Dobrodoli u

duhovno ivotinjsko carstvo

Slavoj iek

jemaki izraz rckgngig machen, koji se obino prevodi kao nulirati, otkazati, opozvati ima i mnogo precizniju konotaciju: retroaktivno vratiti na preanje stanje, kao da se nita nije dogodilo. Odmah e biti jasno ako uporedimo Mozartov Figaro s Rossinijevim Figaro-operama. Kod Mozarta, emancipatorski politiki potencijal Beaumarchaisove drame izdrava pritisak cenzure sjetimo se samo finala, u kojem Grof mora kleknuti i traiti oprost od svojih potinjenih (da ne spominjemo eksploziju kolektivnog vjela sloboda! u zavrnici prvog ina Don Giovannia). Zadivljujue postignue Rossinijevog Brijaa treba mjeriti ovim standardom: Rossini je preuzeo pozorini komad koji je jedan od Simbola revolucionarnog duha francuske buroazije, totalno ga depolitizirao, promijenivi ga u najobiniju opera buffa. Ne udi da su 1815-1830. bile Rossinijeve zlatne godine: godine reakcije, godine u kojima su se europske sile nosile s nemoguom zadaom Ungeschehenmachen-a (ponitavajui neto to se dogodilo) prethodnih revolucionarnih decenija. Ba to Rossini ini u svojim velikim kominim operama: one nastoje vratiti u ivot nevinost predrevolucionarnog svijeta. Rossini nije aktivno mrzio i borio se protiv novog svijeta on je prosto skladao kao da godine 1789 1815 nisu ni postojale. Rossini je prema tome s pravom (gotovo) prestao komponirati poslije 1830. i usvojio zadovoljni stav bon vivanta koji pravi svoje turnedos to je jedino i bilo etiki ispravno uraditi, a njegova duga utnja uporediva je sa Jan Sibeliusovom ili, u knjievosti s Arthurom Rimbaudom i Dashiellom Hammettom. I dok je francuska revolucija doista Dogaaj moderne povijesti, prijelom nakon kojeg nita vie nije bilo isto, ovdje treba postaviti pitanje: da li je ovaj vid opozivanja, raz-dogaanja, jedna od moguih sudbina svakog Dogaaja?
155

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Mogue je zamisliti stav fetiistikog rascjepa u odnosu na Dogaaj: Vrlo dobro znam da nije bilo Dogaaja, tek uobiajeni tok stvari, ali, moda, naalost, ipak.... (vjerujem) da ga jeste BILO? A jo zanimljivije, da li je mogue dogaaj zanijekati ne direktno, nego retroaktivno? Zamislimo drutvo koje je u svoju etiku supstancu potpuno integriralo velike moderne aksiome o slobodi, jednakosti, demokratskim praivma, dunosti drutva da osigura obrazovanje i osnovnu zdravstvenu zatitu svim svojim lanovima i koje rasizam ili seksizam ini prosto neprihvatljivim i smijenim nema potrebe ak ni raspravljati protiv, recimo, rasizma, poto se svakog onoga ko otvoreno zagovara rasizam odmah smatra udnim ekscentrikom kojeg se ne moe uzeti za ozbiljno itd. Ali zatim, korak po korak, iako drutvo nastavlja podilaziti ovim aksiomima, njihova im je supstanca de facto uskraena. Evo jednog primjera iz bliske europske povijesti: ljeta 2012, Viktor Orban, maarski desniarski parlamentarac, izjavio je kako se u Srednjoj Europi mora izgraditi novi privredni sustav: i nadajmo se da e nam Bog pomoi pa neemo morati umjesto demokracije izmisliti novi tip politikog sustava koji e se morati uvesti u interesu ekonomskog opstanka. // Suradnja je pitanje sile, ne namjere. Moda ima zemalja gdje stvari tako ne funkcioniraju, na primjer u skandinavskim zemljama, ali ovakav poluazijatski odrpani narod kao to smo mi, moe se ujediniti samo silom.1 U ovim redovima ne gubi se ironija nekih starih maarskih disidenata: kad se sovjetska armija kretala prema Budimpeti kako bi slomila antikomunistiki ustanak 1956., poruka koju su opkoljeni maarski lideri opetovano slali Zapadu glasila je: Ovdje se brani Europa. (Protiv azijatskih komunista, naravno.) Sada, nakon to je komunizam propao, kransko-konzervativna vlada kao svog glavnog neprijatelja oslikava zapadnu multikulturnu konzumeristiku liberalnu demokraciju za koju se zalae dananja Zapadna Europa, te poziva na novi, vie organski komunitarni poredak u zamjenu za turbulentnu liberalnu demokraciju iz posljednje dvije decenije. U najnovijem izdanju sage o Neprijatelju kao spoju suprotnosti (plutokratsko-boljevika zavjera etc.), (bive) komuniste i liberalne buroaske demokrate smatra se dvama licima istoga neprijatelja. Ne udi da Orban i neki njegovi saveznici opetovano izraavaju simpatije prema kineskom
1

Citirano sa http://www.presseurop.eu/en/content/news-brief/2437991-orban-considersalternative-democracy. 156

Zenike sveske

kapitalizmu s azijskim vrednotama, smatrajui azijsku autoritarnost rjeenjem protiv komunistike prijetnje No ovoj temi treba pristupiti postupno, na sustavniji nain, poevi od opscene pozadine postdogaajne realnosti koja ju ponitava iznutra. Prema legendi, kad se Alfred Hitchcock (i sam katolik) jednom vozio kroz mali vicarski grad, odjednom je u neto upro prstom kroz prozor i rekao: Ovo je najstranija scena koju sam ikad vidio! Prijatelj koji je sjedio do njega pogledao je u tom pravcu i iznenadio se: nieg naroitog tamo nije bilo, tek sveenik koji je, razgovarajui s malim djeakom, poloio svoju ruku na djeakovu. Hitchcock je zaustavio auto, otvorio prozor i povikao:Bjei, deko, spasavaj se! I dok se ova anegdota moe uzeti i kao prikaz Hitchcockove ekscentrine kozerije, ona nas odista vodi u samo srce tame Katolike crkve. Prisjetimo se brojnih sluajeva pedofilije koji upropatavaju Katoliku crkvu: kad njeni predstavnici inzistiraju kako su ovi sluajevi unutarnji problem Crkve, te pokazuju krajnje oklijevanje da surauju s policijom tokom istrage, oni su, na izvjestan nain, u pravu pedofilija katolikih sveenika nije neto to se tie samih tih osoba koje, sticajem sluajnih okolnosti njihove privatne povijesti bez obzira na Crkvu kao instituciju, odaberu sveeniki poziv; to je fenomen koji se tie Katolike crkve kao takve, on je urezan u samo njeno funkcioniranje kao drutveno-simboline institucije. On se ne tie privatne nesavjesnosti pojedinaca, nego same nesavjesne institucije: to nije neto to se dogaa stoga to se Institucija mora prilagoditi patolokim realitetima libidinalnog ivota kako bi opstala, nego neto to sama institucija treba kao bi se reproducirala. Lijepo se moe zamisliti straight (ne pedofilnog) sveenika koji se, nakon godina slube, uplie u pedofiliju jer ga sama logika institucije u nju zavodi. Takva institucionalna Nesavjesnost oznaava opscenu zanijekanu tajnu stranu koja, upravo stoga to je zanijekana, odrava javnu instituciju. (U vojsci, ta tajna strana se sastoji od opscenih seksualiziranih rituala kao to je fragging2* etc. kojima
2
* Rije fragging skovana je tokom vijetnamskog rata da oznai prijetnju ili in smaknua omraenog nadreenog oficira za koje se koristila runa bomba (za razliku od puaka i pitolja, rune bombe u to vrijeme u amerikoj vojsci nisu zaduivane po serijskom broju, tako da je identitet ubojice bilo nemogue utvrditi pomou balistikih dokaza, u nekim sluajevima bi kompetan vod tvrdio kako je granata stigla s neprijateljske strane ili da ju je neprijatelj bacio natrag. Tek mali broj ovih sluajeva zavrio je na vojnom sudu (prim.prev.).

