Dionička/akcionarska društva

Sadržaj:
1. Uvod – Pojam i karakteristike dioničkog društva

2. Osnivački akti d.d.

2.1. Odgovornost osnivača
2.2. Simultano osnivanje Društva
2.3.Sukcesivno osnivanje društva
2.4. Kvalificirano osnivanje društva
2.5. Osnivačka skupština dioničkog društva
2.6. Registracija dioničkog društva

3. Kapital dioničkog društva

3.1 Osnovni osnivački kapital dioničkog društva
3.2 Povećanje temeljnog kapitala
3.2.1 Uslovno povećavanje kapitala dioničarskog društva
3.2.2 Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava
3.2.3 Integrirano povećanje osnovnog kapitala dioničkog društva
3.3 Smanjenje temeljnog kapitala
3.3.1 Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima
3.3.2 Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala
3.3.3 Smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica

4. Organi dioničkog društva

4.1 Uprava
4.2 Nadzorni odbor
4.3 Glavna skupština

1
 Dionička/akcionarska društva

5. Prestanak ili likvidacija dioničkog društva

5.1. Likvidatori
5.2. Ovlast likvidatora za zastupanje
5.3. Obustava postupka likvidacije i nastavljanje postupka
stečaja
5.4. lzvješće o provođenju likvidacije i prijedlog za diobu
5.5. Okončanje likvidacije
5.6. Nastavljanje društva

6. Zaključak
6.1. Prednosti dioničkog društva

2
 Dionička/akcionarska društva

1. Uvod – pojam i karakteristike dioničkog društva

„Dioničko društvo (engl. joint stock company, njem. Aktiengesellschaft – AG) je
društvo koje svojim statutom određuje osnovnu glavnicu razdijeljenu na dionice, ima
pravnu osobnost i svojstvo trgovačkog društva bez obzira na svrhu za koju je osnovano,
a za obveze prema vjerovnicima odgovara samo imovinom društva.“1

Pretečom savremenih akcionarskih društava smatra se Banka svetog Đorđa (it. Banco di
San Giorgio2), prva moderna banka, osnovana 1407. godine u Đenovi.

U dioničkim društvima najčešće dionice ima veći broj dioničara, dioničko društvo može
imati i samo jednog dioničara. Osnivanje tvrtke u obliku doničkog društva pogodno je
za prikupljanje novčanih sredstava većeg iznosa i za velike projekte, koji teško da su
ostvarivi kapitalom samo jedne osobe. Izdavanje dionica koristi se i iz razloga kada
tvrtka počinje raditi i treba kapital koji im osnivač sam ne može osigurati, treba dodatno
investirati u proizvodnu opremu, istraživanje i razvoj i sl., želi se proširiti na nova
tržišta ili ući u novi posao i sl. S više novca tvrtka može povećati investicijska ulaganja
i biti profitabilnija u budućnosti. Tvrtka izdaje nove dionice koje bivši ili novi dioničari
mogu kupiti za određenu cijenu koju odredi tvrtka. Ukoliko je cijena prava i realna,
tvrtka može prodati sve dionice i tako nabaviti novac za nove poslove.

Dioničko društvo je društvo kapitala, a pojomom društva kapitala u pravnom i

gospodarskom smislu obuhvaćena su u nas dionička društva i društva s ograničenom
odgovornošću, a u mnogim zemljama još i komanditno društvo na dionice.
Ta se društva međusobno razlikuju, ali imaju i neke zajedničke karakteristike po kojima
ih razlikujemo od društva osoba, društva građanskog prava, tajnog društva i sl. Glavna
im je zajednička crta da je u njih temelj povezivanja i udruživanja kapital, a ne osoba.
Kod društva kapitala zakonom je propisan i određeni minimum kapitala za njihovo
osnivanje (temeljni kapital) koji služi kao prag za pristup toj vrsti društava, ali i kao
podloga za dobivanje zajmova i jamstvo vjerovnicima za obveze društva.  Doo HR UG
Nema osobne odgovornosti članova društva kapitala, osim u slučaju zlouporabe
okolnosti da članovi ne odgovaraju za obvezu društva. Pravo glasa i ostala prava mjere
se prema visini uloga, a ne po glavama. Isto vrijedi i za sudjelovanje u dobiti društva.
Glavna obveza članova je u ulaganju kapitala, a ne sudjelovanje u vođenju poslova.
Društva kapitala imaju svoje obvezne organe, od kojih je samo skupšina organ u kojem

1
Jakša Barbarić, Pravo društva – društvo kapitala, Organizator, Zagreb, 1999.
2
Banco di San Giorgio ili Casa di San Giorgio je prva moderna banka republike Đenove osnovana 1407.
godine. Centrala banke se nalazila u Palati sv. Đorđa, a establišment i rukovodstvo banke su vodile
najuticajnije familije Đenove, uključujući Grimaldi. Prvobitni cilj poslovanja banke je bio finansiranje
Republike i investiranje u kolonije, u kojima su uspjeli ostvariti veliki utiecaj. Također, banka je finansirala i
najuticajnije familije u Evropi u XV-XVII vijeku (Kristofer Kolumbo, Karlo V, Nikolo Makijaveli) i
prekomorske trgovine (Dutch East India Company, British East India Company).

3
 Dionička/akcionarska društva

mogu sudjelovati svi članovi pri donošenju odluka, ali to je pravo, a ne obveza.

Nazivi pod kojima se dionička društva javljaju u nekim stranim pravima:

- aktiengesellschaft (njemačko, švicarsko, liechtensteinsko i austrijsko pravo)

- societe anonyme (francusko pravo)
- aktiebolag (švedsko pravo)
- company limited by shares (anglo-američko pravo)
- societa per azioni (talijansko pravo)
- naamloze vennootschap (nizozemsko pravo)
- delniška družba (slovensko pravo)
- akcionernoe obščestvo otkritogo tipa (rusko pravo).

U engleskom pravnom sustavu razlikuju se javna i privatna dionička društva. Javno

dioničko društvo prikuplja kapital pozivom javnosti na upis dionica, a privatno dioničko
društvo ima udjele koji su u vlasništvu ograničenog broja osoba i koji ne mogu biti
pribavljeni od javnosti. Najmanji broj članova u privatnom dioničkom društvu su dvije
osobe, za razliku od javnog dioničkog društva gdje je minimum članova sedam osoba.
Samo dionice (i obveznice) javnih dioničkih društava mogu biti predmet burzovnih
transakcija, i to samo dionice koje prihvaća savjet burze (engl. council of the stock
exchange) u skladu s njenim pravilima. Javna dionička društva čije dionice kotiraju na
burzi nazivamo "quoted companies". Zakon određuje da je svako dioničko društvo
javno ako se iz njegove registracije ne vidi da je privatno.

Pravni sistemi u svijetu reguliraju osnivanje dioničkog društva na dva načina: po

sistemu slobodnog osnivanja; po sistemu prethodnog odobrenja. Najveći broj zemalja
koje prihvaćaju sistem slobodnog osnivanja dioničkih društava traži da se ona upisuju u
trgovinski registar ili specijalni registar za trgovinska društva. Upisom u registar
dioničko društvo stječe svojstvo pravne osobe. Državni organ koji vodi registar dužan
je utvrditi jesu li ispunjeni svi uvjeti koje predviđa zakon za konstituiranje dioničkog
društva. Prema drugom načinu (sistemu prethodnog odobrenja) također se vrši upis u
registar, ali bez utvrđivanja stečenih uvjeta, jer je u prethodnom davanju suglasnosti to
već učinjeno. Svi pravni sustavi traže da akt o osnivanju dioničkog društva bude
zaključen u pisanom obliku. U tijeku poslovanja dioničko društvo može povećavati ili
smanjivati kapital društva.

4
 Dionička/akcionarska društva

2. Osnivački akti d.d.

Pravni sistemi u svijetu reguliraju osnivanja dioničkog društva na dva načina: po sistemu
slobodnog osnivanja; po sistemu prethodnog odobrenja. Najveći broj zemalja koje
prihvaćaju sistem slobodnog osnivanja dioničkih društava traži da se ona upisuju u
trgovinski registar ili specijalni registar za trgovinska društva. Upisom u registar dioničko
društvo stječe svojstvo pravne osobe. Državni organ koji vodi registar dužan je utvrditi jesu
li ispunjeni svi uvjeti koje predviđa zakon za konstituiranje dioničkog društva. Prema
drugom načinu (sistemu prethodnog odobrenja) također se vrši upis u registar, ali bez
utvrđivanja stečenih uvjeta, jer je u prethodnom davanju suglasnosti to već učinjeno. Svi
pravni sustavi traže da akt o osnivanju dioničkog društva bude zaključen u pisanom obliku.
U toku poslovanja dioničko društvo može povećavati ili smanjivati kapital društva.

