1.

" Roman Roman "Proces" izdat je posthumno 1925 god. od prijatelja knjievnika Maksa Broda. Delo pripada ekspresionizmu i nadrealizmu. Ekspresionisticka je tema jer opisuje grad, smrt, patnju, videnje ocima intelektualaca. Nadrealizam u delu je halucinantna atmosfera (snovi, neizreceni, nedovreni, slutnje, odstupanja od realnosti). Ideja se javlja jo 1921 god. kada je Kafka izjavio prijatelju da je za njega ivot sudska dvorana u kojoj je on samo posluitelj koji ne poznaje sudiju i da je u tom ivotu sigurna samo patnja. U svom delu vizionarski je predvideo avetinjske procese(monstruozne, nametene) koji ce se javiti tokom II svetskog rata. Kod svih dogadanja u delu lei skriveni simbol znacenja, nikad ne moemo bukvalno prihvatiti znacenje reci u delu. Ljudi u romanu se krecu izmedu jave i sna, pa je delo dobilo univerzalnu vrednost, jer nije vezan za odredeno vreme i prostor, te prestavlja sliku totalitaristickih reima( vlast jedne partije ili grupe ljudi), gde se gui ljudska sloboda licnosti( Dek London "Gvozdena peta"; Don Orvel "Godina 1984"; Aleksandar olzenjicin "Arhipelag Gulag"; "U prvom krugu")U dogadajima u delu nema niceg cvrstog i sigurnog. Jozefu K. se polako u duu uvlaci strah i osecanje nesigurnosti jer nevidljivi, pedantni svet zakona i propisa ima svoju vlast nad Jozefom K. Prokurista banke Jozef K. krece se u jednoj nestvarnoj atmosferi slicnoj snu, atmosferi uasa. Nevidljiva birokratija, sudovi zasedaju u stovaritima, budacima kuca, u odajama za odlaganje stvari, pranim sobama izkonstruisala je proces protiv Jozefa K. Kao magla neshvatljiva je njihova optuba. Optuen i uhapen, nije znao zato je optuen i kako da se brani. Junak nosi u sebi krivicu dok ga celog ne prome, zaokupi i porobi. Proces se vodi bezglasno i neprekidno sa preciznocu mainerije bez mogucnosti da optueni prinese dokaze, da advokati i sudije uzmu rec, sve je vec mnogo ranije odluceno. Proces je okoncan pre nego to je poceo. Jozef K. je unapred kriv i samim tim osuden. ivot mu je odreden, dani odbrojani i sati i ta nevidljiva mainerija zna i cas njegove likvidacije. Javljaju se dva gospodina bledog ugojenog lica kao stari glumci koji igraju sporednu ulogu da bi na kraju procesa vodeci ga brino i paljivo do kamenoloma da bi izvrili kaznu. Kada su gospoda izvadila no za klanje, pedantno su probali otricu noa koja se presijava na mesecini dodajuci ga jedan drugom, pa se Jozefu K. ucinilo da trae od njega da sam izvri presudu. Jozef K. za to nije imao snage i dok je jedan od gospode obavio ruku oko Jozefovog vrata, drugi mu je zario no duboko u srce. Citava mracna atmosfera u delu podseca na atmosferu Danteovog pakla zbog terora nad jednom duom i savecu coveka u tom paklu. Tema Kafkinog dela je upravo pakao covekove intelektualne svesti, pobuna protiv civilizovano organizovanog pakla koji stvara sistem terora maine vlasti.

PROCES" Franc Kafka "Ogroman svet koji imam u glavi. A kako da se oslobodim i kako njega da oslobodim ne raskidajui? Hiljadu puta radije raskinuti nego ga u sebi zadrati ili pokokopati" Proces je metafora sveta u kome ovek ne predstavlja neku vrednost, nego je samo marioneta drutvenih sila, neega to se ne moe dokuiti, ali koji unitava sve ljudske vrednosti i oveka. Kafka predoio viziju nitavila i besmisla koje zahvataju civilizaciju.U Proces su uli problemi koje je Kafka imao sa u odnosima sa ocem. U sklopu posmatranja sadrine romana moe se oblasniti i smisao naslova koji moe da se odnosi na proces sukoba sa ocem, sudski proces, proces raspadanja vrednosti, proces otuenja oveka i proces totalitarizacije drutva. Izvor usamljenosti i otuenosti, koji dominiraju u Procesu, nalazi se u pievom oseanju izdvojenosti i usamljenosti kao pripadnika jevrejskog naroda u nejevrejskoj sredini. Roen je u Pragu, obrazovanj e je sticao na nemakom jeziku, bio je pripadnik Austrougarske monarhije i samim tim je oseao i doiveo antisemitsko okruenje i raspoloenje.

Svesno ili nesvesno Kafka je u svojim glavnim motivima iao Frojdovim tragom. Simboliui nagonske porive, on je ponekad slutnjom premaio saznanja psihoanalize i od neurotinih simptoma, promaaja, komleksa i snova gradio ivu stvarnost. Otac kao neprijatelj deakov, kako ga Frojd objanjava a Kafka doivljuje, jeste osnovna stvarnost. Sin kao oev suparnik u odnosu na majkupotencijalni je ubica svoga oca, buntovnik koji ustaje protiv autoriteta od koga ne moe da se odvoji. Saznaje o nagonu kao praizvoru i nesvesnom ishoditu postupaka znai ve odvajanje od oca-boga. Jer bog nije samo olienje elja, nad ja , nego, u isti mah, i oliena strava, strailo od koga mladi mora da se odvoji kako bi sa samim sobom bio naisto. Kafkino delo ostalo je u glavnom u fragmentima. Samo mali broj svojih pripovedaka smatrao je zavrenim. Nijedan svoj roman nije priveo kraju. U toku stvaranja zamorio bi se, stao da okleva, pa naputao zapoeti rad. Sve je naeto, u procesu obraunavanja sa samim sobom, uoblieno u tenji da se oslobodi unutranjeg optereenja. Pisao je kao to drugi ive. Sumljao je u pouzdanost rei i govorio o varljivim rukama koje mu se pruaju dok pie-. Sumljao je u pouzdanost svih svojih tekstova i tek je oklevajui, pod pritiskom svojih prijatelja, predavao izdavau ono to je formulisao u grozniavim noima, po zavretku dana provedenog u zanatu pravnika koji nije voleo.Kafkino delo je slobodna i celovita reakcija na jevrejsko-hrianski svet, Srednje Evrope. Njegovi romani predstavljaju preovlaivanje njegovog poloaja kao oveka, kao Jevrejina, kao eha, kao tuberkuloznog bolesnika itd..kao to je to bio i njegov stisak ruke, njegov osmeh i pogled. Kafkina izdvojenost odgovara optoj usamljenosti jedinke u drutvu. U njegovom osnovnom stavu ogleda se osnovno raspoloenje jednog vremena: besmisao postojanja, oajanje i bezizlasnost. Stvarnost prua ishodite, koje se mnogostruko transponuje i preobraava. Likovi potiu iz autobiografskog i biografskog kruga, ali se onda, prevaziavi sve to je individualno , probraavaju u bezvremne predstavljae imaginarnih junaka. Nestavrno je tako duboko utisnuto u stvarno da plodovi mate postaju neto to je samo po sebi razumljivo. Ni u kakvu tamnicu nije zatvoren Jozef K. Re hapenje je izgovorena ali ona deluje jedino u njemu samomome. On to saznjanje nosi u sebi dok ga sveg ne prome, kao to u sebi nosi i proces , sve dok ga taj proces ne okrui sa svih strana.Proces tee bezglasno i bez prekida. Optueni uzalud pokuava da pribavi protiv dokaze. On ne trai mnogo. Samo pravian postupak i uvid u optunicu. Ali nikada ne uspe da prekorai prag vlasti i zakona. Sve je ve odlueno pre nego to je i poelo. Proces , pokrenut na zahtev nepoznatog., iz nepoznatih razloga, zavrava se ubistvom. Krivica poiva u injenici postojanja. Nikada ranije nije sa takvim uspehom objanjena tehnika unitavnja psihe, pretvaranja optuenog u automat samooptuivanja. Nevidljivi sud doaptava a optueni se u tim procesima bez rei povinuje. Kafka govori o izgubljenom ovekovom poverenju u oveka, u stvari u boga. Svet je tu predeo a ivot pokuaj da se nadivi nepoznato. Kafka je ocrtao otueni svet koji pojedinostima postie da se abnormalnost ini kao neto svakidanje, a svirepost kao zakon. Njegov metod izrasta iz njegovog bia. Nije tu i nedokuiv samo svet nego i sopstveno ja. Roman Roman "Proces" izdat je posthumno 1925 god. od prijatelja knjievnika Maksa Broda. Delo pripada ekspresionizmu i nadrealizmu. Ekspresionisticka je tema jer opisuje grad, smrt, patnju, videnje ocima intelektualaca. Nadrealizam u delu je halucinantna atmosfera (snovi, neizreceni, nedovreni, slutnje, odstupanja od realnosti). Ideja se javlja jo 1921 god. kada je Kafka izjavio prijatelju da je za njega ivot sudska dvorana u kojoj je on samo posluitelj koji ne poznaje sudiju i da je u tom ivotu sigurna samo patnja. U svom delu vizionarski je predvideo avetinjske procese(monstruozne, nametene) koji ce se javiti tokom II svetskog rata. Kod svih dogadanja u delu lei skriveni simbol znacenja, nikad ne moemo bukvalno prihvatiti znacenje reci u delu. Ljudi u romanu se krecu izmedu jave i sna, pa je delo dobilo univerzalnu vrednost, jer nije vezan za odredeno vreme i prostor, te prestavlja sliku totalitaristickih reima( vlast jedne partije ili grupe ljudi), gde se gui ljudska sloboda licnosti( Dek London "Gvozdena peta"; Don Orvel "Godina 1984"; Aleksandar olzenjicin "Arhipelag Gulag"; "U prvom krugu")U dogadajima u delu nema niceg cvrstog i sigurnog. Jozefu K. se polako u duu uvlaci strah i osecanje nesigurnosti jer nevidljivi, pedantni svet zakona i propisa ima

