Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“

s pravom javnosti

Privatna ekonomsko-informatička škola

s pravom javnosti

SREDNJOŠKOLSKE USPOMENE

1. dio

Zagreb, 2007. godine

1
Idejni začetnik i realizator:

Marija Šarić

Potpora i desna ruka:

Ana Pinjušić

Tehnički uredio:

Luka Šarić

Anketu osmislila i obradila:

Katarina Aladrović

Lektorirale:

Danijela Cvetković

Katarina Aladrović

2
Sadržaj:

Prvi razred 2003./2004. školske godine;

Drugi razred 2004./2005. školske godine;

Treći razred 2005./2006. školske godine;

Četvrti razred 2006./2007. školske godine;

Matura

Anketa

3
Prvi razred 2003./2004. školske godine

Započeli s radom u Gundulićevoj 3, u Zagrebu s pet, dobro ste pročitali, pet

učenika.
Školska brojka. Bili su to (do kraja ostali i „postali naši“ ):

Marko Vujičić
Marko Riznić - ekonomisti

Nikola Sladić
Domagoj Krpan
Petra Brajković - gimnazijalci

Početak neizvjestan, financijski težak. Preživjeli.

Roditelji hrabri, puni povjerenja. Hvala im.
Profesori entuzijasti, s vjerom u znanje, struku, programe škola, uspjeh.
Odgajatelji, učitelji, suradnici.

Ana Pinjušić, ravnateljica ekonomske škole;

Marija Šarić, ravnateljica gimnazije;
Luka Šarić, administrator;
Mira Lovrenčić, tajnica;
Ante Kolak, pedagog;
svi puni entuzijazma i dobre volje, strepnje i radosti zbog početka i budućnosti.

Dragi učenici, kako li ste se vi osjećali u razredu s tri ili dva učenika ? Sigurno ste
bili uplašeni, pitali se gdje je gužva, zar svi ovi profesori samo za nas, kako li ću
izdržati stalno ispitivanje, zar samo jedna cura, izgubit ćemo se u ovom prostoru,
gdje smo ovo zapeli ?

Profesori su pak odahnuli. Olakšanje i odmor od gužve i hiperaktivne djece u brojnim

razredima državne škole. Naša vrijedna, disciplinirana, kulturna djeca - „njegovana“,
pažena i mažena i kod kuće i u školi. Blago nama i njima.

Sjetimo se njihovih imena i predmeta:

Matijević Marija, prof. hrvatskog jezika;

Černi Davor, prof. engleskog jezika;
Filipašić Suzana, prof. matematike i fizike;

4
Šivak Kristijan, prof. povijesti i geografije;
Blatarić Zlatko, prof. biologije i kemije;
Šarić Marija, prof. vjeronauka i etike;
Ravlić Anđelka, prof. retorike;
Radinčić-Staničić Ljiljana, prof. glazbene umjetnosti;
Peranić Mario, prof. informatike;
Uroić Božica, prof. osnova lijepog ponašanja;
Nazor Višnja, prof. latinskog i njemačkog jezika;
Dlesk Ivica, prof. likovne umjetnosti;
Aličelebić Letafeta, prof. knjigovodstva;
Krajnović Dejan, prof. TZK;
Jasna Morović, prof. poduzetništva.

Dva razreda učenika i nekoliko profesora na slici - prepoznati, ne zaboravljeni.

Kako je godina odmicala, postajalo je jasno da smo svi na istoj strani i dobro nam je
bilo.

U školi kao kod kuće, nikada kasnili, ni jedan neopravdani izostanak.

Pune torbe (sav pribor) nosili svaki dan.

Profesori dobronamjerni, šaljivi, prijatelji.

5
Slavili smo rođendane i rezali torte.

Svi uvijek bili na tjelesnom. Profesor nas vozio (dvije škole u istom autu). Učio tenis
i golf. Pogledajte kako smo uživali.

6
Često bili u kazalištu, muzejima, kinu.
Iskazivali se u timskim radovima i projektima.
Izrađivali plakate.

Promijenili prof. biologije i kemije (došla Violeta Grilec ).

Obilježavali poznate datume i blagdane. Zajednički uljepšavali šk olu.

7
Radovali se informatičkom kabinetu (tri kompjutera po jednom učeniku), tu učili i
provodili odmore, ostajali i do pet sati u školi.

Nismo se mrštili zbog dodatnog učenja.

Bili smo okruženi cvijećem i mladošću.
Svi su bdjeli nad nama.
Učili smo uz smijeh.
Za suze nismo znali.

8
Iako nas je bilo malo, putovali smo. Koliko učenika, toliko i profesora na putovanjima
- i goste smo vodili. Već nam se tada terenska nastava uvukla pod kožu.

