sakupljeno iz djela iji su autori

Ibn Redeb el-Hanbali, Ibn Kajjim el-Devzijja

i Ebu Hamid el-Gazali
^ ^
CISCENJE DUSE
M M
prema prvim tzvor1n1a
Priredio:
Ahmad FARID
S engleskog na bosanski prevela:
Alma EHAJI
Sarajevo, 2005./1426.H.
4
PREDGOVOR AUTORA
S
vaka slava pripada Svemoguem Allahu. Njega molimo
za pomo i oprost. Njemu se utjeemo od zla nas samih i
naih loih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne moe zavesti
na pogrean put, a koga Allah zavede na pogrean put, niko
ga ne moe uputiti. Svjedoim da nema drugog boga osim
Allaha, Jeinog, bez druga ili Njemu ravnoga. I svjedoim da je
Muhammed Nj egov rob i Njegov poslanik. Neka je Allahov mir
i salavat na poslanika Muhammeda, njegovu asnu porodicu,
ashabe i one koji ih slijede u pravinosti do Sudnjeg dana. Jedan
od najvanijih zadataka zbog koj ih je poslanik ovog naroda
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslan jeste oienje
due. Allah, govorei o ovoj misiji, kae:
"On je Onaj Koji je neukima, poslao izmeu njih
Poslanika, da im kazuje Njegove Znake, i da ih
oisti, i Knjizi i Mudrosti ih naui, premda su prije
bili u oitoj zabludi." (El-Dumua, 2)1
Stoga, onaj ko se istinski nada Allahu i Sudnjem danu treba
pokazati poseban interes za oienje vlastite due, jer Allah
je povezao uspjeh Svoga roba sa istotom njegove due, nakon
to se jedanaest puta zakleo. U Ku'ranu se ne moe nai nijedna
zakletva poput ove:
1 U tekstu je koriten prijevod Kur'ana prof.dr. Enesa Karia, op.prev.
5
"Tako Mi Sunca i svjetlosti njegove, i Mjeseca kad ga
prati ustopice, i dana kad ga oituje, i noi kad ga zakrije,
i neba, i Onoga Koji ga sazda, i Zemle, i Onoga Koji je
ravnom uini, i due, i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu
da znade ta zlo joj je, a ta dobro je, uspjet e onaj ko je
oisti, a izgubit e onaj koji je uprla." (E-ems, 1-1 O)
Rije tazkiat: znai oistiti ili iisti ti, rije zekat ima isti ko. rijen,
s obzirom na to da se zekatom isti bogatstvo, priznavajui
Allahovo pravo nad jednim njegovim dijelom.
Postalo je teko za nas da se okoristimo knjigama rakaika
(knjiga o temama koje utjeu na emocije) koj e su napisale
prve generacije muslimana. Veinu njih ine velike knj ige
koje sainjava nekoliko tomova, a mnogim je muslimanima
otean pristup takvim knjigama. Povrh toga, esto sadre slabe
i fabricirane prijenose. Stoga smo se odluili da nainimo
kolekciju najpouzdanijih izvjetaja, koje su nam predoili neki
uenjaci ija ekspertiza lei na polju dave: imam emsudin ibn
el -Kajjim, Ibn Radab el-Hanbali i imam Ebu Hamid el-Gazali.
Naa je iskrena elj a da ova knjiga postane korisnim izvorom i
naposlijetku se pokae kao blagodat na Dan kada ni bogatstvo
ni djeca nee biti od koristi, jer niko nee imati koristi osim
onih koji dou sa istim srcem.
Svaka slava pripada Allahu i sva je mo Negova.
On je na gospodar i Nemu se svi vraamo.
6
Poglavlje l.
ISKRENOST
I
skrenost znai: oistiti svoju namjeru od svih loih elemenata,
s ciljem pribliavanj a Allahu, osigurati da je svaka namjera
koja lei iza djela ibadeta i poslunosti iskjuivo radi Nj egovog
zadovoljstva. To je neprekdno pomno razmiljanje o Stvoritelju,
do tog stupnja da se zaboravi stvorenje.
Iskrenost je uvet da Allah primi dobra djela uinjena sukladno
Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu. Allah
nareuje u Kur'anu:
'i nareeno im je samo da Allahu robuju, da Mu
odano kao isti vjernici vjeru ispovijedaju."
(El-Bejjina, 5)
Ebu Umame prenosi da je jedan ovjek doao Poslani ku, sallallahu
alejhi ve se/lem, i rekao: ""ta je s ovjekom koji nam se pridrui u
borbi, a njegova je namjera samo da stekne slavu i plien?" Poslanik,
sa/la/lahu alejhi ve se/lem, odgovori: "On nee primiti nita." ovjek
je tri puta ponovio pitanje i svaki put je Poslanik rekao: "On nee
primiti nita." A zatim ree: 'Allah prima samo ona djela uinjena s
istom namjerom da se stekne Njegovo zadovoljstvo.'"?
2 Sahih, En-Nesai, Kitab el-Dihad, 6/25; hafz Ibn Hader, Path el-Kadir,
6/28.
7
Ehu Seid al-Hudri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao na hutbi na Oprosnom hadu: 'IH/ah e blagosloviti
svakoga ko uje ove rijei i svakoga ko ih razumije, jer moe biti
da oni kojima je preneseno ovo znanje nisu oni koji e ga najbole
razumjeti. Postoje tri stvari prema kojima srce vjernika ne treba
osjeati nikakvo nepriatelstvo ili pakost: posveivanje djela/llahu,
savjetovanje imama muslimana i lojalnost veini."3
Ovdje se misli da ove tri stvari jaaju srce, i svako ko se u
nj ima istakne imat e srce isto od svake vrste podmuklosti,
pokvarenosti i zla. Rob se moe osloboditi ejtana samo
pomou iskrene portvovanosti, kako Allah u Kur'anu kae da
Mu je Iblis rekao:
' <<osim onih iskrenih Tvojih robova!" (Sad:83)
Prenosi se da su pravovj erni uobiavali rei: "O vlastito bie,
budi odano, i bit e isto." Kada se bilo kakva ovosvjetska
srea, u kojoj vlastito bie nae prijatnost i prema kojoj mu
srce tei, uplete u na ibadet, tada ona umanj i vrijednost istoe
naih napora i uniti nau iskrenost. ovjek je zaokupljen
dobrom sreom i utopljen u svoje strasti i udnje; rijetko je da
su njegova djela i ibadet osloboeni privremenih ciljeva i elja
ove vrste. Iz ovog se razloga kae da e svako ko osigura jedan
momenat istinske pobonosti Allahu u ovom ivotu uspjeti,
jer je pobonost rijetka i od izuzetne vrijednosti, a uklanjanje
neistoa u srcu jeste naporan i zahtjevan poduhvat.
Pobonost j este ustvari uklanj anje svih neistoa iz srca, bilo
da ih je .malo ili mnogo, tako da je namjera pribliavanja
Allahu slobodna od svih drugih motiva, izuzev postizanja
3 Sahih, Ibn Made; takoer Ibn Hibban, Mevarid ez-Zeman, str. 47, po
izvoru Zaida ibn Sabita.
8
Njegovog zadovoljstva. Ovo moe doi samo od onoga koji voli
Allaha, koji je do te mjere obuzet mislima o onom svijetu, da u
njegovom srcu ne ostaje mjesta za ljubav prema ovom svijetu.
Ovakva osoba mora biti odana i iskrena u svim djelima, ak i
kada jede, pije i obavlja nudu. Uz rijetke izuzetke, .svako ko
nije ovakav nai e da su vrata pobonosti za njega zatvorena.
Ovakva ljubav karakterizira svakodnevna djela osobe koja
je svladana svojom ljubavlju prema Allahu i ahiretu, i ona
predstavljaju istinsku odanost. Isto tako, onoga ija je dua
svladana ljubavlju i zaokupljenou ovim svijetom, statusom
ili autoritetom, ove e ga karakteristike toliko preplaviti, da
njegova djela, bilo da je to namaz ili post, nee biti primljena,
osim u rijetkim sluajevima.
Lijek protiv ljubavi prema ovom svijetu jeste udaljavanje
ovosvjetskih elja od samoga sebe, unitavanje pohlepe za ovim
svijetom i ienje u pripremi za slijedei svijet. Ovo e, zatim,
postati stanjem srca i iskrenu e pobonost biti jednostavije
postii. Ima mnogo djela za koje

ovek misli da ih ini iskreno
radi Allahovog zadovoljstva, ali on je obmanut, jer ne uvia
njihove manjkavosti.
Prenosi se da je ovj ek uobiavao klanjati u prvom safu u
damiji. Jedan dan je zakasnio na namaz i tako je klanjao u
drugom safu. Osjeavi se nelagodno kada su ga ljudi vidjeli u
drugom safu, shvatio je da su uitak i zadovoljstvo u srcu koje
je osjeao zbog namaza bili zbog toga to je vidio da ga ljudi tu
vide i zbog toga mu se dive. Ovo je suptilno, neopipljive stanje
i djela su rijetko od njega zatiena. Izuzev onih kojima Allah
pomae, mali broj ljudi svestan je ovako delikatnih stvari. Oni
koji ovo ne uvide vidjet e svoja dobra djela kao loa na Sudnjem
danu, to su oni koji su spomenuti u Allahovim rijeima:
' od Allaha e im se ukazati kazna koju nisu bili
slutili. I ukazat e im se njihova zla djela koja su
poinili." (Ez-Zumer 47-48)
"Ti reci: 'Hoete li da vas izvijestimo Mi o djelima
gubitnika ovih, ii e trud u ivotu na ovome svijetu
daleko od njih biti: a oni e - da je dobro ono to
ine- snovati" (Kehf l 03- 1 04)
J akub je rekao: "Pobona je osoba ona koja prikiva stvari koje
su dobre, na isti nain na koji skriva stvari koje su loe:
El-Sousi je rekao: "Iskrena pobonost znai izgubiti sposobnost
da se bude svjestan svoje pobonosti, jer onaj ko uspije
identifcirati pobonost u svojoj pobonosti jeste osoba kojoj
nedostaje pobonost:' Razmatrati pobonost jeste diviti joj se,
a divljenje je nevolja, a ono to je isto osloboeno je svake
nevolje. Ovo znai da djela moraju biti oiena od svakog
samodivljenja djelima koja ga za posljedicu nose.
Ejjub je rekao: "Mnogo je tee ljudima oistiti svoju namjeru
nego izvriti bilo koje djelo:'
Neko je rekao: "Biti poboan nakratko znai zauvijek biti
spaen, ali pobonost je rijetka:'
Suhe il je bio upitan: "ta je najtee jednom biu?" Odgovorio
je: "Pobonost, kada vlastita linost nema dobru sreu da je
njome obdarena:'
El-Fudejl je rekao: "Ostaviti djelo radi ljudi znai traiti njihovo
divljenje. Djelo uinjeno radi njihovog divljenja znai druge
pripisivati Allahu. Pobonost je kada Allah oslobodi od oba
ova stanja:'
1
PoglavUe 2.
PRIRODA NAMJERE
N
amjera nije izgovaranje rijei: "Namjeravam uraditi to
i to:' To je prelijevanje iz srca koje tee poput osvajanja
nadahnutih Allahom.
Ponekad je jednostavno, ponekad je teko. Osobi, ij e je srce
izuzetno keposno, jednostavno je imati iskrenu namjeru, u
veini sluajeva. Takva osoba ima srce koje tei ka korijenima
dobrote, koja veoma esto procvjeta dobrim dj elima. A onima
ija srca tee ovosvjetskim pitanjima, i njima su zaokupljena,
teko je postii iskrenu namjeru, tako da ak obavezna djela
ibadeta postaju zamorna i muna.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''aista se djela cijene
prema namjeri i zaista e svaki ovjek dobiti ono to je naumio
svojim djelom, pa ko bude uinio hidru u ime Allaha i Negovog
Poslanika, njegova je hidra hidra Allahu i Njegovom Posla niku, a
ko bude uinio hidru radi materialne dobiti ili radi ene da bi se
njome oenio, njegova je hidra za ono za to ju je naumio."4
Imam E-af rekao je: "Ovaj je hadis treina svog znanja:
Rijei: "Zaista se djela cijene prema namjeri" znae da su jedino
dj ela koja su uinjena sukladno sunnetu primljena, a nagrada
4 Buhari i Muslim.
11
-
slijedi ukoliko je namjera iskrena, kao to je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Djela su prema njihovom ishodu.''
Slino tome, rijei: "svaki e ovjek dobiti ono to je naumio
svojim djelom" znae da nagrada za djelo ovisi o namjeri koja je
iza tog djela. Nakon to je iznio ovo naelo, Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, dalje kae: " . . . pa ko bude uinio hidru u ime
Allaha i Njegovog Poslanika, njegova je hidra hidra Allahu i
Njegovom Poslaniku, a ko bude uinio hidru radi materijalne
dobiti ili radi ene da bi se njome oenio, njegova je hidra za
ono za to ju je naumio:' Tako se prividno istovjetna djela mogu
razlikovati, jer je kod svake osobe namjera za njih razliita, po
stupnju dobrog i loeg.
Dobre namjere ne mijenjaju prirodu zabranjenih djela. Neuk
ne smiju pogreno protumaiti znaenje ovog hadisa, i tako
misliti da dobra namjera moe zabranjena djela pretvoriti u
prihvatljiva. Gore navedeni hadis podrazumijeva iskljuivo
ibadet i dozvoljena djela, a ne zabranjena. Ibadet i dozvoljena
djela mogu se pretvoriti u zabranjena, zbog namjere koja iza
njih stoji, a dozvoljena djela mogu namjerom postati dobra ili
loa, ali loa djela ne mogu postati ibadetom, ak ni uz dobru
namjeru.6
5 Buhari, Kitab el-Kader, 1 1 /499.
6 Ovo je predstavljeno u hadisu koji biljei Muslim u svom Sahihu, u
kojem Ebu Zerr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Imat ete nagradu za sadaku, ak i kada imate spolni odnos
sa svojim suprugama." Ashabi na to rekoe: "Da li emo uistinu biti
nagraeni za zadovolavanje naih strasti?" A on im odgovori: ':4ko
imate zabranjeni odnos, inite grieh, isto tako ukoliko imate dozvoleni
odnos, imate nagradu." Imam En-Nevevi je rekao: "Ovaj hadis jasno
ukazuje da dozvoljena djela postaj u djelima pokornosti, ukoliko je iza
njih dobra namjera, spolni akt postaje djelo ibadeta ako je uinjen uz
12
Kada je loa namjera popraena nedostacima u samom djelu,
tada su njihova teina i kazna uveane.
Svako hvale vrijedno djelo mora imati korijen u vrstoj namjeri,
jedino tada moe biti smatrano vrijednim nagrade. Temeljno
naelo jeste da je namjera za djelo samo ibadet Allahu. Ako je
naa namjera da se hvalimo, tada se ista djela ibadeta ustvari
pretvaraju u djela nepokornosti. to se tie dozvoljenih djela,
sva ukljuuju namjeru, koja ih moe pretvoriti u odlina djela
koja mogu ovjeka primai Allahu i dodijditi mu dar Njegove
blizine.
Vrijednost namjere
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je:
"Najbolja su djela ona kada se ini ono to je Allah naredio,
ostavlja ono to je zabranio i ima iskrena namjera za sve to
Allah od nas zahtijeva:'7
Jedan od naih predaka rekao je: "Mnoga mala djela postaju
velikim zbog namjera. Mnoga velika djela, s druge strane,
postaju malim zbog nedostatne namjere:'
bilo koju od slijedeih namjera: zbliavanje sa vaom enom, kao to je
Allah, d.., naredio, nada da e se kao rezultat spolnog odnosa dobiti
pravoverno potomstvo; uvanje svoje i enine istoe; spreavanje
zabranjenih poudnih pogleda, misli ili zabranjenih odnosa, kao i
svaka druga dobra namjera.
7 Tahzib el-Asma'li-Nevevi, l / 1 73. Ebu Ishak a-irazi je, kako mu je bio
obiaj, jednom prilikom uao u damiju da bi neto pojeo i uvidio je da
mu je ispao dinar. Vratio se putem kojim je doao i naao ga na zemlji,
ali onda ga ostavi gdje ga je naao, rekavi: "Moda nije moj, moda
pripada nekome drugom:
13
&
Jahja Ibn Ehu Kesir rekao je: "Nauite o namjerama, jer je
njihova vanost vea od vanosti djela:'
Ibn Omer je jednom prilikom uo oveka koji je, dok je oblaio
ihrame, rekao: "O Boe! Nijet inim uiniti had i umru:'
Zatim mu je rekao: "Nisu li, ustvari, ljudi oni koje obavetava
o svom nijetu? Nije li Allah Onaj Koji ve zna ta je u tvom
srcu?"
8
Nijet ne treba izgovarati u toku djela ibadeta, zbog toga
to je dobra namjera jedino u srcu.
Vrijednost znanja i poduavanja
Postoje mnogi ajeti u Kur'anu koji dokazuju vrijednost znanja
i njegovog prenoenja. Uzvieni Allah kae:
"Allah e uzdii na stepene dostojanstvene one od
vas koji vjeruju i kojima znanje dato je."
(El-Mudadele, ll)
"Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?
(Ez-Zumer 9)
U hadisu se kae: "Kada Allah nekome eli dobro, On mu podari
razumijevanje vjere.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takoer
je rekao: ':llah olaka put u Dennet svakome ko kroi u potrazi za
znanjem."
1
0
Kretanje putem znanja odnosi se na kretanje samim putem, kao
to je odlazak na skupove uleme, kao i na pratnju metafzikog
puta, kao to su izuavanje i pamenje.
8
Sahih, Dami '1-ulum vel-hikam, str. 1 9.
9 Buhari i Muslim.
l
Muslim, 21 / 1 7.

1
4
Navedeni hadis vjerovatno znai da Allah olaka uenje onom
koji trai znanje, uklanjajui mu prepreke na putu i olakavajui
mu njegovo putovanje. Jedan je od predaka rekao: "Ima li neko
ko trai znanje, pa da mu u tome moemo pomoi?"
Ovaj se hadis takoer odnosi i na put koji vodi ka Dennetu
na Sudnjem danu, koji je pravi put, te ono to je ispred njega i
ono to slijedi.
Znanje je isto tako i najkrai put do Allaha. Ko god ide putem
znanja stigne do Allaha i Denneta najkraom stazom. Znanje,
takoer, izvodi iz tame, neznanja, dvojbe i sumnjiavosti. Zbog
toga je Allah Svoju knjigu nazvao Svetlom.
B uh ari i Muslim biljee da Abdullah ibn Omer prenosi da je Allahov
Poslanik, sal/allahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu, Allah nee uzeti
znanje oduzimajui ga od ludi, ve uzimajui ivote uenih ljudi,
uzimajui jedan po jedan ivot sve dok ne ostane nijedan. Tada e
ljudi uzeti neuene za svoje vode. Trait e od njih da donesu sud, i
oni e ga donijeti bez znanja, to e dovesti do njihove zaluta/osti i
uzrokovanja zaluta/osti drugih."
Kada je Ubada ibn es-Samit bio upitan o ovom hadisu, rekao
je: '1ko hoete, rei u vam koje je znanje najvee, koje podie
stupanj ljudi: to je poniznosr
On je ovo rekao jer postoje dvije vrste znanja. Prvo ima korist
u srcu. To je znanje o Uzvienom Allahu, Njegovim imenima,
Njegovim svojstvima i Njegovim djelima, koje nareuje strah,
potovanje, revnost, ljubav, molitvu i oslanjanje na Njega. Ovo
je korisno znanje. Tako Ibn Mesud kae: "Oni e uiti Kur'an,
ali on nee dosei dalje od njihovih grla. Kuran nosi korist
samo kada dosegne srce i u njemu se vrsto usadi:'
15
*
El-Hasan je rekao: "Postoje dvije vrste znanja: znanje jezika,
koje moe biti protiv sina Ademovog, kao to stoji u hadisu:
Kur'an je ili za ili protiv vas
1
1
i znanje srca, koje je korisno
znanje. Ovo drugo znanje jeste korisno i podie stupanj ljudi,
to je unutarnje znanje koje srce upija i koje ga ispravlja. Ljudi
olahko uzimaju znanje na jeziku: niti oni koji ga imaju, niti bilo
koji drugi djeluju prema njemu, i tako ono nestaje, kao to i oni
koji ga imaju nestaju na Sudnjem danu, kada e stvorenja biti
dovedena na polaganje rauna:'
1 1 Muslim, Kitab et-tahara, 3/99

16

PoglavUe 3.
VRSTE SRCA
B
a kao to se srce m9e opisati ivim ili mrtvim, ono se
moe posmatrati u pripadnosti jednoj od tri vrste, a to su:
zdravo srce, mrtvo srce i bolesno srce.
Zdravo srce
Jedino oni koji dou sa zdravim srcem bit e spaeni na
Sudnjem danu. Allah kae:
"Na Danu kad ni imetak ni sinovi nee od koristi
biti, bit e spaeni oni koji Allahu ista srca dou."
(E-uara, 88-89)
Pri odreenju zdravog srca stoji slijedee: "To je srce isto od
svake strasti koja dovodi u pitanje ono to je Allah naredio
ili osporava ono to je zabranio. Osloboeno je bilo kakvih
poriva koji proturjee Njegovom dobru. Kao posljedica toga,
zatieno je svakog oboavanja nekoga ili neega osim Njega
i ne trai sud ni od koga do Njegovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Ono to prua jeste iskljuivo za Allaha, voljno
ili s ljubavlju, uz potpuno oslanjanje, upuujui sve Njemu, u
strahu, nadi i iskrenoj posveenosti. Kada voli, njegova ljubav
je na Allahovom putu. Ako prezire, prezire ono to On prezire.
17
~
Kada daje, daje za Allaha. Ako zadrava, zadrava za Allaha.
No ipak, nita od ovog nee biti dovoljno dok slijedi ili uzima
za vodia ikoga osim Nj egovog Poslanika, sallallahu alejhi ve
sell em:'
Rob sa zdravim srcem mora svoj e srce posvetiti kraj u svoga
puta i ne zasnivati svoja djela i govor ni na kome do Allahovom
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ne smije dati prednost
nijednoj vjeri, rijeima ili dj elima, nad onim od Allaha
Nj egova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kae:
"O vjernici, ne urite s odlukama pred Allahom i
Njegovim Poslanikom, i Allaha se bojte! Doista,
Allah sve uje i sve zna." (El-Hudurat, l)
Mrtvo srce
Njegovo
.
je stanje suprotno od stanja zdravog srca. Ono ne
poznaje svoga Gospodara i ne ini mu ibadet onako kako je
On naredio, kako On voli, ni na nain koj im je On zadovoljan.
Umjesto toga, ono se dri svoj ih strasti i elja, ak i kada je
vjerovatno da e prouzrokovati Allahovo nezadovoljstvo i
ljutnju. Ono oboava druge mimo Allaha, a njegova ljubav
i njegova mrnja, njegovo davanj e i njegovo zadravanje,
proistjeu iz njegovih hirova, koj i su mu od najvee vanosti i
drai mu od Allahovog zadovoljstva. Njegovi hirovi jesu njegov
predvodnik, njegove strasti-njegov vodi, njegovo neznanje
njegov voa, njegovi neproieni porivi-nj egov pokreta. Ono
je uronjeno u sopstvene brige postizanja ovosvetskih ciljeva.
Opijeno je vlastitim dopadanj ima i ljubavlju prema brzopletim,

1
8
prolaznim uivanjima. Pozivano je ka Allahu i ahiretu iz
daljine, ali ne odgovara na savjet, a umj esto toga slijedi svakog
spletkarskog, lukavog ejtana. ivot ga ljuti i godi mu, a strasti
ga ine gluhim i slijepim
1
2 za sve, osim za ono to je zlo.
Druiti se sa osobom ovakvog srca znai izazivati bolest, ivot
je s njom poput uzimanja otrova, a biti sklon takvoj osobi znai
potpuno unitenje.
Bolesno srce
Ovo je srce u kojem ima i ivota i bolesti. Nekada ga ovo
prvo odrava, a nekada drugo, a slijedi ono to njime uspije
dominirati. U njemu ima ljubavi za Allaha, vjere u Njega,
iskrenosti prema Nj emu i oslanjanja na Njega, i to je ono
to mu daje ivot. U njemu takoer ima udnje za strau i
zadovoljstvom, te im daje prednost i tei da ih iskusi. Puno je
samodivljenja, koje ga moe dovesti do unitenja. Ono slua dva
pozivaoca: jednog koj i ga poziva Allahu, Njegovom Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, i ahiretu; i drugog koji poziva ka
prolaznim zadovolj stvima ovoga svij eta. Odgovara onome koji
u tom momentu ima vie utjecaja.
Prvo je srce ivo, pokorno Allahu, ponizno, osjeajno i
svjesno; drugo je krhko i mrto; tree krivuda izmeu spasa
ili unitenja.
1
2 Prenosi se od Ebud-Dardaa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Vaa lubav prema neemu uini vas sliepim i gluhim."
Ebu Davud, El-Adab, 14-38; Ahmed, El-Musned, 5/ 1 94. Hadis je
okarakterisan kao hasen.
1
9

SIMPTOMI BOLESTI SRCA I ZNACI

NJEGOVOG ZDRA VLJA
Znaci bolesnog srca
PoglavUe 4.
S
rce roba moe biti bolesno, uz ozbiljno pogoranje stanja,
a nesvesno toga. ak moe i umrijeti, a da to i ne shvati.
Simptomi nj egove bolesti ili znaci njegove smrti jeste to da
onaj ije je srce nije svjestan tete nanesene loim dj elima, niti
je uznemiren zbog svoga neznanja o istini ili zbog pogrenih
verovanja.
S obzirom na to da ivo srce osjeti bol koji je rezultat svega
runog na to naie, a kroz prepoznavanj e svog neznanja o
istini (do stupnja koji odgovara njegovom nivou svjesnosti),
ono je sposobno da prepozna poetak propasti, kao i poveanje
estine lijeka potrebnog za njegovo zaustavljanje, ali ponekad
ono daje prednost trpljenju boli nad poduzimanjem koraka na
mukotrpnom putu lijeenja!
Neki od mnogih znakova bolesti srca jesu njegovo okretanje
od dobrih dj ela ka tetnim, od dobrih lijekova ka sramotnoj
bolesti. Zdravo srce vie voli ono to je korisno i ljekovito, nego
ono tetno; s bolesnim srcem sluaj je suprotan. Najkorisnija
odrivost za srce jeste vj era, a najbolji je lijek Kur'an.

2
0
Znaci zdravog srca
Da bi srce bilo zdravo, ono mora otii iz ovog svijeta i stii na
drugi, i tu se nastaniti kao da je jedan od njegovih ljudi. Ono
je na ovom svijetu prolaznik, uzima ono to mu je potrebno i
vraa se kui. Tako to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Budite na ovom svijetu kao stranci ili prolaznici."13 to je u srcu
vie bolesti, to ono vie eli ovaj svijet, ono na njemu ivi sve
dok ne postane jednim od njegovih ljudi.
Zdravo srce mui svoga vlasnika dok se on ne vrati Allahu, dok
mu On ne bude dovoljan i ne pridrui Mu se, poput nekoga
ko voli, ko je voen nagonom i koji naposlijetku dosegne
voljenoga. Nije mu potrebno nita osim njegove ljubavi prema
Njemu, i nakon obraanja Njemu nijedno obraanje vie nije
potrebno. Sluenje Njemu nadmauje potrebu sluenja bilo
kome drugom.
Kada ovo srce propusti svoj dio uenja Kur'ana i obraanja
Allahu, ili injenje propisanih djela ibadeta, tada njegov vlasnik
osjea veu alost nego oprezni ovjek koji pati zbog gubitka
novca ili proputene prilike da ga zaradi. Ono udi da slui, ba
kao to izgladnjela osoba udi za hranom i piem.
Jahja ibn Muaz rekao je: "Svakome ko je zadovoljan sluenjem
Allahu, sve e biti zadovoljno da njemu slui; i svakome ko
nae zadovoljstvo u razmiljanju o Allahu, svi ljudi e nai
zadovoljsto u razmiljanju o njemu:'
Ovo srce ima samo jednu brigu: da sva njegova djela, unutranje
misli i sve to izreke predstavljaju poslunost Allahu. Ono
1
3 Buhari, Kitab er-rikak, 1 1 -233.
21
vie vodi rauna o svom vremenu nego to najzlobniji ljudi
vode rauna o svom novcu, na nain da nee biti uzalud
potroeno. Kada stane na namaz, sve njegove ovosvjetske brige
i strepnje nestaju, a pronalazi utjehu i sreu u oboavanj u
svoga Gospodara. Ne prestaje spominjati Allaha, niti se umara
od sluenja Njemu, a ne odrava intimne veze ni s kim osim
s onom osobom koja e ga uputiti Allahu i opominjati ga na
Njega. Njegova je panja na ispravnost djela vea od panje na
samo djelo. Ono je presavjesno u provjeravanju da li su namjere
za dj ela iskrene i iste, da bi za posljedicu imale dobra djela.
Takoer, i usprkos ovome, ne samo da potvruje Allahovu
velikodunost, to je omoguio da uini ovakva djela, ve
potvruje sopstvene nesavrenosti i nedostatke pri njihovom
injenju.
Uzroci bolesti srca
Iskuenja kojima je srce izloeno jesu ona koja ine srce
bolesnim. Postoje iskuenja strasti i naklonosti. Iskuenja strasti
uzrokuju pokvarenost namjera i volje, a iskuenja naklonosti
smanjuju znanje i vjerovanje.
Huzejfe ibn el-feman, neka je Allah zadovolan njime, reo je:
"Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Iskuenja su jedno
po jedno predstavlena srcu. Na svakom srcu koje ga prihvati ostaje
crna mrlja, a na svakom srcu koje ga odbie ostaje oznaka istoe,
tako da postoje dvie vrste srca: tamno srce, koje se okrenulo i postalo
poput prevrnutog amca, i isto srce, kojem nikada nee nakoditi
iskuenje sve dok je Zemle i nebesa. Tamno srce samo prepoznaje
dobro i porie zlo jedino kada to odgovara njegovim eljama i
hirovima:"14
On je, neka je Allah zadovoljan nj ime, postavio srca, kada su
izloena iskuenjima, u dvij e kategorije:
p
rvo, srce koje je izloeno iskuenju, prihvata ga poput
spuve koja upija vodu. Iskuenje ostavlja na njemu crnu mrlju.
Ono nastavlj a upijati svako iskuenje koj e mu je ponueno, sve
dok ne potamni i postane pokvareno, a to je ono to se misli
pod "izvrnutim amcem". Kada do ovoga doe, dvije ga opasne
bolesti svladaju i uranjaju ga ka unitenju.
Prva je ona kod koje ne razluuje dobro od zla, do te mjere da
ne prepoznaje dobro i porie zlo. Ova bolest moe toliko da ga
obuzme, da ono vjeruj e da je dobro zlo i obratno, da je sunnet
hida i obratno, da je istina la i da je la istina.
Druga je kada za svog suca postavlj a svoj e elje i strasti, iznad
onoga emu je uio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako
da postaje robom vlastitih hirova i naklonosti;
drugo, isto srce u kojem sija svjetlo vj ere i iz koj eg
isijava bljetavilo. Kada se iskuenje pokae istom srcu poput
ovoga, ono mu se usprotivi i odbije ga, a njegovo svjetlo i
prosvjetljenj e rastu.
14 Muslim, Kitab el-iman, 2/1 70 (uz drugaiji redoslijed rijei).
ETIRI OTROVA SRCA
Polavlic 5.
A. v
T
reba znati da je svaka nepokornost otrov za srce i uzrok
njegove bolesti i unitenja. Njena posljedica jeste sketanje
volje s puta koji je suprotan Allahovom, tako da se njegova
bolest raste i postaje sve opasnija. Ibn el-Mubarak veli:
"Vidio sam kako loa djela ubijaju srce, l I njegovo ponienje
moe voditi ka l Ovisnosti o njima. l Odvraanje od loih djela
Oivluje srce, l A protivljenje samom sebi najbolji je put ka
tome."
Ko god vodi rauna o zdravlju i ivotu svoga srca mora se
osloboditi uinaka ovih otrova, a zatim srce svoje zatititi,
izbjegavajui nove. Ako uzme neki otrov grekom, mora
pouriti da ukloni njegov uinak, okrenuvi se pokajanju i
traenju Allahovog oprosta, kao i injenju dobrih djela koja e
izbrisati njegova loa djela.
Pod etiri otrova podrazumijevaju se nepotrebni ili suvini
govor, nekontrolirani pogled, prekomjerno uzimanje hrane i
loe drutvo. Od svih otrova, ova etiri su najrasprostranjenija
i najvie utjeu na dobrobit srca.
@
2
4
Suvini govor
U el-Musnedu se prenosi od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Vera ovjeka nie ispravna dok njegovo srce nije
ispravno, a njegovo srce nie ispravno dok ludi nisu zatieni od
njegovog jezika."15 Ovo pokazuje da je Poslanik, sallallahu ale j hi
ve sellem, postavio istou srca kao uvjet istoe vjere, a istou
jezika kao uvjet istoe srca.
Tirmizi bilei hadis koji prenosi Ibn Omer: "Ne preputajte se
prekomjernom govoru, a da se ne pri sjeate Allaha, jer prekomjerni
govor bez spominjanja Allaha ini srce neosjetlivim, a osoba
najudalenija od Allaha jeste osoba s neosjetlivi m srcem."16
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je:
"Osoba koja mnogo govori jeste osoba koja esto ini greke, a
onaj koji esto ini greke, esto ini loa djela. Za Dehennem
je ovako est grenik prednosf'
1
7
U hadisu koji prenosi Muaz, Poslanik, salta/lahu alejhi ve sellem, je
rekao: "Hoe li da ti kaem kako da postigne kontrolu nad svim
ovim?" Na to Muaz odgovori: "O Poslanie, hou." Poslanik stavi svoj
jezik izmedu dva prsta i ree: "Kontrolii ovo." Na to Muaz upita:
"Jesmo li odgovorni za ono to kaemo?" Poslanik, sal/allahu alejhi ve
se/lem, ree: "Neka tvoja majka bude ucvielena zbog tvog gubitka!
15 Daif-hadis, El-Munzari, 3/234; i El-Iraki u djelu El-lhja, 8/ 1 539.

