Professional Documents
Culture Documents
ELEKTROMAGNETIKA
Elektromagnetika je oblast elektrotehnike u kojoj se prouavaju jedinstvene elektromagnetne pojave. Magnetne pojave, kao i elektrine, uoene su davno. Meutim, tek poetkom XIX vijeka otkrivena je njihova meuzavisnost. Godine 1821. Ersted je otkrio da magnetna igla (kompas) skree sa pravca sjever-jug, ako se u njenoj blizini nalazi provodnik kroz koji protie elektrina struja. Djelovanje elektrine struje nije, dakle, lokalizovano samo u elektrinom kolu (zagrijavanje provodnika, hemijske reakcije u bateriji), ve se to djelovanje osjea i van provodnika. Kaemo da elektrina struja u okolnom prostoru stvara magnetno polje. Eksperimenti ukazuju da ovo magnetno polje, stvoreno strujom (elektricitetom u pokretu), ima sve osobine magnetnog polja koje potie od permanentnog (stalnog) magneta. uveni naunici toga doba, meu kojima treba izdvojiti Ampera i Faradeja, na osnovu mnogobrojnih eksperimenata, uspijevaju da shvate zakonitosti elektromagnetnih pojava i dolaze do saznanja da nema eleketrine struje bez magnetnog polja, niti pak, magnetnog polja bez elektrine struje. Te dvije pojave su djelovi jedne jedinstvene elektromagnetne pojave. Eksperimentom se lako moe uvjeriti da se oko svakog provodnika sa strujom javlja magnetno polje, slino kao kod stalnog magneta (sl. 3.1.). Neto je tee dokazati da magnetno polje permanentnog magneta potie od struje koju sainjava, kod namagnetisanog predmeta, ureeno kretanje elektrona oko jezgra atoma i oko sopstvenih osa. Razumije se, ove mikro struje usljed kretanja elektrona, postoje u svim materijalima, ali se njihovo djelovanje, makroskopski posmatrano, ne osjea, jer se magnetna polja, usljed neureenosti kretanja elektrona, meusobno ponitavaju. Na osnovu eksperimentalnih rezultata i dobijenih rezultata za posebne sluajeve, plejada uvenih fiziara uspostavlja teoriju elektromagnetizma i opisuje je matematikim formulama. Kruna tog uspjeha naunika XIX vijeka je uvena Maksvelova teorija elektromagnetnih polja.
B
N
B
N
kom pas
i B
kompas B
s S
S
a) b) c)
Slika 3.1 Dvodimenzionalni prikaz magnetnog polja; a) Stalnog magneta, b) Ravnog provodnika, c) Solenoida
1
3.1 Magnetno polje 3.1.1 Laplasov zakon Magnetno polje je vektorsko polje opisano u svakoj taki vektorom jaine magnetnog polja H . Laplasov zakon (u literaturi se srijee i pod nazivom Amperov zakon) nam omoguava da, u bilo kojoj taki oko provodnika, odredimo elementarno polje dH, koje potie od elementa dl elektrinog kola kroz koje tee struja i. Ukupna jaina polja H u posmatranoj taki dobija se kao zbir elementarnih polja svih elemenata dl elektrinih kola koja, uestvuju u stvaranju posmatranog magnetnog polja. Slika 3.2 Magnetno polje elementa provodnika
i dl r dH M
Na sl. 3.2 prikazan je dio provodnika kroz koji tee struja i. Elementarna jaina magnetnog polja u taki M, koje potie od djelia provodnika dl, po Laplasovom zakonu je: i dH = ( d l r) (3.1) 4r 3 Pravac polja je normalan na ravan u kojoj lee element provodnika i posmatrana taka. Smjer je odreen pravilom vektorskog mnoenja: vektor dl se najkraim putem zakree tako da se poklopi sa vektorom poloaja r posmatrane take M, a smjer napredovanja desnog zavrtnja, pri takvom kretanju, odreuje smjer vektora d H (ovo pravilo se esto naziva i pravilo desnog zavrtnja). Treba naglasiti da je smjer vektora dl odreen smjerom struje kroz taj provodnik. Intenzitet vektora jaine polja je:
dH = i dl sin 4r 2
(3.2)
gdje je ugao izmeu vektora dl i r . Ukupna jaina magnetnog polja u taki M dobija se sabiranjem polja svih elementarnih dijelova okolnih strujnih kola, koja uestvuju u stvaranju polja: