PETER & LINDA MURRAY

PRODUCTION

UMJETNOST RENESANSE
2. POGLAVLJE
.

DAVOR IFTAR

GIOTTO je umjetnosti zapada postavio novu viziju: scene iz Biblije i ivota svetaca dane su humanije i dramatinije, igrao se fizionomijama, likovi su realniji i stoga se prikazani prizor lake ita. Takoer je uinio ogroman napredak u tehnici prikazivanja ljudskog tijela i stvorio je tako realistian stil kakav nije bio poznat od antikih vremena. Inspirirao se skulpturom, a prethodila su mu kiparska djela Nikole i Giovannija Pisana, koji su se takoer ispirirali antikom umjetnou. 1348. g. kuga prekida poticaje koje je dao Giotto i tek poetkom 15. st. njegove e ideje ponovo oivjeti. Zadnjih godina 14. st. opet se osjetila radost ivljenja. Umjetnost je napravila malo inovacija u stilu, ali je svjedoila o novoj slici svijeta, bezbrinoj, rafiniranoj, elegantnoj i lansirat e modu koja e vrlo brzo biti prihvaena u Francuskoj i Italiji. Ovaj se stil naziva INTERNACIO- NALNOM GOTIKOM .

MELCHIOR BROEDERLAM
RETABL IZ DIJONA oko 1390.
Izraen za opatiju u Champmolu kraj Dijona. Sauvana su dva krila; na unutranjoj strani lijevih nalaze se Navjetenje i Vizitacija, a na desnima su Prikazanje u Hramu i Bijeg u Egipat. Boje su svjetle i svjee, a detalji pitoreskni. Djelo ima slinosti s Giottom, Simoneom de Martinijem i braom Lorenzetti, to pokazuje prodor talijanskih ideja u Avignon, gdje je 70 godina bilo papinsko sjedite, odakle se ire Europom. Time se objanjavaju talijanski utjecaji na gotiku, koji dovode do plodne sinteze Sjevera i Juga i nastanka internacionalne gotike.

NAVJETENJE I VIZITACIJA

PRIKAZANJE U HRAMU I BIJEG U EGIPAT

CLAUS SLUTER
SKULPTURE PORTALA U CHAMPMOLU
Za opatiju u Champmolu, na velikom portalu Sluter radi skulpture vojvode Filipa i vojvotkinje, koje njihovi sveci zatitnici predstavljaju Djevici s djetetom, smjetenoj na trumeau dvostrukog ulaza. Likovi su izvedeni kao realistiki portreti, s duboko modeliranim naborima odjee.

MOJSIJEV ZDENAC
U samostanu Champmol nalazi se i ovo Sluterovo remek-djelo, preivjelo samo u fragmentima. Sauvana je skupina od 6 proroka, snane monumentalnosti.

BRAA LIMBOURG
ASOSLOV VOJVODE OD BERRYJA 1416.
Najpoznatije i najuspjelije djelo internacionalne gotike, koje su napravila braa Pol, Henequin i Herman de Limbourg. To je proizvod dvorske umjetnosti u kojem se vidi utjecaj Broederlamova retabla. Vea panja je posveena kostimima figura nego njihovu volumenu, frizure dama su po zadnjoj modi, konji i psi su naslikani s puno realizma u detaljima, a pozadina je plitka kao na tapiseriji. Upravo po tome se internacionalna gotika razlikuje od stila velikih firentinskih umjetnika na poetku 15. st. Dekorativni karakter ovakvih djela godio je ukusu mecena i zahvaljujui dopadljivosti ovaj se stil brzo proirio cijelom Europom.

MOJSIJE

LORENZO MONACO

1370 - 1425.

Dolazak internacionalne gotike u Firenzu ogleda se u radovima Lorenza Monaca, ija su djela u Giottovoj tradiciji. U Firenzu je stigao iz rodne Sienne i uao u samostan Svete Marije od Anela u kojem je bila poznata iluminatorska kola.

KRUNIDBA BOGORODICE 1413.

Monaco je napravio dvije verzije Krunidbe Bogorodice, jednu 1413. i drugu, veoma slinu, iste godine. Oba djela slijede tradicionalnu formu retabla 14. st: na pozlaenoj pozadini likovi su bez teine i ivih boja, a pespektiva i volumeni tijela su prikazani sumarno i konvencionalno.

POKLONSTVO KRALJEVA
Rad nije datiran, ali nastaje pri kraju njegova ivota. Djelo je drugaije od prethodnih i u njemu se jasno osjea utjecaj Gentilea da Fabriana. Kompozicija je lukovima podijeljena u tri dijela, Bogorodica s djetetom u krilu i Sv. Josip su na lijevom panou, a kraljevi s mnogobrojnom pratnjom zauzimaju srednji i desni 2

pano. Prostor je premalen za tako veliku skupinu.

GENTILE DA FABRIANO
Vrhunac internacionalne gotike poklapa se s dolaskom Gentilea da Fabriana u Firencu. Radio je freske u Sv. Ivanu Lateranskom i Dudevoj palai u Veneciji, a nakon njegove smrti radove je nastavio Pisanello.

1370 - 1427.

POKLONSTVO KRALJEVA 1423.

U tretmanu kostima vidi se utjecaj dvorske umjetnosti sa Sjevera. Retabl je lukovima podijeljen na 3 dijela, Bogorodica s djetetom i Sv. Josipom je na lijevoj strani, dok ostatak prostora zauzimaju kraljevi i pratnja.

ANTONIO PISANELLO

1395 - 1455.

Pokazuje strastven interes za ptice, ivotinje i kostime. Sjajan je interpretator internacionalne gotike, odlian portretist i graver medalja (prva medalja 1438.). Kao i ostali umjetnici internacionalne gotike, radio je brojne crtee na kojima razrauje detalje: konje, pse, divlje ivotinje, odjeu, biljke itd.
RAJSKI VRT, CRTE

Poetkom 15. st. u Firenci se oituju 2 suprotna stila koja su se borila kako bi zamijenila giotovsku tradiciju. Primjerice, Gentile da Fabriano i Masaccio rade Bogorodice s djetetom koje se meusobno razlikuju, a Ghiberti i Brunelleschi rade Abrahamovu rtvu na natjeaju za vratnice baptisterija u Firenci.

GENTILE DA FABRIANO:
Bogorodica s djetetom - centralni dio retabla s oltara obitelji Quaratesi: Madona lijepog lica dri lijepo dijete, a sa svake strane zavjese proviruju mali aneli. Boje inkarnata su njene i blijede, a izraz lica je beivotan. etiri sveca nose jednaku elegantnu odjeu, lelujavih nabora. To je armantno djelo internacionalne gotike.

MASACCIO:
Bogorodica s djetetom - dio poliptiha iz Pise: dijete je runo, Madona nije lijepa, jaka svjetlost pada slijeva, a sjene tvore dubinu. Prednji aneli svirai su obasjani, stranji aneli su u sjeni. Po prvi put je slikar time dobio iluziju prostora. Tijela imaju volumen, vidljiv je dekorativni naturalizam.

FABRIANO

MASACCIO

GHIBERTI
Godine 1401. na natjeaju za izradu vratnica baptisterija u Firenci pobjeuje Brunelleshija i Jacopa della Querciju s temom Abrahamova rtva. Njegov je rad bio tehniki trijumf jer je izliven u jednom komadu. Nema dramatike, aneo se lagano sputa s neba, a lijepa figura Abrahamova inspirirana je klasikom.

BRUNELLESCHI
Njegova je ploa izraena iz vie dijelova koji su kasnije sastavljani, a u tehnikom pogledu ne dostie njeno modeliranje i briljantnu obradu povrine Ghibertijeve scene. Brunelleschijev iskrivljeni i uplaeni Izak brani se od noa, a aneo se strelovito sputa kako bi zaustavio Abrahamovu ruku.

MASACCIO
Pisa, 1427.

1401 - 1428.

POLIPTIH ZA KARMELIANSKU CRKVU

Poliptih je rastavljen, a dijelovi se nalaze u raznim muzejima. Najvaniji pano je Bogorodica s djetetom. Ostali dijelovi su: Sveti Pavao u Pisi i Raspee u Napulju. Zadrao je neke karakteristike 14. st: zlatnu pozadinu i tretiranje svake figure zasebno. Ipak je drugaiji od suvremenika i internacionalne gotike: trodimenzionalni likovi zauzimaju definirano mjesto u prostoru i podvrgnuti su istoj perspektivi. Njegov realizam velikim dijelom derivira iz skulptura N. i G. Pisana, Donatella i Brunelleschija.
RASPEE, NAPULJ

FRESKE U KAPELI BRANCACCI

S. Maria del Carmine, 1425 - 1428. U kapeli rade Masaccio, Masolino i Filippino Lippi. Freske koje nalikuju poliptihu pripisuju se Masacciju, a one nalik internacionalnoj gotici Masolinu.
POREZNI NOVI : jednostavni kontrasti boja i

masa artikuliraju kompoziciju. Svi likovi su pod istim zakonom perspektive i dobivaju svjetlost iz iste toke koja odgovara prozoru kapele. Dramatina tenzija vidljiva je u svim detaljima lica, tako da je svaki apostol prepoznatljiv.
POREZNI NOVI

MASOLINO

1383 - 1447.