157

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

se odrava grupna solidarnost.) Drugim rijeima, Crkva ne pokuava zatakati sramotne pedofilske skandale iz prosto konformistikih razloga; branei se, Crkva brani svoju najdublju opscenu tajnu. To znai da je poistovjeivanje s ovom tajnom stranom kljuni konstituent samog identiteta kranskog sveenika: ako sveenik stvarno (ne samo retoriki) denuncira te skandale, samim tim se ekskomunicira iz crkvene zajednice, on vie nije jedan od naih (na potpuno isti nain na koji se graanin amerikog junjakog grada 1920-tih, ukoliko bi policiji prijavio Ku Klux Klan, iskljuuje iz zajednice, odnosno izdaje njenu fundamentalnu solidarnost). Posljedino tomu, odgovor na nevoljkost Crkve nije samo u tome da se radi o zloinu te da Crkvu, ukoliko u potpunosti ne surauje u istrazi, treba smatrati sauesnikom, tavie, Crkvu KAO TAKVU, kao instituciju treba istraiti s obzirom na nain na koji sustavno stvara uvjete za takve zloine. Takorei, ono to je kod ovih zloina tako uznemirujue nije u tome to se oni deavaju u religioznom okruenju - to okruenje njihov je dio, ono se izravno mobilizira kako instrument zavoenja: //tehnika zavoenja slui se religijom. Gotovo uvijek se neka vrst molitve koristi kao predigra. Sama mjesta gdje se zlostavljanje deava podsjeaju na religiju sakristija, ispovjedaonica, upni dvor, katolike kole i klubovi sa svetim slikama na zidovima. // spoj prestrogih seksualnih uputa Crkve (na primjer, o smrtnom grijehu masturbacije, zbog koje se, i ako se samo jednom desilo, ide u pakao ukoliko se ne ispovjedi) i vodia koji moe osloboditi od neobjanjivo mrane lekcije neobjanjivo svetim izuzecima. /Predator/ se koristi religijom da odobri to to je naumio, kad seks naziva dijelom svoje sveenike slube.3 Religiju se ne priziva tek da bi se osigurala ustreptalost zbog zabranjenog, odnosno da bi se pojaao uitak inei seks inom transgresije; naprotiv, sam seks predstavljen je religijskim pojmovima, kao religiozni lijek za grijeh (masturbacije). Pedofilni sveenici nisu liberali koji zavode djeake tako to tvrde da je gay seksualnost zdrava i doputena vjetom upotrebom obrtanja koje Lacan naziva point de capiton, oni prvo inzistiraju da je grijeh koji djeak ispovijeda (masturbacija) doista smrtni grijeh, i onda nude homoseksualne inove (recimo, meusobno mastrurbiranje) tj. neto to ne moe a ne izgledati kao jo VEI grijeh kao postupak ozdravljenja. Klju je u ovoj misterioznoj
3

Gary Wills, Scandal, The New York Review of Books, 23. maj 2002., str. 6.

158

Zenike sveske

transupstancijalizaciji pomou koje se Zakon koji zabranjuje i stvara osjeaj krivice zbog obinog grijeha, izvrava u vidu jo veeg grijeha kao da se, u nekoj vrsti hegelijanskog obuhvatanja suprotnosti, Zakon podudara s najjaom transgresijom. A nije li tekua politika SAD-a, s njoj inherentnom strukturom, jedna vrsta politikog ekvivalenta katolikoj pedofiliji? Problem njene nove moralne energije nije samo u tome da se moralnost manipulativno eksploatira, nego da se izravno mobilizira: problem s njenim pozivanjem na demokraciju je da to nije tek prosta hipokrizija i eksterna manipulacija, nego to to ona izravno mobilizira i oslanja se na iskrene demokratske tenje. U ljeto 2012, u Sloveniji se desio gotovo kliniki ist sluaj opscenosti Katolike crkve. Ukljuena su bila dva aktera, konzervativni kardinal Franc Rode, Slovenac s najviim mjestom u crkvenoj nomenklaturi, te Alojz Uran, nadbiskup kojega je Vatikan prvo smijenio, a zatim mu je ak naloeno da odmah napusti Sloveniju dok se ne razjasne optube protiv njega. Poto je Uran bio vrlo popularan meu obinim katolikim vjernicima, poele su kolati glasine o razlozima te iznimno stroge kazne. Nakon tjedna ili dva neugodne utnje, ckvena vlast je preko volje objavila da se Uran sumnjii za nezakonito oinstvo objanjenje je, zbog niza razloga, nailo na opu nevjericu. Prvo, glasine o Uranovom oinstvu kruile su ve decenijama, pa zato onda Crkva nije poduzela mjere godinama prije no to je Uran proglaen nadbiskupom Slovenije? Drugo, sam Uran je javno ustvrdio kako je spreman podvrgnuti se DNA ili bilo kojem drugom testu kako bi dokazao da nema djece. Na koncu, ali ne i najmanje bitno, dobro je poznato da se u slovenakoj crkvi vodi dugogodinja borba izmeu konzervativaca (meu kojima je i Rode) i umjerenjaka (s kojima je Uran). Ali to god bilo istina, javnost su okirali dvostruki standardi katolike nomenklature: dok je Uranu naloeno da napusti Sloveniju samo zbog sumnje da je otac djeteta, reakcija Crkve bila je beskrajno meka u brojnim suajevima pedofilije meu sveenicima - sluajevi nisu prijavljivani policiji, odgovorni sveenik nikad ne bi bio kanjen nego tek premjeten u drugi dio Slovenije, na roditelje zlostavljane djece vren je pritisak da stvari gurnu pod tepih, etc.4

Jo jedna cinina strategija je optuiti neprijatelja: katolike vlasti u SAD pozvale su se na istraivanje iji je navodni rezultat bio da odgovornom za rairenu pedofiliju unutar Crkve treba smatrati seksualnu rasputenost iz 1960-tih 159

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Ono to stvari ini jo gorim bio je otvoreni cinini realizam kardinala Rode: u jednom od svojih radio-intervjua, izjavio je kako je to statistiki, irelevantan problem jedan ili najvie dva od stotinu katolikih sveenika imali su neku avanturu. Ono to je odmah privuklo panju javnosti bio je termin neka avantura upotrijebljen kao eufemizam za pedofiliju: brutalni zloin silovanja djece tako je predstavljen kao ispoljavanje avanturistike ivahnosti (jo jedan pojam kojeg je Rode upotrijebio) i, kako se Rode narugao u jednom drugom intervjuu: U periodu od etrdeset godina oekivali biste da se malo i zgrijei, zar ne? Po srijedi je katolika opcenost u svom najiem obliku: nema solidarnosti sa rtvama (djecom), ono to nalazimo ispod stava moralne vertikale samo je jedva prikrivena solidarnost s poiniteljima u ime cininog realizma (takav je ivot, svi smo krvavi ispod koe, sveenici takoer mogu biti pustolovni i ivahni) tako da, na koncu, ispada da su jedine prave rtve Crkva i sami poinitelji, izrueni nepravednim medijskim kampanjama. Linija je tako jasno povuena: pedofilija je naa, naa vlastita prljava tajna, i kao takva normalizirana, tajna osnova nae normalnosti, dok je oinstvo istinsko nasilje koje treba nemilosrdno odbaciti ili, kako je prije jednog stoljea napisao G.K. Chesterton u svojoj Ortodoksiji (naravno, nesvjestan potpune vanosti svojih rijei): Vanjski prsten kranstva strogo straari nad etikim odricanjima profesionalnih sveenika; ali unutar te neljudske strae nai ete stari ljudski ivot kako plee kao dijete, kako pije vino kao mukarac; jer kranstvo je samo okvir za pagansku slobodu. Neizbjean je ovdje perverzni zakljuak: elite ivjeti paganski san o ivotu prepunom uitaka a da za to ne platite cijenu melankoline tuge? Odaberite kranstvo! Moemo pratiti tragove ovog paradoksa sve do dobro poznate katolike figure sveenika (ili kaluerice) kao krajnjeg nositelja seksualne mudrosti. Prisjetimo se dokazano najmonije scene Zvuka muzike: nakon to Maria bjei od obitleji von Trapp natrag u samostan, tamo ne nalazi mira, poto jo uvijek ezne za baronom; u nezaboravnoj sceni, asna Majka je poziva i savjetuje povratak obitelji von Trapp kako bi pokuala srediti svoj odnos s baronom. Ona tu poruku prenosi udnom pjesmom Popni se na svaku planinu!, iji je iznenujui motiv: Uini to! Riskiraj i probaj sve to ti srce eli! Ne dopusti da ti sitni obziri stoje na putu! Tajanstvena snaga ove scene lei u neoekivanom ispoljavanju spektakla elje, koji ovu scenu ini doslovno neugodnom: upravo
160

