METODA TANGENTE (NEWTONOVA

METODA)
i
METODA JEDNOSTAVNE ITERACIJE
Mr. sc. Tatjana Stanivuk Pomorski fakultet u Splitu
Ako graf funkcije f umjesto sekantom aproksimiramo
tangentom, dobili smo metodu tangente ili Newtonovu
metodu. Slino kao i kod sekante, time smo izgubili
svojstvo sigurne konvergencije, ali se nadamo da e
metoda brzo konvergirati.



Pretpostavimo da je zadana
poetna toka . Ideja metode je
povui tangentu u toki
i definirati novu aproksimaciju
u toki gdje ona sijee os x.
0
x
( )
( )
0 0
, x f x
Geometrijski izvod je jednostavan. U toki
napie se jednadba tangente i pogleda se
gdje sijee os x. Jednadba tangente je:



odakle izlazi da je nova aproksimacija



n
x
Do Newtonove metode moe se doi i na
drugaiji nain. Pretpostavimo li da je funkcija f
dva puta neprekidno derivabilna (na nekom
podruju oko ), onda je moemo razviti u
Taylorov red oko do ukljuivo prvog lana.
Dobivamo:


pri emu se nalazi izmeu i . Uvrtavanjem
dobivamo

n
x
n
x
x
n

x o =
Premjetanjem, uz pretpostavku da je , slijedi

Iz gornje relacije moemo primijetiti kako prva dva
lana s desna daju pa dobivamo


Iz ove relacije odmah oitamo da je Newtonova metoda,
kada konvergira, kvadratino konvergentna. Meutim,
takav zakljuak vrijedi samo ako ne tei k nuli
tijekom cijelog procesa, odnosno ako je
dakle ako je nultoka jednostruka.








1 n
x
+
Teorem 1. Neka su neprekidne za sve x u
nekom intervalu koji sadri jednostruku nultoku
. Ako je poetna aproksimacija izabrana
dovoljno blizu nultoke , niz iteracija
konvergirat e prema s redom konvergencije
. ak tovie, vrijedi:


Ovaj teorem daje dovoljne uvjete za takozvanu
lokalnu konvergenciju Newtonove metode prema
jednostrukoj nultoki. Lokalnost se odnosi na to
da poetna aproksimacija mora biti dovoljno
blizu nultoke .



n
x
0
x
o
o
o
Pretpostavimo da smo locirali nultoku funkcije
u segmentu [a,b] i znamo da je klase na tom
segmentu. Neka je:


Funkcija je strogo monotona na [a,b] onda i
samo onda ako je . Naime, funcija je
neprekidna na segmentu [a,b] pa poprima svoj
minimum i maksimum u nekoj toki segmenta.
Ako je monotono rastua (padajua), tada je
za sve iz segmenta [a,b], pa je
.

x
Veliine m1 i M2 daju i lokalne ocjene greaka
iteracija u Newtonovoj metodi, uz uvjet da su
sve iteracije unutar segmenta [a,b]. Iz ranije
relacije imamo:


gdje se nalazi izmeu i , odmah slijedi:


Ova ocjena nije naroito korisna za praktinu
primjenu jer ne znamo veliinu .






1 n

1 n
x

o
o
Da bismo izveli za praksu pogodniju ocjenu
greke, iskoristiti emo Taylorov teorem. Za dvije
susjedne iteracije u Newtonovoj metodi vrijedi:



pri emu se nalazi izmeu i .Takoer
vrijedi i:


pa je
.









1 n

1 n
x
n
x
Koristei pretpostavku i , dobivamo



Ako je , slijedi ocjena:

.

Kombinacijom ovih ocjena greke dobivamo:


to se moe koristiti u praksi.
1 n
x

| |
,
n
x a b e
Ako je gornja ograda za apsolutnu greku
(uobiajeno se to kae samo traena tonost),
onda test


ili napisan u formi u kojoj se uobiajeno koristi:



garantira da je .










c
Ako osim pretpostavke da je funkcija strogo
monotona na [a,b], ili da prva derivacija ima
isti predznak na cijelom intervalu koristimo i
pretpostavku da i druga derivacija ima fiksni
predznak na istom intervalu, onda moemo
dobiti i globalnu konvergenciju Newtonove
metode.



Teorem 2. Neka je i
neka i nemaju nultoke u [a,b] (odnosno,
i imaju fiksni predznak na [a,b] ). Ako polazna
iteracija iz intervala [a,b] zadovoljava uvjet



onda niz iteracija dobiven Newtonovom
metodom konvergira prema (jedinstvenoj
jednostrukoj) nultoki funkcije .

n
x
o
Napomena 1. Primijetimo da ako je i
za tada je i i .
Analogno, za , i . Tada,
ako je i i i
da bi bio ispunjen uvjet moemo pri
rjeavanju zadataka uzeti da je , a kada je
i , .

