3.

ELEKTROMAGNETIKA
Elektromagnetika je oblast elektrotehnike u kojoj se prouavaju jedinstvene elektromagnetne pojave. Magnetne pojave, kao i elektrine, uoene su davno. Meutim, tek poetkom XIX vijeka otkrivena je njihova meuzavisnost. Godine 1821. Ersted je otkrio da magnetna igla (kompas) skree sa pravca sjever-jug, ako se u njenoj blizini nalazi provodnik kroz koji protie elektrina struja. Djelovanje elektrine struje nije, dakle, lokalizovano samo u elektrinom kolu (zagrijavanje provodnika, hemijske reakcije u bateriji), ve se to djelovanje osjea i van provodnika. Kaemo da elektrina struja u okolnom prostoru stvara magnetno polje. Eksperimenti ukazuju da ovo magnetno polje, stvoreno strujom (elektricitetom u pokretu), ima sve osobine magnetnog polja koje potie od permanentnog (stalnog) magneta. uveni naunici toga doba, meu kojima treba izdvojiti Ampera i Faradeja, na osnovu mnogobrojnih eksperimenata, uspijevaju da shvate zakonitosti elektromagnetnih pojava i dolaze do saznanja da nema eleketrine struje bez magnetnog polja, niti pak, magnetnog polja bez elektrine struje. Te dvije pojave su djelovi jedne jedinstvene elektromagnetne pojave. Eksperimentom se lako moe uvjeriti da se oko svakog provodnika sa strujom javlja magnetno polje, slino kao kod stalnog magneta (sl. 3.1.). Neto je tee dokazati da magnetno polje permanentnog magneta potie od struje koju sainjava, kod namagnetisanog predmeta, ureeno kretanje elektrona oko jezgra atoma i oko sopstvenih osa. Razumije se, ove mikro struje usljed kretanja elektrona, postoje u svim materijalima, ali se njihovo djelovanje, makroskopski posmatrano, ne osjea, jer se magnetna polja, usljed neureenosti kretanja elektrona, meusobno ponitavaju. Na osnovu eksperimentalnih rezultata i dobijenih rezultata za posebne sluajeve, plejada uvenih fiziara uspostavlja teoriju elektromagnetizma i opisuje je matematikim formulama. Kruna tog uspjeha naunika XIX vijeka je uvena Maksvelova teorija elektromagnetnih polja.

B
N

B
N

kom pas

i B

kompas B

s S

S
a) b) c)

Slika 3.1 Dvodimenzionalni prikaz magnetnog polja; a) Stalnog magneta, b) Ravnog provodnika, c) Solenoida
1

3.1 Magnetno polje 3.1.1 Laplasov zakon Magnetno polje je vektorsko polje opisano u svakoj taki vektorom jaine magnetnog polja H . Laplasov zakon (u literaturi se srijee i pod nazivom Amperov zakon) nam omoguava da, u bilo kojoj taki oko provodnika, odredimo elementarno polje dH, koje potie od elementa dl elektrinog kola kroz koje tee struja i. Ukupna jaina polja H u posmatranoj taki dobija se kao zbir elementarnih polja svih elemenata dl elektrinih kola koja, uestvuju u stvaranju posmatranog magnetnog polja. Slika 3.2 Magnetno polje elementa provodnika
i dl r dH M

Na sl. 3.2 prikazan je dio provodnika kroz koji tee struja i. Elementarna jaina magnetnog polja u taki M, koje potie od djelia provodnika dl, po Laplasovom zakonu je: i dH = ( d l r) (3.1) 4r 3 Pravac polja je normalan na ravan u kojoj lee element provodnika i posmatrana taka. Smjer je odreen pravilom vektorskog mnoenja: vektor dl se najkraim putem zakree tako da se poklopi sa vektorom poloaja r posmatrane take M, a smjer napredovanja desnog zavrtnja, pri takvom kretanju, odreuje smjer vektora d H (ovo pravilo se esto naziva i pravilo desnog zavrtnja). Treba naglasiti da je smjer vektora dl odreen smjerom struje kroz taj provodnik. Intenzitet vektora jaine polja je:
dH = i dl sin 4r 2

(3.2)

gdje je ugao izmeu vektora dl i r . Ukupna jaina magnetnog polja u taki M dobija se sabiranjem polja svih elementarnih dijelova okolnih strujnih kola, koja uestvuju u stvaranju polja:
H = dH

Pri raunanju se obino vektor elementarnog polja razlae na komponente Dekartovog koordinatnog sistema:
dH = i dH x + j dH y + k dH z

(3.3)

Skalarnim integraljenjem se dobiju komponente polja:

2

H x = dH x H y = dH y H z = dH z

a zatim i ukupno polje: (3.4) Iz izraza (3.1) oigledno je da je jedinica za jainu magnetnog polja u SI sistemu jedinica H (=) A/m (amper po metru). 3.1.2 Amperov zakon ukupne struje Zakon ukupne struje opisuje znaajnu osobinu magnetnog polja, prema kojem je, bez obzira na porijeklo magnetnog polja i okolnu sredinu, u prirodi uvijek zadovoljena sljedea jednakost:
H + i H x + jH y + kH z

Hdl = JdS

(3.5)

koja predstavlja matematiku formu Amperovog zakona ukupne struje (ili, kako se ponekad naziva, zakon o cirkulaciji vektora H ). Interpretacija ovog zakona je da je cirkulacija vektora jaine plja H po proizvoljnoj zatvorenoj liniji l jednaka ukupnoj struji koja prolazi kroz povrinu koja se oslanja na tu konturu. Za praktinu primjenu, ipak, znaajniji je oblik ovog zakona
H dl = i

(3.6)

koji je saglasan sa slikom 3.3.

i1 i2 i3 i4 H
povrina

kontura

i=i 1-i2 -i3 +i 4

Slika 3.3 Ilustracija primjene Amperovog zakona ukupne struje. 3.1.3 Primjeri odreivanja magnetnog polja Polje u okolini dugog pravolinijskog provodnika Sa slike 3.4a vidi se da je r=D/cos, a sa slike 3.4b moe se uoiti priblinost dlcos=rd, pa je

dl cos rd d cos d = 2 = = . D r2 r r
D I I dl r dl
d

(3.7)

B P d r d r

a)

b)

Slika 3.4 Magnetno polje dugog pravolinijskog provodnika sa strujom; a) Cjeloviti prikaz; b) Uveani prikaz jednog segmenta. Primjenom operacije integraljenja na izraz (3.2) du provodnika, uvaavajui odnose iz (3.7), dobija se izraz za jainu polja u taki P

I H = 4D

cos d = 2D
2

(3.8)

pravca i smjera kako je oznaeno na slici 3.4a. Dakle, jaina polja H , u proizvoljnoj taki P van provodnika, direktno zavisi od jaine struje I kroz provodnik, a obrnuto je proporcionalna rastojanju take P od ose provodnika zanemarljivo malog presjeka u odnosu na njegovu duinu. Polje je tangentno na koncentrine krugove oko provodnika, a smjer polja pokazuju savijeni prsti desne ruke, ako se palac postavi du provodnika u smjeru struje. Magnetno polje kompaktnog namotaja Neka je dat kompaktni namotaj, sainjen od N navojaka tanke izolovane provodne ice, krunog oblika poluprenika r kroz koji protie struja I, kao onaj predstavljen na slici 3.5. Neka se zahtijeva da se odredi jaina polja H u taki P u centru namotaja.
i N H i dl r P dH

