SADRŽAJ:

1.Uvod .................................................................................................. 2
2.Ekonomski principi poslovanja....................................................... 3
2.1. Ekonomičnost rada....................................................................... 4
2.1.1. Faktori ekonomičnosti............................................................ 5
2.2. Rentabilnost.................................................................................. 6
2.2.1. Prag i granica rentabilnosti...................................................... 7
2.2.2. Mjere za povećanje rentabilnosti............................................. 8
2.3. Produktivnost rada.................................................................... 10
2.3.1. Mjere produktivnosti rada..................................................... 10
2.3.1.1. Naturalni izraz produktivnosti rada..................................... 10
2.3.1.2. Vrijednosno iskazivanje produktivnosti rada...................... 12
2.3.1.3. Praćenje i mjerenje produktivnosti rada.............................. 13
2.3.1.4. Faktori produktivnosti rada ................................................ 14
2.3.1.5. Povećanje produktivnosti rada............................................ 16
3. Zaključak.......................................................................................... 17
4. Literatura......................................................................................... 18
 1.UVOD

Industrija mlječnih prizvoda mljekara «Meggle« d.o.o. Bihać u BiH je pisutna od 1988
god. kada je počela sa proizvodnjom 7 000 litara mljeka dnevno, da bi danas njen kapacitet
dostigao 85 000 litara dnevno.

Namjere "Meggle-a" su, prema riječima rukovodećih ljudi u tom poduzeću, da i dalje
ulažu u Bosnu i Hercegovinu. Time se pruža mogućnost otvaranja novih radnih mjesta,
sigurnost sadašnjim radnicima i kooperantima, a sve za zadovoljstvo kupaca.

Nakon preuzimanja vlasništva nad Bihaćkom mljekarom od Turske firme

«KOMBASAD HOLDING« i dugova bivšeg vlasnika, kompanija «Meggle« je izvršila
kompletnu modernizaciju proizvodnih kapaciteta, osuvremenila infrastrukturu i uredila nove
odnose sa proizvođačima mlijeka. Ukupna ulaganja u pomenute aktivnosti stajala su ovu
kompaniju 5,5 miliona konvertibilnih maraka. Mljekara «Meggle» je prošle godine povećala
broj kooperanata na preko 10 000 kojima se godišnje isplati preko 14 miliona KM. Povećan je
i broj zaposlenih na 70 radnika. To je rezultiralo povećanjem plasmana na
bosanskohercegovačkom tržištu i kao i povećanje izvoza...

U protekloj godini «Meggle» Mljekara d.o.o. Bihać je svoj kvalitet potvrdilo

dobivanjem certifikata ISO 9001:2000 i jedina je mljekara u BiH sa priznatom HACCP
(HASAP) normom koja podrazumijeva maksimalnu zaštitu potrošača.

Bitno je naglasiti da je strateški cilj «Megglea« u Bihaću podrška razvoju stočarske

proizvodnje na području USK, a proizvodnja se bazira na isključivo domaćem mlijeku.

D.o.o. «Meggle« Bihać je preduzeće koje je osnovano 1988 godine kao privatno
vlasništvo jednog čovjeka odnoso Marijana Vučka direkrora kompanije Meggle.
Osnovna djelatnost je proizvodnja i promet mlijeka i mlječnih proizvoda sa vlastitom
infrastrukturom.

Mlječna industrija je prepoznatljiva po proizvodnji mlječnih proizvoda tj. jogurta,

mlaćenice, sireva, pavlake, kajmaka... Navedeni mlječni proizvodi prisutani su u cijeloj Bosne
i Hercegovine, Slovenija, Austrija, Hrvatska...

Moto poduzeća je: ”MEGGLE NA SVU SREĆU„ .

Od 1988 godine pa do danas d.o.o. «Meggle« je poslovao sa dobitkom. Na osnovu profita

koji su ostvarili, d.o.o. «Meggle« Bihać je puno ulagao u proizvodnju, izgradnju objekata i
tehničko tehnološku opremu (nove mašine). Pored ovoga dosta su ulagali u obrazovanje
kadrova.

Zbog toga sam se odlučio da obradim produktivnost rada u d.o.o. «Meggle« Bihać jer me
zanimaju njihovi troškovi, prihodi od prodaje i poslovanje firme u cjelini. Pored ovoga
zanima me njihovo povećanje ekonomičnosti i produktivnosti te način na koji oni uspjevaju
minimizirati troškove u preduzeću i ostvariti profit.U ovom seminarskom radu posebno ću se
bazirati na stare, klasične principe poslovanja tj. na ekonomičnost, rentabilnost i naravno
produktivnost rada.

