UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

Seminarski rad iz predmeta Ekonomika u transportu i komunikacijama

Tema: MJESTO I NOSIOCI TROŠKOVA U SAOBRAĆAJNOM

PREDUZEĆU

Predmetni nastavnici:
Prof. dr Alija Behmen
Prof. dr Šefkija Čekić
Asis. Amel Kosovac
Asis. Azra Ferizović

Sarajevo, april 2009 godine

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

LITERATURA:

 Prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Fakultet za

saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2005
 Prof. dr Tomislav Badin, Ekonomika preduzeća – ekonomske osnove poslovnog
odlučivanja, Beograd 1995
 Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2000
 Internet

Mujo Gušić 2 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

SADRŽAJ

Literatura.......................................................................................................................................2

Sadržaj............................................................................................................................................3

1. Uvod............................................................................................................................................4

2. Definisanje troškova..................................................................................................................5

2.1. Pojam i podjela troškova........................................................................................................5

2.2. Vrsta troškova.........................................................................................................................8

2.2.1. Troškovi po prirodi.........................................................................................................8

2.2.2. Troškovi po poslovnim funkcijama...............................................................................9
2.2.3. Troškovi po načinu obuhvaćanja po učinku................................................................9
2.2.4. Troškovi po ovisnosti o promjenama iskorištenosti kvaliteta....................................9
2.2.5. Troškovi po količini učinka..........................................................................................10
2.2.6. Ostale podjele troškova................................................................................................10
2.2.7. Stalni troškovi...............................................................................................................10

2.3. Značaj troškova za poslovanje saobraćajnog preduzeća..................................................11

3. Mjesto troškova........................................................................................................................13

4. Nosioci troškova.......................................................................................................................14

Zaključak......................................................................................................................................15

Mujo Gušić 3 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

1. UVOD

Troškovi i kalkulacije leže u srcu mnogih poslovnih odluka. Poduzeća moraju pažljivo pazititi na
troškove, jer svaka marka troška odražava se na poslovni rezultat, odnosno profit samog
poduzeća. Ipak, troškovi i kalkulacije presudni su iz dubljeg razloga; poduzeća donose odluke o
proizvodnji i prodajama na temelju troškova i cijene dobara. Pojmovi kao što su ekonomski
troškovi u ključujući oportunitetne troškove i mjerenje troškova u poslovnim računima, temelj su
za razumijevanje odluka o ponudi konkurencijskih poduzeća i industrija.

Troškovi elemenata proizvodnje kao oblik ulaganja vrijednosti u proces reprodukcije, u

ekonomskoj teoriji i praksi, klasifikuju se po nekoliko osnovnih kriterijuma, zavisno od ciljeva
posmatranja te pojave. Svi kriterijumi klasifikovanja troškova zasnovani su na potrebi
upravljanja ovim podsistemom ukupnog ekonomskog sistema, u smislu djelovanja na njihovu
veličinu, strukturu i dinamiku.

Zavisno od neposrednih ciljeva posmatranja troškova kao ekonomske pojave, svaki od

kriterijuma njihovog klasifikovanja cjelinu ovog podsistema ulaganja razlaže na pojedine
komponente, kojima se na odgovarajući način može da upravlja. Tako, prema glavnim
kriterijumima klasifikacije troškova, ova pojava razlaže se po elementima proizvodnje, mjestima
njihovog nastanka, njihovoj važnosti za proizvode, načinu njihovog prenošenja na proizvode,
uslovljenosti proizvodnjom i njenom pripremom. Međutim, ekonomska teorija i praksa razlikuju
još niz drugih klasifikovanja troškova, ali njihovo posmatranje nema veći značaj za rzumijevanje
osnovnih zakonitosti u ponašanju ove pojave. To, su obično, određena klasifikovanja troškova od
knjigovodstvenog značaja, kojima je osnovni smisao u njihovom evidentiranju.

Kada se kreće u neki posao, jedino što je sigurno da će se dogoditi su –

TROŠKOVI!!!