Zakon BiH je u odredbama 107. do 308., predvidio Dioničko društvo, kao Društvo čiji je
osnovni kapital podijeljen na dionice, s tim što ovo Društvo ne odgovara za obaveze
dioničara. Dioničko društvo se osniva ugovorom, a sadržaj tog ugovora je predviđen u
čl.110. Zakona. Dva su osnovna načina osnivanja Dioničkog društva:

 simultano osnivanje kada sve dionice otkupljuju osnivači

 sukcesivno osnivanje , kada ugovoreni broj dionica otkupljuju osnivači a preostale
dionice kupuju druga lica na osnovu javnog poziva za upis i uplatu.

Uplate dionica se vrše po postupku koji je posebno propisan i što odobrava Komisija za
vrijednosne papire Federacije. Osnovni kapital dioničkog društva iznosi najmanje
50.000,00 KM, s tim što nominalna vrijednost dionice ne može biti manja od 10,00 KM.
Dionice dioničkog društva su dematerijalizovane, nedjeljive su i glase na ime, i, u principu
su neograničeno prenosive. Dionice mogu biti različitih klasa, različitih nominalnih
vrijednosti ali se ne mogu emitovati dionice koje sadrže pravo na fiksnu stopu prinosa.
Onog trenutka kada se kod nas uspostavi normalan promet vrijednosnih papira, koji
trenutno ne funkcioniše (osim u postupku privatizacije), značaj dionica i dioničkih društava
ce biti mnogo veći.

Osnivački akti dioničkog društva mogu biti: Ugovor o osnivanju dioničkih društava, kada
su osnivači dva ili više lica, i odluka o osnivanju ako je osnivač jedno lice, odnosno statut
koji može usvojiti jedno ili više lica, zavisno od broja osnivača. Osnivački akti moraju
sadržati slijedeće elemente:

1. osnivači i njihova prebivališta,

2. nominalni iznos dionica, iznos za koji se izdaju i, ako se izdaju dionice više rodova, rod
dionica koje preuzima svaki dioničar,
3. uplaćeni iznos temeljnoga kapitala,
4. izjava osnivača da prihvaćaju statut,

5
 Dionička/akcionarska društva

Statut društva mora sadržavati odredbe o:

1. tvrtki i sjedištu dioničkog društva,
2. predmetu poslovanja,
3 iznosu temeljnoga kapitala,
4. nominalnim iznosima dionica i broju, ako se izdaju dionice više rodova, rodu dionica i
broju dionica svakoga roda,
5. tome izdaju li se dionice koje glase na donositelja ili koje glase na ime,
6. broju članova uprave i nadzornog odbora,
7. načinu i obliku objave priopćenja dioničkog društva,
8. vremenu trajanja i prestanku dioničkog društva.

“Statut predstavlja obavezan normativni akt kod ovog tipa društva kapitala. Isti je slučaj I
sa društvom ograničene odgovornosti. Donošenje, odnosno usvajanje statute, nije uslov za
registraciju dioničkod društva i prvi statut donosi tzv. osnivačka skupština društva koje se
obavezno saziva najkasnije 60 dana od dana prijema rješenja.”3

Osnivači osnivaju dioničko društvo preuzimanjem svih dionica društva, usvajanjem i

potpisivanjem statuta te izjavom da osnivaju dioničko društvo. Dioničko društvo je
osnovano kada ga se upiše u sudski registar. Osnivači preuzimaju dionice izjavom danom
kod javnog bilježnika da osnivaju društvo i da preuzimaju obvezu uplate dionica. Izjava
svakog osnivača mora sadržavati nominalni iznos dionica koje preuzima, iznos za koji se
izdaju, rod dionica ako se one izdaju u više rodova, podatak glase li na ime ili na
donositelja te kada će se i kako uplatiti. Dionice se uplaćuju novcem, ulaganjem stvari ili
prava.

2.1. Odgovornost osnivača

Osnivači solidarno odgovaraju dioničkom društvu za štetu koja mu je pričinjena zbog
netočnosti ili nepotpunosti podataka što su ih dali u svezi osnivanja društva. Oni isto tako
odgovaraju i za to da uprava dioničkog društva može slobodno raspolagati s iznosima
uplaćenim za dionice društva. Neovisno od obveze da nadoknade drugu štetu osnivači
moraju dioničkom društvu platiti iznose koji nisu uplaćeni i obeštetiti ga za izdatke koji
nisu prihvaćeni kao troškovi osnivanja. Ako osnivači s nakanom ili s grubom nepažnjom
oštete dioničko društvo ulogom u stvarima, odnosno u pravima, preuzimanjem stvari,
odnosno prava ili troškovima osnivanja, solidarno su obvezni da mu nadoknade tako
pričinjenu štetu. Za štetu ne odgovara osnivač koji nije znao za činjenice na temelju kojih je
nastala odgovornost za štetu niti bi primjenom pozornosti urednog i savjesnog
gospodarstvenika za njih morao znati. Nastane li dioničkom društvu šteta zbog toga što
dioničar nije sposoban za plaćanje ili nije sposoban uložiti stvar odnosno pravo, dioničkom
društvu solidarno odgovaraju za štetu oni osnivači koji su prihvatili sudjelovanje dioničara
za kojega su znali da nije sposoban za plaćanje niti za to da ispuni preuzetu činidbu.
Uz osnivače na isti način odgovaraju i osobe za čiji su račun osnivači preuzeli dionice. One
se kod toga ne mogu pozivati na to da im nisu bile poznate okolnosti koje su znali ili morali
znati osnivači što su djelovali za njihov račun. Dioničko društvo se može odreći zahtjeva za
naknadu štete ili o njemu sklopiti nagodbu tek po proteku tri godine od nastanka zahtjeva
3
doc. Dr. Veljko Trivun, ass. Vedad Silajdžić, ass. Fatima Mahmutčehajić, ass. Zinka Grbo; Praktikum
poslovnog prava; drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje Sarajevo: Kemigrafika Trade, oktobar 2003.

6
 Dionička/akcionarska društva

ali samo onda ako se s time suglasi glavna skupština dioničkog društva i ako tome ne
prigovori manjina koja raspolaže ukupno s najmanje desetinom temeljnoga kapitala društva
a prigovor se unese u zapisnik sa skupštine. To vremensko ograničenje ne vrijedi ako je
onaj tko je odgovoran za naknadu štete nesposoban za plaćanje i ako, da bi otklonio
otvaranje stečaja, sklopi nagodbu sa svojim vjerovnicima.

Pored osnivača i osoba za čiji su račun oni preuzeli dionice, dioničkom društvu solidarno
odgovara za štetu i onaj:

1. ko je pri primitku plaćanja, koja protivno propisima nisu prihvaćena kao troškovi
osnivanja, znao ili je prema okolnostima morao znati da se radi o nakanjenoj utaji ili
tko je svjesno sudjelovao u utaji,
2.
ko je svjesno sudjelovao u nanošenju štete društvu s nakanom ili s grubom
nepažnjom ulaganjem ili preuzimanjem stvari,
3.
ko prije upisa društva u sudski registar ili u prve dvije godine nakon tog upisa javno
objavi da će dionice staviti u promet, ako je znao ili je s pozornošću urednog i
savjesnog gospodarstvenika morao znati za netočnost ili za nepotpunost podataka
koji su dani u svrhu osnivanja društva ili za štetu pričinjenu društvu ulaganjem ili
preuzimanjem stvari.

Članovi uprave i nadzornog odbora solidarno odgovaraju društvu za štetu koja mu je

pričinjena time ako su pri osnivanju povrijedili svoje obveze. Prije upisa društva u sudski
registar ne mogu se prenositi prava sudjelovanja u dioničkom društvu ni izdavati dionice
niti privremenice. Dionice i privremenice izdane prije toga su ništave. Izdavatelji takvih
dionica i privremenica solidarno odgovaraju imateljima za štetu koja im je pričinjena
njihovim izdavanjem.

2.2. Simultano osnivanje Društva

Simultano osnivanje dioničkih društava podrazumijeva da samo osnivači otkupljuju sve

dionice. Naime, osnivači istovremeno sa potpisivanjem ugovora o osnivanju Društva stiču
status dioničara. Dakle, simultano osnivanje društva podrazumijeva zatvoren upis dionica
tako da osnivači, potpisivanjem osnivačkog ugovora ili odluke o osnivanju Društva postaju
upisnici dionica i osnivačkih društava. To znači da kod simultanog osnivanja Društva
dioničari mogu biti samo osnivači, koji međusobno rasporede broj i iznos dionica tako da
sve one budu upisane. U tom slučaju treća lica ne mogu biti upisana (zatvoreni otkup
dionica).