Da i-ha dis, Tirmizi, Kita b ez-zuhud, 7-92, gari b; ni ko ga ne prenosi

osim Ibrahima ibn Abdullaha ibn Hatiba, koga Sahabi pominje, 1/43,
rekavi da je ovo jedan garib-hadis koji mu se pripisuje.
1
7 Daif-hadis, Ibn Hibban, El-Bejheki, i El-Iraki u njegovom izdanju El
Ihjaa, 8/ 1 541 .
2
5

Postoji li ita vee od posljedica jezika to baca ljude na njihova lica

(ili je rekao na njihove noseve) u Dehennem?"18
Ono to se misli pod "posljedicama jezika" jeste kazna za
kazivanje zabranj enih stvari. ovjek pomou svoj ih djela i
rijei sij e dobro ili loe. Na Sudnjem e danu ponjeti plodove
dobrog ili loeg. Oni koji siju dobre rijei i djela, anju ast i
blagoslov, a oni koji siju zle rijei i dj ela, ubiru samo aljenje i
tugu.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji: "Najvei uzroci ulaska ludi
u Dehennem jesu dvije stvari: usta i stidni dijelovi."
19
Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "ovjek kazuje riei iih posledica nije svjestan,
a zbog kojih biva poslan u dubine Dehennema koje su vie no je
razmak izmeu istoka i zapada."20
Isti hadis bilei Tirmizi uz neznatne nejednakosti: "ovjek kae
neto to smatra bezazlenim, a zbog toga e biti baen u dubine
Dehennema udalene sedamdeset godina.''
1
Ukbe ibn Amir rekao je: "Pitao sam Poslanika ta je najbole da bi
bili spaeni?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ree mi: "uvaj
svoj jezik, uini svoju kuu dovolnom za ouvanje tvoje privatnosti
i ali zbog loih djela."22
18 Sahih-hadis, Tirmizi, El-Hakim, Sahabi.
19 Sahih-hadis, TirmiZi i Ahmed, takoer El-Hakim i Sahabi.
2
0
Buhari u Kitab er-rikak i Muslim u djelu Kitab ez-zuhud.
2 1 Tirmizi, Kitab ez-zuhud, on kae da je hadis hasen-garib.
22
Tirmizi u Kitab ez-zuhud uz neznatno drugaiji slijed rijei, on kae
da je hadis hasan. Ovaj red rijei biljei Ebu N aim u El-Hilau.

:
6
Od Sehla ibn Sa'da prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Svakome ko moe garantirati za svqj jezik i stidna
mjesta, ja garantiram Dennet."23
Ebu Hurejre, neka je Allah zadovolan njime, prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka svako ko vjeruje u Sudnji
dan govori dobro ili neka uti."24
Tako govor moe biti dobar, kada je pohvalan, i lo, u tom
sluaju je haram.
Poslanik, sallallahu alejhi ve se/lem, rekao je: "Sve to djeca Adem ova
kau jeste protiv njih, osim podsticanja na dobro i odvraanja od zla
i spominjanja Allaha, neka je uzvien On." Ovo biljee Tirmizi i
Ibn Made po izvoru Umu Habibe, neka je Allah zadovolj an
nj ome.
25
Omer ibn el-Hattab posjetio je Ebu Bekra, neka je Allah
zadovoljan obojicom, i vidio ga kako prstima vue svoj jezik.
Omer ree: "Stani! Neka ti Allah oprosti ! " Ebu Bekr odgtori:
"Ovaj me je jezik doveo na opasna mjesta:'26
Abdullah ibn Masud veli: "Tako mi Allaha, osim Koga nema
drugog boga, nita ne zasluuje dugu zatvorsku osudu, osim
moga jezika:' Takoer je znao rei: "Neka moj jezik govori
23 Buhari, Kitab er-r
.
ikak, 1 1 /308, u djelu Kitab el-hudud, 1 2-/ 1 1 3.
2
4 EI-Buhari, Kitab er-rikak, 1 1 /308; Muslim, Kitab el-iman, 2/ 1 8.
Potpuni haqis glasi: "Neka svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan
govori dobro ili neka uti, i neka svako ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan
bude velikoduan prema svom susjedu, i neka svako ko vjeruje u Allaha
i Sudnji dan bude velikoduan prema svom gostu."
2
5 Ovaj hadis je hasen, biljee ga Tirmizi u Kitab ez-zuhudu i Ibn Made
u Kitab el-ftanu. Tirmizi ga je klasifcirao kao hasen-garib. Ne prenosi
ga niko osim Muhammeda ibn Jazida ibn Hanisa.
26
Ehu Ja'Ja, Bejheki i Es-Sujuti karakteriu ga kao hasen.
:n

dobro, i bit e od koristi; suzdri se kazivanja zlih stvari i bit e

siguran; u suprotnom e samo nai alost."
Ebu Hurejre prenosi da je Ibn Abbas rekao: "ovjek nee osjetiti
vei bijes ili ljutnju ni zbog kojeg dijela tijela, kao to e osjetiti
zbog njegovog jezika, osim ako ga nije koristio da govori ono
to je lijepo ili podstie na dobro:'
El-Hasan je rekao: "Onaj ko ne moe uvati svoj jezik ne moe
razumj eti svoj din:'
Najmanje tetna mahana jezika jeste govor o onome to se
nekoga ne tie. Slijedei je hadis dovoljan da ukae na tetnost
ove mahan e: "U ljepotu islama jednog ovjeka spada i to da se kloni
onoga to ga se ne tie."27
Ebu Ubejde prenosi da je El-Hasan rekao: "Jedan od znakova
Allahovog naputanja roba jeste kada ga uini prezaokupljenim
onim to ga se ne tie:'
Sahl je rekao: "Svako ko govori o onome to ga se ne tie lien
je iskrenosti:' Kao to je ve ranije pomenuto, ovo je najmanje
tetna mahana jezika. Postoje mnogo gore, poput: klevetanj a,
traanja, opscenog i zavodljivog govora, dvolinog govora,

hvalisanja, prepiranja, rjekanja, pjevanja, laganja, ismijavanja,
izrugivanja i neistinitosti. Takoer, postoje mnoge mahane koje
mogu utjecati na jezik, povesti njegovo srce i dovesti do gubitka
sree i zadovoljstva na ovom svijetu, te gubitkam, uspjeha
i dobiti na onom svijetu. Allah je Onaj Kome se okreemo i
obraamo za pomo.
2
7 Sahih, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 6/607; Ahmed, El-Musned, l/201 ; es
Saati, El-Path ar-Rabbani, 1 9/257; hadis br. 12 u Nevevijevom djilu
"

etrdeset hadisa"
28
Nekontro
l
irani pog
l
edi
Nekontrolirani pogled ima za posljedicu da je onome koji gleda
privlano ono to gleda i da on usauje sliku onoga to vidi u
svoj e srce. Ovome moe uslijediti nekoliko vrsta pokvarenosti
u srcu ovjeka. Ono to slijedi jesu neke od nj ih.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pogled
je otrovna strijela ejtanova. Svakome ko spusti svoj pogled, On e
mu podariti svjeinu koju e pronai u svome srcu na Dan kada Ga
sretne."28
ejtan ulazi sa pogledom, jer on s nj im putuje, veom brzinom
od vj etra koj i pue kroz prazan prostor. On ini da ono to
vidimo izgleda ljepe nego to uistinu jeste, te to pretvara u
idola koji srce oboava. Tada mu daje lana obeanja o nagradi,
pali vatru strasti u njemu, i podstie na zabranjena djela, koja
ovjek ne bi uinio da ne postoji iskrivlj ena slika.
Ovo odvraa srce i ini ga zabo ravnim u vezi s vanim pitanjima.
Ono biva postavlj eno izmeu samoga sebe i njih, i tako gubi
pravi put i upada u zamku strasti i neznanja. Allah Uzvieni
rekao je:
"I ne slijedi onog lie smo srce da Nas spominje
nemarnim uinili Mi, i koji strast svoju sliedi i ije
je djelo od Istine daleko." (El-Kehf 28)
Nekontrolirani pogled uzrokuje sve tri nevolje. Reeno je
da izmeu oka i srca postoji neposredna veza; ako su oi

Dai Et-Taberani, 8/63; El-Hakim, El-Mustedrek, 4/3 14; Ahmed, El

Musned, 5/264.
29
&
pokvarene, onda ih srce slijedi. Ono tada postaje poput gomile
smea na kojoj su nakuplj ene sve neistoe i trulei, tako da
u nj emu nema mj esta za ljubav prema Allahu, upuivanja
Nj emu, ne postoji svjesnost da je On prisutan, te takvo srce
nema radosti radi Njegove blizine - samo stvari suprotne ovim
mogu se nastaniti u ovakvom srcu.
Nekontrolirani pogled znai neposlunost Allahu:
"Ti reci vjernicima da obore svoje poglede, i da
uvaju stidna mjesta svoja, to im je ednije! Allah
zbila zna sve ta oni ine!" (En-Nur 30)
Samo onaj koji slijedi Allahove naredbe sretan je na ovom svij etu
i jedino e rob posluan Allahu uspjeti na onom svij etu.
Povrh toga, kada pustimo pogled da slobodno luta, tada se nae
srce puni tamom, ba kao to onda kada oborimo pogled, u
nae se srce nastani svjetlost. U istoj suri Uzvieni Allah kae:'
"Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer je svjetlosti
Negove kao tama u kojoj svjetiljka je! A svjetilka
je u staklenici, a staklenica kao zvijezda blijetea
koja se pali s blagoslovlenog drvta maslinova, ni
istonoga, ni zapadnoga! Ule njegovo gotovo da
sia, premda ga vatra nije ni dotakla! Svjetlost nad
svjetlom! Allah upuuje svjetlosti Svojoj koga On
hoe i Allah navodi ljudima primjere Svoje, a Allah
zbila zna svaku stvar!" (En-Nur 35)
Kada je srce u svetlosti, bezbrojna dobra dolaze mu iz svih
smjerova. Ako je u tami, oblaci zla i nevolj a stiu iz svih
smjerova da se nad njim nadviju. Slobodno lutanje pogleda ini
srce nemonim da razazna istinu od lai, sunnet od novotarije;

a obaranje pogleda u ime Allaha Uzvienog omoguuje mu
otrouman, istinski i istaknuti uvid.
Pravovjerni je ovjek jednom rekao: "Svakome ko obogati
svoje vanj sko ponaanje slijeenjem sunneta, a unutranju duu
obogati po mn im promiljanjem, odvrati pogled od zabranjenog,
izbj egava sve to je sumnjive prirode, te se hrani samo onim to
je halal -unutarnji pogled nee nikada zakazati:'
Nagrade za djela jesu raznovrsne. Allah e onome ko odvrati
pogled od onoga to je Allah zabranio podariti neizmjerno
svjetlo njegovom unutarnjem pogledu.
Prekomjerno uzimanje hrane
Uzimanje malih koliina hrane jami njeno srce, jak
intelekt, ponizno vlastito bie, oslabljene strasti i blagu narav.
Neskromnost u jelu uzrokuje suprotne osobine od onih hvale
vrijednih.
El-Mikdan ibn Ma 'd ]akrib veli: "uo sam Poslanika, sa/la/lahu alejhi
ve sellem, da je rekao: Sin Adem ov nema nita to moe napuniti, a
time izazvati vee Allahovo nezadovolstvo, pored njegovog stomaka.
Nekoliko zalogaja mu je dovoljno da odri svoju snagu. A ako mora
napuniti stomak, onda neka jednu treinu napuni hranom, drugu
treinu piem, a treu ostavi praznu zbog lakeg disanja."19
Prekomjernost u jelu podstie na injenje mnogih zabranjenih
dj ela. Ona ini tij elo sklonim nepokornosti Allahu i ini da
ibadet i poslunost izgledaju zamornim, a ova su zla sama po
sebi dovoljna. Pun stomak i prekomjernost u jelu uzroci su
Sahih, Ahmed, El-Musned, 4/1 32; Es-Saati, El-Path er-Rabbani, 1 7/88;
Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 7/5 1 .
3
1

mnogim loim djelima i smetnji ibadetu. Onaj koj i se sauva

zla prejedanja sprijeio j e veliko zlo. ejtanu je jednostavnije
kontrolirati osobu koj a je hranom i piem napunila svoj stomak,
zato se kae: "Puteve ejtanove ograniite postom:'3
0
Prenosi se da je jednom prilikom skupina mladia iz plemena
Israelana inila ibadet i dolo je vrijeme da prekinu post. Tada
je jedan od nj ih ustao i rekao: "Nemojte previe jesti, jer ete
onda previe piti, a onda ete previe spavati, i tako ete previe
toga izgubiti:'
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, neka je
Allah njima zadovoljan, nerijetko su bili gladni. Premda je razlog
tome esto bio nedostatak hrane, Allah je Svome Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, odredio najbolj e i najpovolj nije
uvj ete. Zbog toga su Ibn Omer i njegov otac prije njega, usprkos
obilnim koliinama hrane koje su im bile dostupne, sveli svoj e
navike u j elu na one Poslanikove, sallallahu alej hi ve sellem.
Prenosi se da je A ia, neka je Allah nj ome zadovoljan, rekla: "Od
vremena kada su doli u Medinu, pa do Poslanikove, sallallahu
alejhi ve sellem, smrti, Muhammedova, sallallahu alejhi ve
sellem, porodica nikada

nije pojela svoj hljeb napravlj en od

ita svake noi u tri noi zaredom:'
3
1
Ibrahim ibn Azam veli: "Onaj koji kontrolira svoj stomak moe
kontrolirati i svoj din, i svako ko kontrolira svoju glad, moe
kontrolirati svoje lijepo ponaanje. Nepokornost prema Allahu
najblia je osobi koja je sita i iji je stomak pun, a najudaljenij a
od osobe koj a je gladna:
3
0
Da i ne nalazi se u veini izvora sunneta, ali je spomenut i Gazalijevom
djelu El-Ihja, 8/1 488.
3
1
Buhari, Kitab el-atima, 9/549; Muslim, Kitab ez-zuhud, 8/1 05.
=
3
2
Loe drutvo
Nepotrebno druenje jeste hronina bolest koj a je uzrok velikih
nepravdi. Koliko su puta loa drutva i meusobno mijeanje
oslobodili ljude od Allahove velikodunosti, usadivi neslogu
u njihova srca, koju ni prolazak vremena, pa makar to vrijeme
tako dugo trajalo da je bilo dovolj no da se planine istope, nije
mogao ukloniti. U odravanju takvog drutva, ovjek moe
uoiti korijene gubitka, kako u ovom, tako i onom ivotu.
Drutvo za roba treba biti korisno. Da bi to postigao, treba
podij elit ljude u etiri kategorije i biti paljiv da ih ne pomijea,
jer kada se jedna od njih pomijea s drugom, zlo moe pronai
put do njega.
Pra kategorija jesu oni ije je drutvo poput hrane:
ono je prijeko potrebno, i nou i danju. Kada ovj ek jednom
tu ispuni svoje potrebe, on to drutvo naputa samo dok se ne
rode novi zahtjevi, i tako iz dana u dan. Postoje ljudi koji imaju
znanje o Allahu, Njegovim naredbama, spletkama Nj egovih
neprijatelja, te o bolestima srca i nainifa njihovih lijeenj a,
oni koji ele dobro kod Allaha, Njegovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem, i Njegovih robova. Drugovanje s ovakvim
ljudima uspjeh je sam po sebi.
Druga kategorija sastavljena je od onih ije je drutvo
poput lijeka. Oni su potrebni samo kada se bolest pojavi. Kada
je ovek zdrav, potreba za nj ima nij e prisutna. Meutim,
provoenje vremena s njima ponekad je neophodno za sredstva
za ivot, poslove, savete i tomu slino. Onda kada se potreba
ispuni, nj ihovo drutvo treba izbjegavati.
33
Trea kategorija jesu om ClJe je drutvo tetno.
Mijeanje s ovakvim ljudima jeste poput bolesti, sa svom
raznolikou i razliitim stupnjevima, snagama i slabostima.
Druenje s jednim ili s nekima od nj ih j este poput neizljeive
hronine bolesti. Ako ovek ima nj ih za drutvo, nee imati
koristi ni na ovom ni na onom svijetu, a zasigurno e izgubiti
i na polju vjere i ivota zbog njih. Ukoliko je njihovo drutvo
obuzelo ovj eka i stvorilo opstoj nost na jakim osnovama, onda
to postaje fatalnom, zastraujuom bolesti.
M
eu ovim ljudima jesu oni koji niti govore dobro o koje se
moe okoristiti, niti paljivo sluaju druge da bi se o njihov
govor okoristili. Oni ne poznaju svoj e due i postavlj aju svoja
bia u njihova zakonita mjesta. Kada govore, nj ihove rijei
padaju na srca sluatelja poput batina, a puni su divlj enj a i
uitka zbog svojih rijei.
Oni uzrokuju nevolje onima koji su u njihovom drutvu, a
smatraju da su slatki miris samog skupa. Kada ute, tei su od
masivne stijene, preteki da bi se ponijeli ili ak povukli.3
2
Sve u svemu, mijeanje s bilo kim ko je lo za neiju duu nee
dugo trajati, pa makar to mijeanje bilo nemogue izbjei. Jedan
od naj neprijatnij ih aspekata ivota ovjekovog jeste da ga mui
osoba s kojom je mijeanje neophodno. U takvom odnosu,
rob se moe prihvatiti lijepog ponaanja, predstavljaj ui ga
samo vanjskim izgledom, a uasavajui se od njega unutarnjim
biem, sve dok mu Allah ne podari put da se izbavi iz nevolje i
sredstva da se rijei ovakve situacije.
32 Prenosi se da je E-af, neka je Allah zadovolj ah njime, rekao: "Uvijek
kada dosadna osoba sjedne pokraj mene, strana na kojoj sjedi uvijek
izgleda nia od one na kojoj ja sjedim:'
34
etvrta kategorij a j esu oni ije je drutvo sama kob. To
je poput trovanja, rtva pronalazi serum ili nestaje. Mnogi ljudi
spadaju u ovu kategoriju. To su ljudi puni vjerskih novotarija i
zavoenja s Pravog puta, oni koji naputaju uenje Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i zalau se za druga vjerovanj a. Ono
to je sunnet nazivaj u bidatom, i obratno. ovjek koji je iole
pametan. ne treba sjediti u njihovom drutvu ili se s njima
mijeati, jer, u suprotnom, rezultat je smrt njegovog srca ili, u
najpovoljnijem sluaju po njega, ozbiljna bolest.
Ono to srcu daje ivot i opskrbu
Potrebno je znati da je ibadet neophodan za dobrobit srca
ovekovog, na isti nain na koj i su hrana i pie neophodni
za tijelo. Sva su loa djela poput otrovne hrane i neizbjeno
tete srcu. ovek osjea potrebu da ini ibadet Gospodaru
Uzvienom jer je u stalnoj potrebi za Nj egovom pomoi.
U cilju odravanja povoljnog stanja tijela ovjek se dri strogih
propisa. On navikom i neprestano uzima dobru hranu u
jednakim vremenskim intervalima, te je brz da se oslobodi
tetnih elemenata, ukoliko grekom pojede neto loe.
Medutim, dobro stanje ovjekovog srca jeste od mnogo vee
vanosti nego stanje tijela. Povoljno stanje tijela omoguava
mu da vodi zdrav ivot na ovom svijetu, a dobro srce mu
omoguava mu sretan ivot na ovom svijetu i veno blaenstvo
na slijedeem.
Kako smrt odvaja ovjeka od ovog svijeta, smrt srca ima za
posljedicu vjenu nevolju. Pravoverni ovjek rekao je j ednom:
"Kako je samo udno da ljudi tuguju za onim ije je tijelo
35
umrlo, a nikada ne tuguju za onim ije je srce umrlo, a smrt je
srca mnogo ozbilj nij a! "
Tako je ibadet prijeko potreban za dobrobit srca. Vrijedno j e
spomenuti slijedea djela koja su neophodna za srce: spomin j anje
Uzvienog Allaha, uenje Kur'ana, traenje Allahovog oprosta,
injenje dove, donoenje salavata na Allahovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i namaz nou.

36
PoglavUe 6.
SPOMINJANJE ALLAHA I UENJE KURANA
I
bn Tejmija je napisao: "Spominjanje Allaha jeste za srce ono
to je voda za ribu. I ta se desi s ribom kada je izvadite iz
vode?" Imam emsuddin ibn el-Kaj j im je u svojoj knjizi El- Vabi l
es-sajjib zapisao skoro osamdeset koristi koje nosi zikrullah.
Navest emo neke od nj ih, a upuujemo itaoca na ovu knjigu
zbog njene velike vrij ednosti.
Spominjanj e Allaha jeste ospksrba i za srce i za duu. Ako j e
oduzmete ovj eku, on postane poput tijela kojem ste oduzeli
hranu.
Spominjanje Allaha takoer udaljava ejtana, potiskuje ga i
slama; nosi zadovoljstvo Samilosnog, Monog i Uzvienog,
uklanja brige i potitenost iz srca, odijeva ga u sreu i radost,
osvjetlj ava srce i lice, a onaj koji spominje Allaha ogrnut j e
platom dostojanstva, blagosti i sveine. Ono ulij eva ljubav
prema Allahu, strah od Njega i upuivanje svega Njemu. Ono,
takoer, poveava Allahovo spominjanje Njegovih robova,
kako se u Kur'anu kae:
"Sjeajte se vi Mene, pa u se i Ja sjeati vas."
(El-Bekare, 152)
37
ak i kada bi ovo bila jedina nagrada za spominjanj e Allaha,
to bi bila dovolj na milost i ast, jer je takvo srce uvijek
osloboeno i svjesno loih djela.
Premda je spominjanje jedno od najj ednostavnijih oblika
ibadeta, milost i ast koje ono za sobom nosi ne moe se dosei
ni na jedan drugi nain. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko bude izgovarao: 'La ilahe illel
Lahu vahdehu la erike lehu, lehul-mulku ve lehu/-hamdu ve huve
ala kulti ej in kadir ' '(Nema boga osim Allaha Jedinoga, Koji Sebi
ravnoga nema, Nemu pripada sva vlast i zahvalnost, i Njegova je
mo iznad svega) ', dnevno po stotinu puta, kao da je oslobodio deset
robova, a bit e mu upisano stotinu dobrih djela, a izbrisano stotinu
loih, a bit e i toga dana zatien od ejtana sve dok no ne nastupi.
Osim toga, niko ne moe uiniti neto vrednije od toga, osim onoga
koji vie puta izgovori ove riei."33
Debir prenosi da je Poslanik, sal/allahu alejhi ve se/lem, rekao: "Za
onoga ko izgovori: 'Subhanal-Lahi ve bi hamdihi ' '(Slavljen neka je
Uzvieni Allah i neka Mu je hvala) ', bit e u Dennetu zasaena
palma."34
Ibn Mesud, neka je Allah zadovolj an njime, rekao je: "Velianje
Allaha, neka je uzvien On, drae mi je nego da potroim isti
broj dinara (broj koliko puta Ga veliam) na Allahovom putu:'
Spominjanje Allaha jeste lijek za tvrda srca. Jedan je ovjek rekao
El-Hasanu: "O Ebu Saide, alim se na tvrdou moga srca:' On
mu na to odgovori: "Smekaj ga spominjanjem Allaha:' Mahul
je rekao: "Spominjanje Allaha znak je zdravlja, a spominjanje
33 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1/201 ; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua,
1 7/ 1 6
.
34 Sahih, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/433.
ljudi jeste poput bolesti:' ovek je pitao Selmana: "Koje je
najbolje dj elo?", a on mu je rekao: "Nisi li proitao u Kur'anu:
'I sjeati se Allaha poslunost je najvea."
(El-Ankebut, 45)
Ehu Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Onaj ko spominje Allaha u odnosu na onoga koji Ga ne spominje
jeste poput ivog u odnosu na mrtvog"35
Abdullah ibn Busr prenosi da je jedan ovjek rekao Poslaniku,
sallallahu alejhi ve sellem, : "Zaista mi je puno propisa islama, pa mi
kai neto to u uvijek moi izvravati." On mu ree: "Neka ti je jezik
uviek vlaan od spominjanja Uzvienog Allaha."36
Stalno spominjanje Allaha poveava dobre svjedoke za roba
na Sudnjem danu. Ono je sredstvo koje ga spreava da krene
stranputicom, kao to je klevetanje, prenoenje rijei i tomu
slino. Jezik ili spominje Allaha i Njega se sjea ili govori
pogrene stvari.
Kome su vrata spominjanja otvorena, otvoren mu je izlaz ka
njegovom Gospodaru Uzvienom i Hvaljenom, kroz koji
e pronai ono to trai. Ako nae Allaha, naao je sve. Ako
propusti priliku, propustio je sve.
Postoj i nekoliko naina spominjanja Allaha: spominjanje
Allahovih imena, Nj egovih svojstava, slavljenje Njega i
upuivanje hvale Njemu. Sve ovo moe imati formu, kao to
je: "Neka je slavljen Allah"; "Neka je hvala Allahu"; "Nema
boga osim Allaha' ovjek moe spominj ati Allaha kazivajui
Nj egova imena i svoj stva, primjerice: 'Jllah Uzvieni i Hvalj eni
35 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1 /208; el-Hakim, Kitab ed-dua, 1/495.
36 Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/31 4.
39
uje sve to Njegov rob kae i uini", ili napominj ui ono to je
On naredio ili ono to je On zabranio, kao: 'llah Uzvieni i
Hvalj eni nareuje nam to i to, a zabranjuje to i to".
Allaha robovi Njegovi mogu spominjati govorei o Njegovim
blagoslovima, a najbolje spominjanje Allaha jeste uenje Kur'ana,
jer ono sadri lijek za svaku bolest srca. Allah Uzvieni kae:
O ludi, dola vam je od Gospodara vaega pouka i
lijek za ono to je u grudima, i Prava Ss taza, i milost
vjernicima." (unus, 57)
" U Kur'anu Mi objavlujemo ono to je liek i milost
vjernicima." (El-Isra, 82)
Svaka bolest srca rezultat je strasti ili sumnji, a Kur'an je lijek za
oboje. U nj emu ima dovolj no j asnih znakova i dokaza pomou
kojih se moe razluiti istina od neistine, tako da lijei svaku
bolest sumnje koja unitava znanje, razumijevanje i percepciju,
omoguujui ljudima da vide stvari onakvima kakve one
uistinu jesu.
Svako ko prouava i dozvoljava da mu srce upije Kur'an
prepoznat e istinu i la, i moi e ih razlikovati, ba kao to je
u stanju razlikovati no i dan.
On lijei bqlesti koj e se j avljaju usljed strasti, jer se u njemu
nalaze mudrost i dobar i koristan savjet. Ovim se preporuuje
izbjegavanje ovosvjetskih dobiti i tenja ka ahiretu.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao j e: "Onaj ko eli da
voli Allaha i Negovog Poslanika neka ui Kur'an."37
37 Sal munkar. Pogledati komentar na ovaj hadis u djelu Tahzib et
tahzib, 2/222, Ibn Hader, Lisan el-Mizan, 2/ 1 85 i El-Dami es-sagir,
6/ 1 50, Es-Sujuti.
~
40
Kur'an je najbolji nain da se ovek priblii Gospodaru, neka
je Hvaljen i Uzvien On. Habab ibn el-Erat rekao je jednom
oveku: "Priblii se Allahu to moe vie i upamti da je
najbolj i nain onaj kojim je On najzadovolj niji, a to je da
koristi Njegove riJei."
Ibn Mesud veli: "Ko voli Kur'an taj voli i Allaha i Poslanika."
Osman ibn Afan, neka je Allah zadovoljan nj ime, rekao je: "Da
su vaa srca uistinu ista, nikada im ne bi bilo dovolj no uenja
Allahovih rij ei:'
v
Tako je najkorisnija stvar za Allahovog roba da Ga neprekidno
spominje:
'1 doista, srca se smiruju pri svakom Allahovom
spomenu." (Ar-Ra 'd, 28)
Najbolji zikr jeste uenj e Knjige Allahove, neka je uzvien i
slavlj en On.
4
1
m
PolavUe 7.
TRAENJE ALLAH OVOG OPROSTA
O
prost je tit od tetnih posljedica loih djela, te njihovog
prikrivanja. Traenje oprosta spominje se neprestano u
Kur'anu, a na nekim mjestima je nareeno:
"I oprosta od Allaha traite, Allah zbila prata i
samilostan je!" (El-Muzzammil, 20)
Na drugim mjestima Allah hvali onoga koj i trai oprost:
"I oni koji budu oprost u osvit dana traili "
(Alu Imran, 1 7)
A na nekim nam kae da On oprata onome ko oprost trai:
'i koji ovjek zlo kakvo uradi, ili prema sebi nepravdu
uini, pa se potom Allahu za oprost obrati, taj e
vidjeti da Allah griehe prata i da je samilostan."
(En-Nisa, 110)

Traenje se oprosta esto vezuje za pokajanje, kada se oprot

trai jezikom. Pokajanje je ostavljanje loih dj ela svojim srcem
i tijelom. Traenje oprosta slii dovi, u smislu da se Allah,
ukoliko eli, odaziva i oprata onome koji to od Nj ega trai.
Ovo je naroito sluaj kada dua dolazi iz srca koj e je optereeno
loim dj elima ili se upuuje u dobu najpovoljnijem za njeno

