Professional Documents
Culture Documents
u Zrenjaninu
Uvod...............................................................................................................................3
Definicija i opis procesa komunikacije i donošenje odluka...........................................4
Proces komunikacije......................................................................................................5
Vrste komunikacija.........................................................................................................7
Verbalna komunikacija...................................................................................................7
Neverbalna komunikacija...............................................................................................7
Oblici komuniciranja......................................................................................................7
Neformalne komunikacije..............................................................................................9
Prepreke u organizacionom komuniciranju....................................................................9
Sposobnost slušanja ....................................................................................................10
Informacioni činioci.....................................................................................................11
Proces informisanja......................................................................................................11
Proces donošenja odluka..............................................................................................14
Teorije donošenja odluka..............................................................................................17
Pristupi procesu donošenja odluka...............................................................................19
Ograničenja za donošenje kvalitetnih odluka...............................................................20
Zaključci.......................................................................................................................21
Literatura......................................................................................................................22
Uvod
Proces komunikacije
Komunikacija je proces ili tok prenošenja i razumevanja poruke. Sastoji se iz pet
elemenata kao što je prikazano na slici:
Povratna Informacija
(Feedback)
SA KOJIM EFEKTOM
Buka Buka
Povratna sprega
Prijem poruke ili dekodiranje ostvaruje se kada primalac uspe da simbole poruke
prevede u oblik koji je za njega razumljiv.
Kanal ili medij je sredstvo kojim poruka putuje. Pošiljalac bira kanal koji je u skladu
sa sadržajem poruke, uslovima i ciljem. Formalni putevi komuniciranja su normativno
uređeni i njima se prenose poruke koje se odnose na aktivnosti zaposlenih vezane za
posao.Lične ili društvene poruke šalju se neformalnim kanalima.
Buka je sve ono što ometa komunikaciju. Ove smetnje na vezama mogu nastati u
svim fazama komunikacije, a kreću se od skrivenih faktora koje ne vidimo kao što je
neakustična sala, hladna prostorija, bolestan, iscrpljen, nemotivisan i nezadovoljan
radnik.
Vrste komunikacija
Verbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija
Prenošenje poruka bez korišćenja reči, neverbalnim simbolima kao što su osmesi,
pogledi, pokreti tela, intonacija govora ili stil odevanja, često puta predstavlja govor
koji je jasnij od reči. Blag i smiren ton ima drugačiju poruku koja je saopštena
nervozno sa jakim naglaskom na nekoj reči. Izraz lica govornika takođe prenosi
značenje. Nasmejano ili namršteno lice upućuju različite poruke. Izraz lica sa
odgovarajućom intonacijom mogu da pokažu agresivnost, aroganciju, strah ili
stidljivost. To ne možemo da vidimo kada pročitamo zapisnik ili zabelešku sa
sastanka. Menadžeri i drugi rukovodioci kombinuju verbalnu i nevrebalnu
komunikaciju.
Oblici komuniciranja
Formalne komunikacione mreže mogu imati pojavne oblike kao što to prikazuje
sledeća slika.
«ZVEZDA»
TOČAK «Y» KRUG
Višekanalna mreža
Neformalne komunikacije
Žargon je efektno sredstvo komuniciranja među ljudima iz iste društvene grupe ili
profesije, ali može biti prepreka u komunikaciji sa ljudima koji pripadaju drugoj
profesiji ili grupi. Ovaj problem se prevazilazi jasnom komunikacijom odnosno
jezikom koga svi razumeju.
Filtriranje informacija je oblik svojevrsne censure, gde pošiljaoc propušta samo one
delove poruke za koje zna da će izazvati povoljan efekat. U visoko hijerarhijskoj
organizaciji izražena je mogućnost za filtriranjem informacija. Suprotno, u
horizontalnoj organizaciji to se značajno smanjuje.
Emocije su osećanja koja mogu kreirati raspoloženje pojedinca, a ovo može uticati na
to kako će poruka biti primljena i protumačena. Preterana radost ili depresija ometaju
racionalno i objektivno rasuđivanje. Ovo važi za stanje stresa i frustracije. Manadžeri
moraju izabrati pravi trenutak, oblik i način komuniciranja. Dobra procena vezana je
za sledeći redosled: ko, kada, šta, kako i kome.
PROCES INFORMISANJA
Ovakav pristup uključuje analizu procesa koji ima ulazne elemente (materijal,
energija i slično), izlazne elemente (gotov proizvod, usluge i slično) i uticaj okoline
(potrebe korisnika usluga, konkurencija, tržišna politika i slično). Povratnom spregom
omogućuje se da se izlazni elementi kanališu preme željenim rezultatima. Povratna
sprega daje informacije o trenutnom stanju izlaznih elemenata obavljajući na taj način
uticaj na ulazne elemente procesa kojise menjaju tako da se proces odvija u pravcu
očekivanog izlaza. Poslovni sistem možemo rasčlaniti na niz podsistema, a saki
podsistem na njegove podsisteme.Ovo se zove proces dekomponovanja organizacije.
To nam omogućuje analizu funkcionisanja same organizacije.Prednosti
dekomponovanja su sledeće:
– Svaki podsistem ima svoj cilj koji je usklađen sa ciljem sistema višeg nivoa,
čime se postiže konvergencija i koordinacija aktivnosti posredstvom
usklađenih ciljeva unutar sistema kao celine.
– Sistem kao celina znači više nego što znači prost zbir podsistema.
Informacioni sistem možemo definisati kao sređeni skup metoda, procesa i operacija
za prikupljanje, čuvanje, obradu prenošenje i distribuciju podataka u okviru
organizacije, uključujući opremu koja se koristi i ljude koji se tim aktivnostima bave.
Automatizovani informacioni sistem podrazumeva opremu u koju su uključeni i
računari. U takvim sistemima neki se procesi nemogu automatizovati, već se i dalje
moraju obavljati ručno ili uz direktno učešće ljudi. Informacioni sistem je fabrika za
proizvodnju informacija. Ljudi u takvim fabrikama se bave rutinskim i kreativnim
delom posla, analizom i definicijom problema i donošenjem odluka. Računare koriste
kao sredstvo za realizaciju tih problema. Računari služe za brzo tačno rešavanje
zadataka koji se mogu opisati i za koje se mogu dati algoritmi rešenja. Informacioni
sistem kao deo upravljačkog sistema prikuplja podatke i transformiše ih u
informacije. To danas podrazumeva učešće računara u procesu rada, od komercijalne
obrade podataka, preko numeričkih mašina i alatki, do automatizovanih proizvodnih
procesa. Informacioni sistemi za pomoć u odlučivanju predstavljaju viši kvalitet u
razvoju. Od njih se traži da na osnovu ugrađenih optimizacionih algoritama ukažu na
način korišćenja informacija.
Elektronske komunikacije imaju i nedostatke, koji se ispoljavaju kroz negativan uticaj
na socijalni sistem u organizaciji. Ozbiljna su pretnja starim vrednostima koja se
stvaraju zajedničkim radom, druženjem i prijateljstvom. Rad kod kuće i rad na daljinu
otuđuje ljude i nisu rado prihvaćeni od svih zaposlenih.
PROCES DONOŠENJA ODLUKA
Politički (adaptivni) model ima sledeće elemente (karakteristike): ciljevi, opšte stanje
situacije, nema verovatnoće, ishodi nisu kvantifikovani, ograničenje broj alternativa,
kratkoročni vremenski horizont i slabo struktuirisan proces odlučivanja. Pretpostavke modela
su ograničeni ciljevi, neograničene informacije, nema ograničenja u vremenu i troškovima,
sredina ograničava ishode i ne postoji "pravi" ishod.
Kod četvrtog modela proces (menadžerski) dominira ciljna orijentacija ishoda, kao
kriterij odlučivanja. Kod odlučivanja postoji osetljivost na ograničenja sredine, odluke se
zasnivaju na proceni i prihvatanju, a sam proces odlučivanja je veoma struktuiran.
Faza1 ogleda se u tome da se jasno ukaže na problem koji ometa ostvarenje ciljeva
organizacije. Ključno pitanje za menadžera je: koji problem? Menadžerima se
sugeriše da se bave uzrocima a ne simptomima.Ova faza treba da započne
otkrivanjem «kritičnog faktora» koji će da ukaže na uzrok problema. Kritični faktor
ukazuje na to šta treba promeniti pre nego što se bilo šta promeni.
Faza2 ima zadatak da prouči problem iz ugla njegovog značenja prema posledicama
koji imaju za organizaciju u celini. Ovi zahtevi podrazumevaju holistički pristup
problemu u smislu da menadžeri imaju intiitivno razumevanje celine umesto da
mehanički objašnjavaju problem. Poruka za menadžere je da nisu svi uzroci očevidni,
već je neophodno ponirati dublje u problem.
Faza4 je faza donošenja idluke kojoj treba da prethodi definisanje kriterijuma za izbor
najbolje alternative koja se nudi a odnosi se na mogući rizik, produktivnost,
spremnost na promenu ponašanja i sl.
Prema teoriji imidža ljudi donose odluke prema jednostavnom modelu koji se sastoji u
dva koraka. Korak1 je test kompatibilnosti izabrane opcije sa imidžima kao što su
individualni principi i planovi za budućnost. Korak 2 je test profitabilnosti koji treba
da pokaže koja opcija od ovih najviše odgovara ličnim principima.
Ograničenja za donošenje kvalitetnih odluka
Kvalitet donetih odluka zavisi od mnogih faktora koji se svrstavaju u četiri grupe:
individualne, organizacione, barijere iz okuženja i resurse.
Zaključci