2
 2. EKONOMSKI PRINCIPI POSLOVANJA

U ekonomske principe poslovanja ubrajamo :

 EKONOMIČNOST
 RENTABILNOST (PROFITABILNOST)
 PRODUKTIVNOST RADA

Ekonomski principi poslovanja se najčešće vežu za pojam poslovnog uspjeha. Poslovni

uspjeh poduzeća koja posluju u uvjetima tržišne ekonomije mora se temeljiti na osnovnom
ekonomskom načelu:
-ostvariti što veći rezultat sa što manjim ulaganjima.

U razvijenim tržišnim ekonomijama zapada, tom načelu dodana su ograničenja nametnuta

zahtjevima za zaštitom,kako proizvođača tako i potrošača. Pri ocjenjivanju postignute
uspješnosti treba razlikovati:
- proizvodni uspjeh - to je uspjeh poduzeća koji je ostvaren bez obzira na rezultate plasmana
učinka.možemo ga iskazivati u naturalnom obliku.
- poslovni uspjeh - to je uspjeh koje poduzeće ostvaruje u sferi razmjene i na njega pored
ostalog djeluje zakon ponude i potražnje. Iskazujemo ga samo u novcu.

U našoj ekonomskoj praksi najpoznatiji i najčešće upotrebljavani su sljedeći pokazatelji

poslovnog uspjeha ili ekonomski principi, ekonomičnost (Ek), produktivnost (Pr),
rentabilnost (R).
Koeficijentima ekonomičnosti, produktivnosti i profitabilnosti zahvaćena je cjelokupna
ekonomija reprodukcije poduzeća sa sljedećim elementima :
Q – KOLIČINA,VRIJEDNOST PROIZVODNJE
Up – UKUPAN PRIHOD
Tr – TROŠKOVI ELEMENATA REPRODUKCIJE
L – RADNA SNAGA
D – DOHODAK
As – ANGAŽIRANA SREDSTVA KOJA OSIGURAVAJU KONTINUITET
PROIZVODNJE.
Up – označava vrijednost proizvodnje, odnosno količinu ostvarenog ukupnog prihoda
dobivenog pri plasmanu proizvedenog učinka proizvoda ili usluga na tržištu.

Up=Q*cp

Ukupan prihod označava umnožak obima proizvodnje (Q) i pojedinačnih prodajnih cijena
proizvoda ili usluga (cp).
Tr – troškovi elemenata proizvodnje ili elemenata ulaza poslovnog sustava, iskazano u
naturalnom obliku čine;
- troškovi predmeta rada
- troškovi sredstava za rad
- troškovi rada.
D – dohodak, predstavlja ekonomski rezultat društveno priznatog trošenja živog rada u
društvenoj reprodukciji. Označava količinu realizirane nove vrijednosti. Dobiva se nakon što
se od ukupnog prihoda oduzmu ukupni troškovi.

3
D=Up-Utr

As – angažirana sredstva su jedan od temeljnih uvjeta obavljanja svakog poslovnog procesa

a sastoje se od : -osnovovnih sredstava(Os) tj. vrijednosti osnovnih sredstava za koje se
obračunava amortizacija i obrtnih sredstava (Ob) koja predstavljaju vrijednost raspoloživih
obrtnih sredstava u toku jedne godine.
As =Os + Ob
Poduzeće kao vremensko pravni subjekt teži ostvarenju što uspješnijeg svoga poslovanja.Pri
tome ono postavlja svoje poslovne ciljeve i preko utvrđene poslovne strategije koristeći
raspoložive materijalne i ljudske resurse to što potpunije realizirati.U tom procesu ključnu
ulogu ima primjena ekonomskih principa poslovanja. Svi istovremeno postavljaju mjerila
uspješnosti poduzeća.

Ekonomski principi poslovanja predstavljaju načela, pravila kojih se poduzeće treba

pridržavati. Što je njihova aplikacija potpunija i dosljednija to je veća garancija za poslovni
uspjeh poduzeća. Šezdesetih godina isticana je produktivnost rada i ekonomičnost a tokom
sedamdesetih i rentabilnost. Ekonomske principe poslovanja neki autori označavaju kao
ekonomske principe reprodukcije. Treba istaći da je njihova aplikacija neophodna ne samo za
proizvodna nego i druga poduzeća.

2.1. EKONOMIČNOST RADA

Ekonomičnost je pokazatelj ekonomskog učinka poslovanja i izražava se kao odnos između

ostvarenih učinaka i utrošenih elemenata reprodukcije. Ekonomičnost u najopćenitijem smislu
označava štedljivost, odnosno brižljivost u trošenju sredstava.U poslovanju poduzeća to je
nastojanje da da se ostvari štednja na pravom mjestu,gdje je to moguće, a time i snize
troškovi. Elementi procesa proizvodnje su istovremeno i elementi ekonomije proizvodnje.
Ekonomičnost kao ekonomski princip poslovanja
Ima šire zahtjeve od produktivnosti rada jer jer uključuje pored živog ljudskog rada i ostale
uložene faktore proizvodnje. Prema tome, ona se sastoji u težnji da se postojeći raspoloživi
materijalni i ljudski potencijali koriste na takav način da daju maksimalne rezultate. Zahtjev
jedakle, da se ostvare što bolji rezultati uz što manje trošenje radne snage, sredstava i
vremena. To se može izraziti sljedećim odnosom;

E = ekonomski rezultat/utrošeni faktori.