Slika 3.5 Jaina polja u centru kompaktnog namotaja sa strujom. Izraz 3.2 primijenjen na jedan navojak kompaktnog namotaja, s obzirom da je , ima oblik:

i 2r i ( 2r ) i = H = dH = dl = 2 2 2r 4r 0 4r pa je jaina polja koje potie od N navojaka:

H=N

oigledno N puta vea od one koja potie od jednog navojka. Magnetno polje torusa

i 2r

(3.9)

Za realizaciju jakih magnetnih polja koristi se, obino, namotaj velikog broja N navojaka namotanih na magnetno kolo oblika torusa, kao na slici 3.6.
a d I I Hc c b R N ravnomjerno raspore|enih navojaka S l srednja duina torusa

Slika 3.6 Torusni namotaj. Primjenom Amperovog zakona ukupne struje na konturu "a" , zbog toga to je algebarska suma svih struja koje prodiru kroz povrinu koja se oslanja na tu konturu jednaka nuli (Ni struja ulazi i Ni struja izlazi), a s obzirom da je dl0, H mora biti jednako nuli. Na slian nain, konstatuje se i za polje H po konturi "b" jer, kroz povrinu koja se oslanja na tu konturu, ne prodire nikakva struja. Za konturu "c", zbog toga to kroz povrinu koja se oslanja na tu konturu prodire struja I, moe se konstatovati da postoji neko Hc sa pravcem i smjerom kao na slici. Ovo polje je relativno slabo jer potie od samo jednog navojka sa strujom I, a kontura se u cjelini zatvara kroz vazdunu sredinu. Primjena Amperovog zakona ukupne struje na konturu "d" daje
H dl = H (2R) = NI ,
H =

pa je u centru presjeka torusa

NI . 2 R

(3.10)

3.2 Magnetna indukcija Vidjeli smo da jaina magnetnog polja zavisi od geometrijskih oblika strujnih kola i jaina struje I koje kroz ta kola protiu i razumije se, od poloaja take u kojoj se polje posmatra. Meutim, u manifestacijama magnetnog polja, od kojih su najvanije pojava mehanike sile na elektricitet u pokretu (elektromagnetna (mehanika) sila) i pojava indukovane elektromotorne sile pri promjeni magnetnog polja, uvia se da i sredina, prostor u kome se pojave odvijaju, igra bitnu ulogu. Da bi bili u stanju da dalje izuavamo pojave u vezi sa magnetnim poljem, neophodno je da damo definiciju nove
5

fizike veliine koja e voditi rauna o sredini oko take u kojoj se posmatra magnetno polje. Ta veliina se naziva magnetna indukcija i definisana je kao: B = H (3.11) Magnetna indukcija je vektorska veliina, kolinerna sa vektorom jaine magnetnog polja, to znai da su joj pravac i smjer isti kao i pravac i smjer vektora magnetnog polja. Koeficijent srazmjernosti naziva se magnetna permeabilnost sredine (magnetna propustljivost sredine) Uobiajeno je da se magnetna permeabilnost praznog prostora (vakuma) obiljeava sa 0 . Prema uvenoj Maksvelovoj formuli, proizaloj iz teorije elektromagnetnih talasa, brzina prostiranja svjetlosti kroz neku sredinu odreena je izrazom:
c = 1

c0 =

a za vakum

(3.12) 0 0 gdje je: - c0 - brzina svjetlosti u vakumu ( c0 = 3 108 m/s) - 0 - dielektrina konstanta vakuma ( 0 = 8.85 1012 C 2 / Nm 2 ) - 0 - magnetna permeabilnost vakuma ( 0 = 4 107 N / A2 ) Kako je jedinica za magnetno polje amper po metru H(=)A/m, a za magnetnu permeabilnost njutn po amperu na kvadrat ( = ) N / A2 , to e jedinica za magnetnu indukciju biti:
B = H ( = )

Ova jedinica naziva se Tesla, ime je odato priznanje jednom od najveih svjetskih umova elektrotehnike, naem Nikoli Tesli. 3.2.1 Magnetna svojstva materijala Odnos magnetne permeabilnosti neke sredine i magnetne permeabilnosti vakuma naziva se relativna magnetna permeabilnost materijalne sredine: r = (3.13) 0 Relativna magnetna permeabilnost je neimenovan broj. Svi prirodni elementi, izuzev eljeza, nikla i kobalta, imaju relativnu magnetnu permeabilnost veoma blisku jedinici. Kod nekih ona je neto vea od jedinice. Takve materijale nazivamo paramagnetici, a kod nekih je neto manja od jedinice; takve materijale nazivamo diamagnetici. Pri rjeavanju inenjerskih problema za sve ove "nemagnetne" materijale moe se uzeti da je = 0 = 4 10 7 N / A 2 Kod eljeza, nikla, kobalta i nekih njihovih legura, koji se nazivaju feromagnetici (feromagnetni materijali), dolazi do veoma sloenih pojava pod dejstvom magnetnog polja. Magnetna permeabilnost kod ovih materijala nije konstantan, ve zavisi od jaine magnetnog polja i predistorije ranijeg magneenja ( feromagnetika ) = f ( H , proslosti) Primjera radi, na sl.3.7 dat je dijagram veze izmeu jaine magnetnog polja H i magnetne indukcije B za tipine statike feromagnetne karakteristike istog gvoa.
6

N A N = =T 2 A m Am

Do ovog dijagrama dolazimo na bazi mjerenja prema sledeem eksperimentu: Na torus od istog gvoa namota se N namotaja izolovane ice. Ovaj namotaj prikljui se na izvor pomou koga moemo mijenjati jainu struje i, i po intenzitetu i po smjeru. Kako je jaina magnetnog polja u torusu H=Ni/l, oigledno, mijenjajui struju, u odreenoj srazmjeri, mijenjamo polje H, koje nanosimo na apscisi. Na torus se postavi jo jedan namotaj sa n navoja. Ovaj namotaj se povee sa instrumentom koji nam pokazuje indukciju B u torusu.
B [ T]
2

b
1

Bm H [ A/m ]

-H m

c
Hc 0

200

400

Hm

-Bm e d

Slika 3.7 Promjena indukcije B u funkciji jaine polja H Za gvoe koje se prvi put magnetie je pri H=0 i B=0. Pri poveanju magntnog polja H (struje) primjeuje se nelinearno poveanje magnetne indukcije B, pri emu se B / 0 H , dakle, relativna magnetna propustljivost r , znatno mijenja. Pri malim vrijednostima polja H ona je reda veliine nekoliko desetina, zatim nekoliko stotina, a pri jaini polja od oko 100 A/m dostie vrijednost od nekoliko hiljada. Daljnjim poveanjem polja H se, meutim, ne poveava relativna permeabilnost ve naprotiv, znatno smanjuje. Pri veoma jakom polju (reda veliine 50000 A/m), prirataj indukcije se priblino moe raunati po obrascu B = 0 H , to znai da se gvoe potpuno zasitilo i svojim feromagnetnim svojstvima vie ne doprinosi poveanju magnetne indukcije. Za isto gvoe, potpuno zasienje nastupa pri vrijednosti polja H=50000 A/m, a magnetna indukcija ima tada vrijednost tzv. indukcije zasienja Bm = 2.15 T. Ne treba izgubiti iz vida da, pri toj vrijednosti polja, daljnji uticaj gvoa na poveanje indukcije iezava, ali da je jo uvijek ogroman doprinos gvoa na do tada stvorenu indukciju. Da je jezgro torusa od nemagnetnog materijala pri H=50000 A/m imali bi indukciju od samo: B = 0 H = 4 10 750000 = 0.06 T . Oigledno je da je veliki uticaj feromagnetika na vrijednost magnetne indukcije. Posmatrajmo sada ta se deava pri smanjenju polja H. Dakako, opada i magnetna indukcija B, ali, kako se vidi sa dijagrama, dobijamo novi skup taaka (H,B) koje ine novi dio krive a-b. Uoimo da, pri nultoj vrijednosti polja H=0, jo uvijek imamo znatnu vrijednost indukcije Br koju nazivamo zaostalom ili remanentnom magnetnom indukcijom (remanencija). Da bi indukcija B iezla, potrebno je promijeniti smjer polja H, to se postie promjenom smjera struje kroz namotaj. Razmagneenje se vri po krivoj b-c. Negativna vrijednost jaine polja, potrebna da se magnetna indukcija svede na nulu, naziva se koercitivno polje H c (ili koercitivna sila).
7

