De bello Gallico - cezar

(1) Cijela Galija je podjeljena na tri dijela, jedan od njih nastanjuju Belgi, drugi Akvitani, a tredi oni koji
se na svom jeziku zovu Kelti, a na naem Gali. Svi se oni meu sobom razlikuju jezikom, ustanovama i
zakonima. Gale od Akvitana dijeli rijeka Garona, a od Belga Marna i Sena. Od svih njih najjai su Belgi,
jer su od kulturne i civilizirane provincije jako udaljeni pa trgovci s njima sasvim rijetko prometuju i ne
uvoze ono to godi ljudskim srcima a i najblii su Germanima koji preko Rajne borave i s kojim
neprestano vode rat. Stoga dakle razloga Helvedani ostale Gale hrabrodu nadmaduju, to se gotovo
u svakodnevnim borbama Germanima ogledaju, bilo da ih od svoje zemlje odbijaju, bilo da samo u
njihovoj zemlji rat vode. Jedan dio, za koji je reeno da ga dre Gali, poinje od rijeke Rhone, dopire
do rijeke Garone, oceana i zemlje Belga, a od strane Sekvana i Helvedana prua se ak do rijeke Rajne
i prostire se prema sjeveru. Belgi od krajnjih granica Galije dopiru do donjeg dijela rijeke Rajne i
okrenuti su prema sjeveru i istoku. Akvitanije se prua od rijeke Garone do planine Pirineja, i onoga
dijela oceana koji dopire do panjolske a prostire se prema zapadu i sjeveru.
(2) Kod Helvedana je Orgetorik bio daleko najpoznatiji i najbogatiji. On je za vrijeme konzulske vlasti
Marka Mesale i Marka Pizona potaknut eljom za vladu, skovao zavjeru plemstva i nagovorio
graane da sa cjelokupnom imovinom izau iz zemlje: jer, kako hrabrodu sve nadmauju, oni de lako
zagospodariti cijelom Galijom. Na to ih je utoliko lake nagovorio, to su Helvedani imali veoma
pogodan prirodni poloaj: s jedne strane bili su opasani rijekom Rajnom, veoma irokom i jako
dubokom, koja zemlju Helvedana dijeli od Germana, s druge strane vrlo visokom planinom Jurom,
koja je izmeu Sekvana i Helvedana, a s trede jezerom Lemanom i rijekom Rhonom, koja od
Helvedana odvaja nau pokrajinu. To je bio uzrok to su se i manje kretali i to su imali manje
mogudnosti da sa susjedima ratuju. Ljudi su se naime iz toga kraja, eljni ratovanja, osjedali jako
nelagodno, jer su smatrali da im je zemlja i prema broju stanovnika i s obzirom na ratnu slavu tijesna,
bududi da se u duinu prostirala 240 a u irinu 180 tisuda koraka.
(3) Takvim okolnostima navedeni, a ugledom Orgetorinovim potaknutim, dogovore se o onome to je
potrebno za pohod: da pribave to vedi broj teglede stoke i kola, da obave to vedu sjetvu, kako bi na
putu imali dovoljno hrane, i da sa susjednim dravama dogovore mir i prijateljstvo. Da bi te poslove
obavili, smatrali su da su im dovoljne 2 godine, a zakonom utvrde da trede godine krenu. Orgetorik
bude izabran za vou. On preuze na sebe poslanstvo prema dravama. Na tom putovanju nagovori
Kastiga, Katamantaledova sina, Sekvana, iji je otac meu Sekvanima vladao dugo godina, a rimski
senat ga nazvao prijateljem naroda, da u svojoj dravi prisvoji kraljevsku vlast, koju mu je otac ranije
drao. Isto tako nagovori Dumnoriga, Heduanca, i brata Divicijakova, koji je u ono vrijeme u dravi
prvo mjesto uivao i u narodu jako omiljen bio, da to isto pokua pa mu jo dade i svoju kdi za enu.
On ih uvjeri da je vrlo lako takav cilj ostvariti zato to i sam ima namjeru da zauzme vlast u svojoj
dravi, a nema sumnje da su Helvedani u itavoj Galiji najmodniji. Ubjedio ih je takoer da de im i
materijalnom pomodi i vojskom kraljevsku vlast osigurati. Takovom besjedom potaknuti, oni mu
zadaju rije i zakletvom se muusobno obaveu, uzdajudi se da de, poto uspostave kraljevsku vlast,
kao tri najmodnija i najjaa naroda modi zavladati cijelom Galijom.
(4) Ta stvar je Helvedanima preko uhode bila dojavljena. Orgetorika su prisilili da se iz okova brani,
kako je to bio njihov obiaj. Trebalo je da osueni pretrpi kaznu tako da na vatri bude spaljen. Na
dan, odreen za obranu, Oregtorik svu svoju obitelj, a bilo ih je do 10 000 ljudi, sakupi sa svih strana,
a sve svoje klijente i dunike, kojih je bio veliki broj, onamo dovede, pa se u njihovu pomod izvue da
se uopde ne brani. U meuvremenu, kada je ozlojaeno graanstvo zbog toga dogaaja pokualo da
svoje pravo ostvari i dok su vlasti sa sela sakupljele mnotvo ljudi, Oregetorik je umro. Postoji i
sumnja, kao to Helvedani smatraju, da je sam sebi zadao smrt.