svoju vlast nad Jozefom K. Prokurista banke Jozef K. krece se u jednoj nestvarnoj atmosferi slicnoj snu, atmosferi uasa. Nevidljiva birokratija, sudovi zasedaju u stovaritima, budacima kuca, u odajama za odlaganje stvari, pranim sobama izkonstruisala je proces protiv Jozefa K. Kao magla neshvatljiva je njihova optuba. Optuen i uhapen, nije znao zato je optuen i kako da se brani. Junak nosi u sebi krivicu dok ga celog ne prome, zaokupi i porobi. Proces se vodi bezglasno i neprekidno sa preciznocu mainerije bez mogucnosti da optueni prinese dokaze, da advokati i sudije uzmu rec, sve je vec mnogo ranije odluceno. Proces je okoncan pre nego to je poceo. Jozef K. je unapred kriv i samim tim osuden. ivot mu je odreden, dani odbrojani i sati i ta nevidljiva mainerija zna i cas njegove likvidacije. Javljaju se dva gospodina bledog ugojenog lica kao stari glumci koji igraju sporednu ulogu da bi na kraju procesa vodeci ga brino i paljivo do kamenoloma da bi izvrili kaznu. Kada su gospoda izvadila no za klanje, pedantno su probali otricu noa koja se presijava na mesecini dodajuci ga jedan drugom, pa se Jozefu K. ucinilo da trae od njega da sam izvri presudu. Jozef K. za to nije imao snage i dok je jedan od gospode obavio ruku oko Jozefovog vrata, drugi mu je zario no duboko u srce. Citava mracna atmosfera u delu podseca na atmosferu Danteovog pakla zbog terora nad jednom duom i savecu coveka u tom paklu. Tema Kafkinog dela je upravo pakao covekove intelektualne svesti, pobuna protiv civilizovano organizovanog pakla koji stvara sistem terora maine vlasti. IVOTOPIS: Franz Kafka (1883.-1924.) austrijski je pripovjeda. Roen je u Pragu u idovskoj obitelji. Kao dijete bio je nesretan, povuen, introvertiran, pretjerano osjetljiv, slabaan, a presudnu je ulogu u ovakvom njegovom djetinjstvu odigrao krut i autoritativan otac. Zbog takvog je djetinjstva Kafka cijeloga ivota ostao povuen i usamljen, nesiguran u sebe i vrijednost djela koja je napisao (oporuno ih je namijenio spaliti!). Djela: ''Preobraaj'' (pripovijetka objavljena 1915., za Kafkina ivota), ''Proces'', ''Dvorac'', ''Amerika'' (romani) KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman ZNAAJ: 1. ''Proces'' je roman kojim se kritizira birokracija koja je jaa od svega ljudskog i ovjeka svodi na formular. Ne postoji ak ni sud kao institucija koja bi ovjeku pomogla i olakala mu ivot. Uz takav sud nije mogue dosei pravdu. ovjek je neznatan u odnosu na birokratsko drutvo. 2. ''Proces'' je moda povezan sa idovskim pitanjem jer kriv si, npr., to pripada odreenoj naciji. Moda time Kafka progovara da sluti stradanje idova u Drugom svjetskom ratu. Koju krivicu snosi ovjek ako pripada odreenom narodu, vjeri, klasi, rasi??? Moda je kroz ''Proces'' prikazana takva krivica?? 3. Jozef K. se, pogotovo u poetku procesa, ogoreno suprotstavlja optuiteljima. Ljudi koji se mire s postojeim stanjem nikada ne izriu kritiku i oni su u milosti svake vlasti. Jozef K. na poetku optuuje ak i vlast za svoju apsurdnu poziciju. Moda je on jo jedna tragina osobnost koja zbog svojih snova i kritike mora stradati. 4. Neki u romanu vide uzaludnost borbe protiv sudbine, protiv onoga to nam je predodreeno... SADRAJ: Jednog jutra Jozefa K., bankovnog slubenika, posjetila su dvojica neznanaca i priopila mu da je uhien, no nisu mu htjeli rei zato. No doputeno mu je da i dalje dolazi na posao i naizgled se u njegovu ivotu nita ne mijenja. Uskoro ga telefonski obavjetavaju da je u nedjelju sasluanje. Uputio se na danu adresu i pronaao kuu koja se ni po emu nije razlikovala od ostalih. Od kata do kata trai Istranu komisiju pod izgovorom da trai stanovitog stolara Lanza, ali nailazi samo na siromane stanove sa zaposlenim enama i mnogobrojnom djecom. Tek ga je na posljednjem katu neka pralja uputila do jedne sobe. Danas mu je bio trideseti roendan. Ustavi, K. se naao u dvorani nalik sudnici, gdje mu je sudac prigovorio da kasni cijeli sat, no da e ga ipak posluati. K. se branio, nastojei zadobiti simpatije publike, koja na njegovo izlaganje reagira

as odobravanjem i smijehom, a as uti. I tako, odlazei iz sudnice, K. shvati da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude sasluan. Idue se nedjelje K. ponovno uputio na sud, nepozvan, gdje mu ona ista pralja povjeri neke nove detalje o njegovu sluaju, te kako je ona potpuno u vlasti suca istraitelja koji ju s pripravnikom studentom iskoritava i nudi se K.-u da je odvede odatle. No uto dolazi student i odvodi enu k sucu, a K. ga ne uspijeva sprijeiti. Uskoro dolazi i sudski posluitelj i provodi K.-a sudom. Od atmosfere suda Jozefa K.-a spopada munina, od koje se oporavlja tek kad napusti zgradu suda. Zagonetnosti suda i K.-ovoj nesigurnosti pridonosi jo jedan nedolian dogaaj kada K. susree tri ovjeka. Prepozna dvojicu gradskih straara, koji mu se poale da ih ovaj trei treba iibati jer se on alio sucu na njih. Zbunjen prizorom K. pokuava batinaa nagovoriti da ih pusti, no ovaj odbija i pone ih ibati, zbog ega se K. udaljava. Taj mu prizor nije izlazio iz glave. Jozef K. sve ee nailazi na neobjanjive detalje i znakove koji upuuju na ozbiljnost stanja u kojem se nalazi. Jedan ga dan posjeuje stric i govori mu da bi njegov poloaj mogao natetiti itavoj obitelji te ga uvjerava da uzme odvjetnika. K. se zaudi kad uvidi da je odvjetnik ve upoznat s njegovim sluajem. O starom odvjetniku brine djevojka Leni s kojom K. ve pri prvom susretu upada u udnu ljubavnu vezu. Stric ga zato prekorava jer smatra da je ''mala gadura'' sigurno odvjetnikova ljubavnica. K.-a sve vie zaokupljaju misli o procesu. Posjete ga odvjetniku uvruju u uvjerenju kako mora obranu preuzeti u svoje ruke, i zato K. eli ubrzati proces jer smatra da ga odvjetnik otee. eli otkazati odvjetnika i odlui sam napraviti predstavku, no jo uvijek ne zna za to je optuen. Sve tee obavlja svakodnevne obveze, a usto su i svi njegovi partneri upoznati s procesom. Jedan ga tvorniar upuuje na sudskog slikara Totorellija koji zna neke pojedinosti o K.-ovom sluaju. K. posjeuje slikara koji ga donekle upuuje u mehanizam suda. Taj je sud vrsto uvjeren u krivicu optuenog i ne priznaje nikakve dokaze, no na suce se moe utjecati iza lea osobnim vezama. Slikar nudi K.-u svoje jamstvo kao pomo u sluaju. Zbunjen slikarevim objanjenjima, K. kupuje nekoliko njegovih slika i odlazi ne dogovorivi konkretni oblik slikareve pomoi. K. se jedne veeri uputi odvjetniku s namjerom da mu otkae punomo, gdje mu vrata otvara odvjetnikov klijent, trgovac Black, koji je takoer poneto nauo o K.-ovom sluaju. uo je da se meu optuenicima pria da e K. sigurno biti osuen. Usprkos tome ustraje u namjeri da otkae odvjetnika te se uputi u njegovu sobu, gdje ga odvjetnik optuuje da je nestrpljiv zato to se s njim postupa isuvie dobro s obzirom na to da je optuenik. Nakon otkaza odvjetnika K. osjea da njegov sluaj postaje sve kompliciraniji te da mu prijeti otkaz na poslu. Jednog dana dolazi u katedralu, gdje ga neki tamniki kapelan spominje da previe trai tuu pomo i da mu se u procesu zlo pie. Kako bi K.-u pribliio bit zakona, pria mu parabolu o ovjeku sa sela i uvaru. U razgovoru sa sveenikom K. parabolu tumai kao obmanjivanje ovjeka sa sela, a sud kao sustav koji se osniva na strahu. S druge strane, sveenik mu ukazuje na dvosmislenosti, ali parabola na kraju ostaje neprotumaena, a smisao zakona kao da izmie ljudskom razumijevanju. Uoi K.-ova 31. roendana u njegov stan dolaze dva neobina gospodina u crnim kaputima i cilindrima. K. je takoer u crnom odijelu sjedio kraj vrata kao da oekuje goste. Bez otpora im doputa da ga odvedu do malog kamenoloma izvan grada. Poloie ga na kamen i jedan od gospode zarine mu dugaak mesarski no u srce. ''Kao pseto!'' bile su mu zadnje rijei i inilo mu se kao da e ga sramota nadivjeti. STIL FRANZA KAFKE 1. njegovo djelo nosi obiljeja ekspresionizma: a) zbog osjeaja straha i osamljenosti, b) zbog toga to izrie protest drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje 2. elementi nadrealizma vidljivi su u halucinantnim vizijama 3. elementi aktualne drutvene kritike (protest protiv austro-ugarske birokracije) 4. najvaniji je element svijet Franza Kafke, njegova egzistencijalna usamljenost, nemo da nae mjesto u drutvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije kojima je bio podloan - Kafkin je stil jasan i jednostavan. Na Kafku su utjecali egzistencijalistiki filozofi i austrijski psiholog Sigmund Freud. IDEJE FRANZA KAFKE

1. o besplodnosti i nemoi ovjekovoj da shvati principe i mehanizme svijeta 2. o potrebi poslunosti i bezuvjetnog podreivanja vlasti 3. o malim ljudima koji se pokoravaju bez pitanja i tako su uvijek u milosti vlasti, a osueni su oni koji se bune i koji zbog svojih intelektualnih sposobnosti pokuavaju nametnuti svijetu svoje standarde - Kafka je za ivota bio sasvim neshvaen, a danas je jedan od najznaajnijih modernih pisaca 20.st. On je pisao o ovjeku bez sigurnosti, o svijetu bez istine, o svijetu bez ljubavi i svijetu bez pravednosti. Proces mu vie nije izlazio iz glave. Vie puta je ve pomislio da ne bi bilo loe da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izloiti svoj kratki ivotopis i uz svaki malo vaniji dogaaj navesti razloge zbog kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom shvaanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge moe navesti za taj dogaaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran. ''Ali na K-ov grkljan padoe ruke jednog gospodina, dok mu drugi zabi no duboko u srce i dvaput ga okrenu. Oima koje su se gasile, K. jo vidje kako se gospoda nagnuta mu nad licem, priljubie obrazima jedan uz drugoga, promatrajui svren in...''