Zenike sveske

osoba od koje bi se oekivalo da propovijeda apstinenciju i odricanje, biva agenticom vjernosti svojoj elji. Znaajno, kad je Zvuk muzike prikazan u (tada jo socijalistikoj) Jugoslaviji kasnih 1960-tih, OVA scena tri minute ove pjesme bila je jedino to je od filma cenzurirano (izrezano). Anonimni socijalistiki cenzor tako je ispoljio svoj duboki osjeaj za istinski opasnu mo katolike ideologije: daleko od toga da je ona religija rtve, odricanja od zemaljskih uitaka (u suprotnosti s paganskim odobravanjem strastvenog ivota), kranstvo nudi zaobilazna lukavstva da se predamo naim eljama A DA NE MORAMO ZA TO PLATITI CIJENU, da uivamo u ivotu bez straha od raspadanja i iznurujueg bola koji nas eka na kraju. Ako ovim smjerom idemo do kraja, mogue je ak potkrijepiti kako je u tome i krajnja funkcija Kristove rtve: moe se prepustiti vlastitim eljama i uivati, ja sam preuzeo za to platiti cijenu! U perverznom funkcioniranju kranstva, religija se djelotvorno doziva kao samozatita koja nam dozvoljava da nekanjeno uivamo u ivotu. Doista, Lacan je bio u pravu kad je preokrenuo poznatu izreku Dostojevskog: Ako ima Boga, onda je sve dozvoljeno. Danas, sa sluajevima pedofilije koji iskrsavaju diljem Katolike crkve, mogla bi se lako zamisliti nova verzija iste scene iz Zvuka muzike: mladi se sveenik obraa opatu, alei se kako ga jo uvijek mui elja za mladim djeacima i zahtijeva kaznu; opat odgovara pjevajui: Popni se na svakog djeaka Ovdje treba nainiti jo jednu razliku, izmeu odrasle muke homoseksualnosti i pedofilije. Nedavne provale homofobije u istonoeuropskim postkomunistikim zemljama trebalo bi da nas ponukaju da stanemo i zamislimo se: na gay paradama koje su se proteklih godina desile u Srbiji i Hrvatskoj (Beograd, Split), policija nije mogla zatititi uesnike koje su bijesno napale tisue nasilnih kranskih fundamentalista kako kombinirati taj gnjev s injenicom da je glavna sila iza anti-gay pokreta u Hrvatskoj Katolika crkva, dobro poznata po brojnim pedofilskim skandalima? (Hrvatski gay aktivist sarkastino je primijetio kako je greka homoseksualaca u tome to su im partneri odrasli mukarci a ne djeca) Put e nam pokazati usporedba s vojskom, drugom vrstom organiziranja gomile, koji Freud spominje u istom nizu s crkvom. Iz mog vlastitog iskustva sluenja vojnog roka 1975., sjeam se kako je stara neasna Jugoslovenska narodna armija bila ekstremno homofobna kad bi se otkrilo da neko ima homoseksualne sklonosti, bio bi odmah pretvoren
161

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

u pariju, tretiran kao neko ko nije osoba, prije nego to bi ga i formalno otpustili iz Armije. Pa ipak, u isto vrijeme, svakodnevni vojniki ivot bio je prekomjerno nabijen atmosferom homoseksualnih aluzija. 5 Kako je ta udna podudarnost suprotnosti mogua? Taj je mehanizam opisao Robert Pfaller: Kako je primijetio Freud, u ime religije prakticiraju se upravo oni inovi koje ona zabranjuje. U takvim sluajevima kao na primjer, ubojstvo u ime religije religija moe takoer posluiti bez ikakva umanjivanja. Te nesalomljive militantne zagovornike ljudskoga ivota koji se, na primjer, protive pobaaju, nita nee sprijeiti da pobiju osoblje klinike. Slino djeluju radikalni desniarski oponenti muke homoseksualnosti u SAD. Oni organiziraju takozvana batinjanja pedera tokom kojih premlate i na koncu siluju gay osobe. Krajnje ubilako ili homoseksualno zadovoljenje nagona moe se dakle takoer postii, ukoliko odaje privid kontramjera. Efekt onoga to izgleda kao opozicija, jeste da se x kojeg treba ouvati moe pojaviti kao ne-x i takvim se smatrati.6 Ovdje se sureemo sa kolskim primjerom hegelijanskog odreenja prema suprotnosti: u figuri batinaa koji siluje pedera, gay se susree s sobom u svom odreenju prema suprotnosti, odnosno, tautologija (auto-identitet) se javlja kao krajnja kontradikcija. To je ta imanentna kontradikcija u samoj sri identiteta Crkve, inei je glavnom anti-kranskom silom dananjice. Legenda kae da je Napoleon 1804., kad mu je Papa prilazio da mu na glavu stavi carsku krunu, uzeo krunu iz njegovih ruku i sam je stavio na glavu; Papa mu se uzvratno narugao: Znam da je va cilj unititi kranstvo. Ali, vjerujte mi, gospodine, neete uspjeti Crkva to pokuava ve 2000 godina i jo uvijek joj nije polo za rukom S ljudima kao to su kardinal Rode iz Slovenije, moemo vidjeti kako to Crkva i dalje nastoji i nema razloga da se radujemo nad tom tunom injenicom kransko nasljee je predragocjeno i danas pristalije nego ikada. U svojim Biljekama
5

Recimo, dok su vojnici stajali u redu za obrok, uobiajena vulgarna ala bila je ubosti prstom u dupe osobu ispred tebe i brzo ga povui, tako da, kad se iznenaena osoba okrene, ne zna koji od vojnika to se stupidno i opsceno cere iza njega je to uinio. Prevlaujui pozdrav meu vojnicima iz moje jedinice, umjesto da se jednostavno kae Zdravo!, bio je Pui kurac!; ova je formula bila toliko standardizirana da je potpuno izgubila bilo kakvu opscenu konotaciuju i bila izgovarana na potpuno neutralan nain, kao isti vid ljubaznoszti.
6

Robert Pfaller, The Potential of Thresholds to Obstruct and to Facilitate. On the Operation of Displacement in Obsessional Neurosis and Perversion (neobjavljeni rad, 2002). 162