Osnivački akt ujedno predstavlja i odluku o prvoj emisiji dionica kao vrijednosnih papira.
Kod simultanog postupka osnivanja Društva nije potrebno odobrenje Komisije za
vrijednosne papire, već samo blagovremena prijava o emisiji na osnovu koje Komisija
rješenjem utvrđuje uspjeh emisije dionica i time osnivanja Društva.

7
 Dionička/akcionarska društva

2.3. Sukcesivno osnivanje društva

Drugi način osnivanja Društva imamo kada je osnivačkim aktom omogućeno da jedan
određeni dio dionica otkupe osnivači, a za preostali dio dionica se upućuje javno poziv
(prospekt) trećim licima za upis i uplatu dionica (sukcesivno osnivanje) koje oni upisuju na
osnovu javnog poziva. Dakle, Društvo se može osnovati tako da osnivači usvoje
statut, preuzmu dio dionica i upute javni poziv (prospekt) za upis dionica pa se one upisuju
na temelju toga poziva. Društvo je osnovano kada ga se upiše u sudski registar.

Javni poziv za upis dionica (prospekt) mora sadržavati :

1. tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva koje se osniva,
2. iznos temeljnoga kapitala društva,
3. broj, vrstu i, ako se izdaju dionice više rodova, rodove dionica koje se nude za upis,
njihov nominalni iznos i iznos za koji se izdaju te broj, vrstu i rod dionica koje su preuzete
bez javnog poziva za upis dionica,
4. dan kada je usvojen statut,
5. ime, odnosno tvrtku, prebivalište, odnosno sjedište a za fizičke osobe i jedinstveni
matični broj građana osnivača,
6. mjesto gdje se upisuju dionice s napomenom da se tamo mogu razgledati statut, izvješće
o osnivanju i izvješće o reviziji,
7. vrijeme početka i kraja upisa,
8. dan kada prestaje obveza upisnika ako se do tada dioničko društvo ne prijavi za upis u
trgovački centar,
9. iznos koji treba uplatiti za upisane dionice prije upisa društva u sudski registar i
posljedice ako se to pravodobno ne učini,
10. podatke o posebnim pogodnostima, ulozima u stvarima i u pravima, preuzimanju stvari,
troškovima osnivanja, posebnim plaćanjima i naknadama,
11. način sazivanja osnivačke skupštine,
12. najveći iznos troškova osnivanja koji idu na teret dioničkog društva.

Ništav je javni poziv koji ne sadržava sve podatke koje smo naprijed pobrojali ili koji
ograničava obvezu upisnika. Dionice se upisuju i uplaćuju sredstvima plaćanja i kod
financijske institucije. Financijska institucija kod koje se obavlja upis dionica mora
zainteresiranim osobama omogućiti da razgledaju statut, izvješće o osnivanju i izvješće o
reviziji. Upisnik mora potpisati tri primjerka izjave o upisu dionica (upisnica). Jedan
primjerak upisnice predaje se upisniku a dva su namijenjena za potrebe društva. Ako se
dionica upisuje preko punomoćnika, upisnicama koje ostaju društvu treba priložiti i
punomoć.

Za razliku od simultanog, sukcesivni način osnivanja Društva je pogodniji za veću

koncentraciju kapitala. Međutim, nedostaci su složena procedura i visoki troškovi pri
osnivanju.

8
 Dionička/akcionarska društva

2.4. Kvalificirano osnivanje društva

U pravnoj nauci poznat je i kvalificirani način osnivanja Društva. Međutim on se smatra

posebnim načinom osnivanja Društva jer je i simultani i sukcesivan način mogu biti
kvalificirani. Ovaj način osnivanja može biti predviđen osnivačkim aktom tako da određeni
dioničari, umjesto u novcu, svoje uloge uplate isključivo unošenjem stvari i prava (pokretne
i nepokretne stvari, prava industrijske svojine i dr.).

Pošto se minimum osnivačkog kapitala mora uplatiti u gotovini, osnivačkim aktom mora se
odrediti da li su dozvoljeni ulozi u stvarima i pravima, kojim upisnicama i do kolikog
iznosa. Unosi u stvarima i pravima obično se unose kod simultanog načina osnivanja
Društva. Kod sukcesivnog načina stvari i prava obično unose osnivači, a javnim pozivom
se uglavnom traži uplata dionica u novcu od budućih dioničara u cilju obezbjeđenja obrtnog
kapitala.

2.5. Osnivačka skupština dioničkog društva

Posebna faza u postupku osnivanja dioničkog društva je po redoslijedu sazivanje i

održavanje osnivačke skupštine društva, također i zakonska obaveza, bez obzira da li se
radi o simultanom ili sukcesivnom osnivanju. Osnivačka skupština mora se održati
najkasnije dva mjeseca po proteku roka za upis dionica koji je bio određen u prospektu.
Osnivači dioničkog društva sazivaju osnivačku skupštinu oglasom koji se mora objaviti na
isti način kao što je bio objavljen i prospekt, ali tako da između zadnje objave oglasa i
skupštine protekne najmanje 15 dana. Ako se pravodobno ne održi osnivačka skupština,
smatra se da osnivanje društva nije uspjelo. U roku od 15 dana po proteku roka za
održavanje osnivačke skupštine osnivači moraju oglasom objavljenim na isti način kao i
prvi prospekt pozvati upisnike dionica da podignu svoje uplate.
Ako osnivači ne objave oglas, oglas će o trošku osnivača na prijedlog nekog od upisnika
dionica objaviti sud. Osnivačka skupština mora se održati u sjedištu društva, ako u
prospektu za to nije bilo određeno neko drugo mjesto. Na osnivačkoj skupštini mora biti
zastupljena većina svih dionica, a ako se dionice izdaju u više rodova, tada i većina dionica
svakoga roda.
Osnivačku skupštinu otvara javni bilježnik kojega na skupštinu moraju pozvati osnivači.
Javni bilježnik mora sastaviti popis prisutnih upisnika i preuzimatelja dionica, odnosno
njihovih zastupnika i utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za održavanje skupštine.

Nakon otvaranja skupština izabire predsjednika i dva brojača glasova. Nakon toga čitaju se
izvješće o osnivanju i izvješće o reviziji. Prilozi navedenim izvješćima čitaju se samo ako
to zatraže dioničari koji imaju najmanje deset posto (10%) od svih glasova prisutnih ili
zastupanih dioničara na skupštini. Zapisnik o radu skupštine vodi javni bilježnik. Zapisnik
osim njega potpisuju predsjednik skupštine, brojači glasova i osnivači društva.

9
 Dionička/akcionarska društva

Osnivačka skupština:

1. utvrđuje jesu li upisane, odnosno preuzete i raspoređene sve dionice, jesu li uneseni svi
ulozi koji su se po ovome Zakonu i po statutu društva morali unijeti do održavanja
osnivačke skupštine te hoće li s onim što je uneseno društvo moći slobodno raspolagati
nakon što ga se upiše u sudski registar,

2. utvrđuje iznos troškova osnivanja koji idu na teret društva,

3. izabire one organe društva koje po zakonu i statutu bira glavna skupština.

2.6. Registracija dioničkog društva

Da bi mogla uslijediti registracija dioničkog društva, predhodno je potrebno da se nakon

osnivačke skupine izvrši upis u registar emitenta kod Komisije za vrijednosne papire
emitiranih dionica, što je uslov za registraciju kod nadležnih organa. Naime do upisa u
registar emitenta, sve emitovane dionice moraju biti uplaćene. Dionice za koje uplata nije
izvršena ne upisuju se u registar emitenata. Osnivači su obavezni neuplačene dionice
proglasiti nevažećim i o tomne pismeno obavjestiti Komisiju.

Dioničarsko društvo se obavezno, kad ispuni zakonske uslove, upisuje u sudski registar ili
registar društva na zahtjev uprave društva.

3. Kapital dioničkog društva

3.1. Osnovni osnivački kapital dioničkog društva

Osnovni (osnivački) kapital je početni kapital dioničkog društva. Bez njega dioničko
društvo ne može postojati. Osnivački kapital se može povećavati i smanjivati, ali ne ispod
zakonskog minimuma. Ako se poslovni gubitak ne može pokriti iz osnovnog kapitala,
Društvo ide u stečaj. Osnivački kapital je garancija trećim licima za zaštitu njihovih
interesa. On se formira iz uloga i uplate dionica budućih akcionara. Pravilo je da se
minimalan iznos osnovnog kapitala društva određuje zakonom, s tim što se može uvećati
izmjenom osnivačkog akta samo na osnovu odluke skupštine društva-.

Član 10, zakona ZOPD ( Zakon o privrednim društvima): „Osnovni kapital Društva iznosi
100.000 KM (slovima: sto hiljada KM) podijeljen na 10 (deset) osnivačkih dionica na ime s
pravom glasa, (redovne dionice), od kojih svaka dionica ima nominalnu vrijednost od
10.000 KM ( slovima: deset hiljada KM)“4

4
doc. Dr. Veljko Trivun, ass. Vedad Silajdžić, ass. Fatima Mahmutčehajić, ass. Zinka Grbo; Praktikum
poslovnog prava; drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje Sarajevo: Kemigrafika Trade, oktobar 2003.

