EPISKOP MELENTIJE HILANDARAC DUHOVNA GRADINA ZBIRKA MUDRIH IZREKA SVETIH OTACA ZA DUHOVNI IVOT SADRAJ 1.

O Bogu i njegovom odnosu prema svijetu i ovjeku 2. Sveto Pismo ili Biblija 3. Gospod Isus Hristos 4. Blagodat 5. Vjera (religija) - Hrianstvo 6. Vjera i dobra djela 7. O odnosu ovjeka prema Bogu 8. Unutranje i spoljanje Bogopotovanje 9. Zvanje i obaveze hrianina 10. Spasenje due i vrlina (dobroinstvo) 11. Molitva 12. O posjeivanju hrama 13. O potovanju praznika 14. Nauka - znanje - mudrost 15. Mudri, dobri i sveti ljudi 16. Druenje s dobrim i ravim ljudima 17. O ljubavi prema blinjima 18. Dareljivost ili milostinja 19. Druba - prijateljstvo 20. Pratanje uvreda i ljubav prema neprijateljima 21. Smjernost i poniznost 22. Rasuivanje ili razboritost 23. Sablazan i razvratnici 24. avo - sotona 25. Grijeh 26. Pomisli - miljenja 27. Strasti 28. Gnjev 29. Tatina, oholost i samohvalisanje 30. Gordost 31. Zavist 32. Osuivanje drugih 33. Laskanje i licemjerstvo Pogovor Pripremio: www.PrijateljBozji.com preuzeto sa www.svetosavlje.org

1. O BOGU I NJEGOVOM ODNOSU PREMA SVIJETU I OVJEKU sadraj Sve to vidimo, svjedoi o nevidljivom (Rim. 1, 20). Nebo, zemlja, more, jednom rijeju sav ovaj svijet jeste velika i preslavna knjiga Boja u kojoj se samim utanjem otkriva propovijedani Bog. (Sv. Grigorije Bogoslov). Jedan filosof upita sv. Antonija Velikog, koji nije znao ni itati ni pisati: "Iz kakvih si knjiga pocrpio znanje o visokim istinama koje propovijeda"? - Sv. Antonije ne govorei ni rijei, jednom rukom ukaza nebo, a drugom zemlju. Posmatranje bezbrojnih uda, vienih na nebu i na zemlji, jeste knjiga koju svaki moe itati a koja i danju i nou iskazuje velianstvenost Boju ljudima, ak i najogranienijim u pojmovima. Poite polako po uzanoj stazici u polje zasijano penicom, razgledajte vlat (klasje), pogledajte na onu tanku koicu (pljevu) koja ih obavija, dugake ljuske koje ga tite od jake sunane pripeke; vidite zelene listie ili ljute koje obavijaju krompir da zadravaju vlagu koja je potrebna da krompir raskrupnja . . . Ko tako uva te vlatove? Ko skriva to zrno? Ko je uredio trepavice a i obrve nad ovjeijim okom da ga tite i od znoja i od sunane svjetlosti? Zar ne Bog, bie razumno? Zar je pri takvim dokazima mogue odricati Njegovo Bie, paljivost, smotrenost i dobrotu? Svaka stvar izraava sobom misao Boju. A misao Boja savrena je i puna, otuda i svaka tvar po svome vidu i rodu sadri u sebi savrenstvo i punou. Dodue, mi nazivamo neke od tvari gadnima, runima, ali to inimo po looj navici. A to je vrlo glupo. Prodri mislima, rasmotri organizam tih po izgledu runih tvari - stvorova, i ti e se zauditi njihovom udnom ustrojstvu. ta vie, moe se rei: to je i nitavniji, to je jedva za oi primjetniji kakav gmizavac ili insekat, tim vie on u sebi ima savrenstva. Mi malo znamo prirodu te s toga o njoj tako povrno i sudimo. No kada se veli: divan si Ti Gospode i udna su djela tvoja, to je za to tako reeno, to je svaka tvar u svome rodu savrena, da se svaka od njih nalazi u tijesno vezi sa ostalim stvorenjima i stvorena je za izvjestan neophodan cilj. (Inokentije, arhiep. Hersonski). U stvaranju crva i muice vidi se nesravnjeno vie vjetine nego li u najboljim proizvodima uma ljudskog. Mnogi grade velikoljepna zdanja, iznalaze neobine maine, grade ogromne lae; no najjai i najotroumniji od njih - pronalazai i vjetaci - mogu li stvoriti gmizavca, leteu pticu, zelenu travicu ili ak sastaviti jedno zrno pijeska? Zaista je Bog veliki. I On je, samo On veliki i u malom na zemlji i u velikom. (Filaret, mitrop. Moskovski). Kod vidljivih, takorei, opipljivih dokaza bia Boijega u prirodi, koja nas okruava, nemogue je dovoljno nauditi se bezumlju (Ps. 13, 1) ateista (bezbonika) koji poriu bie Boije, ili materijalista, koji su gotovi da prije samu prirodu oboe, nego li da priznadu pravoga domaina njenoga, Tvorca i prouzrokovaa!