Primjer 1. Newtonovom metodom s tonou
veom od 10
-6
nai nultoku jednadbe
.



Rjeenje: Prvo trebamo odrediti
interval izoliranosti pa crtamo
grafove funkcija i
i traimo toku u kojoj se ove
dvije funkcije sijeku.
Iz slike vidimo da je nultoka
unutar intervala [-1,0].



na intervalu [-1,0]

Izborom dobivamo slijedee aproksimacije

n

0
1 x =
a to je < od o.oo764853, pa je priblino rjeenje
jednadbe


0.1187215. x =
Primjer 2. Newtonovom metodom s tonou
veom od 10
-3
nai nultoke jednadbe
.

Rjeenje: Prvo trebamo
odrediti interval izoliranosti
pa crtamo grafove funkcija
i te traimo
toku u kojoj se ove funkcije
sijeku.
.
Iz slike moemo zakljuiti da se
nultoka nalazi u intervalu [1, ].
1
sin 0
4
x x =
sin y x =
1/ 4 y x =
2
t

Odabirom da je dobivamo slijedee aproksimacije:

Kako je , priblino rjeenje jednadbe je

Primjer 3. Newtonovom metodom s tonou
veom od 10
-6
nai nultoku funkcije .

Rjeenje: Jednadbu piemo
u obliku , a zatim
odreujemo interval izoliranosti pa
crtamo grafove funkcija i
te traimo toku u kojoj se
ove funkcije sijeku .




Iz slike moemo zakljuiti da
se nultoka nalazi unutar
intervala [2,3].
10
x
x =
10
x
x =
ln ln10 x x =
ln y x =

Izborom dobivamo slijedee aproksimacije:

Kako je , priblino rjeenje jednadbe je
.
Raunanje koritenjem Newtonove metode moe trajati dulje
nego raunanje upotrebom metode sekante (uz upotrebu
istog kriterija zaustavljanja), jer se za svaki korak Newtonove
metode mora izraunati i vrijednost funkcije i vrijednost
derivacije u toki. Ako je izraun derivacije kompliciran, tada
e metoda sekante biti bra.
Teoremi 1. i 2. daju samo dovoljne uvjete konvergencije
pojedinih iterativnih metoda. U praktinom raunu esto se
pojavljuje samo interval [a,b] u kojem je locirana nultoka
funkcije, a nemamo dodatne informacije o funkciji iz kojih bi
se mogao izvui zakljuak o konvergenciji brih iterativnih
metoda. Zbog toga se Newtonova metoda katkada kombinira
s metodom bisekcije tako da se prvo izrauna nova iteracija
po broj metodi koja se prihvaa ako iteracija ostaje u
trenutnom intervalu te s njom nastavljaju iteracije i skrauje
se interval.

METODA JEDNOSTAVNE
ITERACIJE
( ) ( )
( )
( ) ( )
( )
c

<

=
e s
'
e
e e
= =

1
1 0
1

ANJA ZAUSTAVLJ KRITERIJ
. nultocki k konvergira niz a , intervala iz volji po uzme se
, x odnosno 1 , 0 postoji 2.
, x 1.
: je da takva je gdje
x obliku u zapisati 0 x Jednadbu
n n
n n
x x
r
r
x x I x
I x r r
I x I
x f
NAPOMENA.
Metoda rjeavanja se sastoji od 6 koraka, za razliku od
Newtonove metode koja se provodila u 3. i 4. koraka.
Ako uoimo da aproksimacija bjei izvan izabranog
intervala izoliranosti, interval treba suziti, ili, ako to ne
pomae, prijei na inverznu funkciju, kako emo i
pokazati u slijedeem primjeru.
2 + = x e
x
Primjer 4. Metodom jednostavne iteracije s
tonou veom od 10
-3
rijeiti jednadbu
.

Rjeenje:(1.KORAK) trebamo
odrediti interval izoliranosti
pa crtamo grafove funkcija
i te traimo
toku u kojoj se ove funkcije
sijeku.

x
y e =
2 + = x y
f(x)=e^x
f(x)=x+2
-4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5
-4
-2
2
4
x
y
Iz slike moemo zakljuiti da se
krivulje sijeku u dvjema tokama
pa jednadba ima dva rjeenja. Prvo
se nalazi u intervalu [-2,-1] , a drugo
u [1,2].
(2.KORAK) Zapisujemo jednadbu u oblik

To se posebno radi za svaki od intervala jer se
moe dogoditi da za svaki bude posebna
funkcija . Biranje te funkcije povezano je
sa zahtjevom na tom intervalu.
( ) x x =

