jivpitu, i oaf, i bestilj? - i ljivopitu, i hoaf, i bestilj? - Pa to onda ne smijete rakiju kad je od iste ljive? Tuturuza, koji je bio zate en pitanjem, nemo no se okrenuo eh-Meci da on odgovori. - Ima ti keri? - Imam, Bogu na hamanet. Imam, s oprotenjem, tri. - Pa jesi ih ikad poljubio? -Jata sam ve poljubio, kad budu i enske. - A jesi ih uzimao na krilo, milovao? - Jesam, Ko,svoje dijete. Ama se nisam puno blaznio oko njih. Djeca se onda ubrezobraze. Ljubio ih jesi, grlio ih jesi, a jesi ikad radio s njima ono to u mraku radi sa svojom enom? - Boe sa uvaj! Gluho bilo i oravo! - E, eto ti, pa ne pitaj vie! Voz je doao, a njih dvojica su usko ila gdje nije bilo navale svijeta - da ne bi morali razgovarati. Sjeli su bez plana gdje e 8

iza i i kome e se svaliti na musa' firluk. Izvadili su karte do Ilide, a mogli su sjahati i prije. Svukud po Sarajevskom polju ima aga, a ima i begova, ima hoda i hadija, trgovaca i zanatlija, pa gdje god sa u i kod koga god odsjednu, ne e im niko vrata zatvoriti pred nosom, i svakome je drag razgovor i pjesma, a ko je derviane, taj e se i posebno obradovati da se malo u ini skupnog zikra. Dok je voz kloparao kroz Novo Sarajevo, Avdija je pitao eha: - Ho emo sa i na Dolac-Malti? - Ne emo. Ovdje su sami bezi, a sve je ovo haramom ste eno. - Otkud ti to zna? - Otkud ne znam? Ako sam u pojati bio, nisam slamu griz'o. Sve je ovo bilo Topal-Osman-paino. On je bio valija, bosanski vezir, ima sedamdeset i vie godina. Nije on mogao halalom zaraditi pa ovoliku zemlju kupiti - pokazivao je eh Meco okolne njive, vojna skladita i vjebalita. - Pa kad je poao iz Sarajeva, on zaprodavao a kupio Dedaga. I napravio dvorac, konake. Stoga se i zovu Dedagini konaci. A otkud jednom ovjeku tolike pare da kupi od drugoga ovliki dunjaluk? Primao on od turskih vlasti na hiljade dukata godinje da dri vazda pod pukom pet stotina silahOra" prema Crnoj Gori, a on ih drao i pla ao pedeset, a ostale pare sebi u dep. Pa kroz rupe na granici bez grani ara upadali crnogorski hajduci i sjekli turske glave. I to je haram-malom kupljeno, a ja ne u na jemek ondje e ti je haram jesti i ovna koliko i krmka. Voz je dalje kloparao i spremao se da stane na Alipainu Mostu. - A ovdje? Ho emo u hadi-Mujage? - Ne emo. Ja nisam davno u njega bio, a sramota je esto napadati. Njemu nije draga ni pjesma. A ta bi bilo s tobom? - Pa i meni je drago pametna uti. 9

- Jest vala! Slua, slua, pa kad progovori, kao tele kad ugazi u pitu. - Dobro, ehu. Ako ne emo u hadi-Mujage, to ne bismo u kulu na brijegu? - E, ne bismo. Jedan je od njih prodao Gazijinu uvakufljenu zemlju jednom kuferau, a zna ti da ko prifati za vakufsko, prifatio je za ivu eravicu. Malo je popoutio pa ona nastavi zakrenuvi se na klupi da mu je za le ima ostao brijeg na kojemu je bila stara, ali modernizirana kula, koja se pri injala kao mijeana nonja ponekih arilija koji su nosili evropske cipele, azijske akire, pa opet evropski kaput i turski fes. - Najgori su oni ljudi koji se kibur . Ovaj sadanji prvi je ostavio nau stranku i otiao u prdektere. Prema malim ljudima je strog, a prema viim od sebe previja se u pasu ko seoska snaa i ini im Najgori su ljudi koji do u na visok poloaj pa kinje slabije, a boje se mo nijih. Ja ne u u takvih za sofrom bismillu potegnuti. Volim u esnafije vru om kukuruzm u totorotan umakati, nego u onakvih baklave jesti. - I ja sam ga pun. Kad ovo bi posljednje glasanje, ja krenuh niz Bistrik pa se svratih u Deneti a mehtef da vidim ko glasa. Sve trajvandije, maltari, smetljari to hin je na ero na ajnik da glasaju. Dvojica-trojica sjede za hastalom, biljee ko dolazi, zapisuju ga u tefter. Pita mene onaj iza stola kako se zovem. Ja kaem, a on trai po tefteru dok me ne na e. - Za koga glasa? A ja kaem: Koliko ima lista? Ko su kandidati? On meni: Jedna je lista. Predsjednika vlade, generala ivkovi a. A ja njemu: "S jednim se konjem ne ide na trku." Pa na vrata. Voz je dalje krenuo i za as se zaustavio.
I0

Na Stupu je bila stanica i samo jedan kolosijek. Deurni je izaao u crvenoj kapi i sa zasukanom crvenom zastavicom u desnoj ruci. Zastava je bila omotana oko palice, a po boji se moglo naslu ivati da je nekad bila crvena, ali je od mrljavih ruku tako nagaravljena da se osnovna boja gotovo sasvim izgubila. Deri ad su provirivala na prozor voza i pitala deurnog kad e krianje, a on im psovao sve na kamaru, jer tu krianja nije moglo ni biti. - Ho emo ovdje sjahati? - Ne emo. Ovdje su bezi Fadilpai i. To su ti katmerli bezi. Baka su ti ovi bezi to su se spustili sa sela oko Rogatice u Sarajevo hercegova ki bezi koji su se udali u Bosnu pa se naselili u eninstvo. - Pa mogli bismo u Brijeke u Hadikapetanovi a. - Bismo mogli, ama su oni jo u alosti otkako im kmeti ubie oca. - Znam, znam. Bilo je ono odmah iza rata. Pa dosta je vremena prolo otada. Zar oni jo ale? - Ne bi valjalo da ne ale. Hojrati za as zaborave. U hojrata moe biti i da zapjevaju, a nije im se, to no rijet, otac svekar ni ohladio u zemlji. Avdaga je otpuhivao i mislio: Mogli smo mi i tri- etiri dana provesti u ku ama gdje smo se mogli svaliti. Ako on bude ovako probirao, ko zna koliko emo jo propustiti prilika. - Hajde, ehu, spremaj se! Sad e Ilida. Jeda nekoga na Ilidi na emo. - ta imam spremati? Kaika je u depu, akija u drugom. - uj, kaika u depu! A to e ti kaika? Gdje god do emo za sofru, bit e kaika.
I I

- Pa da vidi da i ne bude. Jednom sam ja, otada ima i trideset godina, prispio na uinu u Pazari . U jednog seljaka bila koevina, i od ku e donijeli uinu. I onoliko kaika koliko je kosaca. Nudili su i mene da uzmem kaiku, ali ja ne htjedoh. A bio sam gladan. Ali grehota bi bila da ja uzmem kaiku a da usfalit bude koscu. Bila je mandra pa sam mogao uzeti botu prstima i zgurati je u usta, ali sam se tad zakleo da ne u od ku e nikad bez kaike. Polahko su okrenuli kroz park, pa kroz cvijetnjak i izali na aleju. Rano je bilo pa je malo pacijenata bilo vani. U paviljonu je bilo sve isprevrtano kako su no as ostavili muzi ari, pa je ista ica mela podij i razmjetala stolice i tendere. - Eh, Boe, Boe! Kad ovi ovdje zagude - naglas razmilja Tuturuza - pa na jednu stranu emaneta, na drugu krnete, pa na tre u bubanj i nakve tene ke, pa ono crno tandrkalo; niko s kim! Da ui za epi! Nigdje ti nema saza ni emaneta kad se ugode, oba zajedno. - Nama nae, njima njihovo! Nastavili su hod alejom. Poneki fijaker bi ih sustigao i prestigao, poneki mimoiao, a i neki zakasnjeli seljak s kljusetom koje je nosilo na samaru limene kante mlijeka. Svi su se obazirali za njima jer su bili mimo druge ljude. U Tuturuze je drak od saza strio mimo glavu, a eh Meco je imao visoku derviku vunenu kapu oko koje je bio zamotan zelen turban, a, iako je ljeto bilo u jeku, odjeven je bio u debeli zeleni binji, raskop an, ali ipak zimski. Uop e, u njega se ljetna odje a nije razlikovala od zimske, a i obu a je uvijek bila jednaka. tap kojim se odupirao bio je vie kolac soha nego bastun. Iako su ga godine poklopile, nije se dao. Ako je bilo kako osjetio da je gle6n, ispravljao se da djeluje kao delija. Nekad je samo pomiljao, a posljednjih godina bi rekao Tuturuzi: - Ne daj se! Ako i ne moe
12

biti junak, horozi se! Neka dumani misle da si jak, kuvvetli! Da ih moe, kad bi ti to krivo u inili, izdevetati. Bolje je da te se boje i da ti zavide, nego da te saalijevaju... A kad do e vakat da se ne moe ni pri injati a kamoli biti delija, a ti se povuci u ku u i ne izlazi. Moe po mraku do mahalske damije, a pred Begovu damiju e do i na komijskim ramenima. Tuturuza se zamislio jer je primijetio da u posljednje vrijeme eh navodi misli na smrt, ali, kad je pred njim bogata sofra, raspoloi se i za udno uiva u jelu i moe ga utamaniti u velikim koli inama. I ne naudi mu. Gdje god budu na konaku, zajedno spavaju, a nema ni hrkanja ni no nog ustajanja poradi sebe. Miran je kao zdravo dijete kad se nadoji materine sise pred spavanje. Iako je bilo dosta ku a s desne i s lijeve strane aleje, eh ne htjede nigdje svratiti. I Tuturuza je znao koja je ija ku a i u kojoj je doma in gostoljub, ali su ih sve mimoilazili. Iz ovih ku a su doma ini ili ujutro vozom u grad, gdje su bili trgovci, advokati i inovnici, a uve er se vra ali ku ama na ve eru i san. Poneki su i akamlu ili. eh je osje ao da ovdje nema za njega mjesta, a kad nema za njega, nema ni za Avdagu koji je posluno poredio sa ehom, paze i da nikad korakom ne promakne mimo eha. - Avdija! - prozbori eh kad se izmakoe izme u ku a i kad osvoji irina, presje ena samo drvoredom platana. - Lepe, eho! - Eno one ku e desno. Mogli bismo ondje svratiti. - Ja vala ne bih! - Hm, dosad ti je bilo krivo to se nismo nigdje zaustavili, a sad ne e kad ti preporu im da se uvratimo. - De, Boga ti, eho, ne govori kad i sam zna da ono nije mjesto za nas!
13

- Pa to ne bi bilo? - eh se uozbiljio kao da bi i pristao da se svrati. - Nema ondje enska eljadeta. Ko e ti ta skuhati? Od one ku e treba glavu okretati! Sahibija ku e s kojim, a iki are, hoda uz keh niz keh njegov dilber, svaki dan odjeven k'o na Bajram. Ku u mu iz temelja napravio. Pa mi da idemo tamo!? - Da se ne boji da e nam udariti na obraz? - eh je jo uvijek bio ozbiljan. - Daba ti obraz, da nam ne udari na stranjicu! eh zastade, zastenja, a onda prasnu u smijeh, ali samo na as, i zanijemi produivi put. Sunce je sjalo po njivama, po Igmanu i po platanima uz cestu, ali je cesta bila kao tunel; tek ponegdje, gdje je grana na platani nedostajala, vidjela se srebrna krpa na cesti. Jesi se, ehu, umorio? - Malo. A nije daleko ni vrelo Bosne, pa emo se tamo odmoriti. Ukazala se voda, bistra, pe ine od kra i pje ara iz kojih je voda izvirala, trava i drve e, aa i alge iz dna korita, gdje su se sva ta vrela sastala, a ribe se gonjale i promicale jedna mimo drugu. - Eh, da nije uvara, to bismo mogli nahvatati riba! - uzdisao je Tuturuza. - ta ti je vrsnica zinula za ribom! Ja bih volio zape enu tuku, a pod njom tirit od digerice i eluca, pa makar i ne bilo iza nje baklave i kadaifa! - Zastri se da se ne pokaplje! Sjeli su na rosnu travu i gledali vodu i drve e, nebo i pokoji
14

pramen oblaka koji se kao ra upan pamuk kretao vedrim nebom, a sunce je prigrijavalo i godilo ovdje gdje je od vode i hlada srhnula koa, pogotovu oznojenu ovjeku. Vidi ti, Avdija, ovaj dunjalu ki dennet? Sve je ovo bilo Pa kad je vabo stio ovo okrenuti u parak, davao je sijedom IVUi u sve napalijun za metar, a on nije dao nipoto. Kau da je rek'o indilirima: "Ne dam, sve da mi populate napalijun do napalijuna, a nekamoli napalijun za metar. Ja ho u da ovo bude vazda tursko." - Popoutio je prenesavi se u prolost. - Pa, vaj haluna, sad sva ije! Zautjeli su, a onda kao iza sna upita eh: - Avdija! Koliko ti zna pjesama? - Bog,rne ne znam. Kad bih rek'o: hiljadu, malo bi bilo, jer ih znam sigurno i vie, a da mi rekne: reci mi ih stotinu, ne bih se moebit sjetio ni pet ih. S pjesmama je tako: po ne jednu pjevati, pa nisi je jo ni dovrio, a na um pada ti druga, pa dok nju pjeva, tre a, i tako redom, a sve zavisi od drutva. Kad pogleda u nekoga poznata, naumpada ti pjesma koju on najvoli, a okrene se drugorn, zapjeva e njegovu pjesmu... - Da si, bogdom, vaktile u io hifz, ne bi takog hafiza bilo nadaleko. - Eh, nije bilo su eno. Zato sam sina dao u medresu pa u i hifz. - A pri e ne zna pri ati? - Znam. to ne bih znao? Neki dan sam sjedio u Mahmutage na efenku. Onaj njegov etvrti to u i za profesura ita iz novina naglas ocu, a bezbeli i ja ujem. Mahmutaga slua i drijema, pa onda objesi glavu i po e hrkati. Istom mu se sin nasmija, a on se probudi. - ta ono re e? - pita Mahmutaga. - Eh - kae - ono tebe ne interesira pa si zaspao.
15

- Deder, pro itaj to jo jednom. - Hajde, Boga ti, ko je jo vidio dvaput novine itati. Mahmutaga uutje, a meni ga i bi ao, pa mu ja rekoh ta mu je sin pro itao. Ja govorim, a sin mu gleda u novine, pa sve prstom ide od sature do sature, dok ne dovrih. - Fala ti - kae mi Mahmutaga . - Kako ti to, Avdaga, zapamti odjednom? - pita me profesur. - Tako je u mene. Sve zapamtim objenne, ama ovo modern.5 sve i ne razurnim. Na razumim, ali zapamtim... Kae profesor: "Da mi te je, bogdm, u dep strpati kad ja polaem ispit pa da ti mjesto mene odgovara." - Vidim ja, ti nekad govori, a nisi to ti nego je neko drugi. Nekad govori ko arilije... A kad spomenu Mahmutagu, mogli bismo se njemu uvratiti. - Uh, daleko je Blauj! Ima i ovdje aga. Ima i arilija, a ima i profesura. - A ko ima? Ima Sloboda, a danas je sigurno u Sarajevu. Srijeda, pa zar da pro e pazarni dan a da on ne promijea kroz ariju? A to veli za profesura, ja ti tamo ne u. I on ti je lutija, samo to je on oenjen enom a nije dilberom. A enio se da mu se ne bi govorilo ono to jest. Na enu tovari zlato i drago kamenje kao na katuru da ga ne bi ostavila... Da i ne govorimo o tome poganluku... Nego na noge pa da idemo u Blauj! Obilazili su gornjom cestom iznad vrela pa se Tuturuza zastavi, a kad on stane i eh stane. Zna da ima Avdaga neto re i. - E? - Zna, ehu, ta? Sad mi je najve a briga djecu nahraniti. Nekad mi se i san razbije od toga. A kad sam bio dijete, onda mi je drugo san razbijalo. 6

- A ta? - Kako Miljacka vidi no u te i? I udio sam se da e neto pametno re i. Krenuli su cestom sve ispod Igmana na raskrke. Obojica su mislila o ru ku jer se doru ak stresao u vozu od Ilide i u pjea enju do raskrka. Okrenuli su le a Sarajevu i zali prema Zujevini koja je utanjila, jer ju je sunce gotovo svu popilo kako se otopio snijeg s Bjelanice. Na jaliji je seljak drao konja za povodac i tuio se seljacima koji su se okupili oko njega kako mu je konj prestao putati vodu ima dva dana, pa kako je radio svata ta mu je ko rekao, ama fajde nema. Bio je sav kao izvan sebe, jer nije ala izgubiti konja, a crknut e sigurno ako ne propia. - Jesi ga obvodio oko greba? - pitao je jedan. - Jesam, brate, razvalio plot oko harema pa ga uveo i ophodao s njim oko mezara, pa nita. Pa sam ga dolje kod blaujske crkve uveo u njihovo groblje i ophodao, pa opet nita. - A jesi mu me ao u u puzdru? - Vala to nisam. - E, eto, probaj, a to je bir-ilad. - e u sad na i u? - Ih, to mi je nekakva muka! Nije to dinar pa da ga ne moe na i. Jedan je amida zavukao ruku pod pazuho, prebirao neto i izvukao je pobjedonosno: - Evo, pa ne e Bog dati da... Seljak je dao povodac jednom besposlenjaku, a onda doratu uzeo puzdru u ruku i u zavra en otvor stavio u. Konj se propinjao, poskakivao, vrtio se ukrug, ali nije bilo fajde.
17

eh Meco je kao mimohod rekao: - Udri ga po sapima kapom s kopiletove glave pa ne brini! Zatrca e k'o adrvan. Seljak se obazrije po skupu i s glave najblieg djeteta skide uma en fes pa njim udari konja po le ima. - Ne udaraj njegovim fesom - vikao je jedan seljak. - Nije ovo dijete kopile. Ima vjen ane i oca i mater... Konj je posko io, ispruio puzdru i zapo eo kvasiti oko sebe, da su se po eli oni to su stajali oko njega povla iti jer su po njima prskale kapljice utila koje je kiselinom tipalo nozdrve. eh je krenuo od grupe okrenuvi se samo uzgred seljaku koji je jam io zakonitost djeteta, ijom je kapom obavio ritual iscjeljenja paripa: - Sve su ovo kopilad. Svi su oni bez Bismille pravljeni. I poao je s Tuturuzom ostavivi zabezeknute seljake i obradovanog binjediju, koji se nije imao kad ni zahvaliti ni bilo im eh-Mecu nagraditi. - Ovdje sad ima, Avdaga, dosta aga i jedan beg. Sve je ovo bilo Alikadi a pa je jedan dio po mirazu do'o Alibegu Novi, a neto je i kupnjom dolo u Krpine ruke. Samo to 'no rije : Bolji ovjek Krpo nego Novo. - eh! Da je i traiti hlada. - Treb'o bi ti malo ovog sunca metnuti u turiju, u kavonos, za zime. Danas je eh ustao na lijevu nogu - mislio je Avdaga. - to god mu se rekne, bit e protivan. - Pa kako bi bilo da idemo Zujevini? Oko nje je slabo hladovine, osim ako se insan pokiseli u nju. Moglo bi se i sun ati i vodom se hladiti. - Hajde naprijed! Kad kiridije natovare trgova ke robe na
18

konje, onda naprijed proture magare, jer ono ne da se brzo ide, kra i mu je korak, a konji su veliki junaci pa ne daju jedan drugome preda se. Nekad ho e i tovare skrhati otimaju i se za prvo mjesto. - Fala ti, ehu, kad ti mene tako unaprijedi! - Bez zamjerke za magare. - Halalim ehu, i za ovo drugo i za sve to me bude na ovom putovanju kitio. - Pametan si ti, moj Avdija. Ili su jedan za drugirri po me ama i puteljcima izme u njiva, s kojih je ve ponjevena penica, a na kojima su kukuruzi izrasli za visinu konja i konjanika. Rje ica je bila blizu, pred njima, a nisu je vidjeli jer su i na desnoj njenoj obali iste ovakve njive, a pri brdu kud prolazi voz negdje te negdje se vidjela ku a potleuica jednokatni ardak. Samo je ne iji bezbrian smijeh, sli an pjevanju kumrikue, kazivao da tu ima vesela mukog drutva. A na nekoliko koraka blie uo se ubor Zujevine, razljevene i plitke, pogdjekojim virom, u koji su zaranjala seljan ad i vadila iz vrbova ilja u vodi ribe, nati ui im krge na prste da bi ih to vie mogli izvaditi. - Evo nam, Boga mi, eha - zavikao je mladi Novo ne bi se i Krpo okrenuo. - A je Avdaga s njim? - A zar rnoe bubanj bez ipke? - Maallah, eh-efendija, maallah, Avdaga, bujrumuz! Hodite ovamo! Obojica su zagazili u plitku vodu ne izuvaju i se. Zujevina je tu bila razljevena i nije im nigdje dosezala do pola potkoljenice. - Skori e vam se firale kad ih osuite. - Ne smeta. Majstor je s nama - dodade eho.
19

- Majstor je na tebdil-havi i nita tee ne uzima u ruku od kaike kad se jede, a kad se svira i pjeva, terzijan je i laki od kaike. - Tako je Tuturuza najavio najprije jelo, pa onda pjesmu. - Bujrum! Sjedi, ehu, na ilte, a ti Avdaga kraj prostrta! - A i ti je ilte? - pitao je Tuturuza. - Mi dervii i ne smijemo na mehko sjedati. Zna kako se u "Avdiji " pj eva :
Nernoj mehko sterati, nemoj tvrdo spavati...

Mladi Osman-beg pitao je Krpu o ima, ta e se s ru kom? Oni su malo prije neto alabrknuli, da bi se moglo akamlu iti do zalaska sunca, a onda s roditeljima i ostalom elj adi ve erati, kad mukinje do e ve eranjim vozom iz Sarajeva. - Nita ti, Osman-bee, nemoj meni iaretiti - zarnu ivao je Krpo. - Mi smo maloprije ru ali, a oni su derviane. Znaju kako to bude. Derrii mogu i da ne jedu, a da se osje aju siti. - Mi moemo i tri dana ne jesti pa da budemo siti. Ne zna ti ta je derviluk - ljutio se eh Meco. - Avdaga, sad emo alu nastranu, a vi nam recite, biste da naru imo od ku e pitu mandru. Pitu bi trebalo ekati dva sahata, a mandra moe biti i za po sahata gotova. - Moe i mandra ru ku, a neka bude pita ve eri! - izdiktirao je eh Meco. Krpo je poao s Osman-begom nekoliko koraka i izvadio neki zamotuljak iz depa: - Evo ti pa kupi kablicu kisela mlijeka, a pod kajmak ovo gurni da se ne vidi. Donesi od ku e kotli , pogolemu asu kukuruzna brana, malo soli, izme aj masla pet kaika. - Pa nas je etvero.
20

- Nikad se ne zna kad gra anin na meraji ru a koliko e mu se sejaka pridruiti. Najprije ti negdje s puta iza plota broji zalogaje, onda se k'o tokorse nakalje, da bi ga pozvao i ponudio da sjedne za sofru, pa gdje e ga pustiti da gleda. Zovne ga i nahrani. A ako nikog ne bude, sevab ti je kao da si jo jedno elj ade nahranio. Osman-beg je otiao do ku e, Krpo se zabavio oko sabiranja suhadi to su je proljetne mutne vode nanijele i naplavile uz obalu. Namjestio je dva golema kamena i me u njih naslagao suha granja, pa samo krehnuti ibicu i potpaliti. - ta ima, ehu, u eheru? - Pitaj kad do e ono mom e! Ne mogu ja dvaput isto govoriti, jer e i on bezbeli, kad sjedne kraj nas, pitati. A ho e mi ti, Avdaga, re i kad je eh danas ovako nakrivo nasa en. - Vallahi e se i ti poseja iti ako jo koji dan ostane ovdje. Jedan dan te nije bilo u eheru pa odmah: ta ima novo? ta bi bilo? Svijet ko svijet. Neko kupuje, neko prodaje, a najvie ih gleda one to prodaju i one to kupuju. A onih to kupuju manje je nego onih to prodaju. Neko prodaje u du anu, neko na sokaku. Nekoga stid da sam prodaje pa odnese "na telala". Svata se prodaje, moj efendija. Eto, ju er se svijet okupio u Sara ima oko telala. Nije ala, na telalu insanska koa, pa ta ho e vie? - Dobro je kad nije magare a - do eka Krpo. - Ti, Boga mi, kao da si maloprije sluao eha kako me asti - nasmija se Tuturuza. eh se spustio u vrbov hlad, a Tuturuza je skinuo fermen i anteriju i zavrnuo nogavice od akira, zasukao duge bezne ga e i izloio gole gnjate suncu. Iako je planinska rje ica, dok se dokotrlja preko stotinjak pli aka, umla i se pa se kupa osje a kao da je doma u
21

teknetu ugrijane vode. Ali gdje je voda padala s nekog benta u korito ispod mlinskog lijeba bivala je hladnija i moglo se na i u noj i poto ne pastrve, koju su vjete dje je ruke hvatale u krapama zidova u ilju jeha i vrba. Tako je Krpo traio ribe, a uhvatio vodenu zmiju, pa je u strahu zavitlao preko rijeke to od studeni vode, to s neugodna osje aja od dodira studene zmije, izaao iz hlada na sunce i u nuo u baru ustajale i suncem ugrijane vode u rukavcu Zujevine. - Je Avdija, ita od ju er koptisalo u Sarajevu? - pitao je Tuturuzu. - Nita vala otkako smo se ju er rastali. Ako ta danas bude bilo, donije e nam haber Edib. - to e se za uditi kad te ugleda ovdje! - Kau: oni kutori iz Hercegovine to puno jedu puru reknu: ru ku puru i uini puru. Kad se uelimo, i ve eri je napravimo. Tako ja i moj du anski komija Edib gledamo se povazdan, pa ako ujutro ja zakasnim, on odmah pita komije: to nam nema ovo Avdije? A ako njega nema na vakat, meni pusto u ariji pa odmah pitam: ta je ovo? to nam nema Edib-age? - Ako bude danas dobar pazar, morebit e on na Hiseta u erhanu. - Ja, neuzubillah! - Evo nam Osman-bega. Hajder, Avdaga, malo prema njemu. Prihvati mu teret. Tuturuza je dohvatio od Nove nosivo, a Krpo je zahvatio vode u kotao sasred Zujevine. Plamen bez dima je obuhvatio kotao i za as je prostrujila voda, a kad je provrela, sasuo je Krpo kukuruzno mlivo i po njemu potrusio kaiku soli. Svi su se osim eha nali u poslu oko mandre. Samo je eh gun ao: - Mandre imam i doma. Da je barem imbur na prenu mesu kad se ne okre e raanj.
22

oravi Sakib iz Mievi a tapao je u poderanim opancima kraj Zujevine gledaju i jednim okom gdje je najpli a. - Malo navie, Sakibe - vikao mu je Krpo. - Ovuda je duboka. - to ga goni navie kad je gore dublja ? - Ne e zagaziti do vrata da se okupa. Bogzna otkad mu koa nije vidjela vodu. Smrdi k'o jazavac. - Grehota ti je. Garib je ono bez igdje ikoga i bez igdje i ega. Tuturuza je poao prema Sakibu i preveo ga preko Zujevine. Pozdravio ih je selamom i htio po i puteljkom prema Blauju kad ga Osman-beg zaustavi: - Sjedi pa emo ru ati! - Fala ti, jeo sam. - Znam da si jeo, ali nisi danas ru ao. - Ne mora se svaki dan ni ru ati. Zgledali su se i zaustavili ga. - Jo samo asak pa emo mijeati. Odlili su suvinu idinu i umijeali mandru pa je istresli na sahan irokoga pervaza. Za as je zacyrkalo mlado maslo na tavi i zama ena mandra. Natrveno je na dimu suenog sira i posuto po mandri. - Ohoho! Pade snijeg po mandri kao sir po Bjelanici! - Ho e Avdaga, politi kiselim mlijekom? - Volio bih slatkim kajmakom. - Moe to i poslije kad o istimo snijeg. Nabacivali su se zagonetkama, a eh Meco se zalagao masnom i ubijeljenom mandrom kao da je baklava. - E ba se na havi uslast jede - progovorio je eh Meco izme u dva zalogaja.
23

- Vala, eho, nije mahane ni tebi, a ni meni, i kad u sobi jedemo - dodao je Tuturuza. - Deder, kusni iz kablice kisela mlijeka - nutkao je Krpo Tuturuzu. Tuturuza je zagrabio drvenom kaikom kajmak s mlijeka, ali je kaika zala malo i u dubinu i iznijela kajmakom zamotano zubalo koje je Tuturuza oblimice gurnuo u usta. - Uh, uh - po eo se daviti, a Krpo ga udarao akom u zatiok dok mu ne izletje zubalo koje se kesilo. - Uh, du~u, ta uradi od mene? - Ma nisam ja - pravdao se Krpo. Pa zna da se nisam nikud odavde maknuo. - Ah, ah. Ovo je tvoje maslo. Otkud ti ovo? - Sve on mene jednako pita - obrati se Krpo, dok su teferi lije stale i zgledale se, a or-Sakib polahko vakao. Krpo je s vrha kablice izbacio kaiku-dvije mlijeka i sam po eo kusati: - Hajde, ljudi, bujrum. Ne ustru avajte se! Niste kod ku e. or-Sakib je jeo s uivanjem, iako mu je mandra bila svagdanji ru ak, samo to nije nikad ovako za injen. Svi su ve odloili kaike, a Sakib je, jednim jedinim zubom, gornjim desnim o njakom, uba dao u mekahnu m.andru i s lahko om prodirao masne zalogaje. Zastao je. se postidio to je posljednji prestao jesti se zaista najeo, samo mu se inilo da je grehota ostaviti baciti ostatak jela. - Osevabili smo se - mislio je Osman-beg - to smo ponijeli kaiku vie i to smo ga zovnuli. A kad se ispraznio sahan, nastaviIa se pri a o mandri, koju je 'ruturuza znala ki priredio. - Samo da ne bi onih zuba!
24

- A ta uradi od njih? - Odnijela ih je Zujevina, s kajmakom zajedno. eh Meco je sklopio kapke i odukivao, a Krpo je pitao Sakiba koga ima u ku i, ta radi, ime se bavi. - Imam po duluma zemlje, pa polu posijem bijelim itom, a drugu polu kukuruzom. A odavno sam udovac, ima belkim petnaest godina, a djece nisam nikad ni imao. - Pa ko ti uzore, ko uskopa? - Kako kad i kako ko. Ama dobri su ljudi. Kad sebi uzoru i posiju nekad neko i meni uzore i posije, a ja, ako ta bude, poenjem i omlatim. - Bogme si ti onda ba garib, vie gladan nego sit. - Pa i nisam. Sad u ja vama ispri at to sam jedne godine ozidao! Kupim ja na pazaru jednu kvo ku i nasadim, s oprotenjem, dvanestero jaja. Bog dadne pa se izlee jedanestero pili a. Hele jo jedno pojede ma ka iz komiluka, a ja podgojim desetero. Narasli pili i, sve kokice, u svakoj ima vie od mesa, te ih ja ponesen na pazar, te nosaj, hodaj, prodam ti ja one kokice po etiri dinara. Nije ala: u mene eterest dinara. Hodam ja po pazaru, a u jednom kraju se okre e raanj. Sa strane se raario drveni umur, a pod ranjem zemljana crepulja, pa u nju kaplje mast iz janjca, a Boe moj, mirie k'o ruica. Dere se onaj ovo: - Navali, narode! Dva dinara asa kapnic ! - Te ti ja kupim za dinar enini hljeb, a za dva onu asu kapnice, te tu u nem i ponem se hraniti. Bogme, na kraju, potarem hljebom onu asu - nije mu je trebalo prati. Eh moja bra o, to sam ti oteferi io, to sam se najeo, a sve mi se ini da mi je to bilo prvi put u ivotu, da mi nije vie moglo u duu. Vala, ne u slagati, bilo je to i prvi i posljednji put u ivotu... Pa da popravi sebe to je zaboravio sadanji ru ak, odmah nastavi:
15

- I ovo, danas, je maallah! Lijepo to moe biti, ama ono na pazaru, eh! - Ba mi gra ani ne znamo kako se ivi na selu! - mislio je Tuturuza koji je tako er imao gustih dana u ivotu, ali nikada tako pasjeg ivota kao or-Sakib, koji vjerovatno ima i sedamdeset godina, a da se jednom najeo u ivotu. I da se bar ega najeo! Prebirao je u mislima svadbe, teferi e, sunnete, mevlude, iftare... na kojima se izmijeni po desetak i vie jela, pa i na sijelima se iznese suha mesa, suduke, pruta, poga e, pekmeza, varenih pe enih krompira, takia iz turije, rasola, a ovaj garib i nije imao iza ega piti rasol turiju. Moda mu je kada neko i donio rasola, a on ga troio kao smok da ga ne davi suhi hljeb. Raznjeen dohvatio je akire koje je skinuo i ostavio u hlad pa iz depa izvadio jednu deseta u od dvije koje je ponio da se ima ime vratiti ku i ako bude slaba etva u gostima. Da ne bi ko drugi opazio, smotao ju je i tutnuo Sakibu u ruku. apnuo mu je: Neka ti se na e. or-Sakib je zaustio zahvalu, a Tuturuza mu je dao znak stavivi uspravljen prst pred usta. - Vjere ti, Sakibe, ispri aj nam ono o ogolju kad si mu kutarisao enu iz Zujevine. - Ama nemam ta pri ati, a vi to svi znate. - Ne znamo, ne znamo - upadali su u rije svi osim Krpe. - E ovako je bilo. Ahmetaga ogolj je isprtljavao u Binjeevo, kako je i red o Jurjevu, a sprtljavao o Kasumu. Hele, Omer Masnopita oti'o u Sarajevo s volovskim kolima te u kola natovario dueke, jorgane, jastuke, ilime, a u sepete bakreno sude. Nasred kola namjestio aginici sjedalo, te podranio iz Sarajeva, pa hajd, hajd, te kraj Dedaginih konaka, pa kroz Velika

drveta, Alipain Most, pa preko Stupa i ovuda kroz Blauj, pa do pred Binjeevo. Bilo je negdi oko i indije, te Omer potjera kola Zujevini da volove napoji. Ko vazdan vukli pa oednili. Hele, volovi pili, pa sve malo-pomalo dublje gazili u vodu. Ja se ba zadesio tu u blizini, sadio luk u age olbata. Istom ti se jedan vo spota e, zar na utociljani kamen, pa potee kola. Prevrnu se sve jedno po drugom, a kola po svemu. Aginica najnadnu. Krivi se Omer ko ubodenik: "Aman, Sakibe, upomo !" Potekoh ja, moj br'te, k'o ondanja mladost! Spopadoh kola i ispravih ih, pa onda aginicu dignem u naramak i iznesem je na obalu. Iza toga ostalu prtljagu te Ahmetaginoj kuli. Aginica se bila bajilisala, jedva do sebe dola. Djece sitne nije imala, te neka cura iz komiluka naloi vatru, raspremi je i osui, i ona se presvukla, a onda se roba razastrla po avliji. Nejse. To se sve sretno svrilo, meni drago da sam enu kutarisao, a bila se zabogmila. Ahmetage nema. Ne dolazi nikako. On u Sarajevu, a ena mu na selu. Ja sve k'o ekam kad e Ahmetaga do i da me pofali, da mi se zafali to sam mu hanumu spasio, a njega nema. Prola tri- etiri dana, njega nejma. Dola srijeda, te ja u Sarajevo. Niti imam ta na pazaru prodati, niti imam para da ta kupim, ali, eto, kako bi dola srijeda da se ne ode na pazar. I ne idem ja na Ba ariju nego pravo Ahmetagi na du an. Nazvah selam, a on ga primi, ali se i ne poma e. Ja bih kao i da mu napomenern da sam ja onaj ovjek koji mu je spasio enu iz rijeke, a on, ini mi se, i zna da sam to ja uradio, ali ne po inje razgovor. Ahmetaga, bezbeli si uzeo haber ta ti se desilo s hanumom? - Pa ta, ta je bilo? Nita ja ne znam. - Ma, nemere bit. Zar nisi uo kako su volovi zagazili u Zujevinu da se napoje i kako su zali u dubinu, pa se kola prevrnula i sva roba i kola povrh hanume.
27

- Pa? - Pa Omer me zovnu s njive, a ja sadio luk u age olbata, pa ostavih pos'o te zagazim u vodu i izgulim aginicu ispod kola i iznesem je na obalu. uti Ahmetaga, uti jedan vakat, a onda planu na me: - A ko je tebi dozvolio da dira moju enu? - Pa da je nisam dofatio i izvukao je na suho utopila bi se. - Pa? Boje bi bilo da se i utopila nego da je tu in dofati... - A onda malo popoutje, pa ko da sam sebi govori: Ceteres' godina ja ekam da se Boiji nasib izvri, a ti ga obatali?... Ahmetaga se sve pomi e na efenku, dri u rukama gvozdeni arin, a ja put pod noge, pa velim u sebi: "E, svakakvih tabijasuza ima pod kapom nebeskom, a ovakvog tersa nisam nikad ni uo ni vidio... I tako, nasib Boji da on ode prije nje... Nego, moje age i efendije! Vi meni mussadu. Ja bih krenuo. - Kako god ho e. Alahimanet. Ustao je i krenuo prema taciji. Pratili su ga pogledom kako zami e izme u njiva. - Ne zna ide na tri noge su ono tri tapa - pomislio je naglas Osman-beg. - Bolje mu je i onako nego da hoda k'o hadi-Balvan na dvije noge kao na dvije viso ke stupe. Kad hoda preko damije sve pod njima kripe podnice. - I jedan i drugi e u zemlju, samo to e od hadi-Balvana biti zalogaj i crvu i mravu, a od or-Sakiba nikom nita. - Samo e ga komije lake donijeti do groblja nego hadiBalvana. - Hajde, Boga vam, ta ste uzeli sad govoriti o smrti i crvima - upao je Krpo u razgovor. On nije bio ni najstariji ni najmla i, ali
z8

je ve odavno patio od ira na elucu, a danas je, ni sam ne znaju i zato, jeo obilno, i to kukuruzno brano. Pomalo se i pribojavao smrti, pa je zaelio pjesme i smijeha, a Tuturuza kao da je namirisao ta mu treba, dohvatio je iz torbe saz i po eo ga duzeniti. A kad ga je naduzenio zasvirao je "bosanski po etak", bez rije i, jer to je u stvari i bila uvertira, pa izvodila se na sazu, emanetu, harmonici kmeti. Sluali su je gotovo pobono, pa ni eh Meco se nije sablanjavao. u urio se uz vrbu, pokrio se binjiem i preko glave, ali kroz rukav sejrio drutvo i sluao. Nije ni on bio drvena srca, a drag mu je bio Tuturuza to nikad ne pije i ne bezobffiza se. Ne pije, ali pjeva o pi u jer ima i takvih pjesama. Pjevao im je o agama Sarajlijama kako piju na Ilidi pokraj rijeke eljeznice. Pjesma i nije imala osobita sadraja, osim to se u njoj spominju dvadeset i etiri sarajevske porodice, od kojih su neke sasvim izumrle, neke otan ale do jadna jada, a iv samo nekolike koje su imale bogate posjede i kolovala im se djeca. - Ima Avdaga, kakva pjesma o jelu? 0 pi u ih ima koliko ho e. 0 pi u pjevaju i koji nisu nikad pili. - Bezbeli da ima i o jelu. Zar nisi nikad uo: Kad se eni
pirin-pilav, hoaf-agin sin, i uzima balva-pitu, baklavinu

I nastavio je redati jela na iji spomen je voda procurila iza zuba i niz donju usnu. Meco je smaknuo binji s glave kad se po elo govoriti i pjevati o jelu. - ehu, ho e mi pravo re i - pitao ga je Krpo. - voli malo hrane, ama lijepe, dosta, pa makar bila i glotnija, samo da napuni eludac? - Ja najvolim polijepo ko za 1-st i podosta ko za zdrava. Ali vie i od jela i od pitja volim uti lijepu rije . Volim sjediti i se lijepo i pametno govori, a ni ala mi nije mrska.

Davno je prola polovica popodneva. Trebalo je dati na znanje ehu gdje e ve eras biti musafir i nahaberiti uku anima o gostu da se pobrinu o ve eri. - ehu, reci nam ovdje sada, kome si zanijetio: sijedom Krpi, Alibegu Novi Alikadi ima. - Nisam ja sam. Pitaj i Avdiju! - Je de, Avdija, ti e re i ta i eho rekne. - Ne u pore i. - E, ja bih ve eras sijedom Mahmutagi, a sutra Alibegu, a preksutra bismo mogli Alikadi ima. Da nikome ne kriva. Osman-beg je pokupio su e i zamaknuo u kukuruze. Seoske cure su se prikradale da vide ko je to doao i da uju pjesme, ali im Meco nije dao da osejre. Ustao je i rekao drutvu da on nije ni iji cirkus i da je vakat da se krene Krpi. Mla i Krpo, u kojega za razliku od oca mu, sijedog Krpe, nije imalo ta osijediti na glavi, jo bi se sun ao i oklijevao je da krene. Polahko se obla i o, a Tuturuza se odmakao u kukuruze da tuclu njivu nagnoji, jer je mislio da treba napraviti mjesta i za ve eru. Bio je uvjeren da e biti kvalitetna ve era, jer su se tri inovni ke pla e slijevale u ku u, a i u du anu se neto zara ivalo, iako je Krpin zanat izumirao, jer su i seljaci prelazili na gra ansku nonju. Ali Krpi je du an trebao da ima mjesto u ariji. Pojedinci su dolazili, sjedali s Mahmutagom Edibom na efenak, neko pazarivao, neko doao na razgovor, okolne zanatlije i trgovci ostavljali su usmene poruke pojedincima koji tuda navra aj u. Krpo je nato io testiju kiseljaka pa su krenuli ku i. U ba i su kukuruzi sakrivali itavo prizemlje, a iznad zelenila se rasprostranio prvi kat, s divhanom i odajama s obje strane. Krov s otruhlUn daskama je proputao kiu pa je ponegdje iskrpljen
30

komadima lima od tene ke. Na prozorima su bili muepci da se izvana ne bi moglo vidjeti ko unutra sjedi. Na divhani je sjedio Mahmutaga i sejrio okolinu. Ispod ba e bila je eljezni ka pruga, uskotra na, ali prometna, pa se sijedi zabavljao broje i vagone teretnih vozova i rijetkih putni kih, u kojima su tre a i etvrta klasa bile natrpane, a druga i prva poluprazne, pa je odmjeravao vrijeme njihovim ta nim prolaskom. Nije morao gledati na sat. A malo dalje cestom prolazili su pjeaci koji nisu alili nogu, a alili su to nemaju para da i oni bre do u na odredite. Prolazila su cestom i tri autobusa u dvadeset i etiri sata u Kiseljak, Fojnicu, i Kreevo i vra ali se isti dan, pa je Mahmutaga sam sebi govorio: - Nadig'o se svijet pa samo mitoklasa, tamo-amo. Za rijetkim autobusima i jo rje im autima, pa i zaprenim kolima dizala se praina pa, kad nije bilo kie, sve je to raste iz zemlje oko ceste bilo sivo. Krave su pasle po jarcima oko ceste, a djeca su s kantama kupila kravlju balegu i konjsku fukiju i napunjene nosila na svoje njive. - Mahmutaga, jesi kod ku e? - Bujrum, ehu, bujrum, Avdaga! - vikao je s prozora. Izuli su se pred basamacima i izali na divhanu, a doma in ih je do ekao stoje i. - ela, maalla, bujrum, dobro mi doli. I mi tebe bolje nali. Gosti su sjeli na minder pa je onda i doma in sjeo. - Eh, kad ste poli iz Sarajeva? - Jutros iza sabaha, iz damije. - A i si saz ostavio dok si klanjao? - U bevaba u odaji. - Eeeh, po ele su i algije ulaziti u harem!
31

- Eno Piurma povazdan s tamburom u haremu Begove cla mije, a na njemu starinska nonja. Rekao bi ko: nekakav beg! C:i bu ina mu u zubima. strance da do u u Slini a magazu, ne bi pazarili koju antiku. - Sve danas za dinar! Moglo bi se za najve i broj ljudi re i "Dinuhum - dinruhum". O utjela se sjecavna tahta iz mutvaka. "Ako se ne budu ma ke vrzale oko ku e, ne e biti mesna ve era" - u jedan mah su pomislili i eh Meco i Tuturuza. - Pa je ti neobi no bez arije? - Neobi nije mi je bez damije. Ama, eto, u petak u, inallah, do i na dumu, pa opet na konak ovamo? - A ima s kim posijeliti, osim s ku nom eljadi? - Pa imam. Do u mi Nove i Alikadi i, a i ja ponekad odem njima. Ama ja volim da se meni do e nego da je idem. Uve er slabo vidim na izvanu, osim kad je mjese ina. - Bezbeli bude razgovora, a i mlade produmbus? - A mlade k'o mlade! A i mi smo nekad bili mladi... Posijelimo do jacije, klanjamo dematile, pa svak svojoj ku i, u svoj jatak. - Jo kad insan ne lijee sam u jatak - u po glasa misli Tuturuza, ali ga Meco zasrami: - Herif jedan! Istom ti je ve eras prva no bez svoga halala, a ve uzdie za njom. - A ta u, moj ehu, kad mi je draga? Mahmutaga se zacenuo od smijeha. On je odavno udovac. Jo dok je bio u snazi obudovio je, ali se nije htio eniti da ne ucvili djecu. Nasluao se dosta pri a o ma ehama pa se bojao da se ne namjeri na akrepa. 3

- Znaju u selu da ste doli? Je vas ko vidio? - Zna, bo, Osman-beg. On e ve razglasiti po naim ku ama. - Eh, neka, neka. Posijeli emo do jacije, klanjati pa le i. - Boga mi, ti 1313o, misli da e sve zavriti do jacije. Moe tevhid i zikir, ama mlade ho e malo i algije. - Jes, jes. A kad se zasvira i zapjeva, insanu se izgubi pamet pa ne zna ni gdje je, ni kako je, ni kako vrijeme proleti, a istom zora opu i, a on misli da je no jako nastala. - Moe se i u danu zaspati. ovjek do e malo na selo da pusti mozak na pau, da se ne brine ho e du an na vakat otvoriti, da ne e u kancelariju zakasniti, ako je inovnik. - Dobro, dobro. Svakako je u ovom vaktu pametnije pile od kokoi. Da bi se zagladilo malo prepucavanje izme u oca i sina, upade Tuturuza: - Ho emo se spremati za akama? - Ho emo. Da se poslije ne pometamo kad bude vrijeme ve ere - rekao je eho. - A zar emo ve erati? - pitao ga je Tuturuza. - Ta nismo davno ni ru ali. - Dananji ru ak je samo salata za ve eru - tvrdio je eho pazar. - Volio bih te odijevati nego hraniti, kad kae za onakav ru ak da je salata. - Ko ne jede mesa ne vidi nebesa. - Ko sve potroi na zahiru pope e mu se guzica za vrat. Gosti su se sva ali, ali ne bi se znalo je to ozbiljno ala, dok su se doma ini smijali do suza. 33

Sali su u prizemlje da uzmu abdest, a iz mutvaka je dopirao miris bureka ucvrkana mladog masla. - Jesam ti rekao da je ovo hanedanska ku a? - Nita ti, ehu, nisi meni govorio. A ja znam ovu ku u otkad sihodim u ariju i otkad sam Mahmutagin du anski komija. Ovo je aginska i gospodska ku a. I esnafska i inovni ka. Nije to ala! Svakom je drago da mu se pomalo laska, da mu se familija hvali, pa je Mahmutaga uniao u mutvak i naredio da se za as skuha jo i razvarua. Dok su se svi izredali s uzimanjem abdesta, izali su na divhanu, gdje su ve poredane postekije i zapaljena lampa. Klanjali su dematile akam, prou ili dovu, a onda je mla i Krpo prostro sofra-bo u i po njoj siniju. - Mogli smo pri ekati Ediba profesura - rekao je Tuturuza tek da neto rekne. - Jok. Edib e bezbeli neto kasnije, dok zatvori du an. Profesur e biti u ku i da se ne bi hrsuz uvalio, a Beir i jest' u Bile i, e vojsku slui. Profesur s akamom dolazi ku i - hvalio ga je otac, a najstariji brat je znao da e profesor, po svoj prilici, u erhanu, jer se navikao na "cure", a ne e da se vee s jednom. Sjelo se po podu za nisku siniju. Poga a zamijeena kiseljakom mirisala je i puila se od vreline. orba je tako er bila vrela i svi su kusali iz jedne zdjele, ali drvene kaike su imale prednost da se njima moglo vie zahvatiti i da se ovjek ne opri. utke se jelo da se ne dangubi besposlenim govorom. ak i Mahmutaga, koji je bio bezub, mogao je vakati mekahan burek s isjecanim mesom, a i razvarua se takore i sama sklizala niz jednjak. Na kraju je bio pirin -pilav i kiselo mlijeko, pa je eh Meco podigao ruke da blagoslovi jelo doma ina koji ih je ugostio. Dok se dignula sofra i pomele mrve, po eli su dolaziti gosti, 34

sijeldije. Ispitali su se s pridolicama iz Sarajeva za zdravlje i ta ima u ariji? Je Sarajevo i je i prije bilo? Polahko se srkala kahva. Neko je stavljao kocku e era u findan kahve, neko je pomalo zamo io kocku u kahvu i griskao, a ko je puio taj je zae erio kahvu da bi mogao jednom rukom prisloniti findan ustima, a drugom cigaretu usnama. Tuturuza je ispri ao najnoviju hridsku dogodovtinu. Slini koji je kad je, ozgodnio i postao arijski prvak, promijenio prezime, o utio je neku ve er nekakvo orgecanje u magazi pod ku om. Pomislio je na hrsuza pa je uzdigao svu ku nu eljad na noge da ga hvataju. I komije su opkolile ku u i poredale se pred magazna vrata. Slini je nagovarao hrsuza da iza e, da se ne boji, ne e mu nita biti. "Iza i slobodno! Ne u te prijaviti policiji!" tropot bakrenog su a nije prestajao, ali hrsuz nije htio napolje. Da ga ohrabri, Slini ga je nagovarao da se ne stidi. "Slobodno ti iza i! I ja sam pod mladost bio takav!" Odkrinuo je magazna vrata. Najednom se neto u magazi skrha, a na vrata jurne pas, krupan kao tele, i pobjegne izme u svijeta. Sve bi dobro bilo da nije bilo tu eg svijeta, iz komiluka. I tako se pro u pri a i sa e odmah ujutro do Ba arije, pa Slini ne moe s mirom me u svijet. Mahmutaga, dobri ak i mehak ovjek, zacenuo se od smijeha. Sve ga suze oblile. Jedva je progovorio: - Bolji ti je dram smijeha, nego tovar suza. Tuturuza je malo promu kao u glavi, a onda hrabro progovorio, makar se malo i pribojavao da protuslovi uglednom arijskom starcu, posljednjem ehaji abadijskog esnafa: - I jedna suza moe nekad vrijediti vie od tovara zlata. - A oklen ti to zna? - oglasio se prijekorno eh Meco. - Ako ba ho ete da znate, da vam ispri am. 35

- Tamam! - pristade Mahmutaga. enskadija koja se spremala uti neku pjesmu iznenadila se kad se Tuturuza podie na koljena i po e, upravo kao kakav hoda sa ursa, pri ati pri u koju niko od njih nije bio uo. U Bagdadu, u glavnoj damiji Azamiji, pred dumu bilo je puno svijeta, ali nije doao. Svijet se osvrtao ne e ga opaziti kako ulazi na glavna vrata, da ustane ispred njega na noge, da se razmakne i napravi mu prolaz do ursa. Ali, nije ga bilo. Bilo je jo uleme, ali njega nije bilo, a nije svakom dano da Je bilo tako udeeno da on taj dan ne do e pa da se zamoli u eni ejh Musaddik iz Kufe, koji je tih dana boravio u Bagdadu i upravo jer je bio nadaleko znan kao bio u Azamiji, da on taj dan ne znam. Kako ne stalnog vaiza, nekoliko hoda u enjak i zamoli ejha Musaddika da im on toga dana provazi. On se malo ne kao, ali ga zamolie da im barem ispri a o emu se u posljednje vrijeme pri a u Kufi. Napokon pristade i pope se na urs. Svi su u nj uperili o i, a slijepi, i takvih na istoku ima uvijek dosta, pomalo su zakrenuli glavu ustranu da im uho na koje bolje uju bude okrenuto prema ursu. ejh Musaddik se pomolio Bogu onom dovom kojom se Musa pejgamber obratio Bogu da mu rasprostrani prsa i odrijei vor s jezika, a onda preao na za udnu pri u o doga aju koji se nedavno zbio u Kufi, gdje se nairoko prepri avao. U Kufi je bio jedan trgovac vrlo bogat, koji je poteno trgovao, lijepo zara ivao, ugledao sirotinju, davao robu i na veresiju, pozajmljivao i gotovinu bez kamata, a svijet mu se poteno oduivao i nikad ga niko nije zakinuo, a ni on nikoga. lednom trgovcu iz Basre dao je na veresiju dosta skupocjene robe i u tome je i umro, a da nije obavijestio ni sina koji je uza nj radio i naslijedio ga.

I taj njegov sin je trgovao, radio, stanovao u o inskoj ku i, imao enu i djecu i dobro ivio. Jedno vrijeme je trgovina napredovala, a on, kao otac mu, dijelio, kupovao, zajmao i posu ivao drugima, neki vra ali posu eno i oduivali se, a neki ga, namjerno slu ajno, zakidali pa se u dugu zemanu desilo da je spao na najtanje grane. ak mu se trgovina potpuno ispraznila, ku a ogoljela, pa je dolo vrijeme da nije mogao sebe i svoju ku nu eljad ni prehraniti. Smiljao ta da uradi pa odlu i prodati ku u ne bi se time neko vrijeme izdravao, pa jeda jednom krene posao naprijed. Ali mu se nije dalo dati ku u na telala pa da se javno prodaje. Imao je jednog dobrog prijatelja pa ga po e traiti da od njega uzajmi neto malo novca dok ne proda ku u. Traio ga je po svoj Kufi, a nigdje da ga susretne. Ni ku i ga nije bilo. Gladan on, gladna mu ku na eljad - mora ga na i pa gdje bilo da bilo. Po e prema damiji da klanja jer se primaklo vrijeme akama, kad ugleda ahbaba kako nosi u ruci somun. Pozdravie se, a trgovac ga odmah zamoli da mu pozajmi neto novca dok ne proda ku u, a najprije je njemu nudi da je on kupi. Gladna su mu ku na eljad, a i on, pa... Posti en je oborio o i preda se, a prijatelj mu se popipa po depovima, po pasu, ali kese s novcem nema. - Evo ti ovaj somun pa hajde ku i, kad ste gladni, a ja u ti poslije na i para koliko ti bude trebalo. Zahvali se onaj trgovac, uze somun pa se uputi odmah ku i. Podigao onaj somun do usta da odgrize barem zalogaj, a hljeb mirie kao dua. Ne, ne e ga na injati nego e ga cijela donijeti ku i. Tako misli trgovac i uputi se najbliim sokakom ku i, kad niz sokak ide jedna ena, vodi dijete. Dijete kao vra e mravo, izvalilo krupne crne o i pa njima jede onaj somun u trgov evim rukama. Gurb- mater i pokazuje joj trgov ev somun. Kad do oe uprema se ena zastade i zamoli trgovca da radi Allaha
37

36

otkine samo zalogaj somuna jer joj je dijete gladno - i ne pamti kad su posljednji put jeli. Trgovac htjede otkinuti komad, ali kad u da nisu odavno jeli, a on i njegova djeca su ipak neto ju er pregrizli, dade eni cio somun. Dijete razyu e lice od veselja, a materi potekoe dvije suze kao dva alema niz obraze. Po e trgovac ku i, ali od umora i gladi ne moe dalje pa se spusti ukraj ulice i po e razmiljati: - ta ja uradih? Kod ku e gladna moja djeca, gladna moja ena, ja gladan, a dadoh somun neznanoj eni i njezinu djetetu. Jest da je sevab to sarn nahranio gladnu enu i gladno dijete, ali sam zgrijeio prema svojoj porodici to sam ih ostavio da gladuju. Na jednoj strani sevab, a na drugoj grijeh. Ali nije to grijeh. I tu sam zaradio sevab, jer sam tu ina nahranio. To su tri sevaba. Dijete sam nahranio, mater mu nahranio, a tre i je sevab to sam ono to je u onoj prilici bilo najpre e meni i mojoj eljadi poklonio onima koji trpe kao i mi. ejtan mu je doaptavao da to i nije sevab, da je grijeh to je uradio jer je zanemario one koji su mu najpre i, koji ovise o njemu, a on, trgovac, odgonio ga je u mislima od sebe i bio raspoloen to je dijete nahranio, to je svojim darom obradovao majku koja nije mogla uzdrati suze zahvalnice, a nikakav alemkamen nije vrijedan kao iskrena suza. Mrak se po eo sputati nad zemlju kad eto ti onog njegova prijatelja to mu je dao somun, sav se oznojio i zapuhao se od umora i trke. Ugleda trgovca pa e kao izvan sebe: - Gdje si, pobogu? Izgubib noge trae i te... Svu sam Kufu obio, a tebe nigdje, kao da si u zemlju propao. - ta je, to me trai? Jesi mi naao kupca ku i? - Kakav kupac, kakva ku a? Doao ti ku i trgovac koji se
38

zaduio kod oca, pa eno sad na tri deve donio blago, sav dug i hedije. Nije ni znao da ti je otac umro, pa hajde sad ti primi to I tako trgovac opet zaimade i vie nego to je prije imao. Radi i zara uje, radi i dijeli. ini dobra djela. Pravi se negdje damija, svijet daje: neko gro, neko dva, neko dukat, neko dva, a on pedeset dukata. Gradi se negdje mekteb, svijet daje: neko dirhem, neko aspru, a trgovac sto dukata. Pravi se negdje medresa. Neko daje rijal dva, trgovac akom zagrabi dukata i dadne. Pa malo se i kao ponio, uzoholio se. Govori sam sebi: Vidi kako ja to s draga srca dajem. Nisam kao drugi. Ne otkida mi se od srca kad dajem za hajirli stvar veliku paru. Koliko bi ljudi za neto sakupljali po gradu po vilajetima pare da ja odjednom ne dajem obilato! A fala Bogu, i ide mi posao! to vie dijelim sve vie imam - misli trgovac sjede i na iltetu, oslonjen na mekahne jastuke za le ima. eludac probavlja ru ak, vlana toplota sklapa o ne kapke, a trgovac sebe vidi na nekoj orgromnoj Nepregledan narod je okolo, a nasred srijede su mizan-terezije. - Uh, pa ja sam ovo umro! Ovo je Maher. Eno se i ljudska djela vagaju. Vidi on kako se tasovi na terezijama diu i sputaju, kako otjelovljene due lete u Dennet, a one druge, neuzubillah, vuku u Dehennem, kako se uju izdaleka uzdasi, pla , jecaji urlikanje, a on je miran - toliko je dobrih djela uradio, da nema brige ni straha. Kad dode red na njega pravo e u Dennet. I docloe na red njegova djela: sevabi i grijesi. Jest da sevaba ima mnogo, ali nekakvi su kao uplji, bez sadraja. Spuste se u tas od terezije oni dukati to ih je dao za mekteb, tas pretegne, a na onom drugom tasu se ukae ona samohvalisavost trgov eva koja je, makar i u mislima, popratila dar, pa se tezulja za sevabe digne, a ona druga pretegne. Metnu se sevabi od onih dukata to su dati za damiju, za medresu, tas se spusti, a onda do u na 39

onaj drugi tas neke trgov eve primisli kako je on zbilja dobar ovjek, kako je on to dao od svega srca, ali se u isto vrijeme uje odnekud glas "To si ti uradio da se znadne da nije niko vie od tebe dao", a tas sa sevabima opet se digne. Zabrinuo se trgovac ta bi od njegovih dobrih djela. Iza e da to i nisu neka dobra djela jer su ih njihove primisli ogolile, pa se valja spremati onamo gdje se nije nadao, kao da nije nita dobra ni u inio. On sad eka da e ga samo kakva aka za per in, pa s njim u gajjakujiju, kad se o u glas: "Ima jo ita to je trgovac za ivota uradio?" I o u se drugi glas: - Ima! Dao je somun jednom djetetu kad je bilo gladno. - Dajte taj somun ovamo! I somun se stvori na tezulji, a tezulja sevaba se izravna s onom drugom i po e pretezati. - To je jedan sevab. Ima jo ita da se izmjeri? - Ima - uje se onaj drugi glas. - On je taj somun poklonio kad je i sam bio gladan. - Jo jedan sevab. I tezulja dobro pretee. - Ima jo ta? - I njegova ku na eljad su tada bila gladna kad je on poklonio somun. - To su tri sevaba. Tezulja se spustila gotovo do - Ima jo ta? - Ima! Kad je mati ugledala kako joj se gladno dijete obradovalo, potekle su joj dvije suze niz obraze.

- Dajte te suze! Spustie dvije suze u tezulju, a tezulja prepuna sevaba spusti se sasvim i iz nje pote e itava rijeka sevaba, pa se pretvori u more koje po e zapljuskivati sve do trgovca i on, iz bojazni da se ne utopi, sko i i - probudi se. I postade sasvim drugi ovjek. I otada je radio dobra djela i zara ivao sevabe, ali je sve radio bez ikakve primisli. Kao kad insan die. Kad die ne misli: sad u udahnuti, pa: sad u izdahnuti. Tako je i on radio i troio na Bijem putu, a nikad nije pomiljao zato to radi, jer ga je san pou io da dobro treba raditi radi samoga dobra. I dok se mujezin javio ezanom s munare, ejh Musaddik je zavravao pri u: - Eto, to se u najnovije vrijeme pri a u Kufi. Prisutni su ga pomno sluali, pa je prolo nekoliko asaka a da nitko nije progovorio. - Ama, i ti to u, Avdaga, i kako to tako popamti? - pitao ga je doma in. - Vi, Boga mi, mislite da Avdija, osim kad ije papu e, ne zna nita nego tamburati i zapjevati. A ja odem i u damiju, pa ujem i pokoji vaz: - Nisam ja nikad ni pomislio na to da si ti besposli ar i tambura. Znam da ide redovno u damiju kao i ja. A ko i ne ide od jerlija u damiju? Ovi otudanji, u ilo ne u ilo na munari, ne idu; a ima poneko i od njih pa ide. - Vala, Mahmutaga, ja jednom uo da se u Kurumhji petkom iza sabaha dri ders. Hajde, velim, da i ja odem. Hoda kazuje ders, ima podosta svijeta pa slua: muderrisi, imami, starija taleba, neki trgovci iz Mori a hana, te i ja sjedoh za vrata. I eto uh i zapamtih. Alikadi iz oeta u ardaku - dua mu da barne":
4

40

- Vallahi, Avdaga, mogao bi ti u Rimu biti muftija. - I ti bi u Kifinu Selu mogao biti kadija. - E ba me ujede za srce. - Zajmi - vrati ! Da se ne bi ta dalje zakuhalo, Mahmutaga zovnu ensku eljad i naredi da se zalije aj.

IZA GOZBE

Iz Blauja su Tuturuza i eh Meco otili preko Gladnog polja u Rakovicu. Nisu namjeravali tu ostati jer im se nije dalo kona iti u hanu, iako se i tu imalo to izjesti, ali su ih opazili mladi Pai i, koji nisu imali politi arskih ambicija kao njihovi roditelji, nego su shvatili ivot s lake strane. S malo kole se mogla dobiti pristojna pla a, ali se nije moralo ni sluiti kao inovnik, jer je jo ostalo imetka koji se topio. eh Meco je obi avao re i: "Zgodnu insanu karara nema." Kad bi se to prevelo da i drugi osim starijih razumiju, reklo bi se: "Kad je neko bogat ne moe mu uhvatiti mjeru." I kad neto izgubi, opet mu dosta ostane. Bilo je tako i u Rakovici pogolemo imanje, bila je i tekija gdje su dolazili ljudi derviane, a i sami mladi bezi su podravali tu tradiciju, ne toliko u praktici koliko u u estvovanju u trokovima. Bili su vie od ovoga svijeta nego s6fije, a draga im je bila i pjesma i lov. Udri brigu na veselje! Meco je u tekiji okupio svoje drutvo uglavnom od okolnih selj aka koji su imali zelene pasove i alove oko kapa, a Tuturuza je bio u ril".bejnu s mladim begovima koji su mezetili pe enim jarebicama i grlicama i kvasili grlo ljiv6m, malo odleanom, lju om i utom kao ehruir. On je imao glas s velikim opsegom, ali drutvo je bilo odabrano, koje nije trpjelo da se glas daleko uje, da ne bi sejaci virili kroz tarabe ko to teferi i i da ih ne bi stala kriska kad im se koja pjesma pogodi. Tako se ni Tuturuza
42. 43

nije umarao, a glas mu nije dopirao ni do tekije, gdje je Meco huktao sa seoskim hama. Pjevao je za sladokusce kojima se i lokalima pjevalo i sviralo na uho, a kad se od pjevanja odmarao, sladio je svoje utrobije kulinarskim vjetinama begovskih a ikaduna. Gospodski se pilo, makar bilo i prostonarodno pi e, bilo je diskretna smijeha i ale, ali bez dvosmislenih aluzija na bilo koga bilo to. I rano se prestalo, pa kad je eh Meco zavrio zikir i doao u konak, sklonilo se s puta sve to nije Meco upotrebljavao, a prostrla se bo a i sofra i po ela se redati jela. Zalagali su se nemilice i uivali u jelu koliko god su htjeli da ne pretjeruju, ni eh Meco ni Tuturuza nisu bili junaci da se odupru izazovu pikantnih jela, koja su ih mamila da okuaju i od ovog i od onoga tako da su jedva do ekali kad je izaao na sofru pilav i kiselo mlijeko. Ali iza toga je dolo jo i gro e koje Avdaga nije trpio. - ta e vam to? Nosite ga sa sofre! im ga vidim, po ne mi koa na le ima srhnuti. - Ama to, Avdaga? - upitao je doma in. - Grozdje je jesenja miva. I to one jeseni kad po ne i studen, kad se ukae zima. Svata ti volim nego zimu. Nisam ja ni zimogrizan, ali odmah je tu jedan suvian troak. Valja nabaviti drva, umura... A led se po ulicama skori pa se jedva sajde u ariju. Je ehu, ovako? - Kad bih se ja pitao, ne bi snijeg nikad padao. Ali od Boga je, a to je od Njega sla e je od meda... - De nam, ehu, ispri aj kako je ono nekad tu a ena sletjela u ariju na krilu tu eg ovjeka. - Pa pri o sam ti i toliko puta. - Morebit nisu bezi uli. 44

- Nismo, nismo. Pri aj nam ehu! - Eh, bilo je to poodavno. Jedan arinlija po'o od ku e svrh Bistrika u du an u ariju. ena iskala od njega izun da ode da obi e mater na Vratniku. Nije joj dao. Kae: Kako e sa i kad je poledica k'o loj, a djeca se plazaju na ibugijama i gajtanijama, pa i poneki odrasli zanatlija i trgovac sa e u ariju na ligurama i mogu te nehotice potkinuti, pa da slomi nogu ja ruku. A da te se rukom dodije, ode ti ni ah. ena isprati ojka i ode u ku u, ali, nisu zar imali djece, a poeljela mater, i ejtan ko ejtan natenta je te ona obu e feredu pa po e materi. Ko veli: on ne dolazi ku i na ru ak nego ru a u ariji, a ja u trknuti na Vratnik, vidjeti mater i za as se vratiti. On ne e ni znati. Pojde niz Bistrik, a ozgor zajurco nekakav arinlija na gajtanijama pa je potkide, a ona mu se svali na krilo i on je to bi dlanom o dlan snese do Careve damije. Tu se jedva zaustavi i ona sko i s krila mu pa pohitje preko Careve uprije i Ba arije, uz Kova e i na Vratnik. Bila malo u matere, malo se porazgovorile i ona opet feredu na se pa ku i. Spremila ve eru, do ekala ojka, sjela za sofru, a ojk e: "Jesi ula ta se danas dogodilo? Sva arija o tome "A ta?" "Tu i ojk snio tu u enu na svom krilu na gajtanijama niz Bistrik do Careve damije... Vidi da je pametnije to nisi danas ila materi. Moglo se to i tebi desiti." "Bogme ba, moj ovo. Ba ti fala to mi nisi dao da izlazim iz ku e!"... Eto vidi to je enski er! - dodaje eh Meco komentar i dok se drugi smiju, on objesi ehru, p ndi se i odjednom sjede i zaspa. - Umorile ga he zikrom pa ga sad obvladao san - kae Bego. - A i zalogaj ga ubio pa sad valja da odnese mrtvima vodu dodade Tuturuza i polahko obori eh-Mecu, onako obu ena, na ilte i samo mu namjesti glavu na jastuk. 45

- A i ti, Avdaga, ako si se umorio, lezi da se ne pati! - Nisam se vala umorio. Od Blauja dovlen nije puno dalje nego od moje ku e do u ariju, do du ana, i od du ana ku i. A insan se zaeli uti koju pametnu. Ja ovako zapjevam negdi u ba i, ako je lijepo i pametno drutvo. to piju, a to e Bogu devab davati, ali im se po nu bezobrazati s oprotenjem, balegati, ja odmah ustanem pa ku i. Zasr, nisam nikad pio, pa im se i ne razumim. - Mi smo, bogme, Avdaga, u ejfili, a od ejfa do bezobrazanja samo je jedan korak. Nego, hajde se ti urahati i lezi, pa emo sutra, ako Bog da, nastaviti teferi . Ova ku a nije nikad sama. Vazda se moemo musafiru nadati i rijetko da se prevarimo u nadi. A i bez musafira se moemo sami zabaviti. - A mi mislili sutra u Lepenicu. - Kome ete u Lepenici? - ta mi znamo e e nam provreti nafaka? - Slaba e vam biti tamo nafaka. to je tamo bilo aga i begova davno je pomrlo. A to biste kod seljaka? U danu se umore od posla, a uve er jedva ekaju jaciju da legnu. -Ja vala nisam tamo nikad bio, a to se rekne ped-(5 hoda od Sarajeva. Da osejrim Lepenicu kad ne mogu da vidim more. Bogme sad poneko ode i u nekakav Dubrovnik. A u godinu dvije uje se da poneko ode i u Stambol. Bra a koja su vi ala i Be , i Petu, i Pariz, pogledala su se i osmjehnula, nekako saaljivo, kako ima ljudi kojima je problem platiti voznu kartu za stotinjak kilometara vonje eljeznicom. Kad se Avdaga spremao da ode u sobu za musafire, eh Meco ustade, naspavan, i po e se okretati vi u i iz svega glasa. Subhanallah! Elhamdulillah!
46

- ta je, ehu? Kad se prije naspava? - Veliki je bio ar to smo ovamo doli i to ovako iznenada zaspah. - Jesi ta usnio? - Kazat se ne mere. Da sjednem i godinu dana pri am, ne bih vam mogao sve opri ati. - Je barem bilo lijepo je bilo straivo? Mislio se smije im re i. San je bio tako udesan, da u njega nema takvih rije i kojima bi mogao izre i tu veli anstvenost, sjaj, ugo aj. I, pomalo smuen, sprva je aptao a onda prozborio. Sluao je on od raznih hoda, suhodica, a i od velike uleme o ljepotama Denneta i strahotama Dehennema, ali ta je vidio u ovom kratkotrajnom snu, to on ne umije objasniti. Vi ao je, i ne htiju i, za svoga duga vijeka, i lijepih cura i hanuma, koje se nisu od njega krile, a i njegova rahmetli bula s kojom je djecu izrodio bila je po ljepoti jedna po jedna, ali ta su one prema dennetskim hurijama?! Jeo je jemek iz mutvaka naj uvenijih a ikaduna, pa evo i ve eranja ve era je kao carska, ali kakvu je slast on u snu okusio, ko bi to znao iskazati. Vidio je on i vrelo Bosne, ali bistrina i lezzet dennetskog Kevser-vrela! Ko bi to znao iskazati. I Sabri-hafiz lijepo i skladno u i Kur'an i pjeva ilahije i kaside, ali ta je to prema dennetskom u enju i pjesmi?! Pa kakav je zikr onih dervikih piri5v.a? Kakav je poj naja?! Ovaj Tuturuza bi se mogao sakriti da ga nikad niko ne uje i ne vidi, a u nas je mehur... - Boga ti, ehu, ta pie u vaim itabima kakav je Dennet? Kako se u njemu ivi? Ja nisam vala pretirao damijskih pragova, ama sam jednom sluao u desnoj tetimi Gazijine damije jednog hodu, dosta stara i pogurena, koji je gledao u itab i kazivao o 47

uivanjima u Dennetu. Eto ba o onima koje najvie interesiraju mlade mukarce. 0 hurijama. Pa je kazivao da su vazda mlade, da su vazda cure, pa eto, ajptur sujlemek, kad insan u ini s njom onu rabotu, ona odmah iza toga opet postane djevica. Dok je doma in govorio, Meco se samo pomicao i premjetao s jedne bedre na drugu i ekao da doma in prestane, a kad je uhvatio zgodu, proderao se: "Kakav hoda? Nepametan je on ko eek. Kad bi insan uligo u Dennet kakav je na dunjaluku bio, on bi derao, iao u halu, a zar je Dennet mjesto gdje se ide nastranu? I ime bi iao pored sebe? Ne bi valjda ulsijom i amberom? A tako je i ono sastajanje muka i enska. Pravi musliman, pravi vjernik e u Dennetu sve osje ati druk ije nego na ovom poganom dunjaluku. Zar kad vidi svoje ro eno dijete kad ti neto po volji u ini, zar ne osje a da ti je napunilo srce. Ne mora ga poljubiti, a puno ti je srce zadovoljstva. Kad vidi kako voda izvire iz kamena, ne mora je piti, a uiva i to je samo gleda. Pa kad se vra a iz damije sa sabaha i sunce se pomilja iza brda, a na nebu poneki obla ak, pa istom vidi hiljade nekakvih boja. Zar mora smotati one oblake poda se i zagrliti sunce? Zar ne uiva u ljepoti Boijega stvaranja? Eto takav e ti biti Dennet. Popoutio je a onda spusti glas u prizemlje: - Neka mi Bog oprosti, ako nije ovako kako sam govorio! A uo sam od hode do kojega najvie drim da e biti ovako. Nije im se dalo dalje sijeliti pa doma ini rekoe gostima da im je prostrto u musafirskoj odaji i kad god ho e mogu le i. Upoznae ih prethodno gdje je safa- oak i povukoe se u svoje odaje. eh Meco je legao potpuno odjeven, kako je radio otkako mu je bula preselila, a Tuturuza je skinuo Cakire, fermen i anteriju i ostao u samim beznim ga ama i koulji. 48

Puhnuo je u lambu i mrak se razlio po sobi kao i vani, po selu. I u ku i, i u selu sve se usa inilo pa ne treperi ni list na grani, a poto i je daleko od ku a i njegov ubor umre prije nego dopre do ku a. U daljini bjelasa se cesta, ali se na njoj niko iv ne uje. Tuturuza je polahko dihao i u snu se blaeno osmjehivao. eh Meco se krtio i nije mogao pravo utvrditi sna. Silom je mirio ne bi se nastavio san gdje ga je prekinuo, ali se na silu ne moe nita usniti. aptao je sam sebi: "Eh da se ne probudih! Da se bogdom nikako i nikad ne probudih!"