Odricanje, nepriznavanje bia Boijega sadri u sebi ravu pretpostavku; ono strogo govorei nije nita drugo, nego li neobina samoobmana. Prije nego li ma ko moe rei "svijet je bez Boga", on mora poznavati cijeli svijet, on mora ispitati vaseljenu sa svima njenim suncima i zvijezdama, istoriju sviju vremena, proi svu oblast prostranstva i vremena, te da bi mogao sa svom tanou rei: "Nigdje ja ne naoh ni traga od Boga". Da bi mogao pozitivno kazati "ne postoji nikakav Bog", treba biti svevideim i svemoguim, t.j. treba da je on sami Bog. Kad bi bilo mogue miljenje materijalista, kao da su nekakva tvrda i nerazdjeljiva tijela, povuena neizvjesnom silom i teinom, sjurila se nanie, a sluajnim njihovim sudarom proizveden je ovaj ureeni i prekrasni svijet, - to zato ne dopustiti i ovo: da treba samo posuti po zemlji bezbrojno mnotvo salitih iz zlata slova latinske azbuke da se iz njih sastavi ljetopis Enija? No ne znam moe li sluaj takvim nainom sloiti makar jedan stih? (Ciceron). Ako je sudar atoma (po mnijenju materijalista) mogao stvoriti cijeli svijet, to onda zato ne moe (taj sudar atoma) stvoriti jedan hram, ili kuu, ili varo, a to bi mnogo prostije i lake bilo? (Isti). Hrianine! Kada su se oni koji su se klanjali zvijezdama, zvijezdom nauili klanjati se jedinome istinitome Bogu (Mat. 2, 1-11), to tim vie klanjaj se ti Njemu kada gleda sunce, mjesec i zvjezde. Kada bi se Savska carica (Mt. 12, 42), po dolasku svome u prestonicu Judejsku, zanijela razmatranjem dragocjenih rijetkosti i ne obratila panju na Solomona cara, ukraenoga mudrou - onda njena ravnodunost ne bi se mogla izvinuti. - Tim vie je nedostojan izvinjenja ovjek koji u ovome svijetu ivi i zanima se svima predmetima osim Boga, Izvora svakoga blaga i premudrosti. Dobra su stvorenja i odve dobra, no neuporedivo je bolji Stvoritelj koji ih je dobre stvorio. (Sv. Tihon Zadonski). Ako bi ti, saglasno Sv. Pismu, imao svagda na umu "da su po svoj zemlji sudovi Gospodnji" (Ps. 105. 7), to bi svaki sluaj bio za tebe uitelj bogopoznanja. (Sv. Marko Posnik). Svi mi vjerujemo da je Bog moan i vjerujemo da je Njemu sve mogue; no ti i u svojim djelima treba da ima vjere u Njega, stoga to i u tebi samom ini uda. (Ava Evagrije). Treba zavoljeti puteve Gospodnje i oni e za nas postati primjetni. (Filaret, arhiep. ernigovski). Putevi provienja pokriveni su mrakom i tamom, i nepostine su razumu sudbe Njegove, no onaj ovjek koji dobro ini, poznaje ih. (Ava Evagrije). Bog otkriva sebe ne pronicavom umu ve istom srcu: "Blago onima koji su ista srca jer e Boga vidjeti" (Mat, 5, 8.), kazao je Bogoovjek. Da bi mogao posmatrati puteve promisla Bojega potrebno je da sam bude blizak promislu. (Filaret, arhiep. ernigovski).