Mujo Gušić 4 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

2. DEFINISANJE TROŠKOVA

„Sa troškovima je kao sa tratinčicama u travi: Tek što su pokošene, opet rastu i moramo ih
ponovo pokositi.“ – Jurgen Weber, bivši predsjedavajući Upravnog odbora Lufthanse

2.1. Pojam i podjela troškova

Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije.

Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene radne snage,
sredstava za rad i predmeta rada.

Troškovi se dakle sastoje od :

 troškova radne snage

 troškova sredstava za rad
 troškova predmeta rada

Troškovi se mogu grupirati prema različitim karakteristikama ali najraširenija je podjela :

 sa stajališta mogućnosti raspoređivanja na nosioce troška ( direktni i indirektni troškovi )

 sa stajališta njihovog odnosa prema stupnju iskorištenja kapaciteta ( fiksni i varijabilni
troškovi)

Direktni ( pojedinačni) troškovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu
nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su:
 materijal izrade ( osnovni i pomoćni materijal) te energija i gorivo ako se mogu
obuhvatiti po učinku
 osobni dohoci izrade
 amortizacija ( obračunata po funkcionalnom sistemu )

Indirektni ( opći ) troškovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima troška,

pa čine zajedničke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta učinaka. To su

 opći troškovi izrade ( pogonska režija)

 opći troškovi uprave i prodaje

Mogućnost podjele troškova na direktne i indirektne podrazumijeva poznavanje mjesta

nastanka i nosioca troškova

 mjesta nastanka troškova su pojedini dijelovi poduzeća u kojima troškovi nastaju

 nosioci troška su pojedini učinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su
troškovi nastali

Teorija troškova proučava troškove, ali se ne zadržava samo na tome, nego proučava i njihov
utjecaj na uspjeh poslovanja poduzeća, tj. proučava samu narav troškova, vrste troškova ,
raspoređivanje na nosioce, ovisnost troškova u stupnjevima iskorištenosti kapaciteta, ali i odnose
između troškova i cijena, prihoda te poslovnog rezultata poduzeća. Troškovi se znanstveno
značajnije počinju proučavati nakon prvog svjetskog rata.

Mujo Gušić 5 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama
Postoje različite koncepcije i brojna pojmovna određenja troškova, ali može se reći da troškovi
predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili stvaranju
određenih vrijednosti.
U užem smislu pod troškovima se smatra potrošnja resursa zbog izrade novih proizvoda.
Troškovi shvaćeni na ovaj način imaju karakter prenijete vrijednosti. Prema pojmovnom
određenju u najužem smislu troškovi predstavljaju svjesno uništavanje korisnih resursa u procesu
proizvodnje s namjerom da se u zamjenu za to dobiju još korisniji proizvodi, odnosno neke
druge vrijednosti. Može se reći da troškovi predstavljaju vrijednosno izražene utroške rada,
materijala, trajne i tekuće imovine te drugih usluga zbog ostvarivanja određenih vrijednosti. Iz
ovog pojmovnog određenja vidljivo je da se naglasak stavlja na vrste troškova.
Navedenim pojmovnim određenjima troškova zajedničko je da se troškovima u opštem smislu
smatraju smanjivanje i nestanak postojećih resursa, kako ljudskih potencijala i ljudskog kapitala,
tako materijalnih i finansijskih resursa. Isto tako, za sva navedena pojmovna određenja troškova
karakteristično je navođenje mogućnosti mjerenja, izračunavanja i izražavanja troškova u
novčanom iznosu. Ova mogućnost izražavanja vrlo je značajna s aspekta planiranja,
razvrstavanja, evidentiranja, kontrole, analize i upravljanja troškovima.1
Podjelu troškova moguće je izvršiti prema brojnim kriterijima. Podjela troškova evoluirala je s
razvojem ekonomske nauke. Uobičajni i najpoznatiji kriteriji podjele troškova su:

 Prema prirodnoj vrsti ili pojavnom obliku,

 Prema poslovnim funkcijama,
 Prema segmentu i mjestima nastanka troškova,
 Prema načinu raspoređivanja na nosioce,
 Prema reagovanju na stepen zaposlenosti kapaciteta,
 Prema načinu zaračunavanja prema pojedinom periodu – razdoblju,
 Prema uticaju na poslovni rezultat,
 Prema ulaganju u poslovni proces,
 Prema doprinosu kvaliteta.

