Računarske mreže

SEMINARSKI RAD

Mentor: doc. dr. Aida Habul Studenti: Armin Balić

Emir Bukva
Muhamed Efendić
Damir Hodžić
 Uvod
• Potreba za informacijama natjerala je čovjeka da uspostavlja veze sa
raznim izvorima informacija i da stvara mreže preko kojih će sebi olakšati
prikupljanje, prenos, skladištenje i obradu podataka.

• Počeci umrežavanja vezuju se za prve telegrafske i telefonske linije

kojima su se prenosile informacije do udaljenih lokacija. Dostupnost i
fleksibilnost tehnologija današnjih savremenih računarskih mreža
omogućava da se sa bilo koje tačke na planeti može povezati na mrežu i
doći do željenih informacija

• Računarska mreža može biti prost skup dva ili više računara, koji su
povezani adekvatnim medijumom i koji međusobno mogu da komuniciraju i
dijele resurse. Koristi se za prenos kako digitalnih tako i analognih
podataka, koji moraju biti prilagođeni odgovarajućim sistemima za prenos.

• Svaka mreža se može svesti na slijedeće dvije osnovne cjeline: hardversku

i softversku
 Računarske mreže
• Računarska je mreža sistem koji povezuje različite ili
slične uređaje u jednu cjelinu. U telekomunikacijskom
smislu, mreža povezuje uređaje za obradu podataka i
komunikacijske uređaje, na međudržavnom planu, unutar
pojedine zemlje, grada, u industrijskom postrojenju,
poslovnim zgradama ili u malom uredu. Potreba za
umrežavanjem posljedica je stalnog porasta razmjene
podataka (pisama, poruka, izvještaja, i sl.) među
zaposlenima. Izračunato je da se oko 60 % radnog
vremena koristi za komunikaciju ili razmjenu podataka.
 Podjela računarskih mreža
Ovisno o udaljenostima koje prilikom umrežavanja treba premostiti, na
raspolaganju su nam različite tehnologije umrežavanja i vrste medija za
prijenos podataka.
Tako i mreže dijelimo u dvije osnovne kategorije:

• mreže širokih područja (Wide Area Networks - WAN)

• mreže lokalnih područja(Local Area Networks - LAN)
 Primjena računarskih mreža
Od pojave prvih računarskih mreža do današnjih snažnih
personalnih računara pokazalo se da računarske mreže
povećavaju efikasnost i smanjuju cijenu obrade podataka.

Dijeljenje računarskih resursa putem računarskih mreža

ostvaruje se kroz:
• Dijeljenje informacija
• Dijeljenje računarskog hardvera i softvera
• Centralizovanu administraciju pri obradi podataka.
Shodno tome računari koji su dio računarske mreže mogu da međusobno dijele:
• Dokumente
• Elektronske poruke
• Softver za obradu teksta
• Softver za praćenje projekata
• Ilustracije, fotografije, video i audio datoteke
• Štampače
• Faks mašine
• Modeme
• CD – ROM uređaje i druge izmjenljive memorije
• Hard diskove.
 Dijeljenje informacija
• Sposobnost brzog i jeftinog dijeljenja informacija predstavlja jednu od
najvažnijih primjena tehnologije umrežavanja računara. Poznato je da je
elektronska pošta najčešći servis za koji ljudi koriste Internet.

• Omogućavanjem dijeljenja informacija, računarske mreže mogu da smanje

potrebu za papirnom komunikacijom, povećavaju efikasnost i korisnicima
omoguće istovremeni pristup skoro svim podacima koji su im potrebni.
Dijeljenje računarskog hardvera
i softvera
• Prije pojave računarskih mreža, korisnici računara su imali potrebu za
sopstvenim štampačima, crtačima i drugim periferijskim uređajima.
Mreže omogućavaju da nekoliko ljudi istovremeno dijeli podatke i
periferijske uređaje.
 Komponente računarske mreže

• računari,
• terminali,
• komunikacione linije,
• komunikacioni hardver,
• komunikacioni softver.

Za povezivanje računara u mrežu korisnik treba da raspolaže

jednostavnim komunikacionim hardverom u vidu mrežne kartice ili
modema.
 Sem navedenih hardverskih komponenata u mreži se koriste i specifični
uređaji kao što su:

• repetitori za regenerisanje električnih signala,

• mrežni mostovi za povezivanje segmenata pojedinih mreža i

• routeri za izbor puta za prenos podataka u mreži.

• Mrežni adapteri (Network Interface Card, NIC) obezbjeđuju spregu između kablova i
računara.

• Switch je uređaj koji upravlja protok podataka između dijelova lokalne

mreže (LAN). Za razliku od hub-a, switch dijeli mrežni promet te ga šalje na određena
odredišta, dok hub šalje podatke na sve uređaje koji su u mreži.

• Hub je centralni uređaj za povezivanje računara u zvjezdastu topologiju, i dijeli se na

aktivne i pasivne hubove.
• U lokalnim mrežama obično postoje tri
tipa korisnika mreže:
• supervizor,
• regularni korisnik
• operater.
 Povezivanje računarskih mreža
• Računari su povezani u mreži komunikacionim linijama.

• Od prirode mreže zavisi najvažnija karakteristika mreže -

brzina prenosa.