Radi u tradiciji Giotta, a vidljiv je i jak utjecaj Masaccia. Vjerojatno je radio s Ghilbertijem na prvim vratima baptisterija. Ima ukus za kostime i anegdotalne detalje. Radio je freske u kapeli Brancacci, s Masacciom i Filippinom Lippijem. Nakon smrti Masaccia kod njega jo vie dolazi do izraaja internacionalna gotika.

BOGORODICA S KRISTOM
Masolinov prvi sigurno datirani rad, ne pokazuje utjecaj Masaccia, ve vie nalikuje na Bogorodice Lorenza Monaca.

USKRSNUE TABITA
Elegantni mladii koji se eu u stranjem planu freske pokazuju njegov smisao za kostime i detalje. Nedostaje mu Masacciov osjeaj za trodimenzionalni oblik i modeliranje pomou svjetla i sjene.

HERODOVA GOZBA
Castiglione kod Milana, 1435. Likovi na freski pokazuju slinost s onima na Poklonstvu kraljeva Gentilea da Fabriana, a kostimi su pod utjecajem Pisanella.

LEON BATTISTA ALBERTI

1404 - 1472.

Roen u Genovi, s obitelji dolazi u Firencu 1428. g. Bio je humanist, znanstvenik i arhitekt, ali vie u teoriji estetike nego graditelj. Zbog toga je trebao suradnike za rjeavanje tehnikih problema: Mattea de' Pastija za Tempio Malatestiano u Riminiju, Bernarda Rossellina u Firenci i Fancellija u Mantovi. Bio je prvi koji je proelje artikulirao pilastrima klasinog reda i prvi je proelje rimskog hrama primijenio na kranskoj crkvi. 5

Palaa Rucellai (1446.) njegovo je prvo djelo u Firenci. Internacionalna gotika u Njemakoj i ekoj drugaija je od realizma Majstora Flemallea i Jana Van Eycka, to je vidljivo upravo u tretiranju draperije - uglasti stil (der eckige Stil).

3. POGLAVLJE
.

JACQUES DARET
POLIPTIH ROENJA KRISTOVOG 1435.
Poliptih se sastoji od 4 panoa i raen je za samostan Sv. Waast pored Arrasa. Ovo Roenje ima puno toga zajednikoga s Roenjem Majstora iz Flemallea.

MAJSTOR IZ FLMALLEA
(Robert Campin?)

TRIPTIH NAVJETENJA IZ MERODEA

Na jednoj strani se nalaze dva donatora, a na drugoj Sv. Josip koji radi miolovku. Karakteristini su snaan realizam i uglaste forme, teka draperija pada u gustim naborima, a u enterijeru je mnotvo detalja.

SVETI JOSIP RADI MIOLOVKU

Na centralnom panou Navjetenja naslikan je niz detalja: objeen kotao za vodu s runikom pored njega, reetkasti kapci na prozorima, dugaka klupa na koju se naslanja Bogorodica, knjiga, svijea i cvijet u vazi.

OLTAR IZ WERLA
Sauvane su samo vratnice. Na jednima su prikazani donator (sveenik) i Ivan Krstitelj, a na drugima Bogorodica koja sjedi i ita pored vatre, dok je u pozadini otvoren prozor prema pejzau. Iza Ivana Krstitelja je konveksno ogledalo koje reflektira scenu - detalj posuen sa slike Zaruke Arnolfinijevih Jana Van Eycka.

JAN VAN EYCK

umro 1441.

Nisu poznati ni datum ni mjesto njegova roenja. Godine 1425. ulazi u slubu vojvode Filipa Dobrog u Burgundiji i kao dvorski slikar tamo ostaje do kraja ivota. Velik broj djela mu je potpisan i datiran. Pokazuje konstantnu kvalitetu i relativno brz razvoj.

GENTSKI OLTAR 1432.

iroki poliptih, otvoren ima oko 5 m, a visok je 3,5 m. Na njemu je sudjelovao i stariji brat Hubert. Meu panoima nema povezanosti:

gornji dio centralnog panoa: lijevo i desno od sredine: lijevo i desno na krajevima: donji dio centralnog panoa:

Bog Otac izmeu Marije i Sv. Ivana Krstitelja aneli sviraju i pjevaju goli Adam i Eva Oboavanje janjeta

Na zatvorenim vratnicama: - na vrhu su 4 male figure sibila i proroka, a na trakama je tekst - u sredini je Navjetenje, a izmeu Djevice i anela su 2 mala panoa: na lijevom je prikazana bifora s pogledom na gradski trg, na desnom su vr, umivaonik i runik u nii - u donjem dijelu su na krajevima donator i njegova ena, a u sredini donjeg dijela njihova 2 sveca zatitnika - dva Sv. Ivana, prikazana kao skulpture.

Svjetlo je udno i ne odgovara prozorima na slici. Eyck je pokuao stvoriti jedinstvo, pa je u srednjem dijelu strop s gredama zajedniki, a u donjem svi panoi imaju trolisne lukove. Na unutranjoj strani likovi su raznih veliina: najvei je Bog Otac (srednjovjekovna tradicija: veliina daje znaaj).

OVJEK SA CRVENIM TURBANOM 1443.

Djelo je slino Portretu ovjeka Majstora Flemallea, a lik ima sitno i bezizraajno lice.

ZARUKE ARNOLFINIJEVIH 1434.

Iznad glave talijanskog trgovca je zapaljena svijea koja simbolizira boju prisutnost, do nogu mlade ene nalazi se mali pas kao simbol brane vjernosti, a iznad ogledala koje odraava scenu nalazi se natpis Johannes de Eyck fuit hic 1434. Perspektiva sobe je daleko od optikih teorija u Firenci onog vremena, ali ipak je iluzija realnosti odlina.

MADONA KANONIKA VAN DER PAELEA

U djelima Jana Van Eycka nema dramatike, tek ponekad neodreen nejasan pokret kao kod Sv. Juraja. Bogorodica koja s poluosmjehom gleda dijete, sjedi kao velika dama na prijestolju ispod raskonog baldahina. Slikarstvo Sjevera je tafelajno, dok talijanske mecene preferiraju freske.

MADONA KANCELARA ROLINA

Usprkos svoje virtuoznosti, Van Eyck nije imao toliko utjecaja u Njemakoj ni Europi kao Rogier van der Weyden. Perspektivno nisu dobro definirana dva lika u srednjem planu koja gledaju prema udaljenom gradu.

KONRAD WITZ
KRIST HODA PO VODI 1444.
Scena je prikazana realistiki i ak se moe prepoznati enevsko jezero. Djelo je blie Majstoru iz Flemallea nego Janu Van Eycku.

PETRUS CHRISTUS
Nakon Janove smrti 1441. on je najvaniji slikar u Brugesu. Po objektivistikom realizmu djela su mu najblia Janu, ali ga nikada nije dostigao kvalitetom. Najbolji je u portretima.

SV. ELIGIJE I ZARUNICI 1449.

Svetac je prikazan kao zlatar koji mladom paru pokazuje prsten. Detalji interijera podsjeaju na Eyckove Zaruke Arnolfinijevih, a i tema je slina.

POLAGANJE U GROB
Nastoji postii dojam traginosti, ali ukoene poze, zdepasti, besmisleni oblici, nedostatak uvjerljivosti osjeaja i nespretni oblici draperije onemoguili su njegov napor.

SV. JERONIM
Atribucija djela nije posve razrijeena, ima dosta pretpostavki, a moda je kopija Van Eyckovog originala iz 15. st.

4.
. .

POGLAVLJE

NAJVEI SLIKARI U FIRENCI SREDINOM 15. ST:

FRA ANGELICO FRA FILIPPO LIPPI DOMENICO VENEZIANO ANDREA DEL CASTAGNO

FRA ANGELICO

oko 1400 - 1455.