Osnovna vrsta troškova, odnosno njihov osnovni oblik su prirodni troškovi. To znači da su svi
ostali troškovi prikazani u narednoj tabeli, u suštini i stvarno prirodni troškovi. U svakom od
ostalih troškova sadržani su i troškovi proizvodnih faktora, bilo da je riječ o svim proizvodnim
faktorima ili samo nekim od njih.

1
Prof. dr Tomislav Badin, Ekonomika preduzeća – ekonomske osnove poslovnog odlučivanja, Beograd 1995

Mujo Gušić 6 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

Prikazana podjela troškova u određenoj mjeri je uslovljena propisima, njihovom raspodjelom u

računskom planu, ali i potrebama analize u organizaciji.
Tako je npr. za poslovno odlučivanje menadžmenta najvišeg hijerarhijskog nivoa važna podjela
troškova po segmentu, dok je za niže hijerarhijske nivoe menadžmenta važna podjela na fiksne i
varijabilne, funkcionalna podjela i sl. Informacije o troškovima značajne su za poslovno
odlučivanje bez obzira o kojem se menadžerskom nivou u organizaciji radilo.
U zavisnosti od neposrednih ciljeva kroz čije ostvarenje se troškovi posmatraju kao ekonomska
pojava, svaki od kriterijuma klasifikacije razlaže cijenu na pojedine komponente kojima je
moguće upravljati na odgovarajuće načine.

Mujo Gušić 7 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

Prema glavnim kriterijumima troškovi se mogu klasifikovati po:

 Elementima proizvodnje
 Mjestima njihovog nastanka
 Njihovoj vezanosti za proizvode i načinu njihovog prenošenja na proizvode
 Uslovljenosti proizvodnjom i pripremom proizvodnje

2.2. Vrste troškova

Glavna podjela troškova u ekonomskoj teoriji i praksi zasnovana je na kriterijumu njihove

zavisnosti od veličine proizvodnog kapaciteta i dinamike njegovog korištenja. Takva podjela je
naročito značajna za regulisanje visine cijene koštanja proizvoda, raspoređivanjem početnih
ulaganja kapitala u pripremu proizvodnje većeg ili manjeg broja proizvedenih jedinica.

Na osnovu kriterija zavisnosti troškova od veličine kapaciteta i njegovog korištenja razlikujemo

dvije osnovne grupe ovog oblika ulaganja u proces reprodukcije:

 Fiksni troškovi
 Varijabilni troškovi

Troškovi elemenata proizvodnje se različito ponašaju pri promjeni stepena korištenja kapaciteta.
Tom prilikom pri ovim promjenama se jedan dio uopšte ne mijenja, dok se drugi dio troškova
mjenja sa različitim stepenom zavisnosti od promjena obima proizvodnje. Ovako posmatran
ukupni iznos troškova javlja se unutar funkcije uspostavljanja ukupnog proizvodnog kapaciteta
preduzeća – fiksni; odnosno u funkciji uspostavljanja potrebe organizacione strukture njegovog
korištenja – relativno fiksni; kao i u funkciji ostvarenog obima date vrste proizvodnje –
proporcionalni troškovi. Prilikom promjene obima proizvodnje dolazi i do promjene u strukturi
ukupnih troškova, ali ne u proporciji sa dinamikom stepena korištenja kapaciteta.

Troškovi se mogu promatrati s više stajališta i u svezi s tim podijeliti i razvrstati po različitim
kriterijima.