• Tri grupe kablova se koriste za povezivanje većine računarskih mreža:

- Upredene parice (sa ili bez oklopa)

STP i UTP
- Koaksijalni kablovi
- Optički kablovi.
 Koaksijalni kablovi
• U jednom trenutku, ovaj tip kablova bio je najšire korišten za
povezivanje mreža. Postoji nekoliko razloga zbog kojih su koaksijalni
kablovi široko korišteni: relativno su jeftini, fleksibilni i laki za primjenu.
• U svom najjednostavnijem obliku koaksijalni kablovi se sastoje od
bakarne žice obložene izolacijom. Oko izolacije se nalazi metalna
zaštitna mreža oko koje se nalazi spoljašnja zaštita.
 Optički kablovi
• Kod optičkih kablova (fiber-optic cable) podaci se prenose u obliku signala koji
predstavljaju modulisane svjetlosne impulse. Radi se o relativno bezbijednom
načinu prenosa podataka, jer za razliku od bakarnih kablova kroz koje se podaci
prenose u obliku električnih signala ovdje ne postoje električni signali koji se
prenose preko optičkog kabla. Zahvaljujući tome nije moguće praviti izvode sa
optičkog kabla pa se ne mogu ni krasti podaci. Optički kablovi su pogodni za
veoma velike brzine i veliki kapacitet prenosa zbog čistoće signala i odsustva
slabljenja. Ovi kablovi se sastoje iz izuzetno tankog staklenog cilindra, koji se
naziva jezgro (core) okruženog koncentričnim slojevima stakla, koji se nazivaju
obloga (cladding).
 Bežićne mreže – wireless
• Osnovna karakteristika bežičnih mreža jeste rad bez korišćenja
komunikacionih kanala u vidu kablova. Bežične mreže za prenos podataka
koriste radio talase ili svetlosne signale s tim da su radio talasi daleko
češće u upotrebi jer za njihovo korišćenje nije potrebna optička
vidljivost.
• U skladu sa tim, bežične mreže se mogu podeliti na: mreže
kratkog,srednjeg i mreže dalekog dometa.
 Topologije

• Topologija magistrale (Bus topology)

• Topologija zvijezde (Star topology)

• Topologija prestena (Ring topology)

• Topologija mreže (Mesh topology)

 Topologija magistrale (Bus topology)

• Ovakav tip mreže sastoji se od uređaja koji su povezani na zajednički,

deljivi kabl. Ova vrsta topologije se često označava i kao „linerana
magistrala“, jer su računari povezani u jednu liniju.
Topologija zvijezde (Star topology)
• Povezivanje računara pomoću segmenata kablova koji se izvode iz jedne
tačke označava se kao topologija zvijezde. Loša strana ovakve veze je u
tome što kvar u centralnom računaru dovodi do blokade cijele mreže.
Topologija prestena (Ring topology)
• Povezivanje računara pomoću kabla koji formira petlju označava
se kao topologija prstena. Problem toplogije zvijezde riješava
topologija prstena u kojoj kvar na nekom računaru ne blokira rad
cijele mreže.
 Topologija mreže (Mesh topology)
• Kod ovog tipa topologije svi računari su međusobno povezani odvojenim
kablovima. Ova topologija obezbjeđuje da se između dva čvora može
ostvariti veza različitim prolascima kroz mrežu.
• Postojanje više puteva između dva čvora povećava pouzdanost mreže,
jer prekid nekih veza ne blokira rad mreže.
 Mrežni protokoli
• Prenos podataka kroz mrežu se obavlja po protokolima –
utvrđenim pravilima koja su poznata svim učesnicima u
komuniciranju. Protokol predstavlja standard (konvenciju) za
ostvarivanje i kontrolu veze i prenosa podataka između dve
krajnje tačke. Komunikacioni protokol predstavlja set
standardizovanih pravila za predstavljanje podataka,
signalizaciju, proveru autentičnosti i kontrolu grešaka,
neophodnih da bi se informacija prenela komunikacionim kanalom.
Ključni elementi protokola kojim se dogovara spremnost za
slanje, spremnost za prijem, format podataka i sl. su:
• sintaksa - format podataka i nivoi signala,
• semantika – kontrolne informacije u prenosu i kontrola grešaka,
• tajming – brzina prenosa.
 Namjena računarskih mreža

Primjer 1:
– U firmi sa 20 računara treba omogućiti štampanje
sa svakog računara.
– Moguće je svaki računar opremiti printerom:
20x300=6000 KM
– Povezivanjem u mrežu (cca. 1500 KM) mogu se
koristiti zajednički printeri (2x300+1x800=1400
KM)
– Ušteda: preko 50%
 Namjena računarskih mreža
Primjer 2:
– U firmi sa 10 računara treba omogućiti pristup Internetu sa
svakog računara.
– Moguće je svaki računar opremiti modemom i telefonskom
linijom:
• 10 modema i telefonskih linija: 3500 KM
• mjesečni trošak: 500 KM
– Povezivanjem u mrežu može se koristiti zajednička linija
• umrežavanje, modem i linija: 1350 KM
• mjesečni trošak: 100 KM
 Zaključak

• Osnovni razlog umrežavanja računara je dijeljenje informacija,

hardvera i softvera i centralizovanje administracije i podrške.

• Lokalna računarska mreža (LAN) je najmanji oblik mreže i predstavlja

gradivni blok za veće mreže.

• Prostorna računarska mreža (WAN) je kolekcija lokalnih računarskih

mreža i nema geografskih ograničenja.

 Topologija je standardni termin koji većina stručnjaka iz oblasti

računarskih mreža koristi kada govori o osnovama projektovanja mreža.
Hvala na pažnji !!!