MATURALNA PITANJA IZ VJERONAUKA

1. 1. Crkva (openito)
2. Obred i vrste obreda
3. ovjekove vlastitosti sloenost ljudskog bia
2. 1. Sakraent !u"aristije
2. !kueni#a
3. $lo i patnja u anti%ko svijetu (stoi&i#a' epikurei#a' ani"ei#a)
3. 1. (sto%ni grije"
2. (#vori oralnosti (%ovjek oralni subjekt i objekt' i#vori oralnosti'
unutarnja i i#vanjska oralnost)
3. $lo i patnja u atei#u i kr)anstvu
4. 1. Sakraent kr)tenja (Stari #avjet' *ovi #avjet' u povijesti Crkve)
2. +ivot poslije ivota aterijali#a i reinkarna&ija
3. ovjek i ostvarenje sree
5. 1. ,skrsnue tijela i ivot vje%ni u kr)anstvu
2. Sakraent kr)tenja (aterija' -ora' priatelj' djelitelj' u%in&i' itd.)
3. Crkva jedna' sveta' katoli%ka i apostolska
6. 1. .indui#a
2. Crkva vidljiva #ajedni&a (pastiri' redovni&i i lai&i)
3. /oralni #akon
7. 1. 0udi#a
2. Sakraent potvrde (Stari i *ovi #avjet' aterija i -ora)
3. 0laena 1jevi&a /arija u#or vjere i ajka Crkve
8. 1. Sakraent potvrde (priatelj' djelitelj' kustvo' u%in&i' nunost)
2. Stari #akon i novi ili evan2eoski #akon
3. 3on-u&ijani#a
9. 1. 4rogoni kr)ana u 5isko &arstvu i 3onstantinov preokret
2. (#ra#i istinske ljubavi prea 0ogu
3. 6aoi#a
10. 1. +idovstvo
2. 4ovrede vjere
3. 4okr)tavanje .rvata
11. 1. (sla
2. 3riarski ratovi
3. ovjek pola#i)te eti%kog ra#i)ljanja
2
(eti%ko bie' %ovjekovo djelovanje)
12. 1. (sto%ni raskol
2. 4rirodo7#nanstveno tua%enje nastanka svijeta
(veliki prasak' evolu&ija' "oini#a&ija)
3. 1an 8ospodnji u Staro #avjetu 9abat i *edjelja 1an uskrsnua
13. 1. Sisao i #na%enje liturgije
2. $na%enje iena u 0ibliji i u#aludno spoinjanje 0ojeg iena
3. 4oja ::dobra:: i ::vrijednosti::
14. 1. (nkvi#i&ija
2. 4rogra kr)anskog djelovanja; 0laenstva
3. Stvaranje u 0ibliji
15. 1. Sakraent poirenja
2. <rednovanje %ovjeka kao u)kar&a i ene
3. Odnos vjere i #nanosti
16. 1. Sakraent 0olesni%kog poa#anja
2. Objava i njeno preno)enje (naravna i nadnaravna)
3. 4ovrede dostojanstva braka i obitelji
17. 1. 0iblija pisana rije% 0oja
2. Sveti =ranjo >si)ki probu2eni du" evan2elja
3. /artin ?ut"er i re-ora&ija
3
18. 1. (sus povijesna osoba (kr)anski i nekr)anski i#vori)
2. Ovisnost droga
3. Sakraent Svetog reda
19. 1. Sakraent enidbe
2. 4ovrede ljudskog ivota (ubojstvo' poba%aj)
3. Ovisnost alko"ol i du"an
20. 1. Sloboda
2. 4o)tivanje dostojanstva osobe (skrb #a #dravlje' presa2ivanje organa'
kloniranje' ujetna oplodnja' po)tivanje ljudske &jelovitosti)
3. 3r)ansko s"vaanje rada
21. 1. Savjest
2. Objavljeni #akon potreba ranjenog %ovjeka
3. (sus 3rist sakraent susreta 0oga i %ovjeka
22. 1. 4odjela sakraenata i sakraentalni biljeg
2. 4ovrede i po)tivanje istine
3. (susov lik i poruka
23. 1. Obitelj u 0oje nauu (narav' dunosti i prava %lanova' svojstva
@
bra%ne ljubavi' tri teeljna dobra odgovornog roditeljstva)
2. $nakovi i siboli u ljudsko ivotu
3. (susovo otkupiteljsko djelo
24. 1. 8rije" i obraenje
2. 0rak i plodnost
3. 4ravi 0og i pravi %ovjek
25. 1. 4ovrede ljudskog ivota (eutana#ija i saoubojstvo)
2. Obli&i prisutnosti (susa 3rista i sisao susreta
3. 3r)ansko s"vaanje ira
A
KARTICA BR. 1
1. CRKVA (OPENITO)
Bog eli s ovjekom dijeliti svoj boanski ivot. Boji plan spasenja, zamiljen prije
stvaranja, dosee svoj vrhunac u Crkvi, ali se u nekim crtama ostvaruje ve od Abrahama,
odnosno od same pojave Adama. tome smislu mogue je govoriti o Crkvi u razliitim
vremenima u povijesti spasenja. Vrijeme pripreme Crkve obuhvaa razdoblje u kojem su na
snazi !"akon i #roroci sve do $vana!. %o je vrijeme &tarog zavjeta, kada je Bog htio da
izraelski narod bude njegov izabrani narod s kojim e sklopiti savez i na ijim e temeljima
izgraditi novo zajednitvo i novi savez. &tari zavjet pripravlja !vrijeme Crkve! u pravom smislu
rijei koje $sus ostvaruje.
Bibliji se esto upotrebljava slikovit govor da bi se opisala neka stvarnost. %ako se
Crkva u Novome zavjetu opisuje kao mistino tijelo Kristovo i Boji narod. Crkva je Boji
narod koji je $sus osnovao na zemlji. 'na je pozvana biti vidljivi znak zajednitva Boga i ljudi.
Crkva se kao zajednica ostvaruje u ljudskoj zajednici i kroz tu zajednicu. %a je zajednica, taj
narod je okupljen da razglasi slavna djela onoga koji ga iz tame pozva u svoje divno svjetlo.
Crkva, ekklesia (gr. ek-kalein, pozvati van, sazvati) znai !saziv!* oznauje zborove
naroda, openito vjerskog znaaja. %aj se izraz upotrebljava u Starom a!"etu za skuptinu
izabranog naroda pred Bogom, napose za skuptinu na &inaju gdje je $zrael primio "akon od
Boga ustanovljen kao njegov svet narod. +azivajui sebe !ekklesia!, #r!a a"e$ni%a onih koji
su povjerovali u ,rista priznavala se batinicom te skuptine. njoj Bog !saziva! svoj narod iz
svih krajeva zemlje.
$zraz ,-riake, iz kojega su izvedeni Church, ,irche i sveslavenska rije Crkva, znai
!.ospodnja! ili !ona koja pripada .ospodinu!.
& kr'(an)kom *o!oru rije !Crkva! oznauje liturgijsku skuptinu, mjesnu
zajednicu ili sveopu zajednicu vjernika. %a su tri znaenja nerazdvojiva. Crkva je narod
koji Bog okuplja u cijelome svijetu. 'na postoji po mjesnim opinama a ostvaruje se u
liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. (/iturgijska skuptina0 npr. narod okupljen na
molitvu, misu, i sl.. 1jesna zajednica0 upna zajednica, ili biskupija ili ak zajednica jedne
drave, npr. hrvatska crkvena zajednica. &veopa zajednica vjernika0 obuhvaa vjernike
cijelog svijeta, nema granica.)
2van3eljima rije !Crkva! upotrebljava se samo $!a #uta, i to oba puta u 1atejevom
evan3elju0 1t 45, 460 !!A ja tebi kaem0 %i si #etar7&tijena i na toj stijeni sagradit u Crkvu
svoju i vrata paklena nee je nadvladati!!, i 1t 46, 480 !!(#ogrijei li tvoj brat, idi i pokaraj ga
nasamo. Ako te poslua, stekao si brata. +e poslua li te, uzmi sa sobom jo jednoga ili
dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poiva svaka tvrdnja.) Ako ni njih ne
poslua, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne poslua, neka ti bude kao poganin i carinik.!!
Crkva 9 rije pisana malim poetnim slovom, oznauje zdanje, zgradu u kojoj se
sastaju krani. A !Crkva! pisana velikim slovom je zajednica vjernika.
+. OBRE, I VRSTE OBRE,A
B
:enomen obreda vrlo je zanimljiv. ;esto ni sami nismo svjesni koliko su obredi prisutni
u naem svakodnevnom ivotu, i kako bi ivot bez njih bio nezamisliv. +aime, oito je da ljudi
ne ine samo ono to im je nuno za preivljavanje, nego katkad i ono to je naizgled
beskorisno, pa ak i tetno. ;ovjekovo obredno ponaanje u uskom je odnosu s njegovom
sposobnou da pita i trai odgovore na pitanja o sebi, svijetu, o misterioznim <iziolokim i
kozmikim <enomenima. jedno, obredno ponaanje je u uskom odnosu i s tzv. !idealnim
vrijednostima! do kojih je zajednica dola, a koje su normativne za moralno ponaanje
pojedinca i zajednice.
Obredi su vezani uz dimenziju i osjeaj svetoga, bilo da se pred njima javlja strah,
enja ili ambivalentni (dvojaki, i jedni i drugi) osjeaji. 'davde i tri oblika obrednog
ponaanja: tabuistiko 9 naglasak je na izbjegavanju zabranjenoga* magijsko 9 nastojanje
da se zagospodari nadnaravnim silama* i religiozno 9 nastojanje oko uspostavljanja susreta
s nadnaravnim. =ok je prema tabuistikom ponaanju nadnaravno nespojivo s pro<anim, a
prema magijskom s nadnaravnim se, pod odre3enim uvjetima, moe manipulirati u vlastitu
korist, dotle je religiozno ponaanje !pozitivni rasplet ovjekove upitanosti nad sobom i
svijetom! u kojem se priznaje superiornost boanskog i nastoji ostvariti ivotni odnos izme3u
nadnaravnog reda i ovozemne stvarnosti. 1oda bi se zaudili koliko su ljudima obredi
potrebni, i koliko, ak i me3u religioznim ljudima, ima tabuistikog i magijskog obrednog
ponaanja. &toga je nuno obrede uvijek nanovo !proiavati!, obnavljati i ispravno tumaiti.
to je obred> %o je ovjekovo simboliko djelovanje, sastavljeno od ina, rijei i tvari,
a ponavlja se u znakovitim intervalima. 'no pretpostavlja zajednitvo i vodi prema
komunikaciji me3u ljudima, unutar odre3enog simbolikog sustava, kojim se obred izraava i
u koji je i sam ukljuen.
Kakvi! obreda imamo> +as zanimaju ponajprije religiozni obredi, ali moemo
spomenuti kako postoje i "opsesivni obredi" 9 individualno neurotikog tipa, kojima se
posebno bavio &. :reud, tvrdei da iz njih proizlazi religioznost* zatim "interaktivni obredi" 9
oblici drutvenog ponaanja, ovisni o kulturi i vremenu* "ustanovljeni obredi" 9 kao to su
slavlja povezana sa ivotom zajednice, npr. obredi inicijacije, posveenja, i sl. 1oe se rei
kako je najvei dio ustanovljenih obreda doista religioznog karaktera.
to je religiozni obred> %o je simbolika radnja kojom se nastoji posadanjiti neka
religiozna stvarnost, da bi se mogla 'sada i ovdje' doivjeti. #otreba da se ta religiozna
stvarnost doivi, izvire iz potrebe da se rijee problemi konkretne ivotne situacije ili da se
odgovori na temeljna ovjekova pitanja o sebi i svijetu.
Koji je sadraj religioznog obreda? 1oemo rei da se radi o tri razine. Prva je
otvorenost prema boanskome (gdje toga nestane, preostaje samo isprazno ponavljanje
obrednih ina, tj. ritualizam). ruga je razina upitanost nad ljudskim postojanjem, to jest
traenje odgovora na pitanja0 emu svijet, odakle smo, kamo idemo, to nas eka, zato
patnja, bolest i smrt>. !rea razina je ostvarenje identiteta zajedni"e. ?eligiozni obred je
komunitaran, to nije neki !privatni in! nego se doga3a !u vjeri zajednice! i izvan nje nema
pravoga smisla.
?eligiozni obred dosee puninu svog smisla kad uspije !posadanjiti! odre3enu
religioznu stvarnost. ovom smislu moemo se upitati nisu li obredna slavlja u Crkvi upravo
oni ini u kojima se, na nain prikladan ovjekovoj naravi, djelotvorno uprisutnjuje ,ristov
spasenjski doga3aj, kako bismo mi, sada i ovdje, postali dionici njegova spasenja> $ ne
moramo li ih stoga, kako kae ,atekizam ,atolike Crkve, nazvati !Bojim remek7djelima! u
crkvenoj ekonomiji spasenja>
C
-. .OV/EKOVE V0ASTITOSTI 1 S0O2ENOST 0/&,SKO3 BIA
/judi poznaju jedni druge po onome to vide, uju i zapaaju svojim osjetilima. %o je
izvanjsko oitovanje i povrno poznavanje. nutarnji ovjekov ivot ostaje skriven ljudskom
pogledu. 'soba je u sebi nedostupna. %o je neko manje7vie tu3e ili tajanstveno lice s kojeg
treba skinuti masku elimo li o njemu doznati pravu istinu.
@to je ovjek pred samim sobom, pred drugim ovjekom i pred tajnom svog unutarnjeg
svijeta> %o se pitanje protee kroz cijelu povijest, a s poetkom <ilozo<ije na nj se daju prvi
sustavni odgovori. #romatrajui razliite izriaje, uoavaju se temeljne dimenzije koje
pojedinca odre3uju kao ovjeka. %o su0 postojanje# tjelesnost# razumnost# volja#
drutvenost i religioznost.
$ostojanje% ;ovjek postoji i ivi u konkretnom svijetu, ima odre3enu slobodu i mogunost
odluivanja. +astoji promijeniti svijet0 eli ga uiniti ugodnijim i ljudskijim, nastoji njime
zagospodariti. ?adei tako, razvija ne samo stvari nego i sama sebe. ?adom raste i postaje
sve vie ovjek. 1e3utim, taj isti ovjek nema svoj ivot potpuno u svojim rukama.
odre3enom trenutku nastupa smrt. ;ovjek dolazi iz nepoznatog i ponovno odlazi u
nepoznato poput iskre koja se iznenada upali i ugasi. +jegove su elje velike i beskonane, a
ivot na zemlji ogranien i konaan. Alastiti ivot mu je zagonetka, ponekad nerjeiva.
&jelesnost% %ijelo je sastavni i neodvojivi dio ovjeka, njegova identiteta i postojanja. Bez
tijela se ovjek ne bi mogao hraniti ni uiti, raditi ni zabavljati se. %ijelo mu je gra3eno od istih
elemenata kao biljke i ivotinje. 'no je sloena cjelina sazdana od tkiva, organa i organskih
sustava. 'buhvaa izvanjske i unutranje organe, a protee se istodobno i u prostoru i u
vremenu. nutarnji organski svijet neprestano komunicira s vanjskim pomou osjetila.
$zvanjske utiske i podraaje ovjek obra3uje i pohranjuje u sebi. %ako ono to je izvan
ovjeka ostaje trajno u njemu. #o svom tijelu ovjek je u dodiru s prirodom i drugim ljudima.
'azumnost% ;ovjek je u mnogoemu slian svijetu u kojemu ivi, ali se od njega uvelike
razlikuje. Bivotinje pomou svojih osjetila prikupljaju podatke o svojoj okolini, ali one ne
dolaze !k sebi!, nisu svjesne svoga postojanja. $ ovjek ivi od osjetilnih dojmova i podraaja.
'n me3utim ima i mo duha kojom moe sve to svjesno pratiti, nadzirati i o svemu naknadno
razmiljati. ;ovjek ima svijest o svome !ja! i o svijetu oko sebe. 1oe postavljati pitanja o sebi
i o drugima. +eprestano se iznova otkriva, ali i doivljava kao tajna. =ok sebi postavlja
pitanja nastojei rijeiti zagonetku svoga postojanja i svoje istinske biti, ovjek pokazuje da
se razlikuje od biljaka, ivotinja i sveukupnog materijalnog svijeta. 'n ima sposobnost
razabiranja, spoznaje, zapaanja i odluivanja. ?azumom dolazi do istine.
Volja% ;ovjek ne samo da misli nego i odluuje, i to slobodno. &amo ovjek moe neto
htjeti ili ne htjeti, samo ovjek moe neto odluiti. &vaki ovjek uvijek iznova donosi odluke,
slobodan je spram jedne ili druge mogunosti koja mu se prua. $ kao to je kua sagra3ena
od bezbroj opeka, tako i ovjek gradi svoj ivot pomou mnogo malih odluka koje se
nadogra3uju jedna na drugu. Aolja je upravo ona ovjekova sposobnost kojom on moe
odluivati o ostvarenju odre3ene spoznaje. "ajedno s umom, volja je najvanija sposobnost
ovjekova duha. +aime, razumom ovjek spoznaje i odluuje o istini ili lai, dobru ili zlu, a
voljom nastoji ostvariti ono to je razum spoznao.
(rutvenost% ;ovjek je bie odnosa. 'dnosi su bogatstvo njegova ivota. Bez drugih ne bi
mogao ni postojati. &am se ne bi mogao roditi, sam ne bi mogao ni voljeti ni mrziti. 'd
poetka svoga ivota ivi u sloenom spletu odnos s drugim ljudima. 'ni su mu potrebni
kako bi mogao ivjeti i razvijati svoju sposobnost. 1oglo bi se dakle ustvrditi da je ovjek bie
D
zajednitva. 'n ne moe biti sam, niti se moe sam ostvariti. Bivot i me3usobni odnosi s
drugim, odnos moga !ja! s drugim !ti!, otvara mogunost ostvarenja svega onog bogatstva to
ga svaki ovjek nosi u sebi. Bivei s drugima, ovjek je ovjeku susjed, poznanik, suradnik,
prijatelj, mu, ena, sestra, brat, itd. %ek u zajednikom ivotu ljudi bivaju ljudima.
'eligioznost% ;ovjek je bie nesluenih mogunosti, bie otvorenosti. "austavlja se pred
ljepotom prirode te nastoji istraiti zakonitosti po kojima se svijet ravna ne bi li proniknuo u
tajnu svemira i svijeta koji ga okruuje. &vemir i svijet slijede zakone i pravila koje ovjek
svakodnevno sve vie otkriva i razumije. .otovo istovremeno u ovjeku nastaje i pitanje
odakle tolika neiscrpna energija koja sve pokree. Ce li sve u svemiru i u svijetu koji nas
okruuje samo sluaj> #ostoji li netko ili neto izvan ovoga vidljivog svijeta> #ostoji li neko
onostrano, Aie bie>
KARTICA BR. +
1. SAKRA4ENT E&5ARISTI/E
2uharistija vue svoje korijene i crpi svoju snagu na doga3ajima ,ristove muke i
uskrsnua, kojima je prethodilo slavlje $susove vazmene veere s uenicima. &toga je prvo
pitanje koje nam se namee, odgovoriti u kakvoj su vezi idovska pashalna veera i
E
kranska euharistija. $sus je ustanovio euharistiju upravo za vrijeme slavlja pashalne veere
ili, bolje reeno, $sus je pashalnu veeru pretvorio u euharistiju.
E&5ARISTI/A & NA&4& SPASEN/A
Pa)6a o)lo7o8en"a
&am pojam !#asha! znai #ri"ela. #ashalna veera je bila sjeanje na najvanije doga3aje u
povijesti izabranog naroda, ali i ponovno proivljavanje onoga to su njihovi oci doivjeli u
danima oslobo3enja iz 2gipta. uputama koje je .ospodin dao $zraelcima prije izlaska iz
2gipta, #asha je primarno trebala biti veera blagovana u krugu obitelji ($zl 4D, E7F).
#ashalno slavlje sadravalo je u sebi vie elemenata0
7 trebalo se slaviti tono na odre)eni datum, tj. etrnaestoga dana prvoga mjeseca
7 nije se moglo prirediti bilo koju vrstu jela, nego se te veeri, uz pas!alno janje i
beskvasne kru!ove, jelo jo i gorko zelje. Beskvasni kruhovi bili su simbol
oslobo3enja iz 2gipta, a gorko zelje bilo je sjeanje na ivot proveden u 2giptu i
zagoren sluenjem i robovanjem 2gipanima.
7 trei element jest ritual koji se razvio u tradiciji, koji je predvi3ao prikladno tumaenje
svega onoga to se te veeri doga3alo, a podrazumijevalo je vie blagoslovnih
molitava.
Nanake u)tano!e eu6ari)ti"e
starom $zraelu !ino je nosilo simboliku ivotnoga obilja i Boje naklonosti prema ovjeku.
&emitska knjievnost kroz sliku vina i njegova obilja govori o prijateljstvu (&ir G,4H), ljudskoj
ljubavi (#j 4,F) i uope svakoj radosti to je ovjek nalazi na zemlji.
novozavjetnome govoru simbolizam vina ima jo naglaenije eshatoloko (!!onostrano!!)
znaenje. +ije teko zamijetiti simboliku poruku prvoga $susovog javnog nastupa0 on u Kani
*alilejskoj pretvara vodu u vino oznaavajui tako nastup novoga vremena, vremena
konane i potpune radosti. !!Aino koje se daruje!! na svadbi u ,ani simbolizira puninu
darovane Boje ljubavi i ispunjenje starozavjetnoga iekivanja. +a !!dobro vino!! uzvanici na
svadbi u ,ani trebali su ekati sve dok se ne !!potroi staro!!. .ovor o novome vinu, slika je
novoga &aveza to ga Bog s ljudima uspostavlja po svome &inu. &lika novoga vina u
znaenju eshatoloke zbilje susree se i u $susovoj rijei na oprotajnoj veeri, uz pruanje
ae s vinom0 !!+eu vie piti od ovog roda trsova do onoga dana kad u ga 9 novoga 9 s
vama piti u kraljevstvu 'ca svojega!! (1t D5,DG).
=ruga slika u kojoj imamo naznaku ustanove euharistije jest $susovo udesno umna9an"e
kru6o!a. $sus je uistinu umnoio kruhove kako bi nahranio gladno mnotvo, ali to udo kao i
sva njegova uda ima prvenstveno simbolinu i proroku vrijednost, vrijednost znaajniju i
odliniju koja se doga3a na duhovnoj razini. $sus je dao kruh kako bi oznaio da je on sam
!!kruh ivota!!, !!kruh ivi koji je s neba siao!!. @tovie, da je taj kruh njegovo !!tijelo za ivot
svijeta!! kao to je pie sama njegova krv.
+o, umnoeni kruh, kao ni 1ojsijeva mana za Bidove, ne osloba3aju od smrti. 1e3utim, ,rist
e rei0 ""&ko blaguje tijelo moje i pije krv moju# imat e ivot vjeni."" A to je upravo
euharistija, ovdje obeana, a ustanovljenja na $susovoj posljednjoj veeri.
Kri)to!a o#ro'ta"na !e:era
1F
&va etiri evan3elista svjedoe da se $susova muka i smrt dogodila upravo pred sam
blagdan $as!e, a $sus je i svjesno dovodio u direktnu vezu blagdan #ashe i svoje
razapinjanje0 ''#nate da je za dva dana Pas$a, i %in &ovjeji predaje se da se razapne'' (1t
D5,D). $ako evan3elisti opisuju najkarakteristinije detalje, a ne cijeli tijek pashalne veere, iz
priprema je jasno da je $sus blagovao #ashu kao i svi drugi $zraelci, kako to propisuje
Biblija i prenosi idovska tradicija.
#rigodom prve ae $sus je, po tradiciji, izrekao zahvalnu molitvu, a zatim je dao svojim
uenicima da je me3usobno razdijele. +akon toga, po onome to nam rekoe evan3elisti,
$sus je uzeo kruh, zahvalio, razlomio i razdijelio uenicima. 'vaj dio je kod Bidova spadao u
blagovanje koje je slijedilo poslije blagovanja gorkog zelja, nalijevanja druge ae, tumaenja
obreda i ispijanja ae. $sus je potom ponovno uzeo au (trea aa po ritualu), zahvalio i
dao svojim uenicima. +a kraju svega, prije nego e se zaputiti prema 1aslinskoj gori,
otpjevali su hvalospjeve, to je bio sastavni dio pashalne veere (1t D5,EH).
'sim tih oznaka, postoje i teoloke oznake koje su mnogo bitnije, a u njima opaamo i one
temeljne razlike u odnosu na samu pashalnu veeru. $sus je, prilikom izgovaranja
blagoslovnih molitava i govorei uenicima da uzmu i jedu jer je to tijelo njegovo (1t D5,D5*
1k 4F,DD), poistovjetio kru$ koji se blagovao sa svojim tijelom. /uka pak navodi $susove
rijei kojima poziva uenike da to ine njemu na spomen (/k DD,4G). $sto se doga3a i s
aom vina iz koje su svi pili, a za koju $sus ree da se radi o njegovoj krvi i o krvi saveza, ili
drukije reeno, radi o novome +avezu u njegovoj krvi (/k DD,DH).
,ruh i vino, poistovjeeni s %ijelom i ,rvlju ,ristovom, u izravnoj su povezanosti i s njegovom
mukom i smru, kao to evan3elisti govore da je to tijelo koje se predaje i krv koja se
prolijeva. %o pak upuuje na to da je 'sus tu veeru i obred koji se odvio po idovskoj tradi"iji
povezao sa svojom mukom i smru(
E&5ARISTI/A & POVI/ESTI CRKVE
,ristovi uenici, a kasnije i krani, sabirali su se ;;$a lome kru6;; naro:ito ;;u #r!i $an
t"e$na;; (=j DH,8), tj. u dan *ospodnji# dan ,susova uskrsnua. &lavlje se euharistije od
onih vremena nastavilo sve do naih dana, tako da ga danas nalazimo svugdje u Crkvi, s
istim osnovnim ustrojstvom. 'no ostaje sredite ivota Crkve.
,ad $sus trai da se njegovi ini i rijei ponavljaju !!dok on ne do3e!!, ne trai to samo zato da
se sjeamo njega i onoga to je on uinio. 'n smjera na litur*i")ko )la!l"en"e, po
apostolima i njihovim nasljednicima, samog njegova ivota# muke# smrti# uskrsnua i
posrednitva kod -ca.
=akle, uz duno potovanje starozavjetnih odredaba o svetkovanju subote kao dana
.ospodnjega, krani se tjedno ipak okupljaju na bratsko razlamanje kruha u kasnim
subotnjim satima i obnavljaju uspomenu na uskrslog itelja. +jihova su slavlja redovito
zavravala u ranim jutarnjim satima i time su bila sjeanja na zoru uskrsnua.
'sim to je lomljenje kruha bio obred po kojemu su uenici prepoznali $susa, nema sumnje
da je za /uku loml"en"e kru6a bio unutarnji znak me)usobnog prepoznavanja me)u
kranima, i najuzvieniji izraz njihova identiteta. Bratsko okupljanje oko zajednikog stola
da bi razlamali kruh bili su privilegirani trenuci u kojima je Crkva razmiljala o otajstvu
uskrsloga &pasitelja i hranila se njegovim %ijelom na zemaljskom putu.
+o, ivot krana u prvim stoljeima ni u kojem sluaju nije bio lagan, ne samo zbog toga
to su morali prevladati odre3ene unutarnje trzavice, nego i zato to su se morali suoiti s
optubama, napadima i progonima civilni! vlasti( Budui da su se redovito udruivanja
11
gra3ana pretvarala u politike grupe, postojala je carska odredba kojom se zabranjuju
udruivanja gra3ana bez posebnog doputenja vlasti. &vojim okupljanjima krani su krili tu
carsku odredbu, a osim toga, budui da su se oni redovito okupljali privatno i diskretno,
optuivalo ih se da se bave i magijom, ije prakticiranje nije bilo javno doputeno.
,rani su bili tako3er optuivani za najgore vrste nemorala i zloina, kao to je npr.
rodoskvrnue i rtvovanje male djece na liturgijskim susretima, premda im se u
svakodnevnom ivotu nije moglo nita predbaciti. ,ranskim piscima iz tog razdoblja nije
bilo lako razuvjeriti progonitelje i dokazati ispravnost krana ni u odnosu na carstvo.
1nogo je onih koji su svoje svjedoanstvo platili krvlju. ,rani su, naime, upoznali istinu o
ivotu, i po snazi te istine nisu protivnici vlasti. +o, isto tako im je nespojivo bilo astiti careve
kao boanstva kad im sam razum kae da postoji samo jedan Bog. Camstvo njihova
doprinosa u dobrobiti carstva je injenica da su na svojim susretima molili i traili snagu da bi
mogli biti dobri gra3ani koji se iskazuju dobrim djelima i uvanjem odredaba.
,ru*i !atikan)ki )a7or i o7no!a litur*i"e
,roz povijest je dolo do nekih preinaka u liturgijskom slavlju. &toga je drugi vat. sabor,
svjestan izvanredne uloge liturgije u odgoju i ivotu krana, odluio provesti litur*i")ku
re<ormu. svojem dokumentu Sa%ro)an%tum %on%ilium= sabor govori o mnogovrsnoj
,ristovoj prisutnosti u Crkvi, ali naglaava da je prisutan !!osobito pod euharistijskim
prilikama!!.
#aralelno s naukom, sabor je dao i neke konkretne smjernice glede euharistijskog slavlja, a
koje su nama danas tako obie i svakodnevne, ali su u svoje vrijeme izgledale
revolucionarne. &abor je imao dvije nakane0 $a )e #rei)#ita Re$ mi)e (da budu jasnije
vlastitosti pojedinih dijelova i njihova me3usobna veza), te da se olak'a #o7o9no i $"elatno
)u$"elo!an"e !"ernika. %u ulazi i pitanje koritenja razumljivog jezika u liturgiji kako bi
vjernici mogli sve dobro razumjeti i svjesno sudjelovati u misi. &abor je smatrao, ne
dokidajui latinski kao vaan jezik na kojem se razvio latinski obred i molitve, da se u
misama moe upotrebljavati narodni jezik, !!osobito u itanjima i zajednikoj molitvi!!.
+aglasak je stavljen i na svetu priest, kao nedjeljivi i logiki vrhunac slavlja i jedinstva s
,ristom i njegovom rtvom kria. =rukiji vid sudjelovanja, bez priesti, ukoliko za to ne
postoji valjan razlog, nepotpun je, nelogian i nesavren. +aime, ako je sredinje udo
euharistijskog slavlja pretvorba, trenutak u kojem izgovaranjem sveenikih rijei i darom
=uha &vetoga kruh i vino postaju %ijelo i ,rv ,ristova, onda je zacijelo drugo udo, jednako
prvom, priest, jer pretvara one koji je primaju u ono to primaju.
NA>IVI >A E&5ARISTI/&
&tvorivi ovjeka, Bog mu je dao mogunost da imenom naziva sve stvari, bia,
pojave, itd. $menovati neku stvar ili bie znailo je proniknuti u njenu bit, ulogu. #rimjenjujui
ovu logiku na euharistiju, moemo konstatirati da je ona kroz povijest dobila vie imena koja
pokazuju njeno znaenje za zajednicu.
$me koje se najee upotrebljava jest eu6ari)ti"a= a vee se na novozavjetno izvjee o
ustanovljenju ovoga sakramenta. ?ije 'eu"$aristein', a koristi se i 'eulogein', oznaava in
za$valjivanja, i podsjea na idovske blagoslovne molitve, posebno one izgovorene za
objedom. 2van3elisti kau da je $sus uzeo u ruke kruh, zahvalio, razlomio i dao uenicima, a
tako isto i kale. ovom smislu euharistija je prepoznata kao najuzvieniji in hvale Bogu za
njegova udesna djela koja je izveo po svome &inu $susu, a sama uspomena tih
12
najuzvienijih djela obnavlja se u ovom sakramentu u kojem se slavi ,ristova smrt i
uskrsnue.
=rugi naziv koji se koristi jest !e:era 3o)#o$n"a# jer se radi o veeri koju je .ospodin
blagovao sa svojim uenicima. ovom izrazu navijeta se gozbeni karakter euharistijskog
slavlja, u emu se podrazumijeva i predokus svadbene gozbe Caganjeve u nebeskom
Ceruzalemu.
0oml"en"e kru6a je tako3er naziv posvjedoen u novozavjetnim tekstovima i u praksi prve
kranske zajednice. $sus je kao predsjedatelj slavlja me3u svojim uenicima obiavao
razlomiti kruh i razdijeliti. ,rani su nastavili ovu praksu jer je bila bitni dio obreda, pa su se
sabirali !lomiti kruh!, naroito u prvi dan tjedna u koji je $sus uskrsnuo. 'vime se naznaivalo
kransko zajednitvo, jer svi blaguju od istoga kruha koji je ,ristovo tijelo.
Eu6ari)ti")ki )a)tanak ili 7or 9 ovo slavljenje je izvor i vrhunac crkvenog ivota, to ne
vai samo za zajedniku s<eru i sastanke, nego se iz toga crpe snaga i za osobni ivot.
2uharistija stvara Crkvu, te je oito da okupljanja vjernika koji su jedna obitelj ne moe biti
bez ovakvog zbora.
S#omen-:in je izraz koji odraava ,ristov nalog apostolima u dvorani posljednje veere
kada im je rekao0 !!'vo inite meni na spomenI!!. ,rist im nije rekao da se do konca svijeta
sjeaju pashalnog slavlja u predveerje njegove muke, nego ih je pozvao da ine ono to je
'n uinio, da ponavljaju njegove rijei i ine !dok on ne do3e!.
S!eta 9rt!a je tako3er znaajan termin pod kojim prepoznajemo uprisutnjenje jedincate
,ristove rtve. $z ove terminologije razabiremo da je ona ispunjenje svih starozavjetnih
rtava, ali ih u isto vrijeme nadilazi svojom djelotvornou.
S!eta i 7o9an)ka litur*i"a je izraz koji se koristi jer !sva liturgija Crkve nalazi svoje sredite i
najzgusnutiji izraz u slavlju ovog sakramenta! (,,C 4EEH).
Pri:e)t je termin koji oznauje vrhunac slavlja koje se ostvaruje blagovanjem %ijela i ,rvi
,ristove na stvaran i sakramentalan nain. #o priesti postajemo pritjelovljeni ,ristu koji se
upravo radi nas utjelovio, pa se ovim putem potpuno ostvaruje Boji naum spasenja.
+ajuvrjeeniji izraz koji se danas koristi, kad govorimo o ovom velikom otajstvu vjere, jest
S!eta mi)a, budui da liturgija u kojoj se ostvaruje ovo otajstvo, zavrava otpustom ili
slanjem vjernika (lat. missio) da ispune Boju volju u svakodnevnom ivotu. 'vaj izraz
pokazuje da misa nije samo slavlje nego i izvor poslanja svakom kraninu. &toga bi svaki
kranin trebao nakon mise vlastitim predanjem i rtvom nastaviti ,ristovo poslanje u svijetu
koje se ostvaruje u euharistijskoj rtvi.
0IT&R3I/SKO S0AV0/E E&5ARISTI/E
2uharistijsko bogosluje odvija se prema osnovnom ustrojstvu, koje se sauvalo kroz
stoljea sve do nas. 'dvije se u dvije velike cjeline koje tvore izvorno jedinstvo0
7 Bo*o)lu9"e Ri"e:i0 okupljanje vjernika, sa itanjima, homilijom i sveopom molitvom i
7 Eu6ari)ti")ko 7o*o)lu9"e0 s prikazanjem kruha i vina, posveujuom zahvalnom molitvom
i prieu.
) >a!r'ni o7re$? &pomen7in na ,rista treba prenijeti i izvan liturgije. 'bred mise moe biti
zavren, ali potrebno je da se naa istina i stvarnost pretoe u poslanje. protivnom bismo
13
uzalud slavili, ostavljajui ,rista unutar crkve, bez dosljednosti i hrabrosti da njegov duh
prenesemo u svagdanje mogunosti i njegovu ljubav u svijet. 2uharistija tako polae u svijet
klicu nade i uskrsnua i ve ga poinje mijenjati.
E&5ARISTI/A 1 AKT&A0I>ACI/A SPASEN/A
&pomenute naznake o zdruenosti ,ristove oprotajne veere s njegovom #ashom upuuju
na nunost uvanja nedjeljivosti 9rt!eno* i *o7eno* karaktera u slavlju euharistije.
&misao euharistije kao gozbe nije mogue otkriti u kru!u i vinu koji se blaguju, nego u kruhu
i vinu koji su znak Kristova prinosa. Blagovati kruh i vino u euharistiji znai prihvatiti $susov
prinos, prihvatiti otkupljenje darovano kroz njegovu rtvu na kriu. &toga je euharistija ujedno
i rtva i gozba. &vaka iskljuivost kao i svako naglaavanje jednoga vida na utrb drugoga,
jednako su pogubni i teoloki neutemeljeni.
=anas se, me3utim, uoava da je u prvi plan stavljeno shvaanje koje euharistiju poima kao
gozbu, bez dostatnoga vrjednovanja njezinog rtvenog karaktera. &uvino je nabrajati sve
nedovoljno promiljene pokuaje dananje obredne prakse koja se trudi slavlje euharistije po
svaku cijenu uiniti privlanim religioznim inom s gotovo jednim ciljem0 okupiti vjernike.
+ovom glazbom i novim liturgijskim gestama uspijeva se euharistiju slaviti kao zanimljivu i
vjernicima privlanu obrednu aktivnost, ali u takvoj je euharistiji uoljiv samo trenutak
obredne sadanjosti. &pasenjska snaga euharistije ne proizlazi me3utim iz obredne
sadanjosti, ma kako ona bila dojmljiva, nego iz spasenjske prolosti koja se ispunila u
,ristovoj rtvi. "ato euharistijsko slavlje nipoto ne bi smjelo podlei lako ostvarivoj ideji
slavljeniko7gozbene sveanosti. vijek je potrebno isticati kako euharistija nije gozba s
obiljejima ,ristove oprotajne veere, nego )t!arno)t Kri)to!e 9rt!e otku#l"en"a ko"a )e
u#ri)utn"u"e kro nak *o7e.
#ogledamo li samo liko!ne #rikae $susove oprotajne veere i tu emo uoiti dekadenciju,
pad u razumijevanju i ivljenju $susove rtve. +ajstariji ikonogra<ski prikazi $susove veere
(5. st.) zadravaju se na razini jasnoga simbolikoga tumaenja veere kao znaka predanja.
%ako je npr. znakovit prikaz ribe na stolu pred apostolima, iz ega nedvojbeno progovara
poruka o ,ristu kao prinositelju i prinosu. takvom likovnom promiljanju naglasak stoga nije
na veeri ili gozbi nego na ,ristovu predanju. kasnijim stoljeima, osobito na "apadu od
razdoblja renesanse, naglasak je s $susova predanja premjeten na elemente gozbe
(posu3e, jelo, pribor, stol, stolnjaci, posluitelji, itd.), te na drugotne elemente kao to je
apostolsko pitanje !=a nisam je, .ospodine!, razgovor #etra i $vana o izdajniku, itd. takvom
historiziranju $susove posljednje veere ostaje malo mjesta pashalnom shvaanju oprotajne
gozbe. "animljivo je da ve /eonardo izostavlja prikaz kalea, koji je najjasniji znak prinosa,
odnosno rtvenog prolijevanja krvi kao otkupiteljskog ina.
%akva likovnost, ro3ena u pobonosti koja tei za nasljedovanjem zemaljskoga $susa,
zapravo nastoji ispriati detalje $susovih posljednjih trenutaka zemaljskoga ivota gubei u
mnotvu detalja sr istine o njegovu predanju !za sve ljude!. +e udi onda da i danas velik
broj vjernika u slavlju euharistije vidi samo oponaanje ,ristove oprotajne veere, bez
spoznaje da je se ona 7ila ;one no(i ka$ 7i"a'e #re$an;. &veza s onim jednim i
neponovljivim predanjem na kriu prua i naoj euharistiji spasenjsko znaenje. 2uharistija je
aktualizacija, posadanjenje spasenja, za sve one koji vre spomen7in ,ristova predanja.
+. EK&4ENI>A4
1@
Cedna Crkva ivi u mnotvu Crkava koje su obiljeene razliitim duhovnim i kulturnim
bogatstvima. %ijekom vjekova bilo je mnogo razdora u crkvenoj zajednici. ,rani su i danas
podijeljeni, te se prepoznaju kao katolici, pravoslavni, protestanti, anglikanci, itd. 1noge su
okolnosti tijekom povijesti dovele do razdora me3u kranima. +ekada je to bilo iz elje da
se vjerske istine prikau suvremenicima na razumljiv nain, pa je u traenju pravih izriaja
dolo i do krivog uenja. "bog toga vjernici u nekim krajevima ve u prvim stoljeima ne
prihvaaju dio katolikog vjerovanja i prekidaju svoju vezu s ?imskom crkvom. =o razilaenja
u Crkvi dolazilo je i zbog politikih razloga, ali i subjektivnih doivljaja pojedinaca koji su u
pojedinom povijesnom trenutku postali glasnogovornici eljenih promjena. 44. st. doga3a
se $stoni raskol, tj. razdvajanje $stone i "apadne crkve (4HJF. g.), a posljedica tog loma jest
odvojeni ivot ,atolike crkve na "apadu i pravoslavnih Crkava na $stoku. +ekoliko stoljea
kasnije (45. st.) dolazi do podjele i unutar Crkve na "apadu. +astaju protestantske kranske
zajednice te Anglikanska crkva.
;ovjek, podloan istonome grijehu, uzrokuje podjele koje i danas postoje u svijetu.
&vaki grijeh, pa i onaj najskriveniji, rui jedinstvo. %o je pravi razlog pojave razdora u povijesti
Crkve. =uh &veti kroz povijesna razdoblja Crkvu neprestano obnavlja kako bi ostala vjerna
,ristovoj rijei i svome poslanju. $ ono to danas ini, Crkva ini snagom =uha &vetoga. (u!
+veti potie krane da trae put k jedinstvu i pomirenju. %aj put zove se ekumeniam.
,rist je osnovao jednu Crkvu i on, zasigurno, eli potpuno i vidljivo jedinstvo. $sus je to
izrazio u svojoj posljednjoj velikosveenikoj molitvi ($v 48, DH7DE). #apa $van #avao $$. je kao
poglavar Crkve neumorno pozivao na zauzimanje oko jedinstva svih krana. &amo =uhom
obnovljena i ujedinjena Crkva moe me3u svim narodima biti uzdignuti znak nade i
sigurnosti.
Vee "e$in)t!a su0 *( +edna vjera
,( %lavljenje sakramenata
-( .ijerar$ijsko ustrojstvo
2kumenizam dolazi od grke rijei "oikomene" to znai sav nastanjeni prostor na zemlji.
=anas se izriajem ;ekumeniam; naziva pokret me)u kranima razliiti! crkveni!
pripadnosti koji tei za postignuem pravoga vidljivog jedinstva svi! kranski! Crkvi
i crkveni! zajednica.
2kumenizam osobito naglaava0
a) molit!u za rast svih kranskih zajednica u sazrijevanju za ozbiljenje pravoga
jedinstva
b) me3usobno pribliavanje i dodire za ua"amno u#ona!an"e u gajenju uzajamne
ljubavi
c) a"e$ni:ku )ura$n"u u svemu to je dobro i to promie opu korist
d) teolo'ki $i"alo* u vjerskim pitanjima
e) nastojanje da do3e i do litur*i")ko* a"e$ni't!a
2kumenski pokret je niknuo unutar .nglikanske crkve, protegnuo se na protestantske
crkvene zajednice i pravoslavne Crkve, a poetkom =rugog vatikanskog sabora u nj se
intenzivno ukljuila i ,atolika crkva. 'd ekumenskih organizacija posebno valja spomenuti
/kumensko vijee crkava (2AC) osnovano 4GF6. godine. ,atolika crkva nije <ormalna
lanica toga vijea, ali s njim aktivno sura3uje ve od 4G5H. godine. %emeljni dokument
dijaloga ,atolike crkve s drugim kranskim zajednicama jest dekret =rugog vatikanskog
sabora !nitatis redintegratio! 9 'bnova jedinstva. +akon ,oncila, ,atolika crkva neprekidno
na razliite naine nastoji promicati ekumenski pokret.
-. >0O I PATN/A & ANTI.KO4 SVI/ET& ()toi%iam= e#ikureiam=
mani6eiam)
1A
#ritisnut nepravdom i trpljenjem, ovjek se oduvijek pita0 odakle zlo na svijetu> 'dakle
patnja i koji su joj uzroci> %o su pitanja koja dotiu najintimniju jezgru ovjekova postojanja.
#atnja i zlo toliko su isprepleteni sa ivotom od ro3enja do smrti da se moe ustvrditi kako su
sastavni dio ljudskog postojanja. +a pitanje o podrijetlu zla i patnje pokuavale su tijekom
povijesti odgovoriti kultura i umjetnost, knjievnost i <ilozo<ija, te mnogobrojne religije. +i
ovjek vjernik ne moe zaobii govor o zlu i patnji s kojima je teko pomiriti vjeru u dobrog i
svemogueg Boga. %raei uzroke zla i patnje, vjernici i oni koji ne vjeruju suoit e se nuno
s pitanjem smisla ivota. &misao zla i patnje nerazdvojivo je vezan uz smisao ivota.
.ntiki svijet%
+toicizam% &tarogrki stoici drali su da svijetom vlada mnotvo bogova, ali su vjerovali i da
postoji neka vrsta posebnoga svjetskog uma. +azivali su ga !logosom!, stvaralakom vatrom,
providnou. =rali su da ta sila proizvodi razna bia, proima i oblikuje svaku, pa i ljudsku
narav. +ajvee dobro i srea ovjeka nalaze se u ivotu prilago3enom prirodi i razumu,
odnosno logosu. "ato je ideal stoika0 !ivjeti u skladu s prirodom svijeta i s vlastitom
razumnom prirodom!. 'no to donosi ivot 9 zdravlje i bolest, bogatstvo i siromatvo, ivot i
smrt 9 treba primati u nepomuenom miru i s potpunom ravnodunou. &ve elje, strah, bol
i uitak treba u sebi umrtviti kako bi zavladao razum. #rema stoicima, ne postoji stvarno zlo.
'no to ljudi nazivaju zlom, to je samo njihov subjektivni osjeaj, isti privid onih kojima
nedostaje ivotna mudrost.
/pikureizam% 2pikur (grki <ilozo<, EFH.7D84. pr.,r.) istie kako svijet nema cilja i kako u
svemu vlada kaos. &vrha ovjekova postojanja sastoji se u bjeanju od boli i zla, odnosno u
traenju uitka i dobra. #ravi ljudski uitak je zadovoljenje osnovnih tjelesnih i drutvenih
potreba daleko od briga javnog ivota. !Bivi skriven! lozinka je epikurejaca koja slui
ostvarenju sree. &toga se treba odricati onih uitaka nakon kojih slijedi nemir i grinja
savjesti. ?azborit uitak osloba3a od suvinih elja. $stovremeno nadvladava strah od smrti i
bogova, strah to se temelji na neznanju i predrasudama jer bogovi, ako ih ima, ive u
me3usvjetskim prostorima, smireni i sretni, daleko od zbivanja ovoga svijeta.
0ani!eizam% temeljitelj 1ani 9 sebe je smatrao posljednjim prorokom, tjeiteljem kojeg je
,rist obeao svojim apostolima. 1aniheizam je nastao u okviru ranog kranstva, ali se
uskoro od njega odvojio jer je bio nespojiv s kranskim ivotom i vjerovanjem. +auava da
postoje dva svijeta0 zemlja svjetla, u kojoj vlada bog svjetla sa svojom pratnjom, i zemlja
tame, u kojoj vlada bog zla sa svojim demonima. #atnja, trpljenje i zlo posljedica su sukoba
dobroga i zlog boga. &vaki ovjek, naime, ima dvije due0 jednu iz carstva svjetla i drugu iz
carstva tame. toj borbi izme3u principa dobra i zla, svaki ovjek osobnim dobrim i potenim
ivotom moe svojoj dui osigurati konanu pobjedu.

1B
KARTICA BR. -
1. ISTO.NI 3RI/E5
zeti zabranjen plod i pojesti ga ne bi trebao biti tako katastro<alan in, zbog kojega bi
itavo ovjeanstvo moralo patiti kako to biblijski pisac u opisu u knjizi #ostanka
pretpostavlja. #otrebno je naglasiti da taj biblijski izvjetaj nije znanstveno7povijesni prikaz,
kronika tragedije jednog branog para, nego pokuaj biblijskog pis"a da u du$u svojega
vremena i u kontekstu svoje vjere ponudi odgovor na pitanje prisutnosti zla u svijetu(
$nae, izraz ;;i)to:ni *ri"e6;; ili ;;i)kon)ki *ri"e6;; u knjizi #ostanka nije uope
spomenut. %aj je izraz izmislio Aureli"e Au*u)tin u J. st. itajui #avlovu poslanicu
Riml"anima (?im J,4D7DH) u kojoj #avao izlae novost onoga to se pojavilo u ,ristu0 on
velia novog Adama, ,rista, upozoravajui na opreke izme3u Adama i ,rista0 !!.rijeh
jednoga 9 svim ljudima na osudu, tako i pravednost Cednoga 9 svim ljudima na opravdanje,
na ivotI!!
=akle, pogreka prvih ljudi nazvana je istoni grijeh. ?ije A$am (zemljan, krhak,
prolazan) znai ovjeka openito. +e radi se o odre3enoj osobi, nego o tipu ovjeka. Biblija
opisuje grijeh ovjeka kakav je bio, kakav je on i kakav e uvijek biti. $stina, Bog je )t!orio
:o!"eka $o7ro*= ali i )lo7o$no*. &lobodu kao najvei dar ovjeku, Bog ne eli oteti, jer bi
ovjek onda postao lutka u rukama &tvoritelja. Bog je elio ovjeku dobro, a ovjek je izabrao
zlo. "a biblijskog je pisca 7it i)to:no* *ri"e6a prije svega u nevjerovanju /ojoj rijei, a u
vjerovanju obeanjima koje im daje obino stvorenje, u odbijanju /oga i prianjanju uz obino
stvorenje. %o je prva strana tog praiskonskoga grijeha i svakog grijeha od poetka povijesti
ovjeanstva do danas.
=ruga je strana tog grijeha u tome to su prvi ljudi povjerovali u obeanje da e postati
bogovi. ;ovjek oduvijek eli postati kao Bog. &taviti se uz bok &tvoritelju i biti njemu posve
jednak. O$olost ovjekaI %o je bit istonog grijeha i svakoga grijeha.
&like koje moemo pronai u iskazu o istonom grijehu su0
7 Sta7lo )#ona"e $o7ra i la0 ono doziva u pamet neprekoraivu granicu koju ovjek
kao stvorenje treba slobodno priznati i potivati. +ije u vlasti ovjeka odre3ivati to je
dobro, a to zlo. ;ovjek u tom odre3ivanju ovisi o Bojoj mudrosti i pravednosti.
1C
7 E$en)ki !rt? je zapravo slika koja nam govori o tome kako je Bog zamiljao na ivot,
u zajednitvu i prijateljstvu, u blizini s +jim. &lika ivota u kojem smo u skladu (miru)
sa samim sobom, s okolnim svijetom, u zajednitvu s drugima* gdje se ne bi trebali
stidjeti da nas drugi u potpunosti upoznaju, jer nemamo to kriti* te da emo uivati u
prijateljstvu s Bogom koji e s nama !!etati vrtom!!.
7 Sa*ri"e'iti? znai rei !!ne!! svemu ovome. .rijeh znai otu3enje od sebe samoga, od
blinjih, od sredine u kojoj ivimo i koja nam postaje neprijateljskom, a najvie znai
otu3enje od Boga od kojeg se krijemo puni krivnje i srama.
Po)l"e$i%e i)to:no* *ri"e6a mogu se sagledati kroz etiri dimenzije0 !transcendentalna! 9
nadnaravna prema Bogu, !intrapersonalna! 7 prema samome sebi, !interpersonalna! 7 prema
drugim ljudima i drutvu, !kozmika! prema svijetu.
4) #rva dimenzija i temelj ostalima je prijelom odnosa s Bogom 9 trans"endentalna
dimenzija 7 paradigma za svaki slobodno odabran i uinjen smrtniKteki grijeh do
konca povijesti. ;ovjek, stvoren iz Boje ljubavi na Boju sliku i priliku, prijatelj je i
dijete Boje, ali uz uvjet da u punoj slobodi slijedi Boje odredbe. ?adi se o
graninom rubu koji nije imao vlast prekoraiti, nego ga priznati i prihvatiti u radosti i
slobodi djeteta Bojega. ;ovjek nije bio ovisan o Bogu samo u trenutku stvaranja. 'n
je o +jemu ovisan svakog trenutka u naravnom i nadnaravnom smislu0 sve to jest i
to ima trajno dobiva od Boga. Ali zavedeni ovjek gubi povjerenje u &tvoritelja i
zlorabei slobodu 9 najvei &tvoriteljev dar 9 ne slua vie Boju zapovijed. %aj
pragrijeh u korijenu zainje i ra3a svaki drugi grijeh u povijesti ovjeanstva. +aime,
svaki e grijeh nakon toga biti neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovu
dobrotu.
D) =ruga dimenzija paralelna prvoj jest prijelom odnosa ovjeka sa samim sobom 9
intrapersonalna dimenzija. ;ovjek je ludo sebe pretpostavio Bogu, prezreo Boga, a
izabrao sebe, od Boga !poboanstvenjen! i time nezadovoljan, od &otone zaveden da
bude kao Bog, ali bez Boga i ispred Boga. &otonin stav oporbe protiv svake
plemenite vrijednosti preuzima duu jer je ovjek, po njegovu savjetu, o dobru i zlu
htio odluiti sam neovisno o Bogu, svome &tvoritelju. %ime je slomljeno gospodstvo
nad razumom, voljom, osjeajima, odabirima, odlukama. ;ovjek se na koncu ima
vratiti u prah zemaljski iz kojeg je uzet0 smrt ulazi u povijest ovjeanstva kao plaa
za grijeh.
E) %rea dimenzija paralelna prvoj i drugoj jest prijelom odnosa ovjeka s drugim
ljudima i drutvom 9 interpersonalna dimenzija. #rijelom se dogodio najprije izme3u
!!ja!! 9 mua i !!ti!! 9 ene0 !!Bena koju si stavio uza me 9 ona mi je dala sa stabla pa
sam jeo!!. #rijelom izme3u prvog mua i prve ene paradigma je za svaki drugi
prijelom0 brani, obiteljski, drutveni, dravni, crkveni, itd.

F) ;etvrta dimenzija je prijelom odnosa ovjeka sa svijetom 0 kozmika dimenzija.
&klad sa svim stvorenjem ivim (biljnim i ivotinjskim svijetom) i neivim (bogatstvom
zemlje i svemira) naruen je pa je vidljivo stvorenje postalo ovjeku strano i
neprijateljsko. +ad stvorenim biima ovjek istie i izvrava apsolutno svoje
gospodstvo, koje od &tvoritelja nije primio. #ovjereno mu je upravljanje svijetom,
nipoto autonomno gospodarenje. #a umjesto da promie izgradnju i pravilan razvoj
svijeta, on ga despotski, u mnogome neodgovorno razara.
$stoni grijeh je, dakle, neto vie negoli grijeh samo jednog ovjeka ili samo jednog para,
makar on bio na poetku i predstavljao vrstu. %o je )tan"e *ri"e6a u kojem se nalazi ljudska
vrsta. +ae pogreke se ne tiu nas samih, one se prelijevaju i na nau okolinu. %ako je i s
istonim grijehom.
1D
,ako je Adamov grijeh postao grijehom sviju njegovih potomaka> Preno'en"e
i)to:no* *ri"e6a ipak je ta"na koju ne moemo potpuno shvatiti. Cio je ljudski rod u Adamu
!!kao jedno tijelo jednog ovjeka!!. %im !!jedinstvom ljudskog roda!! svi su ljudi zahvaeni
Adamovim grijehom, kao to su svi zahvaeni ,ristovom pravednou.
#rema objavi znamo da je Adam primio izvornu svetost i pravednost ne samo za
sebe, nego za svu ljudsku narav. #oputajui zavodniku, A$am i E!a :ine o)o7ni *ri"e6, ali
taj grijeh zarazuje svu ljudsku narav, koju e oni prenijeti u palom stanju. %o je grijeh koji e
se svemu ovjeanstvu prenositi razmnoavanjem, to jest prenoenjem ljudske naravi liene
izvorne svetosti i pravednosti. "ato se istoni grijeh naziva LgrijehomM na analogan nain, to
"e *ri"e6 na)li"e8en a ne #o:in"en, to je )tan"e a ne :in (,,C FHF).
$ako je svakome vlastit, istoni grijeh nema ni u kojem Adamovu potomku biljeg
osobne krivnje. %o je ne$o)tatak i!orne )!eto)ti i #ra!e$no)ti, ali ljudska narav nije
potpuno pokvarena0 ona je u vlastitim naravnim silama ranjena, podvrgnuta je neznanju,
patnji i vlasti smrti, sklona je grijehu. ,rtenje, dodue, brie istoni grijeh i vraa ovjeka
Bogu, ali posljedice grijeha na oslabljenju i zlu sklonu narav i dalje ostaju u ovjeku te ga
izazivaju na $u6o!nu 7or7u.
&vu ljudsku povijest proima teka borba protiv moi mraka. %a je borba zapoela,
dakle, ve od poetka svijeta, a trajat e, po rijei .ospodnjoj, sve do posljednjega dana.
baen u tu borbu, ovjek se neprestano mora boriti da prione uz dobro.
+o, nakon pada, ovjek nije od Boga naputen. +aprotiv, Bog ga poziva i na tajnovit
mu nain o7"a!l"u"e #o7"e$u na$ lom i dizanje iz njegova pada. %aj odlomak iz knjige
#ostanka nazvan je Protoe!an8el"e jer je prvi navjetaj 1esije otkupitelja, borbe izme3u
zmije i ene te konane pobjede njezinog potomka.
,ranska predaja vidi u tom odlomku navjetaj ""novoga .dama"" koji svojom
poslunou do !smrti na kriu! preobilno ispravlja Adamov neposluh. #ovrh toga, mnogi su
crkveni 'ci u toj eni najavljenoj u #rotoevan3elju prepoznali ,ristovu 1ajku 1ariju kao
""novu /vu"".
liturgiji uskrsne noi kae se da je Adamov grijeh bio !!sretna greka!!, <eli@ %ul#a,
jer je pridonio da ljudski rod dobije ,rista, &ina Bojega za &pasitelja. %akav nain govora
eli rei ovo0 grijeh je neprotumaiv i otajstven, Bog je dopustio svijet u kojem grijeh postoji,
to nadmauje nae shvaanje, ali na razum i nije na razini Bojeg. %o je bilo #otre7no $a
)#onamo tko "e Bo* i $a )e "a)no o:itu"e $a na) Bo* )#a'a!a.
.rijeh ne izaziva samo Boju kaznu nego i njegovo milosr3e. A milost je snanija od
grijeha. ;ovjekova situacija nakon grijeha nije beznadna. ,rist nam je svojom pobjedom nad
grijehom donio vea dobra od onih koje nam je grijeh oduzeo.
1dje izobilova grije$, tu jo vie izobilova milost (?im J,DH).
+. I>VORI 4ORA0NOSTI (:o!"ek 1 moralni )u7"ekt i o7"ekt= i!ori
moralno)ti= unutarn"a i i!an")ka moralno)t)
2tika se tie slobodnih, a to znai osobnih ljudskih ina. Bez osobe kao subjekta,
nema ni etike. &ubjekt uskla3uje svoje ponaanje prema !najviem dobru! (koje nije za sve
ljude istoznano). & druge strane osoba je i glavni objekt, odnosno cilj etike. "ato se kae da
je osoba istovremeno dana i zadana osoba. ;ovjek se ne ra3a gotov, dovren, ve je on
zadan sam sebi kao zadatak koji se upravo moralnim djelovanjem treba usavriti.
1E
&amo ovjek moe biti moralni subjekt, jer samo ovjek moe vriti slobodne ine.
'soba kao moralni subjekt ne postoji bez slobode, bez slobodnog odluivanja. 'soba kao
moralni subjekt je sam ovjek koji moralnim djelovanjem ini da on sam postane ono to
mora postati0 vie ovjek, savreniji ovjek.
;ovjek kao moralni subjekt 9 jer on kao osoba odluuje, djeluje.
;ovjek kao moralni objekt 9 jer izgra3uje samog sebe, zadan je sam sebi, svojim
djelovanjem sve vie postaje ovjek.

I!ori moralno)ti
#o slobodi ovjek postaje moralni subjekt. ,ad djeluje slobodno, ovjek je odgovoran
za svoje ine. /judski ini, tj. ini slobodno izabrani na osnovu suda savjesti, moralno su
ocjenjivi.
&loboda je, dakle, potrebna jer bez nje nema odgovornosti, ali ona sama ne daje
ljudskom inu kvalitetu moralnosti. z slobodu, tu kvalitetu in dobiva izvana, od nekih
vanjskih elemenata kojima se on priklanja i u kojima je stvoren.
1oralnost ljudskih ina, dakle, ovisi tako3er i0
7 o ia7ranom o7"ektu
7 o nam"era!ano" )!r)i ili nakani
7 o okolno)tima :ina
O7"ekt= odnosno predmet ili djelo to ga ovjek ini0 ima konkretnih postupaka koje je uvijek
pogreno izabrati jer je njihov izbor moralno zlo (krivokletstvo, ubojstvo, preljub, itd.)
S!r6a ili nakana0 moe in u sebi biti dobar, ali ako to inim iz astohleplja, onda in postaje
lo. %ako3er, ako elim pomoi drugome (dobra nakana), ne ini ispravnim neko djelo koje je
u sebi neuredno (la, ogovaranje).
7 +e moe se opravdati zao in izvren s dobrom nakanom.
7 &vrha ne opravdava sredstva.
7 +ije doputeno initi zlo da se postigne dobro.
Okolno)ti? ukljuujui i posljedice, drugotni su elementi moralnog ina. 'ne doprinose
poveanju ili smanjenju moralne dobrote ili zloe ljudskih ina (npr. koliina neke kra3e). 'ne
mogu smanjiti ili poveati poiniteljevu odgovornost (npr. inim neto iz straha od smrti).
'kolnosti po sebi ne mogu promijeniti moralnu kvalitetu samih ina, ne mogu uiniti dobrim
ni ispravnim neki in koji je u sebi zao.
&nutarn"a i i!an")ka moralno)t
1nutarnja moralnost% je svjesno prihvaanje i prianjanje uz odre3ene moralne norme koje
postaju nae vlastite. #rema njima izgra3ujemo svoju osobnost. 'ne me pokreu iznutra, jer
sam ih spoznao kao korisne i vrijedne za vlastitu osobnost. Ca se za njih slobodno
opredjeljujem. #a i onda kada djelujem u skladu s tradicionalnim vrijednostima koje mi je
prenijela obitelj i okruenje, ako to radim slobodno i iz uvjerenja, postupam prema naelu
2F
unutarnje moralnosti. Aano je osobno, slobodno, prihvaanje odre3enih vrijednosti i
djelovanje prema njima.
,zvanjska moralnost% ona nas obvezuje izvana. %o su sve one drutvene ili religijske norme
i pravila ponaanja, obiaji koji reguliraju nae ponaanje. Ako mi djelujemo po njima zbog
prisile, navike, iz poslunosti ili prilago3avanja, a ne po slobodnom izboru, onda je rije o
izvanjskoj moralnosti.