Ekonomičnost se može izraziti kao odnos između elemenata reprodukcije i količine

proizvodnje i na taj način pokazuje kolika je prosječna količina utrošenih elemenata za
reprodukciju jedne jedinice količine proizvodnje.

Način mjerenja ekonomičnosti:

Poduzimanje odgovarajućih mjera u cilju povećanja uspješnosti u poslovanju zahtjeva
praćenje ostvarene ekonomičnosti poduzeća. Za mjerenje ekonomičnosti služimo se različitim
odnosima.
U osnovi postoje dva načina :
a) fizičko i količinsko,
b) vrijedonosno mjerenje ekonomičnosti;

4
 2.1.1. Faktori ekonomičnoski

Isto tako pokazatelji ostvarene ekonomičnosti mogu biti:

a) sintetički
b) parcijalni,ovisno što je predmet analize ekonomičnosti preduzeća.

Naturalno mjerenje ekonomičnosti i učinci i utrošci elemenata proizvodnje iskazuju se

količinski (u kg, tonama, komadima). Količinsko mjerenje ekonomičnosti se sastoji u
iskazivanju ostvarenog učinka u fizičkim ili prirodnim jedinicama mjere i pojedinačnim
faktorima proizvodnje. Ovi pokazatelji mogu biti sami parcijalni. Naime, zbog različitih
jedinica u kojima se izražavaju faktori proizvodnje nije ih moguće izraziti istom količinskom
mjerom. Utvrđivanje ekonomičnosti u naturlnom izrazu je moguće preko sljedećeg odnosa:

Ostvareni učinak
E = ost. elementi proizvodnje

Q
E= ;
PR
Q
E= ;
SR
Q
E= ;
R

U brojniku dolazi proizvodni učinak izražen u kg, l, m itd. A u nazivniku utrošena količina
sirovina i materijala u prirodnim jed. mjere, mašinski sati za trošenje sredstava za rad a norma
sati za radnu snagu. Utrošeni rad se odnosi na rad izvršilaca u postavljanjuradnih zadataka.
Kod mjerenja ekonomičnosti trošenja radne snage imamo praktičnu podudarnost sa
produktivnosti rada. Moguće je mjerenje ekonomičnosti stavljanjem u odnos proizvodnog
učinka (Q) sa utrošenim elementima izraženih vrijednosno bilo jednog ili svih njih zajedno.

Vrijedonosno mjerenje ekonomičnosti izražava kada se kolićina proizvedenih učinaka (Q) i

količine utošenih elemenata (U) množe sa odgovarajućim cijenama. Povoljniji količinski
odnos proizvodnih učinaka i utroška faktora proizvodnje omogućuje da se uštede iskoriste za
postizanje još većih proizvodnih rezultata. Međutim ne mora to uvijek voditi ka većem
poslovnom rezultatu jer proizvodi se potvrđuju tek na tržištu i plasmanom po prodajnim
cijenama,a sirovine i materijali se nabavljaju po nabavnim cijenama. Prema tome visina
prodajnih cijena proizvoda i nabavnih cijena ulazne u komponente mogu utjecati na
ostvarivanje veće ili manje ekonomičnosti. Faktori proizvodnje mogu se pojedinačno iskazati
naturalnim jedinicama mjere ali zbog raznovrsnosti elemenata proizvodnje iskazujemo ih
vrijednosnim jedinicama kao troškove.

Vrijenosni izraz ekonomičnosti izgleda ovako:

Ekonomičnost= količina učinka*prodajna cijena = VPZ

Količina faktora*nabavna cijena TR

5
 Ekonomičnost se može povećati na dva načina i to porastom količinom učinaka uz istu
količinu uloženih elemenata i ostvarenjem jednake količine učinaka uz smanjenje količine
utrošenih elemeneta.

Zaključak :
Cilj svakog poslovanja je da sa što manjim troškovima ostvari što veći ukupni prihod a samim
tim i da postigne što ekonomičnije poslovanje.