Daljnjim poveanjem negativnog polja, vri se magneenje suprotnog polariteta, po krivoj c-d. U taki c postie se zasienje sa Bm = Bm po vrijednosti. Smanjenjem negativnog, a zatim poveanjem pozitivnog polja H, magneenje e se vriti po krivi de-f-a. Pri svakom narednom mijenjanju polja izmeu H m i - H m magnetna indukcija e se mijenjati po zatvorenoj krivoj a-b-c-d-e-f-a, koja se naziva histerezisna petlja ili prosto histereza. Kriva O-a naziva se kriva prvobitnog magneenja ili djevianska kriva. Remanentna indukcija Br i koercitivna sila H c su veliine koje karakteriu magnetne osobine materijala. Velike vrijednosti Br i H c su osobine magnetno tvrdih materijala i obratno, mala remanencija i koercitivna sila, osobine su magnetno mekih materijala. Povrina histerezisne petlje, kako emo vidjeti kasnije, karakterie energiju koju treba ulagati za magneenje feromagnetnog jezgra torusa, to obino predstavlja tzv. gubitke u gvou. Veliina r moe, kod nekih feromagnetika, dostii i vrijednosti od vie hiljada. Pojednostavljeno, moe se rei da se u feromagnetiku magnetna indukcija pojaava, ak i vie hiljada puta, za istu jainu polja H, ili da se odreena vrijednost magnetne indukcije B u feromagnetiku moe postii sa vie hiljada puta niom jainom magnetnog polja H (ili niom mps), nego u ostalim supstancijama, ili vakumu i vazduhu. 3.3 Magnetni fluks Generalno, fluks je pojam vezan za povrinu i moe se definisati u svakom vektorskom polju. Zamislimo u magnetnom polju (vektorsko polje) proizvoljnu povrinu S (sl. 3.8), podijeljenu na beskonano elementarnih povrina dS. U svakoj taki ove povrine magnetno polje je odreeno vektorom magnetne indukcije B , koji je, u optem sluaju, funkcija poloaja B( x, y, z ) . Element povrine dS, takoe moemo okarakterisati pomou vektora dS , iji je intenzitet jednak povrini dS, pravac normalan na tu povrinu, a smjer od negativne ka pozitivnoj strani povrine. Elementarni magnetni fluks d (fi) kroz povrinu dS, definisan je kao skalarni proizvod:
d = ( B dS ) = B dS cos( B, dS )

B dS d

Slika 3.8 Elementarni fluks. Ukupni magnetni fluks posmatrane povrine S, dobije se kao:
= d = BdS = BdS cos( B, dS )
8

(3.14)

Jedinica za magnetni fluks je veber (1Wb). Iz definicije fluksa je oigledno; 1Wb =1T m2 Osobina linija magnetnog fluksa, odnosno linija kojima se predstavlja magnetno polje, je da je, u svakoj njihovoj taki, vektor magnetne indukcije B podudaran sa tangentom na tu krivu u posmatranoj taki. Linije magnetnog fluksa se uvijek zatvaraju same u sebe (Slika 3.1). Kod stalnog magneta (Slika 3.1a), linije magnetnog polja zatvaraju se kroz unutranjost magneta. Razmotrimo jedan idealizovani praktini sluaj prikazan na sl. 3.9.

Slika 3.9 Obrtni provodni ram u magnetnom polju Pravougli provodni ram nalazi se u homogenom magnetnom polju indukcije B, koja je normalna na povrinu rama. Magnetni fluks kroz tu povrinu, u ovom posebnom sluaju, dobija se prostim mnoenjem: = B S . Kada se posmatrani ram okree ugaonom brzinom , tada e on u jednom trenutku biti zakrenut za ugao = t (ram u tom trenutku prikazan isprekidanom linijom), pa je magnetni fluks tada: (3.15) Zamislimo sada jednu zatvorenu povrinu u prostoru, na primjer loptu (sl.3.10), koja se
= B S = B S cos = B S cos( t ) = max cos( t )

dS1 B1

dS2 B2

nalazi u homogenom magnetnom polju. Slika 3.10 uplja kugla u magnetnom polju Fluks kroz povrinu dS1 bie negativan, (jer je vektor B usmjeren u loptu, a vektor dS1 iz lopte prema vani), a fluks kroz povrinu dS 2 bie pozitivan. Prema zakonu o konzervaciji magnetnog fluksa; magnetni fluks kroz ma koju zatvorenu povrinu mora biti jednak nuli: B (3.16) dS = 0 , odnosno, suma svih flukseva koji ulaze u proizvoljnu zatvorenu povrinu jednaka sumi svih flukseva koji iz te povrine izlaze.
9

Ovo znai da magnetne linije sila nemaju ni izvora ni ponora. Podsjetimo se da je, prema Gausovoj teoremi, elektrini fluks zatvorene povrine jednak zbiru koliina elektriciteta unutar te povrine. Ovo je bilo tako jer je pozitivno naelektrisanje izvor linija elektrinog polja, a negativno njihov ponor. U prirodi nema odgovarajuih estica sa takvim magnetnim osobinama, pa zakljuujemo da se magnetne linije sila zatvaraju u sebe. 3.4 Elektromagnetna (mehanika) sila Nije teko eksperimentalno utvrditi da na provodnik kroz koji tee struja i koji se nalazi u stranom magnetnom polju djeluje mehanika sila koja se naziva elektromagnetna sila. To je sila koja pokree rotore svih elektrinih motora, sila koja pokree kazaljke mnogih mjernih instrumenata, i sila koja se koristi kod mnogih drugih ovjeku korisnih ureaja. U optem sluaju, provodnik ima proizvoljan oblik, a vektor magnetne indukcije je funkcija poloaja B = f ( r ) (polje nije homogeno). U takvom sluaju sila koja djeluje na provodnik moe se odrediti sabiranjem elementarnih sila koje djeluju na provodnik:
Smjer vektora dl odreen je smjerom struje kroz provodnik.

dF = I (dl B)

(3.17)