Mogu se podijeliti na:

 troškove po prirodi (porijeklu ) troškova

 troškove po poslovnim funkcijama
 troškove po načinu obuhvačanja po učincima
 troškove po ovisnosti o promjenama iskorišenosti kapaciteta i
 troškove po količini učinaka

2.2.1. Troškovi po prirodi (porijeklu troškova)

Podjela i razvrstavanje troškova po njihovoj prirodi jeste podjela i razvrstavanje s obzirom na

njihovo porijeklo. Ti se troškovi često još nazivaju prirodne ili osnovne vrste troškova. To su:

 troškovi sredstava za rad

 troškovi predmeta rada
 troškovi radne snage
 troškovi usluga
 porezi doprinosi nezavisni o poslovnom rezultatu

Mujo Gušić 8 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

Iz iznesenog proizlazi da je ta podjela prirodnih vrsta troškova teorijske prirode bez neke
naročite praktične vrijednosti. Znatno je pogodnija podjela na ove vrste prirodnih troškova:

 troškovi materijala
 troškovi usluga
 amortizacija
 bruto plaće
 porezi doprinosi neovisno o poslovnom rezultatu

U troškove materijala uvrštavaju se troškovi sirovina materijala, energije i rezervnih dijelova,

troškovi sitnog inventara, autoguma i ambalaže, ukalkulirana rezerviranja materijalnih troškova
U troškove usluga uvrštavaju se troškovi transportnih usluga, troškovi usluga na izradi proizvoda
i održavanju sredstava, troškovi sajmova, zakupnine, premije osiguranja, ukalkulirana
rezerviranja usluga i drugi troškovi usluga. U amortizaciju se uvrštavaju amortizacija osnovnih
sredstava i revalorizacijaamortizacije. U bruto- plaće uzimaju se ukalkulirane bruto- plaće i
ukalkulirane naknade plaća U poreze i doprinose neovisne o poslovnom rezulatatu uvršteni su
doprinosi na brutoplaće, doprinosi komorama, udruženjima i drugi doprinosi, te porez na promet
koji ne plaća kupac.2

2.2.2. Troškovi po poslovnim funkcijama

To je razvrstavanje troškova po tome koja ih funkcija poduzeća uzrokuje. Prema tom

razvrstavanju postoje:

 troškovi upravljanja
 troškovi nabave
 troškovi proizvodnje odnosno obavljanja usluga
 troškovi prodaje
 troškovi financijske funkcije
 troškovi računovodstva
 troškovi opće i kadrovske funkcije

2.2.3. Troškovi po načinu obuhvaćanja po učincima

Razlikuju se dvije vrste:

 neposredni troškovi
 opći troškovi

Neposredni su troškovi oni koje je moguće i ekonomski opravdano pratiti neposredno po

učincima koji ih uzrokuju. Nazivaju se još izravni ili pojedinačni troškovi, te troškovi zarade.
Opći troškovi su oni troškovi koje je nemoguće neposredno obuhvatiti po učincima, ili to nije
ekonomski svrsihodno. Ti troškovi se u pravilu odnose na više vrsta učinaka pa se posredno
raspoređuju po učincima. Nazivaju se još posrednim indirektnim, zajedničkim i režijskim
troškovima

2
Prof. dr Tomislav Badin, Ekonomika preduzeća – ekonomske osnove poslovnog odlučivanja, Beograd 1995

Mujo Gušić 9 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

2.2.4. Troškovi po ovisnosti o promjenama iskorištenosti kapaciteta

Razlikuju se:

 stalni troškovi
 promjenljivi troškovi

Promjena i iskorištavanje kapaciteta ne utječe na stalne troškove. Stalni troškovi mijenjaju se

promjenom veličene kapaciteta i pripravnosti za obavljanje poslova. Promjenljivi troškovi
mijenjaju se primjenom iskorištenosti kapaciteta.

2.2.5. Troškovi po količini učinka

Razlikujemo:

 troškovi (ukupni) i prosječni troškovi, te

 dopunski, prosječni dopunski i granični troškovi

Troškovi su svi troškovi određenog vremenskog razdoblja i odnose se na sve učinke tog
razdoblja. Prosječni trošak je trošak koji opada na jedinicu učinka, a dobije se dijeljenjem
troškova s količinom učinaka. Dopunski troškovi su troškovi dopunske količine učinaka.
Prosječni dopunski trošak je dopunski trošak po jedinici dopunske količine učinaka. Granični
trošak je trošak posljednje proizvedene jedinice učinka.

2.2.6. Ostale podjele troška

Oportunitetni trošak predočuje žrtvovani poslovni rezultat koji bi se realno mogao ostvariti u
slučaju drugačije poslovne odluke. Diferencijski troškovi predstavljaju razliku između troškova
varijanti mogućih poslovnih odluka. Relativni troškovi – budući troškovi do kojih se dolazi
procjenom. Izbježivi troškovi- troškovi koji se mogu izbjeći izborom neke od poslovnih
alternativa. Neizbježivi troškovi – troškovi postejeće proizvodnje koji se ne mogu izbjeći
posovanja ili drugom poslovnom aktivnošću.

Postoje i ove vrste troškova :

 primarni i sekundarni
 standardni troškovi
 jednostavni i složeni troškovi

2.2.7. Stalni troškovi

Stalni troškovi su troškovi koji se u ukupnom iznosu ne mijenjaju s promjenama iskorištenosti

kapaciteta. To su troškovi: -vremenska amortizacija

 troškovi investicijskog održavanja sredstava za rad

 premije osiguranja
 zagarantirane plaće radnika
 najamnine i zakupnine
 opći troškovi uprave i prodaje

Mujo Gušić 10 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama
Ovi troškovi ovise o veličini postojećeg kapaciteta i o postojećoj pripravnosti poduzeća za
poslovanje. Povećanjem pripravnosti i povećanjem kapaciteta poduzeća, mijenjaju se i stalni
troškovi, pa se tu razlikuju:

 apsolutno stalni troškovi ( troškovi postojećeg kapaciteta)

 relativno stalni troškovi ( dopunski stalni troškovi koji sde povećavaju i kad se povećava
pripravnost poduzeća u okviru postojećeg kapaciteta i kad se proširuju kapaciteti)

2.3. Značaj troškova za poslovanje saobraćajnog preduzeća

Troškovi imaju veoma veliki značaj za poslovanje svih organizacionih sistema, pa tako i
saobraćajnog preduzeća. Praćenje troškova, njihovog nastajanja, razvoja, njihovo
sistematizovanje i analiziranje po raznim kriterijumima u cilju njihove racionalizacije doprinose
svođenju u potrebne okvire i optimiziranju. Racionalno poslovanje, njegov koncept i alati su
način uklanjanja nepotrbnih aktivnosti u poslovnim procesima koji dovode do smanjenja
troškova poslovanja i davanja veće vrijednosti proizvodima ili uslugama za njihove korisnike.

Efektivno i efikasno sagledavanje troškova kroz adekvatnu prizmu omogućava pravovremeno

anticipiranje budućih kretanja mogućih alternativa poslovno – finansijskog odlućivanja, tj.
usvajanja optimalnih pravaca daljeg poslovanja preduzeća koji će omogućiti njegov prosperitet.
Preduzeća danas djeluju u nesigurnom poslovnom okruženju koje karakterišu nagle i duboke
promjene, te nesigurna i neizvjesna budućnost. Konkurenti se danas mnogo bolje poznaju,
njihove metode i tehnike proizvodnje postaju sve više ujednačene. Fleksibilnost, inovativnost i
kontinuirano usavršavanje poslovanja elementi su koji postaju sastavni dio strateškog pristupa
izgradnje konkurentske prednosti. Uspjeh u takvom okruženju ostvaruju samo ona preduzeća
koja se brže i djelotvornije prilagođavaju novim okolnostima na tržištu. Napredak u tehnologiji,
transportu, komunikacijama, elektronici, obradi podataka, telekomunikacijama i novim
materijalima omogućuju globalizaciju poslovanja. Usljed tih uticaja proces transformacije
klasičnih oblika preduzeća neminovan je i nezaustavljiv. Savremeni organizacioni oblici
preduzeća u savremenom poslovanju postaju dominirajući organizacioni oblik preduzeća.
Ovakve organizacije, zamjenjujući tradicionalne, jedinstvene organizacione forme omogućavaju
menadžmentu preduzeća racionalizaciju troškova poslovanja i efikasnije iskorištenje postojećih
kapaciteta, pružajući mu tako maksimalnu fleksibilnost u odgovaranju na izazove tržišta.3