49

GARONJA

Iako im je u Pai a bilo kao da su u sultana na musafirluku, eh Meco i Tuturuza su se etvrtog dana go enja u Rakovici zahvalili doma inima, koji su ih svesrdno zaustavljali, i krenuli preko Kobilja e u Lepenicu. Bila je vru ina, a daleko od debela hlada. Tek iza podneva su ugledali guste i visoke jehe, koje uokviruju rijeke i potoke, pa se izdaleka, s visine, moe vidjeti i tok teku ica. Tuturuza je gun ao to su krenuli u nepoznato, a ostavili carske jemeke. On je u io u "Tarihi-islamu" da je Musapejgamberov narod dok je lutao po Sinajskoj pustinji, a Allah mu slao medenu halvu s neba, po eo napastovati Pejgambera da zatrai od Boga da alje izabranom narodu graha, krastavaca, luka i vrebaca, jer mu je halva dojadila. Zato je taj narod proklet do Kijametskog dana. "A ta je nama faliio u begova? Izjesti, popiti, u istu i na mehku spavati - koliko ho emo. A sad, moebit se uvaliti u nekakve buhe i stjenice, jesti uljevake i piti surutku u najboljem slu aju, mla enicu." - A zar nismo rekli da ho emo i da ta lijepo o ima vidimo? - Jesmo. - Pa? - Nita. Ja mislio da vidim ho e ti buktisati na mene. Meni je svejedno.
50

- Svejedno je kad krava na kravu sko i, samo ona gornja dalje vidi. - ehu! ta ti se ini je to bezobrzffilje to si sad rek'o? - Ne moe insan vazda biti Treba nekad malo dui razgal . - A ta na to emo ve eras ovisati? Ho emo biti lijepo do ekani? - Ko je pametan vazda je lijepo do ekan, a taki ko ti... - Bogme se vie vrte oko mene kad ugledaju saz, nego da im do e ejhu-l-islam, a nekamoli eh Meco. - Hm, hm. I ti umije ujesti za srce. Govorili su i sputali se prema jehama, me u kojima se morala nalaziti rijeka. - A ta ima u njoj? - mislio je Tuturuza. - Eh, kad bi bilo ribe! I to pastrve! - naglasio je da i eh Meco uje. - Sve su ribe ribice, a pastrva ribac. - Sve su pite pitice, a burek je pitac - mumljao je eh Meco, koji je vjerovao samo u debelu bravetinu, pa moe biti pomalo i govedine pomijeano i isjeckano i u tanko razvijene jufke zamotano. - Kijo, Kijo bona! Kijo, kola arko! Kolac te ivi raskino! Zekija je kroz plot virila ko se to sputa puteljkom prema selu. - Eto me, mati! Gledam kako i e putem jedan hoda i jedan ojk. - Jesi uo, eho? - Jesam, Avdija, jesam. Ko da s'osk umije neto pametno rijet. Ne zna se koja je budalastija: mati Mati proklinje er da bude nabijena na kolac...
51

- Eh, eho, eho! Ostario si, a nisi pameti steko. Ne misli mati na drveni kolac, nego da se cura uda, pa hm, hm - i po eo se Tuturuza smjehuljiti. Puteljak se spustio do rijeke. Na rijeci je bilo brvno, s jedne strane ukopano u obalu, a s druge naslonjeno na klisuru u koritu rijeke, pa drugo brvno odatle na drugu obalu. Malo dalje bio je i mosti bez ograde, ali mogla su preko njega prije i i seoska kola. Na drugoj obali bilo je ratrkano seoce, a nizvodno, malo dalje od sela, drvena damija s drvenom munarom. Malo dalje od damije bila je ku a prirasla uz zemlju. Iz bade se istezao plavi ast dim. - Na koju emo stranu, Avdija? - Natrag u Rakovicu. - Eh, jesi poguzija. A misli da ovdje ne emo biti do ekani? Puna je Lepenica sarajevskih aga. A ako e pravo, trebali bismo jedan dan prepostiti i eludac odmoriti. - Da nismo jutros pred polazak doru kovali, mogli smo. Ali kad smo jeli a nije ni ramazan... A nigdje se u selu ne vidi dim iz ku e. Davno se ru alo, a jo nije vakat uini. - Pa eno dimi se iz one ku e kraj damije. Hajdemo onamo. - Bogme je onamo tanka nafaka. Samo kolini su penderi, u travurinu zarasli. - GOvorili su a noge su ih same tamo nosile. Zaustavili su se kraj damije. Vidjelo se da se otvara samo na no ne vaktove, pa dematlije nisu ni primje ivale da su prozori zarasli u pau inu i prainu. Valjda e se pred ramazan i za Bajrame oprati, ako ima u njoj ilima, istrest se, a podovi isfr ati i oprati. - Sad i smo, tu smo! Pokua emo. Doma ine, o doma ine! - progulio se eh Meco. Da ga je ula kakva nose a ena, pobacila bi. 52
.

- Bujrum, bujrum - istr ao je dje ak od dvanaest godina. Unijite! Izuli su se u hajatu i uli u sobu. Na tanku dueku, pokriven jorganom leao je hoda, koji je zamotao oko ahmedije po vrhu debeo al da mu se vidjelo samo lice, zaraslo u prosijedu bradu. Ispozdravljali su se, izmerhabali i malo poutjeli. I eh Meci se u inilo da je nezgodno to su uli u sobicu, gotovo golu, bez jastuka, s tankim ilimkom na minderu. Htio je ustati s mindera i namignuo je Tuturuzi da ustane, da idu gdje drugdje traiti ugo enje. Doma in je prozreo njihovu nakanu pa se die kao najzdraviji: - Sjedite, bra o, rahat! Vi ste danas i sutra, ako Bog da, moji gosti i spasitelji. - Ama, brate, to se vidi po prostijerci, nemamo i le i, a to se ti e hrane, nismo probirljivi. - Bi e i prostijerke, bi e i zalogaj, samo vi ostanite ovdje do sutra, pa ete me spasiti. - Ne znamo kakvi mi moemo biti spasitelji. - Sad u ja vama po redu kazati. Ovo je, bra o, posiromano selo, a i u siromanijim sam ja dinu hizmet inio. Ne mogu due gubiti, seljaci me pomau. Prema ku nim lumerama dobijem vari ak kukuruza, gdje je ku a ja a, dobijem i vari ak enice, neto kumpijera, po paru konja dobijem kola bukovine, suhih ljiva i kruaka, ali nemam mrsa. Ni krave, ni ovce, ni koze, da malo doma ica za ini hranu, a mesa okusimo od Bajrama do Bajrama. A u Tulici koja spada ovoj damiji imaju Mealije, bogati seljaci. Golema zadruga, dosta zemlje, dosta ljudske snage, i muke i enske, a doma in, Rasim, zovu ga svi u selu Rasimaga, a i jest bogatiji od mnogog gradskog age, obolio odavno, gluho bilo, od raka. Pa, kako kau, i je tu je. Ima tri dana da umire, a dua mu ne ostavlja grjeno tijelo. 53

Klepnula je halka na avlijskim vratima, a hoda se spustio na duek i preduio sa jorganom preko glave, da mu se samo saruk vidio. Kako se nije nitko pojavIjivao preko avlije, hoda se podigao i nastavio pri u. - Pomislio sam da je neko od Rasimaginih doao da mi javi da je dan-teslim. On nije sa mnom bio u dobru. etiri mi godine nije dao zrna ita. A ni zbog ega. Kako je bio bogat i imao svega to ova zemlja moe donijeti, a dosta radne snage, proavdijao se. Nabavio lova ku puku, kerove, pa vazda u lovu. Pukara i enlu i svaki dan kao da je na svadbi. Ima hajvana koliko ho e, volj' mu zaklati janje, iljee, june, pa i vola tovljenika, nita se ne bi pomeo u sermiji. A on se voli lomiti po umi i po ravni za zecom srnda em nego da ije pitomo meso. A u mene eljad eljna mesa... Ama ne valja se tuiti... U mene jedan sin, Bogu na amanet, ima desetak godina, pa vidio od druge seoske djece kako podapinju u plotove plenice, i bogme ponekad i na u iva, a nekad i zadavljena zeca. Zadavljena dadnu kome krkaninu jer u njih ne mora biti zaklano, a ako ga zateknu iva, donesu ga ku i. I to ti je bio u mene sav mrs. A jadan ti je ze ji mrs!... Jednog dana Rasimaga nije nita ulovio, a vidio kako moj sin izvla i iz plota zeca, pa ga prijavio endarima, kako mu se mogao i ker uhvatiti u plenicu, a on je za kera dao taman koliko je uzeo za dobra jun i a na pazaru u Visokom. Hele, malog osude na globu deset dinara, a kako mali nije imao nita, endari ga iibaju, s oprotenjem, po stranjici. Otada nije Rasimaga nikad doao u nau damiju nego ide i je dalje: na Plo u Duhre... A djecu je slao meni u mehtef... I ko e ko dragi Allah, jednog dana Rasimaga vrljao za pasjom pameti, umorio se i ogladnio, pa onako gladan bahne u ku u. Na verigama u kotlu se vario grah, a on zgrabi kaikom pravo s vatre u usta i jedna graka mu se prilijepi za vrh jezika i opri ga. On prihvati za bukaru vode i odmah mu sko i prit navrh

jezika. Kad je bilo kasno, iao je doktoru. Doktor mu rekao da ga moe izlije it, ali treba odrezati vrh jezika pa ne e mo i govoriti. e tepati kao dijete kad progovara. Nije pristao i ve eteres dana ivi od kapi vode mlijeka koje mu u grlo saliju. - Pa ta onda, ako je umro? - pitao je eh Meco. - Evo ta. Ja ga ne u kupati. Ne u mu denazu klanjati. Uklao me je za srce. Moje dijete su ibali endari bigajri hak. Ni na umrlom asu mu to ne u halaliti. A meni bi se isplatilo da ga opremim. Dobio bih ja lijepu hediju od njegove djece. Napatili su se ove dvije-tri godine s njim, da e se urahatiti kad dua ispijeha iz njega i kad ga spuste u mezar. - A ta misli ko e ga kupati: hoda iz Plo e iz Duhara? - Ne e. Sinovi e do i po me da im okupam oca i da mu klanjam denazu. To je moj hak. Da sam zdrav, morao bih oti i. A kako ja nisam dobro, a logom leim iako sam zdrav ko drijen, treba neko da to uradi mjesto mene. A dragi Allaha tebe je danas ovdje utainio da me zamijeni, pa emo bratski poloviti to bude. - A ne pita znam ja to uraditi i jesam ikad uradio? - Ne mere bit da nisi, a ja sam uo za tvoj ilum. U io sam ja u Sarajevu, u Atmejdanskoj medresi, pred rahmeth sijedim Pandom. I ti si mu esto dolazio. Kad god si ti dolazio, sijeda hanuma bi poslala jemek, pa bi i nama sohtama zapalo poneto to ti nisi mogao pojesti. - Nisam ja dolazio samo na jemek u medresu. Dosta sam ja neta i nau io. - A ho e mi to uraditi? - Ako bude danas ve eras umro, taman, jer mi sutra idemo dalje.

55

- Bi e, bi e danas, ako Bog da. Samo trebali bismo se neto zdogovoriti za hediju. U njega ima hajvana da mu hesaba nejma. A ima jednog jun i a, Garonjom ga zovu, vrijedi, brat bratu da ga prodaje, dvjesta, pa morebit i dvjesta i pedeset dinara. Ko hlopta je. Dlaka se na njemu sjaji, a moe se i na krave naputati. Nekako bi trebalo uzdurisati, bilo kako bilo, da meni Garonja zapadne kao hedija. To ja preputam tebi, tvojoj pameti i u enosti. A tebi ne e faliti jabuka. -Ja ti vjerujem da je sve tako kako si mi rek'o, jer ko je pred sijedim Pandom u io, taj je i u en i ahlakli. Ja u, ako Bog da, sve u initi to mognem da te obradujem. - Bezbeli e jesenas kad zakolje Garonju i osui pe enicu i prutu, donijeti i eh-Meci koji komad. Tuturuza je nagonio na sarajevski mlin, jer ako eh Meco ta dobije, ne e ni Tuturuza ostati kratkih rukava. - Samo, daj Boe, da se sve uhasuli kako treba! - iskreno je elio lepeni ki hoda. Dijete je donijelo punu tevsiju pod sa em pe enih kumpijera, aku soli i u sahan i u sira pukara. Sjeli su oko tevsije i zastrli se sofranskom bo om, gulili tanku koru mladih kumpijera, umakali vie u so, a manje u sir. - I u mene je potanka nafaka - mislio je Tuturuza - ali ovo je: ne daj, Boe, betera. Gradske hode ne znaju kako pati njihov esnaf na selu. - Ba je slatka zahira ispod sa a - mislio je Meco. - Kako su se u gradu okojasili ovi poreti, hrana nejma one prijanje slasti... mi nemamo onih starinskih zuba? Mandal je klepnuo na avlijskim vratima, a hoda se sloio pod jorgan i po eo stenjati.

Upao je jedan Mealija, uplakan. Kako su nepoznati mu ljudi sjedili za sofrom, bez pozdrava je sjeo nie hodina dueka, a suze su mu se otiskivale niz lice i umrljale ga. - Ah, 1-1 - stenjao je Husejn-efendija. - Kako je babo? - Da si ti iv i zdrav, a babo je preselio. - I opet proli suze. - A kad? - Maloprije. Sarno to smo ga okrenuli, pa ja odmah vama krenuo. Ako moe da ga, to 'no rijet, za vru a mozga ukopamo. - Ah, bogme, Mehmede, i ja sam ti, to 'no rijet, samo to je dua u meni - rastavljao je Husejn-efendija rije i na slogove i dahtao kao da je u velikoj vatri. - Pa ta emo, moj Husejn-efendija? Ako ti ne mere, reda bi bila drugoga traiti. - Allah se pobrinuo za nas. Evo alima iz Sarajeva, kojemu hoda s Plo e iz Duhara ne bi bio dostojan obu u okrenuti. Zamoli emo ga da me on zamijeni. A koga ovaj alim opremi on e vru u Dennet. - Pa moj efendija, hajdemo! Da denaza bude na i indiju, da prije akama bude sve gotovo. - Ne mere prije ujutru. Ako je hitnja mrijet, nije kopat. Treba ujutro razglasiti po selima da bude ve a denaza. Ve eras emo uvati mejjita. Do i emo i ja i Avdaga. A ako Bog da pa Husejnefendija ozdravi ve eras, moe i on sutra. da i meni ne bude ujutru denaza - Ah, da Bog stenjao je hoda. Dignula se sofra, Tuturuza je ostavio torbu sa sazom pa s Mealijom izaao na avliju. Prije nego je eh Meco kao posljednji izaao, Husejn-efendija mu je ispod jorgana namignuo lijevim okom i proaptao: Garonja.

56

57

Mealija je iao naprijed. Bio je krakat i kora ao je da su ga jedva sustizali. Najposlije je dreknuo Tuturuza: - Polake! Ne mere nas sustignuti eh-efendija. Pred ku om se ve skupilo dosta svijeta. Mislili su da e denaza biti do mraka, ali im eh Meco odreza kao britvom da ima vremena. Naleat e se mejjit u zemlji, pa neka jo jednu no no i u ku i koju je do danas svojom zvao. Rekao im je da do u iza akama pa e zajedni ki sjedjeti kod mrtvaca. Polahko su se razilazili, a u ku i su se nevjeste razletjele i pripremale ve eru. Bit e gostiju i iz okolnih sela pa e valjati nahraniti taj svijet. Poslat je jedan od bra e na Homoljsku upriju da kupi kilo kahve i dva kola e era. Neko je rekao da e to biti malo, a najstariji Rasimov sin, koji je pomalo bio i tup, dodao je da je to dosta, jer kahva ne raste na potku nici, a za kilo kahve treba dati pedeset kila penice. Oklagije su klepetale po sinijama, razvile se jufke, a ve je jedan komija gulio ovcu jalovicu, da imadne narod ta pregristi kad se okupi na sijelo. su eh Meco i Tuturuza u sobu gdje je leao mrtvac, pokriven bijelim arafom. Bila je vru ina, prozori zatvoreni i ve se mrtvac osje ao. Moda ga je ipak trebalo nabrzinu okupati i zakopati, mislio je eh Meco, ali kad je ve najavio svijetu da e tek sutra pred podne biti denaza, morat e se sjedjeti kraj mejjita. Naredio je da se otvore prozori, a ako ima oko ku e bejturana, da se nabere pa da se me e pokoji stru ak na eravicu u saksiji - da preotme zadah. Ulazili su sinovi, keri uplakane zamotane jamacima do samih o iju, unu ad, bra a i brati i, nevjeste, i svi su ljubili ehMecu u ruku, a on je samo vikao: iv bio, iva bila! Da ti je zdravo glava! Ostatku napredak!

Po ele su se zamotavati cigarete, po elo se puiti. Ekija je klala o i dimom i otrim vonjem. eh Meco je sjedio uvrh sobe, s tespihom u ruci, prebiru i prstima nanizano zrnje, a da ne bi zaspao Tuturuza, koji je sjedio do njega, kao nehotice, gurnuo bi ga laktom. Iz kuhinje je dopirao klepet su a, miris jela, aromati an dim od kahve koja se prila u iu. Polagahno se osje a predve ernja hladovina od rijeke i debele ume. eh Meco je rekao da se svijet abdest. da bi se- moglo dematile klanjati. Izlazilo je sve mukinje u njivu kraj ku e gdje su kukuruzi izrasli za konja i konjanika i bozdisvali abdest, a onda pred ku om na dvoritu u ku i na banjici i abdestlini uzimali abdest. Upalila se u ardaku lampa i klanjao se akam. Iz susjedstva su donoene pe ene pite i kokoi jer, ako i jest ku a najbogatija u selu, opet je potrebno pritr ati u pomo enama gdje ima mrtvac, gdje i ljudi i ene, makar se i nadali i o ekivali, pa i prieljkivali smrt bolesnika od bolesti bez prebola, budu nekako kao izgubljeni, pogotovu ako ima vie eljadi koja bi htjela voditi glavnu rije , a bit e ih koji ne e sluati. U prvu sofru su sjeli musafiri, svekar jedne Mealijine k eri, udate ak u Pale dokle ima dva sahata hoda, sinovi Rasimovi, osim najmla ega koji e kasnije sjesti. Za to vrijeme su drugi gosti sjedjeli u istoj sobi, po minderima i unaprijed se sladili bogatim izborom i obiljem jela. Jelo se iz iste as , istog sahana, istih tevsija, a kad se izmaknuo i drugi krug, sjela je i ostala ku na eljad, djeca i najfukarastiji seljaci, kupiklasovi i. Glodali su meso s kostiju, to nisu uspjeli pojesti u esnici prve i druge sofre, a jo je ostalo uz kosti lipa i londra, da je jedan fakir naglas uzdahnuo: "Ih da je bogdo moj babo ovdi da oglo e ove kosti!" Onda se donio ogroman ibrik kahve. eh-Meci i Tuturuzi je naljevena cijela kahva, a onda, kako se nalio koji fildan kahve iz ibrika, donaljevala se u nj vrela voda iz erbetnjaka. Dok se 59

dolo do posljednjega, pio je toplu vodu, samo zabojenu kahvenom telvom. Po ele su i upadice, i pri e i upiti, a o ekivalo se od ehMece da on odgovori. - Eto, napriliku, ovaj mejjit to je u ku i, i je sad njegova dua? Zna on ta se sad zbiva u njegovoj ku i? - Zna matrak - odbrusio je eh Meco. - On e sa sobom ponijeti na ahiret to je zaradio. Ako je namaz propustio, budavi zdrav, ako nije imetak istio a imao, ako nije postio, ako je koga uvrijedio a nije zaiskao halala, zna se bez ubhe da e odgorjeti. A ako je sve radio kako treba, ako je djecu izveo na Pravi put, ako je hodi davao hodarinu, a caru carsko, zna mu se Dennet kao da ga dunjalu kim o ima gleda. Sinove Rasimove malo treknu u li ici kad spomenu hodu i hodarinu, jer nije za etiri godine dao hodi ni zrna ita. A unu ad su mu pred hodu i u ila to se tamo u i. - A vjere ti, efendija, taj Dennet, rije emo, kakav je? Ho e biti u njemu halve? - Ih, ahma e jedan; u Dennetu je glib po sokacima od halve. Samo se sagni pa zagrabi! - Aaah - dive se seljaci, a Salko Tarhana, najtanji seljak, koji nije ni u godini okuao mesa, mucaju i se obrati eh-Meci: - A efendija, ho e tamo biti buredika? Ja sam ih jednom jeo u Esad-efendije Kulovi a. Tu mu je u blizini bila ku a, ja mu kalemio vo ke. Pa mi ru ku iznesoe buredika. Ama evliani, ko ora i i. - Tamo su buredici golemi kolk kaldrma... - Ahahah, ohohoh - gladeima dir bale niz bradu raduju i se unaprijed Dennetu. 6o

- A efendija, vjere ti, ho e biti u Dennetu duhana? - pita Selim Miopre iz prikrajka, stalno motaju i cigarete iz tu ih kutija i pripaljuju i jednu o drugu. - Ho e, ja ta e. Bi e i duhana u Dennetu - uvjerava ga eh Meco. - Samo ne e biti ibica. Ko htjedne pripalit, reda e mu biti i i u Dehennem po vatru. Kad su se raspitali za svato, trebalo je upitati jo za ono. Istina je, sva ega je ve ini seljaka nedostajalo na dunjaluku, pa se i brinu ho e toga imati barem u Dennetu, a bezbeli e tamo u Dennet. A za ono? Onoga imaju svi kod ku e. Neko je igbali pa i dvije promijenio, pa i tri. - A tamo, u Dennetu, ho e biti hurij? I kakve su one? eh Meco nije bio voljan opisivati im kakve e biti hurije, ali ih je uvjeravao: - Ho e, da ta e! Bi e i hurija. Kad se ljudi proive na drugom svijetu, proivje e se u najljepem suretu, kao mladi i i vazda e ostati mladi... Bi e, bi e hurija. Iz dna sobe, dokle nije dopiralo svjetlo lampe, u se enski glas: - A ho e efendija, i za nas biti hilra-c.? Vatromet smijeha pomrsi i eh-Mecin govor da niko nije razumio ta je rekao ta je htio re i. Ne saznade se ni ko je bila pitalica. Tuturuza ne zna ta da misli o Dennetu. Ono prije tri- etiri no i, sijele i u Rakovici u Pai a, eh Meco je sasvim druk ije kazivao. Nekako sad doao u nedoumicu: ta je istina? Ho e biti Dennet samo uivanje o ima i srcima e svaka dlaka na insanu imati svoj tjelesni uitak? A ta je s onima koji su ro eni odrasli slijepi pa strpljivo ivjeli i zaradili Dennet? Kakvo e oni imati uivanje o ima, kad ih nisu ni imali? 61

Ne moe sada pred seljacima pitati eha, ali trebat e traiti razjanjenje. Onda se po elo govoriti o trgovini i zadrugama. U zadrugama sve jeftinije nego u trgovaca, ali politi ari nisu za zadruge nego za trgovce, koji agitiraju za "stranjke". Jest da trgovci daju na veresiju, ali ti onda priveu interes, pa ako ti je u prolje e dao kvintal ita, valja ti o vridbi vratiti kvintal i po. Jusuf Mealija, najstariji sin rahmetlijin, iz ista mira je zainta io: - Ja sam, fala Bogu, zdrav. Niti sam u bolnici ni u ludnici... na to je mla i brat Huso dodao u po glasa: - Samo mu ena s budalom devexa, ali se Jusuf nije dao smesti, nego je tvrdio o svojoj pameti da mu sada pripada doma instvo i starjeinstvo u ku i. Svak iv treba ga sluati kao to su oca sluali. - Uh, uh - gotovo da je vrisnuo Salko Trnokop i uhvatio se za protezu lijeve noge. - ta je, Salko, po Bogu brate? Istravi nas. - Svrbi me peta na lijevoj nozi, ba ko da je pred kiu. - A kako e te svrbiti peta kad iz temelja noge nejma? - E eto, vjerovali vi ne vjerovali, ba me dolje zasvrbi pa mi pro e bol do navrh per ina. Salko je ostavio lijevu nogu u poljskoj bolnici kod Monte Grappa, pa je kasnije dobio tvorni ku protezu, ali kad ju je jednom u huji izlomio, jer je bio bijesan na sama sebe to nije kao i ostali svijet na dvije noge, onda je ipak drugu morao nabaviti. Tu bi morao dopIatiti, a nije imao novaca, pa je otesao drugu od obi ne bosanske bukovine, samo je na dnu udario eljezni obru da se ne izlie ta ti veli, eh-efendija, more li bit ovako kako Salko kae... da ga boli ono to nejma?
6z

- A to ne bi moglo? Insan ima, na priliku, jednog ahbaba kojeg plaho voli. Pa on umre. I prode tivakat, a u ojka prazno srce za ahbabom. Nikad mu vie nije onako puno kao kad mu je ahbab bio iv. - Ba je tako k'o to veli - dodao je jedan udovac, kojemu je ena umrla ima i godina dana, a nije se oenio to ne moe zaboraviti enu. Istina, traio je on drugu, ali nikakva ne e na pola duzine pastor adi. - A efendija, da ti ispri am za ovoga Mealijina prijatelja iz Palea. - Tako je zapo eo fiasi iz Duhara. - Ne pri aj, bolan; u ku i mejjit lei, a ti e bezbeli kakvu bresposlicu ispri at, za smijeha. - Ama jok! Kakva besposlica? - Pri aj ti, pri aj - podbadaju ga oni koji ga znaju i koji znaju ta e pri ati, a ko ne bi znao za njegove ale! - Eto, ovaj Mai je najtanji seljak u Paleu, a Pale je u strani, vie samog Kiseljaka, pa sasje ena uma, a niz golet se spuzila zemlja, pa ispala sama litica. I ovaj ovo ima pees' dunuma zemlje i pees' ovaca. Ima jednog sina, pravi je delija. Lijep je ko upis, ali koja fajda kad je fukara. Hele, niko ga iz blizine nije begeniso. Mislim: nikakva cura. Hele, bogme, on ti se ovdje upozna s merhumovom Rasemom. Prosipo joj laf i svidio joj se. Da su joj znali uku ani, ne bi joj dali ni opepeliti. Kazivo joj da ima oca i mater, grumi zemlje. A dobri, ko dua. Vazda na koici. Biva: klanjaju. Hele, ona se polakomi i jedne no i klisne sa sijela, s njim zajedno. U zoru krenu u Fojnicu kadiji i vjen aju se - da je ne bi Mealije vratili. Zabrinuli se Mai i: i otac i mati - nije ala, Mealijina cura da ode za Mai a iz Palea. Ti se, prijatelju, ne e ljutiti to ja ovako govorim. Svaka ti as' ko ojku i tvom sinu ko jednom po jednom teaku, ali zar
63

nije bilo ovako? A ti e, efendija, vidjet njegova sina kad sutra doj puncu na denazu. Hele, bogme, bio erdek. Ujutru doru kovali kukuruzu udrobljenu u vareniku, svekrva prida se ovce pa s njima na pau, a svekar sjedi na puste iji - druge prostijerke i nejma. Skunaturilo se neto ru ka, tako i ve ere, a odmah iza jacije uvegija i mlada u sobu, a stari u ku u kraj ognjita, tako drugi dan, tako tre i. Mlada bi radila, a nejma ta u praznoj ku i, a mladoenja se odmara od no ne rabote. - Ama, uuti, grom te ubio! - kori ga neko iz dna sobe. Mejjit lei, a ti se bezobraza. - Deder ti nastavi! Istinu ti kazuje. Hele, peto jutro zdogovore se stari da polju mladu da pri uva ovce, a stara e nazoric iznad plota, da je mlada ne bi opazila, pa ako mlada potr i niz brdo prema Duhrima, a odatle bi bezbeli u Tulicu, da se stara vrati ku i, a ovaj prijatelj Mai e potr ati za njom da je vrati. Ako trebadne, i mladoenja bi za njom da je stigne. Smiljeno - u injeno. Mrada preda se ono pees' ovaca, svekrva iznad plota, kad, im je mlada izme u ku a izala, die glas i zapjeva. Vrati se stara odmah ku i, a ovaj prijatelj kad je ugleda, sko i na noge pa da e se obuti da tr i za mladom, a stara mu veli: "Sjedi, bolan! Nikad ga ona ne e pobje i"... "A kako zna, bila nejadna?" " im za e izme u ku a zapjeva: Nejma sira, nejma masla, nije dao Bog, al' je dobar u ga ama, pomogo ga Bog!" Kao da je na svadbi, svak je prasnuo u smijeh, a eh Meco, koji je tako er volio pri u, zaurlao je: "Umukni, edepsuze! Mejjit lei u ku i, djeca su mu mahz a tebi je do cirkuza." Malo su se uozbiljili, a onda je opet po elo cirkusanje. eh Meco je pitao gdje e mu se prostrijeti da spava, jer on ima
64

sutra dosta posla. Ni Tuturuza ne e biti besposlen. Raspoloenje je bilo kod ve ine i da se zapjeva, ali to bi bila ba sramota. Po ele su se i sijeldije razilaziti jer je kratka no . Samo su ostali uku ani i dvojica-trojica komija koji e sjedjeti kraj mrtvaca do ujutru. eh Meco je zabrinut legao u mekahan duek u arda i u, a na iltetu kraj njega Tuturuza. Htio je eha pitati za ono njegovo dvostruko tuma enje Denneta, ali se bojao kad mu je pri lampi ugledao stutenu ehru. A Meco je bio zabrinut jer mu nikako nije na um padalo kako bi izveo ono s Garonjom. Umor je u inio svoje i odjednom je zaspao. Pijevci su najavijivali zoru i eh Meco je sko io iza sna kao mladi . Malo mu se zavrtjelo u glavi, a onda je sabrano proaptao: "Hvala Onome koji me je oivio nakon to me je umrtvio, a od Njega je oivljenje." Zagrnuo je rukave i saao u prizemlje gdje su ljudi jo sjedjeli oko mejjita, puili i ispijali kahvuljke. Pozdravio ih je i izaao na avliju, trae i o ima halu. Nakon to se je urahatio, istr ao je iz druge sobe djevoj uljak s ibrikom vode za abdest. Kad se oprao blizu cvije a - da se voda daba ne prolijeva - i otrao se novom mahramom, uao je u sobu i potjerao i druge da se izavd staj1 pa da dematile klanjaju. Tuturuza je okujisao da se ulo do Lepenice i Homoljske uprije. Razbudila se sela i zaseoci i svi su se izvla ili iz ku a i potleuica da uju eherski ezan. Nakon sabaha iznesen je uvarima i gostima bogat doru ak i kahva, a im se razdanilo, eh Meco je odredio gdje e se na dvoritu ograditi ilimima i arafima prostor u kojemu e se okupati mrtvac. Poslat je jedan komija da donese ispred damije u Lepenici teneir na kome e se kupati mejjit. Nasloni su davno nabavljeni im se vidjelo da Rasimaginoj boljki nema lijeka. Namjeten je veliki sadak na koji je postavljen kazan, koji je do vrha naljeven vodom. im je donesen teneir, pod kazan je
65

naloena vatra. Na ilimku je iznesen Rasim i poloen na teneir. Prekriven je arafom, a sav je bio tanak kao prut. U bogatoj ku i bilo je dosta bijelog platna pa je eh Meco krojio efine i mrtva ku koulju, a saio je i kesicu u koju je sitno narezukao safuna, da se bolje pjeni i da bi se lake okupao mrtvac. Komije su zamoljene da javljaju po daljim selima da e denaza biti na podne. Kupljen je nov zemlj ani bardak. eh Meco nije dao nikome da ulazi u ogra eni prostor. Samo mu je Tuturuza trebao pomagati. Velikom kutla om je zahvatao vrelu vodu iz kazana i zahla ivao je hladnom iz drvenog abra. I eh Meco i Tuturuza bili su zapregnuti prega ama do zemlje da ih voda s mrtvaca ne bi prskala po akirama. Kad je otkrio lice Rasimovo, Tuturuza se zanese da padne. Usne, brkovi, nos, brada - sve je to bila rascvala rana koja je zaudarala - Dri se, Avdija! Ovaka e biti ehra i u insana kojeg sada ljubi. Ako je dua za ivota mirisala - a ovaj dunjalu ki otpadak mesa svakako e biti hrana crvu i mravu - ona e mirisati i u Dennetu. Deder, saberi se pa mi poljevaj! Prekrio je mrtvaca arafom, rastrgao na njemu koulju i ga e i svukao pa bacio u kraj. Gnje io je mejjita po trbuhu, pipao rukom, zamotanom u pamu no platno, po oturaku, ali nije bilo ni vjetra ni nedaseta jer vie od etrdeset dana nije Rasim nita okusio osim po kap-dvije mlijeka vode. Nai:aretio je Tuturuzi kuda e poljevati iz bardaka, a on je onda ispod arafa rukom koju je smjestio u kesicu sa safunom trljao tijelo, safunjao ga i prevrtao, a poslije prao. Kad je nakon pola sata sve bilo gotovo, iznesena je iz ku e sedada doma eg tkMa koja je prostrta po nosilima, a na nju sputeno Rasimovo tjelece, zamotano u efine i prekriveno aburtij .m.
66

Svijet se sputao niz brda, pomaljali se skupovi preko nogostupa izme u njiva i na trzni u selu rasla gomila. Prijatelji se rukovali, pitali za zdravlje, za ljetinu, istraivali se ro aci, dok ne viknu Tuturuza: Fafilla! Cigarete se pobacae, ruke se digoe do prema prsima, svak u sebi prou i za mrtvaca i sinovi digoe nosila s mejjitom i ponesoe korak-dva, a onda ga preuzee drugi i s ramena na rame s njim dok ga ne donesoe pred greblje. Spustie ga na mejta, obavie obred i unesoe u greblje. Grob je bio iskopan, nasloni od ku e doneseni i tri sina sa oe u grob, spustie oca i dvojica iza oe, a najstariji poreda naslone usko, dodadoe mu ruke i on isko i iz groba. eh Meco i Tuturuza bacie po aku zemlje, a onda svi prihvatie, neko motikom, neko lopatom, neko akom, gurali su se da mu ne ostanu duni. Za as je grob bio poravnan. eh Meco i Tuturuza su u nuli vie glave, a jo nekoliko seljaka se primaklo do mezara da i oni prou e, katolici su se izmakli do grobljanske ograde, skinuli kape i ostali da stoje, dok su svi muslimani u ali. Zavrilo se u enje i svijet se po eo razilaziti. Ostao je sam eh Meco, u zelenom binjiu i s kaukom na glavi, impozantan kao kakav golemi ste ak, da mu prou i tMkin. Viknuo je sinove Mealijine: - Kako mu je bilo ime materi? - Mejra. - Hajde, odmaknite se eteres koraka! Odmakli su se, neki su izali iz greblja, a neki ostali na dozvoljenom razmaku. - Rasim ibni Mejra, o Rasime sine Mejrin! - gruhnuo je eh Meco kao iz topa. Svijet je oslukivao kao da e se i onaj iz groba projaviti. A eh Meco je davao umrlom posljednje pouke kako e odgovarati
67

na pitanja koja e mu postaviti Munkir i Nekir u grobu. Najednom se eh Meco sagnu do groba, gotovo uhom dotaknu svjeu humku: - ta? ta kae? Oslukivao je a onda viknu: - Je hodi?... Je u Lepenici?... Kakva Garonju?... Okrenuo se onamo gdje su Mealije stajale i rekao: - Babo vam poru uje da dadete hodi u Lepenici nekakva Garonju. Je to kakav cuko? - Jok, nije - vikao je Jusuf. - To je junac. Spustio se opet prema grobu. - Ho e da ti djeca daju junca Garonju hodi u Lepenici? Malo je poutio pa se opet okrenuo Mealijama: - Jah, jah. To ho e. Da se dadne junac Garonja hodi u Lepenici. I da se zaite od hode halala to mu on nije nita dao nekoliko godina od hodarine. - Da emo, brate, da emo. Samo da na roditelj ne otpati kaburski azab. eh Meco je ustao i podigao ruke, potrao se dlanima po licu i sve ano poao od groba. Tuturuza se uvjerio u eh-Mecinu diplomaciju, ali nije vjerovao da e ba i uspjeti do kraja. Moda e se bra a i posva ati pa e da ne daju, moda i istjerati eh-Mecu. Ali ne e valjda. Opremio im je oca, a i za to se daje i na selu makar pedeset, a moda i stotinu dinara. Mecu, Tuturuzu, ro ake - pa makar i dalje - i u a e na kaburu svratili su na ru ak i kahvu, a onda svak svojoj ku i. Nudili su eh-Mecu da primi u parama, ali on je uporno tvrdio da je on samo slu ajni zamjenik lepeni kog hode, a to
68

je on radio to je radio za sevab. "Avdagi dajte to se daje poljeva u! A lepeni kom hodi kako vam je merhum poru io. I to odmah, prije mraka. Jer Munkir i Nekir su prve kon4dije uz mejjita." - A bi moglo sutra ujutru? - pitao je najmla i sin. - Ako ete mene pitati a oca sluati, odmah. Mi se moramo svratiti u Lepenicu da vidimo kako je hoda. Ostao je iza nas plaho slab. A i Avdaga je ostavio u njega svoj zaveljaj pa da ga ponesemo. Jusuf je rekao da se odmah svee Garonja i da ga dvojetroje povede i potjera, jer je plahovit. - Moemo i mi - rekao je Meco. - Ne ide to tako. Vi ste ulema, a nije za vas da pred vama idu goveda. Kad se Meco uvjerio da je Garonja svezan i da ga dva jaka mladi a vode sa strane, a dijete tjera ipkom, ustade i oprosti se s doma inima, koji su mu zahvaljivali kao naju enijem ovjeku. On se branio od hvale, a Tuturuza je zahvaljivao na hediji kojoj se nije nadao, ali e biti dobrodola. Ili su nazoric za Garonjom i goni ima. Tuturuza je jedva do ekao da odui kad je eh Meco malo izostao. - Mi smo u ili u mehtefu da je prevarit haram, sl4at haram... - A zar nije Mealija varao etiri godine Husejn-efendiju ne davi mu ni zrna ita, a bio je duan. Ko te prevari, daiz ti je da i ti njega prevari i da uzme jo i prid . - A ta si toliko navalio da gone Garonju? Mogli su ga i sutra goniti. - Dri ti njega dok pla e! Sutra bi on zaboravio da je imo oca, a kamoli da ne zaboravi da dadne Garonju.
69

- Jedno ne razurnim: ta si ti onako opisivao Dennet begovima u Rakovici, a ovako sino onim ojlijama u Tulici. - Hm, ba si nekakva smlata. Treba onako kazivati kako je iji mozak razvijen da anlai . Druk ije se tOma i kolcima, druk ije seoskim dZahilima. I jedni i drugi treba da dobro ine, pa da budu na .1-iiretu nagra eni. U tom ubh ne smije bit. Ko u ini dobra kolik jednu trunku, na i e, a ko u ini zla kolik jednu trunku - na i e.

POTKOVANO JAJE

Ako cestom preko Kobilja e pro u dnevno u oba pravca tri autobusa, desetak automobila i toliko zaprenih kola osim srijedom kad je u Fojnici i ponedjeljkom kad je u Visokom pazarni dan, odvojenom cestom od Han-Plo e do Homoljske uprije ne e mo i pro i ni dvoja-troja kola u danu. Zato se nisu prema Han-Plo i ni urili eh Meco i Tuturuza kad su krenuli od hode iz Lepenice, gdje je Tuturuza bio ostavio svoj arpelj, jer su znali da ih ne e ni susti i ni presti i ni mimoi i kola i podi i im prainu koja bi lebdjela u zraku "ti vakat." Na Homoljskoj upriji, kraj koje je velika crkva u Banj-brdu, ima i arija, a to su dva du ana i pjana mejhana, gdje njima nije bilo mjesta, a nije im bilo ni do kakve kupovine jer su poli na put da se nauivaju dabaluka, a da im je bilo do troka, mogli su ostati i ku i, u Sarajevu. - ta misli, ehu, na to emo danas ovrisati? - ta u misliti? Kad se insan rodio, i nafaka se s njim rodi: nekad nekom tanja, nekad ja a, nekom dulja, nekom kra a. Zar nismo ju er mislili da emo postiti ko vlaki post, a Bog dade pa ve era bi obilata. I ru ak iza denaze. A bi tebi i neto na dlan. - Jes' vala. Nisam nikad ni pomiljao da u biti i gasal. - Ni od ta se insan ne mere zakleti.
70

71

Kukuruzi su s obje strane ceste bili visoki, a u jednoj njivi je moba okopavala i plijevila e ernu repu. I ekivali su uinu pa je k i s njive dozivala mater koja je spremala u ku i jelo. - 0, majko, ohoj! - Ohoj - odazvala se ena iz daljine. - Koliko je sati. Malo je po ekala, a onda se o uo glas: - Velika se okrenula banjici a mala ekmedetu. - E, ba nam je kazala! Ne bi se moglo odgonetnuti bez babe gatare. - Ne znam ni to pitate? - zaruio ih je otac i pogledao nebo i sunce koje se po elo sputati s poludneva. - Istom ako je sahat iza podne. Ako ste ogladnjeli, neka jedno ide po uinu. A ona e umrijeti a ne e znati koliko je sati. Tuturuza se smjehuljio eninu itanju sata, sigurno budavca, a eh Meco ga presije e otrim pogledom: - Ima hin i u eheru koji to ne znaju. Bila su tri brata Kalabe u Sarajevu, pa kad im je umro otac, najstariji sin zainta io da mu je o in sahat. Prepustio im je itav imetak, a on uzeo sahat. A nije nikad nau io da zna koliko je kada sati. Svijet to uznao pa ga zapitkivali koliko je sati, a on izvadi sahat iza pasa, otklopi kapak i vidi gdje su rekze. Onda bi pitalici rekao: "Ali osim samo, kad se velika i mala poklope ovdje, bi e akam." I prstom bi pokazivao i je dvanes. Mogao bi ga pitati i ujutro, i u po dana i nave er, u njega je bio jedan odgovor. Do smrti. - Jah, udno je udo neznanje. S obje strane su bili plotovi od debela pru a, ali bez hlada. Ve dobro uznojeni primakli su se cesti, a tek onda se na jednom mjestu natkrila nad cestom golema vrba.

- Da sad malo sjednemo! - Nemamo rata sjedati. Nema ni trista koraka do damije, a kahva je i blie. Moramo sjesti pred kahvom. - Makar bio i mla i, poslua u te. Kad su izali na glavnu cestu, Tuturuza krenu prema Sarajevu. - Kud e tamo, herif jedan! Mora da ti je ona pritakla lonac vatri, pa kvrca u njemu da te dovu e iz daljine. - Ah, moj ehu! Kud srce vu e, onamo se i same stope okre u. - Pa hajde, hajde! More eh i sam. - Ne bih te ja ostavio ni za kakve pare. - A za onu stvar bi. - Bez svata se mogu ali bez nje, ive i zdrave, velika je rtva. Pa i ovi jemeci bihuzfir insana. Kad se suhotno jede... Eh. Pred kafanom su sjedjela dvojica-trojica staraca, dosadnih i sebi i uku anima, pa su izali iz ku a da uju ta ima novo. eh Meco je nazvao selam i sjeo pod sjenicu od granja pred kafanom. Duga ak drveni sto na klimavim nogama i s dvije duga ke klupe od kojih se s jedne moglo nasloniti na vanjski kafanski zid, a na drugoj se moralo sjediti bez naslona - bio je sav namjetaj kafane u ljetno doba, a sli no je bilo i unutra, u kafani, s tom razlikom to je bilo u kafani jo i muha. Nisu one ostavljale ovjeka na miru ni vani, ali barem nije bilo sparno. Za ku om i kafanom bila je hMa. Pred kiu ona je bila sigurna meteoroloka najava promjene vremena. U to vrijeme nije ba bilo ugodno sjedjeti ni u blizini kafane, kamoli hMe.. A ako su jo muhe ujedale svojim rilom gdje je ovjeku koa najtanja, kao ispod nonih lanaka kad su bez arapa, onda je to bio sasvim siguran znak za skoru kiu. 73

7z

- Pa, efendija, oklen te imamo? - pitao je jedan astmati ar eh-Mecu. - Iz Sarajva. Obojica smo iz Sarajva. - Pa dobro nam doli? Kako ste? Jeste se umorili? ta ima novo u Sarajvu. - Bolje vas nali! Dobro smo. A nismo se ni umorili. No ili smo u Tulici. Bili smo na denazi Rasimaginoj. - E vala, u mojih sedamdeset i pet godina nisam uo da se mejjit javi hodi iz kabura, a tebi se javi. - Bezbeli, ne moe se svakom ni javiti - upade Tuturuza u razgovor. - Baka alim, baka dahil. - Ma ja, to veli - dokraj i starac svoje umovanje. - A to pita ta ima novo u Sarajvu, ono ti je stara rije : neko o bradvi, neko o svadbi. - Vala ba - upade drugi starac rumena lica i bijele brade - u nas e ve eras biti svadba u selu. I dobro ste nam doli! Mi imamo hodu da prou i erdek-dovu, nemamo kakve barhane. Ovo nae selja ko: malo pjesme, malo vriske i dernjave, a da nam je kakva pravog pjeva a i sazliju, pa da oteferi i mla arijal... - Eto vam ga - dodade eh Meco, pokazuju i Tuturuzu. On je mehur i u Sarajvu a kamoli ovdje, u Han-Plo i. - E, dobro ste potrefili. Samo, Boga mi, da vam i po istini reknem, vi nemate u selu i kona iti da vas ne uzbihuzure buhe. U selu ima i eherlij. Tu su Muzuri, pa hadija Trajo, pa hadija Misira. Svi su dobri samo ne znam jesu Muzur i Trajo ku i, a Misira jes... Na konak bi vam najbolje bilo u hadije Misire. To je chi kt ku a; bezbeli ga znate? - Kako ne bismo znali?!
74

- Salko! - zovnuo je starac. - Hajde, sinak, oti i u hadije Misire i kai mu da su doli musafiri iz Sarajva. Dvojica hin. I moe hin ve eras ukona iti? Salko je bio kahvedijin sin, upravo uzet u vojsku, pa e s prvim jesenjim kiama u regrute. Posfilan momak je za as trknuo Misirinoj ku i i donio od jedne kOn haber da je hadi Halid-aga otiao na Lepenicu nekim poslom, a onda je apnuo Tuturuzi da je na Lepenici, tu i tu, hvata ribu. Mogu i oni tamo. Tuturuza i eh Meco se digoe iza stola, a tre i starac koji dotle nije ni progovorio, eljan da uje kakvih bilo vijesti, alovito zacvili: - A zar ete nas ostaviti a da ni kahvu s nama ne popijete? - Inallah, bi emo ve eras na svadbi, pa e biti me}.beta do mile volje. Provla ili su se kroz kukuruze, a Salko im je kalauzio. Kad je doao blizu rijeke, na mjesto, vratio se, a Tuturuzi rekao da hadija ne voli da tko tu i zna da on lovi bez dozvole, i to sa mom. Kad bi umar saznao, platio bi Halid-aga golemu globu. eh Meco je sjeo pod vrbu, a Tuturuza se primakao da vidi kako to radi Misira. Halid-aga je povla io okruglu mreu, kojoj su na krajevima bile pri yrkene olovne kuglice to su pritiskale mreu dnu rijeke i kupile plijen. Tuturuza je pritajio dah, a Misira povla io mreu na suho. - Da ti pomognem - javio se Tuturuza. Hadi Halid-aga zamalo ne ispusti mreu iz ruku. U prvi mah mu se pri .inilo da ga je umar preao, a kad ugleda Tuturuzu, zasmija se: - Pomozi! Prifati ovdje i polahko tegli! Tuturuza je teglio za konop, a Misira potkupljao krajeve da se ne bi koja ve a riba izvukla. Radili su oprezno i utke dok
75

nisu mreu s plijenom izvukli na suho. Ribe su jo kleptale repom po travi, krge im se otvarale i zatvarale, a vje no otvorenim o ima gledale u svoju smrt. - Za ovoga mi je stalo - aptao je Misira, vade i iz mree mladuljka koji se snano borio da promijeni svoju sudbinu, a Halid-aga ga je podaleko odbacio u njivu. - Da ne pobjegne? - Ho e koliko u i ja pobje i od svojih godina. Hadija je najprije kupio koIjivu ribu i bacio je u vodu. - ta je baca, hadija? Jazuk je. - Nije. Kad ima u mrei boljih riba, neka ova jo ivi u vodi. Kad ne bude pastrve lipljana, za nevolju dobre su i mrena i sapa a. Hadija je bacao i sitne pastrve i lipljane u vodu, a u sepet kupio ono to dolazi u obzir za kuhinju. Smirio se napokon i mladuljak. Mjerio ga je na srednjem prstu i procjenjivao: - Tri kile, ako koji gram fali. - A koliko svega ima? - Petnaestak kila. - Pa ta e od tolike ribe? -Poje e se! Ima u komiluku jedna ena smdru0.. Naumpalo joj ribe, pa sam vala najvie radi nje bacao sa mu. A eto, zna i ti to narod rekne. Ako eni, kad je na tom dba, neto na um pane pa ne pojede, izjalovi e se. A vidi da je igbali dok se ovoliko ufatilo... A to se to, Avdaga, osvr e. Da nisi e vidio zelemba a? - spustio je glas iz straha od umarske uniforme. - Jok, nego gledam i mi je eh Meco. Ovdi sam. Ne primi ite mi se! Do i u ja tamo dok se

Osmjehnuli su se obojica. Tuturuza je gledao hadi Halidagu kojemu je bila samo bijela platnena kapa na glavi, bez fesa i hadijske ahmedije, pa mu se inilo da je to sasvim drugi ovjek. Da mu nije okratke brade, ne bi nikad rekao da je ba hadi Halid-aga Misira. - A vi ovo po sejahluku, ko i lani, i preklani i svake godine. - Jah! Drago ivim o ima pogledati po dunjaluku. ovjek se nagleda svaki dan koe, mute, dretve, klin i a, jehovih da ica za pete, gotovih papu a, gleda vazda smrknutog Por u kad ti donese kahvu, ko da si mu oca ubio. Gleda vazda istu kaldrmu, iste ljude, iste mazIume s istim navikama. Zna ko e barnuti budalastog Muana, zna ta e on o'sovati... Eto, ovaj mjesec to provedemo ja i moj eho po sejahatu, obilaze i dostove i poznanike, to je vas na ivot u godini dana. Svih onih jedanes mjeseci podsje amo se kako nam je i bilo. i smo ta uli, vidili, pri ali, zapjevali i zasvirali - ovo, ja, a eho huk e i zikr ini - i smo ta jeli, pa se bogme i zimi oblizujemo za ljetonjim jemecima. - Ve eras ete u mene. irina je. Doma ica mi je s djecom otila na dva-tri dana bra i u Vlakovo, a evo Bog je dao ne e se biti ni gladno. U selU je ve eras i svadba. eni se jedan udovac udovicom, ali tu onda nema kakve svirke. A morebit e i biti. Ne reci nita! - Begeni m - dodade eh Meco, provla e i se izme u kukuruza. Zagrlili su se po hadijski, bez ljubljenja, i zagledaju i se jedan drugom u lice. Hadija je zra io blago u i nekom djetinjom naivno u, s osmijehom u svakoj prilici, pa i onda kad mu nema mjesta. - Pa, moj eh Meco!
77

76

- Pa, moj hadi Halid-aga! I klepnuli bi dlanovima po prijateljskim ple kama, bez kakvih drugih rije i, a oni su i ovima, naoko bez zna enja, znali sadraj, koji je bio staro prijateljstvo i radost susreta. Tuturuza je pokuao malo zamutiti. - eh Meco, mora emo i na drugom mjestu no iti. Nije hadijina hanuma ku i. Otila u bra e. - Pa tamam. Meni to nita ne smeta. - A ta e jesti kad nema doma ice u ku i? - Jeku svoju nafaku, ne u tvoju. - Znam ja, znam. Lahko je tebe zadovoljiti. Dosta ti je od dva hljeba sredina dok se mandra svari. - Ni ti ne moe vie pojesti nego to dvojica mogu podi i tre emu na rame. Hadija se smijao bez velika hakatanja, isputao neko tsts kroz krezave zube. - A kako bi bilo da mi odmah ovdje ispe emo ovog mladuljka? - pitao je doma in. - Ugodnije je ovdje u hladu nego u ku i. - Begeniemo - odobrio je Tuturuza. - E kad begenie, hajde kupi suharaka oko vode da se vatra naloi - naredio je eh Meco. Proljetne vode su nanijele suharaka i ostavile ih na vodoplavini, pa kad se voda vratila u korito, drva se suila. A kad bi i pokisla se rose nadojila, opet su se na suncu brzo osuila. Za as je planula golema navarda drva pretvaraju i se u eravu i pepeo. Dotle je hadija strugao ljuske, rasporio ribu i iz nje istrugao to nije za jelo.
78

- Ja vazda ponesem ageta od glave e era, soli i hljeba i po jednu ispe em i pojedem ovako kraj vode. Od djetinjstva sam to nau io ini mi se, nikad ne moe riba ni biti slatka kao kad se na ovaj na in ispe e. Posolio ju je iznutra, zamotao u papir, a onda razmutio ilova e i oblijepio po papiru u kojemu je riba bila zamotana. Razgrnuo je eravu, poloio ribu u vrelo ognjite, zatrpao sve eravom i sjeo sa eh-Mecom i Tuturuzom. Raspitivao se o ariji, ta se desilo prije nego su poli na put, a oni na tenhane razglabali ko je umro, u koga se dijete nalo, koji je trgovac zanatlija baterisao, jer je ovladao velik esatluk, koji sada zovu krizom. - Vala je veliki duman naem svijetu i neukost - mudrovao je Tuturuza. - Eno ta bi s hadi Ragib-age Hende. Bio je jedan po jedan trgovac, pa... Uzimao robu od Abinuna, on ga zaduivao, biljeio u teftere, podnosio mu mjenice da ih potpie, a hadija pritiskivao prst, ne znaju i ni ta potpisuje. Pa Abinun poklopio mu i ku u, i du an, i robu u njemu, a sud osudio da se to sve rasproda da bi se namirio Abinun i za ono to je Henda uzeo od Abinuna i za ono to nije ni pomislio uzeti. I hadija osto go ko eana, pa sad spao na to da uva mejjite pred Begovom damijom, dok ih ne ponesu na mejta, a njemu neko od merhumove familije spusti na dlan koji dinar. - Dunjaluk - odahnuo je eh Meco. - Proao je onaj vakat kad je ojk ojku davao po aku dukata, bez svjedoka i seneta, i bio siguran da e mu se vratiti bez ikakve hile - tvrdio je i Misira. - A mu no je to: ko je imo i davo pa spao na to da nejma i da se njemu daje! Nije fukara ko nije nikad imo, nego ko je imo pa izgubio.

79

O uo se ezan sa munare. Hadi Halid-aga zasuka rukave da uzme abdest, a i Tuturuza se po eo pripremati. eh Meco se brinuo ho e se smjeti ostaviti riba i je ve pe ena. - Vala, i je tu je - rekao je Misira razgr u i ognjite i vade i okamenjenu ribu. inila se kao truca kad se izvadi iz pekare, a boja joj je bila kao u cigle. Dohvatio je iz Lepenice kamen kolik aka i lupnuo po njoj na dva-tri mjesta gdje je bio povor, i pe ena ilova a se raspolovila kao zrela mohuna kad se iz nje vadi zrnje. Riba je bila pe ena i iz nje se puila para. Zenice su joj bile ispup ene i bijele. Prostrli su nekoliko lista lepuha i po eli se astiti, pomalo opaju i kruh. inilo se da je meso preuzelo obi nu ulogu kruha, a kruh da je smok. - E ba je lezetli - tvrdio je eh Meco, a Tuturuza je potvr ivao klimanjem glave da ne bi izdangubio troe i rije i. I kosti su se smekale kao mozak pa ne bi zapinjale ni u ustima ni u grlu. - A da znate - kazivao je Misira - riblja kost ima velik kuvvet. Kad krava ne e da "vodi", podaj joj aku ribljih kostiju pa e se pomamiti s oprotenjem, skakati na bika i odmah voditi. - A more li to insanu koristiti kad onemO a? - brinuo se Tuturuza za dalju budu nost. - Kad moe pomo i hajvanetu, to ne bi moglo insanu? tvrdio je Misira. - Vala, meni to sad-zasad ne treba, ali neka se zna. Zlu ne trebalo! Kad je bila uina gotova, a kosti ba ene u vir zajedno s crepuljom, Misira je uprtio sepet s ribom, a mreu, smotanu u vre u, ponio je Tuturuza. Nije mu bila teka, ali mu je smetao arpelj sa sazom pa ga je nudio eh Meci da ga ponese, ali kao da nije nita ni rekao, Meco je proao naprijed po meclama 8o

izme u njiva. Poneka ica na sazu bi se oglasila kad bi drak zapeo za list kukuruza ipku vrbe. Kad su doli do ceste, hadi Halid-aga se osvrnuo na obje strane da vidi je prolaz slobodan, pa je asom prestrigao cestu i promakao u svoju njivu, navrh koje je bio ardak. I gosti su ili za njim koliko su mogli: Tuturuza od vidljivog tereta na le ima, a eh Meco od nevidljivog u nataloenim godinama ivota. Oko kue je bila avlija od visokih taraba i glomazne kapije. Kakva je kapija, onakva je i kU a i njeni stanari - tako je pravilo. Hadija je izvadio golem klju iza pasa i otklju ao vrata. Kao doma in uao je prvi, a za njim su uli gosti. U ljetnoj kuhinji je strujala hladno a kroz dva nasuprotna prozor i a na kojima je bila prikovana i ana mrea da se ne bi uvuklo nita od komarca do ma ka. Spustio je sepet, a Tuturuza vre u s mreom pa su izali na ardak. - Ono dolje, nakraj avlije, je hala, a ovako se okrene kad se klanja. Kad se sjedne za sofru, pred musafira se metne hljeb pa neka lomi koliko misli da moe pojesti. To su prve tri stvari koje doma in musliman mora pokazati musafiru muslimanu. Tako sam ja nau io u djetinjstvu, jo dok je rahmetli babo do ekivao musafire. - A i ti je sofra, i je hljeb? - vie da se nasmiju nego to bi bila potreba za jelom, zagrmio je eh Meco, a hadija se smjehuljio svojim tstskanjem. - U mene je, ne ureklo se, dobra mida, a bojim se da nisam pretjerao ribom - oglasio se Tuturuza. - I za to ima lijeka. Kad se insan predere ribom, najbolji je lijek med. Kaiku-dvije meda, i sve je opet u redu. - A kad se prejede meda? - htio je Tuturuza znati i tu soluciju. 8

- Onda je prijeki lijek kiselo mlijeko. Samo nemoj vodu na med, jer more crknut, osobito kad je vru ina. Hadi Halid-aga je kao kakav stru njak objanjavao lijekove i ta uza ta ide, a onda im rekao da se spuste, ako su za odmora, a ako treba kahvu piti, on e je za as ispe i. Ako su dremovni neka malo i odspavaju, a on e ribe razdijeliti. Onoj eni to je nose a, pa mladoenji i mladoj to e im biti ve eras erdek. - A nama? Zar ne e nama ostaviti? - Tuturuza se brinuo jer je mislio i na sutranjicu, a ve eras bi se moglo moda i na svadbi ve erati. - Ne boj se, Avdija! Sloi u ja to ostane u koprive pa im nee nita biti, a mutvak je i danju hladan, a kamoli no u. Ovdje se i usred ljeta moe insan no u i dobro pokriti. Kad su se odmorili, otili su u kafanu, gdje je sad bilo vie svijeta jer su i oni koji su bili u damiji doli da ta uju, da i sami progovore togod. Osobito stariji imaju obi aj da i bez ikakva povoda ispri aju ta su nekad davno doivjeli uli od starih. Bojali su se da ne odnesu neto u grob to nisu kad ispri ali mla ima, ali, dok su ta kazivali, nastajale su praznine zaboravljala se imena Ijudi, sela, zapetljavao se jezik pa su mla i preotimali rije i i pri ali o svojim problemima. U vrhu stola sjedio je sredovje an seljak i pokazivao potkovano kokoije jaje. Kreevski kova , majstor, napravio je minijaturnu gvozdenu potkovicu i est klinaca, probio jaje na dvanaest mjesta i kroz te rupe provukao klince i zavrnuo ih, upravo kako se zavrate klinci u konjskom kopitu. Ljuska je ina e ostala itava, samo je iznutra ispijukana i sad jaje stoji na stolu. - Vjere ti, Akif-aga, to e ti to? - Vidio u majstor-Ive i i a pa kupio. - A koliko si dao za nj? 8z

- Deset dinara. -Uuuh - i u avaju se seljaci. - itavu banku! - Jah. Meni vala ne treba, a nemam ni para za bresposlice, ali je majstor potreban. Ima dosta eljadi na vratu. Njihova kova ija ostala bez gvo a pa je zatvorili dok ne dobiju da mognu raditi svoj posao. A ovjek mora ivjeti od ne ega, pa se dosjetio. -Vala, to je sli no ko ono to sam jednom sluao od rahmetli , Esad-efendije Kulovi a - oglasi se stari Fetho. - Pri ae on kako je jednom ti.,kav ojk doao da sultanu pokae ta je on izvjetio. A izvjetio je uzeti iglu me u dva prsta, palac i eha. det, a na rt igle metnuti jaje, s oprotenjem, otu, i tako ga drati ti vakat a da ne pane. Hele nejse, prij avi se on sultanovim ljudima, najprije straarima, pa onda sve starijim starijim dok nije doao do vu el . Hele, i njima se prijavio i pokazao im to je nakanio i sultanu pokazati. Jedan od njih unije sultanu i kae mu tako i tako, i sultan dozvoli da mu uvedu tog pehlivana. Hele nejse, Bog ti dobro dao, on sultanu temenna, pa ga poljubi u skut i u ruku i zaite izun da mu pokae svoju majstoriju. Sultan mu dozvoli, a on izvadi iglu i iz depa jaje, pa ga otm nasadi na iglu. Stoji tako jedno vrijeme jaje na iglenom rtu, sultan ga gleda pa onda rekne onoj svojoj vu eli: "Odvedite ga i dajte mu sto dukata!" Odvedu ga i dadnu mu sto dukata, a sultan za ovima poalje jednog i rekne mu da onog pehlivana povale i udare mu sto degeneka po prknu, s oprotenjem. Kad je i taj teferi bio gotov, pehlivan ne zna ta bi ni kud bi, pa opet zamoli onu vu elu da ga uvedu sultanu. Uvedu ga, a on opet: "Aman, padiahu, nikako ne mogu da se sn'aj m. Dobio sam stotinu dukata i fala ti do neba, samo to sam dobio sto degeneka, to ne razumim." "Eh", kae njemu sultan, "to to si izvjebo da dri jaje na igli, to je jedna vjetina, na koju si ti utroio mnogo vremena, belkim i nekoliko godina, pa sam ti zato darovao sto
83

dukata, a sto degeneka si dobio to si toliko vrijeme utroio na bresposlicu." - E, ba mu je plaho rekao! - potvr uju i smiju se seljaci. - Pametan je bio rahmetli Esad-efendija. - Glava je ono bila. - A ono to re e Akif-aga o Kreevljacima i njihovu zanatu, moje efendije - obrati se Omer Simit Sarajlijama - Kreevo je, tono rije ko slijepo crijevo. Imaju bilesi i pazarni dan, subotu, a arija se i otvara samo u subotu. Ako kome mimo subotu zatreba ta iz du ana, valja du andiju traiti ku i na njivi, pa da ti otvori du an i da ti proda za dva dinara kahve i za dinar e era. A to jest jest, majstori su za pravljenje konjskih plo a i noeva. - Samo im se noevima bodu muslimani kad je na Ali un teferi u Arnautovi ima. Ne pro e nijedan Ali un da ne bude barem jedan ranjen, a ponekad pane i mrtva glava. - Eh, bogme, vazda su se momci boli radi cura. - A efendija, u Azapovi ima ima Srba, pa se oni pobiju i sjekirama. Bilesi kau da u njih ima grob, a da na njemu pie: "Srbin Srbina sjekirom sije e." - Jest matrak! Srbi su pametni ljudi! eh Meco se poma e i prostenja: - Da su pametni, bili bi muslimani. Njima se ne mere rijet da su pametni, nego da su mudri. Kad stariji progovori, mla ima je red sluati i utjeti, ali Akif-aga, zato to je i bogatiji od drugih, nakon kratke stanke prozbori: - Vala nismo ni mi muslimani pametni. Zamalo zato, kolac iz plota izyuci pa mlati po bratu muslimanu ko po volu u kupusu. Zato nam i govore ovi drugi: "Musliman muslimana motkom mlati."
84

- Azgin svijet, jah! I zautje se da bi se malo kasnije po elo govoriti o ljetini. Ove je godine dobro rodilo bijelo ito, koje je pod krov dolo, samo da Bog da i kukuruz smiriti, a zaprili io je dobro. I repica je dobro i eten je dobar, koliko ga je posijano, samo sad svijet voli kupovno nego ono to mu na vlastitoj njivi raste. A ta ima dure nije od lana. Koulja i ga e od prej mogu trajati kolik pet ih od pamuka. Kahvedija je po potrebi bio i brija , pa je danas imao vie posla kao brija , jer je ve eras u Kahrimana svadba. eni se udovac Zahid i uzima udovicu Semi ku, koja e zate i dvoje pastor adi, a i ona dovodi sina kojemu je dvanaest godina. IJdovala je dosta za muem i ne bi se ni udavala da se ne boji starosti. Sin e odrasti, oeniti se, a pitanje je kakva e biti nevjesta. Tuila se kOnama na usamljenost. Nema je tko ni pomilovati ni udariti. Kad mu i udari ponekad enu ona zna da ga ima, pa makar je i zaboljelo, a kad ga nema, spopadaju je svakakve misli, i rune i grehotne. Procurilo je to njezino umovanje i doprlo do Kahrimana. A Kahriman je zgodan i kao insan i po imetku, pa, bit e valjda kako moe biti najbolje. Ve eras e biti erdek. Vjen ali su se jutros kod kadije u Fojnici, danas su se dovezli fijakerom, a ve eras e biti pir s prinosom. Svatko tko je pozvan, donijet e gotova jela: pite, pe enih kokoi, poga a, hurmaica, kisela mlijeka, a doma ini e orbu i pilav. Kako je hadi Halid-aga pozvan, i njegovim je gostima mjesto za doma inovom sofrom. Kao da je iz rukavice ispao, najedanput se stvori me u gostima u kafani-berbernici zaneobrijan putnik na biciklu, s tanom. Prisloni bicikl, rastvori tanu, izvadi brija i aparat, ogledalce, sapun i etku, zag,rabi od berberina malo vode i po e se sapunjati. Za as brada zaraste u pjenu, a on znala ki potegnu nekoliko poteza iletom. to bi dlanom o dlan, zasja se lice.
85