Suvremenik Masolina i Donatella. U djelima se osjea utjecaj Masaccia, koji je takoer utjecao i na Fra Filippa Lippija. Uenik: Benozzo Gozzoli. Tri faze: u Fiesolu, u S. Marku u Firenci i u Rimu.

MADONA LINAIUOLI 1433.

Ovaj retabl je njegovo prvo djelo datirano sa sigurnou. Osjea se utjecaj Masaccia.

DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANELIMA Sv. Marko, Firenca, 1440.

Retabl iz samostana Sv. Marka. Kompozicija je slobodnija, prostor je manje natrpan, prijestolje ima klasinu formu i posueno je iz Michelozzove nie u Or San Michele, gdje se sada nalazi Nevjerica Sv. Tome. Fra Angelico je u samostanu Sv. Marka u Firenci apravio mnogo fresaka: po jednu u svakoj eliji, a vee u kapitularnoj dvorani, na odmoritima i hodnicima. U elijama je ikonografija manje direktna i scene nisu posve realistine. U radu sudjeluju i njegovi uenici.

MADONNA LINAIUOLI

DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANELIMA

DJEVICA S DJETETOM I OSAM SVETACA

Sv. Marko, Firenca Jednostavna kompozicija: po 4 sveca okupljena su sa svake strane, 4 pilastra dekoriraju zid na kojem je nia s prijestoljem. Konvencionalno prikazana Djevica pokazuje vrlo lijepo dijete, takoer konvencionalno naslikano. Jednom rukom blagoslivlja, a drugom dri kuglu. U osvjetljenju nema logike: pilastri bacaju sjene, unutranjost nie je u sjeni, lica su obasjana slijeva, to odgovara prirodnom svjetlu na hodniku, ali ni jedna osoba ne baca sjenu na pod, pa slika nema dubinu.

10

NAVJETENJE Sv. Marko, Firenca

Likovi takoer ne bacaju sjenu, iako jako svjetlo dolazi s lijeve strane.

SCENE IZ IVOTA SV. LOVRE I SV. STJEPANA Rim, 1447.

Freska je dio dekoracije privatne kapele Nikole V. u Rimu. Logian realizam vlada u perspektivi, prisutna je jasnoa proporcija i narativnog sadraja. Arhitektonski kadrovi odvajaju scene, detalji su pitoreskni i anegdotalni. Upotreba chiaroscura figurama daje vrstinu.

FRA FILIPPO LIPPI

1406 - 1469.

Radio je freske u koru katedrale u Pratu, otezao je posao kako bi to dulje bio uz Lukreciju Buti, redovnicu samostana u kojem je bio kapelan, koja mu je rodila sina Filippina (1457). Uenici su mu bili sin Filippino i Botticelli.

MADONA TARQUINIA 1437.

Lippi se udaljava od Masaccija i pribliava Donatellu. Lice djeteta je runo i podsjea na robustne putte s Donatellove Cantorije. Dekor je arhitektonski.

RETABL BARBADORI po. 1437.

Jedan od prvih datiranih primjera Sacra conversatione. Dekor je arhitektonski, a Bogorodica sjedi na prijestolju u obliku nie. Lica malih anena na balustradi podsjeaju na Donatellove putte. Svaki lik je individualiziran u najmanjim detaljima.

11

KRUNIDBA BOGORODICE 1447.

Bogata povrina; nema loginog odnosa proporcija: centralne figure Boga i Djevice s dva anela vee su od onih u prvom planu, ako se gleda perspektivno.

HERODOVA GOZBA katedrala u Pratu

Prikazana je dramatika trenutka, stil je narativan, a nekoliko epizoda istodobno prikazanih, koje bi trebale bolje objasniti priu, izazivaju konfuziju.

BOGORODICA S DJETETOM
tondo Pitti, 1452. U stranjem planu prikazana je pria o Sv. Ani.

BOGORODICA OBOAVA DIJETE U UMI 1455 - 7.

Na ovom djelu, kao i na prethodnoj Bogorodici s djetetom (tondo Pitti) vidi se promjena Lippijeva stila: realizam nestaje do nivoa sladunjavosti i zavrava u patetici.

12

DOMENICO VENEZIANO

umro 1461.

Pripada prvoj generaciji slikara firentinske renesanse. Bio je iz Venecije, a datum roenja je nepoznat. Od 1432. do 1445. g. radi freske u Firenci, od kojih su sauvani samo fragmenti. Pomonik mu je bio Piero della Francesca, koji se tada prvi put susreo s firentinskom umjetnou. Domenico je najveu panju poklanjao boji i igri svjetla, to e postati karakteristika evolucije stila Piera della Francesca, a time slikarstva i izvan Firence. Samo su dva djela sigurno njegova i potpisana: "Bogorodica s dva sveca" i retabl Sv. Lucije.

TONDO POKLONSTVO KRALJEVA

1432 - 1445. Djelo svjedoi o njegovoj fazi internacionalne gotike.

RETABL SV. LUCIJE

Perspektiva arhitekture i proporcije figura su prostudirane bolje nego na ostalim Sacra converzatione do tada naslikanim. Svjetlost je bljea i hladnija, a boja ia.

SV. IVAN KRSTITELJ I SV. FRANJO

Freska u Santa Croce, Venezianovo drugo potpisano djelo, pokazuje grublji linearni realizam.

13

ANDREA DEL CASTAGNO

umro 1457.

Najvaniji firentinski umjetnik nakon Masaccia. Ne brine se za volumen, ve linearni ritam Donatella prebacuje u domenu slikarstva. Ova se linearnost oito slagala s firentinskim temperamentom jer se odrala do kraja stoljea, dok su boje i igra svjetlosti Domenica Veneziana naile na indiferentnost. Izmeu 1440. i 1457. g. napravio je niz fresaka u Firenci (npr. Posljednja veera, scene Muke, slavni mukarci i ene).

POSLJEDNJA VEERA freska, Firenca

Scena djeluje kao produljenje pravog refektorija u oitu gledatelja, a pod, strop i zidovi prekriveni su mramornim arama. Juda je jedina osoba s prednje strane stola, to daje jak dramatski, vizualni i psiholoki efekt. Snano ocrtane obrve, teki oni kapci, tamna kosa, aureole koje kao sjajni metalni tanjuri reflektiraju glave likova i nabori vijugave draperije doprinose ivoj i gruboj realnosti.

SCENE KRISTOVE MUKE freske, Firenca

Scene su estoke, a takvi svjetlosni efekti nikada ranije nisu bili slikani. Raspeti Krist osvjetljen je odozdo svjetlou koja dolazi iz pravih prozora.

USKRSNUE freska, Firenca

Krist se trijumfalno kao pobjednik die iz groba, a ne muno i otealih udova, kao na posljednjim Donatellovim prikazima ove scene. Takav pristup nikad ranije nije bio vien: svi pokreti i forme definirani su snanim i vrstim potezima, a pespektiva i figure izvedeni su precizno i savreno jasno. Poznavanje anatomije je sasvim vizualno, ali njegovi oblici imaju opipljivu vrstinu.
USKRSNUE

SLAVNI MUKARCI I ENE freske, Firenca

Pojedinane figure sjaju blistavom svjetlou ispred tamnih "mramornih" nia. Prikaz ratnika Pippa Spana podsjea na Donatellovog Sv. Jurja, a likovi Dantea i Petrarke podsjeaju na Donatellove proroke iznad vrata Stare sakristije. 3 pjesnika, 3 vojskovoe, 3 ene

DANTE

PIPPO SPANO

14

KONJANIKA FIGURA NICOLOA DA TOLENTINA

freska, katedrala u Firenci, 1456. Pokazuje oit i namjeran utjecaj Donatellovog konjanikog spomenika Gattamelate. Kienija od Donatellove skulpture, freska je monokromatska i prikazana u neobinoj perspektivi, ali ipak daje dojam slikane skulpture.

UZAAE freska, Firenca, 1450.

Bogorodica se izdie iz ruama ispunjenog groba u blistavoj mandorli koju nose 4 male figure anela, a okruena je likovima Sv. Julijana i Sv. Miniata. Aneli podsjeaju na internacionalnu gotiku, ali je crte moderan i posve Castagnin.

PAOLO UCELLO

1396 - 1475.

Radio je na prvim Ghibertijevim vratima baptisterija (od 1407.) i bio obrazovan u duhu internacionalne gotike. Godine 1425. odlazi u Veneciju i pet godina radi na mozaicima Sv. Marka. Kad se (1431.) vratio u Firencu, donekle slika u Masolinovu stilu, a kasnije ga poinju zanimati perspektivna skraenja, iako nikada nije posve ovladao tim sustavom.

POTOP samostan S. Maria Novella, 1445.

Najznaajnije djelo, slikano preteno u zelenkastom tonu. Monokromatika i jak akcent na svjetlosti i sjeni stvaraju ekstremnu reljefnost, to je u skladu s Albertijevim traktatom o slikarstvu, u kojem zagovara upotrebu monokromatike.

TRI SLIKE BITAKA 1454 - 1457.

Nalaze se u Londonu, Uffiziju i Louvreu. Zamiljene su kao dekorativne povrine, prekrivene konjima, jahaima, leevima i orujem, a u pozadini su arolika polja s ratrkanim vojnicima. Tvrdo naslikani, bojni konji nose jahae u raskonoj arenoj odjei, koplja i zastave daju dojam tapiserije, kolorit je iracionalan, a kompozicija fantastina.

MOZAIK na Sv. Marku, Venecija, 1425 - 1430.

Paolo Ucello 1430. zavrava mozaik nad glavnim portalom Sv. Marka u Veneciji.

BITKA KOD SAN ROMANA

15

OSIM FIRENCE, JAKA SU JO 4 UMJETNIKA CENTRA:

SIENA - pod utjecajem Firence CENTRALNA TOSKANA I URBINO - Piero della Francesca PADOVA I MANTOVA - Mantegna FERRARA - utjecaj Donatella, Mantegne i Piera della Francesca

PIERO DELLA FRANCESCA

1416 - 1492.

Roen je u Borgo San Sepolcro. Danas vjerojatno najcjenjeniji slikar 15. st, ali njegovo remek-djelo, ciklus fresaka u San Francescu u Arezzu, stoljeima je bilo zanemarivano. Radio je freske u svom rodnom Borgu, Arezzu i Urbinu, a one u Rimu i Ferrari su unitene. Bio je pomonik svom uitelju Domenicu Venezianu u Firenzi (1439.), na ciklusu fresaka u bolnici Sta Maria Nuova.

KRTENJE KRISTOVO 1440. (sl. 98)

Figure su dostojanstvene, prisutan je kontrast izmeu apsolutne frontalnosti i apsolutnog profila, Krist je naglaen postavljanjem pored drveta, aneli su mirni i velianstveni. Svjetlo koje ravnomjerno, bez sjena, obasjava sve likove i svjetli kolorit vjerojatno su utjecaj Donatella.

CIKLUS FRESAKA u S. Francescu, Arezzo, po. 1452.

Ciklus ilustrira legendu o pronalaenju svetog kria. Dogaaji su prikazani bez reda, prisutna je simetrija u postavljanju prikaza, ponavlja se kontrastiranje frontalno postavljenih likova s onima u profilu. Nema dramatike, pretjeranih gesta niti ekspresivnosti. Nedostaje perspektivna dubina, a jednostavni ravni oblici i blijede boje naglaavaju ravninu zida.
PRONALAENJE KRIA

USKRSNUE freska, Borgo San Sepolcro

Kompozicija je slina Castagnovom Uskrsnuu, ali Piero della Francesca jae naglaava frontalnost, pejza u pozadini je jasniji, a Krista koji uskrsava postavlja dublje u grob. Sam grob nalikuje oltaru i previe je naglaen jer mu nedostaje perspektivno skraenje.

16

BIEVANJE KRISTA 1450 - 1460.

Mali pano slikan briljivom tehnikom i koloristikim bogatstvom. Ikonografski su nejasna tri ovjeka na desnoj strani i njihova veza s bievanjem Krista u prostoriji na lijevoj strani.

PORTRETI VOJVODE I VOJVOTKINJE OD URBINA 1472.

Portret vojvotkinje raen je na flamanski nain, a postavljanje u profil potjee od rimskih portretnih medalja. Profil Federiga da Montefeltra ima i praktino objanjenje: vojvoda je imao povrijeenu desnu stranu lica. U to doba se javlja interes za flamansku tehniku slikanja uljem, pogotovo u Urbinu, gdje je doao Joos van Gent radi jedne slikarske narudbe. U Urbinu Piero della Francesca s Albertijem istrauje perspektivu, matematiku i arhitekturu. Mogue je da je Bramante, roen blizu Urbina, u to vrijeme bio njegov uenik. Perspektivna slika savrenoga grada iz palae Urbino vjerojatno je Pierovo djelo, inspirirano Albertijevim idejama. Napisao je rasprave: Perspektiva u slikarstvu i Pet pravilnih tijela (o matematici).

ROENJE
Nedovreno "Roenje" i "Sacra conversazione" (Brera, Milano, 1475.) njegove su posljednje slike koje pokazuju jak flamanski utjecaj, osobito vidljiv na "Roenju" gdje zbor anela pjeva otvorenih usta, a Bogorodica klei pred djetetom poloenim na skut njene haljine. Slika je ostala nedovrena.

OLTAR U BRERI
"Bogorodica s Kristom, anelima i 6 svetaca kojima se moli Federigo Montefeltro" jedan je od najranijih primjera potpuno razvijenog tipa sacra conversazione s arhitektonskom pozadinom koja je tretirana kao nastavak stvarne kapele u kojoj je skupina postavljena. Ovaj oblik su u Veneciji razvijali Giovanni Bellini i Antonello da Messina. Kompozicija je neobina: snana svjetlost obasjava Bogorodicu s djetetom smjetenu ispred kora, a iznad njih je objeeno jedno jaje, vjerojatno kao simbol vjenosti. Naglaene horizontale: linija izdignutog poda, ujednaena linija glava likova, friz arhitrava i vijenac ispod kasetiranog svoda, presjecaju jednako jake vertikale figura i elemenata arhitekture. 17

ANDREA MANTEGNA

Padova, 1431 - 1506.

Bio je suvremenik Antonija Pollaiuola i Giovannija Bellinija. Odrastao je u Padovi, u kojoj se u to vrijeme osobito prouavala antika. Intenzivno se zanimao za arheologiju i klasinu umjetnost. Oenio se Bellinijevom sestrom (1454.) i njegov klasicizam preko Bellinija prodire u Veneciju, ali tamo pod njegovom rukom postaje njeniji i humaniji.

FRESKE U KAPELI OVETARI eremitska crkva, Padova

Freske su unitene, osim Sv. Kristofora i Uzaaa, ali postoje fotografije cijelog ciklusa. 4 freske o ivotu Sv. Jakova rasporeene su u 2 reda. Gornje freske: Sv. Jakov krsti Hermogena na putu za gubilite Sv. Jakov pred sucem, perspektiva je postavljena prema visini oka gledatelja i prikaz "lebdi" u prostoru. Donje freske:
SV. JAKOVA VODE NA GUBILITE MUENJE SV. JAKOVA
SV. JAKOVA VODE NA GUBILITE

toka promatranja je u podnoju fresaka, pa su prikazane iz mnogo otrijeg kuta. Detaljno i arheolokom tonou prikazani su trijumfalni lukovi i oklopi likova. vrstoa formi potjee od Donatella, kolorit varira od neobine svjeine do gotovo monokromatike, a obrada detalja lica i draperije je nevjerojatno precizna. Muenje Sv. Kristofora na suprotnom zidu pokazuje neto njeniju obradu, a dva dijela prie spojena su zajednikim arhitektonskim okvirom.
MUENJE SVETOG JAKOVA

OLTAR SV. ZENONA Verona, 1456 - 1459.

Raskid sa starim tipom poliptiha i nastavak razvoja sacra conversazione u tip jedinstvene pale. Bogorodica okruena aneliima mirno sjedi na prijestolju, a na panoima s obje strane stoje sveci koji itaju ili razgovaraju. Zajedniki arhitektonski okvir povezuje sva 3 panoa u oblik otvorene loe, kroz koju se vidi ograda od rua i nebo. Panoi su podijeljeni pilastrima, a s arhitrava vise girlande voa i lia koje se proteu s jednog na drugi pano. Detalji friza, medaljona, draperije i prijestolja savreno su obraeni, to e postati vanom odlikom firentinskog slikarstva. Svjetlo je ravnomjerno i ini jasnim raspored figura i prostor. Tonovi inkarnata su hladni, a oblici tako detaljno obraeni da djeluju kao da su od kamena ili metala.

18

FRESKE U CAMERI DEGLI SPOSI

palaa Gonzage, Mantova, 1474. Prva renesansna posve iluzionistika dekoracija. Na 2 zida su prikazani dogaaji u vezi s obitelji Gonzaga, ali tako da su u kompoziciju ukljueni kamin i arhitektonski elementi sobe. Na prikazu obitelji koja okruuje vladara likovi su iznad kamina, pa izgleda kao da zaista tamo stoje i sjede, a izvorne konate zavjese prostorije naslikane su i na freskama. STROP se prividno otvara prema nebu iznad balustrade preko koje se naginju figure i gledaju dolje u sobu. Iluziju pojaavaju 3 putta koja stoje na vanjskom rubu balustrade i posuda s biljkama na njenoj ogradi.

SUSRET LODOVICA SA SINOM KARDINALOM

Freska prikazuje Gonzagu koji se pozdravlja sa sinom Francescom, kardinalom u Rimu. U pozadini je naslikan lijep pejza. Tvrdoa formi je znatno omekana, a frontalna i poza u profilu podsjeaju na tretiranje likova Piera della Francesce.

KRIST NA ODRU (Cristo Scorto) Brera, Milano

Izvanredno snaan efekt perspektivnog skraenja.

5.
.

POGLAVLJE

ROGIER VAN DER WEYDEN

1400 - 1464.

Roen u Tournaiju, bio je Campinov uenik. Iako nije bio dvorski slikar kao Jan van Eyck, nosio je titulu slikara grada Bruxellesa sve do svoje smrti. Posjeivao je Rim i Ferraru. Ne postoje njegova signirana i datirana djela, pa mu se radovi atribuiraju prema velikom 19

oltaru koja je se sada nalazi u Pradu. Bio je izvrstan portretist.

SKIDANJE S KRIA iz Escoriala

Slika ima mnogo dodirnih toaka s Polaganjem u grob Majstora iz Flemallea: izdueno, teko i oputeno Kristovo tijelo, krute poze ostalih figura, crte lica Bogorodice, realizam bogatog brokata, teki nabori draperije i homogena svjetlost preko cijelog prizora. Figure su postavljene kao masivan friz ispred vrstog zida, koji predstavlja modernizaciju tradicionalne zlatne pozadine.

SV. LUKA SLIKA BOGORODICU

Djelo pokazuje blisku vezu s Bogorodicom kancelara Rolina Jana van Eycka: figure sjede u prostoriji koja ima prozor s kolonadom i pogled na daleki grad presjeen rijekom, pored koje dvije male figure gledaju s ograde u srednjem planu. Kod Rogiera vladaju vea elegancija likova i osjeajnost prikaza.

NAVJETENJE
Po naturalistikom prikazu interijera slika pokazuje utjecaj oltara iz Mrodea i Zaruka Arnolfinijevih Jana van Eycka.
NAVJETENJE

POLAGANJE U GROB galerija Uffizi

Pravokutni grob u stijeni i ikonografija polaganja u grob s uzdignutim Kristovim tijelom prikazanim kao Imago pietatis, nalikuju jednom djelu iz radionice Fra Angelica.

OLTAR SV. KOLOMBE

Lik jednog od mudraca (na desnoj strani) predstavlja Karla Smjelog, ohola dranja.

20

HANS MEMLING

umro 1949.

Roen je u Seligenstadtu blizu Frankfurta na Majni i bio je najznaajniji Rogierov sljedbenik. Postao je graaninom Brugesa (1465.) i doivio velik uspjeh. Dekorativniji je od Rogiera, manje inventivan u kompoziciji, zanima ga narativnost koja nadilazi znaaj samog dogaaja, a samo u portretima dosie svog velikog prethodnika. Najvei majstor bio je u diptisima s Bogorodicom i Kristom na jednoj strani i donatorima na drugoj.

TRIPTIH DONNE 1477.

Primjer flamanskog oblika sacra conversazione, koji se najprije pojavio kod Jana van Eycka u Bogorodici kanonika Van der Paelea. Detalji su lijepi, kolorit je draestan, a obrada je savrena.

OLTAR SV. URSULE bolnica u Brugesu

DONNE

TRIPTIH

Navodi se kao Memlingovo najvee djelo. Takoer ima sve osobine Triptiha Donne, ali jo uz dodatak bukvalne narativne obrade.

HUGO VAN DER GOES

umro 1482.

OLTAR PORTINARI 1475.

Triptih raen za Tommasa Portinarija, predstavnika Medicija u Gendu, velikih je dimenzija, a svi su portreti u prirodnoj veliini. Utjecao je na talijanske umjetnike od Ghirlandaija do Leonarda. Na centralnom panou prikazano je Roenje.

POKLONSTVO MUDRACA
Monumentalan primjer snanog osjeaja za boje i bogatstva kolorita. Kombinirao je virtuoznu obradu detalja sa smislom za monumentalnost, u emu je dostigao van Eycka i Rogiera.

21

MAJSTOR NAVJETENJA IZ AIXA

Neidentificirani francuski majstor, nazvan prema svom najznaajnijem djelu.

NAVJETENJE IZ AIXA 1442 - 1445.

Narudba jednog suknara, a ne plemia. Figure su kompaktne, arhitektonski detalji su realistini, a scena je smjetena u trijem crkve. Na krilima triptiha, koja su razdvojena i nalaze se u Rotterdamu i Bruxellesu, naslikana su dva proroka i svaki iznad glave ima policu s gomilom knjiga i pisaim priborom.

JEAN FOUQUET

1420 - 1481.

ivio je i radio u Toursu, gdje je vjerojatno imao radionicu i dobio je titulu slikara Louisa XI. Putovao je u Italiju, to je vidljivo iz prikaza talijanske renesansne arhitekture na pozadini njegovih slika, iako talijanska umjetnost na njega nije osobito utjecala.

PORTRET ETIENNEA CHEVALIERA

Portret je nekad bio dijelom triptiha Melun, koji je sada podijeljen izmeu Berlina i Antwerpena.

6.
.

POGLAVLJE

MARTIN SCHONGAUER
Slikar iz Colmara, izgravirao je petnaest slika i uglavnom preuzeo tipove i kompoziciju od Rogiera van der Weydena, koji je bio glavna inspiracija nizozemskim i njemakim slikarima krajem 15. st.

BOGORODICA U RUINJAKU
22

Jedina sigurna Schongauerova slika. Figura u natprirodnoj veliini i gotikoj tradiciji pokazuje slinost s Rogierovim radovima.

ISKUENJE SV. ANTUNA

Schongauerove gravure bile su poznate u Italiji, a Vasari navodi kako je mladi Michelangelo kopirao ovo djelo.

ANTONIO POLLAIUOLO
BORBA GOLIH LJUDI 1475.
Pollaiuolo je jedan od rijetkih talijanskih umjetnika koji je radio gravure. Ovo djelo je radio istovremeno s velikom palom Sv. Sebastijana i slino je po stilu, ali gravura ima snagu i neposrednost koje nedostaju slici.

ANDREA MANTEGNA
BORBA MORSKIH BOGOVA
Mantegna je drugi talijanski umjetnik koji se bavio graviranjem. Sam je zradio oko 9 gravura, a ostale se pripisuju njegovoj radionici. Borba morskih bogova slina je Pollaiuolovoj Borbi golih ljudi. Drer je sigurno poznavao Mantegnine grafike.

ALBRECHT DURER

1471 - 1528.

Roen u Nrnbergu, bio je najvei umjetnik koji se bavio graviranjem i nasljednik svih grafikih tehnikih izuma Njemake. Izradio je oko 200 drvoreza i 100 gravura u metalu, a eksperimentirao je sa suhom iglom i kiselinom. Od 1494. do 1495. bio je u Veneciji, a moda i u Mantovi, Padovi i Kremoni, gdje je upoznao talijansku renesansu, to je promijenilo pravac njegova razvoja.

AUTOPORTRET sada u Pradu, 1498.

Na njemu Drer nosi najfiniju odjeu i pokazuje toliko sujete da su ga zbog toga prijatelji zadirkivali. Najznaajnije je leonardovsko oduevljenje kosom. 23

MUKO KUPALITE
Jedan od najranijih velikih drvoreza (38 x 29 cm). Oblici su detaljni, crte precizan, osjea se atmosfera do tada nepoznata, a prikazani su tekstura i priroda predmeta.

SIN RAZMETNI 1498.

Novo ikonografsko rjeenje: prije je Sin razmetni stajao u polju meu svinjama, a sada je postavljen u dvorite imanja u kojem gospodarske zgrade daju realitet sceni i on klei meu njima uzdignutih ruku u molitvi i pokajanju.

APOKALIPSA 1498.
Sadri 14 drvoreza preko cijele stranice, a tekst je otisnut na poleini. To je djelo koje stoji uz bok Leonardove Posljednje veere i Michelangelova stropa Sikstinske kapele.

ADAM I EVA
Grafika koja se treba itati kao knjiga, bez sitnih detalja koji bi smetali kompliciranom, mranom, srednjovjekovnom nainu miljenja. Adam i Eva su pesonifikacije ideala klasine ljepote, harmonije i proporcije, a Adam podsjea na Apolona Belvederskog.