Zenike sveske

za definiranje kulture T.S. Eliot je primijetio kako ima momenata kad je jedini izbor onaj izmeu hereze i nevjerovanja, kad je sektaki razdor jedini nain da se religiju odri ivom. To treba uiniti danas. Ova inherentna nekonzistentnost ideoloko-pravnog poretka nije ograniena samo na crkvene institucije Kina je danas jedan od njenih najoiglednijih primjera. Kako reagiraju zvanini komunistiki teoretiari suoeni s napadno oitom konktradikcijom: Komunistika partija koja se jo uvijek legitimira Marxovim pojmovima, ali se odrie njegove osnovne premise o radnikom samoorganiziranju u revolucionarnu silu koja e svrgnuti kapitalizam? Teko se oteti utisku da su ovdje mobilizirani svi resursi legendarne kineske pristojnosti: direktno postavljati to pitanje ili insistirati na njemu, smatra se nepristojnim. To oslanjanje na pristojnost je nuno, poto je to jedini nain spajanja nespojivog: nametati marksizam kao zvaninu ideologiju, a otvoreno zabraniti njegove sredinje aksiome izazvalo bi kolaps cijele ideoloke graevine, inei je tako besmislenom. Pa tako u rezultatu imamo da su neke stvari jasno zabranjenje, ali se ta zabrana ne moe objaviti, jer je i to zabranjeno: nije samo zabranjeno pokrenuti pitanje radnikog samoorganiziranja protiv kapitalistike eksploatacije kao sredinjeg naela marksizma, takoer je zabranjeno javno tvrditi da je zabranjeno to pitanje postaviti.7 Na taj se nain naruava ono to Kant naziva transcendentalnom formulom javnog zakona: Sve radnje koje se odnose na pravo drugog ovjeka su nepravedne ako njhova maksima nije konzistetna s javnou. Potajni zakon, zakon nepoznat svojim subjektima, legitimizirae arbitrarni despotizam onih koji ga primjenjuju uporedimo ovu formula s naslovom nedavnog izvjetaja o Kini: U Kini je tajno i ta se taji8 Dosadni intelektualci koji izvjetavaju o politikoj opresiji, ekolokim katastrofama, ruralnom siromatvu, itd., dobijaju godine zatvora za izadavnje dravne tajne. Kvaka je u tome da su mnogi zakoni i propisi koji ine taj dravno-tajni reim i sami tajna, to oteava pojedincima da znaju kad ine prekraj.

Ono to teoretiari obino privatno priznaju jeste da, naravno, postoji kontradiktornost, ali da, meutim, ta kontradiktorna ideoloka graevina radi, funkcionira, i to radi spektakularno: to je jedini nain da se osigura brzi ekonomski rast i stabilnost u Kini. Treba li dodati da je ovo privatna upotreba razuma u svoj najiem obliku?
8

Vidjeti Even whats secret is a secret in China, The Japan Times, 16. juni 2007., str. 17. 163

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Tajnost same zabrane slui dvjema razliitim svrhama koje ne treba pomijeati. Njena opeprihvaena uloga je univerzaliziranje krivice i straha: ako ne zna ta je zabranjeno, ne moe znati niti kad kri zabranu, to te sve vrijeme ini potencijalno krivim. Naravno, osim na vrhuncu staljinistikih istki kad je zaista svako mogao biti proglaen krivim, ljudi znaju kada ine neto to e naljutiti one na vlasti. Uloga zabranjivanja zabrane tako nije izazvati iracionalni strah, nego da potencijalnim disidentima (koji misle da se mogu izvui sa svojom kritikom aktivnou poto ne kre nikakv zakon, nego samo rade ono to im zakon garantira sloboda tampe isl.) da do znanja, ako previe naljute one na vlasti, mogu biti i kanjeni po volji vlasti. U bivoj Jugoslaviji, sramni lan 133 Krivinog zakona uvijek bi bio prizvan za osudu pisaca i novinara. On je kriminalizirao svaki tekst koji bi lano predstavio postignua socijalistike revolucije ili koji bi mogao izazvati tenzije i nezadovoljstvo javnosti zbog naina na koji se bavi politikim, drutvenim ili drugim temama. Ova posljednja kategorija ne samo da je oito beskrajno plastina nego i zgodno samo-odnosna: zar upravo injenica da vas optuuju oni koji su na vlasti, nije isto to i izazvanje tenzije i nezadovoljstva javnosti. Sjeam se da sam tih godina pitao slovenakog politiara kako opravdava ovaj zakon. Nasmijeio se, namignuo i rekao mi: Pa, moramo na neki nain disciplinirati one koji nas uznemiravaju, a da ne vodimo rauna o zakonskim cjepidlaenjima. Ali postoji jo jedna uloga zabrane prohibicije koja nije manje bitna: to je odravanje vanjtine a svi znamo kako je u staljinizmu vanjtina bila apsolutno krucijalna: staljinistiki reim reagirao bi potpuno panino kad god bi neto zaprijetilo naruiti njegovu vanjtinu: u sovjetskim medijima nije bilo crne kronike, nije bilo izvjetaja o kriminalu i prostituciji, da ne spominjemo radnike ili javne proteste. Daleko od toga da je ova zabrana prohibicije ograniena na komunistike reime: u dananjem doputajuem kapitalizmu ona takoer djeluje. Postmoderni ef insistira na tome da on nije gazda nego tek koordinator naih zajednikih kreativnih napora, prvi meu jednakima; meu nama ne treba biti formalnosti, zvat emo ga nadimkom, on e nam ispriati masnu alu ali u svemu tome, on je i dalje na gazda. U takvoj drutvenoj vezi, odnosi dominacije funkcioniraju putem njihova negiranja: ne samo da smo obvezni sluati gazdu, obvezni smo takoer priinjavati se kao da smo slobodni i jednaki, kao da nema dominacije a to, naravno, situaciju ini jo vie poniavajuom. Paradoksalno, u takvoj situaciji, prvi oblik osloboenja jeste zahtijevati od gazde da se on tako
164

Zenike sveske

i ponaa: treba odbiti upraviteljevu lanu kolegijalnost i insistirati da nas tretira s hladnom distancom, kao gazda Ne udi to sve ovo zvui neodreeno kafkijanski Kafka je zapravo napisao kako je iznimno bolno kad nad tobom vladaju zakoni za koje ne zna9, iznosei tako implicitnu opscenost superega u famoznom zakonskom naelu kako nepoznavanje (zakona) nije izgovor10. Derrida je potpuno opravdano naglaavao samorefleksivnost zabrane u odnosu na Zakon Zakon ne samo da zabranjuje, ON SAM je zabranjen: Zakon je zabrana: to ne znai da on zabranjuje, nego da je i sam zabranjen, zabranjeno mjesto // zakon se ne moe dosegnuti, a da bi se imao odnos potovanja s njim, ne smije se imati odnos sa zakonom, odnos se mora prekinuti. Mora se stupiti u odnos samo s predstavnicima zakona, njegovim primjerima, njegovim uvarima. Utoliko ukoliko su prenositelji poruke, oni su i ti koji prekidaju. Ne smije se znati ko ili ta ili gdje je zakon.11 U jednom od svojih kratkih fragmenata, sam Kafka je istaknuo kako je krajnja tajna Zakona u tome da on ne postoji jo jedan sluaj onoga to je Lacan nazivao nepostojanjem velikog Drugog. To nepostojanje, naravno, ne svodi prosto Zakon na praznu imaginarnu himeru; ono ga prije ini nemoguim Realnim, prazninom koja svejedno funkcionira, vri utjecaj, izaziva posljedice, zakrivljuje simboliki prostor. U dananjem politikom prostoru, najekstremniji sluaj takvog Zakona imamo u Sjevernoj Koreji gdje se patrijarhat istinski podriva, ali na neoekivan nain. Da li je Sjeverna Koreja stvarno posljednji bastion staljinizma, mijeajui totalitarnu kontrolu s konfuijanskom autoritarnou? Evo rijei najpopularnije sjevernokorejske politike pjesme:

Franz Kafka, The Problem of Our Laws, u The Complete Stories, New York: Schocken Books 1995. str. 437.
10

Pritisak EU na Grku 2011. i 2012. da ih implementiraju savreno se uklapa s onim to se u psihoanalizi naziva superego. Superego nije svojstvo etikog djelovanja, nego sadistiki djelatni initelj koji bombardira subjekt nemoguim zahtjevima, opsceno uivajui u subjektovom neuspjehu da im udovolji; paradoks superega je u tome, kako to Freud jasno tvrdi, da to vie usliujemo njegove zahtjeve, to se vie osjeamo krivima. Zamislimo zlobnog uitelja koji svojim uenicima daje nemogue zadae, a potom se sadistiki ruga njhovoj uznemirenosti i panici. U tome je strana greka EU zahtjeva/nareenja: Grka uope nema ansi, njen neuspjeh je dio igre.
11