-. >0O I PATN/A & ATEI>4& I KRAANSTV&
Ateiam
2teizam 0 pori"anje da postoji /og i natprirodne sile3 odba"ivanje i nijekanje /oje
opstojnosti(
#rema ateizmu, zlo i patnja su snano sredstvo ovjekova osvjeivanja. #revladavajui
situacije patnje i zla, ovjek ide prema sve veem savrenstvu u ovom ivotu ne traei
nagradu ili kaznu u vjenosti.
Karl 0ar2 istie kako patnja i zlo nemaju veze s religijom, nego su povijesni i prolazni
problemi koje ovjek moe i mora nadii i nadjaati. "lo u svijetu postoji kao pokreta,
odnosno !motor! materije koja se mijenja i razvija prema savrenijem stupnju, u trajnom
nadilaenju sebe. Bol koja ovjeka poga3a u tom procesu razvoja 1arN promatra kao
neizbjean ostatak u izgradnji svijeta i ovjeka.
3riedric! Nietzsc!e, koji sam sebe naziva prorokom nihilizma, tvrdi kako je ovjek
sposoban podnijeti sve mogue patnje, samo mora znati zato pati.
4i$ilizam 5lat( 4i$il 0 nita6 je svjetonazor koji odbija i ne potuje etike norme i politiki
autoritet( 4a religioznom podruju nijee realnost 7ieg bia(
Knjievnik .lbert Camus tvrdi da je ivot, osobito patniki, apsurdan. &imbol tog
besmislenog ivota je &izi<, legendarna osoba kojoj je kruta sudbina odredila da gura golemi
kamen na visoki brijeg, znajui da e se, im stigne na vrh, stijena otkotrljati u dolinu i da e
on morati sii i poeti ispoetka. +ikad nee doi do cilja i njegov napor je uzaludan. #rema
Camusu, ovjek je osu3en da se mui za ono to nema smisla, da radi kao da smisao
postoji, iako zna da ga nema. +a kraju svega ostaje apsurd, besmislenost, koliko god ljudski
napori bili humano usmjereni.
Kr'(an)t!o o #o$ri"etlu la i #atn"e
,ako Boju svemo i dobrotu pomiriti s postojanjem zla i patnje> Biblijski pisac ve na
prvim stranicama Biblije istie kako je patnja sastavni dio ovjekova ivota, tumaei njezine
uzroke i njezin smisao. #osebno nastoji odgovoriti na pitanje0 'dakle zlo u svijetu koji je
stvorio Bog, u svijetu koji je na poetku bio dobar>
Bo* ni"e urok la, ali ga $o#u'ta )t!aran"em )lo7o$ni6 7i(a. #rvi uzrok zla nalazi
se u lo#ora7i :o!"eko!e )lo7o$e. "grijeivi, ovjek je pokvario Boji plan i uveo nered u
svijet. "lo i patnja posljedica su grijeha prvih ljudi, koji se zbog solidarnosti ljudskog roda u
dobru i zlu prenio na sve ljude (istoni grijeh). .rijehom je ovjek izobliio svoj odnos prema
Bogu, ljudima, stvorenom svijetu i samomu sebi. "bog toga je ljudski ivot na zemlji pun boli.
.rijeh uzrokuje patnju pojedinca i cijele ljudske zajednice.
21
Biblijska objava u o)o7i i $"elu I)u)a Kri)ta $a"e kona:ni o$*o!or na ta"nu la i
#atn"e. Bog se po svome &inu u potpunosti solidarizirao s ovjekom patnikom. #rihvaajui
patnju na kriu, &in se Boji poistovjeuje sa svima koji trpe, ne zato da bi ovjekovjeio
patnju, nego zato da svijet oslobodi od zla i apsurdne patnje i smrti. $susova muka i smrt na
kriu obznanjuju ovjeku da bol nije beskorisna nego da ima otkupiteljsku i osloboditeljsku
snagu. Bog je na kraju primio i potvrdio $susov patniki ivot time to ga je uskrisio od mrtvih.
$susova patnja tako dobiva svoj puni smisao u njegovu uskrsnuu, ime je dan zadnji smisao
svakoj ljudskoj patnji.
22
KARTICA BR. B
1. SAKRA4ENT KRATEN/A (Stari a!"et= No!i a!"et= u #o!i"e)ti
Crk!e)
Stari a!"et
#?A/$,'A$ ,?@%2+CA
Ae o$ #o)tanka )!i"eta !o$a, skroman i divan stvor, izvor je ivota i plodnosti.
&veto pismo promatra kako se nad njom nadvija =uh Boji0 !!Boe, tvoj je =uh u poecima
svijeta lebdio nad vodom, da joj dade mo posveivanja.!!
Noino" kora7l"i, !!u kojoj nekolicina, tj. osam dua, bi spaeno vodom!!, Crkva je
vidjela prasliku spasenja po krtenju0 !!Boe, ti si opim potopom oznaio novo ro3enje, kad
je ista voda potopila grene i spasila pravedne.!!
Ako izvor7voda oznauje ivot, morska voda je simbol smrti. &toga voda
predoznauje otajstvo kria. #o toj simbolici, krtenje oznauje zajednitvo sa smru
Kristovom. 'sobito #ri"ela kro Cr!eno more, kao in zbiljskog oslobo3enja $zraelaca iz
egipatskog ropstva, navijeta ono oslobo3enje to se ostvaruje krstom.
,rtenje je predoznaeno i #ri"elaom #reko /or$ana, po kojemu je +arod Boji
primio u posjed zemlju obeanu Abrahamovu potomstvu, to je slika vjenoga ivota.
'beanje te blaene batine ispunjava se u +ovom savezu,
Kri)to!o kr'ten"e
O'nih dana do3e $sus iz +azareta galilejskog i primi u Cordanu krtenje od $vana. $
odmah, im iza3e iz vode, ugleda otvorena nebesa i =uha poput goluba gdje silazi na nj, a
glas se zaori s nebesa0 !%i si &in moj, /jubljeniI tebi mi sva milinaI!O (1k 4, G744)
,ao to je $van navijetao, bilo je0 'n je doao. =oao je doputajui $vanu da ga
krsti. Kri)to!o kr'ten"e znak je njegova #ri6!a(an"a #o)lan"a Slu*e #atnika, uvrtenja
me8u grenike, to 'n tumai ispunjavanjem !sve pravednosti! (1t E, J). 4eobino je takvo
poimanje pravednosti gdje se onaj koji je doista pravedan sam proglaava krivim da druge
od krivnje oslobodi. Ali, ,rist tim inom krtenja, ubrajanja me3u grenike da bi ispunio svu
pravednost, naznauje svoje podlaganje volji 'evoj. ,rist tako ispunja spasenjsku
pravednost Boga koji vodi plan spasenja. taj plan spasenja uvrtava se uspostavljenje
kraljevstva Bojega na svijetu.
,u6 koji je le7$io na$ !o$ama kod prvog stvaranja, sada se pojavljuje na$ I)u)om
u trenutku kr'ten"a kao nak no!o* )t!aran"a, mesijanskog poslanja( ,rtenjem se, dakle,
u nama stvara no!i :o!"ek osposobljen =uhom ispunjati volju Boju. =ok je $van ,rstitelj
pripremao ljude na krst obraenja za oprotenje grijeha, doao je Krist i krstei u$om
%vetim stvara no!i )!i"et, obnavlja ovjeka, na zemlju donosi kraljevstvo Boje.
S!o"im $ola)kom #ri7li9a!a nam Bo*a, pa se stoga i kod njegovog krtenja javlja
slika ot!oreno* ne7a, to je znak da je uklon"ena #re*ra$a ime8u Bo* i :o!"eka. Bog je
poslao svog Cedinoro3enca kao zalog svoje ljubavi prema nama.
$ kao to je Bog pri krtenju objavio da je Kri)t n"e*o! Sin: ''!i si %in moj, 9jubljeni:'',
tako i mi krtenjem, novim ro8enjem u u$u, postajemo $"e%om Bo9"om, te smijemo kazati
!'e na!(
Kr'ten"e u #r!om #o)ta#o)tol)kom ra$o7l"u
+i apostoli $susovi, a ni njihovi uenici nisu olako shvatili rijei ,ristove0 O%ko uzvjeruje
i pokrsti se, spasit e sePO, te su istinski nastojali ivjeti i djelovati kao pravi krani krteni u
ime $susovo da krste sve na spasenje. ' nauci, praksi i obredu krtenja u tim prvim
postapostolskim vremenima nalazimo brojna svjedoanstva kod drevnih pisaca od kojih su
neki poradi svoje vjernosti ,ristu i svome krtenju u +jegovo ime bili muenici.
;Obnovivi nas otputanjem grije$a, uinio je od nas drugi lik, kao da imamo duu
dje"e, kao da nas je on iznova stvorio(; 5/arn( <, **6
&ekst Barna7ine poslanice (nastale izme3u 8H.74FH.g.) jasno nam pokazuje kako su prvi
krani nakon apostola shvaali krtenje. Ao3eni su, oigledno, istim =uhom. $ za prve
krane krtenje je no!o )t!aran"e i ovjek po njemu postaje novo stvorenje, oiene due
od grijeha. "a Barnabu ot#u'ten"e *ri"e6a "e)t #r!i u:inak kr'ten"a0 O#rimivi oprotenje
grijehaPpostadosmo novi. slijed toga, kao u boravitu, u nama uistinu stanuje Bog.O (Barn.
45, 6). =akle, po krtenju vjernici postaju duhovni 6ram Bo9"i i kao takvi imaju moralne
o7!ee0 O#ostanimo duhovni, postanimo savren hram Bogu. ,oliko je do nas, vjebajmo se
u strahu Bojem, borimo se da sauvamo njegove zapovijediPO (Barn. F, 44).
& tim moralnim uenjem povezan je i ,i$a%6e (&#ute a#o)tol)ke) to se tie teksta
'va puta' u kojem se izlae pouka najprije pozitivna 9 put ivota, a zatim negativna 9 put
smrti. =idache je dokument o ivotu i praksi Crkve u vremenu u kojem je nastao, a smatra se
da bi to bilo izme3u 6H.745J. godine. $ u =idache nalazimo potvrdu o no!om )t!aran"u
o)o7e. +aime, ovjek pri krtenju tri puta uranja u vodu kao simbolika Kristova ostanka tri
dana u grobu. $ kako Krist uskrsava, tako i ovjek 'izranja' kao novo stvorenje, oslobo3en
grijeha.
Katekumanat i o7re$ kr'ten"a
Ae od samih poetaka Crkve, od apostolski$ vremena, bilo je u praksi ako netko eli
postati kranin mora proi #ri"e kr'ten"a o$re8eni #ut #ouke koji se sastoji od sadraja
kranske vjere, tj. navjetaja ?ijei, prihvaanja evan3elja, to ukljuuje obraenje i
ispovijest vjere. %aj put se naziva katekumenat( prvim stoljeima kranstva priprava za
krtenje je bila dosta razra3ena s dugim razdobljem katekumenata, iako je to razdoblje bilo
relativno due ili krae (ovisno o potrebi onoga koji se sprema na krtenje). prvim
poecima, kr'ten"e o$ra)li6 "e 7ila uo7i:a"ena #rak)a= i tamo gdje se evan3elje tek poelo
navijetati. ,atekumenat je u tom sluaju bio nuan i vaan. & vremenom je u praksu ulo i
kr'ta!an"e $"e%e. %onije, ta praksa izriito je posvjedoena ve o$ +. )t. =odue, postoji
vjerojatnost da je ta praksa postojala ve od samih poetaka apostolskog propovijedanja, o
emu svjedoi (na neki nain) +" kada govori o tome kako bi ;%i"eli $om; #rimio kr'ten"e;
(=j 45, 4J.EE* 4,or 4, 45). +aravno, katekumenat prije krtenja za djecu nije postojao. #o
svojoj naravi kr'ten"e $"e%e nu9no ukl"u:u"e katekumenat #o)li"e kr'ten"a, gdje nije rije
samo o pouci sadraja vjere, nego i o samom rastu u vjeri.
"a krtenika, odraslu osobu, =idache donosi neke odredbe za neposrednu pripravu
pred krtenje kao npr. o$r9a!an"e #o)ta prije krtenja. #ostiti, po tom pravilu, treba krstitelj
i krtenik (8, F). "a samog krtenika predvi3aju se ak dva dana posta.
@to se tie samog o7re$a= o tome nam dosta dobro svjedoanstvo donosi sv. Custin
u svojoj !#rvoj apologiji! (54758), te ponovno =idache u poglavlju !' krtenju! (8, 4.F). 'bred
krtenja, kako nam ga opisuje =idache, obavljao se u ;teku(o" !o$i;, to se vjerojatno misli
na ivu vodu (rijeke i potoke). sluaju da nema takve vode, =idache kae da je valjano
krtenje i u )ta"a(o" !o$i. ,rtenje se obino obavljalo uran"an"em u !o$u i iran"an"em
kao znak novog ro3enja, obnovljenog ivota. ,rtenje se tako3er moglo obaviti i
#oli"e!an"em ukoliko nema dovoljno vode. %aj navod nam je prvo svjedoanstvo o
ispravnosti i valjanosti krtenja obavljenog polijevanjem. ,ako =idache govori da se polivanje
!r'ilo tri #uta, proizlazi iz toga da je i uranjanje trebalo biti trostruko. =idache ne kae to bi
trebalo znaiti to trostruko uranjanje, ali kasnija e teologija to tumaiti kao simboliku
Kristova ostanka tri dana u grobu. =idache ak spominje mogunost krtenja u toploj vodi,
to se vjerojatno odnosilo na krtenje bolesnika.
+. 2IVOT POS0I/E 2IVOTAC 1 4ateri"aliam i reinkarna%i"a
4ateri"aliam
+emogue je iskustvenim putem dokazati to se doga3a nakon smrti. ,ad ve ne
postoje nikakvi materijalni dokazi o zagrobnom ivotu, ne treba u nj ni vjerovati. +ekima je to
jasan znak da smru zavrava ovjekov ivot i njegovo sveukupno postojanje. :ilozo<ski
pravac koji zastupa takvo nauavanje je materi"aliam. ?ije je o svjetonazoru koji istie
vrijednost ovjekova ivota# ali priznaje samo vidljivi# tj. materijalni svijet izvan kojega
nita drugo ne postoji. ;ovjek je materijalno bie, skup atoma i drugih materijalnih estica.
Bivot je vrijednost koju treba potivati i tititi, ali smru sve prestaje. &mrt je kraj nakon
kojega nema nikakva nastavka. $stina, materija je kao takva neunitiva, pa prema tome i
ovjek kao materijalno bie svojom smru ne prelazi u potpuno nitavilo. +jegovo se tijelo
razgra3uje i prelazi u druge materijalne oblike. 1e3utim, upravo ta injenica ukazuje na
relativnost ovjeka i njegova postojanja. +akon smrti nema novoga ivota, pa prema tome
nema ni potrebe ni smisla govoriti o nagradi ili kazni nakon smrti. &mrt je kraj svemu.
&ve to ovjek u ovome ivotu radi, misli, osjea, planira, sve to prestaje smru. +akon smrti
nema apsolutno niega. Bivot valja ivjeti ovdje i sada jer nema nikakvog "kasnije" ili
"poslije". &misao ivota postoji jedino u ovjekovu naporu oko izgradnje materijalnog svijeta i
boljih i humanijih uvjeta za ivot na zemlji.
Reinkarna%i"a 1 ne#re)tano #ona!l"an"e
#ojedine su religije i <ilozo<ski sustavi tvrdili kako ovjek doista umire, ali smrt nije kraj
njegova postojanja. Bivot je na neki nain neunitiv. ;ovjek zapravo neprekidno tei za
savrenstvom, ali put do njega dug je i naporan. +a sadanji ivot nije poetak naega
postojanja, a najvjerojatnije nije ni njegov svretak. #ostojanje se moe ostvariti u razliitim
oblicima, pa smo tako moda ve postojali kao neka ivotinja ili biljka, a moda emo isto
tako ponovno postojati i nakon svoje smrti.
%akav nain razmiljanja o ivotu i smrti naziva se reinkarnacija, tj. vjerovanje u
ponovno utjelovljenje, koje ne mora biti u istom obliku i u istom drutvenom poloaju i
statusu. %o ovisi o ovjekovim zaslugama u sadanjem ivotu. &toga dobra ili zla djela imaju
smisla i ne ostaju bez posljedica nakon smrti. ?einkarnacija je i danas sastavni dio
vjerovanja hinduizma i budizma, ali i nekih novijih <ilozo<skih miljenja na "apadu.
-. .OV/EK I OSTVAREN/E SREE
;ovjek po svojoj naravi tei za sreom i ona mu se na neki nain postavlja kao cilj.
&toga tu ovjekovu tenju ne moemo zanemariti. Ae od davnine srea se shvaa kao
;)a!r'eno )tan"e na)talo na temel"u #ri)utno)ti )!i6 $o7ara; 9 Boethius. =rugim rijeima0
srea je potpuno ostvarenje naravi koja je postigla ono dobro od kojeg vee ne moe
poeljeti.
%enja za sreom ne prestaje* ona izvire iz samih zakona upisanih u ljudsku narav.
&vaki ovjek tei tome da usrei sebe i sebi bliske osobe. +o, ta tenja za sreom povezana
je s moralnom !ri"e$no'(u. & obzirom da je tenja za sreom po sebi jo uvijek
neodre3ena, odre3enje joj daju upravo moralne vrijednosti, kao to su estitost, pravda,
potenje,Pza kojima volja tei radi njih samih. =akle, !dobro! je ono to u sebi nosi neku
vrednotu. +e moe me initi istinski sretnim ako drugome inim zlo. ako ubijem ovjeka, ako
ukradem, ako laem, nisam istinski sretan.
1nogi su sreu stavljali u uitak ili openito u dobra ovoga ivota0
7 utilitarizam (utilis, e 9 koristan) 9 dobro je ono to je korisno*
7 $edonizam (gr. hedone 9 uitak) 9 dobro je ono to nam godi, to prua uitak*
7 neki smatraju da naa dua uiva sreu ukoliko jasno vidi svoju bit*
7 drugi opet trae ostvarenje sree u poznavanju svi$ tajna prirode.
1e3utim, srea se ne moe sastojati u nekom estetskom promatranju ili posjedovanju
svijeta, niti ak u posjedovanju samoga sebe. Cer, srea u sebi nosi neku neogranienost#
a ovjek kao ogranieno bie ne moe sam po sebi doi do njenog ostvarenja.
#olazei od tih stavova i od svojih iskustava, kranski su <ilozo<i doli do zakljuka
da se srea sastoji u nekoj $u6o!no" #o!eano)ti ) na"!e(im ,o7rom, tj. Bogom, s time
da bi ovjek u toj povezanosti ipak sauvao svoju osobnost.
"a moralnu teologiju ovjek i njegovo bie nisu najvee i zadnje =obro, nego je to
upravo 9 Bo*. Bog za ovjeka nije neko tu3e bie, nego onaj koji je ljudsko bie tako
zamislio da se ono moe slobodno samoostvarivati, ali ipak ne bez dijaloga s tim svojim
&tvoriteljem. & obzirom na to da je Bog najsavrenija i najsretnija osoba, a naa srea, da bi
bila potpuna, trai zajednitvo s osobom koja je u sebi sretna, moemo zakljuiti0 prava
srea ovjeka nalazi se u njegovoj povezanosti s Bogom# najveim (obrom.
KARTICA BR. D
1. &SKRSN&E TI/E0A I 2IVOT V/E.NI - Kr'(an)t!o
,ao i drugi ljudi, i krani postavljaju pitanja o smrti i umiranju. Budui da je ovjek
stvoreno bie, on je kao i sva druga stvorenja na zemlji podloen smrti i umiranju. Biblija
kae da je prvom ovjeku, po naravi smrtnom, Bog dao nadnaravni dar besmrtnosti. +o, ve
na samom poetku ljudske povijesti dogodila se drama. ;ovjekovim prijestupom grijeh je
uao u svijet, a po grijehu i smrt. 'tada svi ljudi umiru. &mrt kraljuje nad svijetom. Biblija
pritom ne promatra smrt samo kao bioloki prekid ivota. "a nju je smrt iznad svega znak
odijeljenosti od Boga, gubitak njegove milosne naklonosti.
.reni ovjek je predan smrti iz koje se sam ne moe izbaviti. Ae u &tarom zavjetu
Bog je obeao spasenje koje e se ispuniti ,ristovim dolaskom. $ako neduan, ,rist je na
sebe preuzeo grijeh i smrt. mro je na kriu da bi sve ljude izbavio od vlasti smrti.
#remda ovjek tei svojoj punini i savrenstvu ve ovdje na zemlji, krani vjeruju da
e se to u potpunosti ostvariti tek u vjenosti. "a njih je zemaljski ivot vrijeme potvrde i
opredjeljenja za vjeni ivot. &mrt je vrhunac ivota, trenutak konanog susreta s ,ristom.
#remda i krani osjeaju dramatinost umiranja, ipak na smrt gledaju s optimizmom.
#rema kranskom vjerovanju, svaki e ovjek u asu smrti stati pred lice Boje.
%ada e staviti toku na svoj ivot i izrei svoj posljednji !da! svemu to je u ivotu inio, bilo
to dobro ili zlo. +akon smrti, kroz posebni sud, ulazi se u jedno od tri stanja0 ?AC,
;$&%$/$@%2 $/$ #A,A'.
$osebni 4posljednji5 sud% sud kojemu je podvrgnut svaki ovjek poslije svoje smrti. %ada
e !licem u lice! pred Bogom spoznati sve o sebi0 sav svoj ivot, sve to ga je od Boga
udaljavalo, te to da je k njemu vodilo. #osljednji sud e otkriti, do zadnjih posljedica, sve to
je tko za svoga zemaljskog ivota dobra uinio ili propustio uiniti. &ve je zlo koje ine opaki
zabiljeeno 9 da oni to i ne znaju.
'aj% stanje vjene sree, spasenja, zajednitva s Bogom i s drugim ljudima koji su spaeni.
%o je ivot u koji nakon ovozemaljskog ivota dolaze ljudi koji su se ve za ivota potpuno
opredijelili za Boga. %o je najvii i konani cilj postojanja, stanje potpune i neograniene
sree. Biti u raju znai ivjeti s Bogom i uivati beskrajnu radost njegove blizine.
6istilite% iekivanje potpunog ostvarenja nakon smrti, stanje u kojem se nalaze ljudi koji
su se u svom zemaljskom ivotu opredijelili za Boga i za ljubav, ali jo nisu u potpunosti
spremni za ulazak u raj. +isu potpuno isti. $ako su sigurni u svoje vjeno spasenje, moraju
se nakon smrti podvrgnuti !ienju!.
$akao% #remda Bog eli da se svi ljudi spase, ovjek moe po svom slobodnom izboru
odbaciti taj Boji poziv i svjesno se od Boga odijeliti. %akvo stanje potpunog i konanog
samoiskljuenja iz Bojeg zajednitva zove se pakao. #akao je, dakle, stanje vjene patnje,
nevolje, nesree, muke i boli u koje nakon smrti dolazi ovjek koji se svojevoljno zatvorio u
sebe i svoje sebine interese, svjesno se protivei Bogu i odbacujui ga. ,rist je upozoravao
da e od njega biti odijeljeni svi oni koji u tekoj potrebi ne priskoe u pomo siromanima i
malenima. ,oliko god istina o paklu izgledala teka, ona je ipak u konanici zatita dobra i
pravednosti.
;ovjek nije samo dua nego i tijelo. ,rani vjeruju da e i tijelo snagom Bojom biti
usavreno i pozvano na vjeni ivot. ,ao to je ,rist uskrsnuo od mrtvih, tako e i svi
pravednici uskrsnuti u #o)l"e$n"i $an l"u$)ke #o!i"e)ti. %emelj takvog vjerovanja je
uskrsnue $susa ,rista koji !obeskrijepi smrt i uini da zasja ivot i neraspadljivost! (D%im 4,
4H). %ijelo kojim e pojedinac uskrsnuti bit e njegovo vlastito, preobraeno. &)kr)nu(e
ti"ela bilo bi, dakle, stanje obnovljenog ivota ovjekova tijela i njegova sjedinjenja s
duhovnom duom. #o uskrsnuu mrtvih svako e ljudsko tijelo doivjeti preobraaj koji je
$sus u svom tijelu doivio u uskrsno jutro.
+ee samo ljudi ivjeti vjeno, nego e na dan sveopeg uskrsnua i )a! )!emir 7iti
#reo7ra9en u ;no!o ne7o i no!u eml"u;. %o potie krane da budu odgovorni ne samo za
vlastiti ivot nego i za svijet u kojem ive. Ajera u vjeni ivot nadahnjuje ih da budu graditelji
boljeg svijeta na zemlji.
+. SAKRA4ENT KRATEN/A (u:in%i= materi"a= <orma= #rimatel"=
$"elitel"= u:in%i= it$.)
Nu9no)t kr'ten"a
,oliko je krtenje nuno za spasenje>
$v E, J0 2ko se tko ne rodi iz vode i u$a, ne moe ui u kraljevstvo /oje(
koliko je krtenje ustanovljeno od ,rista kao sredstvo spasenja, utoliko je i nuno.
Budui da Bog hoe da se svi ljude spase, pa i oni koji ne poznaju krtenje, tj. ,ristovo
evan3elje i njegovu Crkvu, ukoliko tra9e i)tinu i :ine !ol"u Bo9"u onako kako je
spoznaju 4po savjesti5, mogu biti spaeni.
+adomjetanje krtenja0
7 kr'ten"e kr!l"u0 muenitvo. &mrt za ,rista moe se nazvati krtenjem, jer onoga koji
umire za ,rista spaava njegova ljubav.
7 kr'ten"e 9el"om0 u stvarnoj nemogunosti primanja sakramenta izriita elja za
njegovim primanjem predstavlja potpuni pristanak uz ,rista.
&:in%i )akramenta kr'ten"a
Ot#u'ten"e )!i6 *ri"e6a 9 $stonog grijeha ako se radi o djetetu, i svih osobnih grijeha ako
se radi o odrasloj osobi. $pak i u krtenima ostaju posljedice grijeha.
Bo9"e #o)in"en"e 9 ;ovjek je po naravi stvorenje Boje. #o sakramentu krtenja ovjek se
prepora3a i postaje dijete Boje.
Prit"elo!l"en"e Crk!i 9 novome +arodu Bojem, koji nadilazi sva ljudska ogranienja0
naciju, spol, rasu, itd. %o pridruenje sadri prava0 primanje sakramenata, dionitvo u opem
sveenitvu, ali i obveze0 ispovijedati kransku vjeru rijeju i djelom, te sudjelovati u
apostolskoj i misionarskoj djelatnosti Crkve.
Sakramentalni 7il"e* 9 koji krtenika obiljeava neizbrisivim duhovnim biljegom pripadnosti
,ristu. %aj se biljeg, peat ne moe izbrisati nikakvim grijehom, zato se krtenje ne moe ni
ponoviti ni ponititi.
BITNI E0E4ENTI KRATEN/A
4ateri"a i <orma kr'ten"a
4ateri"a je !o$a i to naravna i prava voda. Apostoli su doslovno shvatili ,ristove rijei o
ponovnom ra3anju iz vode. Aoda se treba izliti na odre3enu osobu (primatelja) i to tako da se
stvori $o"am #ran"a. %o proizlazi iz &vetog pisma gdje je krtenje opisano kao pranje od
grijeha koje isti krtenika.
%o pranje se moe ostvariti na razne naine. povijesti su upotrebljavanja F naina0
7 #oli"e!an"e (in<ui"a)=
7 uran"an"e=
7 'kro#l"en"e (a)#eri"a)
7 m"e'o!iti na:in.
ranjanje je najstariji nain, a na "apadu sasvim nestao u 45. st. ,od nas se prakticira
polijevanje, a kropljenje treba izbjegavati.
Eorma su ri"e:i koje se izgovaraju prilikom krtenja. 'ne trebaju izraziti sakramentalni in
(pranje) i zaziv #resvetog %rojstva0 !!P, ja te krstim u ime 'ca i &ina i =uha &vetogaI!!
Slu97enik kr'ten"a
.lavni slubenik je Kri)t kao i kod svih drugih sakramenata. =anas u Crkvi redoviti djelitelji
krtenja su 7i)ku#i= )!e(eni%i i 8akoni koji djeluju u Crkvi u ime ,ristovi i snagom =uha
&vetoga.
+o, kada nema sveenika ni 3akona, a u pitanju je smrtna opasnost, krstiti moe, pa o treba,
)!aki !"ernik# a i bilo koji ovjek, samo ako ima pravu nakanu. Ako se nakon opasnosti
ostane na ivotu, svakako je potrebno obaviti krtenje po pravilima Crkve.
Primatel" kr'ten"a
#rimatelj krtenja moe biti )!aki :o!"ek koji jo nije krten.
+ovi obred krtenja jasno tvrdi da je krtenje $"e%e opravdano zbog nunosti krtenja za
spasenje. 'bred tako3er naglaava i veliku ulogu odraslih, roditelja i kumova. ?oditelji, koji
daju ivot djetetu, trae od Crkve da njihovu djetetu prui i nadnaravan ivot. +a djetetu
poslije ostaje obveza da tu vjeru Crkve u kojoj je krteno i ivotom rati<icira, potvrdi.
Kr'ten"e $"eteta nekr'(an)ki6 ro$itel"a? Ako se ne radi o smrtnoj opasnosti, djeca
nekranskih roditelja mogu biti krtena pod dva uvjeta0 da se time ne nanosi nepravda
roditeljima i da se moe predvidjeti katoliki odgoj krtenika.
Kr'ten"e $"e%e #rote)tanata i #ra!o)la!ne !"eroi)#o!i"e)ti? =jeca su valjano krtena ako
se pri krtenju obdravaju bitni elementi krtenja. ,atoliki slubenik moe zamijeniti
nekatolikog kada to doputaju ekumenske prilike, iako dijete ostaje ubrojeno u vjeru
roditelja.
Ako se krtavaju za katoliku vjeru, onda treba biti garancija katolikog odgoja, to je lako
ako je jedan roditelj katolik.
Kr'ten"e nero8ene $"e%e? Co nero3eno dijete ne moe biti krteno ako postoji ikakva nada
da e biti normalno ro3eno. +o, ako lijenik opravdano sumnja u opasnost, onda je dijete
mogue krstiti.
Po$"el"i!an"e kr'ten"a
4"e)to? +ormalno mjesto krtenja jest upna crkva u kojoj postoji krstionica. privatnim
kuama i u bolnicama se moe krstiti ako za to postoji opravdani razlog.
Vri"eme? =jeca koja su ro3ena u bliem vremenskom razdoblju, trebala bi biti krtena u
istom danu. ?adi osjeaja zajednitva. $ako, naravno, u odre3ivanju datuma krtenja treba
voditi rauna o zdravlju djeteta i njegove majke koja svakako treba biti prisutna na krtenju.
Pri#rema? Ako se radi o odraslima, onda je priprava nuna i obvezatna. +uni uvjet za
krtenje odrasloga je tako3er i vjera. "a djecu se pretpostavlja da e kroz ivot imati
mogunost upoznati vjeru.
@to se tie imena# ono nije nuno vezano za krtenje. $me se stavlja zbog preciznog
odre3ivanja i oslovljavanja primatelja krtenja.

-. CRKVA 1 /E,NA= SVETA= KATO0I.KA I APOSTO0SKA
Crk!a "e "e$na
Aanije od svih podjela me3u kranima jest ono to ih ujedinjuje u duhovnome smislu, a to
je vjera u #resveto %rojstvo. Cedinstvo u %rojstvu osoba je izvorite i poelo, uzrok
jedincatosti Crkve. ,ao to je jedan Bog u tri boanske osobe, tako je i jedan narod Boji,
jedna Crkva, u svim narodima svijeta. Cedinstvo Crkve otkrivamo u njezinu temeljitelju,
$susu ,ristu, koji je svojim kriem sve ljude pomirio s Bogom. 'n je po =uhu &vetomu koji je
tvorac udesnog zajednitva vjernika uspostavio jedinstvo svih u jednom narodu i u jednom
tijelu, Crkvi.
Cedinstvo zemaljske Crkve treba biti osigurano i vidljivim vezama kao to su ispovijedanje i
prenoenje cjelovite vjere primljene od apostola.
Crk!a "e )!eta
'va karakteristika Crkve moe se sagledati pod dva vida0
Crkva je sveta objektivno 0 $sus nastavlja svoje djelo i posveuje one koji ine Crkvu*
Crkva je sveta subjektivno 0 Crkva sadri sva sredstva (npr. sakramente) da bi ovjek bio
svet, a dalje ovisi o pojedincu.
Crk!a "e katoli:ka
,ao to sunce obasjava svakoga ovjeka, tako i Bog eli da njegova istina rasvijetli sve ljude
i narode. %o je poslanje Crkve.
Crkva je katolika u dvostrukom smislu0
7 ,atolika 9 dolazi od gr. rijei "kat!olikos" to znai sveopi, univerzalan. ?ije
!katolika! znai !sveopa! u smislu cjelokupnosti ili cjelovitosti, usmjerena svim
narodima.
7 ,atolika je jer je u njoj prisutan Krist. njoj postoji punina ,ristova %ijela sjedinjena
sa svojom .lavom, to znai da ona od njega prima !puninu sredstava spasenja! to
ih je 'n htio0 ispovijedanje prave i potpune vjere, cjelovit sakramentalni ivot i slubu
svetog reda u apostolskom nasljedstvu.
Crkva je u tom osnovnom smislu bila katolika na dan =uhova i bit e uvijek sve do dana
ponovnog dolaska .ospodnjega.
Crk!a "e a#o)tol)ka
Apostolska 9 dolazi od gr. rijei "apostolos" to znai poslanik. &va je Crkva apostolska
ukoliko je poslana u itav svijet* svi lanovi Crkve, iako na razliite naine, sudjeluju u tom
poslanju. ,ranski je naime poziv po svojoj prirodi poziv na apostolat. Apostolatom se
naziva !svaka djelatnost otajstvenog %ijela! koje ide za tim !da kraljevstvo ,ristovo rairi po
svoj zemlji.!
,ristova Crkva je apostolska jer je i sagra)ena na temelju apostola, svjedoka koje je
sam ,rist izabrao i poslao da upravljaju, pouavaju i posveuju narod Boji. #o prenoenju
vlasti koja potjee izravno od apostola, ,ristova Crkva nosi u sebi obiljeja univerzalnosti,
svetosti i jedinstva.

KARTICA BR. F
1. 5IN,&I>A4
Om je sveti slog u hinduizmu koji upuuje na Brahmana, Ainu i @ivu. $zgovara se na
poetku i na kraju svake molitve, obreda i vanog posla.
Po!i"e)t
'ko 6H Q stanovnitva $ndije danas pripada hinduistikoj religiji, koja je nastala oko
DJHH g.pr.,r. $zvorni naziv je ;7ra6maniam; koji je s vremenom zamijenjen s !hinduizam!.
%aj izriaj potjee iz perzijskog jezika na kojemu rije ;6in$u; znai !$ndijac, indijski!.
Rinduizam se razvija tijekom nekoliko povijesnih razdoblja0
a) prvo razdoblje zvano ;'ruti; do 4HHH. g.pr.,r.
b) drugo razdoblje ;kla)i:ni 6in$uiam; od EHH. g.pr.,r. do EHH. g.po ,r.
&temel"itel"
Rinduizam nema posebnog utemeljitelja. ;ovjek koji se odluio posvetiti upoznavanju
samoga sebe i boga zove se ;*uru;. #ojedini !guru! po svom vlastitom izboru nalazi sebi
posebno mjesto na kojem propovijeda hinduizam kako ga on shvaa. tome je za njega kao
i za njegove uenike vana i -oga, tj. metodiko vjebanje tijela i duha radi postizanja vieg
oblika znanja kroz vii oblik svijesti, pri emu je krajnji cilj sjedinjenje s najviim biem.
S!eti )#i)i
Rinduistiki sveti spisi zovu se ;Ve$e;. 'buhvaaju klasine hinduistike svete knjege0
?gvedu, &amavedu, Sajurvedu sve do paniada.
+ajpoznatiji spisi hinduizma su 0a!ab!arata i 'ama7ana. 1ahabharata je epski spjev
koji obuhvaa 4HH HHH stihova. #osebno je poznata esta knjiga toga spjeva koja se esto
objavljuje i zasebno pod naslovom Bhagavadgita. 'na opisuje objavu boga ,rine, ljubav
izme3u boga i ovjeka.
Nauk
#rema hinduistikom vjerovanju, Bra6man je beskrajni, nespoznatljivi i apsolutni bog.
'n se izravno brine za ljude i svijet. ,ad dri potrebnim, alje me3u ljude neko od svojih
utjelovljenja da bi ponovno uspostavio red.
?eligioznost hinduista je ljudska, humana i proima sve slojeve i stvari. hinduistikoj
religiji postoji mnotvo bogova i boica. Rindus moe biti #olitei)t= monotei)t= atei)t. &toga
u hinduizmu nema mogunosti za herezu. +ita ne odbacuju i sve nastoje vrjednovati.
Ajeruju da je hinduizam superiorniji od svih drugih religija.
Rinduizam naglaava posebno reinkarna%i"u. ?einkarnacija ili samsara jest
hinduistiko vjerovanje prema kojemu je svaki ivi oblik podvrgnut beskonanom nizu ivota i
oblika postojanja. %aj beskonani proces ponovnog ra3anja i smrti izmjenjuje se u jednom od
moguih oblika ivota0 ljudskom, ivotinjskom ili biljnom. &vako budue postojanje pod
utjecajem je zakona karmana (in, djelo), jer sadanje ovjekovo djelovanje ra3a dobrim ili
loim plodovima u budunosti. =a ovjek postigne konano oslobo3enje od reinkarnacije
mora slijediti tri #uta? put dunosti# put znanja i put pobonosti.
Kult
$ako hinduisti tuju mnotvo bogova i boica, ipak posebno tovanje iskazuju trima
boanstvima0 Ai!a= Vi'nu i Bra6man0
7 Ai!a je poznat kao bog razara, najpopularniji je me3u njima. 'n je bog smrti, razaranja,
bolesti, plesa, umnaanja, istovremeno i straan i blag.
- Vi'nu je zatitnik i odravatelj ljudskog roda, bog ljubavi, dobrostiv i uvar odgovarajuih
sklonosti. &voju brigu za ovjeanstvo on iskazuje pojavljivanjem me3u ljudima kad god se
svijet iskvari. %o se pojavljivanje zove avatara# a hinduisti vjeruju da je dosada bilo devet
raznih avatara.
- Bra6man je bog stvoritelj, najstariji, ali ujedno i najmanje tovani bog.
#ojedina boanstva esto prikazuju s mno't!om ruku, ime se eli iskazati nji$ova mo,
dok tre(e oko na)re$ n"i6o!a :ela oznaava boansku mudrost.
ast bogovima hinduisti podiu brojne 6ramo!e, a sastavni dio kulta su kazaline
predstave i obredni ples koji se odvija prema posebno odre3enim pravilima.
Kra!a je u hinduizmu sveta ivotinja koju se asti kao simbol ivota.
4oral
$zvor hinduskog morala je 4anuo! akonik koji je nastao u 4. st.pr.,r. ili u 4. st.po.,r.
%a knjiga opisuje hinduistiku religiju, pravo, obiaje i politiku, te podjelu ljudi na kaste.
.otovo je nemogue prijei iz jedne kaste u drugu.
Rinduska religija i moral osobito cijene ovjeka a)keta koji se u potpunosti posvetio
razmiljanju i napustio ovozemaljske brige i stvarnosti.
"a hinduizam su vane etiri moralne kreposti0 istinoljubivost, strpljivost, samosvladavanje i
ne poeljeti tu3e stvari.
&avjesnim ispunjavanjem svojih dunosti ovjek stjee zasluge za svoju daljnju sudbinu koja
se ostvaruje u novoj reinkarnaciji.
&kra)i na :elu
Tilaka ili tika je religiozni znak kojeg hinduisti stavljaju na elo. 1oe biti u obliku
toke, okomite ili vodoravne crte i u razliitim bojama. &tavlja se u raznim prigodama kao
znak blagoslova ili kao znak pripadnosti jednom od hinduistikih smjerova0 pristae @ive
nose tri vodoravne crte, tovatelji boga Ainu stavljaju znak slian slovu !!!!, dok tovatelji
boice @akti nose crvenu toku.
Bin$i je toka na elu izme3u obrva, a potjee od religioznog znaka tika. %radicionalno
je to bila toka crvene boje, koja je oznaavala udate ene. =anas ih u $ndiji nose udate i
neudate ene, ak i djeca, a koriste se i kao modni ukras. +o, samo su udate ene obvezne
nositi bindi. #oseban oblik bindija je vjenani bindi koji se sastoji od malih bindija, koje
mladenka stavlja iznad obrva za sveanost svoga vjenanja.
+. CRKVA 1 VI,0/IVA >A/E,NICA (#a)tiri= re$o!ni%i i lai%i)
S0&2BA PASTIRA
Ajeni #astir, Kri)t .ospodin je za upravljanje i stalno posveenje Bojeg naroda u svojoj
Crkvi ustanovio rali:ite )lu97e koje idu za dobrom itavoga %ijela njegova, tj. Crkve. ,rist
nam je ostavio mini)teri"alno )!e(eni't!o i kroz tu slubu i sakramentalnu ustanovu
posrednitva izme3u neba i zemlje, Boga i ovjeka. &veenika vlast i milost im se predaje
sakramentom &vetog reda, a oituje se u sluenju narodu Bojem kroz0
#ou:a!an"e 9 glavna je zadaa navijetati 2van3elje, okupiti zajednicu koju
e utvr3ivati u vjeri*
)la!l"en"e 9 po liturgijskim inima vri djelo otkupljenja ovjeka*
u#ra!l"an"e 9 predvodi narod Boji u konkretnoj kranskoj zajednici.
Crkvi se od davnine razlikuju tri stupnja svetog reda0 biskupi, prezbiteri i 3akoni.
Bi)ku#i
"a vrijeme svog javnog djelovanja $sus obeaje #etru ulogu vodstva u Crkvi. ?imski
biskup, tj. papa #etrov je nasljednik, temelj je jedinstva Crkve. 'n prima punu i
neposrednu vlast nad cijelom Crkvom (primat), nezabludiv je kada snagom svoje vlasti
proglaava istine vjere i morala. katolikoj Crkvi biskupi imaju puninu sakramenta
svetog reda, nasljednici su apostola, uitelji vjere i morala. +ositelji su upravne i
uiteljske vlasti u svojim mjesnim Crkvama (biskupijama), ali istovremeno povezani u
biskupski zbor u zajednitvu s papom.
Pre7iteri
=olazi od gr. rijei prezb7teros, sa znaenjem istim kao i lat. rije sacerdos0
starjeina. &vetim redom posveena osoba postaje posrednik izme3u Boga i ljudi.
#rvotno su sveenici bili lanovi biskupskog prezbiterija, a tek irenjem kranstva
poslani su u crkvene zajednice (upe) da samostalno u ime biskupa vre svoju
pastoralnu slubu. svojoj pastirskoj slubi oni i nadalje ovise o svojim biskupima.
Gakoni
?ije dolazi od gr. rijei diakonos to znai sluga. Takonat je stupanj &vetog reda prije
prezbiterskog posveenja. Takoni su zare3eni za sluenje u liturgiji kroz propovijedanje
rijei Boje, imaju vlast podjeljivanja sakramenta krtenja, prieivanja, vo3enja
sprovoda, vjenavanja, i sl. +jihova prisutnost je dar i znak ,rista sluge.
RE,OVNI.KA S0&2BA
1e3u vjernicima ima onih koje $sus poziva da se, 7o* Kral"e!)t!a Bo9"e*a, potpuno
posvete apostolskoj slubi. %o su #o)!e(ene o)o7e ili re$o!ni%i i re$o!ni%e. 'ni se
razlikuju od drugih vjernika po svom radikalnom nasljedovanju ,rista to izraavaju
polaganje tri"u a!"eta0
:i)to(e 9 odricanje od obiteljskog ivota
)iroma't!a 9 odricanje od materijalnih dobara
#o)lu'no)ti 9 predanju u volju Boju preko svojih pretpostavljenih.
%e zavjete daju kako bi to bolje mogli sluiti i biti od pomoi blinjima u svijetu. #osveene
osobe ,ristovim srcem trebaju ljubiti sve ljude, dajui sebe za njihovo spasenje. 'ni koji ive
kontem#lati!nim 9i!otom (klarise, karmelianke, i sl.) svjedoe da je Bog iznad svega, te
pomau svijetu svojom molitvom, a oni koji ive akti!nim 9i!otom (ostali redovniki redovi)
vode brigu o potrebnima u ovome svijetu. &pomenut emo samo neke aktivne muke
redove0 <ranjevci, dominikanci, isusovci, karmeliani, salezijanci, i sl., i neke enske
redovnike zajednice0 <ranjevke, milosrdnice, &luavke maloga $susa, dominikanke, ,eri
Boje ljubavi, i dr.
0AI.KA S0&2BA
/aici su )!i !"erni%i o)im :lano!a )!eto* re$a i re$o!ni:ko* )tale9a koji je odobren od
Crkve, tj. vjernici koji, poto su krtenjem zdrueni u jedno tijelo s ,ristom postavi tako
dionicima ,ristove sveenike slube (o#(e )!e(eni't!o), vre koliko na njih spada, u Crkvi
i u svijetu misiju kranskog naroda. 03 44 (/umen gentium 9 dokument $$. vat. sabora)
kae se da su vjernici $u9ni pred ljudima ispovijedati kransku vjeru. &akramentom potvrde
jo su savrenije vezani uz Crkvu, nadareni su posebnom jakou =uha &vetoga, i tako su
vie obvezni da kao pravi ,ristovi svjedoci i rijeju i djelom ire i brane vjeru. +adalje se u /.
E6 kae i to da svaki laik mora pred svijetom biti )!"e$ok u)kr)nu(a i 9i!ota 3o)#o$ina
I)u)a, i znak ivoga Boga. &vi skupa i svaki sa svoje strane mora hraniti svijet duhovnim
plodovima. Cednom rijeju, kae /., ono 'to "e $u'a u ti"elu= to neka 7u$u kr'(ani u
)!i"etu.
loga laika je, dakle, da svojim ivotom, tamo *$"e 9i!e i ra$e0 kod kue, u obitelji, u koli, u
uredu, na poslu pokazuju da je vjera neto to daje siguran oslonac, neto to te ljude ini
drukijima, radosnima, spremnima za opratanje, daje im pozitivan stav i pogled na ivot.
#rava vjera i pouzdanje u Boga je oslonac i temelj ivota onog koji vjeruje i to je vidljivo u
svim situacijama. 9 1t J, 4E74FI
-. 4ORA0NI >AKON
#romatramo li stvarnost oko sebe, vidjet emo da posvuda postoji red i zakonitost.
#onimo od najnieg oblika postojanja0 materi"alni )!i"et 9 zakon sile tee, ubrzanja, otpora,
itd. Bio bi kaos kada bi se pojavile nepravilnosti, odstupanje od zakonitosti. "akonitost stvara
red u svemiru.
#ogledajmo 9i!i )!i"et. %u imamo nove zakonitosti0 odravanje vrste, zakoni naslije3a,
hranjenja, starenja, itd. $ sam ljudski ivo podvrgnut je, dakle, svim tim materijalnim i
biolokim zakonima. Budui da ovjek ima razum i slobodnu volju, ima i mogunost
odabiranja i odluivanja. "akonitost ostaje, ali se pojavljuje osobno ukljuivanje u zakonitost.
1e3u ljudima se javljaju zakoni rada, stjecanja, posjedovanja. ope, red u svim
aktivnostima0 prometu, industriji, itd.
;ovjek kao slobodno bie spoznaje svoje zakone i slobodno ih prihvaa ili ne prihvaa.
4oralno)t je, dakle, stvar ovjekove osobne odluke i pristanka uz tu odluku. +o, sigurno da
svatko moe spoznati najosnovnija naela naravnoga udorednog zakona, budui da su ona
jasna po sebi, i kao takvih ih se pridravati. %akva su naela primjerice0
7obro valja initi, a zlo izbjegavati3
) =to ne eli da drugi uini tebi, ne ini ni ti drugome3
) =to eli da drugi uini tebi, uini i ti drugome, itd(
'vu zakonitost na podruju ovjekova moralnoga djelovanja zovemo moralnim #oretkom.
'sim toga, moralnost je i $ru't!ena )t!arno)t. %o znai da svako drutvo prepoznaje
neke moralne vrednote kao svoje i nalae ponaanje prema tim vrednotama. %emeljna
zadaa moralnih normi jest ouvanje ljudske zajednice, to se moe uoiti i u de<iniciji
zakona prema )!. Tomi koja glasi0 8akon je odluka razuma# usmjerena prema opem
dobru# koju je donio onaj na koga spada skrb za zajednicu.
#rema toj de<iniciji, da bismo uope mogli govoriti o dobrom i valjanom zakonu, on mora
udovoljavati etirima pretpostavkama0
4. ratio 9 zakon treba biti razuman*
D. ordinatio 9 znai da se kod zakona radi o obvezujuoj odluci*
E. bonum commune 9 mora biti za zajednicu i mora biti pravedan*
F. promulgatio 9 znai da onaj koji donosi zakone mora biti za to ovlateni autoritet*
obvezujua snaga nekog zakona ne nastupa u trenutku kad u javnost izi3e njegov sadraj,
nego kada taj sadraj zakonodavna vlast slubeno proglasi.
KARTICA BR.H.
1. B&,I>A4
&imbol budizma je o)merokraki kota: koji simbolizira Buddhin osmerostruki istinski put.
Po!i"e)t
Budizam nastaje i razvija se u F. )t. #r.Kr. unutar hinduizma u sjeveroistonoj $ndiji.
,asnije je budizam u $ndiji gotovo sasvim nestao, ali se u obliku maha-ana budizma
(zahtjevniji budizam) razvio u ,ini, ,oreji i Capanu.
&temel"itel"
temeljitelj budizma je Si$$6art6a 3autama (oko J5H7F6H. pr.,r.), kasnije prozvan
Bu$$6a (Pro7u8eni). ?o3en je u bogatoj plemenitakoj obitelji u dananjem +epalu,
tadanjoj sjevernoj $ndiji, kao sin rade (indijski vladar) u ,apilavastuu, glavnom gradu
kraljevstva &ak-a. dvadeset devetoj godini doivljava posebno prosvjetljenje, naputa
enu i sina i potpuno se posveuje )re$n"om #utu ($ru*i nai! a 7u$iam). &jedio je
ispod drveta bo(dhi) i razmiljao kako bi mogao !!vidjeti stvari onakve kakve one uistinu jesu!!.
#oto je u EJ. godini postigao nirvanu, poinje propovijedati u dolini rijeke .angesa.
S!eti )#i)i
Budistiki spisi (!e$e) napisani su izvorno na dva staroindijska jezika, paliju i sanskrtu.
,lasini budistiki kanon (tipitaka) obuhvaa tri vrste spisa0
7 VinaIa 9 pravila za monahe i monahinje
7 Sutre 9 Buddhine propovijedi i ivot
7 A76i$6arma 9 <ilozo<ski spisi
Nauk
Budui da je budizam izravno nastao i razvijao se u $ndiji u svijetu hinduizma, on
djelomino po nauku i vjerovanju slii hinduizmu. #rema budistikom vjerovanju nita nije
trajno. &vijet i sve na njemu nema ni pravog poetka ni pravog kraja0 sve je #o$lo9no
#rom"eni. Budisti tako3er vjeruju u reinkarna%i"u (ponovno utjelovljenje). #rema glavnoj
budistikoj struji, maha-ana budizmu, Buddha .autama nije bio prvo boansko utjelovljenje.
Bu$$6a "e $e!eto Vi'nino ut"elo!l"en"e (avatara), ali ni on nije posljednje.
,rajnja svrha ivota je postizanje nir!ane (utrnue), a to se postie spoznajom :etiriju
plemeniti! istina0 4. plemenita istina o patnji
D. plemenita istina o nastanku patnje
E. plemenita istina o ukinuu patnje
F. plemenita istina o osmerolanom putu koji vodi ukinuu patnje
#rema izvornom budizmu, samo 7u$i)ti:ki mona6 moe postii nirvanu. =jeak ulazi u
budistiki samostan u osmoj godini, a monah postaje u dvadesetoj. =anas se ipak dri da i
drugi vjerni budisti mogu postii nirvanu, iako monatvo i dalje ostaje idealan budistiki ivot.
&toga se nastoji da svaki mukarac do svoje dvadesete godine barem neko vrijeme provede
u budistikom samostanu.
Kult
Ajerni budist vri svoj kult iskazujui 'to!an"e Bu$$6e 3autame ili bilo kojeg drugog
Buddina utjelovljenja. Budisti tako iskazuju tovanje Buddhinoj slici ili kipu, razmiljaju o
Buddhinim kvalitetama, ili mu #rino)e $aro!e u stupama i pagodama (budistiki hramovi),
ali i kod kue ili pak na mjestima za koja se vjeruje da uvaju izravne Buddhine tragove.
"naajan dio budistikog kulta su i o7re$i vezani uz pojavu punog mjeseca, slavlje
Buddhina ro3enja, prosvjetljenja i smrti te ulaska u konanu nirvanu. #osebne zasluge za
sadanji ivot, kao i za budui ivot i reinkarnaciju budisti mogu stei i davanjem hrane ili
drugim oblicima potpomaganja budistikih monaha.
budizmu su razvijena 6o$o:a'(a= npr. u ,and- (&ri /anka) gdje se uva Buddhin
zub, kao i u gradove u kojima rastu mladice drveta bo ispod kojeg je prema budistikoj
predaji Buddha .autama doivio niravnu.
4oral
skladu s Buddhinim uenjem, budisti vjeruju u kontinuitet #o)l"e$i%a )!o*
$"elo!an"a. 'sobno djelovanje i ponaanje u ovom ivotu oituje se tijekom prijelaza iz
jednog ivota u drugi (reinkarnacija). 1e3utim, uinci ovjekova djelovanja mogu se oitovati
ve u sadanjem ivotu, u prvoj sljedeoj ili u nekoj buduoj reinkarnaciji.
Budistika etika obuhvaa #et temel"ni6 eti:ki6 akona0 ne ubij, ne lai, ne kradi, ne
vri nedoline seksualne radnje, ne uzimaj droge. &uosjeanje je temeljno sredite ivota.
Cilj budistike etike je odgoj velikog i neogranienog suosjeanja.
+. SAKRA4ENT POTVR,E (Stari i No!i a!"et= materi"a i <orma)
&ama rije #ot!r$a prijevod je lat. imenice con9irmatio, a glagol "on>irmare znai
uvrstiti, ojaati. Beli se rei da nas ovaj sakrament jaa i uvruje u vjeri. 'no to smo
primili krtenjem u potvrdi nam se daje mogunost da se razvije do punine, da ojaa. #otvrda
je jo korjenitije poniranje u boansko sinovstvo, vra veza s Kristom, potpunija veza s
?rkvom te posebna snaga u$a %vetoga koja kraninu omoguuje da odvano ispovijeda
rijeju i djelom svoju vjeru u $susa ,rista i da se nikada ne zasrami njegova kria.
POTVR,A & NA&4& SPASEN/A
,u6 Bo9"i u Starom a!"etu
&tari zavjet ukazuje najprije na to da je =uh Boji njegova stvarateljska sila0 !!=uh Boji
lebdio je nad vodama!! (#ost 4, D). =uh Boji razliit je od ljudskoga duha i nadilazi sve to je
u svijetu.
+aa rije duh trebala bi izraavati sadraj hebrejskog pojma rua! koji se u &tarom zavjetu
pojavljuje vie od tri stotine puta i to u vie znaenja0 vjetar (2z 4E, 4E), disanje, da$ (#ost D,
8* 5, E* Cob EE, F), du$ ovjekov koji je dah ivota (#ost 8, DD), dusi u ovjeku koji mogu
oznaavati neku silu (Br J, 4F7EH).
+o, od svega je najizraajnija slika $ara ,u6a Bo9"e*a koji se povezuje uz povlatene
osobe koje imaju osobito znaenje u ostvarenju Bojega nauma s ljudima. %ako je duh
darovan patrijarsima# prorocima# kraljevima i sveenicima. $zraziti primjer nam je @ojsije
koji je obdaren duhom da bi izveo narod iz egipatskog ropstva (Br 44, DJ) i +oua na kojega
je siao duh Boji da bi narod uveo u obeanu zemlju. =uh Boji je nad kraljem =aulom
(4&am 4H, 5), te njegovim nasljednikom avidom (4 &am 45, 4E), a obean je i njegovu
potomstvu (D &am 8, 4D). =uh Boji ostaje trajno nad izabranicima loze =avidove, ostajui
tako garant ispunjenja Bojih obeanja, ak i unato njihovim grijesima.
,ar ,u6a S!eto*a u No!om a!"etu
I)u) Kri)t, koji je ;;a:et #o ,u6u S!etom;;= na sebe primjenjuje prorotvo iz $z 54, 47E (/k
F, 4F7D4). 'n, koji je #omaan =uhom te silom =uha izgoni zloduhe i ini silna djela,
obeava svojim uenicima duha kao plod svojega poslanja i otkupljenja.
$susovo kr'ten"e na Cordanu svakako je najznaajniji doga3aj koji opisuje ,ristovo
pomazanje =uhom, to ga spominju sva evan3elja. prigodi $susova krtenja zbiva se tzv.
teo>anijski (gr. theos 9 Bog U <ainein 9 iznositi na svjetlo) doga3aj.
$susovoj )mrti na kriu ini se da nastupa !as ovoga svijeta i vlast tame! (/k DD, EJ). 'd
one radosti !vrenja volje 'eve! dolazi se do asa tjeskobe0 !!'e, otkloni ovu au od
mene!! (1k 4F, E5). .dje je sada =uh &veti> R. 1Vhlen ovako tumai ulogu =uha &vetoga u
$susovoj smrti0 budui da je =uh sama ljubav izme3u 'ca i &ina, on nije drugo do li sama
snaga $susova prikazanja na kriu, on je u stvari nain na koji se $sus prinosi, a taj nain je
ljubav. $sus, predajui se do kraja iz ljubavi, omoguuje da ta ljubav bude izlivena u irinu,
da on koji je za zemaljskoga ivota bio jedini nositelj =uha, svojim predanjem omogui da se
!duh izlije na svako tijelo!.
$sus je u)kri'en silom =uha &vetoga. %a snaga u novozavjetnim tekstovima ima mnogo
imena0 mo, djelotvornost, sila, snaga, slava. =oga3aj uskrsnua doga3aj je novog
stvaranja, te je opet doga3aj Bojega stvoriteljskoga =uha, =uha Bivotvorca. #o tom novom
stvaranju $sus ulazi u novi ivot, u duhovni (pneumatski) nain postojanja, kojega #avao u 4
,or 4J, FF obiljeava kao preobraeno postojanje u obliju !duhovnog tijela!.
Pa!ao upotrebljava i niz drugih naziva za =uha &vetoga0 =uh Boji, =uh &veti Boji, =uh,
=uh $susa ,rista, =uh .ospodnji, &ila =uha Bojega, =uh #osvetitelj, Bivotvorni =uh. +o, u
svakom sluaju on je u$ Kristov jer po Kristu ulazi u svijet i donosi spasenje. #roslavljeni
,rist je !!.ospodar =uha!! (D ,or E, 46). =uh &veti, prema #avlu, nije djelatan samo u
pojedincu, nego je i poelo ivota Crkve.
+a toj razini stoji i )!. I!an (4 $v D, DH) kada naziva =uha &vetoga !risma 4pomazanje5. #o
njemu, vjernici su Boji pomazanici, odnosno pomazani =uhom i kao takvi su hristianoi 9
krani 9 pomazanici.
BITNI E0E4ENTI POTVR,E
4ateri"a i <orma
4ateri"a sakramenta potvrde je polaganje ruku i pomazanje uljem na elu u znaku kria.
$olaganje ruku se u +ovom zavjetu susree barem u etiri znaenja0 kao blagoslovna
gesta, znak uvo8enja u slubu, znak ozdravljanja i kao znak darivanja u$a. svakom od
ovih oituje se temeljno znaenje polaganja ruku0 prijenos snage. +o, iako bitno, polaganje
ruku zasigurno ve od A(st( na zapadu postaje sve manje vano te ostaje tek kao sporedna
gesta uz molitvu koja prethodi pomazanju.
$omazanje uljem, kao sveti znak, posvjedoeno je u &vetom pismu. #omazuju se sveeni"i
i kraljevi, dok proro"i primaju !duhovno pomazanje!. 'sus je pomazan =uhom &vetim i
snagom, on je 1esija 9 ,rist, tj. #omazanik.
8naenje pomazanja treba gledati u ivotnom kontekstu &redozemlja, gdje je maslinovo
ulje, uz ito i vino osnovno dobro za ljudski ivot. lje se upotrebljava za hranu i kao lijek, za
osnaenje i uljepavanje. lje je znak radosti. potreba ulja posvjedoena je u mnogim
sveanim prigodama, od pomazanja novoro3ene djece do sportskih borbi, od ulaska u
novosagra3enu kuu do porinua broda.
-bredna upotreba ulja kod podjeljivanja krtenja posve jasno odgovara ondanjem
mentalitetu, budui da se uljem mazalo nakon pranja (za zatitu tijela i kao kozmetiko
sredstvo).
lje za pomazanje kod sakramenta potvrde nije tek obino maslinovo ulje, nego su mu
pridodani odre3eni sastojci, opet sa simbolikim znaenjem. Bizantska crkva je dola do
takvog sastava da se stavljalo J8 razliitih sastojaka, od kojih je najvaniji i neizostavni dio
balzam. +a "apadu se za mjeavinu maslinova ulja, balzama i miomirisnih tvari, nakon to
su posveeni od biskupa, od 5.st. upotrebljava naziv c!risma.
vjet valjanosti potvrde je posveenje ulja koje je pridrano biskupu. %im istim uljem krizme
slui se kod prezbiterskog i biskupskog re3enja, te kod posvete crkve i oltara.
$rimjena ulja, barem u prvo vrijeme, bila je na nain pomazanja veeg dijela tijela. %o se iz
praktinih razloga reduciralo na pomazanje na elu, i to u znaku kria, od ega je i dobilo
naziv znamenovanje, odnosno opeaenje. ;elo kao mjesto pomazanje oznaava
posebnost svjedoenja u javnosti, odnosno javnog poslanja. +a $stoku se pomazuju i drugi
dijelovi tijela, posebno ui, nos i prsa, ali samo pomazanje na elu oznaava !opeaenje!.
+o, jedno je sigurno0 izvanjsko pomazanje uljem krizme upuuje na unutarnje pomazanje
u$om %vetim(
Eorma ovog sakramenta su rijei koje izgovara djelitelj dok mae elo uljem, a glase0 !!P,
primi peat dara =uha &vetoga!!.
-. B0A2ENA ,/EVICA 4ARI/A 1 &>OR V/ERE I 4A/KA CRKVE
,rist je jedini uitelj i jedini posrednik izme3u Boga i ljudi. 'd njega primamo milost da
budemo njegovi uenici i suradnici njegovoga ivota i njegovoga poslanja, sveti i posvetitelji.
1arija, njegova majka, najsavrenija je ,ristova sljedbenica, prva uenica i suradnica
spasenja jer je prihvatila biti majka Boga. &toga je njezin osobni hod vjere model i vodstvo za
svakoga vjernika, pozvanog nasljedovati je u svetosti i vjeri.
4ari"ino $"etin")t!o
E!an8el"a 'ute o 1arijinu ro3enju i njenu djetinjstvu i mladosti. ?oditelji su joj, po
predaji, bili Coakim i Ana. #ojavljuje se kao ;;$"e!i%a aru:ena ) mu9em ko"i )e !ao
/o)i#;; (/k 4,D8). ,od Bidova su se zaruke obavljale oko 4D.74E. godine starosti, pa moemo
pretpostaviti da se i 1arija s Cosipom zaruila negdje u toj dobi.
4ari"a 1 9i$o!)ka !"erni%a
1arija ivi vjeru svojih otaca, vjeru idovstva i u njoj raste, jer u obiteljskom domu ui
ljubiti Boga kroz molitvu, bogosluje u sinagogi, opsluivanje zakona, posebno u hramu.
vjeri idovstva, 1arija doivljava Boga kao St!oritel"a i S!e!i'n"e*a pred kojim vjernik treba
biti sa )tra6o#o'to!an"em. Bidovi, posebno u to vrijeme, naglaavaju Boga kao Boga
zakona, nasuprot Bogu &aveza, te se religija svodi na o#)lu9i!an"e i #o)lu'no)t >akonu.
4ari"a 1 4a"ka kr'(an)ke !"ere
+a poetku starozavjetne objave Boje stoji lik A7ra6ama kao oca nae vjere. punini
vremena, u I)u)u Kri)tu koji je punina i dovretak 'bjave, pojavljuje se i 1arija, 4a"ka
!"ere. 'na svojim vjernikim predanjem omo*u(u"e ulaak Kri)ta u na'u #o!i"e)t, daje
mu ivot i tako otvara stranicu +ovoga saveza. otajstvu navjetenja, 1arija otkri!a #ra!o
li%e Bo9"e, Boga ljubavi i milosti, Boga prisutna u naem ivotu, koji nas spaava i eli ivjeti
s nama, Boga koji nam postaje u ,ristu brat i suputnik, Boga koji na voli. &toga moemo rei
da je 1arija prva vjernica u kranskom smislu. 'na nam omoguuje da i mi vjeru ivimo i u
njoj rastemo, te svojim ivotom sura3ujemo u djelu spasenja.
4ari"a 1 uor !"ere
&vatko ima )!o" #ut, svoje poslanje, svoje tenje i nade, ali svatko treba svoj ivotni
put u)kla$iti ) !ol"om Bo9"om, s Bojom ?ijeju, poput 1arije. 1arijina vjera raste u radosti
kroz borbe i drame njene i njenog &ina, kroz njegovu muku i smrt, dok ne uskrsne i ne bude i
ona proslavljena zajedno s njim. $ nama 4ari"ina !"era tre7a #omo(i da uvidimo kako vjeru
ivjeti, produbljivati i prihvaati volju Boju.
4ari"a 1 4a"ka Crk!e
,ru*i !atikan)ki )a7or u kon)titu%i"i 03 (/umen gentium 9 &vjetlo naroda) govori o
1ariji u Crkvi. #apa #avao A$. godine 1JFB. proglaava 1ariju 1ajkom Crkve, tj. svega
Bojega naroda, vjernika i pastira. 1ariji se daje majinska uloga u Crkvi i s pravom se
smatra da je 1ajka Crkve jer je $ala )!i"etu Kri)ta, glavu Crkve koja je njegovo %ijelo.
1ajka je duhovna jer je majka ,rista S#a)itel"a, te time ima i ulogu u djelu spasenja koje
,rist ostvaruje.
.etiri $o*me o 4ari"i
1. 4ari"a Bo*oro$i%a 9 dogma je proglaena na saboru u 2<ezu FE4. godine.
+. 4ari"e Va$a ,"e!i%a 9 u crkvene dokumente taj naziv uao na drugom carigradskom
saboru JJE. godine. "nai da je 1arija bila djevica i prije ,ristova ro3enja, a to je ostala i
nakon ,ristova ro3enja.
-. Be*re'no a:e(e 7 dogmu je proglasio #io $W. godine 46JF. "nai da je 1arija, ona
sama bezgreno zaeta, tj. da je od samog svojeg zaea ouvana od istonog grijeha.
B. &ne)en"e na ne7o 9 dogmu je proglasio #io W$$. godine 4GJH. "nai da je 1arija nakon
zavretka svojeg zemaljskog ivota cijelim svojim biem, i duom i tijelom, uznesena na
nebo.
Kruni%a ili ru9ari"
%o je puki omiljeni oblik molitve u ast Blaene =jevice 1arije koja se sastoji od vie
desetica "dravomarija, kojima prethodi 'ena, a zakljuuje ih &lavaocu. 4D. stoljeu
marijanska je pobonost sve prisutnija u ivotu vjernika. 'biaj spominjanja izraza
;;ota")t!o;; za odre3ene cjeline krunice, kojima se oznauju pojedine etape $susova i 1arijina
ivota, vjerojatno je nastao krajem 1D. )tol"e(a. to je vrijeme ustaljen trostruki raspored
otajstava (ra$o)no= 9alo)no i )la!no). #apa $van #avao $$. im je DHHD. godine nadodao jo i
etvrto otajstvo, otajstvo )!"etla.
Neki 4ari"ini !a9ni"i 7la*$ani
4. sijenja 9 1arija Bogorodica
DJ. oujka 9 +avjetenje .ospodnje (Blagovijest)
4J. kolovoza 9 znesenje 1arijino (Aelika .ospa)
6. rujna 9 ?o3enje 1arijino (1ala .ospa)
4J. rujna 9 Balosna .ospa
D4. studenoga 9 #rikazanje Blaene =jevice 1arije (.ospa od "dravlja)
6. prosinca 9 Bezgreno zaee Blaene =jevice 1arije
KARTICA BR. K.
1. SAKRA4ENT POTVR,E (#rimatel"= $"elitel"= kum)t!o= u:in%i=
nu9no)t)
Primatel" )akramenta #ot!r$e
#osve je jasno, kako iz novozavjetnih izvjetaja tako i iz tradicije Crkve, da je primatelj
potvrde svaka kr'tena o)o7a ko"a "o' ni"e #ot!r8ena.
'snovna teoloka pretpostavka za plodonosno primanje potvrde jest da krizmanik0
7 bude u stanju milosti,
) da ima nakanu primiti sakrament,
) da bude spreman pri$vatiti zadau Kristova uenika i svjedoka,
) te da je dostigao dob razuma 5oko B godina, sposobnost razlikovanja dobra i zla, spoznaju i
uporabu dobre volje6(
,"elitel" )akramenta #ot!r$e
+a ,stoku redovito prezbiter koji krsti, odmah u jednom te istom slavlju, podjeljuje i
potvrdu. 1e3utim, on to ini svetom krizmom to ju je prethodno posvetio patrijarh.
+a 8apadu, u latinskom obredu redoviti djelitelj potvrde jest 7i)ku#. #remda biskup
moe iz vanih razloga nekim )!e(eni%ima dati ovlast da dijele potvrdu, dobro je ipak da je,
radi znaenja samog sakramenta, podjeljuje on sam.
Kum)t!o ko$ #riman"a #ot!r$e
,atekizam ,atolike crkve veli da je !kao za krtenje, tako i za potvrdu prikladno da 7o*
$u6o!ne #omo(i krizmanici potrae kuma ili kumu. =obro je da kum bude isti kao i kod
krtenja da se bolje naglasi jedinstvo dvaju sakramenata.
starini kum je zapravo oznaavao osobu koja je )!"e$o:ila i *arantirala za pravu nakanu
i ispravnu vjeru katekumena, kod njegova priputanja krtenju, i koja je preuzimala obvezu
pomagati u napredovanju na putu kranskoga ivota.
+ormalno je da kumKa bude istog spola s potvr3enikom, mada to vie nije propisano.
?ed potvrde za kumstvo trai da kum0
7 bude dovoljno zreo za tu zadau,
) da pripada Katolikoj "rkvi,
) da je krten, potvr8en i prieen3
) da je navrio esnaestu godinu,
) da nije pod nijednom "rkvenom kaznom.
&:in%i )akramenta #ot!r$e
,atekizam ,atolike crkve naglaava ove u:inke0
7 dublje nas ukorjenjuje u Boje posinjenje
7 vre nas sjedinjuje s ,ristom
7 umnaa u nama darove =uha &vetoga
7 usavruje na vez s Crkvom
7 priopuje nam osobitu snagu =uha &vetoga da, kao pravi svjedoci ,ristovi, rijeju i
djelom, irimo i branimo vjeru, da hrabro ispovijedamo ime ,ristovo i nikada se ne
stidimo njegova kria.
1olitva nad onim kojim e primiti potvrdu spominje )e$am $aro!a ,u6a S!eto*a,
prema Iai"inom mesijanskom prorotvu0 ''C onaj dan: isklijat e mladi"a iz panja +esejeva,
'zdanak e izbiti iz njegova korijena( 4a njemu e du$ 1ospodnji poivat, du$ mudrosti i
umnosti, du$ savjeta i jakosti, du$ znanja i stra$a 1ospodnjeg'' ($z 44, 47D). 'vih est
darova, koje je Vul*ata pretvorila u sedam (jer je strah .ospodnji prevela sa pobonost i
strah .ospodnji), imaju ne samo simboliko nego i ivotno znaenje, budui da predstavljaju
milosnu potporu ljudskim nastojanjima.
&ustavnu obradu darova =uha &vetoga razvio je Toma Ak!in)ki0
7 mudrost (sapientia)0 znai sve prosu3ivati u odnosu na najvie dobro i konani cilj
7 razum (intellectus)0 oznaava neposredno prepoznavanje istine, osobito istina vjere
7 savjet (consilium)0 omoguuje praktinu prosudbu to treba uiniti ili izbjegavati u
odnosu na spasenje
7 jakost (<ortitudo)0 se odnosi na duhovnu snagu u podnoenju patnji i suprotstavljanju
zlu koje ugroava spasenje
7 znanje (scientia)0 odnosi se na sigurnu prosudbu u stvarima vjere
7 pobonost (pietas)0 udjeljuje djetinju ljubav prema Bogu, ivjeti u povezanosti s
Bogom
7 stra! *ospodnji (timor =omini)0 potie nas da se uvamo grijeha, prvenstveno da ne
bi uvrijedili Boga.
%eologija je ovih sedam darova =uha &vetoga tumaila kao #omo( na #utu l"u$)ko* ra)ta
i postizanja "ilja ljudskog ivota, a to je puno zajednitvo s /ogom koji je ljubav.
Nu9no)t )akramenta #ot!r$e
+a pitanje o nunosti potvrde moe se odgovoriti s dvije strane. & eklei"alne
(%rk!ene) strane potvrda pripada cjelovitosti kranskog sakramentalnog bogotovlja i stoga
se apsolutno ne moe niti smije zanemariti. & $ru*e )trane, onima koji su samo krteni i to
je dovoljno da u3u u nebo, budui da ve samo krtenje udjeljuje milost opravdanja.
$pak, je li pitanje nunosti potvrde za vlastito spasenje zapravo jedino> "ar ne bi,
umjesto pitanja0 !!@to mi daje potvrda>!!, trebalo postaviti pitanje0 ""to ja po sakramentu
potvrde mogu doprinijeti drugima# zajednici# Crkvi i spasenju blinji!"": $stina je da Bog
moe udijeliti i udjeljuje milost spasenja i mimo sakramenata, ali je istina i to da su
sakramenti redovita sredstva spasenja, koja su dana Crkvi upravo za nas i za spasenje
drugih ljudi. +e bi li onda trebalo nastojati pod tim vidom razumjeti potvrdu kao !!otajstvo
poslanja!!>
+. STARI >AKON I NOVI I0I EVANGEOSKI >AKON
Stari akon 1 ,ekalo*
,ada se govori o &tarom zavjetu, o "akonu &taroga zavjeta ili se u +ovom zavjetu
spominje &tari, onda se misli na Tora6, odnosno Petokn"i9"e 9 prvi! pet knjiga &taroga
zavjeta ($ost# ,zl# ;ev# Br# $nz). 'ne sadre 54E zapovijedi i zabrana (vjerske, druvene i
moralne prirode) i propise koji se odnose na ivot openito. 'vaj se "akon prema predaji
naziva i 1ojsijev zakon, premda je sigurno da ne potjee u potpunosti direktno od 1ojsija.
Cedna od znaajki ovoga "akona jest da su svi, i kralj i podanik, na isti nain
podvrgnuti snazi "akona. oava se veliko potivanje ljudskog ivota i odsutnost neljudskih
postupaka kod primjenjivanja kazni. +o, iznad svega uoava se da cjelokupni zakonski i
moralni red poiva na #o'ti!an"u /a6!e, Boga $zraelova. $pak, i 1ojsijev zakon je
ogranien0 uoava se da nije dovoljna pravna jednakost kako bi se odgovorilo na sve potrebe
pojedinca* ljubav je ograniena na svoj narod* tolerira se poligamija, i sl.
Na"!a9ni"im $o*a8a"ima u povijesti $zraela smatraju se0
7 o)lo7o8en"e i e*i#at)ko* ro#)t!a
7 )kla#an"e Sa!ea na Sina"u
#reko ta dva doga3aja Bog se objavljuje kao &pasitelj izraelskog naroda i njegov &uputnik.
&klapanjem &aveza utvr3uje se odnos izme3u Boga i naroda. %aj odnos je zapeaen kroz
,ekalo* ili ,e)et a#o!i"e$i preko kojih Bog poziva $zraela da mu bude vjeran narod.
&ama rije !!dekalog!! doslovno znai ;;$e)et ri"e:i;;. %ih je deset rijei Bog objavio, po
idovskoj predaji, na svetoj gori Roreb (&inajska pustinja). #redane su nam u knjizi Ila)ka
($zl DH,4748) i u Pono!l"enom akonu (#nz J,57DD). =ekalog se, prije svega, razumije u
sklopu oslobo3enja iz egipatskog ropstva. %e zapovijedi su )#omen na )t"e%an"e )lo7o$e,
ne samo za $zraelce nego za svakoga koji se pouzdaje u Boga. 'ne su svjedoanstvo,
jamstvo, povijesni primjer da Bog eli za ovjeka slobodu, a ne ropstvo. tom smislu,
=ekalog nije skup propisa, zabrana, naredbi, nego =eset velikih sloboda. =ekalog je put
ivota, #ut u 9i!ot0 !!Ako poslua zapovijedi Boga svogaPljubei ga, hodei njegovim
putovima, vrei njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, ivjet eP!! (#nz
EH,45).
=vije ploe =ekaloga su ujedno njegova #o$"ela i )a$r9a"0 zapovijedi o Bogu,
odnos prema Bogu 9 izraen u prve tri zapovijedi ili na prvoj ploi saveza, i zapovijedi o
ovjeku 9 izraene od etvrte do desete ili na drugoj ploi saveza. Aana je injenica da je
=ekalog upisan kao temel"ni akon u nara!i )!ako* :o!"eka. &inajska 'bjava je samo
<ormalni okvir za ono to svi nosimo u svojim srcima.
No!i ili e!an8eo)ki akon
Stari "e >akon, iako dobar i duhovan, "o' ne)a!r'en. +aznauje to treba initi, ali
po sebi ne prua pomo, milost =uha &vetoga za svoje opsluivanje. No!i ili e!an8eo)ki
zakon je i)#un"en"e Staro* >akona. #rirodni i objavljeni Boji zakon nalaze svoju #uninu u
I)u)u Kri)tu. $sus ,rist jest punina "akona i njegov smisao. #unina zakona jest l"u7a!.
&aetak +ovoga zakona sadran je u Bla9en)t!ima ($susov .ovor na gori 9 1t J,474D) i
$!"ema a#o!i"e$ima l"u7a!i0 !!/jubi .ospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom
duom svojom, i svim umom svojim. /jubi svoga blinjega kao sebe samoga!! (1t DD,E87EG).
,rist nam daje ta pravila, ali nam daje i )na*u, svoju milost, milost =uha &vetoga, da ih
moemo i)#un"a!ati. %u nam milost na poseban nain daje u sakramentima.
No!i ili E!an8eo)ki akon zove se0
- akon l"u7a!i jer nas potie na djelovanje iz ljubavi, a ne iz straha ili neeg drugog*
- akon milo)ti jer nas =uh &veti osposobljuje za ispravno miljenje, djelovanje, ljubav.
Ako ovjek rauna samo na svoje sposobnosti, on je nemoan. Bog svojim djelovanjem,
svojom milou podrava ono to je u ovjeku dobro i jo mu dodaje svoju snagu, milost*
umnaa ono to je u ovjeku dobro*
- akon )lo7o$e jer nas iz stanja LrobaM dovodi u stanje LsinovstvaM 9 prisnog prijateljstva
s Bogom. %ek kada se kranin oslobodi krive slike o kranstvu kao sustavu propisa
(to smije, a to ne smije) te uspostavi pravi odnos prema ,ristu u ljubavi, postaje
potpuno slobodan.
kranskom moralu na prvo mjesto dolazi elja Liniti dobroM, djela milosr3a i ljubavi, a
tek onda izbjegavanje zla. %o se jedino moe snagom ljubavi. &vaka prava ljubav je od
Boga. /jubav je osnova preobrazbe ovjeka i svijeta. =uh &veti je darovatelj te ljubavi po
kojoj smo uope sposobni ljubiti jedni druge. %ako je ljubav ispunjenje svakog zakona i
punina kranskog ivota. /jubav je jedino mjerilo nae moralnosti.
,!i"e a#o!i"e$i l"u7a!i?
L/jubi .ospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom duom svojom, i svim
umom svojim. %o je najvea i prva zapovijed. =ruga, ovoj jednaka0 /jubi svoga blinjega kao
sebe samoga. ' tim dvjema zapovijedima visi sav "akon i #roroci.M 1t DD,E87FH
;jubi *ospodina# Boga svojega 9 u prvom redu znai poslunost volji Bojoj.
'naj tko ljubi slua drugoga. &luati Boga znai oslukivati koji je to Boji plan sa mnom, to
to Bog eli od mene, zato me je stvorio> Ako znam da me je stvorio iz ljubavi onda e
povjerenje biti temeljni odnos izme3u Boga i mene. /jubiti Boga konkretno znai0
izgra)ivati Boje kraljevstvo ovdje na zemlji, njegove vrednote ljubavi, pravde, istine
ugra3ivati u ovozemno drutvo. #ropisi koje mi je dao pomau mi u tome. ,ada tako inim,
ostvarujem sebe i vrim Boju volju.
;jubi svoga blinjega kao sebe samoga 9 povezano je s prvom zapovijedi. %ko
ljubi Boga, ljubi i sve one koje Bog ljubi. A on ljubi svakoga ovjeka. $sus kae da lae onaj
koji govori da ljubi Boga, a ne ljubi brata ovjeka (usp. 4 $v F,DH).

-. KONE&CI/ANI>A4
Cedna od najznaajnijih religija u ,ini bila je, a i danas je kon<ucijanizam.
#rouavajui njegove povijesne poetke i ivot njegova osnivaa, nerijetko se postavlja
pitanje je li kon<ucijanizam religija ili je to prije svega <ilozo<ija.
Po!i"e)t
#ovijest kon<ucijanizma vezana je za utemeljitelja ,on<ucija. +akon njegove smrti
nastaju samostani uz koje se grade kole, pa je tako kon<ucijanizam vaan i za kinesku
dravu, kulturu i civilizaciju, kao i za politiki ivot uope. ,od tradicionalnog kon<ucijanizma
nema obraenja0 pripadnikom te religije postaje se ro3enjem.
&temel"itel"
Kon<u%i"e (kin. Kong 3u<zi% 1itelj Kong) se rodio u drevnom gradu /u blizu
dananjeg &hantunga u ,ini (JJJ.7F8G.pr.,r.). $ako je poetak njegova ivota povjesniarima
jo uvijek stanovita tajna, sigurno je da je ve s 4J godina poha3ao kole, a sa D8 zauzeo
vano mjesto na dvoru kneza Aia u svom rodnom gradu. ,asnije e bar godinu dana biti
ministar pravosu3a. ,on<ucije je prvi omoguio i neari)tokratima da do3u do odre3enoga
znanja i spoznaja jer se zalagao za kolu za sve i zastupao posao uitelja kao zvanje. 'dgoj
je po njemu neprekidni proces ostvarenja samoga sebe.
+ije se htio povui u osamu i tamo razmatrati i pouavati, nego je smatrao da )!i"et
tre7a mi"en"ati 9i!e(i u n"emu. starosti je napustio rodnu zemlju i oko 4D godina ostao u
dragovoljno izabranom progonstvu, nakon ega se ponovno vratio u domovinu. &ve je to
vrijeme oko sebe okupljao uenike, u poetku njih oko 8H, a pri karaju ivota ih je imao oko
EHHH. ,on<ucijev ro3endan , D6. rujna, i danas je na %ajvanu dravni praznik.
S!eti )#i)i
+ajvaniji sveti spis kon<ucijanizma su ,on<ucijeva djela Pet kla)ika0
7 ,njiga promjena
7 ,njiga pjesama
7 ,njiga povijesti
7 Anali proljea i jeseni
7 ,njiga obreda
Nauk
#rema kineskom poimanju, kon<ucijanizam je istovremeno i reli*i"a i <iloo<i"a.
,on<ucije ui da ovjek treba teiti prema postizanju potpune vrline, dok bi se drava trebala
temeljiti na etikim naelima. Cilj mu je bio odgojiti novu klasu znanstvenika koji e uiti s
ciljem da kasnije slue drutvu i poboljaju ga. sreditu njegova nauavanja je kre#o)t
ren= koja istovremeno predstavlja dobrotu, dobrohotnost, ovjekoljublje i ljudsku srdanost.
Kult
Ariti neki obred za izvorni kon<ucijanizam znai sudjelovati u zajednikom
promicanju obostranog raumi"e!an"a me8u l"u$ima. tu svrhu osobito je vana sinovska
pobonost koja ne znai toliko podlonost roditeljima koliko priznavanje i potivanje izvora
ivota.
4oral
,on<ucijev nauk usredotoen je na drutvo. "a pojedinca je vano voditi rauna o pet
na:ela #o!eano)ti0
1. Aladar G #odanik
2. 'tac G &in
3. 1u G Bena
@. &tariji G 1la3i
A. #rijatelj G #rijatelj
,on<ucijev cilj je utvrditi povjerenje puanstva u vlast, a od drutva stvoriti moralnu zajednicu.
tu svrhu se zalagao za humanost i u politici i u drutvu.
=a bi ovjek postao human, mora u potpunosti zagospodariti samim sobom.
,on<ucije se posebice zalae za moral o7itel"i jer smatra da upravo obitelj u drutvu
podrava solidarnost te ljudima pomae ostvarivati skladan i uspjean ivot. Vla$ari trebaju
biti primjer moralnosti. +jihova se vladavina treba temeljiti prvenstveno na vlastitom dobrom
primjeru, a ne na sili. %rebaju brinuti ne samo za hranu i sigurnost puka, nego i za njegov
odgoj.
,on<ucijeva etika nauava ispravnu ravnoteu u ovjekovu ivotu. =obra vjernika
oznaava ponaanje u kojemu iskazuje odgovarajue stavove. %ako otac posebno njeguje
dobrotu, sin pobonost, stariji sin ljubaznost, mla3i poslunost* mu pravednost, ena
podlonost* starci dobrotu, djeca potovanje* vladar dobrostivost, a podanik vjernost.
"a kon<ucijanizam konana stvarnost nije neki objekt izvan ovjeka, nego princip koji
je u ovjeku od njegova ro3enja kao njegova narav i koji se oituje po ljudskoj naravi.
;ovjekova narav, ukoliko je ovjek ist, dobar i providan, potjee od volje +eba i ima etiri
i!orne kre#o)ti0 milosrdno sr"e, sr"e koje se stidi samoga sebe kad iz sebe iskljui
dobrotu, sr"e koje je spremno za altruizam i na potivanje drugi$, sr"e koje razluuje izme8u
dobra i zla. ,ako bi slijedio !ol"u Ne7a, ovjek razvija svoju narav i postie potpuni sklad s
nebom (i sa zemljom). %o je idealni put za kon<ucijanskog ovjeka0 biti u punom skladu i
zajednitvu s nebom i sa zemljom koji se shvaaju kao dva prvenstvena entiteta svemira.
"bog takvog zajednitva ovjek mora uiti, nauiti ljubiti vlastite roditelje i blinjega, biti
hrabar i nadasve biti iskren.