2.2. RENTABILNOST (PROFITABILNOST) PODUZEĆA

Pokazatelj rentabilnosti je pokazatelj finansiskog učinka poduzeća i temelji se na zahtjevu

da se sa što manjom količinom angažiranih sredstava ostvari što veća dobit. Drugim riječima,
poslovati rentabilno znači poslovati sa dobitkom. Stupanj postignute rentabilnosti (R) dobije
se iz omjera dobiti (d) i angažovanih sredstava (As).

d
%R= * 100
As

U kapitalističkom privređivanju rentabilnost je vezana za oplodnju kapitala i zato se

izražava profitnom stopom. Današnja poduzeća posluju na osnovu privrednog računa i njihov
jedini cilj jeste da posluju profitabilno ili rentabilno.
Rentabilnost kao ekonomski princip poslovanja je usmjeren u zahtjevu da poslovanje
poduzeća bude uspješno sa stanovišta konačnih finansiskih rezultata. Ako je ostvaren
pozitivan finansijski rezultat, kažemo da je poslovanje poduzeća bilo rentabilno, dok je
poslovni gubitak pokazatelj nerentabilnosti poslovanja.
Pokazatelj poslovnog uspjeha poduzeća sadrži u sebi rezultat ostvarene produktivnosti rada
i ekonomičnosti u istom vremenskom periodu.
Stopa rentabilnosti pokazuje koliko na 100 novčanih jedinica, uloženih, odnosno potrošenih
sredstava ostvareno finansiskog rezultata.

PFR
Rs= * 100
SA

pf
Pfs= *100
KPR

Rentabilitet predstavljamo kao odnos između poslovnih finansiskih rezultata u toku

određenog vremenskog perioda i prosječnih sredstava koja su u tom razdoblju bila
angažovana za njihovo ostvarenje.

6
 Rentabilnost se sastoji od odnosa između dohodka i elemenata angažiranih u reprodukciji,
elemenata dohotka i elemenata angažiranih sredstava i faktora koji uslovljavaju veličinu i
dinamiku dohotka. To ukazuje na različite mogućnosti u metodološkom pristupu jer se može
koristiti više ekonomskih veličina kao instrumentarij.
Rentabilnosti se može govoriti sa stajališta:
a) poduzeća (rentabilnost privrednih subjekata)
b) društva (društvena rentabilnost)
c) zaposleni (neposredna)

2.2.1. Prag i granica rentabilnosti

Prag rentabilnosti nalazi se na onom stupnju iskorištenja kapaciteta gdje je ukupni prihod
jednak ukupnim troškovima poduzeća.

Zona rentabilnosti Up

B t2
V

q1 opt q2 Q

t2

q1 q2 Q

Slika br. 1 Prag rentabilnosti

K=120.000 kom., Cp=120 kn, vp=80 kn, F=2.400.00 – prag rentabilnosti?

Up=T
Q*Cp=F + Q* v

7
Iz čega proizilazi da se prag rentabilnosti nalazi pri proizvodnji sljedeće količine učinaka
Q (Cp – v) =F
F
Q= u našem slučaju
Cp – v
Q=2.400.000 kom : (120 – 80 ) = 2.400.000 : 40
Q=60.000 kom

Dakle, tek pri proizvodnji više od 60.000 kon.,poduzeće počinje ostvarivati dobitak. Do tada
posluje s gubitkom. A koliki je pri tomr stupanj iskorištenja kapaciteta
Q 60.000
nK= * 100 = * 100=50%
K 120.000

2.2.3. Mjere za povećanje rentabilnosti

U rječniku finansiskih stručnjaka profitabilnost znači učinkovito komponiranje postojećih

resursa radi stvaranja pozitivne razlike između ukpnih prihoda i ukupnih rashoda.
Pretpostavka kontinuiranog poslovanja je ekonomska učinkovitost poduzeća. Bez ostvarivanja
profita poduzeće ne može opstati. U borbi za svojim dijelom tržišnog kolača poduzeća koriste
brojna strateška sredstva. U cilju povećanja profitabilnosti najprimjenjenije su sljedeće
strategije:

1. Povaćanje opsega proizvodnje

- Ključ za povećanje profitabilnosti nije prodavati sve više i više, ostvarenje profita
podrazumjeva prodaju, ali prodaja nije ekvivalentna profitu.
-Povećanjem prodaje istovremeno je potrebna rigorozna kontrola troškova, cijena, obrtnog
kapitala i marketing mixa proizvoda ili usluga. Niti jedna od ovih četiri komponente
profitabilnosti nesmije se mijenjati neproporcijalno, ukoliko je to ipak slučaj, povećanja
prodaja vodit će smanjenju profita.
-Povećanje prodaje zapošljavanjem dodatnog prodajnog osoblja ili poslovanjem na većem
geografskom području stvorit će više profita samo ukoliko dodatna prodaja daje dovoljno
dodatnog profita (ne prihoda) kako bi se pokrili dodatni troškovi.
-Opcija smanjenja cijena i marže u cilju prodaje mora garantirati određeno povećanje opsega
prodaje-inače će ukupni prihodi padati dok će troškovi ostati isti.
-Povećanja opsega malih narudžbi može kočiti profitabilnost umjesto poticati je zbog
neizbježnih administrativnih troškova poput fakturiranja i otpremanja pošiljaka.
-Ako povećate kredit kupcima (odgode plaćanja) u cilju ohrabrivanja novih prodaja, poduzeće
će snositi te troškove-s negativnim učinkom na profitabilnost.
-Veća prodaja postojećih proizvodnih ili uslužnih linija ili lansiranje novih mreža može
povećati prodaju, međutim, s osobitom pozornosti treba promatrati doprinos svake od linija.
Forsiranje prodaje onih koje stvaraju gubitak loš je potez za poslovanje, osim ako nije
neophodan kako bi se povećala prodaja profitabilnih proizvoda.
-U određenim situacijama profit se može povećati smanjenjem prodaje. Istraživanja pokazuju
da neproporcijalno uloženi iznos troškova generira malu vrijednost prihoda od prodaje. Nije
rijetkost da 50% isporuka čini tek 15% prihoda od prodaje.