Jacques Derrida, Acts of Literature, New York: Routledge 1992, str. 201. 165

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Ah, Radnika partija Koreje, na ijoj grudi Moj ivot poinje i skonava Bio pokopan u zemlju ili rasut vjetrom Ostajem sin tvoj i opet vraam se grudi tvojoj! Povjerivi svoje tijelo tvom njenom pogledu, Tvojoj pruenoj ruci ljubavi, Kliem zauvijek glasom djeteta, Majko! Ne mogu ivjeti bez Majke!12 Eto ta intenzivno oplakivanje Kimove smrti signalizira: Ne mogu ivjeti bez Majke! Kao dodatni dokaz, evo dvaju natuknica (majka i otac) iz sjevernokorejskog Rjenika korejskog jezika (1964.): MAJKA: 1) ena koja je nekoga rodila: otac i majka, majinska ljubav. Majina dobrota vea je od planine, dublja od okeana. Takoer se upotrebljava u smislu ene koja ima dijete: Ono to sve majke brino ele za svoju djecu je da ona rastu zdravo i postanu velianstveni crveni graditelji. 2) Izraz potovanja za nekoga sline dobi kao neija vlastita majka: Drug Vodnik je Dongmanijevu majku zvao majkom i uvijek joj pomagao pri poslu. 3) Metafora za biti pun ljubavi, brinuti se o svemu, i brinuti o drugima: Partijski dunosnici moraju postati majke koje bez prestanka vole i poduavaju partijskom rangu i poretku, te uspostavljaju standard na elu aktivnosti. Drugim rijeima, neko zaduen za stambenu zgradu, mora postati majka stanarima. To znai da paljivo vodi rauna o svemu: da li je neko prehlaen ili bolestan, da li dobro jedu i tako dalje. 4) Metafora za izvor iz kojeg neto potjee: Partija je velika majka svega novoga. Potreba je majka invencije. OTAC: suprug neije majke.13 Moda zato, sve do treeg Kima, voina supruga nije spominjana u javnosti: Voa je bio hermafrodit s dominantnim enskim osobinama. Da li je ovo u kontradikciji sa Sjevernokorejskom politikom vojska na prvom
12

Citirano prema http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2004/09/mother-of-allmothers/3403/.

13

B.R. Myers, The Cleanest Race, New York: Melville House 2011, str. 6.

166

Zenike sveske

mjestu, koja nemilosrdno disciplinira i driluje vojnike? Ne, to su dva lica istog novia. Figura majke s kojom ovdje imamo posla je takozvana nekastrirana omnipotentna prodrljiva majka: apropos prave majke, Jacques-Alain Miller je primijetio da ne samo da postoji nezadovoljna majka nego takoer i svemona majka. A zastraujui aspekt te figure lakanovske majke jeste da je ona svemona i nezadovoljna u isto vrijeme. 14 Tu lei pradoks: to majka izgleda omnipotentnije, ona je nezadovoljnija (to znai: neto joj nedostaje): Lakanovska majka odgovara formuli quaerens quem devoret: ona trai nekoga da ga podere, pa je tako Lacan predstavlja kao krokodila, subjekt s otvorenim ustima.15 Ta prodirua majka ne odgovara (na djeiji zahtjev za znakom ljubavi) i kao takva ona izgleda svemono: Poto majka ne odgovara // ona se pretvara u realno, to e rei, u mo. // ako Drugi ne odgovara, on se transformira u prodiruu mo.16 Eto zato enske osobine jasno raspoznatljive u zvaninim portretima dvojice Kimova nisu sluajne: Kim /Il Sung/ bio je svom narodu vie majka nego strogi konfuijanski patrijarh: on se jo prikazuje mekih obraza i brian, kako dri uplakane odrasle na svojim irokom njedrima, saginjui se da svee pertle mladome vojniku, ili putajui nestanu djeicu da se veru po njemu. Tradicija se nastavlja pod Kim Jong Ilom, kojega su zvali veom majkom od svih majki na svijetu. Njegova politika vojske na prvom mjestu moe ii uz titulu generala, ali izvjetaji o njegovim neprekidnim obilascima vojnih baza jasno se fokusiraju na njegovu usplahirenu brigu za zdravlje i udobnost njegovih trupa. Meunarodno ismijavanje njegova izgleda je nepravedno koliko i dosadno. Ko god je vidio guvu koreanskih majki koje ekaju ispred sale za ispite bez tekoa e prepoznati Kimovu ukastu parku i klonula ramena, ili izmueno lice pod razbucanom trajnom: to je majka koja nema kad misliti o sebi.17

14 15 16 17

Jacques-Alain Miller, Phallus and Perversion, lacanian ink 33, str. 23. Jacques-Alain Miller, The Logic of the Cure, lacanian ink 33, str. 19. Op.cit., str. 28.

Citirano prema http://www.theatlantic.com/magazine/archive/2004/09/mother-of-allmothers/3403/. 167

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Da li tad Sjeverna Koreja slovi za neto kao indijsku Kali dobroudnu/ ubitanu boginju na vlasti? Ovdje meutim treba razlikovati razine: povrna razina muko-vojnog diskursa s Voom kao Generalom, s Juche18 idejom samoodnoenja, ovjeanstva kao gospodara vlastite sudbine, odrava se pomou dublje razine voa kao majinskih zatitnika evo kako Myers formulira osnovni aksiom sjevernokorejske ideologje: Korejski narod je previe istokrvan, pa tako i previe estit da bi preivio u ovom zlom svijetu bez velikog roditeljskog voe.19 Nije li to lijep primjer Lacanove formule roditeljske metafore, Imena Oca kao metaforikog supstituta za elju majke? Ime Oca (Voe/Generala) i, ispod njega, majinska zatitniko/destruktivna elja?20 Jedno od opih mjesta New Age-a jeste da kod nas na Zapadu previe vlada muko/paternalno naelo dominacije, discipline, borbe, etc., te da bismo ponovno uspostavili ravnoteu, trebamo ponovno potvrditi enski princip ljubavi, brige i zatite meutim, primjeri tvrdih politiarki od Indire Gandhi do Margaret Thatcher, tjeraju nas da se zamislimo. Prevlaujui oblik socijalne veze danas vie ne odrava partijarhalni Gospodar. ak ni totalitarizam nije diskurs Gospodara meutim, tragino iskustvo mnogih revolucija u kojima bi zbacivanje starog Gospodara zavrilo jo ubitanijim terorom, ne treba nas ni na koji nain voditi ka zagovaranju povratka paternalnog simbolikog autoriteta kao jedinog izlaza iz samounitavajueg orsokaka kasnokapitalistikog narcistikog protejskog sebstva. Treba meutim zabiljeiti da ovo protejsko sebstvo ukljuuje svoju vlastitu raz-dogaajnost pod krinkom progresa, vlastito svoenje ovjeka na ljudsku ivotinju ovdje imamo takav sluaj.

18 19

slubena politika ideologoja Sjeverne Koreje (prim. prev)

Myers, op.cit., str. 9.