Procesi unutar preduzeća u svrhu stvaranja nove upotrebne vrijednosti – proizvoda ili usluga
odvijaju se uz uzajamno djelovanje osnovnih elemenata: radne snage, sredstava za rad i
materijala. Svaki od ovih elemenata na specifičan način učestvuje u stvaranju novog upotrebnog
kvaliteta. Tom prilikom gubi se njihov upotrebni kvalitet, čiji kvantitativni izraz predstavljaju
troškovi tj. finansijski predstavljeno trošenje. Kada se poslovanje odvija u uslovima smanjenog
ili otežanog snabdjevanja sirovinama, energijom, informacijama, drugim vrstama materijala, kao
i umanjenje potražnje za proizvodima ili uslugama, ili uz druge poteškoće koje opet uslovljavaju
nemogućnost iskorištenja kapaciteta ili potpuno obustavljanje njegove eksploatacije dolazi do
neracionalne upotrebe kapitala uloženog na ovaj način. Ta neracionalnost se ogleda u
nemogućnosti reprodukovanja uloženih vrijednosti u izgradnju kapitala.

Ukoliko u potpunosti izostane korišćenje ovih kapaciteta, može da dođe do gubitka kapitala
uloženog u njegovo uspostavljanje. Ili ukoliko se proizvodi kapacitet ne koriste u potpunosti
kapital koji je uložen u njegovu izgradnju će se reprodukovati nedovoljno. Obično to uslovljava
teškoće u ostvarivanju ekonomskih principa poslovanja, odnosno ostvarivanje većih rezultata u
odnosu na ulaganja. Savremenu proizvodnju karakteriše veoma visok stepen koncentracije
3
Grupa autora, Ekonomika preduzeća, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2000

Mujo Gušić 11 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama
sredstava za rad, u kojima je akumulirana ekonomska vrijednost i ona predstavlja proizvodnu
pripremu, što podrazumijeva efikasno organizovanje i korišćenje ovako pripremljenih
potencijala. Oni se manifestuju kao mogućnost raspoloživih sredstava za rad da posluže u
proizvodnji planiranog obima proizvoda ili vršenju usluga.

Proces reprodukcije se organizuje u okviru ekonomskih sistema preduzeća – privrednih

subjekata. Ove sisteme karakteriše povezivanje elemenata proizvodnje u datom kvalitativnom,
kvantitativnom i vremenskom skladu u cilju izvršavanja postavljenih zadataka. Uslov za
uspješno funkcionisanje jednog ovakvog sistema je odgovarajuća priprema elemenata
proizvodnje, koja se ogleda u posjedovanju sredstava za rad, potrebne količine materijala i
organizovanom radnom kolektivu. Veličina proizvodnog kapitala preduzeća odrđena je obimom
i djelotvornošću sredstava za rad, oni predstavljaju akumuliranu ekonomsku vrijednost i imaju
mogućnost da supstituišu određenu količinu ljudskog rada i materijala. Razvoj preduzeća
omogućava unošenje novih sredstava za rad u proizvodnju i primjenu savršenijih tehnoloških
postupaka, što podrazumijeva veću efikasnost preduzeća.

Postojanje savremenih informacionih sistema omogućuje praćenje troškova procesa, a

informacije o njihovom nastanku i trendovima omogućavaju menadžmentu pravovremeno
donošenje odluka. U tom nastojanju potrebno je osloboditi se zablude kako je moguća potpuna
eliminacija troškova. Eliminacija troškova nije moguća jer dovodi do apsurdnih situacija u
kojima dolazi u pitanje smisao poslovanja. Racionalizacija i optimizacija troškova omogućuje da
se troškovi minimiziraju uz željeni rezultat. Pritom željeni rezultat nije samo količinski izraz ili
mjera poslovnih aktivnosti nego je to i subjektivan osjećaj zadovoljstva kupca. Odvijanje
poslovnih procesa nije moguće bez utroška resursa i troškova. U okviru sistema upravljanja
troškovima, dakle i troškovima poslovnih procesa kao jednim od značajnih aspekata obuhvatanja
troškova, menadžment može u postupku priprema informacija namijenjenih za proces
odlučivanja i kontrole upotrijebiti brojne metode raspoređivanja troškova i uprevljanja
troškovima.