10
 Dionička/akcionarska društva

Zbir nominalne vrijednosti i uplaćenih dionica predstavlja vrijednost osnovnog kapitala

društva. Ulozi osnivača odnosno dioničara mogu se sastojati iz novca, stvari i prava, a
osnovni kapital se iskazuje u novčanoj vrijednosti. Nenovčani iznosi moraju se procijeniti i
iskazati u novčanoj vrijedosti.

Osnovni kapital Društva je novčana vrijednost osnovnog kapitala društva, koji dioničari
moraju unijeti u društvo. Temeljni kapital Društva je „garancijski“ kapital Društva,
određen statutom, pa svaka promjena visine osnovnog kapitala zahtijeva i promjenu statuta
Društva.

3.2. Povećanje temeljnog kapitala

Odluka o povećanju temeljnog kapitala društva ulozima donosi se glasovima

koji predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnog kapitala zastupljenoga na glavnoj
skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna i
drugačija većina, ali se za izdavanje povlaštenih dionica bez prava glasa može
odrediti samo veća većina glasova zastupljenoga kapitala na glavnoj skupštini pri
donošenju odluke. Njime se može tražiti i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Povećanje temeljnoga kapitala društva ulozima moguće je samo izdavanjem novih dionica.

Ako su izdane dionice više rodova, za odluku glavne skupštine o povećanju

temeljnoga kapitala društva potrebna je saglasnost dioničara svakoga roda dionica.
Dioničari svakoga roda dionica donose o tome posebnu odluku na način propisan
u Zakonu o trgovačkim društvima. Ako se nove dionice izdaju za veći iznos od nominalnog
iznosa, u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva mora se odrediti iznos ispod
kojega se dionice neće izdati. Ne može se povećati temeljni kapital društva dok se ne uplate
svi dotadašnji ulozi, osim ako on nije uplaćen u samo neznatnome dijelu.

Ako se ulažu stvari i prava, u odluci o povećanju temeljnoga kapitala društva moraju se
navesti predmet ili pravo koje društvo stiče ulaganjem, osoba od koje ih društvo stiče i
nominalni iznos dionica koje se stiču takvim ulaganjem. Odluka o tome može se donijeti
samo ako su ulaganje stvari i prava te navedena utvrđenja bili izričito i uredno objavljeni.

Ne navedu li se utvrđenja naprijed opisana, prema dioničkom društvu su bez učinka

ugovori o unosu stvari i prava te pravne radnje učinjene da bi se oni ispunili. Upiše li se u
sudski registar da je povećan temeljni kapital društva, nepostupanje na način naprijed
opisan ne utječe na valjanost toga povećanja. Dioničar mora uplatiti nominalni iznos
dionica, odnosno veći iznos za koji su one izdane. Povećanje kapitala ulozima u stvarima i
u pravima moraju pregledati jedan ili više revizora. Sud će odbiti upis u registar ako je
vrijednost uloga u stvarima i u pravima znatno manja od nominalnog iznosa dionica koje se
za to daju. Odluka o povećanju kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski
registar. Tome treba priložiti izvješće revizora. U prijavi moraju se navesti ulozi u
dotadašnji temeljni kapital koji još nisu uplaćeni i zašto se ne može postići da se oni uplate.
Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis provedenoga povećanja
temeljnoga kapitala u sudski registar. Prijedlog i upis povećanja temeljnoga kapitala
društva može se povezati s prijavom i upisom odluke o povećanju toga kapitala.

11
 Dionička/akcionarska društva

Priložene isprave čuvaju se u sudu u izvorniku, u javno ovjerenome prijepisu ili

fotokopiji. Temeljni kapital društva je povećan s danom upisa povećanja toga kapitala u
trgovačkom registru. Prije upisa povećanja kapitala u sudski registar ne mogu se prenositi
prava iz novih udjela, izdavati dionice ni privremenice. Ništave su dionice i privremenice
koje bi se izdale prije toga. Za štetu koja bi takvim izdavanjem bila pričinjena njihovim
imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni dužnici. Glavna skupština društva može
donijeti odluku o povećanju temeljnoga kapitala društva da bi se zamjenjive obveznice
pretvorile u dionice ili da bi se ostvarilo pravo prvenstveno upisa novih dionica kojega daje
društvo (uvjetno povećanje kapitala).

Odluka o uvjetnom povećanju temeljnoga kapitala društva može se donijeti samo

radi:

1. ostvarivanja prava vjerovnika društva na zamjenu zamjenjivih obveznica u dionice

i prava prvenstva pri upisu novih dionica društva,

2. pripreme za spajanje više društava,

3. ostvarenja prava prvenstva zaposlenih u društvu pri upisu novih dionica za

ulaganje potraživanja u novcu koja im pripadaju prema društvu na temelju prava da
sudjeluju u dobiti društva.

3.2.1. Uslovno povećavanje kapitala dioničarskog društva

Pod uslovnim povećanjem osnovnog dioničkog društva podrazumjevamo zamjenu

potraživanja određenih lica i ostavrivanje prava. Za donošenje odluke o uvjetnom
povećanju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju daju glasovi koji
predstavljaju najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini
pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može sa
zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.

U odluci se moraju utvrditi:

1. svrha uvjetnog povećanja kapitala,
2. osobe koje se mogu koristiti pravom prvenstva pri upisu dionica,
3. iznos za koji se izdaju dionice ili mjerila po kojima se on može odrediti.

Dionice se ne mogu izdati prije nego što se odluka o uvjetnom povećanju

temeljnoga kapitala društva ne upiše u sudski registar. Prije toga ne nastaje zahtjev
ovlaštenika za upis dionica. Ništave su dionice koje se izdaju prije toga. Za štetu koja
nastane takvim izdavanjem dionica njihovim imateljima odgovaraju izdatnici kao solidarni
dužnici.

12
 Dionička/akcionarska društva

3.2.2. Povećanje osnovnog kapitala iz vlastitih sredstava

Povećanje osnovnog kapitala dioničkog društva iz vlastitih sredstava se vrši na teret

sredstava društva iz posljednje poslovne godine, bez dodatnih uloga (uplata) društvu.
Naime, u ovom slučaju se vrši pretvaranje poslovne dobiti zadnje poslovne godine,
akumulirane dobiti i najčešće iz rezervnog fonda društva, iznad minimalnog zakonskog
iznosa samo iz sredstava preko 25% rezervnog fonda.

Da bi moglo uslijediti povećanje osnovnog kapitala društva na teret vlastitih sredstava

predhodno je potrebno ustanoviti da li društvo posluje uspješno sa poslovnim dobitkom iz
koga se prvenstveno izdvajaju sredstva za rezervni fond, te usvojiti godišnji finansijski
izvještaj sa izvještajem rezivora o pozitivnom poslovanju.

Ovi izvještaji predstavljuju pravni osnov za donošenje odluke o povećanju osnovnog

kapitala društva na teret vlastitih sredstava. Odluku o povećanju osnovnog kapitala na teret
sredstava društva donosi skupština društva.

3.2.3. Integrirano povećanje osnovnog kapitala dioničkog društva

Integrirano povećanje osnovnog kapitala dioničarskog društva je specifičan način

povećavanja osnovnog kapitala društva na teret sredstava društva. Ono se vrši emisijom
novih dionica u nepovoljnim uslovima zbog poremećaja na tržištu, kao posljedice lošeg
stanja ekonomije uopšte i smanjenjog povjerenja investitora u poslovnu budućnost Društva.
Pravilo je da u nepovoljnim uslovima prodajna cijena dionica u prometu na berzi ili u
drugim uređenim javnim tržištima na dan donošenja odluke o povećanju kapitala bude niža
od njihove nominalne vrijednosti, što društvo snosi na teret vlastitih sredstava.

Intergrirano povećaneje osnovnog kapitala u društvu ima za cilj, u nepovoljnim uslovima,

pribavljanje dodatnog kapitala, isključivo u novčanom obliku.

3.3. Smanjenje osnovnog kapitala društva

Smanjenje osnovnog kapitala dioničkog društva nastaje iz ekonomskih razloga, zbog tzv.
ekonomske slabosti društva i pokrivanja poslovnog gubitka.
Za donošenje odluke o smanjenju temeljnoga kapitala društva potrebno je da se za nju daju
glasovi koji predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga
kapitala društva zastupljenoga na glavnoj skupštini društva pri donošenju odluke.
Statutom se može odrediti da je za to potrebna veća većina a može se zahtijevati i
ispunjenje dodatnih pretpostavki. Ako je društvo izdalo dionice više rodova, odluka glavne
skupštine o smanjenju temeljnoga kapitala valjana je samo onda ako se s njom suglase
dioničari svakoga roda dionica. O davanju suglasnosti dioničari svakoga roda dionica
donose posebnu odluku. U odluci se mora odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala,
naime, hoće li se dijelovi toga kapitala vratiti dioničarima.