KARTICA BR. J
1. PRO3ONI KRAANA & RI4SKO4 CARSTV& I KONSTANTINOV
PREOKRET
,ranski izvori o progonima pruaju nam dobar uvid u stanje stvari. #ostoje tri vrste
takvih izvjetaja0
4. Pra!i a#i)i o muenicima koji se zasnivaju dijelom na sudskim zapisnicima, a
dijelom na neposrednom kazivanju oevidaca.
D. ;Pa))ione); ili ;martIria; = to su prikazi koje su sastavili vjerodostojni suvremenici,
dijelom iz svjedoanstava oevidaca, no veinom iz druge ruke.
E. 0e*en$e i #ri:e iz kasnijih vremena, koje povijesno nemaju gotovo nikakve
vrijednosti.
@to se tie samih krana, oni su priznavali carstvo kao silu koja odrava red, pokoravali su
se tono i potpuno njegovim zakonima, no molili su se za cara, a ne caru. %ako u normalnim
vremenima i nije bilo nekog razloga da se istupa protiv njih. #rogoni su doista i bili tek
povremeni i razliiti po opsegu i po trajanju.
Tok #ro*ona moe se sagledati u tri <aze0
1. ra$o7l"e% sve do 4HH. godine (otprilike) drava tolerira ili ignorira kranstvo.
,ranstvo smatraju idovskom sektom. #rvi veliki progon kojem je pokreta bio "ar
Neron (JF756.) bio je uasno nasilje okrutna tiranina da bi se krivnja za poar ?ima u
srpnju 5F. g. prebacila s njega na krane. =rugi progon koji je poduzeo (omicijan
(647G5.) bio je tako3er tiransko krvoprolie.
+. ra$o7l"e% od 4HH7DJH. godine. ,ranstvo sada smatraju posebnom vjerom, ali je
progone jer je smatraju za religio illicita, tj. neprijateljskom prema dravi i ljudima.
+eptimije +ever (4GE7D44.) ispoetka je trpio krane, ali je DHD. godine iznenada
proglasio prijelaz na kranstvo kanjivim i time zapoeo progon krana koji je bio
najgori u sjevernoj A<rici i 2giptu.
-. ra$o7l"e% od DJH7E44. godine. Car (ecije teio je za unuranjom obnovom rimske
drave. &matrao je da krani koji uskrauju dravni obred potkapaju vjerske temelje
carstva, te je po prvi put dao ope dravne zakone kojima je svrha da iskorijene
kranstvo i stanovnike carstva ponovno privedu rimskoj dravi. +akon smrti cara
=ecija, progonstvo su nastavili njegovi nasljednici *al (DJ47DJE.) i Valerijan
(DJE.D5H.). #oslije je nastupio (ioklecijan (D6F7EHJ.). $spoetka je i on donekle
podnosio kranstvo, no onda je odjednom godine EHE. zapoeo najgori od svih
dotadanjih progona. %aj se progon pretvorio u odlunu bitku izme3u kranstva i
?imskog Carstva i zavrio preko ,onstantina Aelikog pobjedom kranstva.
=ioklecijanov progon je poeo carskim ediktom koji je naredio da se razore sve
crkve, predaju i spale sve crkvene knjige, i zabranio je sva bogosluna okupljanja.
;etvrti edikt, u proljee EHF., naredio je za itavo Carstvo da su svi bez iznimke duni
prinositi rtve. %aj je edikt imao jasan cilj0 potpuno ukloniti kranstvo. +jegov
zaetnik bio je vjerojatno cezar *alerije. +a kraju je .alerije ipak uvidio da sva ta
njegova borba nema uspjeha. %eko se razbolio i potresen obustavio progon.
travnju E44. godine izdao je edikt o toleranciji koji je konano priznao kranstvu
pravo na opstanak. #oznata mu je reenica0 !$ neka odsada budu krani!.
Kon)tantino! #reokret
#romjena je nastala Kon)tantino!im prelaskom na kranstvo. .odine E4D. on se
#rina"e kr'(aninom i kranstvo u svakom vidu pomae, iako je poganski dravni obred i
ostale obrede ostavio na miru. 3o$ine -1-. zajedno s 0i%ini"em izradio je 4ilan)ki
#ro*ram toleran%i"e i poslao ga namjesnicima istonih pokrajina. %im se programom u
itavom carstvu priznaje kranima potpuna ravnopravnost s ostalim religijama. &vojoj vojsci,
odmah nakon osvojene pobjede nad 1aksencijem, daje zastavu u obliku kria, a vojnicima
,ristov monogram koji e kao pobjedniki znak nositi na svojim titovima. ,ranskom
sveenstvu udijelio je oslobo3enje od osobnih javnih poreza koje su uivali i poganski
obredni slubenici, i naredio je da se ukine smrtna kazna na kriu.
Crkva se odjednom nala u jednom sasvim novom poloaju. +joj se inilo da je
,onstantin zaetnik novog kranskog svijeta, jer je prevladao poganstvo, a kranstvo
tako dosljedno ugradio u dravne okvire i time zapoeo kristijanizaciju javnog ivota. ;ak su i
crkveni koncilski dekreti bili objavljivani kao zakoni carstva i time ugra3eni u politiki ivot.
,onstantinovi sinovi su nastavili oevu politiku. Kon)tan%i"e je suzbijao praznovjerje i
poganske rtve. +aredio je, zajedno sa svojim bratom Kon)tantinom, da se zatvore svi
poganski hramovi. +o, nastupom %ara /uli"ana A#o)tate (E54.7E5E.) nastupio je teak
protuudarac0 car je prekinuo s kranstvom i ponovno oivio poganstvo. Ali njegov nasljednik
Covijan (E5E7E5F.) vratio je Crkvi njezin poloaj u Carstvu. Car 3ra%i"an (E8J.7E6E.) na
"apadu i %ar Teo$oi"e Veliki (E8G.7EGF.) na $stoku uinili su na kraju kranstvo jedinom
o!la'tenom reli*i"om u ?imskom Carstvu.
+. I>RA>I ISTINSKE 0/&BAVI PRE4A BO3&
;ovjekov duh bi trebao biti proet vjerom, u<anjem i ljubavlju kako bi mogao iskazivati Bogu
istinsko tovanje. %o tovanje ima vie izraza i oitovanja0
7 Klan"an"e
,lanjati se Bogu znai #rinati *a kao Bo*a= kao St!oritel"a i S#a)itel"a=
3o)#o$ina i 3o)#o$ara )!e*a 'to #o)to"i= kao beskonanu i milosrdnu ljubav. %o znai
ivjeti duhom, srcem i svijeu u Bojoj prisutnosti, biti uronjen u beskrajnu ljubav Boju.
,lanjati se Bogu znai hvaliti ga kao to je to uinila 1arija u hvalospjevu LAeliaM (/k 4, F57
JJ), a i sam ,rist nam to govori kada kae0 L,lanjaj se .ospodinu, Bogu svome, i njemu
jedinomu sluiM (/k F,6).
7 4olit!a
Cedna od de<inicija molitve jest da je molitva razgovor s Bogom. svakom sluaju,
molitva je uzdignue naeg du!a k Bogu. $ako ima vie vrsta molitve, to se uzdignue
uoava kod svake molitve. Cedna od molitava jest molitva !vale0 preko nje hvalimo i slavimo
Boga zbog toga to on postoji, zbog toga to je ljubav, milosr3e, dobrota, blizina. molitvi
za!valjivanja zahvaljujemo Bogu za sve ono to nam je dao i to nam daje, za sve to ini
za nas. 0olitva pronje je molitva preko koje traimo od Boga pomo, kada se nalazimo u
tjeskobi, opasnosti, potrebi. 8agovorna molitva je molitva pronje za drugoga.
,ada smo u neprilici, sigurno je da emo se tada obratiti Bogu za pomo. +o, to ne bi
trebao biti jedini nain molitve. %reba moliti s vrstom vjerom i pouzdanjem, ali s potpunim
predanjem u volju Boju, jer Bog najbolje zna to je dobro za nae spasenje.
- 2rt!a
Vanjska rtva# da bi bila vjerodostojna, treba biti izraz du!ovne rtve0 LBrtva Bogu
duh je raskajan.M #roroci &tarog saveza esto su prikazivali rtve bez nutarnjeg sudjelovanja
ili bez povezanosti s ljubavlju prema blinjemu. %akve rtve Bogu nisu drage, jer ne ukljuuju
ljubav niti prema Bogu niti prema ovjeku. 'ne su ista <ormalnost. +a to nas upozorava i
,rist kada navodi rijei proroka Roee0 >0ilosr)e mi je milo# a ne rtva?@ (1t G,4E* 4D,48).
Cedina rtva koja je u potpunosti bila savrena jest ona to ju je Krist prinio na kriu,
prinosei sebe 'cu iz ljubavi prema nama i za nae spasenje. &jedinjujui se s njegovom
rtvom, moemo od svoga ivota uiniti rtvu Bogu.
7 O7e(an"a
nekim ivotnim okolnostima dajemo Bogu obeanja (npr. u krstu, potvrdi, enidbi,
re8enju) $z osobne pobonosti moe kranin Bogu obeati tako3er neko djelo, molitvu,
milostinju, $odoae, itd. Vjernost danim obeanjima izraz je tovanja koje dugujemo
&tvoritelju i ljubavi prema vjernome Bogu.
7 >a!"eti
"avjet je promiljeno i slobodno Bogu dano obeanje o moguem i veem dobru
koje se mora ispuniti iz kreposti bogotovlja. "avjet je in pobonosti kojim kranin prinosi
samoga sebe Bogu ili mu obeava neko dobro djelo. =rei svoje zavjete, daje Bogu to mu
je obeao i posvetio. Crkva priznaje vrijednost zavjeta preko koji! se vre evan)eoski
savjeti. ?adosna je zbog toga to se u njoj nalazi mnogo mukaraca i ena koji ,rista ele
vjernije slijediti i jasnije ga pokazivati primajui na sebe istou# poslunost i siromatvo.
'ni se iz ljubavi prema Bogu podlau ovjeku vie nego to trai opseg zapovijedi, i to stoga
da potpunije slijede ,rista. %akve zavjete polau redovnici i redovnice. nekim sluajevima
Crkva moe, zbog primjerenih razloga, dati oprost od zavjeta.
-. TAOI>A4
"a razliku od taoizma kao <ilozo<skog pravca koji se javlja nekoliko stoljea prije ,rista,
taoizam kao religija potjee iz II. )t. #o Kri)tu.
#rema predaji, utemel"itel" taoima "e 0ao-i. #ravo ime bilo mu je /i, a nadimak 2rh.
Bio je arhivist na dvoru kralja Choua, na kojemu se nalazio i ,on<ucije, utemeljitelj
kon<ucijanizma. @tovie, /ao7zi je ,on<ucija pouavao u dvorskim ceremonijama.
#ovjesniari me3utim ni danas nisu sigurni je li /ao7zi stvarno ivio, i ako jest, je li vrhunac
njegovog djelovanja bio oko 5HF. ili oko J8H. g. pr. ,r.
+a poetku vladavine sjevernokineske dinastije Xei, taoizam u -. )t. dobiva novi polet
zahvaljujui C6an*-0uu, unuku Chang %ao7linga, za kojega se vjerovalo da mu se oitovao
/ao7zi.
S!eti )#i)i
%emeljno djelo taoizma je Kn"i*a o #utu i n"e*o!o" kre#o)ti. toj knjizi rije je o
naravi taoa i o nainu vladareva upravljanja zemljom i podanicima. Aladar treba biti nevidljiv.
Budui da se ideal ne moe nikada postii, vladar mora podanike i silom tjerati na krepost.
%o je nekim vladarima bila dobra izlika za despotsku vladavinu.
&pis Kn"i*a #reo7ra9en"a 0ao-ia govori o njemu kao o onome koji je svemogu, izvor
je svakog ivota i boravi u svemiru. 'bjavljivanjem tog spisa zapoinje i tovanje /ao7zia.
svim taoistikim spisima posebna se vanost pridaje ulozi djeteta. $sticanjem
vizualnih i drugih detalja taoistiki su spisi uvelike utjecali na kinesku likovnu umjetnost.
Nauk
,lasini temeljni pojmovi taoizma, koji su ujedno i temelj drevne kineske religije, jesu0
)oli$arno)t #riro$e i :o!"eka, %ikli:ko o7il"e9"e !remena i )!eo#(i akon #o!ratka,
'to!an"e #re$aka, kult ne7a, !"ero!an"e u 7o9an)ku nara! !la)to$r'%a.
Temel" taoizma je pojam tao. %ao je nepromjenjiv, prije svih stvari. 'd njega potjeu
nebo i zemlja, kao i dva pola0 muki princip 7ang (duh, dobro, ljubav, svjetlo) i enski princip
7in (tvar, zlo, mrnja, tmina), koji upravljaju skladom svijeta.
4oral
%aoizam ui kako valja nasljedovati nepromjenjivost taoa, a to se postie
ne$"elo!an"em= )mireno'(u i i7"e*a!an"em unutarn"i6 na#eto)ti. &toga su i taoistiki
kultni ini obiljeeni asketizmom i pjevanjem himana u ast taoa.
%aoistiki moral zabranjuje vjernicima neke vrlo konkretne ine nalaui pojedincu0 ne
ubij ivo bie, nemoj se opijati, ne kradi. +asuprot tomu prepotuuje0 budi dobar prema svim
stvorenjima, nastoj rijeiti sporove i ne mrzi, sluaj svoga uitelja, roditelje i vladara, nastoj
poznavati taoistike spise i pali tamjan u njihovu ast.
KARTICA BR. 1L
1. 2I,OVSTVO
Bidovstvo je prva monoteistika religija u povijesti ovjeanstva. &imbol Bidovstva je
4enora= )e$merokraki )!i"e(n"ak, znak Boje sveprisutnosti. #redstavlja sedam dana u
tjednu i irenje svjetla koje dolazi od Boga. @esterokraka zvijezda, sastavljena od dva
trokuta, naziva se =avidova zvijezda. #redstavlja Boji savez s ovjekom. %rokut s vrhom
prema dolje predstavlja Boga koji se odozgor prigiba prema ovjeku, a trokut s vrhom prema
gore predstavlja ovjeka koji tei prema Bogu.
Bidovstvo nema )!o* ira!no* utemel"itel"a sa strane ovjeka, no za povijest
idovskog naroda osobito su vani neke osobe kasnije poznate kao patrijarsi. #rvi me3u
njima je Abraham. Aaan je tako3er i Cakov, koji je kasnije prozvan $zrael i njegovih dvanaest
sinova, te 1ojsije.
Ra$o7l"a
1. Bi7li")ko 9i$o!)t!o0 DH. 7 F. st.pr.,r. 9 ?azdoblje patrijarha, suanjstvo u 2giptu, vrijeme
proroka, ropstvo u Babilonu, povratak iz suanjstva i Cudejsko kraljevstvo.
+. 5eleni)ti:ko 9i$o!)t!o0 F. st.pr.,r. 9 D. st. po ,r. 9 ?azdoblje nakon smrti cara
Aleksandra 1akedonskog do konanog razaranja Ceruzalema i prisilnog raseljavanja Bidova.
(?o3enje $susa ,rista).
-. Ra7in)ko 9i$o!)t!o0 D. 9 46. st. 9 =oba u kojem Bidovi ostaju bez vlastite drave, te su
nasilno raseljeni po cijelom svijetu. "naajna je babilonska idovska dijasporska zajednica.
B. 4o$erno 9i$o!)t!o0 od oko 48JH.g. do danas 9 =oba pojave hasidizma (hebr. hasidim0
poboni), religiozno7mistinog pokreta. #rogon Bidova u $$. svjetskom ratu 9 holokaust.
S!eti )#i)i
"bog posebnog tovanja Biblije, Bidove se naziva i narodom ,njige. Bidovsko &veto
pismo obuhvaa tri zbirke knjiga0 >akon 9 nauk (hebr. %ora) koji se sastoji od J knjiga
1ojsijevog #etoknjija (#ostanak, $zlazak, /evitski zakonik, Brojevi, #onovljeni zakon)*
#roro:ke kn"i*e= te mu$ro)ne kn"i*e u koje ubrajamo #salme, $zreke, ,njigu o Cobu,
#jesmu nad pjesmama, i sl.
'sim &vetog pisma, Bidovi posebnu panju posveuju %almudu i "oharu. Talmu$ je
zbirka zakona, pravnih propisa, religioznih predaja i tumaenja %ore. >o6ar je temeljni
prirunik pristaa kabalistike sljedbe, a u sebi sadri magijske, astroloke i srednjovjekovne
mistike elemente.
Nauk
Bidovska religija jasno i nedvojbeno zastupa monoteiam izjavljujui da je samo jedan
Bo*= )t!oritel" svega vidljivoga i nevidljivoga. Bog je prve ljude nakon stvaranja postavio u
raj zemaljski. "bog svog osobnog grijeha oni moraju napustiti raj zemaljski. Ae tada, u
idovstvu je jasno prisutna ideja iekivanja otku#itel"a= 4e)i"e. %o iekivanje bilo je
prisutno i u $susovo doba, a postoji i danas.
1e3u pripadnicima idovske religije vlada snaan osjeaj pripadnosti idovskom
narodu. Ajernik Bidov vjeruje da je pripadnik od Boga ia7rano* naro$a. "bog toga potuje i
Boji zakon, koji je znak saveza Boga s njegovim narodom.
#rogoni i raseljavanje postavili su pred idovsku zajednicu pitanje tko je uope Bidov.
'dgovor ve u D. st. po ,r. daje 4i'na, tj. skup idovskih zakona0 !!%voj sin od izraelske ene
zvat e se tvojim sinom, ali tvoj sin od poganske ene nee se zvati tvojim sinom!!.
,e!e$e)eti6 *o$ina +L. )t. udruenje re<ormirani6 ra7ina mijenja taj zakon i zakljuuje da
se Bidovom moe smatrati )!ako $i"ete kojemu je bilo otac bilo majka Bidovi. Orto$ok)ni
2i$o!i me3utim i danas ustrajavaju na tradiciji ne priznavajui zakljuak re<ormiranih rabina.
Kult
S!e(enik je u drevnom idovstvu mogao biti samo onaj tko potjee iz 0e!i"e!a
#lemena. 'n je prinosio rtve na rtveniku u Rramu u Ceruzalemu, kamo su jednom godinje
hodoastili svi Bidovi. +akon unitenja Rrama nema vie sveenstva, a glavnu rije u
religioznom ivotu imaju ra7ini. .dje im to zakon i prilike doputaju, Bidovu podiu svoje
bogomolje, tj. sinagoge. njima se vjerni Bidovi okupljaju svake subote da bi proslavili dan
.ospodnji, @abat. z sinagogu, osobito je vaan odgoj u obitelji.
Sina*o*a (gr. sinagoge = sabrana zajednica# zbornica) je zgrada koja je nastala
kao zamjena za jeruzalemski Rram. Pr!u )ina*o*u grade prognani Bidovi u babilonskom
suanjstvu. #rema arheolokim nalazima, u ?imskom Carstvu bilo je barem 4JH sinagoga.
&inagoga kao zgrada slui prvenstveno za zajedniku molitvu# uenje i ti!u
meditaciju. %o je ujedno i mjesto za religioznu <ormaciju Bidova. &inagoga je i mjesto
okupljanja i donoenja odluka o drutvenom ivotu. z sinagogu se redovito nalazi i
zgrada ili barem prostorije koje slue za vjersku poduku djece, kao i prostorije za obredno
pranje prije molitve. svakoj sinagogi postoje $!a #o)e7na m"e)ta0 povieno mjesto za
itanje %vetog pisma i poseban ormari 5sveti ili 2ronov koveg6 u koji se spremaju svi"i
!ore. %aj je ormari smjeten u istonom dijelu sinagoge, tj. na mjestu koje pokazuje prema
jeruzalemskome Rramu.
+ekada su u sinagogama mu'kar%i i 9ene imali strogo odvojena mjesta, no danas u
mnogim sinagogama vie ne postoji takva podjela.
4oral
Bidovi posebno obdravaju ove propise0
7 o7rei!an"e mu'kara%a
7 a7ranu "e$en"a me)a neki6 9i!otin"a= kao n#r. )!in"e
7 )!etko!an"e )u7ote
Bidovski se moralni zakon temelji na $e)et Bo9"i6 a#o!i"e$i to ih je Bog dao 1ojsiju na
brdu &inaju.
Neki 9i$o!)ki 7la*$ani
Su7ota 0 hebr. abat, sedmi dan u tjednu, sveti dan mirovanja. @abat zapoinje u petak
naveer i zavrava u subotu naveer. %o je dan mirovanja, smirenosti i radosti koji poboni
Bidovi posveuju molitvi, prouavanju %ore, obitelji i druenju s prijateljima.
Ro' 6a-Aana 9 +ova godina, obljetnica stvaranja svijeta, dan zahvalnosti Bogu. &lavi se u
jesen.
/om Ki#ur 9 blagdan pomirbe koji oznaava post i pokajanje kako bi se vjerni Bidovi oistili
od grijeha i obnovili savez s Bogom.
Pe)a6 9 glavni Bidovski blagdan, blagdan oslobo3enja. "a taj blagdan blaguje se posebna
hrana0 beskvasni kruh koji podsjea na neuskislo tijesto i kruh to su ga jeli Bidovi pri bijegu
iz 2gipta, gorke trave kao znak sjeanja na tegobe i patnje ropstva, tvrdo kuhano jaje kao
simbol alosti, te janjee meso koje podsjea na janje ijom su krvlju Bidovi oznaili dovratak
na svojim vratima u 2giptu to ih je spasilo od Boje kazne.
5anuka 9 blagdan svjetlosti, osmodnevni blagdan tijekom kojega se slavi ponovna posveta
Rrama za vrijeme 1akabejaca.
Aa!uot 9 #edesetnica, pedeseti dan nakon #esaha, blagdan etve i prvih plodova. %oga se
dana Bidovi sjeaju kako je Bog 1ojsiju na brdu &inaj predao ploe "akona.
+ ( POVRE,E V/ERE
Ako vjerovati znai0 imati u Boga potpuno povjerenje, osloniti se na +jega, onda bi
#o!re$a !"ere bila u tome da na Bo9"e m"e)to )ta!imo neko*a $ru*o*a ili ne'to $ru*o.
#rva Boja zapovijed zabranjuje astiti druge bogove osim Cedinoga .ospodina koji se
objavio svome narodu0 ''4emoj imati drugi$ bogova uz mene:'' #ovreda vjere moe poprimiti
razne oblike0 praznovjerje, idolopoklonstvo, razni oblici gatanja i magije, zatim bezbotvo,
krivovjerje.
- Prano!"er"e
#raznovjerje je a)tran"en"e reli*iono* o)"e(a"a i $"ela ko"a i n"e*a i!iru. #ostoji
religiozno i pro<ano praznovjerje.
Reli*iono praznovjerje0 #rikazuje se pod maskom tovanja pravoga Boga, npr. kada se
nekim djelima, inae ispravnim i nunim, pridaje gotovo magina vanost. #ripisivati
djelotvornost molitvama i sakramentalnim znakovima samo u njihovoj tvarnosti, ne pazei na
nutarnje raspoloenje koje zahtijevaju, znai upasti u praznovjerje. Ajernici obino nisu
svjesni toga da se obiajima koje crkva nije potvrdila ogreuju o njezino uenje, ve naprotiv
ive u dubokom uvjerenju da osobito intenzivno potuju crkvene propise i da ih uklapaju u
svoju svakidanjicu. %ako npr. postoji upotreba svetih sliica u isto magijskom obliku na
nain da se svete sliice uivaju u odijelo te im se pridaje mo zatite od zla. &usreemo i
oblik praznovjerja u obliku molitve kada !!pobona osoba!! mora izgovoriti odre3enu molitvu
tono odre3eni broj puta, ukoliko to ne uini dostii e je kazna.
%ko zna koliko jo ima slinih primjera praznovjerja. &ve nam to skupa govori da dananji
ovjek ima jako malo pouzdanja u samoga Boga, a poprilino u magijske moi potpuno
bespomonih predmeta ili ina. &toga je vrlo vano preispitati koliko poznajemo svoju vjeru i
koliko u skladu s njom ivimo, jer jedino ista vjera moe u potpunosti ispuniti i donijeti
blagoslov u na ivot.
Pro<ano praznovjerje sastoji se od magije, proricanja (gatanja) i ispraznog vjerovanja.
0agija je nevjet pokuaj da se zagospodari i sebi podvrgne priroda i u njoj skrivene sile.
+azivamo je '"rnom' ako zlo ini osobama, ivotinjama i stvarima, a 'bijelom' ako se
usmjeruje prema dobroudnim ciljevima.
$roricanjem 4gatanjem5 se naziva onaj skup tehnika koje nastaju iz znatielje da su
unaprijed znaju budui i nepoznati doga3aji. %o je stalna ljudska napast. &lui se ispitivanjem
<izikih stvarnosti, zvijezda, ivotinja, duhova, snova, sluajnosti.
isprazna vjerovanja ulaze sva ona beskorisna ponaanja, beskorisne mjere opreza,
oekivanja sretnih ili nesretnih doga3aja, sluajnih okolnosti kojima se pripisuju redovito
drukija znaenja. &redstva koja se u tom smislu upotrebljavaju mogu biti razliite <igure,
karte, rijei, ljudi, sretni ili nesretni dani, magini obredi* ili predznaci (predvi3anja) izvueni iz
sluajnih okolnosti ili iz tvrdnji astrologa, gatalaca u dlan ili iz snova, iz promatranja
odre3enih meteorolokih doga3aja ili horoskopa* uporaba amuleta i talismana* ponavljanje
posebnih znakova* dodjeljivanje iscjeljujuih sposobnosti raznim objektima, pa i religioznim,
relikvijama svetaca, itd.
- I$olo#oklon)t!o
$dolopoklonstvo je ka$a :o!"ek neku )t!orenu )t!arno)t #ro*la)i a#)olutnom
!ri"e$no'(u, tj. u:ini 7o*om ono 'to ni"e Bo*. &veto pismo neprestano doziva u pamet
odbacivanje kumira koji su Lsrebro i zlato, ljudski$ ruku djeloM, koji Lusta imaju, a ne govore3
ui imaju, a ne uju3 oi imaju, a ne vide(M Bog je, naprotiv, LBog iviM koji svemu daje ivot.
$dolopoklonstvo se ne odnosi samo na krivo pogansko bogotovlje. 'no je stalna opasnost
za vjeru. $dolopoklonstvo je kada ovjek asti i tuje neko stvorenje namjesto Boga, bilo da je
rije o bogovima ili zlodusima (npr. sotonizam) ili o moi, uitku, dravi, novcu, itd.
+eki teolozi razlikuju pet oblika idolopoklonstva s obzirom na grijeh0
4. idolopoklonstvo zbog svjesnog otpada od pravoga /oga, koje se vie ili manje svodi
na slubu &otoni*
D. idolopoklonstvo koje se odnosi na prazno nita, npr. kada se kult bogova obavlja iz
ljudskog obzira i nekih interesa, a u dui nema osjeaj nevjere ili praznovjerja*
E. idolopoklonstvo koje izvire iz dualistikog svjetonazora0 vjeruju da osim dobrog Boga
postoji i zli duh, Boji protivnik koji posjeduje mo mimo Boje moi*
F. &veto pismo zove idolopoklonstvom i ovjekovu neurednu predanost nekom
stvorenom dobru kao posljednjem i najviem "ilju. %ako sv. #avao idolopoklonicima
naziva bludnike, oholice, lakomce, i sl. (2< J,J)*
J. idolopoklonstvo koje znai zapravo traenje pravoga /oga (npr. #avao hvali Atenjane
kod kojih je naao rtvenik nepoznatom Bogu). 'bjektivno su svi oblici
idolopoklonstva teki grijesi, no ovaj oblik subjektivno zapravo i nije idolopoklonstvo.
- S#iritiam
&piritizam je !"ero!an"e u mo*u(no)t komunika%i"e ) $u'ama #oko"nika ili $u6o!a
o#(enito= $a 7i )e o$ n"i6 )anale ta"ne ili i!an)!"et)ke )t!arno)ti. 'bavlja se na
spiritistikim sjedni"ama 5seansama6 posredstvom medija tj. neke osobe koja se predstavlja
s takvim sposobnostima. &piritizam esto ukljuuje djela gatanja i magije. /ibliji i
kranskim spisima susreemo sluajeve javljanja dua mrtvih, an3ela i sotone 9 da
upozore, kazne, napastuju, i sl., ali ti su kontakti uvijek u atmos<eri ozbiljnosti kojom vlada
volja Boja koja tako odre3uje ili doputa. spiritizmu, naprotiv, sve se ini na nain
kazalita, oholog isticanja i zapovijedanjima duhovima, to je potpuno protivno svetosti Boga,
dostojanstvu an3ela i dua preminulih. Bog to ne doputa (usp. ,,C D448). #ostoji li neka
veza s duhovima, onda, prema teolokoj predaji, ti duhovi koji se javljaju mogu biti samo
neisti du$ovi ili zlodusi( A sam sotonizam, tj. izriito tovanje &otone, spada u najtei grijeh,
tei od tovanja krivih bogova.
- I)ku'a!an"e Bo*a ri"e:ima ili $"elima= )!eto*r8e i )imoni"a
I)ku'a!an"e Bo*a jest u tome da se rijeima ili djelima stavlja na kunju njegova
dobrota i svemo. %o je znak male vjere. %ako je &otona htio iskuati ,rista. ,rist mu
suprotstavlja rije Boju0 D4e iskuavaj 1ospodina, /oga svojega:E $zazov koji se krije u
iskuavanju Boga vrije3a tovanje i pouzdanje koje dugujemo svome &tvoritelju i .ospodinu.
njemu je uvijek pritajena sumnja u njegovu ljubav, providnost i mo.
S!eto*r8e jest obeaivanje sakramenata i drugi! bogosluni! ina# kao i
osoba# predmeta i mjesta Bogu posveeni!, ili nedostojno postupanje s tim stvarima i
inima. &vetogr3e je teak grijeh, osobito kada je poinjeno protiv Fu$aristije, jer je u tom
sakramentu sutinski prisutno samo tijelo ,ristovo.
Simoni"a je kupovanje i prodavanje du!ovni! stvari s uvjerenjem da s tim
stvarima dobiva# odnosno kupuje i du!ovnu mo. +emogue je prisvajati duhovna dobra
i s njima postupati kao vlasnik ili gospodar, jer im je izvor u Bogu. 1ogue ih je samo kao ist
dar primiti od /oga(
7 Be7o't!o ili ateiam
Ateizam (gr. a0 ne U theos0 Bog) je #ori%an"e #o)to"an"a Bo*a i nat#riro$ni6 )ila=
<ormalno o$7a%i!an"e i ni"ekan"e Bo9"e o#)to"no)ti. #ostoji teorijski i praktini ateizam.
Teori")ki ateiam je nastojanje da se kritikom utemeljenom na znanstvenim injenicama
dokae nemogunost Boje opstojnosti.
Prakti:ni ateiam je stav ravnodunosti i nezainteresiranosti za Boga te ivot i djelovanje
kao da Boga nema. %ime to se odbacuje ili nijee Boje postojanje, ateizam je grijeh protiv
vjere. +astanku i irenju ateizma mogu nemalo pridonijeti i sami vjerni"i, ukoliko
zanemarivanjem vjerskog odgoja, netonim i pogrenim izlaganjem nauke ili tako3er
nedostacima svoga vjerskog, moralnog i drutvenog ivota, pravo lice Boga i religije prije
sakrivaju nego otkrivaju.
- Kri!o!"er"e
,rivovjerje je uporno ni"ekan"e= #o)li"e kr'ten"a= neke i)tine koju treba vjerovati
boanskom i katolikom vjerom ili uporno )umn"an"e u tu istinu.
,o$atak? )im7oli okultima (na":e'(i)
- #2+%A.?A1 (zvijezda magiara)0 u jednom potezu izvedena petokraka zvijezda, jedan
je od najpoznatijih magijskih simbola, koji predstavlja etiri osnovna elementa (zemlja,
zrak, vatra, voda) opkoljena krugom. &imbol se obino koristi u !bijeloj! magiji* esto slui
kao znak tajnih drutava.
- $"',?2+%$ #2+%A.?A10 simbol je crne magije i sotonizma ako je postavljen na
vrak kraka, pri emu su dva gornja kraka znak rogova jarca von 1endesa, odnosno
&otone. %zv. pentagram7ritualom u ceremonijalnoj se magiji prizivaju i !izganjaju! demoni.
- R2WA.?A1 (esterokraka zvijezda, iz dvaju istostraninih trokuta, uvuenih jedan u
drugoga)0 potjee iz 2gipta. ,oristi se u svakom sotonistikom ritualu. 'znaava mo
smrti. magiji je to najopasniji znak. Cednako je poznat pod imenom =avidova zvijezda
ili &alomonov znak. %reba je svakako razlikovati od idovske zvijezde koju su Bidovi
poeli upotrebljavati za vrijeme babilonskog suanjstva, a danas je moemo vidjeti na
idovskoj zastavi.
- +2?'+'A ,?$B (znak smrti)0 +eron je tim znakom pokazivao svoj prijezir prema Bogu.
@ezdesetih je godina to bio simbol mira (#etrov kri), a danas ga osobito koriste poklonici
heav-7metala. 'kultistima oznaava poraz kranstva.
- ,,A&%$ ,?$B (svastika, sunev kolut)0 radi se o prastarom poganskom simbolu
(koritenom davno prije Ritlera) namijenjen kultu tovanja &unca. =anas ga koriste kao
moderni simbol zla.
- ',' (svevidee oko, negdje nazivano Rorusovo KsokolovoK oko)0 preuzeti je
staroegipatski simbol.
- 5550 broj velike "vijeri ili Antikrista u ruim spodobama. ;esti je oblik tetoviranja
praktinog okultiste.
- $%A/&,$ ?'.0 koristili su ga druidi u @kotskoj i $rskoj. 'vim su znakom prizivane sile
tame u traenju <inancijskih sredstava.
- ( POKRATAVAN/E 5RVATA
velikoj seobi naroda sudjeluju i Rrvati, koji su iz svoje pradomovine Bi"ele 5r!at)ke
doselili na dananje prostore u H. )t. =oli su na poziv 7iant)ko* %ara 5erakli"a (54H75F4)
kako bi mu pomogli u 7or7i #roti! A!ara. "ajedno s bizantskom mornaricom najprije
osloba3aju =almaciju, a nakon toga i cijeli zapadni $lirik. #obijedivi Avare, Rrvati su se
pomijeali s preostalim stanovnitvom 9 $lirima, /atinima, ,eltima i .otima 9 koje su tu
zatekli poetkom seobe naroda, te su poeli stvarati svoju dravu.
Pa#in)ki l"eto#i) ;0i7er Ponti<i%ali); spominje kako je #a#a I!an IV. ,almatina% FB1.
*o$ine poslao u =almaciju i $stru o#ata 4artina s novcem za otkup kranskih aro7l"enika
i ko)ti"u kr'(an)ki6 mu:enika. +akon uspjeno obavljena posla opat se vratio u ?im. %o je
ujedno i prvi spomen o dodiru pape i Rrvata, koji su netom osvojili te krajeve.
+a obale Cadranskoga mora Rrvati dolaze kao #olitei)ti. #osebno vjeruju u dva vjena
i mona boanstva0 boga dobra i boga zla ($ualiam). ' ishodu njihove me3usobne borbe
ovisi sudbina ljudi. z to je bilo raireno i vjerovanje u mnoge tajanstvene sile. #rirodi se
pridaje nadnaravna mo. ?aireno je vjerovanje u vile i vukodlake i u svijet sveprisutnih
duhova. ?azliitim rtvama i obredima dobre se duhove nastoji prizvati u pomo, a zle
daleko odagnati. =ok tako ive u strahu i neizvjesnosti, ti ljudi istovremeno u sebi osjeaju
potrebu za oslobo3enjem. %ako su u dnu svoga bia ve bili spremni za susret s evan3eljem
koje poznaje i navijeta samo jednoga, dobrog Boga, 'ca koji neizmjerno ljubi svakog
ovjeka.
&auvano je vie arheolokih nalaza koji svjedoe o pokrtavanju Rrvata. 1e3u
najvanijima je kr)tioni%a knea Vi'e)la!a i K-J. )t. klesani tekst na njoj dokazuje da su
Rrvati u to vrijeme ve bili krteni0
''Ovo vrelo prima nemone da i$ prosvijetli( Ovdje se iste due od zloina koji poprimie od
prvog roditelja, da postanu krani spasonosno ispovijedajui vjeno !rojstvo( Ovo djelo
krsno napravi sveenik 'van u vrijeme kneza 7ieslava, iz pobonosti i na ast sv( 'vana
Krstitelja da zagovara njega i njegova tienika(''
Pro%e) #okr'ta!an"a? Bizantski car i povjesniar Por<iro*enet spominje kako je njegov
prethodnik car Reraklije (54H75F4) doveo )!e(enike i Rima koji su pokrtavali Rrvate. "a
vrijeme vladavine ,arla Aelikoga u Rrvatsku pristiu <rana:ki i an*lo)ak)on)ki misionari.
#roces pokrtavanja Rrvata odvija se tako iz raznih pravaca te se nastavlja sve do G. st.
kada u Rrvatskoj djeluju i mi)ionari i Bianta.
'd svih misionara u Rrvatskoj najdublji utjecaj ostavljaju )!eta 7ra(a iril i 4eto$.
+jihovo misionarsko djelovanje proirilo se me3u svim slavenskim narodima. &a svojim su
uenicima ostavili neizbrisiv trag me3u Rrvatima. tjecali su na proces pokrtavanja, na
stvaranje i razvoj glagoljskog pisma i na slavensko bogosluje. #ostavili su temelje hrvatske
knjievnosti i jezika. #retpostavlja se da su Yiril i 1etod na svom putovanju iz 1oravske
prema ?imu proli kroz hrvatske krajeve.
Rrvati su ve u to vrijeme slavili Boga na naro$nom "eiku, to je vidljivo iz pisma
#a#e I!ana M. (G4F.7GD6.) kral"u Tomi)la!u i )#lit)kom na$7i)ku#u I!anu. S#lit)ki )a7or
(J+D.) tako3er govori o upotrebi narodnog jezika u bogosluju. %aj isti sabor zahtijeva da
novozare3eni sveenici, uz ve priznati slavenski jezik, upotrebljavaju i latinski.
KARTICA BR. 11
1. IS0A4
&imbol $slama je #olum"e)e%. vrijeme 1uhameda i u vrijeme nastanka islama
polumjesec je za tamonje stanovnike bio simbol mjeseca i putokaz pastirima koji su pasli
svoja stada. 1nogi grobovi u arapskom svijetu imaju oblik polumjeseca.
Imam je muslimanski vjerski slubenik koji predvodi molitvu u damiji.
Po!i"e)t
#ovijest islama vezana je uz ivot njegova utemeljitelja 4u6ame$a i njegovo traenje
Boga (Alaha). +akon svog o7ra(en"a (54H. g. po ,ristu) 1uhamed skuplja prve sljedbenike i
uvodi strogi monoteizam i islamsku religiju. =anas na svijetu muslimana ima oko milijardu, a i
dalje se iri.
#ostoje dva pravca islamskoga uenja0 suniti i ijiti. #ovijesno gledano, )uniti potjeu
od muslimana koji ele nasljedovati obiaj (sunna) koji je predloio 1uhamed, dok 'i"iti, koji
su u manjini, potjeu od pristaa (ia) onih koji su u poetku drali da nakon 1uhamedove
smrti vodstvo muslimana pripada 1uhamedovim krvnim potomcima. =anas je me3u
muslimanima GH Q sunita i 4H Q ijita.
&temel"itel"
'sniva islama je 4u6ame$ koji je, prema vjerovanju muslimana, najvei Boji
prorok. odre3enom trenutku, tonije F1L. *o$ine, kao to je sam izjavio, doivio
prosvjetljenje i zatim se posvetio propovijedanju. skoro se oko njega okupljaju prvi
sljedbenici. 'd 54E. godine 1uhamed poinje javno propovijedati novu vjeru. +aiavi na
suprotstavljanje, naputa 1eku i nastanjuje se u 1edini. ,asnije se vraa i osvaja 1eku
podvrgavi je svojoj duhovnoj i svjetovnoj vlasti.
S!eti )#i)i
'ko 5JH. godine sve je 1uhamedovo uenje sakupljeno u knjigu koja se zove
Kur;an. 1uslimani vjeruju da je ,ur!an Boja rije koju je Bog uputio 1uhamedu preko
an8ela ,9i7ri"ela (3a7ri"ela). ,ur!an se dijeli na 11B. #o*la!l"a ()ura).
Nauk
$slam ui kako je Bog tijekom povijesti brojnim prorocima, npr. 1ojsiju i $susu, povjerio
zadatak navjetaja ispravnog nauka. &toga #rina"e )taroa!"etne 9i$o!)ke #roroke i
I)u)a kao Boje glasnike i proroke. #rema islamu, 4u6ame$ "e na"!e(i Bo9"i #rorok koji je
od Boga primio ast i konanu Boju objavu. &toga nakon njega ne moe doi neki novi
prorok ili objava.
$slam nauava )tro*i monoteiam0 Bog (Alah) je jedan jedini, a taj nauk nadovezuje
na Abrahama i njegov savez s Bogom. #riroda i njezin sklad dokaz su Boje opstojnosti, a
svi su ljudi u jednoj zajednici, koju upravo islam nastoji ostvariti.
;etiri glavna izvora islamskog nauka i akona su0 4. ,ur!an* D. predaja* E.
suglasnost* F. pojedinano miljenje.
1uslimanski kalendar je lunarni, a *o$ine )e 7ro"e #o:e!'i o$ #re)el"en"a
4u6ame$a i 4eke u 4e$inu (F++. *o$ine).
,!a 7la*$ana u godini jesu0
4. 'amazanski bajram, nakon zavretka ramazanskog posta*
D. Kurban bajram, nakon zavretka hodoaa u 1eki.
1uslimani imaju pet bogotovnih dunosti (#et )tu#o!a i)lama) koje su za svakoga od njih
posebno vane0
A. ispovijest vjereB
C. obredna molitvaB
D. ramazanski postB
E. obvezni vjerski prinosB
F. !odoae u 0eku barem jednom u ivotu.
$slam cijeni enidbu, dok je celibat, iako poznat, prihvaen samo u izuzetnim
okolnostima. Poli*ami"a je priznata, a ,ur!an ograniava broj ena tako da odrastao
musliman moe istovremeno imati :etiri ene ako mu materijalno stanje doputa da ih
izdrava. $ako islam priznaje i rastavu braka, do nje rje3e dolazi i nautrb je prava ene. "a
nevjeru, preljub ili zavo3enje neudate ene predvi3ene su stroge kazne. 1usliman moe
oeniti i enu koja nije muslimanka, samo ako potjee iz jednoboake religije. 1uslimanki je
zabranjeno udati se za nemuslimana. =ijete ro3eno iz braka u kojemu je otac musliman,
priznaje se muslimanom, ali ne i ukoliko je samo majka muslimanka.
Kult
$slamska )!eta m"e)ta jesu0 Kaba (svetite u 1eki), 1uhamedova damija u 0edini
i Geruzalem (muslimani vjeruju da je 1uhamed iz Ceruzalema uznesen na nebo).
'bredi i molitve izvode se uvijek na ara#)kom "eiku, a prije molitve vjerni se
musliman obavezno isti, pa stoga uz damije uvijek postoje i mjesta za obredno pranje
vodom. ?eligiozni ivot muslimana obino se odvija u $9ami"i, kojoj na elu stoji imam.
=amija je ne samo mjesto molitve nego esto i mjesto religiozne <ormacije muslimana, tj.
zgrada u kojoj je smjetena i vjerska kola.
1uslimani redovito mole #et #uta na $an0 u zoru 5prije izlaska sun"a6, u podne,
poslijepodne, nakon zalaska sun"a i naveer. #ri tom se okreu u smjeru u kojem se nalazi
Ka7a u 4eki. %aj smjer se zove ki7la, a u damijama je obiljeen pomou posebnog
udubljenja u zidu. #rije molitve muslimani obavljaju obredno pranje. &ve pojedinosti vezane
uz molitvu 9 nain pranja, rijei, broj naklona, geste i poloaj tijela 9 tono su propisane
islamskim vjerskim zakonom koji se zove 'eri"at. #etkom je molitva zajednika i tada se
obavlja u damiji. 1olitvu predvodi imam, koji i propovijeda.
4oral
1uslimanima je zabranjeno "e)ti )!in"etinu= #iti alko6olna #i(a i uimati
omaml"u"u(a )re$)t!a. Po'ten"e i #ra!$a oznake su idealnog ponaanja. "a djecu vrijedi
zapovijed da potuju svoje roditelje te vode brigu o njima i u starosti.
+. KRI2ARSKI RATOVI
,riarski su ratovi niz ratova to su ih kr'(ani a#a$ne i )re$n"e Euro#e na poticaj
papa vodili o$ kra"a 11. )t. $o u $ru*u #olo!i%u 1-. )t. protiv &elduka, :atimida i drugih
i)lam)ki6 $ina)ti"a i $r9a!a za oslobo3enje svetih mjesta u #alestini, posebice ,ristova
groba u Ceruzalemu, iz ruku muslimana. +a %rk!enim )a7orima u Pia%eni i Clermontu
1LJD. #a#a &r7an II. pozvao je na rat protiv muslimana za oslobo3enje Ceruzalema,
obeavi sudionicima oprost od svakoga grijeha, pri emu e pljaka, osvajanje novih
posjeda biti posve prihvatljivi jer e rtve svega toga biti nevjernici.
#apin poziv, kao i arko propovijedanje zanesenjaka, npr. <rancuskog redovnika augustinca
#etra #ustinjaka, bili su doekani s velikim poletom i oduevljenjem, i to zbog vie razloga.
#remda je u 44. st. u 2uropi poelo razdoblje ope demogra<ske, gospodarske i politike
obnove, nii su drutveni slojevi proivljavali teko gospodarsko stanje i glad, a 4HGJ.7G5.
europske je zemlje zahvatila poblie nepoznata epidemija (vjerojatno kuga), pa je pokuaj
bijega iz takve stvarnosti bio sasvim razumljiv.
?atovi0
4. 4HG5. 9 4HGG.
D. 44F8. 9 44FG.
E. 446G. 9 44GD.
F. 4DHD. 9 4DHF.
J. 4DHG. 9 4DDG. 9 al7i*en'ki rat
5. 4D4D. 9 $"e:"i kri9ar)ki rat
8. 4DF6. 9 4DJF.
6. 4D8H.
G. 4D84.
najuem smislu, ,riarski ratovi su #o6o$i kr'(an)ko* a#a$a #roti! i)lama na Bliskom
istoku. =o danas nisu u potpunosti istraeni niti se sa sigurnou moe govoriti o stoljeima
u kojima su kriari ratovali, pa su prema tome kontradiktorni stavovi o njima nerijetka pojava.
$ako se na niz ,riarskih ratova danas re<erira kao na sveti rat koji je imao svrhu obraniti ili
osloboditi sveta mjesta u srednjem vijeku te je svojom idejom stoljeima ujedinjavao krane
zapada, injenice s kraja tog razdoblja pokazuju da su kod nekih odlunu ulogu igrali ipak
osobni, politiki i gospodarski interesi.
?atovi su trajali o$ 11. $o 1-. )tol"e(a, uglavnom odobreni od samog pape. Budui da su u
srednjem vijeku 6o$o:a'(a bila popularna, mnogi 2uropljani odlazili su na putovanje u
&vetu zemlju, posebno na $susov grob u Ceruzalem, mjesta koja su tada drali muslimani.
Arapi doputaju kranima uz plaanje pristojbe da posjeuju sveta mjesta, ali za <anatinih
:atimida raste neprijateljstvo prema doljacima te izvjea hodoasnika poinju uznemiravati
krane na zapadu.
$deja o kriarskim pohodima rodila se kad je ,atolika crkva, s papom na elu, nastojala
ostvariti duhovnu i svjetovnu prevlast u kranskom svijetu. .odine 1LHB. #a#a 3r*ur VII.
izdao je prvi poziv u kriarski rat, ali do pohoda nije dolo. +i sljedei pokuaj nije bio
dovoljno uinkovit, pa na koncilu u Clairmontu 1LJD. #a#a &r7an II. izdaje novi poziv. &vim
sudionicima obeava oprotenje grijeha, i sve to poine doputeno je. &luatelji su,
oduevivi se govorom, vikali ;;,eu) (i$) !ultN;; 1 Bo* (to) 9eliN, to je postalo borbeni poklik
kriara.
Termin ;;kri9ari;;, u smislu u kojem ga mi danas koristimo, u uporabu je uao tek u 1H.
)tol"e(u. %ada su se vojnici poistovjeivali s raznim imenima, najee !!<ideles &ancti #etri!!
9 vjerni, odani svetom #etru, ili !!milites Christi!! 9 ,ristovi vojnici, vitezovi. &ami su sebe
doivljavali kao putnike koji odlaze na put ili hodoae. +o, iako je na hodoaima bilo
zabranjeno nositi oruje, kriari su nosili maeve. "aklinjali su se zavjetom da e stii do
Ceruzalema i na odjei je svaki imao zaiven kri odakle je potekla rije kriari, koja od 48.
stoljea ima na:en"e ;;#ra!e$ne 7or7e;;. ,riari su za svoje postupke pronalazili
opravdanje u vjeri. 'd kriarskih ratova svi su oekivali korist0 vjernici mjesto u raju, plemii
nove posjede, seljaci oslobo3enje osobne ovisnosti, itd.
#r!om kri9ar)kom ratu osnovni cilj je bio pomoi bizantskom caru u obrani od %uraka.
.odine 1LJF. vojska, koja se sastojala uglavnom od <rancuskih i <landrijskih velikaa, krenula
je preko Balkana i 1ale Azije da bi tri godine kasnije o)!o"ila /erualem. roku od dva
dana Ceruzalem je bio !!oien od nevjernike ruke!! pri emu je ubijeno na tisue muslimana
i Bidova.
,ru*i kri9ar)ki rat nije bio toliko uspjean. %urci su, naime, vratili 2dessu, koju su kriari u
prvom ratu preuzeli, to je bio dovoljan povod za novi ratni pohod. #od vodstvom
<ran%u)ko* kral"a 0u"a VII. i n"ema:ko* kral"a Konra$a III. pokuaj je zavrio
katastro<alnim porazom 4468. godine.
$ako se vodilo preko deset kriarskih ratova, najvaniji je bio onaj tre(i po redu. 'samdesetih
godina 4D. stoljea kur$)ki !o8a Sala$in uspijeva ponovno ujediniti muslimanski Bliski
istok, te !ra(a /erualem pod njihovu vlast, kao i jo neka ranije osvojena podruja. ,riari
se organiziraju prvo pod n"ema:ko-rim)kim %arem Erie$ri%6om I. Bar7aro))om koji je
uspio proi itavu 2uropu i 1alu Aziju, ali je na kraju neslavno umro utapanjem. =ruga dva
monarha, en*le)ki Ri%6ar$ I. 0a!l"e* Sr%a i <ran%u)ki Eili# II. Au*u)t stiu na odredite te
krajem 44G4. zauzimaju obalni grad Akon, a nadomak Ceruzalema poraavaju muslimansku
vojsku. Ceruzalem je ipak ostao u &aladinovim rukama, a s njim je sljedee godine )klo#l"en
mir.
#osebno treba spomenuti tzv. ,"e:"i kri9ar)ki rat koji je prema tvrdnjama povjesniara vie
legenda nego istina. .odine 1+1+. je navodno javno istupio djeak u +jemakoj ili
:rancuskoj, ne zna se pouzdano, tvrdei da ga je posjetio sam $sus da povede novi ,riarski
rat. =esetak tisua djece mu se pridruilo, ukrcani su na sedam brodova i poslani u
osloba3anje &vete zemlje. +a alost, veina se nije vratila, neki su pomrli na brodu od gladi i
bolesti, a neki su u %unisu prodani u ropstvo.
,riari su nesumnjivo poinili !elike lo:ine. +o, ujedno su jako utjecali na 2uropu, posebno
u kulturnom i nan)t!enom #o*le$u0 donijeli su novosti u arhitekturi, medicini, bolje se
upoznao islamski svijet i kultura, procvjetala je trgovina, i sl. 'snivani su i novi $u6o!no-
!ite'ki re$o!i, kao npr. $vanovci, tj. vitezovi sv. $vana 9 1alteki vitezovi koji postoje jo i
danas, zatim %emplari, %eutonski red, i sl.
=anas prevladava izrazito negativan stav o kranskim kriarskim ratovima. $pak, u novije
vrijeme javljaju se i drukije interpretacije ,riarskih ratova. %ako je Amerikanac dr. Ca-
?e-es svojom knjigom pozvao vjernike da razumiju kom#li%iranu #o!i"e)t kri9ar)ki6
rato!a i da se ne osjeaju ugroeno od onih koji upotrebljavaju kriarske ratove da bi !!napali
kransku povijest i prikrili prave uzroke kransko9muslimanskih sukoba.!! +adalje, autor
tvrdi da njegov cilj nije opravdati strahote koje su poinjene tijekom kriarskih ratova, ve da
pomogne sluateljima razumjeti prave okolnosti tadanjeg vremena da bi izbjegli
pojednostavljene osude. ?e-es objanjava kako moderna kultura ima potekoa s
razumijevanjem #ra!i6 i$eala koji su leali iza kriarskih ratova, naglaavajui da su mnogi
koji su sudjelovali u ratovima bili !!eljni u srcima da se ,raljevstvo Boje pravedno i propisno
tuje!!. 'n navodi :etiri *la!na a)#ekta0 to je bilo 6o$o:a'(e, sazvao ga je #a#a, vojni cilj
je bilo o)lo7a8an"e i #o!rat teritori"a i o7rana kr'(ana koji su bili proganjani na tim
podrujima, te da se sudjelovanjem mogao $o7iti o#ro)t ili otku# *ri"e6a i $u*o!a,
naglaavajui da je to !!bilo doba kada se uistinu vjerovalo da postoje grijesi za koje treba
ispatati i iskupiti se na taj nain.!! $stina je, dakle, da su poinjene strahote za vrijeme
kriarskih ratova za koje se treba ispriati, no, !!ne treba se ispriavati za same kriarske
ratove!!, kae ?e-es.
-. .OV/EK 1 PO0A>IATE ETI.KO3 RA>4IA0/AN/A
(:o!"ek - eti:ko 7i(e= :o!"eko!o $"elo!an"e)
/atinska rije ;6omo; izvedena je od rijei '$umus' 0 zemlja.
=akle, ovjek je bie zemlje, pripada ovozemaljskoj stvarnosti, prolazno je. %o je samo jedan
vid. ;ovjek je i neto vie od onog vidljivog, prolaznog, ovozemaljskog. Cest bie zemlje, ali i
bie koje tei u vis, koje tei tome da samog sebe nadraste.
#o toj svojoj karakteristici, ovjek je i eti:ko 7i(e. %o je ono to ga uzdie iznad ostalih ivih
bia. ;ovjek je etiko bie jer posjeduje0
7 spoznajnu mo 5razum6
7 volju
7 slobodu
7 savjest
2tika se tie slobodnih, a to znai osobnih ljudskih ina. Bez osobe kao )u7"ekta, nema ni
etike. &ubjekt uskla3uje svoje ponaanje prema !!najviem dobru!! (koje nije za sve ljude
istoznano). & druge strane, osoba je i glavni o7"ekt= odnosno cilj etike. "ato kaemo da je
osoba istovremeno i $ana i a$ana osoba. ;ovjek se ne ra3a gotov, dovren, nego je on
zadan sam sebi kao zadatak koji se upravo moralnim djelovanjem treba usavriti. &amo
ovjek moe biti moralni subjekt, jer samo ovjek moe vriti moralne ine. 'soba kao
moralni subjekt ne postoji bez slobodnog odluivanja. 'soba kao moralni subjekt je sam
ovjek koji moralnim djelovanjem ini da on sam postane ono to mora postati0 savreniji
ovjek.
=akle, 7 :o!"ek kao moralni )u7"ekt0 jer on kao osoba odluuje, djeluje, itd.
7 :o!"ek kao moralni o7"ekt0 jer izgra3uje samog sebe, zadan je sam sebi.
.o!"eko!o $"elo!an"e
=jelovanje je oitovanje i ostvarivanje nekog bia, tako da se kvaliteta bia mjeri na
temelju njegovog djelovanja. +pr. ne moe iz nerazumnog bia, kao to je ivotinja, proizii
neko razumski opravdano djelovanje. 'no to moe samo sluajno tako izgledati. =jelovanje
ivotinja temelji se na porivu. ;ovjek posjeduje jo viu razinu djelovanja jer razmilja,
odluuje, poduzima smislene korake. ;ovjek je svjestan svog djelovanja. 'n je pravi subjekt
svog djelovanja jer postavlja vlastite ciljeve0 bira vlastite ciljeve i ne djeluje samo na razini
instinkta i poriva.
#rema klasinoj podjeli, djelovanje ovjeka se dijeli na0
4. a%tu) 6omini) (in ovjeka) 9 je in koji izvrava ovjek, ali ne speci<ino zato jer je
ovjek. ;ovjek se u takvim inima ravna nekim prirodnim nagonom, pa se takva
djelovanja ne razlikuju mnogo od ina drugih bia (<izioloke potrebe, re<leksi,
instinktivne kretnje, P) %i ini ne pripadaju u etiko prosu3ivanje.
D. a%tu) 6umanu) (ljudski in) 9 je onaj in koji ovjek vri zato jer je ovjek, a ne neko
drugo bie. %o je speci<ino ljudski in, utemeljen na ovjekovu razumu i slobodnoj
volji. =akle, svjesno i slobodno. $ za takve ine ovjek je moralno odgovoran.

KARTICA BR. 1+
1. ISTO.NI RASKO0
.rko7istono i latinsko7zapadno miljenje ve odavna se razvijalo svako za sebe.
&uprotnost su bile litur*i")ke= $i)%i#lin)ke= %rk!eno-#oliti:ke i $o*mat)ke naravi.
&tvaranje zapadnog carstva pod ,arlom Aelikim i 'tonom Aelikim te <ranako irenje na
podruju $talije pojaali su napetosti. +a kraju je i zapadnjaka svijest Crkve, koja je
re<ormom zadobila osjeaj vlastite vrijednosti, pridonijela tome da se poloaj pootri.
Cari*ra$)kom #atri"ar6u 4i6a"lu Cerulari"u (4HFE74HJ6.) nije odgovarala velika
popularnost koja je u to vrijeme pridavana papama. =a bi sprijeio #a#in)ko u#litan"e i u
njegovu jurisdikciju na tom podruju, 1ihajlo odlui zaotriti crkvene suprotnosti. #oeo je
at!arati latin)ke %rk!e i )amo)tane u Cari*ra$u, otro je osudio latinski obiaj
7e)k!a)no* kru6a kod slavljenja misne rtve, osudio je i %eli7at, tj. beenstvo sveenika,
umetanje ;;EilioOue;; u Ajerovanje, i sl. #apa je na to mirno reagirao0 da bi unaprijedio
pregovore o savezu i da bi odbio 1ihajlove napade, #a#a 0eon IM. poalje u Carigrad svoje
poslanike 9 kar$inala 5um7erta $e Sil!a Can$i$a= )!o*a kan%elara Erie$ri%6a
0otarin'ko* i na$7i)ku#a Petra i Amal<i"a.
#regovori u Carigradu od samog poetka nisu bili najbolji. #oslanici su bili previe
samosvjesni0 pozvali su se na Kon)tantino!u $aro!ni%u (kasnije su tu darovnicu u
Carigradu proglasili krivotvorenom), te na 7eu!"etni #a#in #rimat izveden iz #etrova
nasljedstva, traei da se prizna rimski jurisdikcijski primat i primat zapadnih obiaja za koje
su tvrdili da su jedini koji vrijede i koji su u skladu s predajom. 1e3utim, patrijarh nije htio na
to pristati i dopustio je da se pregovori prekinu. +a kraju niti poslanike nije htio primiti u
posjet. %ada kardinal Rumbert sastavi spis i izda 7ulu o io#(en"u koju je 45. srpnja 1LDB.
godine pred cijelim carigradskim klerom stavio na glavni oltar u %rk!i )!. So<i"e.
=o danas je sporno je li kardinal Rumbert bio ovlaten za tako dalekosene korake.
#apa /eon je umro 4G. travnja 4HJF. tako da se ne zna koje je mu je ovlasti dao. 1e3usobno
izopenje zajedniki su 1JFD. godine ukinuli #a#a Pa!ao VI. i %ari*ra$)ki #atri"ar6
Atena*ora I. nato daljnjim susretima i razgovorima, jo nije dolo do ponovnog
sjedinjena, premda postoji elja da se ono ostvari.
+. PRIRO,O->NANSTVENO T&4A.EN/E NASTANKA SVI/ETA
%ijekom dvadesetog stoljea znanstvenici su doli do znaajnih spoznaja o postanku
svemira, iako jo uvijek nisu uspjeli rijeiti mnogo pitanja. Al7ert Ein)tein svojim radom daje
matematiku podlogu za istraivanje o poecima svemira. #osebno je zanimljivo bilo pitanje
kako je svemir nastao i kako se irio. $ako je u poetku bio drukijeg miljenja, i sam 2instein
4G45. godine potvr3uje da je svemir ne)ta7ilan# a to znai da neprekidno raste ili se
smanjuje. Astronom E. 5u7lle je kasnije utvrdio da se svemirske galaksije udaljavaju jedna
od druge ogromnom brzinom. %o je ujedno dokaz da je %i"eli )!emir neka$a 7io )ku#l"en
na "e$nom m"e)tu, u "e$no" to:ki izvanredne gustoe. #oetak !!irenja!!, odnosno
!!razdvajanja!! te poetne toke znanstvenici nazivaju !eliki #ra)ak (Bi* Ban*). =re da se
to dogodilo pred oko #etnae)t mili"ar$i *o$ina. %reba pojasniti da kod velikog praska nije
rije o tome da je svemir poeo nastajati u nekom ve postojeem prostoru i vremenu.
+aprotiv, tada su poeli nastajati i !!iriti se!! i !ri"eme i #ro)tor.
+eki su se znanstvenici usprotivili takvim zakljucima, i to iz ideolokih, a ne
znanstvenih razloga. +aime, teorija o velikom prasku ostavlja mogunost prihvaanja
biblijskoga govora o stvaranju. Ako postoji toka razdvajanja, i dalje je mogue tvrditi kako je
Bog sve stvorio na nain kako je samo on to mogao isplanirati. "naajan doprinos teoriji o
velikom prasku dao je belgijski katoliki sveenik i astronom 3. 0emaitre svojom idejom o
praatomu. 'n je matematiki dokazao da je poetak postojanja prostora i vremena u velikom
prasku povezan s postojanjem tzv. praatoma. +akon njega, <iziari i matematiari su u svojim
jednadbama detaljno razradili model nastanka svemira, ali jo uvijek ne znaju odgovoriti na
pitanje kakvi su bili #o:etni u!"eti na)tanka )!emira. #retpostavlja se da su tada postojale
beskonane vrijednosti, npr. gustoe i temperature materije, a to prelazi granice podruja
<izike. +aime, prema poznatim <izikalnim zakonima prirodne veliine imaju konane
vrijednosti. %im se problemom bavio i engleski <iziar &. RaZking. +o, sam poetak
nastajanja, onaj trenutak poetka velikog praska jo uvijek je neobjanjiv. 'no to znanost
ne moe do kraja znanstveno protumaiti jer se dogodilo u neponovljivim uvjetima, u
posrbnim okolnostima koje se ne mogu ponovno izvesti, naziva se posebnost (singularitet).
%o se odnosi i na veliki prasak.
Teori"a e!olu%i"e i 6ominia%i"a
+a drugo pitanje koje ovjeka oduvijek zanima, tj. to je ovjek i odakle ivot, znanost
moe dati jasniji odgovor, iako jo uvijek nema konanog objanjenja.
,ad prirodoslovne znanosti ele protumaiti razvoj ivota na temelju materijalnih
injenica, govori se o evoluciji. %ako npr. 0amar%k govori kako su vrste ivih bia na zemlji
promjenjive i kako se same progresivno selekcioniraju, od niih prema viim oblicima. %eoriju
evolucije temeljito je prouio i na temelju brojnih istraivanja razvio C6arle) ,arPin. 'n je
utvrdio nestalnost oblika ivi! vrsta (potomci se uvijek razlikuju od roditelja) i njihov
prirodni odabir (selekciju), a to znai da zbog utjecaja okoline preivljavaju oni koji su jai i
otporniji. =arZin je teoriju evolucije uzeo i kao dokaz da Bog nije stvorio svijet. %ime je
pokazao da nedovoljno razlikuje znanost, njezine mogunosti i zadatke od <ilozo<skih
razmiljanja i svjetonazora samog znanstvenika.
Crkvi je kroz povijest napredovalo shvaanje Biblije, a samim tim su napredovala i
teoloka tumaenja o postanku svijeta. +aime, zbog nedovoljnog razumijevanja knjievnih
vrsta i razlikovanja govora vjere od govora znanosti, Crkva je neko odbijala heliocentrini
sustav i teoriju evolucije. =anas se na evoluciju gleda kao na moguu i znanstveno
prihvatljivu teoriju koja ne iskljuuje Boji zahvat u stvaranje. 2volucija je znanstvena teorija
koja je nastala na temelju materijalnih dokaza. +o, govorom o poelu svega to postoji
prelaze se granice prirodoslovnih znanosti i ulazi u podruje meta<izike, odnosno teologije.
'd devetnaestog stoljea posebno se zanimljivim inio govor o nastanku ovjeka u
procesu evolucije. "nanstvenici smatraju da je hominizacija (postanak ovjeka) u procesu
evolucije zapoela prije otprilike 'e)t mili"una *o$ina. nedostatku pisanih povijesnih
izvora, znanost na temelju posmrtnih ostataka, oblika grobova, prona3enih kostiju, veliini
lubanje i drugih nalaza zakljuuje o nainu ivota tadanjih pripadnika ljudske vrste. Aaan je
i nain upotrebe oru3a i oruja. "nanstvenici uoavaju da je jedino ovjek bio sposoban
izra3ivati i upotrebljavati oru3e i oruje na svrhovit i planski nain, bilo za nabavu hrane ili za
obranu. %o je svojstveno jedino razumnom biu, ovjeku, po emu se on u bitnom razlikuje
od ivotinja.
,ad se dakle dobro pojasne pojmovi, nije problem prihvatiti da u evolucijskom smislu
biolokog razvoja ovjek potjee od majmuna. kronolokom redu stvari, odnosno u redu po
kojem se jedna vrsta pojavljuje iza druge, to moe biti tono. +o, to uope ne znai
poistovjeivanje tih dviju vrsta ivih bia u njihovoj kakvoi i identitetu. &tvoritelj koji ini da
sva bia postoje odre3uje i njihovu narav, bez obzira jesu li ona u nekom biolokom slijedu
evolucijski povezana.
-. ,AN 3OSPO,N/I & STARO4 >AV/ET& 1 AABAT I NE,/E0/A 1
,AN &SKRSN&A >A KRAANE
,an 3o)#o$n"i u Starom a!"etu 1 Aa7at
%rea zapovijed glasi0 QS#omeni )e $a )!etku"e' $an 3o)#o$n"iNQ ,ao i prve dvije
zapovijedi pripada prvoj ploi =ekaloga koja odre3uje na odnos prema Bogu, s tim to trea
zapovijed vie ulazi u detalje kako organizirati ivot unutar jednog dana u tjednu. &ubota je
za Bidove sedmi dan u tjednu, sveti dan mirovanja. #oinje u petak naveer i zavrava u
subotu na veer.
idovskoj, a i u kranskoj svijesti, s danima subotom i nedjeljom, spojen je
poinak, mir, odmor, neobavljanje tekih poslova, itd. +o, je li to glavni smisao svetkovanja
dana .ospodnjega>
Rebrejska rije 'a7at ()u7ota) ima znaenja0 poinak, mir, odmor, dovrenje,
ispunjenje#H
;%jeti se da svetkuje dan subotnji( =est dana radi i obavljaj sav svoj posao( 2 sedmoga je
dana subota, poinak posveen +a$vi, /ogu tvojemu( !ada nikakva posla nemoj raditi: ni ti,
ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti doljak koji se na8e
unutar tvoji$ vrata( !a i +a$ve je est dana stvarao nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a
sedmoga je dana poinuo( %toga je +a$ve blagoslovio i posvetio dan subotnji; ($zl DH, 6 944).
#oruka teksta0
4) ,ao to je Bog stvarao est dana, a sedmi dan otpoinuo, tako treba raditi i ovjek. ;ovjek
nije stvoren samo zato da radi. +uno mu je potreban odmor. %o je )!r6a )u7ote? $a
:o!"ek na8e !remena a )e7e= $a 7u$e )!"e)tan )!o*a $o)to"an)t!a= )!o"e )lo7o$e.
=akle, to je $an #o)!e(en n"emu= ali i Bo*u # ato "er u )u)retu ) Bo*om #ronalai )e7e=
smisao svog ivota, snagu za svoje postojanje. svjetlu Boje rijei ovjek sve vie
spoznaje svoje dostojanstvo. &ubota je, dakle, starozavjetnog ovjeka podsjeala na djelo
stvaranja svijeta i njegovu potrebu da u cjelokupnom vremenu jedan dan posebno posveti
&tvoritelju. ,ao to sol i ostali zaini daju ukus jelu, tako bi i dan posveen .ospodinu trebao
dati OukusO cjelokupnom ovjekovu vremenu. %rea zapovijed uz poinak od rada trai izriito
da se taj dan OposvetiO, tj. da ga se i!u:e i kru*a o7i:no* i )!a*$a'n"e* i $a *a )e )ta!i
u !eu ) Bo*om.
D) "a $zraelca je subota jo jedan snaan spomendan, i to )#omen$an o)lo7o8en"a i
e*i#at)ko* ro#)t!a i )kla#an"a )a!ea na Sina"u.
O&jeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te je odande izbavio Cahve, Bog tvoj, rukom
jakom i ispruenom miicom. "ato ti je zapovjedio Cahve, Bog tvoj, da dri dan subotnjiO
(#nz J,4J).
&vaka subota za Bidova treba biti $an ra$o)ti i a6!alno)ti a i7a!l"en"e i ro#)t!a. "a
Bidova biti alostan u subotu bio bi grijeh. Bidovska predaja naziva subotu Ozarunicom, a
njezino slavljenje enidbomPkao to je ovjek veseo na dan svadbe, tako je veseo dan
subotnjiO. &vakih sedam dana $zrael treba sebi posvijestiti da je njegov Bo* O)lo7o$itel",
Bog koji dokonava ropstvo. $ to je razlog velike radosti. Bog eli slobodu za svakog ovjeka.
O)lo7o8en"e i e*i#at)ko* ro#)t!a "e)t "am)t!o i )lika )!i6 o)lo7o8en"a o$ 7ilo ko"e*
ro#)t!a u ko"e :o!"ek mo9e u#a)ti. #remda su danas mnogi ljudi i narodi postigli visoki
stupanj politike i drutvene slobode, ipak je malo onih koji su stvarno slobodni. Boje
zapovijedi imaju upravo za cilj da nam pokau kako ivjeti s ljudima i ostati slobodni i kako se
sluiti stvarima i ostati neovisni.
E) &ubota je Bo9"i $ar :o!"eku. &am je Bog elio za ovjeka. On )to"i ia l"u$)ko* #ra!a
na o$mor. Bog eli zatiti ovjeka od iscrpljujueg i izrabljivakog rada. %o je dan prosvjeda
protiv robovanja radu i oboavanju novca. %o je dan kada se ovjek moe mirno )u)re)ti )
Bo*om, OotpoinutiO u Bogu, nai snagu u njemu.
Ne$"el"a 1 $an &)kr)nu(a a kr'(ane
,rani ne slave subotu kao dan .ospodnji nego nedjelju, zato jer se u nedjelju dogodilo
$susovo uskrsnue. &vake nedjelje krani se sastaju da slave taj veliki doga3aj. +edjelja je
poprimila znaenje subote i dobila jo punije znaenje. %o punije znaenje dolazi od ,ristova
uskrsnua. 'no je no!o )t!aran"e. & $susovim uskrsnuem neto se sasvim novo dogodilo
u povijesti ovjeanstva. #reobraena je ljudska narav u osobi $susa ,rista. $ mi imamo
udjela u toj novoj naravi. +edjela bi trebala biti dan radosti, jer se sastajemo s uskrslim
,ristom, slavimo njegovu pobjedu nad smru, oekujemo njegov drugi dolazak i suoblienje
s njime.
grko7rimskom svijetu bio je poznat tzv. #lanetarni t"e$an u kojem su pojedini dani bili
posveeni odre3enim planetima. 'datle rimski nazivi za dane tjedna0 dies &olis (dan &unca)
za nedjelju* dies /unae (dan 1jeseca) za ponedjeljak, itd. ,rani su rado prihvatili nazivati
dan .ospodnji ;;$anom )un%a;;. %ako )!. /eronim obrazlae0 !!Ako pogani nazivaju taj dan
danom sunca, mi rado prihvaamo taj naziv, jer se toga dana diglo svjetlo, tog dana je
zasjalo sunce pravde.!!
+eki nazivi za nedjelju0
=ies =ominica, latinski 9 =an .ospodnji
=omenica, talijanski 9 =an .ospodnji
&unda-, engleski 9 =an sunca
&onntag, njemaki 9 =an sunca
+edjelja 9 ne djelovati
Ne$"el"a u 9i!otu kr'(ana
Crkva je kroz vjekove smatrala nedjelju vanim, znaajnim danom. $z toga proizlazi %rk!eni
#ro#i) o o7!ei ne$"el"no* )u$"elo!an"a na )!eto" mi)i. Bez nedjeljne i blagdanske mise
kranin ne moe ivjeti puni kranski ivot. "ato su vjernici duni sudjelovati u euharistiji u
a#o!"e$ne $ane, osim ako su opravdani ozbiljnim razlogom (npr. bolest, skrb za dojenad).
'ni koji hotimice ne izvre tu obvezu ine teki grijeh. &udjelovanjem u zajednikom
euharistijskom slavlju dana .ospodnjega vjernici svjedoe svoje zajednitvo u vjeri i ljubavi.
$stovremeno svjedoe Boju svetost i svoju nadu u spasenje.
,ao to Bog Ou sedmi dan poinu od svega djela koje uiniO (#ost D,D) tako se u ivotu
ovjejem izmjenjuju rad i poinak. stanova dana .ospodnjega pridonosi da O)!i ima"u
$o!ol"no o$mora i )lo7o$na !remena a o7itel")ki= kulturni= $ru't!eni i !"er)ki 9i!otQ.
nedjelje i ostale zapovjedne blagdane trebali bismo se uvati onih djela i poslova koji
prijee iskazivanje tovanja Boga, radost vlastitu danu .ospodnjem ili potrebit odmor due i
tijela. 'biteljske potrebe ili velika drutvena dobrobit zakonite su isprike od propisa
nedjeljnog poinka. $pak bi vjernici trebali paziti da takva zakonita opravdanja ne bi stvorila
navike tetne za vjeru, obiteljski ivot i zdravlje.
&vetkovanje dana .ospodnjega i blagdana trai ozbiljno zajedniko zalaganje. S!aki
kr'(anin mora i7"e*a!ati $a $ru*ima= 7e #otre7e= name(e ono 'to 7i im #ri"e:ilo $a
o7$r9a!a"u $an 3o)#o$n"i. ,ada obiaji (sport, ugostiteljske radnje, itd.) i drutvene
potrebe (javne slube, itd.) od nekih zahtijevaju nedjeljni rad, svatko bi se trebao smatrati
odgovornim da za se odvoji dovoljno slobodnog vremena. nato strogim gospodarstvenim
zahtjevima, javne vlasti bi trebale paziti na to da gra3anima osiguraju vrijeme namijenjeno
odmoru i bogosluju. &lina je dunost poslodavca u odnosu na zaposlene.
#otujui vjersku slobodu i ope dobro sviju, trebamo se potruditi da nedjelje i blagdani
Crkve budu akon)ki #rinati kao nera$ni $ani. %rebamo svima pruiti primjer molitve,
potovanja i radosti i da svoje predaje branimo kao dragocjen prilog duhovnom ivotu
ljudskog drutva. Ako zakonodavstvo dotine zemlje ili drugi razlozi obvezuju na rad
nedjeljom, taj dan treba ipak da bude ivljen kao dan naeg oslobo3enja, koji nam
omoguuje udjela u Osveanom skupuO, u OCrkvi prvoro3enaca zapisanih na nebuO (Reb 4D,
DD7DE).
KARTICA BR. 1-.
1. S4ISAO I >NA.EN/E 0IT&R3I/E
&ama rije litur*i"a dolazi od grke rijei leitur*ia koja doslovno prevedeno znai0
narodno djelo. #od tim se razumijevalo izvrenje izvjesne slube na dobro naroda, bilo
religiozne bilo svjetovne.
%ijekom povijesti to se znaenje mijenjalo. %ek s re<ormatorskom Crkvom rije liturgija
dobiva znaenje kranskog bogosluja uope. +a toj liniji ostaje i $$. Aatikanski sabor (&C 8)
koji govori da se [liturgija s pravom smatra kao vrenje ,ristove sveenike slube0 u njoj
se ... izvrava ovjekovo posveenje.\ sreditu kranske liturgije, dakle, stoji injenica da
je Bog u $susu ,ristu konano, za sve ljude i za sva vremena, ostvario spasenje. +aime,
samo stvaranje, povijest spasenja, pogotovo poslanje ,rista i =uha &vetoga usmjereni su na
postizanje :o!"eko!a spasenja.
pravo iz tog razloga, kako bi nam pribliila ,rista i posvijestila njegovo djelo na to laki
nain, liturgija poznaje dane slavlja, odnosno blagdane. +jihova je zadaa dati spasenjski
ritam onom !remenu u kojem ih Crkva slavi. +e postoje, naime, blagdani koji bi bili izolirani
u vremenu, kao !nevremenski!, niti postoje oni koji bi se slavili spontano, po nadahnuu.
Blagdani se slave, a to znamo iz iskustva, po ustaljenom redu.
%o je bio sluaj i s na")tari"im i temel"nim kranskim blagdanom0 ne$"el"om. "namo da
je prva kranska zajednica, prva Crkva, od svog poetka slavila spomen ,ristova uskrsnua
odre3ena upravo ustaljenim tjednim rasporedom. &pomen ,ristova uskrsnua slavio se
svakog prvog dana u tjednu, tj. u nedjelju. (pravo zbog toga Crkva i danas naglaava kako
se nedjelji na smiju pretpostavljati druga slavlja, osim doista najznaajnija.)
+o, tijekom povijesti razvio se, osim nedjeljnih slavlja i poseban raspored slavljenja
,ristovih spasiteljskih djela kroz cijelu godinu. %aj raspored u Crkvi nazivamo
0IT&R3I/SKO4 3O,INO4. +o, naziv !liturgijska godina! ne smije se krivo shvatiti kao
crkvena zamjena za !gra3ansku godinu!. ("namo da je gra3anska godina opeprihvaeni
vremenski period u trajanju od H4. sijenja do E4. prosinca.) stanova liturgijske godine u
niemu ne remeti narav ni slijed gra3anske godine. ,ao to to ne ini i poznata nam !kolska
godina!.
@to se, pak, tie ustrojstva litur*i")ke *o$ine, tijekom povijesti ono se razvijalo i mijenjalo.
@to je bio sluaj i s poetkom gra3anske godine koji nije bio isti u kranskih naroda srednjeg
vijeka* tako se npr. na H4. oujka slavio poetak godine u <ranakom kraljevstvu sve do 6.
stoljea, a u Aeneciji ak do 48G8.g.* u &kandinaviji i +jemakoj Boi je bio poetak godine
sve do 45. stoljea.
%ako je slino, dakle, bilo i s ustrojstvom liturgijske godine. ,ada se od 44. stoljea sve
ee poelo stavljati na poetak liturgijskih knjiga tekstove prve nedjelje doaa,
postepeno se razvijalo uvjerenje da godinji krug crkvenih blagdana poinje upravo prvom
nedjeljom doaa. @to je, naravno, i bilo logino ako uzmemo u obzir da je liturgijska godina
spomen7slavlje ivota i djela $susa ,rista. =anas stoga vrijedi pravilo da je #o:etak liturgijske
godine upravo navedena PRVA NE,/E0/A ,OAAAA. A doae ili advent jest vrijeme
priprave za blagdan ,ristova ro3enja i samim tim ubraja se u tzv. BO2INO VRI/E4E.
&lino Boinom vremenu, tako3er postoji u liturgijskoj godini i AA"12+', odnosno
&SKRSNO VRI/E4E sa svojom prethodnom pripravom 9 KORI>4O4.
%a dva blagdanska kruga nosivi su stupovi liturgijske godine. #reostala EE.7EF. tjedna
nazivaju se VRI/E4E KRO> 3O,IN& (ili 'B$;+' A?$C212). %o razdoblje ima dva dijela0
7 od blagdana ,rtenja .ospodinova do #epelnice
7 od =uhova do =oaa
& obzirom na duhovno obiljeje ovih navedenih vremena, kao to smo ve rekli, svima u
sreditu jest osoba $susa ,rista s naglaskom na ostvarenju ovjekovog spasenja.