2. Smanjenje troškova ili potpuno pokriće troškova

8
Treba pažljivo promatrati specifičnih smanjenja troškova-proizvoljna smanjenja dugoročno
možda neće dati očekivane rezultate.

3. Poboljšanje proizvodnog mixa (skupina proizvoda koja se zajedno promovira na

tržištu)
Proizvodni mix odražava kombinaciju elemenata proizvodnog asortimana koji se nudi. Mix
obično proizilazi iz niza povijesnih događaja, a ne iz pažljivog planiranja i analiza.
Treba ispitati profitabilnost svakog proizvoda sagledavši troškove koji mogu dovesti u vezu
sa tim. Proizvod koji donosi najveći bruto profit po jedinici ima i najveći postotak doprinosa u
odnosu na prodaju ali istovremeno ima i neproporcijalni udio troškova.

4. Selektivno ili ukupno povećanje cijena

Povećanje prodajnih cijena je način povećanja profitabilnosti, no postoje i neke zamke. Iako
će kupci vjerovatno prihvatiti povećanje cijena ako ono slijedi politiku cijena cjelokupne
poslovne branše poduzeća, povećanje cijena na vlastitu ruku bez gubitka poslovanja
podrazumjeva postojanje monopolističke pozicije ili diferencijaciju proizvoda u odnosu na
konkurenciju, ili pažljivo smišljenu i implementiranu politiku i strategiju prodaje.

Smanjenje angažiranog kapitala (ukupan vlastiti kapital i dugoročne obaveze ili ukupna
dugotrajna imovina i obrtni kapital)

Pokazatelji profitabilnosti u knjigovodstvenim knjigama uključuju osim profitne marže i

prinos na kapital odnosno imovinu. Stvaranje povoljnog prinosa na kapital ili imovinu
zahtjeva smanjenje ukupne aktive ili glavnice.

Određivanje stavki u kojima je kapital angažiran u poduzeću može se odrediti najpovoljnija

strategija:
-veća kontrola kredita
-smanjenje zaliha
-korištenje »outsourcinga»
-bolje iskorištavanje informaciskih i telekomunikaciskih tehnologija.

Promjena u bilo kojoj kategoriji utječe na ostale. Zbog toga svaka promjena, spontana ili
planirana, dragovoljna ili prisilna, mora biti promatrana u konteksu s ostalim bitnim
elementima kako bi učinak sinergije mogao dati očekivane rezultate u odnosu na
profitabilnost.

2.3. PRODUKTIVNOST RADA

Produktivnost rada je jedan od elementarnih ekonomskih principa poslovnih

subjekata. Ona predstavlja ekonomski zahtjev za efikasan utrošak radne snaga kao

9
faktor ulaganja proizvodnje u ostvarenju proizvodnih učinaka. Taj zahtjev da će odnos
utroška ljudskog rada i proizvodnih rezultata maksimizira. Definiše se kao ekonomski
princip produktivnosti rada. Produktivnost rada je dakle, pravilo ponašanja poduzeća u
ostvarivanju ekonomike rada. Prema tome, to je princip ekonomije koji zahtjeva ostvari-
vanje što većeg obima proizvodnje a sa što manje utrošenog živog i ljudskog rada..
Odatle i njihovo stalno nastojanje da proizvode što produktivnije. Ona se odnosi na sve
korisnike sredstava (privredna poduzeća, organizacije društvenih djelatnosti) zato je
porast produktivnosti rada najsitentičniji pokazatelj privrednog i ukupnog razvoja
jednog društva. Izloženo poimanje produktivnosti rada polazi u osnovnom pristupu od
toga da je najznačajniji faktor proizvodnje ljudski rad, jer se samo njime posredno ili
neposredno povećava količina proizvoda. Ako želimo povećati produktivnost rada
moramo smanjiti količinu uložcnog rada. Medutim, između produktivnosti rada i
produktivnosti mašina treba postići što je moguće povoljniju ravnotežu.

Produktivnost je pokazatelj tehničkog učinka ljudskog rada (živog i minulog) koji je

jedini tvorac svih vrijednosti. Opći izraz produktivnosti (Pr) izražava odnos između količine
ostvarenog učinka (Q) i količine uloženog živog rada (L) za tu proizvodnju.