I F dl

Slika 3.11 Elektromehaniko djelovanje silom na element provodnika sa strujom. Po poznatim zakonima mehanike, razlaganjem ove sile na komponente Dekartovog koordinatnog sistema i kasnijim integraljenjem, moe se dobiti rezultantna sila i moment koji djeluje na elektrino kolo, posmatrano kao vrsto tijelo. U naim razmatranjima, problem moemo svesti na sluaj sa provodnicima pravilne geometrije koji se nalaze u homogenom magnetnom polju normalnom na provodnik, tada je intenzitet sile: gdje je:F -elektromagnetna (mehanika) sila na provodnik, N (njutn) I -jaina elektrine struje kroz provodnik, A (amper); l -aktivna duina provodnika, m (metar); B - magnetna indukcija stranog magnetnog polja, T (tesla); Smjer sile odreuje se pravilom desnog zavrtnja.
F = I l B

10

3.5 Elektromagnetna indukcija Godine 1831., Faradej je eksperimentalno otkrio pojavu elektromagnetne indukcije. To je pojava na bazi koje se u svim elektrinim generatorima mehanika energija pretvara u elektrinu, na osnovu koje su izraeni mnogi mjerni instrumenti i drugi ovjeku korisni ureaji. Formulacija Faradejevog zakona: U elektrino provodnoj konturi e se indukovati elektromotorna sila i kao posljedica te ems-e u zatvorenom kolu e se pojaviti struja, ako se, iz bilo kog razloga, mijenja magnetni fluks kroz tu konturu (kolo). Do promjene fluksa moe doi bilo da se magnetno polje mijenja u vremenu; npr. ako se stalni magnet pomjera u odnosu na konturu, ili npr. ako kroz neki provodnik, koji se nalazi u blizini konture, protie promjenljiva struja, bilo da se elektrino kolo (kontura) kree u stalnom magnetnom polju, ili da se i polje mijenja i kontura kree; bitno je da se mijenja fluks povrine kola. Elektromagnetna indukcija manifestuje se tako, to promjena magnetnog fluksa kroz proizvoljnu provodnu konturu, izaziva u njoj pojavu elektromotorne sile. Faradejev zakon elektromagnetne indukcije iskazuje se vrlo jednostavnim integralnim obrascem:
e= d dt

(3.18)

gdje je: e - zbir indukovanih elektromotornih sila du kola, V; - magnetni fluks kola, Wb; t - vrijeme, s; Na slici 3.12 predstavljena je jedna provodna kontura koja se zatvara preko nekog otpornika. Na ovom primjeru ilustrovaemo pojavu elektromagnetne indukcije.
= C to + d - d

e =0 a) R i=0 b)

e R + i c) R i +

Slika3.12 Provodna kontura u magnetnom polju: a) Stalnom; b) Koje se poveava; c) Koje se smanjuje. Znak "-" u izrazu (3.18) uveden je saglasno Lencovom pravilu; Indukovana struja i u konturi (Slika 3.12 b i c) je takvog smjera da se svojim magnetnim poljem suprotstavlja promjeni fluksa kroz konturu, tj. u konturi se javlja struja koja tei da suzbije uzrok svog nastanka. Posmatrajmo paljivo sliku 3.12b. EMS-a e je posljedica porasta fluksa kroz konturu. Kada je kontura zatvorena (u naem sluaju preko otpornika R) pod uticajem ems-e e kroz otpornik i konturu e tei indukovana struja i. Indukovana struja i stvara svoje magnetno polje. Smjer tog polja najlake odreujemo pravilom desne ruke: palac desne ruke postavi se uz provodnik u smjeru struje i, savijeni prsti oko provodnika pokazuju smjer magnetnog polja oko provodnika. Zaista, ako slijedimo ovo uputstvo, uoavamo da je unutar konture polje indukovane struje suprotno polju , zbog ijeg je porasta dolo do indukovanja ems-e e. Analogno razmatranje se odnosi i na sl.3.12c. Zato smjer indukovane struje mora biti ba takav kako kae Lencovo pravilo? Lencovo pravilo je proisteklo iz opteg zakona o odranju energije. Zadrimo jo malo
11

nau panju na sl.3.12b. Neka je do porasta fluksa + d dolo zbog toga to smo stalni magnet primakli konturi. Uloeni rad u pomjeranje magneta, pretvara se u toplotu u otporniku Ri 2 (gdje je i indukovana struja). Da je indukovana struja suprotnog smjera od onog na slici, ona bi svojim poljem jo vie poveala porast fluksa, to bi izazvalo jau struju, ona opet jae polje,... igra se ponavlja. To bi znailo da, sa malim uloenim inicijalnim radom u pomjeranje magneta, dobijemo (beskonano) veliku toplotu u otporniku. To u prirodi nije mogue. Kada se kontura sastoji od N redno vezanih navojaka, kroz koje se zatvara isti fluks, onda e se u takvom namotaju indukovati ems d d e = N = (3.19) dt dt gdje je tzv. obuhvaeni fluks (=N). Razmotrimo sada sluj indukovanja elektromotorne sile u provodniku koji se kree u magnetnom polju. Posmatrajmo prvo sluaj translatornog kretanja pravolinijskog provodnika u homogenom magnetnom polju, pri emu su provodnik, vektor brzine njegovog kretanja i linije magnetnog polja (vektor indukcije), meusobno normalni, kao na sl.3.13.

S
B

d x

Slika 3.13 Pokretni provodnik u magnetnom polju Na sl.3.13 prikazan je nepokretni dio kola po kome klizi pokretni pravolinijski provodnik. Magnetno polje B je normalno na ravan u kojoj lei elektrino kolo (usmjereno u ravan crtea). Strelicom je proizvoljno usvojen pozitivan smjer raunanja elektromotorne sile e. Prema ovako usvojenom smjeru e, pozitivna strana povrine okrenuta je prema gledaocu. (Konvencionalno je usvojeno da se pozitivnom stranom povrine smatra ona strana koja ostaje sa strane lijeve ruke kada se ide po kolu u smjeru u kome se rauna elektromotorna sila). Dakle, vektor zatvorene povrine S usmjeren je prema gledaocu, akako je vektor magnetne indukcije B usmjeren suprotno, fluks je:
= B S = B S cos( B, S ) = B S cos(180 0 ) = B S ,

dakle, negativan. U toku prirataja vremena dt fluks kola e porasti za:

d = B dS = B l dx ,

pa e, prema Faradejevom elektromotorna sila biti:

zakonu elektromagnetne indukcije, indukovana

e= d dx = B l = B l v . dt dt

(3.20)

Logino je zakljuiti da je sjedite te indukovane elektromotorne sile ba u dijelu kola koji se kree, dakle, na pravolinijskom provodniku duine (aktivne) l. Generalno, meusobni poloaj vektora B, l i v moe biti proizvoljan (sl.3.14)
12