42
usliavanje, kao to je rano j utro ili odmah nakon namaza.
Prenosi se da je Lukman jednom rekao svome sinu: "Sine, stvori
naviku da jezikom svoj im izgovara rijei: llahu, oprosti mi:
jer postoji doba dana u kojem Allah nee odbiti roba koj i mu
se obraa."
El-Hasan je rekao: "esto traite Allahov oprost: u svoj im
kuama, za stolom, na putu, na ariji, na sastancima, gdje god
da ste. Nikada ne znate kada e vam oprost biti podaren:'
Ehu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Tako mi Allaha, molim se za Allahov oprost i upuujem Mu kajanje
vie od sedamdeset puta na dan."3
8
Ehu Hurejre je rekao da je uo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
kako kae: "ovjek je uinio grieh, pa je rekao: 'Allahu, poinio
sam grijeh pa mi oprosti.' Allah je rekao: 'na li Moj rob da on ima
Gospodara, Koji oprata griehe i pomae mu? Opratam Svome
robu.' Prolo je vremena, pa je ovjek opet poinio grieh, pa je rekao:
Allahu, poinio sam grijeh pa mi oprsti. Negov Gospodar ree: Zna
li Moj rob da on ima Gospodara, Koji oprata griehe i pomae mu?
Opratam Svome robu . . Pa nakon nekog vremena ovjek poini jo
jedan grieh, pa Allahree: 'Zna li Moj rob da on ima Gospodara,
Koji oprata griehe i pomae mu? Opratam Svome robu. Robe, ini
kako eli. Podario sam ti oprost.
On, neka je uzvien, ovo je rekao tri puta.
Ovo znai da je ovjeku podaren oprost jer je nastavljao svaki
put da ga trai kada je poinio grijeh. ini se da je ovo bilo
3
8
Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1 / 1 01 :
39 Buhari, Kitab et-tevhid, 1 3/466; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua,
1 7/75.
43
primjenjive sve dok njegovo traenje oprosta nije u sebi nosilo
namjeru da poslije ponovi grijeh.
Aia, neka je Allah zadovoljan njome, rekla je: "Sretan je onaj
ko (na Sudnjem danu) nae meu svoj im dj elima mnogo dova
za oprost:'
Drugim rijeima, traenje Allahovog oprosta jeste lijek za sva
loa dj ela.
Katade je rekao: "Ovaj Kuran upuuje na prepoznavanj e bolesti
i njenog lijeka. Vaa bolest su vai grijesi, a va je lijek traenje
Allahovog oprosta."
Ali ibn Ebu Talib, neka je Allah zadovolj an njime, rekao je:
"Allah ne daje nadahnue za traenje oprosta nijednom robu
koga eli kazniti:'
44
Poglavfc 8.
DOVA
S
vemogui i Uzvieni Allah naredio nam je da Mu se
obraamo dovom i obeao nam da e nam se odazvati:
'1 Gospodar va rekao je: 'Zovite Mene! Odazvat u
vam se! Zbila, oni koji se ohole pred tim da robuju
Meni, u Dehennem e ui ponieni!"'
(El-Mumin, 60)
Neka je slavlj en Svemogui Allah, Koji je bezgranino
velikoduan i beskrajno milostiv. On je uinio da je ovjekova
dova za ispunjenjem njegovih potreba i njegovih nastojanja .
dj elo ibadeta koj e za sobom nosi nagradu, djelo koj e On od
nj ega zahtijeva i za koj e On strogo ukorava ako je naputeno, a
to ine oni koj i su opisani kao oholi.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sell em, rekao:
"Onaj koji ne ini dovu Allahu izaziva Negovu srdbu."40
U pravu je onaj koji je rekao: '
'
Ne trai od sina Ademovog da
ispuni potrebu, l Trai od Onog ia vrata nikada nisu zatvorena.
l Allah je srdit na one koji od Nega ne trae, l A sin Adem ov ljut
je ako od njega trai."
Allah Uzvieni u Kur'anu kae:
40 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/3 1 3; Ibn Made, Kitab ed-dua,
2/ 1 258; El-Hakim, Kitab ed-dua, 1/491 .
45
"Onaj Koji se odaziva nesretniku kad ga zazove, i
Koji otklanja zlo!" (En-Nem/, 62)
'1 kada te robovi Moji za Mene pitaju, ]a sam,
doista, blizu! Odazivam se molbi molitela kada
Mene moli." (El-Bekare, 1 86)
En-Numan ibn Beir veli: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: ' Dova je ibadet', a onda je prouio slijedei ajet:
l Gospodar va rekao je: 'Zovite Mene! Odazvat u
vam se! Zbila, oni koji se ohole pred tim da robuju
Meni, u Dehennem e ui ponieni!"''
(El-Mumin, 60)41
Prema navedenom ajetu, veoma je sigurno da e na dovu, koja
zadovoljava odredene zahtjeve, biti odgovoreno. Ovo je zatim
potvreno slijedeim hadisima:
''llah je vjean, i kada ovjek digne svoje ruke pri dovi, Allah zbog
Svoga stida nee dozvoliti da ih spusti nezadovolne i prazne."42
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Nemojte odustajati od dove, jer je uniten onaj koji ne in

dovu."43
"Niedan musliman ne uini dovu Allahu, a da mu nije data jedna
od tri stvari: ona pouruje ispunjenje onoga to je traio, sauvana je
za njega za Sudnji Dan ili spreava da ga zadese sline nevolje, osim
ako je ono to trai loe ili kida rodbinske veze.""4
41 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/3 1 1 ; El-Hakim, El-Mustedrek,
1 /491 ; En-Nevevi, El-Ezkar, str. 525.
42 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/544; Ibn Made, el-Hakim, Kitab
ed-dua, 1 /497; Ehu Davud, Kitab ed-dua, 1 /497.
43 Dai, El-Hakim, El-Mustedrek, 1 /493; Ibn Hibban, El-Ad'ijje, str.
596.
44 Sahih, Tirmizi, Kitab ed-daavat, 9/923.
~
46
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je:
"Ne brinem se za odgovor, ve za samu dovu; jer svako koga
Allah nadahne da uini dovu odmah priziva Njegov odgovor
kada uini dovu:'
Poeljnosti pri dovi
Meu njima je i odabir posebnog vremena za dovu, kao to su
godinj ica dana Arefata, mjesec ramazan, petak , rano jutro.
Takoer tu spadaj u i povoljni uvj eti, kao to je vrij eme kada
pada kia, kada izlaze vojske koje se bore na Allahovom putu,
te trenutak kada se nalazimo na seddi. Ebu Hurejre prenosi da
je Boiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'lahu je rb
najblii kada je na seddi, pa poveaj te svoje dove kada ste na seddi."45
Isto se odnosi i na vrijeme izmeu ezana i ikameta. Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Dova uinjena izmeu ezana
i ikameta nee biti odbijena."46 Dobro je biti odluan i uvjeren u
Allahovo odazivanje pri dovi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao je: "Niko od vas ne treba rei: :llahu, oprosti mi ako eli', ili:
:llahu, smiluj mi se ako eli', ve treba biti odluan kada Allaha za
neto moli, jer niko ne moe natjerati Allaha da uini neto mimo
Negove voie."47 Takoer je dobro biti pod abdestom, okrenuti se
prema Meki i ponoviti dovu tri puta.48
45 Muslim, Kitab es-salah, 4/200.
46 Sahih, Tirmizi, Kitab es-salah, 1 /624, Kitab ed-daavat, 1 0/53; Ehu
Dawud, Kitab es-salah, 2/224.
47 El-Buhari, Kitab et-tevhid, 1 3/448; Kitab ed-daavat, 1 1 / 1 39; Muslim,
Kitab ez-zikr ved-dua, 1 7/7.
48 Muslim, Kitab el-dihad, 1 2/ 1 52. Ovo je dio dugog hadisa koji prenosi
Ehu Suud, neka je Allah zadovoljan njime.
47
Dovu treba zapoeti slavei Allaha i spominjanjem Njegovih
imena i svojstava, traenjem Nj egovog blagoslova i donoenjem
salavata na Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim onaj koji ini dovu treba opisati svoje potrebe i uputiti
molbu, te zavriti svoju dovu donoenj em vie salavata na
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slavei i zahvaljuj ui se
Allahu, Uzvienom, Svemonom.
Vano je da je potreba onoga koji upuuje dovu ista i da ne
trai neto to je zabranjeno ili to kida rodbinske veze.
Onaj ko ini dovu ne treba insistirati na neodlonom ispunjenju
svoj ih potreba, niti rei: "Molio sam se Allahu, ali On nije
usliio moju dovu:' Ehu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: 'llah e usliiti svaku vau dovu, izuzev ako
postanete nestrplivi i kaete: 'Traio sam, ali nije bilo uslieno.""9
Ibn Battal veli: "Ovo znai da osoba pone oajavati, pa ak i
ostavi dovu, kao da je on onaj koji se udostojio da uputi dovu,
ili smatra svoju dovu dovoljnim jamcem za odgovor, pa tako
oekuje da e od Gospodara odgovor uslijediti odmah, bez
ikakve odgode, a niti Allahov odgovor na dovu smanjuje Njegovu
apsolutnu mo, niti Njegovo usliavanje zahtjeva stvorenja ni
najmanje ne umanjuje vrijednost onoga to On jeste."
Ovaj hadis ukazuje na jedan od pohvalnih manira pri
upuivanju dove, a to je da treba biti strpljiv i ne oajavati za
potvrdnim odgovorom na dovu, jer ovim se pokazuje pokornost
i apsolutno oslanjanje na Allahovu pomo.
49 Buhari, Kitab ed-daavat, 1 1 / 140; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua,
1 7 / Sl .

4
8
PoglavUe 9.
DONOENJE SALA VATA NA POSLANIKA,
SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM

adisu koji prenosi Ebi Hurejre kae se da je Poslanik,

U sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko na mene donese jedan
salavat, Allah na njega donese deset."50
Naime, jedno dobro dj elo zapisano je kao deset dobrih djela,
a donoenje salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
jedna je od najvrednijih stvari koje musliman moe uiniti.
Ibn el-Arebi rekao je: '1ko neko upita o vrijednosti u Allahovim
rijeima: "Ko uradi dobro djelo, bit e desetostruko nagraen"
(El-An'am, 1 60), rei emo da u njima ima velike vrijednosti.
U Kuranu stoji da se dobro djelo udesetostrui, a donoenje
salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
jeste dobro djelo, koje, dakle, daje onome ko to uini deset
ocjena u Dennetu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao
je da Allah donese deset salavata na onoga ko donese jedan
salavat na Poslanika. A Allahovo sjeanje na robove premauje
umnoavanje dobrih dj ela. Ovo se dalje potvruje inj enicom
da je Allah Uzvieni robu koj i Ga se sjeti podario to da e se
5
0
Muslim, Kitab es-salah, 4/ 1 28.
49
On njega sjetiti. Isto tako, rob koji se sjeti Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, nagraen je time to e se on,
Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, sjetiti njega:'
El-lraki je rekao: 'fllahov blagoslov na roba nije Njegovom
robu jedina nagrada, jer, kao to nam je reeno u slijedeem
hadisu, On takoer biljei deset dobrih dj ela za roba, a ukloni
deset loih djela, i podigne Svog roba za deset dereda."
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: "Ako sam ja spomenut u neijem prisustvu, onda treba da
donesete sa/avat na mene, a ko donese sa/avat na mene jednom,
Allah e na njega donieti deset puta." U drugoj verziji hadisa stoji:
"Ko donese jedan sa/avat na mene, Allah e na njega donieti deset,
izbrisati mu deset loih djela i podii ga za deset dereda."51
Poslanikove, sa!Jallahu alejhi ve sellem, rijei: 'iko sam ja
spomenut u neijem prisustvu, onda treba da donesete sa/avat na
mene" ukazuj u na obavezu salavata u ovakvoj situaciji. Za ovo
postoji dokaz u hadisu: 'jadan je onaj u ijem sam prisustvu
spomenut, a ne donese salavat na mene."52
Ibn Mesud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
rekao: 'illah ima meleke koji lebde i dolaze meni da me izvijeste o
salavatima koje moj ummet na mene donosi.''3
5 1
$ahi h, Ibn es-Sunni, 'Amal el-jevm vel-lejleh, br. 382. Takoer pogledati
Muslim, Kitab es-salah, 4/1 27.
5
2 Sahih, En-Nesai, Fazail el-Kur'n, br. l 25; Tirmizi, Kitab ed-daavat,
9/53 1 ; Ahmed, El-Musned, 1/201 ; El-Hakim, Kitab ed-dua, 1/549.
53 Sahih, Ahmed, El-Musned, 1 /384; En-Nesai, Kitab es-sahv, 3/43. Ibn
el-Kajji m veli: "Jsned je sahih:' Pogledati: Delaaul-afaam, str. 23.
~
,
0
Ibn Mesud takoer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, rekao: "Najblii meni na Sudnjem danu bit e oni koji na
mene esto donose salavat."54
Najbolje je petkom esto donositi salavat na Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem. Evs ibn Evs prenosi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Zaista je va najvrecniji dan petak, jer
je na taj dan stvoren Adem, u tom danu je umro i u tom danu e
nastupiti Sudnji dan. Pa esto petkom donosite salavate na mene,
jer e oni zaista biti meni predoeni." Tada su ga upitali: "O Allahov
Poslanie, kako e ti biti predoeni nai sa/avati, kada e tvoje tielo
ve biti raspadnuta?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori:
"Zaista je Allah zemlji zabranio tijela vjerovjesnika."55
O formi sala vata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, E bu Mesud
el-Ensari prenosi: "Sjedili smo u prisustvu Sa 'da ibn Ubade, kada nam
je doao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bair ibn Sa'd rekao je:
' Allahov Poslanie, Allah nam je naredio da donosimo sa/avate
na tebe, a kako da to inimo?' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, utio je. Bili smo uznemireni njegovom utnjom, i zaeleli
smo da ga to nie upitao. Konano, Poslanik, sallallahu alejhi ve
se/lem, ree: 'Recite: /Ulahu moj, smiluj se Muhammedu i njegovom
potomstvu, kao to si se smilovao Ibrahimu i njegovom potomstvu.
O moj Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovo potomstvo, kao to
si blagoslovio Ibrahima i njegovo potomstvo. Doista si ti hvaljen i
vjean.' A onda uinite tas lim kao to ste nauili."'6
Hasan, Tirmizi, Kitab el-vitr, 2/607; Ibn Hibban, Mevarid ez-zeman,
str.594.
55 Sahih, Ibn Made, Kitab el-denaiz, 1/524; Ehu Daavud, Kitab es-salah,
3/370; Ahmed, El-Path er-Rabbani, 6/9. El-Hakim je rekao: "Hadis je
sahih." u svome djelu Kitab el-dumua, 1/278.
Muslim, Kitab es-salat, 4/1 23.
5
1
_
Poglavje l O.
NAMAZ NOU
A
llah kae:
"Gospodar tvoj zbilja zna da klanja ti manje
od dvie treine noi, i polovinu njezinu i treinu
njezinu!" (El-Muzzemmil, 20)
"l oni koji bdiju radi Gospodara svoga, niice
padajui i stojei." (Furkin, 64)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Najboli namaz
nakon propisanih jeste noni namaz."57
Aia, neka je Allah zadovoljan njome, rekla je: "Izmeu jacije i
sabaha Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanj ao je jedanaest
rekata. Uinio bi tas/im nakon svaka dva rakata i onda klanjao
jedan vitr rakat."58
Ibn Mesud prenosi da je pred Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem,
spomenut ovjek koji pres pava do zore (a da ne obavi namaz).
Poslanik, sal/allahu alejhi ve sellem, ree: "To je ovjek u ije se uho
pomokrio ejtan."59
57 Muslim, 8/54.
58 Buhari, Kitab el-vitr, 2/478; Muslim, Kitab el-musafrin, 6/ 16.
59 Buhari, Kitab et-teheddud, 3/28; Muslim, Kitab el-musafrin, 6/63.

52
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svakome od vas ko
spava, ejtan zavee tri vora oko glave. Pri svakom voru ponovi i
izgovori slijedee: 'No je duga, pa spavaj.' Ako se probudite i sjetite
Allaha, jedan vor se odvee, ako uzmete abdest, odvee se drugi, a
ako obavite namaz, odvee se trei, i ujutro ustanete puni snage i
ista srca. U suprotnom, ustanete lieni i zamrena srca."6
0
Ibn Mesud je ustajao dok su drugi spavali, a stalno zujanj e,
poput zujanja pela, moglo se uti kako dopire do njega do
svitanja.
El-Hasana su upitali: "Kako to da oni koji ostaju budni u noi
imaju najprivlanija lica?" Na to on odgovori: "Jer su bliski
sa svojim Gospodarom, i On ih obavije jednim dijelom Svoje
svjetlosti:'
Takoer je rekao: "ovjek poini grijeh, i zbog njega ne ostane
budan u noi:'

Jednom je ovek rekao pravovernom ovjeku: "Nisam u stanju

biti budan u noi, pa mi daj lijek:' Pravovjerni mu odgovori:
"Pokoravaj Mu se po danu i On e te odrati budnim, meu
Njegovim rukama, u noi:'
Prenosi se da je Sufan es-Sevri rekao: "Jednom mi je uskraeno
da ostanem budan u noi u toku pet mj eseci zbog grij eha koji
sam uinio:'
Ibn el-Mubarak veli:
"No kada je sasvim tamna, l nade ih kako su budni. l Strah
je odagnao njihov san, pa su ostali budnima, l Dok oni koji se
osjeaju sigurnima u svojim ivotima l tiho nastavljaju sa svojim
snom."
Buhari, Kitab et- teheddud, 3/24; Muslim, Kitab el-musa.rin, 6/65.
Ebu Sulejman veli: "Budni ljudi su zadovolj nij i svojom
budnou u noi negoli su oni lj udi koji se igraju zadovolj ni
svojom igrom. Da nije noi, ne bih volio vie ivjeti na ovom
svijetu:'
Ibn el-Munkadir kae: "U ovom ivotu ostaju samo tri
zadovolj stva: budnost u noi, susret sa svoj im bratom i
obavljanje obaveznih namaza u dematu:'
54
DJELOVANJE BEZ OVOSVJETSKIH
ZADOVOLJSTAVA
PoglavUe J J .
E
bul-Abbas es-Saidi veli: "Covjek je doao Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, i rekao: 'O Allahov Poslanie, naui me neemu
to kada uinim, volet e me Allah, a i ludi.' Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ree mu: Nemoj biti privren ovom svijetu i Allah
e te voljeti. Nemoj biti privren onome to ludi imaju i ljudi e te
voleti."11
Ovaj hadis pokazuje da Allah voli one koji vode jednostavan
ivot na ovom svijetu. Reeno je da je voljeti Allaha najbolje
stanje u kojem ovek moe biti, a jednostavan je ivot najbolji
uvjet u koj em se moe biti.
Jednostavan ivot podrazumijeva suzdravanje strasti za
ovosvjetskim stvarima, u nadi za primitkom neega boljeg i
vrednij eg. Da bi se ovo lake postiglo, potrebno je shvatiti da
su stvari za kojima ljudi ude na ovom svij etu bezvrij edne u
odnosu na ono emu se nadamo na onom svij etu.
Kada znamo da ono to Allah ima - ostaje, i da je ivot koj i
slijedi bolji i traj nij i, onda moemo uvidjeti da je ovaj ivot
poput komada leda ostavljenog na suncu: on se uskoro istopi i
6
1 Hasan, Ibn Made, Kitab ez-zuhud, 2/1 373.
55
nestane. Meutim, ahiret, u biti, nikada ne nestaje. elja ovjeka
da zamijeni ovaj ivot za slijedei oj aana je izvjesnou da su
dva ivota neusporediva.
U Kur'anu pronalazimo opise ovog i slijedeeg ivota:
"Ali vi ste vie pod utecajem svieta ovoga, a svijet
onaj boli je, i vjean je!" (El-E'la, 1 6- 1 7)
"Vi elite prolazna blaga svijeta ovoga, a Allah eli
onaj sviet." (El-Enfal, 67)
"Oni se raduju ivotu ovosvjetskome, a ivot je
ovo svjetski spram ivota ono svjetskoga tek stvarica
prolazna." (Er-R'ad, 26)
Hadisi, u koj ima se prekoravaju ovosvjetska dobra i opisuje
njihova bezvrijednost kod Allaha, jesu mnogobrojni.
Debir ibn Abdullah prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, prolazio trnicom. Ljudi su se okupili sa njegove obje strane.
Tada je naiao na mrtvu kozu koja je imala veoma kratke ui, i,
uzevi je, rekao: "Ko od vas eli dobiti ovo za dirhem?" Oni rekoe:
"Ne elimo da je dobijemo ni za ta, bezvrijedna je." On ree: "leZite
li da je dobiete daba?" Oni rekoe: "Tako nam Allaha, ne, ni kada
bi bila iva, jer su njene ui tako male, a i mrtva je." Zatim Allahov
Poslanik, sa/la/lahu alejhi ve sellem, ree: "Tako mi Allaha, ovaj je
svijet manje vrijedan kod Allaha nego je ovo u vaim oima."62
Prenosi se od Ibn eddada el-Fahria da je Poslanik, sal/allahu alejhi
ve se/lem, rekao: "Ovaj svijet u usporedbi s buduim (ahiretom) jeste
kao kada neko od vas stavi svoj prst u okean. Zamislite koliko vam
ostane vode kada ga izvadite.''3
62 Muslim, Kitab ez-zuhud, 1 8/93.
63 Muslim, Kitab el-Dennetu ve naimuha, 1 7/ 1 91 .
s6
Prenosi se od Ibn Sahla ibn Sada da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve se/lem, rekao: "Da je Allahu ovaj sviet vrijedan koliko je krilo
muice, On ne bi nevjerniku dao ni da se na njemu vode napie.'M
iveti jednostavno znai okrenuti se od svih stvari ovog svijeta,
jer su one tako beznaajne. Ne muite se oko njih i ostanete
uz drani.
Junus ibn Maisarah rekao je: "Biti suzdran od ovog svijeta ne
znai da treba zabranjivati ono to je Allah dozvolio ili rasipati
novac. Prije e biti da je to stanje u kojem je ovjek sigurniji u
onome to je u Allahovim rukama nego u nj egovim: njegovo
nesretno stanje isto je kao i stanje u drugim situacijama, njegov
stav prema ljudima koji ga s razlogom kritikuju isti je kao
prema onima koji ga opravdano hvale."
On je ovo obj asnio navodei tri faze ili poloaja, a sve se tiu
srca, a ne fzikog djelovanja. Ovo je razlog zbog kojeg je Ehu
Sulej man rekao da nikoga ne treba zvati zahid.
Prvi poloaj jeste onaj u kojem je rob svjesniji onoga to je u
Allahovim rukama nego onoga to je u njegovim. Ovaj poloaj
proizlazi iz zdravog i jakog uvjerenja.
Ehu Hazima ez-Zahida upitali su: "Koje je tvoje bogatstvo?"
On ree: "Dvije e vrste bogatstva odagnati svaki strah od
siromatva: povj erenj e u Allaha i neprivrenost onome to
ljudi imaju: A onda ga upitae: '' zar se ne boji siromatva?"
Na to on odgovori: "Kako se mogu bojati siromatva kada moj
Gospodar posjeduje sve to je na Zemlji i na nebesima i sve ono
to j e izmeu njih i sve ono to je ispod zemlje?"
64 Sahih - garib, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 6/61 1 .
57
El-Fudajl je rekao: "Sutina jednostavnog ivljenja jeste biti
zadovolj an Allahom, Uzvienim, Monim:'
On je takoer rekao: "Onaj . ko je zadovolj an jeste onaj ko ivi
jednostavno, a on je bogat. Onaj ko ima pravu vjeru, ko ima
povjerenj a u Allaha u svim svojim poslovima zadovolj an je
onim to mu je Allah osigurao, te ostane neprivren stvorenj ima
iz straha i nade, i takvim djelovanj em shvati da je potraga za
ovosvj etskim bezvrijedna, postigao je korisnost jednostavnoga.
On je najbogatij i meu lj udima, ak i ako ne posjeduje nijednu
stvar na ovom svijetu."
Am mar takoer veli: "Smrt je dovolj an uitelj , vj era je dovolj no
bogatstvo, a ibadet je dovolj no dj elo:'
Ibn Mesud veli: "Istinsko vj erovanje nije nastojanje da
se zadovolje lj udi, inei ono to e donijeti Allahovo
nezadovoljstvo; niti zavist prema onom kome je Allah dao
vie, niti krivnj a drugog zbog onoga to Allah nije dao tebi.
Allahovu opskrbu ne privlai tek samo ovjekova opreznost,
niti je odbij a zloba drugog ovj eka. Allah je Svojom pravdom,
sveznanjem i mudrou uinio radost i uivanj e pratiocima
vj ere i zadovolj stva, a oaj i tugu pratiocima nepovjerenja i
nezadovolj stva."
Drugi poloaj j este poloaj roba koga zadesi neka nevolja,
kao to je npr. smrt djeteta ili gubitak bogatstva, a njegova
elja za nagradom zbog prihvatanja gubitka vea je od elj e
za nadoknaivanj em izgubljenog. Ovo je rezultat potpunog
povjerenja. Ali, neka je Allah zadovolj an nj ime, rekao je:
"Onom ko vodi jednostavan ivot lahko je izdrati nevolj u:'
Jedan od naih predaka rekao je: "Kada ne bi bilo nevolja na
ovom svij etu, na onaj bismo stigli potpuno siromani:'

,
8
Trei poloaj j este poloaj onog roba koji na pohvalu i kritiku
gleda podjednako. Ako svijet zauzme mjesto vanosti u
njegovom srcu, onda preferira pohvalu nad kuenjem, to
zauzvrat moe prouzrokovati njegovo naputanje mnogo
dobrog iz straha od osude, a injenj a mnogo loeg zarad
pohvale. Ovo znai da u njegovom srcu miljenja drugih ljudi
nisu vana, a ono to je uistinu vano jeste lj ubav prema Istini i
pridobijanj e Allahovog zadovolj stva.
Ibn Mesud je rekao: "Istinsko vjerovanje nije nastojanje da se
zadovolje ljudi inei ono ime Allah nije zadovolj an:' Allah
je pohvalio one koji se bore na Njegovom putu ne marei za
miljenj e drugih. El-Hasan je rekao: "Onaj ko skromno ivi
jeste onaj ko u svom srcu nae da kae da ga je neko drugi u
tome nadmaio:' Mislim da je Imam Ahmed bio upitan da li
bogat ovjek moe ivjeti skromno, pa je odgovorio: "Da, ako
nije zadovolj an kada mu se bogatstvo povea, niti tuan kada
mu se smanji, tada moe:'
Ibrahim ibn Azem rekao je: "Postoje tri vrste onoga to se naziva
zuhd: prvi je rezultat prinude, drugi pohvale vrij ednog djela, a
trei opreznosti. Izbjegavanje je harama obavezno, izbj egavanje
halala moe biti pohvalno, a izbjegavanje sumnjivog jeste
mudro:'
Osoba koj a zamijeni neto od ovoga svij eta za neku ahiretsku
vrijednost odrie se dunj alukih koristi pa je moemo nazvati
zahidom, ali i skroman ivot uz odricanje moe dovesti do
uivanja na ovom svij etu na utrb ahiretskih vrijednosti, i u
ovom sluaj u ahiret je ono ega se odriu.
Pravovjernom je ovj eku neko jednom rekao: "Ti se snalazi uz
manje mnogo bolje nego to to ja inim:' A on odgovori: "Ti
59
si ekstremniji u ovome, jer ja sebi uskraujem stvari u ivotu
koje ne traju i za koj e nagrada nije sigurna, a ti sebi uskrauje
ahiret. Niko ne moe biti ekstremniji u svom snalaenju uz
malo od ovoga:'
Obino kada priamo o zuhdu, podrazumijevamo uskraivanje
nekih od ovosvjetskih zadovoljstava prije no onosvjetskih.
Meutim, mogue je apstinirati samo od onoga emu imamo
pristup. Zato je Ibn el-Mubarek, kada mu se neko obratio: "O
Zahide! ", rekao: "Istinski je zahid Omer ibn Abdel-Aziz, jer on j e
odbio ogromna zadovoljstva i bogatstvo koje mu je ponueno,
a ja imam vrlo malo toga ega se mogu odrei."
El-Hasan el-Basri rekao je: "Poznavao sam ljude i druio se sa
skupinama koje se nisu radovale kada su im stvari ovog svijeta
pristizale, niti su tugovale kada bi neto izgubile od ovog svij eta.
ivot na ovom svij etu bio im je bezvredniji od praine. Jedan od
njih mogao je ivjeti godinu ili ezdeset godina, a da nikada nije
imao odjeu koj a e ga potpuno prekriti, neto izmeu njega i
zemlje ili hranu za koju bi rekao da mu se pripremi u njegovoj
kui. Kada bi pala no, oni bi bili na svojim nogama, elima
priljubljenim uz zemlju, sa suzama na njihovim obrazima i
tajno bi se obraali Allahu da ih sauva na Sudnjem Danu. Ako
bi uinili neto dobro, neprestano bi za to bili zahvalni i molili
Allaha da od nj ih primi. Tako mi Allaha, nisu bili sauvani od
zlih djela, ali su bili spaeni stalnim kajanj em. Neka je Allah
zadovoljan njima i neka im podari Svoju Milost:'
Postoje tri faze zuhda:
prva je povlaenje iz ovosvetskog ivota, ak i ako postoji
velika elja za nj im ili tenja srca. Vlastito je bie jo uvij ek
zaokuplj eno ovim svijetom, ali ovj ek se bori i suzbija ga;
6o
druga je kada ovjek postigne neprivrenost ovom svij etu i
obitava uz vrlo malo, s ciljem da za to bude nagraen. U ovom
sluaju, obitavanje uz malo j este ono to ovjeka zaokuplja. Ovo
je stanje oveka koj i da dirhem da bi postigao da ima dva;
trea je faza ona faza u kojoj ovjek voljno ostavi svijet po strani

,
bez pomisli na to ta je napustio. To je onaj koji je zamijenio
komad polomljenog vra za dragulj, ili je poput onog koji je pri
nastojanj u da ue kod nekog kralja sprijeen psom kod kapij e.
Bacivi otpadak, odvukao je panju psa i omoguio sebi ulazak
u kraljeve odaje. ejtan je kao ovaj pas, stoji na Allahovoj kapiji.
On nastoji odvratiti ljude od ulaska, premda j e kapija irom
otvorena, a svij et je otpadak koji moete zabaciti u stranu, a da
o tome vie i ne pomislite.
61
Polavlje 1 2.
STANJA VLASTITOG BIA
O
ni koji trae Allaha, usprkos nj ihovim razliitim kolama
i praksama, slau se u tome da je vlastito bie postavljeno
izmedu srca i Njega. Jedino stiavanje vlastitog bia, odvraanjem
i ignoriranjem njegovih hirova, njihovim svladavanjem, vodi
ka Allahovom carstvu i omoguava pribliavanje Njemu.
Postoje dvije vrste ljudi. Jedni su oni koje je njifov nef savladao
i unitio jer su mu se prepustili i pokorili njegovim poticajima.
Drugi su oni koji su savladali svoj nefs i uinili da se on pokorava
onome to mu narede.
Neko je od uenih rekao: "Put onih koji trae Allaha zavrava
se savladavanj em njihovih vlastitih bia, nj ih samih, jer onaj ko
porazi svoje bie uspijeva i pobjeduje, a gubitnik je onaj koga
njegovo bie savlada:
Uzvieni Allah kae:
" to se tie onoga ko tlaio je i ivot volio vie na
svijetu ovome, pa, zbila, Dehennem je njemu
prebivalite. A to se tie onoga ko se bude pred
Gospodarom svojim bojao stajanja, i duu od strasti
uzdrao, zbila, Dennet bit e prebivalite njegovo."
(En-Naziat, 37-41)
62
Bie navodi ovjeka na loa djela, na veu ljubav prema ovom
svijetu nego onom, a Allah kae Svoji m robovima da se boje
Nj ega, suzdravaju bie od slijeenja vlastitih poticaja. Srce je
razapeto izmeu ove dvije stvari . Ono slua jednog pozivaoca u
jednom trenutku, a drugog u drugom. Ovdje lei izvor nevolje
i izazova. U Kur'anu, Allah opisuje tri stanja vlastitog bia:
smireno bie, prijekorno bie i ono koj e uporno ini zlo. Tako
su se ljudi podijelili u miljenju da li ovjek ima jedno bie, ija
su svojstva ova tri stanja ili tri bia.
Prvo miljenj e zastupaju lj udi koji imaju znanje i obj anjenj e,
a drugo se pripisuje sufjama. Istina je da ova dva stava nisu
kontradiktorna. Bie je j edan entitet, u smislu svoje sutine, a
jedno od tri navedena tipa, ovisno o njegovim svoj stvima.
Spokojno vlastito bie
Kada je bie mirno u Allahovoj blizini, spokoj no kada se
Njegovo ime pomene, za sve se obraa Nj emu, esto Mu se
okree, nestrplj ivo je da Ga sretne, osjea prisnost

u Njegovoj
blizini, onda je to smirena dua. To je dua kojoj se u trenutku
smrti kae:
"O ti duo smirena, vrati se svome Gospodaru
zadovolna, a i On zadovolan tobom, pa ui meu
robove Moje, ui u Dennet Moj!."
(El-Fedr 27-30)
Ibn el-Abbas, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je: "To je
dua koja je spokojna i koja veruje:'
Katade je rekao: "To je dua vernika, smirena onim to j e
Allah obeao. Onaj ija je dua takva u potpunom je miru i
6
3
~
zadovolj an svoj im znanjem o Allahovim imenima i svoj stvima,
onim to je On rekao o Sebi i Svom Poslaniku, sallallahu alejhi
ve sellem, onim to je On rekao da duu eka poslije smrti, o
odlasku due, nj enom boravku u berzehu i slijedu dogaaja
na Sudnjem danu, i to do te mjere da to skoro moe vidj eti
svoj im oima. On se pokorava Allahovoj volji i zadovoljan Mu
se predaj e, ne izraava nezadovoljstvo niti pritubu, a njegova
se vera nikada ne mijenja. On se ne veseli svojim dobitima, ne
oaj ava u nevolji, jer zna da su odreene mnogo prije nego to
su ga zadesile, ak i prije nego to je stvoren, kako Allah kae:
"Nema udesa nijedne nevole bez Allahove vole! A
ko u Allaha vjeruje, on naputit e Pravom stazom
njegovo srce! Allah svaku stvar znade! "
(Et- Tagabun, l l)
Mnogi nai preci rekli su da ovakva dua pripada robu koj i,
kada ga zadesi nevolja, zna da je ona od Allaha, prihvati je i
pokori se Nj egovoj volj i.
Spokoj koji u sebi nosi ihsan izvire iz uvjeravaj ue upoznatosti s
Allahovom odredbom, a to se odraava pokornou, iskrenou
i ibadetom. Nijednoj elj i, volj i ili snazi navike ne moe se dati
prednost nad Nj egovom voljom i naredbom; ne moe postojati
privlanost prema iemu to proturjei Nj egovim svojstvima;
ne moe postojati elj a koja se protivi Njegovoj odredbi - a ak
ako se takvo to i desi nekome, onda on to jednostavno odbaci
kao aputanje ejtanova. Uistinu bi on radije pao s neba nego
to bi ostvario takvo to u sebi.
.
64
Ovo je, kako je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
istinska vjera.65 Njome je ovjek spaen brige koja prati loa
djela i svake zabrinutosti o njima, zahvaljujui spokoju i uitku
koje u sebi nosi okretanje Allahu.
Ako se, nakon sumnje, smiri vrstim vjerovanjem, znanjem
nakon neznanja, prisjeanjem nakon zaboravnosti, pokajanjem
nakon pobune, iskrenou nakon hvalisanja, istinom nakon
prevare, poniznou prisnosti nakon neobuzdanosti elj e,
skromnou nakon razmetanja, onda je to smirena dua.
Sve je ovo posljedica svesnosti koja oslobaa srce pasivnog sna
i osvjetljava palae Denneta ispred njega - kao kada je ovjek
zavikao:
"O duo, budi na oprezu! Pomozi mi svojim nastojanjem l U
noima tamnim, l Pa da na Sudnjem danu l Zadobije dobar
ivot na visinama onim."
On je u svom buenju prepoznao zbog ega je stvoren, na to
e naii od momenta smrti pa do ulaska u vjeno odredite, tj .
Dennet ili Dehennem. Shvatio je kako ovaj ivot brzo prolazi,
kako je nepouzdan za njegovo potomstvo i kako uniti svakoga
ko ga voli. Tako se odluno podigao u ovoj svetlosti i rekao:
"0, teko meni ta ja samo spram Allaha propustih!"
(Ez-Zumer 56)
65 Muslim, Kitab el-iman, 21 1 53. Prenosi se od Ehu Hurejre da je rekao:
"Neki od ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doli su i rekli
mu: 'Nali smo u naim srcima neto za to se ponosimo da priama. '
On ih upita: 'este li zaista to pronali?' Oni odgovorie: 'Da. ' On im
ree: 'To je istinska vjera. '"
Tako on krene s novim poetkom u svom ivotu, uz nadoknadu
proputenog i povratak u ivot onog to je umrlo.
Sada se uspravne glave suoava s klopkama s kojima se prije
susretao i hvata se ukotac s vremenom uz svoju novootkrivenu
snagu, koj a bi prije prola pokraj nj ega i uinila da propusti sve
dobro.
Tada shvati, u svjetlu svog buenja i svega to mu je Allah
podario da nije u stanju izmjeriti i pobrojati sve blagodati
Allahove ili vratiti svoj dug. S ovim saznanjem, prepoznaje svoje
manjkavosti i greke, loa djela koja je poinio, nepokornost
i zanemarivanje mnogih prava i dunosti. Njegovo je bie
slomljeno, a njegovo je tijelo ponizno, i on pristupa Allahu
sputene glave. On uvia Allahovu velikodunost, a u isto
vrijeme vidi i svoja loa djela i pogreke.
On, takoer, u svjetlu svog buenja, shvata koliko je vrijeme
dragocjeno i bitno. On otkriva da je ono od sutinske vanosti
za njegovo budue blagostanje koje se ne smije protraiti, te
postaje tako tedljiv da ga troi samo u injenju dobrih djela
i onoga to e ga pribliiti Allahu, jer je gubljenje vremena
sjeme neuspjeha i aljenj a, a njegova paljiva upotreba korijen
je uspjeha i zadovoljstva.
Stoga, ovo su posljedice same svesnosti i onoga to je poveava.
Ovo su prvi koraci smirene due na njenom putu ka Allahu i
ahiretu.
66
Prijekorno bie
Kae se da je prijekorno bie ono koje se ne moe smiriti ni
u jednom stanju. Ono se esto mijenja i prepravlj a, sjea se
i zaboravlja, pokorava se i izbjegava, voli i mrzi, raduje se i
tuguje, prihvata i odbija, udovoljava i opire se.
Takoer se kae da je to bie vjernika. El-Hasan el-Basri rekao
je: "Uvijek vidite vjernika kako se prekoraa i sam sebi govori:
'Da li sam ovo elio? Zato sam ovo uinio? Da li bi ovo bilo
bolje nego ono?'"
Bie sebe krivi na Sudnjem danu: svako se krivi za djela, bilo
za svoja loa djela, ako je onaj koj i je poinio mnogo zla, ili za
svoje manjkavosti, ako je onaj koji je inio dobra djela.
Imam Ibn el-Kajjim kae da je sve ovo tano.
Postoje dve vrste prijekornog bia: ono koje je vrijedno krivnje
i ono koje nije. Prijekora vrijedno bie jeste ono koje je puno
neznanja, nepokorno bie koga krive Allah i meleki. Bie koje
nije vrijedno prijekora j este ono koje krivi svoga posjednika
za manjkavosti u poslunosti Allahu, usprkos svim naporima
nainj enim u tom smjeru. Ovo bie nije stvarno prijekora
vrijedno.
N ajpohvalnij a bia jesu onakoj a se prekorava j u zbog manjkavosti
u poslunosti Allahu. Ovo je bie koje podnosi kritiku drugih
u naporu da dobij e Njegovo zadovoljstvo, tako da mu niko ne
moe prigovoriti kada je u pitanju njegovo oboavanje Allaha.
Ovo bie nee osjetiti Allahov prijekor.
to se tie bia koje prihvati svoja djela onakvim kakva ona
jesu, bez samokritike i koje ne mora podnesiti kritiku drugih,
67

to znai da ne moe biti iskren u poslunosti Allahu, to je ono
bie koje Allah prekorava.
Bie koje uporno ini zlo
Ovo je bie ono koje samo sebe kanjava. Samom svojom
prirodom navodi pos j ednika na svako loe dj elo. Niko se ne
moe osloboditi njegovog zla bez Allahove. pomoi. Tako Allah
u suri Jusuf kae o supruzi El-Aziza:
"Ja sebe ne pravdam, jer je dua, doista, zlu
naklonjena, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje!
A Gospodar moj, zbila, grijehe prata i samilostan
je." (usuf 53)
Allah, takoer, kae:
da nije Allahova dobroinstva i Negove samilosti
prema vama, niko se od vas ne bi nikada oistio od
grijeha! Ali Allah isti onoga koga On hoe! Allah
sve uje i sve zna!" (En-Nur 21)
Upueni smo na dovu: "Svaka hvala pripada Allahu, slavimo
Nj ega i traimo Njegovu pomo i Njegov oprost. Utjeemo se
Nj emu od zla u nama samima i od zla naih dj ela:'6
6
Zlo se krije u biu i ono ga tjera da ini loa dj ela. Kada bi Allah
ostavio roba samog sa svoj im biem, rob bi bio uniten izmeu
svoga zla i zla koj em tei, ali ako mu Allah podari uspjeh i
pomo, on ce opstati. Utjeemo se Uzvienom Allahu od zla u
nama samima i zla naih dj ela.
66 Sahih-hadis, Ebu Davud, Kitab en-nikah, 6/ 1 53; Ibn Made, Kitab en
nikah, 1 /609.
68
Stoga, bie je jedan entitet, premda se njegovo stanje moe
promijeniti: od bia koj e uporno ini zlo, en-nef el-emmere,
preko prij ekornog bia, en-nef el-lewweme, do smirenog bia,
en-nef el-mutmainne, to je kraj nj i cilj savrenstva.
Smireno bie ima meleka na pomoi, koji mu olakava i
upuuje ga. Melek usauje dobro u bie, tako da ono eli ono
to je dobro i svesno je vrijednosti dobrih djela. Melek takoer
titi bie od loih djela i ukazuje mu na njihovu nakaznost. Sve
u svemu, sve to je za Allaha i od Njega dolazi od due koja je
smirena.
Saveznik bia koje neprestano ini zlo jeste ejtan. On mu
obeava velike nagrade i dobiti, ali u njega usauje neistinu.
On ga poziva i navodi da ini zlo. On ga vodi i mami nadom i
predstavlj anjem pogrenosti u onim oblicima kojima e se ono
povinovati i diviti.
En-nef el-mutmainne, odnosno smireno bie i njegov melek
zahtijevaju sljedee: vrsto, nepokolebljivo vjerovanj e u
Allaha Jedinog, bez druga, te moralnu vrijednost, pohvalno
ponaanje prema Allahu, roditeljima, prijatelj ima, strah od
Allaha, potpuno oslanjanje na Nj ega, obraanje Nj emu u
svim pitanjima, pribliavanje Allahu, suzbij anj e oekivanja i
spremnost na smrt i ono to j oj slij edi.
Zahtjev ejtana i nj egovih pomagaa, s druge strane, jeste en
nefs el-emmere, odnosno bie koj e uporno ini i tei zlu, a to je
suprotno od svega ovoga.
Najtei izazov smirenom biu jeste da se oslobodi utjecaja
ejtana i en-nefs el-emmere. Ako zapone ovu borbu, tada
ono postaje en-nef el-levveme, prijekorno bie, a ako pobijedi
u borbi, onda postaje en-nef el-mutmainne. ak i ako Allah
primi jedno dobro djelo, ovjek e pomou njega uspjeti, ali
ejtan i en-nefs el-emmere odbijaju da potaknu bie da uini ak
i jedno takvo djelo. Neko od onih kojima je dato znanje i Allahu
i njima samima veli: "Kada bi zasigurno znao da je bar jedno
moje djelo primljeno kod Allaha, tada bih bio sretniji pri smrti
negoli je putnik onda kada ugleda svoju porodicu." Abdullah
ibn Omer kae: "Kada bih znao da je Allah primio jednu moju
seddu, tada mi vie ne bi bilo draeg izgubljenog prijatelja do
smrti same." En-nefs el-emmere potie i ini zlo, te se otvoreno
protivi en-nef el-mutmainne. Kada drugo spomenuto predstavi
neko dobro djelo, prvo spomenuto predstavi zauzvrat loe
djelo. En-nef el-emmere kae en-nefs el-mutmainne da dihad
ne predstavlja nita drugo ve samoubistvo, enu udovicu,
siroad i protraeno bogatstvo. Ono nastoji uvjeriti smireno
bie da zekat i sadaka nisu nita drugo do nepotrebni troak i
teret, praznin u depu, koja e voditi ka ovisnosti o drugima,
tako da ovjek postaje siromaan.
Odgovornost bia za poinjeno
Kada bie koje neprestano ini zlo, i svlada srce vernika, tada
je j edini lijek preispitati ga i odbaciti. Imam Ahmed biljei po
izvoru Omera ibn el-Hattaba, neka je Allah zadovolj an njime,
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pametna osoba
jeste ona koja preispituje svoje bie i priprema se za ono to je iza
smrti. Blesava osoba jeste ona koja se preputa svojim strastima i
udnjama, a oekuje da e Allah ispuniti njene uzaludne eie."67
67 Daif, Tirmizi, Kitab Sifat el-kijjameh, 7/ 1 55; El-Hakim, El-Mustedrek,
Kitab el-iman, 1 /57.
m
70
Imam Ahmed takoer biljei da je Omer ibn el-Hattab, neka
je Allah zadovoljan njime, rekao: "Preispitajte svoj a bia prije
nego to vi sami budete preispitani, stavite svoja bie na vagu
prije no to vi budete stavlj eni na nju. Kada se sutra pozove na
odgovornost, bit e mnogo lake za tebe ako si ti juer pozvao
na odgovornost svoje bie, pa uinite tako, prije nego to doete
na Kona

no okupljanje jer:
"Toga Dana izloeni ete vi biti, niedna skrivena
stvar vaa nee ostati skrivena! " (El-Hakka, 18)

El-Hasan veli: "Vjernik je odgovoran za svoj e bie i on ga

preispituje s ciljem Allahovog zadovolj stva. Sud e biti slabiji
na Sudnjem danu za one ljude koji su preispitali svoja bia u
ovom ivotu, ali e biti otar za ljude koji se nisu pripremili na
nain da su prethodno preispitali svoja bia:'
Vj ernikovu panju odvue neto to on voli, pa on kae: "Tako
mi Allaha, ja tebe volim i trebam te, ali ne postoji nain na
koj i te mogu imati, tako da si mi oduzet:' Kada je to daleko od
njegovih oiju i van njegovog domaaja, tada se on urazumi i
kae: "Ja ovo uistinu nisam elio! Zbog ega me je ovo ovoliko
obuzelo? Tako mi Allaha, vie se nikada ovim neu baviti ! "
Vj ernici su ljudi koj i su Kur'anom sprijeeni da se preputaju
ovosvjetskim zadovolj stvima; to doe na poziciju izmeu nj ih
i onoga to bi ih moglo unititi. Vjernik je poput zatvorenika
na ovom svij etu koji pokuava da se oslobodi njegovih okova
i lanaca, ne poveravajui mu nita, sve do dana kada e sresti
svoga Stvoritelja. On, uistinu, vrlo dobro zna da je odgovoran

Ahmed, Kitab ez-zuhud, 7/ 1 56; El-Bagavi, arh as-sunneh, 1 4/309;

Ehu Naim, El-Hilja, 1 1 52.
7
1

za sve to uje, vidi i kae, i za sve to uini svvjim tijelom.69

Malik ibn Dinar kae: "Neka se Allah smiluj e robu koji kae:
'Nisi li takav i takav? Nisi li uinio to i tp?' Tada ga prekori
i postavi na svoje mjesto, disciplinira i suzbij e njegove strasti
u skladu s Knjigom Allaha Uzvienog i Monog, te postane
njegov voa i gospodar:'
Nedvojbeno je da je odgovornost na svakome ko vjeruje u Allaha
i Sudnji dan, ko eli da ispravno postavi svoje poslove i djela, da
provjeri da je preispitao svoje bie. On mora kontolisati ta bie
ini, a ta ne ini, ak i njegove najbeznaajnije radnje, jer je
svaki pojedini dah tokom ivota dragocjen. Moe se koristiti
u svrhu postizanja jednog od blaga koje e osigurati stanje
blaenstva koje je vjeno. Ko god ga protrai ili ga iskoristi s
ciljem postizanj a tetnoga, pretrpjet e velike gubitke, a to ine
samo ljudi s najmanje znanja, pameti i opreza. Stvarni opseg tih
gubitaka bit e poznat na Sudnjem danu. Allah Uzvieni kae:
" Na

Dan kada svaki ovjek nae vidlivo pred

sobom ono to je dobra uradio, i ono to je zla
uradio, zaelet e da se izmeu njih i njega nae
prostranstvo golemo!" (Alu Imran, 30)
Postoj e dvije vrste preispitivanja vlastitog bia: prvo prethodi
djelu, a drugo mu slijedi.
Prvi nain jeste sama odluka koja se donese kada vj ernik
oklijeva prije djela. Ovo je vrij eme vrednovanja prije nego to
se uoblii namjera. On ne ide dalje dok ne utvrdi da je to dobro
i ispravno. Ako nije, on to naputa.
69 Pogledati Ibn Kesirov El-bidaje ven-nihaje, 9/272; Ebu N aim, El-Hile,
2/ 1 57.

7
2
El-Hasan, neka je Allah zadovoljan njime, veli: "Neka se Allah
smiluje robu koj i oklijeva u trenutku vrednovanj a, a onda ako
vidi da je dj elo za Allaha, on u nj emu ustraje, a ako vidi da je za
neto mimo Allaha, on se suzdri od njegovog okonanja:'7
0
Ovo se tumai situacijom kada se biu isprva neto ini, a onda
ovjek pone razmatrati da li je to vrijedno, zastane i upita se:
"Da li ja ovo mogu uiniti?' Ako je odgovor negativan, on nee
poduzeti nikakve korake. A ako je potvrdan, opet e zastati i
upitati se: "Je li za mene bolje da ovo uinim ili ne uinim?"
Ako je odgovor negativan, on e odustati od svakog pokuaj a,
a ako je potvrdan, on e po trei put zastati i zapitati se: "Da li
je motiv ovog dj ela postizanj e Allahovog zadovljstva i nagrade
ili je s ciljem dobiti moi, divljenj a i novca?"
Ako je u pitanju ovo drugo, on to nee uiniti, ak i ako e
ga to dovesti do ovosvetskih dobiti koje su ga potakle na ovo
dj elo, jer, u suprotnom, ovo bi imalo za posljedicu naviku bia
da pridruuje druge Allahu, olakanjem pri injenju dj ela za
nekoga ili neto mimo Allaha, a to je lake uiniti za neto
ili nekoga mimo Nj ega, to je tee uiniti neto s namjerom
postizanja Njegovog zadovoljstva.
Ako je u pitanj u ovo prvo, on jo jednom zastane i zapita se:
"Da li e mi biti olakano pri injenju ovog djela? Da li imam
prijatelje koji e mi olakati i pritei u pomo ako mi bude
potrebna?" Ako uvidi da nema saveznika koji e mu pomoi,
7
0
Ovo kazivanje potvruje se sahih-hadisom koji biljei Muslim, Kitab
el-iman, 2/ 1 8, po izvoru Ehu Hurejre, koji prenosi da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka onaj ko vjeruje u Allaha i
Sudnji dan govori dobro ili neka uti; i neka onaj ko vjeruje u Allaha
i Sudnji dan bude velikoduan prema svom susjedu; i neka onaj ko
vjeruje u Allaha i Sudnji dan bude velikoduan prema svom gostu. "
7
3

onda e se suzdrati od injenja tog djela, ba kao to se i

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, suzdrao od odreivanja
dihada za ljude iz Meke dok nije imao dovoljno saveznika i
snage da bi osigurao uspjeh.
Ako shvati da nema pomoi na koju se moe osloniti pri
injenju navedenog djela, tada bi naposlijetku trebao zapoeti
s njim, i, uz Allahovu, volju on e uspjeti. Do neuspjeha moe
doi jedino ukoliko jedna od ovih zatita nedostaje, jer kada su
sakupljene, one jame uspj eh.
Drugi nain jeste presipitivanje nakon uinjenog djela.
Prvo, preispitivanje za djelo ibadeta kada ono to je Allah
odredio nije u potpunosti ispunjeno ili uinjeno na najbolji
mogui nain. Postoji est stvari prema Allahu u djelima
ibadeta: iskrenost pri injenju, injenje samo u ime Allaha,
slijeenje primjera Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oprez
na ispravno injenj e, prepoznavanj e Allahove blagodati u
tome, te, na koncu, svjesnost o sopstvenim manj kavostima u
nainu njegovog injenja. Osoba preispita svoj e bie, ali da li je
dovoljno panje i napora usmjerila na ove preduvj ete? Da li ih
je ispunila u svome pokoravanju?
Drugo, preispitivanje za djelo koje je bolje ne uiniti nego
uiniti.
Tree, preispitivanje zbog toga da li je namjera bila Allahovo
zadovoljstvo i uspjeh na ahiretu, i tako imati zaj amen uspj eh,
ili je, ustvari, namjera bila postizanje prolaznih ovosvjetskih
dobiti, i tako izgubiti ono to se moglo postii.
Posljednj e to ovek treba uraditi jeste biti nepaljiv i nemaran
u preispitivanju bia, zapoinjati bez ikakvih priprema, te
olahko shvatati poslove' i samo se okolo vrzmati. Ovo e ga
74
samo unititi. A ovo je sudbina oholih ljudi. Ovakva se osoba
oglui na posljedice ovakvog djelovanj a i uzda se u Allahov
oprost. On zanemaruje ispitivanje odgovornosti svoga bia i ne
razmilja o ishodu svoga ponaanja. Ako ovo ne uini, onda
olahko zapada u loa djela dok se na rijih ne navikne, te nae za
teko da se iz njih izvue.
Vjernik treba prvo preispitati svoje bie o pitanju dj ela ibadeta.
Ako shvati da ovdje neto nedostaje, tada treba pouriti da
pobolja stanje, bilo nadoknaivanj em proputenog ibadeta
ili ispravljanjem onoga to je mogao initi pogreno u svome
pokoravanju.
Zatim, potrebno j e da se preispita o pitanju zabranjenih dj ela.
Ako zakjui da je uinio neko od njih, mora se brzo okrenuti
pokaj anju, zatraiti Allahov oprost i uiniti dobra dj ela u cilju
brisanja loih djela koj a su mu zapisana.
Dalje, treba da se preispita o onome u emu je bio nemaran.
Ako uvidi da je bio nemaran u injenju onoga zbog ega je
stvoren, treba pouriti da spominje Allaha i priblii Mu se
otvorenog srca.
Dalje, treba preispitati svoje bie zbog rijei koje je izrekao,
koraka koj e su njegove noge uinile, stvari koje su njegove oi
obuhvatile i onoga to su njegove ui sluale. Treba se zapitati:
"Zato sam ovo elio? Zbog ega sam ovo uinio? Za koga sam
ovo uradio? Zato sam ovo uinio na ovaj nain?"
Treba znati da su svaka rije i svako dj elo zapisani u dvije knjige
zbog odgovornosti koje za sobom nose. Prva je naslovlj ena: "Za
koga sam ovo uradio?': a druga: "Na koliko sam dobar nain
ovo uinio?" Prvo se pitanj e tie iskrenosti, a drugo samog
dj ela. Allah Uzvieni kae:
7.
"Da bi On pitao istinolubive za istinost njihovu!"
(El-Ahzab, 8)
Ako e oni koj i istinu govore biti pitani za svoju istinitost, te e
im biti sueno sukladno tome koliko su bili istinoljubivi, ta
misli ta je s onima koji su ljudi neistine?
Koristi preispitivanja
Ovo podrazumijeva:
prvo, identifciranje greaka bia. Onaj ko ne prepozna
greke ne moe ih ni ukloniti. Junus ibn Ubejd veli: "Znam oko
stotinu atributa dobrote, pa ipak ne mogu nijedan pronai u
svome biu."
Muhammad ibn Vasi veli: "Kada bi loa dj ela dovela do
nadmenosti, niko ne bi bio u stanju sjediti u mom drutvu:'
Imam Ahmed zapisao je da je Ehu ed-Derda rekao: "Nijedan
ovjek ne postigne potpuno znanje i razumij evanje ako ne
prezire lj ude koji nisu bliski Allahu, a zatim panju usmjeri na
svoje bie i i prezire jo vie";
drugo, poznavanje Allahovih prava. Ovo je bitno, jer
tako ovjek prezire samoga sebe, to ga oslobaa oholosti i
samozadovolj stva svojim djelima. Ovo otvara vrata pokornosti i
poniznosti za ovjeka, a za poslj edicu ima Allahovo proienje
njegovo due. On oajava za svoj im biem i vrsto vjeruje da
opstanak nee biti mogu bez oprosta, velikodunosti i milosti
Allaha. Njegovo je pravo da Ga se stalno ' oboava, spominje i
da Mu se zahvala upuuje.
Poglai'Uc J J.
USTRAJNOST
A
llah je ustraj nost, strpljivost uinio , neumornim
konj em, neumoljivom sabljom, nepobjedivom voj skom,
neunitivom, nenadmanom tvravom. Ona i pobjeda j esu
nerazdvojivi pratioci.
Allah Uzvieni i Svemoni pohvalio je one koji se dre Njegove
knjige, i kae da ih obdaruje beskraj nim nagradama i podrava
Svojom uputom, moi i jasnom pobjedom. On kae:
" I strpite se, pa, Allah je sa strplivima!"
(El-Ahzab; 8)
Zahvalj ujui ovoj pratnji, oni ustrajni bit e na dobitku i na
ovom i onom ivotu, kako zasluuju, oni e dobiti Nj egove
oevidne i skrivene blagodati. Allah je vodstvo u vj eri uinio
ovisnim o ustrajnosti i izvjesnosti. On kae:
"I Mi smo izmeu njih voe odredili, koji su po Naoj
naredbi upuivali zato to su strplivi bili, i u Nae
ajete vrsto vjerovali!" (Es-Sedda, 24)
On kae da je ustrajnost vrij edna za one koji ustraju, a to j e
potvrdio zakletvom:
' ako se strpite, pa to je zbilja za strpljive bolje!"
(En-Nahl, 126)
77
On kae da pomou ustraj nosti i straha od Allaha spletke
neprijatelja nee nakoditi Njegovim vernim robovima, ak i
ako su one i najgore prirode:
ako strplivi budete i Allaha se bojite, njihova
spletka vam nita nakoditi nee! Allah, doista,
zna to oni ine!" (Alu Imran, 120)
Allah j e ustrajnost i pravovernost uinio uvjetom uspjeha:
"O vjernici! Strpite se, i postojani budite, i
nepokoleblivi na granicama neka ste! I Allaha se
bojte da biste uspjeli!" (Alu Imrin, 200)
On takoer govori o Svojoj ljubavi za ustraj ne, strpljive, a to je
najvei poticaj za svakoga ko trai Njegovu ljubav:
'1 Allah strplive voli." (Alu Imrin, 1 46)
Allah alj e dobre vijesti za one koji ustraju i obeava im tri
stvari, a svaka od njih bolja je od svega zbog ega ljudi jedni
drugima zavide:
strplive obraduj, one koji, kad ih nesrea kakva
zadesi, govore: 'i Allahu pripadamo i Nemu se
vraamo!' Takvima pripadaju blagoslovi od njihova
Gospodara, i milost. Takvi su na Stazi pravoj!"
(El-Bekare, 1 55- 157)
Allah je postizanje mjesta u Dennetu i izbjegavanje mjesta
u Dehennemu uinio iskljuivom nagradom onih koji su u
strpljivosti ustraj ni:
"Doista sam ih danas ]a nagradio za ono to su
trjeli. Zbila su oni pravi pobjednici!"
(El-Mu'minun, 1 1 1)
w
7
8
Uinivi ih onima na koje se ovaj aj et posebice odnosi, Allah
je istakao one koji imaju strpljena, ustrajavaj u i zahvalni su za
ukazanu sreu. Na razliita etiri mjesta u Kur'anu on kae:
"Zbila su u tome znaci za svakog ko je strpliv i
zahvalan!" (brahim, 5; Lukman, 31; Saba, 1 9; E
ura, 33)
Ustraj nost je istinsko svojstvo vernika. On se oko nje kree,
pa joj se vrati. To je stup koj i podrava veru, bez kojeg ne bi
mogao ispravno stajati. Onaj ko nema strpljivosti ne moe
imati ni vjere, a ukoliko je ima, onda je ta vjera oskudna i slaba.
Takva osoba oboava Allaha s pola svoga srca; ako se susretne s
dobrim u ivotu, on postaje uvereni jim u svoju veru, meutim,
kada ga zadesi nevolja, on se okrene od Allaha i izgubi sve u
ovom i onom ivotu, opredijelivi se za dogovor o gubitku.
Dobre vijesti koje je izrekao Isa, alejhis-selam, naile su na
zahvalnost samo sretnika zbog njihove ustraj nosti, a zbog svoje
zahvalnosti uzdignuti su na visoke stepene. Oni lete pomou
krila ustrajnosti i zahvale do Bae blaenstva:
"Natjeite se za oprostom Gospodara vaega i
Dennetom, ia je irina kao irina neba i Zemle!
Pripravlen je onima koji vjeruju u Allaha i Negove
poslanike. To je blagodet Allahova, On je daruje
kome On hoe, a Allah je posjednik blagodeti velike!"
(El-Hadid, 21)
S obzirom da su ustrajnost i zahvalnost dva elementa Vere, onaj
ko se brine o dobrobiti svoje due, eljno se nadajui nj enom
spasu i sretnom ishodu, ne smije zanemariti ove dvije sutine.
On pomou njih mora pribliiti Allahu, tako da ga On postavi
meu uspjene na Dan kad e Ga sresti.
79
Znaenje i sutina ustrajnosti
Arapska rije sabr, koja znai "ustraj nost" ili "strpljenje" ukazuje
na suzdravanje i samoobuzdavanje. U kontekstu erijata, ona
podrazumijeva spreavanj e vlastite uznemirenosti, pritubi
jezika, udaranja po obrazima i deranja odjee (kao znaka
ljutnje).
Reeno j e da je to jedna od izvrsnih osobina koje posjeduje bie,
bez koje je nemogue uiniti bilo ta dobro. To je snaga bia
koja mu pomae da je ispravno postavi i njome se okoristi.
Kada su imama Dunaida upitali ta je to ustraj nost, on je rekao:
"Ona znai ne pokazati nezadovoljstvo na licu progutavi neto
gorko:"
Zun-Nun El-Misri o njoj veli: "Ustraj nost je udaljavanj e
samoga sebe od loeg i prijestupa, te zadravanj e mirnoe kada
te zadese nemogue nevolj e i prikazivanje da ima dovolj no
kada je siromatvo stain

prisutno u tvoj oj kui."
Takoer je reeno da je ustrajnost vrsto stajanje i stalna
ljubaznost pri nevolji, te stalno zadovoljstvo pri njoj, a da se ne
pokae nikakav znak aljenja.
Jednog j e dana pravoverni ovek vidio ovjeka kako se ali
svom bratu, pa mu je rekao: "Tako mi Allaha, ono to stvarno
ini j este aljenje na Onog Koji je prema tebi milostiv, dok se
ali o onome koji prema tebi nema milosti kod sebe da bi je
tebi dao." Takoer je reeno:
.
"Kada se ali Ademovom sinu, l Ustvari se ali na Milostivog l
Onome koji nema svoje milosti."
Bo
Postoje dvije vrste pritubi:
Prva je pritubakada se alimo Allahu Uzvienom i Svemonom,
to nije nedosljedno ustrajnosti, kao to kae Poslanik Jakub,
neka je mir na njega:
"Ja al svoj i muku svoju iznosim Allahu!" (usuf 86)
: . . a meni liepo strlenje ostaje!" (usuf 86)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kae: "O Boe, Tebi se alim
zbog slabosti moje snage i nedostatka moje sposobnosti."
7
1
Druga je prituba kada se alimo o nevolji, prigovaraji o
nj enoj prirodi i vrsti. Ova je prituba nespojiva s ustraj nou,
te joj proturjei i isklj uuje je.
Arena moi za roba vanija j e nego arena ustraj nosti, kao
to je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleni, rekao Allahu: 'iko
Ti nisi lut na mene, ja neu biti zabrinut, ali Tvoja je Mo meni
vania.''2
Ovo nije u suprotnosti s Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sell em,
kazivanjem: "Nikome nie dat boli ili vei dar od ustrajnosti.''3
Ovo se odnosi na onoga koga je zadesila neka nevolja. Arena
ustraj nosti u ovom sluaj u je vea, ali, prije no to nevolj a doe,
arena moi i zdravlja bitnija je.
Vlastito je bie jahali ea koja vodi roba u Dennet ili Dehennem.
Ustrajnost je za bie ono to u uzde i zazirci za jahalicu; ukoliko
ju nema, odlutat e u bilo kojem pravcu.
7
1
Daif, El- Hajsami, Medma ez-zevaid, 6/35.
7
2 Dai dio prethodnog hadisa.
73 Buhari, Kitab ez-zekat, 3/335; Muslim, Kitab ez-zekat, 7/ 144.
81
El-Hadad rekao je jednom: "Obuzdajte svoja bia, jer se
mogu vinuti ka svakoj akim nesreama. Neka se Allah smiluje
svakome ko na svoje bie stavi uzde i zazirke, usmjeravaj ui ga
zazircima ka poslunosti Allahu, a uzdom ga odvraajui od
neposlunosti. Strpljivo izbjegavati ono to je Allah zabranio
lake je nego trpjeti kaznu koju ono nanosi:'
Postoje dvije vrste poriva koj a povode bie: jedan je aktivni
poriv hrabrosti, a drugi je inhibiraj ua snaga obuzdavanj a.
Istinska sutina ustrajnosti jeste usmjeravanj e prve vrste
energije ka korisnom, te koritenje druge vrste za izbjegavanje
tetnog.
Postoj e ljudi koji ustrajavaju u redovitom obavljanju nonog
namaza i izdravaju teret posta, no, ipak, nemaju snagu da
se suzdre od zabranj enog pogleda. Postoje drugi koji mogu
to uiniti, ali nemaju energiju da ustraju u injenju dobrog i
zabranjivanju zla, ili u borbi, dihadu.
Reeno je: "Podnoenje, strpljenje i ustrajnost jesu ono to
sainjava hrabrost bia:' Slina ovom kazivanju jeste poslovica:
"Hrabrost je sposobnost da se ustraje nakratko."
Strpljivo podnoenje opreno je uznemirenosti. Tako Allah
Uzvieni kae da e ljudi u Dehennemu rei:
"Zalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam
nee biti!" (Ibrahim, 21)
82
Vrste ustrajnosti
Postoje tri vrste ustrajnosti ovisno o namj eri: ustrajnost u
injenju dj ela ibadeta i poslunosti, ustrajnost u suzdravanju
od zabranj enih djela i neposlunosti i ustraj nost pri suoenju
sa sudbinom, tako da se ovek ne naljuti za vrijeme nevolje.
O ove tri razliite vrste
.
reeno je: "ovjek mora imati naredbe
da ih potuje, zabrane da ih izbjegava i nevolje da ih izdri:'
Postoj i jo jedan nain kategoriziranj a podnoenja i ustrajnosti,
a to su ustrajnost pri kojoj postoji izbor i ona pri kojoj ne
postoji. Prvospomenuta j e vrednija i vanija, jer ustraj nost pri
koj oj nema izbora uobiajna je za sve ljude, primjetna je kod
svih onih koji ne pokazuju ustraj nost svoj im izborom.
Iz ovog je razloga ustraj nost Poslanika Jusufa, alejhis-selam, u
odbijanju supruge El-Aziza, vanija od podnoenja onoga to
su mu njegova braa nanijela kada su ga bacila u bunar.
ovjek ne moe bez strpljivosti. On se prelama izmeu naredbe
koju mora ispotovati i ispuniti, zabrana kojih se mora kloniti i
odrei, sudbine koja mora ii svojim tokom i blagodati za koju
se mora zahvaljivati Onome Koji ga odrava. Kako ljudska
situacija uvijek ostaje istom, ovek mora ustrajavati do dana
smrti. Sve s ime se ovjek susretne u ovom ivotu dij eli se
na dvije vrste: jedna se podudara s njegovim strastima i slae
s nj egovim eljama, a druga ne. On mora u oba sluaja biti
strpljiv, ali prva vrsta, kao to su zdravlje, bogatstvo ili mo, od
njega trai vee strpljenje:
prvo, on ne treba imati povjerenje u njih, zbog njih se
ne treba oholiti ili runo ponaati, ne treba da budu uzrokom
83
~
njegove alosti, ne treba da raspolae njima na nain na koj i
Allah nije odobrio.
drugo, ne treba biti zaokupljen njihovim postizanj em;
tree, mora ustrajati u ispunjenju i injenju propisanog
u vezi s dijelom koji pripada Allahu;
etvrto, mora ustrajati u naporima da ih ne poveava
kroz dobiti koje su haram.
Reeno je: "I mumini i kafri u stanj u su istraj ati kada ih
tekoa zadesi, ali samo istinski vjernici u stranju su istrajati u
lagodnosti:'
Abdurrahman ibn Avf veli: "Zadesila nas je nesrea, i mi
smo izdrali i bili strpljivi, ali kada smo uivali u lagodnosti,
nismo mogli ustrajati:' Zbog toga Allah upozorava vjernike o
zaokupljenosti ili preoptereenosti novcem, suprunicima ili
potomstvom. On, Uzvieni i Svemoni, kae:
"O vjernici, neka vas ne odvraaju imeci vai i djeca
vaa od sjeanja na Alaha!" (El-Munafikim, 9)
Druga vrsta, koja ne slijedi strasti i elje, jeste ili u vezi s
pitanj ima kod koj ih za ovj eka postoji izbor, kao to su djela
pokornosti ili nepokornosti, ili ona kod kojih on ne postoji,
kao to su nevolje. Moda izbor postoji u samom poetku, ali
ne u zavretku, nakon to su ve u toku.
Stoga, postoje tri kategorij e ove ustraj nosti:
prvo, to su pitanja za koja postoji izbor, a ona
podrazumij evaju sva djela, bilo pokornosti ili nepokornosti.
U vezi s djelima pokornosti, potrebno je da ovjek ustraje u
njihovom inj enj u, jer samom biu, po njegovoj prirodi, odbojno
~
8
4
je mnogo toga to je ukljueno ibadetom i sluen j em. Primjerice,
pri obavljanj u namaza vlastito bie lijeno je i preferira sporost,
posebice ako je praeno tvrdim srcem koje je naplavlj eno
loim dj elima i tei slijeenju strasti, te mijeanju s ljudima koji
zanemaruju Allahove naredbe. Pri plaanju zekata, ustrajnost
i strpljivost potrebni su zbog zlobnih i jadnih karakteristika
bia. Pri obavljanju hada i uestvovanja u dihadu, ustraj nost
je potrebna zbog kombiniranih dvaju prethodno navedenih
karakteristika, a to su lijenost i zlobnost.
Rob treba pokazati strpljenje u tri situacije:
prvo, prije obavljanja ibadeta, usmjerujui panju na svoju
iskrenost pri obavljanju djela;
drugo, u toku ibadeta, upornou pri obavljanj u, izbj egavajui
izostavljanj e neega, ili nemarnost, sukladno najiskrenijoj
namjeri, te ne dozvoljavaj ui fzikim pokretima da ometu srce
od mira u potpunoj pokornosti pred Uzvienim Allahom;
tree, nakon ibadeta, izbjegavajui sve to moe izbrisati
nagradu za uinjeno. Ovakvo strpljenje znai da ne smije biti
zadovoljan time to je posluan i hvaliti se time, objelodanivi
pred ljudsko paljivo ispitivanje ono to je bilo skivena taj na.
Djelo je ovjeka tajna izmeu njega i Uzvienog Allaha, i kao
takvo zabilj eeno je u carstvu tajni. Ako on o njemu govori,
ono je odatle uklonj eno i postavljeno u carstvo javnog znanja.
Tako, ne smije misliti da nema potrebe za ustrajnou nakon
zavretka fzikog dj ela.
U sluaju djela nepokornosti, situacija je jasna i jednostavna.
Najvea pomo robu u strpljivom izbjegavanju ovih djela j este
odricanje od loih navika i udaljavanje od onih koji potiu te
navike kroz druenje i razgovor;
8
5
~
drugo, postoje pitanja u koj ima ovjek nema izbora,
koj a nije u mogunosti izbj ei kao to su nevolje, bilo one
koj ima ovjek nije uzrok: smrt ili bolest, ili one za koje jeste,
fziko nasilje ili verbalno zlostavljanje.
U vezi s prvim, postoje etiri poznata poloaja: poloaj
nesposobnosti noenja s nevoljom, a to ukljuuje uznemirenost
i pritube; poloaj strpljive ustrajnosti; poloaj prihvatanja
i zadovoljstva i poloaj zahvalnosti, pri kojem se nevolja vidi
kao blagodat, tako da je onaj koga je zadesila nevolja zahvalan
Onom Koj i ju je nanio.
U vezi s drugim, dakle onim emu je uzrok ovjek, postoje ova
etiri poloaja, i jo etiri dodatna: poloaj oprosta, poloaj
istoe srca o pitanju zadovoljavanja elje za osvetom, poloaj
mogunosti da se to uini i poloaj pri koj em se s krivcem
ophodi ljubazno;
tree, postoje pitanja koja prouzrokuje sam ovjek,
ali jednom kada se dese i preuzmu kontrolu nad njim, on
vie nema izbora, nije u mogunosti da ih promijeni ili da se
oslobodi njihovog uinka na njega.
Vrijednosti ustrajnosti
Ummu Seleme, neka je Allah zadovolan njome, prenosi da je ula
Poslanika, sallallahu alejhi ve sel/em, da je rekao: "Nema muslimana
koji kada ga zadesi nevola kae, kao to mu je Allah naredio: 'Mi
Allahu pripadamo i mi se Njemu vraamo!' (El-Bekar, 156), o
Boe, nagradi me u mojoj nevoli i poslije nje daj mi bole, a da mu
Allah ne podari bolje."
86
Zatim je nastavila: "Kada je Ehu Seleme umro, rekla sam: 'Koji
je musliman boli od Ehu Se/eme, ia je porodica prva sliedila
Poslanika, sallallahu alejhi ve se/lem, u njegovoj Hidri?' Tada sam
rekla ono to nam je Allah naredio da kaemo, i On mi je podario
brak s Negovim Poslanikom, sal/allahu alejhi ve se/lem."74
Ehu Hurejre prenosi da je Poslanik, sal/allahu a/ej hi ve sellem, rekao:
"Svemoni je rekao: }a imam Dennet kao nagradu za Svoje iskrene
robove, koji, kada im uzmem jednog od najbolih ludi ovog svijeta
(tj. smru), ostanu strplivi i nadaju se Allahovoj nagradi."'5
U dvije knjige sahih-hadisa, zabileeno je da Aia, neka je Allah
zadovoljan njome, prenosi da je Poslanik, sal/allahu ale} hi ve sellem,
rekao: "Svakom vjerniku koga zadesi nevola, pa makar to bio samo
ubod trnom, zauzvrat e se izbrisati iz njegovih loih djela.''6
Ehu Hurejre prenosi da je Poslanik, sa/la/lahu alejhi ve sellem,
rekao: "Vjernik se susree s tekoama svojim tielom u bogatstvu,
potomstvu sve dok ne sretne Allaha potpuno ist od grieha.''7
Habab ibn el-Aras prenosi: "alili smo se Allahovom Poslaniku,
sa ll allahu a/ej hi ve sellem, o naoj situacii, dok je leao u hladu Ka be,
a glava mu je bila sputena na ogrta. Rekli smo: 'Hoe li traiti od
Allaha da nam pomogne? Hoe li zamoliti za nas?' On ree: 'Medu
onima prie vas, vjernik je znao biti zatoen u zamci pripremleno}
samo za njega, onda bi donieli pilu i prepolovili mu glavu nakon to
su njegovo meso poupali eljeznim grebena/om s njegovih kostiu,
74 Muslim, Kitab el-denaiz, 6/220.
75 Buhari, Kitab er-rikak, 1 1 /241 .
76 B uh ari, Kitab el-marza, l 0/ 1 1 1 ; Muslim, Kitab el-birr ves-si/ah,
16/ 1 29.
77 Ahmed, El-Musned, 2/287; Et-Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 7 /80; El
Hakim, Kitab ar-rikak, 4/ 1 24.
8
7
,
a ipak sve to nie bilo dovolno da se odrekne svoga dina. Tako mi
Allaha! Ovaj din bit e upotpunjen, a jaha e biti u stanju putovati
od Sanaa do Hadrameuta ne bojei se nikoga, osim Allaha ili vuka,
da ne nanese tetu njegovim ovcama, ali vi ste nestrplivi!"'78
Nai su preci znali rei: "Da nema nesrea, sasvim osiromaeni
stigli bismo na ahiret:'
Komentirajui ajet:
"I mi smo izmeu njih voe odredili, koji su po Naoj
Naredbi upuivali zato to su strplivi bili, i u Nae
ajete vrsto vjerovali!" (Es-Sedde, 24)
Sufan ibn Ujejna veli: "Kada su htjeli Urvi ibn ez-Zubejru
amputirati nogu, rekli su mu: ' Hoe li da ti damo napitak
pa da ne osjeti bol?: a on im odgovori: 'llah mi je dao ovu
nevolju da me iskua u mom strpljenju, pa hou li ii protiv
Nj egove volje?'"
Omer ibn Abdul-Aziz kae: "Kada Allah robu podari blagodat,
pa mu je onda oduzme, a rob strpljivo podnese gubitak, On ga
nagradi blagodati boljom od one koju mu je oduzeo."
Kada se Ehu Bekr es-Siddik, neka je Allah zadovoljan njime,
razbolio, a ljudi mu doli u posjetu, rekli su mu: "Da li da
zovemo doktora da te pregleda?" On im odogovori: "Ve me je
Doktor pregledao:' "I ta ti j e On rekao?': upitae ga. "Ono to
elim, Ja to uinim:'
Prenosi se da je Said ibn Dubejr rekao: "Strpljenje je
prihvatanje nevolje od Allaha koju je On na njega spustio,
njegov priznanje da mu je Allah to uraunao i njegova nada
78 Buhari, Kitab el-ikram 1 2/31 5, takoder Kitab Manakib el-ensar,
7/ 1 64.
-88
da e ga Allah za to nagraditi. ovek moe biti u unutarnjem
stanju straha i panike, ali njegovom primjenom samokontrole,
samo se strpljivot moe vidj eti u njegovom ponaanj u:
Ibn Dubej rove rijei: "Strpljenje je prihvatanje nevolj e od
Allaha koju je On na njega spustio" j esu kao obj anj enje rijei:
"Njemu pripadamo:' Ovdje ovjek prihvata da on pripada
Allahu, i da Allah ini to hoe s onim to mu pripada. Njegove
rijei: " . . . njegova nada da e ga Allah za to nagraditi" j esu kao
objanjenj e rijei: "I Nj emu se vraamo:' To znai da kada
se vratimo svome Gospodaru, On e nas nagraditi za nae
strpljenje, jer nagrada za strpljenje nije nikada izgublj ena.
89
~
Poglavlje 1 4.
ZAHVALNOST
Z
ahvalnost je zahvaljivanje na velikodunosti Onome Koji
daje blagoslov. Zahvalnost treba imati tri osobine, bez koj ih
se teko moe smatrati zahvalnou. To su unutarnje prizanje i
uvaavanje blagodati, otvoreno kazivanje o njoj i koritenje nj e
kao sredstva ibadeta.
Zahvalnost se tie srca, jezika i udova. Srce je za znanje i ljubav
prema Nj emu, jezik je za upuivanje hvale i slave Nj emu, a udovi
za koritenje u svrhu pokoravanja Onome Kome je zahvala
upuena, te uzdravanj e od injenj a dj ela nepokornosti.
Allah, Uzvieni i Svemoni, povezao je zahvalnost i vjerovanje.
On kae da ne treba kazniti ona Nj egova stvorenja koj a Mu se
zahvaljuju i koja u Njega veruju. On kae:
"Pa, zato bi vas Allah kanjavao ako ste zahvalni i
ako vjerujete!" (En-N sa, 14 7) .
Uzvieni, takoer, kae da se zahvalni istiu od ostalih Njegovih
robova zbog milosti koj u im On ukazuje. Tako On kae:
'? Mi tako jedne drugima na kunju stavlamo da bi
oni koji ne vjeruju rekli: 'Pa zar je njima, mimo nas,
Allah prosuo svoju blagodat?' A zar Allah dobro ne
poznaje one Nemu zahvalne?" (El-En 'am, 53)
=
90
On dijeli ljude na zahvalne i nezahvalne. Ono ime je On najvie
nezadovoljan jeste nezahvalnost i oni nezahvalni, a najvredniji
kod Nj ega jesu zahvalnost i oni zahvalni:
"Mi njemu na Pravu stazu ukazujemo: pa ili je
zahvalan, ili nezahvalan on." (El-Insin, 3)
"I kada Gospodar va objavi: iko zahvalni budete
vi, blagodati u ]a vama uveati, a ako budete
nezahvalni, pa, kazna Moja estoka e. biti!"
(Ibrahim, 7)
U ovim ajetima, Allah je zahvalnou uslovio poveanje
blagodati. Ne postoji granica u poveavanj u Njegovih blagodati,
ba kao to ni zahvalnost Njemu nema granicu. Uzvieni i
Svmeoni Allah veliki je dio nagrade uinio ovisnim o Njegovoj
volji. On kae:
'i ako se oskudice bojite, pa Allah e vas opskrbiti,
ako htedne, iz blagodati Svoje, Allah doista sve zna
i mudar je!" (Et- Tevbe, 28)
'i kome hoe oprostit e." (El-Maide, 40)
"Iz srca njihovih On e grubost odstraniti i kome
htjedne Allah e oprostiti." (Et- Tevbe, 15)
On ne postavlj a granice Svojoj nagradi kada na nju upuuje:
'i zahvalne emo nagraditi!" (Alu Im ran, 45)
Kada je Allahov neprijatelj , ejtan, saznao za vrijednost
zahvalnosti, a to je jedno od najuzvienijih i najviih stanj a, on
je usmj erio' svoje snage ka udaljavanju ljudi od nj e:
"Zatim u im prilaziti i sprijeda, i straga, i zdesna,
i slieva! I nee nai, Boe, Ti veinu ludi da su Ti
zahvalni!" (El-Eh 1 7)
91
&
Allah je opisao zahvalne meu Nj egovim robovima kao one
kojih je mala:
malo je onih Mojih robova zahvalnih."
(Saba, 13)
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noi stajao
na namazu dok mu noge nisu otekle. Upitali su ga: "Zato to ini
kada ti je Allah oprostio sve tvoje prole i budue grijehe?" On ree:
'f kako da ne budem zahvalan rob?"79
Poslanik, sallallahu alejhi ve s elle m, jednom je rekao M ua zu: "Tako
mi Allaha, ti si mi drag! Pa ne zaboravi da na kraju svakog namaza
kae: 'O Allahu, pomozi mi da Te spominjem, da Ti budem zahvalan
i da Ti dobro sluim."'o
Zahvalnost je dovedena u vezu s Allahovom velikodunou i
to je ono to je poveava. Omer ibn Abdel-Aziz veli: "Spojite
Allahovu velikodunost prema vama s vaom zahvalnou
prema Njemu:
Ibn Ebu ed-Dunja prenosi da je Ali ibn Ebu Talih, neka je
Allah zadovoljan njime, rekao ovjeku iz plemena Hamazan:
'/llahova je velikodunost povezana sa zahvalnou, a
zahvalnost je povezana s poveanj em Njegove velikodunosti.
Allahova se velikodunost nee prestati poveavati osim ako
zahvalnost Njegovih robova prestane:'
El-Hasan veli: "esto govorite o Njegovoj velikodunosti, jer je
kazivanj e o njoj zahvalnost:'
79 Buhari, Kitab et-teheddud, 3/ 1 4; Muslim, Kitab sijat el-kijjamah,
1 7/ 1 62.

Ahmed, El-Musnad, 5/245-247; El-Hakim, Marifat es-sahabah, 3/273;

En-Nesai, Kitab es-sahv 3/53.

9
2
Allah je naredio Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
da govori o velikodunosti Svoga Gospodara u aj etu:
' 4 i o blagodati Gospodara svoga kazuj ti!"
(Ed-Duha, l l)
Uzvieni je Allah zadovoljan kada je uinak Njegove
velikodunosti prema Njegovom robu oit, jer ovo je po sebi
oblik zahvalnosti koji govori za sebe.8
1
Kada bi Ehu el-Mugiru upitali kako je, on bi rekao: "Mi smo
utopljeni u Allahovoj velikodunosti, a nesposobni da budemo
dovoljno zahvalni. On se prema nama odnosi s najveom
ljubavlj u, premda Mu mi nismo potrebni, a mi prema Njemu
ne pokazujemo potovanje, premda smo u potpunosti ovisni o
Njemu:
arih je rekao: "Kada roba zadesi nevolja, Allah mu podari tri
stvari: da ona ne utjee na njegovu vjeru, da nije otrija no to
je mogla biti, i da se, kao to je odredeno, ve desila i svrila:'
Junus ibn Ubej d prenosi da su Ehu Gunejma upitali: "Kako
si?" On odgovori: "Uhvaen sam izmedu dvij e blagodati koje
su po prirodi takve da ne znam koja je od njih izvrsnija: moja
loa djela koj e je Allah od mene skio, tako da me niko ne
moe za njih zadirkivati, ili prisnost prema meni koju je Allah
usadio u srca Nj egovih stvorenja, a koju, zbog mojih dj ela ja ne
zasluujem:'
8
1
Ovo je potvreno hadisom kojeg biljei Tirmizi, Kitab el-adab, 8/ 1 06,
i El-Hakim, Kitab el-at'ima, 4/ 1 35, po izvoru Amra ibn

uajba, kojeg
mu prenose njegov otac i djed, a u kojem stoji da je Poslanik, sali allahu
alejhi vea sellem, rekao: "Allah voli da vidi uinak Njegovih blagodati
na Njegovom robu. " ejh

akir klasifcira ovaj hadis kao s ah ih u svom

El-Musnedu, 6708.
93
Sufan je u vezi s ajetom:
uzato ti ostavi Mene i onog ko ovaj govor porie,
odakle i ne znaju, pribliavat emo im se."
(El-Kalem, 44)
rekao da Allah njima uini privlanim Svoj e blagodati, a
zadrava im sposobnost da budu za njih zahvalni.
Drugi su rekli da uvijek kada ovakvi ljudi poine grijeh, On im
uputi blagodat.
ovj ek je jednom upitao Ebu Hazima: "O Ebu Hazime, ta
je zahvalnost oiju?" On odgovori: "To je otkrivanje svega
dobroga to vide i skrivanje svega loeg to vide:'
ovjek je rekao: "A ta je zahvalnost uiju?" On ree: 'l ko uje
neto dobro, to razumije, a ako uje neto loe, to odbaci."
ovek je upitao: 1 ta je zahvalnost ruku?" On mu ree: "Ne
koristi ih da bi uzeo ono to nije tvoj e, a ne spreavaj ih da daju
ono to je Allahov udio:'
Zatim upita: '1 ta je zahvalnost stomaka?': na to dobi odgovor:
"Da je njegova nia strana za hranu, a via za znanje:' (tj . da ne
treba biti pretrpan hranom.)
Na pitanje: "ta je zahvalnost stidnih mj esta?': on mu odgovori
aj etom:
"l koji svoja sp/ovila uvaju, osim od ena svojih ili
onih koje posjeduju njihove desnice, eto takvi nee
biti ukoreni! - a koji trae preko toga, eto takvi su
pregoniteli." (El-Mu'inin, 5-7)
ovjek upita: "ta je zahvalnost stopala?" On mu ree: '1ko
uje o smrti kreposnog oveka koji je koristio svoja stopala u
94
injenju dobrih djela i ibadeta, onda ih koristi na isti nain kao
i on, a ako uje da j e ovj ek koji je umro bio neko ko ti je bio
mrzak, onda se udalj i od onoga to je on inio i budi zahvalan
Allahu. A onaj ko koristi samo svoj jezik za zahvalj ivanje Allahu
jeste poput onog ko se pokrij e ivicom svoje odjee a da je ne
obue, tako da od nje nema koristi ni na vruini, ni hladnoi, a
ni na snijegu ili kii:'
Ueni je ovjek jednom napisao svome bratu: "Dato nam je
toliko Allahovih blagodati, usprkos naim mnogim dj elima
nepokornosti, tako da nismo u mogunosti da ih pobroj imo.
Ne znamo za koju najvie da budemo zahvalni: za najbolja naa
dj ela za koja nam je omoguio da ih uinimo ili za naa najgora
dj ela koje je od nas skrio:'
9
5

J>olavlje 1 5.
POTPUNO OSLANJANJE NA ALLAHA
P
otpuno oslanjanje na Allaha jeste iskrena ovisnost srca
o Allahu u ovjekovim naporima u potrazi za njegovim
interesima i samozatiti od svega to je za njegovo blagostanje
tetno, i na ovom i na slijedeem svij etu:
'i ko se Allaha boji, On e mu nai izlaz neki i
odakle se i ne nada On e ga opskrbiti! I ko se osloni
na Allaha, On mu je dovolan!" (Et- Talak, 2-3)
Osoba koja se boji Allaha i u cijelosti se na Njega osloni, uvidjet
e da su za njega ove dvije karakteristike dostatne za ovaj svij et
i njegov din.
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovolan njime, veli: "Cuo
sam kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Kada biste
se svi oslonili na Allaha onako kako treba da se oslonite, On bi za
vas uistinu osigurao opskrbu kao to to ini za ptice, koje se ujutro
probude gladne, a vraaju se site u sumrak."82
Ehu Hatim er-Razi rekao je da ovaj hadis uspostavlj a temeljno
naelo da je oslanjanje na Allaha jedno od najvanijih sredstava
da bi se postigla opskrba i odrivost.
Z
Sahih, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 7/8; El-Hakim, Kitab ar-rikak, 4/3 10.

9
6
Said ibn Dubejr veli: "Oslanj anj e na Allaha jeste sutinski dio
vere:' Biti u stanju oslanjanja, meutim, ne spreava ovjeka
da koristi naine i sredstva koje je Allah odredio Svojim
stvorenj ima. To su Nj egovi zakoni, i naredio nam je da koristimo
naine i sredstva, a u isto vrijeme pouio nas je da se na Njega
oslonimo. Napori da se koriste naini i sredstva u Njegovom
univerzumu naim udovima jesu pokornost, a oslanjanje na
Njega u naim srcima jeste vera u Nj ega. Allah kae:
"O vjernici! Na oprezu budite!" (En-Nsa, 71)
Sahl kae: "Onaj ko sumnja u dj ela (tj. nastojanj e da se zaradi
za ivot) sumnja u samu valjanost sunneta, a ko sumnja u
oslanjanje na Allaha sumnja u samu vjeru:'
Oslanjanje je stanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a
nastojanje da se zaradi za ivot jeste sunnet, a ko se ponaa
sukladno stanju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne smije
napustiti njegov sunnet.
Reeno je: "Zanemarivati naine i sredstava znai sumnjati u
potrebu erijata, a potpuno poverenj e u naine i sredstva znai
dvojbu u stvarnost tevhida. (postojanja Allaha).
Postoje tri vrste djela koje ima rob Allahov:
prvo, djela ibadeta koje je Allah propisao Svoj im robovima, s
obzirom da ih je uinio sredstvima spaavanj a od Dehennema
i ulaska u Dennet. Ona se moraju initi, a istodobno se treba
oslanjati na Allaha i traiti ovakav ishod, j er nema snage ni
moi osim od Njega. Sve to On Uzvieni eli, ve se desilo, a
sve to On ne eli, nee se nikada desiti.
Onaj ko ne ispuni neku od obaveza koju mu je Allah nametnuo
zasluuje da bude kanjen na ovom ivotu i slijedeem, sukladno
97
erijatu i kako je Allah Uzvieni odredio. Jusuf ibn Asbat veli:
"inite ono to inite poput ovjeka koga mogu spasiti samo
njegova djela, i u cijelosti se oslanjajte na Allaha poput onog
koga mogu zadesiti nevolj e koje su mu ve odreene:'
drugo, djela koja je Allah uinio dijelom ovog ivota i za koja je
Svojim robovima rekao da ine, kao to su jedenje prilikom gladi,
pijenje prilikom ei, sklanjanje u hlad na vruini, zgrijavanje
na hladnoi, i sl. initi ova djela, takoer, predstavlja obavezu.
Onaj ko ih ne uini, do mjere da sebi nanosi tetu naputajui
ih, premda je savreno sposoban da ih uini, nemaran je i
zasluuje kaznu.
tree, djela koja je Allah openito uinio dijelom ivota, a da
nisu neophodna. Allah moe nainiti izuzetak za bilo kog roba
za koga On to eli.
Postoji nekoliko vrsta ovakvih dj ela, od kojih je jedno uzimanje
lijeka. Ulema je ponudila razliite odgovore na slijedee pitanje:
"Da li je bolesnoj osobi bolje uzeti lijek ili, u sluaju onih koji
se potpuno oslanjaju na Allaha, suzdravati se od uzimanja
lijeka?"
Postoje dva bolje znana odgovora na ovo pitanje.
Imam Ahmed kae da je oslanjanje na Allaha bolje za onog
ko ga ima. Imam Buhari navodi kazivanj e Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellem: "Sedamdeset hilada ludi iz moga ummeta ui
e u Dennet bez polaganja rauna ili kanjavanja. To su oni koji
od drugih ne trae da ih liee zabranjenim rukjama, ne proriu
budunost putem ptica i drugih znakova, ne lijee svoja tiela
palenjem, i koji se u potpunosti oslanjaju na svoga Gospodara.''3
83 Buhari, Kitab ar-rikak, 1 1 /305; Muslim, Kitab el-iman, 3189.

98
Ona ulema, koja odobrava uzimanje lijeka, kae da je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, uobiavao uzimati lijek, a on je
inio samo ono to je najbolj e, a navedeni hadis odnosi se
na upotrebu talismana, na koju se iskreno gleda s dvojbom,
jer mogu voditi ka oslanjanju na

druge mimo Allaha, a koji
su sukadno izjednaeni s proricanjem i lijeenjem pomou
paljenja.
Mudahid Ikrime, En-Nehai i nekoliko naih predaka rekli
su: "Nikome nije dozvoljeno potpuno napustiti nastojanje da
se koriste naini i sredstva ovog svij eta za lijeenje nevolja,
osim onome ije je srce sasvim prestalo da se dovodi u vezu sa
stvorenjima:'
Ishaka ibn Ravejha upitali su: "Moe li se ovj ek angairati u
ratu bez ikakvih priprema?" On je odgovorio: "Moe, ako je
poput Abdullaha ibn Dubej ra, u suprotnom ne moe:'
99
Poglavlje 1 6.
LJUBAV PREMA ALLAHU
V
oljeti Allaha, Uzvienog i Svemonog, jeste konani cilj
svih poloaja i vrh svih stanja. Dosegnuvi stanje istinske
ljubavi prema Allahu, svaki poloaj koj i slijedi jeste njegov plod
i grana izrasla iz njegovog korijena, kao to su udnja, prisnost
i zadovoljstvo. Svaki poloaj koji mu prethodi jeste korak
naprijed, kao to su pokajanje, ustrajnost i odricanje, zuhd.
Naj korisnija, najiskrenija, najuzvienija i najvia ljubav uistinu
jeste ljubav prema Onom za Koga su srca stvorena da vole,
te za Koga su stvorenj a oivljena da oboavaj u. Allah je Onaj
Kome se srca okreu u ljubavi, uzvienju, hvaljenju, poniznosti,
pokornosti i oboavanju. Tako se ne moe oboavati niko osim
Allah. To je savrena ljubav popraena potpunom pokornou
i poniznou. Uzvieni Allah voli se samo u Nj egovo ime u
svakom moguem smislu. Sve osim Njega voli se zbog ljubavi
koj a im se uzvraa. Sve objavljene knjige, poruke poslanika,
svedoe ljubav koja je za Njega, kao i prirodni poticaji koje
je On stvorio u svim Svojim robovima, intelekt kojim ih je
obdario i blagosolov koj i im je podario.
Srce, kako sazrijeva, pone osjeati ljubav prema svakome ko je
milosrdan i lj ubazan prema njemu. Pa koliko li je vea njihova
ljubav za Njega iz Koga izvire sva ljubaznost?!
100 -
Svako dobro u kojem Njegova stvorenja uivaju j este jedna od
njegovih bezgraninih blagodati, a On je jedan, bez druga ili
Sebi ravnoga:
"Od Allaha je sva blagodat koju imate, a i kad vas
. nevolja pogodi, vi opet Njega glasno zazivate!"
(En-Nahl, 53)
"Ima ludi koji kumire, a ne Allaha, uzimaju, pa ih
vole kao to se voli Allah! Ali, oni koji vjeruju, Allaha
jo vie vole! O, da samo zloiniteli znaju, kad budu
ugledali patnju, da e samo Allah posjedovati mo
svu, i da e Allah estoko kanjavati!"
(El-Bekare, 165)
"O vjernici! Ako neki od vas od vjere svoje otpadne,
Allah e doista mjesto takvih ljudi dovesti ljude
. koje On voli, i koji Nega vole, vjernicima ponizne,
nevjernicima osore! Na Allahovom putu oni e se
boriti, ni od ijeg prijekora nee strepjeti:'
(El-Maide, 54)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo se da ovek nee
biti istinski vjernik dok mu on, Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, ne bude drai od dj eteta, oca i cijeloga ovjeanstva.84
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takoer je rekao Omeru
ibn el-Hattabu, neka je Allah zadovoljan nj ime: "ak i dok ti ja
nisam drai od tebe samoga.''5
Ovo znai da nisi iskreni vjernik dok tvoja ljubav prema
Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne dosegne ovu razinu.
84 Buhari, Kitab el-iman, 1 /58; Muslim, Kitab el-iman, 2/ 1 5.
8
5
Buhari, Kitab el-iman ven-nuzur, l l /523.
1 01
Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznad nas samih86
o pitanju onoga to mi volimo i to to u sebi nosi, ne zasluuje
li onda Allah Uzvieni i vie nae ljubavi i divljenja nego mi
sami?
Sve to On daje Svoj im robovima, bilo da je to neto to oni vole
ili ne, upuuje nas na ljubav prema Njemu. Njegovo davanj e i
Njegovo zadravanje; srea i nesrea koje On odreuje Svoj im
stvorenjima, Njegovo poniavanj e i uzvisivanje robova, Njegova
pravda i milost, Nj egovo davanje i ponovno oduzimanje ivota,
Njegova samilost, velikodunost i prikrivanje loih djela robova,
Nj egov oprost i strplj ivost, Njegovo usliavanje molitvi Svoj ih
robova, premda On o njima ne ovisi - sve ovo upuuje srca da
Ga oboavaju i vole.
Ako bi ovek uinio i najmanji dio ovoga nekome drugom, ta
osoba ne bi mogla suzdrati svoj e srce od ljubavi prema nj emu.
Kako rob da ne voli cij elim svojim srcem i tijelom Onoga Koji
je neprestano milostiv i velikoduan prema njemu, usprkos
njegovim loim djelima?
Allahova se milost na roba sputa s nebesa, a loa djela robova
uzdiu se sa zemlje ka Nj emu.
Allah Svojom milou trai ljubav i prijateljstvo roba, premda
On o nj emu ne ovisi. Rob, s druge strane, priziva Allahovu
lj utnju svoj om nepokornou i loim djelima, premda je njemu
Njegova pomo potrebna.
Niti Allahova milost niti Njegova velikodunost prema robu
ne odvraa roba od neposlunosti. Na isti nain, neposlunost
8
6 Kao to Allah kae: "Verovjesnik je prei vjernicima od njih samih."
(El-Ahzab, 6)
12
i loa dj ela ovjekova ne odvraaju Allaha, d. . , od pruanja
blagodati.
Povrh toga, onaj koga mi volimo i ko voli nas moe se ovako
ponaati zbog vlastitih interesa, a Allah Uzvieni ovo ini da bi
nama pruio korist.
Svako s kim trgujemo nee poslovati s nama ukoliko ne
oekuj e da e proftirati od date transakcije, i uinit e sve
to je u njegovoj mogunosti da proftira na jedan ili drugi
nain. Allah Uzvieni trguj e s nama da bi nam omoguio da
napravimo najbolji i najvei proft iz nae transakcije s Nj im.
Tako se jedno dobro djelo pie kao deset dobrih dj ela, pa sve
do sedam stotina dobrih djela, ili ak i vie, a loe djelo pie se
kao jedno, i moe brzo biti izbrisano.
Zatim, stvorio je nas za Sebe, a sve ostalo za nas, i na ovom
i onom svij etu. Pa ko drugi onda vie zasluuje ljubav i
zadovoljstvo osim Njega?
Sve to mi, a i sva stvorenja, u tom smislu, trebamo i traimo jeste
kod Njega. On je najvelikodunij i. On daje Svojim robovima
vie nego to im je potrebno, ak i prije nego to Ga upitaju.
On je zadovoljan i s malim dobrim djelom i poveava za nj ega
nagradu. On oprata neizreena loa djela. Sve to je na Zemlji i
na nebesima moli se Njemu. Mnogobrojnost stvari ne zbunjuju
Ga niti Ga zamaraj u stalne molbe Njegovih robova. Ustinu je
On zadovolj an onim ustrajnim u molitvi.
On je zadovolj an robovima koji trae Njegovo zadovoljstvo, a
ljut na one koji to ne ine. On je nezadovoljan kada vidi roba
neposlunog koj i ne obavlja djela, a ipak skriva njegova loa
dj ela dok ih rob sam ne skije. On ima milost za njega, a rob
nema za sebe samoga.
1
3
~
On ga poziva na Svoje prihvatanje i milost kroz Svoju samilost
i velikodunost, a on odbija. On je poslao vjerovjesnike i uinio
znanim Svoje zavjete. On, neka je uzvien, priblii se i kae:
"Ima li neko ko Mene zove, pa da mu odgovorim na molitvu?
Ima li neko ko tra:i Moj oprost, pa da mu oprostim?"
87
Pa kako onda da Ga srca ne vole, kada On, i niko osim Njega,
daje nagradu, odgovara na molitvu, prata greke, oprata
grijehe, skriva loa djela, uklanja alost i tugu?
Samo je On vrijedan spominjanja, zahvalnosti, oboavanj a i
slave. On je najvelikoduniji da bi Ga se pitalo, najslobodniji
da podari, najmilostiviji da oprosti, najmoniji da pomogne i
najpouzdaniji da bi se na Njega oslonili. On je milostivij i prema
Svome robu nego to je majka milostiva prema svome dj etetu.
On je zadovolj niji pokaj anjem skruenog grenika nego to je
ovjek sretniji kada pronae svoju jahalicu sa svom opskrbom
na njenim leima, nakon to ju je izgubio u neplodnoj zemlj i i
izgubio svaku nadu opstanka.
On je Vladar, bez partnera, Jedini, Kome nema jednakog. Sve
e nestati osim Njegovog lica. Njemu se ne pokorava, osim ako
je s Nj egovom naredbom, a niti ne pokorava, a da On to ne zna.
On je zadovolj an poslunim robom zbog njegove poslunosti,
premda se to nije moglo desiti bez Njegove pomoi i podrke.
On prata i oprata i nakon nepokoravanj a Njemu. A opet su
8
7 Muslim biljei u svom Sahihu, Kitab salat el-musa.rin ve kasruha,
6/36, da Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu ale j hi ve sellem,
rekao: "Na Gospodar Uzvieni i Svemoni, svaku se veer sputa na
nebesa koja su nama najblia u toku posljednje treine noi i kae: 'Ima
li neko ko Me zove, pa da odgovorim na molbu? Ima li neko ko od Mene
neto trai, pa da mu udovolim? Ima li neko ko trai Moj oprost, pa da
mu oprostim?"'
m
1
4
Njegova prava ona koja se najvie odbijaj u i zanemaruju.
On je najblii svedok, najprefnjeniji zatitnik, najiskreniji u
Svojoj rijei i najpravedniji od svih sudaca. On zna tajne bia.
"Doista, Gospodar je moj nad svakom stvari uvar!"
(Hud, 57)
On biljei djela i odreuje ivotno vrijeme Svoj ih robova.
Njemu su znane tajne srca, a nevidljivo otkriveno. Svako udi
za Nj im, okreu se ponizno prema svjetlu Njegovog lica, a um
je u potpunosti nesposoban da shvati bit Njegovog bia. Svi
dokazi s kojima se suoavaj u srce i um svjedoe da Mu nema
nita ravno. Svjetlom Njegovog lica osvijetljena je svaka tama,
nebesa i Zemlja su obasjani, a sve stvoreno dovedeno je u red.
Njega ne obuzima san niti mu to dolikuje. Djela poinjena
nou predoena su mu prije zore, a ona poinjena danju prije
sumraka. On je skriven istim svjetlom, a ako bi se veo uklonio,
tada bi bljetavilo Njegovog svetla obuhvatilo sva Njegova
stvorenja zahvaena Njegovim pogledom.
Ljubav prema Allahu Svemonom daje ivot srcu i odrava
duu. Srce ne iskusi zadovoljstvo, osjeti radost ili osjeti uspjeh,
pa ak ni ivot, ukoliko nema ovu ljubav. Ako srce .izgubi ovu
ljubav, tada je gubitak koji podnosi, vei od onoga kada je vid
uskraen oku, a sluh uhu.
.
Propadanj e srca kada je lieno ljubavi prema svom Stvoritelju,
Izvoru i Istinskom Bogu, mnogo je gore od tijela koje vie
nema duu. Istinu prepoznaju samo ivi ljudi, jer rana ne boli
mrtvoga.
Fath el-Mavsili veli: "Onaj ko voli ne pronalazi drugo
zadovoljstvo u ivotu i ne zanemaruje spominjanje Allaha ni
na trenutak:'
1 05
Pravovjerni ovek jednom je rekao: "Onaj ko voli uvijek je s
Njim: neprestano i uvij ek spominje Ga s enjom, koristei sva
raspoloiva sredstva i navafl radi Njegovog zadovoljstva:'88
ovek je u pj esmi rekao:
"I voli Gospodara svoga sluei Mu, l Jer oni koji vole robovi su
Voljenoga. "
Savjetujui svoj e dijete, jedna ena od selefa veli: "Navikni se da
voli Allaha i bude Mu posluan, j er oni koji imaju takvu, svoj
ibadet dou do stepena na kojem je njihovom tijelu odbojno sve
osim poslunosti. Ako ih prokleti (ejtan) pokua nagovoriti da
uine neto loe, tada se to loe djelo postidi i izbjegne ih zbog
naina na koje je odbij eno:'
Abdullah ibn el-Mubarak kae:
"Neposluan si prema Allahu, l A ipak jo uviek tvrdi da Ga
voli, l Tako mi Allaha, ovakvo je ponaanje gnusno, l U svakom
smislu, l Bio bi Mu posluan da je tvoja ljubav iskrena, l Jer onaj
ko voli uvijek je posluan voljenome."

Ovo se potvruje hadisom koji biljei Buhari u svom Sahihu. Prenosi

se od Ehu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko
bude neprijatelj jednom Mome robu, koga sam Ja odabrao i koji je Meni
blizu, Ja u tom ovjeku navijestiti rat. Niim se Moj rob ne moe Meni vie
pribliiti nego onim ime sam ga Ja zaduio. Moj se rob Meni postepeno
pribliava vrenjem doborovolnog ibadeta (na
.
fle) pa ga Ja zavolim. A
kada ga zavolim, njegova lubav prema Meni preovlada, pa njegov sluh
kojim slua bude samo radi Mene; ruka njegova kojom prihvata samo radi
Mene radi; noga njegova kojom ide, ide samo radi Mene. Ovakav ovjek,
ako kod Mene neto zatrai, Ja mu udovolim, a ako se Meni utjee, Ja
ga zatitim. " Takoer, hadis je zabiljeen u En-Nevevijevom djelu El
Arbain En-Nevevi, hadis br. 38.
106

Poglavje l 7.
ZADOVOLJSTVO ALLAHOVOM ODREDBOM

C
ovjek moe proi kroz dva stanj a o pitanju onoga to ne
voli: stanje zadovolj stva i stanje strpljivosti. Biti zadovoljan
hvale je vrijedna osobina, a strpljivost je obaveza koju ovjek
mora ispuniti.
U nekim situacijama ljudi koji su zadovoljni svedoci su
mudrosti i ljepote Onoga Ko iskuava kada On iskuava Svoj e
robove i vide da je On uvijek u pravu u svemu to odredi.
Ponekada su svedoci moi, uzvienosti i savrenstva Onoga Ko
ih iskuava do te mjere da se potpuno utapaju u ova Nj egova
svoj stva, tako da ne osjeaj u nikakvu bol.
Ovaj poloaj mogu postii samo oni koji imaju veliko znanje i
ljubav. Tako je mogue i da pronalaze zadovoljstvo u svemo to
ih zadesi, j er im dolazi od Onoga Koga vole.
Razlika izmeu zadovolstva i strpljenja
Strpljivost podrazumijeva obuzdavanje bia i spreavanj e
zapadanja u ogorenost, usprkos patnjama kroz koj e prolazi,
u nadi da e se nevolja koj a ga je zadesila okonati, kao i
obuzdavanje tijela da ne ini loe, zbog svoje nestrpljivosti.

107
Biti zadovolj an, s druge strane, osjeaj je olakanja pri prihvatanju
Boije odredbe i nezabrinutost u momentu prestanka nevolje,
ak i u momentu kada nas zadesi. Zadovoljstvo olakava svaku
patnju, jer je srce utoplj ena u duh izvjesnosti i znanja. Ako
zadovoljstvo dobije na intenzitetu, ono takoer uklanj a i samo
iskustvo nevolje.
Prenosi se od Enesa ibn Malika da je Poslanik, sa/la/lahu alejhi ve
sellem, rekao: "Kada Allah nekoga voli, On ga stavi u iskuenje; jer
oni koji su zadovolni, Allah e biti zadovolan njima, a oni koji nisu
zadovolni, ni Allah nije zadovolan njima."89
Ibn Mesud, neka je Allah zadovoljan njime, veli: "Svojom
mudrou i pravdom, Uzvieni Allah ispunio je izvj esnost i
zadovoljstvo osveenjem i radou, a u sumnju i nezadovoljstvo
postavio je tugu i alost."
Komentiraj ui ajet:
"Nema udesa niedne nevole bez Allahove vole! A
ko u Allaha vjeruje, On e naputil Pravom Stazom
njegovo srce! Allah svaku stvar znade! "
(Et- Tagabun, ll)
Alkame kae: "Ovo se odnosi na nesreu koja zadesi roba: on
zna da je ona od Allaha, tako se on s njom pomiri i zadovoljan
je nj om:'
89 Tirmizi, Kitab az-zuhud, 7177, klasifciran kao hasen-garib; Es-Sujuti,
El-Dami es-sagir, 2/459, klasifciran kao hasen.
108

O aj etu:
"Koji god da urade dobro djelo, muko ili ensko bili,
i k tome u Boga budu vjerovali, Mi emo dati njima
da proive u ivotu lijepome, i zbila ih na najlepi
nain nagradom njihovom nagraditi za ono to su
inili! " (En-Nahl, 97)
Ebu Muavijj a el-Esvar veli: "Dobar je ivot biti zadovoljan i
uveren."
Alija ibn Ebu Talib, neka je Allah zadovoljan nj ime, vidio je
Adi j j a ibn Hatima tunog, te ga j e upitao: "O Adi jj, zato si tako
tuan?" On mu odgovori: "Kako da ne budem ovakav kada su
mi oba sina poginula, a moje oko iskopano?" Alija mu ree:
"O Adijj, onaj ko je zadovoljan Allahovom odredbom uistinu
e je osjetiti i biti za nj u nagren, a onaj ko nije zadovoljan
Njegovom odredbom uistinu e je osjetiti i Allah e obezvrijediti
nj egova dj ela."
Ebu ed-Derda posjetio je ovjeka koji je bio na samrti i zatekao
ga kako velia Allaha, te mu rekao: "U pravu si! Allah eli od
nas da budemo zadovoljni svime to On odredi:'
El-Hasan el-Basri veli: "Onaj ko bude zadovolj an onim to ima,
Allah e uiniti da mu to bude dovoljno i bereketno, a onaj
ko nije zadovolj an, Allah mu to nee uiniti dovolj nim niti
bereketnim:'
Omer ibn Abdul-Aziz kae: "Ja nemam nita to me veseli osim
onoga za to je Allah odredio da se desi:' Jednom su ga upitali:
"ta ti eli?" On je odgovorio: "ta god Allah Uzvieni i Moni
odredi:'
.
1
9
~
Abdul-Vahid ibn Zeid kae: "Biti zadovoljan jeste najvea
kapija prema Allahu, dennet ovog ivota i mjesto smiraja za
robove:'
Takoer je reeno: "Nee biti boljeg poloaja na ahiretu od
onoga na koj em e biti oni zadovoljni bilo im to Allah odredi
u svakom vremenu. Onaj ko uiva stanj e zadovoljstva bit e
podignut na najbolji poloaj:'
Otkrivi jednog jutra da je izgubio veoma mnogo kamila, jedan
Arap u pustinji ree: "Tako mi Onog ij i sam ja rob, da ne bi
nekh zavidnih i zlobnih neprijatelja, ne bih imao zadovolj stvo
da vidim svoje kamile j o ive i u njihovom toru i neto za to
je Allah odredio da se ne desi:'
110
Poglavle 1 8.
NADA U ALLAHA
O
vo je smireno stanje srca koje oekuje ono to mu je
drago Ukoliko sredstva, us pomo kojih moe proizai
ono to srce oekuje, izostanu, onda njegovo je stanje bolje
opisati terminima glupost i ludost. Meutim, ako je ono to
oekuje izvjesno, onda ni izvjesna nada nije podoban termin
da se ono opie, jer npr. ne moe se rei: "

elio bih da sunce

izae u zoru:: ali se moe rei: "

elio bih da pada kia:'

Oni koji prouavaju srce nauili su nas da je ovaj svijet poput
zemlje koja se obrauje za plodove na slijedeem svijetu, da
je srce kao zemlj a, vj erovanje kao sjeme, a djela ibadeta poput
oranja zemlje i njene pripreme za podobne kanale i osiguravanj e
vode. Srce koje voli ovaj svijet predstavlja neplodnu zemlju, u
kojoj iz sjemena nita ne moe izniknuti. Sudnji je dan kao
dan etve, i svako anj e ono to je posijao. Nijedno sjeme
osim sjemena vere ne moe izrasti, a verovanje rijetko urodi
plodom ako je srce loe i ako u njemu nedostaje morala .
Isto kao to sjeme ne izrasta u neplodnoj zemlj i, tako se
ovekova nada u Allahov oprost moe porediti s nadom
farmera. Ako neko traga za plodnom zemljom, stavi u nju
dobro, zdravo sjeme, doda zemlji sve potrebno, ukloni korov i
sve to moe oteati ili unititi rast usjeva, a onda sjedne i eka
1 11
Allahovu blagodat u obliku Njegovog spreavanja nepovoljnih
vremenskih uveta i tetnih insekata, sve do konanog
sazrijevanja plodova i njihove i zrelosti, tada se to ekanj e moe
oznaiti kao nada.
Meutim, ako neko zadije sjeme u okorjelu, neplodnu zemlju
koj a je na isuvie visokoj razini da bi se mogla natopiti vodom,
te ne uini nita ime bi osigurao brigu za posijano, a zatim
sj edne i eka etvu, tada se njegovo ekanje moe oznaiti samo
kao ludost i glupost, a ne kao nada.
Tako se termin nada jedino moe upotrijebiti za ekanje koje
podrazumijeva tenju i udnju da se neto dogodi, nakon to
su upotrijebljena sva sredstva koja e potpomoi ostvarenje
elje, a to su ona sredstva koja su u ovekovoj moi i izboru.
One stvari koj e nisu pod domenom ovjekove kontrole, a
koj e su iskljuivo u domenu Allahove milosti, takoer igraju
znaajnu ulogu. Allah je Uzvieni u stanju sprijeiti sve tetne
pojave i prepreke, ako On tako eli.
Ako rob posije sj eme vjerovanja, zalijeva ga poslunou i
ibadetom, oisti svoje srce od loih i tetnih elemenata, a zatim
eka na Allahovu
_
blagodat u obliku Njegovog odravanj a
ovekovog stanja vrstim, sve do njegove smrti, a zatim mu
podari izvrstan kraj i Svoj oprost, onda je njegovo ekanje
uistinu nadanje najboljem.
Uzvieni Allah kae:
"Doista, oni koji vjeruju i koji se isele zarad vjere
svoje, i koji se na Allahovu putu bore, takvi neka se
Allahovoj milosti nadaju. A Allah prata i samilostan
je." (El-Bekara, 218)
1 1 2
Ovo znai da su ovi ljudi vrijedni nade u Allahovu milost.
Allah nije ograniio nadu u Nj ega samo na nj ih, jer se i drugi
mogu nadati, ali je istakao njihovo nadanje kao uistinu dobro
osnovano.
Onaj koga njegovo nadanje uputi ka oboavanju Allahu, a
odvrati ga od neposlunosti, on se iskreno nada, a nada koja
vodi osobu ka pasivnosti i utopljenosti u loa djela predstavlj a
tek glupost pod krinkom.
Potrebno je istai da OJaj koji se nada mora ispuniti tri uvjeta:
prvo: potrebno je da mu je drago ono emu se nada;
drugo: potrebno je da ga je strah da to ne izgubi;
tree: potrebno je da nastojati postii ono emu se nada.
Ako nadanj e nije povezano ni s jednim od navednih preduvjeta,
tada je to puko zavaravanje samoga sebe - nadanj e je sasvim
druga stvar.
Onaj ko je pun nade pun je i straha. Ko ide putem pouri, kada
ga obuzme strah, da e propustiti cilj kojem se nada.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Onaj ko se boji neprijatelske plake krene u ranu no, a ko krene
rano stigne do elenog cilja. Budite na oprezu! Allahovo je blago
drago i vriedno. Probudite sef Allahovo je blago Dennet."9
0
90 Hasan, Tirmizi, Sijat el-Kijama, 7/ 1 46, klasifciran kao hasen-garib;
takoer, El-Hakim, Kitab er-rakaik, 4/307.
113
Uzvieni i Svemoni Allah veli:
"Ti reci: 'O robovi moji koji ste preterivali prema
sebi, pred Allahovom samilou nemojte oajavati!
Allah e zbila sve griehe oprostiti!' On grijehe
prata i samilostan je!" (Ez-Zumer, 53)
"Doista, Gospodar tvoj svietu griehe prata."
(Er-Ra', 6)
Omer ibn Abdel-Aziz prenosi od svoga oca, neka je Allah obojicom
zadovolan, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve se/lem, rekao:
"Uvijek kada musliman umre, Allah baci idova ili krana na
njegovo mjesto u Dehennem.'>
1
Prenosi se od Omera ibn el-Hattaba, neka je Allah zadovoljan njime,
da su Poslaniku, sa/la/lahu alejhi ve se/lem, doveli zatvorenike. Medu
njima je bila jedna ena koja je traila nekoga u masi. Kada je
pronala bebu medu zaroblenicima, uzela ju je u naruje, postavila
uz svoje grudi i pustila je da doji. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: "Da li misli da bi ova ena ikada bacila svoje
diete u vatru?" Mi rekosmo: "Tako nam Allaha, ona nikada ne bi
bacila svoje dijete u vatru sve dok je ono pod njenom zatitom i
moi! " Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ':llah
je milostivii prema Svojim robovima nego ova ena prema svome
djetetu.'>2
Prenosi se od Ehu Hurejre da je uo kako Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, kae: "Kada je Allah stvorio stvorenja, On je odredio neto
za Sebe, i uz Nega je jasna odredba koja potvruje: 'Doista je moja
91 Muslim, Kitab et-tevba, 1 7/85.
92 Buhari, Kitab el-adab, l 0/426; Muslim, Kitab et-tevba, 1 7170.
114
milost vea od moga gnjeva.'"93
Prenosi se od Enesa da je uo kako je Poslanik, sal/allahu alejhi ve
sellem, rekao: "Uzvieni Allah veli: 'O Ademovi sinovi, sve dok Mene
pozivate i od Mene traite, oprostit u vam ono to ste inili i neu
vam zamjerati. O Ademovi sinovi, i da vai grijesi stignu do oblaka
na nebu i da zatraite oprost, Ja bih vam oprostio. O Ademovi sinovi,
da mi doete s griehom skor toliko velikim kao to je Zemlja, i da
se onda Meni okrenete, a da Mi ne pripisujete druga, donio bih vam
oprost skoro toliko velik kao to je ona."94
Jahja ibn Muaz veli: "Po mom miljenju, najgora vrsta
samoobmane jeste da neko prekomjerno grijei, i onda se nada
oprostu, a da ne osjeti nikakvu grinju savesti; ili oekivati da
e se pribliiti Allahu, a da Mu se ne pokorava i ne ini ibadet;
ili traiti stanite poslunog inei grijehe; ili oekivati nagradu,
a ne uiniti nita vrij edno; ili nadati se u Allaha Monog i
Uzvienog nakon prekoraenja svih granica:
Nada li se oprostu ako nisi hodio tim putem? Brod ne plovi
po suhom.
95
93
Buhari, Kitab ba'd el-vahiy, 6/287; Muslim, Kitab et-tevba, 1 7/68.
94 Hasan, Tirmizi, Kitab ed-da'va, 9/524; klasifciran kao hasan-garib.
95 Ibn Hibban u svojoj knjizi Revzat el-Ukala, str. 284, navodi da je
pjesnik Ebul-Atahijja rekao: "Krenuo sam da vidim Harun er-Raida,
zapovijednika vjernih, i kada me je vidio, rekao sam mu: 'Da li si ti
Ebu'l-Atahijja, pjesnik?' On ree: 'Jesam: Onda mi je rekao: 'Daj mi
savjet u nekoliko stihova i neka bude jezgrovito! ' Ja sam mu izrecitovao:
'Nikada se ne osjeaj sigurnim od smrti: l

ak i ako trai zatitu l

U tvojim savjetnicima i uvarima, l Znaj da su strijele smrti l Uviek
usmjerene ka tebi, l Ma kakvo oruje i titove da mi imali. l Nada li se
oprostu l ako nisi hodio tim putem? l Brod ne plovi po suhom.'
115
STRAH OD ALLAHA
S
trah je poticaj kojim Allah robove Svoje poziva i nagoni
prema znanju i dj elovanju s ciljem pribliavanj a Nj emu.
Srce osjea bol i strepnju kada uvidi da je teta neizbjena.
Strah je onaj koji spreava nepokornost i navodi na oboavanje
i sluenje. Kada strah nedostaje, tada su posljedica nemar
i smionost u injenju grijeha, a prekomjerni strah rezultira
stanjem beznadenosti i oaja.
Strah od Uzvienog Allaha ponekada izvire iz znanja o Nj emu,
o Njegovim svojstvima, znanja da bi za Njega bilo od nevelike
brige da izbrie Zemlj u i nebesa, i da Ga nita ne moe sprijeiti
da uini ono to eli. Ponekada je Njegovim uzrokom veliki
broj ovjekovih loih dj ela. Ponekada skup sva tri navedena
elementa: stupanj ovjekovog straha zavisi od njegove
svjesnosti o sopstvenim grekama, od moi, samodostatnosti i
slavi Allaha, te injenice da se On ne dri odgovornim za ono
to uini, a Nj egovi robovi da.
Osoba koja se najvie boji svoga Gospodara jeste ona koj a ima
najvie znanja o Njemu i sebi samoj. Zato je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Allaha, od svih ludi ja imam najvie
znanja o Allahu i ja Ga se najvie bojim."9
6
Buhari, Kitab el-adab, 1 0/5 1 3; Muslim, Kitab el-fazail, 1 5/ 1 06; po
izvoru Aiinom, neka je Allah zadovoljan njome.
1 1 6
Imama E-a'bija j ednom su oslovili s: "O ueni! " On j e
odgovorio: "Ne, ja to nisam, j er ueni je onaj ko se boji Allaha,
kao to On, Uzvieni i Svemoni, kae:
'I Allaha se boje od Negovih robova oni ueni."
(El-Fatir 28)
Oni koji se boje Allaha
Onaj ko osjea strah nije onaj ko . plae i brie svoje oi, ve
onaj ko naputa sve to mu moe donijeti kaznu. Zun-Nuna el
Misrija upitali su: "Kada je roba uistinu strah?" On je odgovorio:
"Kada je u istom stanju kao i bolesnik koji trai Mlahovu zatitu
iz straha da bi se njegova bolest mogla produljiti."
Ebul-Kassim el-Hakim veli: "Ko se boji neega on od toga bjei,
a onaj ko se boji Allaha tri prema Nj emu." El-Fudejl ibn Ijjad
kae: '!ko te neko pita da li se boji Allaha, ne odgovaraj s 'da:
jer bi slagao, ali ne odgovaraj ni sa 'ne' jer bi to znailo da u
Nj ega ne vjeruje:'
Pomou straha sagorijevaju zabranjene strasti, a loa djela koja bi
uskoro postala dragima ovjeku ubrzo mu postanu prezrivima,
ba kao to med postane odbojan onome ko ga eli, ukoliko
otkrije da je otrovan. Strah pripitomlj ava tijelo i ispunjava srce
pokornou, poniznou i smirenou. Arogancija, mrnja i
zavist iz njega nestaju, te ga On ispuni, kroz strah od Njega
i kroz razmiljanje o Njegovoj kazni, i tako srce ne postane
zaokupljeno niim drugim do Nj ime, nema brige o tom
razmiljanju, preispitivajui samoga i sebe i ulaui napore na
putu Allahovom. Rob koji ima ovakvo srce postaje opreznim
nad svakim dahom i svakim trenutkom, neprestano se ukorava
117
za svoje unutarnj e misli, djela i rijei. Njegovo je stanj e poput
stanja osobe koj a je uhvaena u pande lava, a da ne zna da li
e je napustiti i dozvoliti joj da pobj egne ili e je napasti i ubiti.
Tako on, i unutra i svana, postaje zaokupljen onim ega se boji.
U nj emu nema prostora ni za ta osim za onim ega se boji.
Ovo je stanje osobe koja je preplavljena strahom od Allaha.
Koristi od straha prema Allahu
Allah Uzvieni i Slavlj eni daje uputu, milost, znanje i prihvata
od onih koj i Ga se boje:
': .. uputa i Milost za one koji pred Gospodarom
svojim strepe!" (El-E'raf 1 54)
"I Allaha se boje od Negovih robova oni ueni:'
(El-Fatir 28)
"Nihova je nagrada kod njihova Gospodara: vrtovi
Edena kroz koje teku rijeke, u njima vjeno, dovieka
boravit e! Allah e s njima zadovolan biti, a i oni
zadovolni Nime! Onome koji bude strepio od
Gospodara svoga - to e biti!" (El-Bejjina, 8)
Allah je naredio Svojim robovima da Ga se boje i strah je uinio
uvetom njihovog vjerovanja:
"Mene se bojte ako vjernici ste!" (Alu Imran, 1 75)
Zato j e nezamislivo da vernik nema strah od Allaha, bez obzira
kako neznatan on bio. Slabost njegovog straha srazmjerna je
slabosti nj egovog znanja i vjere.
1 18
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: "Niedan vjernik koji pusti
suzu iz straha prema Uzvienom Allahu nee ui u Vatru, osim ako
se mlieko vrati u vime.''7
Al- Fudejl ibn Ijj ad kae: "Ko se boji Allaha bit e tim strahom
upuen na svo dobro."
E-ibli veli: "Nikada se nisam bojao Allaha a da nisam pronaao
kako se vrata mudrosti i upute prema Njemu otvaraju:'
Jahja ibn Mu'az veli: "Svako loe djelo vernika nosi za sobom
dvije posljedice: strah od kazne i nadu za oprostom:'
Uzvieni Allah u Kur'anu kae:
"Doista, oni koji od straha pred Gospodarom svojim
strepe, i oni koji u ajete Gospodara svoga vjeruju, i
oni koji Gospodaru svome nikoga ne pridruuju, i
oni koji dijele od onoga to dato im je, i ia su srca
puna straha to e se vratiti Gospodaru svome, eto
takvi ure da dobra djela ine, i oni se zbog njih s
drugima nateu!" (El-Mu'minun, 57-61)
Aia, neka je Allah zadovoljan njome, prenosi da je rekla: "Pitala
sam Poslanika, sal/allahu ale j hi ve sellem, o ovim ajetima: 'a li su to
oni koji piju opojna sredstva, ine blud i kradu?' Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ree: 'Ne, o Es-Sidikova9
8
keri, to su oni koji redovno
9
7
Sahih, Tirmizi, Kitab fazail el-dihad, 5/260 i Kitab az-zuhud, 6/600;
klasifciran kao sahih-hadis.
98 Es-Siddik, vjerni, iskreni, ime dato Aiinom ocu Ebu Bekru, neka je
Allah zadovoljan njima, zbog njegove iskrenosti, vjernosti i pravog
puta, jer je uvijek potvrivao istinu Poslanikove, sallallahu alejhi ve
sellem, poruke, njegovih rijei i djela.
1 19
poste, klanjaju, daju zekat i strahuju da se njihova dobra djela nee
primiti: eto takvi ure da dobra djela ine."'9
Prenosi se iz izvora Ebu Zerra, neka je Allah zadovolan njime, da je
Poslanik, sal/allahu a'ejhi ve se/lem, prouio suru iz Kurana poevi
ajetom:
"Doista e se dogoditi kazna tvoga Gospodara."
(Et- Tur 7)
Zatim je rekao: 'ja vidim ono to vi ne vidite i ja ujem ono to vi
ne ujete. Nebesa su zajecala i imaju pravo jecati. Tako mi Onoga
u Koga je moja dua, nema prostora ak ni irine etiri prsta u
kojem nije melek koji ini seddu Allahu. Tako mi Allaha, kad biste
znali ono to ja znam, malo biste se smiali i mnogo biste plakali, ne
biste uivali sa enom ve biste izali na otvoreno i traili Allahovu
pomo. Volio bih da sam drvo koje bi se moglo posjei i da prestane
postojati."1
0
Ovaj nam hadis ukazuje na to da kada bismo znali toliko koliko
je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao o Allahovoj moi,
Njegovoj kazni za onoga ko Mu se ne pokorava, tada bi na pla,
alost i strah od onoga to nas eka bili dugovjeni. Moda se
uope nikada ne bismo smijali.
Aia, neka je Allah zadovolj an njome; prenosi da uvij ek kada
bi se vjetar promijenio a oluj a pojavila, Poslanikovo, sallallahu
alejhi ve sellem, ponaanje promijenilo bi se, i on bi uznemireno
hodao po sobi naprijed i nazad, izlazei, pa se vraaj ui unutra.
Sahih, Tirmizi, Kitab et-tefsir, 9/ 1 9; El-Hakim, Kitab et-tefir, 2/393.
1
0
Sahih, Buhari, Kitab er-rikak, 1 1 /3 1 9; Tirmizi, Kitab ez-zuhud,
6/601 .
120
Sve je ovo bilo zbog straha od Allahove kazne.
1
0
1
Abdullah ibn e-uhejr prenosi da uvij ek kada bi Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapoeo s namazom, zauo
bi se zvuk poput zvuka kljuaj ueg kotla iz njegovih prsa.
1 0
2
Ako razmotrimo stanje ashaba Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, i pravovjernih lj udi ovog ummeta koj i su za njima
uslijedili, neka je Allah zadovolj an njima svima, uvidjet ete da
su u potpunosti inili najbolje, a istovremeno su bili ispunjeni
strahom od Allaha. Mi, s druge strane, inimo ono to ni
izdaleka nije slino njihovom, a ipak se osjeamo prilino
sigurnima.
Ebu Bekr es-Siddik, neka je Allah zadovoljan njime, rekao je:
"Volio bih da sam tek dlaka na robu vjerniku."
Omer ibn el-Hattab, neka je Allah zadovolj an njime, jednom je
prilikom uio suru Et-Tur, i kada je doao do aj eta:
"Doista e se dogoditi kazna tvoga Gospodara"
(Et- Tur 7),
tako je snano zaplakao da se razbolio, te su mu ljudi dolazili
da vide kako je.
Kada je bio na samrti, rekao j e svome sinu: "Stavi noj obraz uz
zemlju da mi Allah oprosti:' A onda je rekao: "Osuen sam na
propast ako mi On ne oprosti:' Ponovio je ove rijei tri puta i
onda preselio na onaj svijet.
Kada bi klanjao nou i uio ajet koji bi ga ispunio strahom,
1 01
Buhari, Kitab bad el-halk, 6/300; Muslim ,Kitab el-istiska, 6/ 1 96.
1
0
2
Sahih, Tirmizi, Kitab e-email, str. 337; En-Nesai, Kitab es-sahv, 3/ 1 3;
Ebu Davud, Kitab es-salah, 3/ 172.
121
ne bi izlazio danima, pa su mu ljudi dolazili u posjetu, mislei
da je bolestan. Njegovo esto plakanj e nainilo je dvij e tamne
linije na njegovom licu.
Ibn Abbas mu je jednom rekao: 'llah je mnoge zemlje uinio
dijelom muslimanskog ummeta preko tebe i preko tebe su
postignute velike pobjede:' Omer je odgovorio: "Sve emu se
nadam jeste da budem spaen. Ne elim ni nagradu ni kaznu:'
Osman ibn Afan, neka je Allah zadovolj an njime, svaki
bi put kada je stajao na mezaru, plakao, dok ne bi nakvasio
svoju bradu. Znao je rei: "Kada bih stajao izmeu Denneta
i Dehennema, a da ne znam gdje bih zavrio, radij e bih da
postanem prah prije nego to saznam svoj u sudbinu."
Ebu ed-Darda uobiavao je rei: "Kada biste znali ta vas eka
poslije smrti, nikada ne biste jeli s apetitom, niti pili kao oni
koji su mnogo edni, niti uli u kuu da se zatitite, ve biste
izali na otvoreno, udarali se po grudima i plakali nad svojim
mj estom. elio bih da sam drvo, da me posijeku i unite:'
1 0
3
Ibn Abbas je ispod svojih oij u imao dio koe koja je liila na
iznosanu sandalu zbog njegovog estog plakanja.
Aliju ibn Ebu Taliba, neka mu Allah ukae ast, obuzela je
jednom tuga nakon to je zavrio sa sabahom, te je rekao:
"Nikada prije nisam vidio nita slino ashabima Poslanika,
sallallahu ale)hi ve sellem. Nj ihova je kosa bila neuredna,
lica blijeda, bili su pranjavi, a prostor izmeu njihovih oiju
izgledao je poput koljena koze. Noi su provodili u molitvi i
103
Daif ovaj se hadis ne pripisuje samo Ehu ed-Derdau, biljei ga i Es
Sujuti, El-Dami es-sagir, 3/3 1 8, kao hadis koji prenosi Ibn Asakir. EI
Hakim biljei slian hadis uz drugaiji slijed rijei u El-Mustedreku,
4/579, te ga pripisuje Ehu ed-Derdau.
-1 22
uenju Kur'ana stojei ili na seddi. Kada bi nastupila zora,
provodili bi je spominjui Allaha, njihajui se poput drvea na
vjetrovitom danu, a suze bi im tekle niz lice, dok im se odjea
ne bi nakvasila. Tako mi Allaha, ini mi se da su ljudi oko mene
proveli no u vrstom snu:' Tada je ustao i nikada ga vie nisu
vidjeli kako se smije, dok ga nije ubio Ibn Muljim.
Musa ibn Mesud rekao je: "Kada bismo se zadesili u drutvu
Sufana, osjeali bismo se kao da je oko nas vatra zbog straha
i panike koju smo vidjeli u njegovim oima:' El-Hasana su
jednom opisali na slijedei nain: "Kada bi nam se pribliio,
izgledalo bi kao da se upravo vratio sa denaze svoga najboljega
prijatelja; kada bi sjeo u drutvo, bio bi poput zatvorenika
koga su osudili na smrt kaznom odsijecanja glave; a kada bi
Dehennem spomenuli, bilo bi kao da Je posebno za njega
stvoren:'
Prenosi se da je Zurare ibn Ebu Evfa bio imam nekim lj udima
na sabah- namazu. Uio je suru El-Muddessir. Kada je stigao
do rijei:
kada se u rog puhne, e to e tada dan tegoban
biti!" (El-Muddessir 8-9)
teko je uzdahnuo i pao mrtav.
1 0
4
Za Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa prenosi se da je rekao:
"Plaite, a ako ne moete plakati, pretvarajte se da plaete!
Kunem se Onim u Koga je moja dua, kada bi neko od vas
usitinu znao, molili biste se dok ne biste ostali bez glasa,
klanjali biste dok vam se lea ne bi slomila:
1
05
1
0
4 Ez-Zehabi, Kitab el-ibar, 1 / 1 09.
10
5
Sahih, El-Hakim, Kitab el-ahvaal, 4/578.
Poglavle 20.
IVOT NA OVOM SVIJETU
N
eodobravanj e ovog svijeta, na koje nailazimo u Knjizi i
Hadisu, nije usmjereno na njegov vremenski aspekt, kao
to su smjene dana i noi do Sudnjeg dana. Uzvieni i Svemoni
Allah podario nam ih je da bi u njima ljudi koji ele mogli
pozivati Njegovo ime i biti Mu zahvalni.
Neko je rekao: "No i dan su kao dvije sehare za dragocjenosti,
pa pazite ta u njima radite.' Mudahid je rekao: "Nijedan dan
ne doe, a da ne kae: 'O ovj ee, doao sam ti danas i vie
nikada ti neu doi, pa pazi ta radi dok sam tu. Kada dan
proe, zamota se i zapeati, da ga niko ne otvori do Allah na
Sudnjem danu.' Postoji pjesma koja kae:
"ivot je samo put /Koji vodi do Bae l Ili Vatre. l Negove noi
su ovjekove radionice, l A dani njegove trnice."
Tako je vrijeme ovjekov kapital.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Za onog koji izgovori
'Slavlen neka je Uzvieni Allah i neka Mu je hvala' bit e u Dennetu
zasaena palma."
1
0
Razmisli koliko palmi u vremenu ovjek izgubi priliku zasaditi.
Pravovjerni ovek rekao je svojim gostima koji su dugo
b
Sahih, Tirmizi.
12
4

ostajali: "Ne elite li otii? Melek sunca nikada ne pokuava da

ga povue:' ovjek je jednom rekao alimu: "Stani, da ti neto
kaem! " Alim mu odgovori: "Prvo zaustavi sunce! "
Neodobravanje ovog svijeta, na koje nailazimo u Knjizi i
Hadisu, nije usmjereno ni na njegov prostorni aspekt, kao to
su Zemlj a i njene planine, mora, rijeke i bogatstva u njima.
Sve su ovo Allahove blagodati za Njegove robove da se mogu
nj ima okoristiti, o nj ima razmiljati, i tako prepoznati jednou
i veliinu nj ihovog Stvoritelja, neka je Uzvien. Neodobravanj e
je usmjereno na dj ela ovekova na ovom svijetu, od koj ih
veina nema nikakve dobre posljedice, jer Allah kae:
"Znajte da je ivot na ovom svietu igra, i zabava,
i gizdarje, i gordo nadmetanje meu vama, i
nadmetanje u mnotvu imetaka i djece! Nalik je
kii, bile od nje nevjernike zadivluje, i ono, potom,
nakon kie, uzbuja, ali ga zatim vidi poutjela, i
potom sasueno biva." (El-Hadid, 20)
Na ovom svijetu, ljudi su podijeljeni u dvij e vrste.
Prva negira postojanje odredita koje eka ljude nakon
ovog ivota, gdje slijede nagrada i kazna. To su oni za koje Allah
kae:
"Onima koji se ne nadaju susretu s Nama i koji se
zadovole ivotom ovozemnim, pa uz njega smiraj
nau, i koji su prema znacima Naim nemarni,
prebivalite takvima Vatra bit e zbog onog to su
stekli!." (fm us, 7-8)
Ovi su ljudi zabrinuti samo za jedno, a to je uivanje u ivotu i
potraga za njegovim zadovoljstvima, a Uzvieni kae:
1 25
oni koji ne vjeruju, oni se naslauju i deru ba
kao to stoka dere! A vatra je njihovo stanite!."
(Muhammed, 12)
Druga vrsta jesu oni koji prihvataju da postoji odredite
nakon smrti, gdje su i nagrada i kazna. To su orii koji slijede
vjerovesnike. Oni se dijele u tri kategorije: one koji su prema
sebi samima nepravedni, one koji su prema sebi zlobni i one
koj i su brzi u injenju dobrih djela, Allahovom voljom.
Prvo, oni koji su prema sebi nepravedni ine veinu. Mnogi su od
njih zadovolj ni plodovima ovog ivota i njegovih zadovoljstava,
sluei se njima i koristei ih na nain koji Allah nije dozvolio.
Svij et im se ini najveom brigom i time su zadovoljni, samo
zbog njega vole i mrze.
To su ljudi koj i se poigravaju i ij u panju odvlae ovosvjetske
privlanosti. Premda openito vj eruju u ahiret, nisu otkrili za
ta j e ovaj svijet, niti su svesni da j e on samo stajalite na kojem
se moe dobiti opskrba za posljednje putovanj e.
U drugu kategoriju spadaj u oni koji su prema sebi zlobni, a to
su oni koj i uzimaju dozvoljeno od ovog svijeta i ispunjavaju
svoje dunosti, ali onda tragaju za onim to je iza ovih dunosti
zbog vlastitog zadovoljsta kako bi uivali u ovosvjetskim
radostima.
Ovi ljudi za ovo nee biti kanjeni, ali e njihova potraga za
zadovoljstvom za posljedicu imati sniavanje stupnja njihovog
poloaja.
Omer ibn el-Hattab, neka je Allaha zadovoljan njime, rekao
je: "Kada moj poloaj u Dennetu ne bi oslabio, ja bih vas
oponaao u vaem lagodnom ivotu, ali je Allah neke ljude
upozorio rekavi:
126

"Odoe vam slasti vae i minue naslade u kojima za

zemaljskog ivota uivali ste!." (El-Ahkaf 20)
Treu kategoriju ine oni koji urno ine dobra dj ela, oni
shvataju za ta je ovaj svijet, i sukladno se ponaaju. Oni znaju
da je Allah stavio ljude na ovaj svijet samo da bi vidio koji od
njih imaju najbolja dj ela:
"Doista smo Mi sve to na Zemli postoji njoj kao
nakit stvorili, da bismo njih iskuali ko e lepe
initi." (El-Kehf 7)
Ovo znai da je Allah sve postavio na Zemlju da bi nas iskuao,
vidio ko e izbjegavati zadovoljstva na ovom svijetu i traiti
uspjeh na onom, jer:
Mi emo sve to na njoj je i golom ledinom uiniti."
(El-Kehf 8)
Oni koji se natjeu u dobrim dj elima samo od ovog svij eta
uzimaju ono to im je neophodno za put. Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao je: "ta ja imam s ovim svijetom? to se tie
ovog svijeta, ja sam poput putnika koji se odmara u hladu drveta, a
zatim nastavi svoj put i napusti ga."
1
07
Poslanik, sal/allahu alejhi ve sellem, rekao je takoer Omeru: "Budi
na ovom svijetu poput stranca ili putnika."1
0
8
Kada je namjera iza zadovoljstva u onome to je halal, poslunost
i oboavanje Allaha, tada se uivanj e u tom zadovoljstvu smatra
kao djelo ibadeta za koje je ovjek nagraen.
1
0
7
Sahih, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 7 /48; El- Hakim, K i tab er-rikak, 4/31 O;
po izvoru Abdullaha ibn Mesuda i Omera, neka je Allah zadovoljan
njima.
1
0
8 Sahih, Buhari.
1
2
7

Tako je Muaz ibn Debel, neka je Allah zadovoljan njime,

rekao: "Radujem se nagradi Allahovoj za vrijeme koje sam
proveo spavajui, ba kao to se radujem za ono vrijeme kada
sam bio budan."
1
0
9
Seid ibn Dubejr rekao je: "Opskrba iz oholosti i ponosa
odvraa vas od ahireta. Opskrba koja vas ne odvraa jeste h na
koja vam je potrebna da biste postigli ono to je bolje od same
opskrbe." Jahja ibn Muaz je rekao: "Kako da ne volim ovaj
svijet u kojem sam blagosolovljen hranom koja mi daje ivot,
kada koristim ovaj ivot za ibadet pomou kojeg u zaraditi
nagradu Denneta?" Ebu Safuana er-Rainija upitali su: "ta je
ovaj ivot koji je kritiziran u Kur'anu i koji razboriti trebaju
izbjegavati? " On im je odgovorio: "Sve to radite na ovom
svijetu s namjerom koristi na ovom svijetu pokueno je, a sve
to radite da biste imali koristi na onom svijetu nema nita s
ovim svijetom."
El-Hasan veli: "Kako je sladak i dobar ovosvjetski ivot za
mumina, jer bez previe 'napora on od njega uzima opskrbu
za Dennet, a kako je grozan ovosvjetski ivot za kafra i
munafka koji trae noi i od njega uzimaju svoju opskrbu za
Dehennem! "
Ehu Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
"Ko voli svoj ivot na ovom svijetu unitava svoj ivot na slijedeem
svijetu, a ko voli svoj ivot na sliedeem svietu unitava svoj ivot
na ovom svietu, a treba da vam je drae ono to traje vjeno od
onoga to nestaje.
"1 1
0
1
0
9 Sahih, Muslim, Kitab el-imaara, 1 2/207; pripisuje se Muazu.
1 1
0
Daif, Ahmed ibn Hanbal, El-Musned, 4/41 2, El-Hakim, Kitab er
rikak, 4/308, klasifciran kao sahih, ali Ez-Zehabi ga odbacuje zbog
nedostatka u isnedu.
128
Aun ibn Abdullah veli: "Ovaj ivot i slijedei jesu u ravnotei
kao da su na vagi. Koji god da prevagne, drugi postaje lakim
i manje vanim:' Vehab je rekao: "Ovaj ivot i slij edei jesu
poput ovjeka s dvij e ene. Ako izazove zadovoljstvo jedne,
izazove srdbu druge."
Ehu ed-Derda veli: '1ko mi se zakunete da se j edan od vas
najvie boji Allaha, ja u vam se zakleti da je on najbolj i medu
" vama.
Abdullah ibn Mesud obratio se ljudima rekavi: "Uinili ste
vie dobrih dj ela nego to su to ikada uinili ashabi Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, ali su njihova djela jo uvijek bolja
od vaih jer su se oni okrenuli od ovosvetskih zadovoljstava i
dobiti:'
1 1 1
tetnost lubavi prema ovom svijetu
Imam Ahmed zapisao je, po izvoru Sufana, da je Isa, sin
Merjemin, neka je mir na njega, rekao: "Lj ubav prema ovom
svijetu jeste korijen sveg zla, a posjedovanje novca opasna je
bolest:' Upitali su ga: "Koji su loi uinci njegovi?" Odgovorio
im je: "Onaj ko ga ima nikada nije siguran od ponosa i
samoobmane." Oni rekoe: 'l ta ako je neko siguran od
ovih manjkavosti?" On ree: "Njegova e ga zaokupljenost
injenjem dobrog odvratiti od spominjanja Allaha, Uzvienog
i Monog:'
1
1
2
Ljubav prema ovom svijetu ispunjava Vatru, a odricanje od
zadovoljstava ovog svijeta ispunjava Bau.
1
1 1
Ehu Nuajm, El-Hilja, 1 / 1 36.
1 1
2
Dai pogledati Medmuat el-fatava, 1 8/ 1 23.
1 29
Opij enost ljubavlju prema ovom svijetu kobnija je od opijenosti
alkoholom, jer osoba koja je opijena ovim svijetom konano
postane razumna samo u tami svoga kabura.
Jahja ibn Muaz veli: "Ljubav prema ovom svijetu jeste ejtanovo
vino, a ko se nj ime opije probudi se tek onda kada je meu
hordama mrtvih, alei meu gubitnicima:
Naj manj e nj eno zlo jeste da odvraa od spominjanja Allaha.
Gubitnik je svako koga odvraa njegovo bogatstvo. Ako je
srce smueno i ne spominje Allaha, ejtan se u njemu nastani
i usmjerava svime onim to poeli. Kada ejtan upozna srce s
putevima zla, potakne ga da uini nekoliko dobrih dj ela da bi
obmanuo njegovog vlasnika da misli kako je on, sveukupno,
inilac dobroga. Ibn Mesud je rekao: "Sve i jedna osoba na
ovom svijetu jeste poput gosta, a njegovo bogatstvo je posudba.
Osoba naputa, a posudba se u konanici otplati:'
1 1
3
Reeno je da je ljubav prema ovom svijetu korijen sveg zla jer
unitava ovekovu veru na vie naina:
prvo, ta ljubav vodi ka prenaglaavanju nj ene vanosti,
kada je beznaajna kod Allaha. To je jedno najvee loe djelo radi
koj eg se pridaje vanost onome to Allah smatra trivijal;
drugo, Allah ju je osudio. On je ne voli i ne odobrava,
osim onoga to je u njoj, a po propisima je Nj egovo. Onaj ko voli
ono to Allah osuuje, a ne voli i ne odobrava ono to On voli,
podloan je zbunjenosti i izazovu, kao i Njegovom prigovoru i
srdbi;
1 1
3
Stih sa istim znaenjem kae: "Vae bogatstvo i vaa porodica l kod vas
su na povjerenju, l A sve to se uva na povjerenju l Mora se nizbjeno
vratiti".
130
tree, osoba koja voli ovaj svij et uini zadovljstva
i dobiti ovog svijeta svojim ciljem. Da bi ih postigao, koristi
sva sredstva i naine koje mu je Allah osigurao da ga vode k
Njemu i ahiretu. Takva osoba izraava pobunu protiv onoga to
mu je Allah namijenio da postigne: on sredstva uini samim
ciljem, a sredstva koja ga trebaju voditi ka ahiretu upotrijebi za
postizanje ovosvjetskih zadovoljstava.
Ovo je potpuno iskrivljavanje onog za ta su sredstva
namijenjena, a to ukazuje na naj izopaeni je srce. Allah Uzvieni
kae:
"Mi emo onima koji ele ivot ovozemni i gizdu
njegovu podmiriti poslove njihove u n}emu, i nimalo
u njemu nee biti oteeni. A to su oni kojima na
onome svijetu samo vatra pripada, sve to su uradili
u ovozemnom ivotu tamo propast e, zaludu je sve
to uradie i stekoe!" (Hud, 15- 1 7)
Ima mnogo hadisa koji o ovome govore. Jedan od njih prenosi
Ebu Hurejre, koji je rekao: "uo sam da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, rekao: 'Prvi ovjek koji e biti ispitan na Sudnjem
danu jeste ovjek koji je umr kao ehid. Bit e doveden pred Allaha,
i Allah e mu rei da nabroji Negove blagodati, pa e ih on nabrojati.
Allah e rei: 'ta si ti inio?' ovjek e odgovoriti: 'Borio sam se u
ime Tebe dok nisam umro kao ehid.'Allah e rei: 'Slagao si. Borio si
se da bi te zvali hrabrim ratnikom, pa su te tako i zvali.' Protiv njega
e se izdati naredbe, i s licem prema dole e ga vui i baciti u Vatru.
Zatim e dovesti ovjeka koji je stekao znanje, prenio ga na druge i
uio Kuran. Bit e doveden pred Allaha i Allah e mu rei da nabroji
Negove blagodati, pa e ih on nabrojati. Allah e rei: 'ta si ti inio?'
ovjek e odgovoriti: 'Stekao sam znanje, prenio ga i uio Kuran
131
trei Tvoje zadovolstvo.' Allah e rei: 'Slagao si. Stekao si znanje
da bi te zvali uenjakom, uio si Kur'n da bi mogli rei da si dobar
ua, karia, pa su te tako i zvali.' Protiv njega e se izdati naredbe, i
s licem prema dole e ga vui i baciti u Vatru. Zatim e doi ovjek
koga je Allah uinio neizmjerno bogatim i kome je podario svaku
vrstu bogatstva. Bit e doveden pred Allaha, i Allah e mu rei da
nabroji Negove blagodati, pa e ih on nabrojati. Allah e rei: 'ta si
ti inio?' Covjek e odgovoriti: 'Troio sam novac na svaki nain na
koji si Ti htio da troim.' Allah e rei: 'Slagao si. Cini o si to da bi te
zvali velikodunim ovjekom, pa su tako i govorili.' Protiv njega e se
izdati naredbe, i s licem prema dole e ga vui i baciti u Vatru."'1 14
U ovom hadisu vidimo kako je ljubav prema ovom svijetu
liila ova tri ovjeka njihove nagrade i uinila njihova dj ela
bezvrijednim, uinivi ih prvima koj i e ui u Dehennem;
etvrto, ljubav prema ovom svijetu zaokuplja ovjeka
i spreava ga da ini djela koja e mu koristiti na slijedeem
svijetu. Postoje mnoge vrste ljudi koji spadaju u ovu kategoriju:
oni koje zaokupljenost ovim svijetom odvraa od islama i
njegovih zakona, oni koji su udaljeni od mnogih svojih vjerskih
obaveza, oni koji su udaljeni od obaveze koja oteava njihov plan
i zamisao njenog postizanja, oni koje odvraa da izvravaju svoje
vjerske obaveze u pravo vrijeme i na pravi nain, pa tako trae
svoje vrijeme i zanemaruju dunosti, oni ija su srca zaokupljena
ljubavlju prema ovom svijetu pa se ne mogu potpuno usredsrediti
na ibadet kada izvravaju svoje vjerske obaveze, te oni ija srca
nisu posluna Allahu, tako je njihovo izvravanje ?baveza samo
vanjski prikaz bez unutarnje iskrenosti, a ovo su naj manje znani
meu onima koji vole ovaj svijet.
t
9
Muslim, Kitab el-dihad, 1 3/50.
132
Umj ereniji oblik ljubavi prema ovom svij etu jeste ona ljubav
koja jednostavno odvraa ovjeka od njegovog istinskog izvora
sree, a to je posveenost srca lj ubavi prema Gospodaru, a
jezika spominjanju Nj ega. Ljubav i opsjednustost ovosvjetskim
ivotom neizbjeno ograniavaju ovekove izglede u slij edeem
ivotu, ba kao to ljubav prema slijedeem ivotu ograniava
njegov ivot na ovom svij etu;
peto, ljubav prema ovom svijetu postaje glavna
zaokupljenost ovjekova. Enes ibn Malik, neka je Allah zadovolan
njime, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj
ko je zaokuplen onim svietom, Allah e smjestiti njegovo bogatstvo
unutar njegovog srca, okupiti lude oko njega, tako da e ivot doi
i ponuditi mu se. Onaj ko je zaokuplen ovim svietom, Allah e mu
njegovo siromatvo uiniti vidlivim u njegovim oima, udaliti e
lude od njega, a doi e mu samo ono to je za njega zapisano na
ovom svijetu"1
1
5;
esto, onaj ko najvie voli ovaj svijet jeste onaj ko
najvie u njemu pati. Njegova patnja moe biti: njegova patnja
na ovom svijetu kao posljedica njegovog nastojanja da postigne
ovosvjetske dobiti i njegovo natjecanje s ljudima u njima,
njegova patnja u berzehu, jer je propustio u ovom ivotu i ali
izgubljene prilike, jer sada je na putu da sretne Allaha u takvom
stanju da poeli da Ga nikada ne sretne, i njegova patnja jer
nije uspio pronai zamjenika za Njega u ovom ivotu. Ovakav
ovjek prolazi kroz najgoru kaznu u kaburu jer e tuga, bol i al
izjesti njegovu duu ba poput crva koji izjedaju njegovo tijelo.
1 1 5 Sahih, Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 61 1 65; Ibn Made, Kitab ez-zuhud,
2/ 1 375.
1
3
3

Iz svega ovoga moe se zakljuiti da onaj ko voli ivot na ovom

svijetu pati na onom svij etu, u kaburu i na Danu kada e sresti
svoga Gospodara. Allah Uzvieni kae:
"Neka te ne zadivluju imeci njihovi ni djeca njihova!
Allah ih samo eli na ovom svietu time kazniti i da
sami propadnu kao nevjernici." (Et-Tevba, 55)
Jedan od naih pravovernih predaka rekao je o ovom ajetu:
'1llah ih kanj ava kroz njihovo nastojanj e da postignu ovaj
svij et, oni e nestati kao rezultat njihove ljubavi prema njemu,
a oni su nevjernici jer su zanijekali Allahova prava u njemu";
sedmo, onaj ko voli ovaj svijet i drai mu je od onog
svij eta jeste jedno od naj niih stvorenja i naj manje pametnih:
on vie voli iluziju od stvarnosti, snivanj e od potpuno budnog
stanja, kratkovenu sjenu od vjenog blaenstva i privremeni
zaklon od traj nog odredita. On mijenja svoj ivot na ahiretu za
ovaj koj i je tek iluzija.

ivot koji nije nita vie nego prolazea

sj ena ne moe prevariti muslimana kome je dat razum.
Neki od naih predaka citirao je esto ove stihove:
"O vi ludi koji traite zadovolstvo l U svijetu koji e nestati,
Zaljubljenost u sjenu koja vehne l Krajnja je glupost."
unus ibn Abdul-E'la rekao j e: "Za mene se ovaj ivot moe
usporediti s ovjekom koji spava, a u snu vidi sve to voli i sve
to ne voli, i dok je u tom stanj u, iznenada se proudi:'
Najprikladnij e je ovaj ivot usporediti sa sjenom: ini se
da je stalna, ali u stvarnosti to je stalno stanje smanjivanj a i
poveavanja, a kada ju pokua stii i uhvatiti, nee uspj eti!

1
34

Takoer se moe usporediti s privienjem u pustinji:

'f oni koji ne vjeruju, njihova djela su kao u ravnici
privienje za koje edan snuje da voda je! Pa kad do
njega doe, nita ne nae, a nai e kod njega Allaha
pa e mu On napuniti raun njegov! A Allah brzo
obraunava!" (En-Nur 39)
Takoer se moe usporediti s izoblienom, odbojnom, starom
enom koja je neiskrena i obmanjuje svakoga ko je zaprosi.
Oblai se u raskone i prelijepe odore da bi skrila svoju
runou i prevrtljivost. Njeni udvarai, obmanuti vanjtinom,
zaprosit e je naposlijetku.
r
Ona im kae: "Od tebe ne elim miraz, samo da se odrekne
ahireta: ahiret i ja smo zakleti neprijatelji i nije nam
dozvoljeno da se sretnemo:'
Udvarai, izigrani nj enim rijeima, odgovaraju: "Nema
prijekora za one koji se moraju ujediniti s voljenim:'
Kada, meutim, podignu nj en veo, a otkrije se nj ena krinka,
nau se u mnotvu tekoa. Neki se s nj om rastave, i tako se
oslobode tereta, a drugi ostanu obmanuti, odlue ostati s njom,
samo da bi, jednog jutra nakon vjenanja, zavrili kao tuni i
alosni.
Tako mi Allaha! Njen poziv poziva cijeli svijet da uri i stigne ne
do uspjeha, ve do neuspjeha, a, opet, oni koji joj se dive trae
ujedinjenje s njom i danju i nou. ure da ju susretnu u tami,
da bi se slijedeeg jutra probudili izopeni i rasutih nada.
Oni padaju pravo u njenu zamku, a ona ih predaje svojoj
sudbini.
1
3
5

Poglavlje 2 1 .
POKAJANJE
U
daljavanje od loih djela okretanjem ka Onome Ko skriva
manjkavosti i zna sve tajne jeste temelj onih koji Nj emu
putuju, poetno ulaganje onih koj i e naposlijetku imati korist,
prvi korak u potrazi za Njegovim licem, klju za ispravljanje
svega neispravnog, a to je prva faza u odabiru onih koji e se
Njemu pribliiti.
Pokajanje je poetna, sredinja i poslj ednj a stanica ovjekovog
ivota. Onaj ko trai Allaha, nikada ga ne naputa. On u nj emu
ostaje do svoje smrti. Ako stie na drugu stanicu, nosi ga sa
sobom i s njim stie. Pokajanje je ovekovo poetno stanje i
njegov kraj. Allah Uzvieni kae:
"I Allahu se svi pokajte, o vjernici, da biste uspjeha
imali." (En-N-r 31)
Ovo je aj et iz medinske sure u kojoj se Allah obraa vjernicima
i odabranima. On ih poziva da Mu se pokaju nakon to su
poli vjerovati, uinili hidru i uestvovali u dihadu. Zatim
je pokajanje uinio uvjetom uspjeha, i rekao im: " . . . da biste
uspjeha imali': kako bi vjernici bili svj esni da e uspjeti samo
ako Mu se pokaju, neka nam Allah podari da slijedimo nj ihove
korake!
Allah kae:
"A koji se ne pokaju - takvi su pravi silnici!"
(El-Hudurat, l l)
On ljude dijeli na pokajnike i silnike, a treih nema. On naziva
one koji se ne okreu pokajanju silnicima i prestupnicima,
te kae da od takve osobe nema veeg silnika, zbog njenog
neznanja o Gospodaru i obavezama prema Njemu, svoj im
greakama i tetnosti sopstvenih djela.
Poslanik, sallallahu alej hi ve sellem, rekao je: "O ljudi, pokajte
se Allahu! Tako mi Allaha, ja Mu se svaki dan pokajem vie od
sedamdeset puta:'
1 1
6
Pokaj anj e je okretanje ka Allahu i udaljavanj e od drutva koj i
ide ka stranputici i izaziva Allahov gnjev.
Postoje tri uvjeta valjanosti pokajanja ukoliko se dj elo tie
obaveze prema Allahu Uzvienom: osjeaj alj enj a, naputanje
loeg dj ela i odlunost da se ono ne ponovi.
Pokajanje nije valjano bez osjeaja aljenja, jer njegovo odsustvo
podrazumij eva stav o prihvatljivosti takvog djela, te njegovog
ponovnog injenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:
"Osjeaj aljenja dio je pokaj anja:'
1 1
7
Naputanje loeg djela nepohodno je jer pokajanje nema smisla
ako se nastavi s njegovim injenjem.
Trei je uvet odlunost da se loe dj elo vie ne ponovi, a u biti
ovisi o iskrenosti namjere i odluke da se obeanje odri.
1 16
Sahih, B uh ari, Kitab ed-da'va, l l / l O l .
1 1
7 Sahih, Ahmed Ibn Hanbel, El-Musned, 1 /376, po izvoru Ibn Mesuda.

ejh akir kae da je isned sahih. Takoer, biljei el-Hakim, El

Mustedrek, 4/243.
1
37

Neki su uenjaci rekli da ponavljanj e loeg djela ponitava

pokajanje, tvrdei da ako se pokaj nik vrati loem dj elu, bez
obzira na vrij eme, onda to ukazuje da je pokajanje neiskreno,
i stoga nije valj ano. Veina, meutim, zakljuuje da ovo nije
neophodni uvj et.
Ako se ovjek ogrij ei prema drugom ovj eku, tada pokajnik
mora ispraviti greku ili nadoknaditi tetu osobi ija je prava
otetio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Svako
od vas ko je duan svome bratu u islamu mora taj dug izmiriti
danas, prije no doe vrijeme kada nee biti novca, a samo e se
dobra i loa djela raunati:'
1 18
Ova vrsta loeg dj ela j este prestup obje strane, svaka od njih
ima svoja odreena prava. Onaj ko je uinio loe djelo pokazuje
svoje pokajanje izmirivanjem duga prema drugom ovjeku,
tj . plaanj em svoga dijela, i prema Allahu, tj. unutarnjim
osjeajem aljenja.

aljenje je lina stvar izmeu nj ega i

Nj egovog Gospodara.
Postoji nekoliko specifnih vrsta pokajanja, od koj ih navodimo
slijedee:
prvo, pokajanje za klevetanje i ogovaranje, gdje se
postavlja pitanje da li bi osobu o koju se ogrij eila u njenom
odsustvu trebalo obavijestiti o pokajanju, te je na taj nain
upoznati s loim djelom za koje ona, u suprotnom, ne bi znala.
Ehu Hanifa i Malik smatraju da je upoznavanje osobe o koju se
ogrijeila preduvet za valj anost pokajanja. Oni svoje miljenje
temelj e na prethodno navedenom hadisu.
1 1
8
Buhari, Kitab el-mezalim, 5/ 1 01 i Kitab er-rikak, 1 1 /395, po izvoru
Ehu Hurejre.
Po drugom miljenju, kojeg se dri Ibn Tejmijja, ovo nije
neophodno. On smatra da je dovoljno da se osoba pokaj e Allahu
u tajnosti, a da onoga o koga se ogrijeio spomene lijepom
rijeju istim ljudima pred kojim ga je ogovarao i klevetao, a,
takoder, mora traiti od Allaha da mu oprosti.
Njegov je argument to da ukoliko se ogovarana osoba
upozna s time, onda se njoj ukazuje na poinjeno loe djelo,
te se prouzrokuju jo vee tekoe, a da se ne postigne nita
dobro. Allah nije dozvolio taj postupak, a kamoli ga uinio
obaveznim;
drugo, pokajanje za kradu novca mora nositi za sobom
povratak novca njegovom zakonskom vlasniku. Ako pokaj nik
ne zna kome novac pripada ili ako je iz nekog razloga nemogue
vratiti novac, tada u njihovo ime mora jednaki iznos dati kao
milostinju. Na Sudnjem danu oni e imati pravo izbora: ili da
odobre njegov postupak, i u tom sluaju nagrada za milostinju
jeste njihova, ili da ga ne odobre, i tako uzmu od njegove
nagrade, a, u tom sluaju, nagrada za milostinj u ide pokaj niku,
jer Allah nikada ne ponitava nagradu za milostinju.
Prenosi se da je Ibn Mesud, neka je Allah zadovoljan nj ime,
kupio robinju od jednog ovjeka. Kada je otiao da mu plati,
vidio je da je ovek nestao. Ibn Mesud je uzalud ekao da se
ovjek vrati, te dao novac kao milostinju kazavi: "O Boe, ova
je sadaka u ime tog oveka. Ako odobri ovu sadaku, nagrada
je njegova, a ako ne, onda je nagrada moja, a on prima nagradu
jednaku mojoj";
tree, kakav je poloaj onog ko naplati za injenje
harama, kao to je prodaj a alkohola, muzika, lano svjedoenj e,
zatim se pokaje, a novac je jo uvijek kod nj ega?
1
39