Mujo Gušić 12 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama
3. MJESTO TROŠKOVA

Mjesto troškova je prostorno određeni dio preduzeća, odnosno faza proizvodnje, koji
predstavljaju odgovarajuće organizacione i tehnološke cjeline, tako da se evidentno mogu obaviti
i troškovi koje uvjetuje organizacija proizvodnje u tom dijelu preduzeća. S druge strane,
formiranje mjesta troškova je najbolji način zaračunavanja općih troškova na nosioce, kao i
kontroliranje troškova.

Najšire shvaćeno, mjesto troškova u preduzeću je svako mjesto na kome nastaju troškovi, a to
znači svako mjesto na kome se obavlja rad, bilo od strane čovjeka ili mašine. Međutim, bilo bi
neekonomično pratiti troškove na svakom radnom mjestu na kojem su oni nastali. Stoga mjesta
troškova predstavljaju više grupiranih radnih mjesta preduzeća, sa ciljem:

 sistematizacije troškova po mjestima na kojima nastaju, grupirajući ragna mjesta po

funkcijama, odnosno tehnološkim cjelinama ili sredstvima rada;
 evidencije obračuna, kontrole i planiranja vrsta troškova po formiranim dijelovima
preduzeća;
 izrade što realnijih kalkulacija cijene koštanja proizvoda, usluga, faznih operacija i
internih učinaka, noročito u pogledu obračuna i raspodjele zajedničkih općih troškova.

Pri formiranju mjesta troškova potrebno je pridržavati se određenih pricipa kao što su:

 princip ekonomičnosti: da se formiranjem velikog broja mjesta troškova ne izazovu

uvećani troškovi evidencije, obračuna i dr;
 kalkulacijski princip: da je formiranje određenih mjesta troškova neophodno za izradu što
tačnijih obračunskih kalkulacija cijene koštanja, a naročito za obračunavanje zajedničkih
troškova;
 funkcionalni princip: da odgovarajuća grupa radnih mjesta, kao mjesto troškova,
predstavlja posebnu funkciju ili dio funkcije u organizaciji udruženog rada.

Postoje još principi odgovornosti, preglednosti i dr. Posebno je značajan teritorijalni princip, koji
je značajan za formiranje mjesta troškova u preduzećima čije su organizacione jedinice prostorno
rasturene. Pored sistematiziranja i preaćenja troškova po tako rasturenim mjestima troškova,
omogućeno je i praćenje djelovanja teritorijalnih uvjeta poslovanja na nivo troškova tih
rasturenih mjesta troškova, jer se mogu sagledati odstupanja po vrstama troškova između
prosjećnih troškova takvih preduzeća i konkretnih troškova pojedinih mjesta troškova.4

Sistem raspodijele dohotka zasniva se na ostvarenoj produktivnosti rada i poslovnim rezultatima

preduzeća. To zahtijeva konsekventan obračun troškova po mjestima troškova, zato što se mjesto
troškova javlja kao tehnološka i ekonomska osnova za formiranje preduzeća. Jedan od uvjeta za
formiranje preduzeća jeste, između ostalog, da se za određeni dio preduzeća mogu planirati
zadaci i mjeriti njihovo izvršenje i utvrđivati ekonomski efekti.

Za utvrđivanje ukupnog prihoda i dodatka preduzeća, i dalje po izvršenim jedinicama i

pojedincima, mogu služiti jedino jedinice mjere rada i cijena jedinice ovih učinaka. Oni su,
zapravo, rezultat rada radnika tako formiranih mjesta troškova koja služe kao osnova za
utvrđivanje internih ekonomskih rezultata i odnosa među preduzećima. Obraćunavanje troškova
može se vršiti najefikasnije njihovim grupiranjem i posmatranjem po mjestima troškova. Stoga

4
Prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo,
2005

Mujo Gušić 13 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama
mjesta troškova imaju vrlo značajnu funkciju. Utvrđivanje mjesta troškova je kompleksno, a u
praksi za to postoje razni metodološki pristupi.