FRANZ KAFKA: PROCES

Biljeke o piscu: Franz Kafka (Prag, 3.8.1883. - 3.6.1924.), austrijski knjievnik, podrijetlom iz imune obitelji prakog idova. Radio je kao inovnik osiguravajueg drutva. Radi lijeenja putovao je u Njemaku, Italiju, Francusku i vicarsku. Umro je od tuberkuloze grla. Franc Kafka, jedan je od najznacajnijih evropskih pripovjedaca na njemackom jeziku, rodjen i odrastao u Pragu, zivio duze vremena u Njemackoj i Austriji, umro nedaleko od Beca. Za zivota autorova izasle su zbirke pripovjedaka Razmisljanja(1913),Preobrazba(1916),Osuda(1916),Umjetnik u gladovanju(1924).Poslije autorove smrti - a autor je bio odredio da se njegova knjizevna ostavstina spali poslije smrti -izlazi niz pripovjedaka, dnevnici te najvrijednija Kafkina djela Proces(1925),Dvorac(1926),Amerika(1927). Sva zbivanja u djelu razradjena su u iracionalnim okvirima,jer su vrijeme i prostor potpuno izgubili svoje stvarne obrise. Mogu se naci mozda, i neke crte, bajke,ali su kod Kafke izobliceni odnosi izmedju stvari i pojava, a ljudsko je otudjenje potpuno. Kafka je vrlo znacajan pripovjedac koji je stvorio potresne dokumente o nesporazumima covjekovim u modernom drustvu. Proces Franz Kafka je bio samokritian pisac i strog prema samome sebi, to se moe zakljuiti iz injenice da je za ivota objavljivao samo manji broj djela s kojima je on bio koliko toliko zadovoljan, te da je nakon njegove smrti pronaeno pismo naslovljeno Maxu Brodu koje je glasilo: Dragi Maxe, moja posljednja elja: sve to ostavljam za sobom (dakle, u ormaru za knjige, u komodi, u pisaem stolu, kod kue i u uredu, ili je bilo kamo odneseno pa ti nae), dnevnike, rukopise, pisma, tua i moja, biljeke i tako dalje, neka se sve odreda spali neproitano, a isto tako i svi moji spisi ili zapisi koji se nau kod tebe ili kod drugih. Pisma koja ti ne budu htjeli dati neka ih bar poteno spale. Tvoj Franz Kafka. Na sreu Max Brod nije ispunio posljednju Kafkinu elju i njegovom zaslugom sauvala su se sva Kafkina djela koja se smatraju remek djelima moderne knjievnosti. Kafka u svojim djelima razvija Kafkijansku atmosferu, to se najbolje oituje u Procesu. Kafka je optuen, ne osjea se kriv i nema pojma zbog ega je optuen, a isto e se tako osjeati milijuni ljudi zatvoreni u koncentracionim logorima. Upravo atmosfera koja vlada u takvim prilikama naziva se kafkijanska. To je sablasna atmosfera paninog straha, ljudi se svode na poslune automate samo kako bi sauvali ivu

glavu. Priznajte prvom prilikom sve. Tek ete se tada moi izvui, tek tada. Pa ak ni tada bez tue pomoi, ali to se pomoi tie, ne bojte se nita, ja u vam osobno pomoi. Sam Kafka poinje tako razmiljati, ali se jo uvijek pokuava braniti: Proces mu vie nije izlazio iz glave. Vie puta je ve pomislio da ne bi bilo loe da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izloiti svoj kratki ivotopis i uz svaki malo vaniji dogaaj navesti razloge zbog kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom shvaanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge moe navesti za taj dogaaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran. itajui Kafku, pogotov proces, esto itatelja iznenauju neobini dogaaji pa se esto ima dojam kao da se sanja. Dogaaji se niu kao u snu i esto se ine nevjerojatnim, ali su istovremeno uvjerljivi i vjerodostojni. Stanite!- ree onaj pokraj prozora, baci knjigu na stoli i ustade. - Ne smijete otii jer ste uhapeni. - Tako se nekako i meni ini - Ree Kafka. - Ali zato? Mi nismo mjerodavni da vam to saopimo. Vratite se u svoju sobu i ekajte! Postupak je ve u toku i sve ete doznati na vrijeme. Ja prekoraujem svoja ovlatenja kad vam ovako prijatelju govorim. Ta udnovata smjesa sna i jave je ustvari Kafkina vizija svijeta. To je poseban svijet u kojem djeluju posebni zakoni, sve je izvrnuto naopako, ali ne moe se rei da je mistino i proizvoljno. To je svijet u kojemu vlada logika, vrsta i neumoljiva, poput logike zdravog razuma. Otuenje ili alijenacija, fenomen koji je prisutan u suvremenoj civilizaciji. Upravo se Kafka time bavio i pisao o tome. Dotaknuo se otuenja u svim svojim djelima, problema izgubljenosti ovjeka u suvremenoj civilizaciji, nemoi ovjeka da komunicira sa svojom okolinom, da je prilagodi svojim potrebama i ivotnim uvjetima koje je sam stvorio, on opisuje ovjeka koji nailazi samo na nerazumijevanje okoline. U Preobraaju je Gregor Samsa na neki nain otuen jer pretvorivi se u kukca za svoje blinje prestaje biti ivo bie, a nakon to umire svi se ponaaju ravnoduno kao da nikada nije ni postojao. Pa i u procesu Josef Kafka je otuen, osuen zbog neega ega ni sam nije svjestan, u nemogunosti da se brani ak i bez da zna tko ga je optuio proivio je godinu dana muka i greaka, da bi na kraju osudu doivio kao neku vrstu spasa, pomirenja sa sudbinom. Kafka je pisac koji sam sebi nije pridjeljivao neki osobi znaaj, a naroito nije vjerovao u svoj knjievni geniji. Njegov pesimizam stalno ga je pratio u ivotu i u djelima. Kafka je na neki nain vizionar, prorok koji je u svojim djelima predviao ono to e nekoliko godina kasnije potresti ovjeanstvo. Zanimljivost Kafkinih djela je u tome to se ona mogu interpretirati na bezbroj naina budui da raspleta u njegovim djelima obino nema, a nisu dana ni neka objanjenja pa se djela ponekad itaju i dva puta kako

bi se shvatila, ali uzalud. Milna, ena koju je on ljubio, a nadvie i cijenio i kojoj je uputio mnotvo pisama koja se danas ubrajaju u jedna od najljepih ljubavnih pisama, za Kafku je rekla: On stoji meu ljudima i u udu ih gleda. Nikad se nije sklonio ni u kakvo utoite. Zato je izloen svemu od ega smo mi zatieni. On je gol meu obuenima. Proces je roman kojeg je napisao austrijski knjievnik Franz Kafka, roen u Pragu 1883. godine. Potjee iz bogate aristokratske obitelji prakog idova, no kako je bio slabog zdravlja, Franz je proputovao vee gradove Europe. Svoj knjievni rad tijekom ivota drao je u tajnosti, ivio je tjeskoban, u sjeni svoga oca koji je od Franza mnogo oekivao. On je majstor ekspresionizma u koji uvodi zagonetnu simboliku i aforizmima. Njegov svijet nije klasian i realan ve nadilazi realnost, likovi nisu takoer klasini, ve ih Franz toliko reducira da od njih ostaje samo ludilo. Kafka umire od posljedica tuberkuloze i u svojoj oporuci trai da se sva ostavtina spali. To je njegov prijatelj M. Brod zanemario i ipak objavio njegova djela. Proces je objavljen 1925. godine, najpoznatije je njegovo djelo, govori o ovjeku uhienom, suenom i osuenom od strane autoriteta, bez da se kroz djelo otkrije prava priroda njegovog zloina, kako itatelju, tako niti glavnom liku. Proces nije nikada dovren, kao to je to karakteristino za ostala Kafkina djela, premda je napisan odlomak kojim zavrava to djelo. Sam roman teak je za itanje jer nije dovren, postoje brojne nedosljednosti u vremenskom okviru dogaanja, kao i pogreke u prianju i naraciji. Glavni lik, Josef, koji radi kao bankarski slubenik, na trideseti roendan nae se u situaciji da ga hapsi tajna policija, bez da mu se predstave kao i pod ijom nadlenou ga hapse. Isprva ga ne odvode, tako da se, jo uvijek na slobodi, odlazi u posjetu isprva sucu, no kasnije nekoj eni. Gledajuu sueve knjige nailazi na set pornografskih knjiga. Kod kue saznaje da se gospoica Montag, vlasnica penziona seli k gospoici Burstner, kako bi mu napakostila u njegovim namjerama sa gospoicom Burstner. U spremitu banke, otkriva krvnika koji biuje dvojicu agenata koji su uhitili Josefa, na to se Josef usprotivi kako je to nepotrebno, no ne moe razuvjeriti krvnika. Sljedeeg dana nailazi na ponovnu scenu. Josefa posjeuje stric, prijatelj jednog odvjetnika koji radi na sudu. Ujak je uzrujan, no Josef ima lo predosjeaj koji jo vie brine ujaka. Odvjetnika slui sestra po imenu Leni, s kojom Josef stupa u spolni odnos, na zgraanje njegovog ujaka. Odvjetnik je ljigava osoba koja ne eli pomoi Josefu. U banci mu kolege takoer rade o glavi. Od Titorellija saznaje da nitko na sudu nikada nije bio osloboen. U posjetu katedrali i razgovora sa sveenikom, Josef saznaje da je njegova sudbina neizbjena. Nakon niza odgoda, pokree se proces pred Josefom i osuuju ga na smrt. Zadnji dan njegovog tridesetog roendana, dvojica dolaze da ga smaknu. Zadnje rijei su mu: Poput psa; mislei na nain njegove smrti. O djelu Vecina interpretatora trazi izlaz u traganju za metafizickom pozadinom Kafkinog romana,pokusavajuci da osvijetli simbolicki,alegorijski ili parabolicki smisao PROCESA.Gotovo da potpuno nedostaju objektivno-realisticne interpretacije dijalekatskog odnosa izmedju karaktera centralnog junaka,zapravo zrtve PROCESA -Jozefa K.-i nacin dlelovanja ,tj. organizacije misterioznog suda. Citav slucaj pocinje iynenadnim hapsenjem glavnog junaka(Jozefa K.) a nastavlja se njegovim sizifovskim traganjem za nepoznatom,neshvatljivom krivicom,te nemotivisanim kompleksom potrebe za neprestanim opravdavanjem kako pred drugima,tako pred samim sobom i konacno,misterioznom osudom na kraju-izvrsenjem smrtne kazne-koju Jozef K. prima pasivno< bez trunke otpora,ali sa dubokim,u ovoj situaciji takodje tesko shvatljivim stidom.Proces je dakle i naslov i tema Kafkinog romana, a Jozef K, kao optuzeni samo je objekat njegovog funkcionisanja.Osnovnu gradju PROCESA cini stvarnost imaginarnog suda,koji zasjedajuci povremeno bez ikakvog objasnjenja i motivacije u zagusljivoj atmosferi

mracnih hodnika i prasljivih tavana najzabacenijih predjela prljave periferije bezimenog velegrada,trazi zrtvu-objekat svoje egzekuicije kako bi njegovo postojanje i funkcionisanje postalo vidljivo.Pored junakove nesagledive krivice,nije nista manje uznemirujuca cinjenica da ni pomenuti sud nije u stanju da K.-ovu navodnu krivicu na bilo koji nacin dokaze.