Q
P=
L

2.3.1. Mjerenje produktivnosti rada

2.3.1.1. Naturalni izraz produktivnosti rada

Produktivnost rada izražava proizvodni učinak. Neposredni izlaz proizvodnog

učinka je proizvedena količina proizvoda u odredenom vremenu. To je naturalno
iskazivanje ostvarene produktivnosti rada koje je istovremeno njen prirodni i
najobjektivniji pokazatelj.
Ostvarena produktivnost se mjeri na dva načina:
- u naturlnom obliku (količinski) u odnos se stavljaju ostvareni učinci i minuli rad
Q
1. PRN =
T

PRN - produktivnost rada u naturalnom iznosu

Q - količina proizvoda
T - utrošak radnog vremena

Proizvodnja je iskazana u naturalnim jedinicama, odnosno prirodnim jedinicama

mjera. Međutim, naturalni izraz prcduktivnosti predstavlja i odnos ostvrenog kvanti-
tativnog učinka proizvodnje i broja radnika.
Sada ću svu ovu teoriju primjeniti u praksi. Kao što je već navedeno moj seminarski rad
se bazira na produktivnost rada u d.o.o. «Meggle« Bihać i na osnovu dokumentacije koju sam
dobio odnosno nabavio putem svoje snalažljivosti iskazat ćemo njihovu produktivnost za
period od 01.01 do 23.11.2008 godine. Naravno pored produktivnosti zanimala me i
ekonomičnost u njihovom poduzeću pa sam predstavila i jedan dio toga.

10
 Produktivnost rada je uspješnost poslovanja. Poslovni uspjeh može se kvantificirati i
izražavati na nekoliko načina. Ako je riječ o razlici vrijednosti prihoda i rashoda, uspjeh se
izražava bilansnim dobitkom, a ako je riječ o razici vrijednosti troškova i učinaka uspjeh se
odražava kalkulativnim dobitkom.

1. Poduzeće d.o.o. «Meggle« Bihać je u mjesecu martu tekuće godine imalo dnevni kapacitet
otkupa sirovog mljeka 85 000 litara/dnevno. Koliko mlječna industrija može dnevno da
prizvede mlijeka?

količina = 85 000 litara

časova = 24h

Q (Količina proi.) 85 000

PRN = = = 3.541,66 l/dnevno
T (Utroš.rad.vre.) 24

Objašnjenje:
Od 85 000 lit.sirovog mlijeka proizveli smo glavnog proizvoda odnosno mlijeka 3.541,66 lit.
za jedan dan i sporednih proizvoda (kajmak, pavlaka, sir....)

Q 3.541,66
PRN = = = 147,57 lit./satu
T 24

Napomena:
U ovom slučaju produktivnost rada nam pokazuje da se za jedan radni sat proizvedemo
približno 147,57 litara mlijeka

Primjer br. 2. Na bazi bilansa uspjeha za period od 01.01 do 23.11 2008 godine poduzeće
d.o.o. «Meggle« Bihać ostvarilo je sljedeće rezultate (KM)

Tabela br.1. Prihodi i Rashodi

Prihodi od prodaje 3.502.102 KM

Ostali poslovni prihodi 4.259 KM
Troškovi prevoza na službenom putu 3.187,01 KM
Troškovi rezervnih dijelova 298 KM
Troškovi goriva i maziva 44.104,58 KM
Amortizacija nematerijalnih sredstava 668,50 KM
Troškovi energije 7.773,03 KM
Bruto plate 137 135,22 KM
Premija osiguranja radnika 1.020 KM
Troškovi materijala 510.864,87 KM
Dionički kapital 1.820.077 KM
Na osnovu ovih podataka izračunati dobit preduzeća i rentebilnost (profitabilnost) kapitala.

Dobi t= ∑Pr - ∑Tr = 3.506.361 – 705.051,21 = 2.801.309,79 KM

11
 Q
2. PRN =
BR

Produktivnost se može povećati samo na dva načina:

1. povećanjem količine učinka uz isti broj angažiranih radnika
2. smanjivanjem broja radnika uz istu količinu ostvarenih učinaka

2.3.1.2. Vrijednosno iskazivanje produktivnosti rada

Utrošak radnog vremena možemo podijeliti na:

- utrošnk neposrednog radnog vremena T1,
- utrošak posrendog radnogv remena T2.

Pod T1 podrazumijeva se utrošeno radno vrijeme neposrednih radnika koji direktno

učestvuju u proizvodnom procesu (radnici za strojevima).
Utrošak posrednog radnog vremena T2, se odnosi na pripremno završne poslove u vezi
sa proizvodnom funkcijom (priprema, vodenje proizvodnje, računski centar).