- Evo narode! Ko ho e da se jeftino ,brije, imam ovih aparata po dvadeset dinara, noi po dinar, a moe se njime brijati dogod ne otupi. A kad otupi, vidi, ovako: uzme ovaj noi , metne ga u au, pritisne ovako, okrene dva-tri puta i noi ba ko nov! A u berbera se ne moe obrijati ni na selu bez dva dinara, u gradu etiri i pet. Seljaci su se zagledali, premiljali, skontavali u glavi bi se to isplatilo i bi moglo ta jeftinije, a i kahvedija-berber se zagledavao i nastavio raditi. - to ga ne otjera, ti posao? - rekao mu je Tuturuza. -Niko nikome ne mere ukinut nafaku kakva mu je odre ena kad se rodio. Meni moje, njemu njegovo. A ja volim obrijana ovjeka nego zaneobrijana, pa makar ga ja i ne obrijao. Osim ako ne nosi pejgamberov sunnet. Pri spomenu pejgambera svi stavie desnu ruku na lijevi dio prsa, malo glavu pognue i proaptae salavat. I oni koji su dervii, kao i oni koji to jo nisu, ali e jednom biti. Dok su se raspitivali kako se to brije i cjenjkali se s bicildistom, eh Meco je nagovarao Tuturuzu da i on kupi jedan. Uvjeravao ga je da je to isplatno, a Tuturuza mu odbrusi: - Ama kakav bih ja bio esnafija kad ne bih uvao i tu i esnaf kao i svoj? A da mi po nemo sami sebe brijati, ta bi bilo od brija a? To je taman kao da svak sebi po ne praviti papu e, pa ja ostanem kao mlinica na posuhi. Potok sebi napravio put na drugoj strani, a mlin prestao mljeti. Ja se volim svratiti svome Avdagi adordiji da produmbusamo i da me usput obrije nego ne znam ta. Sunce se klonilo zapadu, od Lepenice je dolazio hlad, a i ve ernja rosa se hvatala lista na travi, na kukuruzu i svemu raslinju. Starije je obuzimala lahka jeurina pa su prigrnute gunje kapute navla ili na se. Cestom i putovima prolazili su obani
86

s kravama i ponekom ovcom, guske su se ga u i upu ivale iz hendel. kraj ceste i iz raznih barica svojim ku ama a i poneka volovska kola su kripila prevla e i pokoenu djetelinu, mohune, krastavice i tikve s njiva prema ku i. Prema Kahrimanovoj ku i su ile iz raznih mahala tevsije pite, pe ene kokoi, hurmaice, smokvice i ase kiseline, a doma ini su ih primali, zahvaljivali se i pamtili ija je koja tevsija, len eri i ase da se znade sutra, kad se su e opere, kome e se ta vratiti da se ne bi izmijealo. Ve su djeca grnula prema trzni, gdje e biti najve i skup izmeu akama i jacije za onu omladinu koja nisu ku ni domaini pa nisu mogli biti ni pozvani na ve eru. Bilo ih je spremnih da na ra un mladenaca naprave kakvu alu, grubu, pa i uvredljivu, koja moe i za srce ujesti, kao da su krivi to su jednom obudovjeli pa se ponovo nali u braku. Neki su zapjevali gromoglasno: "Udovice, popiana tura, ja te ne u dokle ima cura", a i za udoNca se nala pjesma koju su sknadile cure otrokure kovrculje, a i neke poutgle djevojke. Stariji i sredovje ni mukarci su se uputili damiji da klanjaju akam, a iza toga e pravo mladoenji na ve eru. - Avdija, pazi se ta e i koliko e jest! Bezbeli e ti valjati zapjevati, a pretrpan insan ne moe dati avaz koliko bi trebalo. - Strah me od Boga, ehu, kako sam ogladnio. Ona riba, ama ba kao da sam slame jeo. Nikakve sitine, kao da je proplivala kroza me. - To je asli zbog toga to nije na maslu prena nego u svojoj pari. A, ako emo pravo, jazuk je na onakav nimet ita natovariti. - Vidje emo ho e se ti mo i uzdrati. - Treba velik junak biti pa se ne prevariti na ut dukat, bijelu poga u s oprotenjem, bijele noge.
87

- A bogme, eho, sad nisu zabremedet bijele noge. Eno na Bembai sunc se i muko i ensko, pa nije druk ije nego crna avka. A ensko. Crna im je ehra, crne ple ke i prsa, crne noge oklen su nikle, da Bog sa uva! - A kad si se to ti zaviriv i ne treba? Tuturuza, zate en, malo se posramio: - Slu ajno prolazio iznad Bembae na Jekovac pa se sve vidi ko na dlanu. - Zar tebe put vodi preko Jekovca ku i od Latinske uprije uz Bistrik? Hm, hm, Avdija Avdija! Pred Kahrimanovom ku om i oko nje okupljeni svijet se rastavljao i proputao sarajevske goste. Saaptavali su se i komentirali o eh Mecinoj vanjtini i Tuturuzinu erpelju - ta ima u njemu osim sazove kutle. A o njima se znalo jo od prijanjih prolazaka i gostovanja da su slatkohrani i obloderi, da je eh Meco a Tuturuza da zna zapjevati kao niko. Samo da ho e na izvanu zapjevati! A da gdje bi, dodavao bi neko od rnla ih, nego izvan ku e. U ku i ostaju u erdeku mladoenja i mlada, a u drugoj prostoriji stariji sijeldije, koji benetaju o svemu i sva emu i uivaju u umoru rije i koje uju dok se govore, a im prespavaju vie ne znaju o emu su sino govorili. Pri sjaju male petrolejke ve eralo se odmah, jer trebaju se dvije-tri sofre podmiriti: glavna sofra, kojoj su prisustvovali eh Meco i Tuturuza, pa hadi Halid-aga od Sarajlija, pa seoski hoda, a onda stariji i zgodniji seljaci, doma ini iz Han-Plo e, pa se onda na eti sudi nosili u susjednu sobu drugoj sofri, a ostatak tre oj sofri u prizemlju. Mlade e kasnije napadati na mladence kao vu ari da im se ta iznese, pa e morati biti darovani mesom, pitom i halvom. Takav je adet i tako mora biti.
88

Svadbe su tako rijetke pa se dugo pamte i o njima se prepri ava po svu godinu. Kako je nastao, ima nekoliko godina, esatluk, kako nema radova ni zarade, a svi prihodi su samo od zemlje, to su obrijedile i svadbe. Nekad su se momci enili prije solda ije, a sad se muka i eniti i jo tee ne eniti se i svoj nefs patiti, pa se svadba ostavlja do odsluenja vojnog roka. I prije je bilo esatluka, ali je trajao od ljubice do ruice, kad se isprazne koevi, ali se u prolje e otele krave pa se ima prodati mlijeka, sira, masla. Proda se tele im navri etrdeset dana, a onda po ne iz zemlje sve izbijati od are oko hale. do prvog klasa od je ma jarika, mladog luka i spanaka za uljevaka. A sad esatluk traje godinama. Tuturuzi se inilo da je sit kad je sjeo za sofru, ali jedu i dolazio je Kao i eh Meco, kusnuo je samo dva puta svrh ase pa zastao, a oni koji su se brinuli o mijenjanju su a odmah su digli asu, a na siniju spustili pe ena tukca. Slijedila je pita koja je bila neizgledna jer im se inilo da su jufke predebele, ali je sve plivalo u maslu pa se samo omicalo niz jednjak. enik koji je tako er sjedio u prvoj sofri, ali pri dnu, slabo je dohva ao hranu, a druge je nutkao da se prihvate. Gosti su opet njega nagonili da jede jer ga eka velik posao - sve se to aludiralo na erdek i teferi , a prazan harr ne moe uzgr stajati. Koliko se god redala jela i mijealo slatko i slano, doao je kraj i ve eri, oprale se ruke i dalo se, svako poneto, za poljeva inu curi koja je nosila u lijevoj ruci le en, a u desnoj ibrik iz koga je polijevala vodu na ruke gostima, a s ramena bi dodavala preba enu mahramu da gost posui ruke. Malo su se pokeckali gdje e se klanjati jacija: doma inova ku a nije ba prostrana, a do damije podaleko, pa nije ni mjesec jo izaao i gosti iz grada, naviknuti na osvijetljene ulice, mogli bi ovdje orlaisati u mraku na kamen na putu na hrastovu
89

ilu preprije enu preko puta pa posrnuti i pasti. Hoda je opet htio da se ide u damiju, prili nije je, a vie ljudi moe stati u damij u nego u ku u. Pa i dova je kabulnija u damiji, a to vie ljudi rekne: Amin, kad on bude iskao od Boga da mladencima dadne ljubav, beri et i slaganje kakvo je bilo izme u Adempejgambera i Have, pa izme u Jusuf-pejgambera i Zulejhe, pa izme u Muhammed-pejgambera i hazreti-Hatide, vie je vjerovatno e da e brak biti sretan, da e se mladencima podudariti zvijezde. - Vala, ja sam jednom uo od rahmetli hafiz Sulejman-efendije arca, a u njega bi se sastajala izjutra rano ulema u Medlisu prije nego bi on po eo raditi, pa kad bi neko kazuju i novosti reko: "Oenio se taj i taj i uzeo tu i tu. I da im Bog da im se zvijezde podudare", on bi rekao: "Ne e, brate. Ne e im se zvijezde podudariti. Nisu nikom od Adem-pejgambera pa ne e ni njima." Kako vidje da se zaletio, a i enjenik je tu, eh Meco dodade: "I pametan insan nekad izvali budalastu besjedu. On se tahmina oenio radi imetka i nije bio u kakvu dosluku sa enom, pa je tako i govorio. A eto, na priliku, ovaj moj ahbab Avdaga, kad bi bilo kabil da sad ovdje sleti eroplan i da onaj eroplan ija ovdi na hrpu metne sto dinara pa da rekne: "Voli da ti dadem ovih sto dinara da te za ejrek od sahata prevezem tvojoj ku i", on bi... E de reci, Avdija, ta bi volio? - Ja bih uzeo onu stoju i reko eroplandiji: "Vozi me mojoj ku i!" Smijeh se prosuo, zdrav i bu an, hadi Halid-aga se smjehuljio tstskanjem, a eh Meco se obratio drutvu kao da im otkriva najve u tajnu: - A kad smo bili na prvom konaku, ve je spominjao enu i kako mu je neobi no bez nje. Herif jedan! Svreno je sve. Klanjala se jacija, hoda prou io erdek-dovu, enika spratili u odaju gdje ga je ekala Semi ka, u ardaku se
90

pila kahva, pred ku om na trzni mla i svijet sjedio po nekim orahovim trupcima koji su davno posje eni, ali ih trgovac jo nije odvezao pa su sad dobro doli za sjedenje, avlija je bila puna djevojaka i mladih ena koje su uvale brine matere i svekrve od mukih pustahija. Tuturuza je izvadio saz iz arpelja, naduzenio ga i po eo pjevati: "Mislio sam svaki dan da se s tobom upoznam, da srce i duu tebi ja predam, ajgiga, da srce i duu tebi ja predam..." Cure su uzdisale, momci vadili poluoke rakije iz depova i otpijali, poneko bi vrisnuo, a Tuturuza je ispredao drugu: kako djevojka ezne za momkom lee i sama u postelji, dok otac spava u drugoj sobi s majkom, a u tre oj brat s nevjestom. "A ja jadna pod jorganom sama, kratak jorgan a studena zima, sve se bojim ne u ostat iva." Smijeh i cika me u momcima i djevojkama koji osje aju unaprijed takvu zimu, ako budu samovali, pretre se krupnim glasom koji kao malj razbi ugo aj skladne Tuturuzine sevdalinke nekakvim rusti nim pozivom bez kajde: "Hodi curo pod moj gunj", a s druge strane se odazva djevojka: "Ne u bogme, ujeke me guja ispod tvoga gunja", dok je neka druga prela na jo otvoreniji poziv: "Boli me pupa, boli me pupua", da joj se s druge strane odvrati jo otvorenije: "Nasloni, curo, pupu svoju na pupala moga!" Izme u mladei i djece provukao se mali Semi , ija se majka udala i sad je u erdeku, a on zna ta se tamo radi. On je to vi ao i prije tri- etiri godine dok je spavao s roditeljima u sobi, koji nekad ne bi ni provjerili spava dijete se budno pritajilo. I sad nije mogao otrpjeti da je netko drugi, osim njegova oca, s njegovom materom. Donio je suhadi i slame pa u odvodnu cijev iz banjice natiskao suhe ljute paprike i potpalio ibicom slamu. Ubrzo se erdek napunio dimom koji je tipao za o i pa su enici otvorili
91

prozore upremase ne bi se soba provjetrila, ali nisu mogli suspre i kihljavinu pa je Kahriman, bez koulje, promolio kroz demire glavu i psovao mater onome koji ih je nakadio paprikom. Smijali su se, vritali su, a mali Omerica Semi je uivao to je pokvario eif o uhu. A vjerovatno i materi. Pjevale su se pjesme, starci su pri ali, Omerica je ponovo kadio o uha i mater, ponovo se otvarali prozori i padale psovke i pred zoru se raziao svijet. Hadi Halid-agini gosti su legli u ardak gdje je bila bolja prostirka, a doma in je legao na minder u drugoj sobi. eh Meco je brzo zaspao, a Tuturuza se vrtio u dueku, iako je duek bio debeo i mekahan. Skinuo se i ostao u samim ga ama i koulji. Pogledao se onako nabijen i u inio se sam sebi kao neproiven duek na tek i upanu dueku. Sve mu se inilo da ne e mo i izdrati toliko dugo vrijeme bez ene. Mislio je o ribi i ribljim kostima kao afrodizijaku, ali to njemu ne bi ni trebalo ni da se najede slanih krastavaca. Selo se smirilo, svadba se rastrgla, svako otiao svojoj ku i, a Omerica uniao u sobu materinim pastorkama i legao na prostrto tanko iltece. Pomirio se u dui s o uhovom psovkom kojom je darnuo njegovu mater, pa s3m sebi u sebi rekao: "Pa to joj je i uradio." A Tuturuza je sanjao svoju Rasemu i obatalio se. Ali, trebao je i preobuku promijeniti pa je sa dna arpelja izvadio smotane ga e i koulju. U banjici je bila puna ugumica i ibrik vode, ali ko da je grije u ljetno praskozorje i da klepe e bakrenim su em. Izvukao se iz ku e i iz avlije pa preko njiva udario prema rijeci. Ranoranioci su se razbu ivali, ispod krovova se istezali dimovi, a Tuturuza, sav u bijelu kao prikaza, urio je prema 92

rijeci. Stari Junuz Hodi , kad ga je primijetio kako promi e tr e i kroz kukuruze, doviknuo ga: - Ko si? to ne ide putem nego kroz zijan? - Zijanio sam ja no as. Idem na Lepenicu da se okupam. - Pa zar dunup, pasji sine, preko moje njive? Da mi je krupa obije, da sve hela bude! I baci se za njim busenom trave i zemlje, ali je Tuturuza pretr ao ve i cestu i jurio rijeci. A kad se vra ao putem kroz selo okupan, u isto obu en i s jo opranom preobukom, seljaci su izlazili iz ku e i zagledali se u rujno nebo na istoku, daju i jedan drugom prognozu vremena: crvena zora - mokra kabanica. Kad je uao u avliju, vidio je Misiru koji je ve o istio ju eranje ribe pa podmastio tevsiju a ribe omlivio, poredao ih u tevsiji i ekao da se zagrije gvozdeni sa i da padne erave na ognjitu. Tuturuza se malo kao i stidio to se to s njim zbilo pa je prebacio oprane i ocije ene ga e i koulju preko konopa i uao u ardak. Ve je i eh Meco sjedio na ov ijoj koici gdje je klanjao rani sabah i sad zveckao tespihom. - A ti, batiline jedan, ispustio r'ani sabah, pa sad da klanja kad se sunce rodilo. - eho, bio sam uzurli pa se iao kupati na rijeci. - Herif jedan! Dunup iz sobe izlaziti, a kamoli iz ku e i avlije! Pa zato se gradi u svakoj sobi banjica, a? - Da sam se u banjici kupao, klepetalo bi sudje pa bih te probudio. - Nita to meni ne bi smetalo, ali kad si se ve op "a io, hajde, ne emo velike pri e. 93

- eho, hajdemo se vratiti u Sarajvo! - E, ne emo! Jesmo rekli mjesec dana prohodati? A valja malo i svoga nefsa mu iti... Onda, valja nam se uvratiti u Brnjake. Tamo su Merhemi a kmeti i hambari. Morebit e biti i hadi Mujaga, a ako ne bude, nije nam daleko u Duhre. I tamo ima ige damija. Sje emo pred damiju, pa ko izbije? Merhemi i. Tamo je Merhemi a kula, a hambari su im u Brnjacima. Pa nam onda valja u Potkraj. Tamo su Hadibegi i, Raidagi i i Kramarevi i. Eh, otolen ti je samo Paleka uprija i Mutapov han. ko han. se svratiti ne svratiti. I odmah ti je Osmanov han, a to ti je ve Kiseljak. Tamo je moj desni dost Terovi , a ti e bezbeli traiti teferi lije kojih ima koliko ti dua ho e. A Kiseljak ti je pola puta. Sunce je ve odsko ilo i Tuturuza je klanjao 1sni sabah, a dotle je doao i doma in, prostro sofra-bo u i iznio tevsiju ribe. Jeli su utke, a od po sofre doma in je otiao u murvak i malo zatim donio golemu dezvu kahve. Vjetar je lahorio, a sunce ve rano pripjecalo. - Ho emo i danas na rijeku emo u kahvu? - pitao je hadi Halid-aga. - Mi emo u Brnjke, ako bude Merhemi kod hambara, a ako ne bude, onda emo u Duhre. - A to? Zar vam ne valja ovdje? Morebit je vama neobi no to nema enskinja da to lijepo na ini ru ku i ve eri. - Mi smo vala po akeni da ne mere bit bolje. - Gost je gospodar, a doma in je sluga musafirov. A meni bi doista bilo drago da mi ostanete barem dan, pa i dva i tri. Pa i kad doma ica dojde da uje malo Avdaginu pjesmu i saz. Tuturuza je bio i kail da ostane, kad ve ne smije ni govoriti o Sarajevu, a kamoli se vratiti, ali eh Meco je odredio koliko se 94

smije gdje ostati, pa je rekao da se moe malo sa i do u kahvu, a onda put pod noge. Spremili su se. Tuturuza je smotao prevehlu preobuku i sloio je na dno arpelje i kutlu od saza, a drak s kitom od zelene svile mimoiao je Avdaginu obrijanu glavu na kojoj je porasla kosa za minulih sedam dana. I bradu je trebalo obrijati, a eto, zgoda je kad je kahvedija ujedno i brija . Zatekli su u kahvi dosta starijeg svijeta, a doao je i mladoenja. Dovukao se i Omerica da uje kako e se svijet bezobrazati s njegovim o uhom. Kahriman je naru io sebi kahvu, a pastorku "erbe", a to su dvije kocke e era varene u vodi. Brija ka stolica, iznad koje je visio s&tilj s toplom vodom, bila je prazna pa na nju sjede Tuturuza nakon to je arpelj odloio u kraj, blizu kahveodaka. Berber je zastro Avdagu petemaljem i po eo mu masirati glavu putaju i iz setilja ponekad tanak mlaz vode. Kad je britvu namastio na kaiu, potegao je njom niz glavu od tjemena do ela. Glava je na sredini bila malo pro elava, pa nije osje ao britvu, ali je mislio da ne moe biti brijanja bez sapuna. To je rekao i berberu. - Jesi ti iz Sarajva nisi? - Bezbeli da jesam. - Pa u Sarajvu se i nasuho briju. A ja sam tebe natrlj o koliko je trebalo. Tuturuza se malo mekoljio, a berber ga je zagovarao: - Zna ti kako se kod nas briju seljaci kad je kosidba u planini, a nema se kada sa i u selo ja u kasabu da se obrije? Pa ni britve nemaju nego uzmu komad slomljene kose, naotre ga brusom, a onda onaj koji ho e da se brije pritisnuo to ima snage pa kosi kosi, da se sve voda cijedi niza nj svrh per ina do tabana. Onda mu onaj ahbab koji e ga brijati uzme onaj komad kose - reknu mu bri - pa ga obrije da i ne uje kako ga 95

brije. Desi se da ga pomalo i okrvavi jer je i brija kosio kao kosac, pa mu se uzdr u ruke, ali iva glava ostane. Tuturuza je othuknuo, a kad je trebalo bradu brijati, berber ga je nasapunjao i obrijao pa mu dao brija ki tas u ruke a pustio vodu iz setilja i prao mu glavu da je sve kripalo. Onda mu je potkresao brkove iznad usne, ostavivi mu kao repi e sa strane usta. Kad je sve bilo gotovo, pruio mu je ogledalce na drku. Tuturuza se divio rukotvorini seoskog brija a koji nije imao cjenika za svoje usluge, a muterija je davao koliko je htio mogao. Izvadio je iz zadepka na fermenu deseta u i spustio je na ogledalo. Seljaci su se kamenili na toliku paru. Tuturuza nije dao svoj esnafski obraz. eh Meco je ustao i opratao se s hadijom, zahvaljuju i mu se na do eku i i ramu. - A kud ete sada? - pitao je stari Devlan. - Idemo na Brnjake u Duhre. - Ne ete vala do Radanovi a, Bog zna, a pokisnu ete. Bolje bi bilo da ostanete ovdje dok se ne uhori. - Kakva kia u ovo doba godine? - pitao ga je eho. - Nigdje ni oblaka ni od kie znaka. - A jesi jutros vidio zastavu na istoku? Ono ne mere prevariti. eh Meco je mislio i mumlao: otkud on zna ta e biti i kako e biti, a Devlan je razumio to on govori, makar sve i ne uo, pa mu je jo dodao: - ja ne dijeram u tvoj ali mi budalasti seljaci znamo poneto. Ako ti do Duhat do e, a ne pokisne ko mi, neka je tvoje sve ono to je moje u gruntovnici. I Tuturuza je rekao eh Meci da je bolje ostati i u kahvi nego

mokar po cesti, a znao je da uzalud govori, pa je krenuo za ehom, jednako se zahvaljuju i Misiri i njegovu do eku. Istom to su krenuli cestom, a oblaci se po ee dizati od Bitovnje i Zec-planine i nadvijati se nad ravan. Naobla i se i od palekog brda. Teaci koji su bili na njivama vra ali se s njiva ku ama. Osvrtali su se za putnicima koji su pouzdano ili prema Kiselj aku. eh Meco je osje ao da je trebao posluati ljude koji su ga zadravali u kafani, ali nije mogao sam sebi priznati da neto i ojlije znaju. - Pokisnu emo - procijedio je izme u zuba Tuturuza. - Moremo i poginuti bude nam su eno. Nije pravo ni dovrio, a svjetlica zapara nebo i grom sloi u hrast nasred njive, gdje seljaci obi no hladuju kad ljeti rade na njwi. Tuturuza problijedje i uhvati se za eh Mecu. - ta se boji? - Nema straha bez Bofiega straha. - Ne boj se, bolan! Ne e grom u enifu!

96

97

BOG VJETAR

Krupne kapi kie su po ele propadati, a eh Meco i Tuturuza su bili upravo prema Radanovcima. Preko Lepenice je bila debela brvina, pa kad bi pohitjeli mogli bi utr ati u prvu ku u i skloniti se od kie koja je nadolazila. - Da pohitimo preko brvine, ehu! - A ako ti se oklizne noga pa hljosne u rijeku? - Moj ehu, pa vidi koliko je debela brvina, a ne smije preko nje. Ja kako e preko Sirat- uprije, koja je tanja od dlake, otrija od sablje, a mra nija od no i? - Avdija Avdija! Onamo se ja oslanjam na Allaha da e mi pomo i da preletim k'o tica, a ovdje, kad stupe mokre firale na mokru brvnu, eto mene u Lepenici! Plivat ne znam, a binji suh i teak a kamoli kad se nakvasi pa - ode Meco na ahiret. - Boe s dinom i imanom! - I ja velim. Ali ti ne vidi na onim ku ama u selu, na svakom sljemenu kri. - Pa i oni su ljudi! itabije. Ne bi nas iz ku e istjerali. - I ja to znam, ali, rekoh ti, ja ne u na brvinu. A nije daleko ni do Brnjaka. Kia je pljutala i nije se imalo kud od nje. Sramota se vratiti u Han-Plo u, a ni do Brnj aka nije dalje nego kad bi se vratili. A da se vrate, mogli bi im se seljaci i nasmijati to je eho s visoka 98

rekao: ta oni, ojlije, znaju kad e udariti kia? Morali su uporno i i naprijed, pa jeda gdje na u gostoprimni krov i vatru da se osue. Ovo to su se skvasili nije ni zgoreg - malo su se osvjeili od sparine koja je poklopila pred kiu. - Da smo barem ponijeli po emsiju! O uvali bismo se makar do pasa. a ne bih ni nosio u jednoj - Meni jo nije prokvasio ruci kap a u drugoi emsiju. - Kako e ti prokvasiti binji kad se je ulojio i s izvana i iznutra? - Samo ti vrije aj svoga eha! Uutjeli su i nije se vie nita ulo osim ljapkanja obu om po lokvama na cesti. Cestara su susreli s lopatom i karijolom kako nasipa ljunak i tucanik u izlokane lokve. Na njemu je bila gumirana kabanica od cerade s kapulja om na glavi. Kao da im je htio pristati na muku pitao ih je: Ko vas je to istjerao ispod krova na ovom vremenu? - A ko je tebe istjerao? - pitao ga je eh. - Sluba. Ja na ovakom vremenu najbolje vidim gdje treba nasuti pijesak da se cesta uravna. Iako je osje ao umor, eh je pohitao da ne bi nastavio razgovor, a Tuturuza je pristao za njim. Kroz kiu su se nazirale prve ku e u Brnjacima, a putnici su poznali Merhemi a hambare, podaleko od ceste, na brijegu. - Mog'o ji je i blie cesti podignuti - kao da sam sa sobom razgovara eho. Samo da je dalje do nji' doc-i! - Mog'o je i vabo provesti cestu blie Merhemi a hambarima. Stariji su hambari od ceste. - Avdija! Ti bi se sve sva 'o danas. Mora da si ust'o na lijevu nogu. 99

- Na sve tri! - Edepsuze jedan! Niza strmi seoski ilovasti put koji je vodio do Merhemi a hambarova slijevala se voda i nosila razmu enu prainu, brabonjke i balege prema cesti. Morali su oprezno i i da se ne okliznu na raskvaenu putu. S duom u nosu doli su pred avliju i pokucali tekom halkom. - Otvoreno je - o uo se iznutra glas. Avdaga je podigao mandal i vrata zinue. Prvi je uao eh Meco a za njim Tuturuza. Pustio je kanat koji klepnu da se do pola sela ulo. - Ko nije vjet ovim vratima mogao bi se prepasti kako klepnu. - To se i ho e. Neka itavo selo zna kad se agama dolazi. Izaao je subaa iz svoje sobe na avliji koja je bila izvan sklopa hambarova. U toj sobi je boravio subaa, a tu su dolazili i kmeti, dok je bilo kmetova; sada su ostale same kule, hambari, s poneto malo zemlje, koja nije dola pod udar agrarne reforme. Hambari su propadali i drvena gra a se troila za ogrjev. Kako su Merhemi i bili trgovci i zemljoposjednici, imali su na vie strana starinske kule moderne ljetnikovce. Osim hambarova na Brnjacima imali su kulu u Duhrima, na Kiseljaku, Debeloj me i, Alipainu Mostu i Palama. Najvie su ljetovali u Halilovi ima, a kad je sezona lije enja eludaca i vrijeme teferi a oko Ali una na Kiseljaku i Hadi-Beljinoj upriji, tu bi se nastanili dvije-tri hefte. Subaa je poznao goste jer ih je i lani do ekao, samo su lani bili u Duhrima, a sad su, evo, doli na Brnjake. Uveo ih je u svoju sobu. Malo posti en zbog sama kog
I00

nereda, za as je smotao postelju i sklonio je u kraj, pa pomogao eh Meci da skine firale i binji. Tuturuza je svukao fermen, anteriju i akire. Ni pod pazuhom nisu imali nita suho. Subaa Meak je odmah naloio vatru u odaku i preko srga razastro mokru odje u da se sui. Tuturuza je izvadio iz arpelja saz, a ispod saza izvukao jiltros preopranu i tek malo prosuenu preobuku. Nije mogao ustanoviti koja je mokrija, pa je prema plamenu okretao onu jutros opranu da se to prije osui. Plamen je izgonio iz odje e paru, a i ona na tijelu se suila to od tjelesne topline to od razjarena plamena. - Plahe erave! to bi se u sUpri moglo ispe i kumpijera ahovao je Tuturuza. - Jah! Zaeli se insan i egagod suhotna, kad zaredom jede naffize. - eh Meco je tvrdio pazar, da bi se moglo tagod pojesti, jer se dugim i napornim putem stresao obilati doru ak, tevsija peenih riba. - Moemo vala kumpijera. Najde se toga i ovdje. Moe i koje jaje na maslu, a ako uhori, moemo do Duhara, pa bi se u mojoj ku i bel im nalo i kakve pite. Ja se ovdje navratim i danju, a nekad i preno im. Upalim i lambu, neka svijet misli da ima vazda neko u ku i. - Jesi ti pod pla u uvar onako? - Dosta sam ja pojeo u ag-a soli i hljeba, pa kad bih sada i bez pla e pri uvao ovu ku u, ta bi mi bilo? A to su gospoda koja ti svaki pos'o i preplate, a nije samo da ga plate. A da vam pravo kaem, i ljepe mi je u ovoj hizme arskoj sobi nego u mojoj potleuici. - A kako spava bez doma ice? - pitao ga je Tuturuza. - Beli misli da je svak ko ti pa da samo o njoj misli i govori? - zaruio ga je Meco.
IOI

- A bogme i ne znam kako se more bez ene. Ne do mi dragi Allah da mi umre! Ne bi' dao da je iznesu iz ku e dok drugu ne bi' nabavio. Meak se smijao razvukavi usta sa itavim zubima kao u kurjaka: - To bi ti stio rijet: jenna se otegla, druga se protegla. - Ama jok. Tek da se neto rekne - tvrdio je Tuturuza, a Meco je potkrepljivao: - Budan o njoj govori, a kad spava onda je sanja. - Jah, grdna rano! Ba sam nekom taksiratu duan. Preobuka se suila, ali se sve ohano jo okapavalo. I vani se po elo razvedravati, kia je prestala, samo se jo pomalo strehe cijedile. - Ja mislim da e uskoro do i ru ak. Da ku na eljad znaju da imam musafira, dolo bi vie hrane, a ovako emo se pomo i kumpijerima. - Nismo mi probirljivi tvrdio je Tuturuza. - Nejma dama na trbuhu pa da se vidi ta je u elucu. Neka je on pun pa bila u njemu mandra baklava; svejenno je. - Jes' ono, to se rekne, svejenno je to je u trbuhu, ali nije svejenno to bude u ustima. Druk ije se va e masno i slasno, druk ije suhotno - objanjavao je eh Meco. - E, dosta vala o zalogaju! - kao u srdbi zapo e Tuturuza. De ti nama reci koliko eljadi ima, koliko zemlje ima? Sluaju te eljad ti njih slua? - Imam petero djece, Bogu na amanet. Najstariji mi je u vojsci. Imam doma icu, a to se sluanja ti e, sluamo se me usobno. Nemam vala razloga da se srdim ni na muku ni na ensku djecu, a doma ica je vrijedna. A za zemlju to pita,

imam, br'te, deset dunuma oranice. Imam dvije krave, pa se ima udrobiti u vareniku, a bogme i ubre je vano kao i mlijeko, jer to stari ljudi reknu: prije e slagat bijela brada nego gnojna brazda. - A je ti sin i daleko? - Daleko, ja ta je. Ne e u nekakvom tipu. - Pie ti esto? - Pa eto, pie jednom mjese no. Dobije vojnik deset dinara mjese no, pa mu treba i viks kupiti, iza e kadgo i u grad, popije buzu klaher, a dinar mu je i pismo, pa to bi e e i pis'o i troio se! - A poalje mu ti koju paru? - to e mu? Nije gladan. Bolje tamo jede nego ku i. Meak je izaao izvan avlije da vidi ide tko od Duhara prema njemu, nosi mu ru ak. Jo nije bilo nikoga pa se vrati u sobu da vidi jesu se krompiri svarili u kotlu. Gosti su se smjestili na ilteta i otvorili vrata da im uni e vanjski zrak. Tuturuza iznese sve ohano, i svoje i eh Mecino, i razgrnu na konopu. - Pa dobro, ljudi, kazujte mi ta ima u Sarajvu, ta ima u dun'j aluku. - Bogme, prijatelju, mi smo ima hefta krenuli iz Sarajeva. Ne znamo ta je iza nas koptisalo, a to je prije bilo, da je i spu na le ima ponio, davno bi iz Sarajeva doprlo do Brnjaka. - Poneto i mi ujemo dolje kod kole u Brnjacima. Doj novine pa ji pro ita u itelj i protuma i. Ovaj sadanji je dobar, svedno to je druga vjera. A donedavno bijae jedan mladi , muslimansko je ime na njemu, ali je bio pravi lutoran. Po eo fa at mla ariju pa jim kazivat, neuzu billah, da nejma Boga, da
103

su popovi i hode izmislili Boga, haa summe haa. Ama, kaem vam, otrov jedan. Trov'o je mivu naih srdaca. - Pa ta bi? Kako ga se kutarisaste? - Ja mu otio da mi napie pismo sinu mi u vojsku. Kupio ja kofertu i papir, a njemu ponio desetero jaja to e pismo napisati. Uveo me u zbornicu. Na izvanu je prohladno, a kroz pender se vidi jablan u avliji, olistao jablan. Sjedim ja prema njemu a on prema meni. Hele nejse, ja kazujem a on pie, ja kazujem a on pie. Ja njemu sve onako po selja ki: Dragi Arife! Mi smo fala Bogu dobro i zdravo, sto i tebi elimo od mila Boga i srca svoga. Kako si ti, je ti se uduljilo u vojsci? Je ti mu no? Kakva vam je hrana i je vam zdrava hava? ujemo da tamo ima groznice pa se boj imo da se ne razboli, a ne e ako Bog da. Materina i moja dova te prate na svakom koraku. Ja govorim, on pie. U nas je bijelo ito rodilo, fala Allahu, to ne mere bit bolje. i je bio tovar usjeva rodilo je deset tovara je ma enice. I kukuruz je zaprili io, pa ako Bog dadne te ljeto ne bude gradobitno, bi e pure i kukuruze. Sve ja ovako govorim a on pie. Te ja nastavio: I vo e nam je dobro ponijelo. Takia je rodila ko kitina. Bi e pekmeza za halvapite i razvarue, ako Bog dadne te nam ruci do e. arava je vodila mjesec po Jurjevu, pa e biti potkraj zime i mlijeka, a Krilava jos ne trai da vodi. I ljive su zaprili ile, pa to Bog da se i bestilja ispe e, a moglo bi se neto i osuiti, samo je muka s drvima. Valja dobro platiti u umskoj upravi za ogrijev i meremat. Sve ja tako kitim, a on pie pie. Hele, pri kraju piem da se Hajriji javlja muterija Smajo Falan, dobar momak i vojsku odsluio, a mi malo zateemo, jer bi trebalo neto para za opreme
104

i svadbe, pa da ako dragi Allah pomogne iz svojih nena etih hazni. I na kraju ga selamimo svi po evi od mene i matere, pa nae djece, bra e mi i komija iz mahale i njegoviju akrana iz sela. I tako ja onda reknem u itelju da mi pro ita pismo, da nisam to zaboravio. Pro itao on sve kako sam je govorio, ama pone e zapinje. Mislim se ja kako e Arif pro itati kad on ovako zapinje. Ali opet znam: svrio je etiri razreda osnovne, mog'o bi, da je sre a i muhtar biti u selu, kad postane zreliji. A u itelj zapinje ba ondi i sam ja reko Bog Allah. Vidim ja da je on pis'o i u evnije nego to sam ja govorio, ali zar mora tako biti. Istom e on u neko doba: - Ja sam sve napiso to si ti govorio, ali to e ti u svakoj re enici Bog i Allah? Kao da je to vano! A, uostalom, i pitanje je ima Boga. Jesi ti ikad vidio Boga? Oko mene se sve okrenu u evrntiju. Ja samo u sebi govorim: Tobe jarabbi, tobe estagfirullah, a ne mogu da zinem. On onda nastavi o nekakvom strahu kod ljudi, o nekakvoj prirodi, o gromu, a onda meni odjednom neto sinu u ovoj mojoj bosanskoj tikvi. - Jesi ti, u itelju, ikad vidio vjetar ? On se malo zabezeknu, ko smete se: - Kako e se vidjeti vjetar? To je zrak. Mi ga udiemo i izdiemo, a ne vidimo ga. - A vidi onaj jablan u dvoritu? U itelj se okrenu: - Vidim. - Pa ta radi jablan? - Savija se tamo-amo.
105

- A od ega se savija? - Pa vjetar ga pokre e. - A vidi vjetar? On malo popoutje, ne zna ta bi mi reko, pa procijedi kroz zube: - Ne vidim. Ne vidi ga, a postoji. Ostade mi duan odgovor. Ja sad nastavih: - E eto, moj u itelju, tako je i s Bogom, delle anuhu. Ne vidi Ga, a On postoji. ovjek Ga vidi u Njegovu stvaranju, u onome to svojim o ima gledamo. I ja nastavio pri ati. Boga mi, i sam se sebi udim otkud onolike rije i iz mojih usta izlaze. On onda kae: - Pa i mi imamo vjeru. Naa nas vjera u i da nema Boga. - E, vama vaa vjera, nama naa. Okrenu se eh Meci i Tuturuzi: - To je nama na hoda kaziv'o jo dok smo bili u mehtefu. Ovo je iz Kur'ana. Nije ala: iz naeg lijepog itaba. A onda on sko i i unese mi se u lice: - A ja tebi kaem da nema Boga. A ja sko im prema njemu pa, stid me je i sad to mu rekoh, ali rekoh mu: - Kazuj ti svojoj djeci kako e s a om govna jesti - pa na vrata. Zanijemili i eh Meco i Tuturuza i zadivljeni gledaju seljaka, tu eg hizme ara, bez ikakve kole i druenja s u enim ljudima. - Pa ta bi? - prekide Tuturuza tajac. - Odnesoh sutradan pismo u Fojnicu naem poslaniku. io6

Pro ita on u sebi pismo, pa onda naglas, kad moj brate, onaj batilin napis'o rog alat i sam god ja reko Bog Allah, a ono to sam spomen'o "nena ete Boije hazne" dodao od sebe: "Ba e ih radi tebe na injati"... I eto ti naeg u itelja! to se u onoj kasidi o Jusuf-pejgamberu u i: "Od kog brata medet gleda, on mu sillu udara." - Digoste ga iz sela? - Odnio ga je avo ne e, kako kau, i horoz ne pjeva, i pas ne laje ni vuk ne zavija, i eki ne kuca ni sikira ne hlupa. Pa onda kao da sam sebi govori: - A ko zna i je on upljuvo, ko muha u meso, pa se crvi i ukau kad se i ne nada. Ne mora to biti omma. Izaao je opet izvan avlije i pogledao prema Duhrima pa se vratio u sobu: - Eto djeteta, nosi ru ak. Da ja vidim jesu kumpijeri vareni. Uhvatio je maicama jedan krompir iz kotla i vidio da je varen. Prolio je vodu iz kotla i iskrenuo krompire na tevsiju. Prostro je bo u i stavio na nju tevsiju. Iz slanika je izvadio grumen soli. Ako ne bude dovoljno hrane, treba umakati u so, a so vodu pije pa puni eludac. Dola je djevojka pod pirlitanom bo om pa, kad je ugledala strance, spustila je ru ak i poljubila goste u ruku. Tuturuza nije dao da mu se ljubi ruka, a djevojka uhitje i poljubi je. - iva bila, curo - odzdravili su gosti. Ru alo se s uitkom i oprale se ruke. Ljetno sunce je osuilo odje u, ali se nisu odmah obukli. Po ru ku su legli na minder, jer iza ru ka i car legne da mu se u drobu slegne - kako je rekao Tuturuza, a Meak u sebi rekao, kako se u selu i rekne: I pas legne da mu se u drobu slegne.

107

Meak je izaao iz sobe, hodao po njivi i zakopavao motikom da vidi koliko je zemlja nakvaena. Dok su sahat-dva odspavali, pokriveni subainim arafima, i rublje i odje a bili su osueni, a kako ih ni ku i niko ne utij nisu se musafiri ni ovdje trudili da im akire i binji ne budu kao da su ih krave vakale. Kad su se obukli u osueno, eh Meco se okrenu Tuturuzi: - Meni se ini, Avdija, da sam ja ovako neto, o vjetru i vi enju, slu'o u hadi-Mujage kad se toma ila Mesnevija. - Ne znam, moj ehu, samo je dobro re eno, kad bude i sej "dk reko!

PAPU E OD PARLAKA

Kao da nije kia padala, nebo je bilo vedro kao dje ije o i ovih plavokosnih Lepeni ana, za ije kose se tako er govorilo da su plave, a one su bile kao platno od lanene pre e, jo sasvim neubijeljene. Samo se laneni cvat mogao upore ivati s njihovim o ima, a lan nazivaju etenom, a i pre u prejm. Ro ake nazivaju rojacima, a bra u bratjom. - A seljanka ne bi nipoto rekla jaja, nego "s oprotenjem, ljuske", a kad suje, nema s oprotenjem, nego ba onako bez dlake na jeziku - umuje Tuturuza. - Pa i mi smo u Sarajvu prije govorili i bratja, i grozdje, i ama gubi se to, gubi. Navalio u Sarajvo rodjak, i ripo i otudanji halk, pa prevladae nas, zapOgani nas. Vie se ni u Sarajvu ne govori nae starinsko. A i na svijet su nekakvi majmuni. im uje neto stranjsko, ufati ko pas muhu potvr uje mu eh Meco idu i damiji, a druga ga muka mu i: kome e se ve eras svaliti na musafirluk. Nije velik izbor: iga Trajo, Merhemi , a moda ni u jednoj ku i nisu mukadija ku i. Moda i jest koji mom uljak, a stariji su u Sarajevu na Kiseljaku. U takvu se ku u ne ulazi. Zva e nas i seljaci svojim ku ama, ali to je za ljutu nevolju. Subaa Meak iao je pred njima, malo putem malo stranputicom, a kad do e do izvora, zastade. Bio je to izvor ozidan grubo tesanim kamenom, odozgo sveden na emer, a po
109

vrhu busenje trave. Gornjim dijelom izvor je bio u zemlji, a s donje strane je kameni oluk iz koga neprestano obilato te e bistra voda i pada u drveno korito. - Da vam reknem, a morebit je malo i sramotno, ovaj izvor se zove, s oprotenjem Nk3niki -ir. I vazda se tako zvao, kako su i nai stari kazivali. A kako je dola Austrija, neki frator ga prozvo Gospino vrilo. Ko biva neko vidio tu hazreti-Merjemu da pije vode iz eme, pa sad ove nae komije kr ani reknu Gospino vrilo, a mi ga zovemo kako smo ga i prije zvali. - Vala, bolje je da ga zovete ko i krkani, nego tako brezobrazno. - Ama, eh-efendija, to jes' jes', ko go pije vodu s ovog izvora muka mu se djeca ra aju. - Jesu jah! Pije i ti s ovog vrela? - Pa napijem se dah a. - A ima i enske djece! - Imam, Bogu u ur. Ama ja ne nosim ku i odovIen vodu. Ima i blie vrilo mojoj ku i. A, istinu ti kaem, u ovim ku ama to se idar vodom s ovog izvora nema enske djece. Ne ra aju im se. - Ne daj mi, Boe, piti samo ovu vodu, pa da mi se samo muka djeca ra aju. Dina mi, svako je ensko dijete privrenije ocu i materi nego muko - branio je Tuturuza ensku eljad. - ta ti veli, eh-efendija, moe se ovom vodom uzeti abdest, pa zvali je mi Napnikur Gospino vrilo? U eh-Meci je kipjeIo pa bi najvolio subai zveknuti amar, ali nema snage u ruci, a i u trbuhu mu je zahira kojom ga je subaa astio, pa nije red da ga amra. Da bi ga prola huja prou io je neto to mu je njegov eh zadao da u i kad ga ovlada huja, pa se smiren okrenuo subai:
II0

- Ova je voda ista i ist a. Piti je moe i umivati se i kupati se njom moe. I doma ica ti moe ovom vodom odjevku oprati i opa iti se. A to je neko zove ovako, neko onako, nema nikakva rara. I da kae to je govorio, odmaknuo se u stranu i otiao na ev a onda utvrdio mokra u, oprao ruku kojom je drao vrnjaka i zagrnuo rukave pa uzeo abdest. Nije bilo daleko do damije u Duhrima, a kad se mujezin raskrivio s munare, eh Meco se streknuo kao da je nastupio Kijametski dan. - E jest mu avaz, nema fajde zboriti - tvrdio je Tuturuza. Nema iva Boijeg stvora u ovom selu da ga nije razbudio, ako je kojim slu ajem zaspao. - Ono i jest mujezin, koji se daleko uje - hvalio je eh Meco mujezina. - Samo, ovakav mujezin moe istjerati muslimana iz vjere. Tuturuza se sjetio pri e to ju je neko uz ramazan pri ao u kahvodaji Mori a hana. I nastavio je naglas da ga uju i subaa i eh Meco, koji je u svoje vrijeme mogao podi i glas da se sabahski ezan razlijegao po Sarajevu i budio i onoga kome je bilo drago uti ezan i onoga koji ga nije nikad volio. - I tako - pri ae onaj ovjek, sad se sjetih, bio je to rahmetli Sejfaga Taakovi - kako je neki moskovski car im'o jedinicu ker, a plaho joj je na urn palo da joj je oti u Stambol i osejriti ga. Kako je u taj tra'.t bio moskovski car u dosluku sa sultanom, a to je rijetko bivalo, poalje ker sultanu da mu bude neki vakat u gostima, pa neka je onda vrne ku i. Sultan primi carevi nu, ostavi je sa svojim kerima i hizme aricama u haremu, a kako je tu u blizini bila damija, u kojoj je mujezin bio lijepa sesa i avaza, toliko se ona Moskovka zaljubi u glas onog mujezina da izjavi elju da ho e da se potur i.
I I I

Dode to do uiju sultanu i ne bi mu drago. Baci ga to u brigu. Car mu povjerio svoju ker da mu bude musafir, a sad i ho e da se potur i, iz ega bi moglo do i do nesuglasica izme u careva, pa da do e i do rata. ejhu-l-islam predloi sultanu da digne tu Moskovku u koji drugi dvorac, a kraj svakog dvorca ima i damija, pa na i kakva mujezina to se moe dobro derati, a da ne zna nikakvu kajdu ezana. I tako urade. Ona princeza ubrzo prestade sluati mujezina, a vie i ne progovori da bi se potur ila. - Toga sultana je trebalo ubiti. I ejhu-l-islama. Hi olUrmi, neko ho e da primi dini-mubin, a oni ne daju da se ne bi zamjerili dordOmuzu. - E moj ehu! I ostario si a pameti stekao. Ko da bi bio velik ar to bi se jedna inovjerka potur ila, a kakav bi bio zijan da Moskov navali na sultana, pa ode na stotine hijjada turskog askera pod ledinu, a odoe i veliki gradovi i goleme zemlje. Subaa je stajao kao kip ekaju i da mujezin preokujie, a Tuturuza i eh Meco su se napadali i vrije ali. -E, vjere mi, u nas seljaka je veliki grijeh ako neko progovori kad ezan u i, dok se ne dovri. B&si, ne e se onaj koji uje ezan poma i s mjesta dok god mujezin u i. A vi gra ani... - Sluaj ta hoda govori, a ne radi ta hoda radi - pomirljivo je nastupio eh Meco. - I ti si mi neki hoda - dovravao je Tuturuza okrenuvi se prema obojici, da se nije pravo znalo kome govori. Zbog toga se nije rasrdio ni eh Meco ni subaa, jer je svaki mislio da je rug upu en drugom. U damiji su bili od gra ana Trajo i Enesaga iga, a bilo je dosta i starijih selj aka. Mla i su najvie na poljima pa ne mogu ostavljati poljske poslove.
2.

Kad su izali iz damije, sjeli su malo na klupe u damijskom haremu i ispitali se za zdravlje. Bio je tu i seoski muhtar, sredovje an, a delija, u bijeloj koulji irokih okratkih rukava preko koje je sukneni fermen sa zadepkom, u kojernu je sat sa srebrnim lancem, preba enim preko vffita. I kroz debele suknene akire su se nazirali jaki butovi i listovi, a vrat mu je vrst i zarudio. Brada, s tek pokojom sijedom dlakom, bila mu je potkresana, a na glavi fes oko koga je zamotana arena bo a. Godinama je bio muhtar i svi su seljaci uvijek bili za njega, neto to je bio pravedan, a malo vie to su ga se bojali. iga je opet bio mrovetan kao vra ak, a da bi mu ohane akire ikoliko mogle na nogama stajati, omotavao je oko beznih ga a na listovima desetak metara ohane dizge da bi nali ile nogama. Drago mu je bilo do ekati gosta, a nikad nije navaljivao da mu se do e. Pozvao bi gosta samo jednom pa, ako objedne ne bi gost poao za njim, nije se vie ni osvrtao. Trajo je doao naobdan pa nije ni polazio da zovne Sarajlije na konak i ve eru, jer to je gotova jela ponio iz Sarajeva, ne bi moglo dote i ni dvojici umjerenih, kakav je sffin bio, a dvojici mehUr-a domb.a. ne bi bilo dosta ni na jedan zub. - Vas dvojica ete ve eras meni na konak, a i tebi, Sujaga, i tebi, muhtaru, bi e drago da malo proMlin imo. Bezbeli e biti svakom i po kaika orbe i Enesaga se kao dijete zasmijao. eh Meco je znao ta to zna i "kaika orbe", a Tuturuzi nije bila draga ni ala kad se tako govorilo o jelu. Jelo je ozbiljna stvar. To je Boija blagodat, nimet, i s tim ne smije biti ale. A kakva mi je to kaika orbe, kad se ne bi zadramio ni s kev ijom orbe. Zato i ne ustade kad ostalo drutvo krenu za Enesagom. eh Meco se osvrnu i zovnu ga: - Avdija, ta je s tobom? to ne ide s nama?
113

- Nije me niko ni zvao. Ne u se ja sam nametati, jer od nametka nejma napretka! - Hajde, ulhlijo! U mlinu se dvaput govori. Pa kad mu se Tuturuza priblii, eh Meco mu htjede apnuti, ali kako mu je glas bio krupan, ispade da su ga svi uli: - Ti se boji da ne bude malo zahire ve eri. Ne zna ti sarajevske age kako do ekuju musafire. I po deset suda se izmijeni na sofri i kad im u akam bahne ku i, a sada ima jo dva sahata do akama. Nije ala Enesaga iga. On bi smio buljuk askera povesti ku i na jemek, a da mu ku na eljad ne znaju da e iko do i. A kad sjednu za sofru, svi se zasite ko bubanj. Enesaga se smjehuljio i smiljao kako da ih uzme na trehu. Smislio je do ku e ta treba uraditi, a onda uao u mutvak i naredio ta treba prirediti odmah, ta iza akama, a ta iza sijela. Istom tada je uao u ardak gostima i raspri ao se o sva emu, a nekad je dobro znao kako treba kome odrijeiti jezik. I u ige, kao i u ostalih aga, nestalo je kmetova, ali je opet ostalo poneto zemlje, desetak-petnaest dunuma, to nije zahvatio Zakon o agrarnoj reformi, a tu je zemlju opet davao na obradu bivim kmetovima, pa je s te zemlje imao neto prihoda, a glavno je bilo u Sarajevu, gdje je imao najamnih ku a i du ana u ariji koji su donosili rentu. Po ovome to mu je ostalo u Duhrima ne bi se mogao ni osoliti. Kako mu je drago bilo sijeliti, pozivao je i bive kmetove na sijelo, a i od starine se u ardaku klanjalo, pa bi se ardak napunio agama i bivim kmetovima a sadanjim slobodnim zemljoradnicima. Htio je jo pokazati seljacima muslimanima, ako su otile zemlje nije otiao stari beri et. Neka oni s aginske zemlje, koja je u gruntovnici na njih prela, jedu mandru i je men hljeb, kad ga imaju, a on e i njegovi musafiri jesti i masno i mesno, i slatko biberli, i sve opet kahvom zaliti.
114

Odmah im su gosti doli, iznesena im je limunada pa onda kahva. I seljaci su po eli prispijevati na kahvu, a to je za njih bilo i najvanije. ita uglavnom i bude, ali kahve se moglo malo kupiti. Trebalo je prodati vari ak ita pa kupiti aku kahve i pregrke e era, a i tako je pravljena kahva, "tanka" kao vodica, da samo zamirie pravom kahvom. A u age je bila kahva kahvom pa je vie vrijedio jedan gutljaj, nego itava dezva seoske kahve. Iza akama je prostrta bo a i na nju stavljena sinija, a onda je iznesen len er obarene ar na kojoj je bilo onoliko zape enih jaja koliko je bilo gostiju, Kruha je bilo obilato i jelo se utke, kako se i pristoji odraslim ljudima. Doma in je samo rekao "bujrum" i niko vie nije nita progovorio dok je trajalo jela u len eru. Kad je len er dignut sa sofre, doma in die ruke i naiareti eh Meci da u i dovu. - Na ovo se, Enesaga, ne moe rijet ni hamduli , a kamoli prou iti dovu i re i Elhamdulillah - zatr a se Tuturuza kao drijebe materi me u noge. - Zaboravio si ti, Avdija, rat i kad se jelo korijenje i kad su se uz kukuruz mljeli i okoti. - Jeo sam ja na fronti i gorih stvari, ama, u ur Bogu, sad nije rat. eh Meco smandrlja neto sebi u njedra, die se sinija i bo a, pokupie se na eti komadi kruha. Posjeda se okolo, po se ijama a kako bi ko iz sela dolazio, ako je stariji, sjedao je blie Sarajlijama, a mla i su sjedali po podu. Razgovor nije nikako mogao pote i, da jedan drugom otimlje rije i iz usta. Benetalo se o bivem ratu, o budu em ratu, ho e ga biti s kim e se ratovati. Ho e se opet napadati. Adeba, i je sada general Borojevi ? Mudrovalo se o svagdanjim
115

ratovima, a mira je bivalo samo pomalo. A i kad do e mir, kad se rodi, kad insan malo odahne duom, opet se ratuje s neimatinom, s boletinom, sa sudovima i advokatima, s bankama kamatama, sa umarima i filancima. ovjek ratuje sa enom, s djecom. Niti su djeca kao to su prije bila, niti su ene to su nekad bile, a ni muevi nisu kao to su nekad bili. - Eto, moje age, ovaj na muhtar je ratovao s dvije ene... - Ama, uti, Meak, avo te odnio! Ne zame i kavgu - upao je muhtar u razgovor, ali su drugi opet navalili na subau Meka da ispri a kako je to bilo. - A ovako je to bilo! U naeg muhtara je ena Fata, s kojom je lijep porod izrodio, a kona mu Hata obudovila ima dvije-tri godine, a mlada, zdrava, a bogme i lijepa, i na ti muhtar skrvio na nju. - uti, Meak, Bog te ubio! Ne govori kad nije nita bilo! - Pa ja ne u ni rije i rijet to nije bilo. - Govori ti, Meak - zagraja i mlado i staro. - Hele, Hata se svidjela naem muhtaru, a delija i jest, pa se pa joj on po e njoj javljati, pa sve okolo naokolo, dok ne eto ono s njom uradi. po e predlagati da joj doj , da - Ama, uti, Meak, grom te ubio! - Govori ti, subaa! Neka Sarajlije uju ta i kod nas bude! - Hata bogme potena ena. Udovica udOvi i, poteno ivi, ima i er na udaju, a nije kakva imanja, a s imanjem do e i bijes. Da je morebit kakav udovac da je zaprosi, pa i onda bi se promislila bi se udala, a ovako, nikako. Potena ena, obrazli, u Boga vjeruje, a on joj se jednako javlja i nasr e ko bak na kravu.
116

- Lijepo ti, Meak, lijepi svoga muhtara. Boe, da ti ne zaboravi! - E reci da nije ovako bilo! Hele, Bog ti dobro dao, po ne se Hata povjeravati Fati, biva muhtarevici. Tako i tako: muhtar nasr e na nju, a ona nije od toga posla. Fati ne bi u prvi kraj pravo, a onda se zdogovori s Hatom da ga, blva njega, naega muhtara, prevare. Smiljeno, u injeno. Kad se opet jednom muhtar natjerao na Hatu, ona pristala, ama ho e najprije da joj donese od parlaka papu e. Nove. Jes' da je na muhtar tvrd na pari - e reci mi, muhtaru, da nisi - ali pregorio troak za autobus u Sarajvo i u Kazazima kupio od parlaka papu e... Kad se muhtar vratio iz Sarajva, popolovio s Fatom ks tahan-halve, a pred akam, ko tokorsen, proao poslom kroz selo i navratio Hati. Rek'o joj da je donio papu e, a ona njemu rekla da iza jacije, kad se vas svijet smijeri, da joj doj pravo na samaluk. Neka ne i e pravo kroz selo, nego neka zaokolii oko itava sela, pa onda neka posigurno zna da e ona biti na samaluku. Neka nita ne govori, neka uradi to je naumio, pa njoj papu e, a onda opet oko sela pa ku i polajnak, ama ha, da niko ne osjeti. - E dosta, Meak; eto, sve si iskazao. Nita vie nejma za kazivanja. - Ja ne branim i ti da kae. Jo bi i bolje bilo. Ali sad ba dolazi ono glavno. Na dnu je slast. - Nikom nije drago svoju bruku kazivati, a ti, kad si ve zapo eo, i dovri. - I te ve eri, kako su se i zdogovorili, muhtar lego s Fatom u duek i tokorse zahrkao, a i Fata se ko zapuhala, ama, jemin bi u inio, da spava mrtvim snom. Muhtar je malo drmne, a ona hi haber, nita. Onda muhtar onako raspasan, u ga ama i koulji, s potpe enim opancima na nogama, a s papu ama od
117

parlaka u njedrima, pa oko sela oba i. im je muhtar izaao iz ku e, Fata prijekim putem pa na samaluk. Popri eka neko vrijeme dok i muhtar ispuza uz merdevine pa se svali na enu. Ona bilesi odrijeila u kur ne treba vie ni kazivati ta je bilo. - Trebo si i prije prestati kazivati - rui ga muhtar. - Ima stvari o kojima ne treba govoriti. - A ima ih koje ne treba raditi - dodaje Meak. - I sutradan muhtar sjedi na tronocu pred ku om, a Fata se vrza ispred muhtara pa ah u mutvak, ah u ku u, a na nogama joj nove novcate od parlaka papu e. - Otkud ti to? - pita je muhtar. - Pa ti mi donio iz Sarajva. - Kada? - Sino . Sino mi ji dao. U Hate na samaluku. - Pa zar si ono ti bila? - Ja ko je ako nisam ja! - Pa, pa... nisi nikad onako vatrena bila. - Ni ti meni! Sav se ardak trese od smijeha, iako su seljaci ovo otprije znali, a Enesagu suze oblile i cijede se do niz bradu. - A ti, muhtaru, re e da si kupio papu e u Kazazima. Taman si ih u mene kupio. IVIuhtar se zagledao u Tuturuzu: -Jesam Boga mi. I ti mi re e da nisu za selo od parlaka, nego mi 6.va druge. A ja ne htjedoh druk ije, nego kako mi je nare eno... - Pa je ti ao to ne oteferi i s Hatom nego s Fatom? - pita ga iga.

- Da ti pravo i poteno kaem, naletnik navr-.ti insana da uradi to ne bi ni stio. A kad sam vidio da je to bila moja doma ica, volim nego ita na svijetu to se ne ogrijeih. eh Meco istom do e do rije i i zagrmi: - Misli da nisi zgrijeio kad si se sast'o sa svojom enom! Jesi isto ko da si i s drugom enom zinaluk inio, jer ti nisi u taj trat mislio da je pod tobom tvoj halal, nego si mislio da tu u njivu ore. Za to e ti odgoriti u Dehennemu ko da si zinaluk inio, a i jesi. I sa svojom zakonitom enom se more zinaluk u initi, kad pomisli da je uza te tu a ena mjesto tvoga halala. Pokunji se muhtar, zabrinue se i drugi seljaci i Sarajlije, a u to se otvorie vrata i unese se sav pribor za ve eru. I po ee se redati jela jedno za drugim, ivahnu Tuturuza kad se uvjeri da je ona mlada ara s jajima bila samo da ljudi dobiju iti za pravom ve erom koja e se dugo probavljati, a jo dulje spominjati.

118

119

DVA JESIRA - TERS U OLOMUCU

Sutra ujutro dok su doru kovali, eh Meco i Tuturuza s doma inom, pogleda eho kroz pender i vidje sve bistro nebo isto, samo je jo pomalo bilo magle nad rijekom Lepenicom i vrbacima oko nje. - ta razgleda, eho? - pita ga doma in. - Gledam da nas ta ne sprije i na naem putu. Bojah se kie, kad ono, maallah, nebo ko dam. - Pa i da pada, dobar nam je krov; ne e prokisnuti. - Tebi fala ko starom dostu. - Samo jednu no i ho ete da idete? Asli vam se nije svidjelo? - Ne mere biti ljeve. Ti nama muslu da mi krenemo. I zai i nam od enske eljadi halala to su se namu ile oko ve ere i sad oko kahvMtij . - Ih, nije to nita. enske treba zaposliti u mutvaku da im svata ne naumpada. Kad malo rade, mogu puno o besposlicama misliti, a od besposlena miljenja do besposlena posla htjedoh rijet od bezobrazanja, do unaha nema ni pola koraka. eh Meco ustade, obu e binji, okrenu se oko sebe, a onda se sjeti da mu je tap dolje, pred basamacima. I Tuturuza strpa u arpelj svoj saz koji sino nije doao do izraaja, jer se nije moglo i pjevati uz tu e pri anje, a ni dok su pjeva u puna usta hrane. Upita doma ina kako bi bilo da samo udari uza saz, bez pjevanja, radi ali doma in nije bio kail da mu se ejtani vrzaju u ku i i oko ku e. Samo ih upita kuda e, kad ve ne e ostati u njega.
I ZO

- Idemo u Potkraj. - A kom ete u Potkraj? - Nikad se ne zna kome e se u i, ko e nas primiti. Imaju Hadibegi i, imaju Raidagi i a ima i moj ahbab Avdaga Kramarija. Najvolio bih Kramariji jer je i on ters kao i ja. - Nisi ti, eho, ters, ne do Bog, dok sam za se kae da si ters - prekide ga doma in. - Jesam, ja ta sam. Samo mi drugi ne smije u lice rijet. A Avdaga je od tersova. Slabo ga vidim i u Sarajvu, pa jeda budemo te sre e da ga ovdi najdemo. A ba ako ga ne bude, oti i emo Hadibegi u. A ako ni njega ne bude, od Raidagi 'i e biti barem dvoje-troje mukih, a enama hesaba nejma koliko ji ima. - Ima ih, ima - klima glavom iga. - ene su im vrijedne, radine, a koliko mukih ima, nije ni udo to vazda ima po jedan prepametan a jedan nepametan. - Vallahi, Enesaga, to ispade kao da ti nisi u dobru s komijama, a bogme ih ima dosta kolovanih i s lijepim ajlucima. - Bogme, eho, ja njih falim, a ako sam neto rek'o na jabanu, to je od starosti. Vallahi mi se neto ponekad u ini, kad sjedim s kojim ahbabom, da sam mu neto puno pri ao, pa kad on po e od mene, rekne mi: "Enesaga, ko da si neto ljut na me? Ne progovori sa mnom nijedne rije i." Ja mu reknem da sam itavo vrijeme govorio; jezik u usta nisam uvIa io, a onda on rekne: "Morebit, Boga mi, a meni se u inilo da spava sjede i." - Jah, moj Enesaga! to se rekne: "O starosti, najzadnje veselje!", dopunjava eh Meco. "Blago Tuturuzi! On je djeteturina prema nama." - A u onih gore - pokazuje Enesaga rukom neodre eno prema Paleu - zna ti njih - i palcem preko srednjaka pucketa. Misle, Boga mi, da su Kurejije, pa nikom ne daju svojih eri.
I 2. I

muterije nisu njihovi akrani. Pa jedna cura ostala usidjelica, a druga bila pametna pa pobjegla s momkom. Nisu se nikad pomirili sa zetom, to je, kako se rekne... - i nemo no se okrenu eh-Meci, a ni njega nije puno zanimalo pa osta igi duan rije . Avdaga upade da im obojici pomogne: - Neprilika. - Jah, jah. Neprilika. A ta ono htjedoh rijeti? - Haman si neto stio rijet o onoj usidjelici onih gore. - Neto sam drugo stio rijet pa premetnuh. A i o onoj curi, usidjelici, imalo bi se ta govoriti. HUda, nije sve pameti. Svaku ve er, pred spavanje, stane pred ogledao i po ne se duzeniti: bijeliti se i bakamiti, surmu podvla iti. Kad je ko uspita to se dogoni pred spavanje, ona vazda odgovori: "Ho u bogme; ako me moj momak usnije, nek sam mu lijepa." - Allah selamet! - uzdahnu eh Meco pa se opet zahvali doma inu na gospodskom do eku, a Enesaga im po e preporu ivati kako e prije i preko lepeni ke drvene uprije, kojoj je svaka druga podnica uruk, a i one izme u uruk tahti ne valjaju nita. Kad su se odmakli od sino njeg gostoprimca, Tuturuza se zasmij a: - Nikakva daska ne valja, a ja vidim kako preko nje prelaze i puna kola s konjskom zapregom. Pusti ti njega, Avdija! On bi stio da nas dvojica ostanemo u njega na konaku pa nam zato kudi most. Dosta nam je jedna no , jer su tebe Pai i zadrali dva dana vie nego to smo mislili ostati. A zna ti kakav je Kiseljak. Nikad se ne moe rijet: osta u toliko i toliko. Vazda smo ostali vie nego to smo htjeli. Na jaliji preko mosta bilo je dosta djece i besposlene mom adije, pa i curetaka bo om pokrivenih, a one koje su
I 22

nosile zar su izlazile iz avlije ekale su vrijeme oko i indije da se upute na Kiseljak koji je pun momaka i djevojaka, da se prohodaju po parkovima, da se napiju kiseljaka, da sjednu s rodbinom u ponekoj kafani gdje enskinje pije limunadu, kahvu griska rahatlokum, a doma ini igraju domine, karte, tavlu pripremaju mezetluke za akamluk. Iza igre, malo pred mrak, zapo inje se pijuckanjem rakije uz meze, a tu je potreban i pjeva i svira , a poneko voli bez ikakve pjesme, bez pri e, dok se jezik sam od sebe ne razvee. Matere i tetke okupljaju tada k eri i sestri ne - mukinju se nita ne zamjera - i treba pohitjeti da ne bi, ne do Bog, doma in doao ku i prije enskinja. Pa kad cure iz Potkraja vidjee da je doao Tuturuza, odustae od spremanja na Kiseljak, jer to god bude pjevao svirao ljepe je nego kad zapjevaju Varean, Lopardija moda SMa. Cure Hadibegi a i Raidagi a pitale su eh Mecu i Tuturuzu, ho e njima na jemek i konak, a bezbeli i na pjesmu, ali eh Meco okrenu Kramarijinoj ku i. - Aaah - za udi se Abida Raidagi a. - Bogme nemaju kud u Kramarije, na dva uturuma. Niti im ima ko zgotoviti zahiru ni duek prostrijeti. eh se ne obazrije, a Tuturuza se okrenu curi: - Do i u ja vama na sijelo kad se u Kramarije nema kome zapjevati. Cure se vratie na jaliju da se zdogovore bi ile na Kiseljak, da ostanu kod ku e. eh Meco dohvati za halku na vratima i kucnu, progulivi se: - Avdaga!
123

- ta je? - odazva se Tuturuza. osim rundova. A onda, tebe i ne zovem Avdagom. - Ima Ti si moj Avdija Avdo. - Vala, neto puno nas Avdulaha. Eto, odmah u Blauju ovarisasmo na jednog Avdulaha, pa i jo ji je bilo, pa i ovdje. - Ko kuca? - oglasi se pender. - Ko te se ne boji. - Hajde, ulazi, moj dostu - poznade Kramarija eh Mecu pa promoli glavu kroz prozor da se uvjeri. A glava mu crvena, crven vrat, crveni o ni kapci, crven fes, al-crven, kako jo nose dvojica-trojica Sarajlija. U oe gosti a na divhani ih do eka Kramarija i izgrli se sa ehom. - Pa, moj ehu! - Pa, moj Avdaga! - Jesi dobro, moj ehu? - Dobro je dok god je insan na nogama. A ti? Kako si ti? - Zaduha me davi, ali ne e dugo. im se izbistri hava, lake se prodie. Sjeli su u ardaku, a Avdaga se odmah smeo da im u ini i ram, da ih po asti kahvom, cigarom. - Ne, puimo, vala. Sjedi ti da se porazgovaramo, a nije potrebna ni kahva ni ita od jela. I ne puimo, pa ti sjedi da se gledamo. Moj Avdaga, nekad mi je drago da samo sjedim uz nekoga koga volim, da ga gledam, da oslukujem kako die, pa ne mora ni govoriti. - Ah bogme, moj ehu, da je dihati kako treba. Ko mlad ovjek prozeboh u jesirstvu pa, kako tad dobih zaduhu, nikad vie ne prodihah kako treba osim kad se ljeti
124

- Bogme, moj Avdaga, davno je to bilo! - A sje am se ko da je ju er bilo! - Daj nam, vjere ti, ispri aj kako je to bilo! Ja sam to od tebe slu'o, morebit i dva-tri puta, ali sad ispri aj da tvoj imenjak zapamti. Plaho je pa e kazivati i kad ne bude. - Ama ne znam oklen bih poo. Eto, ja sam se one godine oenio kad e vabo uni u Bosnu. ena mi ostala na tom doba kad nas pokupie u jesire. Da mi je bilo drago to zaratie na nas, nije, ali da sam se borio protiv vabe, nisam. to jes', jes'! Nisam ni puke omr io. Sutradan, prekosutradan kako pade Sarajvo, ko god iza e na sokak, vapski soldat fa a pa goni u Vasiljevu ba u. Pu ina ljeta, vru ina, ja u beznoj koulji, a preko koulje fermen. ohane akire na meni, firale na nogama, fes na glavi. Dotjerae i mene u Vasiljevu ba u, dogone iz svih mahala, sa svake strane. Boga mi, svijet zabrinut, ublijedio. ulo se da su neki nai muketani, neki objeeni. Sve eka kad e kojeg za vrat pa ga izvu i otolen i muketati. Vojnici ute, nita ne kazuju, samo kadgod opsuju, summe Boga, a mi sve gledamo kad e se rastvoriti zemlja i sova se u nju propuntati. A jok, nita. Nije Bog Arnaut pa da odma' kazni grjenika. Do tri- etiri dana izvedoe nas, posurija i hajde naprijed. Ne rekoh ti, vabo odmah prvi dan ujesirio i trojicu etvoricu Srbova, pa im rekoe da i u ku i, a oni ne edoe. Rekoe: "Ho emo s naim komijama. Ako su oni krivi i mi smo." I ne kedoe svojim ku arna, nego s nama u jesirstvo. Bogme, mu no. I e, ne zna kud e. Eto, da su nas muketali na ku nom pragu, ini mi se, lake bi nam bilo, a ovako, u tu em svijetu ostavismo kosti, eh, muka i po. Iza osmo iz Sarajva, pa carskom dadom na Kiseljak, te tu
125

no imo prvu no . Na Kiseljaku dosta hanova pa preno ismo pod krovom, a odatle, brate, svakako. Bivalo je spavanja i na ravni, a najvie izme u sela, da se ne bi ko u rao i izvuko. Morebit da bi mog'o sve konake nabrojati: Busova a, Zenica, ep e, Maglaj, Doboj, Modri a, Derventa i Bosanski Brod. Bivalo je ponegdje da i kia pane, pa se insan skvasi ko sun er, ali zar pusta mladost pa se odmah na insanu osui. Hrane je vala bilo. i god je bilo zastajanja da se odmorimo, hrana nas je ekala. Ali nije se jelo u slast, jer kad je insan u brizi, nema lezzeta u zahiri. A bilo je i mesa i hljeba. U Brodu nas utrpaju u la u pa hajd', hajd' i danju i no u, natrpani i nabijeni ko hajvan, niza Savu, pa onda uz Dunav do Be a. Izvelo nas iz la e i dovelo nas na taciju. Maina stoji, prazni vagoni ekaju, ali nam ne daju uni i. Mili Allahu, vabe se iskupile, muko-ensko, sve to gleda ko da smo, Boga mi, rogati. Bogme se ponekom i prituilo poradi sebe, a kako e se, brate, raspasati pred vabama. Kad bude i vabo, insan je. Tu nam iznesoe pune kazane pirin eva pilava da jedemo, jer se u Be u ulo da mi muslimani volimo pilav. Bog ti dobro dao, tu mi sjednemo u vagone, pa kad krenue, mili Boe, nije druk ije nego leti ko zvijezda nebeska. Putovasmo no i dan i dodosmo u Olomuc. To ti je velika tvr ava. Kau, najve a tvr ava u monarhiji. Bilo je i poginulih putem. Jedan je ispo iz la e i uduio se. to je dolo ivo smjestie nas u kasarnu, bogme i kreveta imamo, ama hi moramo izjutra ure ivati. A to je enski posao. Privikosmo se i na to. Hrana potanka. Nejma naih eva.ba i pita. Sve nekakve, ne daj se Boe ogrijeiti, orbice, ama ko sudna. voda. Nekakve nam i poslove prona oe: cijepati drva, guliti
12.6

kumpijere za kuhinju, rezati kupus - a u njih ti je glavna zahira kupus i kumpijeri. Hljeba se malo jede. Pa onda nam dadoe da prenosimo s jednog kraja lagera na drugi nekakve cigle pa da ih slaemo, a onda do nekoliko dana prenositi ih na drugi kraj. Tako opet nekakvu japiju, nekakve tahte prenijeti preko itava lagera. A sve nekakve debele ko podnice, pa poteko, a i ulja rame, ako je na ramenu nosi. Ovdje u vam ispri ati jednu malo smijenu, a vala i sramotnu stvar. Umorio se ja prenose i daske po logoru, a onda sjeo na jednu da se odmorim. Do e jedan ofincir, asli je eh, pa e mi: "Bonjak daj to prkno, nosi tam, pa tam..." pa pokazuje rukom po logoru. Ja jednako utim, dok on dreknu na me: "Turek, daj to prkno!" - "Ama, uje ti, pasji sine, ne budi ovdje nikom re eno. Nisam ja dajguz. Da mu pas mater!..." Neko u blizini od naih pa mi re e da on, ofincir, ne trai, s oprotenjem, gujice. Zna, neki mla i su plaho brzo nau ili eki govoriti, a ja sam vazda bio tutkun za jezike, pa krivo shvatio. Upamtio onaj ofincir mene, a do jedan mjesec, mjesec i po, po e nam onaj isti ofincir kazivati ders. I on misli da je nau io na jezik, a i mi mislimo da smo se pomalo uputili u eki jezik. Zbijemo se u jednu veliku dvoranu i sjedimo, a on malo izvien pa nam toma i o dravama, o carevima i kraljevima, ama mu jezik udrobljen, karma-kariik. Dri nas tako po jedan sahat-dva, govori nam neto to on misli da je vano, a nae misli odbjegle u Sarajvo. ta je bilo s naim uku anima, kako deveraju, jesu nam ku e prazne, ko ima djecu imaju mu djeca jesti, ko ima ive roditelje ta oni rade, bihuzi.- ji vabe? A bogme, ko je bio kao ja, istom oenjen, mlad ja, mlada ona, i na um ne pada mi nita nego ona stvar. Grdna rano, ima je ko odbraniti ako joj ko na obraz nasrne? Morebit se i preudala, a morebit uva poteno svoj obraz.
127

Broji insan na prste mjesece i dane, je ovo rodila koliko ima vakta do rodiva. A onaj ofincir melje melje i na kraju pita: "Je ovako, moji Bonjaki?" A Bonjaci savili ije, oklempili ui, pa vi u: "Tako je, tako je. Ofinciru drago to ga tako sluaju, a ja se dignem pa iz svega glasa dreknem: - Nije tako. Oficir se smete pa se okrene meni: - A co to nije take? - E eto, nije. Tri mjeseca je kako smo doli ovamo, a nita ne znamo za nae uku ane. Ne piu nam kako su. - A kako e vam pisati kad ne znaju? Vas je Turska drala neuke. Nije vam dala kole. A na car, kad spomenu cara, idnu se, klepnu kundurom o kunduru, salutira, pa nastavi, njegovo carsko i kraljevsko apostolsko veli anstvo Franjo Josip Prvi brine se o svima svojim narodima. Tako e i Bonjaki biti kulturni, bogati, sretni. - Ono ti u kosti - ja rekoh, a on ne razumjede. Oni to su bili blie meni nasmijae se. - Kako se ti zove? - pita oficir. - Avdaga Kramarija. Oficir zapisa neto u tefter. Ders se zavri i mi odosmo na ru ak pa u dvoranu. Malo stariji ljudi, a im su stariji misle da su i pametniji, po ee me ruiti: - to zabada trn u zdravu nogu?
55

- Morebit su nas htjeli pustiti ku ama, a sad e nas zadrati jo koji vakat! - to ti smeta to e mu re i - "Tako je" kad neto toma i? Njemu bi bilo drago, a mi znamo ta smo, kako smo i ta mislimo. - E ja ne u da onomonjemu bude drago. Neka ga makar neko naezijjeti - velim ja. - Naezijjeti e ti sama sebe, a njemu ne e nauditi. I tako svaki dan nam oficir kazuje ders, mi ga sluamo, ve ina vi e: Tako je, a nekolicina, sa mnom viknu: Nije tako. Ofincir ji pie u svoj tefter. Boga mi, vidim i ja da nije pametno to radim, jer i druge zapisuje, a da su s ostalima ne bi ih zapisivao. Ost'o bi' ja sam. A ako bude razdvajanja, ja im do em kao nekakav vo a, pa e grijeh pasti meni na glavu. A kad ja sam poskradam sa svoje pameti, s'am pao sam se ubio. A ne mogu nikako sebi da priznam da sam skrivio. Kad vidim da neto nije pravo, ne mogu da hrabro ne reknem to mislim, a onda me malo ufati strah, ali: kad prde, ne stite. Pro e opet nekoliko dana, ofincir toma i, jesiri vi u: "Tako je." Ja utim, a ute i drugi koji su uza me. Ali opet se neto nekad u meni upoprije i pa ne mogu ne samo vikati "Tako je" nego ne mogu ni utjeti, nego dreknem: Nije tako! Jednog dana do e ofincir i neki vojnici donesoe tri goleme slike. Kolik' insani. Na jednoj je nekakav ko veliki ofincir, izvuko sablju, bel im ho e da se bije. Na drugoj opet jedan elavac, razbrijan brad , dri ehadet-prst desne ruke na elu - ko neto se zamislio - a na tre oj jedan musloman, Tur in, u akirama, uvuko kroz muhliju aku u akire, bezbeli neto devera" oko avr tlerije, a drugom rukom dri somun i zagrizo ga zubima. Oficir se izmako pa tapom pokazuje:
129

118

- Ovaj to je izvuko sablju iz korica jest ruski car. On ho e samo da se bije, da osvaja zemlje, da gazi narode... Ovaj to dri u ustima hljeb, a drugom rukom timari urak, to je jedno svinja, koji misli samo na deranje i na kurvanje... A ovo je njegovo carsko i kraljevsko apostolsko veli anstvo, na premilostivi vladar, Franc Josip Prvi... (ja u sebi pomislih: da Bog da bio posljednji!) koji samo misli kako e dobro biti njegovim narodima. - Tako je, viknue oni mehkii, ama nisu ba plaho naglas. U meni sve uskipilo. Kurv sin, naem halifi kae da je "jedno svinja", da je deronja i kurvar. - Nije tako - dreknuh ja koliko mi grlo donosi. - Ja kako je, Avdija Karamarija? - Vidi kurve sina! Jo me naziva i Karamarijom - mislim se ja. - Prije svega, ja nisam Avdija nego Avdaga, a nisam ni KaraMarija, nego sam Kramarija iz Sarajva, iz Kadijine mahale, s ku om odmah kod Pribjegnute damije. - No, no, to nije pravo kako sam ja tuma io? - Prije svega, pitanje je je onaki na sultan? A ako jest onda on ovako kae: "Tako mi ovog nimeta to ga drim u ustima greba u vas obojicu... (Ja sam mjesto ovoga, ajptur sujlemek, greba u, rek'o upravo kako se i rekne, ali me stid re i to pred ehom, a i pred mojim adeom, makar bio i mla i.) Pa kad im sultan to re e, ruski car, ako je to ba on, potego sablju da se bije, ne da gujice, a ovaj va car misli se bi dao, ne bi I'dao. Olaka mi na srcu to mu rekoh. Svijet se usa inio, neko ni rije i, a svi bi se smijali da
13 0

Ofincir izajde, vojnik odnese slike i ni na kom nita. Sutra do e naredba da se pletu kao nekakvi otira i od slame za noge, kao debele hasure. Nita u jesirstvu ne zna ta e biti i kako e biti. Do dva-tri dana razdvojie nas. Prozvae sve one koji su vikali "Tako je", da se spreme da idu ku i. A ta e spremiti? U najve oj vrelini ljeta doli ovamo, ci -mraz kad se ide ku i, a na svima ljetna odje a. Drago mi, brate, to idu, to se kutarisae jesirstva, a steglo mi se srce to i ja ne idem. Valja jo ostati u tu em svijetu, i to u jesirstvu, dokle kako I drugi zabrinuti, a meni dvostruko teko: hem ja ne idem, drugi ne idu kojima sam ja bio sebeb da se protive ofincirovu solenju pameti. Da me nije stid, zaplakao bih. Guta mi se skupila ev' ovdi, dah mi staje. Za dan-dva odoe. Ne mogosmo se ni halaliti s njima, a svaki od njih ponio po jednu onu slamnu pIetenicu. I da vam ne duljim, ostasmo iza njih podosta. Napunismo u Olomucu dobru godinu dana. Jednog ljemog dana rekoe i nama da se spremimo. Sjedosmo u mainu pa do Slavonskog Broda. Kad tamo, i u Bosni prohodala maina. Nije ba krupna i prostrana kao ona preko Save i nije do Sarajva, ali jes' do Zenice, a od Zenice do Sarajva dodosmo za tri dana, pjeice. I eto, spalo nas je na trojicu- etvoricu za ovo pedesetak godina. I koji sam ja ters, nikad ne progovorih ni s jednim od jesira koji su prije mene doli ku i. Nisam im nikako mog'o oprostiti to su sve aminali kako su im starjeine govorile kad su bile u pravu i kad su nehak govorile. Zautio je Avdaga. Slua i su ga paIjivo sluali i zanijemili od njegovih dogodovtina.
131

- Zna ta je Avdaga? Junak si bio kad si hak branio, ali, ja mislim da bi se trebao pomiriti s ovom dvojicom-trojicom: Alijagom eljom, njegovim adeom Hadomerovi em i Vejsilagom Terovi em. Halaliti se s njima, jer ne zna se ko e prije, a svi ste preli sedamdesetu. Kramarija je othukivao od duga govora, a bio je zate en i eh-Mecinim prijedlogom. To se ne moe odjednom prelomiti preko koljena. - Ja ne bih, eho, od sebe; ali kad ti veli, moglo bi se prvom zgodom kad se susretnemo. A moemo, koliko je sutra, s Terovi em, jer on je tu, u blizini, sahat hoda. U svom ardaku na Kiseljaku... Ali dok prespavamo! Pametnije je jutro od ve eri.