@to se tie ,OAAAA i njegovog duhovnog obiljeja, ono oznaava vrijeme priprave za
,ristov dolazak. /jubiasta boja oznaava doae, a ona u Crkvi predstavlja upravo stanje
priprave, neku vrstu pokornikog duha, iako Crkva doae izbjegava karakterizirati kao
pokorniko vrijeme. Cer u svojoj biti doae oznaava radosno ekanje ,ristova dolaska.
#rve tragove obiljeavanja doaa nalazimo u .aliji i @panjolskoj gdje je vrijeme
priprave trajalo FH dana. #rema istonom obiaju, priprava je obuhvaala 6 tjedana i
poinjala dan nakon 44. studenoga, tzv. ,orizma sv. 1artina. ?imsko rjeenje za etiri
nedjelje u doau, kako mi danas imamo, tek se postepeno uvelo.
=anas se, dakle, za poetak doaa uzima prva nedjelja koja je najblia H4.
prosincu* dakle, izme3u D8. studenog i HE. prosinca.
&amo doae ima dvojako znaenje0
7 vrijeme priprave za blagdan Boia
7 iekivanje *ospodinova dolaska na kraju vremena# odnosno drugog Kristova
dolaska
& obzirom na ova dva znaaja, Crkva poznaje i dva razdoblja doaa0
7 od prve nedjelje do 48. prosinca panja je usmjerena vie ,ristovu eshatolokom povratku,
drugom dolasku na kraju vremena
7 od 48. do DF. prosinca u kojem smo na poseban nain usmjereni proslavi Boia

$ekivati ,ristov dolazak, onako kako nam ga sugeriraju liturgijska itanja u tim
razdobljima, znai biti tra"no otvoren ,ristu koji dolazi. Cer svetkovina Boia, ,ristova
utjelovljenja ni"e kona% i':eki!an"a, nego !r6una% ,ristova dolaenja u nau ivotnu
stvarnost.
@to se tie porijekla samog BO2INO3 7la*$ana (koje je obiljeeno bijelom bojom, tj.
bojom koja izraava radost), imamo svjedoanstva da se Boi u ?imu slavio DJ. prosinca
ve godine EE5. vo3enje ovog ,ristova blagdana u grad ?im tumai se kao reakcija rimske
kranske zajednice protiv dravnog poganskog blagdana !ro3enja nepobjedivog &unca!, to
ga je D8F. godine bio uveo car Aurelijan na ast boga sunca (iz 2mese u &iriji) nadajui se
da e time uvrstiti svoje carstvo.
Boino vrijeme danas, me3utim, ne zavrava samim blagdanom Boia, nego traje
do blagdana Kr'ten"a 3o)#o$ino!a koje se slavi u nedjelju nakon Bogojavljenja (H5. H4.).
Bo*o"a!l"en"e je, uz Boi, jedan od najznaajnijih Boinih blagdana, jer tada slavimo
objavu $susa kao &pasitelja )!im naro$ima.
=rugi znaajni blagdanski krug liturgijske godine jest, ve spomenuto, C%KG%4O
7G'+F@F, koje, kao to je to sluaj s boinim vremenom, ima svoje prethodno pokorniko
vrijeme, vrijeme priprave, odnosno KORI>4& (koju vidimo oznaenu ljubiastom bojom,
bojom pokore).
@to se tie povijesnog razvoja, tom pokornikom vremenu ishodite je u dvodnevnom
postu na Aeliki petak i Aeliku subotu, koji se tijekom E. stoljea protegao na cijeli Aeliki
tjedan. A ve +icejski sabor EDJ. g. poznaje post od FH dana. %aj je post poinjao 5.
nedjeljom prije skrsa, i to je ujedno bila prva korizmena nedjelja. +o, jer se nedjeljom nije
postilo, a ipak se eljelo da bude FH dana pravoga posta 9 simbolika $susovog boravka u
pustinji 9 post je poinjao etiri dana ranije (srijeda #epelnica) i obuhvaao je A. #etak i A.
&ubotu.
Po)t se u ranijem razdoblju Crkve sastojao od jednog obroka (naveer) i uzdravanja od
mesa i vina, kasnije tako3er od mlijenih proizvoda. srednjem vijeku brani drugovi su se
odricali i spolnih odnosa kroz itavu korizmu. +ovo ure3enje korizme, prema odrednicama $$.
vatikanskog sabora, kae kako se postu treba dati njegovo puno znaenje. njemu se ne
gleda samo uzdravanje od jela (!negativna! strana7odricanje od neega), nego se njegovo
prakticiranje vrsto vee sa izvravanjem ljubavi, s praksom molitve i milostinje.
/iturgijska obnova ostavila je )ri"e$u Pe#elni%u kao poetak korizme. 'bred posipanja
pepelom u poecima je bio samo za javne grenike, no kasnije je zadran za sve vjernike.
?ijei koje sveenik izgovara !&jeti se, ovjee, da si prah i da e se u prah vratiti! i !'bratite
se i vjerujte evan3elju! jesu poziv da ozbiljnije razmislimo o svome ivotu, te da se kao
pojedinci i kao zajednica nastojimo istinski obratiti i srcem pripremiti za blagdan skrsa.
&amo &SKRSNO VRI/E4E je jezgra liturgijske godine. ('biljeeno bijelom bojom, bojom
radosti.) ,ao tjedni blagdan, slavljeno )!ake ne$"el"e, uskrsno7vazmeno otajstvo ve u
apostolsko vrijeme proima cijeli godinji krug. novozavjetnim spisima jo nema nikakve
jasne tvrdnje o godinjem spomen7slavlju tog otajstva, iako neki tekstovi daju pretpostaviti da
je ve prvobitna zajednica slavila idovski blagdan #ashe s kranskim znaenjem (4,or
J,8s 9 !'istite stari kvasac da budete novo tijesto, kao to i jeste beskvasni, jer ve je
rtvovana #asha naa, ,rist. "ato svetkujmo, ne sa starim kvascem, ni s kvascem zloe i
pakosti, nego s beskvasnim kruhovima istoe i istine.!) &igurna svjedoanstva o skrsu kao
godinjem blagdanu postoje tek u +. )t. poznata kao0 spor oko dana slavljenja skrsa. =ok
su krani 1ale Azije i &irije slavili skrs uvijek 4F. nisana neovisno o danu u tjednu, drugi
krani slavili su skrs u nedjelju nakon 4F. nisana. +icejski sabor EDJ. godine rijeio je taj
spor propisom da se skrs uvijek slavi u nedjelju poslije prvog proljetnog utapa, tako da
datum slavlja sada oscilira do pet tjedana 9 od DD. oujka do DJ. travnja.
Crkva je u poetku, dakle, slavila blagdan skrsa samo jedan dan, i to nou izme3u Aelike
subote i uskrsne nedjelje. %ijekom F. stoljea, polazei od naglaavanja doga3aja spasenja,
razvilo se ;#re)!eto tro$ne!l"e; 9 od veeri Aelikog etvrtka do uskrsne nedjelje.
Budui da je prema shvaanju Bidova i openito u staro doba, dan zapoinjao u veer
prethodnog dana, zato je i veer Veliko* :et!rtka ve sastavni dio triju narednih svetih
dana. %o je ispravno i sa stajalita sadraja, jer je $sus na posljednjoj veeri izvrio predanje
svoje rtvene smrti i jer je na 1aslinskoj gori u pravom smislu zapoeo svoju muku.
@to se tie Veliko* #etka, prva kranska zajednica odricala se posebne liturgije na ovaj
dan $susove smrti, kao i na Aeliku subotu, odravao se i strogi post u znak alosti. /iturgijska
obnova je 4GJJ. godine, ve postojeu liturgiju razvijenu kroz srednji vijek, pojednostavila u
tri dijela nama danas poznata0 sluba rijei, klanjanje ,riu i liturgiju priesti. #o pravilu,
liturgija bi trebala poinjati oko 4J sati, jer se dri da je upravo u to vrijeme $sus na kriu
umro.
Velika )u7ota, kao dan poinka u grobu i posta alovanja, od najstarijih vremena nije
imala nikakva bogosluja. %ek sa sputanjem mraka poinjalo je bdijenje proslave ,ristova
uskrsnua. 'bnovljena liturgija vazmenog bdijenja sastoji se tako3er od nekoliko djelova0
7 sluba svjetla0 paljenje uskrsne svijee kao !&vjetla ,ristova!
7 bogosluja rijei0 devet biblijskih itanja o Bojim spasenjskim doga3ajima
7 krsna sluba0 jer krtenje upravo predstavlja prijelaz iz smrti u ivot
7 euharistijska sluba0 koja je po svojoj naravi samo uskrsno otkupiteljsko djelo
&utradan, na u)kr)nu ne$"el"u, prvotno nije bilo euharistijskog slavlja. %aj je obiaj
nastao tek kada je, negdje koncem 5. st., misa uskrsnua zavravala prije ponoi.
+o, kao to ni Boi nije kraj boinog vremena, tako je i sa uskrsnim vremenom.
skrsno vrijeme zavrava s blagdanom Pe$e)etni%e, odnosno ,u6o!a, kada na poseban
nain slavimo silazak i primanje =uha &vetoga (=j D,4ss). Crkvi je to vrijeme od JH dana
nakon skrsa poznato ve od D. stoljea.
&imbolian izraaj ove neprekinute radosti jest propis da se u)kr)na )!i"e(a, simbol
uskrslog .ospodina, ostavi kroz tih JH dana pred zajednicom i da bude upaljena za vrijeme
bogosluja.
+o, bez obzira gori li uskrsna svijea i nakon tih JH dana ili ne gori, liturgijska godina nam
ipak omoguava da ,ristovo spasenjsko djelo ivimo i dalje u ve spomenutom VRE4EN&
KRO> 3O,IN& (oznaeno zelenom bojom). $ako smo ga oznaili i kao 'B$;+' A?$C212,
to je vrijeme tako3er proeto ,ristovim duhom. #ostoji u tom vremenu niz blagdana (npr.
#resveto %rojstvo, %ijelovo, ,rist ,ralj, pa razni blagdani posveeni 1ajci 1ariji kao i
svetima) koji nam pruaju mogunost da na to blii nain osjetimo ,ristovu ljubav prema
ovjeku, prema nama. pravo ti i takvi blagdani stavljaju ovjeka u drukiji odnos prema
samom vremenu. Blagdan nam ukazuje na drukijost ivota, a vrhunac blagdana i slavljenja
ovjek dostie tek onda kada u vremenu osjeti sebe, svoje postojanje.
%akvom pristupu blagdanima danas se, naalost, sve vie protive suvremena nastojanja
za komercijalizacijom vremena, pa time i za komer%i"alia%i"om 7la*$ana. ,ao to se
vrijeme rada mjeri i cijeni kroz ostvareni uinak i dostignutu zaradu, tako se i vrijeme
blagdana pokuava mjeriti mjerom odmora, razonode, provoda i relaksacije. Blagdanu, danu
ispunjenu ,ristovim otajstvom, svijet danas suprotstavlja !praznik!, !slobodni dan! 9 dan
slobodan od svega. +o, danom praznine ne moe se slaviti !vrijeme punine!.
&toga se o7no!a kr'(an)ki6 7la*$ana i njihova slavljenja ne dostie blagdanskim
<olklorom niti uzdizanjem blagdana na drutvenu razinu (bilo grada bilo mjesta). %akvi
pokuaji, naalost, nerijetko jo vie zasjenjuju kransku vlastitost blagdana. 'bnova,
naime, proizlazi iz ienja blagdana, otkrivanja 'tajstva koje e dati novu vrijednost
vremenu u kojem ivimo. &toga i blagdan, umjesto (materijalnog) obilja kojim ga zatrpavamo
dokazujui sebe, treba biti ureen tek #uninom (,ristom) koju slavi. $ tada nita nee
nedostajati, a liturgijska godina imat e nam upravo onaj smisao i uinak koji joj je u naravi0
SPO4EN 1 S0AV0/E KRISTOVA 2IVOTA I ,/E0A KRO> .ITAV& 3O,IN&.
4

n
e
d
j
.
d
o

a

B
o

D
J
.
4
D
.
&
v
.
'
b
i
t
e
l
j
7
n
e
d
.
p
o

B
o

.
B
o
g
o
r
o
d
i
c
a

1
.

4
.
4
.



B
o
g
o
j
a
v
l
j
e
n
j
e

,
r

t
e
n
j
e

.
o
s
p
.
#
e
p
e
l
n
i
c
a

C
v
j
e
t
n
i
c
a
A
e
l
.

;
e
t
v
r
t
a
k
A
e
l
.

#
e
t
a
k
A
e
l
.

&
u
b
o
t
a

&
,
?
&

"
A
@
A
@
Y
2
=

R
'
A
$
,
r
i
s
t

,
r
a
l
j
7
E
F

n
K
g
='@A@Y2. B ' B $ Y + ' A ?. , ' ? $ " 1 A #2=2&2%+$CA
AA"12+' A?.
B O 2 I N I C I K 0 & S VR. KRO> 3O, V A > 4 E N I C I K 0 & S VRI/. KRO> 3O,.
0IT&R3I/SKI PROSTOR
/iturgijski prostor treba biti u slubi liturgijskih slavlja. Arhunac i sredite liturgijskog zbivanja
je euharistijsko slavlje. &toga pojedini dijelovi crkvenog prostora trebaju biti u slubi tog
slavlja.
#ostava i izgled oltara (lat. alta7res0 neto povieno* ili altare0 rtvenik) je od posebnog
znaaja. Oltar treba biti istinsko sredite prema kojemu je usmjerena panja "ijele zajedni"e.
+a oltaru se zbiva najvea tajna nae vjere 9 pretvorba kruha i vina u tijelo i krv
.ospodinovu.
$sto tako i svetite (#re7iteri") oko oltara treba biti prostran da se sveti ini mogu bez
problema odvijati.
Am7on se kao mjesto navijetanja ?ijei treba nai u sredinjem prostoru oko oltara.
&vetohranite ili ta7ernakul je mjesto za uvanje posveenih hostija. %rebao bi biti u nekom
istaknutom i za molitvu prikladnom mjestu unutar crkvenog prostora. 2uharistijsku prisutnost
u svetohranitu oznaava gorua svijea 9 !vjeno svjetlo!.
=a bi se istakla vanost krsnog doga3aja i kr)tioni%a treba biti tako postavljena da bude na
vidiku zajednici.
+. >NA.EN/E I4ENA & BIB0I/I I &>A0&,NO SPO4IN/AN/E
BO2/E3 I4ENA
I4E /E 3OSPO,N/E SVETO
kulturi $stoka, ukljuivi i biblijsku kulturu, ime nije samo dodatna vanjska oznaka za
osobu ili predmet. +ije samo znak raspoznavanja ili puka numeracija, nego je izraz same
njihove biti. $me izraava nara!= )a$r9a" i na:en"e bia.
&am Bo* "e o7"a!io ljudima svoje ime0 /a6!e. Bog ima ime, nije neka bezimena sila*
on je o)o7a. 'tkriti svoje ime znai0 saopiti se drugima, uiniti se pristupanim, stupiti u
komunika"iju.
/a6!e na:i? /a )am ko"i "e)am. ?ije Cahve povezana je s hebrejskim glagolom
Q7itiQ. "nai0 Bog je )Rmo #o)to"an"e. ;ovjek i druga stvorenja duguju svoje postojanje
Bogu. 'n jedini C2&%. Bog je punina bitka i svakog savrenstva, bez poetka i kraja. Bo9"e
Q7itiQ "e tra"no Q)a$aQ.
OBitiO znai i vie od OpostojatiO0 Q7iti 1 akti!no - #ri)utanQ ili jednostavno Q#ri)utniQ.
Cahve je Bog koji je djelatno prisutan u svom narodu. 'n je pokazao svoju prisutnost u
osloboditeljskom zahvatu iz egipatskog ropstva. Bog je prisutan u povijesti izraelskog naroda
ne kao pasivni promatra, nego kao onaj koji neto konkretno ini za svoj narod. "a $zraelce
nije kljuno pitanje0 postoji li Bog ili ne postoji, nego0 On koji postoji, to znai za mene?
"naenje nekih imena u Bibliji0 $zrael 9 Borilac Boji, Bog je jak
$zaija 9 Bog spaava
"aharija 9 sjati se Bog
2manuel 9 s nama Bog
1ihael 9 tko je kao Bog
#romijeniti ime u Bibliji ima duboko znaenje0 neto se u osobi promijenilo. 'na
dobiva od Boga novo poslanje, novi zadatak. %ako Abram 9 otac G Abraham 9 otac mnogih
naroda, @imun G #etar 9 stijena.
$z istog razloga i pape mijenjaju svoja imena. ?edovnice tako3er. Beli se naglasiti novo
poslanje, uloga osobe. =ati novo ime gradovima, zemljama esto oznauje njihovo
podjarmljivanje, zauzimanje. Adam daje imena svim ivotinjama. %o podrazumijeva da
poznaje njihovu narav i da moe vladati nad njima.
,ada se Cahve o7"a!io 4o")i"u na brdu Rorebu, 1ojsije iz potovanja prema Bojem
imenu izuva obuu. $z potovanja prema svetosti Bojeg imena, Irael)ki naro$ ne izgovara
objavljeno ime OCahveO nego ga zamjenjuje s O.ospodinO 7 Adonai.
molit!i 3o)#o$n"o" molimo0 I+veti se ime tvojeI. @to to znai> ;ovjek je pozvan
da bude onaj po kome se sveti ime Boje, to znai da to ime zasluuje #o'to!an"e i l"u7a!.
"ato ga ovjek ne smije zlorabiti. +ee ga uzimati u svoj govor osim da ga 6!ali=
7la*o)li!l"a i )la!i. Ako odnosi me3u ljudskim osobama trebaju biti odnosi potovanja, onda
to jo daleko vie vrijedi za Boga. %o inimo kada mu se obraamo u molitvi, kada ga
hvalimo i slavimo zbog njegovih silnih djela, kada drugima govorimo o njemu, a posebno
kada nastojimo ivjeti u skladu s njegovim smjernicama. +ajvea slava Bogu jest :e)titi
:o!"eko! 9i!ot.
&>A0&,NO SPO4IN/AN/E BO2/E3 I4ENA
,ru*a Bo9"a a#o!i"e$ zabranjuje zlouporabu Bojeg imena. "louporaba se sastoji
u #)o!%i i kri!o" aklet!i.
P)o!ka se izravno protivi drugoj Bojoj zapovijedi. #sovka je svako ne#rim"ereno )lu9en"e
imenom Bojim, $susa ,rista, =jevice 1arije i svetaca. "abrana se psovke protee
na rijei protiv Crkve ,ristove i svetih stvari. #o svojoj naravi je teki grijeh.
Kri!a aklet!a0 =ruga zapovijed tako3er zabranjuje krivu zakletvu. "akleti se ili prisezati
znai uzeti Boga za svjedoka onome to se tvrdi, kao jamstvo vlastite istinitosti. ,ada je
istinita i zakonita, zakletva je izraz tovanja Boga. &vetost Bojega imena trai da se na
zakletvu ne prizivamo zbog sitnih stvari. &mije se poloiti kada smo osvjedoeni o istini, kada
smo razborito ocijenili okolnosti i kada se doista radi o pravednoj stvari. %eki je grijeh zvati
Boga za svjedoka lai, nepravdi ili prikrivenu zloinu.
,rivokletnik je onaj koji pod prisegom obeava neto, a nema nakane to ispuniti, ili
koji, nakon to je pod prisegom obeao, to ne ispuni.
-. PO/A4 ;;,OBRA;; I ;;VRI/E,NOSTI;;

) Promislite o znaenjima rijei 'dobro' u sljedeim izrazima:
) dobro jutro ) dobra knjiga
) dobra #emlje ) seosko dobro
) dobar no ) dobar pro>esor
Koje su znaenjske razlike rijei 'dobar' u tim izrazima? Prema emu odre8ujemo dobrotu
dobroga u tim izrazima? @oe li se uope govoriti o dobrome nou ili dobroj knjizi? 4e bi li
trebalo moda govoriti o korisnom nou i vrijednoj knjizi?
,o7ro je rije koju esto koristimo u razliitim znaenjima. 'no uvijek pripada nekom
nositelju (knjizi, ovjeku itd.) kao njegova kakvoa, vrijednost. #ojam dobra povezujemo sa
svrhovitou neega to postoji. +ajire govorei, svakome biu moemo pridati oznaku
dobro, istiui time da je dobro to postoji, da treba postojati upravo takvo kakvo jest. #ritom
moemo razlikovati dva znaenja0 $o7ro u )e7i (ili asno dobro) i kori)no $o7ro.
,o7ro u )e7i znai da je stvar ili bie dobro neovisno o drugome biu. %o je dobro koje ne
ispunjava neku izvanjsku svrhu, ve unutarnju svrhu postojanja.
Ako govorimo o dobru kao dobru ) prema nekoj drugoj stvari, prema nekom drugom biu,
onda ga nazivamo kori)no $o7ro. ,orisno dobro znai svojstvo nekog bia da ispunjava
neku izvanjsku svrhu. (=obar no je odre3en ispunjavanjem svrhe 9 ako nam poslui u
rezanju ili sjeckanju.)
Po"am ;!ri"e$no)ti;
+eko $o7ro postaje !ri"e$no)t kada mi tom dobru dajemo smisao, kada mu mi odre3ujemo
svrhu. Ona svr$a, red i "iljevi koje mi dajemo svemu to postoji, naziva se vrijednost(
(Cabuka je dobro u sebi, a za nekoga tko ne voli jesti jabuke, ona nema nikakvu vrijednost.)
Vri"e$no)ti su nain na koji mi promatramo neke stvarnosti, vanost koju im mi dajemo.
;ovjek se pri tom ne koristi samo razumom, nego osjeajima i voljom. Arijednosti nas u
ivotu pokreu i usmjeravaju. 'ne su princip naeg djelovanja. ;ovjek prema vrijednostima
oblikuje svoj ivot. Budui da pojedinci, a ponekad i cijela drutva, stvarima i biima daju
drugaija znaenja, pojavljuju se razliite, a ponekad i suprotstavljene l"e)t!i%e !re$nota.
%ako se doga3a da e za nekoga, ili neko drutvo, materijalne vrijednosti (posjedovanje,
hrana, bogatstvo) postati vanije od duhovnih (lijepo, istinito, dobro), ili da e nekome
religiozne vrijednosti (sveto) biti daleko vanije od svih ostalih vrijednosti.
dananjem svijetu vidimo mnogo ponuda razliitih vrijednosti, no ne smijemo se pasivno
prepustiti njihovu utjecaju, jer nije svaka vrijednost pozitivna. 1oramo nauiti razlikovati ono
to je prolazno i to nam daje prolazan osjeaj zadovoljstva, od onoga to je bitno i stvarno
vrijedno u ivotu.
) Kakva je vaa ljestvi"a vrijednosti?
Po$u$arno)t S$o7raT i S!ri"e$no)tiT
Arijednosti nastaju tako to mi ljudi dajemo stvarima i biima smisao i svrhu prema naim
zamislima i idejama o svijetu i ovjeku. =ajui stvarima i biima svrhu i znaenje koje mi
elimo, moe se dogoditi da nad njima samima i svijetom kojega tako !stvaramo! inimo
nasilje. %o se doga3a onda kada stvarima dajemo ono znaenje i onu svrhu koje one po
svojoj prirodi nemaju. %ako se doga3a raskorak izme3u samog !dobra7u7sebi! i !vrijednosti!.
;ovjek ne moe svojevoljno preusmjeravati prirodne svrhe i znaenje stvari. =ajui
vrijednost neemu (ono to stvari trebaju znaiti po nama) mi bismo se trebali to vie
#ri7li9a!ati )t!arnom $o7ru (onom to stvari znae u sebi). $nae se umjesto kulture stvara
antikultura, umjesto humanizma antihumanizam.
Po"am Na"!i'e*a ,o7ra
) @ogu li nas ovozemaljska dobra trajno i dostatno usreiti? #ato?
.ovorili smo o !dobru7u7sebi!. &ve to postoji !u sebi! je neko !dobro!. &ve to postoji moe
postojati na vie ili manje savren nain. !=obro u sebi! nosi tenju da se to savrenije
ostvari, ali ono se moe ostvariti i na manje savren nain. KCabuka uvijek jest jabuka, pa
makar trula, pa ma kako malo se razvila ili ostala tek zamjetni plod 9 ona je i dalje0 jabukaIK
Na"!i'e ,o7ro nazivamo onim dobrom koje je u )e7i o)t!arilo )a!r'enu )!r6u #o)to"an"a
9 koje je do te mjere savreno da je izvor i uzrok postojanja svakog drugog !dobra!. +ajvie
=obro nije u nekom hijerarhijskom smislu +ajvie, ve je +ajvie po tome to je prema njemu
usmjereno djelovanje svih bia, i jer je ono uzrok svrhovitosti postojanja svakog bia.
,ad bismo krenuli u potragu za tim Apsolutnim =obrom, vrlo brzo bismo uoili da ga ne
bismo mogli nai me3u stvorenjima 9 materijalnim stvarima ili ivim biima. Arlo je vano pri
tom uoiti kako ni"e$no o$ )t!oreni6 ;$o7ara; nema k!alitetu A#)olutno*a, jer sve to
uoavamo ima svojstvo relativnoga.
'no to ovjeka usavruje i ostvaruje kao ovjeka, to je njegovo najvie dobro, kojemu su
sva ostala dobra podre3ena. zemaljskim dobrima ne nalazimo svoje ispunjenje i
savrenost, tj. najvee =obro. +ajvee dobro je zadnji cilj ovjeka i svih njegovih ina. Bog je
za ovjeka najvee dobro. Rtjeti svoje najvee dobro, htjeti svoju savrenost i spasenje,
znai htjeti Boga i zajednitvo ivota s njim.
KARTICA BR. 1B.
1. INKVI>ICI/A
Cedna od hereza koje su se irile u srednjem vijeku bila je hereza #atarena= t".
katara. #atarenski pokret (katari) izrastao je zapravo iz nekranskog mani6e")ko-
$uali)ti:ko* korijena. +auavali su da je 3avao stvorio svijet, tj. zloduh &tarog zavjeta i da
taj zloduh vlada svijetom. ;iste due ljudi su zatoene u zlu materiju. =obri novozavjetni Bog
poslao je jednog od svojih an3ela, $susa ,rista, da bi ljude pouio kako se osloboditi i kako
da kao ;;:i)ti;; (kat6aroi 1 katari) u3u u svoju pravu domovinu, u nebo. "a ulaak u ne7o
potrebna je askeza i potpuno u$r9a!an"e o$ )!i"eta. ;ovjek postaje neist od svakog
dodira sa zlom materijom, i itavo je stvaranje svijeta samo po sebi greno. !!&avreni!!
trebaju briljivo izbjegavati ne samo brak, spolne odnose i konzumiranje mesa, nego i svaku
vrstu runog rada, posjed imovine ili bogatstva.
Tr*o!%i i #o!ratni%i i kri9ar)ki6 rato!a te su ideje donijeli u zapadne zemlje u 4D.
st. i one se ire po N"ema:ko"= En*le)ko"= Eran%u)ko" i Itali"i. #ristae pokreta organizirali
su se onako kao to je to uradila katolika Crkva0 postavili su !la)titu 6i"erar6i"u i razdijelili
zemlju u !!biskupije!!. Bogatoj i grenim posjedom optereenoj ondanjoj Crkvi suprotstavili su
oni svoju !la)titu )iroma'nu Crk!u, koja odbacuje svaki posjed i svako zemaljsko
bogatstvo. %ime im je uspjelo u narodu pridobiti pristae i vlastiti nekransko7dualistiki
prezir svijeta prikazati kao idealnu sliku kranske askeze. &ebe su inae prikazivali kao
idealne krane koji provode uzorni asketski ivot. Cednako nepomirljivo borili su se i #roti!
$r9a!e0 cara su nazivali sotoninim namjesnikom, a knezove njegovim pomonicima.
tom vidu se treba promatrati i INKVI>ICI/A koja je zapoela 11KB. godine
dekretom koji izdaju #a#a 0u%i"e III. i %ar Erie$ri%6 I. Bar7aro))a. %aj dekret je znaio
poetak borbe protiv dualistike sekte katara. Budui da su katari napadali politiko7socijalne
i religiozne temelje kranskog drutva, drava i Crkva su se zajedniki borile. Co 11JH.
godine Petar II. Ara*on)ki slubeno je proglasio katare ne#ri"atel"ima $r9a!e i naredio da
se spaljuju. Eran%u)ki kral" 0"u$e!it VII. i en*le)ki kral" 5enrik II. prisilili su III. lateran)ki
)a7or da donese otre zakljuke protiv heretika koje treba kazniti gubitkom slobode, a po
potrebi upotrijebiti i oruanu silu.
,ada su pokuaji obraenja katara propali, #a#a Ino%ent III. (4DHG.) pozove na
kriarsku vojnu. ?at je trajao dvadeset godina (al7i*en'ki rat). .radovi su propadali. $zvana
je hereza izgledala iskorijenjena. 1e3utim, jo je mnogo desetljea inkvizicija trebala
djelovati da bi se ovladalo poloajem. ,orist iz toga je izvukla <rancuska monarhija0 pod
zatitom religije borila se uglavnom za politiko7dinastike probitke.
#od $nocentom $$$. izgra3en je ink!ii%i")ki #o)tu#ak u %rk!enom )u$)kom #ra!u0
vlast je u odre3enom sluaju morala po slubenoj dunosti postupati protiv nekog grenika*
nije smjela ekati da bude optuen (tubeni postupak), nego ga je trebala sama, eN o<<icio
(naelo slubene dunosti), dovesti pred sud. "bog toga su postavljeni posebni papinski
ink!iitori koji su morali traiti sumnjive krivovjerce. $nkvizicija je postupno proirila svoju
nadlenost i na svetogrdnike, psovae, vraare, arobnjake, vjetice.
$ prije toga, 1++B. *o$ine, #a#a 3r*ur IM. i %ar Erie$ri%6 II. donijeli su zakon protiv
krivovjeraca u 0om7ar$i"i. #o tom zakonu )!"eto!na !la)t je morala uhvatiti krivovjerca
kojemu je biskup dokazao krivovjerje i ubiti ga ako je ostao pri svojim tvrdnjama. #redaja
svjetovnoj vlasti nuno je ukljuivala sa sobom i kanjavanje. Ako bi se svjetovni sud pobunio
protiv izvravanja kazne, bio bi optuen kao sumnjiv zbog hereze. $nocent $A. opunomoio je
inkvizitore da priznanje dobivaju, ako treba, i putem muenja.
'sim ?imske, papinske inkvizicije, u A#an"ol)ko" "e u 1D. stoljeu ustanovljena
posebna inkvizicija koju 1BK+. *o$ine #a#a Sik)to IV. odobrava Eer$inan$u Ara*on)kom,
koja se nije ograniila samo na progon obraenih 2i$o!a (marranos, od marrano 9 svinja) i
mu)limana (moriscos, od 1oro 9 1aur) koji su potajno obavljali vjerske obrede svojih pre3a,
nego se oborila i na kr'(ane optuene zbog krivovjerja 5protestante6 i moralno nepri$vatljivi$
obiaja (npr. dvoenstvo, psovke i perverznosti). "animljivo je istaknuti da je me3u
osu3enima bilo i crkvenih prelata, predstavnika klera i redovnica, opinskih <unkcionara,
lijenika i predstavnika zakona, ljudi s viom kolskom naobrazbom.
+o, pojedini istaknuti vjernici izraavali su svoje ne)la*an"e i #roti!l"en"e nasilnim
inkvizicijskim metodama. +ajugledniji srednjovjekovni teolog, )!. Toma Ak!in)ki (4DDJ.7
4D8F.), izjavljuje kako nije doputena prisila kada je rije o vjerskim pitanjima, a )!. Bernar$
i Clair!au@a istie kako !!heretike ne treba pridobiti orujem, nego dokazima i
uvjeravanjima!!.
Sre$n"o!"eko!ni :o!"ek gledao je u religijskom krivovjercu i politikog revolucionara
koji svojim napadanjem na temelje kranskog zapadnog drutva ugroava u isti mah
postojanje i Crkve i drave. ,ako se istina openito gledala s velikim strahopotovanjem, a
posebno !"er)ka i)tina koju se gledalo iskljuivo kranskim oima, pitanje to napraviti s
onima koji tu istinu nijeu i osporavaju trebalo je postaviti sasvim drukije negoli mi to danas
gledamo. Ajerovali su da postoji samo jedna objektivna istina. &lui li se toj istini bolje
)tro*o'(u ili 7la*om l"u7a!l"u> &rednjovjekovni vjernici bili su uvjereni da vrijedi ono prvo.
&toga je postupaka protiv krivovjeraca i progona vjetica bilo do kasno u novi vijek. klonilo
ih je tek #ro)!"etitel")t!o 1K. )tol"e(a.
Pa#a I!an Pa!ao II. je problem $nkvizicije vezivao uz povijesno pamenje Crkve o
kojem treba razmiljati otvoreno, s isprikom i odluni da se neto slino vie ne ponovi. +a
znanstvenom skupu povjesniara i teologa, odranom 1JJK. *o$ine u Vatikanu, papa je
istaknuo0 !!Ae smo se u vie navrata ispriali za propuste iz daljnje i blie prolosti0
zanimljivo da je o#ro)t traila samo Crkva (katolika), a da se njezinu pozivu dosad nitko
nije odazvao.!! nedjelju 4D. oujka u jubilejskoj +LLL. *o$ini s katedre sv. #etra u
istoimenoj rimskoj bazilici $van #avao $$. zatraio je o$ kr'(ana-katolika o#(e #oka"an"e a
*ri"e6e i #roma'a"e i #ro'lo)ti spominjui poimence kriarske ratove, inkviziciju, progone
Bidova, i sl. &vjestan potrebe rastereenja Crkve od neeljenih naslaga prolosti papa
izjavljuje0 !!P svjetlu =rugog vatikanskog sabora Crkva svojom vlastitom inicijativom mora
revidirati tamne stranice svoje prolosti i)#itu"u(i i6 u )!"etlu e!an8eo)ki6 na:ela.!!

+. PRO3RA4 KRAANSKO3 ,/E0OVAN/A
''Cgledavi mnotvo, uzi8e na goru( ' kad sjede, pristupe mu ueni"i( ,On progovori i stane i$
nauavati:
-;/lago siromasima du$om: nji$ovo je kraljevstvo nebesko:
A/lago oaloenima: oni e se utjeiti:
H/lago krotkima: oni e batiniti zemlju:
</lago gladnima i ednima pravednosti: oni e se nasititi:
B/lago milosrdnima: oni e zadobiti milosr8e:
I/lago istima sr"em: oni e /oga gledati:
J/lago mirotvor"ima: oni e se sinovima /ojim zvati:
*K/lago progonjenima zbog pravednosti: nji$ovo je kraljevstvo nebesko:;
**;/lago vama kad vas ) zbog mene ) pogrde i prognaju i sve zlo slau protiv vas:
*,Gadujte se i kliite: velika je plaa vaa na nebesima:
!a progonili su tako i proroke prije vas:;
1t J,474D
,ao to je neko 1ojsije na brdu &inaju primio eset zapovijedi kao pravila za ivot,
tako $sus, kao vo3a novog $zraela, daje /laenstva kao novozavjetno pravilo onih koji ga
ele slijediti. %im govorom $sus dodiruje nae najdublje enje, ali i upozorava na najnie
sklonosti. Blaenstva su sr kranstva. 'na su mjerilo koliko je na pogled upravljen Bogu,
koliko vrednujemo sebe, blinje, koliko gradimo kraljevstvo Boje ovdje na zemlji, u naoj
svakodnevnici.
?ije ;;7la*o;; se ponavlja i ona je kljuna za razumijevanje. Rebrejska rije blago
5"are6 znai sreu, mir, radost, veselje, i sl. 'na je estitka, a ne samo neko obeanje ili
samo neka elja. 1oemo je pravo shvatiti samo u kontekstu kraljevstva Bojega0 kraljevstvo
je Boje tu, me3u nama, pa su siromani, oaloeni, progonjeni konano oslobo3eni,
radosni. Blaenstva su $susova estitka svima onima koji Boju rije dre i po njoj ive.
Blaenstva ukazuju na put kojim treba ii do svetosti i kranskog savrenstva.
;;Bla*o )iroma)ima $u6om? n"i6o!o "e kral"e!)t!o ne7e)ko;;?
'vdje se ne govori u prvom redu o onima koji su materijalno siromani, nego o onima
koji su siromani pred Bogom, od Boga sve oekuju. &iromatvo u Bibliji predstavlja
nutarnje raspoloenje i stav duha. 'znaava osobu koja s povjerenjem prihvaa Boju
suverenost u svom ivotu i uvijek je raspoloiva za njegove zahvate (kao Abraham, 1arija, i
sl.). &iromasi su oni koji su svjesni da nema nita na to bi se mogli osloniti, osim na Boga.
''4emaj drugi$ bogova uz mene('' =ananji svijet preporua bogatstvo kao siguran oslonac.
,oliko smo sigurni ako se na njega oslonimo>I
;;Bla*o o9alo'(enima? oni (e )e ut"e'iti;;?
$z grkog izvornika vidljivo je da se alost o kojoj se ovdje govori odnosi na veliku
tugu koju osoba osjea pri gubitku drage osobe. Cedini razlog za alost je odsutnost Boga. +i
jedna naa ivotna situacija, ako je Bog s nama, ne moe biti razlog alosti. Blago
oaloenima, ne zato to su alosni, nego to e se utjeiti.
;;Bla*o krotkima? oni (e 7a'tiniti eml"u;;?
,rotki su oni koji su jaki# izdrljivi# strpljivi, koji ne reagiraju na sitnice. 'ni su ukrotili
svoju snagu, usmjerili je na ono to je bitno u ivotu. 'ni su ukrotili svoje elje glede zemlje
koja nam je stvaranjem darovana u batinu. ,rotak ovjek e je koristiti, a ne iskoritavati.
,rotak, nadalje znai biti blag prema drugome, prihvatiti ga u njegovoj istini. $sus kae0
!=o3ite k meni svi vi, izmoreni i optereeni, i ja u vas odmoriti Puite se od mene, jer sam
krotka i ponizna srca, i nai ete spokoj duama svojim! (1t 44,D67DG). %akvi e batiniti
zemlju, jer nee biti nasilni ni prema ovjeku ni prirodi.
;;Bla*o *la$nima i 9e$nima #ra!e$no)ti? oni (e )e na)ititi;;?
?ije pravednost treba shvatiti u religioznom smislu, a ne tek u pravnom. #ravednost
u Bibliji oznaava neporonost pred Bogom, ivljenje po Bojem zakonu. ovom smislu,
pravednost ne znai samo ispravnost pred zakonom, ona ukljuuje dakle i svetost,
estitost, savrenstvo. &toga je vjernik pozvan da svoju pravednost uskladi s voljom
Bojom. .lad i e3 za pravednou, dakle, je enja za Bogom koji je pravedan u
najsavrenijem smislu.
;;Bla*o milo)r$nima? oni (e a$o7iti milo)r8e;;?
Rebrejski pojam !!milosr3a!! ukljuuje stvarnost suuti i vjernosti. !!1ilost!! 9 sklonost,
privrenost, naklonost 9 nezasluena. 1ilosrdni su oni koji imaju milo srce, srce osjetljivo
na tu)u bijedu, koji nesebino pomau drugome. 'ni ublaavaju bijedu u ovom svijetu
kojim je zavladala tvrdoa srca. %akvi stvaraju novu civilizaciju ljubavi. /lago milosrdnima,
jer e prema njima biti obilno /oje milosr8e:
;;Bla*o :i)tima )r%em? oni (e Bo*a *le$ati;;?
#o Bibliji, istoa je uvjet da bi se moglo pristupiti svetim stvarima. +eistoa, grijeh
nam onemoguava susret sa svetim. +ae srce je mjesto gdje smo sami sa sobom. $z srca
izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, kra3e, lana svjedoanstva, psovke. %o oneiuje
ovjeka, kae $sus. 1entalitet ovoga svijeta ui nas da skrivamo svoju nutrinu, srce. Bitno
je pokazati se izvana onakvima kakvi nas drugi ele vidjeti. +o, ''nita nije skriveno to se
nee otkriti'', pa tako ni ljudsko srce.
;;Bla*o mirot!or%ima? oni (e )e )ino!ima Bo9"im !ati;;?
1irotvorci su svi oni koji grade, tvore mir. 1ir me3u ljudima nije puka odsutnost rata,
nego borba za pravednost, a ona je preduvjet pravog mira. 1ir je vladanje nad sobom i
svojim strastima, bez ega nema mira s blinjima. ,rist donosi pravi mir u naa srca. ,rist
od nas trai da sa svim ljudima dobre volje traimo rjeenje svih sporova. &amo ako ivimo
u ljubavi i pravednosti, mogu je mir.
;;Bla*o #ro*on"enima 7o* #ra!e$no)ti? n"i6o!o "e kral"e!)t!o ne7e)ko;;?
&rpjeti za Krista i zbog njega je uistinu posebna milost. 'ni koji su ,ristovi, esto se
moraju kretati !!protiv struje!! i bivaju progonjeni na razliite naine. 1uenici su svjedoci,
imaju ivotno iskustvo ,rista. Cesmo li i mi sposobni za svjedoanstvo> =anas smo
svjedoci kako i lano svjedoanstvo !!dobro prolazi!!. +o, vjernost idealima ima ipak
neizmjernu vrijednost.

-. STVARAN/E & BIB0I/I
#ostoje dva izvjetaja o stvaranju svijeta i ovjeka u Bibliji0 Po)t 1=1-+=Ba i Po)t +=B7-+D.
oba izvjetaja sve je usmjereno prema vrhuncu stvaranja0 ovjekuI +o, potrebno je imati na
umu da Biblija nije znanstvena knjiga, nego da svoju istinu, istinu spasenja donosi na slikovit
nain koji je bio svojstven ondanjem semitskom mentalitetu.
Bo* )t!ara )a!r'eno
ovom tekstu vano je obratiti pozornost na upotrebu 7ro"e!a. skladu s obiajima
&taroga istoka, brojevi ovdje nisu samo matematike znamenke nego imaju i simboliko
znaenje. Broj tri oznaava savrenstvo. Se$am je zbroj brojeva tri i :etiri, a time se izrie
zbroj savrenstva i etiri strane svijeta. potrebom broja sedam biblijski pisac svojim
itateljima priopava da je Bog, koji je savren, stvoritelj svega i da je sve to postoji plod
njegove volje.
Po:etak )!i"eta
$zriajem !! poetku stvori Bog nebo i zemlju!! pisac eli rei da svijet i sve to postoji
imaju svoj poetak, da nisu oduvijek, nisu vjeni. .ovorei o Bogu, biblijski pisac kae kako
on )t!ara, tj. ini da ni iz ega postane neto. ;ovjek naprotiv radi ili pravi. ,ad govori o
Bojem stvaranju, pisac upotrebljava *la*ol 7ara kojim se eli rei da jedino Bog moe
stvoriti, a ovjek u stvari samo pravi ili ini.
E$en)ki !rt
&likom vrta biblijski pisac govori o ovjeku koji je sretan i eli ga smjestiti u samo
sredite svemira. drutvu je s Bogom i gospodari nad ostalim stvorenjima. %akva slika
edenskog vrta upuuje na prvotno ovjekovo stanje ispunjeno radou, te na poseban,
#ri"atel")ki o$no) ) Bo*om. $nae, eden je zemljopisni pojam kojim se eli oznaiti
neplodna i suha stepa. sred 2dena Bog sadi svoj vrt. %aj Cahvin vrt pun je ivota. Bog ga je
pripremio za ovjeka da bi u njemu bio sretan.
.o!"ek #o)e7no)t
;ovjek je !r6una% )t!aran"a. ,ad je rije o stvaranju svemira, svijeta i pojedinih
stvorenja, pisac kae !!neka bude!!. ,ada je rije o stvaranju ovjeka, tekst glasi0 !!+ainimo
ovjeka na )!o"u )liku.!! ?ije je o posebnom inu stvaranja. Bog stvara ovjeka namijenivi
mu odre3eni plan, stvara ga sebi slinim, na svoju sliku. %ime se biblijski pisac osvre i na
vjerovanje tadanjih mnogoboakih naroda. #rema tom vjerovanju, slika ili kip nekog boga
ili boanstva moni su upravo stoga to u sebi na tajanstven nain nose toga istoga boga ili
boanstvo. Biblijski pisac prema tome eli rei0 Bog je stvarajui ovjeka stvorio svoju vlastitu
sliku. ;ovjek ne treba traiti niti izra3ivati posebnu Boju sliku. ;ovjek je treba potivati i
uiniti da bude to slinija svome &tvoritelju.
;ovjek je jedini raumno= $u6o!no i 7e)mrtno bie jer je stvoren na sliku Boju i jer
je Bog sam u njega udahnuo $u6 9i!ota.
svijetu koji je stvorio, Bog ovjeku namjenjuje #o)e7nu a$a(u. Bog eli da ovjek,
kojemu je Bog dao svoj dah, )!i"etom u#ra!l"a poput Boga0 na dobro svojih podlonika, a
ne kao tiranin. #red njega dovodi sva iva bia. ;ovjek im daje imena, a to znai, u skladu s
tadanjim nainom izraavanja, da je ovjek vladar svih ivih bia. #ovjerava mu i zemlju
kako bi je uvao i obra3ivao. Bog sam poziva ovjeka da mijenja svijet u kojemu ivi, ali
samo na dobro.
4u'kara% i 9ena u 7o9an)kom #lanu
.ovorei o stvaranju ovjeka, pisac istie kako Bog stvara dva po dostojanstvu i
ljudskosti jednaka bia0 !!1uko i ensko stvori ih!! (#ost 4,D8). %ako se ve na poetku Biblije
istie da je ovjek zajednitvo, muko i ensko. Rali:ito)t )#olo!a upuuje na nuno
na$o#un"a!an"e i o7o*a(i!an"e. +astavljajui zatim da je ena ovjeku pomo kao to je
on, naglaava se njezina jednakopravnost s mukarcem te "e$nako $o)to"an)t!o obaju
ljudskim bia pred Bogom.
%o se prepoznaju i upotrebom izraza ii' (:o!"ek) i ii'a6 (:o!"ek-i%a) nakon to je
Bog Adamu podario drutvo u liku ene. Bena ima, dakle, isto ime kao mukarac, oni su pred
Bogom jednaki, za razliku od drugih stvorenja kojima ovjek daje imena potpuno drukija od
svoga to znai da su mu podre3ena.
1ukarac i ena pozvani su ivjeti u zajednitvu s Bogom. %o je ujedno i slika svakog
ljudskog zajednitva. &vaki je ovjek nuno upuen na ivot s drugim ljudima, a ne na
zatvaranje u svoj svijet i u sama sebe. Bog poziva ljude na suivot i otvaranje jednih prema
drugima u zajednitvu s njim.
KARTICA BR. 1D.
1. SAKRA4ENT PO4IREN/A
SAKRA4ENT PO4IREN/A & NA&4& SPASEN/A
;ovjekov stav upravljen prema Bogu, &tari zavjet opisuje raznim oblicima0 !!%raiti
Cahvu!!, !!traiti njegovo lice!!, !!poniziti se pred njim!!, !!upraviti svoje srce prema njemu!!.
+ajvie se susree glagol ;;'u7;; 9 ;;!ratiti )e;;, !!natrag se obratiti!!, !!poi drugim putem!!. +a
podruju ljudske grenosti taj glagol znai0 odvratiti se od onoga to je zlo, okrenuti se prema
Bogu. =akle, opisuje !a9no)t o7ra(en"a.
Pokora se sastojala u tome da se asketskim vjebama i pokornikim liturgijama
usrdno izmoli Boje oprotenje0 postilo se, razdirali bi haljinu i odijevali pokorniko ruho,
namjetali bi sebi leaj u pepelu, utjecali bi se pomirbenim rtvama, poloili bi opu ispovijed
grijeha. #oznati su pokorniki P)almi, posebno #s J4 !!&miluj mi se, Boe!!, te /o7o!a knjiga
u kojoj se priznaje trajna ovjekova sklonost na zlo.
+o, grijeh u &tarom zavjetu se nije prvenstveno gledao kao privatan odnos s Bogom
nego kao #o!re$a Sa!ea, kao zakazivanje cijeloga $zabranog naroda. Ali su isto tako
shvaali da je &avez povrije3en pobunom i grijesima pojedinih lanova. +jih je trebalo
izopiti iz zajednice jer je Boji narod svet i takav mora ostati.
#raksa io#(en"a u poetku se provodila smaknuem (kamenovanjem). ,asnije je to
ublaeno postupnim postupkom izopenja, uz vremensko ogranienje i mo*u(no)t
#ono!no* #riman"a u zajednicu. $zopenje se izricalo za one grijehe koji su tijekom povijesti
$zraela osjetno nanosili tetu spasenju i posveenju zajednice, kao to su0 grijesi protiv Boje
asti, istoe nauka, protiv blinjega. $zopeni se stavljao u pokorniko stanje, slino kao
gubavac. Ajernici su bili obvezni za nj moliti, opominjati ga, upuivati ga na pravi put kako bi
se skruio, pokajao i popravio.
No!oa!"etno )6!a(an"e #okore i #omiren"a odre3eno je poimanjem grijeha.
Aanjski je znak za to $susova smrt za grenika. #rema evan3eljima, )mi)ao )e I)u)o!a
#o)lan"a, koje obuhvaa njegov kri, bitno sastoji u uspostavi kraljevstva Bojeg, i to
)!la$a!an"em *ri"e6a. %o temeljno usmjerenje $susova ivota, da on jest i da uspostavlja
pomirenje s Bogom, vidljivo je upravo u njegovoj smrti na kriu i njegovu uskrsnuu. svom
je uskrsnuu na kraju pokazao da je njegovo poslanje imalo smisao0 time to ga je Bog
oivio, dokazao je da njegovo ponaanje nije bio grijeh, nego pravednost, put prema ivotu.
+e vodi samovoljno nastojanje obdravanja zakona spasenju, nego put kojim je $sus iao.
tom je smislu $susova smrt svretak zakona, Bog oituje svoju pravednost i opravdava onoga
koji je od vjere $susove (?im E,D5).
Kr'ten"em ovjek postaje sinom Bojim, opravdan, svet, itd. 'n ima svjedoiti tu
svetost. Ali je i dalje napastovan na grijeh, zato uvijek ugroen ponovno pada. Crkva, u brizi
za vjeni spas svojih lanova, ne da bi oponaala idovsku praksu, provodila bi iskljuivanje
grenika iz zajednice. daljavanjem grenika iz crkvene sredine nisu ni Crkva kao slubeni
<orum, a ni grenik, izrekli posljednju, neopozivu rije. tome je i razlika postupka Crkve od
sekta i slinih zajednica $susova vremena. Crkva uvijek ostaje otvorena greniku koji se kaje
da iznova svakom posredniku posreduje oprotenje i spasenje. koliko sve opomene,
upozorenja i bratski ukori ostaju besplodni, grenika e u$al"iti iz svoje sredine da mu se
sudi.
%aj se postupak temelji na ovlatenju primljenu od .ospodina. Vla)t !ei!an"a i
o$r"e'i!an"a, dana apostolima, autoritativno je i sudako ovlatenje nad grenicima u Crkvi,
dokaz trajne borbe protiv zla u svijetu. #ri ponovnu vraanju i pomirenju s Bogom, zajednica
je s njime postupala kao s bratom pokajnikom kome su odrijeeni okovi zla i krivnja mu je
oprotena.
Pomiren"e kro #o!i"e)t
'd +ovog zavjeta pa do danas bilo je brojnih i znaajnih promjena s obzirom na oblik
sakramenta pomirenja. Ae od D.st. u Crkvi je bila praksa "a!ne i)#o!i"e$i i #okore. Ako bi
netko sagrijeio ubojstvom, preljubom i sl., mogao je dobiti odrjeenje samo kada bi se
podvrgnuo tekoj pokori koja je bila obiljeena postom i tjelesnim trpljenjem. &ve to se inilo
javno.
+o, u F.)t. javna pokora novopokrtenim narodima izgledala je odve otra, a njene obveze
pretjerane. #oela se osjeati potreba za veom diskrecijom i za uvanjem ispovjedne tajne.
%ako se pomalo uvela #ri!atna i #ono!l"i!a #okorni:ka #rak)a, za to su bili zasluni ir)ki
mona)i. +o, pokora je i dalje ostala ozbiljna i teka. %akva pokornika praksa nije ukljuivala
odrjeenje jer je jo uvijek vladalo uvjerenje da se grijesi oprataju nakon izvrene pokore.
"naajna promjena nastupila je JDL. *o$ine. +akon priznanja grijeha uvedeno je pomirenje,
zapravo o$r"e'en"e *ri"e6a koje je svoj konaan oblik dobilo tek na IV. lateran)kom
)a7oru 1+1D. godine0 !!Ca te odrjeujemP!! a koje je zadrano sve do naih dana.
KAKO SE >OVE OVA/ SAKRA4ENTC
Sakrament o7ra(en"a jer sakramentalno ostvaruje $susov poziv na obraenje, put povratka
'cu od kojeg se ovjek grijehom udaljio.
Sakrament #okore jer posveuje osobni i zajedniki put obraenja, kajanja i zadovoljtine
krana grenika, i izvravamo pokoru za grijehe koje smo uinili. #okorom jaamo volju da
izabire dobro.
Sakrament i)#o!i"e$i jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred sveenikom bitni element
ovog sakramenta. "ato je ovaj sakrament u svom dubokom znaenju i !!ispovijedanje!!,
priznanje i hvala Bojoj svetosti i njegovu milosr3u prema ovjeku greniku.
Sakrament o#ro'ten"a jer, po sveenikovu sakramentalnom odrjeenju, Bog daje pokorniku
!!oprotenje i mir!!.
Sakrament #omiren"a jer daruje greniku ljubav Boga pomiritelja0 !!=ajte, pomirite se s
BogomI!! (D ,or J,DH). %ko ivi od Boje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti
.ospodnjem pozivu0 !!$di, najprije se izmiri s bratom!! (1t J,DF).
OBRE,I SAKRA4ENTA PO4IREN/A
%ri su predvi3ena obreda0
4) obred pomirenja pojedinih pokornika*
D) obred pomirenja vie pokornika s pojedinanom ispovijedi i pojedinanim odrjeenjem*
E) obred pomirenja vie pokornika bez pojedinane ispovijedi, nego s opim priznajem
grijeha i opim odrjeenjem.
4) O7re$ #omiren"a #o"e$ini6 #okornika
Cedini redoviti nain na koji se vjernik, svjestan svoga tekoga grijeha, pomiruje s Bogom i
Crkvom jest pojedinana, cjelovita ispovijed i odrjeenje. &amo <izika ili moralna
nemogunost ispriava od takve ispovijedi pa se pomirenje moe postii na druge naine, tj.
preko skruenosti 9 kajanja.
=a se oblikuje vidljiv znak sakramenta pokore, trae se tri elementa0
7 materija0 to su ini pokornika (bol za grijehe, odluka, optuba i prihvaanje
sakramentalne pokore).
7 9orma0 su rijei, izravno ustanovljenje od ,rista ili po Crkvi, koje zajedno s materijom
tvore jedan sakramentalni znak. Bitnost ispovjedne <orme nalazi se u rijeima
sakramentalnog odrjeenja0 !!Ca te odrjeujem od tvojih grijeha u ime 'ca i &ina i
=uha &vetoga.!!
7 sluitelj0 je sveenik ispovjednik koji odrjeuje u ,ristovo ime i u ime Crkve, poto je
primio ovlast za dijeljenje tog sakramenta.
D) O7re$ #omiren"a !i'e #okornika ) #o"e$ina:nom i)#o!i"e$i i #o"e$ina:nim
o$r"e'en"em
%aj je novi obred vrlo znaajan u nekim posebnim liturgijskim vremenima (doae, korizma),
kao i u sklopu doga3anja od posebna duhovnoga i pastoralnog znaenja za neku veu ili
manju skupinu vjernika (za vrijeme duhovnih vjebi, duhovnih obnova, u pukim misijama, i
sl.)
+akana tog obreda je staviti naglasak na zajedniarski aspekt slavljenja. tom smislu su
predvi3eni0 poetni obredi, slavljenje Boje rijei, prikladna homilija, ispit savjesti, opa
ispovijed grijeha izraena molitvom (npr. !!$spovijedam se!!), pojedinana ispovijed i
odrjeenje.
E) O7re$ #omiren"a !i'e #okornika 7e #o"e$ina:ne i)#o!i"e$i= ) o#(im #rinan"em
*ri"e6a i o#(im o$r"e'en"em
%aj nov nain opeg odrjeenja s vie pokornika, a bez prethodne pojedinane ispovijedi,
nije stavljen na izbor i odluku nekog sluitelja sakramenta, tj. sveenika, nego je doputen
samo u dva iznimna sluaja0
a) u neposrednoj smrtnoj opasnosti i manjku vremena sasluati ispovijedi
pojedini! pokornika, npr. <izika nemogunost u sluaju ratnog napada, brodoloma,
teka teroristikog napada, zrakoplovne nesree, itd.
b) u tekoj nunosti kad zbog broja pokornika i nedostatka ispovjednika nije u
prikladnu vremenu mogue obaviti pojedinanu ispovijed tako da bi pokornici bez
svoje krivnje ostali bez sakramentalne milosti i bez priesti, npr. u misijama, ili u doba
progonstva Crkve. +o, ne smatra se dovoljnim razlogom velik broj vjernika u sluaju
sveanosti ili hodoaa.
=a pokorniku takvo ope odrjeenje bude valjano, mora imati unutarnju skruenost s
odlukom da e u dano vrijeme ispovjediti teke grijehe koje tom prilikom nije mogao
ispovjediti.
BITNI E0E4ENTI SAKRA4ENTA PO4IREN/A
.ini #okornika?
A. Kajanje%
1e3u pokornikovim inima kajanje je na prvome mjestu. %o je ''bol due i osuda
poinjenog grije$a s odlukom vie ne grijeiti''(
#ostoji savreno i nesavreno kajanje. +avreno kajanje je ono kajanje koje proizlazi
iz ljubavi prema /ogu, kada se kajem stoga to sam povrijedio Boga. %im kajanjem se
oprataju laki grijesi, a postie se oprotenje i tekih grijeha ako ukljuuje vrstu odluku
pristupiti sakramentalnoj ispovijedi im to bude mogue.
Nesavreno kajanje jest ono kajanje koje nastaje zbog stra$a od vjene osude i
drugih kazni koje greniku prijete. ,ada se tako probudi savjest, to moe pokrenuti unutarnje
mijenjanje koje e se dovriti i u sakramentalnom odrjeenju.
C. ,spovijed ili priznanje grije!a%
#riznanje grijeha sveeniku bitni je dio sakramenta pomirenja 'vaj nas in osloba3a i
olakava nae pomirenje s drugima, pa i s isto ljudske strane. %im priznanjem ovjek se
suoava s grijesima zbog kojih se osjea krivim* preuzima odgovornost za njih i na taj
nain se ponovno otvara Bogu i zajednitvu Crkve.
#okornici trebaju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grije!e kojih su svjesni nakon to
su paljivo preispitali savjest. #rema crkvenoj zapovijedi, svaki vjernik obvezan je 7arem
"e$an#ut *o$i'n"e iskreno ispovjediti svoje smrtne, teke grijehe. $spovijed svakodnevnih
pogreaka, laki! grije!a# nije odve nuna# ali Crkva je preporuuje, jer preko nje
oblikujemo svoju savjest i borimo se protiv zlih sklonosti.
D. $okora ili zadovoljtina%
1nogi grijesi nanose tetu blinjemu. %reba uiniti to je mogue da se teta
nadoknadi (npr. vratiti ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izlijeiti rane). %o
je zahtjev obine pravednosti.
'sim toga grijeh ranjava i slabi samoga grenika, kao i njegove odnose s Bogom i
blinjim. 'drjeenje brie grijehe, ali ne popravlja sve nerede to ih je grijeh uzrokovao.
.renik, nakon to je rastereen od grijeha, jo treba ponovno stei duhovni mir. 1ora,
dakle, uiniti neto vie da ispravi svoje krivnje. +a prikladan nain treba !!zadovoljiti!! ili
!!okajati!! svoje grijehe.
$okora koju ispovjednik daje treba voditi rauna o osobnom stanju pokornika i
traiti njegovo duhovno dobro. ,oliko je mogue, treba odgovarati teini i naravi poinjenih
grijeha. %o moe biti0 molitva, milostinja, djela milosr3a, usluga blinjemu, svojevoljna
odricanja, rtve.
Slu97enik )akramenta #omiren"a
Budui da je ,rist slubu pomirenja povjerio apostolima, tu slubu nastavljaju vriti 7i)ku#i i
#re7iteri. &vaki je sveenik, koji prima ispovijedi, obvezan, pod prijetnjom najstroih kazni,
obdravati tajnu o grijesima koje mu je pokornik ispovjedio. +ije mu doputeno govoriti ni o
onome to je u ispovijedi saznao o ivotu pokornika. I)#o!"e$na ta"na, koja ne doputa
izuzetaka, zove se ''sakramentalni peat'', jer ono to je pokornik oitovao sveeniku ostaje
!!zapeaeno!! sakramentom.
+eki posebno teki grijesi kanjavaju se io#(en"em (ek)komunika%i"om), najstroom
crkvenom kaznom, koja zabranjuje primanje sakramenata i vrenja odre3enih crkvenih ina.
&toga, odrjeenje od takvih grijeha, po crkvenom pravu, mogu podijeliti samo #a#a= m"e)ni
7i)ku# ili o$ n"i6 o!la'teni )!e(eni%i. sluaju smrtne opasnosti, svaki sveenik, pa i
neovlateni za ispovijedanje, moe odrijeiti od svakoga grijeha i svakog izopenja.
&:in%i )akramenta #omiren"a
7 #omirenje s Bogom, Crkvom, drugima, sobom
7 'protenje vjene kazne prouzroene smrtnim grijesima
7 1ir i spokoj savjesti, duhovna utjeha
7 Caanje duhovnih snaga za borbu protiv zla