(5) Poslije njegove smrti Helvedani pokuaju da ostavre ono to su bili odluili, da krenu iz svoje
zemlje. Kada su doli do zakljuka da su za takav podvig spremni, spale sve svoje gradove, njih 12, oko
400 sela i ostale privatne graevine, a spale i sve ito osim onoga to su naumili da sa sobom ponesu,
kako bi, izgubivi nadu na povratak kudi, bili spremni na sve opasnosti koje bi mogle da ih snau, i
narede da svaki sebi ponese brana za 3 mjeseca. Nagovore susjede Raurike i Tulinge i Latobrige da,
ugledavi se na istu odluku, poto svoja sela spale, zajedno s njima pou, a Boje, koji su preko Rajne
boravili i u zemlju Norik prelazili i Noreju opsjedali, prime za saveznike i za sebe pridobiju.
(6) Bila su u svemu 2 puta kojim su mogli od kude podi. Jedan preko Sekvanije, tijesan i ruan, izmeu
brda Jure i rijeke Rhone, kojim su se jedva jedna kola mogla provesti. Naime, bilo se isprjeilo veoma
visoko brdo tako da je vrlo malo ljudi moglo da zaustavi prolaz. Drugi je bio preko nae pokrajine,
mnogo laki i prohodniji, stoga to izmeu zemlje Helvedana i Alobroga, koji su ranije bili pokoreni,
tee Rhona i ona je na nekoliko mjesta preko plidaka prohodna. Najudaljeniji grad Alobroga, a najblii
zemlji Helvedana je Genava. Od toga gradida prua se most do Helvedana. Oni su mislili da de
alobroge nagovoriti, jer je izgledalo da jo nisu s rimskim narodom u dobru, ili de ih silom natjerati da
ih puste da preko njihove zemlje prelaze. kada je za poolazak sve bilo pripremljeno, ugovore dan
kada de se svi na obali Rhone sakupiti. Taj dan je bio 28. oujak za vrijeme konzua Lucija Pizona i Aula
Gabinija.
(7) Kada je Cezaru bilo javljeno da oni pokuavaju da preko nae pokrajine putuju, pouri iz grada pa
to moe brim marem krenu u onostranu Galiju i stie u Genavu. Zatrai od itave pokrajine to vedi
broj vojnika u onostranoj Galiji bila je u svemu jedna legija i naredi da se razori most koji je bio
kod Genave. Kada su Helvedani o njegovu dolasku obavjeteni, poalju mu kao legate najuglednije
graane, a njih su predvodili Namej i Veruklecije. Njihova je dunost bila da kau kako im je cilj da bez
ikakve hrave namjere putuju preko pokrajine, jer nemaju nikakva drugog puta. Stoga mole da im to
uz njegov pristanak bude doputeno. Poto je Cezar imao na umu kako je konzul Lucije Kasije ubijen,
a vojska mu od strane Helvedana razbijena i pod jaram stavljena, smatrao je da to ne treba dopustiti.
Drao je, naime, da su ljudi neprijateljski raspoloeni, kada im se prui prilika da preko pokrajine
putuju, nede suzdrati od nasilja i zloina. Ipak da bi dobio na vremenu dok se vojnici kojima je bio
poruio sakupe, odgovori legatima da de uzeti rok za razmiljanje. Ako to ele neka navrate 13.
travnja.
(8) U meuvremenu, sa onom legijom koju je uza se imao i sa vojnicima koji su se iz pokrajine bili
okupili, od jezera Lemana, koji u rijeku Rhonu utie do planine Jure, koja dijeli zemlju Sekvanaca od
Helvedana, izvede zid od 19000 koraka, a visok 16 stopa i napravi jarak. Poto je taj posao zavrio
rasporedi strae i utvrdi logor kako bi ih lake, ukoliko protiv njegove volje pokuaju predi, mogao
sprijeiti. kada je doao onaj dan, koji je s legatima utvrdio i kada su legati kod njega navratili, izjavi
da prema obiaju i praksi rimskog naroda ne moe nikome prolaz dozvoliti i stavi do znanja da de ih,
ukoliko pokusaju silu upotrijebiti, sprijeiti. Helvedani, prevareni u takvoj nadi, povezae lae i
napravie mnoge splavove na nekim plidacima Rhone, kuda je bila najmanja dubina rijeke, ponekad
danju a ede nodu, pokuaju ako bi mogli da provale, ali zbog jakih utvrda i naleta vojnika, a uz to i
strijelama ometani, odustanu od takve namjere.