20

Nisu li onda da se grubo izrazim Sjevernokoreanci incestuozni psihotiari koji odbijaju ui u simboliki poredak? Odgovor je ne - zato? Zbog distance prema svojstvu simbolikog poretka koja opstaje ak i u zvaninim ideolokim tekstovima. Takorei, ak i sjevernokorejski zvanini ideoloki diskurs (Tekst, kako to naziva Myers) ne uputa se u direktnu divinizaciju Voe; umjesto toga, divinizacija se elegantno pripisuje naivnim zapadnim posjetiteljima koji su fascinirani Voinom mudrou: dok Tekst voli potcrtati oduevljenu panju stranaca, ukljuujui Amerikance i June Koreance, koji navodno smatraju Kim Il Sunga boanskim biem, on nikad sam ne iznosi takve tvrdnje. (Myers, op.cit. str 111). Nije li to jasan primjer subjekta kojem treba vjerovati, naivnog drugog u kojeg je transponirano nae vlastito uvjerenje? 168

Zenike sveske

U augustu 2012. mediji su izvijestili da od decembra 2012. duhanskim kompanijama u Australiji vie nee biti doputeno na paklima cigareta prikazivati svoje karakteristine boje, dizajn branda i logotipe: da bi puenje uinile to je mogue manje glamuroznim, kutije e sve imati istu dosadnu maslinastu boju i pokazivati zdravstvena upozorenja i slike usta izranjavanih rakom, oslijepljenih onih jabuica i bolesne djece.21 Ovdje smo svjedoci neke vrste Selbst-Aufhebung u obliku robe: nema logoa, nema robne estetike koja bi nas zavela da kupimo proizvod naprotiv, pakovanje proizvoda otvoreno i grafiki privlai panju na svoja opasna i tetna svojstva i tako daje razloge protiv kupovine. Anti-robna prezentacija robe sama po sebi nije novost ona takoer rauna na zavodljivost kulturalnih proizvoda kao to su slika ili muzika koje nisu striktno roba; oni su // vrijedni kupovine samo kad se moe uspjeno nastaviti s pretvaranjem da oni nisu roba.22 Ovdje antagonizam izmeu robe i ne-robe funkcionira u obrnutom smjeru kad su u pitanju cigarete bez logoa: ovdje superego nalae sljedee: Treba biti spremnim platiti astronomsku cijenu za ovu robu upravo stoga to je ona daleko vie nego puka roba! U sluaju cigareta bez logoa dobijamo sirovu upotrebnu vrijednost uskraenu za svoj logo (na slian nain u diskontnim prodavnicama moemo kupiti eer, kavu, slatkie bez logoa); u sluaju slike sam logo nadilazi upotrebnu vrijednost, odnosno kako je ve primijetio Marx, izgeda da ovdje cijena odreuje vrijednost. Ali da li nas ova izravna pragmatina kontradikcija doista vodi izvan robnog fetiizma? Ne daje li ona prije jo jedan primjer fetiistikog rascjepa koji signalizira dobro poznata fraza je sais tres bien, mais quand meme? Prije deceniju ili neto vie njemaki reklamni poster za Marlboro cigarete prikazivao je njihova standardnog kauboja koji je ovaj put direktno upirao prstom na obveznu napomenu Puenje teti vaem zdravlju!, s dodatnim rijeima: Jetzt erst rechts!, to bi u slobodnom prjevodu znailo Stvari sad postaju ozbiljne!. Znaenje koje se implicira je jasno: sad kad zna kako je puenje opasno, ima ansu dokazati kako ima hrabrosti nastaviti puiti! Drugim rijeima, stav koji je nametnut ciljanom subjektu je: Dobro znam opasnosti puenja, ali nisam kukavica, ja sam pravi mukarac i kao takav, spreman preuzeti rizik i ostati vjeran svojoj navici puenja!
21 22

http://news.yahoo.com/australian-court-oks-logo-ban-cigarette-packs-004107919--finance.html. Charles Rosen, Schoenberg, London: Fontana/Collins 1975, str. 77 169

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

Samo na taj nain puenje zapravo postaje forma konzumerizma: spreman sam konzumirati cigarete ponad naela ugode, ponad sitne utilitarne brige za zdravlje. I nije li ova dimenzija letalno intenzivnog uitka na djelu u svakom robnom reklamiranju? Nisu li sva utilitarna razmatranja (ova hrana je zdrava, organski je uzgojena, plaena je po fer uslovima trgovine etc.) samo varljiva povrina koja sadri dublju naredbu superega: Uivaj! Uivaj do kraja, bez obzira na posljedice!? Australijsko negativno pakiranje e tako iznijeti na vidjelo naredbu superega koja je sve vrijeme bila tu recimo, nee li pua, kad kupi negativno pakirane cigarete, ispod negativne poruke uti tihi, ali sve prisutniji i prinudniji glas superega? Taj e glas dati odgovor na njegovo pitanje: Ako su sve te opasnosti od puenja istinite a prihvatam da jesu zato jo uvijek kupujem kutiju? Ovaj pritisak superega nije ogranien samo na konzumerizam: on zadobija razliite vidove, neki od njih imaju katastrofine socijalno-etike posljedice. Dokumentarac in ubijanja (Final Cut Film Production, Copenhagen) premijerno je prikazan 2012. na filmskom festivalu u Telluride-u a pokazan je na TIFF-u. in ubijanja, koji su reirali Joshua Oppenheimer i Christine Cynn, daje jedinstven i duboko potresan uvid u etiki orsokak globalnoga kapitalizma. Film snimljen u Medanu, Indonezija, 2007. izvjetava o opscenom sluaju dovedenom do ekstrema: o filmu koji su snimili Anwar Congo i prijatelji, danas respektabilni politiari, a tada gangsteri i voe kanjenikog voda koji je 1996. odigrao kljunu ulogu u ubojstvu oko 2,5 miliona navodnih komunistikih simpatizera, uglavnom etnikih Kineza. in ubijanja govori o ubojicama koje su pobijedile, i drutvu kakvo su izgradili. Nakon pobjede, njhova uasna djela nisu otpravljena u status prljave tajne, osnivaki zloin ije tragove treba zatakati naprotiv, oni se otvoreno hvaliu s detaljima tog masakra (kako zadaviti rtvu icom, kako prerezati grlo, kako silovati enu s najveim zadovoljstvom). Oktobra 2007., indonezijska televizija je producirala talk show posveen Anwaru i njegovim prijateljima; usred emisije, nakon to je Anwar rekao da su ubojstva bila inspirirana gangsterskim filmovima, voditeljica se okrenula ka kamerama i rekla: Zapanjujue! Zapljeimo Anwaru Congu! Kad je upitala Anwara da li se boji da e mu se roaci njegovih rtava osvetiti, on kae: Ne mogu. im dignu glave, mi ih reemo! Njegov pristalica dodaje: Sve emo ih istrijebiti!, a publika eskplodira u ovacijama ovo se mora vidjeti da bi se povjerovalo. Ali to to Freemen ini izuzetnim je takoer i razina refleksivnosti izmeu dokumentarnog i fiktivnog film je, na neki nain, dokumentarac o stvarnim posljedicama ivljenja fikcije:
170