+. VRE,NOVAN/E .OV/EKA KAO 4&AKARCA I 2ENE
S#olno)t 1 <ii:ka= moralna i $u6o!na ralika= ali i kom#lementarno)t ime8u
mu'kar%a i 9ene
S#olno)t je temel"na onaka :o!"eka od kada on postoji. +a samim poecima,
opisujui stvaranje, Biblija govori o ovjeku kao spolnom biu, govori o mukarcu i eni. $
jedno i drugo stvoreni su na sliku Boju. %ako kae knjiga #ostanka (#ost 4, D57D6)0
O' ree /og: '4ainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama
morskim, pti"ama nebeskim i sto"i 0 svoj zemlji 0 i svim gmizav"ima to puze po zemlji:'
4a svoju sliku stvori /og ovjeka, na sliku /oju on ga stvori, muko i ensko stvori i$( '
blagoslovi i$ /og i ree im: 'Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i sebi je podloiteL''
Bo* je stvorio ovjeka na )!o"u )liku. Bog je ljubav, savreno zajednitvo osoba 'ca, &ina i
=uha &vetoga. Bog je bie u odnosu. tom je ovjek slian Bogu. &tvorio ga je kao 7i(e u
o$no)u, bie koje gradi zajednitvo, bie koje je sposobno ljubiti. Bog je ostvarena ljubav,
ostvareno zajednitvo, a ovjeka je pozvao da se o)t!aru"e kro a"e$ni't!o i l"u7a!. %ime
to je ovjeka stvorio kao muko i ensko, kao spolno razliite, ima svoj smisao ba u
ostvarenju ljubavi. %o nam govori sljedei biblijski tekst (#ost D, 467DF)0
;' ree +a$ve, /og: '4ije dobro da ovjek bude sam: nainit u mu pomo kao to je on('
!ada +a$ve, /og, naini od zemlje sve ivotinje u polju i sve pti"e u zraku, i predvede i$
ovjeku da vidi kako e koju nazvati, pa kako koje stvorenje ovjek prozove, da mu tako
bude ime( &ovjek nadjene imena svoj sto"i, svim pti"ama u zraku i ivotinjama u polju( 4o
ovjeku se ne na8e pomo kao to je on(
!ada +a$ve, /og, pusti tvrd san na ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto
zatvori mesom( Od rebra to ga je uzeo ovjeku napravi +a$ve, /og, enu pa je dovede
ovjeku( 4ato ovjek ree: '1le, evo kosti od moji$ kostiju, mesa od mesa mojega: Menom
neka se zove, od ovjeka kada je uzeta:'
%toga e ovjek ostaviti o"a i majku da prione uza svoju enu, i bit e nji$ dvoje jedno tijelo(
2 bija$u oboje goli 0 ovjek i njegova ena 0 ali ne osjea$u stida(;
'vaj tekst posebno eli naglasiti da je :o!"ek 7i(e ko"e tra9i, 7i(e a $ru*o*a. Adam ne
moe nai sebe u ivotinjama. =ajui im ime, znai da nad njima ima vlast, ali mu one ne
mogu initi savreno drutvo. +edostaje mu netko tko je na njegovoj razini, nedostaje mu
jedan !%$!, netko tko je kao on, a opet drukiji od njega, netko s kime bi mogao stupiti u
o)o7ni o$no) ;/A 1 TI;.
&likom ;re7ra; eli se rei da je ena i)te nara!i kao i mukarac i da prema tome ima i)to
$o)to"an)t!o. ?ebro se nalazi u blizini srca ba kao to tenja mukarca za enom izvire iz
dubine ovjekova bia, srca. +jih dvoje su u kom#lementarnom o$no)u, jedno su drugom
dar, nisu cjeloviti jedno bez drugoga. +adopunjuju se u <ii:ko"= a<ekti!no" i $u6o!no"
$imeni"i. Biblija to izrie Adamovim usklikom nakon to je stvorena ena. %a povezanost
mukarca i ene jaa je od krvnog srodstva.
%o to su 7ili *oli, a nisu osjeali stida upuuje na vanu istinu o ovjeku prije grijeha.
$zme3u mukarca i ene vladao je potpuni sklad, sklad u svim dimenzijama. 1ukarac je
promatrao enu kao osobu, a ne kao predmet za svoje uitke.
S#olna ralika (mukarac 9 ena) je jedna od temel"ni6 o$re$ni%a :o!"eka. /judska osoba
je bie u odnosu, mukarac i ena su me3usobno upueni jedno na drugo, upotpunjuju se.
$stodobno su slini i razliiti. +isu istovjetni, ali su jednaki u dostojanstvu osobe. /e$naki su
da bi se mogli )#oraum"eti= a rali:iti su da se me8u)o7no u#ot#une(
S#olno)t #ro9ima o)o7u u %i"elom n"einom 7i(u( +e ograniava se samo na tjelesno
podruje. &polnost zahvaa osobu na 7iolo'kom= #)i6olo'kom i $u6o!nom #lanu(
4. +a 7iolo'kom (t"ele)nom) podruju spolnost se dobro ivi ako izraava osobno,
unutarnje zajednitvo. /e$in)t!o ovjeka kao ti"ela i $u6a treba doi do izraaja i kod
tjelesne seksualnosti. &toga ona ne smije biti vo3ena nagonom, ve razumom, voljom i
odgovornou. 2en)t!eno)t i mu9e!no)t se moraju ivjeti kao moralne a$a(e.
D. P)i6olo'ka (o)"e(a"na) )ek)ualno)t zahvaa emocije, osjeaje, strasti. "bog svoje
slinosti i komplementarnosti, mukarac je posebno emotivno vezan za enu, i obratno. 'vaj
se vid spolnosti u)m"era!a na o$re8enu o)o7u, a najsnanije je izraen u iskustvu
zaljubljenosti.
#siholoka dimenzija ima odluujui <aktor u razvoju. &polnost je, u biti, kon)trukti!na
)na*a mo"e o)o7e, moga !ja!. &polnost sazrijeva, ne javlja se odjednom, niti je dana jednom
za uvijek.
,od psiholoke dimenzije podrazumijevamo i to da spolnost ima 6ermeneut)ku
)#o)o7no)t. +aime, osoba se izraava, tumai preko spolnosti. 1i se preko svoje spolnosti
predstavljamo drugima.
E. ,u6o!na )#olno)t zahvaa osobu u njezinoj biti, na"$u7l"o" o)o7no)ti. 'na je o)o7na
o$luka= i7or= o$*o!orno)t. %o je temelj biolokoj (tjelesnoj) i psiholokoj (osjeajnoj)
seksualnosti. %o je u biti prihvaanje osobne spolnosti, onoga to jesam. koliko se ena ne
prihvati enom, odnosno mukarac mukarcem, nego ele promjenu, nije mogu normalan
razvoj osobnosti, onoga duhovnoga u meni. vijek e postojati neko nezadovoljstvo u nama
samima, a upravo ono onemoguuje normalan razvoj osobe.
0"u$)ka )ek)ualno)t treba biti ira i)tin)ke l"u7a!i i u )lu97i 9i!ota. &eksualnost
izdvojena iz ljubavi, darivanja, seksualnost koja je samoj sebi svrha, iivljavanje,
iskoritavanje drugoga za vlastito zadovoljenje nagonskih strasti, jest grijeh.
-. O,NOS V/ERE I >NANOSTI
povijesti su mnogi ne)#oraumi o #itan"ima !"ere i nano)ti nastali zbog toga to
podruja njihova istraivanja i djelovanja nisu bila dovoljno shvaana i razgraniena.
"nanstvenici su osu3ivali biblijsko tumaenje svijeta, a teolozi su odbacivali znanstvena
dostignua bojei se da e, ako ih prihvate, odbaciti i biblijsko tumaenje. +o, danas su takvi
problemi uglavnom prolost, jer se zna da vjera i znanost mogu ii zajedno, jedno u korak s
drugim. %o je opi stav krana i crkvenog uiteljstva. #apa $van #avao $$. podsjea0 !!Ajera i
razum izgledaju #o#ut $!a"u krila kojima se ljudski duh uzdie k promatranju istine.!!
,rani su uvjereni da se !"era i nano)t ne i)kl"u:u"u0 u svojim polazitima se
razlikuju, ali se me3usobno i potpomau. $ crkveno uiteljstvo se koristi razumom kako bi
upoznalo i obrazloilo vjerske istine. +ijedna vjerska istina nije apsurdan0 prihvatljiva je
razumu i ne suprotstavlja se njegovoj logici.
,ada govorimo o podruju koje je svojstveno vjeri, samim tim podrazumijevamo da to
podruje ima i svoje granice. $sto vrijedi i za znanost. V"era prouava o$no) stvorenoga
svijeta, napose ovjeka, i Boga &tvoritelja. &hvaanje vjerskih istina napreduje tijekom
povijesti, a to znai da teoloko razmiljanje postupno raste i da se produbljuje. >nano)t,
koja prouava )trukturu prirode, ovjeka i svijeta koji ga okruuje, otkriva i prouava zakone
koji svime time upravljaju. "nanost je tako3er tijekom povijesti napredovala i taj se proces
nastavlja.
?azumljivo je da i vjera i znanost imaju )!o"a #o$ru:"a i)tra9i!an"a i $"elo!an"a
koja se ne iskljuuju, nego nadopunjuju. ,ranstvo ui da vjera iznutra prosvjetljuje ovjeka
i njegov razum. 'na pomae znanosti jer naglaava ulogu Boga i Boje providnosti u ljudskoj
povijesti. %ime ne umanjuje i ne omalovaava doprinos znanosti niti zadire u njenu
nadlenost. povijesti je znalo, naalost, doi do suprotstavljanja vjere i znanosti zbog
suprotnih miljenja i me3usobnih sukoba me3u ljudima, npr. teolozima i
prirodoznanstvenicima.
Cedan od takvih sluajeva iz povijesti je 3alileo 3alilei. .alileo je javno zastupao
,opernikov heliocentrini sustav. &a znanstvene strane je to tada bilo neodrivo jer nije bilo
dokazano da "emlja ne miruje. #roblem zbog kojeg je rasla napetost nije bio znanstvene
prirode. Crkva se, naime, poslije %ridentinskog koncila (4JFJ.74J5E.) borila protiv
svojevoljnog tumaenja Biblije. %ako su se izbjegavale rasprave o Bibliji i tumaenjima
Biblije. .alileo je uvi3ao razliku izme3u znanosti i vjere. $ sam je bio vjernik. &matrao je da je
Bog napisao dvije knjige0 kn"i*u Bi7li"e jezikom razumljivim teolozima i kn"i*u )!i"eta
jezikom matematike. Bio je duboko uvjeren kako pri itanju tih dviju knjiga ne bi trebalo biti
nikakvih sukoba. +o, za ono vrijeme sukob se gotovo nije mogao izbjei jer nije bilo mogue
razgovarati o znanosti a da se ne problematizira i Biblija. Crkva je to htjela izbjei. & druge
strane, ni sami slubeni predstavnici Crkve nisu uvijek do kraja razumijevali govor i poruku
Biblije, iako su pokazivali strunost kad je bila u pitanju znanost i znanstvene tvrdnje. 'suda
je bila poziv na utnju, to je .alileo, jer je bio ovjek Crkve, i prihvatio. %ako je stvoren
pogrean zakljuak da se vjera i znanost protive jedna drugoj.
Ajera i znanost dva su zasebna svijeta, svaki sa svojim iskustvima, svojim mjerilima.
%o su dva razliita gledanja na svijet i ovjeka. ?eligija je privlana za znanost jer pred nju
postavlja niz pitanja. "nanost upravo tako i napreduje jer sebi postavlja nova pitanja, jer
uoava nova neistraena podruja. V"era polazi od nutarnjeg ovjekova iskustva svetog i
boanskog. >nano)t polazi od osjetilnog. 'ne se susreu u najdubljim tajnama prirode.
KARTICA BR. 1F.
1. SAKRA4ENT BO0ESNI.KO3 PO4A>AN/A
PO4A>AN/E BO0ESNIKA & SVETO4 PIS4&
,oja je veza izme3u bolesti i prakse pomazanja bolesnika> ;injenica je da je od pradavnih
vremena jedan od naina lijeenja i njege bolesnika bilo i mazanje uljem, koje ima ne samo
praktino medicinsko, nego i viestruko simboliko znaenje.
Pomaan"e 7ole)nika u Starom a!"etu
&tarom zavjetu pomazanje uljem je veoma rairen obiaj koji se uklapa u semitske
predaje. 1oemo mu navesti etiri temeljna znaenja0
7 &amo ul"e naravni je simbol blagoslova# radosti i asti. 'no je simbol obilja i Bojeg
blagoslova, napretka i mira. #omazati gosta uljem znai zazvati na njega blagoslov i oitovati
svoju radost zbog susreta. &am Bog obeava $zraelu !!ulje radosti umjesto ruha alosti!! ($z
54,47E).
7 Pomaan"e uljem simboliki oznauje posveenje. &tarom zavjetu ulje se upotrebljava
za posvetu bogotovni$ prostora i predmeta (posebno rtvenika), osoba koje imaju udjela u
bogotovlju, kao to su sveenici i kraljevi. tom kontekstu je pomazanje uljem izvanjsko
oitovanje Bojeg izabranja, te posebne osposobljenosti (milosti) za izvravanje poslanja.
7 & kraljevskim pomazanjem povezano je me)i"an)ko #omaan"e. ,ranska predaja
protumaila je #s D., koji govori o Cahvi i njegovu pomazaniku (D,D) u mesijanskom smislu0
tim kraljevskim pomazanjem $sus je !!potpuno potvr3en kao .ospodin i ,rist (1esija).
7 #omazanje uljem tako3er je i )re$)t!o o$ra!l"an"a= n"e*e i o:i'(en"a (/ev 4F,447ED).
rabinskim se spisima pomazanje uljem navodi kao lijek za razne bolesti. tom sluaju ulje
nije samo lijek nego mu se pripisuje i vana religiozna djelotvornost, osobito kod
istjerivanja zlih duhova.
Kri)to!a i a#o)tol)ka 7ri*a a 7ole)nike
+ovi zavjet na vie mjesta navodi praksu pomazanja uljem. 'sim sluaja pomazanja
mrt!a%a uljem i posebno pripremljenim mirisavim pomastima, obiaj pomazanja uljem
oznauje, u skladu sa starozavjetnom tradicijom, ra$o)t (1t 5,48), znak #o'to!an"a prema
gostu (1t D5,8* /k 8,E6) te sredstvo li"e:en"a i o$ra!l"en"a (/k 4H,EF 9 prispodoba o
milosrdnom &amaritancu).
Kri)t je posebnu panju posveivao bolesnima. +jegovo suosjeanje s onima koji trpe ide
tako daleko da se s njima poistovjeuje% ""Hobolje! i po!odili ste me"" (1t DJ,E5). $sus
alje i svoje uenike, prema 1k 5,874E* 1t 4H,476 i /k G,475, propovijedati blizinu kraljevstva
Bojega i lijeiti bolesnike i nemonike. 'ito da je ,rist htio obvezati svoje uenike da
nastave njegovo djelovanje.
/ako!l"e!a #o)lani%a donosi ve ustaljen obiaj za kojega se moe rei kako proizlazi iz tog
poslanja uenika. %aj obiaj svjedoi kako je Crkva od poetaka prihvatila brigu za bolesnike
kao dio svog poslanja.
+ak H,*A: ''/oluje li tko me8u vama? 4eka dozove starjeine ?rkve: Oni neka mole nad njim
maui ga uljem u ime 1ospodnje, pa e molitva vjere spasiti nemonika: 1ospodin e ga
podii, i ako je sagrijeio, oprostiti e mu se(''
+ubjekt pomazanja je oito bolesnik. ,ontekst poslanice upuuje na misao da se u prvom
redu radi o <izikoj bolesti. %ekst ne oznaava teinu i vrstu bolesti, ali je oito kako bolesnik
ne moe sam otii prezbiteru nego ga mora dozvati k sebi, to svjedoi kako se predmnijeva
odre3ena ozbiljnost i teina bolesti. $pak, ne mora znaiti da se radi o umiruem, nego
jednostavno o teem bolesniku.
(jelitelji pomazanja su starjeine Crkve. ?adi se o osobama koje u zajednici imaju pastirsku
slubu, odnosno o lanovima hijerarhije. Casno je da se radi o slubenicima Crkve, jer oni
interveniraju !!u ime .ospodnje!!.
-bred pomazanja sastoji se od molitve nad bolesnikom i mazanja uljem. $zraz ''moliti
nad'' ne samo u +ovom zavjetu nego i u ranim otakim tekstovima oznaava liturgijsku
(obrednu) molitvu. +astavak reenice ''maui ga uljem'' povezuje molitvu prezbitera sa
samim inom mazanja uljem. "naenje mazanja uljem nije magino, nego simbolino,
povezano s molitvom. inkovitost mu naime ne dolazi od njega samoga, nego od ,rista.
=rugi dio odlomka o pomazanju bolesnika govori o njegovim uincima# a to su spasenje#
podignue i oprotenje grije!a. &pasenje (sozein) je vrlo est pojam u +ovom zavjetu. ,oji
put oznaava <iziko ozdravljenje (1t G,D47DD* 1k 5,J5), ali se najee odnosi na spasenje
ovjeka u cjelokupnosti njegove due i tijela.
@to pak znai ""molitva vjere""> ?adi li se o osobnoj vjeri prezbitera ili o vjeri Crkve> Budui
da molitva objektivno dolazi od vjere Crkve u ,rista .ospodina, sigurno je da se radi o
temeljnoj vjeri Crkve (jer se i radi o starjeinama), ali se osobni vid ne iskljuuje. %u vjeru,
dakle, treba u sebi pobuditi ne samo djelitelj sakramenta nego poglavito onaj koji sakrament
prima.
BITNI E0E4ENTI BO0ESNI.KO3 PO4A>AN/A
4ateri"a i <orma 7ole)ni:ko* #omaan"a
4ateri"a sakramenta je pomazanje blagoslovljenim uljem. %o spominje i sam sv. Cakov.
@to se pak tie samog ulja, sasvim je sigurno da Cakov misli na maslinovo ulje, koje je bilo u
redovitoj uporabi u #alestini i uope na Bliskom istoku.
$pak, injenica je da maslinovo ulje nije posvuda jednako raireno, simboliki znakovito i lako
dostupno. &toga #avao A$. odre3uje0 !!=o sada je za valjanost ovog sakramenta bilo
propisano maslinovo ulje, kojeg u nekim podrujima uope nema ili se teko moe pribaviti,
stoga smo na zahtjev mnogih biskupa odluili da se ubudue, prema prilikama, moe rabiti i
drugo ulje koje je dobiveno od biljaka, jer je tako slinije maslinovu ulju.!!
#omazanje se dijeli mazanjem bolesnika na elu i rukama, no nema zapreke da se broj
mazanja povea ili da se bolesnik pomae na drugim mjestima tijela.
Eorma sakramenta jest molitva koja se izgovara dok se obavlja pomazanje. 'na glasi0
Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosr8em neka te 1ospodin milou u$a
%vetoga pomogne( 52men6 4eka te slobodna od grije$a spasi i milostivo pridigne( 52men6
&:in%i )akramenta #omaan"a
&vakim sakramentom ostvaruje se susret ,rista i ovjeka koji se nalazi u posebnom
poloaju. Ajernik koji se zbog bolesti ili starosti primie kraju ivota tako3er je u posebnoj
situaciji. #o ovom sakramentu vjernik prima Boju pomo u borbi za zdravlje i ivot.
,,C kae0 !!'snovna milost ovog sakramenta jest milo)t #ot#ore= mira i o6ra7ren"a a
na$!la$a!an"e te'ko(a !la)titi6 7ole)ti ili )tara:ko" nemo(i. %a milost je dar =uha
&vetoga koja obnavlja pouzdanje i vjeru u Boga, jaa protiv napasti "loga, to jest napasti
obeshrabrenja i tjeskobne smrti. %a potpora .ospodnja snagom njegova =uha vodi
bolesnika k ozdravljenju due, a tako3er i tijela, ako je to volja Boja. $ povrh toga, ako je
sagrijeio, o#ro)tit (e mu )e.!! (br. 4JDH)
&akramentalni uinak okrepe nije magijski rezultat. #omazanje se ne natjee sa znanstvenim
sredstvima niti je nadomjestak medicinske znanosti. $skustvo nam potvr3uje kako se
sakramentalna milost, okrepa moe oitovati na duhovnoj i psihikoj razini, u vedrini i u
osnaenju protiv <izikog razaranja to ga donosi bolest. #omazanje jaa ovjeka u borbi
protiv svake bolesti i zato je vano da se podjeljuje kad bolesni organizam jo ima snagu
koju sakrament potpomae.
@to se tie oprotenja grije!a pri ovom sakramentu, iz teksta sv. Cakova !!Pako je
sagrijeioP!! vidimo da prvotna svrha pomazanja nije, dakle, oprotenje grijeha, odnosno da
ono ne nadomjeta pokoru nego je zamjenjuje samo onda kada je ispovijed nemogua.
&toga se trai da se, ako je ikako mogue, bolesnik ispovijedi prije primanja sakramenta
pomazanja.
,"elitel" )akramenta #omaan"a
lje za bolesniko pomazanje treba 7la*o)lo!iti 7i)ku# ili )!e(enik koji za to ima ovlast, a
blagoslov se obavlja obino na Aeliki etvrtak.
=jelitelj bolesnikog pomazanje je, kako navodi sv. Cakov, #re7iter Crk!e. Ako je pri
podjeljivanju prisutno vie sveenika svi mogu poloiti ruke i pomazati, a samo jedan
izgovara molitvu.
Primatel" )akramenta #omaan"a
Budui da je bolesniko pomazanje sakrament ozdravljenja, on se treba dijeliti onima koji su
zbog 7ole)ti ili )taro)ti pogibeljno bolesni. ?ije !!pogibelj!! ne znai da bolesnik treba biti na
umoru jer se ovaj sakrament mo9e #ono!iti ako bolesnik poslije primljene pomasti prizdravi,
a onda nastupi druga teka bolest. & ti"eku i)te 7ole)ti sakrament se moe ponoviti ako
nastupi pogoranje.
Nu9no)t )akramenta #omaan"a a )#a)en"e
?edovito se kod svakog sakramenta postavlja pitanje nunosti za spasenje. &akrament
bolesnikog pomazanja je nuan onoliko koliko "e 7ole)niku #otre7na Bo9"a #omo(,
o)na9en"e= $u6o!na okre#a i o#ro'ten"e *ri"e6a. ,,C u vezi s tim kae0 !!Bolest moe
ovjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe, ponekad ak do oaja i pobune protiv
Boga. Ali moe ga dovesti i do vee zrelosti, pomoi mu da u svom ivotu razlui ono to nije
bitno te se okrene k onome to je bitno. Bolest ovjeka vrlo esto izazove da Boga trai i da
mu se vrati!! (br. 4JH4).
+. OB/AVA I N/ENO PRENOAEN/E
%ijekom povijesti Bog je stupao u dodir s ljudima i obznanjivao im tajnu o sebi
nalaui im da to prenose drugima. %o ira!no ili neira!no )lo7o$no )amo#rio#(i!an"e
zove se o7"a!a. ,ranska objava sadrana je u Bibliji i u predaji. %u Boju objavu koja se
dogodila u povijesti tumai crkveno uiteljstvo. #ostoje dvije vrste objave0 nara!na i
na$nara!na o7"a!a.
NARAVNA OB/AVA
;ovjek u sebi nosi elju da spozna ono to je vidljivo i to mu je blizu, ali isto tako eli
spoznati i ono daleko i nevidljivo. 'n traga za onostranim. ;ovjek moe u sebi otkriti ne
samo enju za Bogom, nego i putove kako doi do Boga. %i putovi ponekad polaze od
zakonitosti materijalnog svijeta. Bog se ovjeku neizravno, posredno otkriva i priopuje u
l"e#oti )!emira i re$o!ito)ti #riro$ni6 akona. %a je objava dostupna svim ljudima jer je
zapisana u svijet koji ih okruuje, prilago3ena je ovjekovoj naravi, stoga se i zove naravna
objava, jer je ovjek po svojoj naravi moe spoznati.
NA,NARAVNA OB/AVA
+adnaravna objava nije plod ovjekove naravne spoznaje niti rezultat njegovih
naravnih otkria. "aetnik susreta u tom sluaju je Bog sam0 on u odre3enom trenutku ulazi
u ovjekovu povijest i s njim komunicira. ?ije je dakle o inicijativi koja dolazi od Boga. Beli
se rei kako se )am Bo* objavljuje ovjeku, i to ;;ri"e:ima i $"elima;;. +ajvei dio te Boe
objave dogodio se u povijesti izabranog naroda ($zraela), npr. Abraham, 1ojsije, proroci, itd.
Arhunac Boje izravne, neposredne objave jest ut"elo!l"en"e I)u)a Kri)ta, tj. injenica da je
Bog postao ovjekom.
PRENOAEN/E OB/AVE
Bog je govorio na razliite naine0 u vi3enjima i snovima ili kroz snano unutarnje
nadahnue. 1ojsiju je govorio izravno i bez zagonetki. #roroci su svjesni da im Bog upuuje
rije i onda kad mu se protive. $zraelci su tu Boju objavu i njegovu rije prenosili s koljena na
koljeno kro #ri#o!i"e$an"a veinom tijekom blagdana.
&)meno #reno'ena rije lako je podlona zaboravu ili nestajanju. ?at ili epidemija
zarazne bolesti zauvijek odnose mnoge svjedoke Boje objave. &toga se razmilja o
zapisivanju dotad usmeno prenoene objave. Pi)meno 7il"e9en"e &tarog zavjeta odvija se
tijekom gotovo tisuljetnog razdoblja0 od vremena kralja =avida i &alomona pa sve do
,ristova dolaska. #ojedine knjige pisane su u vie navrata. +eke su, naprotiv, stvarane
stoljeima.
&lino kao kod &tarog zavjeta, nakon I)u)o!e )mrti i u)kr)nu(a prvi krani isprva
usmeno prenose uspomenu na njega i pripovijedaju o udesnim Bojim djelima koja je izveo
po $susu. $ako $sus osobno nije ostavio nikakvu pismenu poruku ili zapis, njegovi su apostoli i
uenici ivo pamtili njegova djela i rijei. +akon njegove smrti i uskrsnua zapoinju to
pripovijedati i drugima. +a temelju te usmene predaje na)ta"u a#i)i iz kojih se s vremenom
oblikuje tekst +ovog zavjeta kakav nam je danas poznat. %o potvr3uje i e!an8eli)t 0uka0
''Kad ve mnogi poduzee sastaviti izvjee o doga8ajima koji se ispunie me8u nama 0
kako nam to predadoe oni koji od poetka bija$u oevi"i i sluge Gijei 0 poto sam sve, od
poetka, pomno ispitao, naumi$ i ja tebi, vrli !eo>ile, sve po redu napisati da se tako
osvjedoi o pouzdanosti svega u emu si pouen'' 59k *,*)A6(
A#o)tol Pa!ao u svojim poslanicama neprestano naglaava da i on, iako je doivio izravnu
Boju objavu, prenosi ono to su mu drugi rekli, to je primio od drugih.
I!an a#o)tol tako3er ukazuje na vanost ustrajnog i tonog prenoenja i uvanja Boje
rijei0 ''/ranitelj 0 u$ %veti, koga e Ota" poslati u moje ime, pouavat e vas o svemu i
dozivat e vam u pamet sve to vam je reko$'' ($v F,D5).
.lasoviti %rk!eni #i)%i iz prvih stoljea istiu posebnu vanost predaje. +aglaavaju
da su sve ono to ue i propovijedaju primili od apostola i apostolskih nasljednika biskupa.
%o uvjerenje o vanosti predaje i danas vlada u Crkvi. Crkva Boju rije ne prenosi samo #o
Pi)mu nego i #o #re$a"i, a biskupi na elu s papom vjerodostojni su tumai te rijei.
-. POVRE,E ,OSTO/ANSTVA BRAKA I OBITE0/I

/jubav 9 agape ne gleda na sebe, ne trai sebe. 'na ide jedino za tim da drugoga
uini sretnim i radosnim. +o, zbog pomanjkanja upravo ove ljubavi 9 agape, danas smo
svjedoci mnogih kriza u braku i obitelji. #ostoji nekoliko situacija koje dovode do tekih
problema unutar braka i obitelji, a koje de<iniramo kao povrede dostojanstva braka i obitelji.
%o su0 #rel"u7= ra)ta!a= mno*o9en)t!o= )lo7o$na !ea i in%e)t.
PRE0/&B
)tarom Iraelu vladao je patrijarhalni obiaj, tj. potpuna prednost se davala
mukarcu u obitelji. Cedna od smjernica izraelskog zakona je da brani svetost obiteljske
jezgre i stabilnost braka. #reljub se u staro doba $zraela kanjavao, ali [poto je zakonom
odobrena poligamija, mu ne ini preljub\. #reljub se u Bibliji spominje zajedno s drugim
grijesima na spolnom podruju.
Apologeti D. stoljea svjedoe o moralnoj revoluciji kranstva. #rema $susu, naem
uitelju, grenici su ne samo oni koji doista ine preljub, nego i oni koji s poudom gledaju
onu osobu s kojom ele poiniti preljub. .rijeh preljuba No!i a!"et vrednuje kao teak
prijestup. 'sim krivnje, dobiva veu teinu. &polni odnos izme3u mukarca i ene izvan
braka moe biti kako blud, tako i preljub. %radicionalni kranski moral pozornost usmjerava
na tri vlastitosti branog zajednitva0 monogamija, vjernost i nerazrjeivost, pri emu se
preljub protivi vjernosti. Brana vjernost treba prikazivati Boju vjernost i ,ristovu vjernost
Crkvi, jer brana vjernost je sudjelovanje u Bojoj vjernosti.
;injenica je da je nevjere me3u suprunicima bilo je i u ranijim vremenima. %o nije
karakteristika samo dananjice. +o, danas je ona postala uistinu sastavni $io
)!ako$ne!i%e. %ako se danas preljub u medijima, npr. u <ilmovima, novinama i %A
emisijama, prikazuje kao neto sasvim bezazleno i normalno. +o, on to nije. #reljub je ista
ne#ra!$a nane)ena $ru*om 7ra:nom #artneru. 1e3utim, i Bo9"a l"u7a! prema ljudima
preljubom se ini nevjerodostojna. +aime, nevjera nije samo uvreda partnera, nego i izdaja
sakramenta enidbe. Budui da brak prikazuje savez izme3u ,rista i njegove Crkve, preljub
oskvrnjuje taj &avez.
&vaki preljub ima svoju !!povijest!!, odnosno uroke radi kojih je do njega dolo, kao
npr. znatielja, dosada, seksualna <rustriranost, itd. #reljubu prethodi i nevjerno dranje.
'sim preljubnika, grijeh ini i onaj tko se umijea u neki brak to sobom nosi odre3ene
#o)l"e$i%e. %o su0 uzimanje partnera supruniku, oca ili majke djeci. #revareni partner
veinom se smatra ponienim i ne moe od srca oprostiti partneru preljub. %ako3er ga
proima i osjeaj manje vrijednosti i neprijateljski ili s mrnjom se odnosi prema novom
!!partneru suprunika!!.
& pravom se, dakle, moe zakljuiti da nevjera branom savezu, tj. preljub ne moe
biti opravdan. +aime, brana ljubav i vjernost imaju svoje kvalitete koje pridonose
humaniziranju odnosa, kako unutar braka i obitelji, tako i unutar :ita!o* $ru't!a. Brana
ljubav, koja se oituje i kroz vjernost supruniku, stoga jest i mogunost ljudske povijesti za
produenje i produbljenje humaniziranja drutva. tom kontekstu moemo rei da brana
nevjera ne donosi samo kratkorone posljedice i posljedice koje se tiu pojedinca. 'na
zahvaa i ostavlja svoje negativne uinke daleko dublje, bilo u samoj osobnosti ovjeka bilo
drutva.
RASTAVA
starom 4o")i"e!om akonu enidba se shvaala kao ugovor koji mukarac uz
odre3ene uvjete u svako doba moe razvrgnuti. %i uvjeti su bili0
7 mu treba napisati otpusno pismo i uruiti ga eni, te je ona time postala slobodna i moe
sklopiti novi brak, a da pri tom ne poini preljub
7 mu se moe rastati od ene ako na njoj otkrije [neto runo\.
$pak, &veto pismo navodi i dva ogranienja rastave0
7 ne moe se otpustiti ena koju je netko kao djevojku zaveo i potom se njom oenio
7 ne moe se otpustiti ena koju je mu lano optuio da nije bila djevica u asu kad se
s njom oenio.
=akle, 1ojsijev zakon ipak smjera tititi enu protiv proizvoljnog mueva gospodarenja,
premda i taj "akon nosi tragove [tvrdoe srca\, zbog koje je 1ojsije dopustio otputanje
ene. +o, kod svih starozavjetnih proroka susreemo ideal monogamijskog i nerazrjeivog
braka. Proro%i su pripremali svijest izabranog naroda za dublje shvaanje jedinstva i
nerazrjeivosti enidbe. ,njiga ?utina i %obijina pruaju nam svjedoanstvo o visokom
poimanju enidbe, o suprunikoj vjernosti i njenosti. #redaja je u #jesmi nad pjesmama
uvijek gledala jedinstveni izraz ljudske ljubavi kao istog odraza Boje ljubavi.
svom je propovijedanju I)u) nedvosmisleno nauavao izvorni smisao sjedinjenja
mukarca i ene, kako je to &tvoritelj htio u poetku. =oputenje koje je 1ojsije dao da se
otpusti vlastita ena, bilo je samo ustupak zbog tvrdoe srca. Benidbeni vez mukarca i ene
je nerazrjeiv 9 sam Bog ga je sklopio. 'n ukida poputanje koje se uvuklo u stari "akon0
[@to dakle Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja\ 7 1t 4G,5. %o nedvosmisleno zauzimanje za
nerazrjeivost enidbenog veza moe izgledati kao neostvariv zahtjev. 'n sam daje snagu i
milost za ivljenje braka u novim mjerilima kraljevstva Bojega.
=akle, po naravi enidba je "e$in)t!ena= nerar"e'i!a i ot!orena #lo$no)ti. &toga
je rastava teki grijeh protiv naravnog zakona. $zme3u krtenih tvrda i izvrena enidba ne
moe se razrijeiti nijednom ljudskom vlau, a ni zbog ikakva razloga, osim smru. 'na je
raskid ugovora koji su suprunici slobodno sklopili da ive jedno s drugim do kraja ivota, u
dobru i zlu. ?astava unosi nered u obitelj0 uzrokuje tete ostavljenom supruniku, te djeci
koja su, osim to su ranjena samom rastavom, esto rastrgana izme3u dvaju roditelja.
?astava postaje [zarazna\ pojava i prava drutvena rana, pa kao takva ne teti samo
konkretnoj obitelji, ve i itavom drutvu.
&uprunik koji se #ono!no !"en:a, ivi u trajnom javnom preljubu, iako njegova veza
moe biti priznata gra3anskim zakonom. 'stavljeni suprunik esto zna biti nevina rtva
takve zakonski priznate rastave. 'n pri tom ne kri moralnu zapovijed jer je velika razlika
izme3u ostavljenog suprunika koji je iskreno nastojao biti vjeran sakramentu i onoga koji taj
sakrament svjesno kri i ostavlja svog suprunika.
+ovi brak rastavljenih, dok jo ivi zakoniti suprunik, protivi se Bojem naumu i
zakonu. "ato ovakve osobe ne mo*u #ri)tu#iti #ri:e)ti niti #rimati #omiren"e u
sakramentu pokore, osim onih koji se pokaju to su povrijedili znak saveza vjernosti ,ristu,
obvezavi se ivjeti u potpunoj uzdrljivosti. ?astavljeni u novom braku, iako ne smiju primati
priest, tako3er nisu odijeljeni od Crkve, a svoj kranski ivot mogu ivjeti posebno ako
odgajaju djecu u vjeri.
+o, odvajanje suprunika sa zadravanjem enidbenog veza moe biti zakonito u
odre3enim sluajevima koje predvi3a ,anonsko pravo. #ostoje prilike kad brani ivot
postaje u praksi nemogu iz najrazliitijih razloga, npr. nasilje u obitelji. ,od takvih sluajeva
Crkva doputa tjelesnu rastavu i prekid zajednikog stanovanja, tzv. Ura)ta!u o$ )tola i
#o)tel"eV. &uprunici su i dalje mu i ena pred Bogom i nisu slobodni za sklapanje nove
veze. tako tekom stanju najbolje je rjeenje, ukoliko je mogue, pomiriti se. ,ranska je
zajednica pozvana pomagati tim osobama da u takvu stanju ive kranski, u vjernosti
enidbenom vezu koji ostaje nerazrjeiv.
Crkva nekad moe #oni'titi 7rak ako smatra da nije bio valjan, kao to je kod
sluajeva prisile, neznanja o partneru u bitnim stvarima, nedostatka uporabe razuma i braka
koji nije konzumiran, tj. ukoliko suprunici nisu imali spolne odnose.
PO0I3A4I/A
Brani obiaji po mnogim dijelovima svijeta doputaju enidbu s vie branih
partnera, tj. poligamiju. #oligamija je vrlo stari obiaj koji se javlja u nekoliko oblika.
?azlikujemo #olinan$ri"u i #oli*ini"u.
#'/$A+=?$CA
'blik poligamije u kojem 9ena mo9e imati !i'e mu9e!a. %o je rijedak oblik
poligamije i susreemo ga samo u H,JQ drutava i esto znai bratski brak. #risutna je kod
2skima, u indijskim dijelovima Rimalaja i u %ibetu. ,od kanadskih 2skima bio je obiaj
ubijanja enske djece to je dovodilo do manjka ena. 'va umjetno stvorena situacija tjerala
ih je da jedna ena ima nekoliko mueva. veoma tekim uvjetima za ivot u arktikom
podruju ,anade vie mukaraca 9 mueva svakako je lake moglo i doi do hrane za
obitelj. 'stavljena obua ili oruje pred vratima atora ili eskimskog iglua, davala je znak
muu 9 suparniku da bi se trebao udaljiti jer je zauzeto, i priekati svoj red. 2skimski obiaj,
kao i kod nekih $ndijanaca, nu3enja ena gostu preko noi, mogao bi, barem to se tie
2skima, biti posljedica manjka ena.
#'/$.$+$CA
'blik poligamije u kojem mu'kara% ima !i'e 9ena kao svoje supruge. nekim
indijanskim plemenima mukarac je imao pravo oeniti sve sestre svoje supruge kada
postanu punoljetne. #oliginija je danas prisutna u svijetu, ali je u veini drutava zakonom
zabranjena, osim kod naro$a i)lam)ke !"eroi)#o!i"e)ti, gdje mukarac moe imati vie
ena o kojima je duan skrbiti. 1oe imati najvie etiri ene, osim ako je plemi, onda moe
imati neogranien broj ena. & Bi7li"i tako3er susreemo neke naznake poliginije0
7 $zl D4,4H0 [Ako se oeni drugom, ne smije prvoj uskraivati hrane, odjee ili njezinih
branih prava. +e bude li joj inio ovo troje, neka je slobodna da ode bez otkupnine.\
7 D &am0 [#o dolasku iz Rebrona, =avid uze jo inoa i ena iz Ceruzalema i rodi se
=avidu jo sinova i keri.\
7 4 /jet0 ['vo su =avidovi sinovi koji mu se rodie u Rebronu0 prvenac Amnon od
jizreelke Ahinoame, drugi =aniel od ,armelke Abigajle, trei Abalom, sin 1aake,
etvrti Adonija, sin Ragitin, P\
7 4 ,r0 [$mao je sedam stotina kneevskih ena i tri stotine inoa. +jegove su ene
zavodile njegovo srce.\
7 D /jet0 [?oboam je ljubio Abalomovu ker 1aaku vie od svih svojih ena i inoa,
iako je uzeo osamnaest ena i ezdeset inoa.\
+o, znamo da je 7rak #o )!o"o" #riro$i mono*ami")ki i nerazrjeiv. 1isao o monogamiji
jasno je sadrana i u Bibliji ve na prvim njenim stranicama0 [+jih dvoje bit e jedno tijelo.\
%o je uvjerenje itavoga idovskog naroda u $susovo vrijeme. 1onogamija je tako3er bila
osigurana u grko7rimskom svijetu zakonom ili barem obiajem. +adalje e, u skladu sa
svojim uvjerenjima, i tradicionalni kranski moral poligamiju smatrati grijehom.
2timoloki gledano, rije ;;#artner)t!o;; dolazi od latinske rijei ;;#ar);; to znai dio.
;ovjek slijedi neki unutarnji nagon i gotovo instinktivno odabire partnera koja ga upotpunjuje,
da po njemu do3e u ravnoteu. 1ukarac i ena na$o#un"a!a"u "e$no $ru*o, razvijaju
svoje sposobnosti za dobro partnerstva. N"i6 $!o"e :ine "e$no, ine branu osobu. &vaka
drukija situacija jest povreda dostojanstva braka, brane osobe. %akva situacija ne samo da
dovodi u pitanje opstojnost brane zajednice, nego !ri"e8a o$re8eno* 7ra:no* #artnera
koji e se osjetiti manje vrijednim, zanemarenim. "akljuiti je, stoga, da Crkva, branei
dostojanstvo svake osobe, s razlogom iznosi svoj stav protiv poligamije.
INCEST (RO,OSKVRN&E)
starijem patrijarhalnom ivotu )taroa!"etno* Iraela, brak se radije sklapao u
krugu vlastite obitelji. %ako se Abraham oenio svojom polusestrom, $zak neakinjom, i sl.
1e3utim, ve ka)ni"i irael)ki akon poznaje brane i spolne zapreke izme3u ro3aka.
#oglavlje 6. /evitskog zakonika tono odre3uje stupnjeve srodstva kojima je zabranjeno
stupiti u brane odnose. #ostoje, istina, iznimke, npr. kada je ?uben legao s 2likom,
prilenicom svoga oca i kada je Amnon spavao sa svojom sestrom %amarom. "abranjeni su
brakovi izme3u krvno povezanih osoba u izravnoj liniji izme3u oca i keri, majke i sina, djeda
i unuke, a u pobonoj liniji izme3u brata i sestre ili polusestre, neaka i tete, i sl. $susovo
vrijeme, kako u najstroim idovskim kolama, tako i openito, mjeovite su enidbe bile
nevaljane, a prije svega brakovi me3u ro3acima.
$ncest je, dakle, )#olni o$no) ime8u kr!ni6 )ro$nika. $ncest (lat. incestare 9
sramotom okaljati) ili rodoskvrnue pripada spolnoj perverziji i oznaava se kao poseban tip
pedo<ilije koji ukazuje na dis<unkciju u obitelji, nepostojanje zadovoljavajuih emocionalnih i
seksualnih odnosa me3u suprunicima te na alkoholizam i druge devijantne pojave.
$ncestigene su obitelji drutveno izolirane, otac depresivan, agresivan, alkoholiar u veini
sluajeva, a majka psihiki nestabilna osoba, pokorna muu i ne moe zatiti dijete. $ncest je
zabranjen svim zakonima.
'vaj pojam u psihologiju je uveo &igmund :reud, kao porijeklo kulture, religije i politike.
?azlikujemo0
7 en$o*amni ili pravi incest0 roditelj7dijete* brat7sestra* djed ili baka s unucima, i
7 e*o*amni koji se odnosi na iru obitelj0 stric7neakinja* ouh7pokerka, i sl.
$ncestna seksualna veza ouha i pokerke ima drukiju dinamiku odnosa od incesta otac7
ker. $ako ouh nije krvni srodnik s pastorkom, kao pooim zamjenjuje joj oca pa je ljudski i
pravno preuzeo njegove ovlasti, dunosti i obveze. %o vai i za skrbnike i usvojitelje. ;ei je
odnos izme3u oca i keri, nego izme3u majke i sina.
$ncest je posljedica patolokih odnosa u obitelji. 1oe biti jednokratan, povremen ili
trajan, ukljuivati samo jednu ili vie seksualnih veza (multipli incest). &a psiholokog
gledita, incest je puno iri pojam. +jime je, osim genitalnog, analnog ili oralnog odnosa,
obuhvaeno puno drugih aktivnosti, poput ljubljenja, dodirivanja djejih grudi, genitalija, ili
prisiljavanje djeteta da dira genitalije osobe koja ga zlostavlja s ciljem spolnog uzbu3ivanja.
$ncestuoznim ponaanjem dre se i erotske aktivnosti koje ne ukljuuju tjelesni kontakt
zlostavljaa i djeteta. +pr. otac (ouh) masturbira pred djetetom, prisiljava ga da pozira za
erotske snimke, pokazuje mu erotske asopise i slike, projicira pornogra<ske <ilmove, opisuje
seksualne scene, i sl.
=anas je incest gotovo izjednaen sa zlostavljanjem djeteta od strane roditelja, jer je
uistinu to esta situacija. $ncest je moda najokrutnija i najvea zagonetka ljudskog iskustva.
%o je izdaja najosnovnijeg povjerenja izme3u djeteta i roditelja. %o je emocionalno
pustoenje. 1lade rtve u potpunosti ovise o svojim agresorima, tako da nemaju kamo
pobjei, i nikoga kome mogu pobjei. "atitnici postaju gonitelji i stvarnost postaje zatvor
prljavih tajni. 'tac ili ouh predstavlja poseban autoritet za djecu kojem ona vjeruju,
uvaavaju ga i slijepo mu se pokoravaju, jer su ih tako uili i odgajali i ne pomiljajui da bi
otac to mogao zlorabiti. 'tac koji zna biti okrutan, zlostavlja redovito je autoritet u obitelji,
esto jedini hranitelj, dominirajua <igura koje se svi plae i ne usu3uju mu se suprotstaviti,
iznijeti zloin u javnosti, prijaviti ga policiji.
Crkva ima odluan stav protiv incesta koji ukljuuje bioloke, moralne, teoloke i mnoge
druge razloge.
S0OBO,NA VE>A
Bivot u i!an7ra:no" a"e$ni%i, koji se naziva i [slobodna veza\, ostvaruje se kada
mukarac i ena odbijaju dati pravni i javni oblik vezi koja ukljuuje spolnu intimnost. ,roz
povijest je uvijek bila prisutna slobodna veza, a tako je i danas. &lobodne veze postaju trend
zapadnog drutva, pa je kohabitacija posebno popularna u skandinavskim zemljama. Crkva
taj problem shvaa ozbiljno jer je svjesna da slobodna veza unosi mnogo nereda u moralni
poredak. +a taj problem se osvrtao i papa $van #avao $$. i stavlja ga u poglavlje u kojem
analizira situacije koje on naziva ;;nere$o!itim;;0 brak na probu, stvarna slobodna
sjedinjenja, katolici sjedinjeni u novom gra3anskom braku, rastavljeni i razvedeni neoenjeni.
?ije je, kae papa, o vezama koje nemaju nikakvu javno priznatu institucionalnu vezu, ni
gra3ansku, ni pravnu, ni vjersku.
%akva situacija proistjee iz vrlo mno*i6 ralo*a. +eki se, naime, na to osjeaju
prisiljeni tekim gospodarskim, kulturnim i vjerskim tekoama jer bi sklapanjem enidbe bili
izloeni tetama, gubitku ekonomskih probitaka, itd. ,od drugih se moe susresti stav
preziranja, osporavanja, odbacivanja drutva, obiteljske ustanove ili jednostavno traenje
uitaka. +eki su na to nagnani krajnjim neznanjem ili siromatvom. A u nekim zemljama
tradicionalni obiaji ak predvi3aju pravu enidbu tek nakon nekog vremena zajednikog
stanovanja i poslije ra3anja prvo djeteta.
1e3utim, ivimo u vremenu krajnje erotiziranom i popustljivom, u kojem na svim
razinama vrlo lako dolazi do izvanbrane djelatnosti. =anas su dovedeni u pitanje i sami
poeci brane ljubavi. $zvorima takve problematinosti smatraju se0 gubljenje drutvene i
osobne zadae !!zarunitva!!, sve vea tenja prema drutvenim prihvaanjima predbranih
spolnih odnosa, porast privremenih i usputnih !!susreta!!, te postojanje paralelnih oblika
branih veza. +o, Crkva s razlogom kae da je )!aki i!an7ra:ni )#olni o$no) a7ran"en i
promatra brak kao iskljuivo mjesto spolnih odnosa.
KARTICA BR. 1H.
1. BIB0I/A 1 PISANA RI/E. BO2/A
&inagoga i Crkva ve od prvih vremena pridaju zbirci nadahnutih knjiga osobite
nazive, da na taj nain izraze svoju vjeru u nadahnutost svetih knjiga i istaknu njihovo
dostojanstvo nad svim drugim knjigama koje nemaju Boga za autora.
+aslovi0
4) +veto $ismo ili samo $ismo0 knjigama +ovoga zavjeta naziva se tako pedesetak
puta #ismo &taroga zavjeta. &am $sus ,rist tako naziva &tari zavjet ($v J, EG). #avao
kae !!sveto!!. Beli naglasiti da je boanskog porijekla., Bogu pripada, Bog u #ismu i
po #ismu susree ovjeka, donosi mu Boji naum spasenja.
D) Biblija0 %o je najopenitije usvojeni naziv. $me dolazi od <enikog grada Biblos (danas
=ebel). Bio je nekada sredite proizvodnje i trgovine pisaeg materijala 9 papirusa.
.rci su nazivali pisani list ili svitak prema gradu proizvodnje he biblos ili to biblion.
tom smislu, Biblija bi bila osmiljenje knjige. @to se tie mnoine, plural kae da je
Biblija zaista jedna biblioteka knjiga, zbirka* singular kae da one ine jedno
jedinstvo, da imaju jednog poetnika, Boga, te se tako razlikuju i izdiu nad sve ostale
knjige.
E) +tari i Novi zavjet ili +avez0 +aziv susreemo kod svetog #avla (D ,or E, 4F).
#roroci navjetaju !!novi!! &avez. Apostol bira rije !!kainos!! kako bi ounaio da se radi
o kvantitativno novom, prijelazu iz starog u novo doba, a ne samo o vremenskom
novom.
?ije !!berith 9 &avez!! teko je prevodiva u naem jeziku. pro<anom kontekstu
!!berith!! znai ugovor, savez, a plod toga je mir, blagostanje. religioznom kontekstu
!!berith!! je sa strane Boje dar, milost, obeanje, ivot, a sa strane ovjeka je
slobodno i svjesno prihvaanje saveza, ugovora, zakona, te ovjek postaje
oslobo3en, ulazi u Boje podruje, postaje Boje vlasnitvo i dionikom boanske
naravi.
PO,/E0A
>7ro"a kn"i*a0 &tari zavjet F5, a +ovi zavjet D8.
2i$o!i dijele #ismo Staro* a!"eta na >akon= Proroke i Pi)%e. 'd 4F. st. dalje kr'(ani
dijele &tari zavjet na Po!i"e)ne= Pou:ne (4u$ro)ne) i Proro:ke.
7 Petokn"i9"e (#o!i"e)n"e)? #ostanak, $zlazak, /evitski zakonik, Brojevi, #onovljeni
zakon
7 Po!i"e)ne kn"i*e 7r.+.? C, &uci, ?uta, 4 i D &am, 4 i D ,r, 4 i D /jet, 2zra, +eh, %ob,
Cdt, 2st, 4 i D 1ak
7 4u$ro)ne? Cob, 1udre izreke ($zr), #ropovjednik, #jesma nad pjesmama, 1udrost,
&irah, #salmi
7 Proro:ke? %ualjke, Baruh, zatim
F velika proroka 0 $zaija, Ceremija, 2zekiel i =aniel
4D malih proroka 0 Roea, Coel, Amos, 'badija, Cona, 1ihej, +ahum,
Rabakuk, &e<anija, Ragaj, "aharija, 1alahija (on je ujedno i zadnja
knjiga &tarog zavjetaIII)
No!i a!"et u starini se dijelio na 2van3elja i Apostolske spise. srednjem vijeku prevladava
podjela na E!an8el"a= ,"ela a#o)tol)ka= Pa!lo!e i katoli:ke #o)lani%e i Otkri!en"e
(Apokalipsa).
7 E!an8el"a0 1atej, 1arko, /uka i $van
7 ,"ela a#o)tol)ka0 napisao /uka
7 Pa!lo!e #o)lani%e0 upuene nekoj zajednici ili osobi0 ?im, 4 ,or, D ,or, .al, 2<,
:il, ,ol, 4 &ol, D &ol, 4 %im, D %im, %it, :lm, (Reb)
7 Katoli:ke #o)lani%e0 upuene Crkvi openito, a ne nekoj posebnoj zajednici kao
#avlove. &toga se i nazivaju po autorima0 Cakovljeva, dvije #etrove, tri $vanove i
Cudina
7 Otkri!en"e (Apokalipsa)0 napisao $van
"a vjernike je posebno vano poznavanje Biblije zbog njene uzvienosti s obzirom na njeno
porijeklo, njen sadraj i njenu svrhu.
Bo* "e autor Pi)ma. %o je #ismo nebeskog 'ca putnikom ovjeku daleko od
domovine, kako kae sv. $van ,rizostom. #ismo sadri i jest Boja rije. 'no je najvaniji
spomenik nadnaravne Boje objave. njemu Bog objavljuje sebe i priopuje otajstvo svoje
volje da u ,ristu imamo u =uhu &vetom pristup k 'cu i postanemo zajedniari boanske
naravi.
I :o!"ek "e #ra!i autor Pi)ma . #isci Biblije su Boji pisari, piu po nadahnuu =uha,
ali slobodno razvijaju svoje sposobnosti. &vaki pisac u svojoj knjizi ostavlja svoj osobni
dojam, znaajku svoga karaktera, svoje kulture, svoga vremena, svoga jezika i stila.
Bi7li"a "e kn"i*a i)tine. +o, ona ne pouava o znanstvenoj viziji svijeta, o sastavu
materije ni o detaljima povijesnih zbivanja. 'na donosi istinu vjere, istinu ivota. Biblijska
istina kazuje da je Bog poetak i svretak svega. &vi ostali podaci0 kozmiki, povijesni,
zemljopisni i politiki u slubi su te istine. Biblija je jednostavno Boja poruka spasenja
upuena ovjeku.
I!orni tek)to!i i #ri"e#i)i
Aeina knjiga Staro*a a!"eta napisana je 6e7re")kim jezikom. +eki starozavjetni
tekstovi napisani su arame")kim (manji dijelovi ,njige =anielove i ,njige 2zrine), a neki
dijelovi i *r:kim jezikom (,njiga 1udrosti, =ruga knjiga o 1akabejcima).
3r:kim je napisan i sav No!i a!"et. ,ao i kod najveeg dijela knjiga i zapisa iz
starog doba, danas ne postoje izvorni zapisi biblijskih tekstova, nego samo njihovi prijepisi.
$pak, esto su ti prijepisi biblijskih tekstova puno blii vremenu nastanka izvornih tekstova
negoli je to sluaj kod drugih drevnih tekstova, npr. kod $lijade i 'diseje.
Kumran)ko otkri(e
proljee 1JBH. godine jordanski #a)tir 1uhamed ed7=ib je traei izgubljenu ovcu
sluajno naiao na jednu '#il"u i u nju poeo bacati kamenie. $znena3en zvukom baenih
kamenia koji je dopirao iz pilje, spustio se kroz otvor i ugledao osam neoteenih glinenih
posuda. +adajui se da bi u njima moglo biti zlato, razbio ih je. mjesto zlata pronaao je
sedam starih svitaka. skoro ih je prodao sakupljau starih rukopisa u Betle6emu. &vitci su
prodavani od jednog trgovca do drugog. =anas su pohranjeni u 5ram kn"i*e, posebno
ure3eni muzej u Ceruzalemu. #aljivim prouavanjem tih spisa strunjaci su ustanovili da je
rije o na")tari"im dosad prona3enim prijepisima biblijskih tekstova. 1e3u njima su
najvanija dva rukopisa iz ,njige proroka Iai"e.
+. SVETI ERAN/O I ERAN/EVCI 1 PROB&GENI ,&5 EVANGE0/A
S!eti Eran"o (446D.74DD5.) ro3en je A)iu u obitelji bogatoga trgovca tkaninama,
#etra Bernardona i majke $vane zvane #ika. 'tac mu je dao ime $van 9 .iovani, a kad se
vratio iz :rancuske promijenio mu je ime u :ranjo 9 :rancesco. :ranjo je zatitnik $talije.
dvadesetim godinama doivljava o7ra(en"e, naputa roditeljsku kuu i odluuje se potpuno
posvetiti Bogu. Bivi u siromatvu, propovijeda evan3elje, pomae gubavcima, itd. +jegov cilj
bio je0 na)l"e$o!an"e )iroma'no* Kri)ta i #ro#o!i"e$an"e Bo9"e l"u7a!i )!im
)t!oren"ima. skoro su mu se pridruili istomiljenici. 'dijevaju se poput siromaha u tuniku
s kukuljicom i konopcem oko pojasa. +azvali su se 4ala 7ra(a (danas0 Re$ male 7ra(e 1
<ran"e!%i).
Pa#a Ino%ent III. odobrio je njihov nain ivota i propovijedanja 1+LJ. godine. &
velikim uspjehom navijetaju evan3elje u $taliji, :rancuskoj i @panjolskoj. @ire se po itavoj
2uropi, a :ranjo dolazi sve do 2gipta.
"ajedno sa )!. Klarom, :ranjo je osnovao 1+1+. godine i enski ogranak
<ranjevakog reda, tzv. klari)e. mro je u rodnome gradu potpuno predan Bogu. svom
spjevu P"e)ma )t!oro!a ili P"e)ma 7ratu Sun%u zahvaljuje Bogu za sav stvoreni svijet. %o
:ranjino djelo jedan je od najstarijih zapisa talijanske knjievnosti i remek7djelo talijanske
srednjovjekovne knjievnosti uope.
:ranjevaki red pokree iroke slojeve. &vojim poletom zahvaa priproste i bogate,
mlade i stare, svjetovnjake i pripadnike visokog klera. #ape i biskupi u <ranjevakom pokretu
prepoznaju #ro7u8eni $u6 e!an8el"a i kranstva, te poziv itavoj Crkvi da evan3elje ivi
jo izvornije i uvjerljivije.
:ranjevci dolaze u nae krajeve i osnivaju vie samostana jo za vrijeme :ranjina
ivota. #rvi put dolaze u Tro*ir 1+1B. godine. z propovijedanje evan3elja <ranjevci u
Rrvatskoj, a zatim i u Bosni i Rercegovini, organiziraju 'kol)t!o, otvaraju prihvatilita za
7ole)ne i )iroma'ne, te njeguju razne vidove kulturno* 9i!ota. +jihovi samostani su esto
okupljalita siromaha i beskunika, oaze duhovnosti, te arita znanosti i umjetnosti. 1nogi
njihovi lanovi istaknuli su se osobnom svetou ili su dali neizmjeran doprinos razvoju
hrvatske kulture.
Cedan od njih je i na svetac, )!eti Nikola Ta!eli(, muenik. ?o3en u Ai7eniku oko
4EFH. godine, a umro u /erualemu 1-J1. godine. +a poetku svog sveenikog ivota
djeluje u $taliji, a zatim dvanaestak godina me3u bosanskim kranima. "atim odlazi u &vetu
zemlju, gdje, propovijedajui evan3elje muslimanima, u Ceruzalemu umire muenikom
smru. Pr!i "e #ro*la'eni 6r!at)ki )!eta%. &vetim ga je proglasio #a#a Pa!ao VI. u ?imu
1JH1. godine. crkvenom kalendaru se spominje 1B. )tu$eno*a.
Va9ni"i $atumi 9i!ota Eran"e A)i'ko*?
7 11K+. ?odio se u Asizu
7 1+L+. &udjeluje u bitci kod Collestrade, izme3u Asiza i #erugie. #ritvoren je.
7 1+LD. pisuje se u brigadu .ualtieni di Bienne koja ratuje u Apuliji za papu protiv
cara. ,ad je stigao u &poleto, obolio je i vratio se u Asiz.
7 1+LF. lazi u ruevnu crkvu sv. =amjana i moli. ;uje kri koji ga poziva da popravi
obnovi crkvu.
7 1+LH. &u3en je pred biskupskim sudom u Asizu, a optuen od oca. #red biskupom
odrie se svega.
7 1+LJ. +astanjuje se u crkvici .ospe od An3ela, zvana #orcijunkula. 'ko njega se
okupljaju subraa. %ako se <ormira prva grupa koja se naseljava u ?ivo %ortu. $de u
?im i trai potvrdu #ravila. $nocent $$$. ih usmeno odobrava.
7 1+11. :ranjo i njegovi sljedbenici se zovu 1anja Braa. mbriji se posveuju
propovijedanju.
7 1+1+. ,lara ulazi u redovniki ivot, slijedei :ranjino pravilo. %ako se rodio drugi
:ranjevaki red, &iromane .ospo3e, klarise.
7 1+1D. ?imu na $A. lateranskom koncilu susree svetog =ominika.
7 1+1F. mire $nocent $$$. kojega naslje3uje Ronorije $$$.
7 1+1H. :ratri su se poveali i okupljaju se na ,apitul u #orcijunkuli. 'dre3eno da se
?ed iri i izvan $talije.
7 1+1J. =rugi vaan ,apitul na kojem je odre3eno da <ratri idu u misije me3u
nevjernike. :ranjo se ukrcava za 2gipat, ide u logor kriara i susree se sa &ultanom.
7 1++1. 'dobreno je #rvo pisano #ravilo ?eda. ,anonski je utemeljen %rei ?ed.
7 1++-. Ronorije $$$. potvr3uje konano #ravilo ?eda. .recciu :ranjo radi prvi jaslice.
7 1++B. +a /a Aerni prima rane 9 stigme.
7 1++D. &pjevao je #jesmu stvorenja.
7 1++F. mire u #orcijunkuli E. listopada.
-. 4ARTIN 0&T5ER I REEOR4ACI/A
1artin /uther rodio se 4H. studenog 4F6E. godine u 2islebenu. /utherov otac je elio
da mu sin postane pravnik. ,ada je ljeti 4JHJ. g. putovao u 2r<urt bila je velika oluja i pokraj
njega je udario grom. "avjetovao se tada da e ako preivi otii u samostan. %ako je i uinio.
svojem je razmiljanju posumnjao i u Boga i borio se za no!u Bo9"u )liku. #itao se
kako nai milostivog Boga> %ada je otkrio da ;;Bo9"a #ra!e$no)t;; o kojoj se govori u ?im
4,48 nije ona stroga sudaka pravednost po kojoj Bog nemilosrdnom strogou sudi
greniku, nego je to pravednost puna milosti.
&ve je shvaao i razumijevao polazei od Boje volje i suda. .rijeh i milost, dobro i
zlo ne o!i)e o :o!"eku= ne*o o Bo*u. Bog je u podjeljivanju milosti potpuno slobodan.
;ovjek pri tome ne moe nita uiniti, moe se samo nadati. 'n se treba obraati Bogu u
potpunoj predanosti. +e mogu mu pomoi ni sakramenti, ni Crkva kao ustanova spasenja.
%ako je pomalo odbacio katoliko poimanje Crkve i sakramenata i oblikovao u sebi novu
predodbu o o#ra!$an"u ko"e #roilai )amo i !"ere. Cedino vjera odluuje o vjenom
spasenju. Cedino iz &vetog pisma prima ovjek vjeru i milost. $z tih razmiljanja /uther razvija
svoja tri naela0 )ola S%ri#tura 9 Boja spasenjska poruka do ovjeka ne dolazi preko
Crkve, nego jedino preko zapisane Boje rijei, preko &vetog pisma, koje postaje jedini izvor
vjere= )ola <i$e) 9 sakramenti nita ne vrijede, milost se prenosi samo vjerom, i )ola *ratia
9 ovjek postaje pravednik zahvaljujui jedino Bojoj milosti.
/uther je pokrenuo i pitanje o o#ro)tima. ,e!e$e)et i #et tea "e -1. li)to#a$a
1D1H. godine poslao nadlenim biskupima. tim tezama /uther nije napadao oprost kao
takav, u njegovoj biti, nego samo zloupotrebu oprosta i njegovo iskrivljenje. ?airena je pria
kako je on te teze u znak protesta sveano objesio na dvorsku crkvu u Xittenbergu.
1e3utim, istraivanja su pokazala da je to samo lani iskaz, te da je /uther teze samo
poslao biskupima i nekolicini svojih uenih prijatelja me3u kojima je bio i &cheurl koji je teze
dao tiskati bez /utherova znanja.
?imu je nakon toga, u lipnju 4J46. pokrenut sudski postupak protiv /utherova
krivovjerja koji je iao dalje od pojedinih krivih tvrdnji u njegovim tezama. ,nez :riedrich
1udri &aksonski uspio je dobiti mogunost da /uther ne ide u ?im, nego da ga u listopadu
4J46. saslua kardinal Cajetan koji je bio izaslanik na augsburkom dravnom saboru. +a
sasluanju /uther nije htio opozvati svoje tvrdnje.
&porna pitanja su se u me3uvremenu promijenila. +ije se vie radilo o sporu oko
oprosta, nego o na#a$an"u na Crk!u. +jegovo doivljavanje vjere, zasnovano na
neposrednoj i pouzdanoj predanosti ,ristu, ne ostavlja nikakva mjesta za bilo kakve
posrednike. &akramenti i sav religiozno7crkveni ivot priinili su mu se vie kao neke
a#reke na #utu #rema Bo*u. &matrao je da ovjek ne daje vie mjesta jedino milosti,
nego nastoji sam ostvariti svoje vjeno spasenje. %o, me3utim, znai da se vie ne pouzdaje
u Boga. %ako mu se sva vidljiva institucionalna Crkva inila kao 3avolje djelo, a sam papa
kao Antikrist.
+ova se /utherova teoloka nauka nije vie mogla poistovjetiti s crkvenim naukom, i
tako je re<orma (unutar Crkve) prerasla u re<ormaciju (izvan, odnosno protiv Crkve). /uther je
4JDH spalio bulu kojom je bio izopen, a s njom i sve crkvene pravne knjige. +akon toga,
1D+1. *o$ine u Rimu "e 7io io#(en #ot#uno.
,nez :riedrich 1udri se opet zauzeo kod ,arla A. za /uthera, te je /utheru
doputeno prisustvovati na saboru u Worm)u 1D+1. godine. 1e3utim, na saboru nije bio
prihvaen, nego je smatran kri!o!"er%em, jer nije htio odstupiti od svojih tvrdnji. $mao je
slobodan prolaz u trajanju od D4. dana. +a putu je prividno napadnut i otet 9 njegovi prijatelji
su ga odveli na Xartburg kako bi ga sklonili pred progonom. to vrijeme se ,arlo A. upleo u
ratove izvan +jemake i nije ga bilo devet godina, tako da se /utherova nauka mogla
nesmetano iriti po zemlji.
%akvo stanje za /uthera zavrava tek Au*)7ur'kim !"er)kim mirom 1DDD. godine
na kojem je donesen zakljuak da su katoli%i i lut6ero!%i u +jemakoj ra!no#ra!ni.
,alvinisti, baptisti, i drugi odijeljeni protestanti su tada bili iskljueni. ?avnopravnost su stekli
tek 45F6. godine Xest<alskim mirom.
KARTICA BR. 1K.
1. IS&S 1 POVI/ESNA OSOBA (kr'(an)ki i nekr'(an)ki i!ori)
'sobe su povijesne ako su doista postojale, doga3aji su povijesni ako su se stvarno
dogodili. 1e3u povijesne osobe i doga3aje ne ubrajaju se mitovi i legende niti njihovi junaci.
Ce li $sus doista postojao ili je tek jedan od mitskih junaka> Ce li ostavio kakve tragove na
temelju kojih bi se moglo odgovoriti na to pitanje> $zvrena su detaljna istraivanja na svim
podrujima gdje se mogu nai tragovi $susova zemaljskog ivota. Arheologija je pretraila
predjele #alestine i otkrila mjesta koja se spominju u evan3eljima. #osebnim znanstvenim
metodama prouavani su tekstovi +ovoga zavjeta kako bi se otkrilo je li glavni lik tih
tekstova, $sus iz +azareta, stvarna ili izmiljena osoba.
#ovjesniari su istraili razne dokumente o $susu ,ristu i!an kr'(an)t!a kao to su0
- Korneli"e Ta%it (JJ7448) jedan je od najuglednijih povjesniara starog ?ima. 'pisujui
poar koji je unitio ?im za vrijeme cara +erona (E8756), %acit u svojim !!Analima!!
spominje $susa i krane0 ''La koje prosti narod nazvae kranima( 'me im dolazi od
Krista, koji, za !iberijeva vladanja, bude pogubljen po naredbi prokuratora Pon"ija
PilataL''
- 3a" S!etoni"e (5J74EJ) rimski povjesniar i osobni tajnik cara %rajana i cara Radrijana.
svom glasovitom djelu !!=vanaest rimskih careva!! pie o kranima. prvom ulomku
govori o njihovu progonu za vrijeme cara +erona te ih naziva ''ljudima novoga i tetnog
praznovjerja''. +a drugom mjestu opisuje vladavinu cara ,laudija i spominje kako !!on
izagna Bidove iz ?ima zbog buntovnika ,rista!!. %o se podudara s pisanjem +ovoga
zavjeta, tonije =jela apostolskih, koja govore o prvim kranima u ,orintu u .rkoj,
kamo su neki doli iz $talije ''jer je Klaudije naredio da svi Midovi napuste Gim'' 5j *I,,6(
- Plini"e 4la8i (54744F) stekao je retorsko obrazovanje, bio narodni tribun, pretor, konzul i
na kraju carski legat Bitinije i #onta. .odine 444. pie caru %rajanu u ?im i pita ga za
savjet0 to uiniti s kranima, progoniti ih ili pustiti> #oput %acita i &vetonija, i #linije
prezirno govori o kranima, ali istovremeno istie da su estiti i poteni0 ''L!vrdili su da
je sva nji$ova krivnja ili zabluda u tome to su se odre8eni$ dana sakupljali prije zore
pjevajui i slavei Krista kao /ogaLOvaj posao, po mome s$vaanju, zasluuje da se o
njemu razmisli, naroito zbog broja oni$ kojima prijeti opasnost(''
- Celo (D. st.) rimski je <ilozo<, najvjerojatnije ro3en u Aleksandriji. ,ranstvo se, naime, u
D. st. ve uvelike rairilo unato brojnim progonima. Celzo smatra da e izrugivanjem i
prezirnim govorom o onome koga krani posebno tuju i aste, pokolebati njihovu vjeru i
tako ih odvratiti od nje. =ok se izruguje kranskom vjerovanju u $susovo boanstvo, on o
$susu govori kao povijesnoj osobi koja je stvarno postojala0 ''Kakav bog, kakav sin /oji,
kad ga Ota" nije mogao spasiti od kazne, a sam nije bio u stanju da je izbjegne? 4e,
tvoje ro8enje, tvoja djela, tvoj ivot pokazuju da si ovjek:''
- /o)i# Ela!i"e (E874HH) idovski je povjesniar, ro3en u Ceruzalemu. $sprva se posvetio
sveenikoj slubi, zatim diplomaciji, a posebno je poznat kao povjesniar. +apisao je
mnoga djela na grkom jeziku, a najpoznatije mu je djelo [Bidovske starine\. djelu
[Bidovski rat\ opisuje rimsko osvajanje i unitenje Ceruzalema godine 8H. svom
poznatom djelu !!Bidovske starine!! izravno spominje $susa i krane0 ''C to vrijeme
nastupao je 'sus, mudar ovjek, ako ga se uope smije nazvati ovjekom( Privukao je
Midove i 1rke u velikom broju( !o je bio Krist( Kad su ga optuili nai najuzvieniji
muevi, kaznio ga je Pilat smru na kriu( Onima koji su mu bili privreni, ukazao se iv
trei dan3 boanski proro"i su to kao i bezbroj udesni$ stvari o njemu prorekli( +o i sada
ive ljudi koji su se po njemu nazvali krani(''
- Talmu$ = zbirci tumaenja idovskog zakona, %almudu, tako3er se govori o $susu0 ''C
predveerje blagdana Pas$e 'sus 4azareanin bio je raspet(''
#remda se pisci %almuda na nekim mjestima neprijateljski odnose prema $susu, nigdje
ne dovode u pitanje njegovu povijesnost. $sus je prema %almudu doista postojao, ivio,
nauavao, inio udesa i bio raspet. $mao je sljedbenike koji su o njemu propovijedali i
napisali evan3elja.
Kr'(an)ki i!ori
' $susu kao povijesnoj osobi svjedoe i kranski izvori. +ajvaniji kranski pisani
izvori su etiri evan3elja, a u irem smislu itav +ovi zavjet. &vako evan3elje nastaje u
drukijim okolnostima i drukija mu je prvotna namjena0
- e!an8el"e #o 4ate"u0 1atej je carinik iz ,a<arnauma. &voje evan3elje namjenjuje
idovskim kranima pa stoga posebno naglaava kako su se u $susu ispunila sva
starozavjetna proroanstva. ,onani oblik ovo evan3elje dobiva oko 6H.godine.
- e!an8el"e #o 4arku0 1arko je #avlov i Barnabin uenik. 2van3elje namjenjuje rimskim
kranima i predstavlja im $susa kao 1esiju, &ina Bojega, ali ujedno u svom evan3elju
daje najvie podataka o ljudskim crtama $susova lika. 'vo evan3elje nastaje izme3u 5J. i
8J. godine.
- e!an8el"e #o 0uki0 /uka je uenik i suradnik sv. #avla, a po zvanju lijenik. &til mu je
otmjen, a u pisanju se odlikuje kritikom povijesnou. $susa naziva .ospodinom elei
time istaknuti0 $sus je uzaao na nebo i sada se iz nebeske slave zauzima za ljude. $susa
rado prikazuje solidarna sa siromasima, grenicima i potlaenima. 'vo evan3elje nastaje
izme3u 6H. i GH. godine.
- e!an8el"e #o I!anu0 $van je apostol i $susov !!ljubljeni uenik!!. #ie apstraktnim,
uiteljskim stilom, a ve na poetku istie0 $sus je vjena ?ije 'eva koja je postala
tijelom. 'vo evan3elje nastaje krajem 4. stoljea.
Po!i"e)ni #o$a%i o I)u)u
2van3elist /uka $susa stavlja u povijest &tarog svijeta0 ro$io se za vrijeme cara
Augusta0 !! one dane iza3e naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta (/k
D,4). $z 1atejeva evan3elja saznajemo da je Rerod Aeliki vladao u Cudeji kad je $sus imao
$!i"e *o$ine0 !!Aidjevi da su ga mudraci izigrali, Rerod se silno rasrdi i posla poubijati sve
djeake po Betlehemu i svoj okolici, od dvije godine nanie!! (1t D,45). =oznajemo tako3er
da se nakon Rerodove smrti $sus s Cosipom i 1arijom vratio iz 2gipta u Naaret (/k D,J4).
$susovu )mrt evan3elisti smjetaju u vrijeme poznatih povijesnih osoba. $sus je
zapoeo svoje "a!no $"elo!an"e za vrijeme cara %iberija i prokuratora Cudeje #oncija #ilata
(/k E,47D). &vi evan3elisti napominju da je #ilat osudio $susa na smrt. Aeliki sveenik je u to
vrijeme bio ,aj<a. $sus je pogubljen uoi svetkovine #ashe ($v 4G,E4).
+. OVISNOSTI - ,RO3A
'tkada se upotreba droge poela iriti u naem drutvu, uvijek i ponovno i na
razliitim razinama odzvanja isto muno pitanje0 zbog ega se mladi drogiraju> Bezbrojni su
se skupovi, okrugli stolovi, televizijske rasprave, istraivanja, objavljena djela suoili s tom
injenicom i trude se pronai odgovor na to pitanje kako bi mogli e<ikasno i pozitivno
djelovati.
&vako drutvo kroz povijest upotrebljavalo je droge koje su imale utjecaja na
raspoloenje, miljenje, osjeaje i doivljavanje samoga sebe i okoline. #oznat je tako
o#i"um kao jedna od najstarijih psihoaktivnih supstancija. +ain na koji su ga dobivali stari
Sumerani prije nekoliko tisua godina ne razlikuje se od ovog kako se i danas dobiva u
zemljama &tarog $stoka. #oznat je i kana7i) koji se prije vie tisua godina koristio pri
religioznim obredima. %ako3er su i uro8eni%i Perua koristili koka li'(e koje su vakali
osloba3ajui tako aktivni princip kokain koji je kod njih izazivao osjeaj raspoloenja,
smanjujui im istodobno osjeaj gladi i poveavajui snagu i izdrljivost, to im je bilo
potrebno u ivotnim uvjetima u kojima su prebivali.
=anas, me3utim, pojam droga doziva u svijest jasan i vrlo odre3en i te9ak #ro7lem
mladei, koji se oituje u problemu ovisnosti. +ije rije o moda bezopasnom vakanju ovog
ili onog lia, kao nekada u davnim vremenima. ?ije je o in$u)tri"aliirano" $ro*i=
razornog i ubojitog djelovanja na razini ljudskog duha i tijela. +e samo zbog svoje razorne
moi, nego i zbog rairenosti, droga je danas pojava zastraujuih razmjera i posljedica. 'na
ugroava ne samo pojedince, pojedine obitelji, nego i narod kao cjelinu. 'visnici o drogama
su izgubljeni za sve pozitivne vidike ljudskog ivota i djelatnosti, a teret su na svim razinama i
u svim skupinama0 od obitelji preko drutvene do vjerske zajednice. A to je najgore, droga
unitava mladie i djevojke koji se nalaze na pragu ivota.
Kla)i<ika%i"a $ro*a
Aeina droga koje se zlorabe pripadaju u pet osnovnih kategorija0 one koje
nas u7ra!a"u (stimulansi), one koje nas u)#ora!a"u i otklanjaju inhibicije (depresanti i
narkotici), one koje mi"en"a"u a#a9an"a (halucinogene droge), one koje daju irok opseg
uinaka (mari6uana) i one koje ak i mala djeca mogu lako nabaviti da se !napiju!
(in6alanti).
7 STI4&0ANSI? kokain, ko<ein, nikotin i am<etamin, katkad zvani i spid (eng. speed0 brzina)
7 ,EPRESANTI se katkad nazivaju !snizivai!, !snizitelji! (eng. doZners). 'ni usporavaju um i
tijelo. %e su droge najpoznatije u ovim oblicima0 alkohol, apaurin, NanaN, barbituari, npr.
tablete za spavanje. 'ni deprimiraju sredinji ivani sustav, usporavajui rad srca i disanje.
=epresanti, ukljuujui alkohol, posebno su opasni u kombinaciji, jer ako se uzimaju
kombinirano pojaavaju me3usobni uinak.
ovu vrstu tzv. usporavajuih droga spadaju i 42GKO!'?'. +arkotici uzrokuju teku <iziku i
psihiku ovisnost.
7 5A0&CINO3ENE droge. ,ao to im i ime govori, te droge izazivaju halucinacije0
zamiljene glasove, privi3enja ili osjeaje. Ralucinogeni tako3er mijenjaju zapaanje
vremena, doivljaja, udaljenosti. inak moe biti blag ili jak, ovisno o vrsti i koliini droge.
'vdje se moe kao primjer navesti droga /&=.
7 1e3u drogama koje daju irok opseg uinaka najpoznatija je 4ARI5&ANA. 'na je
najpopularnija od svih nezakonitih droga. 1arihuana (trava) jest zapravo sasueno lie i
peteljke indijske konoplje (cannabis sativa). 'mamljujui sastojak jest delta7G7
tetrahidrokanabinol, obino zvan %RC. =ananji usjevi marihuane uzgajaju se tako da sadre
mnogo vie %RC7a nego prije, i zbog toga imaju mnogo veu snagu. /judi uzimaju
marihuanu da bi se !digli!, opustili i promijenili svoje stanje svijesti. 'na oslabljuje inhibicije i
stavlja osobu u stanje sanjarenja. =roga uzrokuje bri rad srca i pulsa. Crvenilo oiju, suha
usta i grlo su simptomi koji se kod upotrebe tako3er pojavljuju. #uenje marihuane nadrauje
plua i moe doprinijeti oboljenju od raka plua.
=ruga poznata vrsta takvih droga jest 5AAIA. Rai se proizvodi tako da se uzima smola s
lia i svjetova biljke, i zatim gnjei u ploice. 'n sadri vie %RC7a nego marihuana.
7 #osebna vrsta droge jesu i IN5A0ANTI. %o su hlapljive kemikalije koje izazivaju
omamljenost kada se inhaliraju ili udiu. +akon udisanja osoba se osjea pijanom i stvara se
irok raspon osjeaja, ponekad veselost, srea ili ak i strah. inhalante se ubrajaju ljepilo,
benzin, nitroksid (koriste ga zubari), lak za nokte, korektor, para iz sprejeva (razliite boje,
lakovi za kosu, vodeni <lomasteri) i butilski nitrat (prodaje se u malim staklenim boicama).
disanje tih para moe uzrokovati bolove u elucu i slabost. ,od dugotrajne upotrebe
udisanjem se mogu otetiti ivci, jetra i bubrezi. %ako3er se moe prouzroiti oteenje
mozga.
Raloi uiman"a $ro*e
zimanje droge i razloge pojedinih osoba nemogue je grubo svesti samo na neke
ope i odre3ene razloge, budui da )!aka o)o7a ima )!o"e ralo*e i svoju osobnu priu.
$pak, odre3eni broj razloga koji utjeu na sveukupno drutvo i pojedine osobe, mogue je
izdvojiti i registrirati u svim ispitivanjima. +iti jedan od ovih razloga nema prisilni karakter i
moe se sam po sebi svladati. $z toga se moe zakljuiti kako droga nije neki kobni problem
kojem se ne moe oduprijeti. /ijeenje zahtijeva odgovornost na svim drutvenim razinama
ukljuujui i one koji ne dolaze u doticaj s drogama. +ije pogreno problem droge nazvati
veoma moralnim jer je povezan s gubitkom vrednota i uruavanjem obitelji i jer se ne moe
otkloniti bez osobne, politike i drutvene odgovornosti.
+o, pri lijeenju s ovisnikom se ne )mi"e #o)tu#ati kao ) ne:im ne#o#ra!l"i!im i
jedino nastojati umanjiti tetne posljedice ovisnosti koje poga3aju drutvo i zdravstvo u
ekonomskom pogledu. +e smije se braniti samo drutveni poredak a ne nastojati osloboditi i
promijeniti ovisnika. +a takav se nain ne bi potivalo dostojanstvo ljudske osobe koje ima i
ovisnik.
4oralno !re$no!an"e o!i)no)ti o $ro*ama
1oralno vrednovanje droge polazi od osnovnog naela0 uzimanje droge je posve
ne$o#u'teno zbog posljedica koje ostavlja na o)o7u i na $ru't!o. #rema tome, moralnost
uzimanje droge treba vrednovati prema posljedicama koje ostavlja na ivot i zdravlje osobe,
kao i prema posljedicama na drutvo. %ako se sluajno uzimanje (jedanput samo) neke lake
droge ne moe ubrojiti u teak prijestup. 'pasno je, me3utim, i takvo uzimanje zbog poticaja
na osobu da s uzimanjem i dalje nastavi i tako postane rtvom sluajnog iskustva. %reba
imati na umu da i onaj tko iz radoznalosti i povremeno uzima drogu, makar ona bila laka,
pridonosi nedoputenoj dobiti trgovaca takvom robom. +o, bez ikakve dvojbe, na"!e(a
o$*o!orno)t le9i na onima ko"i omo*u(u"u ili #oti:u proizvodnju i trgovinu drogom u cilju
zarade.
1oralna odgovornost obvezuje i li"e:nike da ovisnicima prue to je mogue
uinkovitiju terapiju. 'na se ne moe postii u okviru obine hospitalizacije ovisnika.
sreditu rasprava danas se nalazi moralno vrednovanje koritenja zamjenskih droga kao to
su mor<i" i meta$on. #olazei od tetnih uinaka takvih zamjenskih droga sud strunjaka je
sve vie negativan. Ako se danas takve zamjenske droge u izvanrednim sluajevima koriste,
onda se to treba initi pod uvjetom da se subjekt kasnije moe podvri programu potpunog
odvikavanja od droge. +i Crk!a nije ostala utjeti glede odgovornosti samih lijenika. #apa
$van #avao $$. katolikim lijenicima na jednom kongresu je rekao0 O&vom dubinom svoga
suha pridruujem se zabrinutosti koja je izraena na susretu udruenja talijanskih lijenika u
vezi s prijedlogom zakona koji se tie legalizacije pogreno nazvanih lakih droga i ovlatenog
uvo3enja heroina u bolnice.O
$nae, katoliki nauk glede ovisnosti o drogi moe se upravo oslikati opet iz odlomka
govora pape $vana #avla $$. na jednom sastanku terapeutskih zajednica0 O,ro*a "e lo, a lu
)e ne )mi"e #o#u'tati. =jelomina ozakonjenja ne samo da se protive samoj naravi zakona,
nego poluuju ve unaprijed odre3en uinak. %o se moe potvrditi iz iskustva.O =roga se ne
moe iskorijeniti bez truda svih gra3ana. E$uka%i"i o vrednotama ivota, zdravlja i osobe
veliki doprinos mogu dati i javne i vjerske institucije, obitelji, kole i massmediji. $luzorno se
nadati kako e poast ovisnosti o drogama nestati sama. Ako osjeaj za sveto i ispravne
vrednote ne zaivi u obiteljima i kolama, suvremeni ovjek e zapasti u potpuni oaj. $pak
uzroke svih drutvenih slabosti nemogue je traiti samo u obiteljima i odgojnoj ulozi
roditelja.
-. SAKRA4ENT SVETO3 RE,A
S!eti re$ u Starom a!"etu
$zabrani je narod Bog ustanovio kao !!kraljevstvo sveenika, narod svet!! ($zl 4G,5). Ali unutar
izraelskog naroda Bog je izabrao jedno od dvanaest plemena, 0e!i"e!o #leme, odvajajui
ga za bogotovnu slubu. #oeci starozavjetnog sveenitva posveeni su posebnim
obredom. +jime su sveenici postavljeni za ljude u odnosu prema Bogu, da prinose darove i
rtve za grijehe.
&veenika &tarog zavjeta moemo predstaviti kao0
7 ovjeka )!eti'ta 9 onaj koji je blizak Bogu i Bojim stvarima
7 ovjeka 9rt!e 9 onaj koji prikazuje Bogu rtve
7 ovjeka i)#a'tan"a i a*o!aran"a 9 onaj koji posreduje u sluaju grijeha
7 ovjeka 7la*o)lo!a 9 onaj koji osigurava plodnost i obilje
7 ovjeka #roro't!a 9 onaj koji navjeuje Boju rije i volju
Cijela organizacija sveenikog kulta je bila utemeljena na pojmu )!eto)ti, odnosno na
zahtjevu svetosti za sveenika da bi se mogao pribliiti Bogu. %ko tako upozna Boga ne
moe ne priznati potrebu radikalne preobrazbe da bi mogao ui u odnos s +jim. %a
preobrazba treba uzdii svjetovnu razinu do svete, a doga3a se preko posveenja. &tari je
kult rijeio problem posveenja obrednim odjeljenjima. +arod nema svetosti da bi se mogao
pribliiti Bogu. #otreban je, dakle, jedan #o)re$nik koji ima zahtijevanu svetost. %aj e biti
)!e(enik, odijeljen od naroda da bi bio primjeren Bojem kultu. &usret sveenika i Boga ne
moe se doga3ati svugdje, nego samo u )!etom m"e)tu (svetitu). =a bi uao u sveto
mjesto, sveenik treba vriti neke obrede koji nemaju neku praktinu korist nego samo prate
norme predvi3ene za kult.
1oe se lako uoiti da centralna ideja ovog pojma jest a"e$ni't!o. "adatak sveenika nije
nita drugo nego osiguranje zajednitva naroda i Boga, djelujui kao posrednik. &veenik
nosi Bogu molitve i prinose naroda, a narodu Boje odgovore i milosti, uspostavljajui odnos
izme3u Boga i naroda.
S!eti re$ u No!om a!"etu
'naj koji je bio uistinu jedini pravi posrednik izme3u Boga i naroda, koji je prinio neponovljivu
rtvu za nae grijehe, jest I)u) Kri)t. %o nam govori i #avao0 !!Cedan je Bog, jedan je i
posrednik izme3u Boga i ljudi0 ovjek ,rist $sus koji dade samog sebe kao otkup mjesto
sviju!! (4 %im D,J). $ to #o)re$ni't!o je sveeniko. =akle, jedno je posrednitvo #rema O%u,
ukoliko je $sus predstavnik naroda* drugo je posrednitvo #rema naro$u, ukoliko je on 'ev
poslanik i sam Bog.
& $susovim uzaaem nije prestalo njegovo poslanje me3u ljudima. 'n ga nastavlja preko
a#o)tola0 !!,ao to je mene poslao 'tac tako i ja aljem vas!! ($v DH,D4). =a bi apostoli mogli
biti prikladni slubenici +ovoga saveza, posveeni su od ,u6a S!eto*a0 !!#oslije tih rijei
dahne na njih i ree im0 !#rimite =uha &vetoga!I!! ($v DH,DD). +a dan ,ristova skrsnua =uh
silazi na apostole da ih uini svojim namjesnicima, tj. pastirima, uiteljima Bojega naroda i
svojim sveenicima, da bi mogli nastaviti +jegovo spasiteljsko djelo.
"a apostole se postavlja pitanje0 koja je njihova bitna i sredinja sluba> Ako su se suobliili
s ,ristom, nema sumnje da je to bila )!e(eni:ka )lu97a, sluba posveenja. "bog
umnaanja mjesnih Crkava, u kojima apostoli nisu mogli biti prisutni, oni vrlo brzo biraju sebi
suradnike u #re7iterima 9 )tar"e'inama, koji upravljaju zajednicom i uvaju ispravnost
vjere u njima.
doba svetog #avla i itavo $. stoljee prezbiteri se nazivaju e#i)ko#ima 9 na$*le$ni%ima.
skoro su apostoli poeli postavljati episkope 9 prezbitere #ola*an"em ruku, koje je
oznaavalo primanje =uha &vetoga. 'ko polovine $$. stoljea poinju se crkvene zajednice
monarhijski ure3ivati. %ako se biskup razlikuje od prezbitera, a prezbiter od 3akona.
%ridentski sabor je izjavio da apostoli imaju nasljednike u sveenitvu. =o tog se nasljedstva
ne dolazi mehaniki ili batinski, nego )akramentalno0 po re3enju koje se ostvaruje rijeima
i vanjskim znakovima, i time se podjeljuje milost.
+a taj nain su se u Crkvi pro<ilirale tri )lu97e, koje svoje korijene imaju u apostolskom
vremenu0
< episkopi 4biskupi5
< prezbiteri 4sveenici5
< )akoni.
&vaka od tih triju slubi nazvana je redom. ?ije je o jednoj stupnjevitoj stvarnosti0
7 biskupski red je punina svetoga reda
7 sveeniki je red drugog stupnja
7 3akonat je treeg stupnja.
Biskupi su nasljednici apostola, imaju puninu svetog reda, a prezbiteri i 3akoni su njegovi
suradnici. 'ni na poseban nain imaju udjela u ,ristovu sveenitvu. %o se zove
mini)teri"alno )!e(eni't!o. ?ije ministerijalno dolazi od latinske rijei minister to znai
sluga, onaj koji slui blinjemu.
&nagom sv. reda svi su pozvani )lu9iti Bo9"em naro$u. +jihova sluba je trostruka0
) sluba pouavanja 9 navijetati i tumaiti 2van3elje
) slavljenje sakramenata 9 po sakramentima posveivati vjernike
) sluba upravljanja 9 okupljati, voditi i upravljati Boji narod u konkretnoj
zajednici.
Jakon se sakramentom reda posveuje za pomo biskupu i prezbiterima. 'n navijeta
evan3elje u crkvi, posluuje kod euharistije, dijeli priest, predvodi molitvena slavlja, krtava,
vjenava, nosi popudbinu bolesnicima i predvodi obred sprovoda. 'sim toga 3akonu se
povjeravaju razliite slube u vo3enju kranske zajednice te karitativne slube. ?ed
3akonata podjeljuje biskup polaganjem ruku i posvetnom molitvom. =anas u Crkvi imamo i
stalni 3akonat koji mogu primiti i oenjeni mukarci uzorna kranskog ivota.
+veenik 4prezbiter5 sakramentom se reda posveuje da predvodi Boji narod u konkretnoj
zajednici. 'n snagom svoga reda podjeljuje sve sakramente osim sakramenta svetog reda i
potvrde (ima sluajeva kad moe podijeliti i potvrdu i to kod krtenja odraslih osoba, u
smrtnoj opasnosti zajedno sa popudbinom, i ako ga delegira biskup). +a poseban nain mu
pripada dijeliti sakrament ispovijedi, bolesnikog pomazanja te predvoditi misu.
Biskup posveenjem prima puninu sveenitva (svetog reda) i nasljednik je slube apostola.
'n je na poseban nain znak prisutnosti $susa ,rista. Biskupi valjano zare3eni, tj. oni koji su
u nizu apostolskog naslje3a, valjano podjeljuju tri stupnja sakramenta reda.
=rugi Aatikanski sabor tako3er promatra ulogu sveenika u sklopu cijelog Bojeg naroda.
Cijeli Boji narod 7 Crkva 7 svi vjernici sudjeluju u $susovoj sveenikoj slubi. %o se zove
!"erni:ko (o#(e) )!e(eni't!o. &vaki vjernik snagom sakramenta krtenja a posebno krizme
pozvan je navijetati ,raljevstvo Boje. %o znai da je pozvan da svojim ivotom, tamo gdje
jest, bude svjedok skrslog, da ivi vrednote koje je 'n propovijedao, da ovaj svijet izgra3uje
prema naelima 2van3elja, da bude poput kvasca koji e polako preobraavati suvremeno
drutvo.
Sla!l"en"e )akramenta
Bitni je in sakramenta &vetog reda, za sva tri stupnja, 7i)ku#o!o #ola*an"e ruku na glavu
onoga koji se zare3uje uz posebnu #o)!etnu molit!u kojom se od Boga trai izlijevanje
=uha &vetoga i njegovih darova prikladnih za slubu za koju se kandidat redi.
,"elitel" )akramenta S!eto* re$a
=jelitelji ovog sakramenta su 7i)ku#i valjano zare3eni.
Primatel" )akramenta S!eto* re$a
Crkva podjeljuje sakrament ?eda samo kr'tenim mu'kar%ima, ije su sposobnosti za
vrenje slube prikladno utvr3ene. ?azlog tome je to je $sus me3u dvanaestoricu apostola
odabrao samo mukarce, a oni su za svoje suradnike i nasljednike u slubi uinili isto. Crkva
se dri vezanom ovim ,ristovim izborom, te stoga re3enje ena nije mogue.
&vi zare3eni slubenici u latin)ko" Crk!i, iue!'i )talne 8akone, izabiru se redovito me3u
neoenjenim mukarcima koji imaju elju odravati %eli7at. #ozvani da se nepodijeljena srca
posvete Bogu i onome to se odnosi na slubu, oni se potpuno predaju Bogu i ljudima.
istonim je Crkvama, ve stoljeima, drukija praksa0 dok se biskupi izabiru iskljuivo
me3u neoenjenima, za prezbitere (sveenike) i 3akone mogu se rediti i oenjeni. +o,
istone Crkve tako3er vrlo cijene celibat prezbitera. $ na $stoku i na "apadu, onaj tko je primio
sakrament ?eda vie se ne moe eniti.
&:in%i )akramenta S!eto* re$a
&akrament ?eda posebnom milou osposobljava re3enika da djeluje kao #re$)ta!nik
Kri)ta. %o sudjelovanje u ,ristovoj slubi, kao i kod krtenja i potvrde, podjeljuje se jednom
zauvijek. $ sakrament ?eda utiskuje nei7ri)i!i 7il"e* i ne moe biti ponovljen niti moe biti
privremeno podijeljen.
%ko je valjano zare3en moe, naravno, i o#ra!$ani6 ralo*a= 7iti o)lo7o8en obveza i
slubi vezanih uz re3enje ili mu moe 7iti a7ran"eno vriti ih, ali ne moe vie postati laik u
pravom smislu te rijei. Cer biljeg utisnut po re3enju ostaje trajno. #oziv i poslanje primljeni
na dan re3enja obiljeavaju ga zauvijek.
KARTICA BR.1J.
1. SAKRA4ENT 2ENI,BE
%renuci kada dvoje ljudi, koji su spoznali da se vole, de<initivno odluuju zapoeti
novi, zajedniki ivot, spadaju u najznaajnije trenutke njihova ivota. Aelik je i neizreciv to
misterij. pravo ta stvarnost ljubavi izme3u mua i ene u Bibliji je slika, znak ljubavi kojom
Bog ljubi svoj narod.
2eni$7a u Starom a!"etu
Arlo teko je zakljuiti je li prije bila #oli*ami"a ili mono*ami"a. ;ini se da istraivanja ne
potvr3uju slijed da je u primitivnim drutvima bila poligamija prije monogamije, nego ak
obratno.
&tari zavjet poznaje idealnu )liku 7raka, ali i realnost koja je daleko od ideala. izvjetaju iz
knjige #ostanka polazi i slika braka0
7 $ost A#CK<CL0 stvaranje ovjeka kao mukarca i ene i to na sliku Boju. .ovori se o
jednakovrijednosti. prvom redu se stavlja naglasak na >unk"iju bioloke plodnosti.
7 $ost C#AL<CF0 govori o razlici izme3u mukarca i ene, a naglasak se stavlja na
njihovo zajednitvo, zajednitvo ljubavi .
&polnost bi trebala pomoi da tih dvoje bia postanu !!jedno tijelo!!. tom sluaju,
zajednitvo kojem je usmjerena ljudska spolnost jest brano zajednitvo, koje se ostvaruje
izme3u jednog mukarca i jedne ene, koji se jadno drugom me3usobno daju u potpunosti i
trajno. #oligamija tu ne dolazi u obzir. 'na se u osnovi protivi takvom branom zajednitvu,
izravno nijee Boji naum kakav nam je na poetku objavljen. #rotivna je tako3er jednakom
osobnom dostojanstvu ene i mua koji se u braku jedno drugom daruju u posvemanjoj
ljubavi, koja je zbog toga jedinstvena i iskljuiva. %u nije rije o bilo kakvom zajednitvu, ve
o potpunom i trajnom. #osvemanje darivanje osobe osobi nuno sa sobom nosi trajno i
neraskidivo zajednitvo koje osigurava brak.
Brana ljubav usmjerena je na neto vie, upuuje na jednu !i'u )t!arno)t. Ae
starozavjetni proroci esto promatraju Boji &avez s $zraelom u slici iskljuive i vjerne
ljubavi, i obratno (Ro 47E* $z JF* Cr D7E* 2z 45). #redaja u $jesmi nad pjesmama uvijek je
gledala jedinstveni izraz ljudske ljubavi kao istog odraza Boje ljubavi, koja je !!jaka kao
smrt!!, koju !!mnoge vode ne mogu ugasiti!! (#j 6,578). %im su izjavama starozavjetni pisci,
unato suprotnoj praksi, odravali budnom svijest $zraelaca o prvotnom biblijskom idealu
braka, tj. o njegovu jedinstvu i nerazrjeivosti. #rema tom biblijskom shvaanju, braka nema
niti moe biti bez l"u7a!i. &toga, gdje nema ljubavi, tamo je ve rastava.
%o je dakle bio ideal koji je Bog elio prije nego to se grijeh uvukao u srce ovjeka.
tom duhu posvemanje ljubavi ivjeli su mukarac i ena prije iskonskog grijeha.
2eni$7a u No!om a!"etu
$z starozavjetnog biblijskog teksta tako3er moemo uoiti da se ovjek s obzirom na
brak ne moe ponaati samovoljno. ;ovjek nije nekakav gospodar braka. 'n u brak ulazi.
#ozvan je potivati zamisao &tvoriteljevu. +a to poziva i ,rist svoje suvremenike0
''Pristupe mu tada >arizeji, pa da ga iskuaju, kau: '+e li doputeno otpustiti enu s kojega
god razloga?' On odgovori: '#ar niste itali da i$ je %tvoritelj, kada i$ u poetku stvori, stvorio
muko i ensko, i da je rekao: %toga e ovjek ostaviti o"a i majku da prione uza svoju enu i
nji$ dvoje bit e jedno tijelo? !ako vie nisu dvoje, nego jedno tijelo( =to, dakle, /og zdrui,
ovjek neka ne rastavlja(' Kau mu: '#ato onda @ojsije zapovijedi dati otpusno pismo i
otpustiti?' Odgovori im: '#bog tvrdoe sr"a vaega dopusti vam @ojsije otpustiti enu, ali od
poetka ne bijae tako( 2 ja vam kaem0 %ko otpusti svoju enu 9 osim zbog bludnitva 0 pa
se oeni drugom, ini preljub('' (1t 4G,E7G)
Aidimo da $sus ovdje nita ne dodaje, ve brak kojeg su Bidovi tokom povijesti do
njegovih dana iskrivili, !ra(a #ono!no na ami)ao St!oritel"a.
&toga nije udno da $sus upravo na svadbi zapoinje svoje javno djelovanje i ini svoj prvi
mesijanski znak ($v D,4744). pravo ta njegova gesta govori o tome da je ljudski brak Boje
djelo. Crkva pridaje veliku vanost $susovoj nazonosti na svadbi u ,ani. tome prepoznaje
potvrdu da je enidba neto dobro, sveto i uoava navjetaj da e brak odsad biti
$"elot!ornim nakom Kri)to!e nao:no)ti. %a ,ristova nazonost doga3a se po
sakramentu, jer snagom sakramenta tih dvoje ljudi mogu djelovati u zajednitvu.
'stali novozavjetni tekstovi tako3er ostaju kod te ideje. S!. Pa!ao to potvr3uje u
svojoj poslanici E<e9anima (D=+1---) iji se tekst smatra temeljem enidbene
sakramentalnosti0
''@uevi, ljubite svoje ene kao to je Krist ljubio ?rkvu te sebe predao za nju da je posveti,
oistivi je kupelji vode uz rije, te sebi predvede ?rkvu slavnu, bez ljage i nabora, ili ega
takva, nego da bude sveta i bez mane( !ako treba da i muevi ljube svoje ene kao svoja
tijela( !ko ljubi svoju enu, sebe ljubi( !a nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga $rani i
njeguje kao i Krist ?rkvu( oista, mi smo udovi njegova !ijela( %toga e ovjek ostaviti o"a i
majku da prione uza svoju enu3 dvoje nji$ bit e jedno tijelo( Otajstvo je to veliko( +a
smjeram na Krista i na ?rkvu. =akle, neka svaki od vas ljubi svoju enu kao samog sebe, a
ena neka potuje svog mua(''
@to nam #avao ovim tekstom eli rei> ?adi se paralelizmu. &tavljanje usporedbe0 s
jedne strane ,rist i Crkva, a s druge strane mu i ena. O$no) Kri)ta i Crk!e jest model
prema kojemu treba biti ostvarena kranska enidba. @to znai modelirati> "nai
oblikovati, <ormirati, staviti u model koji je unaprijed zadan. @to onda enidba postaje> #avao
upravo eli doi do toga. ,ranska enidba postaje o:ito!an"e Bo9"e l"u7a!i. Boja ljubav
je u predanju, u darivanju. %o darivanje nije isprazno. inak mu je spasenje.
,ranska enidba, dakle, sama po sebi jest znak, nak jedinstva kojega je ,rist
ostvario, jedinstva Boga i ovjeka* znak ostvarenja Bojeg nauma od samog poetka. 'na
postaje znak vjere, znak Boje ljubavi, oito otajstvo. Cer mu i ena postaju oitovanje /oje
ljubavi. 1u je znak da Bog ljubi enu, i ena je znak da Bog ljubi mua.
BITNI E0E4ENTI 2ENI,BE
,"elitel" )akramenta 9eni$7e
.lavni djelitelj, kao i kod svih sakramenata, je sam I)u) Kri)t. 'n podjeljuje
sakrament po slubi onih koji predstavljaju njegov vanjski sakramentalni znak, a to su kod
sakramenta enidbe )ami mla$en%i. &vaki od njih je posrednik milosti za drugoga.
%akramentalni znak jest njihovo me3usobno i obostrano oitovanje ljubavi i spremnosti za
zajednitvo ivota, tj. #ri!ola.
loga )!e(enika kod sklapanja sakramenta enidbe jest biti )!"e$ok i #re$)ta!nik
zajedni"e ?rkve kojoj mladenci (ili barem jedan od njih) pripadaju. &akramentalna disciplina
Crkve odre3uje da je brak sklopljen bez prisutnosti zakonito ovlatenog sveenika nevaljan.
2eni$7ena #ri!ola
Benidbeni savez sklapaju kr'teni mu'kara% i 9ena, slobodni za sklapanje enidbe,
slobodno izraavajui svoju privolu. ;;Biti )lo7o$an;; u prvom redu znai0
7 ne biti podloan prisili
7 biti bez zapreka na temelju naravnog ili crkvenog zakona
Crkva smatra uzajamnu privolu me3u mladencima nunim imbenikom !!koji ini enidbu!!.
+ema li privole, nema ni enidbe.
Pri!ola je in volje kojim se supruni"i uzajamno darivaju i primaju: Czimam te za svoju
enu 0 Czimam te za svoga mua. #rivola treba biti in volje svake ugovorne stranke,
slobodan od nasilja ili teke izvanjske prisile. +edostaje li ta sloboda, enidba je nevaljana.
Ne!al"ano)t 9eni$7e
+evaljanost enidbe zbog opravdanih razloga utvr3uje se presudom enidbenog
crkvenog suda ili vjerodostojnom ispravom o razrjeenju enidbe.
O)"e(a" ne$u9no)ti i !la)tito u!"eren"e da je enidba nevaljana, za izvanjsko
podruje ni"e $o!ol"an ralo* za valjano sklapanje nove enidbe. &voje razloge o
nevaljanosti enidbe valja dokazati pred Crkvom. 'sobno uvjerenje i ista savjest imaju
svoju snagu za unutarnje podruje, ali za izvanjsko podruje nuan je i javni dokaz.
&vjetovni razvod, tj. presuda civilnoga suda, ne razrjeuje sakrament enidbe, niti
civilna isprava o razvodu omoguuje sklapanje nove enidbe. &klapanje novog civilnog braka
u takvim sluajevima za Crkvu je nevaljano, iz ega proizlazi da osobe koje ive u takvu
braku ive u trajnom grijehu i zbog toga im se uskrauje pravo na primanje sakramenta
ispovijedi i priesti.
Ako postoji sumnja o valjanosti prijanje enidbe, nova se enidba ipak ne moe
valjano sklopiti sve dok se presudom crkvenog suda sa sigurnou ne dokae nevaljanost
prve enidbe koja uiva pravnu pogodnost i smatra se jo uvijek valjanom.
#ostoji niz enidbenih zapreka koje ine o)o7u ne)#o)o7nom za valjano sklapanje
enidbe.
4. dob (mukarac prije 45., a ena prije 4F. godine ne mogu valjano sklopiti enidbu)
D. sterilnost i nemo (impotencija) ako druga strana nije s time upoznata
E. enidbeni vez
F. razliita vjera (ako se nije dobio oprost crkvenih vlasti)
J. sveti redovi
5. zavjetovane osobe (redovnici i redovnice)
8. otmica
6. zloin ubojstva enidbenog druga (svojeg ili tu3eg)
G. krvno srodstvo (do treeg koljena)
4H. tazbina
44. zakonsko srodstvo (posvojenje u prvoj liniji ili u drugom stupnju)
4"e'o!ite 9eni$7e
mnogim je zemljama dosta esto sklapanje m"e'o!iti6 9eni$7i 5izme8u katolika i
krtenog nekatolika6. "a doputenost takve enidbe trai se izriito $o#u'ten"e crkvene
vlasti.
sluaju enidbe s rali:ito'(u !"ere 5izme8u katolika i nekrtenog6 za valjanost
enidbe trai se izriiti o#ro)t od zapreke. takvim brakovima, katoliki suprunik ima
poseban zadatak0 uvati vjeru i nastojat dje"u odgojiti i krstiti u svojoj vjeri(
%o doputenje i oprost pretpostavljaju da obje strane poznaju i ne iskljuuju bitne
svrhe i svojstva enidbe kao i obveze koje preuzima katolika stranka glede krtenja i odgoja
djece u ,atolikoj Crkvi.
BITNE O>NAKE (SVO/STVA) 2ENI,BE
Ot!oreno)t a #lo$no)t
stanova enidbe i brana ljubav po svojoj naravi su usmjerene ra8an"u i o$*a"an"u
$"e%e. +aime, djeca su najdragocjeniji dar braka i pridonose dobru samih roditelja. Bog je
ve pri stvaranju rekao kako nije dobro da ovjek bude sam, te ga je stvorio kao muko i
ensko, i pri tome mu udijelio posebno udionitvo u svome stvarateljskom djelu0 nastavak
ra3anja novog ovjeka. +o, darivanje novog ivota ne bi smjelo biti plod ili rezultat
nepromiljenosti, neodgovornosti ili nagonske zarobljenosti.
/e$in)t!o 9eni$7e
Cedinstvo enidbe (unitas matrimonii) sastoji se u tome da mu9 mo9e imati )amo
"e$nu 9enu= a 9ena )amo "e$no*a mu9a. %ime je iskljuena mogunost da jedan mukarac
ima vie ena (pol-gamia), kao i da jedna ena ima vie mukaraca (pol-andria).
'va zabrana nalazi svoje uporite u $susovim rijeima0 !!"ar niste itali da ih je
&tvoritelj, kada ih u poetku stvori, stvorio muko i ensko, i da je rekao0 &toga e ovjek
ostaviti oca i majku da prione uz enu svoju, i njih dvoje bit e jedno tijelo!! (1t 4G,F75).
&ukladno ovim svetopisamskim rijeima kojima $sus tumai naravni zakon, ,atolika crkva
ne doputa mnogoenstvo. &toga se od muke osobe koja ima vie nekrtenih ena, ako se
eli krstiti u ,atolikoj crkvi, trai da ostane s prvom od njih. Ako mu je teko ostati s prvom
od njih, moe zadrati bilo koju pod uvjetom da ostale otpusti. %o vrijedi i za nekrtenu enu
koja istodobno ima vie nekrtenih mueva.
Benidbeno jedinstvo koje ,rist potvr3uje, jasno se oituje tako3er u jednakom
osobnom dostojanstvu kako mukarca tako i ene. 1nogoenstvo se protivi tom jednakom
dostojanstvu i jedinoj i iskljuivoj ljubavi.
Nerar"e'i!o)t 9eni$7e
Bitno svojstvo enidbe je i nerazrjeivost (indissolzbilitas matrimonii). &ukladno nauku
Crkve o braku, veza koja nastane privolom stranaka zakonito oitovanom izme3u pravno
slobodne muke i enske osobe, trajna je i nerazrjeiva. %o znai0 oni ko"i )e $ali #ri!olu=
nika$a "e i ni u ko"em )lu:a"u ne mo*u #o!u(i ili o#o!ati.
%a nerazrjeivost moe biti unutarnja i vanjska. Nutarn"a se odnosi na same brane
drugove koji enidbu, poto su je valjano sklopili, vlastitim dogovorom vie ne mogu
razvrgnuti. I!an")ka nerazrjeivost iskljuuje mogunost razrjeenja enidbene veze od bilo
koje izvanjske vlasti(
porite za ovakvo poimanje enidbe nalazimo u $susovu uenju o nerazrjeivosti
enidbe. %o uenje donose evan3elja na vie mjesta0 1t 4G,E7G* 1k 4H,D74D* /k 45,46. +a
pitanja <arizeja0 !!Ce li doputeno ovjeku otpustiti svoju enu s kojeg mu drago razloga>!!
nijeui tu mogunost $sus odgovara0 !!@to je Bog sjedinio, neka ovjek ne rastavlja.!!
Cedini razlog zbog kojega prestaje brana veza jest )mrt "e$no* o$ 9eni$7eni6
$ru*o!a0 !!data ena zakonom je vezana za mua dok je ovaj iv. Ali ako joj umre mu,
slobodna je od zakona koji ju je vezao za mua!! (?im 8,D).
#o svojoj naravi ova je oznaka enidbe apsolutna, to znai da onaj tko je vezan tom
vezom, ne moe sklopiti novu enidbu ni s jednom drugom osobom.

