Fakultet kemijskog inženjerstva i

tehnologije
Sveučilišni diplomski studij
Ekoinženjerstvo
KOLEGIJ: UVOD U MATEMATIČKE METODE U INŽENJERSTVU

JEDNODIMENZIJSKA VALNA
JEDNADŽBA – TITRANJE ŽICE
STUDENTICE:
DORA HEĆIMOVIĆ
MIRELA VOLF

MENTOR: doc. dr. sc. Miroslav Jerković

 SADRŽAJ

1. Uvod

2. Parcijalne diferencijalne jednadžbe

3. Jednadžba vala u jednoj dimenziji; titranje žice

4. Tri koraka rješavanja jednodimenzionalne valne jednadžbe

5. Praktični dio

6. Primjena diferencijalnih jednadžbi u glazbi

7. Zaključak
 CILJ RADA

o Ovaj će se rad baviti titranjem žice, odnosno opisom titranja žice.

o Prikazat ćemo jednodimenzijsku valnu jednadžbu titranja žice, pomoću koje ćemo opisati fizikalnu promjenu

položaja žice u određenome vremenu.

o Provesti ćemo i simulaciju titranja žice pomoću računala, uz poznavanje zakona fizike koji vrijede pri titranju žice.

o Pri tome ćemo u praktičnome dijelu prikazati opća, analitička i numerička rješenja te ćemo ih primijeniti u

najčešćem primjeru titranja žice – glazbi.

o Programski jezik koji će pri tome biti korišten je MATLAB R2023a (2023).
1 UVOD
 „DIFERENCIJALNA
JEDNADŽBA“
o pojam nastao 1680., Leibniz i braća Bernoulli

o svrha: geometrija i mehanika, a kasnije su se

njima koristili za opisivanje fizikalnih pojava i
zakona.

o sastavni dio gotovo svih znanosti i inženjerskih

računa (matematika, medicina, biologija,
kemija…)

o opisuju razne prirodne pojave (poput gibanja

tijela, raspada atoma, promjena temperature
tijela…), ali i promjene unutar umjetno stvorenih
i vođenih procesa (reaktori)
o Obična diferencijalna jednadžba 1. reda- jednadžba u kojoj nema derivacija viših redova, ali se u njoj
pojavljuje prva derivacija funkcije jedne varijable.
o x i y varijable - među njima postoji točno određena analitička veza koju treba odrediti
o obzirom na zavisnost tih dviju varijabli, postoji i određena brzina kojom se jedna mijenja obzirom na
drugu te je tu brzinu isto tako potrebno odrediti
o ukoliko je , onda je zapravo veličina koja označava kojom se to brzinom varijabla y mijenja u odnosu
na promjenu veličine x.
o dijele na linearne i nelinearne
PARCIJALNE
DIFERENCIJALNE
2
JEDNADŽBE
1 2
3
u= u(x1 , x2 ,... , xn )
opisuju korelaciju
neke nepoznate kao neku
funkcije u i funkciju od n
parcijalnih nezavisnih
derivacija te varijabli
nepoznate x 1 , x2 , . . . , xn
funkcije

Taylor (1714.)
F (x1,...,xn,u,ux1,...,uxn,ux1x1,ux1x2,...) = 0
 o rješenje Taylorovog problema; d’Alembert (1717. – 1783.) – bitno je postaviti rubne
uvjete kako bi se pospješila uspješnost dolaska do rješenja prilikom rješavanja
spomenute jednadžbe

o D. Bernoulli (1700. – 1782.) - zaključio da se kod trzaja žice radi o superpoziciji sinusoida
koje imaju periode koje se smanjuju na obrnuto proporcionalnoj skali od prirodnih
brojeva.

o Ni danas ne poznajemo završenu teoriju parcijalnih diferencijalnih jednadžbi. Prilikom

rješavanja većine tipova jednadžbi pokušava se odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. Koji su uvjeti koje jednadžba ili sustav mora zadovoljiti kako bi imala minimalno jedno
rješenje? (Problem egzistencije rješenja)
2. Koje je dodatne uvjete potrebno postaviti da bi jednadžba ili sustav imali točno jedno
rješenje? (Problem jedinstvenosti rješenja)
3. Kojim se postupkom moramo poslužiti kako bismo dobili rješenje?
JEDNADŽBA
VALA U JEDNOJ
DIMENZIJI;
TITRANJE ŽICE 3
1. Uzmimo neko elastično sredstvo (napetu žicu), položimo je uzduž x osi na koordinatnome sustavu
2. Potom vizualizirajmo val s izvorom u ishodištu kako se širi duž te osi
3. Jednadžbom vala opisujemo elongaciju s točke elastičnoga sredstva koja se nalazi na nekoj udaljenosti x od
definiranog izvora vala (ishodišta) u ovisnosti o vremenu. Dobiveni je izraz naveden jednadžbom