Zakljucci 1)Na osnovu svega moglo bi se zakljuciti da se u osnovi Kafkinog svijeta ipak nalazi stvarni svijet njegova vremena.Uprkos cinjenici da se u okviru PROCESA oba ova svijeta uglavnom razilaze,ovdje je rijec o svojevrsnom obliku realistickog izraza.Istinitost tog realizma sastoji se u tome sto autor nastoji istaci sustina pojava, a ne odslikati same pojave, koje mogu biti i slucajne.Kafkin se realizam estetski ne dopada,ali zato fascinira magicnom snagom svog izraza,provocirajuci uvijek ponovo pitanje o istini,koja cini se,nije bila poznata ni autoru. 2)proces je metafora,i to mnogoznacna ,sveta u kome covjek ne predstavlja neku vrijednost,nego je samo igrcka drustvenih sila i drustvenog ustrojstva,mehanizma koji se ne moze dokuciti,ali koji nemilosrdno mrvi i unistava sve ljudske vrijednosti i covjeka kao bice. 3)Ono sto se jos i danas oznacava epitetom KAFKANIJANSKOG (atmosfere ili junaka) vise-manje nije nista drugo nego svjetlucavi trag jedne fragmentarne zaostavstine koja je,prema posljednjoj autorovoj zelji,trebalo nestati zajedno sa njegovim nesrecnim zivotom.Tako je intimna ispovjest jednog nepoznatog autora-kao izraz metafizicke nevolje u kojoj se ogleda citavo jedno vrijeme-postala sa izvjesnim zakasnjenjem tema dana i nasla se u osnovi jedne paradoksalne salave.

U romanu Proces ekog pisca njemakog knjievnog izraaja Franca Kafke, protiv Jozefa K., obinog bankarskog slubenika, pokrenut je sudski proces od strane nevidljivog suda, bezimene sudske mainerije isprogramirane do krajnjih tanina. Sam Jozef K. zateen je u rano jutro, u krevetu u svojoj sobi, zbunjen i bijesan na takvo ponaanje ljudi koji su ga uhapsili, a on ne zna ko su, o emu govore, niti kojoj vlasti pripadaju. Jozef K. ne zna to tono stoji u toj samozvanoj optunici koja je realno apsolutno nedokaziva, ali je injeniki jasno da je on kriv. Ako uti, priznao je krivicu, ako se brani, on ju je pravno i dokazao. Na samom poetku romana moe se primijetiti o kakvoj je maineriji rije, sa kim Jozef K. ima posla i kao da se ve od samog poetka nasluuje da e sve to uradi biti samo novi koraci njegove sopstvene propasti, jo dublje iskopana njegova sopstvena raka. Sve to radi Jozef K. jeste potraga za nevidljivim demonima koji ga gone iz njemu nepoznatih razloga, neprekidno preispitivanje po njemu sasvim ispravnih sopstvenih odluka, gubljenje u lavirintu stepenita, zaguljivih tavana i mranih hodnika. U romanu se otkriva priroda sudske organizacije, u razgovorima sa advokatom, Leni, trgovcem Blokom, soboslikarem Titorelijem..., saznaje se koliko su nedostupna i zapeaena vrata zakona, koliko su ona teko zabravljena za one koji ele prodrijeti unutra. Dok Jozef K. trai sobu za sasluanje, stie se utisak kao da ta soba i ne postoji u realnom svijetu, ve samo za one koji je trae, nju vide samo oni ija krivica privue zakon. Kao to u Geteovom Faustu i drugim romanima koji obrauju temu trgovine s avolom, Mefista vidi samo onaj koji je duu svoju predao kandama njegovim, tako i sobu za sasluanje vidi samo onaj na ijim se leima i ramenima nalaze kande zakona. Zakon je nevidljiv dok ga ne dodirnemo, Mefisto je nevidljiv dok ga ne pozovemo. Kao da je rije o nekim pararalnim svjetovima svijetu obinih ljudi sa loginim uzrono-posljedinim vezama i jednom drugom neloginom svijetu sa sjenkama nad glavama obinih ljudi. Sutina je nedokuiva, kud god se Jozef K. okrenuo, koga god je pogledao ili sa kim god da je razgovarao, od obinog graanina, preko straara do advokata i nadriadvokata, viih i niih inovnika, nad svima je bila nagnuta ta nevidljiva sjenka, koja u svakom trenutku moe bilo koga od njih, sasvim sluajno izabranog, progutati, tj. primiti u sebe, izbrisati pravno ili bioloki sa lica zemlje, a ona ista sve je jaa od novih sudskih sluajeva, novi procesi njena su hrana - ona ivi od rtava pravne drave. Odbrana je nemogua u istoj mjeri koliko je i mogua, K.-ov proces stoji dobro isto toliko koliko istovremeno i stoji loe. Sve je nedostupno i nedostino, pa ak i advokatove pribiljeke o K.-ovom sopstvenom procesu. Nekoliko puta u romanu je Jozefu K. pokazana fioka u kojoj se nalazi neto to bi trebalo opravdati tvrdnje njegovih sagovornika, ali njihova unutranjost za njega je morala

ostati tajna. K.-u ostaje samo da vjeruje tim rijeima. Sve su, dakle, tajne, ak i ono to je na njegovoj strani, ono to treba da mu poslui u svrhu njegove odbrane, ono sa im bi morao da se do tanina upozna, da bi se adekvatno i kvalitetno mogao braniti. Kao iz Titorelijeve prie: Sudski predmeti su tajna za nie inovnike. esto se pojavljuju u njihovom vidokrugu, a da ovi ne znaju odakle su doli, idu dalje, a da ovi ne znaju kuda. Sve tajna do tajne - jedan advokat do drugog, jedan straar uza drugog, jedan sudija iznad drugog - kako li se samo bespomono osjea seljak iz prie zatvorskog kapelana pred vratima zakona u jednoj takvoj tajanstvenoj maineriji?!? Ova pria iz pretposljednjeg poglavlja romana, puna je simbola koji govore o nedokuivosti zakonskih pravila i normi. Ulaz nije nemogu, ali se ne moe ui, jer iza jednog straara uvijek je drugi, iza drugog trei i tako sve u nedogled, bez imalo praznine. Hijerarhija ne podnosi prazninu,...to je metafizika piramida kojoj nedostaje najgornji kamen,...ona see u onostranost, u svijet po sebi. Kako je straar drugih vrata doao do svog radnog mjesta, ako ne kroz prva ili trea vrata? Stie se utisak da straar sa drugih vrata nikada nije proao kroz prva, trei straar kroz prva i druga, straar ovih prvih svakako ne zna za ona iza njegovih. Jer straari su srasli sa tim vratima, vrata i straar su mrtva cjelina, nastaju i nestaju u istom trenu. Mrtva cjelina je bila i figura koju su obrazovali K. i dvojica egzekutora njegove presude. K. je od trenutka presude postao objekat sistema, drave, obian predmet - postao je neto slino vratima na ulazu u zakon. U prii se saznaje da je seljak ogromni niz godina ekao pred vratima, pokuavajui da ue na razne naine, da je pred tim vratima ostario, na koncu i izdahnuo. A straar je ostao isto tako mlad kao i kada je seljak doao, sa istom ivotnom energijom, istom predanou da slui i brani. Anegdota o straaru i seljaku, nalazi se, prema rijeima zatvorskog kapelana, u uvodnom slovu zakona K.-ove drave. Pravno gledano najsavrenija, svakako najee imitirana savremena amerika demokratija, isto tako u ustavnoj preambuli istie da je za svakog radnog amerikanca zagarantovana srena budunost. Ali, sa svih strana nailazimo na iste pravnike nedoumice. Kakav treba biti neko ko je radan, kako treba da izgleda srena budunost i ko postavlja standarde marljivosti i srene budunosti? Kad bi straar prvih vrata znao ta seljaka oekuje kod drugih vrata ili pak samo to koliko vrata ukupno ima, onda on ne bi bio dobar straar. Znanje je kodljivo. Znanje, otvorenost, ili ma koji oblik javnog miljenja i djelovanja demistikuje birokratiju i ona u tome vidi akt tuosti, neprijateljstva. Oni koji ele da saznaju, koji su otvoreni uticajima, na loem su glasu. Jer, birokratiji je potrebna samo jedna glava, svako zna po malo, niko ne zna sve, djelimino znanje je prava blaenost. Takva filozofija imala je kroz istoriju svojih hiljadu lica i nalija. Gotovo da ni dan danas nema politike partije u kojoj stranaki portparol, kao ovjek koji je zaduen da se stavi na raspolaganje javnom mnjenju za sva mogua pitanja, zna deseti dio odgovora na ta pitanja. Njegov je posao da bude mlad, lijep i da ne zna, ili da djelimino zna. Kafka je u romanu pokazao kako je dravna hijerarhija samo naizgled raznobojna i razgranata, dok je u sutini zapeaeno istovjetna. Na poetku romana Jozef K. je osokoljen to u sobi za sasluanja postoje izvjesne pristalice njegove borbe za nezavisnu individuu i on, ne oskrnavljen slutnjama i strahovima koje tek u poodmaklom dijelu romana poinje osjeati, sa velikim arom govori o svojoj stvari, nokautira bez izuzetka sve stavke koje mu se stavljaju kao teret krivice. Nije traio aplauz, bilo mu je dovoljno da bilo koga svojim govorom pridobije, da javnost postaje svjesna njegovih rijei. No, saznaje se da je, u stvari, rije o velikoj podvali: Ispod brada prividnih suprostavljenih stranaka svjetlucale su na kragnama