DRVOREZI "IVOT BOGORODICE"

Zadnje djelo prije nego to je po drugi put otiao u Veneciju. Planirao je da serija ima 20 ilustracija, 17 je napravio prije odlaska, ostatak kasnijih godi-

24

na, a sve je izdano kao knjiga, slino Apokalipsi.

SV. EUSTAHIJE 1501.

Najvea i najsjajnija od svih Durerovih gravura (24,5 x 33 cm). Ispunjena je minuciozno izvedenim detaljima, a glavni predmet je odnos proporcija ovjeka, ivotinja i prirode. Dubina pejzaa izvedena je u postupnim etapama, a sve figure su prikazane frontalno, troetvrtinski i u profilu.

BOGORODICA SA ELJUGAROM 1506.

Slika nastala u Veneciji, prikazuje malog Sv. Ivana na leonardovski nain.
BOGORODICA SA ELJUGAROM

ETIRI APOSTOLA 1526.

Dva panoa zamiljena kao krila za jedan triptih. Na svakom su po dva apostola: Sv. Ivan i Sv. Petar na jednom, a na drugom Sv. Pavao i Sv. Marko. Ove 4 figure personificiraju i 4 temperamenta: sangvinika, kolerika, melankolika i flegmatika. ini se da podsjeaju na 4 sveca s krila Bellinijeva oltara u S. Maria dei Frari. To je posljednje veliko Drerovo djelo.

SV. IVAN I PETAR

SV. PAVAO I MARKO

7.
.

POGLAVLJE
1450 - 1516.

HIERONYMUS BOSCH

Izvanredan tehniar u slikanju uljem i jedan od najudnijih slikara svih vremena. Razvio je avolom opsjednutu matu, karakteristinu za srednji vijek. Dobar dio njegovih simbolizama je teko razumjeti. Srodni su mu bili Breughel u kasnijem 16. st. i potom Grunewald.

25

VRT UIVANJA

GRUNEWALD

BROD BUDALA

RASPEE

1470 - 1528.

Vei dio ivota provodi u slubi nadbiskupa iz Mainza, a kasnije kardinala Albrechta, takoer u Mainzu. Djela mu izraavaju patnju ranog 16. st. vie nego djela ostalih umjetnika. Po slikanju stranih rana i lica umiruih u agoniji, on stoji na suprotnom polu od elegine mirnoe visoke renesanse, koja je tada u Rimu bila u zavrnoj fazi.

IZENHAJMSKI OLTAR 1515.

Grunewaldovo remek-djelo, na kojem upotrebljava izmuene gotike likove radi postizanja izraajnosti. Koristio je svoje veliko slikarsko tehniko znanje kako bi izrazio emocionalnu poruku uasnog realizma. Oltar ima 4 sloja slikanih povrina: dva krila obuhvaaju centralni oltar, koji se sastoji od 3 skupine svetaca rezbarenih u drvetu. Uz to postoje 2 bona panoa i predela. Na oltaru su prikazani Sv. Sebastijan (zatitnik od gube), Sv. Antun opat i Sv. Pavao pustinjak.
RASPEE na vanjskoj strani oltara nije prikazano
RASPEE

kao dogaaj, ve kao razmiljanje o najstranijim vidovima patnje, koju naglaava Sv. Ivan Krstitelj upirui prstom na izmueno Kristovo tijelo. Ispod kria nalazi se rtveno janje. Na prvim unutranjim stranama krila nalaze se Navjetenje, Roenje i Uzaae, a na sljedee dvije unutranje stranice su Sv. Pavao i Sv. Antun, te Iskuenje Sv. Antuna.

ROENJE

SANDRO BOTTICELLI

1445 - 1510.

Vjerojatno je bio uenik Fra Filippa Lippija. Uz firentinsko naslijee najvie ga vee linearnost. Uz njenu ljupkost i bespolnu senzualnost, djela pokazuju tvrde, krute konture i mramornu vrstou povrina. Ljiljane, rue, enju i ushienje objedinjuje skoro gotika preciznost linije, a traenje vrstih formi proizlazi iz firentinske zaokupljenosti skulpturom. Oko 1480. radi i tri freske za Sikstinsku kapelu.

ROENJE VENERE
Krajnje rafiniran prikaz koji u obliku jednostavne mitologije interpretira Venerin mit u kranskom duhu. 26

ALEGORIJA PROLJEA
Vrsta alegorije koja Veneru prikazuje kao personifikaciju poganske Bogorodice, koja ovjekov duh treba uzdignuti prema razmiljanju o boanskoj ljepoti.

MISTINO ROENJE
Botticellijevo kranstvo postaje manje neobino i jasnije kransko. Kako bi istaknuo znaaj Bogorodice i Krista i relativnu nevanost ljudi, okrenuo se ranom srednjovjekovnom nainu zanemarivanja odnosa veliina i perspektive, prikazujui visinu likova prema njihovoj vanosti, pa je Bogorodica najvea iako je postavljena u srednji plan slike.

SKIDANJE S KRIA
Posljednja djela imaju neto od emocionalnog intenziteta sjevernjaka. Ovo djelo moe se usporediti s 10 godina kasnijim Raspeem Grnewalda. Tragina maska Bogorodice i oputeno Kristovo tijelo su patetini, ali ravnotea kompozicije i upotreba istih formi kako bi se izrazila tuga, razliiti su od Grnewaldove uasne vizije.

FILIPPINO LIPPI

1458 - 1504.

Nakon smrti svog oca (1469.) vjerojatno je bio Botticellijev uenik. U njegovim djelima ima jo vie nervoze i pokreta: svaka draperija divlje lepra, sve figure lebde ili se dre afektirano, likovi pokazuju i previe strasti, ali na njima su manje izraeni pravi osjeaji. Ovo se ne odnosi jedino na njegovo remek-djelo "Bogorodica se javlja Sv. Bernardu".

BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU

Slika je nastala istodobno kad i mirna, ali prilino otuna Peruginova verzija iste teme. Ova Filippinova slika ima ljupkost i njenost koje njegova djela samo ponekad doseu.

27

BOGORODICA S KRISTOM, SV. DOMINIKOM I SV. JERONIMOM

Takoer jedno od Lippijevih djela koje pokazuje ljupkost i njenost.

SV. FILIP ISTJERUJE AVOLA

freska u kapeli Strozzi Freske u kapeli Strozzi u Firenci pokazuju Lippijevu elju da postigne emocionalno uzbuenje i pokae svoje poznavanje antikih tema. Ove su slike raene krajem 15. st. i pokazuju kako je tok umjetnosti skrenuo prema trezvenosti i realizmu Perugina i Leonarda, ija su istraivanja bila vie usmjerena prema stvarnosti i jednostavnim kompozicijama, a ne grozniavoj emocionalnosti manirista 15. st.

PIERO DI COSIMO
Njegova su djela na pola puta izmeu Filippina i Botticellija na jednoj strani i Perugina i Leonarda na drugoj. Bio je samovoljan i ekstravagantan, a najveu slavu kod suvremenika stekao je nacrtima za karnevalske povorke.

LAPITI I KENTAURI
Djelo pokazuje ljubav prema prirodi i poluljudskim biima.

8.
.

POGLAVLJE

LEONARDO DA VINCI

1452 - 1519.

Uvijek je bio slavan zbog velikog raspona svog genija: jedan od najveih slikara, najbolji anatom na svijetu, istraivao je botaniku, geologiju, mehaniku i ak aeronautiku. Naslikao 28

je oko 15 slika, ali neke su tako oteene da ih se ne moe restaurirati. Poeo je kao Verrochijev uenik, koji ga je zaposlio kao glavnog slikara u radionici. Koristio je novu uljanu tehniku, ali je eksperimentirao ovom metodom, pa su zato mnoge slike oteene.

NAVJETENJE

Djelo koje je naslikao dok je jo bio u Verrocijevoj radionici. Krila anela su u detaljima napravljena prema krilima ptice, razliito od uobiajenih prikaza krila drugih umjetnika, a draperija Bogorodice slikana je prema stvarnom komadu tkanine, dok su drugi radili po sjeanju.

BOGORODICA S KARANFILOM 1470.

Vaza sa cvijeem i kapljicama rose tako je vjeto i minuciozno naslikana, da je Vasari o tome pisao cijelo stoljee kasnije.

PORTRET GINEVRE DE BENCI 1474.