Q
PRN= neposredna produktivnost
T1

Q
PRN= posredna produktivnost
T2

Neposredna produktivnost rada je dakle, odnos fizičkog obima proizvodnje i no-

rma (ili drugih) časova potrebnih na postojećem nivou znanja da proizvedu konkretne
količine proizvoda i udruženog živog rada ili proizvodnog rada. Ovisno da li su u
obrascu planirana ili ostvarena proizvodnja, norma ili ostvareni sati može se govoriti o
normiranoj ili stvarno postignutoj produktivnosti rada.

Isto tako veličine se mogu odnositi na ostvarenu proizvodnju i utrošak vremena:

- poduzeća.
- fabrike, proizvodne radionice, odnosno pogona.
- smjene,
- grupe radnika,
- proizvodne mašine odnosno linije,
- jednog radnika.

2.3.1.3. Praćenje i mjerenje produktivnosti rada u poslovnoj praksi

poduzeća

Među poduzećima je prisutna oštra konkurencija, pa je zato stalno akutelna bo l za

veću produktivnost rada. Situacija na tržištima se stalno zaoštrava u našoj zemlji, a još
više u inostranstvu gdje se oni susreću sa svjetskim cijenama koje su najčešće niže od

12
naših. Niske cijene u inostranstvu su posljedica visoke produktivnosti proizvodnje u
velikim serijama, sa izuzeno dobrom organizacijom, sa uoptrebom svoje domaće indu-
strijske opreme i stalnog izvora snabdijevanja visoko kvalitetnim sirovinama. Zato
poduzeća mjere i prate ostvarenu produktivnost rada primjenjujući kod toga različite
načine odnosno metode.

Kao jedinica mjere za fizički obim proizvodnje koriste:

a) tekuće metre,
b) bazni metri (m2 tkanina),
c) kilogrami (kg prediva, tjestenine itd.),
d) komadi, par (npr. trikotažne robe, par čarapa itd.).

Utrošak radnog vremena može biti izražen kao:

a) stvarno utrošeni sati,
b) planirani sati (NS =norma sat),
c) smjene,
d) radnik - dani.

Organizovanje evidencije i računske osnove za mjerenje produktivnosti rada je

potrebno ne samo radi poduzimanja mjera u cilju njenog povećanja, nego i postavljanje
planirane produktivnosti rada.

Neka poduzeća to vrše na slijedeći način (primjer iz tekstila):

Pokazatelj produkt.rada predh.posl.g. plan za nar.god. indeks

Tkaona sirove tkanine (m)/radnika 18.644 21.043 112

Dorada dorađenih tkanina (m)/radnika 42.725 43.263 101

Konfekcija NS/raclnika 1.022 1.131 111

Red. Pokazatelji 1986 1987 Likvidator

/br. produktivnosti 4:3
1. Proizvodnja po radniku 162,61 t/rad 176,16 t/rad 1,083
2. Proizvodnja po ostvarenim
satima rada 0,085 t/sat 0,087 t/sat 1,012
3. Vrijednost proizvodnje po

13
 PC prema ukupnom
broju zaposlenih 10.303.543 din/rad 11.006057 din/rad 1,086
4. Vrijednost proiZvodnje po
CK prema ukupnom
broju uposlenih 9.063.979 din/rad 9.681.976 din/rad 1,078
5. Vrijednost proizvodnje po
PC 15,88 Din.vr.pt 15,88 Din.vr.pt 1,00

6. Vrijednost proizvodnje po
CK 13,97 Din.vr.pt 13,97 Din.vr.pt 11,00

7. Vrijednost proizvodnje po
PC prema.broju 19.685.631 Din./Radnik 21.326.100 1,083
proizvodnih radnika Din./Radnik
8. Vrijednost proizvodnje po
CK prema broju
proizvodnih radnika 17.317.358 din/rad 18.760.469 din/rad 1.083

Pored dinamičkog, praćenje produktivnosti rada koristi se komparacija sa dru-

gim poduzećima.

2.3.1.4. Faktori produktivnosti rada

Iz matematičkog obrasca mjerenjem obračunavanja produktivnosli rada

proizilaze i logični zaključci kako se ona može povećati.

Ekonomsko maksimiziranje tog odnosa možemo predstaviti na slijedeći način:

Q max Q
a) PR = ----------- -> nepromjenjeno b) PR = --------------- -> nepromjenjeno
T (BR) T min (BR)
Q max
c) ) PR = -------------------
T manji rast (BR)

Funkciju produktivnosti rada možemo posmatrati kao funkciju brzine (B),

metode rada (M) i sredstava rada (S). Najvažniji faktori produktivnosti mogu se
definisati kao:
1. tehničko-tehnološki,
2. organizacioni,
3. lični faktor radne snage,
4. društveno institucionalni.

Pod tehničko-tehnološkim treba podrazumijevati:

a) savremenost raspoložive tehnologije i njene proizvodne mogućnosti
(tehnička opremljenost rada),
b) cijelishodnost tehnoloških postupaka,
c) uslove rada (radne prostorije, mikro klima, klimatizacija, hemijske štetnosti
i agresivne materije, rasvjeta, temperatura itd.).