kaputa znake razliite boje i veliine. Dokle je pogled dopirao, svi su imali iste znake. Svi su bili istomiljenici, te prividne stranke s desna i s lijeva, i, kad se K. naglo okrenuo, ugledao je istu znaku i na kragni istranog sudije.... Sve je prividno, nita nije onako kao izgleda. Kao u kominom pozoritu, ljudi se dijele na lijeve i desne, konzervativne i napredne, a svi su u slubi iste organizacije, govore i misle istim jezikom, ak i primaju novac iz zajednike kase. Podjela dunosti je jasna do tanina. Svako u K-ovoj dravi ima svoje zaduenje. Obian ovjek je duan da ne bude kriv ili, ako ve jeste, ne pita za razloge krivice ve da se pomiri sa stanjem stvari, svaki od gospode iz sobe za sasluanja ima dunost da aplaudira ili zvidi, uvari da uvaju, batina da biuje...Zanati i dunosti su apsurdni, ali pravni sistem savreno funkcionie. Ginter Anders daje definiciju ove apsurdne podjele uloga: Batinaev odgovor istovjetan je sa onima koje su na sasluanju davali namjetenici njemakih logora smrti. To je odgovor obezvlaenog koji je neodgovoran zato to mu se ne ostavlja odgovornost - odgovor onoga koji ne ivi, nego je ivljen. Ipak, stvarnu vrijednost dobrog toka jednog procesa mogu imati potene ljudske veze, kae Jozefu K. slikar Titorijeli, dok ga uvodi u lavirint sudske mainerije. Stie se utisak kao da dravom vladaju demoni koji se ne vide i ne uju. Koliko god bila velika potena ljudska veza, ona je samo put do neke jo potenije. Kancelarijski direktor, prijatelj advokata Hulda, pravi je kapitalac kada je rije o stvaranju visokih prijateljstava, u cilju poboljanja K.ovog procesa, ali on moe biti samo jedan od bradate gospode iz prividno suprostavljenih stranaka sale za sasluanja. Svi oni, sa istim znakama su, naime, sitne ribe za istranog sudiju, a koliko je ovaj sitan, dokazuje i K.-ova reakcija u trenutku kada mu Leni pokazuje portret u stanu advokata Hulda: Opet samo istrani sudija?!? Dobrim vezama se, pritom, moraju tretirati veze sa visokim inovnicima nieg stepena. Kontakt sa konkretnim ljudima je nuan, mora se ekati danima u hodnicima suda, ako nema tih kontakata, nema ni traga od poboljanja procesa, dakle, nema vas vie, providni ste, ne postojite. Upravo kako je K. u oaju opisao: Jedan delat mogao bi zamijeniti itav sistem. Iako je u romanu nedvosmisleno ukazano na nedostupnost, nepravednost i krajnju nehumanost sudske organizacije, ipak postoje dijelovi koji otkrivaju i izvjesne suprotnosti ovakvoj tvrdnji. Nepobitna je tvrdnja da je imaginarna drava i njena pravinost predstavljena krajnje negativno. Sud i sve to ima veze sa njim ima gotovo demonske crte - naslov sudijine knjige ne vidi se od praine, sudski slubenici se gue na svjeem vazduhu jer su navikli na zaguljivi kancelarijski vazduh, straari su krajnje neljubazni prema K.-u... S druge strane, drava se pridrava pravnih i pravednih normi do najsitnijih detalja - straari koji su bili neljubazni prema K-u se biuju, K. moe izabrati dan za sasluanja s obzirom na zauzetost u firmi, odreuje mu se gospoda za pratnju do preduzea da bi njegov dolazak bio to manje upadljiv... U trenutku kada u sobi za stare stvari ugleda kako se, na njegovu albu, biuju straari koju su loe pospupali prema njemu, K. ne pokazuje milost - on eli da te ljude otkupi! Pomalo apsurdna situacija - istim sredstvima i doktrinama se slui i drava u procesu protiv njega. Pa, nije li sam traio da se ti ljudi kazne?!? Kada jedan od straara, na smrt preplaen od onoga to ga oekuje, molbom za oprost i potedu zapiti od straha, K. ga odgurne, uz krajnje nehumano obraanje: ne deri se. Vapaj ovjeka kome prijeti stravina kazna za Jozefa K. mogao bi znaiti pogoranje njegove situacije. Neko iz banke moe uti taj vrisak, upitati ta

se deava, a odgovor bi glasio: biuju se straari koji su uhapsili prokuristu Jozefa K. Ne, on to ne smije dozvoliti, radije e se poistovjetiti sa batinaem. Jo apsurdnija je njegova mirna savjest zbog takve odluke i vjerovanje u ispravnost iste kada je, nakon to je izaao na ulicu saznao da ga je prestravljeni straar slagao da ga ispred eka zabrinuta vjerenica. Nije li la ovjeka koji se hvata za slamku logina? Nije li reakcija Jozefa K., dok su egzekutori sudske presude otrili noeve nad njegovim oborenim tijelom, bila ista? Nakon to je na prozoru kue u daljini ugledao posljednji put ovjeka, on. se, u oaju, pita. Ko je to? Prijatelj? Dobar ovjek? Neko ko uestvuje? Neko ko hoe da pomogne?. Jozef K. je uhapen na pravdi Boga, njemu je krivica neosnovano pripisana, a mogunost odbrane gotovo onemoguena. Ipak, izvjesna loginost hapenja da se primijetiti u poetnim stranama romana . Prije svega, na to ukazuje sam pripovjeda kada tvrdi da mora da je Jozefa K. neko oklevetao, jer je jednog jutra bio uhapen iako nije uinio nikakvo zlo. Na tu loginost ukazuje i razgovor Jozefa K. sa gospoicom Birstner, kada kae da je on nevin ili da bar nije kriv kao to se pretpostavljalo. Dakle, on otkriva svjesnost o svojoj krivici kakva god ona bila, a njegov subjektivni sud da nije kriv kao to se pretpostavljalo svakako (nasluuje italac) nee i ne moe biti konaan, svakako ne presudan. Prirodno je i to da straari pred njegovim vratima tvrde da su oni samo najnii slubenici koji ne znaju nita o njegovom hapenju, ali se krivica, kako kae jedan od njih, podrazumijeva ve samim njihovim prisustvom. Nikada drava, ve je reeno, ne trai krivicu u stanovnitvu - krivica nju privue. Pitanje krivice obraeno je u romanu sa posebnim akcentom. Iako Jozef K. nije nita skrivio, njegova krivica se sama razvija tokom romana. Sve to K. moe da uradi jeste da prevlada svoju situaciju, ali ne postaje nita mudriji. Velika je njegova greka (gledano sa stanovita odnosa u sistemu kojem pripada) to to u samom startu nije posvetio maksimalnu pozornost svojoj stvari. Ovaj negativan poetak svog sudskog procesa dodatno je pogorao kad se pojavio na prvom sasluanju rastereen i nesputan, bez dlake na jeziku, sa kritikama koja se odnosi na kompletnu dravnu hijerarhiju, dok se, nakon ignorisanja mogue pomoi jednog uticajnog gospodina kakav je kancelarijski direktor, gotovo zakopao do gue u teko i ljepljivo blato krivice. Dakle, krivica ne postoji, ona evoluira. Za krivini postupak nijesu potrebni dokazi, oni mogu nastati u samom postupku, krivica nije datost - ona nastaje. Kleveta je, po definiciji, prosuto perje, a demanti su sakupljanje tog perja. Pritom se podrazumijeva da demanti budu savreno sroeni, da se perje skuplja sa velikom revnou, dok se kleveta jednostavno prospe, bez ikakve strategije i pripreme. Sami demanti podrazumijevaju ponavljanje navoda iz krivice, pa tek onda odbranu, jer, ukoliko se branimo, moramo najprije istai od ega se branimo ili ograujemo. Samo ponavljanje rijei koje su nam stavljene na teret, izaziva, u izvjesnom (prije svega, psiholokom) smislu negativan stav treeg, nepristrasnog subjekta - sluajnog sudionika. Jozef K. je samom odlukom da se brani (to je jedina logina i oekivana odluka) upao u ovaj lavirint, dao se sakupljanju prosutog perja. Odbrana sopstvenim snagama ravna je samoubistvu - treba, dakle, traiti pomo. No, ovjek koji se oslanja na tuu pomo, djelimino priznaje krivicu, traei tuu zatitu on upada u zamku tajnog prava bez ikakvog oslonca...tu je poetak stvarne odgovornosti i konana propast osumnjienog lica. Jozef K. se hvata za slamku, privata pomo od sasvim sporednih ljudi, po uticaju daleko manjih od sebe. Kada sa Leni u svom krilu pomisli: ja vrbujem pomagaice , K. samo za trenutak postaje svjestan koliki je put preao od nesputanog mladog ovjeka iz sale za sasluanje do situacije u kojoj odlazi sa obinom slikaru-prosjaku sa preporukom, od njega kupuje onoliko slika koliko mu ovaj nudi, da bi,

zauzvrat, saznao koja od tri nuna zla eli izabrati za sebe - potpuno osloboenje (sluaj sa ovim ishodom se, pritom, ne pamti, ali ga je moralo biti), djelimino osloboenje ili odugovlaenje. Greka Jozefa K. je u tome to uporno ostaje pri svojoj ljudskoj logici, umesto da se preda bez pogovora. To nije ljudska logika iz prizme humanosti, zasnovana na ljubavi prema blinjem. Kod K. nema ljubavi, ali nema ni mrnje. On je individua koja oekuje od svijeta oko sebe onoliko koliko on njemu daje, ne koliko on trai od njega. U najteim trenucima, K. nema prijatelja, on ih i ne trai, ne trebaju mu, ak su mu i suvini. Osoba koja bi, po logici, trebala biti rame za plakanje je njegova djevojka Elza, ali se ona pojavljuje samo jednom u K.-ovim mislima, sasvim sluajno, kao pomisao na odmor od napornog dana, i kao zabava nakon razgovora sa gospoicom Birstner. No, ova enja za susretom sa Elzom traje do trenutka kada K. napastvuje gospoicu Birstner. Ujak koji mu se nudi za pomo i koji njegovu odbranu smatra neodlonom nunou, za K.-a je samo avet sa sela. Ljubavne veze zapoinju u Procesu i drugim Kafkinim djelima veinom polnim aktom. Sluajno, nasilno, neodoljivo. Sve ostalo spada u epilog. Neto brutalno, proraunato krije se u erotinim situacijama. Nedostaje duevna veza. U romanu Proces, po mnogim kritiarima, kao nikada do tada u knjievnosti je prikazan ovjek u dungli univerzuma, gdje vae pravila potpuno suprotna od bilo kakve logike. Praki jevrej i ovjek bez knjievnih pretea i uitelja, ali sa nastavljaima i uenicima pokazao je jedan umali i zamrznuti svijet u kome sve to je ivo ne daje znake ivota, dok ono to je mrtvo moe svakog trena da oivi. Poslovi i zanimanja su krajnje apsurdni, sankcije za loe obavljeni posao ne postoje, postoji samo egzekucija. Niko ne saznaje vie od onoga to treba da zna - znanje je na vrhu ljestvice smtrnih grijehova drave iz Procesa. Sve je zaposjednuto organizacijama, u vertikalnom i horizontalnom pravcu i nieg pod nebom neba osim organizacija. U svojim biljekama o Kafki T. V. Adorno tvrdi da graa Kafkinih djela, poput skrivenog Boijeg djelanja nagovjetava nacionalsocijalizam: Ispunilo se ne samo Kafkino proroanstvo o teroru i muenju. Drava i stranka, tako one zasijedaju po tavanima, prebivaju po gostionicama, poput Hitlera i Gebelsa u Kajzerhofu, zavjerenika banda instalirana kao policija. Hapenje je prepad - sud je nasilje...Neobuzdanu vlast vre subalterne figure, tipovipoput podoficira, kapitulanata i vratara.