+. POVRE,E 0/&,SKO3 2IVOTA (6otimi:no u7o")t!o= #o7a:a" ili
a7ortu))
Bog u koga vjerujemo je izvor i gospodar ivota. +o postoje sluajevi kad se ovjek
postavlja kao apsolutni gospodar ivota. Biblija kae0 +e ubijI povrede ljudskog ivota
ubrajamo0 hotimino ubojstvo ovjeka, pobaaj, eutanaziju i samoubojstvo. 'vdje govorimo
samo o ubojstvu i pobaaju.
1. 5OTI4I.NO &BO/STVO .OV/EKA teko se protivi dostojanstvu ljudske osobe.
"akon koji zabranjuje ovjekovo ubojstvo opevaei je0 obvezuje sve i svakoga, uvijek i
posvuda. #eta zapovijed zabranjuje kao teko grean in izravno i hotimino ubojstvo
ovjeka. %ako3er zabranjuje i svaki in uinjen s nakanom neizravno izazvati neiju smrt.
1oralni zakon zabranjuje da se nekoga izloi smrtnoj pogibli, a isto tako smatra se grijehom
nekome u opasnosti uskratiti pomo. &ablanjiva je nepravda i teak grijeh kada ljudsko
drutvo doputa smrtonosnu neimatinu, a ne nastoji pomoi u tome.
%ko 7rani )!o" 9i!ot ne postaje krivac ubojstva, ak i kad je prisiljen nanijeti
napadau smrtonosan udarac. Ako netko branei svoj ivot primjeni vie nasilja nego je
potrebno, njegov je in nedoputen. Ako pak na napad odgovori odmjereno, obrana je
doputena.
#od hotimino ubojstvo ovjeka moemo ubrojiti i )mrtnu kanu. 'na je prije bila vie
ukorijenjena u drutvu. ?azlozi koji su joj ili u prilog su0
7 zastraivanje zloinaca
7 popravljanje nadoknade
7 legitimna obrana drutva
+ovi zavjet ne govori puno o pitanju smrtne kazne, dok se ona u &tarom zavjetu povremeno
ak i nare3uje0 [%ko god udari ovjeka pa ga usmrti, neka se smru kazniP\ 7 $zl D4,4D748,
slino tome nalazimo i u /ev DH,4H7D8.
1oralno vrednovanje smrtne kazne danas je ovako0
7 smatra se beskorisnom
7 nemoralna je (srozavanje na razinu zloinca)
7 nije nuna
7 pesimistina je (samo se lijeenjem popravlja zlo, ne zloinom)
7 protukranska (Bog je izvor ivota, zabrana ubojstva ,aina i J. Boja zapovijed [+e
ubij\, a osim toga ne daje mogunost obraenja)
+. POBA.A/ I0I ABORT&S
#okuajmo shvatiti ozbiljnost materije sljedeim doga3ajem. #ro<esor medicine dao je svojim
studentima prouiti sluaj u kojemu je trebalo savjetovati ili ne savjetovati abortus. $znio je
injenice na sljedei nain0 !!'tac je imao si<ilis, a majka tuberkulozu. 'd njihove etvero
djece prvo je bilo slijepo, drugo je umrlo, tree je bilo gluhonijemo, a etvrto je imalo
tuberkulozu. @to biste savjetovali eni nakon to je otkrila da je ponovno trudna> Cedan
student je dao odgovor koji mu se inio najoitijim0 !!Ca bih savjetovao abortus.!! #ro<esor je
odgovorio0 !!,omplimentiP Ai ste upravo ubili Beethovena.!!
+ije li u Bojim oima svatko od nas na neki nain Beethoven 9 jedan, jedinstven i
neponovljiv>
Abortus dolazi od latinske rijei !!aborior!!, to znai umrijeti prije ro3enja. #obaaj je prekid
ivota ljudskog embrija prije njegova ro3enja.
Vr)te #o7a:a"a
Casno je uoljiva injenica da pobaaj vodi u smrt tek zaeti ljudski ivot. +o, svaki pobaaj
ne spada pod istu kategoriju, bar ne moralnu. +ajosnovnija, a i moralno najbitnija, podjela
pobaaja jest na )#ontani i ia!ani.
- S#ontani
&pontani pobaaj nije eljen i prema tome nije ni grijeh. &pontanim pobaajem naziva se
prekid trudnoe uzrokovan nara!nim #o)l"e$i%ama= 7e )lo7o$no* :o!"eko!a
o#re$"el"en"a i a6!ata. Broj spontanih pobaaja je prilino visok. +jihova uestalost se
kree izme3u 4H 9 4J Q svih kliniki priznatih trudnoa. %eko je, me3utim, odrediti broj vrlo
ranih pobaaja, zvanih !mikropobaaji!. +eki izvori navode da se barem 5H Q zaetih zigota
ne proslijedi u razvoj.
&pontani pobaaj mogu uzrokovati razliiti imbenici0 kromosomski, in<ektivne bolesti,
loe oblikovanje genitalnog dijela, psiholoki uzroci, itd. +o, openito se moe rei da se tri
od etiri pobaaja pripisuju loem stanju embrija. 'vdje se namee pitanje0 postoji li moralna
obveza izbjegavanja spontanog pobaaj> $stina je da postoje bolesti koje su prirodne.
1e3utim, to nikako ne znai da se o <etusu, koji je ugroen, ne treba voditi briga kao i o
svakom ro3enom ovjeku. &toga bi svaka ena i svaki par trebali voditi rauna o svemu to
je potrebno da se smanje rizici za spontani pobaaj.
- Ia!ani
$zazvani pobaaj je eljen, pa je prema tome i grijeh, izravno ubojstvo djeteta. $zazvani ili
namjerni, hotimini pobaaj je predmet promatranja morala i prava, jer upravo u njemu dolazi
do izraaja inter!en%i"a l"u$)ke )lo7o$e. & pravnog gledita moe biti le*alan ) ako ga
zakon tolerira ili ka9n"i! 7 ako ga zakon ne doputa. & moralnog stajalita izazvani se
pobaaj promatra su vezi s osobnom odgovornou i objektivnom moralnom vrijednou.
#ovodi za namjerni pobaaj mogu biti razliiti0 neodgovornost na spolnom podruju,
kontracepcijska metoda, osobne i obiteljske tekoe materijalne ili duevne prirode, trudnoa
nakon silovanja ili incesta (rodoskvrnua), bolest djeteta i ugroenost majina ivota. #o
svojoj naravi, to je uvijek te9ak :in, premda okolnosti mogu uveati ili umanjiti stupanj
odgovornosti. skladu s navedenim povodima, izazvani pobaaj se dijeli na0 terapeutski,
eugeniki, humanitarni i psihosocijalni.
a) Tera#eut)ki #o7a:a"
#od terapeutskim pobaajem smatramo onaj izazvani pobaaj kada bi nastavak trudnoe
doveo u o#a)no)t 9i!ot tru$ne 9ene. proteklim razdobljima ta se situacija javljala ee
nego je to danas sluaj. zimajui u obzir takve situacije neki znanstvenici izvode zakljuke i
razlikovanja glede terapeutskog pobaaja. 'ni glase0
4. %erapeutski pobaaj predlae se kao jedino sredstvo za spaavanje ivota majke,
jer bi nastavak trudnoe predstavljao, sa sigurnou, uzrok majine smrti. 'va tvrdnja
ukljuuje dvije situacije0 nastavak trudnoe prouzroio bi sigurnu smrt i majke i
djeteta, te nastavak trudnoe prouzroio bi sigurnu smrt majke, uz mogunost
spasenja djeteta.
D. %erapeutski pobaaj predlae se kao sredstvo ouvanja majinog zdravlja( $ ova
mogunost ukljuuje razliite situacije0
a) mogue je da nastavak trudnoe predstavlja smrtni rizik za ivot majke, vie
nego tetu po zdravlje*
b) pretpostavlja se da nastavak trudnoe ukljuuje trajno pogoranje zdravlja
majke*
c) razmatra se zdravstveno pogoranje s psiholokim posljedicama koje
proizlaze iz loih ekonomskih uvjeta, iz injenice to je rije o neeljenom
zaeu, iz straha da je <etus teko de<ektan.
@to se, pak, tie moralnog vrednovanja terapeutskog pobaaja polazi se od injenice da
mogu postojati samo $!i"e *ra$a%i"e u sluaju sukoba izme3u ivota majke i ivota <etusa0
a) nastavak trudnoe ne samo da uzrokuje smrt majke, nego ne spaava ni dijete, dok
naprotiv terapeutski pobaaj spaava majku*
b) nastavak trudnoe ukljuuje smrt majke, dok se moe nadati spasu djeteta.
=unost je lijenika tititi ivot kako majke tako i djeteta i pruiti sva terapeutska sredstva za
spas oba ivota. 1e3u tim sredstvima, dakako, ne smije postojati sredstvo izravnog ubojstva,
koje nije ni medicinski ni moralan in. Bivot nedunoga ne moe biti izravno oduzet iz bilo
kojih razloga niti moe biti izravno rtvovan od drugih ni zbog spasa drugih.
+o, sluajevi u kojima je abortus nuan za spaavanje majinog ivota, zahvaljujui napretku
suvremene medicine, izrazito su ri"etki. =jeji kirurg dr. C. 2verett ,oop javno je izjavio da
se u svojoj tridesetosmogodinjoj karijeri nije nikada susreo s takvim sluajem. +aprotiv, on
tvrdi da je inzistiranje na takvim sluajevima samo izlika oni koji ele opravdati abortus
openito. =r. /andrum &hettles tvrdi da je broj abortusa uinjenih s ciljem spaavanja ivota
majke manji od 4 posto svih abortusa.
svakom sluaju, ljudski ivot nije samo zbrajanje i oduzimanje trenutno vanih vrednota.
Cer, velika je opasnost da, rjeavajui jedan problem kao to je ivot majke, stvorimo druge
tee i dugotrajnije probleme. +aime, ma":in)t!o u velikodunosti, rtvi i ljubavi spram novog
ivota poznaje drukiju ljestvicu vrednota. +e smije se zaboraviti na naknadno premiljanje
ene o svom postupku. +a duevnoj razini se lako mogu pojaviti uznemiravajua pitanja.
#obaaj, dakle, i u tom sluaju ostaje neprihvatljiv, to opet prisiljava medicinu da trai drugo
odgovarajue i etiki7moralno prihvatljivo rjeenje.
7) Eu*eni:ki #o7a:a"
2ugeniki pobaaj jest izazvani pobaaj koji se vri kada postoji opasnost, a koji put i
sigurnost, da e se novo bie roditi s #riro8enim anomali"ama. %akve anomalije imaju vrlo
razliite uzroke0 prisutnost tetnog gena, unoenje otrovnih tvari u tijeku trudnoe, bolesti
trudnice, itd. %akvo dijete, prema nekim razmiljanjima, ne treba biti ro3eno jer bi moglo biti
bolesno, pa nesretno, drutveni i ekonomski teret za obitelj, a i prenositelj nasljedne bolesti.
tom kontekstu moemo se prisjetiti nacistike ideologije i njihovog klasinog rasizma koji je
iao za istom rasom. 'vdje kao da imamo genetiki rasizam koji ide za genetski istim
ovjeanstvom. #olazi od prikrivenog i naoko prihvatljivog, ali u svojoj biti pogrenog stava0
zdravi su dobri, bolesni su loi.
& moralnog gledita, prisutnost nekog loeg oblikovanja ili nekog hendikepa ne umanjuje
nimalo ljudsku bit novoro3eneta. ;ak naprotiv, ukoliko je neka osoba pogo3ena nekim
ogranienjem, odnosno boleu, jo vie se zahtijeva njena a'tita i #omo(. =rutvo se,
naime, kvali<icira po svojoj sposobnosti pomaganja slabima i bolesnima, a ne po tome da
prerano izazivaju njihovu smrt.
%) 5umanitarni ili eti:ki #o7a:a"
Rumanitarni ili etiki pobaaj jest izazvani pobaaj kada je trudnoa posljedica na)ilno*
:ina, primjerice silovanja. +aime, spolni odnos bi trebao biti izraz ljubavi, potpuno osobno
darivanje u slobodi ljubavi dviju osoba. +asilni in to negira, vrije3a dostojanstvo ljudske
osobe u njenu pravu na slobodu i samoopredjeljenje.
+o, nakon to je ena doivjela jednu nepravdu 9 nasilje, ne treba je ponovno tjerati u drugu
nepravdu 9 pobaaj, zbog koje e je kasnije savjest prekoravati. Cer, i to je dijete, bez obzira
na neprihvatljiv nain njegova zaea, ljudsko bie sa svim ljudskim dostojanstvom i
pravima. ostalom, u takvim situacijama postoje i 6umanitarne alternati!e, pa ako ena i
ne bi mogla prihvatiti to dijete, uvijek postoji mogunost da neka ustanova preuzme dijete ili
da dijete bude posvojeno.
$) P)i6o)o%i"alni #o7a:a"
#od psihosocijalnim pobaajem podrazumijevamo onaj pobaaj kada trudnoa nije eljena iz
razloga $ru't!eno*a ili #)i6i:ko*a karaktera, kao npr. ekonomski problemi ili problemi u
kui, trudnoa neudane ene odnosno kao posljedica izvanbranih odnosa, psiholoki razlozi
ene, itd. %akva vrsta pobaaja, naalost, <unkcionira kao dodatna metoda kontrole ra3anja.
#sihosocijalni uzroci na":e'(i su razlog pobaaja u svijetu. +aime, najvei dio dobrovoljnih
prekida trudnoe odgovara psihosocijalnim uzrocima. +eznatna vanost tih razloga jo vie
istie potamnjenje vrijednosti ivota u njegovoj poetnoj <azi. #rema tome, nikakvi se
psihosocijalni motivi ne mogu izdii iznad vrednote osobnoga ivota neke osobe.
Sta! Crk!e0 ve od svojih poetak Crkva jednoglasno i otro o)u8u"e )!aki #oku'a"
na)ilno* #reki$a tru$no(e. &vaki, pa i najraniji pobaaj, je ubojstvo ovjeka. =ijete ima
pravo na ivot od samog zaea. Budui da se prema ljudskom zametku od samog zaea
treba ponaati kao prema osobi, treba ga tititi u njegovoj cjelovitosti, njegovati i lijeiti kao
svako drugo ljudsko bie.
&uvremeni nain, uvjeti i mogunosti ivota, rada i stanovanja, zdravlja i bolesti,
mogu dovesti brani par u teku situaciju i dilemu pred nadolazeim novim lanom obitelji.
+ajdjelotvorniji nain spreavanja pobaaja jest #re!en%i"a. #otrebna je precizna i pouzdana
in<ormacija, a zatim odgoj za vrednote, napose na a<ektivnoj razini. Ae u godinama razvoja,
puberteta, a napose u pripremi za brak treba jasno i otvoreno izlagati poziv na obostrano
potivanje, ljepotu odgovorne zarunike i brane ljubavi, odgovornost roditeljstva. 'd
presudnog e znaenja biti savjetovalita za mlade i brane parove, gdje e moi dobiti
upute, ohrabrenja i alternativu napasti i iskuenju pobaaja.
1oe se navesti mnogo razloga u prilog i protiv pobaaja, ali temeljno pitanje ostaje0
kakav je moj odnos prema ivotu> Cesam li nositelj kulture ivota ili kulture smrti> %reba
ponovno otkriti i priznati, tititi i promicati ulogu majke i obitelji za dobrobit pojedinca i
drutva.
-. OVISNOST 1 A0KO5O0 I ,&5AN
Alko6ol
Alkohol je de<iniran kao droga koja ubija vie od drugih. #otvrda takve de<inicije je
podatak koji kae da je broj umrlih od alkohola JHH puta vei od broja umrlih od heroina.
,ada se govori o moralnoj odgovornosti s obzirom na alkoholizam, jednako kao i kod
ovisnosti o drogama, pred oima treba imati tetne posljedice alkoholizma za ivot i zdravlje
o!i)nika, ali jednako tako i tetne posljedice alkoholizma na $ru't!eni 9i!ot.
&vjetska zdravstvena organizacija (XR') je 4GJ4. donijela de<iniciju
alkoholiara koja glasi0 ;2lko$oliari su osobe koje prekomjerno piju i ija je ovisnost o
alko$olu dola do takve razine da uzrokuje neke od sljedei$ pojava: oitim su postali
mentalni poremeaji kod ovisnika3 alko$ol utjee na >iziko i mentalno zdravlje ovisnika3
alko$ol utjee na odnose ovisnika s drugim osobama3 oiti su sindromi razvoja neke od
navedeni$ pojava(; Budui da pojam !alkoholizam! ima prezrive konotacije, danas se iz
tehnikih razloga, to radije naziva sindrom ovisnosti o alkoholu.
"a alkoholizam je odgovorna tvar koja se zove alko6ol etil. =obiva se <ermentacijom
eera koji se nalazi u nekim plodovima kao to su ljiva (rakija), gro3e (vino), jabuka
(jabukovaa) ili jeam (pivo). piima od navedenih plodova postotak alkohola nije jednak.
vinu iznosi od 4H74FQ, ovisno o koncentraciji eera. =estilacijom tih pia koncentracija
alkohola se poveava na 5HQ ili kod nekih vrsta ak do GHQ koji se dobivaju mijeanjem
destilata i <ermentiranih pia.
%eoretski i praktino je dokazano da se alkohol moe uzimati u um"erenim
koli:inama bez ovisnosti ili sindroma ovisnosti bez ikakvih zdravstvenih problema. @tovie,
takav nain uporabe alkohola djeluje dobro, npr. za probavu. pravo tu se nalazi bitna
razlika izme3u uporabe alkohola i uzimanja droge. ,od alkohola postoji puno vea
mogunost kontrole konzumiranja u odre3enim granicama i tek neki dodatni imbenici
stvaraju ovisnost.
#ostoji nekoliko )tu#n"e!a o#i"eno)ti?
1. Pri#ito )tan"e 9 pripita osoba je psihomotorno aktivna, u pokretu, razgovorljiva,
!poboljanog! raspoloenja. &toga se katkad misli da alkohol stimulira sredinji ivani
sustav. %o, me3utim, nije tono. +adalje, u pripitom stanju osoba pogreno preuveliava
vlastite sposobnosti. %o je posebno vezano uz osjeaj da u takvom stanju !moe to hoe!,
pa i npr. sasvim dobro upravljati automobilom. +o, u pripitom stanju svi su re<leksi i reakcije
na podraaje usporeni, pa stoga nije niti udno da su nezgode u prometu u velikoj veini
vezane za upravljanje motornim vozilima pod utjecajem alkohola.
+. Pi"ano )tan"e 9 sve <unkcije mozga su suprimirane to se obino oituje
smanjenom mogunou komunikacije s okolinom, nemogunou kontrole tijeka misli,
nemogunou obavljanja jednostavnih psihomotornih zadataka i konano uspavanou.
-. Te'ko #i"ano )tan"e 9 s jo veim dozama i depresorni uinak je izraeniji0 dolazi
do kvantitativnog poremeaja svijesti koje je jo dublje od sna, u najteim sluajevima i do
kome. 'vakva stanja su potencijalno smrtonosna. 'trovanje alkoholom ubija zbog depresije
centara koji kontroliraju disanje. 1e3utim, i kada oni nisu zakoeni, ovakva stanja mogu biti
smrtonosna, najee zbog ozlje3ivanja (padovi i sl.) ili uguenja (zbog poremeene <unkcije
miia grkljana i jezika nerijetko dolazi do guenja vlastitim jezikom, ili zbog prignute glave k
prsima budu dodatno opstruirani dini putovi).
Po)l"e$i%e koje uzimanje alkohola ostavlja na organizam znanstveno su prouene.
+akon to crijevo upije alkohol, etanol preko krvi prodire u strukture sredinjeg ivanog
sustava. :unkcije koje prve poinju slabiti odnose se na iskustvo steeno samokontrolom i
statinom ravnoteom. Alkohol smanjuje stupanj #a9n"e, usporava motoriku i brzinu
re<lek)ni6 reakcija. %ako dolazi do poznatog ponaanja pijane osobe koja s potekoama
odrava ravnoteu i povezanost svojih rijei i misli. prometu ili u odnosima s drugim
ljudima u obitelji ili na poslu takve osobe predstavljaju opasnost.
Alkoholizam je jedan od najeih uzroka i neuro#)i6i"atri")ki6 #oreme(a"a me3u
koje spadaju sindrom apstinencije, delirium tremens, alkoholna mahnitost i ,orsachova
psihoza. =okazane su tetne posljedice alkoholizma tako3er na neuroendokrinom aparatu i
spolnim lijezdama.
#rekomjerno uzimanje alkohola od strane majke (posebno s epizodama pijanstva)
ostavlja posljedice na <etusu. =olazi do spontanih pobaaja, zaostalosti s rastom prije i
poslije ro3enja i raznih drugih tjelesnih anomalija.
#ostoji vie razloga zbog kojih se manje upozorava na opasnost alkohola nego to je
to u sluaju ovisnosti o drogama. #rvi je taj to, pored prekomjernog uzimanja alkohola to
vodi ovisnosti, postoji raireno i kontrolirano konzumiranje alkohola koje ne teti zdravlju.
javnosti vlada uvjerenje o bezopasnosti alkohola izuzev u sluajevima kada netko s
alkoholom svjesno pretjeruje.
& moralno" #ro)u$7i alko6olima, prema tome, treba poi od injenice da je
#rekom"erno uiman"e alkohola (makar ono bilo i privremeno), kojim se osoba izlae
opasnosti da postane ovisna i da narui svoj <iziki i psihiki integritet, ponaanje koje
objektivno ni"e $o#u'teno. =akle, moralna nedoputenost zlouporabe alkohola temel"i )e
na 'tetnim #o)l"e$i%ama koje zlouporaba ima za ivot i zdravlje pojedinca, ali i za cijelo
drutvo. "ato se kontrolirano i umjereno konzumiranje alkohola smatra doputenim.
Pre!en%i"a zlouporabe alkohola moe se ostvariti na razne naine. +a opoj razini to
se moe dogoditi putem raznih zdravstvenih edukacijskih kampanja u kolama ili putem
e$uka%i")ki6 programa koje prenose sredstva javnog priopavanja.
+eki dre kako nije upitno govoriti $"e%i i mla$ima o alkoholu u kolama jer oni nisu
zainteresirani za alkohol. =anas je, me3utim, nemogue vidjeti reklamne spotove protiv
zloporabe alkohola, dok su s druge strane reklame prepune poziva da pijemo piva i vina. %o
nam, naime, jasno govori kako sredstva priopavanja nisu u slubi dobra javnosti nego u
slubi neijeg trgovakog pro<ita.
,u6an
'd pedesetih godina prolog stoljea poela se javljati postupna svijest o tetnosti
duhana za zdravlje zahvaljujui istraivanjima o7ol"eli6 o$ raka. Bilo je oito da je tetnost
ovisnosti o duhanu uvjetovana koliinom duhana koja se popui svaki dan, o dubini
uvlaenja duhanskog dima, o kvaliteti i nainu uzgoja duhana i duljini ovisnosti. Cigara i lula
izazivaju manju tetnost za zdravlje od cigareta zahvaljujui jednom ili dvostrukom <iltru koji
umanjuje koliinu udisanja nikotina i drugih toksinih tvari. sluaju cigarete veliku ulogu
ima papir i aromatine tvari. +e smije se zaboraviti kako dim duhana ne 'teti )amo
#u'a:ima ne*o i onima ko"i ta" $im u$i'u, posebice ako se nalaze u zatvorenim
prostorijama. #ored svega toga zadnjih godina vlada tendencija da se s puenjem kao
znakom zrelosti poinje to ranije, ve s 4D godine.
"a mnoge tetne uinke duhana jo uvijek nema $o!ol"no nan)t!eni6 $okaa.
#ostoji veza izme3u puenja i raka plua, a ta bolest je najvea teta koju cigarete i duhan
prouzrokuju s obzirom na ljudsko zdravlje. $straivanja me3u puaima i nepuaima
pokazala su da se puenjem rizik od raka plua poveava za 4J 9 EH Q.
Cedan od bitnih razloga to puenje cigareta #relai u o!i)no)t jest taj da se
proizvodnja modernog duhana temelji na um"etnim $o$a%ima za poveanje koliine.
=ananji duhan tretiran je sa eerom kako bi okus duhana bio jo sla3i. +jegovo suenje se
neprirodno ubrzava zbog ogromne potranje. +ikotin je, naime, droga i, kao svaka druga
droga, ini kod ovjeka potrebu za sve veim koliinama, za sve eim puenjem. &va ta
opaanja ukazuju, dakle, na potrebu da se u programe edukacije o zlouporabama droga
ukljue i tone in<ormacije i o duhanu i alkoholu.
& objektivnog gledita, ako se u obzir uzme sve posljedice puenja u velikim dozama
koje vie nije prigodno nego habitualno, postaje jasno da je rije o stvarnoj prijetnji za
zdravlje puaa i drugih ljudi. Budui da je drava odgovorna za primarnu zatitu zdravlja
svojih stanovnika, ona bi trebala poduzeti neke korake kao to su0
a) #oti%ati #re!en%i"u putem in<ormiranja i edukacije u kolama i sredstvima javnog
priopavanja
b) #o$u#irati )tu$i"e i istraivanja ne samo o tetnosti ve i o razlozima zbog kojih
mladi poinju puiti.
#itanje subjektivne odgovornosti tie se pojedinca i veoma je teko nametnuti
neko prijetee stajalite protiv puenja zbog velike osjetljivosti suvremenog ovjeka na
vrednotu slobode i rasprostranjeno uvjerenje kako !i oni koji pue mogu doivjeti stotu!. z to,
postoje razliita duevna raspoloenja koja potiu puenje pa tako sukladno tome postoje i
rali:ite !r)te #u'a:a0 povremeni, oni koji pue iz navike i okorjeli puai. ,ao pomo
puaima mogu posluiti i organizacije protiv puenja, jer ve postoje dokazi o njihovoj
uinkovitosti.

KARTICA BR.+L
1. S0OBO,A
)taro" 3r:ko" sloboda je bila posebno cijenjena. &okrat nauava da je slobodan
onaj tko poznaje samoga sebe. #laton i Aristotel raspravljaju o osobnoj slobodi i etikoj
odgovornosti. #rema njima slobodan je onaj tko prihvaa norme i zakone kao izraz razuma i
naravi.
Kr'(an)t!o nauava da je svaki ovjek pozvan na slobodu. &vi su ljudi pred Bogom
jednaki. Ae na prvim stranicama Biblije istie se temeljno obiljeje ovjekove slobode0 Bog
je ovjeka stvorio slobodnim i obdario ga mogunou izbora. 1ogunost slobodnog odabira
nije samo dar, nego i poziv na odgovorno ponaanje.
Van")ka i unutarn"a )lo7o$a
,ada razgovaramo o slobodi, onda najee mislimo na <iziku slobodu. +o, i jedan
zatvorenik moe biti slobodan, duhom slobodan, dok ovjek koji mirno eta ulicom moe biti
najvei zarobljenik. :izika sloboda nije za ovjeka najvanija. #remda je pravedno teiti
prema <izikoj slobodi, prema drutvu bez politike ili bilo kakve druge uvjetovanosti, ipak
ovjeka vie odre3uje njegov duh, njegova unutarnja, duhovna sloboda koju mu nitko ne
moe zarobiti0 to je sloboda njegovih uvjerenja, misli, opredjeljenja, vjere. %o je ono to moe
uvijek posjedovati i to mu nitko ne moe oduzeti. Ali, ne samo da mu to nitko ne moe
oduzeti, ve ovjek upravo u toj svojoj unutarnjoj slobodi postaje uistinu ovjek, dok je u
stanju unutarnje zarobljenosti, otu3enosti, ovisnosti, sve manje ovjek, odnosno sve manje
slobodan.
Slo7o$a ;;o$;; i )lo7o$a ;;a;;
;ovjek dobiva slobodu kao mogunost ostvarenja, kao neto to se tek treba
ostvariti. &lobodu, onu unutarnju, ovjek moe zadobiti, ali i ponovno izgubiti. %aj proces
ostvarenja slobode naziva se sloboda !!od!! da bi se dogodila sloboda !!za!!. &loboda !!od!! je
poetna sloboda. +jezin je smisao u tome to svako istinsko oslobo3enje mora poeti s
nekim !!ne!!, s odbacivanjem nekog ropstva ili prisile. =a bi se u nama ostvarila sloboda mi se
jednostavno moramo !!od!! mnogih naih navezanosti osloboditi, moramo se odvojiti !!od!!
onoga to sputava nau unutarnju slobodu.
Ali to nije sve. Slo7o$a ;;o$;; je poetna i u pozitivnom smislu0 odbacujem neto radi
neega, kaem !!ne!! jednoj mogunosti da bih mogao rei !!da!! nekoj drugoj. #uno znaenje
slobode ostvaruje se samo u ovoj pozitivnoj slobodi, koju nazivamo i )lo7o$a ;;a;;. %o znai
da se sloboda ostvaruje samo neopozivim zauzimanjem za neko dobro, da nje nema bez
vrstog i nepokolebljivog prianjanja uz neku vrijednost.
1i nismo apsolutna bia, nismo dovreni. 1i smo u nastajanju. tom procesu
oovjeenja uvi3amo kako smo stalno potrebni nekog oslobo3enja !!od!! neega to nas
zarobljava i u sebi je loe (loih navika, lai, krivih postupaka,P), kako bismo postali
sposobni !!za!! neto drugo to je u sebi dobro i to nas ispunja (ako smo lijeni mi smo robovi
naih prohtjeva, a slobodni postajemo tek kada sluamo razum koji zna da nas radinost i
marljivost ini ispunjenijima, vrjednijima, slobodnijima, itd.).
&!"eto!ano)ti )lo7o$e
Biolo'ka u!"eto!ano)t? genetskom kodu prve stanice oznaen je itav ovjek, kako u
sloenom <izikom nacrtu, tako i u svojoj pojedinosti0 od boje koe do boje oiju. toj prvoj
ivotnoj stanici postoje ovjekove karakteristike0 izdrljivost u naporima, razina osjeajnosti,
sklonost pojedinim bolestima, tako3er i neke dobre osobine (razni talenti). Bioloki gledano,
ovjek se prema tome, ne moe smatrati slobodnim jer je rezultat svojevrsne programacije
koja se u vremenu prenosi s oca na sina i nosi teinu i bogatstvo prethodnih generacija.
%ako3er i hormonalna luenja utjeu na <izioloki razvoj bez nae kontrole.
P)i6olo'ka u!"eto!ano)t? #siholoki gledano, uvjetovani smo odgojem kojeg primamo, ali i
naslije3em (sklonosti). Bezbroj temeljnih situacija ne ovisi uope o nama. +ismo odredili
vrijeme ra3anja, niti obitelj, niti naciju, niti povijesno razdoblje u kojem ivimo. &pol tako3er
uvelike odre3uje psihologiju naeg ponaanja. 1ukarci se bitno razlikuju od ena, i obratno.
nama postoji i ono nesvjesno u kojem je sadrano mnotvo nakupljenih
uvjetovanosti. 1nogo puta smo uoili da inimo stvari koje ne bismo htjeli uiniti. +apetosti
izme3u onoga to elimo biti i potekoa na koje nailazimo dok to nastojimo postii mogu
prouzroiti u nama tjeskobna stanja, <rustracije i neuroze.
,ru't!ene u!"eto!ano)ti? Ambijent u kojem ivimo utjee na nas. nas se nuno ugra3uje
javno mnijenje, televizija, propaganda. +erijetko smo prisiljeni misliti kao to misli masa.
#ropaganda je jedan od najupadljivijih <enomena drutva koje nas uvjetuje. toj potroakoj
utrci mladi su najpovodljiviji i na njih se smjera vie nego na odrasle. #ropaganda promie
kult vrednota koje esto nisu uope vane za jedan normalan i sretan ivot. %ako se
krivotvori ljestvica vrednota0 sve odjednom postane vano i nezaobilazno. %u vie nema
mjesta za prave vrednote, one koje promiu istinsku ljubav, rad, odricanje, napor.
'tkriem tolikih uvjetovanosti uvi3amo kako sloboda nije laka i jednostavna, sigurna i
apsolutna stvar. %o nas ipak ne smije dovesti do zakljuka da je nemogue biti slobodan.
1oramo stoga postati odgovorni i upitati se0 to znai raspolagati slobodom koja nam je
darovana> ;ovjek odluuje hoe li ivjeti u slobodi ili robovati. +jegova sloboda se ra3a
iznutra kao plod napredovanja u osobnoj zrelosti.
+. POATIVAN/E ,OSTO/ANSTVA OSOBE
4e ubij: 9 svakako znai da ne smijemo sebi ili drugome oduzeti ivot. Ali ne smijemo ni svoj
ni tu3i ivot namjerno izlagati opasnostima koje tete naem cjelovitom zdravlju, tj. tjelesnom
i duhovnom. ;ovjek je i tjelesno i duhovno bie, stoga povrede tijela i tete nanesene dui 9
grijesi su protiv dostojanstva osobe. &toga emo se pozabaviti temama0 skrb za zdravlje,
potivanje osobe i znanstvena istraivanja, potivanje tjelesne "jelovitosti.
1. SKRB >A >,RAV0/E
Bivot i tjelesno zdravlje dragocjeni su Boji darovi. %reba ih raumno njegovati, obazirui se
na potrebe drugih i na ope dobro.
Kre#o)t um"ereno)ti je vrlina kojom ovjek izbjegava svakovrsno pretjerivanje, zlouporabu
jela, alkohola, duhana i lijekova. ' svemu tome ovjek moe postati ovisan. ;ovjek je duan
brinuti se za svoje zdravlje i odricati se onoga to mu kodi. +e moe se govoriti o !!slobodi
drogiranja!!, ni o !!pravu na drogu!!, jer nitko nema pravo unitavati svoj ivot.
#remda ovjek treba potivati tjelesni ivot, ne treba od njega stvarati apsolutnu vrijednost.
+a primjer0 naglaavanje kulta tijela kome treba sve rtvovati uzdiui tjelesno savrenstvo i
sportski uspjeh kao neka boanstva.
+. POATIVAN/E OSOBE I >NANSTVENA ISTRA2IVAN/A
"adaa je medicine i uope znanosti da doprinosi ovjekovu boljitku. Ali pri tom treba
potivati ovjeka, njegovu cjelovitost. %raei bolje lijekove treba paziti da se nijedan ovjek
ne zloupotrebljava za dobro drugoga. %o znai0 nije dozvoljeno ubiti jednoga ovjeka da se
spasi ivot drugom ovjeku.
7 "nanstveni, medicinski ili psiholoki #oku)i ) o)o7ama mogu pridonositi napretku ljudskog
zdravlja. Ali pokus s ljudskim biem nije moralno opravdan ako se ivot ili tjelesna i duevna
cjelovitost izlae velikim opasnostima. #okus s ljudskim biem pogotovo nije u skladu s
dostojanstvom osobe ako se to vri bez izriita pristanka same osobe ili njegovih koji na to
imaju pravo.
- PRESAGIVAN/E OR3ANA in je ljubavi. 1oralno je neprihvatljivo ako davalac ili
njegovi nisu dali izriit pristanak. +emoralno je izravno sakaenje ili smrt jedne osobe da bi
se dobili organi za drugu osobu. 'su3uje se bilo kakva komercijalizacija ljudskih orana.
- K0ONIRAN/E znai bespolno umnaanje pojedinog individua. ,loniranje ovjeka bilo bi
stvaranje vlastitih potomaka koji bi bili kopije dotinog pojedinca, jer bi imali potpuno
istovjetnu genetsku strukturu. #ostoji reproduktivno i terapijsko kloniranje.
Re#ro$ukti!no kloniran"e je dobivanje novog organizma genetski identinog ishodinom
organizmu, koje je uvijek strogo nedoputeno. %ako je nastala ovca =oll- (4GG8.) i takvim se
kloniranjem prijeti ovjeku. %o to je znanstveno mogue, pitanje je koliko je i je li i moralno
opravdano. #oznato je da je ovca =oll- bre starjela, da je bila sklonija debljanju, da je imala
slabiji imunitet, artritis, itd. Belimo li stvarati takvog ovjeka> 'sim toga, u prilog nemoralnosti
ovog ina ulazi i pitanje0
7 individualnog identiteta svake osobe*
7 potpuna neraspoloivost osobe da se s njom postupa kao sa sredstvom (roditelji ele
dijete plaveKcrne kose, ili dijete koje e biti kopija nekog velikog glumca)
7 priroda spolnosti i ljudske prokreacije
Tera#i")ko kloniran"e jest kloniranje matinih stanica (embrionalnih ili iz odrasla organizma)
s namjerom njihove uporabe u lijeenju razliitih oboljenja. Cilj je dobar0 pomoi oboljeloj
osobi. +o, je li je dobar nain kako se do toga dolazi> %o je moralno pitanje o kojem se u
svijetu mnogo raspravlja. Ako je rije o terapijskom kloniranju ljudskih embrija, to znai
proizvodnju i ubijanje embrija. 2mbriju se dozvoljava razvoj do odre3enog broja stanica, a
onda se upotrebljava za proizvodnju eljenog tkiva ili organa. %o je nemoralno. Ako se pak
za terapijsko kloniranje upotrebljava spontano pobaeni <etus, to bi bilo moralno, jer ovjek
nije namjerno izazvao smrt <etusa. "atim krv iz pupane vrpce ima velike mogunosti za
kloniranje, tako da u svijetu ve postoje !banke! za uvanje pupanih vrpci. Ali i svaki odrasli
organizam ima matine stanice koje se mogu koristiti u terapijsko kloniranje kao to su
kotana sr, mezehimi u modanim stanicama. %ako3er se moe koristiti majina krv. %o je
put kojim svaki asni znanstvenik mora ii kada eli potpuno potivati ovjeka. ;ovjek je na
prvom mjestu. Crkva podupire svaki znanstveni napor i istraivanje koje se ne protivi
dostojanstvu ljudske osobe.
,loniranje ljudskih bia ne moe se opravdati. 'no predstavlja teku povredu temeljnih
ljudskih prava.
ANTROPO0OAKO 1 ETI.KI S&, K0ONIRAN/A
Re#ro$ukti!no kloniran"e 9i!otin"a
oputeno je samo ako ima za svrhu znanstveno istraivanje korisno ovjeku na
podruju prehrane, zdravlja, i sl. %reba ga regulirati kako bi se sauvala bioraznolikost, kako
bi se izbjegle opasnosti za ovjeka te kako se ne bi upalo u nekontroliranu znanstvenu i
komercijalnu eksploataciju.
Re#ro$ukti!no kloniran"e l"u$i
Cvijek je strogo nedoputeno( Antropoloko7etiki kriteriji na kojima se zasniva ovaj
sud su trojaki0
4) individualni identitet svake osobe*
D) potpuna neraspoloivost osobe da se s njom postupa kao sa sredstvom*
E) priroda spolnosti i ljudske prokreacije