Blijedo lice modela izvire iz tamne pozadine na kojoj su paljivo izraene grane smreke (ginepra) to ukazuje na njeno ime. Izvorno su biile naslikane i ruke, ali je slika kasnije podrezana. Leonardo je ve tada razvio portret do pasa, koji kasnije vodi prema Mona Lisi.

POKLONSTVO MUDRACA po. 1481.

Najznaajnije djelo tog perioda, koje Leonardo nije zavrio. Velik broj figura okupljenih oko Bogorodice s Kristom tako je rasporeen da najbitniji likovi nisu zagueni. To je postignuto piramidalnim oblikom kompozicije koji stvara efeknu dubinu i vodi oko prema najvanijim dijelovima. Na slici je mnotvo prostudiranih pokreta i izraza lica, a sjenom obavijene figure okupljene su oko osvjetljene centralne skupine.Ova slika je prekretnica i odreuje pravac firentinskog, a time i talijanskog slikarstva.

BOGORODICA MEU STIJENAMA

Postoje 2 verzije ove slike (u Louvreu i Nacionalnoj galeriji u Londonu). Osnovni oblik kompozicije je piramidalan, a meusobni odnosi figura tvore trokut na ijem je vrhu glava Bogorodice. Leonardov interes za botaniku i geologiju vidi se u ud29

noj dekoraciji peine i cvijeu koje prekriva tlo.

POSLJEDNJA VEERA
u Sta Maria delle Grazie, oko 1497. Najslavnija slika na svijetu, djelo visoke renesanse, danas je velianstvena ruina. Prvi put apostoli nisu postavljeni simetrino lijevo i desno od Krista, nego u skupinama po tri razliita tipa. Juda se ne izdvaja smjetajem ispred stola, nego povlaenjem unazad i licem koje je jedino u sjeni.

Krajem 1499. Francuzi su zauzeli Milano, dinastija Sforza je pala, a Leonardo i Bramante naputaju grad. Bramante je otiao u Rim, gdje e graditi arhitekturu koja ini sr visoke renesanse i posvetiti se planovima novog Sv. Petra. Leonardo preko Mantove i Venecije stie u Firencu (1500.) gdje je proveo 6 godina i intezivno prouavao anatomiju.

BOGORODICA S KRISTOM I SV. ANOM

Na nekoliko kartona razradio je problem kako u oblik piramide ukomponirati fiziki i psiholoki povezanu skupinu dvoje odraslih i dvoje djece. Najraniji karton, sada u Londonu, izraen je pri kraju boravka u Milanu. Bogorodica sjedi na koljenu Sv. Ane drei Krista koji se naslanja na njih obje, a mali Sv. Ivan nije sasvim povezan sa skupinom.

MONA LIZA
Portret supruge jednog firentinskog inovnika. Svojim prekrienim rukama na naslonu stolice ini klasinu portretnu pozu do pasa, a prozor iza nje gleda u sjenovit i tajanstveni pejza. Raena je finom uljanom tehnikom.

Leonardo se sporazumio s francuskim osvajaima i 1506. se vraa u Milano, gdje postaje slikar Francoisa I. Uz prouavanje anatomije, bavio se projektom spomenika guvernera Trivulzija. Nakon zavretka francuske vladavine (1512.), na zahtjev Giulija de Medicija nastanio se u Vatikanu, gdje 4 godine nije nita radio, dok su Rafael i Michelangelo stvarali svoja najvea djela. Na poziv Francoisa I. (1517. g.), umoran i ostario odlazi u 30

Francusku. Utjecaj Leonarda u Italiji bio je toliko velik da su mnogi kopirali njegov stil.

9.
.

POGLAVLJE

SIGNORELLI

oko 1440 - 1523.

Roen u Cortoni, bio je uenik Piera della Francesca. Kasnije odlazi u Firencu, a oko 1480. dobiva narudbu za jednu fresku u Sikstinskoj kapeli. Njegova kasnija djela (od 1505.) karakterizira sirov, kriav kolorit i nezanimljivo ponavljanje, u skladu s provincijskom radionicom koju je drao posljednjih godina ivota.

CIKLUS FRESAKA katedrala u Orvietu, 1499 - 1503.

Ciklus predstavlja vrhunac njegove karijere i jedno od karakteristinih djela kasnog 15. st. Cijela kapela je oslikana: na zidovima su 4 velike freske, a manje su na svakoj strani prozora iznad oltara, na svodovima i oko luka ulaza. Na POSLJEDNJEM SUDU , ispod fra Angelicove figure Krista, nalazi se prikaz blagoslovljenih i prokletih. avoli i prokleti crtani su snanim tvrdim konturama; avoli nalik ljudima mue svoje zgrene rtve i naslikani su sivom, purpurnom i zelenom bojom, koja poveava njihovu grozotu. Nedostatak Signorellijevih fresaka: ispunjene su mnotvom gestikulirajuih likova, pa je nemogue u toj zbrci odrediti koje su figure znaajnije od drugih.
POSLJEDNJI SUD

PERUGINO

oko 1499 - 1523.

Roen blizu Perugie, vjerojatno je otiao u Firencu odmah nakon izlaska iz radionice Piera della Francesce. G. 1481. dobio je narudbu za glavnu fresku u Sikstinskoj kapeli - najvaniju narudbu kasnog 15. st. jer je obuhvaala kompletan ciklus fresaka na kojem su radili svi najvei tadanji slikari, ukljuujui Perugina, Pinturicchija i Signorellija. Bio je omiljeni slikar Siksta IV. Oko 1506. povukao se u Perugiu kad mu je postalo jasno da je njegov stil toliko zastario da u Rimu i Firenci vie nije mogao raditi. Uenik mu je bio Rafael.

FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI

Izradio je fresku Predaja kljueva Sv. Petru i dvije povijesne freske na zidu oko oltara Uzaaa, kojeg je takoer oslikao i koje su bile unitene da bi se napravilo mjesto za Michelangelov Posljednji sud.
PREDAJA KLJUEVA SV. PETRU izdvaja se

od ostalih fresaka u kapeli po jasnoi kompozicije i vanosti arhitektonskih elemenata, koji nisu samo dekorativni dodaci. Crkva u pozadini je centar 31

kompozicije, a perspektiva, raspored figura i trijumfalni lukovi usmjeravaju panju na centralnu toku.
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU

Slino tretiranje kompozicije, mir i red vide se i na ovoj slici.

FRESKE U SALI DEL CAMBIO

Perugia, 1496 - 1500. Ciklus Peruginovih fresaka iz Sale del Cambio u Perugi istovjetan je ciklusu fresaka Signorellija u Orvietu. Peruginove freske su vjerojatno utjecale na mladog Rafaela i njegov kasniji rad.

BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU

DOMENICO GHIRLANDAIO

1449 - 1494.

Iznimno vjet slikar fresaka i tijekom ivota naslikao je niz velikih fresaka u firentinskim crkvama i jednu u Sikstinskoj kapeli. Gotovo sve freske nominalno prikazuju religijske teme, ali i portrete donatora, njihovih porodica i prijatelja. Umjetnost mu je bila trezvena, pomalo zastarjela i pod utjecajem flamanskog naturalizma. Uenik mu je bio Michelangelo.

POZIVANJE PRVIH APOSTOLA

Sikstinska kapela, 1482. Glavna tema zauzima relativno malo prostora, a na veem dijelu su izvanredni portreti znaajnih lanova firentinske zajednice u Rimu.

FRESKE U S. MARIA NOVELLA

Freske iz velikog ciklusa u koru S. Maria Novella takoer uz religiozne teme sadre likove donatora i obitelji. ("Susret Marije i Elizabete")
SUSRET MARIJE I ELIZABETE

POKLONSTVO PASTIRA 1485.

Slika u temperi s oltara kapele obitelji Sassetti. Figure na desnoj strani jasno pokazuju tragove flamanskog naturalizma i utjecaja velikog triptiha Huga van der Goesa, koji je u Firencu stigao oko 1475. g. Goli Krist koji lei na tlu odjek je sjevernjakog tipa Roenja. Antiki sarkofag i trijumfalni luk u pozadini pokazuju kako je Ghirlandaio bio zanesen idejama antike. 32

ANTONELLO DA MESSINA

1430 - 1479.

Jedan od rijetkih talijanskih slikara koji je dobro ovladao tehnikom slikanja u ulju. Roen na Siciliji, bio je jedini veliki slikar s juga koji je imao znaajan utjecaj u Veneciji, u koju dolazi 1475. g. Stil mu je pod utjecajem van Eycka, a mnoga djela su mu unitena.

OLTAR ZA SAN CASSIANO Venecija, 1476.