13
 Dionička/akcionarska društva

Temeljni kapital se može smanjiti:

1. smanjenjem nominalnog iznosa dionica,
2. spajanjem dionica koje je dopušteno samo ako se najniži nominalni iznos dionica ne
može više smanjiti.

Odluka o smanjenju temeljnoga kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u

sudski registar. Toj prijavi prilažu se:
1. prijepis ili fotokopija zapisnika s glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o
smanjenju temeljnoga kapitala ovjereni od strane javnog bilježnika,
2. primjerak izmijenjenog statuta ovjeren od strane javnog bilježnika.
Temeljni kapital društva smanjen je s danom upisa odluke o smanjenju temeljnoga
kapitala u sudski registar.

3.3.1. Oglašavanje isprava o dionicama nevažećima

Ako u smanjenju temeljnoga kapitala dioničko društvo spoji isprave o dionicama

zamjenom, pečatiranjem ili nekim sličnim postupkom, ono može oglasiti
nevažećima one od njih koje mu usprkos postavljenome pozivu ne budu predane.
Isto vrijedi i za predane isprave o dionicama čiji broj nije dovoljan za zamjenu s
novim dionicama a koje nisu društvu stavljene na raspolaganje da ih ono unovči za
račun ovlaštenika. U pozivu za predaju isprava o dionicama mora se upozoriti na
mogućnost da ih se oglasi nevažećima. Isprave o dionicama se oglašavaju nevažećima
objavom u glasilu društva. U objavi se one moraju tako oznaćiti da nema sumnje u to da li
je i koja od njih oglašena nevažećom. Nove isprave o dionicama koje treba izdati umjesto
onih koje su oglašene nevažećima društvo mora bez odgađanja prodati za račun ovlaštenika
posredovanjem burzovnog posrednika za službenu burzovnu cijenu a ako takve nema
javnim nadmetanjem. Mjesto, vrijeme i predmet prodaje moraju se
javno objaviti. Posebno treba obavijestiti ovlaštenike iz dionica, osim ako to nije
moguće. Objava i obavijest moraju se dati najkasnije dva tjedna prije održavanja
nadmetanja.
Temeljni kapital društva može se smanjiti ispod najnižeg iznosa propisanog Zakonom o
trgovačkim društvima, ako se povećanjem toga kapitala na temelju odluke koja
se donosi zajedno s odlukom o smanjenju kapitala ponovno dostigne taj iznos a to
se povećanje ne ostvaruje ulozima u stvarima i u pravima.
Odluke o smanjenju i o povećanju temeljnoga kapitala su ništave ako se
povećanje temeljnoga kapitala ne upiše u sudski registar u roku od šest mjeseci od
donošenja odluke o povećanju. Taj rok ne teče za vrijeme dok traje spor po tužbi za
pobijanje ili za oglašavanje ništavom odluke o smanjenju ili o povećanju temeljnoga
kapitala i dok se za to ne dobije odobrenje državnog organa, ako je ono potrebno.
Odluke i povećanje temeljnoga kapitala mogu se upisati u sudski registar samo zajedno.

14
 Dionička/akcionarska društva

3.3.2. Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala

Temeljni kapital društva može se smanjiti na pojednostavnjeni način ako se to

čini radi izravnavanja niže vrijednosti, da bi se pokrili gubici ili sredstva prenijela u
kapitalnu dobit. U odluci o smanjenju kapitala mora se odrediti da se kapital smanjuje u tu
svrhu. Pojednostavnjeno smanjenje temeljnoga kapitala dopušteno je samo nakon što
se potroši dio kapitalne dobiti i rezervi za koji one prelaze pet posto (5%)
temeljnoga kapitala koji preostane nakon smanjenja kapitala kao i smanjenja rezervi.

3.3.4. Smanjenje temeljnoga kapitala povlačenjem dionica

Društvo može povući dionice prisilno ili nakon što ih samo stekne. Prisilno
povlačenje dionica dopušteno je samo onda ako je bilo naređeno ili dopušteno u
prvome statutu društva ili u njegovoj izmjeni i dopuni do koje je došlo prije
preuzimanja ili upisa dionica. Kod povlačenja dionica treba postupiti po odredbama koje
važe za redovno smanjenje temeljnoga kapitala. U statutu ili odlukom glavne skupštine
moraju se odrediti pretpostavke za prisilno povlačenje dionica i pojedinosti kako to treba
provesti. Ne mora se postupiti po odredbama o redovnom smanjenju kapitala ako su
dionice za koje je u cjelini uplaćen nominalni iznos ili veći iznos za koji su izdane:
1. besplatno date na raspolaganje društvu,
2. povučene na teret dobiti ili ostalih rezervi ako se one mogu za to koristiti.
U primjerima koje smo naveli naprijed za smanjenje temeljnoga
kapitala povlačenjem dionica potrebna je odluka glavne skupštine društva koja se
donosi obićnom većinom glasova. Statutom se može tražiti da je za to potrebna
veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki. U odluci mora
se odrediti svrha smanjenja temeljnoga kapitala. Odluka o smanjenju temeljnoga
kapitala mora se podnijeti sudu radi upisa u sudski registar.
U kapitalnu dobit društva unosi se iznos koji odgovara ukupnom nominalnom iznosu
povučenih dionica. Odluka glavne skupštine nije potrebna ako je prisilno povlačenje
dionica naređeno statutom. U tom slučaju u primjeni propisa o redovnom smanjenju
temeljnoga kapitala na mjesto odluke glavne skupštine dolazi odluka uprave o povlačenju
dionica.

Upisom odluke o smanjenju temeljnoga kapitala u sudski registar, a ako su dionice

povučene nakon toga, s njihovim povlačenjem temeljni kapital društva smanjuje se
za ukupni nominalni iznos povučenih dionica. Ako je prisilno povlačenje naređeno
statutom a glavna skupština ne odluči o smanjenju temeljnoga kapitala, taj kapital
društva se smanjuje s povlačenjem dionica. Za povlačenje je dovoljna radnja društva
usmjerena poništenju prava iz određenih dionica.
Registarskome sudu mora se podnijeti prijavu za upis smanjenja temeljnoga
kapitala u sudski registar. To vrijedi i onda kada se radi o prisilnom povlačenju
dionica koje je naređeno statutom. Prijava i upis smanjenja temeljnoga kapitala društva
mogu se učiniti zajedno s podnošenjem i upisom odluke o smanjenju.

15
 Dionička/akcionarska društva

4. Organi društva
 MONISTIČKI SISTEM UPRAVLJANJA:
 UPRAVNI ODBOR I GLAVNA SKUPŠTINA

 DUALISTIČKI SISTEM UPRAVLJANJA:

 UPRAVA, NADZORNI ODBOR I GLAVNA SKUPŠTINA

- Društvo samostalno odlučuje koji će od sistema upravljanja imati.

„Organi upravljanja akcionarskog društva, ukljućujući i organe vođenja društva, mogu biti
različito struktuirani, što zorno pokazuje legislativna praksa uporednih pravnih sistema, kao
i rješenja u našem pravu. Radi se, zapravo, o tome da je sistem (model) korporativnog
upravljanja primjenjen u zakonodavstvu.Generalno u svijetu danas postoje tri osnovna
sistema upravljanja: angloamerički, njemački, japanski, sa svojim varijantama.“5

4.1. Uprava
Uprava se sastoji od jedne ili više osoba (direktori) čiji se broj određuje statutom. Ako se
uprava sastoji od više osoba, jedna se od njih mora imenovati za predsjednika. Članom
uprave može biti svaka fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. U statutu se
mogu odrediti uvjeti za imenovanje članova uprave.

Članom uprave ne može biti osoba.:

1. koja je kažnjena za kazneno djelo prouzrokovanja stečaja, povrede obaveze vođenja
poslovnih knjiga, oštećenja vjerovnika, pogodovanja vjerovnika, zloupotrebe u postupku
prisilne nagodbe ili stečaja, neovlaštenog otkrivanja i pribavljanja poslovne ili proizvodne
tajne ili

2. protiv koje je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja zanimanja koje je u

potpunosti ili djelomično obuhvaćeno predmetom poslovanja društva za vrijeme dok traje
ta zabrana.

Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost. Ako se uprava sastoji od više osoba,
članovi uprave ovlašteni su da poslove vode samo zajedno. Statutom se može odrediti i
drugačiji način vođenja poslova, ali se ne može odrediti da se u slučaju različitih mišljenja
članova uprave smatra da je donesena odluka za koju se odlučila manjina. Ako su glasovi
pri odlučivanju jednako podijeljeni, a statutom se za taj slučaj drugačije ne odredi,
odlučujući je glas predsjednika uprave. Uprava zastupa društvo. U tome je ovlaštena
poduzimati sve pravne radnje zastupanja u poslovima, pred sudom i drugim organima
vlasti.

5
Geoffrey Mazullo, Upravljanje dioničkim društvima – uvod u osnovne kocepte, USAID, Sarajevo, oktobar
1998.

16
 Dionička/akcionarska društva

Uprava je dužna da:

1. na zahtjev glavne skupštine pripremi odluke i opće akte čije je donošenje u nadležnosti
glavne skupštine,
2. pripremi ugovore koji se mogu sklopiti samo uz saglasnost glavne skupštine,
3. izvršava odluke koje glavna skupština donese u okviru svoje nadležnosti.

Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet
godina s time da ih može ponovno imenovati. Ponovno imenovanje uprave nije moguće
ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata. Nadzorni odbor može opozvati svoju
odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog.
Član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora za svoj ni za tuđi račun obavljati
poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, ne može biti član uprave ni nadzornog
odbora u drugome društvu koje se bavi poslovima iz predmeta poslovanja društva, a ne
može ni u prostorijama dioničkog društva obavljati poslove za svoj niti za tuđi račun. Bez
te suglasnosti član uprave ne može biti ni član trgovačkoga društva koji osobno odgovara
za obveze toga društva, ako se ono bavi poslovima iz predmeta poslovanja dioničkog
društva. Ako član uprave postupi protivno zabrani iz prethodnoga stavka ovoga članka,
dioničko društvo može od njega tražiti da mu nadoknadi time pričinjenu štetu. Umjesto
toga društvo može tražiti od člana uprave da dopusti da se poslovi koje je sklopio za svoj
račun smatraju poslovima sklopljenim za račun društva a da iz poslova koje je sklopio za
tuđi račun prenese društvu ono što je za to primio, odnosno da mu ustupi zahtjev za naplatu
onoga što bi trebalo da primi. Društvo može dati kredit članovima uprave, prokuristima i
članovima njihovih užih obitelji samo na temelju odluke nadzornoga odbora. Odluka se
može odnositi samo na određene ugovore o kreditu ili vrste kredita a ugovor o kreditu mora
se sklopiti najkasnije tri mjeseca od dana donošenja odluke kojom se kredit odobrava.
Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog
gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Članovi uprave koji povrijede svoje
obaveze odgovaraju za štetu društvu kao solidarni dužnici. U slučaju spora članovi uprave
moraju dokazati da su primijenili pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Članovi uprave naročito su odgovorni za štetu ako suprotno Zakonu o trgovačkim

društvima:

1. vrate dioničarima ono što su uložili u društvo,

2 isplate dioničarima kamate ili dividendu,
3. upišu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite dionice društva ili nekoga drugoga
društva,
4. izdaju dionice prije nego što se za njih u cjelini uplati nominalni iznos ili veći iznos za
koji su izdane,
5. razdijele imovinu društva,
6. obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje, odnosno nakon što
dođe do prezaduženosti društva,
7. kod uvjetnog povećanja kapitala izdaju dionice suprotno svrsi ili prije nego što se one u
cjelini uplate.

17
 Dionička/akcionarska društva

4.2. Nadzorni odbor

Nadzorni odbor ima najmanje tri člana. Statutom se može odrediti i veći broj članova
nadzornog odbora s time da njihov broj mora biti neparan. Članom nadzornog odbora može
biti fizička osoba koja je potpuno poslovno sposobna. Statutom se mogu odrediti uvjeti
koje mora ispuniti osoba da bi bila imenovana u nadzorni odbor.

Članom nadzornog odbora ne može biti:

1. član uprave dioničkog društva,

2. član nadzornog odbora u deset društava,
3. član uprave društva koje je ovisno u odnosu na dioničko društvo,
4. član uprave drugog društva kapitala u čijem se nadzornom odboru nalazi član uprave
društva,
5. osoba koja ne ispunjava uvjete iz Zakona o trgovačkim društvima o općim uvjetima za
sudjelovanju u radu dioničkog društva.

Članove nadzornog odbora bira glavna skupština društva. Statutom se može predvidjeti da
određeni dioničari imenuju određeni broj članova nadzornog odbora. Kada je tako
propisano posebnim zakonom, u statutu se određuje broj članova nadzornog odbora koje
biraju zaposleni. Pravo imenovanja članova nadzornog odbora mogu imati samo određeni
dioničari ili svakodobni imatelji određenih dionica. Imateljima određenih dionica može se
statutom dati pravo da imenuju članove nadzornog odbora ako njihove dionice glase na ime
i ako je za prijenos tih dionica potrebna suglasnost društva. Takve dionice ne čine poseban
rod dionica. Dioničari mogu u nadzorni odbor imenovati najviše jednu trećinu članova
odbora. Ne mogu se izabrati zamjenici članova nadzornog odbora. Članovi nadzornog
odbora biraju se, odnosno imenuju najviše na četiri godine i mogu biti ponovno birani,
odnosno imenovani. Član nadzornog odbora ne može biti istovremeno i član uprave, trajni
zamjenik člana uprave, prokurist ni punomoćnik društva.
Nadzorni odbor tako može ponovno imenovati svoje iste članove s time da njihov mandat
ne traje više od godinu dana. Za vrijeme dok obavlja posao u upravi društva član nadzornog
odbora ne može obavljati funkciju člana nadzornog odbora. Uprava mora svaku promjenu u
sastavu nadzornog odbora bez odgađanja objaviti onako kako se objavljuju priopćenja
društva i o tome izvijestiti registarski sud. Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova
dioničkog društva. Nadzorni odbor dioničkog društva može pregledavati i ispitivati
poslovne knjige i dokumentaciju dioničkog društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge
stvari. Vođenje poslova dioničkog društva ne može se prenijeti na nadzorni odbor.
Nadzorni odbor iz reda svojih članova izabire predsjednika i najmanje jednog njegovog
zamjenika. Uprava mora izvijestiti registarski sud o tome tko je izabran predsjednikom i
zamjenikom predsjednika nadzornog odbora. Svaki član nadzornog odbora ili uprave može
uz navođenje razloga i svrhe zatražiti da predsjednik sazove sjednicu odbora. Sjednica se
mora održati unutar roka od 15 dana od kada je sazvana.

Nadzorni odbor zastupa dioničko društvo prema članovima uprave.

Članovima nadzornog odbora može se za njihov rad isplatiti nagrada. Nju se može odrediti

18
 Dionička/akcionarska društva

i sudjelovanjem člana odbora u dobiti društva. Nagradu se može odrediti u statutu ili je
može odobriti glavna skupština društva. Nagrada mora biti primjerena poslovima koje
obavlja član odbora i stanju društva. Za sve ugovore koje član nadzornog odbora sklapa s
društvom izvan obavljanja poslova člana toga odbora potrebna je suglasnost nadzornog
odbora.

Odredbe o šteti ne primjenjuju se ako su članovi uprave ili nadzornog odbora, prokurist ili
punomoćnik navedeni na štetnu radnju:

1. odlukom glavne skupštine društva,

2. korištenjem ovlasti za vođenje društva na temelju ugovora kojim se vođenje poslova
povjerava vladajućem društvu ili
3. korištenjem ovlasti društva kojemu se dioničko društvo priključilo tako da ono vodi
poslove dioničkoga društva.

4.3. Glavna skupština

Ako zakonom nije drugačije određeno, dioničari u poslovima dioničkog društva svoja prava
ostvaruju na glavnoj skupštini. Članovi uprave i nadzornog odbora moraju sudjelovati u
radu glavne skupštine.
Glavna skupština odlučuje u pitanjima koja su izričto određena zakonom i statutom
dioničkog društva, a osobito o:
1. izboru i razrješenju članova nadzornog odbora, osim ako ih se ne imenuje u taj odbor,
2. godišnjim financijskim izvješćima i upotrebi dobiti,
3. davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog odbora,
4. imenovanju revizora društva.
5. izmjenama statuta,
6. povećanju i smanjenju temeljnoga kapitala dioničkog društva,
7. imenovanju revizora za ispitivanje radnji obavljenih u osnivanju društva ili radnji
vođenja poslova društva,
8. prestanku društva.