MEHKI

Ve era je bila potanka: samo asa orbe i koman.- kljukua. Kramarija se ispri avao eh-Meci to nema ta vie, jer je i doma ica ostarila i onemo ala, a ovo joj je najlake na initi. - Grohnulo se, moj eho! Ne bih alio troka, ali nejma ko uraditi ja pomo i. A ja nita ne umijem osim to proliti, prosuti, prevrnuti. Sve mi zapinje za ruke, za prste. Tuturuza malo zaloi pa ustade iza sofre: - Ja u u Raidagi a na sijelo. Bi e malo algije, malo pjevanja, a ako se ostane za dulje, ja u i preno iti u njih, pa emo sutra nastaviti. - Inallah! Cure su se obradovale kad su ugledale Tuturuzu, a nije bilo mrsko ni sredovje nim pa ni starijim enama. A dolo je i seoske mom adije i cura pa se pjevalo do neko doba no i. Nadmetali su se i pojedinci i skupovi, a Tuturuza ih je sve nadmaivao, pa kad bi dovrio koju pjesmu, uutjeli bi seljaci pa i gradska mla arija, jer je teko biti nad majstorom majstor. Tuturuzu su zovnuli iza jacije da malo ta prismo i, "nije bogzna ta; samo da se zlrami" - govorile su cure, a jela je bilo i toliko i takvog da je moglo biti da su bila i trojica eh Meca, a kamoli to ni onog jednog nije bilo.

13 2.

13 3

Pjevalo se i sviralo, pa i poigralo u ardaku, da se sve treslo. Malo im je bilo pjesme - ko pusta mladost - da bi budni i zoru do ekali, ali valja se i odmoriti pa je Tuturuzi prostrto kao to se lohusi prostire da bolje spava i da se odmori. Nije bio eho s njim u sobi pa je Tuturuza odspavao do kahvaltije. Kad se probudio, vidio je da ga je sunce zapljusnulo na postelji, da je prespao ffini sabah, ali mu je bilo lake to ga eh Meco ne rui, a sigurno se ne bi desilo da prespi da je eho bio s njim u sobi. Zastavljali su ga da ostane jo koji dan, a on se branio da ne smije eha ostaviti: "Kud on tud i ja. Vidje emo se i u emo se na Kiseljaku." Tuturuza se svratio po eh Mecu u Kramarije, a eho je ve bio nestrpljiv jer je ra unao da je i Tuturuza ustao kao i on. - Ho e i ti, Avdaga, s nama na Kiseljak? Ko to smo sino zborili. - S vama ne mogu. Valja meni mog halala namijeriti, a ja u, s Boijom pomo i, pred podne, pa u vas na i. - Mi emo pravo Terovi u. - Ja u se smisliti, a vjerujem da u i ja okrenuti Vejsilagi. Krenuli su; za njima su krenule dievoja ke i moma ke o i, a i dje urlija se natisla za njima kao povorka pratilaca. - Hajte, djeco, ku i! Pomozite svojim materama. Nismo mi ni pehlivani ni sojtarije da za nama pristajete. Hajcr! Ali djeca kao djeca opet su ila za njima, samo je bio malo ve i razmak izme u njih i gostiju. eh Meco je osjetio da su im djeca za petama pa se okrenu i zaprijeti im svojom sohom. Mora da se djeci pri injao straan pa se razbjeae kud koje.
13 4

Preli su preko mosta i izali na glavnu dadu na desnoj obali Lepenice. Bila je ljetna vru ina, a kraj ceste nigdje hlada. - Da se spustimo malo Lepenici. Ima dosta vremena do akama. - Jok. Treba prije podne do i Vejsilagi da enskinje mogne zgotoviti ru ak. - Vala, ja sam sino ovriso na i ram u Raidagi a da mi moe do sutra biti. - A ja sam, s tobom zajedno, bio na kljukui, ba kao da sam bio ku i. Ukazao se Mutapov han i pred njim autobus, a svijet iz njega izaao i gleda kako ofer s kondukterom krpi gumu. Autobus je poao iz Sarajeva u Fojnicu pun putnika, a i galerija je bila natovarena vre ama, sepetima, koferima. ak je bio i namjetaj koji nosi mffida kao miraz. Hercegovka je, a mladoenja Fojni anin. Sve je to za as razabrao Tuturuza, a kondukter Atif Mutap je objanjavao da je ova sadanja krplja ina istom tre a otkako su poli od Landesbanke. Onda je po eo dirati Hercegovku, kako je ona iz nekakva zaba ena sela gdje nema ni drva ni vode, a ovdje e joj voda iz o iju te i, a drva e sama za njom letjeti. MUda se smijala: -Nosi te ava', nesritni e! Da su ti dobre gume, ne bi ov'liko puta pucale. - E bogme, mUda! Kad gume pucaju, onda se i dica ra aju. Nekome se i urilo da to prije do e do odredita, ali nitko nije bio suvie nestrpljiv. To ak je napokon smjeten i Atif je zvao putnike da ulaze. Iako je autobus bio prepun, nudio je svjetske putnike da u u:
13 5

- Ho ete vas trojica u autobus? - pitao je eh-Mecu i Tuturuzu. - A ko ti je tre i? - Vas dvojica ste kolik tri druga, a ehova soha kao ustreeljak. - Da u ja tebi sohu po le ima, edepsuze - ljutio se eh Meco i sam sebi poluglasno spustio u njedra: - Stara vu ina pasja maskara. Autobus je zastenjao i krenuo, a praina se dizala za njim i jo je dugo lebdjela u zraku. Preli su ponovo preko mosta na lijevu obalu Lepenice. Manje od kilometra je bilo do Osmanova hana, gdje se Kreev ica uljevala u Lepenicu. Taj han i nije bio nikakav han. Ostalo mu samo ime. Bila je to kafana nad Kreev icom koja je i zimi plitka, ali je u njoj debela hladovina, to zbog vode koja protje e ispod nje, to zbog prozora mjesto zidova. Kafana radi kratko vrijeme, kad su vru ine, a kad pro e sezona lije enja - srpanj i kolovoz zakupac pokupi kahveno su e i od kafane ostanu drvene sohe zakopane duboko u korito rje ice, drveni krov i pod i etiri debela stuba to dre krov, upravo kao kostur krepale kobile. Bilo je pred podne i u kafani je bilo nekoliko Sarajlija, koji lije e eludac kiselja kom vodom, a pred ru ak "obore" nekoliko fi eva radi otvaranja apetita, pa onda ru a u Petrovi a u Pui a, a ko je doao sa enom i djecom i odsjeo u uvinu Ali ke hanu i zauzeo sobu za dvije tri sedmice mjesec, tu ena kuha kao to je i u Sarajevu kuhala. Iza ru ka se odspava ko je mladi, ide na Lepenicu, na Fojnicu na Sastavke, kupa se hladuje. Pred ve er po inju mladi i i oenjeni ljudi akamlu iti, a poneko ko ne kulanie alkohol, ode u damiju koja se sezonski otvara, a i zimi se u njoj klanja duma.
13 6

Neke Sarajlije imaju od starina izlazne ku e na Kiseljaku koje su odmor doma inu a tamnica doma ici, jer musafiri vazda "padaju" i ne samo na jemek nego i na konak. Dolaze i zato to nekad u zimi doma in doma ica reknu nekom prijatelju prijateljici mimohod, tek da se neto rekne: "A kamo vas ljetos nama na KiseljM(?" pa oni po utljaju djecu i slukinju, a ponesu zembilje vo a i zel ni jer toga slabo bude na Kiseljaku, a mesa ima vazda na izbor. Donesu i dva-tri zvrka pite, to nisu mogli pojesti u putu, i dva-tri peksimeta paprenika za bijele kahve, i indijue, a odsjednu dva-tri dana, pa i cijelu heftu. Tako je drutvo iz kafane odmah poznalo Tuturuzu pa jedan iza e i zovnu: - Avdaga, hajde ovamo! - ehu, zovu nas. - Tebe zovu. Vidi da su ukvasili. Ja odoh svome Vejsilagi. - Do i u i ja dok vidim to me zovu. - Zna se to te zovu. Avdaga se svrati u kafanu i odmah gosti ivnue. - Eh, neka te, Avdaga. Nema te e ne do e. - Nije tako, Beire. Nema Avdage u itavom Sarajvu. - Pa i nejma kad je na Kisejaku. - E nisam ja to stio rijet. Nejma ovakvog majstora sazlije i pjeva a ko to je Avdaga. Tuturuzi je godila pohvala, ali on je htio i svoj zanat ista i. - Ostavite vi moj saz i moje pjesme! Do ite vi meni u kazaze pa kupite po ift papu a. Ja ivim od svog zanata, a ovo je danguba. Ali, eto, drago mi zapjevati, drago mi i zasvirati, samo ne volim kad se ljudi po nu opijati. 13 7

kazivati! Deder ti - De, Boga ti, Avdaga, nemoj nam sad naduzeni saz, malo zapjevaj to je tebi drago, a ne e ti biti daba. - Nije meni stalo do novaca, iako ih ja nikad nejmam. Ja sam protokolirana firma. U Sarajvu nas imaju trojica protokoliranih papu ara, a puno Sarajvo papu ara. Ima ko me u vama da se ne boji ene? Beir koji je stajao na nogama, iz ista mira, sloi se na pod. - Ah, moj Avdaga! im spomenu enu, meni se podsjekoe noge. Bezbrian smijeh se prosu kao erdan kad mu se izan a konac i dozva pjesmu. Pjesma dozva rakiju, rakija dvosmislene rije i preko zalogaja - manje zalogaja, vie rakije - a slijedilo je ruganje pa onda i vrije anje. Tuturuza je izvukao iz zalihe pjesmu o Mori ima radi mladog Mori a koji je prvi put doao s drutvom starijih na Kiseljak, pa ga je pjesma i uzdigla i rasplakala, kad mati moli dizdar-agu da joj pokloni barem jednog sina, on ih obojicu zadavi i prepu e materino srce. - Jesu junaci - tuma io je jedan iz drutva - ama im pae dohakae. - Grdna rano, stara n'ffilo - zasuzi i drugi slua . - Deder, Avdaga, promijeni pjesmu, dok nismo svi proplakali. Tuturuza za as po e pjesmu o mednoj rosi, koja je zimovala u djevojke pod bij elim vratom, e se niu biser i dukati, a kad se obazrije na cestu i ugleda adea Kramariju kako se potapa, pretre pjesmu, zadije terzijan pod ice na kutli i sko i kao mladi . - ta je, Avdaga? Kud se die? Najprije nas rasplaka, pa nam drugom pjesmom otra suze, a sad nekud nakastio da nas ostavi. Deder nam togod jo veselije!
13 8

- Veselite se vi sami, a ja odoh sa svojim adeom u Kiseljak. Tuturuza strpa saz u arpelj i krenu prema Kramariji. - Eh, i ti je eh? - Otiao je Vejsilagi. - Evo i ja odlu io. Hajdemo. Kratko su ili cestom, a onda sa oe niza stepenice u Mari inu ba u, od koje je jedan dio pretvoren u ljetnu kafanu. Bilo je desetak stolova sklepanih od dasaka, a i klupe su bile od dasaka. Kahvodak je bio u improviziranoj upi, gdje se moglo i skloniti nekoliko gostiju ako kia iznenada pljusne, a i Varean je tu ve er pjevao uz emane. Dio njive do Mari ine ba e iznajmio je sarajevski aga Topalovi i podigao velik ator, a u njemu je nastro sijena po kojem su prostrti ilimi, a na njima dueci i u kraju smotani jorgani i jastuci. Na velikoj mangali se raspali drveni umur kad se treba to skuhati. Mangala se raspali vani, a ako udari pljusak, samo se unese pod ador. Kraj same Lepenice je podignuta hala od novih dasaka, a bardaci iz Vinjice se kupe prvi dan ha se do e: jedan za kiseljak za pitje, a drugi za Kroz Mari inu ba u pro oe Tuturuza i Kramarija, a kad Varean ugleda Tuturuzu sakri se za kahvodak. Prije oe preko pje anog mosta u park. U hladu borova, bukava i topola stajao je mramorni spomenik austrijskim vojnicima koji su poginuli u borbama s Bonjacima od Busova e do Kiseljaka i ovdje sahranjeni. - Jah. i ji je smrt dovela? - promrlja Kramarija. - Pedeset i vie godina lee oni ovdje, a Avdaga Kramarija prolazi kraj njih iv i zdrav. - iv jesam, a zdrav... Da Bog da mi dumanin bio ovako zdrav!
1 39

Prejahali su preko ograde koja dijeli park od Terovi a njive i ku e. Kukuruz je bio visok, a ardak Terovi a na koja se penjala prema Paleu. Na prozorima ardaka vidjele su se dvije bradate glave okrenute jedna prema drugoj. Na jednoj je ehovski kauk, na drugoj fes s hadijskom ahmedijom. im su ih ugledali Vejsilaga je str ao niza stepenice i preko avlije pa otvorio irom vrata: - Hodite, dobri ljudi! Hodi, moj dostu! I obojica su trunili suze koje su same navrle. I stid ih je bilo to pla u, a znali su da star ovjek pusti suzu a da i ne zna kako i zato. Grlili su se i oslanjali se jedan na drugog, a Tuturuza zastao na avliji, ne znaju i kud bi i to bi. Njemu suze nisu bile drage, pa makar ih i od veselja pustio. Kad su uli u ku u, doma in se sjetio da je jo neko bio u avliji, ali on je bio bi-haber od svega kad je ugledao Kramariju. -Avdaga, ko ono bi s tobom u avliji? Ja se izgubih od dragosti pa i ne ponudih ojka da uni&. - Uni i e on i sam. I on je Avdaga, samo je vie za mladi ko drutvo nego za starce. Ono je Avdaga Tuturuza, papudija i mehur svira i pjeva . Ali on ne e nas smetati. Vie voli kupovati nego prodavati. Drae mu je, j"ni, uti koju pametnu nego prosuti budalastu. Tuturuza je razumio to se doma in ne obazire na nj kad je ugledao svog jarana i supatnika, s kojim nije govorio pedeset i kusur godina, pa je, nakon kratka oklijevanja, preao preko avlije i uniao u ku u. Posjedali su po minderu u ardaku i zapo injali govor kao kad dijete progovara, pa mu mati razumije i ono to nije reklo.
140

Uniao je topalast mom i u ardak: - IW3o, majka e se kahva piti ete ru ati pa onda kahvu piti. - ta veli moj Avdaga? Tuturuza zazinu da neto rekne, a eh Meco ga prekine: - Ne pita se ti, herif jedan, nego veliki Avdaga. Tuturuza se pokunji, a Kramarija ga uze u zatitu: - Starijeg je glad, mla eg e . - Biva, da se jede - protuma i Vejsilaga i mom i iza e iz ardaka i za tren oka se vrati s bo om, sinijom i kaikama. Jela su dolazila kako je red: najaprije orba, pa evab s tiritom, zeljanica, pa dolma u paprike, mlade tikvice i domate. eh Meco spusti kaiku. - ta je, ehu? Kad se prije zasiti? Ja samo ne volim sakriveno meso. Ja ra unam da ima mesa kad se na vrhu pe e, u komadima, kako je ovo odnedavno na kostima. Ono to se isjeca ozuhurilo, kad se samelje, to je za uturume koji nemaju nijednog zuba u vilici. - Pa da vratimo evab na siniju? - Nemoj se aliti! Znam ja da jo ima nena etih sahana. - Eh da je ovako bilo u Olomucu barem jednom u mjesecu spomenu Kramarija jesirstvo. - Nego ru ku kapusta, ve eri brambori, a ako su ru ku brambori, ve eri je kapusta. - Vjere ti, ta ti je to? - pita ga Meco. - Oni reknu kapusta kupusu, a kumpijerima brambori. - Od kupusa se deblja - ubaci se Tuturuza u razgovor. -Jest kad se na nj natovari meso, pa prko suho. Da se od sama kupusa deblja, zec bi bio ko bik - zavri eh Meco.
141

Ali svi su se zasitili i to se kasnije iznijelo na sofru samo se okusilo po zalogaj-dva nije ni dotaknuto. Oprane su ruke, sofra se digla a kahva se unijela na mangali. Momak je dvorio i to io kahvu u fildane. Neko je pio gorku, neko je griskao kocku i zalijevao je gorkom kahvom, dok se ne ot epi pri a. -Ja sam, vala, Vejsilaga, doao mahsus da se halalimo. Pola vijeka i vie nismo progovorili jedan s drugim, a to je rijet i tri etvrtine etiri petine ljudskog vijeka. Dok sam bio mla i niko mi nije smio spomenuti moju huju, a ja sam i onda znao da sam ters. - Ama kakav ters? - rui ga Vejsilaga. - Ti si, brate, onamo bio junak. Ti bi reko to 11'ss nijedan nije smio rijet. I ti si izao iz jesirstva ista obraza. Ako je ko sramotan, to smo bili mi koji smo aminali. Mi mehkii. Ti si bio ko onaj orah to mu reknu pa i kad ga razbije, ne mere svu onu rijezgu izvu i iz njega. Ostane jo u ljupini komadi a rijezge da bi je moro iglom eprkati. - E, dina ti, reci mi kako vam je bilo kad vas rastavie od nas i kad po oste? - Ni sada ti ne bih umio rijet, a i onda su nam se srca cijepala to ostadoste iza nas. Veselimo se u dui to i emo ku i, a tuga nas obavila to vi ostajete. I da je zato? Ja znam da ti nisi ni omr io puke pa ostade u jesirstvu, a ja sam puco na vapsku vojsku, u gomili, i bezbeli je koji vojnik zaglavio od moje puke, a mene pustie. Ali, kad se nada i vjeruje da su muke prestale, istom onda uvidi da nije tako. Zima je bila kad smo poli iz Olomuca, srce puca, a mi u onom, u em smo se zatekli kad su nas ujesirili. Ono to smo od slame pleli, ono nam je sluilo da sjedimo na onome u maini, jer smo se vozili u hajvanskim vagonima, pa od poda bi bio led da nije bilo one hasure. Sre om
142

spaavale su nas ohane suknene akire, a pasove smo otpasivali pa se omotavali po tankim rebrima. I dobro je bilo dok smo doli do Broda. A onda pjee. Negdje se no ilo u hanu, na samaluku, a nekad i kraj ceste u umi uza umu. Nalomi drva sakupi suharaka pa loi vatru, sjedi na onu hasuru i grij se. Kad te uhvati drijem, sloi se na onoj hasuri, pa s jedne strane gori, s druge se mrzne i svu no se vrti ko i. I vojnici se pate ko i mi, a ponekad se i me u njima najde ovjek pa skine kabanicu i dadne ti je da se malo ogrije. Imali smo bogme i desetak mrtvih. Smrzne se ovjek i samo mu denazu klanjamo, malo raskopamo zemlju i zatrpamo ga bez naslona i bez talkina. - A kako je bilo s hranom? - pita Kramarija. - Sve se znalo dokle e se do i u podne, dokle do mraka, i kazani su nas ekali, i hljeb. Gladno se nije bilo. - A kako vas je svijet susretao? - Malo smo svijeta i vi ali. Rijetka sela, ratrkana, hodi po sahat-dva ne sretne iva ovjeka. A onda i svijet ustraen. Ne smije ni od koga nita traiti ni s kim progovoriti. Para nejma da ta kupi, osim ako se nije uz koga trefila turska lira j kaj ima, a ona nije ni za turskog vakta valjala... Napatili smo se, isprozebali, vaice nam se pojavile na nogama, a hitjeli smo i to nas srce vu e ku ama i to su nas gonili. Zapesinili smo se, bogme i zauljivili, ali znali smo: ko iv ku i dojde da e se i o istiti i urahatiti, a bogme i za pos'o prifatiti jer valja eljad i6ru initi. Nita mi nismo znali za ona etiri mjeseca ta se deava u Bosni, pogotovo u Sarajevu. A ha smo doli u lager i u njemu prino ili, a sutra nas pustili ku ama, kad usmo ezane, odmah znadosmo da ima Najdoh na domu sve ivo i zdravo. Nisu se napatili ni im, osim to mene nije bilo kod ku e, a za dva-tri dana odoh u
14- 3

du an. Kad arija radi ko da nita nije bilo. Samo susretne pokojeg vojnika, pokojeg vabu, na njemu tijesne haljine, na glavi visoka crna kapa ko sulunar, a na ajnik musloman, i u policiji ima pokoji musloman, muhtari, bamuhtari, muftija, kadije, medrese, ama haman sve kako je i bilo, samo nejma serbestva. uje se: poneko prebjego u Tursku, u Sandak, a neko i dalje, u Selanik Anadol. I ja se mislim: bi' ne bi' Nigdi nejma o dra i somuna, svugdi valja raditi eto, ja ostadoh... E, de nam sada, Avdaga, ti kazuj kako je vama bilo koji ostadoste u Olomucu? - Sino sam pri ao ehu i Avdagi, a ukratko da ti reknem, i nama je bila velika tegoba, ali kad do osmo ku i i saznadosmo da je dosta ljudi koji su ranije ko to si i ti otio, pomrlo putem, razbolilo se i kod ku e tuhinjalo, vidjesmo da smo i jedni i drugi poskradali. Jedni su bili kra e u jesirstvu, bili su pametniji pa su slijegali ramenima i bili mehkii, ali su neki od njih u putu zaglavili, dok su drugi bili dulje u jesirstvu, manje su se napatili prijevozom i nije nijedan osto ni u putu ni u Olomucu, a dua mu je bila rahat to je nekad vabi prkosio, to haman izlazi na jedno. Najalivije nam je bilo to nam prolaze dume, Bajrami, Mevlud, ramazan... A da mi je onda bila sadanja pamet, utio bih i ja i slijegao ramenima. - A ja bih, da mi je onda bila sadanja pamet, onako radio i govorio kao to si ti govorio i radio u Olomucu. I kad bi se moglo vratiti ono vrijeme i one godine ivota, ja bih platio svim to bih imao da budem onako prkosan i neoprana jezika, kakav si ti bio. - E sad kad bi i ti u starosti htio biti kakav sam ja bio u mladosti, a i kad bih ja danas bio kakav si ti bio prije pedeset i kusur godina, zna i da smo sada otkvitali ra une, da emo se ovo ivota to nam ostaje susretati, pozdravljati, sastajati,
144

razgovarati, a ko prije umre onaj drugi e mu oti i na denazu i baciti mu aku zemlje na mezar. eh Meco je preveo na svoj na in jedan ajet iz Kur'ana: Vi mislite da je dobro ono to vam se pri inja tako, a ono je hr avilo za vas, a mislite da vam je zlo ono to vam se tako pri inja, a ono bude dobro za vas. Vejsilaga i Kramarija su ustali, zagrlili se, a suze su im same curile. Tuturuza ustade i dohvati saz iz arpelja.

14 5

TRE I PETAK PO ALIDUNU NA HADIBELIJINOJ dUPRIJI

Prvi petak po ali unu okupio je mlade od Sarajevskog polja do Fojnice, do Kreeva, Busova e, Visokog i Zenice, pa i do Travnika. Dolazilo se u kolima nastrtim i sijenom i djetelinom, preko koga su bile razastrte ponjave i ilimi. Za svaki slu aj, ako je ko predvi ao kratkotrajne pljuskove dulju kiu, ponio je ceradu, ako ju je imao, a to je bio i znak velikog bogatstva jer, nije ala, to ne raste u naoj zemlji, a nabavlja se za skupe pare. U pojedinim arabama bilo je djevojaka iz pojedine mahale zaseoka, a mukarci su bili bra a i najblii ro aci, koji su preali da ne bi ko runu rije rekao, osobitio ako su trijezni, a kad se po nu pred ve er okupljati da se vrate svojim ku ama, desi se da neko izostane bilo to ne zna na i svoju arabu, bilo to je naao iz drugog sela djevojku koja mu je zapela za oko, a poneki se od nekakva derta nalio ljivovice (ne daj Boe, vino se i ne s ki=1 na ovakvim sastancima) pa ga treba voditi ispod ruku, ako ne i nositi ga do arabe. Iz daljih krajeva po e se za mrklog mraka, a to je selo blie upriji polazi se iza sabaha iza sunca. Kako ko dolazi na upriju, smjeta konje i kola, poloi im hrane, zavinta vintu da konji ne bi povukli kola, a uvijek ostane u kolima poneki mukarac koji uva inventar. Oni koji ri.zor ivi inventar paze da se ne zagubi koje mlado eljade u ljudskoj esti koje odmah
146

pristane za lijepim insanom, rumenim, zdravim, dobro odjevenim, osobito ako je lafadija pa se po ne nabacivati besjedama. I cure vole uzvratiti govor, pa ako se momak bezobraz ne mijenjaju ni one na in odgovora. Stariji, bilo o evi, bilo amide i dajde, idu za momcima i raspituju se ko su i iz kojeg su sela djevojke s kojima se razgovaraju njihovi sinovi, brati i i sestri i, od kakve su "famelije" njihovi muki i, jesu to neke nabodice, razbija i, pjandure, sova i, lijen ine. Ako se nekog Saliha zastavio sin mu Hazim pa s nekom Nefm iz Drozgometve, pristupi otac, prui Nefi ruku, a ona je poljubi i stavi elo na nadlanicu pa se ispravi i pogled obori, a Salih gleda kakve su joj ake, jesu u zape u iroke, snane, ho e biti dobra etelica i veza ica snopova, ho e biti kopa ica, prelja, tkalja... - Eto, ivi bili, prohodajte, progovorite; ja sam kail da se orodimo, ako su i tvoji za mene i moju ku u. Mi smo Daferovi i iz Gladnog Polja, ali, u ur Allahu, nikada nam ne hljeba i kumpijera, makar nam je tako runo ime selu. Salih tutnu Hazimu deseta u na dlan pa mu apnu: - Eto, neka ti se ri"*. Po asti je! Kupi u arnauta "klier" limunatu! Progovori s njom, pitaj je togod. Hazim i Nefa su po eli izme u vrbaka uz Fojnicu, preska u i preko razljevenih pjeskovitih prijelaza i plitkih brzaka. Gdje je kanal dubok i irok bila je postavljena podebela daska pa se moglo prije i na adu na livadu Imamovi a Jaramaza ilaa. Nisu sve bile ni livade i sjenokosi. Bilo je i njiva s kukuruzom koji je izrastao u visinu konja i konjanika, jer je njiva nagnojena, a kia joj nije trebala ni kad je bila suna godina. Hazim i Nefa su etali, ali Hazimu nita da na um pane da je upita. utke su ili, a Hazimu se vrzlo stotinu nekakvih misli, ali
147

nikakvu nije uspio izre i. Poao je da je uzme za ruku, ali se ona trgnula. Nastavie put kroz kukuruze. - Samo sebi ruke! Nisam ja od onih to se zaskakuju na momke kao bik na junice! - Taku te i ho u. - A zar me ho e? I to s pika? - Vala, ti mi se svi a. A koliko ima bratje i sestara? - Tuce: pet mukih i etiri enske. Sve se lijepo poudalo i poenilo. Nije se nijedno rastavilo. Toga u nas nejma. U nas ti je: prije umrt nego se rastavit. ta se kome zalomilo neka kusa: uiva trpi. nije se niko od vae famelije rastavio. -A - Nisam ja laivica. to rekoh re eno je. Ako sumnja, ja odoh. Alahimanet. - Stani, bona! Ja ti odmah vjerujem. Valja neto progovorit. Ne eni se i ne udaje za jednu heftu mjesec dana. Valja to promozgati. - A ja tebe ne pitam koga ima ti u ku i. - Eno, babu si mi vidjela. Mati mi je mrven starija od babe. Jedna mi se sestra udala u Busova u, a jedan mi se brat udo u Podranicu. - Kako e se muko udati? - Ostala mlada udovica s materom i jednim maksumom, pa se moj brat preselio u Podranicu. Dobra ku a, dosta zemlje... - A ne kae mi koliko ima eljadi u ku i. - Rekoh ti: otac i mati i ja. Ako me htjedne, ti e biti etvrta, a ako umjedne, bi e i prva u ku i. Malo su popoutjeli, a onda Nefa predloi da iz kukuruza iza u na vidjelo. Mislila je da nije ni lijepo ni obrazli zavla iti se
148

u kukuruze, jer neko zna a neko Svak je skloniji vjerovati da je okaljan obraz nego da je svijetao. A kad su izali na ravan ovarisali su na dva hainka kao da su istom izala iz staje, a ne kao da su dva zamla ena ljudska bi a. - Zna ti skuhati pitu? - na e Smajo najzgodniji upit. - Ih, jata! Samo daj ti har a pa da - A haje ti pitu? - Ih, bolan! Jata nego da hajem. Prohodali su jo nekoliko koraka, a za njima pristadoe Nefa i Hazim da uju ta e govoriti: - A haje tvoj babo pitu? - nastavlja Smajo. - Nije moj babo iv. - A da je iv, bi haj? - Morebit da bi, a morebit i da ne bi. Ne znam. Davno je umro. Trojica bra e Prigrijanovi a su momci na enidbu, ali ho e da uzmu tri sestre. Ne e da odaberu cure iz raznih ku a jer bi se poklale kao kuje, a kad budu sestre, slagat e se sestrinski i bit e jedna drugoj i sestra i jetrva. Ima u nekoliko sela ku a u kojima imaju po tri neudate cure, ali velika razlika u godinama. Najstarija je prezrela, a najmla a nenadola. Neld. ima i mahanu. Prigrijanovi i su na kraju pomislili i na Skorupove k eri. - A to se mi ne bismo okrenuli Skorupuama? - rekao je najstariji. - One su gra anke. One nam ne e dati ni primirisati - rekao je srednji. - Nisu ni one s neba sputene u zembilju. Svaka je ispala iz materine... - zagrdio je najmla i.
149

- Baka su gra anke, baka soske. Nismo mi njihovi akrani. - A to ne bismo bili? I mi hodamo na dvije noge, i mislimo glavom ko i oni, moj dinar vrijedi jednako ko i Skorupov, a kakva je razlika? - Ma jest razlika. Oni su age... - Bive age - upao je najmlacli. - Kad budu i bive, opet su age. - Imamo mi vie zemlje nego oni. Sad smo mi age. Oni nisu agama, to je iz navike. dodue kmetovi, ali ako ih - Pa kako bismo im pristupili, kako razgovor zapovrzli? Srednji je bio pomalo straiv, to nije obi aj kod seljaka. - Jezik je na mokru pa prevr i njime ko kad prevr e belegijom po kosi. A primaklo nam se vrijeme. Uskoro e zaredati petci po Ali unu. Ne boj se, ne e ni one sve tri hodati ispod pristupi pa ruke jedna s drugom ko slijepci. Kad se koja govori... A neka nam je na umu svakom da uzme svoju parnja u: najstarija najstarijem, srednja srednjem... - Ja sam sebi Atu davno zapik pa nu crnu zemlju. A moe se trefiti da ih i mimo upriju sretnemo: sve jednu. I da zapamti svaki svoju: ti Fatu, ti Hatu! A Atu mi ne dirajte! Spo etka su sve tri Skorupove hodale zajedno izme u grupa: sluale, smijale se, crvenjele se ako su ule kakvu sramotnu besjedu, a onda se prva Ata odvojila kad je vidjela Sunu Prigrijanovi a. Ila je kroz estu naroda, nekako na bedar, a kad se primakla Suni, vrcnula se i pola na drugu stranu. Suno je pristao za njom: - Gospojice, ta ste se zamislili? e su ti misli. - Hm, evo hin u glavi.
15 0

Koraknuli su uporedo dva-tri koraka, a onda Suno navali: - Jel'de da ja mogu s tobom! - A ko si ti? - Ja sam tvoj sujeni. - Oklen zna? - Tako nam je na ro enju zapisano. Da pobjegne u goru, da sko i u vodu, sti i u te, izvadit u te. dignem? - A da se u - i ti je eroplan? Zarumenila se i nasmijala, a usne se razvukle. - A to ti mene tako zavitlava? - Nije ovo nita kako u ja tebe zavitlati. - Reci: Ako Bog da! - Jata! To je meni vazda na pameti. - Ostavi u te. Idem sestrama. Izgubie mi se. - Svak svoju sre u tffii. Moda su one moju bra u nale su Meho i Ibro nali Fatu i Hatu. - Imaju one svoje momke. - Ja nikad ne vidim nikakve momke na vaim vratima. - A u Sarajvu su nam momci. - Hi, ne prai! Da su oni, te Sarajlije, vru i momci, doli bi barem svake hefte u nae selo da vide svoje cure. - Eno ih. Idem njima. Snno je opazio da su mu bra a za petama Fatinim i Hatinim. Ata je pola sestrama, a za Atom je pristao i Suno. - I ne pita me dozvoljavam ti da ide sa mnom. - Ja nikog ne pitam. Ti si moja i bi e moja.
151

- Nisi reko: Ako Bog da. - Jesam pomislio. - A ja velim da ne u biti tvoja. - To ti tvrdi pazar. Bona ne bila, ako druk ije ne ilo, opsihira u te. - A kako se to radi? - Vidje e. Zapisa e meni hoda, a ti e prodrijet da ni sama ne e znati ta i kako. I pomami e se za mnom, pa ako ja ne dojem po te, doletjet e ti ko mamena mojoj ku i. Morebit i bosonoga. - Ne do mi Bog! Zar si ti tako opsan? - Ako trebadbud . Ili su iza Mehe i Ibre. Meho je bio utljiv, a Ibro je umio i progovoriti, ali ne kao Suno. Fata i Hata su ponosno ile, ne osvr u i se, ali su znale tko je za njima. - Brate Meho, to je lijepa ona s kraja! Obje sestre se osvrnue. - Ah! Otkud Ata sa Sunom? - Suno lov lovio pa ulovio, a i moja bra a su lovci, pa to Bog da ne donesu ku i prazne torbe. - Suno je ve pristao za svetrima sestrama. Nismo mi na udaju - odrezala je Fata. - Jo smo mlade - proaptala je Hata. - A Ata je grijeno dijete - nastavila je Fata. - Ti, Fato, govori za se, a i ja imam jezik. Nije mi ga maca pojeIa - presudila je Ata. - Ti si, Suno, svoj posao obavio - rekao mu je Meho. - I vi ete svoj. Vru e se gvOzdje kuje.
151

Gomila ih je rastavila, a onda ih je opet skupina skupila. Bilo je ale i razIoita razgovora. Bit e roditeljima jedno vrijeme neobi no, ali e se i obiknuti. Progovorilo se u prvi petak, a bit e u drugi i tre i i zbora i dogovora. Stari Ismet-dede uvijek nosi ljeskov prut odre ene debljine, sjedne u hlad i akijom oguli koru pa rezucka i gladi komade koje onda zaokrui kao sitne loptice, istisne iz njih sr iku i ni ih na kanafu. On to radi neprestano. Nije mu tolika potreba, jer ima ku i dovoljno kruha, toliko da nije ni gladan ni presit. Unu ad bi mogla moda i vie pojesti, a i sinovi i nevjeste, ali ega nema ni car ne ite. I Ismet-dede ljuti i rezucka ljeskovo pru e, akijom zaokruuje bobice, a sitnim svrdlom izgoni sr iku pa pravi tespihe i pazarnim danima ih nosi u Visoko, Fojnicu, Travnik i Sarajevo. U Sarajevu ih najbolje prodaje jer ih ljudi kupuju za damije. Sitno zrnje je tee raditi i takav tespih se moe prodati i za etiri dinara, a od krupnijeg zrnja dobro je kad se proda i za tri dinara. Tako je i Ismet-dede doao da osejri tre i petak, ali, da ne bi dangubio, ponio je i ljeskov prut, rezuckao, razgledao, a oko njega se okupila ala urija da vidi kako to njegova fabrika radi. Divili su se kako izlaze ispod njegove akije bijela okrugla zrna koja e kasnije dobiti medastu boju. Kruna njegova rada je alem, malo dulji komad drveta, koliko prst mjezimac, koji provrti i proara, pa kroza nj protjera dvostruku nit lanene pre e kanafe, a na vrh svee kiticu od crvene vunene pre e. Pa ko da takvu ljepotu ne kupi?! A Ismet-dede je i eho pa on nikad ne brabonja kojeta kad radi tespihe nego stalno hnk derviane.
1

53

I stariji se kupe oko njega, ali on ne umije ni puno ni pravo govoriti. Od velikog derviluka, stalno huk u i, met mu se rije i pa se smjehulji, poputa M.-t iz ruku i stavlja desni dlan na prsa. Tuturuza je ovrisao na jo jednu skupinu staraca, koji nisu ratovali ni na Alpama, ni u Galiciji, ni u Srbiji ni u Albaniji, ali su nekad davno do ekali Austriju kod Klokota. Bilo je i i mrtvih glava i s jedne i s druge strane. Nisu imali rodnih listova pa je poneki od njih sluio kao komOrdija, ako je imao barem pola zuba u glavi. Oni nisu ni govorili o ratu, osim ako je koji od njih izgubio sina zeta unuka u ratu. Bilo je dosta osamdesetogodinjaka, a Be ir Hasagi bio je blie stotoj nego devedesetoj godini. Odavno je obudovio, a nije ni pomiljao da se oeni i kad mu je bilo sedamdeset. Tri su mu ene umrle, a od svake je imao djecu. Nije odjednom imao tri, pa ni dvije, nego kako mu jedna umri, a on drugu trai. I na i. Cure su se poudale, sinovi se poenili, unu ad stekli praunu ad, pa je Be ir imao i "bijele p ele". Nutkali su ga i sinovi, pa i k eri, da se oeni, ali bi on samo odmahnuo rukom. Kad ljudi ostare i kad se razlu e od ena, onda po nu neke aluzije o tobonjoj snazi, o zadovoljstvu koje im pruaju ene, a erim ehaji pita Ishaka Borovca je ovoga ljeta "ono" radio sa svojim halalom, a on nakon kratkog razmiljanja priznade: lani nisam mog'o, a ove godine nisam ni probo." - A ti, Be ire, to se ti ne eni? Tebi treba hizmeta, a nevjeste hizmet svojim ojkovima. Be ir se zamislio pa im onda polahko ispri a: - Tri puta sam se enio, a svaki put je to bilo od obijesti. A sad bi mi najpotrebnije bilo, ama ko bi poo za me? A i djecu bi' uvrijedio. I sinovi, i nevjeste i unu ad polomie noge kad ta
154

zai em da mi donesu. Ko e prije! Ali no i su duge i neobi ne, osobito u zimsko doba. Probudim se i po dva-tri puta u no i, pa po vakat sjedim i dum.m. Pa opet lezi, pa ja zaspi ja ne zaspi. A da ja imam svoju enu, ja bih je probudio, ako se ona ne bi prije probudila, da nam ispe e kahvu, pa bismo popili po fildandva kahve, izmijenili koju rije i opet legli pa zaspali. I morebit i dva-tri puta na dugoj no i bi se probudili i kahvu popili. - Pa sad moe probuditi kojeg sina nevjestu. - E, ne biv. to. Svak od njih ima svog halala s kojim spava. Ne bi' ja njih rastavio jednog od drugog za dun'jaluk. Kad zaokujie podne, svi mukarci ostavljaju svaku besposlicu i idu u damiju da klanjaju dumu. Ne samo da damija na Gromiljaku bude puna, nego i prostor pred damijom, pa i onaj preko ceste. Nikad ni na Bajram ne bude toliko svijeta koliko na tri petka iza Ali una. A kad se hoda za zdravlje sa svojim dematlijama i s gostima koji su doli izdaleka, vie radi teferi a i razgovora, nego radi damije i molitve, hoda ulazi u avliju, skida dube, raspu i anteriju i sjedne uvrh sobe na Razabrao je da je eh-Meco negdje u blizini, a zna se da e se svratiti barem na kahvu, a vjerovatno i na ru ak. I dok se odmarao i mislio o njemu eh-Meco je kucnuo halkom na vratima. Hoda Imamovi se pojavio na prozoru kroz otvorenu ekmu. - Bujrum, ehu, bujrum! Sad u ja. Izaao je na avliju i otkapario vrata. - Svojutro te izgl &-rn kad e izbiti. Haman se bijah zabrinuo da e ostati u Kiseljaku. - Bio sam u hadi-Vejsilage Terovi a pa mi se ne da odmaknuti. Jedva nas je pustio iz ku e. - A ko je to bio s tobom? Da nije Tuturuza?
15 5

- Jes' vala ba on. - Pa i ti je? - Umijea se me u narod. Sad e on odnekle kukuriknuti. Ali ne boj se! Izgubit se ne e. Kad bude vakat ru ku ve eri, eto njega. - A bogme je vakat. Nema se koga ekati. Hoda je otvorio vrata i samo viknuo: - Nurka, prostri sofru, nosi jelo! A kad su jeli i najeli se, sjeli su u sobi to gleda na Fojnicu i narod koji je nagrnuo odsvakud, a oni su eljni jedan drugog da ga se nagledaju, a i da im ta ne izmakne da ne bi vidjeli pa bilo ne bilo vrijedno da se to vidi. Kahva je dola i otvorila im razgovor. - ta ima u Sarajvu? Kai mi... Ti si tamo na 1(jnaku. Sazna ha se neto desi. A ovdje smo ti mi bi-haber od sva ega. - A to e biti novo? Svijet malo i pripadnut. Neko se i podobro pripao to nema muslimana u vladi pa se boji da e nam dumani kakvu hilu u initi. A malo kad nam nisu hilu inili. Ne mere insan rijet da nejma poneko s muslimanskim imenom blizu prve sofre, ama su bogme sve to i ardije i liisahani. Nisu nufusli ljudi. - Jah, eto su i mene izgurali iz Vakufskog sabora. I neka su me izbacili! Nek ja nisam s prdekterima! A do i e, inallah, vakat pa e se opet narod pitati koga e izabrati da ga zastupa. - A to veli da sam na kajnaku, nije to tako. Na vrelu je pregrt ljudi koji se drue s prvama, pa onda prve dalje prenose u irinu. A nejma "Pravde", da se sve sazna Vijesti idu od usta do usta pa neko umije kazati, a neko izmisli to bi mu bilo drago. Ama, opet, bilo bi druk ije da imamo svoju deridu.
156

- A ko bi je itao kad smo fukarasti u znanim ljudima? U Imamovi a su pune sobe starijeg enskinja, a mlade se ve pObiAjena pirlitanim bo ama velikim jemenijama razila trae i svojih akrana iz bliih daljih sela. Treba sve saznati i upoznati, treba se raspitati je ko komu prilika je neprilika, pa se odlu iti ho e se jesenas svadbovati svadbu odgoditi za dogodine, dok se u budu eg mladoenje ku a potamiri i hambari napune, a u mlki sabere beznog lanenog ruha za mladoenju i sebe. Ako bude sre e pa nemadne svekra i svekrve, lake e do i do udaje. A zet voli imati i punicu, jer punica pazi zeta, tetoi ga i uga a mu dobrom hranom da bi pred enom obraz osvjetlao. Cure su, im su se odmorile od drndanja kola, izale na irinu s obje strane Fojnice i s obje strane ceste, nalazile rodice i poznanice iz drugih sela, a momke s kojima su se upoznale lani ove godine, pa e se moda poznanstvo i produljiti, ako ne bude sre a da se djevojka ba najesen uda. Jedne druge zastavljaju i pitaju kako je ova onaj, ona onaj, pa se nekad poznanice zagube razi u. I momci se najprije iznalaze, naro ito oni koji su dsluili vojni rok, gdje su bili na manevrima, kako ih je kia progonila, a nijedan nije ni kihnuo ni kahnuo. Tuturuza je s Imamovi em i razgovarao i ute i sejrio, ponekad sjede i dremnuo opendivi ehru, pa malo i na tespih zikir inio. Trebalo ga je samo neto upitati, a on bi odmah s draga srca nastavio razglabati. - Pa veli taki je bio hoda Mehmed-efendija. - Jah. Babo mu je bio muftija, a on je u io u Stambolu, u medresi na Fatihu. Bio je derjlim. Otac mu je imao dobar
157

ajluk pa mu je slao koliko mu je dosta bilo, a on samo kupuj itabe. Puna mu je soba bila itaba. U medresi su se taleba brinuli o hrani, o svjetlu, a on bi potroio pare od svije a, a uve er bi sjeo u pender i prina lampi sa sokaka u io iz itaba. Kad je zavrio kolovanje i dobio idazetnmu, onda su iz Sarajva poslali nekog alima u Stambol da na e muderrisa za Gazijinu medresu. Onda su u Stambolu rekle hode da od Mehmed-efendije nejma boljeg hode ni u Stambolu. I on do'o ku i i odmah muderris. Samo je imao njakih potapalica, pa dok bi ji izred pro e vrijeme za kazivanje. Tako bi k'o u pjesni govorio: sana benzer, nije niko kajno ti. Jedno vrijeme ga je progonio neki hastMuk koji bi mu i prolazio i vra ao se. Govorio bi kao najpametniji, a bio je jedno vrijeme vesveseli pa bi utio. Ima tu u tom eninu mu imanju golemih hrastova, pa bi se tu sjedilo u hladovini, a ako je bilo vie musafira iz Sarajva, okrenuo bi se raanj, osim druge zahire. Dolazili bi mu i seljaci jer je i njima drago to pametno uti, a i re i, a kad su stjeli sakriti togod od seljaka, govorili su arapski ja turski. Jednom bio sam i ja tu, dovuklo se nekoliko seljaka koji su obra ivali njegovu enevinu. Popustili su motike i sjeli me u ljude da i oni popiju kahvu. Ispe en je golem ibrik kahve, naljeva im se u fildane, sr u da ih uje izdanhoda, a Mehmed-efendija sve se propinje na koljena pa zagle6 s jedne strane njive, pa s druge, pa u daljinu. Niko ne zna ta to gleda Mehmed-efendija, dok e jedan teak, pokazuju i mu ibukom: "Eno, efendija, sve je ovo tvoje. I da se more sagnuti, imo bi ga rata poljubiti koji ti miraz donese." Mene, brate stid to on, zMUSni seljak, govori jednom za koga u Stambolu znaju da je hoda i po, ali seljak, govori o avretleriji i alimu jednako ko i dahilu.
15 8

Jednom opet, s prva rata, posl'o po me da idem u Travnik. A bio je tada na haju. Nejse, po emo zajedno. On kupi i meni kartu, ala nije, vozimo se u drugoj klasi - sve kadifa. U neko doba kad smo bili uz Komar, stade maina. Stoji, stoji neko vrijeme, kad Mehmed-efendija iza e onako u dubetu i ahmediji pa po e do lokomotive. Ja gledam s pendere, mrsko mi izlaziti iz vagona, kad Mehmed-efendija do'o do lokomotive, zaviruje se i krenu nazad. - ta je bilo? - pitam ja. - Bogk-ajU - kae on i ne progovori vie ni jednu rije dok ne do osmo u Travnik u Korkuta. Jednom mu se opet utUpilo da mu se za svaku ivinu ispie arapskim harfovima natpis. Tako mu je na kokoji umez ispisao hafiz u ak tablu "tavuklarun evi". Kraj jedne bar gdje su mu se valjale bike na pogolem kolac zabijen pokraj bare napisao mu je isti u ak: "Harnmu-lg Ko da bike ne znaju gdje im je zgoda da se rashla uju i da se iste od krpelja koji su im se uvrtjeli u kou. Jednom opet zovnuo mene, a i jo druge uleme da mu do emo navazdan, a da i preno imo tu no , a sutra kako ko ho e. Bilo je jernd kakvih ti dua zaeli, a hudi hakim-efendija Nail-efendija Uvejs, koji je bio pola Tur in pola Arnaut, a nikad nije nau io bonja ki kako treba, udovac, zaelio se lijepih jela pa nastavi jesti od sva ega i podosta. Potapalica mu je bila "hane, mismane, fermane" to nije niko znao ta mu to zna i. U Mehmed-efendije ku a na sprat, a njemu pridolo ono njegovo pa na svaki basamak, s desne i s lijeve strane, metnuo po iniju. I to su sve one inije to su mehur, asli prave inske, kakve hadije donose s abe. Na spratu je bila i hala s drvenim odvodom, a kako ni iji nedaset ne miri , zaudaralo je po divhani i najblioj sobi. Hudog Hakim-efendiju surisala masna
159

zahira, pa malo-malo, mot. poradi sebe. Vie je u enifi nego s hodama. U ve er se sijelilo do jacije, a kad se klanjala jacija, prostrlo se musafirima i metnuta im prostirka i pokrivka. Sva mjesta zauzeta, osim Hakim-efendijina, a Mehmed-efendija ko doma in otvori vrata pa e nam dati uputu ako ko trebadne ustajati: "Ako kome kazffi-hadet, u kukuruze demek-jani, u kukuruze. Hakim-efendija gori bezecovo." Drugi put opet, na Bajram ujutro, eto ti Mehmed-efendije, obu en pravo bajramski, a jedan mu softa nosi nekakav pogolem itab, zamotan u evrmu. Bilo je to u Carevoj damiji, dobro napunjenoj svijetom, najvie arijskim ljudima, zanatijjama, trgovcima. Klanjao se sabah, a Mehmed-efendija gazi preko svijeta koji mu se ne razmi e, a koji ga opazi, ustane na noge da ga propusti. Do e on do ursa, pope se na nj, sjede na koljena, a onaj softa mu predade itab. Mehmed-efendija ga rastvori po e u iti. Prva rije je bila ve. Po e Mehmed-efendija razglabati zna enje rije i ve. Te moe zna iti pa navede nekoliko primjera, a svaki primjer ima nekoliko iznimaka, pa onda moe zna iti zakletvu tako mi, a tome se rekne vavi-kasem, pa onda ovaj vav pa onaj vav, niko ne zna ta ho e Mehmed-efendija da rekne. Istom u neka doba pogleda Mehmed-efendija po svijetu, kad ono svijet se osanis'o, ne zna ta ho e vaiz da rekne, a Mehmed-efendija ustade pa sa e s ursa, s kitabom ispod pazuha, i po e razmahivati dubetom da mu se otvori put prema izlaznim vratima. Govorio je glasno, ali osim imama i mene nisu ga ni dvojica razumjeli. Veli on: Kazivati inninu lezzet od dim..a .bes je... - A moj ehu, kako ti dever bez ene? - A kako ti sa enom? Zamisli se Imamovi pa u prvi mah ne zna odgovoriti.
16o

- to se ti e sluanja, sluala me je. Nikad nije iz ku e izala, pa ni u komiluk, to mi ne bi rekla da bi ila toj i toj eni, ako joj ja dozvolim. Kad god mi se prohtije kupati, ona je bila kail, pa makar je i glava boljela. Nema fajde duu gubiti pa re i da me nije posluala bilo ta... a kako je bilo u tebe? eh-Meco je puhao neko vrijeme kroz nos, a onda ot epi: - I ja sam uvijek mislio da ona radi kako ja ho u... A kad sad pribiram po nekadanjim doga ajima, sad istom vidim da je ona radila kako je i htjela... Popoutio je, a onda dodao kao da sam sebi govori, a uo ga je i Imamovi : "Da mi je Bogdom iva!" Kako je ve bilo vrijeme i indiju jedna cura donese na mangali u jednoj dezvi mlijeka a u drugoj kahve, a baka je bio sahan meda i enina poga a. - Oho-ho - naklopi se eh-Meco na med. Odnekud se za u pjesma i svi poznadoe i glas i kajdu Tuturuzinu. Svijet se nadvikivao, pa amorio i uutio. Svi su uli za njega, mnogi ga i znali, a i koji ga nisu znali uutjeli su. Kad presta pjesma, nastadoe pri e o njemu: - Plaho pjeva. Nema ta... -Jakako ve pjeva. Svi se drugi mogu pokriti kad on zapjeva. - Drugi se onakav ne ra a. - Helbeten. Mlad je, a i kad umre bit e opet pjesme i pjeva a. - Moda e i biti pjeva a, ali onakog obb5dera nije majka rodila. - Vala ima i beternijih. - A ko je taj? - Lutvo. Alefendija Lutvo. Komandir vatrogasne strae.
161

- Pa zar je on takav obloguz? - Sad ba i nije. On je mogao sam samcat izjesti pe eno janje... Neki dan ga pitam, kako je, bi li sada mogao pe eno janje izjesti, a on uzdahnu, samo to mu suze ne potekoe: "Ne bih, Boga mi; jedva ako bih pojeo pe enu gusku, ja pet kila prene ribe, bezbeli pastrve." Tuturuza sjede me u dvojicu Sarajlija i zapjeva im: Akam geldi, sunce zajde... Odjednom se po ee oko njih kupiti Sarajlije, kolikogod ih je bilo, i momci i sredovje njaci, i ostavie pi e, kao da su, ne budi primijenjeno, uli u damiju. na tvom licu jote sja... Ni saaptavali se nisu... Znali su svaku rije u pjesmi, znali su joj kajdu, znali su ponavljanja, ali se niko nije usudio prisloniti svoj glas Avdaginu: Da mi se je ogrijati na sunacu kraj tebe. Pjesnik jedne pjesme, jedne tragedije, vrhunski hoda, izgubio je ubrzo svu djecu i enu. Sve je smrt pokosila, a njemu ostavila jad i tugu pregolemu. Nije mogao s saburiti, nije se mogao pomiriti s Boijom odlukom, nego je naao smirenje u rakiji i akamluku, pri zalasku sunca. Da li je neko ko je uhvatio njegovu kajdu i rije i, poremetio stihove kojih nije ni bilo mnogo, ne zna se. A ja stojim, tebe dvorim, ba ko kakvo sjero e, a ti ne e ni da rekne: "Sjed', sjeroto, kraj mene." Kad se pjesma zavrila, sve je jo dugo vremena utjelo, a poneko mehka srca je i suzu oborio. - Neka si nam je, Avdaga, zapjevao! I nejma pjesme nad ovom pjesmom. Ama, brate, alovita. Da ti srce pukne od alosti! 162

- Ne mere se vazda pjevat o jogunlucima i kenj ilucima. - A od koga si je primio, dina ti? - Od sahibije. Od onog koji ju je sknadio i kajdu joj kuriso. - A Boga ti, ko je to bio? - dopovezao se jedan mladi koji je svata htio znati, ali ne da zna radi znanja, nego da se pohvali da zna to drugi ne znaju. - Kaza u ti, ali kad god uje ovu pjesmu ili je sam zapjeva, prou i Fatihu biogradskom muftiji Mustafa-efendiji Skopljaku. A on je ro eni Sarajlija, pa je bio biogradski muftija kad je turska vojska ostavila Biograd i jo pet gradova i predala ji Srbiji. Ama zapamti! Kad se sjeti pjesme i pjeva a, prije se sjeti Fatihe. Ramiz ukurija stanuje visoko iznad Fojnice. Ima dosta djece, a malo zemlje, ali umije nekako vezati kraj s krajem. Po obroncima Bitovnje i Zec-planine rastu borovnice, a neko ih zove i vrisinje, i on, koji je u ratu bio cuksfirer, zavede djecu u "varum-liniju", a pripremi im krbulje od bukove kore pa beru borovnice, a kad napune krbulje istresaju borovnice u sepeti e. Nekad u blizini bude i jagoda pa ih beru i skupljaju u limene lonce. Sve to snose u srijedu na pazar u Fojnici i Ramiz napla uje. Kad kupci ho e da ba snize cijenu do nita, Ramiz ne e prodati borovnice nipodato, nego ih vra a ku i, razastire papir po sinijama ili ljesama da se osue i onda zimi snosi na pazar osuene borovnice. I vie zaradi nego kad prodaje sirove. Spor je to i dosta teak posao. Borovni evi grmovi su puni bocavih iglica pa bera i nekad i okrvave prste, a valja otvoriti o i da nespomenica ne ujede bera a. Prijatelji se raspituju kako ukuriji napreduje posao, koliko moe zaraditi, a on, dobroduan, kazuje sve u tan ine, pa onda u povjerenju objanjava kako mu je jedan sin ovarisao na laki put. - Uzeo moj Vejsil jednog dana grebene pa na jednom 163

proplanku gdje je bilo dosta borovnica prostro pod grm borovnice laneni araf i po eo grebenama guliti. Guljae ti on, moj juna e, jedan sahatak, dok ne napuni sepet. Bijae ti tu, moj brate, i li a i nezrelih borovnica, ali je za sahat zaradio kolik za dan, kako prije brae jednu po jednu. Iznenadismo se mi ku i otkud prije on doje, kad imamo ta i vidjeti. Trebae to i istrijebiti, o istiti, ali razlika je velika. - Vala, brate, ne znam to se narod jagmi za vrisinje. Nisu ta dok ih ne zae eri, a kamo ti pare za e era?! - Djeca ih jedu i bez e era, a i umrljaju se i po rukama i oko usta. - A kad se trefi u kakva gra anina na jemeku, pa kad se ono to reknu borovni evo, ostavio bi svako slatko iznese pri borovni evu. - A i ilad su. Kad insana osvoji isUuk, borovnice su birffid. - Kad doj Arapi po bedeluk, ovoliko im zine vrsnica kad ugledaju borovni evo. Kad ko na ode na had ponese suhih borovnica za ilada, ako ga osvoji ishaluk. Pa se i Arapi nau ili i nema jim draeg pekea od suhih borovnica. ukurija ugleda starog Junuzovi a koji je nosio itavu zobnicu eljeva pa ga svrati na razgovor. - Kako si, Nedib-aga? Sjedi, odmori se! - Mogu vala i sjesti. S ljudima treba sjesti i porazgovoriti se. - Kakav je bio pazar, Nedib-aga? - Ma kakav moj pazar? Ja se izyu em iz ku e da malo pogledam po svijetu. - A ho e svijet tvojih eljeva? - Ah - odmahnu starac rukom - kakav moj posao i moja zarada? Treba na i podebelo stablo drijena, pa ga rezati testerom,
164

pa ga suiti u hladu i ekati ti vakat ho e ispucati. Pa ako ne ispuca, onda ga odrezati, istanjiti, pa noi em izrezivati zupce, da budu jednaki i zupci i upljine. Pa s jedne strane zupci koji mogu izvaditi u kad se ensko elja, a s druge strane di su gu i zupci, to je za uenjke i gnjide. - Boga mi, to je teak posao - povla uje mu drutvo - samo se to ne isplati, brate dragi. Koliko ti vremena treba da napravi jedan ealj? - Niko me ne goni pa kad god zavrim. A kad vidim da se ko drpa po glavi, ja ruku u torbu pa mu ealj izvadim. I darujem. - Vala ni to nisam uo da neko neto daba radi! A koliko je ljudi koji su napravili damiju emu upriju! Nije za sebe, nego za svijet, a nije za pare, nego za sevab. - Svaka ti ast, Nedib-aga! A ve ina ljudi kad neto i naprave to je da se za njih uje i da se zna. 0 tome i novine piu. Malo zautjee, a onda se Nedib-aga nasmija kao dijete. - Bila je u mene u komiluku cura Rahima. Malo je tepala kad je govorila, a bila je u rodbine jer je rano ostala bez roditelja. Eh, grdna rano, kad cura nema roditelja, a ro aci je nisu pazili ni kao dobru slukinju, bila je malo nedotnOvna, slabo odjevena, slabo o i ena, ali opet jednog dana se udade. I nije bila ni runa prilika. On, mladoenja. Dadoh joj jedan ealj i zamolih uku ane joj da je lijepo okupaju i izmiju joj kose i da je nasafunjaju i i eljaju. Posluae me. Kad pojde cura sa svatovima, a jahala je na konju, lijepo obu ena i i eljana, po e pitati svatove: "Ah moji tvatovi, je ovo moja dl:va na meni?" - A zna ti Vehide, kako e natjerati kravu da jede i slamu i sijeno kao i travu!
165

- Vala, da ti pravo kaem, prodao bih je. - A to, bolan ne bio?! Ne e onakve krave nabaviti ni na deset pazara. I seljaci se odmah okuplj aju, neki sjednu na ledinu, a koji se boje da ne navuku vlagu kroz akire u e na samim nonim prstima, a oturak im na uzdignutim petama. Onda Kasim Torlak iz Retilja pita odmah je krava debela za pastrv je treba toviti. Oni koji poznaju Vehida, a jo vie njegovu kravu, hvale je, u zvijezde je okivaju: - Onakve krave nema u pet sela. - Nema vala ni u deset. - Pa to je prodaje, Vehide, kad je taka? - Ama, brate, izbirljiva je na zahiri. Ho e djeteline, ho e i druge zelene trave, ho e mlade kukuruske, ali ne haje sijeno, a pogotovu slamu. - Pa, dragovi u si moj, tome ima lijeka. A to veli, teta bi je bila ukinuti. - Daj, brate, kai lijek, ako lijek ne bude skuplji od krave. - A nije, nije. Treba se samo malo pomu iti dok se ne privikne. - Na ta? - Ti ga bel im ne zna, a mogo bi ga znati, u Sarajvu, na Hridu. Ima neki Kurahovi . On ni im drugim i ne hrani krave osim slamom i sijenom. Ama koji je paliti ar, ko nekad vaktile to je bio Pismarko! On ti je uzduris'o kravama ozluke. Nabavio svakoj pogoleme ozluke, a na o ima im zeleni dami, pa krava to go jede ini joj se zeleno, trava. Ona filj slamu i uiva ba ko da jede djetelinu.
166