A5 ,ndividualni identitet svake osobe(
%reba rei da je kako s biolokog, tako i s <ilozo<skog gledita identitet osobe
neponovljiv. & biolokog gledita poznato je da genetski identitet sam po sebi ne ini bioloki
identitet jedinke. 2ventualne mutacije prouzroene biolokim imbenicima okolia, potiu
bioloku raznolikost. Casan primjer toga su monozigotni (jednojajani) blizanci. & <ilozo<skog
gledita je oito da jedan pretpostavljeni genetski identitet ne predstavlja osobni identitet.
?azvoj osobnosti, sociokulturni ambijent i odgoj dovode do oblikovanja razliitih osobnih
identiteta. &luaj monozigotnih blizanaca to ponovno potvr3uje. 'sim toga, postoji i drugi vrlo
vaan aspekt. 'soba je "orpore et anima unus 9 jedno tijelom i duom. 'va njezina
ontoloka stvarnost proizlazi iz injenice da je njezina bitna temeljnica racionalnost (duhovna
dua). +o, ljudska dua ne moe potjecati od materije, niti je mogu stvoriti roditelji ili
proizvesti znanstvenici. 'na ne moe biti klonirana, ve je ona osobni Boji dar svakom
ovjeku. %o ini svaku ljudsku osobu ne samo jedinkom nae vrste, ve jedinstvenom i
neponovljivom.
Kloniranje je, tako8er, nasilje nad identitetom osobe kako na biolokoj, tako i na
psiholokoj razini. 4a biolokoj razini, osobni identitet implicira dvije stvari0 imati jedinstveno
bioloko naslije3e te da nitko nema takvu mo nad drugim da bi mogao programirati njegov
genom. $stina je da genetsko naslije3e ne predstavlja cijeli osobni identitet ovjeka, ali ono je
sigurno njegov sastavni dio, te injenica da nitko nema takvu vlast nad drugim, da moe
odrediti njegov genetski ustroj, vrije3a ljudsko dostojanstvo.
4a psi$olokoj razini, u osobni identitet ulazi cjelokupnost osobnosti i psihikih
sposobnosti. Ako s jedne strane ne moemo klonirati duu, s druge bi strane psihologija
]kloniranogL bila ozbiljno kompromitirana. Arijednost jednog takvog ovjeka ne bi ovisila o
njegovom osobnom identitetu, ve samo o osobinama koje posjeduje kao ]kopijaL. 1oemo
zamisliti duboku patnju kloniranog koji razumije da je bio eljen samo zato jer slii nekome
tko je ]vrijedio sam po sebiL, te da se na njega projiciraju oekivanja vezana za ]originalL ija
je on ]kopijaL. #atnje su vezane tako3er za svijest o identitetu koji ne prihvaa, ve mu je bio
nametnut od nekoga. =anas pojedinac koji ima potekoe sa samim sobom0 boja koe, oblik
tijela, itd., nema drugog izlaza nego to prihvatiti. Bitno razliita bila bi situacija ako bi ta osoba
osjeala da mora nekoga okriviti, tko si je uzeo slobodu da za njega predodredi uvjete koje
on ne prihvaa.
C5 $otpuna neraspoloivost osobe da se s njom postupa kao sa sredstvom.
Apsolutni znaaj osobe brani da se ona stavi nekom na raspolaganje, u smislu da je
se moe koristiti kao instrument. ?eproduktivno kloniranje, pak, radi upravo to. %o je oito
kod kloniranja iz ispraznih razloga, esto spominjanog u medijima, gdje roditelji ele dijete
plave kose ili dijete koje e biti ]kopijaL nekog velikog glumca* ili pak, iz eugenikih i
rasistikih razloga, kao iz elje da se odabere rasa, da se planiraju budue generacije na
nain da odgovaraju ]modeluL koji je zacrtao netko tko si uzima pravo raspolaganja
identitetom drugih ljudi. %o nije manje oito kod kloniranja za terapijske svrhe.
D5 $riroda spolnosti i ljudske prokreacije(
,od kloniranja imali bismo prokreaciju bez spolnosti0 stvaranje ljudske osobe ostvarilo
bi se u potpunosti tehnikim, nespolnim zahvatom. #otpuno se razdvaja spolnost i
reprodukcija, dovodei do oblika izriitog odbijanja spolne prokreacije, to tei tome da uini
dvospolnost sporednom stvari. ,onano, kloniranje bi moglo dovesti do drutva samih ena,
koje bi bile u stanje reproducirati se bez mukaraca. 'sim toga, kod kloniranja se ostvaruje
radikalni prekid rodbinskih veza0 djeca, krvno srodstvo, roditeljstvo. Cedna ena mogla bi biti
sestra svoje majke, nemati oca ili bi mogla biti ki svoga djeda.
Kloniran"e a tera#i")ke )!r6e i mati:ne )tani%e
%erapijsko kloniranje je namjera da se proizvede skupina stanica i tkiva za
presa3ivanje bolesnicima i zamjenjivanje bolesnih stanica i tkiva. Budui da su matine
stanice polazna toka za proizvodnju ovih stanica i tkiva, problem ovisi o tome otkuda
potjeu te matine stanice. 1ehanizam kloniranja polazei od matinih stanica moe se
objasniti0 matine stanice su totipotentne, pluripotentne, multipotentne, unipotentne, te su
stoga prikladne da se di<erenciraju na jedan ili drugi nain odgovarajuim laboratorijskim
tehnikama. &toga mogu postati ivane stanice, stanice krvi, kotane stanice, itd. 've
]di<erenciraneL stanice, na primjer poput ivanih stanica, mnoe se i zatim presa3uju u
organizam oboljelog od Alzheimerove bolesti, gdje e se zamijeniti one oteene. +a taj
nain danas neizljeive bolesti mogle bi se brzo i uspjeno lijeiti. %ko ne vidi ovo kao prozor
otvoren prema nadi>
1e3utim, etiki problem jest u podrijetlu spomenutih stanica0 otkuda se uzimaju
matine stanice> "nanstvene spoznaje se na ovom podruju neprestano razvijaju.
%renutano postoje dvije mogunosti0
*6 odrasle matine stani"e mogu se dobiti osobito, ali ne iskljuivo, iz kotane sri
odraslog ili iz placente i pupkovine novoro3eneta. +edavna otkria pokazuju da ih
ima u cijelom organizmu. poraba matinih stanica odraslog ne predstavlja nikakav
etiki problem, to jest doputena je jer se te stanice mogu dobiti bez tete za osobe od
kojih se uzimaju.
,6 Fmbrionalne matine stani"e mogu se dobiti od embrija kad je jo u stadiju
blastociste. +jihova uporaba za terapijske svrhe strogo je nedoputena, jer ona
podrazumijeva instrumentalizaciju i unitenje cijelog embrija. istinu, da bi se dobile
embrionalne matine stanice, potrebno je nainiti ablaciju unutarnje stanine mase
blastociste, prekidajui njezin razvoj. 'va ]terapijskaL uporaba embrionalnih matinih
stanica predstavlja se kao projekt koji se namjerava zaustaviti prije usa3ivanja u
maternicu, ili u svakom sluaju prije ro3enja, s ciljem proizvodnje stanica i tkiva iz
kloniranih ljudskih embrija ili onih prekobrojno proizvedenih prilikom oplodnje in vitro ili
onih proizvedenih upravo s ovom svrhom. ?adi se, dakle, o ljudskim biima kojima se
predvi3a prekid razvoja kako bi ih se moglo upotrijebiti kao izvor dragocjenog
biolokog materijala za popravljanje degeneriranih tkiva ili organa odraslog pojedinca.
#itanje je0 zbog ega ne koristiti matine stanice odraslog umjesto onih embrionalnih>
+a stranu neznanstvene motivacije, kao npr. embrionalne matine stanice su brojnije,
svestranije i lake se razmnoavaju, jer njihovo dobivanje, pak, nosi sa sobom smrt
embrija.
2mbrij je ovjek u punom smislu, s vlastitim identitetom od zaea i nije doputeno
programirati njegovo ro3enje za ]skladite rezervnih dijelovaL. %o antropoloko vi3enje
ljudskog tijela, zamiljenog kao stroj koji je sastavljen od dijelova, jest nesvjesni, ali stvarni
razlog takvog stava.
STAV KATO0I.KE CRKVE
,loniranje ovjeka bilo bi stvaranje vlastitih potomaka koji bi bili kopije dotinog
pojedinca, jer bi imali potpuno istovjetnu genetsku strukturu. Cednostavno reeno, dosad su
se ljudi ra3ali od oca i majke, a kloniranjem dijete ne bi imalo oba, nego samo jednog
roditelja. Bilo bi njegova genetska kopija. =akle, ne bi bilo plod roditeljske ljubavi, nego plod
tehnikog zahvata. +egativan stav Crkve prema kloniranju polazi od jasnog principa, a to je
da svaki zahvat u ljudski ivot mora potovati dostojanstvo ljudske osobe. 'snovno pitanje
koje bismo trebali postaviti je0 'ma li itko pravo manipulirati ljudskim ivotom? Ako prema
Bojem zakonu (i prema =eklaraciji o ljudskim pravima jedinjenih naroda) nitko nema pravo
ubiti ovjeka, to jest uiniti da se ljudski ivot prekine na nenaravan nain, onda nitko nema
pravo uiniti da ljudski ivot nastane na nenaravan nain, jer se to protivi dostojanstvu
ljudske osobe. +aravni nain ovjekova postanka je sjedinjenjem mua i ene, u ljubavi. +ije,
naime, problem to se sve moe uiniti, nego je li to moralno, kamo vodi>
%u se mogu pribrojiti i moralne dileme gledom na druge eksperimente s ljudima.
Crkva jasno ui0 Obmana je proglaavati moralnu neopredijeljenost 5neutralnost6
znanstvenog istraivanja i njegove primjene( % druge pak strane usmjeravajua mjerila ne
mogu se izvesti ni iz puke te$nike uinkovitosti ni iz koristi koja moe proizlaziti((( #nanost i
te$nika po vlastitom unutarnjem znaenju za$tijevaju bezuvjetno potivanje osnovni$ mjerila
udore8a, moraju sluiti ljudskoj osobi, njezinim neotu8ivim pravima, njezinom istinskom i
"jelovitom dobru u skladu s /ojim naumom i njegovom voljom(
Temel"ne am"erke i)tra9i!an"a i #rakti:no" #rim"eni kloniran"a Pa#in)ke aka$emi"e
?adi se prije svega o svo3enju ovjeka na logiku industrijske proizvodnje, povezanu
sa zakonima trinog istraivanja. ;ovjek vie nije bie u smislu poimanja ivota
kao dara ljubavi, nego postaje obina stvar u lancu industrijske proizvodnje.
,loniranje, nadalje, znai do sada nevi3eni oblik manipulacije ovjekove osobnosti.
%akvim se, naime, postupkom ljudskoj dvospolnosti oduzima njeno izvorno
znaenje, jer se time spolnost svodi samo na bioloku <unkciju proizvodnje bez
tipine uloge ljudske osobe, kako to pokazuju svi dosadanji postupci sa
ivotinjama.
igri je iskoritavanje i ponienje ene koja bi se, u postupku kloniranja, koristila
samo kao pozajmiteljica organa. +aime, jajace 9 lieno jezgre zamijenjene
kromosomskim skupom 9 mora potom koristiti maternicu kako bi se klonski
zametak dalje razvijao u svom prirodnom okruenju. Bena bi tako bila samo u
<unkciji posu3ivanja organa, a ubudue moda ni to, ako budui umjetni ]laboratorijL
ljudskih bia preuzme njenu ulogu. %ime bi manipulacija enina dostojanstva bila
potpuna.
?ije je i o poremeaju izvornih i bitnih prirodnih odnosa u obitelji0 osnovni rodbinski
odnosi, krvno srodstvo, roditeljstvo. +aime, Oena proizvedena kloniranjem bila bi
sestra blizanka svojoj majci, bez biolokog oca i kerka svog djedaL, navodi
dokument. &estra blizanka svoje majke0 jer bi klonirana ena nastala iz njoj
identinog genetskog uzorka (sestra) uzetog od ene koja bi joj u isto vrijeme bila i
majka (ro3enjem)* kerka svog djeda0 osoba od koje se uzima nova jezgra (i
neprirodno, umjetnim putem, unosi na mjesto prethodno otklonjene jezgre jajaca)
je zapravo djed novonastale klonirane ene, zato to davatelj znai jednu, a
njegova jezgra na speci<ian nain drugu generaciju, otklonivi prirodan bioloki
postupak. %o je doista sloen novonastali rodbinski odnos, a manipulacija savrena.
&lino svakom umjetnom postupku, i ovdje se ]glumeL ili ]oponaajuL prirodni
zakoni. 1e3utim, ovo oponaanje nije indi<erentno prema ovjeku, jer ga se koristi
samo u njegovoj biolokoj <unkciji i to onoj po kojoj je sveden na nii bioloki
organizam. 'na via, duhovna uloga ovjeka, koja ga i uzdie iznad niih vrsta, u
potpunosti se zabacuje i omalovaava. 'vakvo instrumentaliziranje vodi uvjerenju,
da vrijednost ljudske osobe, muke ili enske, i stvarni identitet te osobe, ovise
samo o slobodno izabranim biolokim svojstvima ovjeka. biti, to nije nita drugo,
nego stvaranje privida vlasti nad ljudskim ivotima.
,loniranjem se omalovaava i dostojanstvo ljudske osobe. 'snovno jamstvo
slobode svakog neponovljivog pojedinca, nalazi se kroz cijenu i potivanje njegova
dostojanstva, zato je znak moralne zastranjenosti traiti u tehnikoj ]kvalitetiL
ovjeka zamjenu za smisao njegova ivota.
< &4/ETNA OP0O,N/A
POVI/EST
novije vrijeme rijeene su patnje mnogih branih parova da imaju vlastito dijete.
?azvoj ovjeanstva i tehnike uvelike je pomogao razvoju umjetne oplodnje. =o umjetne
oplodnje kod ovjeka prvi put dolazi 486H., a za to je zasluan Cohn Rumt. #et godina
kasnije, u :rancuskoj se dogodilo uspjeno umjetno osjemenjivanje. $ste te godine u &A=7u
je ro3eno prvo dijete umjetnim osjemenjivanjem, nakon JJ pokuaja na est ena. %akvi i
slini pokuaji bili su sve ei. glavnom su se pokusi vrili na ivotinjama, a potom na
ljudima. 2ngleski istraivai, #atrick &teptoe (ginekolog) i ?obert 2dZards (biolog 9
doktorirao na genetici), su 4G85. godine ostvarili putem oplodnje u epruveti prvu ljudsku
trudnou izvan maternice, da bi 1JHK. *o$ine postigli i potpuni uspjeh. #rvo dijete ro3eno
umjetnom oplodnjom je /ame) BroPn= djevojica ro3ena u srpnju, carskim rezom.
5r!at)ko" se prva umjetna oplodnja dogodila 1JK-. godine, a dijete je ro3eno DE. listopada
4G6E.
mjetna oplodnja moe biti0
7 6omolo*na 7 ako su gamete od mua i ene, tj. suprunika
7 6eterolo*na 9 ako je barem jedna od gameta od anonimnog davatelja, a druga od
suprunika
,od ovjeka postoji homologna i heterologna umjetna oplodnja. Cedna i druga moe biti Uin
!i!oV (unutar maternice ili potpomognuta oplodnja) i Uin !itroV (unutar epruvete, izvan
maternice).
$ndikacije za homolognu oplodnju su svi sluajevi kad nije mogue normalno odlaganje
spermatozoida. "atim, ako postoje prepreke u cerviksu ili vagini, te ako je sperma po koliini
i kvaliteti nedovoljna, ili postoji mehaniko oteenje sjemenih kanala.
$ndikacije za heterolognu oplodnju nastaju kada je mukarac apsolutni uzrok neplodnosti te
ako je razlika ?hesus <aktora ili ako nije poeljno da mukarac ima potomstvo radi nasljednih
bolesti.
5omolo*na o#lo$n"a Uin !itroV je postupak kojim se eli postii zaee ovjeka u posudici
uzimanjem spolnih stanica suprunika koji su u braku.
5omolo*na o#lo$n"a Uin !i!oV je postupak kojim se eli postii zaee ovjeka unoenjem
sjemena u rodne putove ene, a sjeme je uzeto prethodno od njenog supruga.
5eterolo*na o#lo$n"a Uin !itroV je postizanje zaea kod ovjeka u posudici ili epruveti
spajanjem spolnih stanica gdje je barem jedan od davatelja razliit od suprunika koji su u
braku.
5eterolo*na o#lo$n"a Uin !i!oV je postupak kojim se eli postii zaee ovjeka
prenoenjem sjemena u rodne putove ene, a sjeme je prethodno uzeto od mukarca s
kojim ena nije u braku.
#o pitanju prihvaanja homologne oplodnje, veina ginekologa je smatra sasvim obinim
lijekom neplodnosti, dok heterolognu oplodnju izbjegavaju zbog prigovora #ra!ni6 )ta"ali'ta,
naalost ne etikihI #ravna pitanja koja se postavljaju su0 ima li dijete, ukoliko uspije saznati
biolokog roditelja koji je dao sjeme, traiti pravo na nasljedstvo* prestaje li pravo nasljedstva
kod roditelja koji ga je odgajao i othranio* ima li dijete uope pravo doznati tko je darivatelj
sjemena* ima li pravo znati ije gene nosi* i slino>
&4/ETNA INSE4INACI/A 1 POTPO4O3N&TA OP0O,N/A
$nseminacija je relativno jednostavan postupak kojim se u7ri*a!a uorak #o)e7no
#ri#reml"ene )#erme mukog partnera neposredno u unutra'n"o)t materni%e tijekom
ovulacije. +akon to je skupljen ejakulat tijekom jednog sata, sperma mora biti posebno
pripremljena u laboratoriju, kako bi se poboljala kvaliteta sperme te time i mogunost
oplodnje. %ako pripremljeni spermiji stavljaju se u kateter te se kroz rodnicu i grlo maternice
utrcavaju u upljinu maternice. +akon toga treba 4J do FJ minuta ostati u leeem poloaju.
spjenost inseminacije ovisi o vie imbenika, prije svega o ivotnoj dobi, o kvaliteti
spermija i jajaaca, o ozbiljnim sluajevima endometrioze, i tekim oteenjima i upalama
jajovoda.
4ETO,A UIN VITROV
#rocedura [in vitro\ je sloen i skup zahvat. 'na se odvija pri kom7iniran"u )#ermi"a i
"a"ne )tani%e i!an materni%e, tj. unutar epruvete u laboratoriju. "apoinje ubrizgavanjem
hormona kod ene da bi se stvorilo !i'e "a"ni6 )tani%a umjesto samo jedne. ,ada lijenik
ustanovi da je ena spremna za uzimanje jajnih stanica, daje joj injekcije koje e potaknuti
proces ovulacije. Cajaca se uzimaju neposredno prije nego iza3u iz <olikula u jajnicima.
%ijekom EH minuta izvuku se jajne stanice iz jajnika, i neposredno nakon to se izvade,
oplo3uju se partnerovom spermom u laboratoriju, koju je partner donirao najee istog
dana. %akva oplo3ena jajna stanica uva se u laboratorijskim uvjetima kako bi se osigurali
uvjeti za rast embrija. ?azvijeni embriji, najvie nakon pet dana, "e$an ili !i'e n"i6= )e
im#latira u materni%u. 2mbriji se kroz rodnicu i grli maternice uvode u maternicu. =a bi
oplodnja bila uspjenija esto se implatira tri ili vie embrija, to poveava mogunost za
trudnou.
+ajee se umjetnom oplodnjom [in vitro\ o#lo$i !i'e "a"a'a%a= a u materni%u )e uno)e
)amo oni na"7ol"i, koji su se najbolje razvijali, a ostala se mogu zalediti ili ostaviti u rezervi u
sluaju da kod prvog pokuaja do3e do anomalija, ili ih se jednostavno abortira, tj. ubije pa
se koriste u razne svrhe za istraivanje ili u industriji, a mogu se donirati i nekom
nepoznatom apsolutno neplodnom paru.
spjenost oplodnje [in vitro\ je EH do EJ Q sluajeva. Bivotna dob ene je od velike
vanosti, nakon FH. godine ivota uspjenost umjetne oplodnje je svega 4J Q.
ETI.KI S&,
2tiki su o umjetnoj oplodnji ustrojen je u tri toke0
a) #o'ti!an"e l"u$)ko* em7ri"a0 dijete je dar, a ne pravo ili proizvod. Bivot embrija ne
moe biti cijena koja se plaa da bi se zadovoljila elja roditelja, niti je prihvatljivo
rtvovati i samo jednog, da bi se omoguilo ro3enje drugog, kao to se doga3a s
prekobrojnim embrijima. =ijete je osoba koja se ra3a, a ne predmet koji se naruuje.
#rokreacija se tako degradira na reprodukciju. 'd ljudskog djelovanja tei se da se
pretvori u tehniki postupak. tom se postupku lik djeteta potiskuje u drugi plan, a
tzv. roditelji i njihove potrebe nalaze se u sreditu djela proizvodnje. =ostojanstvo
djeteta se rui na proizvod medicinskih i biolokih tehnika, te njegovo postojanje ovisi
o tehnikoj uinkovitosti. "aee osobe jedinstven je doga3aj u kojem je duhovna
dimenzija intrinzino vezana za onu bioloku. "aeti dijete znai stvoriti i prihvatiti
osobu.
b) #riro$a l"u$)ke )#olno)ti i 7ra:no* :ina0 umjetna oplodnja je strogo nedoputena
jer u branom spolnom inu razdvaja sjedinjujuu od prokreacijske dimenzije. +ije
rije o tome da se stave u pitanje tehnike umjetne oplodnje samo zbog toga to su
one umjetne. igri nije tehniki element, ve injenica da ljudska osoba po svom
vlastitom dostojanstvu mora biti plod darivanja ljubavi me3u roditeljima branim
inom, te da ona nije tehniki proizvod. $z tih i slinih razloga doputeni su samo
postupci koji ne uzrokuju razdvajanje sjedinjujeeg ina i prokreacije i uz koje je
oplodnja unutar7tjelesna.
c) "e$in)t!o o7itel"i0 u umjetnoj oplodnji dijete se prikljuuje ili uvodi u obitelj izvana, a u
sluaju heterologne oplodnje, osim uvo3enja tree ili etvrte osobe, dijete se liava i
identiteta vlastitih roditelja. &am lik roditelja biva izokrenut, sveden na razinu
posu3ivaa biolokog materijala kojim se treba zaeti dijete.
STAV KATO0I.KE CRKVE
'd samog poetka Crkva je iznijela svoj stav o umjetnoj oplodnji0 non licere 9 nije
doputeno. Crkva a priori ne odbacuje nova sredstva i naine samo zato to su nova, ne
iskljuuje sredstva i naine koji potpomau da se naravni in suprunika privede kraju, tj.
svome cilju stvaranja 9 ra3anju. Crkva svoje stajalite prvenstveno bazira na Bojem zakonu
i njegovoj volji objavljenoj u &vetom pismu gdje se govori o jedinstvu ovjeka, a to jedinstvo
se najoitije pokazuje u ljubavi izme3u mukarca i ene. +eki teolozi smatraju da je ljubav
upravo ono to nas ini slinima Bogu. Crkva naglaava da se oplodnjom u epruveti
degradira dostojanstvo ovjeka, te da se ovjeka svodi na produkt koji je podre3en drutvu, a
trebalo bi da je drutvo u slubi osobe. Crkva potom upozorava na mogunost manipuliranja
oplodnjom u epruveti i time potpunim degradiranjem ovjekove osobnosti, unitava se
ovjeka kao osobu. &matra se, tako3er, da oplodnja u epruveti nije lijeenje nego
udovoljavanje psiholokim i sociolokim zahtjevima neplodnih suprunika, ije elje mogu biti
dobronamjerne, ali njima predlae da potrae druge naine i koriste dostignua medicine
koja su dopustiva. ,ao rjeenje Crkva predlae usvojenje onima koji ne mogu, a ele imati
djecu, jer e prema njima gajiti jednake osjeaje i ljubav.
2nciklike koje govore protiv umjetne oplodnje0
7 [1ater et 1agistra\ od pape $vana WW$$$
7 [2vangelium vitae\ od pape $vana #avla $$.
-. POATIVAN/E 0/&,SKE C/E0OVITOSTI
+espojive su sa dostojanstvom ljudske osobe i prema tome moralno nedoputene0
) -tmice i uzimanje talaca, jer vre nepodnosive pritiske na rtve*

) &erorizam koji bez odabira prijeti, ranjava i ubija*
) 0uenje 4tortura)= jer se slui tjelesnim i duevnim nasiljem za iznu3enje priznanja, za
straenje*
7 Amputacije# sakaenja ili sterilizacije o)o7a (izuzevi lijenike zahvate strogo
zdravstvenog znaenja).
-. KRAANSKO S5VAAN/E RA,A
,ransko poimanje rada moe se izraziti u nekoliko toaka0
- Ra$ "e #otre7a? ,ranstvo vidi rad kao duboku ljudsku potrebu. ,ao to osjea potrebu
za pravdom, prijateljstvom, ljubavlju, ovjeku je potreban i rad kako bi njime iskazao
duboke tenje srca i ostvario svoje ljudsko dostojanstvo kao cjelovito bie.
;ovjek je jedino bie koje rad slobodno prihvaa i radom se uzdrava0 tjelesno i duevno.
'n radom preobraava sebe, tj. sebe kultivira, njeguje i odgaja. ?adom preobraava
svijet. ;ovjek je na rad pozvan od svog poetka. %o je zadatak kojeg mu je Bog povjerio.
#o tome je ovjek slian Bogu. ;ovjek je pozvan da bude Boji suradnik, su7stvaratelj.
- Ra$ "e nak :o!"eko!a $o)to"an)t!a? Bog je ovjeka pozvao na rad i u tom pozivu se
krije ovjekovo dostojanstvo, njegova veliina. ,roz rad ovjek pokazuje svoju
sposobnost, svoje mogunosti, talenteP ;ovjek ima pravo na rad jer mu rad omoguuje
ovjeka dostojan ivot. ?ad ovjeka ini zadovoljnim, usreuje ga. #ovezuje ga s drugim
ljudima. +erad ga izolira.
- Ra$ "e #okora? 1ukotrpna dimenzija rada prisutna je u svakom poslu0 umnom i <izikom.
#oslije grijeha ovjek osjea mukotrpnost u radu. =ok radimo, sebi podlaemo svijet,
osjeamo umor, trud, naprezanje, muku, napor. %rebamo biti svjesni svojih granica i
prihvatiti ih. $ako je rad muan, on je ovjekovo dobro. Bez rtve se ne moe izgraditi
nita veliko.
- Ra$ "e )lu9en"e? ,ranin je pozvan shvaati rad kao sluenje Bogu i blinjemu. radu
kao sluenju u sreditu je dobro osobe kojoj se slui, u sreditu je sama osoba kao
najvee dobro. =imenzija sluenja najbolje je mjerilo ispravno shvaenog kranstva.
%ek kad radu dodamo dimenziju sluenja, on postaje istinska vrednota.
Crkva se zauzima za promicanje dostojanstva ljudskog rada, koje proizlazi iz
injenice da je Bo* :o!"eku #o!"erio eml"u i n"eino ure8en"e. Crkva upozorava da
ekonomska korist ne moe biti prvi cilj ljudskog rada. ?adnici ne )mi"u #o)tati ro7o!i
vlastitog rada. &av proces proizvodnje treba prilagoditi potrebama osobe i njezinim ivotnim
odnosima. ?adnicima treba dati mogunost da radom razvijaju vlastite sposobnosti i svoju
osobu, kako u pro<esionalnom poslu, tako i u dostatnom slobodnom vremenu. Cjelovitom
promaknuu njegove osobe potreban je dostatan prostor za obitelj, kulturu te drutveni i
vjerski ivot.
nae vrijeme, materijalistike civilizacije, postoji opasnost da se s radom postupa
kao svojevrsnom robom ili anonimnom silom nunom za proizvodnju po naelima
materijalistikog ekonomizma unutar kapitalistikog sistema. "bog toga se nikada ne smije
gubiti iz vida da #ra!i temel" !re$no!an"a ra$a ne mo9e 7iti #roi!o$n"a ne*o "e to
u!i"ek :o!"ek, jer rad postoji zbog ovjeka, a ne ovjek zbog rada. ,ad ovjek postaje
sredstvo proizvodnje, a proizvodnja cilj onda nuno dolazi do napetosti.
#rotiv nepravedna i tetna sustava koji tlai radnika nuna je solidarnost u obliku
prikladnih udruenja. %akva solidarnost mora trajno postojati ondje gdje je iziskuje drutvena
degradacija subjekta rada, eksploatacija radnika, glad i drugi oblici bijede. isto vrijeme
potrebno je uvijek biti otvoren dijalogu i suradnji s obzirom na subjekt rada i uvjete u kojima
radnik ivi. &olidarnost se temelji na naelu da su stvorena dobra namijenjena svima, dakle
na naelu me3unarodne socijalne pravde.
KARTICA BR. +1
1. SAV/EST
&avjest se nalazi u sreditu ljudske osobe, to ukazuje na injenicu da je ona neodjeljiva od
ljudskog bitka. njoj su sadrane spoznajne vrednote, emocionalnost i voljni element.
skladu s tim datostima, de<inicija glasi0
&AAC2&% je <unk%i"a %"eloku#ne l"u$)ke o)o7no)ti u ko"o" #o)ta"emo )!"e)ni na'e
o)o7ne (u$ore$ne o7!ee.
&avjest je svakom ovjeku darovana od &tvoritelja kao temel"na nara!na )na*a n"e*o!e
o)o7no)ti. ' tome svjedoi samosvijest svakog pojedinog ovjeka. +aime, kao to njegovo
oko od prve uoava kontrast izme3u svjetla i tame, isto je tako ovjek svjestan da nije sve
svejedno kako se on u drutvu ponaa, da nije svejedno za to se i kako u pojedinom sluaju
opredjeljuje.
' tome svjedoi i etnologija, ije istraivanje jo nije nailo ni na jedno jedino pleme koje ne
bi u svom ponaanju razlikovalo =obro i "lo. =akako, to je u pojedinoj kulturi smatrano za
=obro, a to za "lo, to, ovisno o civilizacijsko7kulturnom stupnju razvoja, znade biti razliito,
ali u naelu postoji razlikovanje izme3u =obra i "la. #onegdje mogu izostati pojmovi poput
!!grijeh!! i !!krepost!!, ali sadraj tih pojmova je posvuda prisutan. #ostojanje zasluge i kazne u
svih naroda dokazuje da oni razlikuju =obro od "la.
+o, s injenicom postojanja savjesti kao naravne sposobnosti, nije ujedno dana i sposobnost
<unkcioniranja. &vaka naravna sklonost i sposobnost zahtijeva odgovarajui o$*o" i ra!o".
+i ovjek talentiran za glazbu nikad nee postati glazbenik, ako se u tom smislu naknadno
ne koluje i ne odgaja, odnosno ne razvija. %o se onda ne poseban nain odnosi i na savjest,
tj. na onu temeljnu ljudsku sposobnost da razlikuje =obro i "lo. koliko ovjek ne pazi na
savjest, ona se lako moe a#u)titi i io7li:iti0
7 zbog nedostatka roditeljskog odgoja ili dobroga primjera 9 to se doga3a onda
kada roditelji preputaju djetetu da se ono samo opredijeli za to e se u udorednom
pogledu u ivotu odluiti i emu e dopustiti da ga oduevljava.
7 tei sluaj od toga je svjesno izobliena savjest koja nastaje izokretanjem
vrijednosne hijerarhije 9 npr. ukoliko netko itavo djetinjstvo od roditelja slua !!ako
uini to i to, zaradit e toliko i toliko!!, i sl., nije nikakvo udo da i samo dijete usvoji
u ivotu takav materijalistiki nain vrednovanja, te svaku iskrenost i potenje, dri za
obinu glupost.
7 trajnom i voljnom neposlunou prema vlastitim za!tjevima i nalozima 9 tu se
naime doga3a upravo suprotan proces od onoga koji se oekuje0 umjesto da volja
postane izvritelj spoznate i prihvaene vrednote i da na taj nain i sama bude
uzdignuta na razinu dobre savjesti, ona prosudbu savjesti zapravo potiskuje.
O$*o" )a!"e)ti je, dakle, neophodno potreban. %akav odgoj zahtijeva0
7 nije dovoljna pouka samo rijeima, nego je bitno da odgajatelj i sam ivi one etike
vrednote koje odgajaniku nudi.
7 jasnoa kako se vrednote spoznate u nutrini konkretno primjenjuju u ivotu.
=ijete, npr. vrednotu zahvalnosti spoznaje na temelju neke prie, ali usporedo s tim
ono mora konkretno doivjeti to zahvalnost znai u njegovom konkretnom ivotu.
tom bi pogledu bilo vano da roditelji djetetu, za njegovu malu uslugu i znak panje,
uzvrate s !!hvala!!. =jetetu se, dakle, moraju usaditi moralne vrednote u dobi poetka
moralnog razvoja, premda e se one tek kasnije i razumski protumaiti.
7 za dulje ili krae vrijeme 9 primjerice u ranim razvojnim <azama mladoga ovjeka 9
doputeno je u interesu zrele odluke cijeloga ovjeka za =obro, koristiti, dodue ne
ba jako vrijedne, ali za ivotni osjeaj toga uzrasta ipak znaajne motive kao to su
ugoda i neugoda* pohvala za ispravno postupanje i kazna za nekorektno. #otrebno
je prije svega postii povjerenje mladoga ovjeka, jer je samo na taj nain mogue
sudjelovati na dobrom oblikovanju savjesti.
7 Budui da je zadaa savjesti izazvati jasno moralno opredjeljenje za =obro, bitnu
ulogu u oblikovanju savjesti ima i kolovanje volje. ;ovjek mora uiti da prava
jezgra njegove slobodne volje ne lei u stalnoj slobodi izbora izme3u =obra i "la, ve
u svijesti da se svojim uvjerenim nutarnjim opredjeljenjem za vrednote =obroga
zapravo opredjeljuje za samoga Boga. ;ovjek tada uoava kako se voljni napor
isplati, jer je na taj nain njegov ivot postao bogatiji.
No!i"e teori"e o )a!"e)ti
,riva tumaenja savjesti mogu se svesti na0 em#iri)ti:ke= 7iolo*i)ti:ke i kulturno-
#)i6olo*i)ti:ke teori"e. %emelj svih ovih poimanja nalazi se u tezi da savjest ni"e mira koji
je ovjeku dan s njegovom naravi, ve da je ona tek naknadno, kao #o)l"e$i%a !an")ki6 i
unutra'n"i6 :im7enika, u ovjeku projicirana.
+avedene teorije temelj savjesti vide u 9i!otnom na*onu i 9i!otnom o)"e(a"u. #rema
,arPino!o" teori"i savjest uope nije neto speci<ino ljudsko, jer je susreemo i kod nekih
visoko razvijenih ivotinjskih vrsta. 'no to mi nazivamo instinkt, za =arZina je reakcija
savjesti.
Smit6 vjeruje da je izvor savjesti pronaao u osjeajima u*o$e i neu*o$e. #rema njemu,
skala prosudbe se mijenja od ugodnoga prema poeljnom i izazovnom dok se ne do3e do
pojma =obra. $ obratno, polazei od neugodnoga, skala glasi0 odvratno, nepoeljno, loe i na
kraju 9 "lo.
Ereu$ izvodi savjest iz ovjekove seksualnosti. 'na se, prema njemu, u prvom redu sastoji
iz #ro9i!l"a!an"a i #oti)ki!an"a li7i$a. :reud kae da u 2dipovu kompleksu nesumnjivo
naziremo jedan od najvanijih izvora osjeaja krivnje. #o ovom tumaenju savjest je neto
to proizlazi iz nerijeene s<ere tabua, gdje se ovjek osjea ugroenim i pritisnutim, zbog
ega ona stalno upozorava na krivnju. +o, gdje lei razlog savjesti kod djevojaka> :reud
kae0 $zvor savjesti u djevojaka lei u zavisti zbog penisa. +aime, dok se djeak i djevojica
goli igraju u pijesku, djevojica primjeuje da je djeak u seksualnom pogledu vie oblikovan.
'datle u djevojice nastaje osjeaj manje vrijednosti.
StXrrin* premjeta poetke savjesti u podruje $u6o!ne u*o$e. #o njemu, to su vee
sposobnosti za duhovni uspon, to se i ovjek osjea zadovoljnijim u svojim mogunostima.
'sobito tamo gdje moe pomoi drugomu, ima osjeaj duhovnoga zadovoljstva. Ako
radimo protiv ovog osjeaja, ako smo brutalni, tada vie ne doivljavamo duhovnu ugodu.
'vim teorijama bliske su i )o%iolo*i)ti:ke teori"e. &immel tako izvodi lou savjest iz
$ru't!ene 7a'tine. 1nogi narataji su, primjerice, kanjavali kra3u. /opov se onda toga
sjeti i dobije grinju savjesti.
Niet)%6e je povezao jedne i druge. $ za njega se savjest nalazi u nagonskom ivotu, tonije
u na*onu a mo(u. Aitalan ovjek, naime, unaprijed zauzima vii rang od bioloki slabijega.
Bioloki slabiji stoga nastoji taj svoj manjak kompenzirati. 'n to radi tako da onoga tko je
bioloki jak do te mjeri sumnjii da sama jaina i snaga postaju "lo, a slabost =obro. %ako je
savjest zapravo odbojnost zakrljalog i osiromaenoga ovjeka prema zahtjevu bioloki
jakoga ovjeka za ivotom i vlau. $stinski dobra savjest, naprotiv, na strani je ovjeka s
voljom za mou. %akvi ljudi idu mirno svojim putem, pa i onda ako pri tom moraju mnoge
zgaziti. +ietzsche vjeruje da je svojom kritikom pogodio kranstvo u bit, no on je ipak
dotaknuo samo one koji veliinu i plemenitost kranskog morala nikad nisu do kraja shvatili.
Pet #rotuar*umenata
4. Bilogistike i sociologistike teorije vrte se u krugu, tj. one zapravo )a!"e)t
#ret#o)ta!l"a"u. Cer kad savjest ne bi inu prethodila, zbog ega bi kra3a uope bila
kanjavanja> A prihvatiti puke osjeaje nelagode za izvor savjesti protivno je i naem
vlastitom ivotnom iskustvu.
D. Yudoredno =obro i udoredno "lo moraju biti prisutni kao "a)ne $ato)ti i ne mo*u
7iti #o)l"e$i%e e!olu%i"e. 'no to nije podlono razvoju mora postojati u prapoetku
savjesti, naime0 zbog ega =obro ovjeka obvezuje> 'dgovor na to pitanje ne daju ni
biologistike ni sociologistike teorije.
E. Yudoredno =obro ili "lo neo!i)ni )u o tome "e li i6 :o!"ek otkrio ili #ono!no
a7ora!io. ?azlikovanje =obra od "la ne zapoinje nekim konkretnim datumom.
/judi ne mogu do kraja ubiti savjest, jer oni je nisu ni izmislili. #rasvijest o =obru i "lu
jednostavno je tu oduvijek, i nju nije mogue iz niega drugoga izvesti.
F. In$i!i$ualna )a!"e)t ne moe se tumaiti niti utjecajem zajednice. ,ad bi pojedinac
bio potpuno ovisan o onome to mu zajednica nudi kao =obro i "lo, kako bi bilo
mogue da se taj pojedinac pobuni protiv udorednog poimanja svoje zajednice, kao
to je to, recimo, pobuna protiv stoljeima prakticiranog ropstva>I &toga nije mogue
savjest kauzalno svesti na opedrutveno udore3e, jer upravo bunt protiv takvoga
udore3a jasno dokazuje da je u konanici sa svojom savjeu svatko sam.
J. &ve biologistike i sociologistike teorije o7e!re8u"u i $e#er)onaliira"u )amo*a
:o!"eka, jer ono najdublje u njegovoj osobi prikazuju tek kao batinjeni doivljaj
pritiska. %ime oni tumae i zajednicu kao neto to je ljudskoj osobnosti protivno, tj.
kao neki golemi mehanizam ija je osnovna <unkcija prisila na pojedinca.
Kri!e )a!"e)ti
7 Sa!"e)t u )umn"i 9 to je stanje osobe kojoj nedostaje sigurnost za prosu3ivanje
moralne vrijednosti nekog ina. %ada se ne smiju donositi nikakve odluke.
7 Kri!a ili #o*re'na )a!"e)t 9 sud takve savjesti ne podudara se s objektivnom
istinom. +aelno, kriva savjest, za koju pojedinac nije odgovoran, ovjeka jednako
moralno obvezuje kao i ona prava. +pr. neka ena, od djetinjstva edno odgojena, ali
i ne dovoljno prosvjetljenja, smatra da je svaki brani odnos za vrijeme trudnoe
grijeh, mada to nije istina. 'na, me3utim, nema hrabrosti o tome ni s kim
porazgovarati, nego ivi u tom uvjerenju. %a savjest, iako kriva, nju obvezuje.
7 4a)kirana )a!"e)t 9 je svjesno negiranje nekog zakona, samo sakriveno iza
navodne odluke savjesti. %ako je primjerice .oebbels u E.?eichu govorio0 &veenici i
asne sestre su stvarna opasnost za Crkvu, i kad zahtijevam da ih se strogo kazni,
onda ja to inim zato da obranim Crkvu od ovih zloinakih elemenata.
7 Ra)#u'tena ili lak)na )a!"e)t 9 iz nikakva ili maloga razloga nijee ili umanjuje
krivnju ili grijeh.
7 Skru#ulona )a!"e)t 9 ona savjest koja zbog neznatnih razloga prosu3uje da je
neto grijeh. &vuda vidi grijeh i grene situacije.
7 &)#a!ana ili tu#a )a!"e)t 9 iz duge navike grijeenja i teke grijehe proglaava
malima ili zanemarivima.
7 Per#lek)na ili neo$lu:na )a!"e)t 9 to je kombinacija savjesti u sumnji i krive
savjesti. ;ovjek se osjea primoranim donijeti odluku koju nikako ne moe odgoditi, a
pri tom mu nisu jasne ni vrednote ni norme. +alazi se u duevnoj tjeskobi jer smatra
da grijei bilo da izvri djelo ili da od djela odustane. takvoj situaciji ovjek se moe
odluiti za ono to smatra manjih zlom.
+. OB/AV0/ENI >AKON 1 POTREBA RAN/ENO3 .OV/EKA
'bjavljeni moralni zakon je Boja volja obznanjena ovjeku putem 'bjave. Bog se ovjeku
objavljuje, i to postupno. .ovori mu na nain da .a ovjek moe razumjeti, prepoznati,
osjetiti +jegovu prisutnost i djelovanje. Bog se objavljuje preko pojedinih ljudi, doga3aja.
#reko njih se oituje +jegov plan spasenja, npr. Boja objava +oi, Abrahamu, 1ojsiju, itd.
/judska narav, koja u sebi nosi prirodni boanski zakon, jest ranjena. .rijeh je unio jednu
slabost u ljudsku narav. %ako npr. razum, koji je sposoban otkrivati istinu, spoznati zakone
svemira i vlastitog bia, jest zaslijepljen, oslabljen u toj svojoj <unkciji. &toga mu je potrebno
dodatno svjetlo. #otrebna je nova smjernica ranjenom ovjeku kako bi postigao spasenje.
%emeljne istine o ovjeku i njegovoj potrebi za spasenjem moemo svesti na pet toaka0
4. ;ovjek je najprije )t!oreno 7i(e. Bog mu je darovao postojanje. ;ovjek nije plod
kozmikih sila nego od Boga eljeno bie. &vaki je ovjek jedinstven, neponovljiv,
originalan, Bog u njemu prebiva. #ostojanje nam je darovano, niim ga nismo
zasluili, ali ostvarenje nas kao osoba ne doga3a se bez naeg sudjelovanja. Bog eli
da se osobno ukljuimo u njegovo stvarateljsko djelo.
D. ;ovjek je ran"eno 7i(e. ;ovjek je sagrijeio i zloupotrebio svoju slobodu i time se od
Boga udaljio Kistoni grijehK. .rijeh je ranio samu ovjekovu narav. ;ovjekove
unutarnje moi su oslabljene0
'azum bi trebao biti siguran instrument istine, a lako podlijee zabludi i lai*
Volja 9 mo slobodne odluke 9 trebala bi birati dobro, a ipak se tako lako
prikloni zlu*
+rce 9 simbol a<ektivnog ivota 9 trebalo bi biti dobrohotno, dobro srce koje
ljubi Boga i druge, a ipak to srce moe biti puno mrnje.
#ostoje tri trajne opasnosti (izvori zla) kojima je ovjek izloen i koje ga odvlae od
prave $stine0 7 pouda tijela0 vlast nagona, strasti nad razumom*
7 pouda oiju0 udnja za lijepim i ugodnim, koja zasljepljuje duh*
7 o!olost ivota% ovjek zaslijepljen vlastitim intelektualnim i drugim
sposobnostima, uzdie sebe iznad ostalih, pa i iznad samog Boga.
E. ;ovjek je )#a'eno 7i(e. Bog nije prepustio ovjeka njegovoj ranjivosti. $ako se
ovjek udaljio od Boga, Bog ga trai, ide mu ususret. Beli ga spasiti. Bog se tako
pribliio ovjeku da je sam postao ovjekom. zeo je ljudsko tijelo u osobi $susa
,rista. ,rist nam je pokazao koliko smo mu vrijedni time to je samog sebe rtvovao
za nas, za nae spasenje.
F. ;ovjek je eti:ko 7i(e. dubini svog bia ovjek ima upisan prirodni moralni zakon
koji mu nalae initi dobro a izbjegavati zlo. &nagom svog razuma ovjek je
sposoban prepoznati i razluiti dobro od zla. %aj zakon je u ljudsko srce utisnuo sam
"akonodavac i odatle proizlazi snaga tog zakona. $pak, ovaj prirodni zakon ne
uoavaju svi ljudi jednako. ?azlog lei u grijehom ranjenoj ljudskoj naravi. "ato je
ovjeku potrebna Boja milost i 'bjava kako bi se istina mogla upoznati bez zablude.
J. ;ovjek je 7e)mrtno 7i(e. /judski ivot zapoinje zaeem. Cednom tako zapoet
ljudski ivot, ne prestaje, odre3en je za vjenost. Bog e ovjeka uskrisiti u #osljednji
dan. +aoj dui pridruit e se i uskrslo tijelo preobraeno. ;itav e ovjek uskrsnuti.
&ve dobro koje smo inili tijekom ivota bit e preobraeno. &ve ono to je ovjek na
sebi radio, usavravao se, sve ono to je inio za druge, bit e nagra3eno. Ajera u
uskrsnue, u vjeni ivot, daje posebni smisao i vrijednost ljudskom ivotu. ,ad ne bi
bilo vjenosti i uskrsnua, ovjek bi bio najbesmislenije, najtraginije bie na zemlji.
konanici vremena sve e se ostvariti u svojoj punini.

-. IS&S KRIST 1 SAKRA4ENT S&SRETA BO3A I .OV/EKA
$sus je pitao svoje uenike0 =to govore ljudi, tko je %in &ovjeji? ,ao i onda, tako i sada ima
mnogo odgovora, misli i tumaenja... =rugi dio $susova pitanja glasi0 2 vi, to vi kaete? Kusp.
1t 45,4E sl.K.
!ko je za tebe 'sus Krist? Prisjeti se 'susovi$ brojni$ susreta, nastupa, doga8aja iz njegova
ivota i napii to ti On znai u ivotu?
+ajvanije pitanje naega ivota, o kojem sve ovisi, pa i naa vjenost, jest upravo ovo0 !ko
je za mene 'sus? %o je neizbjeno pitanje za svakog ovjeka, jo vie za svakog kranina, a
trai se ne samo umni odgovor, koji smo negdje uli od nekog drugog, nego ivotni, bitni,
egzistencijalni, osobni. %o je ispit ivota za ivot.
777777777777777777777777777777777
$susu ,ristu, sinu 1arije iz +azareta, Bog je postao ovjekom (utjelovio se) da bi ljude
oslobodio od grijeha i smrti i omoguio im spasenje (!!biti spaen!!0 ivjeti u zajednitvu s
Bogom, najprije ovdje na zemlji, a potom i u vjenosti). =oga3aj $susove muke, smrti i
uskrsnua prekretnica je u odnosu izme3u Boga i ljudi na objektivnoj razini ljudske povijesti,
Ali to to je Bog objektivno za nas uinio (omoguio nam zajednitvo sa sobom, koje je
otvoreno vjenosti), svaki pojedini ovjek treba subjektivno, osobno ostvariti 9 primijeniti na
sebe. =akle, jednostavno reeno0 spasenje se doga8a onda kada /og za$vaa u ljudsku
povijest. ,onkretno0 moje spasenje se doga3a kada dopustim Bogu da zahvati u moju
osobnu povijest, u moj ivot.
1oda se najoitiji znak koji nam pokazuje znaenje $susove smrti dogodio upravo u trenutku
njegove smrti. "nak se dogodio u jeruzalemskomu Rramu, a navode ga svi evan3elisti0 1t
D8, FJ7J5* /k DE,FF7FG* $v 4G,D67EH, i 1k 4J,EE7EG0 ''2 o estoj uri tama nasta po svoj zemlji
sve do ure devete( O devetoj uri povika 'sus iza glasa: 'Floi, Floi, lama saba$tani?' !o znai:
'/oe moj, /oe moj, zato si me ostavio?' 4eki od nazoni$ uvi to govora$u: '1le, 'liju
zove(' 2 jedan otra, natopi spuvu o"tom, natakne na trsku i prui mu piti govorei: 'Pustite
da vidimo $oe li doi 'lija da ga skine(' 2 'sus zavapi jakim glasom i izda$nu( ' zavjesa se
$ramska razdrije na dvoje, odozgor do dolje( 2 kad satnik koji stajae njemu nasuprot vidje
da tako izda$nu, ree: '#aista, ovaj ovjek bijae %in /oji:''
Mramska zavjesa u jeruzalemskom hramu dijelila je prostor tzv. %vetinje nad %vetinjama (u
kojem se uvao koveg saveza s ploama 4H zapovijedi) u koji je samo jednom godinje
smio ui sveenik, od prostora u koji su smjeli ui sveenici i drugih prostora gdje je smio
boraviti narod. Bidovi su vjerovali da u &vetinji nad &vetinjama na neki nain prebiva sam
Bog. Rramska zavjesa izolirala je taj prostor, tj. Bog i narod bili su odijeljeni. C trenutku
'susove smrti zavjesa se "ijepa. %o je znak0 nema vie zapreke izme3u Boga i ovjeka,
omoguena je komunikacija.
%ako ,sus Krist potaje jedini pravi posrednik izme)u Boga i ljudi (Reb J75), postaje
!most! koji omoguava susret i zajednitvo, postaje sakrament Boga.
KARTICA BR. ++
1. PO,/E0A SAKRA4ENATA I SAKRA4ENTA0NI BI0/E3
#odjela sakramenata0 < sakramenti kranske inicijacije
< sakramenti ozdravljenja
< sakramenti sluenja