Oltar je sauvan samo u fragmentima (u Beu), a slika je poznata iz kopij. To je jedan od 3 velika oltara iz sredine 1470-tih godina (oltar iz Brere i Bellinijev u Veneciji) na kojima je razvijena ideja o produenju stvarnog prostora slikom, kao da su figure u imaginarnom prostoru, izvan stvarnog svijeta gledatelja, a oltari su tipa sacra conversazione. Ideja nije nova i javlja se u djelima Fra Angelica, Fra Filippa Lippija, Veneziana i Mantegne, ali ova 3 oltara produuju prostor stvarne kapele u prostoru slike.

JACOPO BELLINI

1400 - 1471.

Bio je uenik Gentilea da Fabriana u Firenci. Odgojen je u stilu internacionalne gotike, a u Veneciji je imao radionicu sve do svoje smrti.

BOGORODICA S KRISTOM
Jedno od preostalih djela u kojem se vidi veza s internacionalnom gotikom.

SKICE
Dva omota skica sauvana su u Britanskom muzeju i Louvreu. Sadre stotine crtea, sline Pisanellovim, ali s jo boljom perspektivom prostora, fantastinim dvorcima i klasinim spomenicima, s nominalno religijskim temama.

33

KRIST PRED PILATOM, CRTE

GIOVANNI BELLINI

1430 - 1516.

Sin Jacopa Bellinija, radio je u obiteljskoj radionici u Veneciji do njegove smrti. Sestra mu se udala za Mantegnu, pa su stroge forme padovanskog klasicizma veoma utjecale na Giovannija i njegova brata Gentilea. Uenici Giovannija Bellinija bili su Giorgone, Tizian i Sebastiano del Piombo.

MOLITVA U GESTIMANSKOM VRTU

U usporedbi s istom temom koju je naslikao Mantegna, Bellinijeva slika pokazuje ublaavanje otrih formi i stvaranje pejzaa s ugoajem, dakle udaljavanje od Mantegne prema ulnom i koloristikom stilu karakteristinom za Veneciju.

PORTRET DUDA LOREDANA Venecija, 1502.

Jedan od preostalih slubenih portreta, pokazuje flamanski tip portreta u poluprofilu (na drugima je u pozadini i pejza).

BOGORODICE S KRISTOM
Ove vrste slika su mu donijele najvie slave, bilo da su malih dimenzija, bilo kao niz oltarnih pala, koje su predstavljale razvoj novog oblika sacra conversazione: Bogorodica je naslikana do pasa, postavljena pred nisku pregradu s pejzaom u pozadini, a figura malog Krista je prikazana cijela.

OLTAR S. GIOBBEA 1480 - 1485.

Prijestolje s Bogorodicom je postavljeno visoko, realni prostor produen je na slici, a ispod prijestolja sviraju aneli. Prizor se dogaa u interijeru, jako svjetlo pada s desne strane i baca duge sjene u apsidu. Gola tijela Sv. Giobbea i Sv. Sebastijana obasjana su jarkim svjetlom.

34

OLTAR U S. MARIA DEI FRARI

Oltar je znatno manji, a figure su u pola prirodne veliine. Sveci su u niama, pilastrima odvojeni od Bogorodice.

OLTAR SV. ZAHARIJE 1505.

Sumira sve Bellinijeve eksperimente. Prostor na slici je produetak realnog prostora, toka gledanja smjetena je dosta iznad slike, pa je vidljiv dio poda ispred anela-sviraa u sredini. Duboka nia s apsidom u kojoj je prijestolje postavljena je u otvorenom prostoru i sa svake strane se vidi drvee i oblano nebo. Dva sveca na vanjskim stranama okrenuta su prema gledatelju, a dvije ene prikazane u profilu gledaju prema prijestolju. Hladno svjetlo klizi preko oblika, a sve je u savrenom miru i kontemplaciji. Bogorodica je jo ovozemaljska majka s djetetom, sjedi izmeu a ne iznad svetaca, pristupana je a ne izdvojena.

PRAZNIK BOGOVA 1514.

To je esej novog tipa mitologije: bogovi s Olimpa su pretvoreni u vesele seljake na nebeskom izletu, s notom laganog i eleginog erotizma.

ENA S OGLEDALOM 1515.

Gola figura podsjea na mir i prisnost poetine umjetnosti Giorgionea.

VELIKI OLTAR U SS. GIOVANNI E PAOLO

Oltar je izgorio, pa je slika poznata iz kopija. Realni prostor nastavlja se u prostoru slike, na pozadini je otvoreno nebo, prijestolje s Bogorodicom dignuto je iznad nivoa svetaca koji je okruuju, a ljupki djeaci - aneli pjevaju ispod prijestolja.

35

Kasnije, poetkom 16. st., Bogorodica se prikazuje u slavi, ljudsko je zamijenjeno nebeskom velianstvenou, ona postaje kraljicom neba, poinje izgledati nedostupno, izvjetaeno i pomodno ljupko.

10.
.

POGLAVLJE

Glavne osobine visoke renesanse: harmonija, simetrija, razumijevanje i ponovno osvajanje klasine antike za ciljeve novih ideala.

FRA BARTOLOMEO

1474 - 1517. Bio je oko godinu dana stariji od Michelangela, ali u to doba nije bilo tako velike razlike u vjetini izmeu njega i Rafaela, kao to je bila izmeu Rafaela i Michelangela.

BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU 1506.

Na ovoj slici Rafael je mogao mnogo toga nauiti. Jasno su razdvojene natprirodne pojave na lijevoj strani od prirodnih bia na desnoj. Bogorodica je prikazana kako lebdi u zraku, umjesto da ulazi u prostoriju, kao na varijantama ove teme iz 15. st. Ona je ovdje natprirodna pojava koja silazi umotana u veliki sveani ogrta, praena anelima koji se guraju oko nje, ispunjeni strahopotovanjem.

RAFAEL

1483 - 1520.

Roen je u Urbinu, provincijsko obrazovanje je stekao kod Perugina i sa 17 godina bio je jedan od mladih slikara koji najvie obeava. Ubrzo odlazi u Firencu gdje je shvatio nepotpunost svog provincijskog kolovanja i poinje prouavati Leonarda i Michelangela. Oko 1508. odlazi u Rim i tamo, s 26 godina, dobiva veliku narudbu: dekoriranje vatikanske Stanze. U to je vrijeme Michelangelo zapoeo rad na Sikstinskoj kapeli.

UZAAE I KRUNIDBA BOGORODICE

Vidljiv je jak utjecaj Perugina.

PORTRET MADDALENE DONI

Ovaj portret gotovo sve duguje Leonardovoj Mona Lizi.
MADDALENA DONI

BOGORODICA S ELJUGAROM
Jedna od niza kompozicija koje predstavljaju vjebe na temelju Leonardovih kartona za 36

Bogorodicu s Kristom i Sv. Anom.

BOGORODICA VELIKOG VOJVODE

Vidljivo je eksperimentiranje s jednostavnom tamnom pozadinom, koju je Leonardo koristio kako bi postigao vei efekt reljefnosti i jednostavnosti kompozicije.

ATENSKA KOLA 1509 - 1511. RASPRAVA O PRIESTI 1509.

Jo uvijek jasno pokazuje utjecaje Perugina i Fra Bartolomea, osobito u krutim nizovima svetaca na gotovo previe vrstim oblacima. Na zemlji su figure vjeto grupirane, tako da vode pogled na centar slike.

MICHELANGELO

RASPRAVA O PRIESTI

Kod Ghirlandaija je nauio fresko-tehniku, ali sebe je smatrao prvenstveno kiparom. Maniristika umjetnost se ne moe razumijeti bez impulsa koji joj je on dao u pravcu virtuoznosti.

TONDO DONI (Sveta obitelj)

(sl. 248)

Oblike zamilja kao isklesane komade kojima se naknadno dodaje boja. Naglasak je na pokretu: Bogorodiino tijelo u velianstvenom kontrapostu tu i snaga njene lijeve ruke odvraaju panju od izrazito nespretne kretnje kojom preko ramena dohvaa dijete, umjesto da se okrene prema njemu.

FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI po. 1508.

Leei na leima, Michelangelo je godinama slikao priu o stvaranju svijeta, potopu i stvaranju prvog ovjeka.
STVARANJE ADAMA - dvadeset godina ranije

nitko nije imao takvo tehniko savrenstvo kojim bi mogao napraviti tako savren ljudski oblik, slian grkom bogu. Zemlja je samo nazna37

ena iza Adama, dok je sve koncentrirano na njegovo jo malaksalo tromo tijelo, oivljeno impulsom koji prolazi kroz njegovu ruku.

38