Vahid pobono slua, ne zna bi vjerovao je to sprdnja. Oni to okolo u e sjede i sami su u nedoumici. Neki se i smjehulj , a neki ve smiljaju da nabave svojim kravama zelene nao ale. Onda se Vehid okrenu pametaru: - A kako krave daju mlijeka na slami i sijenu? To ti meni kai! A vjerujem da na slami ne moe - Boga mi ga nisam biti mlijeka ko na djetelini i otavi. - A jesi ti svoju kravu tako hranio? - Jesam vala pokuavo, ama razbi glavom dam o jasle. Be, sre a to ne izgubi oko! Starac Sejfaga Kula bio je p elar i imao dosta prihoda od meda. Okupilo se drutvo oko njega pa, nakon to su pojeli itav len er meda s poga om, zapovrgli su razgovor o p elama, p elarima, o pai, beharu, medonosnim travama. Nakon objeda zahvalili su se u esnici u go enju medom i poeljeli dobar rod i ubudu e, kao i budu e go enje. - A na ovom esatluku dobro do e i novac koji Sejfaga primi od meda. - Pa i nije nakav prihod - otima se Sejfaga. - e er u prahu se prodaje u du anu po etrnes' i po dinara, a po esnes' kilo kocke. A med prodajem po es' do osam dinara kilo. Kad dobro rodi jeftiniji je, ako ga malo bude, cijena mu je ve a. - Blago tebi - u po glasa govori Hasan Mosur. - Ti ima od ega uzeti dinar, a u mene ni za poreza. - Da e Bog i tebi - tjei ga Sejfaga. - Da e Bog i Sa i ga e, samo se ne zna kad e.
167

- Nejma mu, brate, oklen ni dati. ta e on sa svoja dva duluma. Da mu pirin em rodi mjesto enice je ma ne bi imao im prehraniti eljad. - Ama kako e, dahiline jedan, tako rijet da mu nejma oklen Bog dati? Da ko e ako ne e On. Tobe se do i, jedan. Mosur vidje da je iz neznanja prekardaio pa promrmlja t6bu. Presta razgovor, a onda se mudrac okrenu p elaru: - A ta misli ti, Sejfaga, je tebi halal ovaj med to ti ga donesu vele? - uj! A to ne bi bio - Pa vele lete i po tvojim i po svjetskim livadama i padaju na behar tvojih vo aka, a i tujih. Sejfaga se zamisli. Ako su njegove p ele kupile med s tu ih livada i vo aka, onda su one krale med i Hasin i Husin, i Kuntin i Pantin, a on ga i jeo i prodavao. Svi su zautjeli. eluci su probavljali med, a med je bio, kao to se zna, sladak. A ako je kra a, onda je to Haram ti ga je onda jesti k6 i domuzovinu, neuzu billah. - Kako bi bilo da zovnemo eh-Mecu pa da on rekne je med hM.1 je h'~? - Eh, ko bi podigao kad sjedi kod hode Imamovi a. - Pa hajde, moj Bajram-aga, oti i ti do hode pa upitaj i jednog i drugog, je med halal jesti. Bajram-aga ustade i ode pravo hodinoj ku i. Pokucao je halkom na avlijska vrata i upustie ga u avliju, pa i u ku u. Hoda i eh-Meco su dokusurivali peni nim hljebom dno sahana, a kako je eh-Meco uzimao goleme zalogaje med mu se cijedio i niz bradu.
168

- Bujrum, Bajram-aga! - nudio ga je doma in. - Fala ti, efendija, i mi smo to isto ru ali. - Kakav ti je 1-1"det, Bajram-aga? - Bio je a sad nije! Alahemnet. Bajramaga se smijao svome drutvu. - ta vele hode? - sa zebnjom pita Sejfaga. - Zatekoh jih kako se zalau medom, pa kad oni mogu, to ne bismo i mi mogli? Svima spade teret s vffita, samo se Sejfagi jos' vrzalo po glavi, da njegov hajvan krade med s tu ih njiva i livada, s tu ih vo aka. A onda, kako Bonjaku pamet kasno do e, do eka Sabit Buljina: - Pa, moj Sejfaga, mi bismo trebali tebi platiti to tvoje vele padaju na behar u naim vo njacima, jer da ih tvoje vele ne oprauju, ne bismo imali ljive ni za ljivopite, a kamoli da je ukiselimo i ispe emo. - Jah, zar ti jo onomona rimpada, a bacio si je ima i deset godina? - Jok, jok. Nako je to velim. A ja sam se okanio toga poganluka kad mi se rodio prvi unuk. I bradu sam pustio da to bude tvr e. - A sje a se kad Kalabu oborismo poda se, pa ga zalismo preko brade rakijom, a on se umalo ne udui. Ne e da pije, a ljevaju mu rakiju u grlo. - Jah, moj brate. Ama nema vie onakih jarana! Mustafa ohadi iz Fojnice, ranjen kod Toblaha u Rumunjskoj, pri a kud se sve borio u ratu:
169

- Borili smo se na Monte Grapo, na Monte Spinucija, na Monte Tomba, na Doberdolu, na Gorici i nikad me ne voknu nita, a u Rumunjskoj, eto, na e me kurum. - A zar nismo bili zajedno u Verovita u Rumunjskoj ? napominje mu Salko Kupusovi . - Jesmo, jah! Ama se insan ne sje a onog mjesta gdje rahat pro e. - A da vidi ovo? - Kasim Paanovi izvadi komad papira iz koverte, a na papiru napisano kako se general feldmaral Borojevi zahvaljuje tome istom Kasimu Paanovi u to se juna ki borio za cara i dravu. I svakom to on podnosi pod nos: - Nije ala, meni se zahvaljuje li no Svetozar Borojevi to sam se borio... - Svi smo mi to dobili, po jedno takvo pismo. - Ama je on meni svojeru no napisao. - Potpali ga pa se nakadi na nj u prvi mrak! - To ti mene tr ha' - ljumuo se Paanovi . - Vazda sam ja tebe drao za pametna ojka, a, oprosti, nije ti to pametno to pokazuje to age. Spali ti to ko to su i svi drugi spalili. - Pa Borojevi je bio Srbin. - Ama najprije Austrijanac... Malo preduie, a onda se opet po ee podgrijavati uspomene iz era (Ih, brate, to su Ma arice vatrene!), iz Galicije i Albanije. Zatim pri aju o kapetanu Turudiji, da onda jedan izdigne pjesmu po stara ki, podrhtavaju i glasom: Turudija i na car zapalili po cigar. Turudija govori: Jeste momci, gotovi, da idemo na Pijavu da gubimo glavu. - Boga mi su mnogi i zijanili glavu i tamo ostavili kosti.
170

- Ko blentavi Bonjak! Ubiti ojka ni kriva ni duna! - Pa i oni su nas. - A zato? - A ta ja znam?! Pa evo ovdje danas nejma ni Talijana, ni Rusa... Sve smo sami mi, Bonjaci, muslomani, pa past e danas mrtva glava, ja morebit i vie... A ako se razmine na samo jednoj krvavoj rani, to bi bio Bajram. - Boga mi, moglo bi to biti. Ali ima i endara. - Ja mislim da ih je i dvadeset dolo. Sve dva i dva mijeaju kroz narod, a puka, bajnetauf, na ramenu. - Trebalo bi vala da i hode vaz . Kad bi samo kazivali kakav je to grijeh ubit muslomana bigajrihak, onaj ubojica je osu en na Dehennem iz kojega ne e nikada iza i. - Vallahi, svejedno je to kazivati Bonjaku, muslomanu, ako je samo on nakastio da pokae g da mu niko ne smije progovoriti s njegovom curom. Progovori samo s curom, raspori e ga onaj gazija od mudi do grucli. - Jah. Drugi gledaju a ne e da ih rastave. - A ko e se baciti na mahnitova i svezati mu ruke... - Pa da i onaj drugi okua no na svome vududu. Arnaut je prodavao erbe i kraher, a i limunade je bilo dokle ko ho e i dokle ima prara. Limunada je bila aa dinar, erbe dinar, a "klaher", kako ga seljaci zovu, bio je dva dinara. Trebalo je samo uprijeti palcem u staklenu kuglu u grklj anu flae pa piti slatki napitak ija je soda kakljala u nosu. Limunada nije vidjela limuna ni e era, a erbe isto tako, samo je imalo jo neke crvene boje koja se tako er kupovala u apoteci. Vode nije nikad nedostajalo jer se samo trebalo sagnuti
171

do rijeke i zahvatiti je koliko treba... Pred ve er, kad ve nestane erbeta, ako se nije dovoljno kupilo u apoteci, Arnaut skine s glave jeftini crveni fes, kad ga kupci ne gledaju, hmurne ga u abar i dva-tri puta ga izame pa pusti boju ba kao da je i kupovna boja iz apoteke. Uostalom, to nikom ne naudi jer je i ina e ljetna vru ina, a od igre i kolija sve izbije na znoj. Na nekoliko su mjesta namjeteni privremeni odaci od dva ve a kamena, me u koje se naloi vatra, a u posudi s emom grije se voda. Kahvedije za tri petka kup bakrene devzice i fildane, e era i kahve, pa ako su ih prije kupili mogu sluiti godinama. Nitko ih ne e ukrasti, a ko iz neopreza razbije fildan, i plati ga poteno. Uve er se pokupi sermija, saberu se pare i svodi se obra un, pa kad povremenom kahvediji ostane pedesetak dinara taj se ima ime pohvaliti kako je zaradio. Samo se rakija ne prodaje. Svako ko to kulni ponese koliko misli da mu je dosta, a ako je ve e drutvo, ve i broj ze zadjene u pijesak preko kojega te e brza i hladna Fojnica. Neko na e i sabere drutvo, neko se smj esti na livadi me u vrbacima, svee karim grkljan od ie, za epi je epom i spusti u Fojnicu. Stari ogo bez odmora kolje janjad i jarad, guli ih, isti drobinu i pe e ih na ranju u gvozdenoj tepsiji u pitnoj pe i. Velik dio gostiju ponese od ku e gotove zahire. Ko nosi ne prosi. A zato i da kupuje za skupe pare kad ima daba ku nog berketa?! Kako se rijetko kad jede meso ku i, neko kupi i pe enja kuhanog mesa da mu zamirie zalogaj. A kad momci pozovu nekoliko djevojaka i mukih im pratilaca na jemek, onda se gleda kako koja cura jede. Ako je halapljiva znak je da se ku i ne mesa, da je to fuk.arsk. ku a. Kola pristiu, pred konje se stavlja sijeno, a cure i matere im silaze s kola da malo protegnu noge. Toliko je kola da treba
172.

prethodno razgledati okolo i po veli ini vrbe, jasike, jablane, jeh da bi ih vlasnici poznali kad se budu vra ali. Kad se neko ho e rasteretiti treba dobro da prohoda po njivama da bi naao mjesta gdje ne bi tu in mogao nabasati na nj ga nazreti. Turabijini su ru ali s prijateljima. Popili su i kahvu svi stariji, popuili po nekoliko cigareta smotanih u cigar- agetu (kad se har i nek se har i!) a obi no zaracita-jfi u novinskom papiru. Starog Mustafu uhvati zijev - ho e vilice da razvali. Njegov prijatelj Kasalo takoder po e zijevati. Sijena je bilo nastrto u kolima koja su bila u blizini pa se po ee nagovarati da malo legnu. Obi no kasno lijeu ekaju i jaciju, a rano ustaju da ne zakasne rni sabah, a dug dan, siti do grla pa jedan drugog nagovori da legnu. Posluae se i oslobodie mla e svoje prisutnosti pa se odgegae do arabe. Popee se i legoe. Turabija poluglasno izgovori: Ja Rabbi, daj mi, Allahu, ivot bez belaja, kabur bez azaba i nafaku bez harama! - i odjednom zahrka. - to to knt-a? - upita ga prijatelj, ali i sam zaspa... Kad starjeine legoe, i momci s djevojkama ustadoe da se malo prohodaju izme u grupa grupica, izme u rije nih rukavaca, kukuruznih njiva, strnita, vrba i jeha, jasena i jasika, dudova i divljaka kruaka pod kojima se moglo okupiti na desetke skupina. Ostale su samo dvije prije i jedna Turabijina usidjelica. Ona je ranije sve ophodala uzdu i poprijeko. Nije ju niko zadravao jer nije bilo bojazni da e je ko "potegnuti". Nije ona bila ni runa, ali je puno pametovala pa je eto tako... Kasalovica koja je o njoj samo ula da takva Turabijina cura postoji, ali da se pravo ne zna ni koliko joj je godina, upita
173

je to se nije udala. "Bog te stvorio, dao ti ljepotu i pamet, a ti se nisi htjela udati". - Ah kako u se, moja drugo, udati?! U desetoj godini dijete; od deset do dvadeset haariluk, do tridesete ne zna ta e od sebe, do etrdesete v"4"., a do pedesete zna ta ho e i jako po ne ivit, a od eset po ne misliti na oni svijet. Kasalovica se pomalo smjehuljila: - Pa to propusti tolike prilike? - Ah moja seko. Bonjaku pamet kasno dOj . A i Bosanki. Eto ne bi sujeno da jujffin svoju djecu u beici; ali jujala sam djecu od sve bratje. Svi me zovu babOm, a i bivala sam baba sv djece u ku i pa i u mahali. - A voljela bi da si se udala i svoju djecu imala? - Eh, to prOj ne treba aliti. Dva momka, Mrkan i Brkan, naljeveni "mehke" koja gOr zanese pamet nego presreli su dvije djevojke, Behku i Devahiru-Devku, i odmah zapovrzli razgovor. - Kako ti je ime, mala? - Behka! - Ej ti, Behka, guzica ti mehka. - Popipaj je da vidi kakva je. - To ja i ho u, da vidim i opipam. - Bi da ti je? A kako je tebi ime? - Brkan, a ovo mi je jaran Mrkan. - Vidi se da brkan. Koliki su ti brkovi mog'o bi na njima dje je pelene suiti. A tebi kako je ime? - Mrkan.
17 4

me!

- Mrka kapa, zli biljezi. Maknite se da pro emo. - Hajde, bona, po i za me! Ako ne e za me, pro i preda

- Niti imam za koga niti pred koga. Po i ti, Behka, za me. Ako ba ne e mene, da u ti ovog malog ispred mene! - Podaj ga kuji, ako ga i ona htjedne. Protr ae izme u momaka koji su se njihali i premjetali s noge na nogu. - Vala su nas urezilile. - Pjana glava ne nosi bajraka. Zulfo olak okupio oko sebe nekoliko vrnjaka, sjedne uokrug jedan do drugoga, a i neki mladi i, poutegli, jer nemaju zgode da bi se oenili, stoje oko staraca i sluaju. Zulfo, samo to ne pla e, drhtavim glasom pri a kako je mimohod uo neku mla ariju to se prda starijim ljudima koje bi trebalo sve spremiti na jer ne mOg-n raditi, a kad progovore s mladima, samo ih ru nagone da kjanaju. A kad bi se starih rijeili, imali bi vie mjesta u ku i, mogli bi se mla i eniti. Kau: ene i tako i tako. Predi=1 lan i vunu, uvaju unu ad dok su im nevjeste na njivama ili rade koji drugi posao. - Jah, moj Zulfaga! Oni misle da su svu pamet pokusali. - Tako je i neki car bio zapovjedio da se pomore svi starci preko pedeset godina. Djeca su morala pobiti o eve. I ko svi poubijali o eve, ali jedan nije mog'o. Drag mu otac bio pa ga nekako sakrio da ne bi niko u selu saznao. Bog dao, nastala glad: nigdi zrna ita. ta e, kako e? Nejma ita ni za sjemena. oca, a otac mu sakriven da ga ko ne otkrije. Onda sin "ta emo? Nemamo ta u zemlju baciti, pa kako emo se nadati
175

etvi?" Onda onaj otac kae sinu: "Skini slamni krov s pojate pa ga izmlati dobro, jer je bezbeli ostalo poneko zrno u klasovima." I sin poslua oca, ono ita to je bilo u slami na krovu omlati i posije. I Bog dade pa rodi ito, ko Bog ho e. uje car za to pa zbavi onog sina. Pita ga: "Ko te nau i da posije ito kad ni sjemena nejma?" Onda on trt-mrt, na koncu kaza da ga je otac nau io ta e uraditi. I eto, rodilo ito. I onda car re e da se vie ne smiju ubijati stari ljudi, jer se bez njihu iskorijeni pamet. I tako je to postalo. - Jah, moj brate, nije ala pamet! - Nita se nije s pametim iznijelo. andari su, sve dva i dva, prolazili izme u naroda i vrtjeli se tamo gdje su se nadali da e do i do za ikavanja, bitke, krvoproli a, pa bila to rana ili mrtva glava. - uvajte se vi, momci, seljaka iz Arnutovi a! - savjetovali su stariji mla e. - U njihovu selu nerna ni greblja. Oni se svi u Zenici zak s paju. -A od koga si to uo, pas ti d'ero nanu.? - vrisnu jedan mladac Arnautovac pa izvu e no od pedlja otrice, a sjajan i bridak kao kurbanskf... Prije nego to je mogao no dohvatiti ljudsko meso, andar se stvori izme u njih: - U ime zakona, baci no od sebe ili pucam. Seljak baci no preda se da bi ga mogao podi i kad andari odu, ali se jedan mladunac nasmija: - Nije za koza sijeno. Husejn Kubad koji je dobro uo io da mu je ba onaj
176

mladunac ranije prijetio da mu se ne primi e njegovoj djevojci izvadi no i vrkom po e pravo prsima onoga mladi a. Vrisnu cura, a mladi se zakrenu i miicom do eka no. Pote e krv, andar opali hitac u zrak, nasta zabuna me u svijetom, a dva andara svezae Kubada. Djevojka je plakala, a momak je vrisnuo ne od bola ili straha, nego to nije alio krv za svoju djevojku, a kako je doktor Asim Nuhi uvijek iao po teferi ima s priborom za prvu pomo za as je podvezao ranu sokole i ranjenika: "Nita ti ne e biti. Na psu rana, na psu i zarasla!" I po ele su pri e rasti kako se vijest udaljavala od "mjesta doga aja". - iv je, ali da Bog da da bude pa an. - Rasporen je da su mu se crijeva prosula... - Nisu crijeva, nego su mu prsa rasporena. Srce mu se vidi. - Dofatio ga po vratu. Lokva krvi i je bio slu aj. - Neka vala nije pro'o teferi u gluho i - pametuje jedan. Nek se zna da i mi imamo junaka - a ne zna se ni ko je ni je li ikad u ivotu uradio kakvo pametno junatvo. Prijanjih godina pehlivan Arif Tamburija razapinjao je konop sedam-osam metara iznad zemlje, a prelazio je od jednog do drugog jarbola dre i po sredini u rukama tereziju, a to je poduga ak valjkasti komad drveta, kojim je odravao ravnoteu. Ispod zategnutog konopa u zraku njegov obojeni peliha u arenim hla ama i cipelama osebujnog kroja oponaao je pehlivana hodaju i po konopu pruenom po zemlji ispod nategnutog konopa na kojemu je Taburija izvodio svoje egzibicije. Dok je gledaocima zastajao dah kad bi gojazni pehlivan prelazio po konopu s jednog kraja na drugi, dobro udni
177

gledaoci, a najvie djeca i cureci, smijali su se i vritali pehlivan evim magartinama. Iako je prolih godina Tamburija razapinjao konop kraj Hadi-Belijine urpije sva tri petka po Ali unu, ove godine se spremio za samo jednu predstavu. Svjetine je bilo vie nego ikad i znalo se da e, pored hodanja po konopcu, biti i drugih ta aka po programu. Uz vrsti kolac zabijen duboko u zemlju bio je pri vr en konop koji se uzdizao do prvog jarbola, a odatle je bio zategnut vodoravno do drugog jarbola, odakle se sputao do drugog koca. Oba jarbola su bila izdignuta vie konopa i zategnuta u visini konopa s obje strane. Svjetina se okupljala dokle se smjelo, a gledalo se i izdaljega, tako da, kad bi se prekinuo konop i upao jarbol, ne bi mogao dohvatiti znatieljnike. I ve ina onih koji su se zabavili rakijom ostavljali su ejtansku sofru da bi gledali Tamburiju kojega gledaju vie od dvadeset godina. Znaju mu sve marifetluke, znaju kad e toboe posrnuti, kad e mu se omaknuti jedna noga, a on zajahati na konopac i ponovo ustati na noge. Pehliha obilazi gledaoce, nosi eir u koji mu bacaju krune, poli' e i rijetke dinare, neko ubaci i staru banknotu koja nema opticajne vrijednosti, a rijetki ubace u eir papirnu deseticu. Kad pehliha naiareti Arifu koliko ima para u kapi, Arif se pripremi mau i dlanove talkom prije nego uzme u ruke tereziju po sredini i po ne se penjati. Gledaoci se dive kako on ide uza stranu i balansira terezijom dok do e do prvog jarbola. Tu se zastavi dre i tereziju u desnoj ruci, a lijevom prihvati za jarbol dok pro e na glavni dio konopa. Malo dahne a onda nastavi put. Ljudi zanijeme, a neki ne smiju ni da gledaju. Poboan susjed ap e susjedu: "Ovo ti je ko Silt- uprija, samo to je ona od dlake tanja, a od sablje otrija, a ispod nje Dehennem.
178

Blago onome ko se ne sa Sirat- uprije, nego pkan ode pravo u Dennet." Tamburiji se noga omakne i on kao da e pasti, a svjetina zavriti. Neki se i smiju jer znaju da je to njegova finta, a jedna cura ap e "Kuku meni, upiah se!" Pehliha se izvali na donji konop, hoda na rukama, a izdignutim nogama mlatara u zraku da svijet strah okrene na veselje. Tamburija podigne obje noge na konop i digne se kao srnda pa nastavi hod do drugog jarbola. Malo odahne i vra a se istim putem, podiu i sad desnu sad lijevu nogu kao da igra neko narodno kolo. Silazi s konopa i ide u krugu koji je napravila svjetina, smijee i se, pozdravlja poznanike pruaju i im ruke, a onda se spusti malom svezanom janjetu u kou, koje malo pomili po njukici. Janje se i ne ta e biti od njega, a ene nerotkinje znaju da e pokuati zadnju ansu da z.trfidn. Onda Tamburija izvadi dvije polovice limene kante od petroleja i jednu pa drugu pri vrsti svezama za noge koje je smjestio u polukante. Poao je uz kosi konopac razmi u i noge da se kante ne sapli u. Ponekad bi kanta klepnula o kantu, a on se vrsto drao svoje terezije kojom je balansirao i odravao se na konopcu. Odrijeio je limenke i opet prohodao me u svjetinom, a pehliha je opet zaao s praznim eirom ne bi ta u elepirio. Zatim je uzeo veliki bubanj i lupkao udaraljkom po njemu, to je imalo zna iti da se sprema glavna atrakcija. Nerotkinje su znale da e sada biti rtvovano janje pa su davale evrme, svilom vezene rupce, zlatnim koncem vezene u kure, a uz to je svaka dala neto i u novcu. Arif je svezao kanafom desnu prednju i zadnju nogu iza papaka, a tako i lijeve noge i provukao ruke kroz vezane janje e noge kao da je navukao torbu na le a. No je zadjeo za remen na pasu i s terezijom poao na uspon. Janje se je trzalo kao da je sad osjetilo ta e
179

biti s njega, a Arif pomalo stezao miicama janje e noge, a stalno na oprezu gledao tereziju. Provukao se kraj prvog jarbola i kad je doao do drugog, spustio je pehliha u tereziju, nogama se zakva io za nategnute konope sa strane, skinuo janje s le a i pripremio rupce kako e ih okrvaviti kad zakolje janje. Krv je udarila iz grkljana, janje se je trzalo, a Arif je umakao rupce, evrme i u kure u krvavi j anje i grkljan, i bacao ih enama koje su ih hvatale u lijetu. Ho e im biti od koristi ? Bila je to posljednja nada nerotkinj a. Svijet se razilazio. Rastavljeno je pehlivansko borilite, Tamburija se presvukao u isto, a i pehliha kad je skinuo masku i obukao novo odijelo bio je prikladniji od Tamburije. Svijet se po eo razilaziti. Ko je svidio posao oko enidbe i udaje nije vie imao ta ekati nego je krenuo ku ama, a koji su se davno vezali nevidIjivim ali vrstim vezama odvojeno su se spremali na Kiseljak zajedno ako e krenuti dalje. To jutro otiao je pun autobus izletnika iz Kiselj aka u Fojnicu. Mahom su to bile Jehudije koji su sa enama i djecom htjeli promijeniti sredinu za jedan dan. Bilo je tu najvie starijih roditelja i mladIn , pa i pokoje manje dijete. Asimaga Lo$rdija, cipelar, provodio je itav mjesec u Kiseljaku, spavaju i danju u Spahe, u sofi, a pjevaju i no u u TUnje. Bio je napukla glasa, ali jo uvijek se mogao sluati. Tamanio je rakiju, malo mezetio, ali ga niko nije vidio or utuk pijana. Kako je i gra anski sarajevski svijet, osobito cure i mla e ene, otiao na Hadi-Belijinu upriju, on je uprtio harmoniku i ukrcao se u Mom inovi ev autobus da ode u Fojnicu i okupa se u banji. Nije se volio kupati u rijeci, a osjetio je potrebu da se opere i presvu e u isto. 8o

U Fojnici su se kupili oko njega oni to nisu otili na uprij u, a u ba i kafane "Hiljadu i jedna no " bilo je starijih mjetana i jevrej skih gostiju. Lopardija se okupan, osuen i u isto obu en svratio u kafanu, razvla io harmoniku, prebirao po dirkama i po eo polahko pjevati o Edhem-pai na gr koj granici, da su hazur svi turski voj nici... Poslije je pjevao o tursko-ruskom ratu, o Osman-pai koji se juna ki branio u opsjednutoj Plevni, o vitekom ponaanju ruskog cara, koji nije htio oduzeti Osman-pai sablju kad se morao Rusima predati, o samoubistvu njegove ene, jer nije mogla podnijeti da joj se mu predao Moskovu, pa mu, pri susretu, zabivi no u svoje grudi, kae: "Ja sam junak, ti si ena." Pjesme su se redale jedna za drugom, svijet je priticao, ali kad se za uo ezan za dumu, prekide Asim-aga pjesmu, spusti harmoniku i ode na esmu da uzme abdest. I oni koji bi moda zanemarili klanjanje dume zastidjee se od Lopardije i pohitjee u damij u. Iza dume opet su svi navrli u kafanu. Ba a se punila, pa su Fojni ani nudili Asim-agu jelom i pi em, a on je prieljkivao togod u gotovu, no oni se nisu sje ali da je i to ovjeku potrebno. Kad je Mom inovi zatrubio autobuskom trubom i sjeo za volan, odmah je i Lopardija sjeo na sjedite do autobuskih vrata. Na krilu mu je bila harmonika, na koju je "zbakrio", da su se odmah po eli ukrcavati putnici. Poneki ljubitelj pjesme spustio bi dvodinarku u Asim-agin dep, a neki, bogatiji, mislili su da je Asim-aga pjevao za svoj eif, pa neka sam sebe i asti. Fojni ani su ispratili autobus koji je pokuavao po i i molili Lopardiju da im opet do e, da malo razbije gluho u, ako negdje vidi eh-Mecu neka mu rekne da odmah do e. Napokon se autobus udobrovoljio i krenuo prema raskrku.
181

Asim-aga je neumorno pjevao, a ni drugi saputnici nisu bili svezanih usta. Pjevao je ko je imao glasa i sluha, a pjevali su i oni koji su se posva ali sa sluhom, a koji su bili i najgrlatiji. Kad bi prekardaili, Asim-aga bi okrenuo na harmonici tre u kajdu, a uzdignuo glas, pa bi oni sa sluhom nadvladali one tetrijebe to 13-t..1 kajdu. Niz lica je curio znoj, koulje su bile mokre od stiske da su se mogle cijediti, ali kad vrisnu guma pred samom Hadi-Belijinom uprijom, Lopardija zapjeva Aeriko de kinze anjos, a sve Jehudije prihvatie panjolsko-jevrejsku pjesmu s ushi enjem kakvo se javi samo kad pjesma dirne do dna srca. Izlazili su jedan po jedan iz autobusa nastavljaju i dalji tekst pjesme, a pristajali su uz njih i oni koji nisu znali rije i, ali im se svidjela kajda. Mom inovi se mu io krpe i gumu, a Jehudije s Asim-agom po ee pjevati Adio ke rida, non ke rola vida, me l'amargates tu. Oni koji su sjedjeli u Muzaferijinoj sofri, s osukom, Biberom, Karahasanovi em i Koradijom ivnuli su kad o utjee Lopardiju. osuka se na jedvene jade die, ali kako je bio okratak, a izme u njih i autobusa bilo je jo gustih skupina, nije nita vidio. - Propni se na zadnje noge pa e ga vidjeti! - dobacio je jedan iz drutva. - Nuder - dreknu Muzaferija, a osuka se prui po zemlji koliko je kratak i irok. - Ah duma-nu, ta poradi od mene?! Najedanput o utjeh cukfilera Lemeza iz Sarajevskog polja kako me mutr... - Dobar je strah kome ga je Bog dao. I nakon deset i kusur godina jo ti se prisniva... I neki posjetioci Hadi-Beslijine uprije u tre i petak po Ali unu pretrgoe razgovore i pregovore o enidbama i udajama
z

i pomijeae se s doljacima, dok Mom inovi ne promijeni unutarnju gumu i osposobi autobus da nastavi put. Mao Klempi je sabrao svu svoju eljad koja je dola na upriju, a pozvao je i Razu Gluhi evu koja se davno zagledala sa Sulejmanom Mainim. Ona nije htjela do i zato to nisu zovnuli i Murat-agu, oca joj, jer, po svoj prilici, bit e tu gotov ugovor, a, zna se, s prvim mrazom bit e i vjen anje. Mao je poslao Sulejmana i Razu da mu dovedu prijatelja i priju, na ru ak i razgovor, pa se mlade uputi da trae Muratagu, a sam Mao sko i i ode do pekare da kupi pe en bravlji bubrenjak i .11iju. Nekoliko lanova porodice ostalo je da uva zgodno mjesto da ne bi ko drugi zasjeo. Mao je doao malo ranije dok se ne pojavie Murat-aga i k i mu, a budu i zet je iao za njima uzastopice. Iselamae se i za zdravlje upitae, posjedae neko na gunj, neko kraj prostrta, a Mao namignu svojoj eljadi da razastru bo u. - ta e to, Mahmut-aga? - A ho emo, prijatelju, da se malo omrsimo. A to ti ne zove mene Mao, kako me zove i ostali svijet? - Ama, brate, mlada ovjeka moe zvati kako go ho e. Zovi ga, ako ho e, i "crna lon ina" samo ne udari njime o kamen. - A ti ho e rijet da sam star. - Nisi ti star, samo puno pamti, ko i ja. ini mi se da smo u godinu-dvije ro eni, a u isto vrijeme smo ratovali. Razvezae pirlitanu bo u, u kojoj je bila puna tevsija pite tikvenja e, po vrhu pokajma ene. Klempi predloi:
183

- Kako bi bilo da najprije okusimo po zalogaj-dva mesa? Ako ostane prazna mjesta u elucu, moemo pitom nadopuniti. Upregoe konje u kola, rastavie mladu od mladoenje, prekrie je debelim duvakom i ona nastavi cijeloga puta aptati: "Ja Allah, ja Muhammed, me u nama lezzet i mehabbet!" Natiskane arabe svijetom, punim dananjih doivljaja, jurile su prema mjestima odakle su jutros dole. Konji su vazdan jeli djetelinu i zob ili to drugo to su imali doma ini, a mladina se naigrala i napjevala, narazgovarala se pa se ponamjetala u kolima, a neki se i ispruili koji su se vie vrzali izme u svijeta, koji su vie igrali kola i pjevali. Poneko od njih se i zaveo u san, a neka vilica, da ih razbudi, provla ila travku ispod nosa momka koji je zaspao. A momak bi se rasanio i zapjevao curi: O curice, dina ti, nemoj u me dirati! Narav ti je pogana, ubi e me nogama. - Zaboga, cure, vidjeste li onog Zamlaza iz Vogo e. Koliki je drzman, a kolina mu je cura koju je prstenovao! Dina mi e je uduiti. Ne e ona mo i to izdrati. - Hajde, budalo - oglasi se stara Haija Kutleina. - Je li iko ikad uo i vidio da je plast sijena uduio mia? Pihit se oglasio u kolima, a da se ne bi dalje bezobrazalo, emso Daltabanovi zavre pri u o punicama i zetovima, i kako punica vie zavoli zeta nego sina. - Ja do'o s posla, radio na njivi itavo dopodne, niko mi iz ku e ne donesi ru ak. Odem ku i, mati se neto muha po izbi, a ja item: "Daj mi, mati, ispeci barem dvoje-troje jaja da ne jedem suha hljeba!" A ona e: "Nejmam, sine, tebe ne alila!" Izajde ona iz izbe, a ja podignem kapak od na ava, kad na dnu desetero jaja. Ja uzmem jednu plo u pa je spustim na ona jaja i sjednem na se iju. Do e mati pa odmah die kapak i kad ugleda ta je bilo otpuhnu kroz nos. "ta je to, mati?" pitam je ja. Tokorse
184

nita ne znam. "Ma ketina se porigala u na ve, nalet je bilo", kae ona. "E ne e, zete", mislim ja u sebi, "kad ne u ja pojesti jaje, a radio sam ko na u en, ne e vala ni on." - Ih to si pamet prosuo! - dira ga cura koja mu je pomalo i rodica. - Mogao si izvaditi troje jaja pa ih popriti u tavi. Ostalo bi i zetu. - Nemam ja nita protiv zeta, ali mi krivo to mati u grijeh pada kad pod starost lae. Stara Merdanovka bila je paziteljica ovih cura u arabi. Nazorila je da se ne udaljuju, da se ne zagube u kukuruzima i vrbacima i svi su je sluali. - Merdanovka, bila nejadna, to mi ne bi dala tvoju Tidu. Nismo bliz rod. Ti najbolje zna ko je kome rod i do devetog koljena, a Tida mi nije ba nita osim aiklija. - Sebi ruke, dumanine! Ona ti je sestra po mlijeku. - A kako to? - Pa tako! Ti si ve bio u tre oj ja u etvrtoj godini kad mi se Tida rodila. A presjeklo mi se mlijeko pa dijete ho e da ivdirie od gladi. Zovnem ja tvoju mater i ona Tidu zadoji, a tebi nije vie ni trebalo sisati, jer si se mogao pure najesti. I tako vas dvoje postadoste brat i sestra. - A jesi li ti koga tu eg zadojila svojim mlijekom? - A jata sam, sine. Eto Zulfina Mehu sam zadojila pa kasnije umrije, pa ulagina Jusufa pa i on umrije, pa Beirovu Atku pa i ona umrije... - Ah Merdanovka, u ur Bogu kad mene ne zadoji, jer bih i ja umro. Kakvo ti je to mlijeko otrovno ko u zelemba a! Subai a Najla je ila s materom, a usta je otvarala i kad treba i kad ne treba da bi joj se vidjele dvije zlatne krune na
I g5

o nj acima. Ni Merdana Husu nije majka putala od sebe da se ne zagleda s kakvom hajtm, a on se odavno javljao Najli. I Najla je bila sklona po i za nj. Stara Subai ka, otkako je postala muhtarevca, uvrtjela je sebi u glavu da joj nije niko ravan. Huso je sve predio kraj Najle i dobacivao joj i pozdrave i pitanja, ali Najla nije smjela od matere ni zucnuti. Dosadilo muhtarevci, pa da dokae da Merdan nije prilika njezinoj k eri, zalaja: "Proteg se pas da dofati zlatan tas!" - Ih nepriliko - do eka Merdanovica. - Jesu dva zlatna zuba u ustima zlatan tas? A moj delija uzme ugum vode pa ga na vrnjaku prenese preko Fojnice i tamo i 'vamo. Ono to on ima v4. careva grada! - Tpu, sram te bilo! - Pofalite se kad vam se javi moj Huso! Najla se odvoji od matere pa potr a za Husom: - Ja te ho u, a mati kako ho e. - A ako ja tebe ne u? Zaprepasti se Najla pa osta ukipljena izme u matere i momka. Samo to ne zaplaka. - Ho u te, bona. Ja samo da vidim ta e ti. - Ah dumanu! Kad mi sad srce ne prepu e, ne e nikad. Uzee se pod ruke, a prije koje su se maloprije nadlajavale zagrlie se i po ee se cmakati. ulaga Rami se objene zaljubio u Zinetu Kumi a, kad ju je vidio s nekoliko drugarica koje su zagledale momke. I mati pristajala je za njim, jer onom emu se prije govorilo milovanje i dragost sad se kae ljubav, a kako e se tome re i
18 6

ljubav, kad jo nisu bili pred kadijom, kad nije bilo erdekdOv , kad treba pri ekati da ostanu sami u erdeku i poljube se. Mlade je kao slama: plane odjednom i spepeli se za as. Ljubav se mu no ra a a dugo traje. - Ulaga - zvala ga je kona koja ga je najbolje poznavala. Evo izaberi ula kruaka. - Kruka se uva da nado e, a da omekne, a jabuka se daje za uzdarje. - Pa da vidimo i zagrizemo. - Ako e se jabuka gristi, ja to sffin znam. Jedna Zinetina drugarica zapjeva punim glasom: Ja zagrizoh areniku jabuku i poljubih Esme- uzel djevojku. Momci se po ee okupljati, a jedan preuze pjesmu: 0 djevojko, slatka moja sladijo, ah, a ko ti je slatko ime nadio... Drugi je nastavio: si mele dennetska hurija, te majka kraj Denneta rodila? Jedan klapac preuze drugu pjesmu koja je u stvari bila brojalica: Oj Zineta, Zineta, puna ku a nimeta, tako ti zvizde, daj mi malo p.. ulaga mu ne dade da dovri, nego mu priveza sillu uz obraz. - ta me bije? Nisam ja traio to ti misli. Ja sam htio da zaitem poga e. - Ho e poga e, arijske bijele doma e ispod sa a. - I je mena hljeba da mi da, osevabio bi se. Ogladnio sam, a ti me... - Rano ti je da trai cure. Niko nije u io ovaj zanat. Kad poraste s.'m e nado i ta e govoriti. ulagina mati privu e sebi mom uljka i izvadi mu iz gurduma gurabiju:
187

- Halali mu, sine! Nije on hr av, samo mu nije drago da mu se neko pred curama bezobrz. Muko drutvo se razi e jer mu nije bilo pravo to guva pro e bez taalica, a ni cure nisu bile zadovoljne s ulagom, koji je samo Zinetu vidio. Svaka od njih je tako er htjela progovoriti s njim. ulaga je pristao za Zinetom, kazivao joj koga ima u ku i, koliko ima zemlje. Sestre su se poudale e se jo za godinudvije udati, imam mla eg brata, ali se on, ulaga, u ku i i poslovima. Ako ne moe odmah odgovoriti, neka se dobro promisli za heftu-dvije, a on e do i u Zijamet-Crnu-Rijeku. - Pa eto, do i do dvije hefte pa u ti re i svoj odgovor... Ho u i mater pitati, pa i otac e se raspitati. - Dobro, Zineta. Pametno je to, ali ja bih najvolio da odmah krenemo... I evo ti jabuku! - Izvadio je iza p"sa golemu, crvenu jabuku, a tu sortu jabuka je donio Kubi ek iz eke. - Ah maallah, kakva je ovo jabuka. Ovake nisam nikad vidjela. - U vas je selo na visini pa ovakve jabuke ne mogu tamo ni roditi... A mendil? Kamo meni jagluk? - Eh Boga mi, ako moji reknu, bi e i jagiuka i svata to cura u ruhu nosi. - Ho e mi ruku pruiti da se oprostimo? - Ne u, bogme. Kad se ruka dadne, sve se je dalo. Alahimanet. Kad Zineta ode, ulaga zapovre razgovor s materom: - Eh mati, ta ti veli? - Pametna je. Pametnija od tebe. - A vidje joj ben na obrazu?
188

- Vidjeh. - Na um pade mi ona pjesma: Vidio sam svata dosta, al' mi na te merk osta. I na tvoje b'jelo lice, fataju me tri groznice, i na tvoje sijah-bene, ta e, draga, biti s mene? - ta e biti? Vidim ja da si ti pomahnito. Sad joj je na obrazu mlade kolik' Bog da, a kad do e u moje godine, rascvake se ko karanfil. - A bezbeli u i ja biti i klempav, i mrav, i izbrazdana ela, i krezav. - Hajde, hajde, ja u je ocu ti nafaliti, pa jeda pristane. Japalakova Emina se tri puta udavala, a svu trojicu mueva je izderala. U nje japija tvr a nego u " ojki5." joj, pa eto, Bog dao da je od svih imala djece. U godinama je, ali i u snazi. Sjede oko nje djevojke pod jednom johom i sve je pitaju kako je to ona uspjela da ih nadivi. - Ah, moja djeco, i to je Boije davanje. Mogla sam i ja prije prvog ojka umrijeti, ali sudbina ne dade. Mevlida, koja je malo prerasla godine u kojima se cure udaju, ali puna ivota i neoprana jezika, pita Eminu: - A Boga ti, s kojim si bila najrahknija? - A ta s time ho e rijeti? Sa svom trojicom sam bila rahat, poteno ivjela, djecu im podizala na noge... - Ama, ja mislim koji te je najbolje zadovoljavao. - Objeenice jedna, to ti ho e da zna. Sve cure opruile ui da im ta ne promakne. - Aaah - uzdahnu Emina - estOskoka ti Neke se cure cerekaju, a one najmla e se ispotaje raspituju ta je to estoskok.
189

Ibro Sorgu se vra ao sa uprije sa svom porodicom kako bi to prije doao do Kobilje Glave. Babo je ostao ku i, s nekoliko sitne unu adi, a mati Ibrina, Vezira, bila je na upriji. I umovala: "Bog zna ho e se vie ikad? Ostarilo se za teferi a, a iv insan ho e jo da vidi togod od dunjaluka svojim o ima, jer kad se o i naspu zemljom, nema vie gledanja do ahireta, ako Bog da, ako se s dinom i imanom ode, kad insanu vakti-sahat dojde." Ibro se bio preko mjere nalio rakijeinom pa ne zna ni koga vozi ni kamo vozi. Sre a je da su mu konji pametniji od njega pa e ga dovu i do ku e, ako se odri na "sicu". On ne zna ni da mu je mati na kolima ni da ima uop e mater, ne zna koliko sestara mla ih od sebe vozi na kolima, koliko komija i kon. Zna samo da kandijom mlati konje bez potrebe. Zakir Galei , vremean teak, ugl dan u svom selu, a konji mu bolji od Sorgu evih, ho e da projuri mimo Sorgu eve arabe pa sokOh konje rije ima od milote, a kandijom pucketa iznad konjskih glava. Ibro ne zna ta govori, pjeva bez kajde, bez punine glasa, bez stida: Djevojka je muke ga e prala, ljubila je i su muda stala. Zakir zamahnu kandijom po Sorgu u kad su se kola bila up .redila i pro e mimo Sorgu evih kola, a Sorgu se zanjiha i srui kao mrtav. Dograbie ga bra a i zastavie kola. Zastavi i Galei svoje konje pa sa e s kola i pri e Sorgu u koji je bio bez svijesti. O ni kapci su bili puni krvi, a punili su se iz raspuknute koe na elu. Bra a Ibrina sko ie da se biju, ali se suzdrae jer vidjee da o i nisu ote ene, Oprae mu o i vodom iz testije i Ibro progleda kao najzdraviji i najtrezniji: - Sijevn, a groma ne uh. - Ah moj sine, moj gazape! Kamo ti obraz, sram te bilo, pa onako pjeva ko grmalj ?
190

Nije se sje ao ta je pjevao, ali kad ga je mati nazvala gazapom, mora da nije valjalo to je bilo. Galei sjede u svoja kola, a njegova eljad koju je vozio zadivie se kako im je starjeina odlu an i kako se ne smjedoe s njim oni drugi pobiti. Govorio je djeci: - Bi e teferi a, bi e Hadi-Belijinih uprija, bi e Aranutovi , bi e mrtvih glava i ranjenih momaka, ali e svake godine biti sve manje mom adije i djevoj ulW koji idu tamo na zagled. Ljudi malo-pomalo bivaju ulju eniji, a ko u bezobraziuku prekardai treba mu ovako dokazati to ne valja. A onda spusti glas koji su uli oni to su do njega sjedjeli, jer su to koVi mrvili kamen koji je bio nasut u izlokanim brazdama na cesti: - Priznajem, i ja sam pogrijeio. Nisam ja nikakva vlast da bih smio onako presuditi kandijom. A mogao je, na daj Boe, ostati bez oba oka. Pa onda nastavi jo mekim glasom: - A morebit, da sam ja u njegovim godinama bio jo gori i bezobrazniji. Na jednoj adici sjedi nekoliko sjedobradih staraca. To su budu i prijatelji, ako se nagode za miraz koji e budu a nevjesta donijeti dovesti u novi dom. ulaga Varenika, budu i svekar, koji ima dosta zemlje i hajvana, trai da Nura Pejdahova dovede u mirazu jednu kravu, koja e biti njezino vlasnitvo, neka i ona ima svoj gro u depu, a da ne pOgl 6 od svekra svekrve da joj se kupi ovo ono. Ono to je od pamuka etena otkala, to e bezbeli darovati mladoenji i uku anima, ali kravu, makar i prvotovku, treba da dovede. - Ma kako e dovesti, prijatelju - govori Omer Pejdah, budu i punac, ako se pogode - kad u mene ima samo jedna krava? - Ima ti, prijatelju, dvije. Ima, ima.
191

- Imam, brate, kravu koja je u osmoj godini, a imam juni icu, koja e se, ako Bog da, oteliti na prolje e, oko Jurjeva. Ako ite kravu, ta emo mi musti i ime se mrsiti, dok se junica ne oteli? Ako ti dadem junicu, dajem ti odmah dvoje: kravu i tele. - Ti proberi koje ho e. A od mene ti je prida to ti ne u traiti ujma od ita koje bude mljeo u mome mlinu. - E, pa i to je lijepo - dodaju slua i koji posreduju u nagodbi. - Jest, vala, prilijepo. - Nije vala prilijepa ni vidjelo! Ja svoje meljem do po zime, a onda kupujem iz du ana. - E pa, prijatelju, nemoj ni ti nadosirati. Ako pristaje kako sam rekao, dobro i jest, a ako ne pristaje, ima vala jo cura, a i njoj more Bog dati boljeg momka. Omer Pitar je po elji svoje druine trebao oti i do pekare da donese pe ena mesa, ali upravo kad se spremao da se obuje, ustanovio je da mu nema jedne cipele. U to je Sulejman Varean, zvani Dupan, donio novine s Kiseljaka da ih ko pro ita. Iako nepismen, za egu je bio biran za knjini ara drutva El-Kamer, i kad bi na godinjoj skuptini traili lanovi da i on pro ita svoj izvjetaj, on bi se okrenuo lanovima, hunjkaju i: "Koliko sam knjiga primio, onoliko hin je u hormanu i sada. Niti je ko knjige traio da ih ita niti sam hin kome davao... A ni ja ne znam itati." Husni-efendija dohvati Jugoslavenski list i rastvori ga u rubrici Sarajevska kronika. Tu je uvijek bilo senzacija pa i Husniefendija na e kako se erko Gua ju er objesio, a ne zna se ta je bio uzrok samoubistvu. Pitar je pronaao drugu cipelu i otiao da kupi pe enicu. Husni-efendija je za sebe itao i druge stvari, drugi su pijuckali i kucali se fi evima: "Haj efkuna, dok je puna!"
19 2.

Kao kad dogorijeva kre ana pa vie ne vu e drvlje pod uarenu kamenu kupolu, tako i akamlu ari, iako jo nije nastupila ni i indija, zasi eni pi a i mezeta, dohvatili bi a kalicom meze, a fi eve bi prinosili do usta i otpijali koliko u ljenikovoj ljusci. Pitar je itavo vrijeme dumao to se doti ni Gua ubio i kako moe ovjek sam sebi oduzeti ivot. Pomalo se opkalo od pe ena mesa, poneka kap rakije bi se otisla niz grlo, poneka rije bi se izgovorila zapletana jezika, ponekad bi naila ut dekika, a onda Pitar u jednom dahu "E ba nikako ne znam kako insan more sam sebi kidisati, osim ako je plaho, plaho mahmuran!" - Boe dragi, to se ovo radi? Da je meni od svakoga ko je bio na teferi u po poli , ku u bi' napravio. A ta je to poli , dvije krune. Dva poli a - jedan crijep i jo pet para po komadu dok se doveze iz Visokog u Kiseljak. A ku icu ne mogu napraviti - tui se Furda komiji Batalovi u. - Moe, brate. Samo nemoj naveliko snovati. Sve ti to moe sam napraviti, a i moba e ti pomo i. Ljudi se okupljaju da uju ta se govori, pa ako ni im drugim, pomo i e savjetom. Nita savjet ne stoji, a ovjeku je drago kad ispri a neto, da ga prisutni sluaju. - E de, prijatelju moj, kai mi kako to misli? -Zemlje ima, ilova e ima, napravi kalufe pa ih puni ilova om mijeanom s pozderom. Ima djece, neka gazaju. Ti ih vadi iz kalufa neka se ispeku na suncu. - A temelji? Koliko kamena treba u temelje? I dovoziti ih iz rijeke gdjegod iz brda. - Sve ti to moe; djeca to mogu s ruke na ruku do ku e do baciti .
193

- Pa kre ? Zna li ti da je tovar kre a petn'es' dinara. -Napravi kre anu, nasijeci ikare, neka ti majstor sloi kamen. - Treba i to platiti. - I to moe ti sobom uraditi pa da nita ne plati. A djeca ti mogu od teferi a loiti kre anu. A grede, vjen anice, pod krov, otesati daske ili ih kolima odvu i u iju pilanu da ji na jarma i urede. - Zajmi se pilanaru. Pomozi mu kakav posli uradi pa e ti daba izrezati japiju. - A krov? - Moe, brate, jedno vrijeme krov od raeve slame, pa kad malo oja a, izmijeniti krov aavcem, pa kad otruhne, a i ti e dotle oja ati, pokrij je crijepom. - A pendere? - Eh, to jest to se mora kupiti, ali ne ba odmah. Moe u prvo vrijeme razapeti landru. - E to ti nisam nikad ni uo ni vidio. - Kako nisi? U planinskim krajevima i ne prave druk ije nego od landre. Zakolje se mlado janje, meso mu se pojede, a kembe se dobro o isti s obje strane pa se rastegnu na okvirima i za dan-dva landru metne u pender i iz sobe se vidi je li dan ili je mrak. Vidi se kad neko pro e ispred pendera, samo se ne vidi je li muko ili je ensko. - Pa eto, kad bi sve to tako bilo, trebalo bi mi barem za dvadeset dinara velikih kovanih eksera i neto sitnijih ivija. - Zar nisi nikad vidio drvene i eksere i ivije. Od hrastova ili jasenova drveta, a moe i od bukova. Samo se svrdlom debljim ili tanjim provrte daska i greda i drvenim ekserom ili ivijom pri vrsti jedno za drugo.
1

- To nisam vi ao, ali kad ti kae, ja vjerujem. - Eto, prijatelju, kad sve skonta, vidje e da se moe ku a napraviti bez pare i dinara. - Vjerujem ti, samo bi mi sada trebalo deset dinara u zajam, a ja u ti poteno vratiti. - I kao znak sigurnosti, ve i i od kakve zakletve, s dva prsta desne ruke upirao je u dio obraza koji se ne brije ponavljaju i: Obraz je ovo, obraz je ovo. Hrpa selj aka se okupila, me u njima naloena vatra, ve er je i zahladilo je, pa pomalo pruaju ruke iznad vatre. Moglo se i itavo selo zapaliti koliko su skupili drva, ali njima treba samo toliko da mogu na vatri pripaliti cigaretu i malo zagrijati ruke. Sad samo o ekuju ho e li Batalovi dati u naru deset dinara Furdi ili e ga jo kinjati izmiljanjem selameta. Napokon odrijei keharu i izvadi papirnu deseta u. Vidjelo se da mu malo podrhtava ruka, ali on prui nov anicu preko vatre Furdi. - Ne zaboga preko vatre! - zavapio je jedan seljak. - Izgorje e. - Svakako je ona izgorjela - ustade Batalovi i po e s druinom u svoje selo. - Ili e ti ubre kupiti po jarcima i gnojiti njivu ili e u iti u koli pa da doje do bijelog hljeba - prijetio je drvenim prutom Osman Haluka svome najmla em sinu Nuriji koji nikako ne uzima knjigu u ruke, a teke mu vazda prazne. - Ja u gladovati a tebe u kolovati da mi bude elovnik bijelih ruku, bez uljeva i masnica. - Dina mi, babo, ne propadam. Vazda prolazim, pa kako kad. A ja se ne stidim skupljati ubre po sokacima pa ga prostrijeti po naoj njivi. to se rekne: gladan gladna hraniti ne moe. - A i si ti to uo? - Pa ujem mimohod i zapamtim. - Pitao sam ja neki dan u itelja pa kae da bi ti mog'o i bolje u iti.
195

94

- Eh da mi imamo vie kokoiju da mu ponesem sepeti jaja, bilo bi u mene i odli nih ocjena. - Nije zar tako, Nurija? - Ima tutkuna koji nita ne znaju pa prolaze, ama se najprije svrate u iteljici. - Dobro, dobro, vidje emo. A jest vala i grehota i sramota donositi darove, a mi se, ne u rijet, patiti, ali ni u nas se ne presiplje. - Prut je bio jo u ruci, a Nurija je o ekivao batine. Osmana je Nurija razuvjerio da nije nita kriv, a Osman nije htio popustiti da se izva en ma iz korica vrati u korice neupotrijebljen. - Ho u ku i po sepet da kupim ubre, a danas ga je bilo po cesti koliko ho e. Toliki konji i kola prolazili pa se konji krkalili, a krave se u jarcima bal4ale. - A to si ti izaao od ku e i poao na urpiju? To ti meni kai. Nurija je saimao ramenima. Svrbio ga je jezik i sve se mislio da mu rekne: - A to e ti, babo, na upriji? Ne trai cura. Oenjen si. Ima djecu, ali nije nijedno ni za udaje ni za enidbe. - Ho e progovoriti? - Ho u vala, ako me ne e ibati. Ako pane i jedan prut po meni, prije e dua iz mene nego rije . - Oho, oho, vidi momka! Hajde, ban, reci! Kad sam te ja ibW - Vala nisi puno puta, ali bivalo je, pa se i zaboravi. - Ne treba ti biti zlopamtilo! Kuda o eva i materina ipka udara, tuda dehennemska vatra ne pri. - Boga mi je mene arilo po tabanima, a pravi u se da sam zaboravio. Osman nije bio nagao, a bilo mu je mrsko to ga je uop e po eo pitati. Vidio je u sina neke plavkaste malje s krajeva gornje
196

usne, a prije nekoliko jutara osjetio je i on i Uzejfa kako se Nurija prije svanu a izyu e iz ku e, str a niz njivu i u Dedinu potoku triput se go hmurnu u vodu i nabrzinu se obu e i uvu e u ku u dok se jo nije niko digao s lOge. - To si ti sigurno poo na upriju da vidi i da nau i kako se aikuje. - Ma hajde, babo, bogati! Ja istom u etvrtom razredu pa da aikujem... - A to ti veli: istom u etvrtom. Zar ima vie? - Ih, moj babo, koliko ima i kakvih kola! Sa etiri razreda mogu biti podvornik, s pola gimnazije pisar, sa itavom gimnazijom ihaj. A kamo ti suci, advokati, ininjeri, doktori... - Eh moj Nurija, ne nabrajaj vie! Da je meni Bogdo da ti bude podvornik, ja cestar, ja u kasabi maltar, pa da ima ono svoje mjese n to ga ne moe obit' ni kia ni krupal... To bi tebi, i nama, dosta bilo, a za ono vie, eee, i ne daju posranu do potoka sa i. - Do i e vakat pa da se razvedri i seljaku. - uti! Ne govori plaho naglas! A ako ba ho e, trkni malo do Cuprije, ali nemoj zaboraviti ku u i poslove. Na jednom oto i u skolili besposlenjaci Zarifa ugu pa, ko bezobraznici nastavili pitati Zarifa kako ga slua ona stvar, kao da on nema drugog posla. A on, garib, s malo zemlje i dosta sitne djece, s malo radne snage, vie gladan nego sit, a esto kad ru a nema ta ve erati. Neko u govoru spomenu kako je on nekad bio delija, kako se neka udovica htjela za nj udati samo da se rastavi od svoje Pembe. A kako bi on pustio zakonitu enu koja mu je rodila tuce djece, a to ih je po tuceta pomrlo to je Boije davanje. Bila su Bogu draa nego uku anima pa ih je uzeo sebi.
197

Opet neka zamlata priupita Zarifa, je ovakav azgin kakav je nekad bio jer je uven bio kao rasplodni bik, ali samo svoje Pembe. Je ga izdao vrnjak? - Ama ta se toliko navalili na me, budalai? Vrnjak ho e slatka, vrnjak ho e rrisna, a ne e - Pa kakve su tebe brige skolile? - pita ga Redep Krupalija. - uj mahniffiva! - i u ava se Zarif okre u i se onima to su ga okruili. - I hajvan ima brigu da se napase, a kamoli iv insan da ne bi imao brigu kako e eljad, a i sebe, nahraniti, odjeti, obuti. Gladnu insanu i ne pada ono na um... A ovo sam sluao od starih ljudi. Bio nekakav hamal, snaan i dobro zara ivao. A stajo je u jednoj ku i iz koje je banjica imala odvod na sokak. Pa svako jutro banjica radi. Ho u rijet: hamal se uve er sastane sa svojim halalom, a ujutro se kupaju pa iz banjice otje e voda i safunjaka. Prema hamalovoj ku i stajao bogat hadija, ali mu ne radi banjica ko u hamala. Hadinica svako jutro, uz kahvu, sjede i s hadijom, ko prigovara kako u hamala otje e banjica, a u njih nita; ja nekad nakon dosta vremena. Hele nejse, hadija zovne hamala i p lf.1i ga kako je valjan, radin, pa to ne bi otvorio kakav du an, bakaliju. "Ma kako u otvoriti du an kad je u mene dan i hrana, gunj i godina." "Lahko emo" veli hadija. "Znam da si poten, evo ti p'ar. koliko ti treba, a ti radi, pa kad zaradi, da e mi koliko sam ti dao, a dodat u ti vazda para koliko ti ustreba." Prihvati hamal ponudu i otvori du an. Ali, sad ete vi uti. U hamala - novog trgovca - prisuila banjica. Ne kupa se hamal. Osvojile ga brige: te kad u zaraditi, kad e mi se muterija oduiti, kad u se ja hadiji oduiti. Aja bogme! Bogme i eni neobi no. On ima u ku i svata, puno se radi, a malo zaraduje, ali oni nisu bili ni prije bez zalogaja. A sad ona osta bez onog zalogaja koji bi ih oboje razveseljavao. Hele nejse, isprazni on du an i rasproda robu, sabere pare na jedvene jade pa e hadiji: "Maj ti pare! Koliko si mi dao toliko ti i vra am."
198

- Ama ko te goni, brate? Ako ti jo treba i koliko ti treba, Ja vjerujem u te ko u potena ojka... samo - Jok, brate! Ja volim biti bez brige pa makar i s korom suha hljeba... Ne dam ja svoj rahatluk ni za kakve pare na svijetu. Eto tako hamal se opet po e kupati, a bezbeli i teferi iti. Bilo je oko i indije kad je doao sarajevski eraf i arilije s Kiselj aka na Hadi-Belijinu upriju. Sjeli su u hlad i kurisan im je i sto i kemlije pa makar i klimave. Tuturuza ih je opazio i poao prema njima, a i oni su se obradovali to su pronali Tuturuzu jer ga itavo prijepodne nije bilo na Kiseljaku. Na stolu se nalo svakojake zahire, koju bi i uljum-hasta mogla okusiti, akamoli ko ima teka u svako doba. Kad se lijepo podmirili, a bezi, age i efendije pomalo potegnuli rakijice i dohvatili na a kalice zadjevenih reza ija i pe ena tukca. Tuturuza izdie glas: Lastavice, lasto, Bog te ubio! to mi budi dilber- edo... Osim jednog bega, principijelnog neenje, koji je imao ljubavnicu ro akinju, svi su slua i imali svoje ene, koje su, istina, zanemarivali duljim ostajanjem uz ejtansku sofru, ali niti su na drugoj strani harma, niti su ih njihovi halMi varali. Smatrali su to neminovno u jer su doma ini bili opskrbnici brojnih uku ana, a ene, obi no, nisu nita imale pa su same sebe smatrale gotovo slukinjama svojih mueva. - Eh, Avdaga, halal ti vjera kad nas ovako razveseli. Nejma, brate, tvoga glasa ni tvoga kucanja... - Ama, bolan, to ga rezili - dere se Krbe, jer je sffin malo nagluh. - Kakvo te je vucanje spopalo? - Pa ja i ne kaem vucanje nego kucanje uza saz! - Eh, to gluh ne uje ono izmisli. - Dajte ljudi, uutite! Nismo se okupili na prepirku nego na pjesmu i svirku.
199

- I togod mezeta, makar mesa od teleta. Tuturuza je naduzenio saz i po eo pjevati poravno:
Vezak vezla Penjavina Duda na Bistriku, prema Latinluku.

- Ahaj, ahaaj! Otuda mi do i! - Jok. To se tako ne moe sada pjevati jer nema ni Bistrika ni Latinluka - kae Suljo Suljagi . To se sad pjeva: vezak vezla Penjavina Duda, na estom novembru prema Vojvode Stepe obali. - Ne mere se to tako pjevati - brani se Tuturuza - pa prebira na prstima slogove i vidi da ih je previe. ine mu se kao slomljene noge i tule kojima se podupire invalid pa su suvine noge tule. Kako Suljaga nije imao mnogo posla u kancelariji, a nije imao ni ku e ni porodice, u slobodnom vremenu smiljao je kalambure i viceve i zabavljao drutvo. - Neto sam ja sluao od hadi-Mujage kako su nekad propalice i hrsuzi upali u Penjavinu ku u i pobili svu ensku eljad i djecu - kae Rustem-efendija Zec. - A kad je to bilo i zato je bilo? - pitaju ga slua i koji bi voljeli da se zapjeva, ali Suljaga upropasti pjeva ki ugo aj besmislenom burgijom, pa sad da se uje makar i pri a dok ne nado e kajda. - Ovako bi pri ao hadi-Mujaga, a ako ba ho ete moete mu oti i i zamoliti ga da vam ispri a. - Daj nam ti ispri aj! Ako bismo njemu otili, on bi napravio zijafet pa bi nam potanko ispri ao i oduljio da bi nam propao akamluk. Ih, ko da se ne moe jednu no presko iti akamluk! Kako moete da uz ramazan ne pijete i kad su mubare -ve eri!
200

- Znamo mi kako nam je! Nego, deder ispri aj. Haj efkuna dok je puna! - obra a se Suljaga i kuca se sa svima osim trenze. Rustem-efendija po e sve potanko da ne izostavi nita to je hadi-Mujaga kazivao. - Efendisi-benum, sazvao Penjava, Boga mi ne znam kako mu je bilo ime, sazvao zimsko sijelo. Pozvao nekoliko komija, nekoliko prijatelja iz drugih mahala, nekog od rodbine. Dok je mla i bio, znao je mnogu hovardu, priipetlje, hrsuze, pa i prave razbojnike. A ni on nije bio puno bolji od njih dok se nije oenio, oku io i po eo druiti s ozbiljnijim ljudima. ulo se da se i obogatio, zaradio para, eni nabavio zlata i nakita. Hele, kad se drutvo sabralo, kad se malo zapjevalo, zabarhanilo, a ve bilo vrijeme i da se iznese togod sijeldijama: pe enih krompira, naerendana sira, jabukova pekmeza, varenih kestena pa i halve, sa e Penjava u mutvak, kad ima ta i vidjeti: ena zaklana od uha do uha, jedna sjerota tetka i etvoro djece. Po mutvaku i halvatu sve isprevrtano, vidi se da je neto odneseno. ta e sad'. Uzme tepsiju s krompirima, sirom i pekmezom i unese u ardak. - Afedersum, ljudi. Doma ica nije u zdravlju kako bi trebalo, pa evo da se malo zadramimo. Prostre bo u nasred sobe, ono jela to je bilo gotovo po ne se jesti, a Penjava samo nutka goste da to prije pojedu. Na Penj avi se nije nita poznavalo da je zabrinut i neraspoloen, a i gosti se digoe i doma in pritvori avlijska vrata. Pomr ina, a on pravo ne zna gdje bi traio ubice. Iz vremena dok se druio s a1am znao je da bi se okupljali na olin ij kapi i Penjava pohiti tamo. uli su se neki glasovi, dovikivanje s raznih strana, a on dva prsta u usta pa zvizne. Zviduk je zna io da se trebaju okupiti, kako je i sam nekad urio na skup kad bi neko zviznuo. I za nekoliko asaka estorica se na oe u blizini Penjavinoj. Nisu ga mogli od pomr ine poznati.
2,0 I

- ta ste uradili, boni? to je bilo glavno ostalo je u ku i, u magazi. Pohitite dok se nije ojutrilo pa da sve pokupimo i ponesemo. Kad Bog ho e nekoga da upropasti, oduzme mu pamet. Svi oni kao usov za njim, a niko mu glas ne poznade. Penjava otvori avlinska vrata, a ku na je ostavio otklju ana i otklju a im magazu. Posurljae sve jedan preko drugoga, a kad posljednji uni e, Penjava zaklju a gvozdena vrata i ostavi klju u bravi. im se razdani, Penjava ode na me emu i javi kadiji, do oe hode i bule i opremie mejite, a karakol pofata i poveza ekiju. I na podne kad su naile denaze preko Latinske uprije, kako bi koji mejit bio prenesen na ramenima kraj Merhemi a ku e, onako bi po jednog hajduka zanjihali na vjealima. est ehita i est haramija. Nisu svi zlikovci ni bili druga vjera. Bilo je i muslimana. I posljednji iz drutva po eli su se razilaziti. Najvie ih je ilo na Kiseljak, a dva su fijakera jedva uspijevala da odvezu goste od uprije do u Kiseljak. Mravi Jaramazovi konji bi jedva jednom odvukli goste, dok bi ani i odvezao svoj dilians u Kiseljak i vratio se do uprije. Kako se brana podigla na rijeci Lepenici i uzdigla voda da bi bio bogatiji izvor kiselja kog vrela i dosjetljiv je majstor napravio amac da bi zaradio koju paru iznajmljivanjem amca. Pred sami mrak sjela je postarija Fatma-hanuma koja je imala oenjenih sinova i unu adi i koja se kao udovica preudala za pristala mlada bega, koga su svi zvali pastuhom, nevjeto je zaveslala i amac se izvrnuo u Lepenicu. Sre a je bila da Lepenica nije bila duboka pri obali gdje su se mladenci izvrnuli, pa ih je do ekao pljesak kao kad cirkuzanti izvedu uspjelu akrobaciju. - Prehladi e se, dajte je presvucite - neko nepozvan iz mraka je htio pomo i "mladi". - to bi se prehladila? Puna je ona vatre! Jako se udala.
202

Pljute dvosmislenosti, mokra haljina je prionula uz tijelo, ali rasvjeta nije toliko jaka da bi se ba sve vidjelo. Gosti iz provincije, koji su doli u Kiseljak radi lije enja, saaptavaju se: - Ne e ovo izdobriti. Ne uva se rz i obraz. U provinciji je "mila majka" kako je u Sarajvu. Adem eligija, zvani aboder, bio je lovac na abe koje bi se nakotile i narasle u travnju i svibnju, pa bi ih sakupljao u mo varama i limanima oko rijeke Fojnice u koare i vre e i prodavao ih sarajevskim i drugim sladokuscima koji bi dolazili radi njih. Trebalo je sabrati dosta abljih bataka koji se istrgnu iz abe i trpati ih u koare. Bivalo je dana da bi Adem nabrao toliko kreketua da bi dobio i po dvije pa i tri deseta e. Kraj vode hodati, a nekad se i omaknuti u vodu, donosilo je i prehladu, a Adem bi, po obavljenom lovu, sabirao suhad, loio vatru, suio ga e i grijao promrzle noge. Tegobno je to bilo: valjalo je abi istrgnuti duu, a on je bio duevan ovjek. Neki bi mu i zavidjeli na toj zaradi, ali sezona lova je bila vrlo kratka. Neki obijesni sladokusac je jednom pokazao papirnu stotinjarku Ademu, da e mu je dati ako prodre ivu abu. Para je draga i kad je manja, ali tolike pare, stotinjarka, to je puna vre a brana, ili sedam kila e era (a to e mi toliki e er?), ili eni i jednoj curi basme za dimija i bluzu, troje opanke i ko zna ta bi drugo mogao za te pare nabaviti. I nije bio sam koji se tim poslom bavio, a bio je vrlo vjet i brz. abe mu nisu ni bile toliko gadne jer ih je brzo lovio, pa se nije imao kad ni ogledati nego je ra unao samo na batake, koje su sladokusci "pohovali", a on ni pohovane nije nikad jeo, iako su mu neki hvalili da je to ljepe od piletine.
203

- Ne u. Ne u ni za koje pare - tvrdio je Adem. - Ne mora - rekao je kupac i izvadio nov anik pa polahko smjestio u nj stotinjarku. A trebale bi mi te pare da se malo iskopeljam iz nevolje mislio je Adem. Muterija je naga ala to sad misli Adem, izvadi nov anik i iz njega stotinjarku, pa po e njome mahati ispred lica kao da se rashla uje lepezom. kao Adem je u io u mejtefu ta se smije jesti, a ta je krmci, ivotinje koje imaju zube dera e, neke ptice kao vrane, avke, orlovi, jastrebovi, pa onda zmije i abe. I razmiljao je: jegulja je kao i zmija, pa jegulju smije, a zmiju ne smije. A ni abu ne smije, ali, Boe mi oprosti, stotinjarka je to, a ku ne potrebe su velike. Adem je zagazio u baru i uhvatio jednu. Bila je upola manja od obi nih. - More li ova? - Mogla bi, ali za peta u... Upola je manja. - Ne u nikako. Kupac je utio, a onda guknuo: - Moe i ta. - Daj pare! - Dok prodre. - Jah! Da je ja prodrem, a ti pare u duzdan. - A da ja tebi pare unaprijed, a ti klisne a ne pojede.... Ti abu u usta, a ja tebi stotinjarku. Dri za jedan kraj, a ja u za drugi, pa kad prodre, trgni pare iz moje ruke i tvoja je stotinjarka. Odrali su rije . Ademu se je smu ilo dok je progutao abu inilo mu se da ga njezine nOice kaklje po jednjaku i elucu, i
204

ali nita mu nije bilo. A sve bi dobro bilo da ga neki abolovci nisu vidjeli kako je prodirao abu. A i oni bi pristali na gutanje aba da ih je ko pozvao uz uvjete kakve je Adem imao. I taj isti dan Adem dobi nadimak aboder. ena mu jedno vrijeme nije dala da joj se priku i, a kad joj je kupio ita za kat haljina, pomirila se s njim i rekla da to nije nita. Da je i ta poganije bilo, izalo bi ve iz njega. Adem je imao elju kao i svaki ivi stvor iz i oko uprije da do e i osejri teferi i teferi lije, ali bi ga, da je doao zavida, opkolila dje urlija, a i odrasli, koji bi se natjecali u oponaanju abljeg kreketanja. On je to izbjegao, ali je naao kr oko mjesta gdje se jelo i pilo, teferi ilo. Ostale su prazne boce, koje je Adem kupio, jer je i to neka vrijednost, i kore od dinja i karpuza, oglodani kukuruzni klipovi, a poneko ko nije mogao na i sklonitije mjesto, ostavio je gomilu da je odnese voda kad nado e Fojnica. A posljednje mla e teferi lije, i muka i i cure, zapjevali su bilo da su okrenuli Sarajevu i Visokom, Kreevu i Fojnici, Busova i i Travniku Zenici:
Zbogom ostaj, lijep teferi u, dok ja odem i opet se vratim.