Jednog jutra Jozefa K., bankovnog slubenika, posjetila su dvojica neznanaca i priopila mu da je uhien, no nisu mu htjeli rei zato. No doputeno mu je da i dalje dolazi na posao i naizgled se u njegovu ivotu nita ne mijenja. Uskoro ga telefonski obavjetavaju da je u nedjelju sasluanje. Uputio se na danu adresu i pronaao kuu koja se ni po emu nije razlikovala od ostalih. Od kata do kata trai Istranu komisiju pod izgovorom da trai stanovitog stolara Lanza, ali nailazi samo na siromane stanove sa zaposlenim enama i mnogobrojnom djecom. Tek ga je na posljednjem katu neka pralja uputila do jedne sobe. Danas mu je bio trideseti roendan. Ustavi, K. se naao u dvorani nalik sudnici, gdje mu je sudac prigovorio da kasni cijeli sat, no da e ga ipak posluati. K. se branio, nastojei zadobiti simpatije publike, koja na njegovo izlaganje reagira as odobravanjem i smijehom, a as uti. I tako, odlazei iz sudnice, K. shvati da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude sasluan. Idue se nedjelje K. ponovno uputio na sud, nepozvan, gdje mu ona ista pralja povjeri neke nove detalje o njegovu sluaju, te kako je ona potpuno u vlasti suca istraitelja koji ju s pripravnikom studentom iskoritava i nudi se K.-u da je odvede odatle. No uto dolazi student i odvodi enu k sucu, a K. ga ne uspijeva sprijeiti. Uskoro dolazi i sudski posluitelj i provodi K.-a sudom. Od atmosfere suda Jozefa K.-a spopada munina, od koje se oporavlja tek kad napusti zgradu suda. Zagonetnosti suda i K.-ovoj nesigurnosti pridonosi jo jedan nedolian dogaaj kada K. susree tri ovjeka. Prepozna dvojicu gradskih straara, koji mu se poale da ih ovaj trei treba iibati jer se on alio sucu na njih. Zbunjen prizorom K. pokuava batinaa nagovoriti da ih pusti, no ovaj odbija i pone ih ibati, zbog ega se K. udaljava. Taj mu prizor nije izlazio iz glave. Jozef K. sve ee nailazi na neobjanjive detalje i znakove koji upuuju na ozbiljnost stanja u kojem se nalazi. Jedan ga dan posjeuje stric i govori mu da bi njegov poloaj mogao natetiti itavoj obitelji te ga uvjerava da uzme odvjetnika. K. se zaudi kad uvidi da je odvjetnik ve upoznat s njegovim sluajem. O starom odvjetniku brine djevojka Leni s kojom K. ve pri prvom susretu upada u udnu ljubavnu vezu. Stric ga zato prekorava jer smatra da je ''mala gadura'' sigurno odvjetnikova ljubavnica. K.-a sve vie zaokupljaju misli o procesu. Posjete ga odvjetniku uvruju u uvjerenju kako mora obranu preuzeti u svoje ruke, i zato K. eli ubrzati proces jer smatra da ga odvjetnik otee. eli otkazati odvjetnika i odlui sam napraviti predstavku, no jo uvijek ne zna za to je optuen. Sve tee obavlja svakodnevne obveze, a usto su i svi njegovi partneri upoznati s procesom. Jedan ga tvorniar upuuje na sudskog slikara Totorellija koji zna neke pojedinosti o K.-ovom sluaju. K. posjeuje slikara koji ga donekle upuuje u mehanizam suda. Taj je sud vrsto uvjeren u krivicu optuenog i ne priznaje nikakve dokaze, no na suce se moe utjecati iza lea osobnim vezama. Slikar nudi K.-u svoje jamstvo kao pomo u sluaju. Zbunjen slikarevim objanjenjima, K. kupuje nekoliko njegovih slika i odlazi ne dogovorivi konkretni oblik slikareve pomoi. K. se jedne veeri uputi odvjetniku s namjerom da mu otkae punomo, gdje mu vrata otvara odvjetnikov klijent, trgovac Black, koji je takoer poneto nauo o K.-ovom sluaju. uo je da se meu optuenicima pria da e K. sigurno biti osuen. Usprkos tome ustraje u namjeri da otkae odvjetnika te se uputi u njegovu sobu, gdje ga odvjetnik optuuje da je nestrpljiv zato to se s njim postupa isuvie dobro s obzirom na to da je optuenik. Nakon otkaza odvjetnika K. osjea da njegov sluaj postaje sve kompliciraniji te da mu prijeti otkaz na poslu. Jednog dana dolazi u katedralu, gdje ga neki tamniki kapelan spominje da previe trai tuu pomo i da mu se u procesu zlo pie. Kako bi K.-u pribliio bit zakona, pria mu parabolu o ovjeku sa sela i uvaru. U razgovoru sa sveenikom K. parabolu tumai kao obmanjivanje ovjeka sa sela, a sud kao sustav koji se osniva na strahu. S druge strane, sveenik mu ukazuje na dvosmislenosti, ali parabola na kraju ostaje neprotumaena, a smisao zakona kao da izmie ljudskom razumijevanju. Uoi K.-ova 31. roendana u njegov stan dolaze dva neobina gospodina u crnim kaputima i cilindrima. K. je takoer u crnom odijelu sjedio kraj vrata kao da oekuje goste. Bez otpora im doputa da ga odvedu do malog kamenoloma izvan grada. Poloie ga na kamen i jedan od gospode zarine mu dugaak mesarski no u srce. ''Kao pseto!'' bile su mu zadnje rijei i inilo mu se kao da e ga sramota nadivjeti.

STIL FRANZA KAFKE 1. njegovo djelo nosi obiljeja ekspresionizma: a) zbog osjeaja straha i osamljenosti, b) zbog toga to izrie protest drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje 2. elementi nadrealizma vidljivi su u halucinantnim vizijama 3. elementi aktualne drutvene kritike (protest protiv austro-ugarske birokracije) 4. najvaniji je element svijet Franza Kafke, njegova egzistencijalna usamljenost, nemo da nae mjesto u drutvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i komarske vizije kojima je bio podloan - Kafkin je stil jasan i jednostavan. Na Kafku su utjecali egzistencijalistiki filozofi i austrijski psiholog Sigmund Freud. IDEJE FRANZA KAFKE 1. o besplodnosti i nemoi ovjekovoj da shvati principe i mehanizme svijeta 2. o potrebi poslunosti i bezuvjetnog podreivanja vlasti 3. o malim ljudima koji se pokoravaju bez pitanja i tako su uvijek u milosti vlasti, a osueni su oni koji se bune i koji zbog svojih intelektualnih sposobnosti pokuavaju nametnuti svijetu svoje standarde - Kafka je za ivota bio sasvim neshvaen, a danas je jedan od najznaajnijih modernih pisaca 20.st. On je pisao o ovjeku bez sigurnosti, o svijetu bez istine, o svijetu bez ljubavi i svijetu bez pravednosti. KNJIEVNI ROD: epika VRSTA DJELA: roman

3
FRANZ KAFKA: PREOBRAAJ (1915., njemaka/austrijska knjievnost, pripovijetka; ekspresionizam, nadrealizam, dadaizam, simbolizam, egzistencijalizam, realizam) Sadraj: uvodno openito Franz Kafka i njegovo djelo, Kafkina poetika i pripadajui stilovi, o modernoj prozi 20. st., cjelovito: sadraj, analiza i interpretacija pripovijetke; esej i opisivai
FRANZ KAFKA (1883.1924.) njemaki/austrijski je pripovjeda. Pie na njemakom jeziku, a roen je i odrastao u Pragu u ortodoksnoj idovskoj obitelji. Provodi nesretno djetinjstvo pod strogim oevim autoritetom koji e zauvijek obiljeiti njegovu osjetljivu i osamljeniku psihu. Za ivota je objavio tek nekoliko pripovijedaka (Preobraaj, 1915.), a u knjievnoj ostavtini koju je oporuno namijenio spaljivanju (ipak ju je sredio i objavio njegov prijatelj Max Brod) nalazila su se njegova ponajbolja djela: Proces, 1914.-1915., objavljen 1926., Dvorac i Amerika. Kafkin opus sadri elemente ekspresionizma: osjeaj straha i samoe, protest protiv drutvenog mehanizma koji ugroava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske. Prepoznajemo i socijalnu kritiku besmisla birokratizacije. Pretea je i nadrealizma: halucinantne, komarne vizije, san, podsvijest. Kafkijanstvo je opi pojam za stanje duha i atmosferu u Kafkinu svijetu.

Preobraaj je Kafkina rana, dua pripovijetka u kojoj prepoznajemo sve bitne elemente njegova opusa: teme (osjeaj osamljenosti, bespomonosti i straha) i izraz (groteska i halucinacije prikazane neobino vjernim, realistikim i jezino jasnim izrazom ). Glavni junak Gregor Samsa u snu se pretvorio u golema kukca i tom preobrazbom odvojio od drutva i obitelji koja ga nemilosrdno odbacuje, kao balast, do njegove usamljenike i tragine smrti. Proces je roman u kojem bankovnoga inovnika Josefa K. na trideseti roendan dvojica neznanaca obavjetavaju da je optuen i uhien. Poinje beskonaan i apsurdan proces protiv njega: optuen je i pogubljen nikad ne doznavi u emu je njegova krivnja.

AVANGARDA (osnovno o temeljnim stilovima vezanim uz Kafkinu poetiku)

Oko 1910. godine pojavljuju se novi umjetniki smjerovi i pokreti. ovjek se sve vie automatizira i mehanizira, osjea se ugroenim kao ljudsko, humano bie. Javlja se osjeaj opeg kaosa i nemoi te nihilizma, psihoze straha pred sveopim unitenjem. AVANGARDA. Unutar moderne knjievnosti javlja se mnotvo smjerova i strujanja, posebice u poeziji i drami: ekspresionizam, futurizam, dadaizam, nadrealizam EKSPRESIONIZAM je izrazito urbana knjievna pojava usmjerena protiv bilo kakva knjievnog oponaanja stvarnosti. Javlja se u Austriji i Njemakoj od 1910. do 1924. Ekspresionisti dre da se umjetnost mora u potpunosti okrenuti prema unutranjosti. Samo tako moe razabrati kako se subjektivna stvarnost uope moe izraziti. Obiljeja izraza: razbijanje logikog reda miljenja i govora, krajnje saete reenice DADAIZAM nastaje 1916. u Zurichu. Proklamiran je u asopisu Cabaret Voltaire.

Idejni mu je zaetnik Tristan Tzara koji 1918. i 1920. objavljuje dadaistike manifeste. Naziv dada navodno potjee od djejeg tepanja. Cilj: doi do jezgre autentine prirode. NADREALIZAM se javlja u Francuskoj dvadesetih godina 20. st. i djelomice se nastavlja na dadaistiku pobunu. Nadrealisti trae viu, skrivenu stvarnost u kojoj duh funkcionira bez nadzora razuma nastoje izraziti iracionalno, podsvjesno, halucinantno. Nastoje povezati stvarnost i san u jednu novu realnost (nadrealnost). Postupak: stanja bliska snu oblikuju automatskim pisanjem i nizanjem asocijacija. Andre Breton idejni je zaetnik i autor dvaju manifesta iz 1924. i 1930.)