( ) 1 <
'
x
Interval [1,2]

Pokuaj da se jednadba
napie u obliku
tj.biranje
propada jer bi tada bilo
to je >1 za
sve x>0, posebice za x iz
zadanog intervala. Zato


Interval [-2,-1]

Tu je dobro tj.
jer je <1 za x iz
zadanog intervala.


x e
x
= 2
( ) 2 : =
x
e x
( )
x
e x =
'
:
( ) 2 : =
x
e x
( )
x
e x =
'
:
2 + = x e
x
( ) 2 ln + = x x
( ) ( ) 2 ln : + = x x
( )
( ) 2
1
:
+
=
'
x
x
Zato treba pokuati s
inverznom funkcijom tj. sa
zapisom iz
kojega dobijemo
tj.
. Sada je

to je <1 na
zadanom intervalu.


(3.KORAK) Provjeravamo da preslikava interval
u interval; posebno za svaki od intervala. Za to je
dovoljno ispitati monotonost na intervalu; tako
to e biti dovoljno provjeriti uvjet u rubovima
(ako bude potrebno, poetni interval moemo i
smanjiti).

( ) ( ) 2 ln + = x x
( ) 2 1 1 < <
( ) 2 2 1 < <
( ) ( ) ... 0986 . 1 3 ln 1 = =
( ) ( ) ... 386 . 1 4 ln 2 = =

Interval [1,2]

Kako je ln rastua funkcija,
i je
rastua funkcija.
Provjerimo je li
i .
Kako je
i
to je ispunjeno.
Interval [-2,-1]

Kako je rastua funkcija,
i je
rastua.
Posebice i na tom intervalu
gledamo:
i
Uvjet je zadovoljen.
x
e
( ) 2 =
x
e x
( ) 8647 . 1 2 =
( ) 6321 . 1 1 =
(4.KORAK) Odreivanje broja r, tako da bude
za sve x iz intervala. Taj je korak povezan s drugim i
posebno se radi za svaki od intervala. Za to je dovoljno
ispitati monotonost na svakom od intervala (pa se
provjera vri samo u rubnim tokama).

( ) 1 < s
'
r x
`

Ako bude bilo potrebno, moemo smanjiti poetni
interval (naravno, pazei da rjeenje ostane u njemu i
da uvjet iz prethodnog koraka ne bude naruen.
Interval [1,2]


Kako je
padajua i pozitivna funkcija
na tom intervalu, dovoljno je
gledati tj. , pa
moemo uzeti


( )
1
2
x
x

'
=
+
( ) 1
'
3
1
34 . 0 = r
( )
x
e x =
'

Interval [-2,-1]


Kako je
rastua i pozitivna funkcija
na tom intervalu, dovoljno je
gledati tj. , pa
moemo uzeti



37 . 0 = r
( )
1
'

e
1
(5.KORAK) Odreujemo uvijet tonosti za svaki
interval
To radimo koristei se ocjenom

odakle se dobije da je dovoljno da bude

1
1

s
n n n
x x
r
r
x
c
r
r
x x
n n

s

1
1
Interval [1,2]

Dobijemo
(biramo manji broj od
stvarno izraunatog).


0019 . 0
1
<
n n
x x
Interval [-2,-1]




0017 . 0
1
<
n n
x x

Smisao je ovih ocjena u tome da prestajemo za
onaj n kad one budu ispunjene, a za dobru
aproksimaciju uzimamo
.

1
.
n
x
+
(6.KORAK) Raunamo aproksimacije prema
formuli za svaki od intervala.
Nultu aproksimaciju biramo po volji u
poetnom intervalu (obino neku od rubnih
toaka).

Interval [1,2]

Formula je
(mogli smo izabrati bilo koji broj intervala )

( )
n n
x x =
+1
( ) 2 ln
1
+ =
+ n n
x x
1
0
= x
| | 2 , 1
( ) ( ) 0986 . 1 3 ln 2 1 ln
1
= = + = x
Interval [1,2]






Kako je razlika 5. i 4. aproksimacije <0.0019, dobra je 6.
aproksimacija za zadanu tonost, tj. rjeenje jednadbe
je .

( ) 13095 . 1 0986 . 3 ln
2
= = x
141338 . 1
3
= x
14465 . 1
4
= x
14570 . 1
5
= x
14604 . 1
6
= x
14604 . 1
6
= x
Interval [-2,-1]

Formula je







Analogno zakljuujemo da je rjeenje jednadbe
2
1
=
+
n
x
n
e x
1
0
= x
63212 . 1 2
1
1
= =
x
e x
3
1.80449 x =
2
1.83544 x =
4
1.84046 x =
5
1.84126 x =
6
1.84138 x =
6
1.84138 x =
HVALA
NA
PANJI