205

LEPARINA LON ARIJA

Nisu slu ajno nabasali u Vinjicu ni Tuturuza ni eh Meco. Nije bilo njima samo do jemeka, iako su im jemeci bili najglavniji. Oni su htjeli poneto vidjeti to u gradu nisu vi ali, a kad su pred kiselja kom uprijom vidjeli itave bregove zemljanih bardaka, barda i a i testija za vode, crepulja i tava za razlijevanje mlijeka i za pe enje, lonaca za "lonce" i saksija za cvije e, gledali su kako to majstori lon ari teko prodaju za sitne novce. - E moje Sarajlije, da vi vidite kako se to mu no radi i koliko nam popuca robe dok se ispe e, niko ne bi rekao da je skupo, nego jeftino, prejeftino - tuma io je aban Lepara Tuturuzi i eh-Meci. Do ite jednom u nae selo pa ete vidjeti koji je to dever dok se jedan bardak napravi. - A je daleko do vas? - pitao je Tuturuza, koji je volio svata danju razgledati, a no u se pribiti uz tirja ije. - Nema ni po sahata hoda odavlen. Odmah se na Kiseljak nadovezuje Gromiljak, a s lijeve strane cesta, kad od Gromiljaka pOj prina Hadi-Belijinoj upriji, eto te pvo do naih ku a. Odmah vie Debele Mej . - A ho emo vidjeti kako se to radi? - Ho ete. Uvijek se to radi dok se zemlja ne smrzne. A onda se samo prodaje gotova roba u Kiseljaku, Visokom, Busova i, a vozimo je ak u Travnik i Zenicu. - Ih, moj brate, preko bijela svijeta.
2.o6

- Valja dinar izbiti i iz drveta i iz kamena. - Ho e ti sutra biti doma? - Ho u popodne. Do podne u ovdje prodavati, ako bude muterija, a onda moemo zajedno. Da ne biste zabasali. Uz robu e ostati moj sin. Tu ve er je Topalovi bio me u dvije vatre. Koliko je mislio ostati na Kiseljaku ostao je, to je mislio potroiti potroio je. Sijeno je izdavao konju, a ostavio je dva-tri naramka da se prostre pod duek u arabi. Djeca su spavala, ida-hamuma je podgrijevala tave s mezetom, ljiva se pomalo troila, a u Mari inoj ba i je Varean e pjevalo neku firaunsku pjesmu o Omer i u dilber i u, u kojega su zaljubljene sve djevojke, udovice i pukenice, a kadija ga je uhapsio to zavodi estite ene. Ali sve te estite ene ho e da plate kadiji teak otkup, samo da im pusti Omer i a dilber i a. Skupljaju sve paricu na paricu, groi na groi , dukati na dukati , dok nisu sabrale otkup i odnijele ga kadiji da im pusti dilbera jer "ne mog brez njeg biti kao zemlja brez sunaca". Istom je Varean e otpjevalo pjesmu, a s druge strane adora je Safa pjevala neku makedonsku pjesmu kako je "Stanala Ratka mlada udovica na osamnajest godini. I belo lice zabulila i na prvo libe alila". Slua i nisu poneto ni razumijevali, ali ih je oduevljavala pjeva ica mlado u i kajdom. Topalovi se okretao as Vareanu, as Safi, ali vie Safi nego Vareanu, ija su usta bila puna zlatnih zuba, pa ga ida gurnu u rebra: - Mali je zavatrio. Hajmo brzo ku i! - Ima doktora i ovdje. - Ima pjanih. Pohiti da ne bude kasno. Ustao je i kolebao se na nogama i u svijesti. Da je jo do ekati
2 07

tre i petak po Ali unu, pa hajde de. A prekosutra je vrhunac teferi a. - Pohiti! Uprei konja u kola! Topalovi se okrenuo Osmanu Ciganinu, koji je vazda svakome na usluzi i uvijek eka ho e koga trebati voditi do konaka ga ukrka iti. - Uprei konja i nasteri u pasaeru sijena pa dueke i jorgane! - Ho u, beg, ho u. Laskalo mu je to ga je vabnuo begom, a nita s bezima nije imao, osim to je znao kao i oni piti i mezetiti, ali ne i begovski rasipati. Pokuao je upati ko i e za koje su bili privezani konopci od adora. ida-hanuma je obukla zar, a fenjer koji je osvjetljavao ador iznesen je i objeen na zadnji kraj kola, kraj vint . Sve je sloeno na kola: i djeca i su e. Samo je jo trebalo sloiti ador, a golem je bio pa se u mra noj no i sa slabim osvjetljenjem jedva presavijao. - Beg dragi, ta emo s hal(5m? Ho e mi je dati da je raskujem i odnesem ku i? - Jok. - Da u ti koliko je pravo. - Da mi dukat da, ne bih je prodao. - A to, dragi beg? - Natrpaj je sijena! Uzmi u Marice naramak suha sijena i strpaj ga u halu! Evo ti banku. Zadrao se Osman dok je pronaao Maricu, pa je Topalovi ve pomislio da je Ciganin odmaglio s bankom. A onda se otrijeznio: - Pa vie je od banke zaradio dok je pomagao oko kola i adora. Do i e on.
2.o8

I doao je. Posluao je naredbodavca. Donio je sijeno i trpao ga u halu. - A bardak, beg? - Ovamo ga! Raspalio je bardakom u halu da se sav prosuo u Lepenicu, a onda je krehnuo ibicu i prinio je sijenu. Najprije se dim motao u hali jer je krov bio pri vr en, a onda su zapucketale suhe jelove daske i plamen se popeo i rasvijetlio konju i kolima izlaz iz ba e. - Ahaj! Kad je teferi nek i hala gori! Harmonike sazovi su vrisnuli, apareta, bubnji i trempeta gruhnuli, glasovi se izmijeali i vriskali, smijeh se prosipao sve dok je drvo plamtjelo, a onda sve zaslijepi jer one nekolike sitne arulje i jedna-dvije karbitue su vie Orile iza plamena suhih dasaka. Tuturuza se izgubio kao binamaz me u dvije damije: niti mu se svi alo Vareanovo ni Safino pjevanje, a nije mu se ni trailo kakva drutva, pa ode traiti eh-Mecu da ta ve eraju i odmore se na kratkoj no i, a sutra valja i i u Vinjicu. Pomalo ga je bilo stid ponovo se vra ati Terovi u, a ehMeco se osje ao kao u svojoj ku i. I bolje jo, jer je u Terovi a red i isto a. Prespavali su, a Tuturuza je rano izaao sa arpeljem i tekom. Pred Dugali a hanom bilo je sino nje drutvo koje je jutros na esrca pilo kiseljak, u kojem im je malo dolijevao topla kiseljaka visoki Ibriim iz bardaka koji su zagrijavani kraj raspaljenih cjeplji. Ibriim je davao topli kiseljak, pa ako mu ko dadne koji dinar krunu, Ibriim premiti ruke na prsima i rekne: "Fala", a ako mu neko i ne dadne nita, on ne promijeni nasmijeeno lice.
109

A kad kiseljak u ini svoje, kad natjera potroa a da se poredaju pred halama, podignutim na visokim sohama iza brane na Lepenici, nastane otima ina ko e prije dobiti safa- oak, a ako je neko unutra tabijatli kao stari Kumain, koji se ne zadovoljava da u kur bude svezan, nego ho e da su oba kraja u kura 13.rabk-, onaj pred vratima ne mogne izdrati kiselja ki pritisak pa bude berabt. To je onda tema razgovora besposli ara itavo jutro, a onda se produi i nekoliko dana dok se i drugome sli no ne desi. Onda se na terasi hana iznad Lepenice jedu pendevii, prene janje e digarice, uma e se svjeom poga om u ervie i pomalo se pijucka, a potom se po nu formirati grupe kartaa i kibica, redaju se domine, pucaju pule u kutijama tavle i tako do ru ka. Tu se na e i Tuturuza, zadrami se jelom i pomalo prebire terzijanom po icama saza. Ne die glas, nego ga polahko dariva ljubiteljima finog ugo aja, koji je upravo komorna glazba prema onoj bu noj ve ernjoj simfoniji zvukova i glasova pjeva a, svira a i slua a koji prislone i svoj glas uz tako formirani orkestar. Iza ru ka su se svratili po abana Leparu, koji je pazio na svoju lon ariju, pa je predao robu i neto malo novca sinu Neziru da bi mogao kusur vra ati kupcima, ako ih bude. Uputili su se cestom i aban je tuma io ta je ije oko ceste i dalje prema Sastavcima Lepenice i Fojnice. - Ovo vam je sve bilo Pinje bajraktara, to se u pjesmama pjeva. Eno i ono selo s onu stranu Fojnice. Kazuju, on bi ljeti svaku ve er sjedio na onim pe inama - pokazivao im je rukom po selu Podastinju i zemlji oko rijeke - i tu bi sejrio do zalaska sunca. Junak je ono bio. I pametan ovjek, kau. U Sarajvu mu se znalo mjesto u kahvi Mori a hana. I dolazili mu ljudi na savjet. to bi on rekao, svijet sluao i radio kako je rekao. A sad, grdna rano, sve oduzeto.
210

- A ovo je s desne strane ceste Spahino i Bi ak i a. A ovo s lijeve strane je cestareva ku a. Haman je brez ba e pa mu je reda sve kupiti. Nejma i povr a posijati. Ama opet ima ajluk. Lahko je njemu. Niti mu more obiti krupa ni spriti sunce. - A sad ovo i s desne i s lijeve strane ceste je P mk. Najprije bili doli iz eke u Derventu i tu otvorili kova iju. Najvie su radili oko potkivanja konja i pravljenja teretnih kola. U Derventi zaradili lijepih para, a onda otac im, stari Kubi ek, uo da bi u Kiselj aku trebala kova nica, jer je to veliko raskr e, iz Kiseljaka ide jedan put u Brod i Travnik, drugi u Fojnicu, tre i u Kreevo, etvrti u Visoko, peti u Sarajvo. stari Kubi ek sa etiri sina i jednom eri, te kupi od nekog Rezaka iz Fojnice, evo, sve ovo to vidi i s desne i lijeve strane ceste, za stotinu forinti. Rezak je mislio da je prevario Kubi eka, jer je zemlja bila mo varna, aa rasla, nije se imalo ta orati osim malo pri brdu gdje je ocjedita zemlja. Kubi ek, zadruan, sa dosta muke eljadi, najstarijeg sina poalje u eku da se tamo oeni i dovede snahu. Nije vjerovao da na svijet ita vrijedi. Najprije napravio kova nicu, pa uz nju i ku u, a onda, kad nije kovao - a i sinovi su mu pomagali i u kova nici i na njivi nabavio plug, pa orao u dubinu, ostavljao jarke da se voda cijedi, produbio korito Dedina potoka da se ne razlijeva po njivama i postao zemljoradnik jedan po jedan. Jedan sin napravio ciglanu, jedan napravio mlinicu sa tri vitla na Fojnici, jedan se brinuo o vo njaku i velama, jedan s ocem u kova iji, i tako ono to su kupili za sto forinti valja danas, brat-bratu, da prodaje, dvjesta hiljada dinara. Pa da vidi kako sije kukuruz. Ne baca sjeme omake kao mi, nego konj vu e plug kao po koncu, a ora baca u brazdu zrnje, pa kad nikne, ne treba se grbiti s motikom nad kukuruzima, nego ga plug okopava i zagr e, a konj ide izme u redova i nijedan struk ne e pogaziti.
2II

- A radite li vi tako? - zainteresira se Tuturuza. -Jok. Nismo mi Pemci. Mi onako kako su nam i stari radili. - E, bogme, ne valja. Kad vidite da je u drugog neto bolje nego u vas, uzmite urnek od njega. -Ama, brate, to je poseban svijet. Ustaju po mraku, rade do mraka. Ne zna im se ni za kakav rahatluk. Tako nama ne ide od ruke. - A to ne bi ilo? Jesi li ti bio u ratu? - Jesam. Na Italiji. Dobio sam malu zlatnu na Kaporetu. - A jesi li ita nau io od Talijana kako oni rade o zemlji? - Ma jesam vidio, a ja to ne begeniem. - A to? - Ama, brate, oni mijeaju, s oprotenjem, svojevinu iz hala s kravljim i konjskim ubretom pa istresaju na njive. Ko je vidio insansko ubre mijeati s hajvanskim? - Pa ta smeta? - Pa kako e, brte, sjeme, ito, Boiji nimet, bacati u svoj nedaset? - Moj abane, ti si toliko svijeta vidio, a nisi nita nau io. U sjevernoj Italiji, ispod Alpa, ima dosta lutorana, protestanata. Katolici vie dana poste od lutorana pa je lutoranski nedaset skuplji nego katoli ki. Bel im pedeset dana u godini vie mrse protestanti i jedu masniju hranu, pa je zato njihova svojevina skuplja... A ako nisi nita nau io od Talijana, mogao si nau iti od Pemaca. Vidi ta oni rade i kako rade. - Evo, tamam je dovlen Kubi ekovo. - aban odlahnu jer ga valjda ne e vie zapitkivati Tuturuza. - I sve je ovo kupljeno za stotinu forinti? - Jah. Tako se pri a.
ziz

- Sad bezbeli zaboli u dui Rezaka to je ovoliko zemlje dao za sto forinti. - Ama jok. Ostalo je u njega dosta zemlje, ali mu je otila pod agrar. Ova mu ne bi otila nipodato jer nije valjala ni prebijene pare. - A Pemci su od nje napravili najbolju zemlju. - Svejedno im je. I oni e skon ati ko zadnja fukara. - Samo e se fukara i na dunjaluku napatiti, a pati e se i izgrijeit e, ako ne mogne osaburiti, pa e patiti i na ahiretu. - Nemoj nas, tako ti Boga, straiti! Dosta nam je patnje na dunj aluku. eh Meco je zastajao kako se po elo penjati uz njive koje su bile ocjedite. Nije ga puno zanimao ni razgovor Tuturuzin i abanov, a nije sve ni uo. Njiva kraj koje su prolazili bila je davno ponjevena i popaena. Teak je upregao u jaram dva voli a koja je vodio unuk mu, a on je upirao leme u zemlju koju je brazdao. Izaao je uvrh njive i stao da se odmori, a volove je okrenuo da idu niza stranu. Nije se umorio ni on ni volovi, ali kad je ugledao strance, zaelio se razgovora. O em? O em bilo, nek se govori ta ta bilo. Tuturuza je nazvao selam teaku koji je skinuo kapu s glave i kaiprstom skinuo znoj sa ela. - ta e sad sijati? Zar nije rano ozimo bacati u zemlju? Pitao je eh Meco, a onda sam sebi proaptao: "A ta te se ti e tu i pos'o. Niti e u njega dolaziti i jesti, a ko zna koliko e jo jesti? I kad e se prekinuti tvoja nafaka?" -Ko?Jelija? - Nije nego moj vrnjak.
2.,13

Teak je uvidio da je besposleno pitao, iz navike, ali ni ovaj efendija nije ba pristojno odgovorio. - Jah, jah. Nije rano. Ne u sijati enicu. Posija u heljdu. - A zar moe prispjeti? - pitao je Tuturuza. - Moe ako bude topla jesen. Ako procvate, vele e nanijeti meda. Ako zrno sazori, heljda je ehresuz ito, ali slatko pa bila od njega mandra poga a. A ako se moradne ranije pokositi, dobra je hrana za hajvana. - Sluavao sam da se nita bre ne moe ispe i kao heljdin kruh. Kau: Sofru me i, heljdu pre i! dok se sofra prostre i kaike metnu, dok se iznese tagod vareno pe eno na siniju, dii sa sa heljde jer je ve pe ena. - eh-efendija! Jesi se umorio? Sjedi malo da se odmorimo i vi i mi. eh Meco se vie svali nego to sjede, a ora baci naramak slame pred volove pa i sam sjede kraj eha. - Pa, moj ehu! Jesi mi dobro? Jesi se umorio? More pojesti ta lijepo? Kome si namjerio? - Nikad se ne zna kome e se krenuti. Volovi se okre u kuda ih prutom okre e, a insan kuda ga pamet vodi. - Jah, jes' vala to veli. A od starih sam ljudi sluo da i hajvan ima svoj govor. Na priliku, ova dva vola kad iza u navrh brazde, pa se okrenu strmo, jedan drugom veli: "Eh, da ovaj na sahibija zna ko e sve jesti od ove hrane, i prijatelj i dumanin, i vo i krava i konj, i tica i zvjerka; ispreg'o bi nas iz jarma i pustio nas u ahar, a on otio u tekiju da zikir ini." - Matrak bi on pojeo - esti se eh Meco - da ostavi ledinu i ne posije nita. Treba najprije uraditi pa onda klanjati i zikir initi. - Pa ni ti niti ore niti kopa, a jede to ti je su eno zanovijeta seljak.
214

- Jede, ama on je ilum-sahibija - uzima Tuturuza eh-Mecu u obranu. - Pa ni ti ne radi o zemlji, a ivi. - Ja sam zana ija. Pravim papu e i prodajem ih pa od toga imam idaru. A neto se i ku i u ba i sabere, uskopam, posijem luka, spanaka, patrnjaka, pa snesem u ariju i rasprodam te se tako izdravam. - Nego, deder ti, ahbabu, potjeraj volove pa ori i sij, a ako e kuhati, do i ve eras i ja odsjedem. - Zna se i ete odsjesti - javi se aban - u mojoj se ku i uz ramazan i teravija kjana, a vazda se moe na i kaika orbe i je menice ispod sa a. Ja nisam kakav zgotian ovjek, ali je i moj otac i moj djed dro konak, pa mu je dua bilo do ekivat musafire. - to jes' jes'. Pravo aban govori. Ustade teak, strpa nepojedenu slamu u sepet i hojsnu volove: - Hojs, mkonja, hojs kitonja! Hajde, djeco moja, s Boijom pomo i da ovo smirimo. Ustadoe putnici i krenue abanovoj ku i. U punici se istezao dim ispod krova, a mla i abanov sin Junuz dodavao je vatre da se peku bardaci i ostalo zemlj ano su e. On je as gazao ilova u, as je prevrtao i mijesio kao maja poga u i stavljao komad na "tahtu" koja se pokretom noge i iljka vrtjela a na njoj Junuz oblikovao robu koja se najvie traila. Dosta je bilo pe enih velikih bardaka, a dosta crepulja, testija, lonaca, a Junuz je pravio bardake akare. Bili su to barda i i neve i od ake, s rupom na upljem drku. Kad bi se pe en barda i nalio donekle vodom i kad bi se prionula usta na upljinu na drku i puhalo u vodu, voda je klokinjala i davala neku kajdu sli nu cvrkutu kosovca eljugara. Ako je barda i paijivo na injen i ako ima sluha onaj koji u nj pue moe se oponaati i pijev slavuja.
215

- to e ti ove besposlice, moj sine? - kori ga aban. - Bogme, 1313,o, ovo nije nikakva besposlica. Veliki bardak prodajemo po pet, a i po etiri dinara, a ovaj akar ide i po banku. Gradska djeca ovo trae, a sad su djeca zabremedet roditeljima pa kupuju i ne gode i se. - Moj ehu, doao je vakat pa je pametnije pile od kokoi. Kad su sjeli za ve eru dode i Nezir. Otac se zabrinu to je doao, aIi Nezir, kao da se nita nije desilo, sjede za sofru i po e jesti. Ocu je zapinjalo zalogaj u grlu, ali nije dao da gosti opaze da mu je neto poremetilo red u poslu. Kad su se ruke oprale, kad se kahva iznijela na mangali, Nezir predade ocu pregrt papirnih nov anica. - ta je ovo? Otkud ovolike pare? Ko je ostao kod robe? - Ah, moj babo! Ne moe zamisliti kakva ima azgin svijeta. Vejsilaga Henda se okladio s nekim svojim pjanskim drutvom da e se autom zaletiti u nau robu kraj ceste i da ne e vie skrhati od pet stotina dinara. Ako skrha vie, on e platiti, a ako bude do pet stotina, drutvo e platiti. Ja nisam nita o tom znao, nego kako sjedim za robom tako poneto i pazarim, kad se od Toine gostionice o u frka auta. Pogledah, a on se zajurco pravo na nau robu. Jedva sko ih u stranu, kad drmnu auto u lon ariju. Nasta prasak, lomnjava i auto se jedva zaustavi pred itaonicom. Sletje se svijet, iz.je Henda iz auta, clOje i ono njegovo drutvo. Niko ne pita je ta meni bilo, je me dofatilo, samo se uje vika: "Nejma kad ti velim", a ja onda vidim da se meni nije nita desilo pa pristupim Hendi: "Sad u ja zvati policiju. Policija!" A on meni dlan na usta: "uti, ahma e, prodao si robe koliko ne bi ni za heftu prodao!" "Ko e meni platiti?" "Ja Vlah, ja Tur in, ja oba zajedno." Sjede ono drutvo te odbrajaju, rastavljaju robu to je ostala itava, a onda broje: toliko i toliko razbijenih bardaka. Ja kaem: 216

po pet dinara. I odmah skontam, a Henda kae: "Vazda je bila jeftinija cijena kad se angro prodaje." Hende su asli prodavali robu topten. Onda sra unamo po etiri dinara. Te toliko i toliko testija, lonaca, tava, peka, saksija. Skontasmo: sedam stotina i pedeset dinara. I Boga mi, Henda plati do zadnjeg dinara. - Bilo je vie robe, Nezire! - Ostalo je neto i itavo, a ja sam zagrn'o ono zdravo krhotinama, a obe ao sam dati ujutro dvije banke Osmanu estici da preno i kraj robe. - E jest hela , nalet ga bilo - prisloni Tuturuza. - ta mi je lani uradio, ne u mu nikad halaliti. - A to je to bilo? - upita doma in. - Ja okasnio dematile klanjati podne u damiji. Uzimam avdes' na adrvanu, kad auto zazvrlja kroz Sara e. Stade prina vratima. Iza e iz auta Vejsil ina, ne mogu mu rijet Vejsil Vejsilaga, pa e mi rijet: "Hajdemo malo obletit oko arije u autu." "Ama vidi da sam u nanulama. Nemam ni obu e na nogama." "Hajde", veli, "ne emo daleko. Do i emo odmah. Ne e ti iza podne iz vakta." Hajde, velim u sebi, da se i ja malo provozam. Sjednem u auto, a on ko vjetar. Sjedim ja ozadi, a on je naprijed. Vidim ja bogme iza osmo iz Sarajeva. Po osmo kroz Blauj, pa Rakovicu, pa Kobilja u, pa Han-Plo u, a jednako pred nama nagario nekakav drugi auto. Vejsil trubi, a onaj ne e da se skloni. A die se praina, mi kao da smo u mlinu bili. U neka doba proletje Vejsil mimo onoga drugog, pa morebit da smo proli mimo nj kilometar, zastavi Vejsil ina auto, izvadi iz auta brezovu metlu pa je sveza pod zadnja kola. Ja nemam ni kad ni kud iza i, a onaj nam se auto primi e. Onda po e Vejsil arati cestom, a ona metla die prainu te tako do osmo do Kiseljaka. Stadosmo da se napijemo kisejaka, a onoga nejma nikako. Zar doj adila mu praina. "E sad emo natrag u
2, 17

Sarajevo", veli on. "Sti i e prije i indije." Nita mu ne odgovaram. Izvalio se ja na zadnjem sjedalu, a on okrenu prema Hadi-Belijinoj upriji. "Kud e, bolan, tamo?", pitam ja, a on neto vi e, nita ga ne raziunun. Pro osmo Bilalovac, Klokote, Busova u, pro osmo i Zenicu, istrese nam auto i drob i digerice, a on, domuz, samo se smije i goni. Pro osmo Vranduk i do osmo u ep e. U ep u ima u ariji trafika, a napravljena je ervahi turbe. Za prozor i em sjedi dedo, a Vejsil zastavi auto i stade pred onaj prozor i , die ruke ko da u i Fatihu onom ko je zakopan u turbetu, a onaj osu 'sovku: pas oca, pas mater, dok onaj ne izvadi banku i zatrai kutiju vardara. Smiri se ovjek. Iza oh i ja iz auta. Sve mi se vrti u glavi. Malo u nuh da do em do sebe. Onaj naletnik sjede u auto i itti-bitti. Ko da u crnu zemlju propade. ta u sad? Ni dinara nejmam uza se, a bosonog u nanulama. Sunce ho e da za e. Ja ugledah u blizini damiju, odoh do nje, uzeh avdes i kjanah i indiju, a uto se o u akamski ezan. Dobar svijet u ep u, haman se napuni damija. Skjana se akam. Izlazi svijet iz damije. Svi se redaju s obje strane puta kroz harem i ekaju dok iza e imam. Za njim ja kao posljednji. Svi pozdravljaju imama pa i mene usput. Ja se osje am, i sam u tu em mjestu bos - ne ra unam nanule - kao da sam go. Jedan ojk, podebeo, rumen, al-crven fesa na glavi, upita me odakle sam. Mene stid kazati ta mi se desilo, ali ipak procijedih: "Iz Saraj'va." "Pa otkud u nanulama?" pita me on. "Ne mogu ti, efendija, svoju bruku kazati." "Ama kai, kakva bruka?" Te, Boga mi, ispri am im, a oni da se zavale od smijeha. Samo se onaj rumeni ojk ne smije. "Bezbeli je to uradio Henda?" "A da ko e drugi", kaem ja vie sebi nego njemu. "Ho e on, ho e. Ama ne e dugo. Do eka e on stara ki dom. Ko god troi gdje ne treba, prui e ruku kadli-tadli. Hajde ti meni na ve eru i na konak, pa sutra, ako Bog da, vozom." "Fala ti, efendija, ko bratu, ali ja bih volio da zakora im, kad bi bilo kabil, odmah ku i." 118

Izvadi onaj efendija sahat, pogleda ga pa e mi: "Ako dobro pohita na taciju, za dvadest dekika e do i brodski voz i eto te za etiri sahata u Sarajevo. Ali bolje je da ostane ve eras kao moj musafir." "Ne mogu, efendija! Ostavio sam du an otvoren, a i ena e se brinuti ta je sa mnom." "Pa hajde odmah, ovim sokakom!" Ja se istom sjetih da namam ni dinara ni u akirama ni u fermenu. Crvene i se od stida rekoh mu o svome halu. ovjek ni rije i ne re e, izvadi mi stotinjarku i tutnu mi je u aku. - Kako se, brate zove? Kome u poslati pare? - Ja sam Mehmed Hulusija. Ne treba mi ni slati. Ja esto do em u Sarajevo. Kai mi gdje ti je du an pa u te potraiti. - U Kazazima. A zovem se Avdija Tuturuza. Papu ar. - Hajde, alahemanet. A ako ne prispije na voz, do i na jaciju u damiju pa e morati preno iti u mene ku i. Dobar ovjek Mehmed-efendija. Ja na taciju kad jo nije dola maina. Item ja na blagajni kartu etvrtog razreda, a on meni: "Nije ti ovo Hercegovina da se etvrtom voza." Kupim tre i razred. Sjednem na klupu, a stid me - bosonog. ini mi se: vas svijet gleda u moje bose noge i nanule. Neko govori neto, neko slua, neko pjeva, nekakvo maleno dijete vriti kao da mu kou deru, a smrdi, da Bog sa uva! Mati mu izvadila sisetinu, daje mu da doji, a ono ho e da presvisne od pla a. Ne prifa a sise. Starija ena je alje u halu da opere dijete - bezbeli se uberabatilo, a ona ne e da se pomet. Lake joj zadojiti dijete. Najposlije moradne odnijeti dijete i oprati ga pa ga zamotati u pelene, a koja je sjerotinja, zamotala usrane pelene u papir i vra a se s njima u vagon. Svijet rui to unosi smrad, a neko je uzima u obranu: "ta ete, ljudi? Za nju su i posrane pelene kapital?" Ba tako veli: kapital. A ja mislio da je kapital i sermija isto.
219

Do e vakat da iza emo iz vlaka. Posijednji tramvaj nas odveze od Banova do Latinske uprije. Odoh u Kazaze, kad tamam pasvandija drma katancima, jesu du ani zakapareni kako treba. "Odakle ti, Avdaga, u ovo doba?", pita me pasvandija. "Bezbeli negdi bio na teferi u?" "Jesam, vala, ko bos po trnju". Prifati za katanac, kad zakatan eno. Sigurno je neko od komija zaklju ao, a klju ostavio u svom du anu. Po em ku i ko nikad, u nanulama. Hlupaju nanule po kaldrmi. Poneko lahka sna, iako je mitila pono , podigne ekmu i proviri da vidi ko to nanulama mjeri kaldrmu. - e si, nesremi e? - do eka me ona moja. Znam ja da ti zadulje ostane, ali poru i po kom da e ostati. - uti! Ne mogu ti svoju bruku kazati. Nego dajder togod da se zadramim. - ta ti sad imam iznijeti kad sam mislila da si na teferi u, a ja s djecom pojela ve eru ? - Ima barem hljeba i sira? - Ima toga: hljeba, sira i studene vode, tog najvie jedu u gospode. I tako ja dockan ve erah a rano se probudih. Ujutro, sa sabaha, odoh u du an, kad Salamon Cevi, moj prvi komija, prebacio bijelu mahramu preko glave pa neto njihovo u i, pjeva, ta Sjedoh ja u Por e na efenku i popih kahvu, dok i Salamon zavri. Pozdravismo se, a on mi dade klju i otvorih. U du anu je sve bilo kao da sam ga i ja zatvorio. Pod iltetom nekoliko dinara, koliko sam i ostavio. U neko doba, pred podne, kad neko te neko do e meni na efenak te: "Ho eldum, Avdaga! Kako na putu?" - a ja odmah
220

vidjeh da je on, paskovi - osim oca i matere - ispri 'o svijetu kuda me je vozao i kako me je ostavio. Ja se ljutio neki vakat pa i prestao. Tuturuza je otiao sa sazom na trznu, a za njim je pristala mla arija. U abana je pridolo starijih sijeldija koji su zapitkivali sad ovo, sad ono, a eh Meco ponekad odgovorio, a nekad preutio. Nije njemu nikad bilo drago sijeliti i spavati u seljaka, ali je htio posluati i Tuturuzu i vidjeti neto to bi prolih godina propustili vidjeti. Najednom nai e ljetni pljusak i utjera svijet u ku e. Neki su otili svojim ku ama, a neki abanu na sijelo. Cardak se napuni, zadimie duhandije i lampa petrolejka po e mirkati to od malog broja, to od velikog duhanskog dima. Po ee selamati i merhabati, poneki zagrmi preko sobe: "Vikah ja tebi: 'Merhaba'?", a svi zaute kad eh Meco ta rekne. To se onda pamti i prepri ava, makar bila nekad i besmislica. Onda seljaci po nu uzimati nekoga na trehu. - Evo, efendija, ovaj na prijatelj Muan Lapat otiao u rat, a kad se vratio zatekao tri sina. Poten on, potena ena, poten komiluk, a kad je Muan doao iz rata tri ga sina do ekala. Pita on svoju Mejru: "Otkud ti, bona, ovlika djeca?", a ona e: "Pa kad si otiao u rat, do po godine mi se rodio Osman. Nadjela mu dedino, tvoga oca, ime... Onda si mi ti jedne no i izao na san, pa mi se do devet mjeseci rodio Hasan. A do jednu godini vie nisam mogla durat pa mi se rodio Murat." Muan se smjehulji, a ima i rata. Nita ga za etiri godine nije voknulo niti mu je trebalo i i u bolnicu. Doao ku i, zatekao budu u radnu snagu, a ena mu je dokazala da su njezina djeca. Pa bezbeli i njegova.

Onda se rasprela pri a, a to se i kazuje, kako ovjek, ako je nekud otiao na dalek put, u rat, u stara vremena i po nekoliko godina, pa ako u isto vrijeme ojk usnije da je sa enom imao posla, a i ona isto tako usnije, onda moe ona zanijeti kao da su se zapravo sastali. ta ti veli, eh-efendija, more to biti da ena zanese bez ojka, ovako ko to je Muanovica. - Ne mere! Samo je jedna ena rodila sina, a da se nije sastala s mukim. To je hazreti Merjema, koja je Boijom voljom rodila Isa-pejgambera. I nikakva vie ena nije rodila bez muka pa bilo to zakonito neuzubillah, nezakonito. To je potvr eno u naem lijepom itabu, u Kur'anu, i ko to ne vjeruje nije musliman. Svi uutjee. Kad eh-Meco tako rekne, onda nema sumnje u to. Potraja utnja. Ponetko po e i izlaziti kad se o utje da je prestala kia. Mladina pomisli na nastavak pjevanije. Namigivahu Tuturuzi da ustane, da se opet okupe na trzni, ali ahman Trabozan opet uposli eh-Mecu: - A eh-efendija, kako e biti s onima koji ne vjeruju da je Isa pejgamber? - Mi vjerujemo. A to je nas briga za one koji ne vjeruju da je on pejgamber. Oni e svakako biti dehennemske glavnje. - Pa Jehudije ne vjeruju ni Muhammed-pejgambera ni Isapejgambera. -Jedna e biti kazna onom ko ne vjeruje da je Muhammedpejgamber Boiji rob i Boiji poslanik, a ko jo ne vjeruje Isapejgambera, on je dvostruki grjenik. - A sluav'o sam da je ejh Sirri-baba - svi stavie desnu ruku na lijevu stranu prsa - kazivao kako e do i jedan vakat, pa e butum-dunjaluk progoniti Jehudije. Bilesi, sakriva e se i za kamen, pa e i kamen progovoriti: "Udri ga! Sakrio se je za me!"
2.11

eh Meco nije vie htio odgovarati pa Tuturuza nastavi: - Ja to nisam nikad uo, a beli sam se nasluao hoda, muderrisa, ehova i njihova kazivanja. Nikad nisam uo da e kamenje progovoriti. Moe insan zgrijeiti, moe ga neko drugi progoniti, ali ta bi bilo od maksuma? Oni nisu niti mogu biti krivi, pa ko da ih ezijjet ini i da ih progoni... A ako emo pravo, ima i me u njima estitih ljudi. Kakve ima sjerotinje, ahlakli svijeta! Eto, onaj moj komija, krpedija, vjeruje u Boga, moli mu se po svom zakonu, muhi zla ne misli, pa to bi on bio kanjen! - A, vjere ti, Avdaga, ne kaza nam ti, do e ti onaj ojk iz ep a? Kako re e da se zvao? - Mehmed-efendija Hulusija. Dolazio je. Ja ga lijepo do ekao, vratio mu pare i dao mu kao hediju lijepe vezene papu e. Ama neto! Kaem mu da mu je to hedija, njegovoj hanumi. On se nasmija pa veli: "E, Boga mi, daj mi jo jedan par, jer ja imam dvije ene." Ja se zabezeknuh, jer toga u nas nejma. Kau da ima u Krajini, ali u nas nejma. Skinem s ivije jo jedan par, pa mu zamotah, a on izvadi pare. "Poto su?" pitao on. Ja velim: "Poto i prve." "E, ne moe tako! Nisi ti kriv to ja drim dvije ene." "Pa, kako iza e na kraj s objema?" "Ko u dva mlina z.siS." bre sust. Tako govore oni koji imaju obje mlade ene. A ja i ne izlazim na kraj s njima", veli on. "Jedna je dobro ostarila, nije joj do onoga, a ja sam, Boga mi, jo u kuvetu, makar mi je sedamdeset godina, pa ho u da imam svoj rahatluk." Ja sko ih pa ga poljubih u ruku. "Ama to to radi?", pita me on. "Ho u, brate, kad vidim da ima i takvih junaka! Ja ni onoj jednoj ne mogu haka do i." I ostasmo dobri prijatelji. Kad god do e u Sarajevo svrati mi se na du an i malo promuhabetimo.

223

TROSTRUKA SVADBA

Idriz-aga Skorup je isprtljao u Brestovsko ima itav mjesec pa mu i dosadilo. Sama enska djeca, mukadije nije imao, a u Brestovskom nema aga ni ljetnikovaca, izlaznih ku a, pa se i djeca, a itave su cure, zaeljele Sarajeva kad nemaju s kim progovoriti. Progovorile su one mimohod za vrijeme triju teferi a u tri petka po Ali unu sa seljacima iz Brestovska, ali to je proletjelo kao mutan san: ostale neke slike u o ima, neke usputne rije i u uima. Trojica bra e iz Brestovska javljala su im se svaki put za teferi a na Hadi-Belijinoj upriji, ali dvjema starijima nije taj razgovor prirastao za srce kao najmla oj Ati, koja je ove godine prvi put bila odjevena i zamotana kao prava djevojka. U blizini Skorupova ardaka nema ni momaka muslimanskih, a, neuzubillah, s drugom vjerom - u sva em lijepo, samo malo podalje jedno od drugoga. 0 aikovanju nema ni govora. Bilesi, ni glas ne valja da pusti ena cura, da bi ga ula druga vjera, pa bio on mlad momak star doma in. Skorup je htio prodati ono grunta to mu je ostalo iza agrarne reforme, ali mu ao starevin . A koliko god bi novca dobio za ovo u Brestovskom ne bi mogao na Kiseljaku napraviti izlaznu ku u i dodati joj barem dunum ba e i povrtnjaka. A tamo curama ne bi bilo dosadno jer su vazda dva mjeseca iva i prometna pa bi mogle i progovoriti s kim ako bude sre e, i udati se za kakva Sarajliju koji ima ta tabilo ku e u Sarajevu,
224

pa makar to bilo na Hridu, a du ani na Ba ariji u uli icama od Begove do Ba arijske i od Taba ke do ekrek ijine damije. znak Na krovu Skorupova ardaka bila je musafirska koji je zvao prolaznike da se svrati na razgovor, jemek i konak, ali rijetko se ko svra ao jer je ardak bio s neruk . Nije je ruio jer bi bila sramota javno pokazati da Idriz-aga nije vie onaj ovjek koji moe do ekati goste, nije je ni popravljao, a ne bi mu bilo ni mrsko da se sama od sebe srui. Ima u Brestovskom neto i seljaka muslimana, ali kako bi dopustio da mu se k i uda za ojliju. Pomalo se aga i priboj avao kakva druenja s njima jer, to se rekne: "u ur Bogu na loju ko i na maslu", mogao bi mu kogod obendijati dijete pa gdje je onda pristao da mu do e "prijatelj" u opancima, u suknenim akirama i kopk.anu, s pletenom pamu nom kapom na glavi i jo sa zelenim vunenim alom oko kape, a to su vunene bijele arape, to bi mu nekako i oprostio jer ih i sam nosi, ali ih nosi u firalama kundurama, a ne u opancima od usele u gumenjacima. Pa kad ojlija po ne "drobiti": "rije emo ti", "pa ta ima jo novo" ?, "pa ta kau nae prve: ho e biti kakva selameta?, Ho e pojeftiniti so"? A so je dva i po dinara kilo. Pa neka pojeftini poli po kilu, udna mi uda i velika ara! Poli ! I daj se ti sad s njima naduravaj! Ne daj mi, Boe, da se s kakvima zagledaju! Ne biva da gradsko dijete ide u selo. Da ki6 ispod krava i ubre probacuje kroz kidovnicu, da ih muze po mraku, skida im sijeno sa samaluka, da ide na njivu i kopa, plijevi, pa one ruke kojima je vezla na er efu tkala na stanu bez i svilu da ogrube pa prsti zadebljaju kao krastavice, a pod nokte se zavu e crnilo. Vala, ne znam ta bih rekao - razgovara u sobi Skorup stn sa sobom - ih je bolje imati nikako ne imati kad odu kud ne valja.
2.25

Idriz-aga je znao svakog seljaka uglavu, iako su bili podalje od njegove ku e i ceste. Svi su oni bili kmetovi sarajevskih, fojni kih travanjskih aga, pa su odmah iza rata postali vlasnici kmetovskih selita. Prigrijanovi i su najnezgodniji: ne zaimlju ni od koga, a i ne daju u zajam za koga nisu sigurni da e zajam vratiti. Nekad davno su se zvali abanovi i, ali im je bilo pleme otan alo pa su prije stotinjak godina haman izumrli. Kuga onih godina hodae po Bosni i Hercegovini druga neka samo u toj ku i samrije sve ivo osim starca Beira, koji je, kako pri ahu, imao osamdeset godina koju vie. Manje ne bijae. Selo obrijedilo, a i on htio da ne bude repa bez korijena, pa se djevojkom. Prvu no po vjen anju, a oeni malo bilo zimno doba, naloila doma ica vatru u zidanoj pe i s lon i ima, prostrla duek po njemu jorgan, pod koji je legla, a Beir se pripjecao pe i okre u i joj sad golu sjedalicu sad trbuh, a Diija ga zvala da legne uz nju. - Samo ti jo malo pri ekaj da se prigrijem! I tako je to bilo dok se nije ogrijao i osvjetlao obraz. Ujutro je Diija ustala, zahvatila iz pe njaka vru e vode i okupala se pa po ela i Beira zvati da se kupa. Ali Beir - Allah rahmet ejle! Malo se prepala, ogrnula se i otrkala u komiluk da zove koga mukarca da vidi je ba, ne do Bog... umro - nije se usudila smrt nazvati pravim imenom, okupilo se i odnijeli ga s hodom zajedno do kunog harema. Diija samotovala, dolazile joj ponekad ene, raspitivale se kako to sve ubrzo i ukratko bi, a ona pri ala o Beirovu prigrijavanju uz pe i kako je uredno obavio svoj posao. Kad je prolo jedno vrijeme, osjetila se budu om majkom, a kad se dijete rodilo, i to muko, nisu ga ni zvali abanovi em nego Prigrijanovi em. Otad je tre e koljeno Prigrijanovi a, prijanjih abanovi a, na Skorupovoj zemlji, a prije desetak godina je zemlja prela u
2.2.6

vlasnitvo Prigrijanovi a. enske i promijene prezime kad se udaju, a Prigrijanovi i ostaju samo Prigrijanovi i, makar im se i ne trebalo prigrijavati kad lijeu uz ene, a vazda ih je vie nego enske eljadi. U Brestovskom ima i Mustafi a, i Zejnilovi a, Je menica i Vejzovi a, ali sve je to tanje, a poneki od njih su i kupiklasovi i. Nitko od njih nije ni osnovnu kolu svrio pa da moe negdje biti makar podvornik. Sjedio je tako Idriz-aga Icraj pendera sa svojom Begzadom, razvla io govor bez ikakva srkleta jer nije nikakva hi a. to je su eno do i e, to bude nafake pojest e se. K eri su poustajale, pospremile u mutvaku, smjestile posteljinu, skuhala se poga a i eka se da se izvadi izpod sa a pa da se iznese na ardak malo sira, malo kajmaka, da se udrobi sino njeg kruha u asu mlijeka i pokusa, da se napravi i nekakva pripuknuta kahva koja je pretekla od sino . Mlijeko se kupi u komiluku, a bude esto i poklona od komija. Pokloni su uvijek skuplji od kupovine, jer poklon valja uvijek vratiti, a obraz ne dozvoljava da uzdarje ne bude barem trostruko vrednije. Fata, Hata i Ata izale su u ardak da sjednu asak-dva s roditeljima, da ih upitaju kako su spavali, je ih ta bihuzurilo, jesu bili rahat, a oni e po obi aju re i da su dobro spavali, da su rahat bili, a da su ih bihuzurila svijetska kenad pu ana s lanca pa se skitaju po selu. Moglo se to odnositi na pse, a moglo i na seoske momke koji kroz selo pjevaju bezobrazne pjesme, pa zato Idriz-aga ne e ni da rekne da su to bila prava kenad nego bezobrazni momci koji se vrzmaju oko aginske ku e i aginskih k eri. - A jeste vi ta sanjale? - pita ih mati da odagna rune misli rune rije i koje su mogle uti. - Jesi ti, Ato, to usnila? - Vala jesam neto.
2.2.7

- Pa kai nam, hajr na dobro, hajr inallah. - Eto, vala, da Bog na hajr okrene. Sanjala sam neto okruglo duduk, uplje ibuk, a na vrhu crveno. Mati se uzvrpolji pa ne zna ni kako bi zapo ela ni kako bi zavrila. - ta to zna i i zna i to ita? - Hajr na dobro, hajr inallah. Ono to je okruglo, bi e, ako Bog da, nekakav tvoj rahatluk. A to je uplje, kroz ono e ti nafaka te i. A to je na vrhu crveno, bi e ubrzo. - Maallah - zapljeskala je Ata dlanovima, a otac se podaduo pa ne zna bi se smijao bi bjesnio: - Ja ne znam ako nije ona stvar - a ena ga poprije i o ima pa se okrene curama: - Hajdete! Donesite doru ak! - Ne otpuhuj! Djeca rastu, godine promi u. Treba se nadati njihovoj sre i. A eto i najmla a je san usnila. Na orahu u ba i kretale su svrake. Bilo ih je dosta pa su se zdogovarale. Pokuavale su oboriti koji orah, ali kad bi ga izvukle iz zelene kore, nisu mogle ljusku ra ehnuti jer je orah bio ko un. - eno, spremaj ru ak! Eto musafira. - i su? - pogledala je kroz prozor. - i su da su, nisu daleko. Ne krete dabe svrake. - Hajde, Boga ti, okani se besposlenih gatki. - Ja ti kaem, spremaj se! Ako ne dodu do ru ka, prispje e na ve eru... - Vala, ti umalo dijete ne urezili. Zamalo ne re e uprav ono muko. - A i ti tuma i san ko da ita iz Nego da mi bjeimo u Sarajevo! z8

- A to? Jo nismo sabrali ljetinu... A jazuk je pustiti je da propada. - Boje da propadne ljetina nego mi. - Kako bismo mi propali? Radi lijepo, Allahu u ur, zaraduje u du anu, mi - Sve je to tako, ali bojim se curama. Mi i ne osje amo kako one rastu, kako su se sve tri zadjevoj ile, kako e nas jedna po jedna ostaviti, a nisam siguran ho e iskati od nas izun i hajir-dovu. - Bezbeli da ho e. Mi smo ji lijepo odgajali. Samo, ne daj Boe, da nas sve tri odjednom ostave. - Pomakni se smjesta! Kud bi se to moglo desiti? Eto, Fata i Hata su prave cure, ali Ata je grjeno dijete... - E moj ovo! U ovom vaktu, to se rekne, dijete djecu ra a. Ata je otvorila vrata, a Fata je na kalajli tevsiji nosila doru ak. Hata je nosila bo u i razastrla je po podu. Sjeli su uokrug i polahko jeli. Jelo se utke i ulo se vakanje. Na avlijskoj kapiji je zveknula halka. - Ko kuca? - pitao je Idriz-aga. - Nai smo. Sarajlije - odazvao se eh-Meco. - Hodi, bujrum. - Ima nas jo. - Rekoh ti ja, eno! vraka ne e prevarit... - Hodite, bujrum. - Ama, dobar si ojk, zaklju ana je kapija. Idriz-aga je saao u avliju, podigao mandal i vrata zijevnue. - Bujrum, moji dragi dostovi! - Selamun alejkum! Izuli su se pred basamcima i za doma inom uli u ardak. S tri strane bili su minderi sa itetima i jajgijama, a jastuci s kafazli
2-19

pekirima. enskinje je u me uvremenu izalo iz ardaka, a gosti sjeli na ponu ena mjesta. - Oklen vas imamo? - pitao je doma in. - Ne pitaj - otpuhnuo je eh-Meco. - Ili smo ak do - Odakle? - Od kole ispod Oglavka. - Ah, ah! Bogme ima tu dosta hoda. - I to u jednom tiru - dodade Tuturuza. - Neto Asim-beg naezijetio eh-Mecu, a on, ko da ga vile nose, okrenu, a da nije ni znao kuda e, kamo e, pa mjesto u Fojnicu u Kiseljak, a on u Ka une. Nisam ni znao da je onako brz, teklac. Spao sam s nogu idu i za njim. - Pa to te je naezijetio? ta ti je uradio? - Neuzubillah. Nataknuo mi tutu na glavu. - Ama kako e to, po Bogu si mi brat! Je bila puna tuta prazna? - Nije to bila tuta - upade u razgovor Avdaga. - ehu mrsko onu pravu rije izgovoriti, pa je zato reko tuta. eir mu natako na glavu. - E, to mu ne valja. To mu nikako ne valja - potyr ivao je Idriz-aga. - Nego, moji dragi musafiri, za to ste? Za kahvu? za kahvaltiju? Tuturuza je gledao eha i o ima ga pitao ta bi. - Govori ti - zapovjedi mu eh. - Moremo ti rijet da smo dobro doru kovali u Brutusa, ali kahva? K'o s'oska... Pa bismo mogli, ja mislim, popiti po fildan-dva. - A onda kad do ru ka zagladni, pa kad se prostre sofra i po nu se sudi redati, da im onda obraz zacrni i da po sofri mete ko brezovom metlom.
23 0

Idriz-aga koji je musafire dobro poznavao i nije ovo bilo prvi put da mu se na selu svra aju na jemek, a i u Sarajevu bi ih ponekad pozvao na zimsko sijelo, kao da se zaprepasti: - A zar emo ru ati ovdje? - I ve erati, ako Bog da - dodade eh-Meco. Idriz-aga se zacereka pa otvori vrata i viknu: Kahvaltiju! - Ono vi ne puite? - Jok - odgovorie obojica u jedan glas. - Jedan troak manje. Nego ho emo ru ku mandru? emo uljevak zeljanik? Da koko zakoljem, ne valja. Vodi za sobom desetoro pili a, pa da ostanu siro ad, kud bi mi dua? A onda, jedna koko a sedmoro eljadi, nema tu kakva ru ka. - Pa nas smo samo trojica - misli naglas Tuturuza. - I da enskinje gleda, a da se ne okusi? Bio je vakat pa se tako i radilo; a nije to ni pravo ni poteno. ahmanija bi vazda jeo kuvvetniju hranu, a djeca mandru ulje-k. Iznesi se na sofru sahan evaba pa svak umo i po dva-tri put u ervi zagrabi kus mesa, a onda stari ahmanija povu e preda se sahan s evabom, a doma ica iznese tevsiju kakve potanke pite suhotne mandre. Nema fajde, stari su ljudi bili zulum ari svojoj djeci. - A kad im se dizgini puste, postanu sije pa roditeljima i obraz zapale - tvrdio je eh-Meco. - Ne velim da ne bude i toga, ali koji doma in dolazi prije akama iz arije i u mahalskoj damiji klanja akam s mukom djecom, ako je imaju, pa izme u akama i jacije ve eraju i opet na jaciju u damiju, pa iz damije u ljetno doba u duek, a u zimsko doba na sijelo, danas u mene, sutra u komije, prekosutra u nekog od rodbine prijatelja, tu sve hoda ko sahat.

231

- Ne daj Boe da se ejtan umijea u ku ne poslove pa razori onaj red to ga roditelji uspostave u ku i! Zautjelo se. Kucnulo se na arda na vrata i Idriz-aga je ustao, otvorio vrata i dohvatio tevsiju s jelima, a da niko iz sobe nije vidio ruke koje su davale hranu. Kad su utaili glad, a doma in je samo sjedio, dola je i dezva kahve. - Ovo je kahva - uskliknuo je Tuturuza kad je prinio fildan ustima. - Ja vazda reknem: bolji je fildan prave nego bakra kakve druge. Kahva nije ni da se insan najede ni da je se napije, nego da mu zamirie. Zato su stari ljudi pili iz abenskih fildana, plitkih a irokih, pa su vie rnirisa i okuali nego mi iz ovih fildan i a. Zautjeli su i dukali probavljaju i prvi i drugi doru ak, ehMeco se spustio s mindera na ilte, opruio noge i po eo puhnkati, da malo kasnije spusti glavu na prsa i zaklopi o i. Reklo bi se i da spava, to je nekad i bivalo, a nekad bi i uo to se govori, pa ako se i njernu govorilo, upao bi u razgovor. - Je de, ovdje u selu nema aga osim tebe? - Nejma. - A sejaka muslimana? - Ima. Ali, brate, nekako ne dre do sebe. Krkana ima dosta i crkva jim je harnan kolik katedrala, a naa damija, ne budi primijenjeno, kolik umez. fukara na narod pa nije zar ve u mog'o ni podignut. A ima i dobrostoje ih naih seljaka, ali nemaju nekako slobode. Zar to su bili kmetovi pa im ost'o biljeg na dui. Ne znam ta bi im drugo bilo. - Ne budi uvrije en, to ti ne proda ovo ovdje zernlje i ku u, pa da se primakne Sarajvu? Da neto kupi u Sarajevskorn polju,
23 2,

u Vogoki, Ilijau? Mogo bi po potrebi svaki as trknuti u Sarajvo i na konak na selo. Ovako, ne daj Boe kakva hastaluka, mogo bi insan glavu zijaniti dok bi do'o do doktura. - Moj Avdaga, i ja o tome razmiljam, ali ne znam kako bi se usudio prodat starevinu. Bog sami zna koliko je ovdje ljudi palo na konak, koliko je ovdje musafira za sofrom reklo Bismilla' i Elhamdulilla', a ja sam zapamtio i kad mi je dedo isprtljavo ov e i mene dovodio kao malo dijete - plaho me je volio - pa otac dolazio i ku u tamirio. Pa ko zna koliko je koljena i prije ded imalo ovu ku u i zemlju, a zemlja je bila ihaj, i svi do ekali goste. Pa ona musafirska bada na krovu, ona ko munarica, zvala je svojim likom i bez avaza, dobre ljude, prolaznike, da se svrate, da otpo nu, nahrane se i odmore... Zautio je Idriz-aga, a Tuturuza koji je znao ku nu situaciju, skanjuju i se, proaptao je: - Ja bih je vala prodao. - E ne bi, ee e - dreknuo je eh-Meco. - Ima umrit ali se nejma prodat. Tuturuza je pri ao o sino njem slu aju u Ka unima, o doktoru koji se nije htio svratiti jer seljak nije imao para koliko je doktor traio, o lije enju dje aka, o bdijenju nad njim, pa je ostao nenaspavan. Zamolio je Idriz-agu da mu prostre togod prostirke da bi malo odspavao, ali da ga probudi ukoliko zaspi, prije nego bi nastupio i indijski vakat. Idriz-aga ga je smjestio u arda i , a eh-Meco je hvalio doma inu Tuturuzu, kako je uljudan, dobare due, fukarast, a kad vidi priliku, dua mu pomo i makar sitnicom. Vazda u arpelju nosi fie i kahve, komad od glave e era kocke, a za djecu pokoju e erlemu. - Pa kad je tako dobar, to ga rui? to ga naziva eekom?
2.3 3

- Ko ho e da bude murid treba da slua eha, da prodre i koju gorku, da se nau i strpljenju, jer se to postie vjebom, stalnom, nekad i tekom. A to je sve za njegovo dobro. - Pravo veli. Moda Idriz-aga nije o tome ni mislio, ali se zabrinuo za ru ak. Treba se zdgovoriti sa enom ta da se napravi, jer... radije bi do ekao petoricu umjerenih nego ova dva oblOdera... Sad se vjerovatno i ena misli ta bi napravila, a htjela bi se sporazumjeti ta bi se skuhalo to nije skupo a dobro napuni eludac. Mesa nema ku i, a do mesare na Hadi-Belijinoj upriji ima vie od sahat hoda, a jo vie nazad jer se insan natovari i mesom. Zatraio je od eh-Mece mus.du pa je saao u mutvak da se zdogovori sa enom ta e praviti ru ku, a ta ve eri. Trebalo bi svakako malo mesa - govorio je Idriz-aga, a ena je dodala da treba podosta mesa, makar ga i ne jela ku na eljad. Prigrijanovi i su sino poslali i jomue i kisela mlijeka i veliku asu mla enice s itavom grudom mladog masla na mla enici, ali Idriz-aga bi uvijek sam u sebi pobjesnio, to mu alju, kao da je on fuk. Mislio je kupiti kravu kad do e na selo, ali cure nisu navikle oko krave deverati. Mora se oti i na upriju koga iz komiluka poslati da donese masne janjetine tele i bubrenjak. Idriz-aga je izaao pred vrata ne bi koga vidio ko bi mogao trknuti. Seoskim putem nije bilo nikoga, a na cesti bi kadnokad poneko proao. Otiao je do ceste i preao koga dokona ko bi za dinar-dva otr o na upriju. amil Jaarevi je imao beciklo pa Idriz-aga ode do Jaarevi a ku e. Zovnu doma ina, ali nije bio doma. Otiao je u Busova u. Sin mu Mujo krpio je nutarnju gumu na prednjem kolu.

- Ho e to biti brzo gotovo, Mujo? - Ja mislim da e se mo i uzjahat za pees' dekika. A to ti treba? - Valjalo bi mi kupiti malo mesa na upriji. Musafiri mi doli, pa... - Pohitje u ja. Samo ti dovu da opet guma ne pukne. Ko hr ava cesta! Dok je Mujo dogotovljavao gumu, Idriz-aga mu je dao dvadeset dinara. - Ne e ni tebi biti daba. - Ne bih ti ja, dina mi, uzeo ni pare ni dinara. Meni dua u initi svakom koliko mogu. Idriz-aga je preporu ivao ta treba kupiti, a ta treba izbjegavati da ti kasap ne uvali, jer niti je digerica meso niti su kasapi ljudi... Otiao je ku i i donio zembilj za mesa, a Mujo se iza trke bacio na sedlo i pojurio cestom. Idriz-aga se vratio eh-Meci u ardak, ali je i on zaspao kao i Tuturuza, pa se vratio u vrt da nabere mohuna, mrkve, peruna, tikvu sakrsku. Moglo bi se desiti da na upriji ne bude mesa pa bi Mujo produljio u Kiseljak. Cure su s materom prire ivale zelen, pa ako ne bude mesa, moe biti pita tikvenja a, a i mohune mogu biti s kajmakom i bolje nego s mesom. to bi dlan o dlan Mujo je donio kako mu je naru eno, ali je uz naru eno donio i komad gove ih kembi. - Otkud ti to? - Kae mesar: Sarajke znaju napraviti kembe- orbu, pa mi uvali ovo, a nije ra un'o vie od dva dinara. - Pa je ti doteklo para?
2

2 34

35

- Ja ta je! Janjetina samo to nije daba. Kasap kupi od seljaka janje budzato, pa kad proda kou, meso mu ostane haman daba. A seljaku ao od svoga janjeta meso j esti pa tu e puru i kukuruzu. Idriz-aga mu se zahvali, predade enskinju meso i iza e na ardak. I eh-Meco je spavao, a iz arda i a se ulo Tuturuzino hrkanje, pa se i Idriz-aga nasloni na minder. U kratkoj ljetnoj no i nije mu bilo dosta spavanja pa je obi avao le i iza ru ka, a sad se osjeti smiren kad je sve doneseno to treba za gostiju, pa se i on smota u kutu na iltetu bacivi radi obi aja adem-pas preko tan ina i zavede se u san. Nije znao koliko je vremena spavao, ali najednom vidje da mu gori ku a sa tri strane. Plamen se digao i lie do neba. Vrelina i njega uhvatila, ali njega i Begzadu ne dohvata plamen. Sko i iza sna, protra o i, a ku a stoji kako stoji. Plamena nema, samo se osje a miris iz mutvaka. - Fala Bogu - odahnu, a i eh-Meco se po e vrtiti. Progleda. Ti kao da sko i pa se i ja probudih. - Dobro je, moj ehu, to bi san. A kako su plamenovi lizali i obavili ku u sa tri strane, ne do Bog da je na javi bilo! - San je klapnja a Bog je istina. - A zna ti protabirati san? - Svaki san ima svoje toma enje. Hunjer ga je istabiriti da insana ne ubije u srce, ako mu mora neto gorko kazati. Pri a se kako je neki sultan usnio da je pogubio sve zube. A usniti da ti ispada zub ga neko klije ima ja prstima vadi i izvadi, podsigurno je da e mu neko od najblie eljadi umrijet'. Hele nejse, zovne on svoga muabbira da mu istma i san. A muabbir, iz neba pa u rebra, kae sultanu: "Padiahu, pomrije e ti ubrzo svi sinovi." Car zovne delata i naredi mu da smakne muabbira.
z3 6

A onda zovne drugog muabbira pa mu ispri a san. Ni ovaj muabbir nije mogao druk ije istoma it san, ali bi mudar, pa mu, vesela lica, istabiri: "Padiahu, na tebe se je izlila Boija milost, pa ti je poklonio tako dug vijek, da e nadivjeti vas svoj evlad." Padiah bogato nagradi muabbira, a zapravo mu je isto reko ko i onaj prvi to je, s neopreza, glavu zijanio. - A bi ti meni protabirio moj maloprijanji san? - Vala, ja sam sluav'o od mehur muabbira da se ho e i neki artovi pa da bi se mog'o san tOrna iti. Prije svega, treba biti pod avdestom kad se legne, a onda ne smije u insanu biti vie zahire od poke. Ako je insan presit, onda mu se nita san na pika. - Nisam bio pod avdestom, a nisam bio ni kako pretovaren. A san je bio tako iv kao da o ima gledam oko sebe. Gori mi ku a, ne do Bog, sa tri strane i plamen se die do neba. eh-Meco je objesio ehru i sklopio o ne kapke pa po e polahko ne diu i glasa: - Ne bih te stio alostiti, a ne znam ho e se veseliti. Boga je malfirn, a poudat e ti se eri. Ono su u tebe tri eri, je de? - Jes', pa? - Pouda e se u brzo! to ku a gori, to zna i udaju. Tri strane ku e gore, tri ti se eri udaju. - Vallahi, da mi nisi musafir i da nisi star, izmlatio bih te ko vola u kupusu. - A zar mi ne bi dao mutuluk za dobre vijesti? - A zar su to dobre vijesti? - Ja ta su! Zna ti kako je travni ki muftija udao e er za nekog mladi a, pa kad su mu na Bajram dolazili hode, prijatelji i rodbina, on ih do ekao sjede i uvrh sobe na iltetu. Dolazili
137

do njega, neki se rukovali, neki ga ljubili u ruke, a on sjedi i razgovara s njima. A kad mu do e zet, mlado mom e, muftija sko i na noge i zagrli ga, a zet njega poljubi u ruku. Neki ga stariji upita, ko oja." nije znao toga mladi a: - Ama kako to, mufti-efendija, ti ne ustade ni prema kome, i ko je po godinama stariji od tebe, a sko i na noge prid onim mladi em? - Eh, moja bra o. Ovai je mladi smjestio moju brigu pod svoj krov, pa sam ja zato ustao na noge ispred njega. Idriz-aga je premiljao o mogu im muterijama njegovih k eri, ali mu njegova Begzada-hanuma nikad ne re e da i najstarija, Fata, i s kim aikuje, pa ni Hata, a Ata pogotovu. To bezbeli u Sarajevu, a pogotovo ne u Brestovskom. Najstarija ima dosta ruha. I vrijeme joj je da ga ima. Srednja je valjda neto navezla na er efu, neto je sama otkala na doma em stanu, ali mizinnica, ku na nemirnica, praznoruka je - jedva ako je koji mendil mahramu navezla, a nema ni govora da je otkala bezne arafe, due ne i jorganske, jastu nice i druge potrebe. Najstarija ima seharu u koju je naslagala prteninu, srednja je valjda neto sloila uz materine stvari u runom sanduku, a najmla a? Ne, ne moe biti... osim ako je luda pamet potegne pa pristane za nekim ko je opsihiri. U mutvaku je sve bilo prire eno. Begzada-hanuma je uzela oklagiju i lupnula u drveno ie. Idriz-aga je saao niz basamke i vidio poredana jela. Rekao je Ati da iznese bo u, kaike i siniju, Hata je iznijela asu orbe, a Fata evab od mohuna. Idriz-aga je promatrao Atu i inila mu se jo djetetom koje moe slobodno iza i pred tu ina a da se ne sakriva, dok ju je ehMeco mjerio, iako stara ki ali znala ki, okom koje se ne da prevariti. "esnestu je uzela - aptao je s"kn sebi. - Nije dijete, nije ni zrela cura, a i mene je moja mati rodila u esnestoj."
2,3 8

- to to govori sam sa sobom, ehu? - pita ga Tuturuza. - Avdija, pripremi se za - Neto si govorio "u esnestor. - Niti si ti pratar ni ja nasranija da ti se ispovijedam. Oprali su ruke nad le enom, a polijevao je iz ibrika doma in, dodaju i im mahramu da posue ruke. Ata je prostrla bo u i spustila na nju siniju, a Idriz-aga je poredao kaike, razlomio poga u, preuzeo od Hate asu orbe i sjeo. Ata se povukla prema vratima da do eka drugi sud kad se prvi isprazni. I Tuturuza je pogledao Atu kako je smitila svila u koulju i preko nje jelek koji je stezao sise tako da se inilo da ih i nema, a nabrane dimije su tek stidno pokazivale uskost bokova koji su se po eli zaobljavati. Begzada-hanuma je bila vjeta kuharica, a i djecu je u ila kuharskoj vjetini. kembe- orba je mirisala da su se jeda ima irile nozdrve, a jezici mljaskali, makar se to smatralo i nepristojnim. - Od ramazana nisam jeo ovakve orbe - hvali Tuturuza doma icu. - A ne e je ni uz ramazan jesti kao to je nisi ni dosad jeo. Ona arijska orba je pazarija, a ova doma a je smarlama. Slijedio je evab od mohuna s mesom, tikvenja a pita bogato poljevena slatkim kajmakom i mladim maslom, da se nije mogla prstima prihvatiti nego se kaikom kusala. Onda je doao "zakopani ilim", pa pilav i kiselo mlijeko. Dalje se nije moglo jesti sve da je bilo jo suda, a onda je eh-Meco u inio dovu a prisutni govorili: Amin. Dok je prije ru ka sama voda mogla oprati ruke, iza ru ka su se morale ruke sapuniti i po dva puta.

239

Odmah iza ru ka je donesena i kahva. eh-Meco je piju i pitao doma ina, koja mu je ovo k i. Je najstarija? - Jok. Ovo je tre a, najmla a. - Bogme, Idriz-aga, ti misli to misli, ali ovo bi se dijete udalo. - Hajde, Boga ti, ehu! Kakva udaja - kakvi bakra i? - Ti i i od Boga samo da se hajirli uda i da redom ide, po adetu, jedna za drugom, kako su se ra ale. - Nemoj mi toga razgovora, ehu! Ima ta pametnije da mi kae. - Ja bih se vala malo prohodao po selu, a kud ja tud i moj Avdija. A mi emo ti, ako Bog da, prije akama do i da proslijelimo i prespavamo. A ako ti nije naruku, tebi fala na dosadanjem i ramu, a mi bismo negdje posijelili. Zna, naem Avdiji je neobi no ako nema mladine pa da im zapjeva i da malo poigraju. - A kako si ti za igru? Zar nije to haram? - I mi dervii zapjevamo ilahije, udaramo u ampareta, zasviramo uz emaneta, ta ko umije, a zaljuljamo se huktanjem i sjede i na nogama. Ne znamo ni kako nam vrijeme prode. - Ma jest, znam ja to. Ali to je kao neka priprema za ahiret. A ovo dunjalu ko i pjevanje i igranje, kako je to? - Samo nek je u potenju, neka se mladina ne brezobrz, neka ne bude ipanje, izme u ruke i ruke neka je rubac. I kad je Bajram, Alejhisselam je rekao: kad bude svadba, udarajte u defove! - Pa ti ko misli da bi se mogla kurisati barhana pred ku om, u avliji. - A ko e ti do i u avliju? Morebit same s'oske cure. A kakva
z40

mi je to igra i pjevanje e nejma i momaka! - Tuturuza sasvim razloito pita i o ekuje ta e odgovoriti doma in i eh-Meco. - Nema, bra o, ovdje momaka za mojih cura. Cure opet ko cure, mogu i zajedno, a mjeanija - E bogme, Idriz-aga, e neima mjeanije neima ni pjevanije, ni igre. A ako e cure i momci poigrati u potenju, ne e se dun'ja prevrnuti. Ne e se odmah zagledati i pred kadiju. Eto, za tri petka iza Ali una bio sam na Hadi-Belijinoj upriji. Bilo je najvie seoskih cura i momaka od Sarajevskog polja, od viso kih i zeni kih sela, od Kreeva i Fojnice i niko nikog ne potegnu. Sve se momci zdogovarahu s curama, pone e bio i otac momkov pa i on zagleda sinu curu, ho e bezbeli da zna kakva e mu biti nevjesta, pa e svaaba biti u jesen. Sve je bilo u redu i potenju. Jes' se poneko naloko rakije pa baljezgo kojeta. Neko je potego no, pa i bocno momka koji se javio njegovoj curi, ali mrtve glave nije bilo. - A e ti bude, ehu, kad Avdaga hoda po teferi ima na Hadi-Belijinoj upriji? - pita ga doma in. - Ja sjedim sa sijedim Imamovi em u njegovoj ku i, kraj pendera, pa sejrimo. On je hoda. I vjeruj se, nije prazan. Da u eheru ivi, rekli bi za nj da je ulema. Tuturuza se spremi za izlazak, uze arpelj sa sazom pa se okrenu ehu: - ehu, ti si jo umoran od ju eranjeg trandanja. Odmori se, a ja u malo prohodati kroz selo. Idriz-aga, ejsMladle! - Alahemanet - ustade doma in i isprati ga do avlijskih vrata. Tuturuza po e uza selo. Iza svakih vrata su ispadala ala urija i klapci, a kroz prozor pomolila se djevoja ka glava se natiskale i po dvije-tri.

241

- Bi e ve eras veselo - govorile su djevojke i lanjske mlade kojima je ugaena prva vatra, ali im nije umrla nada da jo imaju ara, iako svaka ima beiku sa cvr kom. - Avdaga - zvale su ga imenom jer su ga i otprije znale. - i je ve eras teferi ? Na svadbi. - A ko se eni? Nismo mi ule ni za kakvu svadbu. - Ako bude sre e, moe ih biti i vie. - Ah, Bog te uo! - poluglasno govori zrela djevojka Saja, kojoj se nije jo javio su eni. Iz druge ku e ga zovu da u e pa da pod orahom sjede u hlad i malo zapjeva. Ili barem zatambura. Posluao ih je i svratio im se. Izvadio je saz i duzenio ga, a onda je kucnuo i odsvirao Po etak. Besposleni momci, djevojke, djeca i stariji okupili su se oko Tuturuze. Upravo kad se spremao da zapjeva, do e doma in pa, rekao bi da mu gromovi pucaju izme u obrva, podvrisnu: - Tako ti? Zadrava mi eljad od posla, a udario u besposlice. Tuturuza mu ne dade da se razgoropadi, kakav se toboe bio stutio, pa zapjeva: - Srdo moja, ne srdi se na me, jer ako se ja rasrdim na te, sva nas Bosna pomiriti ne e, ni sva Bosna ni Hercegovina, ni sva sela oko Sarajeva, ni kadija nasred Sarajeva. Doma in prte u smijeh: - Ko bi se srdio na te kad zna u svakoj prilici novu pjesmu zapjevati. Koliko si ih lani pjevao ovdje, a ovu ne zapjeva!