e v dl

Slika 3.14 Ems indukovana u elementu provodnika koji se kree u magnetnom polju. U tom sluaju potrebno je nai elektromotorne sile u svim elementima kola i njihovim sabiranjem nai indukovanu ems-u kola. EMS-a indukovana du elementa provodnika dl data je mjeovitim proizvodom: de = dl (v B) = B (dl v ) = (v B) dl , (3.21) u kojem su: e - ems indukovana u elementu provodnika, dl - duina elementa provodnika i v -brzina kretanja provodnika u stalnom magnetnom polju indukcije B. Dakle, do indukovanja ems dolazi, ne samo pri promjeni fluksa kroz zatvorenu provodnu konturu, ve i kad je fluks stalan a provodnik se u njemu kree. Izraz (3.21) moe se izvesti i na osnovu izraza (3.18) kad se, umjesto povrine kroz koju se zatvara promjenljivo magnetno polje, uzme povrina dS koju "prebrie" element provodnika dl kreui se u stalnom magnetnom polju brzinom v za vrijeme dt (ds=dl(vdt)). Elektromotorna sila je skalarna veliina. Po definiciji ona predstavlja brzinu kojom posmatrano kolo prima energiju spolja. Jednaina (3.21) opisuje, dakle, dobijanje elektrine energije na raun spoljanje mehanike energije. Za kretanje provodnika moramo uloiti odreeni mehaniki rad spoljanjih sila, koji se vri nasuprot djelovanja elektromagnetnih sila. Zadrimo jo malo nau panju na prostom, ali veoma vanom, Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije, opisanom jednainom e = d / dt . Predznak minus u ovoj jednaini, kako smo rekli, posljedica je Lencovog pravila (zakona). Kada ovaj prirodni zakon ne bi bio zadovoljen, tada bi (na sl.3.13) struja tekla u smjeru suprotnom od nazna enog smjera za e, tada bi na pokretni provodnik djelovala elektromagnetna sila F = i(l B) u smjeru koji se poklapa sa smjerom v tj. u smjeru spoljne mehanike sile, a to bi dovelo do stalnog porasta ems-e i struje u kolu, tj. do beskonanog porasta snage odnosno energije, to, naravno, u prirodi nije mogue. 3.6 Samoindukcija i meusobna indukcija Naglasimo jo jednom da svaka provodna kontura kroz koju protie struja stvara magnetno polje, koje se zatvara i kroz povrinu koja nalijee na tu konturu (Slika 3.15). Magnetni fluks kola, koji potie od struje tog kola, nazivamo sopstveni fluks. Vrijednost magnetnog fluksa kroz konturu zavisi od konfiguracije konture, i mnogo je vea ako je kontura izvedena u obliku kalema sa veim brojem navojaka (Slika 3.16). Takvi kalemi nalaze iroku primjenu kod elektinih maina i mnogih drugih elektrotehnikih ureaja, kod kojih se zahtijevaju jaa magnetna polja. Ako u blizini kalema (konture) nema feromagnetnih materijala (koji unose nelinearnost), tada je sopstveni magnetni fluks kola, u bilo kojem trenutku vremena,
13

proporcionalan struji i koja protie kroz kolo, jer je jaina magnetnog polja H srazmjerna struji (Laplasov zakon), magnetna indukcija B uzima u obzir sredinu B = H , a fluks kroz konturu je = B S . Oigledno, da je sopstveni fluks srazmjeran struji koja ga je izazvala, pa moemo pisati: (3.22) U jednaini (3.22) L je koeficijent samoindukcije (ili sopstvena induktivnost kola), koji zavisi od geometrije kola i magnetne permeabilnosti sredine u kojoj se kolo nalazi. Za kolo u kome se opaa pojava samoindukcije kae se da je induktivno kolo.
I I I kontura kontura

= Li

Slika 3.15 Sopstveno magnetno polje provodne konture sa strujom. Svaka promjena struje i u kolu povlai za sobom promjenu magnetnog fluksa To izaziva u kolu pojavu ems-e. Koristei Faradejev zakon elektromagnetne indukcije za elektromotornu silu samoindukcije dobijamo:
eL = d di = L dt dt

(3.23)

Jedinica za induktivitet L je jedan henri (1H). Na osnovu (3.23) vai: L (=) H = Wb/s = Vs/A. Za kolo emo kazati da ima koeficijent samoindukcije od jednog henrija, ako se pri promjeni struje brzinom od jednog ampera u sekundi u kolu indukuje ems-a smoindukcije od jednog volta. Kada je strujno kolo (kontura) formirano u obliku kalema, kao na sl. 3.16, tada je ems-a samoindukcije: d d ( N ) d = = e L = N . (3.24) dt dt dt Vrijednost =N naziva se ulaneni (obuhvaeni) fluks. Kada su pojedine grupe navojaka obuhvaene razliitim magnetnim fluksevima (Slika 3.16), tada je ulaneni fluks jednak = k Nk , (3.25) gdje je Nk broj navojaka kalema obuhvaen fluksom k. Ulaneni fluks uvijek se moe izraziti kao = Li , jer je:
= N = NBS = N HS = N Ni S = Li l

14

Nk

k +

Slika 3.16 Magnetno polje kalema. Izrazi (3.23 odnosno 3.24) govore o tome da je, pri poveavanju struje, kada je (di/dt>0), ems samoindukcije e L usmjerena suprotno struji i, a da je, pri smanjivanju struje kada je di/dt<0, ova ems podudarna sa smjerom struje. Dakle, eL uvijek djeluje suprotno promjeni struje, koja joj je uzronik, pa se naziva kontraelektromotorna sila (kems-a). To djelovanje je utoliko jae ukoliko je L vee. Slijedi da sopstvena induktivnost L karakterie sposobnost kola da spreava promjenu elektrine struje, koja se zatvara kroz to kolo.

i1

i2

II

Posmatrajmo sada dva kola sl. 3.17 Slika 3.17 Induktivno spregnuta kola Neka kroz kolo I protie promjenljiva struja i1 , a kroz kolo II, koje je postavljeno dovoljno blizu kolu I, protie promjenljiva struja i2 . Fluks prvog kola zavisi od sopstvene struje i1 , ali takoe i od struje drugog kola i2 . Magnetna indukcija iji fluks posmatramo, potie od obje struje. Isto tako, fluks kroz kolo II potie od struje i2 tog kola, ali i od struje i1 prvog kola. Prema tome, moemo pisati:
I = 11 + 21 = L1i1 + M 21i2 II = 22 + 12 = L2 i2 + M 12 i1

(3.26)

U jednainama (3.26) L1 i L 2 su ve ranije definisani koeficijenti samoindukcije, a M 21 i M 12 su koeficijenti meusobne indukcije ili meusobne induktivnosti ova dva kola. 11 i 22 su sopstveni fluksevi, a 21 i 12 su meusobni fluksevi ova dva kola a I i II su ukupni fluksevi kola I i kola II, respektivno. Pri promjeni strija i1 i i 2 u kolima e biti indukovane elektromotorne sile:
e I = esI + eMI = L1 e II = esII + eMII di1 di M 21 2 dt dt di2 di = L2 M 12 1 dt dt

(3.27)

