Jezik slavonskih franjevaca (do preporoda), Loretana Despot,

Zagreb,2005.
 Hrvati su latinicu preuzimali iz dvaju pravaca: južnog (latinskog
i talijanskog), a u 16. stoljeću latinica ulazi u upotrebu u
sjevernom području gdje je uzor bila madžarska grafija
 Slavonski su franjevci za grafijske probleme bili posebice
zainteresirani
 Poteškoće su se javljale u bilježenju palatalnih suglasnika koje
nije imao latinski jezik, a talijanska i madžarska grafija različito
su obilježavale i nepalatalne suglasnike C i S
 Ivan Grličić 1707. godine u Putu nebeskom u uvodu
Bogogliubnom sctioczu ističe kako je od Madžara preuzeo
bilježenje fonema /č/ grafemom cs, dok je druge grafeme
poput gl,gli /ļ/ ; gn /ń/ preuzimao iz talijanske grafije
 Pišući 1710. godine hrvatsko-latinski rječnik, Jakobović iz
kajkavskog narječja preuzima riječi i oblike, a preuzima i
grafeme za pojedine foneme: ch za /ć/ i /č/
 No, dok u prvom dijelu rječnika dosljedno piše cs za /č/, u
drugom dijelu češće rabi kajkavsko ch
 Stjepan Vilov 1736. godine ističe kako ne valja preuzimati
niti od Talijana, niti Madžara, a ne valja ni miješati grafijske
prijedloge
 Oštro odbacuje grafem y u digramskim kombinacijama za
označavanje fonema /ń/ i /ļ/
 Također ističe kako ne treba pribjegavati oblikovanju
trigrama, a digramska rješenja treba upotrebljavati samo za
ograničen broj grafema
 Nikola Kesić 1740. godine iznosi svoje prijedloge o
bilježenju fonema:

/ģ/  gj /ļ/ lj, /ń/  nj

 To je kasnije i prihvaćeno
 Iznimka u prihvaćanju jedino /ć/  cj
 Jerolim Lipovčić 1750. godine daje također prijedloge,
praksa nije prihvatila sljedeće:

⌠⌠, s⌠, ⌠s  /š/

 Praksa naprotiv preuzima prijedlog Filipa Lastrića
(Testimonimum bilabium... Venecija, 1755.) koji u
predgovoru Od slovosloxja
⌠h  /š/
 Đuro Rapić također, u uvodu svojega djela Svakomu pomalo
iliti predikae nediljne 1762. godine progovara o grafiji čiji je
sustav vrlo sličan onomu u ostalih slavonskih franjevaca u
18. stoljeću
 Emerik Pavić 1764. godine također iznosi svoje grafijske
prijedloge te ih četiri godine kasnije potvrđuje u some djelu
Nadodanja glavni događaja, razgovoru ugodnomu (1768.)
nudeći svoj grafijski sustav

/č/  c⌠ ; /ć/  ch ; /ģ/  gi ; /ğ/  cx ; /j/  j ,i

/ļ/  lj, li ; /ń/  nj ; /ŗ/  er ; /s/  ⌠,⌠⌠,⌠s,s⌠ ; /ž/  x

 U toj knjizi izriče kako treba slijediti prijedloge Stjepana

Vilova
 Iz rukopisa Josipa Paviševića upućenih franjevačkoj braći
diljem Provincije sv. Ivana Kapistrana, možemo izdvojiti i
njegova sustav
 Velikanović se također bavio problemima grafijskog
sustava, te kod njega iščitavamo poprilično jednoznačan
sustav
 Ta jednoznačnost posebice je očita u bilježenju fonema /š/
isključivo grafemom sh što preuzimaju drugi franjevci

 Lanosović također daje svoj grafijski sustav

 Grafija je također zaokupila Grgura Čevapovića te on daje
svoje prijedloge
 U Katančićevim radovima također pronalazimo težnje ka
usavršavanju grafije
 U djelu Specimen Philologiae et Geographiae Pannonarium
(Zagreb,1745.) Katančić iznosi svoja mišljenja