- E, moj rodu, i ja se nekad za udim kad mi se koja pjesma izvu e odnekle, iz nekakva budaka. Morebit nisam je pjevao ni deset godina, a onda mi najednom ispliva iz nekakva vira sa srca na jezik. - A ho e li nam ve eras malo udariti? - Vi mislite na tamburu, a ja mislim na damiju. Sje ate li se kakva je lani bila? Kako padne na seddu pred Allahom, a ono ti se prilijepi praina s koje serdade i koice po elu i nosu. Trebalo bi vama mladima udariti, ama tunjeva om, po prknu, s opro enjem govora. - Pa nije da je ne istimo - brane se neki. - A kada i koliko puta godinje? - ne e Tuturuza da popusti. - Pa pred ramazan i uo i dva Bajrama. A ponekad i pred Mevlud. - Jazuk vam bilo! Bre u damiju pa izbacite prostijerku na izvan! Jedni istresajte serdade, ilime i pustekije, drugi krpe i istu vodu, pa je uglancajte da bude ko biljur. - Pa ne emo u damiji pjevati i tamburati. - Bi li to stio? Kad po ete u aikovanje, sve vam je na mjestu: od novih opanaka do fesa, a u damiju u ete i neopranih arapa. - to jes' jes'! Neko rekne glasnije, a neko smrmosi u njedra. - Ima ojk pravo. - Pa kad imam pravo, hajdemo odmah na posao. Poo je prvi, a svi su nagrnuli za njim. Cure su nosile od ku a ugume i le ene, krpe od starih vre a i fr e, a mukinje e donositi vodu s izvora i istresa e prostijerku. Pa kad je iza i indije bilo sve gotovo, kad su ostavljeni svi prozori i vrata da se pod osui, bilo im je svima drago i hvalili su Tuturuzu.
243

2.4 2

- Valjalo bi, vala, da nas ponekad neko te neko izrui pa bismo bili bolji. Tuturuza je jo hodao kroz selo, a za njim se djeca navrzla. Bio je dobre volje pa je iz arpelja izvadio fie i e erlema. Davao je svakom djetetu i svima je doteklo, samo je dvojici blizanaza Mustafi a prepolovio kocku e era. Sahat pred akam pod se osuio - ko mubare ljeto! - i djevojke prostrle serdade, ilime i koice i poredale drvene tespihe. Kad je sunce zalo, seoski hoda ponudi Tuturuzu da okujie. Selo asli i nema stalnog mujezina pa ko prvi do e ako se ne ne ka, taj i mujezini. Tuturuza je okujisao, a i ezan se seljacima svi ao kao i pjesma. Starijima ak i bolje od pjesme. Damija se napunila. Neki koji nisu znali za iznenadno ikenje damije hvalili su mlade, a posebno onoga ko je bio sebep za ovaj posao. Kad su izali iz damije, stari Mustafi dodade: - Nit je ramazan, ni Bajram, pa ni Mevlud, a damija ko ajna. - A zar ne moe biti u damiji erde ka dova? - dobaci sijedi Prigrijanovi , koji ima tri sina na enidbu. Idriz-agu neto strecnu pod lijevom sisom, ba ko da je Prigrijanovi nianio na njegove tri k eri. - E ne e, vala, to do ekati, pa da e plesti sijede pletenice pomisli Idriz-aga i povede eh-Mecu ispod ruke. I zvani i nezvani su dolazili na sijelo, razgovarali se i benetali, nekad jedan drugorn otimao rije iz usta, a kad bi zazinuo ehMeco da neto rekne, svi bi zautjeli i opustili uho da uju. eh-Meco je, bez ikakva povoda, kako je u njega obi no bivalo, zapo eo neku pri u: - Muhammed, alejhi-s-selam, bio je 111In, a neki ashab
244

mujezin. Bio petak i mujezin poo u damiju. I u putu idu i pogledao - jezero veliko. I riba suluk u ini i popije sve jezero. Dok ona prodre, jezero se napuni, i tri puta tako. Onda, na istom putu, nasred polja vri. Zlatan kazan, zlatan sadak, a u njemu nedaset vri. Na istom putu sretio je kuju e vije, a iz nje encad preuzela glas njezin. Zakasnio u damiju. Devletiji nije bilo pravo to je on zakasnio. Zamolio je Devletiju da mu rastoma i to. Devletija rekao njemu: To e moj Ummet do ekat. Ono to riba suluk u ini, ono e biti memuri. - eh-Meco tuma i da se tomu sada rekne inovnitvo. - Koliko god him bude pla a, koliko god him c:1. drava bi e jim malo. Ono to vri kazan i u kazanu izmet, to e biti moja ulema. Prodava e Kur'an za pare. A ono to kuja vije, to e djeca preuzeti od majke glas, pa se ne e ut od djece. Zatim je eh-Meco uzeo kadije na zub. Nije mu pravo ni kako sude ni kako se nose. Nema vie kadija sa dubetima, hodinskim alvarama i nema fesova s ahmedijama. Skoro svi nose tijesnu robu i fes na glavi, poneki skine i fes sa glave, a dovikuju se: "Kolega! Hi olurmi - kolega!" A ne dozivaju se: "Mehmed-efendija, Hasan-efendija", kako mu je ve ime. Vjen aju u ku ama, ako ih usput zovnu roditelji na jemek, a trebalo bi da svi, i zgodni i fukarasti, idu u me emu na vjen anje. Idrizagine cure su prislonile uho uze atmu da uju ta ljudi govore u ardaku. Onda jedan od Je menica dopuni: - Ku u prodaj pa hodi podaj! Hoda e vikati: "Amin!"
z4 5

Da i Zejnilovi ne ostane a da neto ne rekne, barem o bulama, dodade: - Oeni se bUlm Cigankom; svaki dan e ti neto donijet. - Eh, to se moe re i za gradske hode. Ovi seoski su bogme uglavnom fukarai - uzimao je Tuturuza u zatitu hode. Tuturuzu su zvali mla i da iza e na trznu pa da malo zasvira i zapjeva, a i njemu odnekle naumpala pri a, kako cura, kad zk(51-1, moe i s ku e sko iti, ako joj roditelji ne daju da po e za enika koji im nije u volji. Tako je neki Karabeg iz Livna odselio sa enom u Tursku, u Karamursel, pa ena nakon dvije-tri godine, Boijim emerom, umrla, a on se zaputi u Bosnu, pa opet u Livnu zaprosi mla u syst. I dadnu mu je. Boije davanje se izvri, pa i ona navrh tri godine umrije, a on opet u Livno. Hele, bivi punac i punica mu ne dadu tre e keri. On se vrzao nekolika dana dok je ujagmio priliku i poveo najma u svast kradom. Punac se zaputi za njim i za k eri, stigne ih i k er vrati ku i. Zaklju a je u kulu na tre i sprat. Njegovo, Karabegovo, drutvo odranije voljelo Karabega nego punca mu i nekako dohaberi curi da e u no i do i pod kulu, da e ponijeti ilim, razastrijeti ga i drati vrsto za okove, izdignuta iznad zemlje, a da ona sko i odozgo. Smiljeno - u injeno. Ona sko i i sre om i ne ugane se. Mlada s mladoenjom i svatovima dola do Bugojna, dok su roditelji opazili da nje nema. Te ta e - pomirili se. I ova im je dugo ivjela, a imala je od obje starije sestre pastor ad koja su joj bila i sestri i. - E vala jes' to veli, kad ensku naumpane neto, ejtana e potkovati na ledu. - Zasvrbilo nju u njezinoj luli... - Ali ne dadoe starom Duranu da govori jer moe i enskinje kroz atmu uti. - Vi stariji i ne znate ta je to ljubav - osokolio se jedan lanjski mladoenja, makar da nije njegovo ni bilo da govori pred starijima: 2.46

- A, ehu, ta ti misli ima ljubavi? - Ama jok, bolan - vano se dri, eh-Meco. - Ljubav su izmislili fukare da daba do u do hajkavice. Me u sijeldijama bilo je i onih koji su sluili austrijsku vojsku. I Ibro Ibriimovi je jedva do ekao da do e do rije i: - Je de, Avdaga, u naeg cara su bila dva horsama. Jedan se zvao Bitege, a drugi Meldege. Pa kad ho e neto da moli, rekne Bitege horsam, a kad se prijavi oficiru, ako te je poslo cuksfiler felbeber, onda rekne Meldege horsam. - Prolo je to, prij atelju. Ja sam to i zaboravio. Ja znam ovo sadanje. Sluio sam ja jedno pola godine i ovu vojsku. - Ma i ja sam. Ama, brate, meni je nekako ono "Kert ajh" ustije nego "Nalevo krug". - to bi bilo ljepe? Glavno je da se okrene kako mora. - A u moj vakat - do eka eh-Meco - bilo je: "Sel.m dur, Nian, Illeri..." - A dina ti, efendija, kako je tebi ime? Meni nita sramotno da te zovem ehu, ja ehu-Meco. Meco... ama, brate, nekakvo runo ku no ime, ba ko hercegova ko. Da ti to nije privarak? - Nije privarak, nego pravo Meco! A kakva je mahana Hercegovcima? Eto, i ja sam Hercegovac. Iz Konjica. - Jesi iz Konjica si od Konjica? - pita zanovijetalo da bi utvrdio je eho iz grada je iz nekog konji kog sela. - Pravo iz Konjica. I ime mi je Mustafa. Ama ja ne u da me zovu Mustafom. Nisam ja dostojan da me zovu Mustafa, jer je naem Devletliji ime Muhammed Mustafa, a dananji ljudi nisu dostojni da nose ta imena. - A eh je i hadij a, hadi-Mustafa-efendija - dodade Tuturuza koji je sve to znao.
2-47

- Da me nikad nisi tako zovnuo, herif jedan! - ozbiljno se ljuti eh-Meco. - Nisam ja iao na had da uz ime priveem hadiluk. Io sam to sam bio duan da izvrim peti islamski art. A onda spusti glas: - Tada sam mogo pa sam i otio, a sad, vaj haluna, ne mogu ni vududom ni ima em. Tuturuza dohvati arpelj sa sazom i iza e iz ardaka, a za njim se osu mlade. Malo kasnije u se pjesma na trzni. Idriz-aga iza e iz ardaka da vidi gdje su mu djeca. Njemu nije sihodilo s pameti eh-Mecino tuma enje sna pa je udvostru io oprez da se ne bi san obistinio kako on ne eli. Hata i Fata su bile u arda i u i sluale pjesmu naslonivi se na jastuk uz prozor. - i je Ata? - Na avliji, uzima abdest. Idriz-aga zaklju a arda i i klju zadjene za pas, a s divanhane ugleda Atu kako iz ibrika uzima abdest. Diu i i naginju i bakreni ibrik lupkala je njima o kaldrmu, a bakreni kapak je klepetao o grli ibrika pa se Idriz-aga raznjei na Atu kako je pobona i posluna, i mirno u e u ardak gostima. I stariji su sluali pjesmu jer je trzna bila nasred sela, na po puta od kule do damije, kad otre jedna puka, pa druga, tre a... - ta ono bi ljudi? - enluk - neko dodade. - Boe, s hajrom! - Prigrijanovi ustade i po e. - Kud e ranije? - zaustavlja ga doma in. - Morebit u trebat ku i. Allahemanet. Doma in se uzvrpolji. Nije znao je Ata ula u halvat, a u arda i nije mogla jer je zaklju an. Samo viknu "aferdosum" gostima pa izletje iz ardaka. arda i je bio zaklju an. Otklju a vrata, proviri i vidje starije
z4 8

k eri pa opet zaklju a vrata i strka niz basamake. Otvori halvat, samo mu Begzada sjedi; otvori mutvak - prazan. U avliji nema nikoga. Vrati se u halvat: - i je Ata? - Zar nije u arda i u? - Ja sam arda i zaklju ao, da cure ne izlaze u selo. - Pa onda je Ata izala na sokak. Bezbeli je izlazila na divhanu, pa kad je nala zaklju ana vrata od arda i a, izala u selo. - A nije mogla u i tebi? - Ah moj ovo, drai su i pre i momci curama nego otac i mati. Stao je ne znaju i ta da radi. Rune su mu se misli vrzle po glavi. - Hajde, trai je, zovi je neka bre do e ku i! Ne u valjda ja i i po nju. - Mati se pri injala brinom, a kao da je sigurno znala gdje je. Idriz-aga zaboravi drutvo u ardaku, obuje cipele i pouri trzni, ali se i trzna ispraznila. Pjesma se ula od Prigrijanovi a ku e. I nije pjesma kao druge pjesme, nego prava svatovka. uje lijepo kako Tuturuza pjeva: Ustavlja je mili babo da jo ne ide, a onda mjesto djevojke pjeva: Bogme ne u, mili babo, bit mi ne mere. U mog dragog ljepe kau nego u tebe. - Jazuk joj bio, ako je to moja Ata, moja miljenica, mjezimica! - misli Idriz-aga. Avlinska vrata su otvorena, avlija je puna ide od jednog do drugog, ali ne nalazi to trai. Svijet se razdvaja. Idriz-aga prolazi kroza svijet i dolazi do ku nih vrata. Otvara ih stari Prigrijanovi i nudi Idriz-agu da u e: - Bujrum, prijatelju! Ne u, dumanine! Ima iko moj u tvojoj ku i.
249

- Bio je tvoj porod, ali odsad je moja nevjesta. - Ho u da je vidim. Mustafa uni e u ku u, a malo zatim se otvori ekma na penderu jedne odaje i pojavi se Ata. Rohnula je od veselja, ali joj se i suze pojavie u o ima: - Babo dragi! - Je li sila il' je draga volja? - Draga volja - proapta Ata. - Onda ja nemam ovdje ta traiti - kao da sam sebi kazuje pa oborene glave krenu iz avlije prema ku i. Svi su utjeli pa i Tuturuza. Kod Skorupove ku e ponovo zapucae puke. Ne prepade se. inilo mu se da mu je sve to se njegovim zvalo izgorjelo i da e sada do i na zgarite. Jedva je vukao noge, jedva se svalio u halvat, nemo an da ita progovori, da ta upita. utjeli su, a onda u neka doba upita Begzada: - Na e li je? - Da je Bogdom ne na oh. A i su one dvije? - Bezbeli su u arda i u. Nisu mi mogle do i kad si ih zaklju o. Ja sam ih zvala, ali mi odgovorie da ne mogu izi i jer su zaklju ana vrata, a visoko da ska u kroz prozor. Ja se vratih ovdje, a iz ardaka sve ode osim eh-Mece. On sjedi i huk e. Idriz-aga dobi malo nade da e ih na i, a vie snage da mogne ustr ati uz basamake. Ruke su mu se tresle dok je vadio iza pasa klju , vrtio je njim ah nadesno ah nalijevo i jedva ovarisao da otvori vrata. arda i je bio u mraku. Zvao je k eri, ali se niko ne odazva. Krehnu ibicom, a onda se tek uvjeri da je ostao bez k eri. Spusti se na minder i zaplaka, bez glasa, ali pla em koji razdire srce. Suze su tekle i prestale. Sa e eni, a ona mu je ve razmutila
250

limunatu i prui mu matrafu. Gledao ju je tu e, nije znao ni ta je mislio. "Valjda misli ona da mi je ovo mubare pa mi nazdravlja. Najvolio bih je zadaviti." - Popij da dojde malo do sebe! Meni je tee jer sam ji rodila! - A ja ji valjda izvadio iz du anskog izloga i kupio? Popio je matrafu naiskap i onda se otrijeznio i sjetio da ima musafira, kojega je, pri svojoj nevolji, zanemario. Izaao je na ardak i sjeo kraj eh-Mece koji je ispustio tespih iz ruku, to je zna ilo da je gotovo huktanje. - Aferdosum! Ja te ostavih malo dulje sama. U ku i itava pobuloga. - Neto sam naslu ivao kad ti iza e iz ardaka pa se dulje zabavi, a i sijeldije odoe. - Jah, moj ehu! Sve tri me eri ostavie za jedan sahat vremena, a ja ih podizo na noge tolike godine. I da su otile za koga nego za sejake, za sinove moga biveg kmeta. - Moj Idriz-aga! Zafali Allahu to su otile za muslomane! A ovi muslomani oko Fojnice i doklen je dolazio sultan Muhamed Fatih pr a vi su muslomani i jo se nisu obatalili. Imaju poneki noksanluk, ali su u sto voda preprani kakvih ima batila, a daha-beter po gradovima. Sve se bojim da e uskoro do i vrijeme pa e onaj ko ima djece za udaju biti sretan ako uda er za lutorana, samo nek nosi muslomansko ime, a ni do ega drugog ne e drati... A to su djeca tvoga biveg kmeta, je e nafaku sa svoje zemlje koja je i prije tvoja bila. Idriz-aga se sjetio da musafir nije ve erao. Pri svojoj muci zaboravio je ve eru. Sam ne bi mogao okusiti ni zalogaja, a eh-Meco nije nikad bio a da nije mogao jesti. Nije jeo samo kad nije imao. - ehu, oprosti! Ja sam se izgubio pa se sad istom sjetih da nismo ve erali. Sad u ja re i doma ici da podgrije togod.
2.51

- Ne e, dina mi! Ja da jedem a ti da gleda, a znam da ne mere zalogaja prodrijeti. I nisam ni gladan. Samo u jaciju klanjati pa odmah le i. Avdiju ne emo ekati ni na konak. Koji je meraklija za pjesmom, svu no e kukurikat, a i tamo e se saviti ko ker, ako mogne od trbuha sastaviti njuhalo i puhalo. Idriz-aga je smjestio gosta, stavi irak kraj dueka i pored njega ibicu, ako moradne traiti safa- oak, pa je saao u halvat. Legli su u prostrte dueke makar da je vuna u duecima ra upana, vrtjeli su se kao i kad se u njemu pri kahva. Prola je pono . Pjesma se horila. Skoro da se nije prekidala. Kad bi se Tuturuza odmarao jeo i pio, pjevali su seoski mladi i i djevojke. A pjesme su bile kao uputstva mladencima ta da rade i kako da rade, kao da je nekome bilo potrebno da prije erdeka zavri ljubavni zanat. Najmla i Prigrijanovi , Suno, doveo je Atu, uveo je u ardak i odmah zaklju ao. Mati ga je zvala da iza e s curom, da to ne valja, da je i grehota i sramota da ostanu nasamo dok se ne vjen aju, a Suno je kroz zaklju ana vrata odgovarao da su se oni vjen ali "me u ljudima" jo u tre i petak iza Ali una kod Hadi-Belijine uprije. - Ama, domuze jedan, sutra emo u Fojnicu pred kadiju da vas vjen a, pa eto vas onda koliko ho ete... Soko je ufatio prepelicu pa je ho e odmah erupati. - Vallahi, ne smije jesti govna dok babo ne do e. Uto su puke zapucale kad su Fata i Hata sko ile zaredom s prozora na rastegnut ilim i bosonoge dole preko njiva u Prigrijanovi a avliju, a Meho i Ibro su ih vie nosili nego vodili sa svojim arkadaima. Iako se stari Prigrijanovi i nisu nadali da e ovako brzo dobiti snahe, i to od sarajskih aga Skorupa, nisu bili sigurni da e
2.52.

dobiti brzo i prijatelje. Djevojkama su nazuli vunene arape jer u brzini nisu mogle obuti pamu ne svilene. Stari Mustafa je zovnuo Sunu da izlazi iz sobe, a da Ata ide u sobu sa sestrama, ali Suno je odbio: "Sve u te i vazda u te sluati, ali ve eras ne izlazim iz ardaka ni ja ni Ata." - Zapali u vatru u sobi pod ietom, pa ete oboje izgorjeti. to e ti izgorjeti ne bi mi bilo nimalo ao, ali to e izgorjeti tu e elj ade... - Nije ona tu e eljade nego moj halal, a tvoja snaha. Ata je drhtala pripijena uz Sunu, a on se smijao. Otvorio je musandaru i rekao joj da izvadi duek i prostre ga. Izvadila je jo i arafe i jastuke, a onda je iz svoga zaveljaj i a izvadila kao behar bijel araf i za dokaz djevi anstva. Iako nije u njezinoj ku i u njezinoj prisutnosti govoreno o onome to se mora desiti prve bra ne no i, jer je smatrana suvie mladom, ona se druila i sa seoskim curama koje su o tome slobodno govorile. Zato je ona uz ono neto sitnog ruha kao prvo nabavila bezni prostira po arafu. - Hajde, skidaj se! - Kako u, zaboga? - Ovako - i pretrgnu joj u kure, pa joj padoe dimije i ga e, a on se za as sav ogoli. - Utrni lambu! - Ba ne u. Ho u da te gledam. Podigao ju je u naramak, spustio na duek i legao kraj nje. - Zna ta? Kau kad se prvi put spava u nekoj sobi treba nogom izbrojiti grede pod ietom, pa to onu no usnije, onako e ti biti u ivotu. Ona je podigla nogu i nonim palcem brojila grede pod kojima je bila vjen anica: jedna, dvije, tri, etiri, pet...
2.53

- Ima vie. Jo dvije grede. Lijevom rukom pritisnuo joj je desno koljeno, a desnom je uhvatio ispod lijevog koljena i brojio preostale grede: est, sedam. Kad se raskorak pri brojanju rairio, njegov klju je otvorio tvrdu kapiju. Nije vrisnula, ali se osjetio jedan uzdah, a usne su mu pokrile njena usta. I zdravi zubi su kripali, a Ata je sklapala o ne kapke. Nije bilo potrebe da se ta govori. Mali predah je iskori en da Ata sloi plahtu s pe atom... - To je ono to sam sino sanjala. - A ta si sanjala? - ta je da je, sli no je na ovo. - Na to? Ona je kratko uprla pogled u mukost pa brzo glavu otkrenula i oborila je s rumeni stida i zagrlila Sunu vrsto ap u i mu to je jutros materi pri ala, a mati zatakavala, daju i snu tuma enje koje se evo sada obistinilo. Legli su s namjerom da zaspu pa je Suno sklopio o ne kapke, a Ata je brino pokrila i njega i sebe. Suno je zaspao, a ona je mislila kako je postala enom. Nema vie majke pa ni 13.b. da se mazi oko njih. A kako e ovo sada biti? Ho e me milovati biti? Seljaci, kau, ponekad i biju enu. Gra ani nikad ne biju ene. Barem nije toga bilo u rodbini i me u komijama i prijateljima. Htjela je odmah znati ho e Suno biti od onih to biju enu. - Suno, Suno, ho e mi neto pravo re i? Probudio se za u en da nije sam u dueku, da je s njim ensko, kako je to ponekad i sanjao, a sad nije valjda san nego zbilja.
15 4

- ta da te reknem? - Ho e me biti? - Ho u, ja. I to alvar-kandijom. I to odmah. Nakon izvrenog obe anja opet je zaspao, a Ati je ostavio da razmilja o kakvoj bitki treba da misli. Mislila je da bi trebala zaspati jer je ve eranja ve er bila puna uzbu enja i sad je smirena i mirna, ali kroz kratku atmu se uju glasovi. uje svekra i svekrvu, u razgovor se mijeaju djeveri, pa i Fata i Hata ponekad progovore, kako to sve treba zavriti sutranjeg dana. Valja da jedan od bra e ranom zorom ode na Kiseljak da im dematski imam napie ilmi-habere. On ima u mati ne knjige upisati bra u, ali trebaju ilmi-haberi za nevjeste, a za to bi trebalo i i u Sarajevo, jer su one u Sarajevu ro ene i tamo su do danas ivjele. Onda se dosje aju da znaju datume ro enja svih triju sestara, a valja imamu tutnuti togod pod ilte pa da napie ilmi-habere i za njih. Onda treba drugi brat da ranom zorom ode anom Kubi eku u Kiseljaku da upregne konje pod fijaker, a na Debeloj Meji Avdi Jaramazu da i on pripremi fijaker i odmah krene do Brestovskog, a odatle e svi u Fojnicu. U ku i e ostati samo St'd.", koja i nije tako stara. Svekrva Ruvejda e prije ranog sabaha oti i priji Begzadehanumi da je zamoli da sabere dje iju obu u i zarove, jer bi ina e morali u opancima pred kadiju. Onda ap u da bi trebalo kupiti u Fojnici uzdarje prijateljima, kako je u gradu obi aj. Poalju zetovi puncu i punici po oku kahve i po dvije-tri oke e era. A ako se ba roditelji ne e da pomire i da prime hedije, ako ne e da poalju djevoja ku opremu i ruho, fala Bogu, ne biti ni gole ni bose, ni gladne ni edne.
15 5

- erde ka dova e se prou iti iza jacije u damiji, samo onaj domuz nas prevari pa i bez dove svri posao. Ata slua, pola uje i ne uje, a pola izmilja. Vidi da je neto pogrijeila, da je "onaj njezin" prije ne ega to je vano u inio neto to ne valja, a to je ono to su zajedno sami, zaklju ani, to su uradili ono to e tek sutra njezine sestre s njezinim djeverovima uraditi, pa joj teko. Neka udna mu nina je obuzima, mora da povra a, eludac joj se die do grla, ska e do banjice i s mukom se natee, ali nita ne izbacuje. Suno bunovan ska e iz dueka, vidi da se Ata mu i oko ne ega u banjici, hvata je za glavu koju je sagnula, dri joj elo, a ona stenje: "Majko moja, umirem ti." Suno je kao lud puta i onda goludrav otklju ava vrata. - Majko moja, kuku meni, umrije mi Ata! Ruvejda utr a u ardak i kad ugleda sina okrenu glavu. - Lezi pod jorgan, ahma e! Pri e Ati, blago je zagrli, dovede do dueka i spusti je kraj Sune: - Pro i e to, duo! To nam je ostalo od hazreti-Havve. - Majko, kuku meni! Da mi Ata ne umre!... Kuku meni, umrije e mi Ata. - uti, budalo! Rodi e ti Ata. Mati iza e, a Suno zaklju a vrata i po e grliti enu. - Ato, Ato! Vazda sam te volio, od djetinjstva, a sad si mi najdraa na svijetu. Utrnuo je svije u i no je prola to bi dlan o dlan. Kucanj na vratima ih je probudio. Ata je dola do vrata: - Ko zove? - Mati.
2.56

- Mati! - otvorila je vrata. Ruvejda je donijela pun ugum i ibrik tople vode. Iznenadila se to nije majka Begzada-hanuma a onda je shvatila da se valja viknuti na ovu, Suninu majku, Ruvejdu. Stide i se i sklanjaju i golotinju dodala je svekrvi donju odje u: - Onaj tvoj mi je pretrgo u kure pa te molim da uvu e nove! - Dok se ti okupa, bi e sve gotovo. Ono malo odje e to je ostalo na njoj skinula je i ula u banjicu. ulo se pljuskanje vode, a dok se posuivala futom i svekrva je donijela odje u. I Suno se okupao, a kad se obukao sjeo je do ene i zagrlivi je pitao: - to si sino sanjala? - Nisam ni spavala pa nisam mogla ni sanjati. Razbio mi se san. Ako emo pravo re i: razbio si mi san.

15 7

KOKO NA ARDAKU

Ovoga puta su Meco i Tuturuza okrenuli na drugi kraj, na planinu, na ip. A nisu ili kao nametljivci, nego kao uzvanici. Doma ini ih nisu zvali, a doma inski gosti, koji su jedan dio gostovanja provodili za svoj eif, htjeli su malo teferi a, malo eg , malo oduka od svakodnevnih poslova i briga. Moglo se s doma inima posjediti i posijeliti, uti koju pametnu i razloitu rije , na eti a nikad ne dovriti neki problem, ali ako se stalno ivi u gradu, stalno ima posla s klijentelom, onda duh trai malo razgal , ovjek ne e da ga vazda optere uje neka briga o neu injenom, a to bi se moralo ili se ne bi ni moralo uraditi. Tako su i dva doktora, dva "poutegla" momka na kraju etvrte ili po etku pete dekade ivota, bivali dragi gosti u bra e O aktana. Jedan, jerlija, ro eni Sarajlija, pomalo i ro ak, lije nik, bio je radije vi en, jer su bra a imala razmaene djece, koja bi, uza sve bogatstvo roditelja i luksuzno ivljenje "malo, malo, pa svrnula", stvaraju i brige vie majkama, a manje o evima, koji su se brinuli o pilanama i plasiranju gotove gra e. Drugi, "otudanji", Hercegovac, Sto anin (Bog te uvao od Tur ina iz Stoca, okca iz Doca i Vlaha sa Sokoca!) advokat, lijep kao upis, prieljkivan za zeta u svakoj "boljoj" ku i gdje je bivalo obilje udava a, u slobodnom vremenu je volio gucnuti dobru kapljicu i uti pjesmu, a imao je i ljubavnicu, dok se ne oeni. U njihovo drutvo je spadao i saha ija Mehaga, zvan "Crni" zbog mrka tena, majstor u igri na karte, majstor i u akamlu enju.
25g

Dok su u O aktana sjedjeli na ardaku ljudi sasvim opre nih nazora na kapljicu raspoloenja, ekaju i vrijeme ve ere, klanjanja u dematu i ozbiljna razgovora, u londi su sjedjela dva doktora, Crni Mehaga i Mehaga Dobrina, doktorov mla i brat Asim, majstor u pripremanju mezetluka, sarajevski Nasrudin-hoda Dedo Sabljar i Tuturuza sa sazom. eh-Mecu su otpremili me u hode, iako nije bio hoda, a znao je nekad govorom razveseljavati ozbiljne ljude kao i Tuturuza akamlu are pjesmom. Bra a O aktani, zapravo njihove ene, spremile su im prismok uz pi e, koje su teferi lije donijele iz Sarajeva, jer se toga u O aktana nije nalazilo ni za lijeka. Tuturuza je znao ta treba zapjevati starim momcima, jer su, osim doktor a , i Crni i Asim bili momci, a Dobrina je bio oenjen, ali moma kih nazora ako se radilo o akamluku i pjesmi, dok je ena samotovala s djecom, ekaju i, bez sna, mua, pa kad do e da do e. Dedo Sabljar bi razbijao monotoniju ako kad zavlada u drutvu. U ve ernjem prohladnom planinskom zraku diskretna pjesma i drhtaj ica na sazu dragali su akamlu are, jednako kao i ene u kuhinji koje su pripremale obilnu ve eru, a ni age ni hode na ardaku nije ostavljala ravnodunima, pa bi prekidali pri u i opustili uho, s pritajenom eljom da Tuturuza podigne koliko moe, to bi on ponekad osjetio po zamrlosti amora i umova iz mutvaka i sa ardaka, pa im volju ispunjavao. Samo je veleu eni rektor bio gluh za pjesmu, dok su je druge hode voljele, i kad bi bili osamljeni, svaki za se, moda bi i izdigao glas koliko moe. A gdje se pjesma ula na arapskom ili turskom jeziku, pjevali bi je i oni uglas, i pred neukim ljudima, koji su mislili da je to neka ilahija. Oni u ardaku su o ekivali da e ve biti dosta pjesme onima u londi ili saletlu, kako su mla i govorili, a nisu htjeli ni misliti o tome da se dolje i pije - voljeli su vjerovati da se ne pije. O ekivalo se da e se sjesti za sofru, ne to bi se bilo gladno,

259

nego to je vrijeme za ve eru, pa da se i ta briga skine s vrka. A onda e se dematile klanjati akam, pa uz kahvu zametnuti pri u do neko doba no i. Zatim e hode po eti pripreme za aj, koji e u samovaru klokotati, a oni ga iz tankih aica pij uckati i ohohotati, upravo kao i akamlu ari, ne budi primijenjeno, kad struse fi ljute u grlo. Onda su O akatani poslali svoga subau abana, ivi inventar ku e otkako su od sitnih pilanara postali industrijalci, dolje u londu da izvidi situaciju, da se tamo samo pjeva i pjesma slua pa da rekne Tuturuzi da prekine pjesmu i da zovne teferi lije na ve eru, a ako su "onim drugim" zaposleni, da se vrati. aban je saao me u be are i vidio da su u ejfili pa se vratio u ardak i po eo utke prostirati serdade da se klanja. - ta ima u londi? - Ogovnili su zube. Nego da mi klanjamo pa da ve eramo. Nasmijali su se svi, a onda su se poredali. Imam je proao naprijed i na glas u io Kur'an. Dolje u londi zautjeli su glasovi. Saz je naglo zamuknuo. Po ele su pripreme da se iza e na ardak radi ve ere, ispirala su se grla vodom, da ne ostane nik3kva traga od harama. Zapljuskivali se sa hladnom planinskom vodom da ih ne ophrva drijem kad u u unutra. Namaz je bio kratak pa upravo i dovren kad se drutvo iz uspelo stepenicama na gornji boj, u ardak. Doktor, koga su zvali i he imbaom, malo se i ljutno to ih nisu ranije zvali: - Zar niste mogli ezan dati pa da i mi prispijemo u demat. - Nismo imali mujezina kad ste nam ga vi zarobili - odvratio je doma in, ogor eni trezvenjak. - A gdje vam je eh Meco? Pa on je na rani sabah budio i preuzvienu gospodu iz emalue, a da nas ne digne iza ejtanske sofre!
26o

- Mogli smo ga vala zamoliti. aban je prostro veliku bo u i na nju stavio siniju. Za as su se nale na siniji kaike, izrezan kruh i posuda orbe. - Dete, bujrum - nudili su doma ini. - De, Hoda, po ni da se i drugi prihvate. - Znate vi da ja ne hajem za orbu. Samo przni eludac. - Ali ipak je jednom kusno da drugi ne ekaju. Kad se reklo Hoda, znalo se na koga se misli, tako su bila i bez eh Mece etvorica za sofrom, a svi su imali alme na glavi i ostalu hodinsku nonju. Dvojica su bila mektepske hode, jedan na najviem nastavni kom poloaju, a samo su jednog, i ne samo ovdje nego i u cijelom Sarajevu, nazivali Hodom zbog izuzetne njegove u enosti, i to ne samo u teologiji nego i u lingvistici, pa i u biologiji. Seosko dijete probijalo se kroz ivot i bistrinom stjecalo znanje, a skromno u ljubav i potovanje u enika, arije i drugih hoda, iako se obi no govori: "Ulemi je hased mahsus." Nije traio nikad poloaje, a dobivao je kakve je god zaelio, pa je bio biran i za najvii poloaj u vjerskoj hijerarhiji, a on je najvolio nastavni ki. Skroman u ivotu, nimalo ne dre i do svoje vanjtine, bez porodice, ivio je sama kim ivotom u jednoj sobi Mori a hana, u kojemu su i O aktani imali svoje kancelarije. Predavao je u Medresi, a ljeta provodio na ipu. Tu su mu O aktani na inili sama ki arda i , kao to su i drugim oenjenim hodama napravili ku e, da bi preko ljeta imali s kim progovoriti, a da govor nije samo pilanarsko-poslovni. Kad je Hoda bio u dravnoj slubi, nije na izborima za narodne poslanike glasao za vladine kandidate, pa je mlad umirovljen. Traili su ga za muderrisa u jednom begovskom gradi u, gdje su ljudi znali za njegovu u enost, ali i duhovitost u drutvu, pa je pristao da im do e i brzojavi im kojim e vlakom do i. Doao vlak u stanicu, sam on izaao iz vlaka i podvornik 261

begovske itaonice vidio po almi da e to biti ovjek radi kojega je doao tu, pogotovu kad je vidio da Hoda nosi antu. - Bezbeli si ti na novi muderris, kojega ekamo is Sarajeva? - Jah! Ja sam brzojavio da u do i. - Mene su begovi i opremili na taciju da te pri ekam. Uzeo je od Hode kufer i u kojemu je bila samo preobuka i poao s njim prema ariji gdje je bila itaonica. Omjerao je Hodu sa svake strane, pa sasvim priprosto, kao da sebi govori, istisne: - Ne e se ti svidjeti naim begovima! - A to? - znatieljno priupita Hoda. - Pa to si malean! Hoda zastane, uzme od podvornika antu i okrene put eljeni ke stanice: - Nisam ja neka stvar da se mogu napuhati. Na stanici usko i u prvi voz prema Sarajevu. Kad se isti dan pojavio u Mori a hanu, za udili su se, ali i obradovali to im Hoda ostaje. Tada je preuzet za glavnog muderrisa u samoupravnoj vjerskoj slubi. Ferije je provodio na ipu, a u O aktana redovno bio na hrani. Iako je imao besplatan i stan i hranu, nikad nije bio od onih to samo potvr uju ono to im rekne neko ko ih kako bilo pomae. Ni za dlaku nije odstupao od svojih principa. Ve eras je Hoda bio posebno raspoloen. Stariji O aktan, koga su svi zvali samo Agom, prigovarao je stalno Hodi to se kasno budi, to ne ustaje na rani sabah, prije izlaska sunca, da na vrijeme klanja jutarnji namaz, a on mu je odgovarao: neka ne sijele zadugo, nego da se legne odmah kad nestane bjeline na horizontu gdje je zalo sunce, pa e ustajati ujutro na vrijeme. Aga je htio i dugo sijeliti i rano ustajati, jer i kokoi, koje su
z62.

bez razuma, ustaju prije sunca, a ovjek, savreno bi e, ne bi smio biti gori od kokoi pa "drincati" do neko doba dana. Hoda je pred sami akam uzeo jednu Aginu koko sa sjedala i stavio je u sepeti pa iznio na ardak. - ta e to, Hoda, s kokokom? to e koko na ardaku? - Eksperimenat, Aga! Neka jednom i iva koko iza e na ardak, a ne samo u asi u sahanu, varena pe ena! Redala su se jela, u slast su jeli i stariji i mla i, i oni koji su uzimali aperitiv i oni koji nisu nita iza ru ka a eh Meco i Tuturuza tamanili sadraje sahana i tevsija, as. i , da je he imbaa rekao: "Vala kad bi i na samrti ovjek vidio kako Tuturuza apetitli jede, dobio bi i on itah da neto okusi!" - Vala, doktor-efendija, elhamdulillah, ne mogu se potuiti na - Vala, Avdaga, nije red da ti na tu oj sofri zborim, ali ja bih ti prijateljski rekao: Po tvom vratu i uima se vidi da se ne e napatiti bolovanjem, ako ti do e majstor pa te odjednom klepne. Ama ako do e egrt pa te malo krvcne i uzme ti se jedna strana, velika je to muka. Dojadi e i sebi i ku noj eljadi. - Fala tebi na nasihatu, a Boga mi si i ti, doktore, velika poguzija! More li se to i tebi desiti? - Moe, Avdaga, moe. Ama ja sam sffin: niti mi staro kalje ni nejako pla e, a u tebe je itav sunuf djece. - Svak ima svoju nafaku! - Pa kao da je izdangubio, prihvatio se unlar i a, uzimaju i prstima odjednom po dva. - Tekom, Avdija - savjetovao ga je eh Meco. - Vidi da je pravljen jedan po jedan, a nisu po dva zajedno. Avdija, da se naali, uhvatio je odjednom tri komada i stisnuo ih u ustima, a agda mu se po ela cijediti niz valje. Jedva je progovorio: "E, sad je tekom."
2.63

Kad su se izredala jela, kad je blagoslovljena sofra, oprale se ruke i usta, sjelo se po minderima i othukivalo od preobilne hrane. Rektor, koji je bio najumjereniji u svemu, alio se s doktorom, kako on preporu uje umjerenost u jelu, pa mu je dobacio, da ljudi vide da je i on u io bar nekoliko latinski, a ne samo arapski i turski, kao prijanje hode - "Medice, cura te ispsum", a he imbaa je kao s nokta do ekao: "Sluaj ta hoda govori, a ne radi ta hoda radi!" Rektor se malo zacrvenio, a Hoda odmah upade s hi ajom: Pri aju za nekog sultana da je bio veliki obloder, da je mogao potamaniti mnogo hrane: i slana i slatka. Jednog dana ode u mutvak gdje mu je kuhar gotovio hranu, pa mu neto uknfl u glavu: - Ovo kuhar ho e da me otruje! - I naredi mu da svu onu hranu, i slanu i slatku, i onu to se vru a jede i onu to je zahlada, zmijea u jedan kotao, pa je metne na eru. Kuhar poslua, sve istrese iz onih asa, sahana, tevsij a i inija i stavi na ar. Ono se izbu kuria i nastade nekakva bezli na i bezbojna masa, pa se jo po e dizati i klokinjati na eravi. - Ha - veli mu car. - Ti si to htio mene otrovati! - I odmah zovne delata, a delat ko delat, spreman na zlo, pa da e a iju posje i. - Aman, padiahu, - viknu a ija - neto sam zaboravio u initi, pa da ovo ne bude otrov. - E? - re e car i dade znak delatu da se odmakne. A ija bre-bolje vrelom vodom zalije kahvu, pa onu kahvu izlije po onoj smjesi u kotlu, a sva se ona hrana smiri. - Eto vidi, padiahu, i da je bio u hrani otrov, kahva bi ga umirila. Upravo kad je Hoda dovravao hi aju, aban je otvorio vrata i unio dvije ogromne dezve kahve.
264

- Dolazi protivotrov - dodade he imbaa, a Hoda se sagnu nad sepeti i kljucnu koko noktom u hober. - ta ti je to, Hoda? - zainteresirao se advokat. - Zorna nastava ako ho e, nastava na zor! Ho u da dokaem Agi da se ne moe na ljetnoj no i i do neko doba sijeliti i na rani sabah ustati. Ova bi koko davno zaspala i do zore se naspavala, pa prije sunca po ela na ravni hranu traiti, a ovako e s nama sijeliti i ujutro ustati kad i mi ustanemo. Doticale su se u razgovoru razne teme. Pojavila se na svjetskom tritu gra a iz Rusije. Zovu je dumping. Prodaju je Rusi ispod cijene, a svijet je kupuje jer je jeftinija, pa nai pilanari gube i muterije, a i to prodaju, prodaju ispod cijene kotanja. Bolje se isplati ne raditi i ne prodavati nego jeftino prodavati. A kad se govorilo o nadnicama, procijedilo se kroz zube, da je dobra nadnica deset dinara, a oni to vade panjeve krampom i sjekirom, dobijaju dva dinara i hranu. "A ta hrana, bezbeli, nije ovakva kakvu smo mi ve erali, nego nemasna pura", mislio je advokat koji je age zastupao u velikim sudskim procesima, gdje se radilo o stotinama hiljada dinara, a gdje je i on mogao zaraditi na jednoj parnici i do deset hiljada. "Nije haram samo krmetina i vino. Zar nije i ova ve era haramom zara ena?" Da bi se malo polimunila tema rektor je bocnuo mektebske hode, koji su na kraju kolske godine, bezbeli, dobili darove od dje ijih roditelja: - Bezbeli je bilo togod, od kojeg roditelja, i u "utu", a o slatkiima da se i ne govori. - Pomrli su oni to su dukate davali, a slatkia je bilo; ne moe se re i da nije.
265

Drugi muallim je kao molio he imbau da ne govori ta se s njegovim kolegom desilo, a to je bilo kao da je rekao: Deder, kai nam da se nasmijemo! - Bude to tako kad se sve tevsije s hurmadicima i baklavama ne dadnu buli pa da ona daje efendiji kus-dva iza ru ka ili ve ere, nego efendija sakrio u svojoj zbornici punu tevsiju, pa se iza ve ere uvukao u zbornicu i spucao itavu tevsiju hurmadika. Da ne bi auta u blizini i da se nije za as trknulo u bolnicu i ispumpao eludac, bila bi naem efendiji denaza... - Eh, vala, doktore, ja sam uo za nekakvu doktorsku tajnu, da se ne smije sve kazivati. - Ima to! Ali neto treba i kazati, radi dumbusa. Hoda je jednako razbu ivao koko, a onda, kad se malo agor utia, podie se na podvijena koljena i okrenu se agama: - Ja bih se, age, vama obratio s jednom stvari, ali unaprijed da se ne ljutite i ne zamjerate! - Bujrum, Hoda! to to ti tako kao s govornice? Kao da ne e, po obi aju, izvaliti kakvu alu, kao s tom kokoi! - Ne, ne u! Ne e to biti ala, to ste od mene navikli uti. Sad u vam re i neto ozbiljno. Age moje! Vama je Bog dao veliko imanje, velik posao, dobru zaradu, a ovdje gdje smo sada, na ovoj irini sami ste. Koliko je vae prazne zemlje oko vas, a koliko radnika u vaim pilanama dolazi pjee svaki dan izjutra iz velike daljine na posao, a uve er se vra a ku i opet pjee. ta bi vama bilo da oko svega imanja naselite etrdesetak muslimanskih fukaraa, bezemljaa, da im pomognete napraviti ku e i dati im po dunum-dva zemlje za povrtnjak i ba u, pa da imadete ivi bedem oko sebe, oko svog dvorca i svoje pilane! Svi su utjeli, a ve ini gostiju se svidjela Hodina ideja. No age su bile zate ene, nisu nikad o tome razmiljale. Stariji je ve
,

vidio itav opor djece koja vrite i naganjaju se, vidio je tarabe oko svake ku e i na konopima prostrte seoske stuzgane koulje i ga e, pelene i povoje, a ko bi to podnosio, kad ne mora. Mla i, iako je imao ezdeset godina - a ipak je bio mla i, vidio je opore seoskih momaka kako se vrzaju oko njegove ku e i njegovih k eri i nabacuju se dvosmislenim rije ima, a napokon i ena mu je mlada - prili nija da mu bude k erka nego ena, pa kako da pristane na to. Efendija je, opet, vidio me u ku ama damiju, punu ljudi koji su doli na molitvu, i mekteb pun djece, kojima on tuma i vjerske istine, a oni ga susre u s potovanjem, pa i ponekim darom. - Hoda, zaspat e ti koko! - rekao je stariji aga. - Ja mislim da smo mi svi zaspali pa ne vidimo zahtjeve koje vrijeme postavlja pred nas. Nastao je tajac, pa ni eh Meco nije smio re i nikakvu besposlicu. Svi su, osim aga osjetili da Hoda pravo govori. I age su mislile da bi dobro bilo da je tu jedno vrsto selo, a bezemljaa je lahko na i od Krajine do Hercegovine, ali ko moe tako pokloniti etrdesetak, pedeset pa moda i osamdeset dunuma zemlje, pomo i im da na ine ku e, da ograde dvorita i ba e. Ko od ovih ljudi od kojih neki tako er imaju prihode gotovo kao i oni sami, age, ko od njih daje goleme priloge za bilo kakvu humanitarnu ustanovu, a od aga se trai da daju nemogu e. Ako advokat nekog besplatno brani, ako mu ne naplati nekoliko stotina dinara, to mu do e kao da mu ih je poklonio. Ako he imbaa nekoga siromaka besplatno pregleda i da mu desetak-dvadeset dinara da kupi lijek, to se tako er smatra da je nekoga pomogao. Pa i rektor ima svoj hotel, malehan ali ipak hotel, i ku u koju iznajmljuje, a kad on daje?! Uostalom, hode su poznate po tome to teko ta daju.
,

266

2 67

utjelo se pa se ni kahva nije bu no srkala. Duhanski dim je lelujao u ardaku i kao kradom provla io se kroz okrinut prozor. Tuturuza je ustao da dohvati saz koji je bio objesio na iviluk, ali ga Meco potee za tur od akira pa ponovo sjede. Agama ne bi bilo ni mrsko da se razlegla malo i pjesma, samo da se otklone misli od Hodine upadice. Nekako se svima oduzela rije pa se svakom inilo da bi, kad bi progovorio, poremetio neto to je zaokupilo sve prisutne, pa bi svaki glas bio neumjestan ba kao da bi iz ista mira udario eki em u venecijansko ogledalo. Hoda koji se bio iz govorni kog stava vratio u sjedenje skrtenih nogu, ponovo se podie na koljena. - Age! Vi ste meni napravili ardak, napravili ste ku e jo trojici hoda, ali da do ne ega do e - a to ovca vidi lee i nije daleko hode i - mi bismo prvi pobjegli i vas ostavili s vaim i pokretnim i nepokretnim imanjem. Ja o ovome odavno razmiham. Vai radnici dolaze iz daljine i po dva sahata hoda pa ve umorni po nu raditi, a mrtvi umorni se vra aju ku i. Pa jo ako se u putu svrate u kr mu na rakiju karbituu, pijani se dovuku do ku e u pono . A koliko bi bili horniji za rad da im je od ku e do pilane pedesetak, sto koraka. Koliko bi vie proizvodili gra e! Pa s vremenom da im se napravi i damija, koji bi tu bio demat, i to kroz cijelu godinu, a ne samo ovako na dva mjeseca to ga mi bjeloglavci ovdje provedemo s vamal... Ja znam da je teko donijeti odluku napre ac. Progovorite sami, izme u se, vas dvojica bra e! Progovorite s hanumama! Da djecu pitate, malehna su da bi mogla dati savjet. Nije ba ni hitnja, nije pao e er u vodu da biste se ve eras morali odlu iti, ali to se prije odlu ite, bi e za vas bolje. - Fala ti, Hoda! Promisli emo - re e mla i aga.
2.68

- Boga mi, stvar je dalekosena! - rekao je advokat. - Da si u en u svojoj struci, znao sam, ali da si politi ar, nisam znao. Bojim se da e oteti hljeb nama koji se bavimo i politikom. - Svak treba da se bavi politikom! Najgore je kad politika postane nekim ljudima jedina profesija, pa misle da su onda samo oni pozvani da vode, a da drugi, bez razmiljanja i pogovora, budu vo eni. - Kako bi bilo da klanjamo jaciju, pa da je i i na po inak? pitao je he imbaa. - Begeniemo. - Hajder, Avdija, u i ezan na avliji! - A to ne bi ti, ehu? U tebe je ja i glas. - Bio je, ama je moje prolo. Najgora je stvar kad ovjek ne e da zna da mu je vrijeme prolo, a ono je ve prolo. Glas mu je tutnjio, ali je pomalo postajao nejasan. Kao da mu se jezik zapetljao me u krnjatke, koji ga bodu i paraju, pa ga je premetao i izvan desni. Doktor je mislio da je Meco medicinski ve otpisan, a to jo hoda, to ima zahvaliti ukusnoj i snanoj hrani koju za udo moe probaviti u velikim koli inama, a jo vie to nema nikakvih briga i srideta. Klanjali su jaciju. Poredali su se u dva reda, a pred njima je bio Mustafa-efendija, poboan, iskren i prema ljudima i prema Bogu, okrenut u smjeru abe u Mekki, koju je u mislima gledao, a to je uvijek kod njega bio doivljaj kao da nema pred njim zidova, ku a, uma i planina, kao da nema daljina, kao da ta aba stvarno pred njim stoji na desetak metara, onakva kakvu ju je gledao na slikama, a jeda Allah dadne da je vidi i "uivo"! sjedali i Previjali su se, saginjali se i doticali elom do ustajali, a Dedo Sabljar, koji je ve eras mramorkom utio,
2 69

najednom drekne jedno "Ha" i zamalo se svi ne pometoe u smirenosti i ozbiljnosti. Jedva su neki suzdrali smijeh, jer su znali da nije bilo nikakve potrebe Dedi da "hakne". Ono je on izmislio nekakvu alu, iako namaz nije ni mjesto ni vrijeme gdje se moe aliti. Mustafa-efendija je mirno nastavio i dovrio jaciju, a oni iz prvog reda su se gnjevno okrenuli Dedi, koji se uprepodobio kao nevinace u maj inu naru ju. - ta ti bi, Dedo, pa da onako hakne? - s prijekorom u glasu ruio ga je stariji aga. - Stoji ti na jednoj pe ini, s napunjenom pukom, a ja dolje pod pe inom. Vidim, prema nama tr i srnda , a ti dri puku i niani. Ja digoh crvenu kabanicu i mahnuh srnda u ne bi se plahnuo a on nita. Ja ga onda haknuh, a on pobjee. - Pa to ga, bolan, poplai? - pita ga Crni Mehaga. - Neka Aga oteferi i i ubije jarca. - Znao sam ja da bi ga on ubio, iako je vrijeme lovostaja, a da ga je ubio, meni bi ga bio red nositi. - Hajde, naletni e, - obrecnu se na nj rektor. - Ni namaz ti nije svetinja! Onda Hoda, da zagladi stvar, izyu e iz svoje medresanske lektire jednu anegdotu o princu Behlulu. - Svi ste uli za halifu Harunu-r-Reida, pravednog i mudrog vladara, a malo svijeta je ulo za njegova brata Behlula. Bio je malo na jednu vodu, pa jednog dana kad je halifa Harun klanjao neki namaz sa svojom svitom i za svojim imamom, a u dematu bio i negdje u po namaza Behlul lijepo sjede, izvadi iz depa orahe i po ne ih tucati i jesti. Kad se zavri namaz, okrene se halifa Behlulu pa ga po e ruiti i prijetiti mu da e ga iibati: - Kako moe, nesretni e, tucati orahe u namazu?
2,70

- A kako moe imam uzj ahati svoga magarca i oti i u vinograd? Nisu ga odmah mogli razumjeti jer su ga smatrali suludim, a onda se halifa obrati svome imamu: - ta ovo Behlul veli za te i tvoje jahanje na magarcu? Imam, posti en, prizna da mu je na namazu na um palo da bi trebao uzjahati svoga magarca i oti i u vinograd da vidi da nije ko dirao gro e. I tada se ustanovi da Behlul nije budala nego vidovit ovjek. - A onda, ejtan nikad ne ostavlja ovjeka sama na miru, da ga ne obilazi, da mu ne upljuje nekakve sumnje u srce, prohtjeve. A najvie se pribliuje ovjeku kad je najzaokupljeniji dovom Allahu i kad insan umire. Onda mu odvra a misli od Allaha a navodi ga da se sje a nevaljaltina koje su mu bile dui ugodne, to mu je prolo u ivotu. I svi su sami sebi priznali da Hoda govori pravo. Mehaga Dobrina je klanjao i mislio o svojoj eni i smiljao ta e joj re i gdje je bio. Crni je mislio kako je akamluk rano prekinut pa bi se i bez ve ere moglo a da se nastavilo s pi em i pjesmom. Advokat je mislio o svojoj Elzi za koju mu je mati znala da mu je ljubavnica, ali mu nije htjela dozvoliti da se oeni s "drugom vjerom". (Ako ona do e u ku u, ja u iz ku e!) Tuturuza je mislio kako se iznenada prekinu pjesma i teferi lije ne skupie za nj, po obi aju, hediju, pa e sav ar biti ova ve era. I Hoda je mislio kako je uzalud govorio agama da osnuju selo oko svojih ku a. "Allah im je zape atio srca i ui, a pred o i im stavio zastor." I age su mislile: "A to mi pla amo porez? Zar ne postoji vojska i andarmerija da i nae imanje uv.? A zar mi nemamo nae prve, za koje glasamo, pa dadnemo i u bira ke fondove pred skuptinske izbore?"
171

- Eh, mus.du nam, age! Vakat je i i ku i - prvi je rektor ustao, a i efendije za njim. Ispratili su ih, a onda su svi ustanovili da je ve pono , pa ako bi oni mogli jo i sijeliti, grijeh je da se koko mu i! Doma in je svakom pokazao njegovu sobu. He imbaa i Asim otili su u svoj ljetnikovac, a eh Meco, Tuturuza i Dedo Sabljar imali su zajedni ku sobu. Hoda je uzeo sepeti i odnio koko do umeza, smjestio je na sjedalo pa onda otiao do svoga arda i a. Sunce je bilo odsko ilo povisoko kad su se gosti po eli buditi. Hoda je doao u avliju i ugledao Agu kako zabrinut hoda. "Moda su ipak neto mislili o onom to sam im rekao? Ali ne u ni jednog pitati jesu ta odlu ili"... Hoda je doao do umeza i zovno Agu: - Evo vidi. Jo spava, iako e zamalo ru eno doba! - Eee, Hoda, Hoda! Svata ti moe na um pasti! - Moe i besposlica, a moe, vala... Aga je uzeo neku motku i barnuo koko koja se rasani i sko i sa sjedala. Izletjela je na dvorite, ali je sunce bilo prejako za njene o i, pa se uvukla u hlad i nastavila drijemati. Aga se kiselo smijao, a Hoda dodade: - Vidje e koliko e jo drijemati! A koliko emo i mi svi drij emati. - Dok nas to ne klapne po glavi - pomislio je Aga, ali nije naglas rekao, a bojao se i to je to pomislio.

NA KRAJU PUTOVANJA

Tururuza i eh Meco hladili su noge u Fojnici prije nego ponovo obuku firale i krenu na posljednju etapu svoga putovanja od Sarajeva do Oglavka, koje je trajalo itav mjesec. Najprije su bili u Krpe u Blauju, pa u Pai a u Rakovici, a onda su se svratili u Lepenicu i iznenada otili Mealijama u Tulicu, pa Misiri u Han-Plo u, u Brnj ake Meku na ru ak i igi na ve eru i konak. U Potkraju su se razili. eh Meco je otiao Kramariji, a Tuturuza Raidagi ima. Odatle su doli na Kiseljak, gdje su se naselili u Terovi a i ostali nekoliko dana. Bili su u Tabakovi a u Gromiljaku, a u seljaka u Vinjici, u hode u Lugu, u Brutusa u Ka unima, pa u Bega pod Oglavkom. Svakome bi bahnuli oko i indije, da enskinje mogne pripremiti ve eru, da se ne moradne doma in ispri avati to se na sofru iznosi oko to se zateklo. Ako ne bude mesa iz arije se ne na e gdje u selu, nabrzinu se zakolje barem koko, a onda enskinje razvije jufke za zeljanicu, tikvenja u, sirnicu barem maslenicu, ako ve nema mesa za burek buredike. Tuturuza i Meco su upoznavali teren oko Sarajeva svake godine do Prvog svjetskog rata, a uz rat je Tuturuza bio kaundka vojnik. Godinu-dvije iza rata su se samo podsje ali kako je to bivalo onih godina kad su obilazili poznanike i prijatelje. Kad je iza rata jedan broj bivih posjednika koji su imali svoja sela i "izlazne" ku e osiromaio i rasku io se, ubrzo su se podigli na
173

272.

noge otudanji skorojevi i, verceri i izvoznici koji su od bivih vlasnika otkupljivali izlazne ku e, a mjesto arabom fijakerom vozili se autom barem autobusom, pa se ilo njima u gostovanje. Dobro su znali kako treba u kojoj ku i nastupati. Ako u i ku ima dosta mladin , ako je doma im tirja ija, da se ne bi reklo akamlu ar, prvo je mjesto pripadalo Tuturuzi. On nije pio, ali je zato troio meze da se ne bi pomijealo s haramom. Izvukao bi iz arpelja saz kad bi vidio svoje vrijeme, zapjevao bi neku starinsku pjesmu, koja bi rije ima odgovarala situaciji. Meco bi se tada povukao nekome u ku u, u oak sobe, i na ov ijoj koici huktao, sffi-n, mole i se u mislima za one koji misle samo na tjelesne uitke, da i oni, barem kad ostare, osjete slasti zikra. A kad su odsijedali u Blauju u Krpe primi u i se Fojnici, gdje i seljaci i gradske age ive i doivljavaju sva zbivanja derviane, prvo je mjesto i u mla eg, a posebno u vremenijeg, doma ina zapadalo eh-Meci, ali ni Tuturuza nije ostajao u zape ku, jer ko ne bi volio lijepu pjesmu, lijep avaz! Tu bi se iza ve ere i klanjanja namaza u dematu uhvatila halka, huktalo se, u ili se salavati i aereta i opet se huktalo u sve ja em ritmu gibanja tijela, da bi u ponekoj staroj ku i po ela kripati i drvena gra a, pa se zaljuljala i cijela ku a. Tada bi eh Meco zaustavio zikr jednim Hu iz dubine grudi, zamirio oborene glave, jedva vidIjivo mi u i usnama i nazvao selam svima u esnicima, a onda bi doma in ponudio cigarete gostima i za as bi se stvorila nasred ardaka mangala s atelukom punim ara, uz koji su pristavljene dezve s kahvom i mlijekom, dok su po pervazu bili poki eni fildani. Onda bi po ele pri u o ahiretu, o Dennetu i Dehennemu, pa bi se pri alo i o ovosvjetskim doga ajima, potrebama, uicima
2.74

i tegobama, a nikome se nije urilo da ide spavati, iako je no kratka, jer su ovi ljudi nedavno krenuli iz Sarajeva, pa su puni svjeih novosti. Novine niti dolaze niti ih ima ko itati, a svi dre da one samo lau i izmiljaju. Tuturuza nije bio besposli ar koji samo svira i pjeva. On je papudija koji ima svoj du an u Kazazima do Mori a hana, radi od zore do pred akam, za duga dana malo i odspava, preko podne na ov ijoj koici u du anu, a pred ve er pohiti uz iroka u i Hambinu carinu svojoj ku i koja je, kao to to obi no biva na brdskim padinama, jednim dijelom ukopana u zemlju, gdje je magaza i kuhinja, a drugim je u razini ba e, koja ima dosta vo aka i komadi zemlje koji se obra uje, za ku ne potrebe u zeleni, a i za ariju. Tuturuza je majstor za uzgajanje spanka i patrnjaka i u prolje e ima svoje muterije koje podmiruje "zeljem", a u kasnu jesen i zimi patrnjakom. Brojna djeca od prve i ove sadanje ene, sama ena i on pune hMu od zime do kasne jeseni, kada on baci u uskopanu i usitnjenu zemlju sjeme od zelja, a kad zapada prvi snijeg, iscrpa halu i razastre sadraj po ba i. Ako se snijeg otopi, a drugi odmah ne zapada, onda mu komije nevaljasto spominju oca i mater, ali u prolje e svi tvrde da nema boljeg zelja od Tuturuzina. List mu je zelen i mastan, debeo kao kadifa. U jesen po ne Tuturuza pri ati kako je patrnjak zdrav, kako je ovjeku potrebno barem jednom godinje jesti ga, pa posigurno ne e oboljeti od raka. I tako on cijelo prolje e snosi po sepeti spanaka muterijama oko Mori a hana, a u jesen i u zimu iz trapa patrnjaka. I cvije e je uzgajao, a za nj bi od "vabica" uzimao i vie novca nego za povr e. Za njega i njegovo drutvo vabice su bile sve inovnice inovni ke ene koje su se nosile ala franga. Gojio je sumbule, karanfile, emboje i rue, a to nije prodavao oko Mori a hana, nego bi snosio pravo pred Markale. To bi
2.7 5

mu dolazilo kao dopunska djelatnost, jer na samim papu ama tanko bi ivjela njegova porodica, a ionako je bivalo ponekad da djeca legnu bez ve ere. On se nije previe trudio da tu okolnost preokrene, jer je znao, a to su i hode kazivale na vazovima, da nafaka nekom te e kao rijeka, nekom kao kad plj usak udari pa s krova navali kroz oluk, nekom ko ema na gradskom vodovodu, a nekom kao ema zatikua, koja se mora s vremena na vrijeme za epiti drvenim klinom, pa dok se nakupi vode u hazni, pote e curak kad se klin izvadi, a onda kad prestane te i treba opet za epiti. Ponekad bi, kad je bilo vrijeme namaza, a on kao arilija obavezno iao u damiju, posluao malo i v.'z iza namaza. I ta puta je uo kako svako dijete, kad se rodi, iznese svoju nafaku sa sobom, pa nikad se ne zna koje e dijete iznijeti tanku nafaku, a koje e biti nafakA. I Tuturuza je tako, nadaju i se sve boljoj nafaki, i osmo dijete do ekao a nafaka nije bivala nita bolja. Kad bi bolje rodilo vo e u ba i, on nije putao djecu da ga beru s grane, nego su ga mogli podabirati samo sa zemlje. Poneko jatornije dijete bi se o ealo o drvo i oborilo zreiu vo ku koja bi se ina e jo skanjivala da ostavi granu. Tuturuza bi brao kruke kolatue, buzdohnlije i zerdemunije i snosio ih, kao i zelje i patrnjak, muterijama u ariji koji nisu imali svojih ba a. eh Meco je bio mujezin u emalui damiji. Krupnim glasom iz punih prsa dozivao je ljude u damiju, ali je na sabah budio i mahaljane koji se nisu molili Bogu u damiji. U ljetna doba kad je bila no najkra a, kad je ve u tri sata ujutro salavkao i onda okujisao na sabah, razbudio bi i Jehudije i kr ane, pa i veliku gospodu, ali niko od njih nije ni pokuavao sprije iti jednog mujezina u vrenju njegova poziva. Jedan preuzvieni gospodin pozvao ga je jednom i rekao mu kako uiva u sluanju njegova glasa, ali molio bi ga da ujutru malo spusti glas jer ga probudi, a
2.76

kako on do kasno u no i radi i Bogu se moli po svom zakonu, rano mu je ba razbuditi se u tri sata. I pri ispra aju mu tutnuo u aku banknotu od pet forinti. eh se dva-tri jutra ustezao podi i glas, a onda, kako je kazivao, usnio Resulullaha kako mu re e: "Prodade ti mene za pet forinti?" Odmah se probudio, uzeo abdest i otiao u damiju. I zanosno zaokujisao na sabah. Kad ga je sutradan susreo onaj gospodin i rekao mu da ga je i ju er i jutros uo, eh Meco, koji nije bio potroio novac, izvadi banknotu pa mu je predade: "Evo ti tvoje pare! Potur i se pa ti ne e smetati ezan!" Bio je veliki izjelica. Ljudi su ga pozivali na sijela na kojima se nakon razgovaranja iznese poneto i jela. Ako su to bile duge zimske no i, iznosila se po cijela tevsij a varenih krompira, aka soli i sahan i narendana na dimu suenog sira, a drugi krukova pekmeza, pa bi se krompiri umakali u so sir, a na kraju u pekmez. Ako je doma in bogatiji, i jelo je bilo bogatije pa se iznosile i jabuke, a ponekad i halva, hurmadici smokvice. Tako je bio pozvan i u Slini a na sijelo. Svi su osim Mece bili obavijeteni da ne e biti izneseni samo krompiri, pa neka se sijeldije uvaju za druga jela. Kad su izneseni krompiri na tevsiji, doma in se ispri ao kako enska eljad nisu najboljeg zdravlja pa nije nita prire eno osim "kumpijera". Pa eto, neka oproste i s tim se zadovolje! Meco se pomirio sa situacijom i jeo, jeo, a nije primje ivao da drugi samo po malo uzimaju sa sofre sira po jedan kumpjeri . Na koncu, kad je i Meci bilo dosta, doma in digao tevsiju s bo e, a zatim odmah donio tevsiju jabuka i noeve. - Ah dumanu, ta pordi od mene? - uzviknuo Meco, uz podsmijeh drugih sijeldija, pa uzeo jednu jabuku i nastavio jesti. A kad su jabuke dignute i donesena tevsija halve po kojoj je bio potruen e er, kad se doma in izvukao i kroz odkrinuta vrata izvana virio, Meco, sav izvan sebe, uzviknu:
277

- Ah, kurve sin, to me nasamari! Ama, ja u aku halve pojesti pa da u odmah prsnuti. Sijeldije su se smijale, hvalile doma icu kako je napravila hMvu, ali otkud ovaj "snijeg" po halvi? Mora da ju je iznijela na avliju da se hlann , a snijeg po eo padati! Tamanili su halvu, ohohokali, a Meco je stenjao i tek pokoji zalogaj progutao. Vie nije mogao. Nije imalo u to stati. A kad su polazili od Slini a, Meco mu se kao i drugi zahvalio na do eku i i ramu, a onda dodao: "Ovo ti ne u haWiti ni kad budem umirao!" Kad su se rashladili u Fojnici, da prekinu utnju, podsje ali su se kako su gdje bili do ekani. - Vala, onomadne je u Tabakovi a bilo najgore. orba ko sud voda, a onda uljevk, bez kajmaka, okupan u varenici, ilav ko on, a kad iznesoe sahan bjelohiva, eh, mogao sam mu ih na glavu istresti. Dok sam prao ruke pred ve eru, a titiz tedi svije e pa se nita ne vidi, nazrijeh na hambaru pun sahan, a miljah da su u njemu unlar i i. Kad ono na sofru, kad bjeloljive. - A gdje ti je bilo najbolje? - pita ga Meco. - U Misire. Sve je bilo kako treba, a kad isplivae u tevsiji prene ribe, eh, nisam odavno onako oteferi io. Misira taj dan bacao sa mu po Lepenici i izvadio pastrve pun naramak. Pa taze riba, omlivljena kukuruznim mlivom, a prena na mladu maslu, meso - da prste odgrize! - Ko je to vidio da se meso iz vode vadi? Otkud da ti riba bude meso. Riba je asli zel n, koja se iz vode bere. Tuturuza nije htio protusloviti. Svakako je vrijeme da se vra a ku i. Jo ve eras gdjegod preno iti, a sutra osvi e ponedjeljak pa e biti ar.13. koje idu u Visoko na pazar. Prije nego to su poli na put ra unali su pri povratku svratiti se dan178

dva na Kiseljak, pa u Visoko, pa u Aleehovi e u Mufti a, u Semizovac u Kumaina, pa moebit svratiti se i u Crnotinu u Denih a, ali ni Tuturuza ni Meco nisu ponijeli kakve presvlake osim ono to je bilo na njima, pa se koulja uko ila od znoja i lijepi se za tijelo. Tuturuza se nije sporazumijevao o tome sa eh-Mecom, ali je odlu io za se da e iz Visokog odmah prvom mainom pa na konak u Sarajevo, svojoj ku i, djeci, eni... Pri pornish na djecu pomish na ba u i vo e. Da nisu brali vo e i derali? A odakle insan da izvadi neku paru ako je ne izvadi iz ba e? Iz du ana je za hljeb i odje u i da ovjek kupi erestu da bi mogao dalje raditi. A kad pomisli na Rasemu, po e se protezati. - ta ti je? Ko da si nenaspavan! - Ama, svukud je lijepo, ku i najljepe. Bivalo nam je lijepo na sofri, ali svoj duek je najmeki, pa makar se zvao i slamarica, ako je na njemu mlada doma ica. - Zar tebe on nije prolo? - to bi me prolo? Istom etres' mitilo. - I ono to si bos hodo. - Koliko je da je! Nisam horoz da e me variti pe i. A jesam horz i hOri5zim se na svoga halala. se... - i opet uutjee. - Ko se fali Fojnica je tekla i hladovina je bila gusta, pa je bivalo neugodno sjedjeti u hladu. Meco se naslonio na isplivale ile hrasti a i pokrio se binjiem, a kauk sa zelenim turbanom nije nikad ni skidao osim kad legne spavati. I Tuturuza se izvukao iz hlada da ga malo sunce ogrije. Na pli aku udaljenom pedesetak koraka djeca su vriskala pljuskaju i se. - Pa ad! Ne e nam dati da malo otkunjamo. - Otkunjat moemo na redu. Ne bi bilo pofaljeno da obadva
2.7 9

zaspimo. Moe se iz Fojnice izvu i zmija vodenja a pa nam se uvu i u ga e. Meco se ispravi: - A koji ti avo napomenu zmiju pa da mi razbije san? - Ama onda, do e u razgovoru, a ne mora biti. Ja u malo primiriti, a ti pripazi da se otkle ne izvu e nespomenica. im se spustio i zahrkao je. - A kai ti meni to se ti zove Tuturuza? - Nisi me radi toga trebao buditi! Mogao sam ti i drugi put kazati. - Poznam te vie od dvadeset godina, a nikad mi ne pade na um da te upitam. - Kad nisi pitao prije, nisi me trebao ni sada radi toga buditi... Dedo moj, kad je bio dijete, a morebit je bio i babin mi dedo, ima bel im otada stotinu, sto i pedeset godina, ama ne e opet toliko biti, jer nejma toliko vakta da se je u Bosni po eo sijati kukuruz, plaho je volio vru u kukuruzu, udrobljenu u vareniku... Kukuruza se onda rijetko pravila. Bila je to poslastica. Pa kad bi mati kuhala kukuruzu, on bi skakao od veselja i vikao: tuturuza, tuturuza, oh, oh! I tako ga djeca prozvala Tuturuza i od tada se tako zovemo... A to se ti zove Meco? - A ta ti je briga? - Pa kad sam ja tebi kazao, kai i ti meni! - E ne u! - A ho e li mi kazati na koju stranu emo ve eras? - Na Oglavak. U Sikiri a. Ve eras je uo i ponedjeljnika. Bi e veliki tevhid. Sva e okolica u tekiju, a no i emo u konacima kraj tekije.