Wir haben in Graz Deutsch gelernt - rekla je naša prof. Višnja. Po tome putovanju
nju pamtimo. Smjestili se u bus, u kasnim noćnim satima - mi pospani, uzbuđeni, ona s
malom bebom. Već smo odmakli kojih dvadesetak minuta vožnje kroz osvijetljeni,
polu-pusti Zagreb, kad li - stop. Profesoričina putovnica istekla. E šoka i bruke! Što
sada? Bilo nam je jako žao bebe - obje su izašle u nepoznatom dijelu predgrađa, u
noći, daleko od centra i tramvaja, a mi nismo mogli pomoći. U mislima i brizi za obje
nastavili smo dalje. Sve je prošlo dobro, saznali smo po povratku. A nama bilo lijepo.

9
Svi smo sudjelovali na priredbama - pjevali, recitirali, glumili, koreografiju smišljali i
izrađivali, profesori, učenici, dragi nam roditelji, gosti - domaći i strani. Čak smo i
domjenke priređivali.

U drugom polugodištu naša dva Markića

dobila pojačanje - crnokosu Marijetu Šarić.

Na slici kao tročlani tim u radionici „tko će

brže i višlje“ protiv tročlanog gimnazijskog
tima. Pobijedili ekonomisti. Bili brži,
domišljatiji i spretniji - pravi poduzetnici na djelu.

I gimnazijalcima prinova u razredu - Igor Župan. Na otvorenim danima Insituta

Ruđer Bošković, u punom sastavu njih sedmero s prof. Suzanom.

10
I na drugom inozemnom putovanju prvoga razreda zajedno u Beču. Tu je vidljiva i
druga promjena u nastavničkim redovima. Zbog obiteljskih razloga napustila nas
prof. Višnja. Novi prof. njemačkog Anto Semunović pokazao se izvrsnim vodičem i
predavačem. S nama proveo dvije i pola školske godine.

Wir haben wieder in Wien Deutsch gelernt.

Svoje dojmove i naučeno iz toga jezika učenici pokazali ovim sastavima povratkom u
školu:

Anfangs Juni waren wir in Wien. Es war super. Am meissten gefiel mir der Schloss -
Schünbrunn, der Park, die Wiener Katedrale und die Hauptstrasse mit vielen
verschiderenen Geschäften. Wien ist eine wunderbare, grosse Stadt und ich würde
gerne wieder nach Wien gehen.
Domagoj, 1.g

Es war schön, die Reise war gut und angehnem. Wien besuchen viele Touristen aus
der ganzen Welt. Wien ist eine multikulturelle Stadt, wo sich jeder gut fühlen kann.
Ich würde gerne noch einmal Wien besuchen.
Igor, 1.g

Već tada Igor neslužbeno postaje fotograf svih naših događanja i ostao to do kraja
školovanja u svojoj srednjoj. I roditeljima i Igoru hvala.

Preko puno, puno, puno strpljivog rada, predavanja, učenja, projekata iz biologije i
drugih predmeta, terena, kazališta, kina i muzeja (Popcorn i Ribarske svađe u

11
Gavelli, Secesije Hrvata u Muzeju za umjetnost i obrt, Meštrovićevog muzeja,
Hrvatskog dizajna u Gliptoteci, National Geographic Hrvatska 100 Best Photographs
Road Show u Domu hrvatskih umjetnika, Posljednjeg samuraha u kinu i drugoga),
puno voća i kolača (Nikola se sigurno sjeća kako je završila bundeva sa izložbe
Zahvala na plodovima jeseni - pojeli ju kao slasnu pitu), Lukinih dežurstava, podrške i
brigom ravnateljica približili smo se kraju prvog razreda.
Pozdravili smo se s dragim nam prof. Mariom,

prof. Suzanom, prof. Davorom, prof. Jasenkom, prof. Božicom, prof. Ivicom.

Na početku drugog razreda zamijenili su ih:

Dubravka Liebl, prof. poduzetništva;

Gabrijela Čorković, prof. engleskog jezika;
Diana Mlađenović, prof. informatike;
Ivančica Keglević, prof. fizike;
Vesna Škreb, prof. matematike;
Darija Košuta, prof. likovne umjetnosti.

Neke ćemo pamtiti, a neke zaboraviti. Neki su otišli zauvijek, a neki se vratili.

I evo nas kod podjele prvih svjedodžbi. Bilo je to 18. 6. 2004. godine.

12
A prije kraja i zadnjih fotografija jedna zanimljivost.
Naime, kao projekt iz biologije svaki učenik je pratio odabranu biljku iz Botaničkog
vrta kroz četiri godišnja doba. Zapažanja i ostalo po zadatku svi učenici morali su
napisati i predati kao projekt (tekstovi i fotografije). I Nikola je odabrao biljku i
uredno predao rad. Prelistavali smo ih. Divili se točnosti podataka i zapažanja,
urednosti i temeljitosti kad…
Ljudi moji… Nikolina odabrana biljka nije bila ista na početku, u ljeto i na kraju u
proljeće. Preko jeseni je uvenula, preko zime nestala (ostalo samo korijenje), a uz to
- naš Nikola zaboravio i mjesto gdje ju je prvi put susreo. Ali, uredno je
fotografirao neku drugu biljku i napisao - izrasla je, evo je! Do suza smo se nasmijali
i zauvijek to zapamtili.
I fotosi za kraj.