Sakramenti kr'(an)ke ini%i"a%i"e ili sakramenti uvo3enja u kransko otajstvo i ivot su0
krtenje kojim se ulazi u novi odnos s Bogom (oprotenjem grijeha i preporo3enjem)*
potvrda kojom se prima osobni dar =uha &vetoga za svjesno i cjelovito kransko ivljenje i
svjedoenje 2van3elja (to je zapravo nastavak ili produbljenje krtenja) i /u!aristija kao
sakrament konkretnog sudjelovanja na ,ristovu spasiteljskom otajstvu.
#otom slijede dva )akramenta o$ra!l"en"a, a to su pomirenje (pokora, ispovijed) kojim
nam se oprataju grijesi i pomirujemo se s Bogom i Crkvom, tj. s braom i sestrama* i
bolesniko pomazanje kojim nas ,rist okrepljuje za kransko podnoenje bolesti i patnje i
daje nam snagu suoblienja njegovim patnjama, a ako je potrebno i oprotenje grijeha.
#osljednja dva sakramenta nazvani su )akramentima )lu9en"a. %o je enidba u kojoj ,rist
milou obdaruje enidbeni vez mukarca i ene kako bi u svijetu mogli biti svjedoci njegove
ljubavi, da bi se mogli u Bojem duhu me3usobno ljubiti te primati i odgajati djecu. ,onano,
sakrament svetog reda osposobljava za sluenje ljudima u Crkvi, unutar hijerarhijskog
zajednitva.
'sim to je broj sedam biblijski znakovit, valja primijetiti kako sakramenti Crkve zapravo
pokrivaju itav ljudski ivot, od ro3enja pa sve do smrti. &akramenti Crkve su, osim toga,
usmjereni temeljnim situacijama ovjekova ivota, i to ba situacijama u kojima se na
najizrazitiji nain javlja potreba za Bojom pomoi, ili pitanja o smislu postojanja, ili se pak
odre3uje ovjekova budunost. sredotoeni su na kljune toke ljudskog postojanja i
ivljenja.
1oemo jo spomenuti kako je vana podjela i na ""sakramente ivi!"" 9 one koji se primaju
kad je ovjek duhovno iv, tj. u prijateljstvu s Bogom, u stanju milosti* i na ""sakramente
mrtvi!"" koji su zapravo sakramenti oprotenja grijeha. #ostoji tako3er izraz ""sakrament
elje"" to se zapravo odnosi na elju za primanjem sakramenta (posebno krtenja).
,/E0OTVORNOST SAKRA4ENATA
&am ,rist je ustanovio sakramente, tj. odabrao znakove preko kojih eli biti prisutan u svojoj
zajednici vjernika. #reko tih znakova daruje nam samog sebe. &akramenti nisu stvari, nisu
predmeti nego osobni susreti s $susom ,ristom. A u istinskim susretima osobe se mijenjaju,
obogauju jedna drugu, nastaju novi odnosi.
&akramenti daju milost onima koji ne postavljaju zapreke. +o, oni nisu nikakvi automati
milosti. Cako je vana otvorenost, spremnost, elja primatelja. Aana je ovjekova vjera. .dje
nema vjere i suradnje, ne moe se oekivati da e Bog nekoga prinuditi. &akramenti su
poput sjemena 9 ne padnu li na plodno tlo, ne donose ploda.
1 svakom sakramentu je na djelu ,sus Krist. %va snaga i djelotvornost sakramenta ima
izvor u 'susovu vazmenom otajstvu 5muka)smrt)Cskrsnue)Czaae)u$ovi6( %akramenti
ne djeluju automatski ve u mjeri u kojoj im se ovjek otvori(
,/E0ITE0/ SAKRA4ENATA
&akrament je in koji se vri u ime Crkve a time i u ime samoga ,rista. "a valjanu podjelu
sakramenta vana je nakana djelitelja. =jelitelj treba izvriti nakanu Crkve. +eki su
povezivali valjanost sakramenta sa svetou djelitelja. &lubena Crkva je odbacila takvo
miljenje. $dealno bi bilo da djelitelj i ivi u punom smislu ono to Crkva od njega trai. +o,
kao minimum se zahtijeva da sakramentalnu radnju izvri po nakani Crkve.
$ravi djelitelj sakramenta je uvijek Krist preko ovlateni! slubenika( Kada se
sakrament slavi u skladu s nakanom ?rkve u njemu djeluje mo Kristova u$a neovisno o
osobnoj svetosti slubenika, a ipak ovisno o raspoloivosti onoga koji ga prima( Primatelj
treba biti vjerom otvoren /ogu, inae sakrament moe biti podijeljen, a nedjelotvoran zbog
nedostatka vjere(
SAKRA4ENTA0NI PE.AT (BI0/E3)
+eki sakramenti, osim sakramentalne milosti, utiskuju u duu poseban #e:at 1 7il"e* (npr.
peat na knjizi znak je pripadnosti). #o tom peatu kranin sudjeluje u ,ristovu djelu i
pripada Crkvi prema razliitim slubama. %aj peat je neizbrisiv (nemogue je npr. ponititi
krtenje, tj. ponititi ljubav Boju prema nama). %o su0 kr'ten"e= #ot!r$a= )!eti re$. "ato se
primaju samo jednom u ivotu. ,rtenjem smo dobili !peat! da smo Boji, da pripadamo
njemu i on nama. %aj se biljeg ne moe unititi, izbrisati, tj. ne moe se izbrisati naa
pripadnost Bogu i Boja ljubav prema nama. Cednom zare3eni sveenik dobiva !peat! da je
sveenik i po tome je ovlaten sudjelovati u slubi i poslanju samog $susa ,rista. Ako i
napusti tu slubu, peat ostaje, ne brie se.
+. POVRE,E I POATIVAN/E ISTINE
NNe svjedoi lano na blinjega svoga?O N'zl ,K,*<N( 'sma Boja zapovijed eli zatititi
ovjekov ivot, njegovu sreu, njegovo dobro. Beli zatititi dobar glas svakog ovjeka. 'sma
zapovijed nas poziva na istinitost rijei i djela, poziva nas da govorimo i inimo istinu.
Va9no)t i)tine
$stina spada u osobna dobra. 'na ima tri dimenzije0 7 ontoloku
7 razumsku
7 govornu
- Ontolo'ka (on, D. ontos 9 ono to jest, bie U logija) dimenzija istine odnosi se prvotno na
Boga koji je sama istina, a onda i na sva stvorenja koja opstoje prema vjenom Bojem
planu i njegovoj odluci.
- Raum)ka dimenzija istine sastoji se u spoznaji stvarnosti onakve kakva ona jest, pa to je
vea spoznaja, ovjek je u veem posjedu istine.
- 3o!orna dimenzija istine sastoji se u sukladnosti onoga to ovjek zna ili misli i onoga to
govori.
I)tinol"u7i!o)t je krepost koja potie ovjeka da ljubi istinu, da spozna istinu, tj. pravu
stvarnost, da govori istinu, da se zalae za istinu i da stjee njezinu ljepotu. $stinoljubivost
dakle rukovodi ovjeka da pravilno upotrebljava rijei, djela, postupke tako da u njima vlada
red.
$stina kao takva i krepost istinoljubivosti vrlo su vane za osobni i $ru't!eni ivot ovjeka.
+aime, tko se u me3uljudskim odnosima slui laju, on drugoga ne cijeni kao osobu, nego ga
eli iskoristiti kao sredstvo za svoje egoistine ciljeve. =anas toga, naalost, ima mnogo. +o,
upravo zbog takvog stanja i vanosti istinoljubivosti za me3uljudske odnose potrebno je
hrabro se boriti za istinu. =a bi istina zavladala u ivotu pojedinaca i u me3uljudskim
odnosima, potrebno je, prema rijeima pape $vana WW$$$., istinu0
7 tra9iti
7 l"u7iti
7 *o!oriti
7 :initi (9i!"eti).
Po!re$e i)tine
''1lupan neki douje kako se /udd$a dri naela ljubavi, da uzvraa zlo dobrim te ga $tjede
izvrgnuti ruglu( /udd$a nije odgovarao, smilova se gluposti njegovoj( Kada ovjek prestade
vrije8ati i provo"irati, /udd$a ga upita:
7 %inko, ne pri$vati li ovjek dar koji mu se nudi, kome taj dar pripada?
Ovaj odgovori: ) Pripada onomu koji ga je nudio(
7 %ine moj, ) ree /udd$a 0 ti si me napadao, no ja odbi$ pri$vatiti tvoje uvrede, molei
te da i$ zadri za sebe( 4ije li to neugodno? Kao to jeka pripada zvuku, i sjena
tijelu, tako nesrea nepogreivo stie onoga tko ini zlo(
&ovjek ne ree nita, a /udd$a nastavi: ) Pakosnik koji vrije8a pravednika nalik je ovjeku
to istee vrat pljujui u nebo3 ispljuvak ne blati nebo, vraa se na li"e onoga koji pljuje(
Klevetnik je nalik ovjeku to prosipa prainu protiv vjetra3 li"e svoje zaprauje( Pravednik ne
moe biti oteen, smutnja koju mu drugi eli nametnuti vraa se na smutitelja(
Cesmo li uvijek duni govoriti istinu ili samo u sluajevima kada drugi na nju imaju pravo>
,onano, to je la> %eko je na to odgovoriti jer la nije lako de<inirati, pogotovo nije lako
de<inirati je s moralnog gledita. %eolozi de<iniraju la ve prema tome kako shvaaju
dunost govoriti istinu0 uvijek ili samo onda kada drugi ima pravo da mu se istina kae. "bog
toga postoje dvije osnovne de<inicije lai. Cedni, na elu sa )!. Au*u)tinom i )!. Tomom,
tvrde da je la govorenje (rijeima, djelima ili pokretom) koje protivno onome to dotini misli.
/a je, dakle, zloupotreba izraajnih moi.
=rugi, na elu s 3rotiu)om, smatraju da je la u pravom smislu samo onda kada se ne
govori istina onome koji ima pravo istinu spoznati* odnosno0 govorenje protivno onom to
ovjek misli skrivajui tako istinu koju bi trebao drugome saopiti.
Arste lai se razlikuju prema nakani onoga koji la govori. tom smislu postoji vie vrsta lai0
7 0a9 i 'ale0 to u pravom smislu nije la, jer dotini nema nakanu lagati, i ako oni
kojima se to govori shvaaju kao ali.
7 0a9 i #otre7e0 ta se vrsta lai izrie s namjerom da se odstrani neko zlo od sebe ili
od drugoga, odnosno da se postigne neka korist za sebe ili za drugoga.
7 Po*i7el"na la90 sastoji se u tom to se njom eli blinjemu nanijeti neko zlo. Ako je to
uinjeno sa zakletvom, onda se ostvaruje krivokletna la.
7 Eik%i"a0 ima samo privid lai. &lina je metodikoj sumnji, npr. kada majka pred
djetetom glumi da plae.
7 5i#okrii"a0 je speci<ina vrsta lai. 'na se ostvaruje onda kada se netko priinja da
je bolji nego to jest. +akana onoga koji se pretvara moe biti zla, a moda to ini i
zato da drugoga ne sablazni. ' nakani onoga koji se pretvara ovisi i zloa hipokrizije.
7 Simuliran"e0 je tako3er la. 'no se ostvaruje kada se upotrebljavaju znakovi u drugu
svrhu nego to oni znae po svojoj naravi, npr. poljubac u svrhu izdaje.
7 5!ali)an"e0 je prenaglaavanje vlastite zasluge za ono to je uinjeno. /a se pri tom
ostvaruje ukoliko se sebi pripisuje vie nego to jest, osobito ako se pripisuje ono to
nije.
7 Samo#ot%"en"i!an"e0 je protivno hvalisanju, barem s <ormalne strane, iako ono moe
biti uinjeno s nakanom kao i hvalisanje. &amopotcjenjivanje se ostvaruje kod onog
koji nijee ili umanjuje vrlinu koju ima, odnosno sebi pripisuje manjak koji ga titi.
svakom sluaju radi se o neiskrenosti.
7 O*o!aran"e i kle!eta nite dobar glas i ast blinjega. &vatko ima pravo na dobar
glas. &toga, ogovaranje i kleveta vrije3aju pravdu i ljubav prema blinjemu.
(Ogovaranje 9 bez objektivno valjana razloga, otkrivati tu3e mane i pogreke
osobama koje to ne znaju* Kleveta 9 tvrdnjama suprotnim istini, koditi dobru glasu
drugih* ocrnjivati druge).
7 0a)kan"e= ula*i!an"e0 treba otkloniti svaku rije ili stav koji bodre i utvr3uju drugoga
u zloi njegovih djela i opakosti ponaanja. Belja da se uini usluga ili prijateljstvo ne
opravdavaju dvosmislenost govora.
Po'ti!an"e i)tine
/judi ne bi mogli ivjeti zajedno kad ne bi imali me3usobnog #o!"eren"a, to jest kada ne bi
govorili istinu jedni drugima. ,repost istine pravedno daje drugomu ono to mu se duguje.
$stinitost se dri ispravne sredine izme3u onoga to se mora oitovati i tajne koja se mora
uvati0 ukljuuje potenje i diskreciju. #o pravdi, ovjek mora drugom ovjeku poteno
oitovati istinu.
Pra!o na #rio#(i!an"e istine nije bezuvjetno. &vatko mora suobliiti svoj ivot evan3eoskoj
zapovijedi bratske ljubavi* a ona u konkretnim prilikama zahtijeva da se procijeni je li ili nije
prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita. @to se rekne, mora dodue biti istinito, ali ne
mora se sve rei to je istinito.
/jubav i potivanje istine moraju nalagati odgovor na svako tra9en"e o7a!i"e)ti ili
#rio#(en"a. =obro i sigurnost drugoga, potivanje privatnog ivota, ope dobro dostatni su
razlog da se preuti to ne smije biti poznato, ili da se upotrijebi diskretan govor. =unost da
se i7"e*ne )a7laan esto nalae strogu diskreciju. Nitko ni"e $u9an otkriti i)tinu onomu
tko nema #ra!a $a "e u#ona.
Ta"na )akramenta #omiren"a jest sveta, i ne moe biti izdana ni pod kojom izlikom.
&akramentalna je tajna nepovrediva. &toga je ispovjedniku apsolutno a7ran"eno izdati
pokornika bilo u emu, rijeima ili na drugi nain, i iz bilo kojega razloga.
Struko!ne ta"ne 9 na primjer tajne politiara, vojnika, lijenika, pravnika 9 ili povjerljivi iskazi
dani pod tajnu moraju biti uvani, osim u izvanrednim sluajevima kad bi uvanje tajne moglo
onome tko ih povjerava, onome tko ih prima ili nekomu treem prouzroiti veoma teke tete
koje se mogu izbjei samo iznoenjem istine. &ve ako i nisu povjerene pod tajnu, privatne
obavijesti kodljive drugima ne smiju se iriti bez teka i razmjerna razloga.
&vatko mora uvati pravednu suzdrljivost glede #ri!atno* 9i!ota l"u$i. 'dgovorni za
obavjeivanje moraju odravati pravilan razmjer izme3u zahtjeva opeg dobra i potivanja
posebnih prava. pletanje sredstava obavjeivanja u privatni ivot osoba koje su u nekoj
politikoj ili javnoj djelatnosti za osudu je ako kodi njihovoj intimnosti ili slobodi.
,R&ATVO & S0&2BI ISTINE
Sre$)t!a $ru't!eno* #rio#(a!an"a
Bivimo u civilizaciji mass7media, najmonijih drutvenih obavijesnih sredstava. +jima se slui
ovjek. 'na su ovjekovo udesno djelo koje svojim mogunostima povezivanja ljudi
zasluuje potovanje i divljenje0 knjige i asopisi, radio i televizija, <ilm i video, %A i audio
kasete, elektronska komunikacija emitirana putem radiovalova, putem kablova, putem
satelita i putem $nterneta. &ve je to ovjek ostvario talentima svoga duha, i zato ta djela
otkrivaju duhovnu dimenziju ljudskoga bia, stvorena na sliku i priliku Boju.
'bavjetavanje preko mass7media treba biti u )lu97i o#(e* $o7ra. =rutvo ima pravo na
o7a!i"e'teno)t utemel"enu na i)tini= )lo7o$i= #ra!$i i )oli$arno)ti(
+eizbjeno je, dakle, moralno pitanje0 kako )e :o!"ek )lu9i tim )re$)t!ima? na $o7ro ili
na loC %a sredstva zaista ne smiju sluiti lai, klevetama, ocrnjivanju ljudi i njihova dobra
glasa* ne smiju sluiti nemoralu i moralnoj neodgovornosti. #romauju svoju svrhu kada su
protivna istini.
'bavjetajna sredstva imaju veliku mo, zato mogu #oiti!no $"elo!ati na ekonomski
razvoj, na politiku zbiljnost, na odgoj za ispravan sud moralnih naela* mogu promicati
pravu uljudbu ljubavi, ivota i mira* mogu me3usobno u potovanju povezivati ovjeanstvo i
zauzimati se za socijalnu pravdu.
Crkva naglaava i na nunost tih sredstava za e!an*elia%i"u. #apa $van #avao $$. je rekao
da su mediji na ivotni ambijent, mjesto pastoralnog i vjerskog djelovanja i svjedoenja. +ije
mogue komunicirati s dananjim drutvom ako se ne prihvaaju naini i mogunosti koje
nudi svijet medija. Ali treba imati na pameti0 masovni mediji kao sredstva komuniciranja ipak
su samo mediji7posrednici. 'staje injenica da ni"e$no )re$)t!o ne mo9e ami"eniti
o)o7ni kontakt i )!"e$o:an)t!o0 ono u obitelji, u drutvenom ivotu i u Crkvi.
-. IS&SOV 0IK I POR&KA
+ije poznato je li $sus bio visok ili nizak, kakve su boje bile njegove oi i kosa. #oznate su
me3utim neke crte njegova karaktera0 zna se radovati (pridruuje se mladencima u ,ani na
svadbi) i alostiti (plae nad mrtvim prijateljem /azarom). $sus nije uvijek bio samo blag, znao
se i rasrditi (biem tjera trgovce iz hrama). 2van3elja ne stavljaju na prvo mjesto opis
$susova <izikog lika nego prvenstveno govore kako djeluje i nauava. +jegova ?adosna
vijest je u sreditu svih evan3eoskih izvjetaja.
0uka i 4ate" ve na poetku svojih evan3elja spominju i tuma:e I)u)o!o ime. ,ad je an3eo
.abrijel doao 1ariji navijestiti da e roditi &pasitelja, rekao joj je0 [2vo, zaet e i roditi
sina i nadjenut e mu ime $sus\ (/k 4,E4). =ijete e se zvati $sus jer e [spasiti narod svoj
od grijeha njegovih\ (1t 4,D4). $me I)u) (/e6o'ua) u hebrejskom znai Bo* )#a'a!a.
,ad se danas eli tono rei o kojoj je osobi rije, spominje se ime i prezime. $sus me3utim
nema #reimena. starini se umjesto prezimena spominjao naziv mjesta iz kojega je netko
dolazio. ,ad se kae UI)u) i NaaretaV= eli se istaknuti da je $sus svoje djetinjstvo i
mladost proveo u +azaretu. & druge strane, taj naziv, pogotovo u mnogim strunim
raspravama, istie I)u)o!o :o!"e't!o.
$susovo #uno ime "e I)u) Kri)t. ?ije Kri)t znai 4e)i"a= Pomaanik. +jezino je znaenje u
starom $zraelu bilo tono odre3eno i bilo je #o!eano ) o7re$om #omaan"a. %akvim su
obredom bili obiljeavani, tj. pomazani kraljevi i sveenici, ime se i na vidljiv nain htjelo
pokazati kako su oni posebni Boji izabranici. %ako je prorok &amuel pomazao =avida za
kralja (4 &am 45,4E). 1e3utim, kako je vrijeme prolazilo, sve se vie govori o posebnom
Bojem izaslaniku koji e doi u Boje ime i spasiti Boji narod od ropstva i zla. $zvornom
znaenju pomazanik dodaje se tako i novo znaenje0 spasitelj. ,rani su prihvatili taj naziv
jer su bili uvjereni da on s pravom pripada $susu iz +azareta koji je i Boji pomazanik i
&pasitelj ljudi.
(,rist 9 gr. hristos0 pomazanik, naslov uskrslog i proslavljenog $susa. #rijevod je to
hebrejskog imena 1esija, to znai spasitelj, otkupitelj.
,ristov monogram 9 preklopljena prva dva slova grke rijei hristos.
riba 9 gr. ihthis 9 starokranski simbol, akrostih $sus ,rist &in Boji &pasitelj)
Stil i #ro*ram $"elo!an"a
$sus zapoinje svoje "a!no $"elo!an"e nakon to ga je I!an kr)tio na rijeci Cordanu. #rotivno
tadanjim oekivanjima, on ne na)tu#a kao 4e)i"a 9 osloboditelj od tu3inske vlasti. mjesto
politike borbe, svu pozornost u)m"era!a )la7ima i *re'nima.
[=uh .ospodnji na meni je jer me pomazaI 'n me posla blagovjesnikom biti siromasima,
proglasiti sunjima oslobo3enje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlaene, proglasiti godinu
milosti .ospodnje.\ (/k F,4674G)
Arlo je otvoren za potrebe i nevolje malih ljudi. =rui se s grenicima, s njima blaguje.
$skazuje veliko potovanje prema enama, razgovara i s onima koje su na zlu glasu. =ie
glas protiv lanih vrijednosti. +e boji se nastupiti ni protiv ustaljenih normi ponaanja ukoliko
one obezvrje3uju ovjeka.
+jegovi brojni sluatelji u njemu vide neto posebno. :arizeji i pismoznanci, sigurni da s
$susom nema razgovora i da ga treba ukloniti, trae pravu priliku i svakim su danom sve
glasnije protiv $susa.
+jegovi su blii ro3aci smatrali da je izvan sebe. +eki su govorili da je on $van ,rstitelj koji je
ustao od mrtvih, ili $lija, ili oekivani prorok s neba. +jega je, pak, bilo nemogue usporediti s
drugim prorocima.
$sus je i #rorok0 ita do dna najskrovitije ljudske misli. $stovremeno je o)lo7o$itel"0 ozdravlja
uzete, hrome, podie mrtve. %ako3er i u:itel"0 ima brojne uenike. 2van3elje posebno
spominje $!anae)t a#o)tola (@imun #etar, Andrija, Cakov "ebedejev, $van, :ilip,
Bartolomej, %oma, 1atej, Cakov Al<ejev, %adej, @imun ,ananaj, i Cuda $karitski) ali i
sedamdeset dvojicu uenika.
Kral"e!)t!o Bo9"e
$sus neprekidno naglaava da se pribliilo kraljevstvo Boje. $ako je kral"e!)t!o Bo9"e
I)u)o!a temel"na #oruka, on ga ne objanjava nekom znanstvenom de<inicijom. &amo
kae da je blizu. ' njegovu dolasku govori u #ri)#o$o7ama. 'ito, njegovi sluatelji znaju o
emu je rije. "a njih je kraljevstvo Boje vladavina Boje pravednosti u svijetu.
$ dok #uninu o)t!aren"a kral"e!)t!a Bo9"e*a $sus obeava tek na drugom svijetu, on
naglaava kako je s njime kraljevstvo Boje ve dolo i kako bi ovjek pogrijeio kad bi sve
prepustio tom [drugom\ svijetu. %aj novi svijet pravednosti i radosti u kojemu nema ratova ni
bijede, ovjek moe ve sada poeti ostvarivati, ali zato se nuno treba opredijeliti za Boga.
%ako shvaeno kraljevstvo Boje ne ostvaruje se odjednom0 rije je o #ro%e)u koji je ,rist
ve zapoeo, a svaki ga ovjek moe nastaviti, sve dok ,rist ponovno ne do3e uspostaviti ga
u punini.
=vije prispodobe o kraljevstvu Bojemu0
7 Blago i dragocjeni biser 9 1t 4E,FF7F5
7 #rispodoba o sijau 9 1t 4E,E76
KARTICA BR. +-
1.OBITE0/ & BO2/E4 NA&4& (nara!= $u9no)ti i #ra!a :lano!a=
)!o")t!a 7ra:ne l"u7a!i= tri temel"na $o7ra ro$itel")t!a)
Nara! i )mi)ao 7raka i o7itel"i
Brak je cjelokupna stvarnost Ktjelesna, materijalna, duhovnaPK koju ive osobe zdruene
enidbenim vezom.
#o de<iniciji crkvenog prava brak je Nsavez me)u kranima kojim muka i enska osoba
me)usobno uspostavljaju zajednicu svega ivota po svojoj naravi usmjerenu k dobru
supruga te k ra)anju i odgajanju potomstvaO (kan. 4HJJ). Brak je &tvoriteljeva ustanova,
Boja zamisao da brak bude zajednica ljubavi i ivota.
O7itel" je osnovna drutvena jedinica zasnovana na zajednikom ivotu uega kruga krvnih
srodnika, obino roditelja i djece, a esto su tu i drugi lanovi (djed, baka, strievi, tetkeP),
me3usobno vezani intimnim osjeajima, suradnjom, pomoi i drugim interesima od
zajednikog znaenja (imanje, posao, stan i dr.).
,atoliko uenje sadri jednu cjelinu, opsenu i vrstu, o ljudskoj obiteljskoj ustanovi. .lavne
tvrdnje koje Crkva prihvaa su0
a) 'bitelj je, kao zajednica roditelja i njihove djece, na"#riro$ni"a i na"#otre7ni"a
u)tano!a zajedno s brakom iz kojeg proizlazi*
b) +jezin je cilj0 biti i!or l"u$)ko* 9i!ota i #ro)tor o$*o"a, skrbiti za svagdanje
potrebe, tititi dostojanstvo me3u ljudima*
c) 'na je "e$in)t!o #riro$no (to ga trai ljudska priroda), moralno (podlona
moralnim zakonima), #ra!no (subjekt prava) i ekonom)ko (jedinstvo potronje i
proizvodnje)*
d) #otreban joj je autoritet koji pripada oboma supruzima, prvotno ocu*
e) +jezina su temel"na #ra!a0 pravo na postojanje i vlastiti ivot* pravo na ispunjenje
bez zapreka svoga poslanja, posebno u odgoju djece* sigurno uzdravanje* pravo na
zatitu i pomo* pravo na jedinstvo i vlastitu obranu*
<) O7!ee )u $r9a!e0 potivati i tititi obitelji i njihova temeljna prava* donijeti obiteljsko
pravo pravedno i primjereno aktualnim problemima* posredovati ako obitelj ne ispunja
svoje dunosti.
,&2NOSTI I PRAVA .0ANOVA OBITE0/I
#oradi dobra djeteta nuno je braniti kao etiki zahtjev podruje enidbe kao primjereno
mjesto za ra3anje. +e moe se podravati da bilo koji pojedinac u bilo kojoj dravi (celibat,
neenstvo, homoseksualne veze) ima pravo na ra3anje. &amo enidba jami etiku
dosljednost ra3anja. $ to poradi dva razloga0 poradi nerazrjeive povezanosti izme3u
suprunikog darivanja i prenoenja ljudskog ivota i poradi dobra djeteta, ije se puno
ostvarenje zbiva u obiteljskom okviru. $z reenog proizlazi i odgovornost samih roditelja u
odgajanju djeteta i djetetovih prava kao punopravnog lana obitelji i drutva.
O$*o!orno)t ro$itel"a
?oditeljska je uloga dugo bila zatvorena u privatni ivot i bilo ju je potrebno )o%i"aliirati. +o,
to nikako ne znai da obitelj u odgoju nema nikakva utjecaja ili da ne bi trebala imati.
+aprotiv, oinstvo i materinstvo ne smiju se shvaati samo kao bioloka uloga, nego u prvom
redu kao socijalna <unkcija. obitelji se dijete ra3a i u njoj zapoinje njegovo odgajanje.
Ro$itel"i )u #r!i i $"etetu na"7li9i o$*a"atel"i, a obiteljski odnosi prvi drutveni odnosi u
kojima dijete ivi i u kojima stjee prva iskustva. %u se postavljaju temelji njegova moralnog
razvitka. obitelji dijete stjee prve moralne spoznaje. &amo u skladnom i zdravom
obiteljskom ozraju dijete ima sve uvjete koji su mu potrebni da se u njemu otvore putovi
prema drugom ovjeku, i da se tako razvije kao zdrava i cjelovita osoba. Cednako kao to se
preko gena na djecu prenose nasljedne osobine roditelja, tako se u obiteljskom ozraju
pretau na njih vrline i mane njihovih oeva i majki.
Budui da je u odgoju djeteta potrebna u prvom redu ro$itel")ka l"u7a!, nije svejedno koliko
dobiva od te ljubavi i kakva je ona. & obzirom na djetetov razvoj mogu se razmotriti etiri
mogunosti kojima je zajednika kriva roditeljska ljubav0
a) 'oditelji su ravnoduni prema djetetu. +edostatak majinske brige i ljubavi u prvim
godinama ivota moe imati nepopravljive posljedice za djetetov psihiki razvoj.
+edostatak te ljubavi nagriza djetetovo temeljno povjerenje u ivot i u ljude, i ono se
nikada nee osjeati odgovarajuim. Ako je, naprotiv, ravnoduan otac, to e imati
neeljenih posljedica uglavnom na djeaku koji tako nee imati uvjerljivog mukog
ideala i u skladu s tim imat e tekoa u vezi sa svojim seksualnim identitetom.
djevojica to moe uzrokovati nepovjerenje prema mukarcima.
b) (ijete je neeljeno# dakle# nevoljeno i psi!iki odbaeno. 'vaj neprijateljski stav
roditelja prema djetetu dobro ilustrira mali primjer, koji je uostalom prilino est, a
donose ga 2nglish i #earson0 sluaj majke koja je upozorila mua da e se, bude li i
dalje pokazivao toliko ljubavi prema njihovoj kerkici, ona rastati od njega. 1ajka je
oito gajila neprijateljske osjeaje prema keri jer u njoj doivljava suparnicu. Ako se
majka odnosi neprijateljski prema sinu, moe potkopavati njegov kasniji normalan
odnos prema enama.
c) 'oditelji su previe zabrinuti za dijete pa ga unitavaju ljubavlju. $ ovaj stav
najee je izraaj krive, de<ektne ljubavi. /jubav pretjerano zabrinutih roditelja
svakako nije razumna, osobito ako je obrambena reakcija protiv vlastitih
neprijateljskih osjeaja prema djetetu, kojih je roditelj u jednome trenutku postao
svjestan, ali ih je onda opet potisnuo da bi ih sada natkompenzirao pretjeranom
brigom. Boji se da se djetetu ne dogodi neko zlo, pa ga se ne usudi izloiti nikakvu
riziku ili opasnosti. =ijete tako ne dobiva istinsku ljubav jer ga ne spremaju za ivot.
%akvu situaciju esto nalazimo u osoba s tekoama u prilago3avanju. Cedna 457
godinja djevojka za vrijeme analize sama je rekla da ona nikada nije imala prostora
za odluivanje i da su umjesto nje uvijek mislili i odluivali njeni roditelji.
d) 'oditelji su previe popustljivi# razmaze dijete. %ako3er ne ljube svoju djecu
razumnom ljubavlju. +jima je dijete igraka, zabava, slui za zadovoljenje vlastitih
potreba. Ako se djetetu sve dopusti, ako ono uvijek ima pravo, onda to dijete nikada
nee postati odgovorna odrasla osoba koja zna kontrolirati sebe i koja zna ivjeti s
drugima. +ee biti sposobno za ivotne rtve, za altruizam. &lab otac lo je model za
djeaka. 'sim toga, ako nikad nema prilike sukobiti se s oinskom voljom, nee se u
njemu razviti moralni osjeaj i odgovorna svijest.
+aravno, situacija u odnosu roditelj7dijete nije nikada ovako shematska kao to je ovdje
navedeno. ivotu postoji itav niz !!sudbinskih doga3aja!! koji se ne mogu unaprijed
predvidjeti. +o, ipak postoje neka o$re8ena na:ela kojih bi se roditelji u svojem odgoju
mogli pridravati, posebno ako se radi o odraslom djetetu0
a) =jetetu treba dati slobodu za izbor. ?oditelji dobro ine ako i u svagdanjim
situacijama ostavljaju sve vie prostora za slobodan izbor svojoj djeci. ;ak i onda ako
znaju da je jedna mogunost bolja od druge. tom sluaju moe se rei neto poput
ovoga0 !!+e znam kako e se odluiti u ovoj stvari* ja bih na tvome mjestu radije
odabrala ovo.!! glavnom ima pozitivan uinak ako roditelji jasno daju djetetu na
znanje da se njihovo miljenje ne slae s njegovim, ali da ga ne eli prisiliti ni na to.
%ime e postii da dijete lake uzme u obzir i njihovo miljenje.
b) %reba upozoriti na posljedice ponaanja. +aprotiv, katkad je spasonosno da dijete
osjeti posljedice. 'drasli katkad misle da dijete ne moe nita nauiti bez njihove
pomoi. &talno ga upozorava na !!pravi put!!. +aravno, i to je potrebno, ali katkad e
biti korisnije da dijete neto naui i metodom !!vlastite koe!!. +pr. ako stalno odga3a
uenje za kasno u no, onda e ujutro ustajati umorno pa e biti u koli pospano.
'pomena e biti uspjelija ako to neko vrijeme doista iskusi.
c) =jetetu treba o!rabrenje. =ijete upravo ezne za sitnim znakovima priznanja preko
kojih se ono istodobno odgaja i jaa u povjerenju. +a alost, mnogi roditelji ine
upravo suprotno, gotovo gue svoju djecu dobrim savjetima i spasonosnim
opomenama.
%o su samo neki od dobrih savjeta. biti, nitko ne moe rei roditeljima to trebaju initi da
bi dobro odgojili svoje dijete. +o, postoje neki osnovni principi ljudskog razvoja, pa ako njih
potuju, odgoj e ii u ispravnom smjeru. Cedan od takvih principa jest #otre7a
komunika%i"e. ''7oljeti dijete znai komuni"irati s njim'', pie psiholog :. =olto. /judsko bie
od samih poetak svojega individualnog ivota ima potrebu za komunikacijom. Bez obzira na
to koliko je dijete malo, ako mu roditelji govore o njegovim patnjama i malim brigama, ono e
shvatiti da moe imati povjerenja u njih, a to je klju odgoja.
Pra!a $"eteta
=jeca predstavljaju za brani par puninu ujedinjenja i suprunike ljubavi. $pak, postoje neki
eti:ki a6t"e!i koji se moraju potivati u tom nastojanju da se ima dijete. +e postoji
neogranieno pravo svakog ljudskog bia da prenosi ivot na svaki nain i pod svaku cijenu.
+e postoji !!apsolutno!! pravo na dijete. .lavna etika granica je vrijednost koju eljeno dijete
ima u sebi. ,i"ete ni"e neko kori)no $o7ro koje slui da se zadovolje potrebe, u sebi
plemenite, pojedinca i para. ,i"ete "e !ri"e$no)t u )e7i i kao takvo se ima ljubiti i eljeti.
Besplatnost, a ne korisnost jest zakon prenoenja ljudskog ivota.
,eklara%i"i o #ra!ima $"eteta (objavljena od &kuptine jedinjenih +aroda godine 1JKJ.)
stoji reeno0 !!=ijete, za potpuni i skladni razvoj svoje osobnosti, potrebuje ljubav i
razumijevanje. vijek koliko je mogue, treba rasti pod zatitom i odgovornou roditelja i,
u svakom sluaju, u ozraju ljubavi i moralne i materijalne sigurnosti'' (+aelo 5).
=onoenje tog zakona ukazuje na injenicu da ljudska povijest i nije uvijek bila posve
naklonjena djeci. $ danas se jo uvijek, naalost, djeca na razne naine na#a$a"u i
lo)ta!l"a"u0 pothranjenou i gla3u koje esto dovode do smrti, djejom prostitucijom,
neljudskim radovima, naputanjima, prosjaenjem u prilog drugih, maltretiranjem u obitelji,
itd. Ako se malo osvrnemo na spolno zlostavljanje u obitelji, ili ak isto maltretiranje,
uvi3amo da takve stvari rijetko izlaze iz kruga obitelji. +aime, ako majka i zna za poinjeno
nedjelo, najee uti jer je svjesna da bi otkrie nanijelo tetu djetetu i cijeloj obitelji.
&reom, javno mnijenje postaje sve osjetljivije na sudbinu djece, posebice ako trpe
seksualno zlostavljanje. "akon iz 46ED. priznao je nov zloin, napad na udore3e bez nasilja,
poinjen nad maloljetnicima do 44 godina. .odine 465E. granica je podignuta na dob od 4E
godina. #orast broja tubi prisiljava zakonodavca da maloljetnike brani od brutalnosti
odraslih. &toljee poslije, ve spomenuta =eklaracija o pravima djeteta, ima za cilj borbu
protiv iskoritavanja djejeg rada, ali i borbu protiv seksualnog iskoritavanja, koje se
pokazalo daleko rairenije no to se mislilo. najsiromanijim zemljama treeg svijeta
zapadni turisti trae egzotine uitke. &trah od side potie ih da trae vrlo mlade partnere. $
na samome "apadu svakog dana se pokazuje da je pedo<ilija poast s dosada nezamislivim
razmjerima. #okazalo se da su nasilni ljudi esto i sami trpjeli nasilje dok su bili djeca* bili su
rtve prije nego to su postali krivci. %aj krug treba prekinuti, i to je izazov koji danas treba
prihvatiti. 2tika svijest dananjeg ovjeanstva ustaje protiv takvih stanja u kojima se s
djecom ne postupa prema dostojanstvu koje zasluuju. =ijete je osoba u punom smislu te
rijei, i kao takvo ono zasluuje biti prihvaeno, shvaeno i u prvom redu voljeno. Ako se
dijete osjea sigurno u krugu vlastite obitelji i ako ga njegova obitelj ljubi kao svoga lana,
zasigurno e se razviti u jednu relu o)o7u koja e znati cijeniti to je u obitelji stekla i
prenositi to na nove narataje.
SVO/STVA BRA.NE 0/&BAVI
#rema nauci Crkve, osobito prema koncilskoj konstituciji !!.audium et spes!! i enciklici pape
#avla A$. !!Rumanae vitae!!, brana je ljubav0 ljudska, neopoziva, plodna i odgovorna.
- 0"u$)ka
/judskost brane ljubavi sastoji se u tom to ona struji od osobe k osobi i to obuhvaa
dobro itave osobe. 'na stvara jedinstvo srdaca i volja izme3u branih drugova darivajui se
potpuno jedno drugome. 'na je razumijevanje i potpuno prihvaanje osobnosti drugoga.
Brani spolni in tek kao izraz potpunog jedinstva branih drugova, moe predstavljati
vrijednost u sebi. Brana ljubav gubi svoju !ljudskost!! ako je brani in samo <iziko
sjedinjenje i ako se njim trai samo vlastito zadovoljenje. %akav spolni in vie nije izraz
ljubavi i darivanja ve egoizma.
- Neo#oi!a
+e moe se zamisliti brana ljubav koja bi mogla prestati, odnosno koja bi bila uvjetovana
buduim doga3ajima, moda jo nepoznatim branim drugovima, kao npr. bolest, nemo,
siromatvo ili slini ivotni problemi. Autentina brana ljubav protivna je svakom predvi3anju
injenica koji bi bile kadre raskinuti taj vez. /jubav prema branom partneru odnosi se naime
na osobu, bez obzira u kakvoj e se situaciji ona nai.
7 Plo$na
Bioloka i psiholoka struktura brane ljubavi vodi k spolnom sjedinjenju ili branom inu.
Brani in je ujedno i vrhunac brane ljubavi. 'n je po svojoj naravi usmjeren zaeu i
ra3anju djeteta.
- O$*o!orna
'vdje se radi o odgovornom oinstvu i majinstvu u iju dunost ulazi ra3anje i odgajanje
djece. ?a3anje i odgajanje djece samo su dvije <aze istog procesa0 prvim se daje ivot,
drugim se <ormira osobnost. 'dgojiti dijete znai omoguiti mu da se razvije u svim dimenzija
ljudskog ivota.
TRI TE4E0/NA ,OBRA O,3OVORNO3 RO,ITE0/STVA
Bivot udvoje po me3usobnom darivanju velika je odgovornost onih koji se vole. #lodnost
tijela Boji je dar, ra3anje je jedna od najuzvienijih ljudskih radosti, ali roditelji moraju uvijek
stati iza svoje ljubavi. =rugim rijeima, njihova plodnost treba da bude regulirana prema
mogunostima uzdravanja djece koju ra3aju. ?egulacija je zapravo omoguavanje
ispravnog i svjesnog ra3anja. 'dgovorno e roditeljstvo stoga voditi rauna o tome da budu
zatiena tri temeljna dobra0 dobro branih drugova, dobro djece i dobro drutva.
,o7ro 7ra:ni6 $ru*o!a
=ijete koje na svijet donosi ljubav roditelja ne smije ugroavati tu ljubav nego je potvr3ivati.
&upruzi su duni gledati na dobro braka i njih samih0 tjelesno zdravlje, duevnu
ravnoteu, zahtjeve radnog odnosa. >$ra!l"e majke ponekad je dovoljan razlog da se
izbjegne nova trudnoa. ?a3anje je brani in, stvar obaju suprunika, pa je razumljivo
da e oboje jednako i ravnopravno sudjelovati u donoenju odluke kada e i koliko
djece imati. &redite branog ivota jest 7ra:na l"u7a!= utemeljena u ljudskoj naravi i
Bojem zakonu, jer je slika Boje ljubavi. 'na je, moe se rei, prvi uzrok i motiv braka
koji je ponajprije odnos branih drugova, tj. dinamino jedinstvo koje tei za njihovim
osobnim i me3usobnim usavravanjem.
,o7ro $"e%e 7 7ri*a a %"elo!it o$*o" $"e%e
?oditi dijete znai okruniti ljubav, sudjelovati u stvaralakoj Bojoj dobroti i brizi za ovaj svijet.
&vako ro3eno dijete ima pravo na ivotne uvjete, zdravlje, odgoj, pouku, ra)t i ra!o"
$o)to"an :o!"eka. 'sim materijalne sigurnosti, djeci je potrebna roditeljska ljubav, panja i
mnogo vremena. &ve je to mogue u brojnoj obitelji kao i u onoj s jednim ili dvoje djece.
+aprotiv, u brojnoj obitelji odgoj je neto jednostavniji, jer djeca ue jedno s drugim. $skustva
govore da su mnogim sluajevima jedinci razmaena, neotporna i za ivot nespremnija
djeca.
,o7ro $ru't!a
!!+a mladima svijet ostaje!!, kae narodna poslovica, a to jo vie vrijedi za drutvo koje
odrava, razvija i izgra3uje zdravi narataj. Aoljena, zdrava i prilago3ena djeca nada su i
jamstvo drutva. ?oditelji nikad ne ra3aju i ne odgajaju djecu samo za sebe nego za dobro
drutva, Crkve i itava ljudskog roda.
+. >NAKOVI I SI4BO0I & 0/&,SKO4 2IVOT&
me3usobnim susretima ljudi se koriste dogovorenim znakovima. +a taj nain daju jedni
drugima na znanje da su uoeni, vi3eni, dobro doli, da imaju jedni drugima neto rei, i sl.
%o je nain komuniciranja me3u ljudima.
1i smo ljudi istodobno tjelesna i duhovna bia, te svoje misli i osjeaje izraavamo vidljivim
znakovima (simbolima)0 rijeima koje moemo uti, gestama koje moemo vidjeti i mnogim
drugim znakovima koje moemo zapaziti, duboko doivjeti i bar donekle razumjeti. Cedna
izreka kae0 'smjeh moe znaiti vie nego tisuu rijei.
#otreba znakova u naem svakidanjem ivotu, dakle, sasvim je oita. "nakovi nam slue za
izraavanje naih misli, osjeaja i potreba, za in<ormiranje drugoga o sebi, za uzajamnu
komunikaciju, itd. "nakovi su svi oni predmeti, osobe i uope bia iz stvarnoga svijeta, koja
nas svojim znaenjem upuuju na postojanje ili vanost nekih drugih stvarnosti koje izmiu
naim osjetilima i redovitoj panji. %a druga stvarnost je (barem trenutno) nevidljiva,
nedostupna naim osjetilima te stoga i teko pristupana naim shvaanjima. =a bismo
mogli doprijeti do nje, treba nam pomo nekih vidljivih, osjetilnih i nazonih stvari.
#o svojoj +A?AA$ znakovi mogu biti0
7 prirodni< naznauje neto samom prirodnom pojavom, kao npr. dim je znak za vatru,
grom za oluju, duga za vedrinu, krik za bol, itd.
7 konvencionalni (dogovoreni) 9 oznaavaju neto na temelju dogovora i stoga se
mogu novim dogovorom i promijeniti, npr. zastava za neku dravu, prometni znakovi,
itd.
;esto se simboli i znakovi prepleu, ali se razlikuju u sljedeem0 simbol je bitno povezan s
osobom i predstavlja in komunikacije# te se ne da do kraja opisati# protumaiti (zlatno
srce kao simbol ljubavi, koje mi je neka osoba darovala, povezuje me s dotinom osobom, i
ta se povezanost ne da do kraja objasniti).
"nak, naprotiv, po sebi ne upuuje na osobu i susret s njom nego na neku drugu stvarnost.
8nak se moe opisati# protumaiti jer mu i jest svr!a da posreduje neto na razini
spoznaje (prometni znak mi posreduje spoznaju o stanju ceste). Aano je, me3utim, shvatiti
kako ni simbol ni znak ne moraju biti materijalne stvarnosti, nego mogu biti i in, gesta,
akcija.
&imbol, dakle, odraava odnos, dok je znak samo most k razumijevanju odre3ene stvarnosti.
+ita, naime, nije samo po sebi simbol, nego tek u odnosu prema onome tko ga prepozna i
ivi.
&imbolika svijest kod ovjeka ukazuje i na njegovu otvorenost prema nadnaravnome.
Bez i mimo simbolikog djelovanja jednostavno ne moe biti ni kulture, ni religije, ni kulta.
Ako je, dakle, ovjek sposoban za simboliko oitovanje i komunikaciju, nije li logina i
prihvatljiva tvrdnja da se i sam Bog, da bi uspostavio odnos (susret) s ovjekom, slui
simbolikim djelovanjem, da bi tako ve u ovjekov ovozemni ivot unio dimenziju
spasenja. %ako npr. u &tarom zavjetu odabrani narod prima odre3ene znakove i simbole koji
obiljeavaju liturgijski ivot (obrezanje, pomazanje, polaganje ruku, rtve, itd.). #o tim
znakovima Bog se priopava ovjeku, ulazi u njegov ivot i postaje mu suputnik.
-. IS&SOVO OTK&PITE0/SKO ,/E0O
EARI>E/I0 najee spominjana skupina $susovih neprijatelja. &vijet njihove vjere bio je
preuzak i odvie krut naspram novosti i univerzalnosti ,ristove poruke. "astupali su strogo
obdravanje @ojsijeva zakona, to je esto vodilo u isti <ormalizam. pravo zbog toga to
nisu mogli prihvatiti da je $sus iznad 1ojsijeva zakona, sloili su se sa saducejima da $susa
treba ubiti.
SA,&CE/I0 uz <arizeje najutjecajnija skupina me3u $susovim neprijateljima. 1ojsijev zakon
su prilino slobodno tumaili. =a bi spasili posljednje ostatke idovske slobode, izbjegavali
su bilo kakav sukob s ?imljanima.
VE0IKO VI/EE0 vrhovno idovsko vjersko i pravno sudite. &astojalo se od BK lanova
kojima je predsjedao veliki sveenik. Bilo je nadleno za sve sluajeve prekraja "akona.
1oglo je donijeti smrtnu osudu, ali je tu osudu morao potvrditi rimski upravitelj. Aeliko vijee
je imalo presudnu ulogu u $susovom sudskom procesu.
$susova smrt posljedica je sukoba na koje on nailazi od samih poetaka svog javnog
djelovanja. +i pismoznancima ni <arie"ima nije se nikako svi3alo $susovo prekoravanje i
neprekidno pozivanje na obraenje. 'n je zahtijevao promjenu. %im je, prema njihovu
miljenju, dovodio u pitanje 4o")i"e!= t". 9i$o!)ki akon, pa i )amu !"eru u "e$no*a Bo*a.
$stina, $sus je traio promjenu, ali on nije htio dokinuti, nego na$o#uniti akon. %u je dirnuo
u neto do ega je <arizejima bilo posebno stalo. +aime, oni su u svojoj uskogrudnosti tako
tumaili Boji zakon da je na kraju mnotvo njihovih sitniavih propisa imalo prednost pred
Bojim zakonom. $sus dovodi u #itan"e u#ra!o tak!e l"u$)ke #re$a"e koje su postale
vanije od Bojeg zakona. :arizeji to shvaaju kao izravni napad na "akon, a $susa
proglaavaju zavodnikom naroda kojega treba pogubiti.
=ruga skupina Bidova s kojima se $sus suoio bili su )a$u%e"i. +jima je bilo neprihvatljivo
$susovo nauavanje o u)kr)nu(u, a posebno ih je pogodilo njegovo prorotvo o raoren"u
5rama. %ime su dovedeni u pitanje sami temelji njihove vjere.
$susov je ivotni put nuno vodio u sukob sa idovskim vlastima. +jegova naklonost prema
grenicima bila je pravi kamen spoticanja. Blagujui zajedno s njima pokazuje da su i oni
pozvani na gozbu Boje ljubavi. 'pratajui grenicima, $sus idovske vjerske vo3e dovodi u
neizdrivu dvojbu0 ili "e 7o*o6ulnik ili "e Sin Bo9"i> "a bogohulnike i lane proroke idovski
zakon je propisivao )mrtnu kanu. +i bogohuljenje ni lano prorokovanje nije za ?imljane
bio dovoljan razlog za smaknue. &toga je Aeliko vijee $susa lukavo optuilo pred rimskim
vlastima kao politikog neprijatelja. $susovo proglaenje za 1esiju, novog kralja, ?imljani su
doivjeli kao veliku opasnost. $sus razumije tu podlu igru i prihvaa je.
Aeliko vijee nije moglo ba lako dokazati $susovu krivicu jer se iskazi svjedoka nisu
podudarali. =a bi stvar spasio, veliki sveenika je pozvao $susa preda se i upitao ga0 [Cesi li
ti 1esija>\ $sus bez oklijevanja odgovara0 [Ca jesamOI\ %ime je prisilio !eliko* )!e(enika
Ka"<u na konanu odluku0 da povjeruje u $susa kao 1esiju ili da ga proglasi bogohulnikom.
"a ,aj<u je ovo isto bogohuljenje. &ada je konano pred svjedocima [dokazano\ ono to su
mnogi nasluivali0 $sus je lani prorok, zavodnik i bogohulnik. #rema #onovljenom zakonu
takvi se kanjavaju smru.
Aeliko je vijee dovelo $susa #re$ Pon%i"a Pilata gdje poinje novi proces po rimskom
pravu. #ilat je svojim oklijevanjem doveo $susa do najstranije odluke 9 )mrti na kri9u.
#o rimskom pravu smrt na kriu predvi3ena je a ne-Riml"ane, tj. one koji nisu imali rimsko
gra3ansko pravo. %o je bila na")ramotni"a smrt kojom se kanjavalo odbjegle robove i
politike pobunjenike protiv rimske drave. ?imljani su osu3enike javno razapinjali. 'suda je
trebala djelovati na prolaznike i okupljeno mnotvo, dajui im jasnu poruku0 ne ini nita
protiv rimskog poretka.
"a Bidove je smrt na kriu nak Bo9"e* #roklet)t!a. ;injenica da nekoga razapinju
omraeni stranci, poganski okupatori ?imljani, jo je dodatno poveavala sramotu. :arizeji i
saduceji su uvjereni0 konano smo se rijeili $susa koji je zavodio narod. Blagdan #ashe je
prava prilika da svi koji su doli u Ceruzalem vide kako $sus nije bio nikakav 1esija, nego
prevarant.
$sus drukije shvaa svoju smrt. =obrovoljno se predaje hramskim straarima i razjarenoj
svjetini koja je dola po njega u 1aslinski vrt. Bez straha pred ,aj<om izjavljuje da on jest
1esija, premda mu je bilo jasno da time potpisuje svoju smrtnu osudu. $sus dobrovoljno i
svjesno prihvaa smrt. njoj je potvr3ena njegova )ino!)ka #o)lu'no)t !ol"i O:e!o", koji
je tako ljubio svijet [te je dao svog &ina Cedinoro3enca da nijedan koji u njega vjeruje ne
propadne nego da ima ivot vjeni\ ($v F,45).
&kaan"a u)kr)lo* I)u)a
$zgledalo je da su s $susovim tijelom pokopane sve nade o dolasku kraljevstva Bojega.
+jegovi su sljedbenici razoarani, njihova su iekivanja potpuno iznevjerena. +o, apostoli
su, uskoro nakon $susove smrti poeli navijetati da je $sus uskrsnuo te se ukazao njima,
enama i drugim izabranim uenicima.
kazavi se dvojici uenika na putu u 2maus, objanjava im smisao svoje smrti. #okazuje
da se to nije dogodilo sluajno, nego zato to je on tako htio, zato to je Bog tako odluio.
#odsjetio ih je kako se sve to, u skladu s #ismima, sada ostvarilo. I)#unila )u )e
)taroa!"etna #roro:an)t!a0 on je 1esija koji je trebao doi, on je svojom smru sve
otkupio, a svojim uskrsnuem pobijedio smrt i &otonu. "a nj vie nema smrti. Apostolima je
poslao ,u6a T"e'itel"a koji e ih uvijek pratiti i voditi u istini.
2van3elja izvjeuju da se $sus nije poput /azara vratio u svoj prijanji, smrtni ivot, nego je
preao u novi oblik postojanja, u stanje savrenstva i besmrtnosti. Biblija kae da su uskrsli
Ukao an8eli na ne7e)imaV. +jihovo tijelo nakon uskrsnua je duhovno i nije podlono
zakonima materije.
,ako se dogodilo uskrsnue ,ristovo, ne znamo. ,rani su me3utim uvjereni0 $susovim
uskrsnuem otpoeo je veliki preobraaj i velika obnova stvorenja. %o je poetak novog neba
i nove zemlje. #objeda nad zlom je osigurana. %ijek ljudske povijesti, unato svim
preprekama, ide prema konanom spasenju. #osljednja rije pripada Bogu.
KARTICA BR. +B
1. 3RI/E5 I OBRAEN/E
''4eki ljudi kau: +a ne grijeim, nisam ubio, nisam veliko ukrao, ja ne moram ii na
ispovijedL
!ko se nikad ne umiva vie ne vidi da je prljav i navikne se na neistou, kao to se navikne
na viku, buku i galamu( 2 to je opasno( 2ko se esto ispovijedamo, bolje vidimo u kakvom
smo stanju u odnosu prema /ogu, drugima, sebiL 'Geknemo li da grije$a nemamo, sami
sebe varamo i istine nema u nama' (4$v 4,6). 4ajvei grije$ sadanji"e jest da ljudi sve vie i
vie gube smisao za grije$(''
#io W$$.
Cedna od najbolje reenih de<inicija grijeha jest ona od )!. Au*u)tina koji kae da je grijeh
""aversio a (eo et conversio ad creaturam"! (odvraanje od Boga i obraanje stvorenju).
!!'braanje stvorenju!! o kojem govori Augustin u ovoj de<iniciji, greno je zbog toga to mu je
pretpostavka !!odvraanje od Boga!!.
I!ori *ri"e6a
$zvori grijeha su sljedei0 a5 napastovanje
b5 grena prigoda
c5 sablazan
7 Na#a)to!an"e
+apast, kao poticaj na grijeh, doga3a se u dui. 'na je prisutna u ovjekovoj svijesti,
te djeluje na njegovu slobodnu odluku, to e rei da se napast pojavljuje samo ondje gdje je
ovjek svjestan da mora donijeti neku odluku. $zvor napasti mogu biti0 sotona, svijet i
ovjekove zle sklonosti.
+apast prestaje odlukom za ili protiv podraaja. &misao je napasti0 volju za =obro u
nama ili slomiti (put prema "lu) ili je pak ojaati (put prema =obru). =rugim rijeima0 napast
je poticaj ovjeku da se odlui na "lo, a moe biti i provjera ljudske volje u njezinom
opredjeljenju za =obro.
7 3re'na #ri*o$a
"a razliku od napasti, koja se doga3a u ovjekovoj nutrini na razini njegove
duevnosti, grena prigoda je zapravo takva situacija u kojoj bi ovjek s velikom
vjerojatnou mogao sagrijeiti. .rena prigoda moe biti0
7 blinja 9 to je ona grena prigoda u kojoj je mogunost, tj. vjerojatnost grijeha velika
7 daljnja 9 kada je vjerojatnost grijeha mala
7 relativna 9 to je ona prigoda u kojoj grijee samo neki, zbog svoje posebne sklonosti
7 apsolutna 9 grena prigoda u kojoj u pravilu grijee svi ljudi
7 nuna 9 prigoda koju jednostavno nije mogue izbjei, ili ako jest, onda samo uz
velike potekoe (npr. alkoholiar na radnom mjestu u toionici alkoholnih pia)
7 svojevoljna 9 kada ovjek sam svojevoljno trai prigodu za grijeh
7 Sa7laan
&veti %oma kae da je sablazan !!ona neuredna rije, ili ono neuredno djelo koje
prua priliku za pad!!. sablazni je, dakle, sadrana neka negativna udoredna vrednota
koja moe drugomu biti #o!o$ a #a$ u grijeh. +aelno govorei, svaka je sablazan grijeh,
bilo da je rije o pruanju sablazni (aktivna sablazan), bilo o prihvaanju sablazni (pasivna
sablazan).
Ralika me8u *ri"e)ima
4. I)to:ni ili i!orni *ri"e6 je onaj koji ovjek naslje3uje ra3anjem. %o nije osobni grijeh,
ve greno stanje u kojem se on zatie svojim zaeem. +asuprot istonom grijehu
stoji o)o7ni *ri"e6, tj. grijeh svakoga ovjeka to ga ini on sam, slobodno i
promiljeno.
D. 3ri"e6 kao :in je pojedini greni in, ije je vremensko trajanje ogranieno. +asuprot
grijehu kao inu stoji *ri"e6 kao )tan"e, tj. ono stanje koje je grijehom nastalo u dui i
koje traje sve dok se grijeh ne oprosti na temelju pokore, kajanja i izmirenja s Bogom.
E. 3ri"e6 u:inkom jest in kojim se netko ogreuje protiv Bojeg ili naravnog zakona i
milosti. +jemu s druge strane stoji *ri"e6 #ro#u)tom, tj. in koji je netko propustio
uiniti, iako mu je to propisivao zakon, odnosno, iako ga je na to poticalo Boje
nadahnue.
F. Van")ki *ri"e6 je grijeh koji ovjek ini i na vanjski nain, rijeju i djelom. &uelice
njemu stoji unutra'n"i *ri"e6, tj. grijeh koji se vri samo u unutranjim moima0
milju, eljom i sl.
J. 4ateri"alni *ri"e6 je grijeh koji je netko poinio nesvjesno i iz neznanja, to e rei da
mu se niti ne ubraja. +asuprot ovom grijehu stoji <ormalni *ri"e6, tj. onaj grijeh koji je
uinjen slobodno i voljno, protiv glasa vlastite savjesti, to e rei da se takav grijeh
ubraja.
5. 3ri"e6 i )la7o)ti je onaj grijeh koji ovjek ini pod utjecajem svojih osjetnih
nagnua. 'vom grijehu stoji nasuprot *ri"e6 i lo(e koji je vo3en prvenstveno zlom
voljom, primjerice mrnja.
8. Vla)titi *ri"e6 je onaj koji ini sam grenik. &uprotno od ovoga grijeha je tu8i *ri"e6,
tj. grijeh koji pod njegovim utjecajem napravi ovjekov blinji. =akle, i taj !!tu3i!! grijeh
je dijelom i na grijeh jer u njemu sudjelujemo, a time snosimo i suodgovornost za
grijeh koji ini netko drugi.
%o se doga3a kada0
7 izravno i svojevoljno sudjelujemo u grijesima drugoga
7 nare3ujui, savjetujui, hvalei ili odobravajui neki takav grijeh
7 ne prijavljujui, ne opominjui ili pak ne spreavajui takve grijehe
7 titei one koji ine zlo.
6. 3ri"e6 #roti! Bo*a je onaj grijeh koji je uperen protiv Boga direktno, npr. psovka. "a
razliku od njega *ri"e6 #roti! 7li9n"e*a je upuen protiv Boga indirektno.
G. Smrtni *ri"e6 je teko zlo zbog kojega ovjek gubi posveujuu milost. =a neki grijeh
bude !!smrtan!! istovremeno se trae tri uvjeta0 da je objekt teka stvar (npr. ubojstvo,
nevjera), da je uinjen pri punoj svijesti i slobodnim pristankom. "a razliku od
smrtnoga grijeha, mali ili laki *ri"e6 ne prekida prijateljstvo s Bogom, ne dokida
posvetnu milost.
4H. 3ri"e)i #roti! ,u6a S!eto*a
+eka evan3elja (1t 4D,E47ED* 1k E,D67DG* /k 4D,4H) nam donose teke $susove rijei
o grijehu protiv =uha &vetoga koji se nikada nee oprostiti. +a temelju tih izjava
teolozi su, poevi od #etra /ombarda i sv. %ome, skloni taj grijeh prepoznati u
njegovih est varijanti koje se onda obiava nazivati !!est grijeha protiv =uha
&vetoga!!, a to su0
< preuzetnost 9 vjerovanje da e nam Bog oprostiti neovisno o tome popravljali se mi
ili ne, odnosno, neovisno o tome kajemo li se mi za grijehe ili ne kajemo.
< zdvojnost 9 oaj kao posljedica gubitka povjerenja u Boju milost.
< zlobni napad na nauk Crkve 9 naglasak je ovdje na !!zlobnom napadu!! , a ne na
pukom neprihvaanju i na eventualnom obrazlaganju zbog ega se taj neuk ne
prihvaa.
< zavist prema blinjemu zbog toga to ivi u milosti
< tvrdokornost 9 ustrajavanje u grijehu i tvrdokorno odbijanje spasonosnih opomena
< nepokajanje 9 tj. ustrajavanje u nepokajanju sve do smrti
44. Se$am *la!ni6 *ri"e6a
a) -!olost kao neuredna tenja za osobnom slavom i na toj tenji temeljeno miljenje o
vlastitoj vioj vrijednosti.
b) krtost ili lakomost kao neuredna ljubav prema imetku i posjedovanju
c) Bludnost kao neuredna tenja za spolnim nasladama suprotno Bojoj volji i diktatu
razuma.
d) 8avist kao sebina alost zbog dobra ili prednosti drugoga.
e) Neumjerenost u jelu i piu
<) +rditost kao neuredna reakcija duevnih energija na pojave s kojima se ovjek ne
slae
g) ;ijenost kao nemarnost i mlakost u nadnaravnom ivotu i u vrenju dobrih duhovnih
djela.
.rijeh je, dakle, stvarnost koja prati svakog ovjeka, rui ga u njegovom bitku, zadire u
najintimnije tkivo njegova bia i osobnosti na destruktivan nain. grijehu je sadrana tolika
ru'ila:ka mo( da joj se ovjek sam svojim silama ne moe suprotstaviti, niti je ikada mogao.
+aime, ovjek se sam ne moe vratiti u prolost i popraviti stvar. &vjesni smo da ovjek
nema tu mo. "ato on sebi postavlja jedno od dubinskih pitanja0 Tko on$a uo#(e mo9e
o#ro)titi tolike *ri"e6eC 'dgovor bi nam trebao biti i vie nego jasan0 mo grijeha moe se
unititi )amo mo(u Bo9"om, mou 'noga koji je grijehe svih ljudi ponio na drvo.
#ojedinac je nemoan pred pojavom grijeha, jer snaga grijeha i njegove posljedice ga
sigurno nadilaze. =a nije tako, ne bi Bog imao potrebu intervenirati u ljudsku povijest i
spaavati ovjeka iz stanja u koje je upao. Sam Kri)t je, nakon svog uskrsnua, dao nalog
svojim uenicima da idu i da oprataju grijehe i navijetaju spasenje. $ ne samo da se radi o
$susovom nalogu, nego je dao a#o)tolima o!la)t $a to :ine. Arhunac ispunjavanja te Boje
zapovijedi ostvaruje se u sakramentu koji je $sus ostavio svojoj Crkvi, u )akramentu
#omiren"a.
O7ra(en"e )r%a i uma
O7ra(en"e (lat. "onversio* gr. metanoia) je ''$od u obrnutom smjeru, povratak'' naputenim
ili novootkrivenim vrijednostima. %o je trenutak ili proces u kojem osoba to se otu3ila od
Boga, ili nikada nije ni bila u zajednitvu s njim, ide od takvog naina ivota prema promjeni
od grenih odabira k novom ivotu u prijateljstvu s Bogom.
obraenju razlikujemo dva puta0
< trenutno opredjeljenje za Boga
< obraenje kao neprestano i doivotno usmjeravanje pojedini! etapa i podruja ivota
Bogu.
'braenje se doga3a u raumu i !ol"i. =a bi se opredijelio za vjeru u Boga i Bogu, ovjek
treba najprije spoznati tko je Bog i koji su zahtjevi i mogunosti ivotnoga okretanja k njemu.
'braenje je s jedne strane )talni Bo9"i #oi!, a s druge strane l"u$)ko na)to"an"e da ga
se slijedi. %o je pro"es unutar kojeg je ovjek shvatio svoju slabost, pogrenost svoga
postupka, te se iskreno kaje i osobno zauzima da se neto slino ubudue ne dogodi.
'braenje nije tek pusta <raza koja se tu i tamo otisne s ljudskih usana kao pobona elje ili
usputna tvrdnja. 'no se oituje novim# drukijim# kvalitetnijim ivotom0 savjesnim
vrenjem ljudskih, obiteljskih i kranskih dunosti, opratanjem uvreda i nepravdi,
spremnou na pomirbu s braom, strpljivim podnoenjem tu3ih slabosti, djelima ljubavi kao
to su pomo, podrka, tjeenje, ali i nekim disciplinama koje ojaavaju ljudski duh (post,
pokora, odricanje kojim se ovjek trga od navezanosti na zemaljsko, a uzdie svoj pogled
prema onome to je vjeno). %ome procesu od velike su pomoi sluanje rijei Boje kao
poticaja i nadahnua, pokornika djela i sve druge akcije koje omoguuju ovjeku promicati u
sebi sliku Boju po kojoj je stvoreno.
#roces obraenja sadri nekoliko elemenata0
4. -braenje ivome Bogu 9 to je Bog kojega nam je objavio $sus ,rist.
D. -dvraanje od grije!a 9 to ukljuuje iskorijenjenje tekih grijeha iz osobnoga ivota*
izbjegavanje grenih prigoda* naputanje svojega gledanja na grijeh
E. -dnos prema blinjemu 9 koji ujedno moe biti i provjera vlastite oslobo3enosti od
raznih utjecaja !!neljubavi!!. &lobodan ovjek pristupa drugome bez temeljnog straha,
oholosti, elje za osvetom ili bilo kojeg drugog oblika mrnje.
F. -dvraanje od stvari koje su po sebi dobre, ali u danim okolnostima tete
ovjekovom okretanju Bogu 9 npr. zarobljenost poslom, optereenost brigama i
strahovima za ivot, pretjerano i nepredano moljenje, bez iskrene tenje da se s
Bogom stupi u dijalog.
J. 0olitva 9 +emogue je povjerovati i radikalno se obratiti ,ristu bez molitve.
+. BRAK I P0O,NOST
Brano zajednitvo utemeljeno je na potpunom i neopozivom spolnom darivanju i usmjereno
je prema irem zajednitvu, prema obitelji. enidbi Bog ujedinjuje muko i ensko tako da,
tvorei !jedno tijelo! (#ost D,DF), mogu #re$a!ati l"u$)ki 9i!ot. =akle, ta ljubav koju Bog
blagoslovljuje namijenjena je i plodnosti. &uprunici su po svojoj naravi usmjereni da postanu
roditelji, da ra3aju djecu i tako ostvaruju obiteljsko zajednitvo. +o, djeca nikako ne bi smjela
biti plod instinktivnosti ili neodgovornosti, ve zrele i odgovorne ljubavi suprunika.
>na:en"e l"u$)ke #lo$no)ti
zapadnoj kulturi, na neki nain preuzetoj i opravdanoj kranstvom, postojala su neka
neto:na i ne#ot#una !i8en"a znaenja ljudske plodnosti kao nerazdvojivog imbenika od
same enidbe0
a) %$vaanje plodnosti kao opravdanja enidbe. #ogreno je na plodnost gledati kao na
cjelovito opravdanje para ili enidbene ustanove. %o gledanje nije izvorno kransko nego
stoiko.
b) %$vaanje plodnosti kao opravdanja ili izgovora suprunike intimnosti. =rugo
pogreno vi3enje smisla plodnosti u okviru enidbe je gledanje na nju kao na opravdanje
intimnih suprunikih ina. 'pravdanje suprunikog ina samom prokreacijom nije nauka
temeljena na Bibliji.
c) %$vaanje plodnosti kao prvotne svr!e enidbe. Co traje teorija o dvije svrhe enidbe0
ljubav kao drugotna svrha, a prokreacija kao prvotna svrha. %a je <ormulacija, me3utim,
prevladana antropolokim stajalitem $$. vatikanskog sabora.
+auk je $$. vatikanskog sabora o enidbi i obitelji predstavio odlunu promjenu u poimanju
znaenja ljudske plodnosti u okviru enidbe, iako je ostao pri njenim bitnim odrednicama.
brak prema katolikom uvjerenju ide i spremnost na ra3anje djece i time spremnost da se
postane otac i majka, iako e sabor ustvrditi, kako smo vidjeli, da to nije jedina i prvotna
uloga suprunika. $mati djecu za suprunike je jedna vrst !!dunosti!!, ali puno je tonije rei
da je postati roditelj dar Boji, sudjelovanje u njegovom stvarateljskom djelu, u njegovu
ouvanju i produenju.

+o, ra3anje ne moe biti preputeno samo zakonima instinkta. +e moe biti ni programirano
tako da postane pukom tehnikom stvarnou. +aprotiv, ono treba biti ljudsko, ovjeno (ne
isto tehniko) i kritiko, odgovorno (ne instinktivno). skladu s tim, pastoralna konstitucija o
Crkvi u suvremenom svijetu .audium et spes u br. JH, kao i kasnije uenje papa, ukazuju na
sljedea na:ela to ih brani par mora potivati, eli li o$*o!orno $"elo!ati na #o$ru:"u
)#olno)ti0
a) :iziko, psiholoko i emocionalno )tan"e 7ra:ni6 $ru*o!a. +e ini se uputnim zaeti
dijete kad je zdravlje majke ili oca ozbiljno dovedeno u pitanje*
b) .!r)to(a= #o)to"ano)t o7itel"i. #ostoji li stvarna opasnost raskida, neodgovorno je
roditi dijete u cilju rjeavanja problema. ,atkada ta varka daje pozitivne rezultate, ali
ee postojeim problemima dodaje jo jedan*
c) 2i!otni u!"eti= ekonomska situacija, dob roditelja, itd.*
d) ,o7ro !e( ro8ene $"e%e*
e) O#(e $ru't!eno )tan"e0 demogra<ska slika vika ili manjka stanovnitva, raspoloiva
sredstva, stvarne mogunosti dostojnoga ivota, itd.
'vdje je potrebno naglasiti da se znaenje ljudske plodnosti ne smije svesti na hladno
raunanje koje eliminira ljubav u odnosima para i umanjuje elju i ljubav prema djeci kojoj se
nadaju ili ih ve imaju. #rosvijetljen oblik ljubavi jest misliti na djecu koju ve imaju, na ono
koje se moe roditi, na dobro obitelji i drutva. $z svega navedenoga uoava se injenica da
ljudska plodnost ima veliku i znaajnu ulogu kako za pojedinca, pojedinu obitelj, tako i za
drutvo. Cer upravo je plodnost, prokreacija ona bitna karika u lancu ljudskog postojanja. Bez
nje ni obitelj, ni drutvo, ni svijet ne bi imali budunosti.
4eto$e i re*ula%i"a ra8an"a
ovlasti je suprunika donijeti konaan sud o provo3enju dara vlastite plodnosti. #rema
onome to tvrdi $$. vatikanski sabor !!u krajnjoj liniji taj sud moraju donijeti sami brani drugovi
#re$ Bo*om!! (.& JH). =a oblikuju takav sud nuno je imati na umu smisao suprunike
ljubavi, razliite vrijednosti koje ulaze u igru i konkretne okolnosti.
>nan)t!eno-te6ni:ki !i$
,lasi<ikacija kontracepcijskih sredstava obino se radila prema kriteriju djelotvornosti, kriteriju
uinaka koje proizvodi, kriteriju vie ili manje tehnikog obiljeja. 'vdje emo prihvatiti kriterij
veeg ili manjeg potovanja ljudskog ivota. skladu s tim klasi<iciramo metode protiv
zaea na sljedei nain0
a) .bortivne metode0 prekid trudnoe, nastupa kada je jajace ve dospjelo u
maternicu*
b) 1etode spreavanja (protiv ugnje3ivanja) koje su tako3er abortivne0 spreavaju da
oplo3eno jajace dospije do maternice, unitavajui ga prije toga. 1ogu biti kemijske
naravi (pilula !!dan nakon!!, kontracepcijske tablete i slino) ili mehanike (spirale)*
c) 1etode steriliziranja0 izazivaju trajnu neplodnost, iako ne i nuno nepovratnu.
Aeinom su kirurkog karaktera (vazektomija, podvezivanje jajovoda)*
d) 1etode u pravom smislu protiv zaea (protiv plodnosti)0 njihovom se uporabom eli
onemoguiti oplodnja. %o se postie na razne naine0
7 me$anikim barijerama0 prezervativ, dija<ragma*
7 kemijskim barijerama0 spermicidna sredstva (krema, gel, pjena, vaginalne tablete,
spuvice)*
7 $ormonalnim preparatima (injekcije, vaginalni prsten, <lasteri, i sl.)
7 prekidom spolnog ina (coitus interruptus)
7 periodikom uzdrljivou, slijedei razliite metode0 kalendar, temperaturu, sekret
maternice*
,riteriji za prosudbu kontracepcijskih metoda s tehnikog gledita odre3uju se prema
djelotvornosti, cijeni, pripravi to se trai za uporabu, kontraindikacijama, kako tjelesnim tako
i psihikim, jednostavnou uporabe. &vi ti imbenici ukazuju na veu ili manju tehniku
valjanost neke metode u konkretnom sluaju. +o, te metode se ni bi smjele vrednovati samo
u pogledu tehnike valjanosti. Cer, ljudski ivot nije pitanje samo tehnike strane, nego je u
prvom redu pitanje morala, prava i ljubavi prema ivotu za koji smo odgovorni.
4oralni !i$
&uprunici se u ograniavanju plodnosti ne smiju sluiti bilo kojim sredstvom i metodom ili
samovoljno, nego su uvijek duni slijediti svoju )a!"e)t koju trebaju u)kla$iti ) o7"ekti!nim
normama morala, tj. s naravnim moralnim i pozitivnim Bojim zakonom, te s uiteljstvom
Crkve.
,ao najdrastiniji nain ograniavanja poroda jest $irektni #o7a:a", tj. pobaaj koje se
svjesno i hotimino poduzima s namjerom da se ubije nero3eno dijete. %o je ujedno
najgreniji nain ograniavanja plodnosti, jer se radi o ubojstvu ljudskog ivota, bez obzira o
kojem se stadiju trudnoe radi. koliko neka dravna vlast legalizira pobaaj, to nikako ne
znai da je taj in u redu, niti se moe nekoga prisiliti zakonom da pobaaj izvri. =akle,
pobaaj je nedoputen s moralnog gledita i onda kada je on zakonski doputen.
#oslije pobaaja najdrastiniji nain ograniavanja plodnosti jest )terilia%i"a o)o7e, to se,
naalost, u nekim zemljama nasilno vri nad odre3enim osobama. &terilizaciju osobe,
osobito onu trajnu i nasilnu, kao sredstvo kontrole ra3anja, Crkva je uvijek osu3ivala i
proglaavala nedoputenim. +o, u situacijama u kojima je apsolutno potrebno ne roditi dijete,
a druge metode nije mogue primijeniti, ljudska se odgovornost ipak moe utei sterilizaciji.
1oralist B. R^ring kae0 !!=irektni cilj u tim sluajevima nije, prema tome, uiniti enu
neplodnom, nego joj vratiti duevno zdravlje, zdrave brane odnose te omoguiti odgoj djece
izljeenjem majke.!!
'stali nedoputeni naini za kontrolu plodnosti jesu ona kontra%e#%i")ka )re$)t!a koja se
poduzimaju bilo u predvi3anju branog ina, bilo u toku njegovog vrenja, bilo nakon samog
ina. &va ta sredstva u stvari su abortivna i steriliziraju brani in pa ih Crkva kao takve
odbacuje i proglaava nedoputenima.
&ve te nedoputene naine ograniavanja plodnosti, osobito kada se radi o kontracepcijskim
sredstvima, Crkva naziva ;;um"etnim o*rani:a!an"em;;. ,ao temeljni razlog zbog kojeg bi
bilo nedoputeno i greno umjetno ograniavanje plodnosti ukratko je iznio =ietrich von
Rildebrand0 !!.renost umjetnog ograniavanja plodnosti je u tome to sebi prisvajamo pravo
da odijelimo ostvareno ljubavno sjedinjenje u braku od mogueg stvaranjaP%u se nalazimo
pred osnovnim grijehom nepotovanja prema BoguP%o je isti korijen grenosti to ga imamo
pri samoubojstvu ili pri eutanaziji. oba naime sluaja postupamo kao da smo mi sami
gospodari ivota.!!
&lubeni nauk Crkve u kontroli ra3anja doputa iskljuivo #riro$ne meto$e za regulaciju
plodnosti, a one se pak svode na u$r9l"i!o)t )u#ru9nika od branog ina. %a brana
uzdrljivost moe biti stalna ili privremena (periodina), ve prema tome kako se dogovore
suprunici.
+talna uzdrljivost sastoji se u uzdravanju mua i ene od branih ina za ono vrijeme za
koje imaju razloga da nemaju djece. "bog ljudske slabosti nije upitno taj nain reguliranja
plodnosti nikomu sugerirati, a jo manje traiti da se prihvati.
$eriodina ili privremena uzdrljivost sastoji se u uzdravanju od branog ina u one
dane kada ena moe zaeti. 'pe poznata injenica je da ena ima plodne i neplodne
dane, tj. dane kada moe zaeti i dane kada ne moe zaeti u razdoblju svoga mjesenog
ciklusa. #ostoje metode koje pomau suprunicima odrediti tono vrijeme tih dana, kao to
su0 'gino7,nausova metoda, termika metoda, ovulacijska Billingsova i bazina metoda.
&ve te metode prate prirodne procese u organizmu ovjeka i, prema tome, moralno su
doputene.
-. PRAVI BO3 I PRAVI .OV/EK
$sus je pravi ovjek, ro3en od ene. "na za e3, glad, umor. $ma prijatelje. #oga3a ga
nerazumijevanje i odbijanje onih kojima je donio svoju poruku. $skazuje razliite osjeaje,
podloan je patnji i smrti. $ma pravo ljudsko tijelo. +ovozavjetni tekstovi istiu $susov ljudski
lik, iako nisu posebno zaokupljeni opisom njegova izvanjskog izgleda kao ni njegovih
unutarnjih osjeaja. prvi plan je stavljen )mi)ao to* :o!"e't!a, to ono za nas znai.
ovjeku $susu pojavio se sam Bog to e $van izraziti u svom evan3elju0 [$ ?ije je tijelom
postala i nastanila se me3u nama\ ($v 4,4F). UTi"eloV oznaava ovjeka kao slabo i greno
bie. ?ije Boja ($sus) ula je u nae ovjetvo. #ostala je poput nas slaba, podlona
prolaznosti, patnji i smrti, svim ljudskim ogranienjima, o)im *ri"e6u. %ako se Bog po $susu
do kraja poistovjetio s ljudima, postavi jedan od njih.
,ristovo utjelovljenje nije tek usputna istina vjere, ve presudni doga3aj o kojem ovisi ovjek i
njegova sudbina. Biblija istie duboku podvojenost, rascjep izme3u Boga i ovjeka, koja se
prenosi i na ovjekove odnose s drugim ljudima i svim stvorenjima. %a podvojenost nazvana
*ri"e6 nije zbroj usputnih pogreaka, nego duboka otu3enost koja proima sav ovjekov
ivot. 'slobo3enje je neostvariv san za ograniene ovjekove sposobnosti. %ek ako postoji
netko tko je potpuno slobodan i nesputan, on bi nas mogao izbaviti iz ponora zla. &veto
pismo govori o dolasku ,rista otkupitelja koji lomi okove ropstva i otvara novu mogunost
spasenja.
#ri tom $sus ne postupa kao kakav programirani poslanik s neba, koji slijepo izvrava neiji
plan. On "e )lo7o$an u svojim stavovima i opredjeljenjima. "na to je ljudska sloboda jer je
donosio odluke u raznim ivotnim situacijama. $ po tome je potpun i slobodan ovjek, a svoju
slobodu ivi u poslunosti 'cu koja je dosegla vrhunac u njegovoj smrtnoj borbi u
.etsemaniju. Bivota se odrie iz sinovske poslunosti 'cu, pokrenut ljubavlju prema ovjeku,
bez ikakve prisile, vo3en unutarnjim nadahnuem.
Sin Bo9"i
+ovom zavjetu $susa zovu razliitim imenima0 ,rist (1esija), #rorok, &in ;ovjeji, &luga
Boji, &pasitelj, .ospodin, &in Boji. +i jedno od ovih imena ne moe u potpunosti opisati
$susa i dati odgovor na pitanje tko je on. $pak, ime Sin Bo9"i najjae izraava $susovu
jedinstvenost. mitskom nainu miljenja sav je svijet ispunjen boanskom prisutnou, bez
jasne granice izme3u ljudskog i boanskog. .enijalne ljude lako se proglaavalo boanskim
osobama, sinovima Bojim. %akvo mijeanje boanskog i ljudskog za Bibliju je neprihvatljivo,
za nju postoji samo jedan Bog0 &tvoritelj. ;ovjek, koliko god uzvien, u konanici je
stvorenje, a ne boanstvo.
$sus se nikada ni"e #re$)ta!l"ao imenom Sin Bo9"i, ali je sasvim jasno isticao da nastupa i
govori u ime Boje. Bio je svjestan najdubljeg zajednitva sa [svojim 'cem\. Poi)to!"e(u"e
)e ) O%em0 [%ko je vidio mene, vidio je 'ca\ ($v 4F,G).
#rilikom kr'ten"a na ri"e%i /or$anu $sus je predstavljen kao &in Boji. .u$e)a ga posebno
otkrivaju kao &ina Bojega0 [%ko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu
se>\ (/k 6,DJ).
$sus se kao &in Boji najsnanije oituje #o kri9u i u)kr)nu(u. #remda su ga ljudi osudili na
smrt, sasvim je vidljivo da je kri u konanici djelo Boje ljubavi. #rotivno svim dotadanjim
predodbama, upravo na drvetu kria objavljuje se Bog. $susu iz +azareta Bog se ljudima
sasvim pribliio i do kraja darovao. +a molitvenim sastancima prvih kranskih zajednica
esto se ponavljao zaziv U4aranat6aV 7 =o3i, .ospodineI. ?ei da je $sus .ospodin, isto je
to i rei da je $sus ,rist &in Boji, sami Bog. "avravajui svoje evan3elje, $van tvrdi da ga
je napisao zbog jedinog razloga0 da posvjedoi da je $sus ,rist &in Boji.
Ni%e")ko-%ari*ra$)ko !"ero!an"e
Crkva je od svojih poetaka jednoduno navijetala $susa kao pravog Boga i pravog ovjeka.
,rani prvih stoljea naglasak ponekad stavljaju na $susovo boanstvo, a ponekad na
njegovo ovjetvo. odre3enim trenucima ti su naglasci postajali toliko snani da su vodili u
krivovjerje. #oetkom F. stoljea aleksandrijski sveenik Ari"e zapoeo je iriti svoje
nauavanje o &inu (,ristu) kao na"i!r)ni"em )t!oren"u. #rema Ariju, &in postoji prije svih
stvorenja, ali je i sam stvoren, ima svoj poetak. &amo je 'tac bez poetka, stoga jedini
pravi Bog. &in je 'evo stvorenje, 'cu podre3en, nekakav [manji bog\. Arije zakljuuje da
&in nije pravi Bog.
+a saboru u Ni%e"i (-+D.*.) potvr3en je drevni nauk0 I)u) "e #ra!i Bo*. +a sljedeem
opem saboru u Cari*ra$u (-K1.*.) Crkva je jo snanije potvrdila i pojasnila nicejsku
vjeroispovijest. %u je nastalo tzv. ni%e")ko-%ari*ra$)ko !"ero!an"e koje je sve do danas
slubena ispovijest vjere Crkve.
#rvi opi crkveni sabori svojim raspravama i zakljucima daju nemjerljiv doprinos shvaanju
osobe $susa ,rista. 'ni su u pravom smislu rijei i)#o!i"e)ti !"ere. temeljeni u
svetopisamskom nauku o $susu ,ristu, snano su se suprotstavili svim kristolokim
zabludama (zabludama koje se odnose na ,rista).
+eki od tih sabora i njihove odluke0
NICE/SKI EDJ.godine $sus je pravi /og (a ne nii Bog, kako je nauavao Arije).
,rist je [istobitan\ s 'cem, tj. iste je boanske biti ili
naravi kao i 'tac.
PRVI CARI3RA,SKI $sus ,rist je ro3en prije svi$ vjekova, [siao je s neba\,
E64. godine [utjelovio se po =uhu &vetom od 1arije =jevice\.
#otvr3uje se vjera u boanstvo u$a %vetoga.
EEEAKI FE4. godine @arija je /ogorodi"a, 1ajka Boja. $sus je, dakle, Bog.
KA0CE,ONSKI FJ4. god. $sus je pravi /og i pravi ovjek. jednoj osobi su dvije
naravi, ljudska i boanska. 'ne su nepomijeane,
nepromijenjene, nerastavljene i neodvojene.
,R&3I CARI3RA,SKI 'd trenutka utjelovljenja u $susu ,ristu je jedna jedina
JJE. godine osoba s dvije razliite naravi0 boanskom i ljudskom.
TREI CARI3RA,SKI $susu ,ristu postoje dva djelovanja i dvije volje
56H7564. god. (boanska i ljudska), koje nisu oprene jedna drugoj.
.ETVRTI CARI3RA,SKI Bog je uzeo ljudsko tijelo te ga se moe prikazivati na
65G768H. god. slikama i po njima ga tovati i astiti.
KARTICA BR. +D
1. POVRE,E 0/&,SKO3 2IVOTA (eutanai"a i )amou7o")t!o)
E&TANA>I/A
"a izvorno znaenje eutanazije (grki0 eu O dobar* t$anatos O smrt) 9 7la*a i nena)ilna
)mrt, zapravo umiranje 9 danas se uglavnom upotrebljava izraz ''pratnja umirui$''(
poetku je to bila samo elja i molitva. & vremenom, razvijajui umijee medicine, ovjek je
pokuao sam pridonijeti ostvarenju blagoga i bezbolnoga umiranja.
Akti!na i #a)i!na eutanai"a
' akti!no" (direktnoj, pozitivnoj) i #a)i!no" (indirektnoj, negativnoj) eutanaziji govori
se kad su u pitanju sluajevi tekih, neizljeivih bolesnika koji trpe nepodnoljive boli i ve su
uli u tijek umiranja koje moe biti krae ili dulje.
Akti!na eutanazija tada znai zahvat kojim se zadaje prijevremena i bezbolna smrt, da se
umirui oslobodi bolova i da mu se omogui blago, dobro i ovjeka dostojno umiranje.
Pa)i!na eutanazija bila bi kada se smrt prouzrokuje propustom ina koji bi inae mogao
spasiti ivot, tj. propustom inae dunog i mogueg lijeenja.
.urnuti nekoga u vodu da se utopi, nemoralan je in. #romatrati kako se netko utapa, a ne
htjeti mu pomoi, premda je to mogue i bez opasnosti za vlastiti ivot 9 tako3er je
nemoralan in. #rvo je pozitivan in, a drugo je negativan, tj. propust ina koji je trebalo
uiniti.
1isao vodilja kod aktivne i pasivne eutanazije, ili kao motiv za takvo djelo, redovito se navodi
samilost ili milosr3e s onim tko umire u nepodnoljivim bolima i ponienjima, a to je protivno
svakom ljudskom dostojanstvu. &toga se, na engleskom jezinom podruju, umjesto izraza
eutanazija redovito upotrebljava izraz merc7 killing 9 u7o")t!o i milo)r8a. $zraz, dodue,
gubi na popularnosti jer i nehotice pobu3uje neugodne osjeaje u vezi sa stvarnou koju
oznauje.
,ru*i nai!i a eutanai"u
z aktivnu i pasivnu eutanaziju, o kojima se govori kad je rije o bolesniku koji je ve uao u
tijek umiranja, u raspravi nailazimo i na druge nazive. ?adi se o sluajevima gdje bolesnici
nisu zaista teki ili nisu uope uli u tijek umiranja, ali bi prema nekim kriterijima bili kandidati
za samilosno uklanjanje s pozornice ivota. skladu s tim, postoji nekoliko naziva0
a) eu*eni:ka eutanazija0 bezbolno usmrivanje hendikepiranih ili nasljedno
optereenih pojedinaca s nakanom da se pobolja rasa*
b) ekonom)ka eutanazija0 bezbolno uklanjanje duevnih bolesnika, invalida, staraca i
neizljeivih, da se drutvo oslobodi ekonomski nekorisnih, naprotiv tetnih osoba*
c) kriminalna eutanazija0 bezbolno usmrivanje drutveno opasnih i nepoeljnih*
d) ek)#erimentalna eutanazija0 bezbolno ubijanje odre3enih ljudi u tijeku vrenja
pokusa, istraivanja, u vidu unapre3enja znanosti*
e) )oli$arna eutanazija0 bezbolno ubojstvo jedne ili vie osoba u vidu neke vie
vrednote, npr. da se spase drugi brojniji ivoti.
tim i slinim sluajevima, potrebno je upozoriti, ne radi se uope o pitanju eutanazije, ni u
kojem smislu. ' eutanaziji moe biti govora samo onda kad je u pitanju sluaj tekog
bolesnika ija je bolest neizljeiva i mukotrpna, koji je ve uao u tijek umiranja, a taj moe
biti usporen ili ubrzan. nitavanje tzv. ivota bez vrijednosti, nevrijednog da se ivi, na
temelju bilo koje indikacije, nema nita zajedniko s eutanazijom. %o su naprosto ubojstva
ljudi pod velom blaeg, prihvatljivijeg imena.
4oti!i
,ao jedan od najjaih motiva, drutveno i uljudbeno prihvatljivih, u prilog eutanazije redovito
se navodi vrednota l"u$)ko* $o)to"an)t!a. %vrdi se, naime, da su teka stanja bolesti i
umiranja u nepomirljivoj suprotnosti s ljudskim pravom na dostojanstvo u tijeku umiranja. =a
bi se zajamilo pravo na dostojanstvo u umiranju, gazi se temelj svih ljudskih prava, a to je
pravo na opstojnost, pravo na ivot. "vui vie nego neobino da se u ime ovjenosti smije,
tovie, treba i mora ubiti ovjek. %o je mentalitet kulture smrti0 ovjekovi se problemi
rjeavaju ubojstvom ovjeka. &nagom svojega dostojanstva svaki ovjek u svakom stadiju
svojega ivota, makar ono bilo stavljeno u pitanje tekom boleu ili patnikim tijekom
umiranja, uvijek zadrava pravo i dunost na potivanje temelja i preduvjeta tog
dostojanstva. ;ak ni s biolokog stanovita ovjek ne mo9e 7iti o-ne-:o!"e:en. &
kranskog gledita pogotovo ne postoji tako neto kao ivot bez vrijednosti, nevrijedan da
se ivi.
&ljedei motiv su #atn"a i 7ol. %o je donekle razumljivo u mentalitetu gdje je svaka bol
besmislena i neprihvatljiva. +e elimo nijekati da bol moe navesti na oajna traenja
rjeenja. 1e3utim, bol je ve na isto <izikoj razini korisna0 upozorava da negdje neto nije u
redu. +a drutvenoj razini, patnja nas zbliava, ui suosjeanju i solidarnosti. patnji ovjek
sasvim drukije, dublje i ozbiljnije razmilja o vrednotama ivota. +a duhovnom i religioznom
podruju patnja, zrelo prihvaena, moe postati spasenjska, posveujua. /judska i
kranska razboritost nalae lijeenje bolesti i ublaavanje boli.
%u je, zatim, pitanje )lo7o$e kao naroite ovjekove odlike. Aeli se da e odluka o primjeni
eutanazije biti stvar slobode pojedinca. 1oda bi upravo sloboda bila najvie ugroena.
+aime, ako su njegovi bolovi dosegli stupanj nepodnoljivosti, mora se postaviti pitanje0
koliko je on uistinu !slobodan! za tako presudnu odluku> $skustvo svjedoi da molbe tekih
bolesnika i umiruih u golemoj veini sluajeva nisu elja za ubojstvom, ve oajni prosvjed
protiv neodgovarajue njege i panje. Budui da su teki bolesnici i umirui nerijetko tei
okolini nego samima sebi, nije iskljueno da im iz te okoline do3e sugestija da se slobodno
oslobode svojega stanja. #roblem se poveava za sluajeve kad bolesnik vie nije u stanju
odluivati o sebi, i to bi morao uiniti netko drugi0 u ijem interesu>I
Po"a!a 6o)#i%i"a
,ao odgovor na drutvenu smrt, naputenost teko bolesnih, umiruih, kao i na pretjerano
medicinsko tehniziranje smrti, nositelji kulture smrti ponudili su tzv. samilosno ubojstvo ljudi.
+ositelji kulture 9i!ota, upravo u vjerskim sredinama, ponudili su 6o)#i%i". %o su ustanove u
kojima se pokuava, i uvelike uspijeva, ostvariti pratnje umiruih0 potovanje prirodnog tijeka
umiranja (ne ubrzavajui ga, ne oteavajui ga), u solidarnoj prisutnosti uz dotinu osobu.
%eite se ne stavlja na svu tehniki moguu borbu protiv smrti. #rednost se daje l"u$)ko"
#a9n"i i n"ei koja ukljuuje uklanjanje ili smanjivanje boli na najmanju moguu mjeru, te je
uspostavljenja i nova specijalizacija0 palijativna medicina (za ublaavanje boli). Budui da
zadaa medicine nije borba protiv smrti kao takve, ve borba protiv patoloke, prijevremene,
tjeskobne smrti, potuje se prirodni dolazak smrti. $de se za svjesnim i slobodnim
prihvaanjem injenice smrti kao sastavnog dijela ljudskog ivota. tu svrhu nastoji se
stvoriti ozraje to slinije onom u vlastitoj obitelji, pa je i dnevni red i mogunost
posjeivanja i boravka uz bolesnike vrlo irokih omjera.
"naajne su u tom pogledu rijei utemeljiteljice najpoznatijeg %t( ?$ristop$er's $ospi"ija, dr.
Cecil- &aunders0 ;;Ako #a%i"entu u7la9ite 7ol= ako )e on $o9i!i kao !ol"ena o)o7a= ta$a
!am ne(e #o)ta!l"ati a6t"e!e a eutanai"om. 1islim da je eutanazija priznanje poraza i
posve negativan stav.!! %o je nehotice posvjedoio i talijanski politiar, i ministar u vladi, /oris
:ortuna. 'n, veliki pobornik razvoda braka, zakona o pobaaju, a na kraju svog djelovanja
pokuao je uvesti i zakon o eutanaziji, svoj je ivot htio dovriti, do7ivjeti u bolnici ?lini"a del
Gosario, okruen asnim sestrama. $ nije zahtijevao eutanaziju.
+aalost, vanost i potreba takve ustanove jo nije shvaena u Rrvatskoj, ni u Crkvi ni u
dravi. $pak, neto se kree. .odine 4GGF. osnovano je drutvo za hospicij koje organizira
redovita mjesena predavanja i simpozije, ne bi li ideja postala poznata i postignula konano
ostvarenje.
SA4O&BO/STVO
&vatko je za svoj ivot o$*o!oran pred Bogom koji mu ga je darovao. 'n ostaje vrhovni
gospodar ivota. 1i smo duni prihvaati ivot sa zahvalnou i uvati ga njemu na ast a
sebi na spasenje. Cpravitelji smo a ne vlasni"i ivota koji nam je Bog povjerio.
&amoubojstvo se teko protivi0
7 ispravnoj l"u7a!i #rema )e7i*
7 vrije3a l"u7a! #rema 7li9n"emu jer nepravedno kida veze uzajamnosti s drugima*
7 protivi se l"u7a!i #rema Bo*u.
+e treba oajavati glede vjenoga spasa osoba koje su same sebe usmrtile. Bog im moe,
putovima koji su samo njemu znani, pruiti priliku spasonosnog kajanja.
+. OB0ICI PRIS&TNOSTI IS&SA KRISTA I S4ISAO S&SRETA
zmimo jednostavan primjer. +etko nam je dao svoju sliku za uspomenu. %a slika nije
dotina osoba, ali opet na neki nain i jest. %o nije ona, ali kad tu sliku pogledamo, odmah
nam na pamet dolazi dotina osoba. $ stoga nam je ta slika dragocjena.
#osve nam je jasno kako se na jedan nain susreemo s osobom koja je 9iziki prisutna,
tijelom i duhom. "a nas ljude, koji smo tjelesno7duhovna bia, to je zasigurno najvii oblik
susreta.
1oe se dogoditi da je netko blizu, da ga mogu uti, ali ga ne vidim. 1oemo komunicirati
govorom, ali ne i pogledom, dodirom i slino. 1oemo se susresti tako glasom.
&vi ovi naini, moemo rei, izraavaju odre3eni oblik prisutnosti, odnosno vode do
odre3ene razine susreta, od tjelesnog do misaonog i emotivnog. +iti jedan od ovih susreta
nije laan, nego su svi autentini, vjerodostojni, ali svaki na svojoj razini.
%o su, u najkraim crtama, razine na kojima se doga3a ljudski susret. +o, to su jednako tako
i razine na kojima se doga3a ovjekov susret s Bogom. +e stoga to je Bogu nemogue
drukije, nego stoga to ovjek nema drugih sposobnosti nego uti, vidjeti, opipati, prisjetiti
se, prepoznati, da bi zavolio. ,sus je to posve jasno pokazao kad je progovorio o svojoj
prisutnosti u svijetu na tri naina0
7 u a"e$ni%i !"ere kojoj je povjerena njegova rije (!!.dje su dvojica ili trojica u moje
ime, ja sam me3u njima!!, 1t 46,DH)
7 u )iroma)ima= malenima i #otre7nima (!!@to god uiniste jednome od ove moje
najmanje brae, meni ste uinili!!, 1t DJ, FH* !!Bio sam gladan i dadoste mi jestiP!!, 1t
DJ, EJ)
7 i na najspeci<iniji nain u eu6ari)ti"i (!!'vo je moje tijeloPovo je moja krvP!!, 1t D5,
D57D6).
,oji je )mi)ao )u)reta> &uvremeni personalistiki mislioci tvrde da je ovjek doista ovjek
tek kad se susretne, kad uz svoj ;;"a;; #re#ona ;;ti;;. &amo ovjek koji se je susreo, moe biti
susretnik, odnosno !sretnik s onim koga je susreo!. "a sreu treba drugi, a ne drugo, !!ti!! a ne
!!to!!, osoba a ne stvar. Bog koji se ovjeku objavljuje tvrdei da je izvor i uvir njegove sree,
upravo se objavljuje kao !!%i!!, toliko bliz da se s njim moe svaki dan razgovarati.
+e moe biti susreta a da nije, barem na minimalan nain, uinkovit. $za svakoga susreta,
htjeli mi to ili ne, ostaje trag. 1oda malen, jedva zamjetljiv, ali neizbrisiv. $ on se upisuje u
ovjeka, tvorei dio njegove povijesti. %o vrijedi ne samo za susret s ljudima, nego posebno
za svaki susret s Bogom.
-. KRAANSKO S5VAAN/E 4IRA
%ijekom itave ljudske povijesti, me3uljudski su odnosi obiljeeni sukobima. +a prvim
stranicama Biblije pie o sukobu brae ,aina i Abela. $ povijesni hod spasenja ispisan je
brojnim sukobima razliitih oblika sve do najgorih ratova. #ovijest velikih carstava i kultura
tako3er je obiljeena ratovima. &tokholmski 1e3unarodni institut za istraivanje mira biljei
zanimljive podatke0 od 4GFJ. do 4G8J. godine bilo je 44G ratova, ukupno duih od EJH
godina. tim ratovima sudjelovalo je 5G zemalja i vojske iz 64 drave. njima je stradalo DJ
milijuna ljudi. #rosjeno se vodilo 4D. ratova dnevno. #o nekim podacima, u dva prola
tisuljea zabiljeena su 4F J4E sukoba, od kojih su dva bili ratovi svjetskih razmjera (4G4F7
4G46* 4GEG74GFJ.). ;ovjeanstvo je to stajalo tri milijarde i 5F milijuna ljudskih ivota*
kulturna batina u njima je doivjela brojna nepovratna unitenja i nepopravljiva razaranja, a
ni priroda nije mogla obnoviti sve tete.
&uoeni s tolikim zlom u svijetu, koje za sobom ostavlja neizmjernu patnju, ruevine i smrt,
ne moemo se ne pitati o njegovim izvorima. Biblija zlo pripisuje grijehu prvih ljudi. .o!"eko!
*ri"e6 unio je nemir i nered u svijet. "lo je posljedica ovjekova grijeha. 1e3utim, moemo
se pitati zato je uope svijet stvoren tako da u njemu postoji mogunost zla i patnje. +a to
pitanje odgovor treba traiti u Bojoj odluci da stvori svijet. Bog nije bio prisiljen stvoriti svijet.
Cedini poticaj mogla je biti njegova ljubav. &tvarajui svijet, Bog je htio stvoriti i stvorenje koje
e imati mogunost da ljubi, mogunost da i Bogu uzvrati ljubavlju. +itko ne moe ljubiti ako
je prisiljen da ljubi. +ema ljubavi iz prisile. "ato da bismo mogli ljubiti, moramo imati
mogunost izbora. A da bi ovjek imao mogunost izbora, mora biti slobodan. >ato "e Bo*
)t!oren"e ko"e (e mo(i l"u7iti morao )t!oriti )lo7o$nim. &loboda je najvie to se uope
moe darovati. "apravo jedino Bog u potpunosti moe uiniti slobodnim. slobodi se ovjek
moe odluiti na poslunost Bojoj volji ili protiv nje. ,ad se odlui protiv Boje volje to ra3a
patnjom. %ako bismo mogli rei da je zlo i patnja popratni proizvod slobode.
1e3utim, Bog nije stvorio ovaj svijet, u kojem je prisutno zlo i patnja, i onda ostao izvan
njega. Bog je svoj )u#atni:ki 6o$ ) l"u$ima #ot!r$io u I)u)u Kri)tu. 'n je postao
ovjekom, i da nas sauva u patnji sam se podloio patnji ovoga svijeta. =a nas oslobodi
smrti, sam se podloio smrti. 'n je platio cijenu za ljubav kojom smo stvoreni.
,rist je i danas duhovna energija mirot!ora%a koji znaju da je poetak svakog mira u svijetu
9 mir s Bogom. Naru'eni mir ime8u Bo*a i :o!"eka uno)i nemir i ratnu atmo)<eru u
)!i"et, a uspostava mira s Bogom po ,ristu vraa mir me3u ljude i obogauje svijet. "ato je
kranska poruka, poruka vjere i ljubavi 9 vjere u nebeskog 'ca i ljubavi kao puta s kojim se
stie u zajednitvo s njim.
&vi ljudi eznu za mirom. Ali malo je njih spremno i ii putem mira, ususret drugome, ususret
blinjemu. #utem koji vodi pravom razgovoru i uzajamnom pratanju. 1ir se slama kad se
slome ljubav i me3uljudski odnosi. .raditelji se mira ne ra3aju nego ovjek to postaje
odgojem i izgradnjom vlastite osobnosti koja poinje ve u djetinjstvu.
4irot!or%i su oni koji ele svim ljudima ovoga svijeta pomoi da ive sretnije, oni koji
stvaraju nove me3uljudske odnose, odnose ljubavi, prijateljstva i pravde.
)emit)kom svijetu rije mir (6e7r. )6alom) ima sasvim posebno znaenje, koje daleko
nadilazi znaenje nae rijei mir. 1ir znai0 sreu, radost, blagostanje, zdravlje, pravednost,
a ne samo odsustvo rata, potekoa, bolesti ili nekih drugih nevolja. Rebrejska rije shalom
potjee od korijena koji znai potpunost, %"elo!ito)t na :o!"eku i oko :o!"eka u <ii:kom i
u $u6o!nom #o*le$u. Biblijski mir znai blagostanje u svagdanjem ivotu, stanje ovjeka
koje je odraz skladnog ivljenja sa samim sobom, s prirodom i s Bogom. 1ir znai sigurnost
u privatnom i javnom ivotu, uzajamno povjerenje, i slino. Cednom rijeju0 mir je punina
sree. %akav mir moe ovjeku podariti samo Bog. 1ir je Boji dar. ;ovjek stjee taj Boji
dar :e)titim 9i!otom !r'e(i #ra!$u i tako sura3ujui na uspostavi mira.
4ir u nauku Crk!e
Crkva je, predvo3ena papama prologa stoljea, pokazala velik interes za ouvanje i
promicanje svjetskog mira, a svaki od njih pridonosio mu je na sebi svojstven nain0
7 Po'to!an"e moralno* akona i nara!no* #ra!a temeljan je preduvjet miroljubiva i
aktivna suivota me3u narodima (#io W$$).
7 1ir treba poivati na :etiri )tu#a? i)tini= #ra!$i= l"u7a!i i )lo7o$i. #ridonose mu moralna
naela koja se temelje na zdravom razumu i kranskoj nauci, suradnja me3u narodima te
pravedna raspodjela dobara. 2nciklika Pa"em in terris smatra se poveljom me3unarodnog
suivota ($van WW$$$).
7 !Na#re$ak je novo ime za mir!, napredak u gospodarskom, obiteljskom, psiholokom,
kulturnom, pravnom, odgojnom i drugim podrujima. &vrha napretka jest sam ovjek
(#avao A$).
7 4ir ni"e "e$no)ta!no o$)utno)t rataY 1ir na zemlji ne moe se postii ne potuju li se
dobra osoba, slobodna komunikacija me3u ljudskim biima, dostojanstvo osoba i naroda,
neprestano ivljenje bratstvaP 'n je plod pravde i uinak djelotvorne ljubavi (,,C, DEHF).
7777777777777777777777777777777777777777
2KO .OPF= @'G, jaaj vjeru u /oga(
2KO .OPF= @'G, ne zloupotrebljavaj
svoje razloge protiv
drugi$(
2KO .OPF= @'G, jaaj zajednitvo(
2KO .OPF= @'G, trai ga na politiki
nain(
2KO .OPF= @'G, uvijek se pitaj komu
si ga oduzeo(
2KO .OPF= @'G, potuj prije svega
ivot(
2KO .OPF= @'G, razmisli na koji nain
razgovara s drugima
i o drugima(
2KO .OPF= @'G, nemoj uvijek
pokuavati imati vie
od onoga to ve
ima(
2KO .OPF= @'G, budi duboko
uznemiren zbog
nedostatka mira u
svijetu i zbog sebe(
1C1