O pitanjima vođenja poslova društva glavna skupština može odlučivati samo onda ako to
od nje zatraži uprava društva. Glavna skupština odlučuje o davanju razrješnice članovima
uprave i nadzornog odbora. O davanju razrješnice pojedinome članu glasuje se odvojeno,
ako tako odluči glavna skupština ili ako to zatraže dioničari čiji udjeli zajedno čine
najmanje deseti dio temeljnoga kapitala dioničkog društva. Glavnu skupštinu mora se
sazvati ako to u pisanom obliku zatraže dioničari koji zajedno imaju udjele u visini od
dvadesetoga dijela temeljnoga kapitala društva i navedu svrhu i razlog sazivanja te
skupštine. Zahtjev treba uputiti upravi. Statutom se može odrediti da to pravo imaju i
dioničari koji zajedno imaju udjele koji su manji od onih propisanih u ovome stavku.
Dioničari u tom slučaju mogu na isti način zahtijevati i da se objavi predmet odlučivanja na
glavnoj skupštini. Ako glavna skupština treba odlučiti o izmjeni statuta ili o sklapanju
ugovora koji je valjan samo ako glavna skupština na njega daje saglasnost, moraju se
objaviti prijedlog izmjena statuta, odnosno bitni sadržaj ugovora.
Za svaku točku dnevnoga reda o kojoj treba da odlučuje glavna skupština uprava i nadzorni
odbor moraju, a ako se radi o izboru članova nadzornog odbora i revizora samo nadzorni

19
 Dionička/akcionarska društva

odbor, navesti u objavi dnevnoga rada i prijedloge odluka što ih treba donijeti. Na glavnoj
skupštini ne može se odlučivati o točkama dnevnoga reda koje nisu valjano objavljene.

Uprava mora u roku od dvanaest dana od objave sazivanja glavne skupštine priopćiti
financijskim institucijama i udruženjima dioničara koji su na posljednjoj glavnoj skupštini
glasovali u ime dioničara ili koji to zahtijevaju da je sazvana glavna skupština te zahtjeve i
prijedloge dioničara uz navođenje njihovih imena, obrazloženja i stavova uprave.
Isto priopćenje uprava mora poslati dioničarima:

1. koji su pohranili dionice u dioničkom društvu ili

2. koji su zatražili da im se pošalje priopćenje.

Svaki član nadzornog odbora može zatražiti da mu uprava pošalje priopćenje o naprijed
navedenom.Prijedlozi dioničara moraju se priopćiti u roku od tjedan dana nakon što se u
glasilu društva objavi sazivanje glavne skupštine pošalje društvu obrazloženi prijedlog i
priopći da želi na glavnoj skupštini protusloviti nekome prijedlogu uprave i nadzornog
odbora i pridobiti ostale dioničare da glasuju za ono što on predlaže.

Svaka odluka glavne skupštine mora se navesti u zapisniku kojega sastavlja javni bilježnik.
U zapisniku se navode mjesto i vrijeme održavanja glavne skupštine, ime i prezime javnog
bilježnika te način i rezultat glasovanja i utvrđenje predsjednika o donesenim odlukama.
Zastupniku treba priložiti popis sudionika na glavnoj skupštini i dokaz o sazivanju glavne
skupštine. Uprava mora na glavnoj skupštini dati svakome dioničaru na njegov zahtjev
obavještenja o poslovima društva, ako je to potrebno za prosudbu pitanja koja su na
dnevnome redu. Obveza davanja obavještenja odnosi se i na pravne i poslovne odnose
društva s povezanim društvima.

Uprava može uskratiti davanje obavijesti:

1. ako bi ono prema razumnoj gospodarskoj prosudbi moglo prouzročiti štetu društvu ili s
njime povezanome društvu,
2. o poreskim davanjima ili o visini pojedinih od njih,
3. o razlici između vrijednosti s kojom su pojedini predmeti navedeni u poslovnim
knjigama društva i njihove više vrijednosti, osim ako glavna skupština potvrdi godišnja
financijska izvješća,
4. o metodama izrade financijskih izvješća društva i procjene vrijednosti imovine, prihoda i
rashoda ako je navođenje tih metoda u prilogu spomenutih izvješća dovoljno za to da se
dobije prava slika imovinskog i financijskog stanja te stanja dobiti društva,
5. ako bi davanjem obavijesti uprava učinila neku kažnjivu radnju.

Ako je nekome dioničaru zbog njegova svojstva dioničara dana obavijest izvan glavne
skupštine, ona se na glavnoj skupštini mora dati svakome dioničaru društva na njegov
zahtjev pa i onda kada nije potrebna za prosudbu pitanja koja su na dnevnome redu.
Ako je dioničaru uskraćena obavijest, on može tražiti da se njegovo pitanje i razlog zbog
kojega mu je bio uskraćen odgovor navedu u zapisniku o radu glavne skupštine.
Sud kao isključivo nadležan odlučuje o zahtjevu dioničara o tome mora li uprava dati

20
 Dionička/akcionarska društva

obavještenja. Takav zahtjev pri sudu može podići svaki dioničar kome nije dano
obavještenje, a ako je o točki dnevnoga reda na koju se obavještenje odnosi na glavnoj
skupštini donesena odluka, i svaki dioničar koji je prisustvovao skupštini i u zapisnik
izjavio svoje protivljenje donesenoj odluci. Zahtjev se mora podići u roku 15 dana od dana
kada je održana glavna skupština na kojoj je odbijeno da se dade obavještenje.

5. Prestanak ili likvidacija dioničkog društva

Razlozi za prestanak društva jesu:

1. istek vremena određenoga u statutu, ako je društvo bilo osnovano na određeno vrijeme,
2. odluka glavne skupštine koja se mora donijeti s glasovima koji predstavljaju
najmanje tri četvrtine temeljnoga kapitala zastupljenoga na glavnoj skupštini društva
pri donošenju odluke, ako se statutom za to ne traži veća većina ili ispunjenje dodatnih
pretpostavki,
3. pravomoćna odluka suda iz članka 40. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima kao
isključivo nadležnog kojom se utvrđuje da je upis društva u sudski registar bio nezakonit,
4. pripajanje društva drugome društvu i spajanje s drugim društvom,
5. pravomoćna odluka suda kojom se odbija otvaranje stečajnog postupka zbog
nemogućnosti da se iz stečajne mase pokriju troškovi stečajnog postupka,
6. provođenje stečajnog postupka,
7. ukidanje društva.

Društvo koje nema imovine može prestati tako da ga registarski sud briše iz
trgovačkog registra na prijedlog nadležnog organa porezne uprave ili po službenoj
dužnosti. Registarski sud će brisati društvo iz trgovačkog registra po službenog
dužnosti ako ono tri godine po redu ne postupi po zakonskoj obavezi da objavi svoja
godišnja financijska izvješća s propisanom dokumentacijom niti ih dostavi tome
sudu u roku od 6 mjeseci nakon što mu sud priopći naknadu da će ga brisati iz
trgovačkog registra, a društvo u tome roku ne učini vjerojatnim da ima imovinu.
Likvidacija društva se ne provodi, a društvo prestaje brisanjem iz trgovačkog
registra. Pokaže li se nakon brisanja društva iz trgovačkog registra da ono ima
imovinu koju bi trebalo podijeliti, provodi se likvidacija društva. Likvidatore na
prijedlog zainteresiranih osoba imenuje sud.
Registarski sud mora nakanu da će društvo brisati iz trgovačkog registra
priopćiti zakonskim zastupnicima društva po propisima o dostavi pismena i odrediti
im primjereni rok za isticanje prigovora. Sud može odrediti da se nakana za
brisanje društva i davanje roka za isticanje prigovora objavi onako kako se
objavljuju upisi u sudski registar. U tom slučaju prigovor može istaći svaka osoba
koja ima opravdani interes na tome da se društvo ne briše iz trgovačkog registra.
Statutom se mogu odrediti i drugi slučajevi prestanka društva.
Ako odluku o prestanku društva donosi glavna skupština, ta se odluka mora
prijaviti sudu radi upisa u sudski registar, a ako odluku o tome donese sud, odluka
će se upisati u taj registar po službenoj dužnosti.

21
 Dionička/akcionarska društva

5.1.Likvidatori
Likvidaciju provode članovi uprave kao likvidatori. Statutom ili odlukom glavne skupštine
za likvidatore se mogu imenovati druge osobe. Na zahtjev nadzornog odbora ili dioničara
koji imaju udjele što zajedno čine najmanje dvadeseti dio temeljnoga kapitala društva, sud
će, ako za to postoji važan razlog, imenovati ili opozvati likvidatore. Dioničari koji to traže
moraju učiniti vjerojatnim da su najmanje tri mjeseca imatelji dionica u društvu.
Likvidatori koje imenuje sud imaju pravo da im se primjereno nadoknade
troškovi koje imaju kao likvidatori i isplati nagrada za njihov rad. Ako se sudski
imenovani likvidatori i društvo ne suglase o naknadi troškova i o nagradi, o tome
odlučuje sud. Glavna skupština može u svako doba opozvati likvidatore koje ne imenuje
sud. Ako odlukom o prestanku društva nije drugačije određeno, na likvidatore se na
odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o trgovačkim društvima i statuta o upravi
društva. Likvidatori su dužni okončati poslove koji su u tijeku, naplatiti potraživanja,
unovčiti imovinu društva i podmiriti vjerovnike. U mjeri u kojoj to zahtijeva
provođenje likvidacije, oni mogu ulaziti i u nove poslove. U poslu koji obavljaju,
likvidatori imaju položaj uprave i podliježu nadzoru
nadzornog odbora.