15

EMS-e e M nazivaju se ems-e meusobne indukcije (uzajamne indukcije). Pri nepromjenljivim magnetnim svojstvima sredine (=const.), uvijek je M21=M12=M. Koeficijenti meusobne indukcije mjere se, takoe, u henrijima. Kola, u kojima se pojavljuje meusobna indukcija, nazivaju se induktivno spregnuta (vezana) kola. Za dva kola emo kazati da su magnetno spregnuta koeficijentom meusobne indukcije od jednog henrija, ako se pri promjeni struje u jednom kolu brzinom od jednog ampera u sekundi, u drugom kolu indukuje elektromotorna sila meusobne indukcije od jednog volta. 3.7 Magnetna kola Zahvaljujui injenici da je elektrina provodnost provodnih materijala mnogo puta vea od elektrine provodnosti izolacionih materijala, bilo je mogue uvesti pojam elektrinog kola, koje obezbjeuje poduno kretanje elektriciteta du provodnika kola. Na analogan nain moemo govoriti o magnetnom kolu, zahvaljujui injenici da je magnetna provodnost (permeabilnost) feromagnetnih materijala mnogo vea od magnetne provodnosti ostalih sredina [ Fe = (10 2 10 4 ) 0 ]. Dakle, mogue je formirati magnetno kolo od feromagnetnih materijala, koje e obezbijediti da se kroz njega zatvara veina linija magnetnog polja. I zaista, veina elektrinih ureaja i aparata sadre gvozdena jezgra, kao to su jezgra transformatora, jaram i kotva elektromagneta, statorski i rotorski limovi elektrinih maina, koji obezbjeuju poduno "kretanje" magnetnog fluksa. Aproksimacija "podunog kretanja" ovdje nije tako dobra kao kod elektrinih kola (jer ni permeabilnost feromagnetika u odnosu na ostale sredine nije toliko vea, koliko je vea provodnost bakra u odnosu na izolatore). Ipak, inenjerski posmatrano, mogue je, a i korisno je, uvesti pojam magnetnog kola kroz koje se magnetni fluks poduno kree i, analogno elektrinom kolu, usvojiti pojmove skoncentrisanih parametara i izraziti zakone magnetnog kola, koji su po formi slini zakonima elektrinog kola. Prethodno je razmatrano magnetno kolo posebne (torusne) izvedbe kod kojeg su navojci bili rasporeeni ravnomjerno du obima torusa. U praksi se, ipak, najee srijeu magnetna kola razliite geometrije na koja je namotan jedan ili vie namotaja, pri emu njihovi navojci nisu ravnomjerno rasporeeni du magnetnog kola ve su skoncentrisani na ogranienim njegovim djelovima. Jedan primjer takvog magnetnog kola prikazan je na slici 3.18.

Slika 3.18 Magnetno kolo sa skoncentrisanim namotajem.

16

Sa slike 3.18 prikazan je i jedan dio fluksa , koji potie od skoncentrisanog namotaja, a ne zatvara se kroz magnetno kolo ve kroz vazdunu sredinu. Taj dio fluksa naziva se rasuti fluks (fluks rasipanja) i obino se tei da se on svede na najmanju moguu mjeru, jer samo u rijetkim sluajevima njegovo prisustvo moe biti od koristi. 3.7.1 Omov zakon za magnetna kola Primjer torusnog namotaja (sl.3.19) moe se iskoristiti da se ukae na jedan praktini pristup analizi prostih magnetnih kola, koji je analogan pristupu analizi elektrinih kola. Uz pretpostavku da je r<<R, moe se smatrati da je B jednako u svim takama presjeka S torusnog jezgra (homogeno polje). Smatramo da se praktino sav fluks od namotaja na torusu zatvara kroz jezgro (feromagnetno), pa se magnetni fluks kroz torusno jezgro presjeka S moe izraunati pomou izraza
= BS =
NI 2 (r ) . 2 R

(3.28)

a d I b

N ravnomjerno raspore|enih navojaka S Bc l srednja du`ina torusa

R
r

I c

sl. 3.19 Torusni namotaj Ako se 2R oznai kao srednja duina torusnog jezgra l, a NI kao M, tada se izraz (3.28) moe pisati u obliku:
= S M M M = = l l Rm S
l

(3.29)

gdje je:
Rm =

(3.30)

izraz analogan izrazu za elektrinu otpornost provodnika duine l i poprenog presjeka S izraenog od materijala specifine provodnosti
l R = S , i naziva se magnetna

otpornost (magnetni otpor). M=NI se obino naziva magnetopobudna sila (MPS) (ponekad se sree i izraz magnetomotorna sila), ija je jedinica A (amper), ali da bi se naglasilo da se radi o MPSi, ona se izraava u amper-navojcima. Istu MPS-u e izazvati jedan navojak sa strujom od 100A ili 100 navojaka sa strujom od 1A. Paljivim uporeenjem izraza (3.29) i izraza za Omov zakon I=E/R, moe se zapaziti potpuna analogija, s tim to je magnetni fluks analogan sa strujom I, a
17

magnetopobudna sila M analogna sa elektromotornom silom E, pa, dakle, uz takve analogije, izraz (3.29) predstavlja Omov zakon za magnetno kolo. Magnetno kolo moe biti sastavljeno iz vie djelova razliitih duina, od razliitih materijala sa razliitim poprenim presjecima jezgra i razliitim brojem namotaja sa razliitim strujama. Omov zakon za magnetno kolo vai i uvom sluaju, s tim to se magnetopobudna sila M i magnetska otpornost kola Rm tada raunaju:
M=

N
k =1

k k

Rm =

S
k

lk

.
k

Napomenemo da je pretpostavka o homogenosti magnetnog polja po njegovom presjeku, za najvei broj praktinih primjena, korektna. 3.7.2 Kirhofovi zakoni za magnetna kola Primjenimo zakon o konzervaciji magnetnog fluksa na magnetno kolo koje sadri vor u kome se spajaju grane magnetnog kola (Slika 3.20)
2 g rana 1

zatvo rena p o vr{ ina

Slika 3.20 vor magnetnog kola. S obzirom na prethodno razmatranje, a saglasno slici 3.20, Prvi Kirhofov zakon za magnetna kola ima oblik

i = 0
i =1

(3.31)

U dosadanjem razmatranju ve su uoene analogije meu osnovnim veliinama koje karakteriu magnetna i elektrina kola (MPS-a M analogno sa ems E, magnetna otpornost Rm analogna sa elektrinom otpornou R i magnetni fluks analogan sa strujom I) pa, s tim u vezi, dobijeni izraz (3.31) je Prvi Kirhofov zakon za magnetna kola. Na slian nain moe se dobiti izraz za Drugi Kirhofov zakon za magnetna kola polazei od izraza za Amperov zakon ukupne struje. Ako se pretpostavi sloeno magnetno kolo proizvoljne konfiguracije, u ijoj svakoj grani djeluju mps NiIi, pa odabere proizvoljna kontura koja sadri i=1,...,n grana, onda se, uz pretpostavku da su H i dl kolinearni, primjena Amperovog zakona ukupne struje svodi na izraz

i =1

Hili =

NiIi ,
i =1

(3.32)

gdje je li duina i-te grane. Valja napomenuti da se u izrazu (3.32) radi o olgebarskom sabiranju vodei rauna o pretpostavljenim smjerovima Hi i NiIi kako je to raeno kad su se analizirala elektrina kola stalnih struja. Kada se u proizvoljnim sabircima lijeve strane izraza (3.32) izraze Hi kao Bi/i, gdje je Bi magnetna indukcija, a i permeabilnost odgovarajueg jezgra grane kola, a
18

zatim kada se takvi sabirci pomnoe i podijele sa Si (presjek jezgra grane), dobijaju se sabirci oblika Bi li (3.33) Si = iRmi , pa izraz (3.32) poprima oblik
i Si
n

i =1

iRmi =

Mi ,
i =1

(3.34)

koji predstavlja iskaz Drugog Kirhofovoh zakona za magnetna kola. Treba napomenuti da je, u prethodnom postupku, nuno bilo pretpostaviti da je gustina fluksa po presjeku jezgra bilo koje grane konstantna, to se, u praktinoj primjeni, obino ini. Pri praktinoj primjeni izraza (3.34) na konkretni problem, treba voditi rauna o smjerovima pojedinih flukseva i MPS, analogno kao pri primjeni Drugog Kirhofovog pravila u elektrinim kolima. 3.8 Proraunavanje magnetnih kola Pri proraunavanju prostih magnetnih kola, kakvo je prikazano na slici 3.21, problemi se mogu postaviti na dva naina: 1. Zadate su geometrijske dimenzije magnetnog kola, karakteristike feromagnetnih materijala i magnetni fluks koji treba realizovati u magnetnom kolu, a treba nai mps namotaja M=NI, potrebnu za realizaciju zadatog fluksa. Rjeavanje problema ovog tipa moe se ilustrovati na primjeru magnetnog kola sa slike 3.21. Magnetno kolo se razbija na red djelova jednakog poprenog presjeka S realizovanih od homogenih materijala. Oznaava se kontura koja prolazi srednjom magnetnom linijom. Kako fluks u svim djelovima kola mora biti isti, to je uvijek Bi = / Si za svaki dio kola. Ovo omoguava jednostavno odreivanje vrijednosti Hdl za konturu koju obrazuje srednja linija magnetnog polja, pa je jednostavno nai i traenu mps NI H11 l + H2l2 + H = NI . (3.35) Vrijednosti H 1 i H 2 odreuju se na osnovu izraunatih B1 i B 2 sa zadatih krivih magneenja materijala od kojih su realizovani odgovarajui djelovi magnetnog kola. Vrijednost H jednoznano je definisana poznatim odnosom
H =
/ S