13
Drugi razred 2004./2005. školske godine

Nakon dugog toplog ljeta evo nas u drugom razredu.

Iznenađeni - napustila nas Petra.
Radosni - odjednom nas puna škola, prvi i drugi razredi.
Ekonomisti s dva nova učenika - Anđelom Bašić i Frankom Golomeićem. Petero u
ekonomskoj, opet troje u gimnaziji. Još uvijek smo u Gundulićevoj 3.

14
Prvi zadaci: upoznavanje, novo gradivo.
Bili mentori prvašima u projektu iz biologije.

Uz pomoć prof. Letafete posjetili zagrebačku džamiju.

Surađivali s Aaustrijskim kulturnim forumom s ciljem učenja njemačkog jezika.
Nabavljali knjige za lektiru.

Brali jabuke na plantaži u Dugom

Selu i shvatili - ovo je naše
vrijeme za učenje, ne za rad.

15
U školi uvijek vrijedni, pažljivi slušači. Ništa nam nije bilo teš ko. Sa smiješkom su
prolazili školski dani. Evo nas u radu s razrednicom.

Engleski smo usavršavali u British Council-u u Ilici, likovnu umjetnost u muzejima,

hrvatski jezik u kazalištima. Bili smo znatiželjni.
Prihvaćali smo s radošću sve što je škola organizirala.

16
Da i mi možemo pomoći drugima
uvidjeli smo preko sajma kruha
što je otada postala tradicija
škole. Naši Klas d.o.o. i Slanac
d.o.o. prikupili su novac za
slikarski pribor hendikepiranoj
djeci iz udruge Ozana. Bili smo
ponosni na roditelje i prijatelje
koji su sudjelovali. Idejni začetnik
i voditelj projekta - prof.
Dubravka.

17
 Predstavili smo školu na Plavom radiju.
Bili i u emisiji Budilica na OTV-u.
Obilježavali dan nepušenja, a svi postali
pušači.

S prof. Gabrijelom upoznavali Samobor.

18
Slikali se za uspomenu i dugo sjećanje.

19
Pripremali Božićni sajam i priredbu - svi sve radili. Bili sretni i zadovoljni. Prijatelji
zauvijek.
A gdje li je Marijeta ? Polako se izgubila u svom svijetu.

Pored obrazovanja brinuli smo i o odgoju. „Zdrav duh u zdravom tijelu“ vječna je
izreka. Savjetovala nas je protiv droge gđa Šalamon,

20
s nama po Sljemenu šetala prof. Marija, divili se Janici, surađivali s policijom i
školskom liječnicom.
Obilježavali smo početke godišnjih doba i uređivali školu.

21
Anegdotu o posjetu Institutu Ruđer Bošković i našem bistriću Domagoju moram
ispričati.

Obilazili smo različite izloške, od projekta do projekta. Pratile su nas i dvije

gimnazijalke, njihove vršnjakinje. Voditelji projekata često su učenicima postavljali
pitanje, a naš Domagoj nepogrešivo, ko' iz puške, sipao odgovore. Svi smo slušali i
divili se, a voditelji ga samo hvalili. Kad, jedno pitanje, pa muk. Domagoj nezna. A
jedna od one dvije gimnazijalke stidljivo odgovori i bilo točno. Naš Domagoj
pogledao zaprepašteno, u šo ku. Zar je netko pametniji od njega ?! Eh, taj trenutak
neću zaboraviti.

22
 S prof. Dubravkom ekonomisti su
posjetili muzej novca u Privrednoj
banci. Evo foto- njih troje okruženi
lovom. Što li misli Marko dok se ovako
zagonetno smješka ?

Još jedan pogled na Anđelu i Franka - da ih ne zaboravimo.

23
Predstavili smo obje škole u manifestaciji Dojdi osmaš na Trgu. Tada smo bili
zajedno, na istom štandu.

I ove godine učili smo putujući. Terenskom nastavom proputovali smo zapadnim
dijelom Hrvatske. Vidjeli špilje Lo kvarku u Lokvama i Vrelo u Fužinama.

Posjetili farmu puževa u Matuljima, tartufare Zigante, uživali u dnevnim obilascima i

noćnom životu Rovinja.

24
Na povratku proputovali stazom glagoljaša i Humom, najmanjim gradom na svijetu.

25
 Pod vodstvom prof.
Gabrijele Domagoj
sudjelovao na natjecanju
iz engleskog jezika
Cambridge University
Press za što je dobio
priznanje.

Pred kraj godine dobili smo još jednu „prinovu“ u obitelji profesora. Stigla nam je
ravno iz Osijeka prof. hrvatskog jezika Danijela Cvetković.

I za kraj drugog razreda jedan od učeničkih radova:

26