a, b, cz /c/, cs /č/, ch /ć/, d, cx /ğ/, gj /ģ/, e, g, h, i /i/, /j/

i, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, sh /š/, t, u, v, z, x /ž/
 U rukopisu psalama iz 1809. godine Katančić donosi tablicu
Slova i znamenja
 Iz tablice zaključujemo da grafijskim oznakama ch i cs
Katančić bilježi isti fonem, no iz brojnih se tekstova vidi da
Katančić razlikuje /č/ i /ć/
 Ta tablica svjedoči o Katančićevu osjećaju za razlikovanje
fonema i glasova hrvatskog jezika i vrijedan je doprinos
učvršćivanju svijesti o razlikovanju glasovnih i fonemskih
vrijednosti hrvatskog književnog jezika
 što se tiče Katančića i njegova književna stvaralaštva u
odnosu s grafijom daju se uočiti dosljednosti, ali i poneka
izbivanja
 Jedina dva Katančićeva djela otisnuta na hrvatskom jeziku
su Jesenske plodine (1791./1794.) i prijevod Svetog pisma
(1831.)
 U otisku su pak zabilježeni grafemi gj, lj, nj, s, sh što
također potvrđuje već prije navedena tvrdnja da je
Čevapović preinačavao Katančićevu grafiju
 Čevapović se zalagao da umjesto madžarskog y, se preuzme
slavonsko j, uvođenje digrama cx za fonem /ğ/ , a bio je i
protiv učvršćivanja suglasnika h
 Jedna od najžešćih primjedaba na Katančićevu grafiju bila
je zastarjelost, a zanimljivo je da su u preporodu,
nasljedovanja u pisanju palatalnih suglasnika odgovarala
Katančićevoj grafiji

Preuzeti: ch /ć/ , gj /ģ/, lj /ļ/ , nj /ń/ , er /ŗ/

Napušteni: cs /č/, cx /ğ/, sh /š/, x /ž/
 U 18. stoljeću slavonska je grafija bila sređena i
usustavljena, a na njezinim će temeljima i hrvatski ilirizam
tražiti uzore
 Budući da je ona ujedinila južna ješenja, koja su donosili
franjevci i sjeverna (kajkavska) koja su donosili isusovci,
slavonska je grafija imala središnje mjesto i bila uzorom
tadanašnjim književnicima
 U čakavca Fausta Vrančića pored unesenih madžarskih
kombinacija cz,cs,ly,ny sporadično poćinje upotrebljavati i
druga rješenja
 Dvojba oko bilježenja gy, gj, ny, nj, ly, lj u štokavaca bile su
različite prije 18. stoljeća
 Grličić ne bilježi grafiju za /ğ/, jer čakavsko narječje ga ne
poznaje nego on taj fonem realizira kao /ž/
 Kajkavci također nisu poznavali opreku /č/ i /ć/, /ğ/ i /ģ/
što Antun Bačić tek počinje uređivati
 Zamjetna je nedosljednost u pisanju sonanta j; brojni su
primjeri u kojima intervokalno j nije zabilježeno:

i+a  zmia a+i  porodjai e+a  Hebrea

o+i  koi i+i  stariih e+e  Judee
i+e  nie i+u  shumozmiu i+u  smiuchi

 Dvojbe o bilježenju fonema /j/grafemima j ; i zamjetne su u

slavonskih franjevaca, te su očite dvostrukosti
 Latinsko je pismo prvobitno označavali samo grafem i
 Gramatički par i/j pojavio se za vrijeme humanizma, oba su
grafema označavala oba fonema
 Grafem j član abecede postaje tek u 17. stoljeću, uvodi ga
Jakov Mikalja, odbacivši Kačićevu grafiju y
 Susrećemo ga u komparativima i superlativima pridjeva 
palatalnim suglasnicima franjevci dodaju j : vishjim, blixja
 Takvi su se likovi mogli razviti pod jotacijskim promjenama u
instrumentalu jd. ženskoga roda i-vrste
 Možemo pretpostaviti da je takvo j bila dodatna oznaka za
mekoću prethodnog palatala
 Fonološki sustavi drugih jezika iz kojih je latinica uglavnom
dopirala u nacionalnu uporabu nije poznavala samoglasno
r, stoga je r dobivalo popratni samoglasnik; a (južna zona) e
(sjeverna zona)
 Ponekad bilježenje ponekih fonema nema razlikovnu već
funkcionalnu ulogu npr. Kada označavaju naglasne odnose
 Udvajanjem samoglasničkih slova označava se dugi slog, a
grafem h ponekad označavu duljinu samoglasnika koji je
pred njim :
fahli
 Udvajanjem suglasničkih slova označava se kratkoća
prethodnog samoglasnika :
dillo , matti
 Tomo Maretić iznosi vrlo negativne stavove o grafijskom
sustavu starih pisaca do preporoda u knjizi Istorija
hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima 1889. godine
 O vrijednosti slavonskog grafijskog sustava svjedoči
povjerenstvo koje je car Josip II. Imenovao 1762. godine
 Povjerenstvo je trebalo dati prijedlog jedinstvenog latiničkog
sustava
 Antun Mandić, Marijan Lanosović, Josip Krmpotić, Joakim
Stulli
Izradila: Sonja Smojver