Zenike sveske

Da bismo istraili zaprepaujuu hvalisavost ovih ubojica, te da bismo testirali granice njihova ponosa, poeli smo s dokumentarnim portretiranjem i prostim prikazivanjem masakra. Ali kad smo shvatili kakav film Anwar i prijatelji zapravo ele snimiti o genocidu, prizori su postali elaboriraniji. Takoer smo ponudili Anwaru i prijateljima mogunost da dramatiziraju ubojstva koristei filmski anr po svom izboru (western, gangsterski, mjuzikl). Dakle, pruili smo im ansu da piu scenarij, reiraju i igraju u scenama koje su imali na umu kad su ubijali ljude.23 Jesu li dosegli granice ponosa ovih ubojica? Jedva da su ih se dotakli kad su predloili Anwaru da igra rtvu vlastitog muenja u ponovnom uprizorenju; kad je ica stavljena oko njegova vrata, on prekida predstavu i kae Oprostite mi za sve to sam uradio. Ali to je vie privremeni recidiv koji nije doveo ni do kakve dublje krize savjesti njegov herojski ponos odmah ponovo prevlada. Moda je upravo kino-ekran bio taj zatitni sloj koji je sprijeio dublju moralnu krizu: kao u njihovim prethodnim stvarnim ubijanjima i muenjima, oni su svoju aktivnost doivjeli kao uprizorenje njhovih filmskih uzora, ro im je omoguilo da samu stvarnost doive kao fikciju kao veliki oboavatelji Hollywooda (poeli su karijeru kao organizatori i kontrolori na crnom tritu tapkanja kino-ulaznica), odigrali su ulogu svojih masakra, imitirajui holivudske gangstere, kauboje, ili ak plesae iz mjuzikla. Ovdje nastupa veliki Drugi, ne samo s injenicom da su ubojice modelirale svoje zloine prema kinematografskim slikama, nego povrh svega s mnogo vanijom njenicom moralnog vakuma u drutvu: od kakve simbolike teksture (skup pravila kojima se povlai crta izmeu onog to je javno doputeno a ta nije) drutvo mora da je sainjeno ako je suspendirana ak i minimalna razina javne sramote (koja e prinuditi poinitelja da svoje inove dre mranom tajnom), a monstruozne orgije muenja i ubijanja se mogu javno slaviti ak decenijama nakon to su se dogodile, ne samo kao izniman zloin iz nude poinjen za javno dobro, nego kao obina, prihvatljiva aktivnost koja priinjava zadovoljstvo. Zamka koju ovdje treba izbjei, naravno, jeste olako krivnju baciti bilo direktno na Hollywood bilo na etiki primitivizam Indonezije. Polazna taka prije treba biti dislociranje

23

Citirano iz reklamnih materijala Final Cut Film Production. 171

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

posljedica kapitalistike globalizacije koja stvara takav moralni vakuum24 podrivajui simboliku efikasnost tradicionalnih etikih struktura. Meutim, status velikog Drugog ovdje zasluuje i pomniju analizu uporedimo in ubijanja s incidentom koji je prije nekoliko decenija privukao veliku panju u SAD: enu je tukao i postepeno ubio nasilni poinitelj u dvoritu velikog stambenog bloka u Brooklynu, New York; od preko 70 svjedoka koji su sa svojih prozora jasno vidjeli ta se deava, niti jedan nije nazvao policiju zato? Kako se doznalo u kasnijoj istrazi, preovlaujui izgovor bio je da je svaki svjedok mislio kako je neko drugi to ve uinio ili e sigurno uiniti. Ovaj podatak ne treba moralizatorski odbaciti kao puki izgovor za moralni kukavluk i sebinu ravnodunost: ovdje se susreemo takoer s funkcijom velikog Drugog ovaj put ne kao Lacanovog subjekta koji treba znati, nego onog to bismo mogli nazvati subjektom koji je trebao nazvati policiju. Fatalna greka svjedoka sporog bruklinskog ubojstva bila je pogreno tumaenje simbolike (fikcijske) uloge subjekta koji je trebao nazvati policiju kao nekoga ko empirijski postoji, pogreno zakljuujui da mora da je makar jedna osoba stvarno pozvala policiju previdjeli su injenicu da je funkcija subjekta koje trebao nazvati policiju operativna ak i kad nema tog stvarnog subjekta koji e to i uraditi.25 Znai li to da se, postepenom razgradnjom nae etike supstance, prosto vraamo na individualni egoizam? Stvari su mnogo sloenije. esto ujemo kako je ekoloka kriza rezultat naeg kratkoronog egoizma: opsjednuti trenutnim zadovoljstvima i bogatstvom, zaboravljamo na zajedniko Dobro. Dakle, ba
24

Openitije, kako (relativno) pristojni ljudi mogu uiniti uasne stvari? Da bismo ovo shvatili, treba preokrenuti standardno konzervativno antiindividualistiko gledite po kojemu drutvene institucije kontroliraju i zadravaju nae, pojedinane spontane zle namjere da okrutno slijedimo svoje ruilake i sebine tenje: ta ako smo naprotiv, mi pojedinano (relativno) pristojni, a institucije se moraju posluiti prevarom kako bi nas navele da inimo uasne stvari? Uloga institucija kao agenata medijacije ovdje je kljuna: ima stvari koje nikad ne bih bio u stanju direktno uiniti, u prvom licu, ali preputam mojim agentima da to uine za mene dok se ja pretvaram da ne znam ta se deava. Koliko mnogo humnaitaraca, od Angeline Jolie i Brada Pitta pa nadalje, investiraju svoj novac u gradnju u Dubaiju, koji upoljava modernu verziju robovske radne snage i naravno, oni (se mogu pretvarati da) ne znaju nita o tome, da su sve to uradili njihovi financijski savjetnici etc.
25

Moe se ak zamisliti empirijski test ove tvrdnje: ako neko moe stvoriti okolnosti u kojima bi svako od svjedoka pomislio da samo on ili ona posmatraju jezivu scenu, da se pretpostaviti da bi unato oportunistikom izbjegavanju uputanja u neto to nije tvoja briga, velika veina njih nazvala policiju. 172

Zenike sveske

ovdje kljunom postaje ideja Waltera Benjamina o kapitalizmu kao religiji: pravi kapitalist nije hedonistiki egoist; on je, naprotiv, fanatino posveen svojoj zadai umnoavanja bogatstva, spreman zbog njega zanemariti vlastito zdravlje i sreu, da ne spominjemo prosperitet obitelji i dobrobit za okoli. Pa tako nema potrebe pozivati se na neki visokoparni moralizam i kritizirati kapitalistiki egoizam protiv pervertirane kapitalistike fanatine posveenosti, dovoljno je prizvati dobru mjeru proste sebinosti i utilitarnih interesa. Drugim rijeima, potraga za onim to Rousseau naziva prirodnom amour-de-soi zahtijeva visoko civiliziranu razinu svijesti. Ili, da se posluimo Badiouovim pojmovima: nasuprot njegovu razumijevanju, subjektivitet kapitalizma NIJE u ljudskoj ivotinji, nego je prije nain pseudo-dogaajne interpelacije, poziva da se egoizam podredi samo-reprodukciji Kapitala. Meutim, to ne podrazumijeva da Badiou prosto grijei: pojedinac uhvaen u globalni trini kapitalizam nuno sam sebe vidi kao na vlastiti interes usmjerenu hedonistiku ljudsku ivotinju, ovakva autopercepcija je nuna iluzija. Drugim rijeima, egoizam vlastitih interesa nije brutalna injenica naih drutava nego njihova ideologija ideologija koju je filozofski artikulirao Hegel u njegovoj Fenomenologiji duha pred kraj poglavlja o Razumu, pod (vrlo badiuovskim) naslovom das geistige Tierreich duhovno ivotinjsko carstvo, to je Hegelov naziv za moderno graansko drutvo u kojem su ljudske ivotinje uhvaene u auto-interesnoj interakciji. Kako je Hegel naveo, postignue moderniteta bilo je dopustiti prinicipu subjektiviteta da dosegne ispunjenje u samo-dovoljnoj krajnosti osobne partikularnosti.26 Vladavina ovog naela ini moguim graansko drutvo kao domenu u kojoj se autonomne ljudske individue udruuju jedna s drugom putem institucija ekonomije slobodnog trita kako bi zadovoljile svoje privatne potrebe: svi zajedniki ciljevi podreeni su privatnim interesima pojedinaca, oni su svjesno postavljani i izraunati s ciljem maksimalnog zadovoljenja tih interesa. Ono to je ovdje bitno za Hegela je suprotnost privatnog i zajednikog kako ga shvataju oni na koje se Hegel oslanja (Mandeville, Smith), kao i Marx: pojedinci vide zajedniku domenu kao neto to treba sluiti njihovim privatnim interesima (kao liberal koji o dravi razmilja kao o zatitnici line slobode i sigurnosti), dok pojedinci, u trci za
26

G.W.F. Hegel, Elements of the Philosophy of Right, Cambridge: Cambridge University Press 1991, par. 260. 173