MODERNA PROZA

Nova struktura proze. Moderna proza, osobito romani, strukturno je sloena, naputa tradicionalno pripovijedanje zgoda s vrstim zapletom i izbjegava linearno pripovijedanje, logino i kronoloko nizanje zgoda, pripovjedni svjetovi su nejasni i nisu vrsti poput realistikih moderni prozaici prikazuju unutarnja stanja svijesti to uvjetuje i prikladne tehnike pripovijedanja: unutarnji monolog, pripovijedani monolog, struja svijesti. Narav likova u modernoj prozi. Zgode se vie ne odvijaju u svijetu nego su premjet ene u svijest lika. Junaci moderne proze slijede unutarnju logiku svijesti, preputaju se mislima koje se pretvaraju u sjeanja, snove, uspomene, opise, promiljanje vlastita identiteta, pitanja o svijetu u kojemu ive i njegovu smislu. Prostorni i vremenski slijed prie posve je razlomljen. Vrijeme moderne prie obino je kratko i obuhvaa nekoliko sati ili dana, ali je zbog usmjerenosti na svijest lika subjektivno, dogaajno iznimno bogato. Za ovakve svjetove najprikladnije su osjetljive naravi, pa su umjetnici esti junaci moderne proze. Glavni predstavnici moderne proze: NJEMAKA KNJIEVNOST: Franz Kafka (Preobraaj, 1915., Proces, 1914.-1915., objavljen 1925., Dvorac, Amerika, Pisma Mileni), Thomas Mann (Smrt u Veneciji, 1912.,arobna gora, 1924.) ENGLESKA KNJIEVNOST: Wirginia Woolf (Gospoa Dalloway, 1925.), James Joyce (Uliks, 1922.) AMERIKA KNJIEVNOST: William Faulkner (Krik i bijes, 1929.) FRANCUSKA KNJIEVNOST: Marcel Proust (U traganju za izgubljenim vremenom, 1913.-1928.) RUSKA KNJIEVNOST: Mihail Bulgakov (Majstor i Margarita )

PREOBRAAJ (1915.) Pripovijetka Preobraaj (njemaki Die Verwandlung) prvi je put objavljena 1915. i svakako je najslavnije Kafkino djelo uz romane Proces i Dvorac. Postoji mnogo tumaenja te simboline prie. SADRAJ Pria zapoinje postupkom in medias res (u sredite stvari, bez uvoda), slavnom reenicom: Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca. Dalje u djelu pratimo njegov neobian ivot u obitelji do traginoga zavretka kad ugiba i kao smee zavrava u otpadu. Gregor je najprije pomislio da mu nedostaje sna i da su to ludorije. Odmah je pomislio na svoje probleme, teko zanimanje trgovakoga putnika i na to da sve tee podnosi stalna putovanja, povrna poznanstva i stresove koje mu posao namee. Ipak ne moe napustiti posao ni promijeniti nain ivota dok ne otplati dugove svojih roditelja. Uasnuo ga je ve pogled na budilicu, propustio je jedan vlak, a drugi polazi tek za petnaest minuta. Tada na vrata pokuca njegova majka. Ponovno se uasnuo kad je u svome glasu, dok joj je odgovarao, osjetio nekakvo bolno cijukanje. Ubrzo uvia da nije tako lako izvui iz kreveta svoje preobraeno, nezgrapno tijelo velikoga kukca. Nemono je leao na svojim oklopljenim leima, a mnogobrojne tanke noice nemono su se

batrgale. Sve vie rastu uenje i sumnja ukuana iza zatvorenih vrata njegove sobe, a uskoro stie i prokurist iz njegove tvrtke da se raspita zato Gregor nije otputovao jutarnjim vlakom. Njegov dolazak natjera Gregora da se oajnikim trzajem baci iz kreveta. Uzbuenje pred njegovim vratima sve vie raste. Gregor ih pokuava umiriti, ali uvia da mu se glas toliko promijenio da se njegove rijei nisu mogle vie razumjeti. Iako je iz obzira prema roditeljima sve vie elio odgoditi trenutak kad e se pojaviti pred njima, prokuristovi otri prijekori bude u njemu profesionalnu savjest i on se oajniki, eljustima, prihvaa otkljuavanja vrata. Kad su se vrata napokon otvorila, uasnuta majka pada u naruje ocu, a prokurist navrat-nanos bjei. Gregor je krenuo za prokuristom elei mu objasniti kako i dalje namjerava savjesno obavljati svoj posao, ali otac, koji je pogreno protumaio njegove reakcije, grubo ga tapom natjera natrag u sobu. Provlaei se, pod prijetnjom udarca, natrake kroz tijesna vrata, Gregor se povrijedio. Tek predveer probudio se iz tekoga sna nalik nesvjestici. Probudio ga je miris hrane koju su mu ostavili u kutu sobe, ali njegova omiljena hrana vie mu ope ne prija. Pada no i njegova (u ljudskim dimenzijama nevelika, a za kukca prostrana) soba poinje ga ispunjavati strahom. Gotovo nesvjesno zavlai se pod kanape, omanji dvosjed, i u svom novom sklonitu donosi odluku da mirom i strpljivou ublai neprilike koje je svojim novim stanjem nanio obitelji. Sutradan ujutro sestra, koja jedina moe podnijeti njegov novi izgled, primijetivi da nita nije okusio, donosi mu razne vrste jela da ispita njegov novi ukus. Na svoje uenje Gregor otkriva da ne podnosi svjea jela nego samo ona zahvaena truljenjem. Skrb o njemu u potpunosti preuzima sestra, jutrom donosi hranu, isti i prozrauje njegovu sobu dok Gregor lei ispod kanapea zaklonjen plahtom, kako bi je potedio pogleda na svoje tijelo. Iako mu je onemoguena svaka komunikacija s obitelji, savreno dobro razumije o emu se razgovara u susjednoj sobi. Tako, na svoju radost, saznaje da je otac nakon sloma svog poduzea ipak uspio spasiti malu uteevinu (to je njemu zatajio), koja e pomoi obitelji da se uspravi na noge sada kada je izgubila svoga hranitelja. Sestra, koja je ostala jedini obiteljski autoritet u pitanjima koja se tiu Gregora, odluuje da se isprazni njegova soba kako bi mu omoguili puzanje po zidovima. Osjeajui da mu oduzimaju posljednju uspomenu na njegovu ljudsku prolost, Gregor prvi put reagira agresivno. Oajniki se ustrao sobom pokuavajui spasiti neki od svojih dragih predmeta. Uasnuta njegovom reakcijom, majka pada u nesvijest, a otac, koji je u meuvremenu stigao kui mislei da je Gregor postao nasilan, ranjava ga bacivi na njega jabuku koja ostaje duboko zarivena u Gregorovo tijelo. Patnja i rana zbog koje Gregor teko pati urodila je ipak time da mu uveer otvaraju vrata, kako bi iz mraka svoje sobe mogao promatrati obitelj okupljenu u dnevnoj sobi. Gregor bi s nostalgijom promatrao taj obiteljski prizor oca, koji se ponovno zaposlio, u njegovoj sluinskoj uniformi sa zlatnom dugmadi, koju ni kod kue nije skidao, majku i sestru zabavljene ivanjem. Postupno obitelj sve vie potiskuje Gregora iz svoje svijesti. Unajmili su dvorkinju, koatu grdosiju (koja uiva vrijeati Gregora) da obavlja najtee poslove, dok bi sestra ostatke hrane iz Gregorove sobe uveer uklonila jednim zamahom metle. Gregor gotovo vie nita ne jede, a njegova se soba pretvara u ropotarnicu (odlagalite) u koju se bacaju svi suvini predmeti. Roditelji uzimaju podstanare pa vrata njegove sobe i naveer ostaju zatvorena. Jedne veeri zauje se iz dnevne sobe zvuk violine. (On je prije jo i tedio kako bi sestru iznenadio i omoguio joj studij na glazbenoj akademiji.) Sestra je svirala dok su etvorica stanara, okupljena oko nje, nervozno otpuhivala dimove cigareta i samo je iz pristojnosti nisu prekidali. Pa ipak, Gregoru se uini da sestra lijepo svira. Vrata njegove sobe sluajno su ostala otvorena i on je, ganut svirkom, zaboravivi na svaki obzir, polako puzao naprijed ne bi li susreo sestrin pogled. Prema njoj je osjeao beskrajnu njenost i prisjeao se svega to je za nju planirao uiniti. Na nesreu, ugledali su ga stanari i zaprepateno stali traiti objanjenje prijetei otkazom i tubom. Ovaj dogaaj pogorao je Gregorov poloaj u obitelji. Njegova voljena sestra otvoreno izjavljuje ocu kako moraju nastojati da ga se oslobode. Poraen, Gregor otpuzi natrag u svoju sobu uvi kako se za njim okree klju u

bravi. Te iste noi, prisjeajui se s ganuem svoje obitelji, iscrpljeni Gregor umire, ugiba. Sutradan ga nalazi dvorkinja. Na njezinu vijest da je Gregor umro, svima je laknulo. Proljee je otac, majka i sestra, osloboeni velikoga tereta, odlaze na izlet izvan grada. Roditelji zadovoljno promatraju bujnu i privlanu djevojku koja e se uskoro moi dobro udati i razmiljaju o povoljnim perspektivama za budunost koje su im se otvorile Gregorovom smru. ANALIZA I INTERPRETACIJA Kafkina su djela pisana specifinim simbolikim jezikom, ali to nisu jednostavne alegorije koje je lako deifrirati. Kafka nije nikada tumaio svoje tekstove. Prevoenje znaenja njegove slike svijeta samo unitava njezinu sugestivnost. Kako pripovijetka tematizira odnose unutar obitelji, moe se rei da je TEMA sukob pojedinca i obitelji, a posredno i drutva. Iz Kafkinih dnevnika moemo mnogo saznati o njegovoj usamljenosti i izoliranosti te o vrlo tekim i sloenim odnosima s ocem ija se mona sjenka nadvila nad itav njegov ivot. Sukladno svojoj samozatajnoj naravi, krivnju za nedostatak topline i razumijevanja u tim odnosima rado je svaljivao na sebe. U kontekstu Kafkinih ivotnih iskustava, pripovijetka zrai razumljivom snagom osude. Osudio je svijet obitelji i itavoga drutva kao represivni mehanizam koji nemilosrdno iskoritava i unitava pojedinca, osobito one koji su stjecajem okolnosti u njezinu krugu ostali stranci. Sam je motiv preobraaja ovjeka u kukca apsurdan, a prikaz je realistian, obian i mogu, pa govorimo o strukturi paradoksa. Kafka intervenira u logiku svijeta, ono to je nemogue, prikazuje kao mogue i ovjeku dokida ljudski oblik svodei ga na odbojnu ivotinju (Gregor nije obian kukac, pravi prijevod glasio bi: gamad; on je odvratan onima koje voli i koji bi trebali voljeti njega). Gregor Samsa (samsa, eki: samac, usamljenik) gubi tjelesno i duhovno uporite, sveden je samo na duhovnu dimenziju. Njegova je usamljenost, obinost maloga ovjeka pritisnutog obvezama i nedostatkom ljubavi, povezana sa strahom, uasom i tjeskobom. On se sui i vene u nijemim oajnikim pokuajima da uspostavi normalnu komunikaciju i zadobije barem malo normalne obiteljske i ljudske ljubavi. U djelu prepoznajemo obiljeja: nadrealizma (halucinantna vizija pretvorbe ovjeka u kukca) ekspresionizma (osjeaj straha i osamljenosti, unutarnjeg vapaja i krika) dadaizma (izvrnuta logika, nenormalno kao normalno, paradoks) egzistencijalizma (apsurd i otuenje; pojedinac u obitelji kao i pojedinac u drutvu) realizma (jasnim, jednostavnim realistinim reenicama prikazuje dogaaje, opisuje likove i prostor, a pripovijeda o fantastinim dogaajima).