- Peke. Mogu onda saz ostaviti u Plo arima, pa kad sutra po emo ku i da se svratimo po nj. - Kako to: kad po emo? A nisi mene ni pitao kad emo. - Vala, eho, ti kako ho e, a ja ba vie durat ne mogu. Nefs me razapeo, pa me strah od Boga pogledati u tu e ensko elj ade. - E pa tamam. To je bogme valjan razlog da se ide ku i. Ne branim ti. Belkim u i ja. - Ne bi ni valjalo da se rastavljamo. Da ja dojdem sam u Sarajevo, pitali bi me: " e ti je ejh"? to ga ostavi? Ili te je od sebe otjerao? Svijet bi mislio da smo tersovi ili obojica ili jedan od nas, a ja ne bih bio rad da pomisli da si ti ters. - Neka vala misle! Ja znam da sam ters i ja to smijem re i, ali neka mi ko u lice rekne da sam ters, vidio bi ta bi njim bilo! I dohvati svoj tap koji mu je visinom dosezao do ramena, a bio debeo kao mlada ruka iza ake, bez ikakve kuka e na vrhu. Kad je stajao, bio je impozantan kao kakav starozavjetni prorok. I brada mu je bila kutrava, iako posijeda, i malo mu se lica od nje moglo raspoznavati. - Sjedi, ehu! Rano nam je i i. - Pa jest. I spusti se na mjesto gdje je i maloprije sjedio. utjeli su. Tuturuza je povadio iz svih depova i zadepaka novac to je imao i zbrajao ga. Izvadio je iza silaha iglu i konac i po nekoliko nov anica od deset dinara uivao u postavu od depa, u silah, u fermen i akire. Meco ga je gledao bez imalo elje za novcem. - S kim se to dijeli? z8r

i8o

- Ne u da mi je sve na jednom mjestu pa da mi se prospe ili da mi kakav hrsuz uvu e ruku u dep i rastavi me s ima em. - Pametno, ako je i od tebe. A otkud tolike pare u tebi? Da ti nije ko, uz do ek, davao i sad'aku. - Ne bih je ja ni primio. Ja sam esnaflija. Imam zanat, imam du an, zna mi se mjesto u ariji. - Pa nisi zar to ponio od ku e? Zar nisi ostavio gotovinu eni? - Zar da me rasku i. I kad je ku a puna kao ibica, daj ti eni pare, pa e ona odmah izmisliti u to e potroiti... Nisam ja ovo ponio od ku e, nego u Kiseljaku zaradio. - Tolike pare? Bel im ima i dvjesta dinara. - Malo manje. - A gdje u Kiseljaku kad se nismo nigdje rastavljali? - Kad su mene pozvale teferi lije u Osmanov han, ti si otio hadiji Terovi u da huk e, a ja im tamanio meze i pjevao. Oni su jedan vakat igrali domine na karte, sve karta dinar, te neko dobij, neko izgubi po dvadeset, trideset, a neko bogme i pedeset dinara. I svaki igra ostavlja onaj novac na stranu, u drugi dep, da mu se ne mijea s halal-parama. Ah to sam se nasluao besposlena razgovora dok su oni igrali. Jedan veli da onim parama to ih zaradi na kartama pla a porez. Drugi opet kae da se pare od harama mogu potroiti samo u haram, pa on tim parama pla a rakiju to je popije. Dahili! Kad su prekinuli igru, nastavili su piti i mezetiti, a ja im kucao uza saz i pjevao. Kad je bilo oko pono i, vidim ja: oni se neto saaptavaju, pa sve jedan drugom neto dodaje ispod hastala. Kad do e ono do mene, dade mi onaj to je do mene sjedio punu aku para i apnu mi: Ovo je tvoje. - Kad sam poslije prebrojio, vidim da nije niko manje dao od desetice. 2.8 2.

- E moj Avdija, moj Avdija! Bog ti dao lijep avaz, a ti ga troi na besposlicu. - Pa vidi: i nije besposlica. Dobio sam za jednu ve er vie nego u du anu za heftu. - A koliko si pjesmom raspalio tirja ija da popiju vie nego bi popili! - Popili bi oni i bez mene. A ja sam i sevab zaradio jer sam im meze jeo da se ne mijea s rakijeinom... Ama, da ti istinu reknem, neto ima u njoj, nalet je bilo. Odrijei insanu jezik. Ja je nisam nikad okusio, ali eto ponekad vidim kako i oni tutumraci koji ne znaju dvije rije i svezati, progovore kad pihnu malo. Jest da se i bezobr a zaju kad se napiju, ali eto onda insan ima od njih i ta uti. Da ga ne bi sluao, Meco je priao rijeci i uzeo abdest. Bu no je gargrao usnu upljinu i ispirao je kao i nos, pa se osecao. A kad je i noge oprao i posuio se, obuo je firale. - Hajde, Avdija, da idemo! Sunce se kloni i indiji, vakat nam je! I Tuturuza se spremio pa su krenuli preko njiva i livada. Doli su do goleme mo vare. U prolje e i jesen te e tuda jedan rukav Fojnice, a zimi kad se voda smrzne i ljeti kad omali voda u rijeci, ostane ovaj rukav kao odrezan. Ljeti bude u njemu dosta vode koja se u danu ugrije od sunca, pa u ai i ilju jeha i vrba vrve na stotine i hiljade punoglavaca i aba. U ve ernjim satima njihov se kreket razlijee po selima s obje strane Fojnice. Obali su oko bare i zastali kod jedne visoke jehe. Jedan drzak abac je digao glavu nad mirnom vodom i kreketao, a iz daljine su mu se s raznih strana iz iste bare odazivale abe. Meco izvadi iz dubokog depa komad suenog ov ijeg crijeva, podvezan koncem s jedne strane. Napuha ga jednim dahom i podveza s drugog kraja. Dre i konac u ruci spusti
2.83

crijevo u vodu. Crijevo se polahko pomicalo povrinom bare, a abac umuknu. I svi drugi umuknue i zavlada gluho a nad mirnom povrinom bare. Podugo su stajali i nije se vie osje ao nikakav ablji jav. Meco izyu e crijevo, ocijedi ga, odrijei konac i smota ga. - Evo, Avdija, metni ga za silah! - to e mi? - Moe nam zatrebati. Krenuli su prema selu, a po ee se abe projavljivati kreketom. - A zna ti, Avdija, to su abe prestale kreketati? - Vidio sam da im je nekakav tilsum u onom crijevu. - Nije to nikakav tilsum. One misle da je ono zmija pa su se zato uutjele i posakrivale. A sad, kad je nestalo "zmije", sad opet slobodno kreke u... Ako nam zatreba da ih uutkamo, posla u te do bare pa e uraditi to si sad vidio, a moemo, ako ustreba, opet ih osloboditi. Tuturuza se iznenadio ta svata eh zna. Ali ve eras ne e ni trebati uutkivati abe, jer je Oglavak na brijegu, daleko od vode, a u ravni ne e no iti. Upravo kad su preli preko ceste i zali seoskim puteljkom, u avliji kod prve ku e stajao je seljak i sl4ao drva u drvljanik. O utjevi koraka osvrnuo se doma in i priao plotu. Nazvali su mu selam. Prihvatio je i po glasu poznao Tuturuzu. - Ah, po Bogu brate, Avdaga, otkud ti ovamo? Tuturuza ga je za u eno gledao i nije se mogao sjetiti gdje je vi ao ovjeka. - Bogme se ne sje am da smo se kad vidjeli.
184

- A ja tebe objenne poznadoh. Tuturuza ga je gledao i nikako se nije mogao sjetiti. - Avdija, brate, a sje a se So e, Kaporeta, Pijave... Vazda u jednoj mar-kumpaniji... sve do prevrata. I skoro sami ostali od itava cuga. - Ama, Jasika, po Bogu brate, jesi to ti? - Jesam, Avdija, ja sam! - Ah, ah! Izaao je Jasika i izgrlio se s Tuturuzom, a suze mu vrcale, ni sam nije znao zato. Avdiji je bilo krivo to ga nije prepoznao: nekakav je plaho ostario, smrao, koa mu pocrnjela. Pa onda i brada zakresana, na glavi ulah sa zelenim sarukom - dervi kao i njegov Meco. - Pa kako si, kako ivi? - Dobro, u ur Allahu. Zemlje ima dosta, djeca odrasla, sluaju me. Oni uglavnom sve i rade, a ja pomalo ovako oko ku e. A ti, ta ti? - 0 zanatu, jednako kao i prije rata. - Pa otkud sad ovdje? - Poli smo na Oglavak. Ve eras je uo i ponedjeljka. Bi e bezbeli tevhid i zikir e initi. - Ne e ve eras. Abdullatif je otio u Kiseljak. Sad se zikir ini samo uo i petka. - Iiiih - do eka Meco. - Pa, bra o, moete u mene. Bujrum ko ro ena bra a! - Ama da te ne emo bihuzuriti? - Boe sa uvaj! Ovaj dan smatram od velikog ara. Tebe nisam vidio ima deset godina, a i efendija je bezbeli od naeg tarikata.
28 5

su u dvorite. Jedna mla a ena utr ala je u ku u, a ostavila dijete u dUpku. Jasika se obazrije da ponudi goste gdje da sjednu. - Samo vi dekiku stanite dok ja iznesem togod prostijerke. I on je uniao u ku u, a samo ono dijete gazalo je " erpi " u dupku. Glista mu je virila iz nevena, a koko je ga ala kljunom dok ju je izvukla i progutala. Maksum se derao boje i se kokoi i stranaca, jer je osje ao da nisu iz ove ku e. - Eh vala, kad sam ovo vidio, ba me prola volja za jajima. Ba je koko tursko krme. - Hajde, Avdaga, ko da je to neto! Sve se promijeni u hajvanu, pa iza e iz njega kao hrana ljudima njivama. Krava pase travu i pije spirine, pa od toga bude mlijeko insanu, a ubre njivi. Tako i koko. A ta riba pojede u vodi pa kae da si najbolje ozidao u Misire jer je ve eri bilo ribe! Jasika je iznio ponjavu, prostro je pod dud i ponudio goste da sjednu, a nevjesta je unijela dijete, s dupkom zajedno. Stotine mu je pitanja odjednom naviralo u misli da pita Tuturuzu, ali nije znao koje da propusti naprijed, pa bi samo zapo injao: - Pa, moj Avdaga? - E, moj Ibrahime! - Zna ono kod So e... Onomo kod Kaporeta, kad talijanski top otkide komad stijene, pa i tebe vrknu i odbi se, pa i mene. I obojicu u fes na glavi. A bio je, Boga mi, ko dobar orah. Am, eto, tvrda glava i u tebe i u mene, prava bosanska. Samo voruga sko i. I ne prokrvavi. - Da nas je barem malo ranilo pa da se izyu emo u hinterland. 2.86

- Vala, to u ti re i: ljepe vode od So e, a poganijeg ivota od onog to smo ga tamo proivjeli, nisam vidio. Doma ina su zovnuli iz ku e i opet ih je na as ostavio, a kad se vratio nosio je u sahanu ita, a u drugoj ruci no. - Bi e kokoijeg mesa - pomislio je Meco. - Samo da ne e uhvatiti onu to je maloprije kljucala glistu dodavao je u mislima Tuturuza. Kad su se kokoi bacile na ito, prosuto na jednom mjestu, Jasika je zgrabio jednu i odmah je zaklao. Dok su se jedne razbjeale, druge su nemilice zobale, a kad se koko smirila, Jasika joj je odrezao glavu i bacio na sme e. Pijetao je odskakao do nje i kljunom joj kopao oko. Tururuza je mislio kako i ivotinje ho e da svoje blinje ba kao i ljudi. su ljudi svojim blinjima kao ivotinja ivotinji. Iz ku e se o utjela oklagija koja se kotrljala po siniji. Meco je mislio: kakva e biti pita? Mesa nema da bi bio burek. Sutra e neko od uku ana na pazar u Visoko, pa e odnijeti kajmak i mladi sir. Bezbeli e biti kumpijernja a tikvenja a... Nek je samo pital... a nek i nije: sve su pite pitice, a burek je pitac. Sve je to lijepo, ali najgore je sijeliti i govoriti. Seljak samo neto pita i valja ti odgovarati mu, pa govorilo ti se utjelo. Vala smo i mi neki beteri: ostaviti svoj jatak pa se prebijati po seoskim tvrdim minderima i duecima s nei eljanom vunom. I sve radi nekakva zalogaja, kao da bi ku i krepao od gladi. Pa kad se nadere negdje kajmaka i meda, kad te no u ufati trka po mraku od halvata do hM , a zna se kakve su hale po selima - proao bi se insan i tih teferi a. A buhe? A muhe? A stjenice? Pa ponegdje i komarci! Pa kad se negdje raspla e malo dijete. Uh, uh! Po ele su se Jasike vra ati s njiva nose i svaki poneto na vratu u rukama, djeca i ene su dogonili krave i ovce s pae,
2.87

usput nose i neka sepet trave, neka tikvu prtvu mohuna i poneki pe enjak kukuruza, nazivali su selam, a ene, zamotuljane da su im se samo o i vidjele, ljubile su goste u ruku i odmah prihvatale za ku ni posao. Nakon to bi se rasteretili, mukarci su se vra ali gostima, sjedali uz njih i pitali se za zdravlje. Donesena im je kahva i mlijeko da se odmore od tea kog posla, a poslije e se ve erati dok se pomuze hajvan i povaljaju sitna djeca. Zamalo se ulo u selu da su u Jasike doli gosti iz Sarajeva i odmah se po ela djeca skuplj ati oko avlije i viriti izme u parmaka da vide ta se to deava u Jasike, ko su gosti, radi ega su doli, koliko e ostati. Neko je primijetio i objeen arpelj na dudovoj grani iz kojega se vidio drak od saza. Poneko i odrasliji izmislio neki posao da pro e kraj Jasikine ku e da bi mogao nazrijeti preko plota goste to su jo sjedjeli na ponjavi pod dudom. Po eo je sumra ak otimati oku vid. ene iz ku e su najavile da se moe ve erati. Unili su u prostranu sobu i posjedali na ponjavu. Prostrta je sofranska bo a i stavljena na nju okrugla plitka sinija. U vrhu su bili eh Meco i Tuturuza, Jasika, a uza nj s jedne i uz Mecu s druge strane Jasikini sinovi. Najmla i je stajao i iz mutvaka unosio jela. Petrolejka malog broja svijetlila je koliko je mogla. Donesena je najprije orba, gusta - kaika je mogla u njoj uzgor stajati. Da je petrolejka imala i ve i broj, ne bi se pravo mogla odrediti boja orbe - ali dosta masna i s ponekim komadi em isjeckana eluca i igerice, a bilo je i nekoliko jajaca kolik ljenik i orah, a jedno u opni. Da je koka poivjela jo jednu no , ujutro bi snijela jaje. Kad je iznesena asa s nepojedenom svom orbom - neka i ene malo okuse! - dola je i potkria s bungurom, a po vrhu su
2,88

bile poredane pe e zape ena mesa. Mla i koji su imali dobre zube erupali su meso i mljaskali, dok su se stariji pomagali i prstima i noem i opet mutoljili u krezubim vilicama pa prodirali i neprovakano. Donesena je i tevsija pite, pe ene pod sa em. im je pojeo prvi zalogaj eh Meco ju je pohvalio: "Jes' da je tevsija crna, ama joj je pita osvjetlala obraz!" Doma in je nutkao goste, a oni su se davili i bez nu enja. - Gonite do dna - govorio je. - Ima i druga tevsija, enskinju i djeci. Donesena je i tevsij a hurmaica, ali kako je zaljev bio tanak kao erbet - nije to bila agda koja udjere u grlu - kao po dunosti su pojeli po jednu i Meco i Tuturuza, koji je u sebi rekao "ko s'osk(5" pa su htjeli di i ruke da se dova u ini, kad izbi velika zemlj ana asa kisela mlijeka. Prionuli su i gasili poar u elucu, a doma in ih jednako nudio. - Ne mogu vala, sve da je cicvara! Da prst uguram u usta, dohvatio bih navrh grkljana hrane - govorio je Avdaga tek da ih zasmije. eh Meco je digao ruke i u io dovu, u kojoj je blagosiljao Stvoritelja, Koji je rekao ljudima: "Jedite i pijte, ali ne pregonite, jer Bog ne voli one koji pregone!" A onda ga je hvalio i slavio jer daje opskrbu ljudima, a dareIjiv je doma in ne ali od svojih prijatelja. Na kraju je molio od Boga zdravlje ivima a mir mrtvi.ma koji su ostavili svojim potomcima imetak iz kojega e do ekivati prijatelje i putnike, namjernike. Onda je donesena kahva, u kojoj je bilo i je ma i cikorije i poneko zrno prave kahve, pa su po eli ponovo upiti i odgovori. Jasika je jednako ispitivao Tuturuzu sje a se ovoga i onoga. Da nije zaboravio kad ih ono povukoe jednu heftu u hinterland, a dovedoe tajerce pa im nabie feldgrau fesove na glavu. Ama Talijani odmah ofer ili da je to nekakva hila. Jesu fesovi,
2

89

ama nisu Bonjaci pod fesovirna. Ne umiju psovati. Te onda doveli opet nekoliko Bonjaka kao instruktore, koji e ih u iti kako e Talijanima psovati oca i majku. I tako se oni prepucavali iz puaka i psovali dok su se Bonjaci malo odmorili, okupali i pothranili. Onda je doma in opazio da eh Meco uti, a kako su po eli dolaziti gosti iz sela i sve ih vie bilo u sobi, zamoli eha da i on to progovori. U eh-Mece bio je dubok glas, potmuo kao grmljavina iz tre eg sela. Kad govori ini ti se da sjedi negdje na dnu duboke ba ve od hrastvih du0, a ti ga slua i uje sjede i izvan ba ve. Pri ao im je o jednom esnafliji, hadiji, koji je imao du an u ariji, blizu Brusa-bezistana, pa je jednog zimskog dana, na sahat pred akam, poao ku i. Snijeg je bio golem i na zemlji i na krovovima, ali je bila udarila jugovina pa je po eo naglo puzati niz krovove. Kad je prolazio uza zid kraj Careve damije, odjednom sjuri niz kube sav snijeg i pritisne hadiju. Potpuno ga zatrpa. Na ulici se ne desio niko, i snijeg hadiju umrtvi. Nema hadije ku i prije mraka, nema ga ni iza akama. Zabrinuli se uku ani. Neko ode traiti ga u du anu, du an zatvoren i zaklju an. Trae ga po prijateljskim ku ama, da nije otiao kome na sijelo, ali ga nema ni tamo. Nigdje ga nema. Dan po dan, padao novi snijeg i mrznulo se, dan po dan, proao i mjesec dana dok se otopio snijeg, a onda neko ko je naiao kraj damije ugleda lisi inu kojom je bio postavljen urak. Pomislio da je kakvo pa e pritisnuto pa krepalo, kad razgrni - a ono hadija. - Aaa - zinuli seljaci i i u avaju se. A udo im to u ovo vru e ljetno doba, u natrpanoj sobi gdje se jedva die, pri a o ledu. -Te hadiju odnesu ku i, okupaj ga, pred damiju i u greblje. A belkim je i mjesec dana leao na sokaku, pod snijegom.
29 0

- Adeba - pita jedan malo mucav sijeldija - e mu je bio kaburski sual i azab. je bio dok je bio pod snijegom na sokaku u greblj u? - Jedan abdal more pitati to mu sto alima ne mogu odgovoriti - zaklju io je Meco diskusiju. Doma in je mislio o onim gomilama leeva, cijelih i raskomadanih u zajedni kim grobnicama kod Monte Grappa. Kako to bude s njima? Taj kaburski nakon azaba u telunzima i dekunzima. A onda, bez ikakva povoda i bez prijelaza, po eo im je pri ati o enama, koje se bestidno nose. Zarovi im do pola potkoljenice, a ako i nose valu na licu, tako je tanka da se moe razaznati i boja o iju. Nikakva ne pokriva podvoljak. Kosa viri izvan vale. - Ne mere bit gore! Sve su ono Svi emo biti gazap zbog njih! -Kad je Musa-pejgamber poao uajb-pejgamberu, zaustavio se kod jednog bunara, gdje su obani napajali stoku. Svi su obani bili mukarci i redom su napajali stoku, a dvije su djevoike stajale sa svojom stokom po strani dok ih do& red. Onda im on pri e i upita ih to ne napoje stoku, ta ekaju? One mu rekoe da su ono sve muki, a njihov otac nema muka evlada, pa one napoje hajvan kad se razi e mukinje, koje je ja e. Onda on razmakane one obane i njihovu stoku, a bio je jak i hrabar, pa napoji hajvan onih djevojaka i po e s njima. Naprijed je ila jedna sestra, on za njom, pa hajvan, a iza hajvana ona joj sestra. Vjetar je puhao i haljinu one djevojke to je pred njima ila zasukivao i priljubljivao joj uz tijelo, da su joj se nazirale sve obline. Onda joj Musa-pejgamber re e: "Pro i ti za me, pa mi kazuj kuda da idem, ako skrenem s puta!" - Jah, moj brate! Ama ono je bio pejgamber!
191

Onda je jedan stariji seljak, s bradom i zelenim alom oko ulaha, utr ao sa alom o onom mucavcu koji je imao itav opor djece, kako je jednog jutra potjerao u Kiseljak tovar drva. A kako mu je toga jutra voda lazum bila, okupao se, pa, dok mu je doma ica usko ila u banjicu, on, ne vidjevi u polumraku ta gdje spada, zamota enine bezne ga e oko ulaha, iza e na avliju, natovari na konja drva i potjera ga pred sobom prema Kiseljaku. Vidio je, mimoilaze i se sa svijetom, kako se poneko osvrne za njim, ali se on nije havijestio. Tek kad je doao u ariju i kad ga je oklopio pihit besposlenjaka, a neko mu kroz suze, koje su navrle od grohotna smijeha, pokazao na kapu, i on vidio ta je zamotao oko ulaha, posramljen skinuo ga e, strpao ih u arpelj, prodao drva budzato i trkom krenuo ku i. - A sva su mu djeca muki i - priklopio je drugi. - On se dri onog starog pravila: Duboko ori, a plitko sij, pa e ti se muka djeca ra ati! - Ondje se djeca i ra aju e ene bez ga a spavaju - dodao je jedan sijeldja kraj vrata koji je u selu bio poznat po tome to je o svakom seoskom doga aju sknadio stih-dva ili itavu pjesmu. eh Meco je htio da opet prekine razgovor, da zautka fuhubesjede, jer vidi da on jedno rekne, a oni na to nastave neto drugo, suprotno. Po eo je ima neko vrijeme primje ivati da mu se u ini, kad god neto rekne, da su mu se tokom govora rije i utrkivale i jedna drugu prestizale pa da nije svaka sjela na pravo mjesto. Moda ga i ne razumiju ovi slua i, ali nije ni vano. ojlije su. Ne diu i glave rekao je kao da sebi govori: - Alejhisselam je rekao: "Do i e takav vakat, da e insanu biti lake drati ugljen erave na dlanu nego uvati i odrati svoj iman."
Zyz.

Uutjelo se. Ko nije mogao uutjeti, saaptavao se sa susjedom. Izvana se uo kreket aba. Mora da ih je bilo obilje, a pogodovala im je i mjese ina pa su eretale neprestano. - Ko nije klanjao akam, nek se avdesta pa da klanjamo demtile, a govoriti moemo i iza jacije. Avdija! Hajde oti i i reci onim Boijim stvorovima da prestanu pjevati dok mi ne klanjamo. Svi su se snebivali, a Tuturuza je spremno sko io i izaao iz sobe. Povjerljivo su se gosti saaptavali dok se iz daljine utjelo kreketanje. Zar je mogu e uutkati hajvana? Otkud ovim ljudima takva mo , to znanje? Je li ovo ejtanski posao ili su oni evlijaden? Najednom je prestalo kreketanje. Nastao je muk, udan, u kojemu se ulo i pomicanje vrap i a na tankoj gran ici na vo ki i povremeno hrzanje konja i preivanje krava u staji i zuka komarca koji je letio prema svjetlu. ak ti se inilo da uje i utap na nebu, a ne samo da ga vidi. Zagledali su se, a u o ima im je prerastao duhovni lik ehMecin nad njegovim impozantnim tijelom. I Tuturuzin je ugled porastao za itav pedalj. Kad je uao, svi su poskakali na noge ispred njega. Prostrli su koice i sedade od doma eg tkala. eh Meco je bio imam, a Avdaga mujezin. Klanjalo se a drutvo je bilo stisnuto da su jedva pronalazili mjesta gdje da spuste elo i nos. arape su pomalo vonjale, tijela su se vazdan pri radu znojila, ali to su sitnice prema veli ini demata. Kakav je to osje aj kad zna da i onaj s tvoje desne kao i onaj s lijeve strane, onaj pred tobom kao i onaj iza tebe isto vjeruju kao i ti, da su uvjereni da je u dematu klanjati dvadeset i pet puta sevabnije nego kad svako sam za se klanja. Koji je to dobitak! Kad je dova u injena, opet su se razmjestili po sobi za razgovor, a svako je htio biti blizu ehu, ne bi li ta od njega uo i zapamtio.
2

.9 3

- Tahmin, u vas ima dosta derviluka i dervia? - pitao je eh Meco, ali tek da neto rekne, a dobro je znao da sve od raskrka iza Gromiljaka do Fojnice, i u planinama vie Fojnice, to god je Turaka sve su dervii, a to je Latina sve su tre ereci. - Pa ima, ima poneto. A nema koliko bi trebalo. Insan ne mere Bogu u ura na initi kad samo jednom s kolajlukom dihne, a kamo ti imetak, zdravlje, voda, sunce, ama sve, sve - zainta io Osman Efendira. - Da insan neprestano ibadet da je vavik na namazu, opet se ne mere oduit Allahovim dobro instvima. - Ne treba insan samo da ibadet ini! Treba i da dobro radi. Da zna raditi i zara ivati, a da dobra djela radi. Da dijeli i ono to mu je potrebno, a ne samo ono to bi morao odbaciti da mu ne smeta u ku i. Svi su napeli ui da im to ne izmakne, jer ovaj musafir je iz Sarajeva, a bogme i onaj mu kao pomo nik to je, nije ni on prazan, kad on uutka one abe! Ono jest da ga je eh zaduio da im rekne da prestanu pjevati, dok smo klanjali, ali pitanje je bi uutjele da sam im ja rekao. - Treba raditi dobro radi samoga dobra. Evo recimo ovaj moj dost Avdija, ima enu i osmero djece. On je zanatlija, ama ne mere prehraniti toliku eljad. ta bi vama svima bilo da mu donesete po dvoje-troje jaja i izme.1 mlada masla, pa da sutra s obrazom do e svojoj ku noj eljadi?! - Ama, eh-efendija, nisam ja... nije meni... ja sam esnaf, imam ja svoj zanat... - uti, herif, kad eh govori!... Ne radi ovjek dobro radi dobra, nego da ga vide. A kad hr6vilo radi, radi ga to mu poganoj dui godi! Moda ni on sam nije znao ta govori, ni slua i ga nisu sasvim razumjeli, ali je lijepo zyu alo, a bezbeli eh je nepogreiv.
294

A sad, bra o, da i jaciju klanjamo, da malo tevhida prou imo, pa onda na po inak. Opet su se poredali u redove, saginjali se, sputali tlima, ustajali na noge i stajali, sjedjeli na koljenima, aptali u sebi dok je eh Meco naglas u io da se dobro moglo uti i na dvorite. A kada se jacija zavrila, nastavio je tehvid. Svi su sjedjeli uokrug i njihali se desno i lijevo, naprijed i nazad uz arko, ritmi ki izgovarana Allahova imena i molbe za oprost, a nisu nita grijeili su grijeili samo neduno, sitnice, a svako drutvo je grijeilo prema njima. Ostavljalo ih je bez posla, bez kole, bez svjetla, pa bili to carevi kraljevi. Poneki zaljubljenik u derviku disciplinu pustio bi i suzu niz obraz i ao mu je bilo kad je eh Meco zavrio i oslobodio ih krutog kruga. Rashalvatili su se, a zapo elo se i puiti i nastavile se pri e, ta je kome na um padalo. Husari je pri ao kako su se verceri duhana prebacili iz Neretve preko Dusin na itavim vre ama ekije, pa sad more puiti do mile volje, samo nek te filanci ne presretnu i ne preberu, da bi ti nali duhansku kutiju i u njoj ekiju. - Samo ti pui - upao je u razgovor Meco - pa kad najednom, a ono ti osipljivio kao kljusina, pa ujutro nikad od kalja dahnuti kako treba. A samo hra e pogani kao, ne budi primijenjeno, ivina. - A jesi ti, eh-efendija, ikad puio? - jesam kad nisam smio. Kad sam iao u mejtef. Pa me je hoda, kad me je vidio da puim, u falake sputo i iibo po golim tabanima, da se nisam mogao dva dana oprijeti kako treba. Ama, halal mu bilo! Sad su mi digerice ko elik. Ni nazeba, ni kalja, ni zaduhe... Svi su za as uutjeli, a koji su puili gasili su cigarete i lule. Kao da su doli poreznici u selo pa im sad valja prikazati
-

29 5

svu bijedu u kojoj ive, ne bi porez bio manji, kako se para nema iz ega izbiti, otimali su jedan drugom rije da bi ih sasluali Meco i Tuturuza, koji su jedva ekali da se sijelo razi e pa da i oni legnu na po inak. Jedni su govorili kako se moe samo neto novca dobiti za usje ena drva, ali treba platiti u umariji taksu da bi bila po eki ana, a to zna i poloviti svoj trud od dva dana sa umarem koji e kucnuti nekoliko puta eki em po cjepanicama. Drugi su se tuili kako se neto zaradi prodajom krompira na pazaru, ali ti ih valja odvu i u Visoko ak u Sarajevo, pa ja dobiti ja ne dobiti poli za kilo. Poneko gaza danima po Fojnici dok navadi kola barita i otjera ih u Visoko. Ko je imao veliku sre u zaposlio se u Bakovi irna, gdje za englesku firmu vadi pirit, a oni vade iz pirita zlato, a i tu sad ima posla, sad nema. Nekolicina su zaposlena u tri pilanice u kasabi Fojnici, ali i tamo ih vlasnici pilana cijede gore nego limun. Ali makar, dobije se ipak neka parica na dlan, pa svejedno to se pjea i po tri etiri sahata dnevno, na posao i s posla, i to ovjek pada od umora, pa na ljetnoj no i nema kad budan ni jacije do ekati. Horosanija, koji je nepomu ene parneti do ekao i devedesetu godinu, pa je znao i kako je to bilo i u turskom vaktu, a mnogi su znali kako je bilo pod vaborn, mudro zavri jadikovke: - Nama nije valjao ni sultan, kad smo mogli sje i urnu koliko smo htjeli, pa nam nije valjao ni vabo, jer nije dao daba sje i osim meremat, pa smo i njih ruili 'sovali ih. Taki smo ti mi Bonjaci, a taka nam je i Bosna. Bosna je asli ko ezab. Otpao mu je nos koji go je stranac kadli-tadli primiri:io. Meci su na um pale abe:
2.96

- Avdija! Hajde, sinak, reci onim Boijim stvorovima da sad mogu slobodno, na svoj na in, slaviti Allaha i moliti Mu se! Tuturuza je spremno sko io na noge i poao k vratima. - Da i ja idem s tobom? - ponudio se jedan mladi . - Jok - otro je viknuo Meco. - Nije to svakom dato. Treba ti dosta dervikog zikra u initi, pa opet je pitanje bi ti to mogao i bi ti tvoj eh dao testir. Bilo je jo znatieljnika koji bi htjeli vidjeti kako to Tuturuza razgovara sa abama, ali im svima Meco prereza elje kao britvom. Prije nego se Tuturuza vratio, abe su se po ele pojedina no javljati, a onda zapjevae unisono. Tuturuza skn io arpelj sa sazom s dudove grane i uao u sobu. - Eh, testir vam je ku i i i, a ako jo ko ho e sijeliti i ako doma in dozvoljava, mogli biste na avliji. Svi su poustajali, ehu se naklanjali dre i desnu ruku na prsima, a mla i ga i u ruku ljubili ne okre u i mu le a, izlazili iz sobe. Zajedno s njima izaao je i Tuturuza. Stariji odoe, svak svojoj ku i. Nekolicina mladi a su se saaptavala, a onda zamolie Tuturuzu da im kucne uza saz i zapjeva. Jest da je kasno, da valja uraniti pa i i Visoko na pazar teaklukom na njivu, ali ovo se rijetko deava, pa eto... Na pazar se ide i kad se ima ta prodati, a ide se i da se prij atelji vide, da se prozbori s njima, da se zajedno popije kahva, da se sazna ta ima novo. Neko ide da nekoga klepne da sam bude klepnut, kako mu bude su eno. Neko ne bi prodao koaricu jaja na ku nom pragu ni za dvoje pare koliko e dobiti za njih na pazaru, jer na pazar treba oti i i est dana iza toga, do novoga pazara, ima ta pri ati.
z9 7

I Tuturuza se spustio pod dud, naduzenio ice na sazu, pa zapo eo kucati. Mjese ina je od drve a i ku a pravila po tlu udne figure, nekad prava straila, rosa je rashla ivala razgrijane i preznojene klanja e i dervie, a abe su kreketale, kao da su htjele naknaditi to su od straha tako dugo utjele. Tuturuza je zapjevao, ali ne diu i glas koliko je mogao i koliko bi ga podigao da je druk ije mjesto i slua i. Bila je to pustopana pjesma o djevojci koja pere platno na rijeci, pa je zagrnula uz ruke rukave, a uz noge crvene alvare. A idealna ljepota za ondanji ukus je bila: bjelje ruke od rukava, a crvenije noge alvk. Neki mladac je krisnuo kao bik kad nagazi na svjeu krv. Meco, koji se upravo spremao da legne i u io Ajetu-I-K ursijju, pu.n i oko sebe, uzdahnuo je: - Eh, herif jedan! Ja njima govorim o pokrivanju, o uvanju da tu e oko ne vidi enske zinete, a on im sada pjeva o golotinji. I sad eeci misle, kad on, Allahov ugodnik koji moe uutkati abe, pjeva o golotinji, to ne bismo mi mogli zagledati tu im curama i avretleriju. Poalji ludo u vojsku pa sjedi i pla i! Iako su ponekom nasrhla le a od rose, niko se nije htio udaljiti, o ekuju i jo pjesama. A abe su kreketale, nadglasavale se, inilo se slua ima da e zagluhnuti. - Hajde, Avdaga, hajde pa im reci da prestanu! - Ne mogu, nije me eh ovlastio. Ono je bilo po njegovoj poruci. Ja sffien od sebe ne mogu nita. j.zuk! - Jazuk je to vi ne znate koga imate ve eras na musafirluku. Ovi Plo ari mogu no anju no ura unati u veliku sre u i Allahov blagoslov.
298

Razilazili su se polahko i uvjeravali Tuturuzu da su plaho zadovoljni ovom no i, a svaki se otimao da on osobno poveze eha i Avdagu svojim kolima na pazar. - A kad biste nam ostali i heftu na musafirluku, ne biste nam dojadili. A im je Tuturuza malo skinuo san s o iju, zvao ga je eh da okujie na sabah, pa da se spremaju. - Kola ekaju na cesti, nisu jedna! A jaja ti je doneseno da moe podmiriti sve du andije oko Mori a hana i u samom hanu.

299

BILJEKA 0 PISCU

Alija Nametak ro en je 6.111.1906. godine u Mostaru. Mekteb, osnovnu kolu i klasi nu gimnaziju zavrio je 192.5. godine. Odmah nakon toga upisao je studije srpsko-hrvatskog jezika i jugoslavenske knjievnosti te ruskog i francuskog jezika u Zagrebu. Diplomirao je 192.9. godine u Zagrebu. U Sarajevo dolazi 193o. za urednika asopisa Novi behar to je s uspjehom radio sve do 1945. godine. Predavao je bosanski jezik i knjievnost u vie sarajevskih srednjih kola (Tehni ka kola, U iteljska kola, Gazi Husrev-begova medresa). Knjievnim radom se po eo baviti u ranoj mladosti, najprije kao sakuplja narodnih pripovijetki i pjesama bosanskohercegova kih muslimana, a zatim kao student po inje samostalno pisati pripovijetke i novele i objavljivati ih u knjievnom asopisu Vijenac u Zagrebu. Radio je i kao sekretar Narodne uzdanice i uredivao godinji kalendar "Narodne uzdanice" sve do 1945. godine. Nakon Drugog svjetskog rata osu en je na 15 godina zatvora (odsluio devet: od 8.TV 45. do 6.V. 54.).
Bajram rtava, Dobri Bonjani, Za obraz, Trava zaborava, Ramazanske pri e, Tuturuza i eh Meco, Sarajevski nekrologij

predstavljaju najzna ajnija djela iz Nametkova knjievnog stvaralatva. Nametak u svojim pripovijetkama uglavnom opisuje ivot bosanskohercegova kih muslimana, ali ono po emu se razlikuje od ostalih bosanskohercegova kih pisaca, kao to su
301

Ivo Andri , Isak Samokovlija i mnogi drugi, je njegov topao pristup Bonjacima, razumijevanje njihovih problema koji su bili i njegovi vlastiti. Njegova novelisti ka djela uglavnom se bave temama iz njegovog rodnog zavi aja, Bosne i Hercegovine. Posebno u fokusu njegove panje prostor izmedu Mostara i Stoca, kao i Sarajeva sa njegovom okolinom. Tu posebno mjesto zauzimaju obiteljski ivot aga i begova u njihovim "ishodnim", ku ama u okolici Sarajeva. Njegovo djelo Tuturuza i eh Meco je jedno od rijetkih djela u bonja koj knjievnosti sa humoristi ko-satiri kom tematikom te ovo djelo sasvim sigurno predstavlja izvjesno osvjeZenje u bosanskohercegova koj literaturi. Ovo, vrlo zna ajno djelo, nastaj alo je u dosta dugom vremenskom periodu (1965.-1978.). Prvo nepotpuno izdanje ovog romana izalo je 1978. godine. U knjievnim asopisima, a ponajvie u zagreba kom Forumu, Nametak je objavIjivao epizodu po epizodu Tuturuze i eh Mece i na kraju, kad mu je od izdava a ponu eno da to objavi u jednoj knjizi, on je to tampao uz dodatak drugih pri a koje ne spadaju u epizode ovog romana da bi se popunio obim koji je izdava traio. Roman Tuturuza i eh Meco napisan je karakteristi nim bosanskim jezikom, u literaturi rijetko upotrebljavanim, koji vjerno odraava sredinu u kojoj se govorilo tim jezikom. Zato se on razlikuje od tada karakteristi nog jezika koji se koristio u literaturi. Ovo djelo je, dakle, napisano jezikorn bIiskim narodu a to je lahko uo iti jer Nametkov jezik obiluje mnotvom turcizama i lokalizama koje daju posebnu svjeinu njegovim frazama. Ovo djelo je proeto vrlo uo ljivim folklornim motivima, to zna i da je Nametak sabiraju i narodno stvaralatvo osjetio njegovu ljepotu i prenosio inspiracije na svoja umjetni ka djela. Upravo ovo je jedna od najzna ajnijih kvaliteta ovoga djela. Terna Tuturuze i eh Mece je propadanje: starih
3 02.

vrijednosti, patrijarhalnog sistema, starih porodica, odraz agrarne reforme, propadanje aga i begova posebno u rajonu Sarajeva. Propadanje starih vrijednosti se o ituje u injenici da je narod odbijao i i starim putem i zakonima morala, nego je elio i i naprijed, samo naprijed, nije vano gdje. Propast patrijarhalnog sistema je nastupila dolaskom Austro-Ugarske. Kasnije se ova kriza produbila na sve dijelove Bosne i Hercegovine i ozna ila kraj jednog mra nog razdoblja koje je zamijenjeno jednim drugim nimalo svjetlijim koje nije donijelo nikakvo dobro bonja kom narodu. Odraz agrarne reforme je tema koja je obradivana u mnogim djelima, ali je malo autora koji su je tako tragi no doivljavali i umjetni ki transponirali kako je to u inio Nametak u svojim pripovijestima pa i u romanu
Tuturuza i eh Meco.

Poznato je da su cijele porodice propadale u ovoj reformi, da je oduzeta ogromna zemlja imu nijim ljudima, pogotovo Bonjacima. Ovo je uistinu bilo jedno mra no doba bosanske historne. Propadanje begovskih porodica je direktno povezano sa agrarnom reformom. Niko u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nije nastradao u ovoj reformi kao to su nastradali begovi i age. Od ponosa i bogatstva ostala je jedino aica alkoholnog pi a koje slui kao uzaludan pokuaj bijega iz stvarnosti. Uz begove i age jako je nastradala i Islamska zajednica, Vakuf, kome su oduzeta ogromna imanja i posjedi koje Vakuf ni dosada nije povratio. Nametak nam u svom djelu najdetaljnije opisuje ova doga anja u okolini Sarajeva daju i nam jasnu sliku onoga to se tada deavalo. Sasvim sigurno je bogatstvo i zna aj ovoga djela upravo u tome to ono objedinjuje sve ono to se bonja kom narodu desilo u posljednjih stotinu godina i to na veoma, kako smo ve rekli, karakteristi nom jeziku.
303

Prvo izdanje ovog romana je izalo 1978. godine. Me utim, nakon prvog izdanja Alija Nametak napisao je jo nekoliko epizoda toga romana i to je objavio u mnogobrojnim asopisima kao to su Forum, Republika, Takvim itd. Nametak je svakako elio dovriti pripremanje drugog izdanja ali je radi doga aja koji su uslijedili, bolesti i drugih neda a u to vrijeme, odustao od toga posla. Cilj nam je stoga da se sada po prvi put djelo objavi u cjelini, tim prije, jer je prvo, nepotpuno izdanje rasprodano u veoma kratkom roku i ve se odavno ne moe nabaviti ak ni antikvarno. Nadamo se da e i ovo potpuno izdanje romana Tuturuza i eh Mece imati svoju itala ku publiku kao to je to imalo i prvo, nepotpuno izdanje. Najzna ajnije je to to smo dobili djelo u cjelini autenti no. Druga vana stvar je to to ovo upotpunjeno djelo prua nova uzbu enja i nove pustolovine glavnih junaka, Tuturuze i ehMece. A uz to, sigurni smo da literatura Bonjaka i ne obiluje djelima u kojima se ovako ozbiljne ivotne teme tretiraju na jedan humoristi an i satiri an na in. Muhamed Nametak

RJE NIK TURCIZAMA I PROV1NCIJALIZAMA

abadija obrtnik koji ije odjevne predmete od doma eg, seoskog sukna abdal budala abdest, avdest ritualno pranje za molitvu; abdestiti se ritualno se umiti radi molitve a ik-di are otvoreno, javno adet obi aj dde, amida stric adeba a propos agaldri posjednici agda gust e erni preljev ahar staja, konjunica ahbab prijatelj dhiret drugi svijet, zagrobni ivot ahlakli moralan ahmak glupan ahovati glasno prieljkivati Ajete-l-kiursija odlomak iz Kur'ana, u kojemu se govori o Allahovim svojstvima ajluk mjese na pla a ajptur sujlemek sramota je govoriti, s oprotenjem akran parac, ovjek istog drutvenog statusa

akrep korpion akam zalazak sunca i molitva u to vrijeme akamlu iti ve ernje pijenje pi a (obi no u drutvu) Alldhimanet Bogu te (vas) preporu ujem. Pozdrav odlaze em dlem dragi kamen, briljant, dijamant alim u enjak, teolog amanet preporuka; kr ani koji uglavnom izostavljaju h u turcizmima, stavljaju isto h gdje mu nije tnjesto: hamanet; Bogu na amanet neka je Bogu preambar v. hambar amber ambra, miomiris amida stric, stariji ovjek anlaisati shvatiti antrijadebela postavljena koulja bez jake, ispod koje se nosi bezna koulja araba kola s volovskom ili konjs

poru en!

kom zapregom argat ili irgatnekvalificirani fizi ki radnik aran mjera za duinu (68 cm), gvozdena ipka te duljine asli sigurno, zaista, valjda, moda

3 04

305

;' aspra najsitniji srebrni novac a ija kuhar a ikaduna majstorica kuharica,

glavna kuharica atelukvatrite (pokretni dio mangale u kojemu se dri erava i lug) cy z chidz glas avdestati se v. abdest "Avdija" poboni spjev za muslimansku mlade (iz XIX stolje a) avlija dvorite avretlertja "stidna" mjesta ljudskog tijala azdb kazna obijesan azman rasplodni ovan

beterisati propasti batilin nevaljac bebinjati se prikazivati se mladim bedel zamjenik, zastupnik bedeluk, bedelluk zamjenitvo begenisati, begeniem svidjeli se, begluk vlastita zemlja, koja nije

bihuzriti uznemiravati bO a platno (za pokrivanje glave

svi a mi se

bada otvor na krovu babusits naro ito bajat okoren, star (za hljeb) bajil(d)isati se onesvijestiti se Bajram blagdan iza mjeseca posta

ramazana i Kurban-bajram
bakal trgovac ivotnim namirni-

cama
bakamiti se narumeniti lice baklava orijentalna poslastica bardak zemljeni vr (za vodu) s

noscem

barnuti dirnuti basamak stepenica basma jednostavno pamu no platba Ovdn vrtlar baluk nadgrobni kamen vie gla-

no, cic

ve i nie nogu

optere ena bilo ijim drugim suvlasnitvom beldm, belkim moda bent zagat, brana, ustava, jaz, nasip (na rijeci) berbernica brija nica beri et blagostanje besofra stolnjak koji se prostire ispod sinije (v.) za vrijeme jela besUlj pekmez od ljiva beter nesretnik, hr av ovjek, z. gor . (Ne daj, Boe, betera Ne daj, Boe, gor !) bevab, bevvab vratar bezbeli naravno, sigurno, zaista, bez sumnje, dakako bezn' platneni, od bijelog pamu nog platna doma eg tkala bigajri bak na pravdi Boga bi-haber onaj koji nema pojma o ne emu bibuzriti uznemiravati bilesi ak b'injedija konjanik dugi zeleni kaput, posebnog kroja i vrlo irokih rukava prijeki lijek Bismilla u ime Allaha; bez Bismille pravljen za et bez zazivanja Boijeg imena

i gornjeg dijela tijela kod ene) i stolnjak (v. besofra) bOzdisati abdest obaviti nudu brOnzar mje i (obi no za noenje sira) bjrum izvoli! bitjrunuz izvolite! bitktisatirasrditi se na nekoga, dignuti glas u srdbi blavjerski obrazovana ena, u iteljica koja pou ava djecu u mektebu (v.) mrtve ene bitngur pretu ena penica buredik pita, sli na bureku (bez crvenog luka), ali ve a delikatesa bitrek pita (savija a od mesa, luka i bibera) bitrma srebrni jednostavni prsten burimduk veo, til (kao gaza tanko platno)

ejrek etvrt ebra lice gajtantje, ligure vrsta sa-

onica
ambur prena jaja na mesu in- iplak go-golcat jnija tanjur irdk svije njak

carevina Austro-Ugarska monar-

hija

akija no, perorez akire hla e orijentalnog kroja idgija svit-ka, svira ki instrumenti alma turban anta kona torba, kov ei 'ardak soba na katu ari(n)lija trgovac obrtnik koji

ima trgovinu radionicu u ariji

pokriva mrtvac na putu do groba rir dobitak asa bakrena emajlirana posuda za supu (juhu, orbu) &it cigar-papir efenak vrata na du anu koja se otvaraju vodoravno, tj. jedno krilo se die gore, a donje slui za sjedenje i izlaganje robe efin mrtva ki omota ebaja starjeina jednog esnafa (ceha) c:ebritbar jantar c'etf raspoloenje em,dne violina emer luk enifa zahod bez kanalizacije eresta materijal, gradivo c^erhana radionica, javna ku a esatluk kriza (u poslovima) itab (sveta) knjiga, itab Kur'an ,z,,db dui na kiselina Ojlija seljak orlaisati nagaziti, posrnuti itabija vjernik jedne nebeske knjige (npr. Evan elja)

abit(r)tija crno platno kojim se

3 06

3 07

 oak

soba na katu s ispustom (erkerom) na ulicu dvorite, z. kiosk, 3. ki-it oe kut it1(1)dh kapa (obi no bijela sme a) od uvM0.-n ov ije kravlie dlake ulhdnija budalica, pepeljuga rak krznom postavljen kaput deruk otruhlo, fali no rs propovjedaonica u damiji itskija eljezna poluga

ddjeti se, dodij se dota i se, do-

dedo djed dekika minuta degenek batina dekung zaklon demirlijatevsija (v.) velikog prom-

jera (preko m)
ders predavanje dervianeonaj koji ivi na derviki

na in, skromno, tiho, povu eno derviluk derviki na in ivota deverati boriti se kroz ivot, namu iti se zaokupljen brigama, raditi Devlet Turska carevina dilber ljubirnac din vjera Dinuhum dindruhum vjera im je dinar dirhem (drahma), srebrni novac divhdna, divanhdna prostrano predsoblje na katu dizcleir vojni slubenik koji se brinuo za sigurnost utvr enog grada, kastelan

datkne se dhakati unititi dordmuz krmak (na etvrtu potenciju) dost clist prijatelj dsluk prijateljstvo dwa neobavezna molitva, poslije obaveznog obreda ili bez veze s obredom (npr. sofranska dova blagoslov jela) drolje priprost sag otkan od starih krpa dd murva duhcin esakesa za duhan, napravljena od ov ijeg mjehura dnum l000 m2. zemlje, io dekara dunjaluk svijet, z. zemlja, zembite, (sav) posjed dunjalu ki ovosvjetski dvdr zid duzenitiuga ati, "timati" instrument, kozmeti ki se dotjerivati

dmc-etile skupno dendza muslimanski sprovodni

esndfija obrtnik, lan jednog ceha

(korporacije)

obred, sprovodna povorka Dennet raj devdb davati odgovarati devdhirdija zlatar koji izra uje nakit devza dezva metalna posuda za kahvu digerica (crna i bijela) jetra, odnosno plu a d45mba provalija; deronja duma skupna molitva u petak u podne di,imbe:es ala; (pro)dumbusati (na)aliti se dunup ritualno neokupan poslije koitusa polucije

ek magarac Ehedu en ilahe illallah Vjeru-

jem i ispovijedam da je samo jedan Bog Allah. ekija krijum areni duhan rdf plemi ki, uglednici evIdd djeca, potomstvo evlijaden od bogougodnib' vdn mokrenje zdn pjev, doziv muezinov (za molitvu)

fa-hia kurva fdjda korist fdkir siromaak fdlake primitivna "sprava " za

ddhda ponekad dla dodi derdek bra na lonica, prva bra -

ibanje
Fdtiha prvo poglavlje Kur'ana fermen prsluk

D
d,.?/ ba uzalud, besplatno dabdluk to se ne pla a

dabi/ neznalica ddiz dozvoljeno dd m slatko dzdnfez svilena tkanina koja se prelijeva ddn-tslim predao duu, umro Dehnnem pakao demddan sukneni kratki kaput dbrditskupina, zajedni ka obredna molitva muslimar.

na no didsija rui na voda (ekstrat) diendh grijeh dunldr i orijentalna poslastica duturum star, onemo ao duvgija mladoenja
ec4suz neodgojen, neotesan efendija gospodin efendiluk gospodska titula

fi decilitar, bo ica iz koje se pije

firale starinska gra anska bosanfiehu-besjede opscene, bezobrazfukdra siromah

rakija

ska obu a ne rije i

tako je
Elhamdulilldh Hvala Bogu! sncif cehovska organizacija;

esn-fski cehovski 309

gdjj d-kujija najdonji dio Pakla gdrib bijednik, samac gdsdi kupa mrtvaca gazap biti propasti glotan slab kvalitete, neukusan

(za jelo)

3 o8

golubi (boja) sivoplav(a) grohnuti oboliti, obolijevati gurebd-te fter spisak davalaca do-

brovoljnih priloga za siromahe (a ne moraju, u praksi, ni biti siromasi) haberglas, vijest; uzeti haber uti hadum ukopljenik had hodo a e u Mekku i Medinu hafiz ovjek koji zna cio Kur'an napamet hajdt predsoblje hajirli dobar, plemenit hajr dobro hajvdn stoka, pitoma ivotinja hak z. pravo, istina z. dio prihoda koji pripada zemljovlasniku sa zemlje koju obra uje zakupac (kmet) hula zahod halal r. dozvoljeno, z. zakoniti bra ni drug, 3. oproten, 4. Halal mu bilo! Prosto mu bilo! halal pare poteno zara eni, blagoslovljeni novac halaliti oprostiti halifa vrhovni islamski vladar; (u ovo vrijeme) turski car, sultan halk stvorenje, (pejorativno) ovjek

halka metalni krug halvatsoba (u prizemlju) za dnevhamal nosa hambar skladite ita i druge hrane haman gotovo, skoro

ni boravak

novac zara en na (vjerom) nedozvoljen na in (npr. kockom) haramija razbojnik, bandit hardr vre a od kostrijeti har iti troiti hdrem z. greblje, z. damijsko predvorje ili dvorite hastivan od najfinijeg brana iz parnog mlina (za razliku od mrkog brana, mljevenog u mlinovima poto arima) hasta bolesnik Had, siimrne haa Nipoto i ne dao Bog hatur, za tvoj hatur (ili: hater) tebi za ljubav hazreti-Isra fal an eo koji e puhnuti u trublju Sudnjega dana hazreti Merjema sv. Marija hazur spreman he imbaa glavni lije nik hedija dar he fta tjedan, sedmica hela propast, propalica hde nejse kako mu drago, bilo kako bilo h erif ovjek, objeenjak, prostak hesdb ra un hi -haber nikakva znaka hi oliirmi zar nije udo! hiaja pri a hidretseoba; hidretitiseliti , odseliti u inozemstvo

han kona ite, gostinjac handaiztruhla kobila (dje ja igra) hdneddnska gostoprimski hdnuma gospo a, udata ena hardm (islamskom) vjerom zabranjeno; haram.-mal (-pare)

hifz u enje napamet kur'anskog

teksta hilla prijevara hinterland pozadina, prostor iza bojne linije (u vrijeme pozicijskog rata) hizmet sluba, trud hojrat nikogovi hor6z pijetao; horoziti se ko operiti se hoa f kompot hrsuz kradljivac h iija (zla) ud hiuktati zanosno spominjati Boija imena, od kojih je jedno Hu (On) od ega je izvedeno huktati h urija rajska djevica hicrma datula hurmadik vrsta orijentalne poslastice, hurrnaica

ilum-sdhibija znalac imdrn "sve enik" , predvodnik u

skupnom molitvenom obrcdu

inad prkos insa fsuz bezdunik insan ovjek; insanska ljudski inalldh ako Bog da iaretiti davati znakove mimikom itah tek, apetit, elja izmerhabati re i jedan drugom merhabd (islamski pozdrav)
izun

dozvola

izvdr svrtak na rijeci, vir

J
jacija posljednja ve ernja obredna

I
ibadet bogosluje ibrik bakreni sud za vodu i indija molitva i vrijeme oko poi indijua bijela kahva koja se pije i ram ast, a enje idariti se ili idaru initi opskrbljiiftdr prekidanje posta (ve era) po

lovice popodneva

u vrijeme i indije, "fife o'clock" vati (se)

zalasku sunca u mjesecu muslimanskog posta (ramazanu) iftariti se omrsiti se igbali sretan ilahija pobona pjesma ilum u enost, znanje

molitva i vrijeme molitve (oko dva sata po zalasku sunca) jag miomiris jalija prostor uz obalu rijeke (ili mora) jani to e re i japija drvena gra a jamak (prost) rubac za glavu jatak leaj jatoranodrastao, snaan (za dje aka i mom i a, odnosno curicu) jazuk teta jemek jelo jem e nija viebojan prekriva od pamu nog platna za glavu Jehudija Jevrej jerlija starosjedilac, mjetanin, doma i je sr suanj, zarobljenik jok ne, nije ju fka rastanj eno tijelo za pite ( bureke, savija e) kao papir

3ro

3 1z

bolje primljen, do ekan kaburski ispitivanje i mu enje (patnja) u grobu kadaif tjestena poslastica kadifa samt kahvaltija doru ak kabv(e)Odaja kafana u hanu (kona itu) u privamoj ku i kail sklon kajmak vrhnje, skorup kalem pero za pisanje kalfa nau nik u zanatu (obrtu) kamara gomila kamrek bijelo platno na kojemu se veze svilom "zlatom" kanat (od vrk) krilo kasida epska pjesma kat (baljna) platno od koga se mogu saiti "bluza" i dimije katmerli (odnosi se uglavnom na cvije e" "dupli" karanfil (klin eci), eboji; bogat katura mazga kauk kapa od debele vunene tkanine, oko koje je omotana alma. Muslimanska kapa protivnik sultanskih reforma u prvoj polovici XIX stolje a kaundka (K. u. K.) carsko i kraljevsko kavaz straar, pandur kavOnos velika staldenka za konzerviranje povr a i vo a k"eli kej, obala kiburiti se oholiti se kijamet propast (smak) svijeta
kabur grob; 1(burskI

kabil mogu e

kiridija pla eni prijevoznik robe

(na konjima kolima), pediter kitina debeo snijeg na granama koje oteaju i saviju se klak vapno, kre kljk gnje eno gro e koje se prenosilo u kozijim mjeinama kolajluk lahko a, lahko konadija osoba koja do e nekom na no enje kOptisati nastati, postati, iznenada se pojaviti kosPrica kost, mii i i koa donje vilice krneta klarinet Idibbe kupola kubra g,rob sljemenog oblika kitbura mala puka koja se nosila za pasom kufera doseljenik iz Austro-Ugarske u Bosnu kuluk porez koji se "pla ao" osobnim radom na javnim poslovima kuma starinski svileni atlas kutarisati (se) spasiti (se); kutarisati jelo gotovo jelo iz zdjele servirati u tanjure kuvet-hap pilula za (seksualnu) snagu, afrodizijak kuvvetli u snazi, snaan

leden, legen bakreni lavor knder bakreni tanjur r43e odazvam ti se, ujem lezet, lezzet slast litra etvrtina oke (0,3 kg, od-

anMet pomo medidja kovani srebrni zlatni

novac sultana Abdulmedida

mehabet razgovor mlitef, Irtjtef, mddeb po ema

nosno o,3 z litra zapremine)

(vjerska) kola

lObusa porodilja 1tija homoseksualac

mabOnprostonja izme u enskog

i mukog dijela ku a (u bogatijih posjednika) madiin afrodizijak magaza dio ku e u kojemu se ostavljaju stvari koje ne trebaju svaki as; u radionici ili trgovini skladite (magazin) magrib zapad mabaladio grada, zaselak (na selu) oalo en maksum mal(5, bespomo n dijete, nevinace mi/ imanje, stoka malkare trnica, Markthalle mandal zasun mandra pUra, palenta, ganci mangala barena eljezna posuda za eravu Maallab "Ono to Bog ho e". Usklik divljenja, radosti pri do eku gosta i sl.
marik istok matrak "batina" (penis) mdt-th ishlapio, senilan m,%/z/iim ograni en ovjek medrsa srednja via teoloka

razgovor tulipan Uzum bititrebati; vOda mu lazum bilamorao se iza koitusa ritualno okupati

kola 3 13

spusti lijes s mrtvacem, gdje se mrtvacu obavi posljednja obredna molitva tiindu'e nakit za ui m6-dan koralj mermat gra a koju su seljaci mogli besplatno, bez taksi, usje u dravnoj umi za popravak oronule za gradnju nove zgrade instve kone arape cijenjen, ugledan sve anosti u ast ro endana Muhammedova mezdr grob meze, mezetitiprismok, hrana koja se konzumira uz pi e, jesti uz alkoholno pi e mida eludac minder slamnja a vunom napunjen madrac na se iji (nepokretnoj klupi) uza zid u sobi miskal t. mjera za teinu, (2.,65 65 gr.), z. mjera za fino u ziata ( miskal z4 karata) miva vo ka, vo e miva naib srdaca naa djeca mizan-terezije vaga na Sudnjem danu muallim (vjero)u itelj po eme vjerske kole

mejit mrtvac mejta kamen (zidi ) na koji se

3 1 2.

muderris profesor muezin, mujezin damijski slu-

benik koji pjevanim tekstom na arapskom jeziku doziva muslimane na molitvu mitftija najve i muslimanski vjerski starjeina jedne pokrajine okruja muhadir iseljenik iz svog rodnog kraja, doseljenik u cirugo mjesto zemlju mithlija prorez na akirama, "lic" mithtar starjeina rodbornik") u muslimanskom selu, a ako je selo mjeovito, onda je knez predstavljao kr ane muk bela recitiranje Kur'ana u damiji Munkir i Nekir an eli ispitiva i u grobu musada dozvola Mus -pejgamber Mojsije musafir gost;mus ftrluk gostovanje; na musafirluku u gostima muebak drvena reetka na prozoru da se s ulice ne bi vidjelo u sobu mittvak kuhinja

abo nezdrav n' naisaretiti v. iaretiti na" j vrsta frule (orijentalne flaute)

okOjasiti se nastati okkisati pjevati, dozivati (v. mu-

pir r. za etnik pojedinog dervikog

reda, z. svadba, gozba

od trske
rtajabanu govoriti besmislice naletili lanet proklet, prokletstvo; Nalet ga bilo Proklet bio naletntk prokletnik, avo namazmuslimanska ritualna mo-

jezin) Oluk lijeb

omiraziti naslijediti, do epati se Omrkati, m7-kati pariti (za ovce) opa iti se - o istiti se openditi se opustiti se, objesiti lice,

naslije a

Pir/itc7n vezen (tehnikom tkanja) plenica zamka poganluk ne isto a, prljavtina poguzija sladokusac pk , pola oke dkg popimaniti se pokajati sc, odu-

stati
ppulati pokititi, poredati puljku

litva n.mdzbeztanko platno kojim ene pokrivaju glavu kad obavljaju molitvu nana baba napalij napoleon(dor) nastb sudbina nastbat savjet na tudoj sofri za stolom u gostima n fs 1. dua, z. strast njse kako mu drago, kako bilo ne sta peni ni skrob u prahu Neuzubilictb Sa uvaj nas (Zatiti nas) Boe! ni b vjen anje, bra no stanje nian 1. nadgrobni kamen, 2.. odlikovanje, orden nO nt vaktovi molitve: u zalazak sunca, z sata po zalazu sunca i prije izlaska sunca nitsret pomo

usne
Osejriti uivati gledanjem osevabiti se u initi dobro djelo ovanjiti zalijeniti se, zapustiti oteferi iti nauivati se otudanfi doseljenik, stranac otitrak upak oztdati (vrhunski) uivati

(gumb) od puljke
posurijati poredati, postrojiti prdkter, iskvareno od (politisch vardacbtig ko je bio uz vladu

kojim se stje e sevab (v.)

p diah car, sultan pajtiin ko ije palakarije drvena naprava na ue-

tu za vezanje sijena
parak park, perivoj parmak otesana daska u ogradi pasati se strpjeti se pe a komad mesa s kostima pejgamber Boiji poslanik, p ke dobro, pristajem perva-z obod (na sahanu, tevsiji, mangali v.); pervaz na mangali

(za vrijeme Austro-Ugarske), sumnjiv; zna enje se proteglo i na politi ke stranke za vrijeme stare jugoslavije proabin iti, produmbusati (na)aliti se proavdijati se proloviti se, postati lovac pUrd drvena mijealica za puru (mandru, palentu, gance) pustekija u injena ov ija koica

oko dvorita njive, ba e

Rabb Gospodar raf polica u sobi blizu stro-

pa
rabat mirno, zadovoljno, komod-

naduzeniti v. duzeniti naerendati natrati, naribati (sir na naezijetiti oneraspoloiti, vrije ati nafaiz skupocjeno, pikanmo jelo nafaka opskrba nafakali opskrbljen nababeriti obavijestiti

no
ramazan mjesec muslimanskog

ribe)

obataliti pokvariti Orzak kamin fer iti ocijeniti, razabrati ka mjera za teinu, 1,2,8 kg. oklagija tanko valjkasto drvo za

razvijanje jufke (v. naprijed)

dio mangale gdje se stavljaju fildani peternaij zastira , prega a kuhana ria 35

posta
rashalvatiti se raskomoditi se r dit rekat ritualne rnolitve (na-

maza) muslimana

rekaza kazaljka na satu

3 14

ResI5dulldh Boiji poslanik, Mu-

sffija iroka drvena klupa (kao sedddd, serdddamali ilimak, sag seldm, nazvati seldm pozdrav,

hammed rijdl arapski srebrni novac Ruhiin ef-FdtihaZA njegovu duu pro itaj (izgovori) Fatihu, I. poglavlje Kur'ana ?z ast, dostojanstvo, djevoja ka nevinost

kau )

strev hrastov (od hrasta koji ras-

(obi no slui za molitvu)

pozdraviti
senet pismeni dokument sepet, sepeti koara, koarica serbestvo sloboda sermija glavnica

sdbah z,ora,

jutarnja obredna molitva, prije izlaska sunca .s?ibur strpljenje sd veliki gvozdeni poklopac za pe enje kruha ili pite u velikim tevsijama (v.) na ognjitu saddka milostinja sikldk gvozdeni tronoac na kojemu se varilo ili peklo (na otvorenim ognjitima) sajd- oak kiosk za rastere enje, W.0 sdhan bakreni emajlirani tanjur sdhibija vlasnik sakdduk tjelesni nedostatak saldvdt molitva kojom se poziva Boiji blagoslov na Muhammeda. salavdti glasno, pojedina no skupno recitirati pjevati salavate (v.) sdmaluk pojata sdntrd 1. gvozdeni nogarl na koje se stavlja demirlija (v.), z. kameni okvir oko groba sdtura redak sdz muzi ki kordofoni instrument sebeb uzrok

.ss glas bakreni sud u kojem se dri topla voda za brijanja glave za kupanje sevdb nagrada za u injeno Bogu ugodno djelo sidim kratak gvozdeni ili drveni kolac, sa eljeznim kolutom na vrhu, kroz koji se provla i konop sildh, silldh koni p.'s za kojim se nekad nosilo oruje, a sada se za nj zadijeva duhanska kutija, no, nov anik sildh ir grani ar silla amar, zaunica sinija nizak okrugli sto s kojega se jede, v. sofra skopdvati draiti smokvica vrsta orijentalne poslastice smjehuljak rupica na obrazima sofija, sufija pobonjak sofra prostr sto (za jelo), trpeza sofra-b. a v, besofra sOfta, shta u enik medrese (v.) sojtarija lakrdija sOmn pekarski okrugh kvasni kruh spiwati pojesti, poderati 3. 16

te iz kra pa je yrki od onog iz debele zemlje) sbaa nadglednik dobara Subhdnalldh Slava Bogu siiduka kobasica sithodica nedou en hoda sionbul cvijet Hyacinthus sunnet obrezivanje mukog djeteta, cirkumcizija i sve anost s gozbom, tom prilikom; sunnetiti obrezivati (cirkumcizija); pejOmberov sunnet brada siinuf (kolski) razred sUret slika, lik sitrma prah antimonita kao kozmeti ko sredstvo za trepavice

'emj, ebOj cvije e, Matthiola

incana

emsija suncobran, kiobran enlu iti veseliti se er, err zlo erbet sladak napitak, mcdovina erbetnjdk sud u kojemu se grije

voda za kahvu
edna starinska puka ilte tanji madrac krdbija drveni rezbareni ormari kembe eludac i crijeva, "fileki" telung poloaj ubha sumnja idur hvala (Bogu)

na kraju mindera (v.) se ije

adrvdn vodoskok idvare irokc hla e posebnog kro-

ja

Sdrpe/j kona torba s remenom za

vjeanje o rame
ega ala, zadirkivanje ejh, eho starjeina jednog

tdbijdsuz ovjek udne naravi td bla posluavnik, "tacna" tabmind po svoj prilici tdkia vrsta kruke taleba u enici tdIkinzavrna molitva za mrtvaca

nad gotovim grobom

tdmdm, tdmdn pristajem, tako jc tdphana tvornica koe tdrabe drvena ograda oko

dervikog reda u jednom mjestu

ehddet-prst kaiprst ehddet-kelima formula (izreka)

dvorita, vrta
Tdrihi-isldm Povijest islama Tarkat derviki red, bratoytina t7/s t. metalni sud kojim se zahva-

kojom se izraava pripadnost islamu ehit poginuli islamski borac za vjeru; ehltski bora ki (v.) ejhu-l-isldm najvii islamski vjerski dostojanstvenik ejtan avo, sotona; ejtanski davolski; ejtdnska sofra stol za kojim se pije alkohol 3 17

ta voda za kupanje, z. zdjela na vagi u koju se stavlja roba utezi td ija kamenorezac tdze svje tdzija izraz saalienja, su uti

tebchl-hdva promjena zraka (radi

Tobe rabbi, tobe estdgfirulidh

it 1',11111,* fl
11!

%1relnen
1111.1C.111

odmora) teferi izlet, zabava, teferi lija izletnik tehara kehara kona kesa za kresivo i metalni novac tek jedan komad, nepar tekija samostan, stan dervia tekne korito tM l javni oglasiva slubenih vijesti, prodava (izvikiva ) na licitaciji temennd orijentalni pozdrav stavljanjem desne ruke na prsa, usta i elo .tne ka limenka, limeni instrument (posprdno) tentrsto na kojemu se kupa mrtvac tepsija,tevsija bakrena (okalajisana) emajlirana plitka a iroka posuda za pe enje pite, kruha i sl. ters ovjek naopake naravi, udljiv, naprasit terzijdn trzalica (za izvo enje zvuka na tamburama) brojanice testtja zemljani vr (bez drka) testir doputenje tetimma damijska "la a" tevhid seansa na kojoj se veli a Boije jedinstvo ti/sum talisman, magijska tajna firit isjeckana i uprena jetra, luk, perun, metvica i ria tirjd ija uivalac duhana droge. Eufemizarn za uivaoca alkohola titiz krtac

Oprosti, Gospode! Traim oprosta od Boga. tokemetalni (obi ni srebrni) ukras (i oklop, zatita) na prstima tokorse toboe tprak zemlja, rodna gruda (to)tor&an suh, nemastan sir tOvar mjera za teinu, roo oka (12.8 kg) tridati ruiti, grditi &zna trg na kraju sela tuka pra, purica, urka, biba, mOrac, mOrulja tittkzin nenadaren, glup tirrija ukiseljeno (konzervirano) povr e i vo e

11

vildjet pokrajina vuMa ministri

V
iii()povjednik luthina Teko nama (zbog

zabOgmiti se zagrcnuti se, "zadazainra hrana, jelo zanijjetiti naumiti, odlu iti zaokinisati po eti okujisati (v.

Ut ejfiti oraspoloiti se (alkoholnim) pi em ud-aga miomirisno drvo ud za kadenje (Aloexilon Agallocum Lour) ugledati pomagati, darivati uhasuliti urediti ulema pl. od alim (v.). Ulemi je hdsedrndhsflsZavistje karakteristika u enjaka (teologa) urahatit se tjelesno se zadovoljiti usd initi se umiriti se uta(j)initi opredijeliti, darovati utijati gla ati, peglati iniakufitizavjetati, dati imovinu u vakuf (v.);uvakulljenzavjetan (imetak) za vjerske svrhe uzdnrisati, tndurisati u initi, pripremiti

stanja)! vrijeme, vdktile pravovrenet to, nekad 1,./k/// muslimanska zadubina kota sluzi islamskim vjerskim, k till tirilo-prosvjetnim i humamin ciljevima; muslimanska v ict sk a imovina; vakufski to pt ipada vakufu ve) ) z,a pokrivanje lica 1,))/./ wihr, tvla ( iskvareno od v?:///iihi) t .11; ) Boga; kao potapalica: j.ts.111) vana (vala) Pa jesam.
/,)///). nasljednik i.,/: propovijed 11111(' )brti

viti se" od straha, iznena enja

muejzin)

zapikati zamjeriti, usmjeriti pog-

kahvu) astiti sve priskafani kahvom (za neku vijest, dobitak i sl.)

led enski ogrta za ulicu (kod muslimanki, prije reforme) zdrar, zdrdr teta zindluk (spolni) blud zihinlidarovit, pamtljiv, talentiran zikir, ikr (derviko) obredno stavljanje Boga, invokacija Boijeg imena zniet nakit (i tjelesne dr'ai) zr sila

3 18

319

U bib1ioteci

edeb do sada izalo:

Amina Kupusovi : KAP (zbirka pjesama) Munir Gavrankapetanovi : SNAGOM VJERE DO SAVRENSTVA DUE emso Prusac: ZAPISI EBU AMROVOG ROBA (roman) Mubera Mujagi : POTOP UTNJE (zbirka pjesama) Aziz Kadribegovi : U NAMA RIJEKA TECE (zbirka pjesama) Mustafa Kutlu: TRPJETI ILI OTI I (roman) Isnam Talji : PUT IZ MEKKE (roman) Alija Nametak: TUTURUZA I SEH MECO (roman)

Sadraj

Tuturuza i eh Meco Velika avantura Iza gozbe Garonja Potkovano jaje Bog i vjetar Papu e od parlaka Dva jesira - Ters u Olomucu Mehki Tre i petak po ali unu na hadi-Belijinoj upriji Leparina lon arija Trostruka svadba Koko na ardaku Na kraju putovanja Biljeka o piscu Rje nik turcizama i provincijalizarna

5 7 43
50

71 98 iog izo 133 146 zo6 zz4 z58

2-73
301

305