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

vlastitim uskim interesima, zapravo slue zajednikom interesu. Ovdje se javlja ista dijalektika napetost kad shvatimo da to pojedinci djeluju sebinije, oni vie doprinose zajednikom bogatstvu. Paradoks je u tome da kad pojedinci ele rtvovati vlastite uske interese i izravno raditi za zajedniko dobro, trpi upravo to zajedniko dobro Hegel voli priati povijesne anegdote o dobrom kralju ili princu gdje upravo njihova posveenost zajednikom dobru vodi zemlju u propast. Prava filozofska novina kod Hegela bila je u daljem odreivanju te kontradikcije du linija napetosti izmeu animalnog i duhovnog: univerzalna duhovna supstanca, rad svih i svakoga pojavljuje se kao rezultat mehanike interakcije pojedinaca. To znai da je sama animalnost na vlastiti interes usmjerene ljudske ivotinje (pojedinca koji sudjeluje u sloenoj mrei graanskog drutva) rezultat dugog historijskog procesa transformacije srednjovjekovnog hijerarhijskog drutva u moderno buroasko drutvo. Radi se dakle i ispunjenju principa subjektiviteta radikalna suprotnost animalnosti koji dovodi do povratka subjektiviteta na animalnost. Tragovi ove promjene danas se mogu svugdje pratiti, posebno u brzorastuim azijskim zemljama gdje kapitalizam ima najbrutalniji utjecaj. Izuzetak i pravilo Bertolta Brechta (edukativni komad napisan 1929-30) govori o bogatom Trgovcu koji, sa svojim nosaem (coolie), prelazi pustinju Yahi (jo jedno od Brechtovih fiktivnih kineskih mjesta) kako bi sklopio ugovor o nafti. Kad se njih dvojica izgube u Pustinji i ponestane im vode, Trgovac sluajno ubije kulija, pomislivi da je napadnut, dok mu je ovaj zapravo nudio malo vode to mu je jo ostalo u boci. Kasnije, na sudu, Trgovac biva osloboen: Sudac zakljuuje kako je Trgovac imao svako pravo da se plai potencijalne prijetnje kad je u pitanju kuli, pa je potpuno opravdano da ga je ubio u samoobrani bez obzira da li je bilo stvarne opasnosti. Poto Trgovac i njegov kuli pripadaju razliitim klasama, Trgovac je imao sve razloge da s te strane oekuje mrnju i napad to je tipina situacija, pravilo, dok je kulijeva ljubaznost izuzetak. Da li je ova pria jo jedna od Brechtovih smijenih marksistikih simplifikacija? Ne, sudei prema izvjetaju iz dananje stvarne Kine: U Nanjingu, prije pola decenije, starija ena je pala dok se uspinjala u autobus. Novine izvjetavaju da je 65-godinjakinja slomila kuk. Na mjestu dogaaja, jedan mladi je priao pomoi joj; zovimo ga Peng Yu, jer je to njegovo

174

Zenike sveske

ime. Peng Yu je starici dao 200 RMB27* (u to vrijeme iznos dovoljan da se kupi tri stotine autobusnih karata) i odveo je u bolnicu. Ostao je s njom dok nije stigla obitelj. Obitelj ga je tuila traei 136.419 RMB. I doista, Okruni sud Nanjing Gulou proglasio ga je krivim i naloio da plati 45.876 RMB. Sud je rezonirao prema zdravom razumu, kako je najvjerojatnije da je Peng Yu gurnuo staricu, poto je prvi izlazio iz autobusa. Nadalje, on je zapravo i priznao krivnju, rezonirao je sud, tako to je ostao s njom u bolnici. Stvar je u tome da normalna osoba ne bi bila tako ljubazna kao to je Peng Yu tvrdio za sebe.28 Nije li ovaj incident paralela Brechtovoj prii? Peng Yu je pomogao starici iz pukog suosjeanja i pristojnosti, ali poto takvo ispoljavanje dobrote nije tipino, nije pravilo (normalna osoba ne bi bila tako ljubazna kao to je Peng Yu tvrdio za sebe), sud je to protumaio kao dokaz Peng Yuove krivnje, pa je on prikladno kanjen. Da li je to smijeni izuzetak? Ne ba, ako je suditi prema Peoples Daily (vladine novine) koji je, u online anketi, pitao veliki uzorak mladih ljudi ta bi oni uradili ukoliko bi vidjeli da je starija osoba pala: 87% mladih ljudi ne bi pomogli. Peng Yuova pria ponovila bi se ako se javni prostor nadzire. Ljudi bi pomogli samo ako su prisutne kamere. Ono to ova nespremnost da se pomogne signalizira, promjena je statusa javnog prostora: ulica je vrlo privatan prostor i izgleda da rijei javno i privatno vie nemaju smisla. Ukratko, biti u javnom prostoru ne donosi samo bivanje na istom mjestu s ostalim nepoznatim ljudima kreui se meu njima, ja sam jo unutar mog privatnog prostora, nisam u interakciji s njima, ne poznaju me. Da bi se raunao u javni, prostor moje koegzistencije i interakcije s drugima (ili njen nedostatak) mora biti pokrivren nadzornim kamerama. Jo jedan znak te promjene moe se nai na suprotnom kraju od ovog posmatranja kako ljudi umiru na javnom mjestu bez da iko reagira najnoviji trend javnog seksa i tvrdih pornia. Sve je vie filmova koji pokazuju par (ili vie osoba) u erotskoj igri sve do potpune kopulacije u nekom napuenom javnom prostoru (na javnoj plai, unutar tramvaja ili voza, na autobusnoj ili eljeznikoj stanici, na otvorenom prostoru u trnom centru), a zanimljiva znaajka je da
27 28

RMB renminbi, slubeni naziv kineske valute (prim.prev.)

Michael Yuen, China and the Mist of Complicated Things (tekst dobijen od autora). 175

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

(se) veina nepozantih prolaznika (pretvara da) ignorira scenu manjina baca diskretne poglede na par, a jo manje njih daje sarkastine ili opscene primjedbe. Opet, kao da par koji opi ostaje u svom privatnom prostoru, tako da se nas njihove intimnosti ne trebaju ticati. Ovo nas vodi natrag k Hegelovom duhovnom ivotinjskom carstvu odnosno, ko je taj to se zapravo tako ponaa, prolazei pored blinjih koji umiru ili kopulirajui pred drugima? ivotinje, naravno. Ova injenica ni na koji nain ne nalae smijeni zakljuak o nekakvoj regresiji na ivotinjsku razinu: animalnost s kojom ovdje imamo posla okrutni egoizam svakog pojedinca/ke koja tri za svojim privatnim interesom paradoksalan je rezultat najsloenije mree drutvenih odnosa (trina razmjena, drutveno posredovanje u proizvodnji), a injenica da su same individue slijepe za tu kompleksnu mreu upuuje na njen idealni (duhovni) karakter: u graanskom drutvu koje je strukturirano tritem, apstrakcija vlada vie nego ikad u povijesti ovjeanstva. Nasuprot prirodi, trina utakmica vukovi protiv vukova tako je materijalna realnost svoje suprotnosti, duhovne javne supstance koja stvara pozadinu i osnovu za tu borbu izmeu privatnih ivotinja. esto se kae da danas, s naom totalnom izloenou medijima, kulturi javnih ispovijedi i instrumenatima digitalne kontrole, privatni prostor nestaje. Ovo ope mjesto treba suoiti sa suprotnom tvrdnjom: to to nestaje zapravo je javni prostor. Osoba koja na mrei pokazuje svoje obnaene slike ili intimne podatke i opscene snove nije egzibicionist: egzibicionisti upadaju u javni prostor, dok ovi koji postavljaju svoje gole slike na mreu ostaju u svom privatnom prostoru i samo ga ire ukljuujui druge. I, vratimo se na in ubijanja, isto vrijedi za Anwara i kolege: njihova privatizacija javnog prostora daleko vie je prijetea nego ekonomska privatizacija.

S engleskog prevela: Venita Popovi

176