ili ,
o jednadžba koja opisuje malene poprečne titraje neke elastične niti koja je rastegnuta na
neku duljinu l i pričvršćena za oba kraja
o ta nit biva iskrivljena u nekome trenutku t = 0, te je potom otpuštena i ostavljena da
vibrira.
o prilikom izvođenja neke jednadžbe fizikalnoga problema moramo se poslužiti određenim
pretpostavkama - poznato je kako u idealnim uvjetima sva točke na niti titraju točno
okomito na svoj ishodišni položaj u prostoru
o problem se javlja pri pokušaju određivanja titranja žice odnosno njenoga otklona u (x, t)
u nekoj određenoj točci x i vremenu t > 0

𝑇 1 𝑐𝑜𝑠 𝛼=𝑇 2 𝑐𝑜𝑠 𝛽=𝑇 =𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡 .

s dvjema vertikalnim komponentama
 i

Da bi uredili gore navedenu jednadžbu pretpostavit ćemo da Δx teži nuli. Tada se dobije linearna homogena parcijalna
diferencijalna jednadžba, odnosno jednodimenzionalna valna jednadžba

gdje je konstanta koja sadrži fizikalna svojstva materijala žice

u(0,t) = 0 i u(L,t) = 0 za svaki t>0.

Titranje žice ovisi o otklonu pri t=0 koji iznosi f(x ) i o početnoj brzini pri t=0 koja je g(x ) - imamo dva početna uvjeta:
u(x,0) = f(x) i ut (x,0) = g(x) za 0 ≤ x ≤ L , pri čemu je
4 TRI KORAKA
RJEŠAVANJA
JEDNODIMENZIONALN
E VALNE JEDNADŽBE
TRI KORAKA RJEŠAVANJA Odrediti rješenja
jednadžbi koje
JEDNODIMENZIONALNE VALNE
JEDNADŽBE: 02
2 zadovoljavaju rubne
uvjete

Metoda separacije
varijabli 01
1

03
3
Fourierovim nizom
odrediti rješenje koje
zadovoljava zadane uvjete
Vrijedi jednakost:

U (x, t) = F(x )G(t ) 1

pri čemu su F(x ) i G(t ) funkcije x ili t varijable

Deriviranjem po t odnosno x dobijemo

Uvrštavanjem: Dijeljenjem s c2FG varijable se mogu separirati pa dobivamo:

gdje je k proizvoljna separacijska varijabla

Množenjem s nazivnicima dobivaju se dvije obične diferencijalne jednadžbe

,
.
 u(0, t) = F(0) G(t) = 0 i u(L, t) = F(L)G(t) = 0 za sve t , i

2
i

Dogovorno uzimamo te dobijemo beskonačno mnogo rješenja: n=1,2,3,..

, gdje je

a uvrštavanjem dobivamo općenito rješenje

karakteristična funkcija titrajuće žice

gdje je karakteristična vrijednost titrajuće žice.

o Svaki predstavlja harmonijsko gibanje
frekvencije ciklusa u jedinici vremena. n=1 λ=2L

o Za najveću valnu duljinu koja je n=2 λ=L

moguća, duljina žice odgovara polovici 2
n=3 λ= L
te valne duljine. 3

o Postoje i druga titranja tzv. viši n=4

harmonici. Ako je n=1, onda imamo
n=5
jedan „trbuh“ po sredini i 2 čvora,
odnosno osnovno stanje žice (osnovni n=6

ton). n=7
o Za n=2,3,4,… dobit ćemo tonove s većom
frekvencijom, a manjom valnom
duljinom
 3
o da bi funkciju razvili u Fourierov red, ona mora biti periodična

02
– početni uvjeti

Zatim odabiremo tako da za t=0 derivacija postane Fourierov red od g(x)

n=1,2,3,…
o g(x) = 0 , onda je i

o zamjenjuju varijablu x u Fourierovim redovima:

 5
PRAKTIČNI DIO
 OPĆA RJEŠENJA VALNE JEDNADŽBE

′′ 2
𝐺 − 𝑐 𝑘𝐺= 0

𝐹(𝑥)=(𝐶1+𝐶2)cos𝑝𝑥+(𝑖𝐶1−𝑖𝐶2)sin𝑝𝑥
𝐹(𝑥)=𝐴cos𝑝𝑥+𝐵sin𝑝𝑥.
NUMERIČKO RJEŠAVANJE VALNE JEDNADŽBE