5.2. Ovlast likvidatora za zastupanje

Likvidatori zastupaju društvo. Ako je imenovano više likvidatora, a statutom ili odlukom
suda, ako ih je on imenovao, nije drugačije određeno, svi likvidatori skupno zastupaju
društvo. Ako se volja očituje prema društvu, dovoljno je da je očitovana samo prema
jednome od njih. Statutom ili odlukom suda, ako je sud imenovao likvidatore, može se
odrediti da su pojedini likvidatori ovlašteni zastupati društvo sami ili skupno s prokuristom
društva. Isto može odrediti i nadzorni odbor ako je na to ovlašten statutom ili
odlukom glavne skupštine. Likvidatori koji su ovlašteni da skupno zastupaju društvo mogu
pojedine od njih ovlastiti za poduzimanje određenih poslova ili određenih vrsta poslova. To
vrijedi i u slučaju kada je pojedini likvidator ovlašten da skupno s prokuristom zastupa
društvo. Ovlaštenje likvidatora za zastupanje ne može se ograničiti.
Likvidatori se potpisuju za društvo pri čemu moraju navesti tvrtku društva i
naznaku da se društvo nalazi u likvidaciji.

5.3. Obustava postupka likvidacije i nastavljanje postupka

stečaja

Ako likvidatori na temelju prijavljenih potraživanja utvrde da imovina društva nije

22
 Dionička/akcionarska društva

dovoljna za to da se podmire sva potraživanja vjerovnika s kamatama, moraju

odmah obustaviti postupak likvidacije i predložiti provođenje stečajnog postupka.

5.4. lzvješće o provođenju likvidacije i prijedlog za diobu

Nakon što podmire dugove društva, likvidatori su dužni izraditi izvješće o
provedenoj likvidaciji i prijedlog o podjeli imovine društva, ako u odluci o prestanku
društva nije drugačije određeno. Izvješće i prijedlog iz prethodnoga stavka ovoga članka
prihvaća organ koji je donio odluku o prestanku društva, ako u toj odluci nije drugačije
određeno. Ako je za prihvaćanje izvješća i prijedloga nadležna glavna skupština, pa se ona
ne sastane nakon što dva puta bude uredno sazvana ili se sastane ali ne bude
podobna za odlučivanje, smatra se da su izvješće i prijedlog prihvaćeni onako kako su

5.5. Okončanje likvidacije

Nakon podjele imovine dioničarima likvidatori podnose glavnoj skupštini
zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješće o provedenoj likvidaciji.
Likvidatori podnose sudu prijavu za upis brisanja društva iz trgovačkog registra
i prilažu joj odluku glavne skupštine i prijepis zapisnika iz kojega je vidljivo da je
glavna skupština prihvatila zaključna likvidacijska financijska izvješća i izvješća
likvidatora te likvidatorima dala razrješnicu. Sud će dioničarima i vjerovnicima društva, a i
drugim osobama koje učine vjerojatnim da za to imaju opravdani interes, odobriti uvid u
poslovne knjige i dokumentaciju iz prethodnoga stavka ovoga članka.
Pokaže li se kasnije da je potrebno provesti daljnje mjere u likvidaciji društva,
sud će na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes ponovo imenovati ranije
ili nove likvidatore.

5.6. Nastavljanje društva

Ako društvo prestaje zbog proteka vremena ili na temelju odluke glavne
skupštine, ona može sve dok ne počne podjela imovine dioničarima donijeti odluku
o tome da se društvo nastavlja. Za takvu odluku traži se da se daju glasovi koji
predstavljaju najmanje tri četvrtine glasova temeljnoga kapitala zastupljenoga na
glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Statutom se može odrediti da je za to
potrebna veća većina a može se zahtijevati i ispunjenje dodatnih pretpostavki.
Isto vrijedi i ako društvo prestane stečajem, ali se stečajni postupak na prijedlog
društva obustavi ili ono sklopi prisilnu nagodbu. Likvidatori moraju sudu podnijeti prijavu
za upis nastavljanja društva u registar. Pri tome moraju dokazati da još nisu počeli s
podjelom imovine dioničarima. Odluka o nastavljanju društva nema učinka dok se ne upiše
u sudski registar.

23
 Dionička/akcionarska društva

6. Zaključak
6.1. Prednosti akcionarskih društava
Razvojem i značajem akcionarskih društava detaljnije se bavi ekonomska teorija, posebno u
savremenim uslovima prateći razvoj i rast svjetske privrede i multinacionalnih kompanija,
čiji su jedan od osnovnih stožera dionička društva.

Ovaj oblik organizacije ima brojne prednosti po pitanju početnog finansiranja preduzeća jer
omogućava da se dosta kapitala prikupi iz većeg broja manjih uloga. Vlasnici akcija -
akcionari na osnovu svog udjela u kapitalu preduzeća imaju tri grupe prava:

 pravo na dividendu (deo profita koji se isplaćuje akcionarima)

 pravo učestvovanja u odlučivanju (odnosi se na izbor uprave preduzeća)
 pravo na dio likvidacione mase u slučaju likvidacije preduzeća

Postoje i druge prednosti akcionarkih društava zbog kojih ona i predstavljaju dominantan
oblik ogranizacije preduzeća i zbog čega upravo ta preduzeća raspolažu najvećim djelom
svjetskog kapitala. Među najvažnijima je ograničena odgovornost akcionara. Naime,
vlasnici akcija materijalno odgovaraju za rezultate poslovanja preduzeća samo do
vrijednosti njihovih akcija i ta vrijednost je najviše što mogu izgubiti ukoliko preduzeće ne
posluje dobro. Akcionari ne odgovaraju cjelokupnom imovinom za eventualne obaveze i
dugove preduzeća, već samo kapitalom uloženim u preduzeće. Još jedna od prednosti je i
profesionalni menadžment koji najčešće rukovodi akcionarskim društvom i odgovara
akcionarima, čime se postiže razdvojenost uprave od vlasništva.

„Akcionarska društva su, sa druge strane, privlačna za same ulagače, pravna i fizička lica.
Njihova preimućstva ogeldaju se u slijedećem: ne moraju imati status trgovca niti
ispunjavati određene specijalne uslove koji se obično traže kod ostalih društava: mogu se
baviti svojom profesijom neovisno od akcionarskod društva u koje su uložili kapital; rizik
ulagača je ograničen jer obuhvata samo ulog; postoji velika mogućnost da se poslovni rizik
disperzuje (stvaranje portfolia).“6 „Akcionarska društva daju mogućnost da veoma širok
krug lica postanu „mali investitori“, čime se širi kultura investiranja, trajnog ulaganja. No,
rizik ulaganja uvijek postoji, a naročito ako se kupe akcije lošeg akcionarskog društva.“7

Literatura:

6
Prof. Dr. Milić Simić, prof. Dr. Miloš Trifkovć, Poslovno pravo (I dio) – Osnovi prava i obligacija,
privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultete u Sarajevu, Sarajevo 2004.
7
Prof. Dr. Milić Simić, prof. Dr. Miloš Trifkovć, Poslovno pravo (I dio) – Osnovi prava i obligacija,
privredna/trgovačka društva, Ekonomski fakultete u Sarajevu, Sarajevo 2004.

24
 Dionička/akcionarska društva

 Jakša Barbarić, Pravo društva – društvo kapitala, Organizator,

Zagreb, 1999.

 doc. Dr. Veljko Trivun, ass. Vedad Silajdžić, ass. Fatima

Mahmutčehajić, ass. Zinka Grbo; Praktikum poslovnog prava;
drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje Sarajevo: Kemigrafika
Trade, oktobar 2003.

 Geoffrey Mazullo, Upravljanje dioničkim društvima – uvod u

osnovne kocepte, USAID, Sarajevo, oktobar 1998.

 Prof. Dr. Milić Simić, prof. Dr. Miloš Trifkovć, Poslovno

pravo (I dio) – Osnovi prava i obligacija, privredna/trgovačka
društva, Ekonomski fakultete u Sarajevu, Sarajevo 2004.

o http://sh.wikipedia.org/wiki/Akcionarska_dru%C5%A1tva (16.02.2009.)

o http://www.kombeg.org.yu/poslovanjebg/osnivanje_priv_sub.htm
(16.02.2009.)

o http://www.poslovniforum.hr/info/dionicko_drustvo_1.asp (17.02.2009.)

o http://limun.hr/main.aspx?id=16872&Page=3 (18. 02.1009.)

25