Nita nije motivirano, nita nije objanjivo i logino, itatelja fascinira ravnoduno prihvaanje paradoksalnih i apsurdnih injenica. Kafka donosi zastraujue vjernu sliku nadolazeeg 20. stoljea (1915. je i ratna godina): sliku otuenog ovjeka u svijetu otuenih ljudskih odnosa, alijenacija (otuenost) od obitelji, prijatelja, kolega, drutva, alijenacija i od sebe sama (poznata je reenica iz njegova Dnevnika: ivim stranije od stranca.). Apsurdan ivot neosmiljene i nesigurne egzistencije, egzistencijalna osamljenost i nemo da se nae mjesto u drutvu to je svevremenski strah koji ovjeka ini neznatnim poput kukca. Prokurist s posla dolazi optuujui ga da i najmanji propust izaziva najgore sumnje to je kritika drutva koja poiva na iskoritavanju slabijih, radnih ivotinja. Pripovijetka obiluje i autobiografskim motivima Kafka je praki idov, ve i kao odrastao ovjek ivio je u strahu od iznimno stroge figure autoritativnoga oca. Bio je razapet izmeu oevih naredbi i vlastitih

elja (pravnik/pisac), ak mu se mijeao i u intimni ivot ako mu odabranica ne bi bila ortodoksna idovka. Je li Gregorov bijeg u animalno, neprirodno, bijeg od psihike torture u svakodnevnom ivotu (ovjek kao radna ivotinja kojoj ni stotinu ruku ne bi bilo dovoljno da zavri sve poslove), je li to izraz nezadovoljstva vlastitom neslobodom, nemogunou djelovanja, je li to nagovjetaj nekog totalitarizma (Kafkino idovstvo)? Puno vie od same preobrazbe, Gregora uasava kanjenje na posao, mui ga to e mu rei ef, otac, obitelj Ne eli ih osramotiti, boji se njihove ljutnje i prijezira. Obitelj dotad ivi na njegov raun, on ih sve izdrava naporno radei, tek kad radna ivotinja vie ne moe tegliti, svi naglo ozdrave, poinju zaraivati i, budui da im vie nije potreban, njegovu smrt doivljavaju kao olakanje. Usprkos svemu, Gregor se bori za ostatke ljudskosti u sebi (slika, radni stol, sestrino sviranje). Postavlja se pitanje nije li Gregor Samsa (usamljenik) i prije preobrazbe ivio kao kukac, i to kao prezrena gamad. Na itatelja djeluje zaudno injenica da Gregor svoju preobrazbu doivljava kao neto gotovo normalno, neto to se moe svakome dogoditi. On i prije nije bio ponosan i samosvjestan pojedinac njega zabrinjava, ak i plai, to to vie ne moe funkcionirati kao kotai velikoga mehanizma, sve se mijenja i rui kad je iskljuen iz svijeta u kojem je rob svakodnevnog iscrpljujueg rada i svoje okoline koja ga nemilosrdno iskoritava. On ope vie nije ovjek, sveden je na animalno, Kafka to izravno prikazuje. Nitko ga ne voli, ne razumije, ne osjea. Drugaiji je, stranac, strano tijelo u drutvu njegova dobrota, ivot za druge i izniman senzibilitet samo su smetnja u okrutnom sustavu drutvenih odnosa. Nema alegorije, on je za drutvo postao teret, gamad koju treba ukloniti. Tako Kafka u svakodnevnicu jedne graanske obitelji unosi fantastini pomak nastojei istovremeno svojim nainom pripovijedanja i svijeu glavnoga junaka prikazati to zbivanje u stvarnome svijetu. Upravo ta injenica, da se groteskno i fantastino prihvaaju kao neto samo po sebi razumljivo, djeluje zaudno i uznemirujue ukazujui na duboke poremeaje u strukturi svijeta koji prikazuje. Gregorov ivot odvija se u znaku dvojnosti izmeu fizikog oblika i ljudske svijesti koju zadrava. Prije je svojim radom izdravao cijelu obitelj, a sada u svojoj bespomonosti rauna na njihovu solidarnost. Oni prema njemu osjeaju samo gaenje i strah. Gregor gubi mo govora, mogunost komuniciranja i priliku da im objasni da u toj velikoj zatvorenoj ljuturi i dalje ivi njihov sin i brat. On nijemo prati promjenu njihova odnosa prema sebi i pogoravanje svoga poloaja, osjeajui inferiornost i krivnju, gotovo odobravajui nehumane postupke kojima je izloen. Vaan je trenutak u kojem se pita je li on uistinu ivotinja kad ga glazba (umjetnost, neto neproduktivno) toliko uzbuuje i privlai. U zvucima glazbe prepoznaje hranu za kojom je toliko eznuo. Umjetnost kao hrana za kojom Gregor tako ezne govori li Preobraaj o odnosu umjetnika i njegove okoline, o samome Kafki kojemu je otac odredio da bude pravnik i pokuao zabraniti da bude umjetnik, je li to metafora osobne i drutvene bolesti, kazna zbog nesposobnosti da odraste, posljedica potiskivanja svoje vlastite prirode ili pak tjeskobna slika obiteljske pa tako i drutvene represije, pitanja su na koja je teko dati jednoznaan odgovor. Za Gregora, koji je bio rob vremena, nakon preobrazbe vrijeme je stalo, nastupa mrtvo, paralizirano vrijeme. Prostori su skueni i tjeskobni sobe graanskoga stana. Pripovijedanje je hladno i objektivno, opisi su isti i jednostavni, precizni. Uoljiv je Kafkin smisao za detalje (buenje, noice). Prisutne su metode retrospekcije (pogleda unatrag) i introspekcije (pogleda u nutrinu bia). Monolozi su izravni i neizravni, niu se asocijacije i sjeanja. Groteska je dominantan stilski postupak i na kraju Gregorova ivota, na komentar svoje sestre Grete da je to doista njihov Gregor, on je spreman dobrovoljno otii. Umire/ugiba nakon to ga je otac bijesno gaao jabukom simbol ljubavi postaje ubojito oruje. Od svih likova, najvie ljudskosti i razumijevanja prema svima zadrao je upravo Gregor. Svi ostali vani likovi (otac, majka, pa i sestra) nemaju osnovne ljudske osobine. Kafkin svijet jest

miolovka, zamka, labirint kojim lutamo naivno uvjereni da znamo svoj put. To je opasan i hladan svijet bez sigurnosti, bez pravednosti, bez ljubavi.

KOLSKI ESEJ Franz Kafka: Preobrazba Pred vama je ulomak djela Franza Kafke Preobrazba. Pozorno ga proitajte, a zatim i smjernice za pisanje kolskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuenih smjernica ne obvezuje vas u oblikovanju eseja. Svoj esej oblikujte kao zaokruenu cjelinu (uvod, razrada zakljuak). Najprije piite na listu za koncept, a kasnije uredno prepiite na list za istopis. Pazite na pravopisnu i gramatiku tonost. Esej treba imati 400 do 600 rijei. Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca. Leao je na oklopno tvrdim leima i vidio, kada bi malko podigao glavu, svoj zaobljeni, smei, zasvoenim ukruenjima razdijeljen trbuh, na ijoj se visini pokriva, koji samo to nije spuznuo na tlo, jo jedva drao. Njegove mnoge prema obujmu njegova tijela jadno mrave noice treperile su mu bespomono pred oima. to se to sa mnom dogodilo? pomisli. To nije bio san. Njegova zbiljska samo neto odve mala ljudska soba leae mirno izmeu etiri dobro znana zida. Nad stolom, nad kojim bijae rasprostrta raspakovana kolekcija uzoraka razliitih tkanina Samsa bijae trgovaki putnik visjela je slika koju je nedavno bio izrezao iz nekog ilustriranog asopisa i stavio u zgodan pozlaen okvir. Predstavljala je damu koja je, sa eirom i vratnim krznom, sjedila uspravno i drala prema gledaocu teak krzneni muf, u kojem je nestala itava njena podlaktica. Gregorov pogled usmjeri se zatim prema prozoru, i tmurno vrijeme ulo se kako kine kapi lupkaju po prozorskom limu inilo ga je posve melankolinim. Kako bi bilo da odspavam jo malko i zaboravim sve ludorije! pomisli, no to bijae potpuno neizvedivo, jer se bio naviknuo da spava na desnoj strani, ali se u sadanjem stanju nije mogao dovesti u taj poloaj. Ma kako snano da se bacao na desnu stranu, uvijek bi se iznova odnjihao u prijanji leni poloaj. Bit e da je to i sto puta pokuavao, zatvarajui oi da ne gleda zakoprcane noice, te je tek onda odustao kad je u boku poeo utjeti neki lak, priguen bol to ga dotada jo nikada nije bio outio. O Boe, pomisli, kakvo li sam naporno zvanje izabrao! Iz dana u dan na putu. Poslovna su uzrujavanja mnogo vea nego u radnji kod kue, a osim toga mi je nametnuta i muka putovanja, brige oko voznih redova, neredovita, loa hrana i druenje s ljudima, koje je uvijek drukije, nikada dugo ne traje i ne postaje srdanije. Neka vrag sve to nosi. Osjetio je lak svrbe gore po trbuhu, polako se na leima gurao blie uzglavlju da bi mogao bolje podii glavu; naao je mjesto gdje ga je svrbjelo i koje bijae osuto sve samim bijelim tokicama, za koje nije znao to su; i htio je jednom noicom opipati to mjesto, ali je odmah uvue, jer ga pri dodiru prostrujie ledeni srsi.

Smjernice za pisanje Odredite mjesto pripovijetke Preobrazba u stvaralakom opusu Franza Kafke. Smjestite ulomak u kontekst pripovijetke. Smjestite djelo u knjievnopovijesno razdoblje. Pokaite razumijevanje sadraja pripovijetke (graa, tema). Poveite ga s Kafkinim ivotopisom. Ukaite na egzistencijalnu problematiku (odnos ja svijet, obitelj). Iznesite svoje miljenje o tim problemima. Objasnite alegoriju prikazanu u djelu. Poveite je s naslovom. Uklopite Kafkinu pripovijetku u kontekst roda/knjievne vrste. Opiite Kafkin stil. Poveite ga s obiljejima moderne proze. Poveite Kafkino djelo s vremenom u kojem nastaje. Poveite ga i s dananjim vremenom: uoite njegovu aktualnost. Osmislite na temelju prethodne analize djela zakljuak o svijetu koji Kafka prikazuje u svojim djelima. Poveite svoj zakljuak s problemom (ili tezom) najavljenom u uvodu.