14
 Na staroj i dotrajaloj proizvodnoj opremi ograničene su mogućnosti povećanja
produktivnosti. Zato je naglašena potreba njenog stalnog modernizovanja. Da bi se
produktivnost rada postigla do maksimalnih granica potrebno je stalno razvijati i
unapređivati organizaciju rada.

Organizacione faktore koji utječu na produktivnost rada grupiramo u slijedeće:

a) organizacija primjene svaremenih metoda rada i njihovog praćenja,
b) organizacija rada,
c) organizacija rukovodenja,
d) organizacija planiranja,
e) organizacija pripreme,
f) organizacija snabdijevanja,
g) organizacija proizvodnje,
h) organizacija kontrole.

U vezi sa ličnim faktorom radne snage najvažniji elementi su:

a) selektivnost kadrova,
b) potrebna znanja (specijalizacija, vještina) i njihovo korištenje u funkciji
produktivnosti rada,
c) motivacija,
d) karakterne osobine i odgovornost,
e) radna i tehnološka disciplina,
f) međuljudski odnosi,
g) sociološka sigurnost i standard.

Društveno institucionalne determinante vezane za eksterne utjecaje su:

a) društveno ekonomski sistem,
b) proizvodni sistem,
c) mjere tekuće ekonomske politike,
d) regulisanje raspodjele dohotka i ličnih dohodaka itd..

Iako su svi nabrojani faktori mogu utjecati na produktivnost rad, dva imaju
neposredan, odnosno direktan utjecaj na njeno ostvarenje. To su: tehnologija, znanje
i motivacija.

2.3.1.5. Povećanje produktivnosti rada kao uslov stabilnog razvoja

poduzeća i društva u cjelini

Značaj povećanja produktivnosti rada je višestruk kako za zaposleni kolektiv u

poduzeću, tako i za društvo u cjelini. Prvi rezultata povećanja produktivnosti rada je
veća količina proizvodnje. Veći obim proizvodnje stvara mogućnost većeg plasmana a

15
time i ostvarenje većeg plasmana a time i ostvarenje većeg ukupnog prihoda. Ako se
ostali elementi nisu više promjenili tada će biti veći dohodak, odnosno dobit, pa time i
veća masa za lične dohotke i fondove, uključujući sredstva zajedničke potrošnje.

U tome je izražen interes:

a) radnika kao pojedinca,
b) svih zaposlenih u poduzeću..

Kod ličnog faktora ima naglašen utjecaj stimulativna raspodjela dohotka, a pose -
bno ličnih dohodaka. Postoji među njima obostrana neposredna uzročno-posljedična
veza.

Nivo Nivo
produktivnosti ličnog dohotka
rada

Slika br.2 Povezivanje nivoa ličnog dohotka sa ostvarnim nivoom produktivnosti

rada

Preko povećanja produktivnosti rada poduzeće osigurava veće tržišne i poslovne

efekte:
a) veće tržišne učešće,
b) stabilnost u razvoju,
c) veći ukupni prihod, dodatak i dobit.

3. ZAKLJUČAK

Poslovati uspješno znači poslovati produktivno. Svako poduzeće ima za cilj ostvariti dobit
ili pozitivan poslovni uspjeh. D.O.O. «MEGGLE« BIHAĆ od svog osnivanja pa do danas
posluje profitabilno. Svako njigovo poslovanje teži ka minimizaciji ili umanjivanju troškova,

16
ostvarivanju ekonomičnosti, rentabilnosti, i naravno produktivnosti rada. Ostvarujući prihod
od prodaje i umanjivanjem troškova d.o.o. «Meggle« Bihać ostvaruje dobit.

Od te dobiti najčešće ulaže u proizvodnju (nove mašine, opremu) jer bez proizvodnje nema
opstanka poduzeća, obrazovanje kadrova jer je to najveće bogatstvo jednog poduzeća. Pored
ulaganja u proizvodnju, ulaže u izgradnju objekata, kupovinu transportnih sredstava
(kamiona) i u dobavljanju novih atraktivnih proizvoda koji su privlačni potrošačima.

Moj zaključak ili moje lično mišljenje je da svako poduzeće treba voditi računa o
troškovima, prihodima i ulaganjima jer samo tako može ostariti dobit i rentabilno,
produktivno poslovanje. D.O.O. «MEGGLE« BIHAĆ vodi računa o tome i menadžmentu
firme, pa tako uspije ostvariti pozitivno i zadovoljavajuće poslovanje.

4.LITERATURA

1. Prof.dr. Bišćević Ismet, Ekonomika u tržišno poduzetničkim uslovima poslovanja,

Bihać 1998.
2. Prof.dr. Halil Kpić, Uvod u ekonomiju, Bihać 2008 god.

17
3. www.limun.hr 16.11.2008
4. www.poduzetništvo.hr 26.11.2008
5. www.poslovni.uspjeh.hr 25.11.2008

18