(3.36)

l2 H2 N S2 H
c

H1

l1 S1

Slika 3.21 Primjer prostog magnetnog kola.

19

2. Zadate su geometrijske dimenzije magnetnog kola, karakteristike magneenja svih korienih materijala i mps M, a treba odrediti magnetni fluks kroz kolo . Neposredno korienje izraza 3.34 za rjeavanje problema ovakvog tipa nije mogue jer, po pretpostavci, svi djelovi kola nijesu od istog materijala. To je razlog to se, za rjeavanje ovakvog tipa problema koristi iterativna procedura. Ova procedura zahtijeva da se pretpostavi magnetni fluks u kolu, a zatim da se izrauna mps na nain kako je to prije opisano. Ako se, ovako izraunata, mps razlikuje od zadate vrijednosti mps, onda se pretpostavka o fluksu koriguje, pa se ponovo izvri raunanje mps. Ova procedura se ponavlja sve do zadovoljavajue podudarnosti, dobijene sa zadatom vrijednou MPS. Rjeavanje oba tipa zadataka kod prostih magnetnih kola znatno se pojednostavljuje ako je permeabilnost materijala od kojeg je napravljeno magnetno kolo konstantna. U takvim situacijama treba pribjei primjeni Omovog zakona za magnetna kola. Nije teko pretpostaviti kolike komplikacije mogu nastati pri proraunavanju sloenih magnetnih kola sainjenih od feromagnetnih materijala. Ovdje nee biti govora o rjeavanju takvih kola. Rjeavanje sloenih magnetnih kola za koja su sve permeabilnosti konstantne (linearno magneenje) svodi se na primjenu Kirhofovih zakona, procedurom koja je analogna proceduri koja vai za rjeavanje elektrinih kola. Metod superpozicije takoe je primjenjiv pri rjeavanju ovakvih kola. 3.9 Energija magnetnog polja Razmotrimo najjednostavnije magnetno kolo (pravilan torus) od feromagnetnog materijala, ija je permeabilnost i na kome je ravnomjerno namotano N navojaka izolovane ice ukupne otpornosti R (sl. 3.22a).
i + u R r N navojaka l duina srednje linije S B dB H dwm

a)

b)

Slika 3.22 Uz energiju magnetnog kola Kada se torus prikljui na promjenljivi napon u, pod uticajem tog napona, kroz namotaj e protei struja i, koja stvara magnetno polje iji je fluks takoe promjenljiv, pa se moe pisati jednaina dinamike ravnotee elektrinih sila:
u Ri d =0 dt

(3.37)

Pomnoimo li jednainu (3.37) sa idt dobiemo jednainu koja izraava zakon o odranju energije: uidt Ri 2 dt id = 0 (3.38) Prvi lan jednaine (3.38) predstavlja rad koji ulae izvor napona u, drugi lan je osloboena Dulova toplota, a trei, rad uloen na stvaranje magnetnog polja
20

i d = dWM . Magnetna kola obino rade van oblasti magnetnog zasienja, te tada postoji linearna zavisnost izmeu struje i fluksa = Li , pa se ukupna energija

magnetnog kola dobija integraljenjem:

WM = dWM =
i =0

Lidi = 2 Li

1 i 2

(3.39)

U gornjim razmatranjima elektrinog kola fluks je fluks elektrinog kola, dakle fluks koji prolazi kroz povrine koje se naslanjaju na elektrino kolo, a fluks magnetnog kola Fe je fluks koji prolazi kroz presjek magnetnog kola. U posmatranom sluaju fluks elektrinog kola je N puta vei (N je broj navojaka elektrinog kola) od fluksa magnetnog kola:
= N Fe

ili fluks jednog navoja namotaja je isti kao fluks kroz presjek magnetnog kola. Primjenjujui zakon ukupne struje na posmatrano kolo imamo:
H l = N i

pa se, imajui u vidu da je Fe = B S , magnetna energija kola moe izraziti:

1 1 1 H l 1 = BSlH = BHV . WM = NFe i = NFe 2 2 N 2 2

(3.40)

Kod torusnog magnetnog kola sa slike 3.22a, MPS je M=Ni=Hl. Uz pretpostavku da je rR, gustina fluksa B i jaina polja H su isti u svim djelovima kola, pa je =BS. Logino je zakljuiti da je izraunata magnetna energija (3.40) ravnomjerno rasporeena u zapremini jezgra torusa. Na osnovu ovog zakljuka, moemo izraunati zapreminsku gustinu energije magnetnog polja wM :
wM = WM 1 1 = BH = H 2 2 V
2

1 B2 2

(3.41)

to se moe geometrijski interpretirati kao povrina izmeu krive magneenja i ordinatne ose (sl.3.22b). 3.10 Gubici energije u magnetnom kolu Vidjeli smo da je za magneenje magnetnog kola potrebna odreena energija jednaina (3.39). Kada se magneenje feromagnetnih materijala vri naizmjenino, a to je sluaj kod transformatora, elektrinih maina i svih drugih ureaja koji koriste naizmjeninu struju, nastaju gubici energije uslijed pojave histerezisa i pojave vrtlonih struja. Ovi gubici jednim imenom zovu se gubici u gvou. 3.10.1 Gubici usljed histereze Neka je predmet posmatranja magnetno kolo od feromagnetnog materijala predstavljeno na slici 3.23. Neka je njegov namotaj prikljuen na izvor naizmjeninog napona u uestanosti f. Kao posljedica prikljuenog napona, kroz namotaj e proticati
21

struja i, te e i polje u magnetnom kolu imati naizmjenini karakter. Dakle, u toku jedne periode magnetno kolo e se magnetiti u jednom, a zatim u drugom smjeru. Zbog nereverzibilnosti procesa magneenja feromagnetika, zavisnost magnetne indukcije od jaine polja e, pri tome, imati oblik histerezisne petlje, kao na slici 3.24.
l i u N navojaka
r

Slika 3.23 Magneenje naizmjeninom strujom magnetnog kola od feromagnetnog materijala. U okviru izuavanja magnetnih polja, ve je zakljueno da, za prirataj magnetne energije po jedinici zapremine magnetnog kola, vai: dWm = HdB .
B
2' 3 2

1 4 4'