Jedna skupina uenjaka kae da on treba vratiti novac onome

ko mu ga je dao, s obzirom da on jo uvijek pripada onom ko je
platio, jer zarada nije halal i za to nema Allahove nagrade.
Druga skupina kae da je njegovo pokajanje valjano ako
da novac kao milostinju, jer kako moe vratiti novac koji je
potroen u nepokornosti Allahu? Ovo je taniji sud.
Isti se princip primijenjuje za onoga iji se halal i haram-novac
do te mjere pomijeaju da vie nije u stanju da ih razlikuj e. On
treba dati kao milostinju onoliko koliko smatra da otpada na
haram-dio i oisti preostali. Allah zna najbolje.
Drugo pitanj e: "Kada se ovek pokaje za svoj grijeh, da li se on
vraa u stanje u koje je bio prije injenja tog grijeha?"
Jedna skupina uleme smatra da se ovjek vrati u isto stanje
u kojem je bio prije grijeha, jer pokajanj e brie loe dj elo u
potpunosti, kao da se nikada nije uinilo.
Druga skupina smatra da se ne vraa u isto stanje, tvrdei da, s
obzirom da se kretao naprijed prij e grijeha, a da ga je nj egovo
injenje vratilo unazad, on nakon kajanja gubi na udaljenosti
koju je, da nije poinio grijeh, u meuvremenu mogao prei.
Ibn Tejmijja je rekao: "Ispravan je sud da se neki od pokajnika
ne vrate u svoj e prethodno stanje, a neki ak postignu i vii
poloaj i postanu boljima nego bili prije injenj a grijeha:'
Naprimjer, poslanik je Davud, alejhisselam, je nakon pokajanja
bio na poloaju boljem od prvobitnog.
Ova metafora moe rasvij etliti sluaj :
ovjek je putovao osjeajui se uvjerenim i sigurnim, malo je
hodao, a malo trao, a zatim se odmarao i spavao. Naiao je
na divnu bau punu cvijea, hladne vode i hlada. Odluio je
140
da nakratko zastane i odmori se. Dok se odmarao, napao ga j e
neprijatelj koj i ga je uhvatio i svezao. Vidio je kako mu unitenje
prijeti i mislio je da mu je doao kraj , da e postati gozbom
za lavove., i tako nikada nee stii na svoje odredite. Dok je
bio u ovom stanju, pred nj im se pojavi njegov milosni i brini
otac. Odvezao ga je, rekao mu da nastavi s putem i da se uva
neprijatelja koj i se skriva u zasjedama pored puta. Uvjerio ga je
da sve dok bude oprezan i budan, niko ga nee savladati, ali ako
bude neoprezan, opet e ga uhvatiti. Otac mu je rekao da e ii
i voditi ga ka njegovom odreditu. Da je putnik bio oprezan, da
je usredotoio svoj e misli i pripremio se za neprijatelja, nj egovo
bi putovanje bilo bolje i prije bi stigao. S druge strane, da je
zanemario neprijatelja i vratio se u prvobitno stanj e nepanje i
zaboravnosti, ravnodunosti prema opasnosti i svjesnost samo
o ugodnoj bai, jo jednom bi postao lahkom metom.
Iskreno pokajanje
Uzvieni Allah kae:
o vjernici, pokajte se Allahu pokajanjem iskrenim,
da vam Gospodar va prekrie rune postupke vae,
i da vas uvede u rajske bae kroz koje teku rijeke, na
Dan u kojem Allah Verovjesnika osramotiti nee, a
ni one koji su vjerovali s njime!" (Et- Tahrlm, 8)
Da bi pokaj anj e bilo istinito i iskreno, u njemu ne smije biti
varanja, manjkavosti i pokvarenosti. El-Hasan el-Basri veli:
"Pokajanje je kada ovj ek ali to se neto desilo, te odlui da
to vie nikada ne ponovi:' El-Kalbi je rekao: "Pokajanje je kada
1 41
ovek trai oprost jezikom, osjea aljenje u srcu, a suzdri se
tijelom: Said ibn el-Musajjib je rekao: "Iskrenim pokajanj em
istite svoj e due:
Ibn Kajjim veli: "Iskrenost u pokajanju ine tri stvari: ona mora
podrazumijevati sva loa djela pokajnika, ne zanemarujui
nijedno; mora j u popratiti potpuna istinitost i odlunost, tako
da pokajnik niti oklijeva niti odlae pokajanje, nego sakupi svu
svoju volju i odlunost i iskreno pristupi pokajanju; ne smiju
je pratiti neistoe i manjkavosti koje bi joj mogle nakoditi,
tako da bude nadahnuta strahom od Allaha, nadom za onim
to je u Njega i bojazni od svake kazne koju On moe nanijeti,
a ne eljom za zatitom imetka, porodice, drutvenog statusa,
utjecaja, ljudskom pohvalom ili za izbjegavanjem njihove krivnje
ili raznih tekoa, za zadovoljavanjem ivotnih prohtjeva, ili
zbog neuspjeha i nemoi, ili tomu slinom, jer sve to umanjuje
valjanost pokajanja i iskrenosti prema Uzvienom Allahu.
Prvi element iskrenog pokajanja tie se djela zbog koj eg se
kajemo, drugi osobe koja se kaje, a trei Onoga Kojem se
kajemo.
Iskrenost pokajanja podrazumijeva nj enu istinitost i sva loa
djela. Nedvojbeno je da takvo pokajanje zahtijeva i ukljuuje
traenje oprosta, a da to vodi brisanju svih poinjenih loih
dj ela. To je najpotpunije i savreno pokajanj e:'
1 19
Za iskreno pokajanj e Allahu, ovjeku se jame Allahov oprost,
ak i prije no se ono desi, i Allahov oprost, nakon to se upotpuni.
Drugim rijeima, ovjek se kaje izmeu dva Allahova oprosta
koj a mu osiguravaju spas.
1 1 9
Ibn Kajj im, Medarid es-Salikin, 1/31 0.
142
Prvi Allahov oprost j esu dozvola, nadahnue i pomona
sredstva koja vode do ovjekovog pokajanja, a koja zauzvrat
imaju za posljedicu vei Allahov oprost. Drugi oprost jeste
prihvatanje i naknada. Uzvieni kae:
"A oprostit e i onoj trojici koja su izostala; kad im
je zemla tiesnom postala, mada je bila prostrana,
i kad im u duama njihovim tijesno bi, i kad su
shvatili da osim kod Allaha drugog utoita nema
-potom im je oprostio da bi se oni pokajali. A Allah,
doista, prima pokajanje i samilostan je."
(Et- Tevba, 1 18)
Ovdje nas Allah obavjetava da je Njegov oprost uslijedio
nakon njihovog kajanja, te da je to i omoguilo da se oni uope
pokaju. On je bio uzrokom njihovog kajanja, to je dio taj ne
zbog ega se On naziva El-Evvel vel-Ahir, Prvi i Posljednji. On
sve omoguava i
.
ini da se desi, uzrok je od Njega i posljedica
je od Njega.
ovjek se esto kaje, a Allah esto prata. Pokajanje ovekovo
jeste okretanje ka njegovom Gospodaru, nakon to se okrenuo
od Njega. Postoje dvije vrste Allahovog oprosta: jedna je
dozvola i pomo, a druga primanje i nagrada.
Pokajanje ima svoj poetak i kraj : njegov poetak je okretanje
Allahu kroei Pravim putem, za koji je On ljudima naredio da
ga slijede:
"l evo, doista, Moga Puta pravoga, sliedite njega! l
ne slijedite puteve druge, pa da vas oni onda u raskol
stave spram Puta Negovogaf' (El-Enam, 1 53)

14:3
Njegov kraj jeste povratak Allahu na Dan ve odreen, idui
putem koji je On propisao, a koji vodi ka Dennetu. Ko se
pokaje Allahu u tijeku svoga ivota, Allah e mu se okrenuti i
nagraditi ga u odreeno vrijeme:
"A ko se pokaje i uradi dobra . djela taj se Allahu,
zbila, iskreno vratio. " (Furkin, 71)
Osjetljivi i skriveni aspekti pokajanja
Ako razuman ovjek pogrijei, mora uzeti u obzir slijedee:
prvo, treba razmisliti o Allahovim naredbama i zabranama,
zakljuiti da je u pitanju loe djelo i da ga je poinio;
drugo, treba razmisliti o Allahovim obeanjima i upozorenjima,
to e u njemu pokrenuti strah i navesti ga da se pokaje;
tree, treba razmisliti o injenici da mu je Allah dao mogunost
i sposobnost da se pokaje i da ga je Allah, da je htio, od toga
mogao zatititi.
Ovo ga vodi k spoznaji Allaha, Njegovih imena, svoj stava,
mudrosti, milosti, oprosta, blagosti i plemenitosti. Ovo ga
dovodi na razinu ibadeta koj u nikada ne bi mogao dosei
da mu nije dato znanje o tim pitanjima. ovjek uvia odnos
izmeu Allahovih stvorenja i Njegovih obeanja i upozorenja,
Nj egovih imena i svojstava, te nj ihovog manifestiranja u svemu
stvorenom.
Ovim uvianjem ovj eku se otvaraju bae znanja, vjerovanj a,
tajne odreenog, mudrosti koje rijei ne mogu opisati niti
obuhvatiti.

1
4
4
Moe se rei to da ovjek saznaje o Allahovoj moi, koja se
manifestira u Nj egovoj odredbi, a to je da On, Uzvieni i
Moni, odreuje sve to poeli. Takoer, ovjek saznaje da je
On savrenstvom Svoje moi odredio da se srce ovjeka okree
i usmjerava prema svemu to On eli, te da je On izmeu
oveka i njegovog srca.
Prepoznavaj ui neke od manifestacija Allahove moi, koje su
oite, Njegovom odredbom, ovek vidi da je on dio ureene,
potinjene kreacije, nad kojom on nema kontrolu. On je siguran
samo kada ga Allah zatiti, a uspjean je samo kada mu Allah
to podari. On je nevaan i neutjecajan u rukama Monog,
Slavljenog.
Uvianjem moi manifestirane u Nj egovoj odredbi, ljudi su
svjedoci injenice da su sve savrenstvo, slava i mo u Allaha,
a da su kod njih prisutne osobine kao to su manjkavost,
nepotpunost, pogrdne osobine i ovisnost. Kako ovek vie
opaa sopstvenu nevanost, slabost i manjkavost, tako vie
uvia Allahovu svemo i savrenstvo.
ovjek spoznaje da Allah Uzvieni, premda sve vidi i sve moe,
skriva uinjena loa djela, ako tako eli, a moe ih i obzananiti.
Prepoznavajui da Allah daje vremena greniku, a moe ga
odmah kazniti ako eli, otkriva Allahovu blagost prema onome
ko se okrene pokajanju, i tako spoznaj e Njegovo ime El-Halim,
Blagi. ovek se upoznaje s Allahovim darom oprosta. To je
blagodat od Njega.
Kada strogo sudi, on j epravedan i hvaljen, ali Njegov oprost
jeste Njegova milost, a ne ovjekovo' pravo. U oveku se raaju
zahvalnost, ljubav i kajanje, te on spoznaje Allahovo ime El
Gaar, Onaj Koji prata.
1
45

Allah vodi Svoje robove kroz stanja poniznosti, pokornosti,

pokoravanja i izraavnja ovisnosti o pomoi, a ona imaju etiri
faze: poniznost koja se raa iz potrebe i neimatine, to je opa
osobina svih stvorenj a; poniznost u ibadetu i pokoravanj u, to
pripada samo poslunira; poniznost u ljubavi, j er onaj koji voli
jeste izrazito skruen, a stupanj njegove poniznosti srazmjeran
je njegovoj ljubavi; i poniznost koja se raa kao posljedica
neposlunosti i loih djela, koje su same po sebi posljedice
neimatine i ovisnosti.
Kada su upotpunjene sve etiri faze, poniznost pred Allahom,
pokornost Nj emu potpuna je i savrena. ovj ek spoznaje da
Allahovo ime Er-Rezzak, Onaj Koji opskrbljue, ini nunim
ono to je opskrbljeno, a Es-Semi, Onaj Koji sve uje, i El-Basir,
Onaj Koji sve vidi, ono to se vidi i uje.
Isto tako i Nj egova imena, El-Gafur, Onaj Koji mnogo prata,
El-AJu, Onaj Koji daje pomilovanje, Et- Tevvib, Onaj Koji prima
pokajanje, ine potrebnim onoga kome Allah prata, daje
pomilovanje i ije pokajanje prima. Nemogue je da ovek
ignorira ono to ova imena podrazumij evaju i zahtijevaju.
Ovo je istaknuo onaj ko ira najvie znanja od svih Allahovih
stvorenja, Nj egov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je
rekao: "Kad vi ne bi grieili, Allah bi vas zamijenio drugim narodom
koji grijei, da Ga mole za oprost, pa da im oprosti."120
Enes ibn Malik el-Ensari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
se l/em, rekao: "Allah se vie obraduje pokajanju Svoga roba nego neko
od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a
na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo trai, i izgubivi svaku nadu
1
20 Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua, 1 7/65.
14
6

da e je pronai, legne u hlad jednog drveta da se odmori, i u takvom

stanju oaja, odjedanput, ugleda devu u neposrednoj blizini njegovoj
kako mirno stoji, te odmah skoi i uhvati je za povodac i, od silne
radosti, uzvikne: 'Boe moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar! '
pogreno se izrazivi od silne radosti."121
Pretpostavimo da je vau volj enu osobu zatoio neprijatelj, i
tako je sprijeio da vam se pridrui, a vi znate da e je ovaj
neprijatelj podvrgnuti raznim muenjima i unititi ju, te da ste
mnogo bolji za nju od ovog neprijatelja, jer ona je neko koga
ste odgojili. Zatim, zamislite da ona pobjegne od neprijatelja
i doe vam bez prethodne najave, i tako se iznenadite kad j e
ugledate na vaim vratima, kako vam laska, nada se vaem
zadovoljstvu, padajui licem na zemlju pred vaim pragom.
Kako biste sretni bili kada bi vam se vratila ona osoba koj u ste
ve za sebe odabrali, odobrili njenu bliskost i postavili je iznad
svih ostalih? To je osjeaj _koji vas obuzme, premda niste vi oni
koji ste je stvorili i podarili svoj e blagodati. Allah Uzvieni i
Moni jeste Onaj Koj i je stvorio Svoja stvorenja i podario im
Svoje blagodati, a Allah voli da im blagodati upotpuni!
Naa poslj ednja elja j este da od Allaha zatraite istinitost,
iskrenost, uvjerenost, oprost i zdravlje na ovom i slijedeem
svijetu. Molimo Allaha da budemo meu onima ija e
posljednja dova biti:
"Sva hvala je za Allaha, Gospodaru svjetova,
Slavljen si, Gospodaru na, i sva hvala pripada Tebi.
Svjedoim da nema boga osim Tebe,
traim tvoj oprost i kajem se Tebi."
Z
Buhari, Kitab ed-da'va, 1 1/ 1 02; Muslim, Kitab ez-zikr ved-dua, 1 7/63;
po izvoru Enesa, neka je Allah zadovoljan njime.
14
7

POJMOVNIK ARAPSKIH IZRAZA

ahadis: plural od rijei hadis.
ahiret: ahiret, drugi svijet, ono to je s druge strane smrti, svijet
nakon ovog svijeta u oblasti nevidljivog; to nije ivot u barzahu, nego
ivot u Dennetu ili Dehennemu.
ajah: znak, stih Kur'ana.
ajet: mnoina rijei ajah.
akida: vjerovanje ili vjera temeljeni na stvarima kakve jesu, a ne
kakvim se zamiljaju. Stoga aqidah se jedino moe u potpunosti
izvesti iz originalne objave od Allaha i uenja Poslanika kojem je
objavljena: u ovom duhu Kur'an i poslanik Muhammad, sallallahu
alejhi ve sellem.
Allah-teAla: Allah Uzvieni, Gospodar svih svjetova. Allah,
naj uzvienije i silno ime, ukazuje na Jedinog, Stvoritelja, Oboav

nog,
Gospodara svjetova . .
alim: ueni ovjek medu muslimanima koji djeluje prema onome to
zna.
Arefat: ravnica udaljena petanest milja istono od Mekee na kojoj
stoji Jebe/ er-rahma, Brdo milosti. Jedan od sastavnih dijelova hada
jeste stajanje na Arefatu, na ili u blizini Jebe/ er-rahmaa, izmeu
podneva i zalaska sunca na 9. dan mjeseca zul-hidzeta, inei dovu.
arvah: plural od rijei ruh.
bara: uzdravanje i protivljenje svemu to izaziva nezadovoljstvo
Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
148
bereket, baraka: blagoslov, svako dobro kojim obdaruje Allah, a
posebice ono koje se poveava; suptilna korisna duhovna energija
koja moe da tee kroz stvari, ljude ili mjesta. istoa dozvoljava njen
tijek, jer ona sama jeste istoa, koja je svetlo. Specifnost percepcije
je blokira. Ona moe biti preobraena, ljekovita je i nemjerljiva.
berzeh: meuprostor izmeu dvije stvarnosti koji ih rastavlja
i povezuje; obino se koristi u znaenju meuprostora izmeu
dunjaluka i ahireta, koji poinje nakon smrti, kada ruh, dua napusti
tijelo i traje do Sudnjeg dana, kada se ruh vraa u tijelo.
bid' a: inovacija, bilo kakva promjena u originalnom uenju poslanika
Muhammada, sallallahu alej hi ve sellem
daif: slab, kategorija hadisa koja oznaava suprotnu vrijednost od
sahih-hadisa.
da'va: pozivanje ljudi da oboavaju Allaha slijeenjem poslanika
Muhammada, sallallahu alejhi ve sellem, njegovog uenja, puta
islama.
din: vjera; ivljenje, pokornost i poslunost u posebnom sistemu
pravila i praksi, dug u razmjeni izmeu dvije strane, u ovom sluaju
Stvoritelja i stvorenja. Allah u Kur'anu kae: 'llahu
p
rava vjera samo
je islam." (Alu Imran, 19)
dinar: zlatni novi, priblino 4,5 grama zlata.
dirhem: srebreni novi, priblino 3 grama srebra
dua: dova Allahu, moliti Allaha za neto to elimo.
dunja: dunjaluk, ovaj svijet, ne kao kosmika pojava ve onakav
kakvim ga iskusimo; svijet suprotan ahiretu.
dahilijja: vrijeme neznanja, prije dolaska islama.
demaa: glavno tijelo muslimanske zajednice; u smislu fard-namaza,
svi muslimani koji obavljaju fard-namaz zajedno, obino u damij i,
nasuprot samostalnom obavljanju namaza na nekom drugom
mjestu.
1
4
9

dennet: bata, krajnje odredite i mjesto na kojem ostaju mumini,

vjernici na ahiretu.
dihad: borba, posebice borba na Allahovom putu koja za cilj ima
uspostavu i odbranu islama. Unutarnja borba koja podrazumijeva
protivljenje svemu ime Allah nije zadovoljan. Vanjska borba u kojoj
se rijeju i djelom suprotstavlja kufru.
din: nevidljiva bia stvorena od vatre koja nema dima, a koji zajedno
s ljudima ive na zemlji.
ezan: poziv na molitvu.
ehlus-sunnah vel-demaa: ljudi koji slijede sunnet Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, i koji se dre kao zajednica na toj osnovi;
tijelo muslimanske zajednice.
fakih: ovek uen u fkhu koj i zahvaljujui tom znanju moe dati
pravni sud.
farz: obaveza, obavezno djelo ibadeta ili prakse dina na nain koji
je defniran erijatom. Dijeli se na Jard un alel-ayn, a podrazumijeva
obavezu svakom odraslom muslimanu i fardun alel-kiaya to je
obaveza najmanje jednom odraslom muslimanu u zajednici.
fedr: zora, prvo svjetlo, a posebice vrijeme obavljanja namaza
poznatog kao subh.
fk: nauka primjene erijata.
fkaha: plural od rijei fakih.
gusl: obredno pranje tijela vodom vodom koje za cilj ima ienje
tijela za molitvu.
hadis: zabiljeeni govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili o
njemu.
hadisi-kudsij: rijei Allaha koje je izgovorio Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, a koje nisu dio Kur'ana.
150
had: godinje hodoae Meke koje je svaki musliman sukladno
njegovim mogunostima obavezan obaviti jedanput u toku ivota;
obavljanje rituala u zatienom podruju oko Kabe. Had je stup
islama.
hakika: istina, stvarnost.
halal: ono to je erijatom dozvoljeno.
haram: ono to je erijatom zabranjeno; takoder zatieno podruje,
sveto mjesto ili stvar.
hasen: dobar; kategorija za h adis koji je pouzdan i stoga prihvatljiv, ali
ija verodostojnost nije zajamena kao u sluaju sahih-kategorije.
hidra: selidba u ime Allaha. Islamski kalendar se rauna od
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, Hidre iz Meke u Meinu,
koja se desila 622. godine po gregorijanskom kalendaru.
hutba: govor koji imam dri u toku duma-namaza i poslije dva
bajram-namaza.
ihada: ibadet, svaki in oboavanja.
id: praznik; postoje dva glavna ida u muslimanskoj godini: Id el
adha, koji je zadnji dan obreda hada, i Id el-ftr, koji oznaava kraj
mjeseca posta, ramazana.
ihram: stanje i odjea onoga ko obavlja had ili umru.
ibsan: stanje potpune iskrenosti prema Allahu i samom sebi;
oboavanje Allahu na takav nain kao da Ga moemo vidjeti, znajui,
da premda Ga mi ne vidimo, On vidi nas.
ikamet: poziv na jard-namaz.
imam: onaj koji predvodi molitvu, namaz, istaknuti uenjak.
iman: prihvatanje, vjerovanje, povjerenje u Allaha. Iman znai
verovati u Allaha, Njegove meleke, objavljene knjige, poslanike,
Sudnji dan, Dennet i Dehennem i sve to je Allahova odredba,
dobro od nje i ono loe.
151
islam: mir i pokornost volji Allahovoj, nain ivota koji su ivjeli svi
poslanici, a kojem je konana forma data poslanstvom Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sell em, Pet stupova islama su: svedoenje, ehadet;
namaz; zekat; post za vrijeme ramazana; obavljanje hada jedanput u
ivotu, ukoliko za to postoji mogunost.
isned: biljeenje, usmeno ili zapisano, imena lanca ljudi koji su
prenijeli i sauvali hadis; i sama imena ovih ljudi. Jedna od nauka
uspostavljena nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
jeste procjenjivanje vjerodostojnosti hadisa procjenom pouzdanosti
i sn ada.
ia: no, obavezni namaz koji se obavlja nou.
Jevm el-kijama: dan stajanja, posljednji dan, Sudnji dan, tada e svi
koji su iveli biti oivljeni, a nj ihova djela i namjere izvagane, odredit
e se njihovo veno odredite. Takoer poznat kao Jevm el-haas, Dan
ustajanja, Jevm el-har, Dan okupljanja, Jevm elkijama, Dan stajanja,
Jevm el-mizan, Dan vaganja, Jevm el-hisab, Dan obrauna, Jevm ed
din, Dan ivljenja i Jevm el-ahira, Dan drugog svijeta. Iza Sudnjeg
dana slijedi vjenost, u Dennetu ili Dehennemu, zauvijek.
Kaba: graevina u obliku kocke koja se nalazi u sreditu Harema
u Meki, sagradio ju je poslanik Ibrahim, neka je mir na njega, a
obnovljena uz pomo poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi
ve sellem, poznata kao Kua Allahova. Kaba je mjesto ka kojem
se muslimani okreu pri obavljanju molitve. To ne znai da Allah
obitava u Kabi, ni da muslimani oboavaju Kabu. Allah je Onaj Koga
oboavamo, a On nije ogranien mjestom ili prostorom.
kader: Allahova odredba, koja odreuje svaku podatomsku esticu
koja postoji, a tako i sve to postoji. Jedno od Allahovih imena jeste i
El-Kadir, to znai: Moni, Onaj Koji ini to eli, Onaj Koji ima mo
nad svime. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
"Sve je u odredbi.", (El-Muvetta imama Malika, 46. 1 . 5).
1
5
2
kadi: sudac, kvalifciran da sudi o svim pitanjima u skladu sa
erijatom.
kafr: osoba koja ini kufr, nevernik, onaj koji prikriva prirodu
postojanjem suprotno od pojma mumin.
-
kafrun: plural od rijei kafr.
karija: onaj koji ui Kur'an, stalno i ispravno.
kelime: izjava; da nema boga osim Allaha i da je Muhammed poslanik
Boi ji, neka je mir i spas na njega.
kibla: smjer u kojem se okree pri molitvi, za muslimane je to prema
Kabi u Meki.
Kur'an: "uenje", posljednja Allahova objava ljudima i dinima, do
kraja svijeta, objavljena poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve
sellem, preko meleka Dibrila u toku dvadeset i tri godine, od kojih
je prvih trinaest bilo u Meki, a posljednjih deset u Medini. Kur'an
ispravlja, sainjava, proiruje, premauje i ukida zakone prethodnih
objava objavljenih ranijim poslanicima, neka je mir na njih. Kur'an
je najvee udo dato Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, koj i je bio
nepismen, nije mogao ni pisati ni itati. Kur'an je nestvorena rije
Allahova. Kur'an i danas postoji u svom originalnom obliku u kojem
je i objavljen, ne sadravajui nikave promjene, dodatke ili brisanja.
Onaj koji ita i ui Kur'an iskreno i uz pristojnost dobit e znanje i
mudrost, jer je on izvor mudrosti u ovom vremenu.
kufr: prikrivanje istine, odbacivanje Allaha i Njegovog Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem
la ilahe illallah: nema boga osim Allaha.
mezahib: plural rijei mezheb
mezheb: kola fkha, posebno one etiri velika uenjaka islama:
imama Malika, imama Ehu Hanife, imama afja i imama Ibn
Han bela.
15
3

Medina: grad, obino poznat kao El- Medina el-Munevera, osvijetljeni

grad, u kojem je zavrena objava Kur'ana, grad u kojem je preselio i u
kojem je ukopan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem
Meka: grad u kojem se nalazi Kaba, u kojem je roen Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, te poela objava Kur'ana.
mekruh: neodobren, ali ne i zabranjen, u erijatu.
merfu: hadis, predaja od ashaba poslanika Muhammeda koja sadri
rijei koje se pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Muhammed er-Resulullah: Muhammad je Boiji poslanik, neka je
mir i spas na njega.
muhsin: neko ko posjeduje osobinu ishan.
mumin: vjernik, onaj koji posjeduje iman, koji vjeruje u Allaha i
prihvata Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
muminun: plural od rijei mumin.
munafk: dvolinjak, licemjer; dvolini muslimani javno oituju
vjeru na jeziku, ali unutar svoga bia odbacuju Allaha i Njegovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stajui protiv muslimana na
stranu uz kafre. Najdublji dio Dehennema sauvan je za licemjere.
munafkun: plural rijei munafk.
musliman: onaj koji slijedi put islama, inei obavezno, ostavljajui
zabranjeno, potujui granice koje je postavio Allah, slijedei sunnet
Poslanika, sallallahu alejhi ve sell em, u onome za ta ima mogunosti.
Musliman, po defniciji, jeste onaj koji je siguran i zatien, u miru s
ovim svijetom, onaj kome je obean Dennet na onom svijetu.
murik: onaj koji ini irk.
murikin: plural od rijei murik.
nar: vatra dehennemska, krajnje odredite mjesto muenja
nevjernika i licemjera na ahiretu.
nevafl: plural rijei nafla.

1
5
4
net: dar, ima isti korijen kao rije an fal, u smislu ratnog plijena, znai
dobrovolj ni in ibadeta.
nefs: iluzorno iskustveno bie.
nifak: licemjerstvo.
nufus: plural od rijei nefs.
rek'a: rekat, dio namaza, niz stajanja, savijanja , padanja niice i
sjedenja.
rek'at: plural od rijei rek'.
ramazan: mjesec posta, deveti mjesec muslimanskog lunarnog
kalendara, u toku kojeg svi zreli muslimani dobrog zdravstvenog
stanja poste od zore do zalaska sunca svaki dan. Prva objava Kur'ana
poela je u ramazanu. Post u ramazan jedan je od stupova islama.
ruh: dua, takoer melek Dibril.
sadaka: davanje na Allahovom putu, poklon nekome uz jedini motiv
samog davanja.
sahaba: ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su vjeru
islama nauili direktno od njega.
sahih: ispravan i potpun, bez ikakvih nedostataka; obino se koristi
za obiljeavanje potpuno vjerodostojnog hadisa.
selef: pridjev od es-selef, rane godine, prva vremena, openito se
koristi za obiljeavanje prvih generacija muslimana, posebice ashaba
i njihovih prvih potomaka. U dananje vrijeme slui z obiljeavanje
muslimana koji vrsto slijede sunnet poslanika Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem.
salat: molitva, namaz, posebice pet dnevnih namaza, koji su obavezni
za muslimane, a to su fajr, dhuhr, asr, maghrib i isha. Oni se sastoje
od propisanog broja rekata. Salat je jedan od stupova islama.
savm: post, posebice u toku ramazana, suzdravanje od hrane i pia,
spolnih odnosa, od zore do zalaska suca.
1
55

sedda: padanje niice, posebice u namazu.

ehadet: svjedoenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed
Njegov poslanik. ehadetom se ulazi u islam na ovom svijetu, a u
Dennet na onom svijetu. Jednostavno je ehadet izrei, ali sukladno
djelovanje jeste ogromna obaveza sa dalekosenim posljedicama,
kako za unutarnju svesnost, tako za vanjska djela, i na ovom i na
onom svijetu. ehadet je jedan od stupova islama.
sira: povijesna studija o ivotu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
sunnet: nain, obiajna praksa osobe ili skupine ljudi. Sada se koristi
samo za obiljeavanje prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
te podrazumijeva i ponaanje prve generacije muslimana u Medini,
koja je djelovala sukladno onome to su od njega nauili i prenijela
to znanje na narednu generaciju muslimana. Sunnet je potpuna
nauka o ponaanju koja je istematski uvana izvan uenog okvira
ovog drutva, ali ipak su je sauvali oni kojima je prenesena i koji
nastavljaju da je slijede svojim nainom ivota. Allahov Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavljam vam dvoje. Sve dok
se njih budete drali, bit ete na Pravom putu. A to su Boija Knjiga i
sunnet Njegova Poslanika." (El-Muvetta imama Malika, 46. 1 . 5).
sura: poglavlje u Kur'anu, koje ine ajeti tematski povezani.
ejh: stari ovjek, alim koji posjeduje znanje o Allahu i Njegovom
Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, te islamu.
ejtan: avo, posebice Iblis (Satana), zli din koji navodi ljude i dine
da se pobune protiv Allaha. ejtan je dio Allahovih stvorenja, a mi se
utjeemo Allahu od zla koje je On stvorio.
erijat: put, pravna i drutvena uvjetnost ljudi koja se temelji na
Objavi njihovom poslaniku. Posljednji erijat jeste islamski. On ukida
sve prethodno objavljene erijate. On je, s obzirom da je posljednji,
najlaki z slijediti jer je primjenjiv na sve ljude gdje god da se oni
nalazili.
irk: neoprostivo loe djelo, oboavanje nekoga ili neega drugog
mimo Allaha ili pripisivanje druga Allahu; suprotno od tevhida, to je
potvrda Boije jednoe. irk je oboavanje idola, to podrazumijeva
pripisivanje forme Allahu pokuavajui da se On ogranii na predmet,
koncept, obred ili mit, a Allah nije slian niemu i nema oblika. On
se ne moe pojmiti niti vidjeti.
takva: opreznost, znanje o sve
m
mjestu u kosmosu. Njen dokaz jeste
iskustvo strahopotovanja prema Allahu, ona nadahnjuje osobu da
se uva loih djela i da revnosno obavlja dozvoljena djela koja su
izvor Njegovog zadovoljstva.
teslim: upuivanje selama muslimanima, pozdrava rijeima:
"es-selamu alejkum': "neka je mir na tebe': Namaz se zavrava
taslimom.
tefsir: tumaenje i objanjenje Kur'ana.
tevba: okretanje dobrim djelima nakon greaka, naputanje loih
djela i traenje Allahovog oprosta, okretanje ka suoavanju sa
Stvarnim nakon prijanjeg okretanja leda. Tvoje okretanje Njemu
jeste u stvarnosti Njegovo okretanje tebi.
tevhid: Boija jednoa, jednoa i najdubljem smislu. Allah je jedan u
Svojoj biti, Svojim svojstvima i djelima.
ulema: plural od rijei alim.
umet: tijelo muslimana kao posebna inegrirana zajednica
,
ili
nacija.
umra: manje hodoae u Meku i obavljanje obreda u zatienom
prostoru oko Kabe. Umra se moe obaviti u tijeku cijele godine.
vala: odanost, vrsto dranje za ono ime su zadovoljni Allah i Njegov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Onaj koji posjeduje al-vala val
bara voli u ime Allaha i mrzi u ime Allaha.
vitr: neparni broj rekata koj i se obavljaju izmedu jacije i sabaha.
Moe se klanjati u svako doba poslije jacije i prije sabaha.
1
.7

vudu: obredno pranje ruku, usta, nosa, lica, nadlaktica, glave, uiju i
stopala vodom u cilju ienja za obavljanje molitve.
zahid: onaj koji prakticira zuhd, onaj ije srce nije privreno
ovosvjetskim uivanjima i zadovoljstvima.
zekat: obavezni dio bogatstva koji muslimani daju svake godine,
obino se plaa u obliku etvrtine vika bogatstva, a to je vie
od utvrenog minimuma, koji se naziva nisab. Zekat se plaa na
nakupljeno bogatstvo, posebice srebro i zlato, robu, odreenu etvu,
stoku i podzemno i mineralno bogatstvo. im se sakupi, raspodijeli
se onima kojima je potrebno, kako je defnirano u Kur'anu i Hadisu.
Zekat je jedan od stupova islama.
zekat el-ftr: manja taksa po glavi koja je obaveza svakog odgovornog
muslimana koji posjeduje sredstva za sebe i one koj i o njemu ovise,
lanove obitelji. Plaa se jednom godinje, pred kraj ramazana, pred
Id el-ftr.
zikrullah: spominjanje Allaha, zikr. Svaki ibadet je zikrullah.
zuhd: odricanje, ivot bez bespotrebnog i uz malo.
1 58
SADRAJ
Predgovor autora e e e e e e e e e e e e e e - . e e . . e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . . . e e e e e e e e e e e e 5
Iskrenost e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e - e . e e e e e e e e e e e e e e e e - e e e e e e e e . e . . . e . 7
Priroda namjere - e e e e e e e e e e . . e . e e e . e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e . e . . . . . e . e e e e e e e e . . e e e e e e l l
Vrste srca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 7
Simptomi bolesti srca i znaci e e e e e - e - e e - e . . . . . e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . . . e 20
Njegovog zdravlja e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e . . e e e e e e e e e e e - e e e e e e e e e e e e . e 20
etiri otrova srca e e e e e e e e e e . e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e - e e e e e e - e e e e e e e 24
Spominjanje Allaha i uenje Kur'ana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
Traenje Allahovo g oprosta e e e e e e e e e e e e e e e . e e - e - e e e - e e . e . . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e - 42
Dova e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 45
Donoenje salavata na Poslanika . e e e e e e e . e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e . 49
Namaz nou e e e e . e e - e e e - - e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e - e - e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e 52
t
Djelovanje bez ovosvjetskih zadovoljstava e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 55
Stanja vlastitog bia e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e . e e e e e . . e . . . e . . . . . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e 62
Ustrajnost . . . e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e - e . e e e e - e e 77
Zahvalnost . . . . . . . . e e e . e . e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e . . e . . . . e e e e e . e e . e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e 90
Potpuno oslanjanje na Allaha e . e e e e e e e e e e e e . . e e e e e e e e e - e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e 96
Ljubav prema Allahu e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e e . e e . e e e e e e 1 00
Zadovoljstvo Allahovom odredbom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 07
Nada u Allaha e e e e . e . e e e e - e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e - e e - e - e e e e e e e e e e e e e e 1 1 1
Strah od Allaha e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e - e e - e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . . e e e e e - e - e e e e e 1 1 6
ivot na ovom svij etu e e e e e e e e e e e e e . e e e e e . e e e e e e e e e . e e e e . e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e e 1 24
Pokajanje e e . . e . . e e e e . . e e e e e e e e . e e e e e e e e e e . e e e e . e e e . e . . . . e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e e . e e . e . . e e . . . . 1 36
Poj movnik arapskih izraza e . e e e e e e e e e e e e e . e e e e e e e e e e e - e - e e e e e e e e e e e e e e e 1 49

1
59