Početna brzina = 0

∞
𝑛𝜋
𝑢 ( 𝑥 , 𝑡 ) =∑ 𝐵𝑛 𝑐𝑜𝑠 𝜆𝑛 𝑡 𝑠𝑖𝑛
𝑛=1 𝐿
 6
PRIMJENA
DIFERENCIJALNIH
JEDNADŽBI U GLAZBI
•)

• granični uvjeti u(0,t) = 0 i u(L,t) = 0 ,

• početni uvjeti u(x,0)=c1sin c2ᴨx

 METODA KONAČNIH RAZLIKA
clear all end (nu^2)*(u(i-1,j)-2*u(i,j)+u(i+1,j));
clc x; end
c=2; %Brzina širenja vala, m/s t=zeros(n+1,1); %Vrijeme u različitim end
L=2; %Udaljenost (dužina) L, m pomacima u(1:m+1,1);
m=200; %Broj prostornih segmenata t(1)=0; u(1:m+1,n+1);
delta_x=L/m; %Duljina podijeljena na segmente for i=1:n %Vektorski zapis
nt=1; %Ukupno vrijeme, s t(i+1)=t(i)+delta_t; u_vektor=u(:);
n=200; %Broj koraka u vremenu end umax=max(u_vektor);
delta_t=nt/n; t; %Grafički prikaz numeričkog rješenja
nu=c*delta_t/delta_x; %Courantov broj, služi u=zeros(m+1,n+1); plot(x,u(1:m+1,n+1),'b','Linewidth',2.0)
za stabilnost, označava bezdimenzijsku %Početni uvjeti grid on
%veličinu koja predstavlja vrijeme for i=2:m hold on
zadržavanja čestice u jednoj čeliji mreže u(i,1)=c1*sin(c2*pi()*x(i)); axis([0 L -umax umax])
u_t_in=0; %Početni uvjeti, m/s u(i,2)=c1*sin(c2*pi()*x(i)); title(['Numeričko rješenje - FDM '])
u_bc1=0; %Rubni uvjet, m/s end xlabel(' x [m]')
u_bc2=0; %Rubni uvjet, m/s %Rubni uvjeti ylabel(' u [m]')
c1=2; %Konstanta, kontrolira amplitudu u(1,1:n+1)=u_bc1; %3D prikaz
c2=2; %Konstanta, kontrolira broj valova, u(m+1,1:n+1)=u_bc2; figure
frekvencija u; surf(u)
x=zeros(m+1,1); %Položaj u smjeru x %Unutarnji čvorovi xlabel(' x [m]')
x(1)=0; for j=2:n ylabel(' t [s]')
for i=1:m for i=2:m zlabel(' u [m]')
 n=1 n=1
c2=0,5 c2=0,5

n=2
c2=1

n=3
n=2 c2=1,5
c2=1

n=3
c2=1,5
 n=4
n=4 c2=2 n=8
c2=2 c2=4

n=8 n=12,56
c2=4 n=12,56 c2=3,14
c2=3,14
n=320
c2=160

n=1240
c2=620
 7

ZAKLJUČAK
 ZAKLJUČAK
• Jednodimenzijska jednadžba vala – opis valova
• Zadovoljavajući opis prirodnih pojava
• Olakšano shvaćanje svakodnevnih pojava
• Titranje žice – kako jako povući žicu za određeni ton
 LITERATURA
• [1] Noyce, String tension and tuning URL: 2729–2794 https://ems.press/journals/owr/articles/765 (pristup 16.4.2023.)
http://www.noyceguitars.com/technotes/articles/t3.html (Pristup
• [7] M. Alić, Obične diferencijalne jednadžbe, Matematički odjel
12.4.2023.)
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb,
• [2] E. Kreyszig, Advanced Engineering Mathematics, 10th edition, John 1994.
Wiley & Sons, Jefferson city, 2017
• [8] W. Benenson, J. W. Harris, H. Stocker, H. Lutz, Handbook of physics,
• [3] MATLAB File exchange, URL Springer - Verlag, New York, 2002.
https://www.mathworks.com/products/matlab.html (Pristup 13.4.2023.)
• [9] M. Braun, Differential equations and their applications, Springer, New
• [4] E. Jansson, Acoustics For Violin And Guitar Makers, Chapter IV: York, 1992.
Properties of the Violin and the Guitar String, Kungl Tekniska Hogskolan,
• [10] G. Bachman, L. Narici, E. Beckenstein, Fourier and wavelet analysis,
2002
Springer - Verlag, New York, 2000.
• [5] K. Burazin, J. Jankov, Glazba titrajuće žice, Osječki matematički list 14
• [11] https://www.wikiwand.com/hr/Harmonijsko_titranje (pristup
(2014), 1-22
16.04.2023.)
• [6] Tom Archibald, Craig Fraser, Ivor Grattan-Guinness, The History of