4. NOSIOCI TROŠKOVA

Sistematizacija po mjestima troškova predstavlja pomoćnu fazu u evidenciji i obračunavanju

troškova. Cilj sistematizacije i obračunavanja troškova su proizvodi i usluge koji se proizvode u
sklopu mjesta troškova, bilo u konačnom obliku ili po fazama proizvodnje. Prema tome, konačni
proizvodi i pojedine usluge predstavljaju nosioce troškova, a proizvodi i usluge pojedinih faza
proizvodnje i usluga izazivače troškova.5

Ekonomski nosilac troškova. Ekonomski nosilac troškova u saobraćaju je prijevozna usluga, tj. u
putničkom saobraćaju putnički kilometri, a u robnom saobraćaju netotonski kilometri, kao
izvršena primjena mjesta jednog putnika, odnosno jedne tone robe na odstupanju jednog
kilometra. Tehnološki proces i karakter njegovog finalnog proizvoda, usluga kao nosilac
troškova, ima sljedeće osobenosti iz kojih proizilaze problemi utvrđivanja troškova po
nosiocima:

 prijevozna usluga kao nosilac troškova ne javlja se istovremeno i kao neposredni

uzročnik, izazivač troškova;
 proizvodna usluga putničkog i robnog saobraćaja vrši se u jedinstvenom procesu rada i
formiranja troškova;
 odnosi u strukturi bruto i neto rada i troškova, ukupnih i po fazama procesa rada
putničkog i robnog saobraćaja , veoma različiti;
 karakter simultane masovne proizvodnje usluga na širem teritorijalnom području uz
tehničko-tehnološke i ekonomske uvjete, ima za posljedicu posebno veliko učešće
indirektnih troškova i nužnost traženja adekvatnih metoda njihove podjele na putnički
robni saobraćaj, odnosno nosioce troškova.

Pogonski nosioci troškova. Iz izloženog se vidi da je jedna karakteristika saobraćaja u vezi sa

formulisanjem troškova po nosiocima u tome što se prijevozna usluga , kao rezultat procesa rada,
ne javlja kao neposredni uzročnik troškova. U proizvodnji željezničkih vučnih vozila, naprimjer,
kao proizvod procesa rada javljaju se: elektro i dizel lokomotive, putnička kola, motorna kola,
kola sa ležajevima, kola za spavanje itd... Svi ovi proizvodi predstavljaju pogonske „učinke“ i
kako takvi oni su fizičkom smislu pogonski nosioci troškova. Na njih se neposredno evidentira
sva količinska potrošnja elemenata procesa proizvodnje, odnosno materijala i rada radnika,
obuhvaćajući pri tome i odgovarajuću vrijednost posrednih troškova. Kao ekonomski nosioci
troškova ovi proizvodi, pored direktnih obuhvaćaju i nose odgovarajući dio zajednićkih –
režijskih troškova koji skupa formiraju cijenu koštanja ovog proizvoda i na tržištu ova cijena
dobiva priznanje i omogućuje da se ostvari ukupan prihod preduzeća. Prema tome, ovi proizvodi
se javljaju i kao neposredni uzročnici fizičkog trošenja činilaca procesa proizvodnje i kao
ekonomski nosioci troškova jedinice proizvoda kao baze za formiranje cijena realizacije.

ZAKLJUČAK
5
Prof. dr. Šefkija Čekić, Ekonomika u transportu i komunikacijama, Fakultet za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo,
2005

Mujo Gušić 14 Fakultet za saobraćaj i komunikacije

Seminarski rad Ekonomika u transportu i komunikacijama

Potpuno shvaćanje troškova nužno je za razumijevanje kako se ekonomska

oskudnost na tržištima pretvara u cijene. Ujedno vrlo je važno da troškovi nikad ne
budu veći od prihoda poduzeća, jer u tom slučaju proizvodnja nije isplativa i
opstanak poduzeća u takvim okolnostima nije ekonomski opravdan.

Mujo Gušić 15 Fakultet za saobraćaj i komunikacije