Slika 3.24 Histerezisna petlja. Pri naizmjeninom magneenju magnetnog kola, idui od take 1 do take 2, H> 0 i dB>0, pa je uloeni rad za magneenje pozitivan i, za jedinicu zapremine magnetnog kola, proporcionalan je povrini ogranienoj krivama 1-2-2'-1 (sl.3.24). Idui od take 2 do take 3, H>0 i dB<0, pa je rad negativan, to govori o tome da se dio energije, proporcionalan povrini 2-3-2'-2 vraa u elektrino kolo. Idui od take 3 do take 4, H <0 i dB<0, pa je uloeni rad opet pozitivan i proporcionalan povrini 3-4-4'-3, a idui od take 4 do take 1 H<0 i dB>0, rad je opet negativan, te se energija proporcionalna povrini 4-1-4'-4 vraa elektrinom kolu. Dakle, u toku jedne sekunde, ciklus naizmjeninog magneenja ponavlja se f puta (f je uestanost ili frekvencija magneenja), te e energija, koja se gubi u jedinici zapremine magnetnog kola, za jedinicu vremena (snaga gubitaka PH ) biti: PH / V ::f x povrina histerezisne petlje, odnosno, ukupna snaga gubitaka usljed histereze u magnetnom kolu bie: PH ::f x povrina histerezisne petlje x V. Prethodno razmatranje ukazuje, kvalitativno, na injenicu da se dio energije gubi u magnetnom kolu (pretvara u toplotu), pri njegovom naizmjeninom magneenju. Meutim, ovdje nedostaje praktini algoritam za izraunavanje snage gubitaka u
22

magnetnom kolu usljed histereze. U ove svrhe, tajnmec je dao izraz za snagu gubitaka usljed histereze po jedinici mase magnetnog kola: 1, 6 PH = fB m , gdje je tajnmecov sainilac koji karakterie materijal, a Bm maksimalna vrijednost indukcije, do kojeg je magneeno magnetno kolo, u jednom i u drugom smjeru. Za praktine svrhe, ipak, ee se koristi izraz: 2 PH = fB m . (3.42) Proizvoai feromagnetnih materijala, standardno, navode gubitke usljed histereze po jedinici mase pri Bm=const. (najee Bm=1T), i za f=const. (npr. f=50Hz). 3.10.2 Gubici usljed vrtlonih struja Feromagnetni materijali od kojih se prave magnetna kola, pored ranije istaknutih svojstava, imaju i to svojstvo da su dobri elektrini provodnici. Imajui to u vidu, interesantno je razmotriti, ta se dogaa u poprenom presjeku magnetnog kola, kada se kroz njega zatvara naizmjenini fluks, kad je gustina magnetnog fluksa u svim takama presjeka jednaka (Slika 3.25a).

vektor magnetne indukcije

a)

b)

Slika 3.25 Vrtlone struje u; a) Punom magnetnom kolu i b) Magnetnom kolu sainjenom od limova. S obzirom na osobinu elektrine provodnosti feromagnetnog materijala, itav popreni presjek moe se posmatrati kao zbir, proizvoljno mnogo, provodnih kontura. Prema Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije, u svakoj od tih provodnih kontura, zbog promjenljivog fluksa, indukovae se ems to e, s obzirom da su provodne konture zatvorene, u njima izazvati pojavu struja, i to takvog smjera da iste tee da stvore sopstveno polje, koje e uticati na suzbijanje promjene fluksa, koji ih je uzrokovao. Takve struje nazivaju se vrtlone (vihorne) struje. S obzirom da svaka provodna kontura prua otpor proticanju struje kroz nju, oigledno je da vrtlone struje uzrokuju pretvaranje dijela energije u toplotu, prema Dulovom zakonu. Snaga tih gubitaka, obino se oznaava sa PF , i naziva se snaga gubitaka usljed vrtlonih struja (gubici usljed vrtlonih struja). Otpornost kojom se strujna kontura suprostavlja proticanju vrtlone struje utoliko je vea ukoliko je njena duina vea. Sa rastom otpornosti, opada snaga gubitaka, jer, pri istoj ems-i, struja opada, a gubici su proporcionalni kvadratu struje. Iz ovog razloga, kao mjera za snienje gubitaka uslijed vrtlonih struja, primjenjuje se mjera izvoenja magnetnih kola od tankih limova, koji su meu sobom izolovani (Slika 3.25b). to su limovi tanji, to su, za: istu masu, istu uestanost f i isto Bm, gubici usljed vrtlonih struja manji. Gubici uslijed vrtlonih struja, po jedinici mase, mogu se izraziti kao: 2 , (3.43) PF = f 2 B m
23

gdje je koeficijent snage gubitaka usljed vrtlonih struja, koji karakterie svojstva materijala feromagnetnog kola. U katalozima proizvoaa, navodi se podatak o gubicima usljed vrtlonih struja po jedinici mase, za standardnu uestanost i konstantnu maksimalnu indukciju. 3.11 Elektromagnet Mnogi elektrotehniki ureaji; prekidai (sklopke), releji, zvonca, ventili, spojnice, magneti za prenoenje tereta u elianama i livnicama elika, i dr., koriste u svom radu elektromagnet. Svi oni koriste mehaniku silu, kojom magnetno polje privlai feromagnetne dijelove. Tipina izrada elektromagneta, koji se sastoji od jarma sa namotajem i kotve, koja je pokretna, dat je na (sl. 3.26).
U i R Sj F

lj
N

dx lk Sk

Slika 3.26 Skica elektromagneta Jaram i kotva su od feromagnetnog materijala, a izmeu njih je meugvoe vazduh, relativno male debljine . Magnetomotorna sila Ni kalema, stvara u jarmu magnetno polje. Linije magnetnog polja preskau kroz vazduni procjep i zatvaraju se preko kotve. Tako se formira magnetno kolo, koje se sastoji od jarma, duine l j i presjeka S j , kotve, duine l k , presjeka S k i dva vazduna procjepa duine i presjeka priblino jednakog presjeku jezgra. Obiljeimo sa F rezultantnu silu kojom jezgro privlai kotvu i zamislimo da je u toku vremenskog intervala dt izvreno virtuelno pomjeranje dx u pravcu djelovanja sile F. Vodei rauna o svim transformacijama energije, na osnovu zakona o odranju energije, moe se napisati jednakost: uidt = Ri 2 dt + dWM + Fdx (3.44) Jednaina (3.44) iskazuje: rad izvora za vrijeme virtuelnog pomjeranja uidt , utroio se na zagrijavanje provodnika Ri 2 dt , na promjenu energije magnetnog polja dWM i na mehaniki rad Fdx . S druge strane, za elektrino kolo (namotaj), u svakom trenutku, mora da vai jednaine dinamike ravnotee elektrinih sila (koja je takoe proizila iz zakona o odranju energije):
u Ri d =0 dt

(3.45)

to znai da napon izvora dri ravnoteu padu napona na termogenom otporu kalema Ri i indukovanoj elektromotornoj sili uslijed ukupne promjene fluksa elektrinog kola d / dt . Pomnoimo jednainu (3.45) sa idt i oduzmimo je od jednaine (3.44), pa e biti: id = dWM + Fdx (3.46)

24

Imajui u vidu izraz za magnetnu energiju, (jednaina 3.40), kao i injenicu da se pri zamiljenom virtuelnom pomjeranju, mijenjaju i struja i fluks, poslije izvjesnih transformacija, za ukupnu silu kojom jezgro privlai kotvu dobije se: F = BHS j = H 2 S j (3.47) Logino je zakljuiti da se ova sila ravnomjerno rasporedi na obje stope elektromagneta, tj. F1 = F / 2 .

25