Kao to je nemogue vidjeti sunce bez samoga sunca, tako je isto nemogue poznati Boga bez samoga Boga. (Prota P. Sokolov). Nema niega bjednijega od uma koji bez Boga mudruje o Bogu. Ne govori o Bogu niega takvoga emu se nisi nauio od Njega samoga. Odve je opasno govoriti o Bogu to ti se samome hoe, pa ma koliko to izgledalo istinito. Istinska rije o Bogu, jeste samo Rije Boja (t.j. Sv. Pismo). Ko hoe da stekne visoko znanje ili nauku o Bogu, taj ovjek treba uvijek da se kree u granicama i svjetlosti Bojega Otkrivenja - Otkria (t.j. onoga to je Bog otkrio i pokazao ljudima u Starom Zavjetu preko proroka, a u Novom preko Isusa Hrista i svetih apostola), te da ne bi matanjem svoje uobrazilje sastavio o Vrhovnom Biu pojmove nedostojne Njegova veliija i svetosti i zbog toga da ne potpadne pod strogu odgovornost i osudu, kakvu je sami Bog izrekao grjeniku ... "Ti si to inio (grijeio), a ja muah[1], a ti si mislio da sam ja kao ti" (Ps. 49. 21). Opasno je plivati u odijelu (odjeven); opasno je i doticati se bogoslovskog mudrovanja, onome ko ima kakvu strast. (Sv. Jovan Ljestvinik). Kada je Mojsiju (proroku) bilo zabranjeno da pristupi vatrenoj kupini (na Sinaju) prije nego li skine sa nogu svoju obuu, to kako moe ti prii k Bogu prije nego li se najprije oslobodi od ulnih naklonosti? Ko nema smirenosti sa dubokom poniznou, taj ne moe rasuivati o veliiju Bojemu. to vie ko poznaje Boga tim se ve-ma smiruje, boji Ga se i voli Ga. (Sv. Tihon Zadonski). Ono to je Bog, ne mogu znati ne samo Proroci i Apostoli, samim Bogom prosveeni ljudi, nego ak ni Aneli i Arhaneli, bia Bogu najblia. Kao to niko i nikada nije udisao u sebe sav vazduh, tako ni um nije smjetao u sebe savreno, niti glas obuhvatao Boje bie i sutinu. (Sv. Grigorije Bogoslov). umber pria: kako je jedna djevojka dobila padajuu bolest to je uporno eljela da posmatra sunce otvorenim oima. Zar slino ovome ne podvrgavaju sebe oni drski umovi koji se usiljavaju da pojme ili razumiju Onoga koji je Nepostian, Neopisan, Nepojmljiv? Kakvim e umom ovek postii Boga, kada on jo ne zna ni samoga uma kojim e postii? Kada se to, da Bog postoji, prima vjerom (Jevr. 11, 6), a ne postie se razumom, onda, zar je mogue postii razumom ono ta je On? (Sv. Zlatoust). Rije o Bogu to je savrenija, mudrija, tim je nepostinija. (Sv. Grigorije Bogoslov). Nema imena koje bi moglo potpuno izraziti Boga; isto je tako nemogue razumjeti Njega sveg.

Mi treba da se radujemo tome to je Bog nedostian, s toga to e On biti predmet poznavanja kroz svu vjenost. Kad bi ga um (na) pojmio, onda bi ostao bez djelanja (besposlen), a to je za njega prava muka. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Ne ulazi toliko u duboka istraivanja o Bogu, koliko se staraj da Mu podraava. (Sv. Grigorije Bogoslov). Najprostiji dokaz da je potrebna hrana za sva iva bia jeste glad, tako isto najjai je dokaz bia Bojega tenja svih dobrih srdaca ka Bogu. Bog je centar na i van Njega mi smo tako malo spokojni kao ribe van vode i kao iaeni lanak izvan svoga mjesta. Na je duh od Boga i samo u Bogu on moe nai za sebe utjehe i blaenstva. Tijelu daje ivot dua, dui - Bog. Prema tome, istinski ivi samo ona dua u kojoj po blagodati duhovno Bog obitava. Kao to tijelo, rastavi se od due, umire; tako i dua, ako nije u optenju s Bogom, umire. (Blaeni Avgustin). Pogledajte na biljku koja se zove suncokret: ta nju privlai tako suncu te je svagda njemu suncu okrenuta? - U suncu je ivot biljaka. Kada se suncokret ne okree na stranu kamo je sunce, to je znak da mu je koren podgrien crvom i biljka je uvenula. Pogledajte takoe na vatru koja plamti; zato plamen tei sve gore, u vis? S toga to je njegova stihija - elemenat nad zemljom. Kada plamen ne ide gore, - znak je da nema hrane (tj. goriva) i gasi se. Tako je i u hrianina onaj oganj ljubavi Boanske, o kojoj govori Gospod Isus Hristos (Luk. 12, 49), i on svagda treba da tei k Njemu i da se upire vie svega zemaljskoga ka Bogu. A to bi bio dokaz pravoga ivota duhovnog; gdje nema toga ognja, tamo nema ni pravoga ivota. Bog je sve, prvo i posljednje blago due nae! ta to znai, to nikakva zemaljska stvar, ni ast, ni bogatstvo, ni darovi, ni znanja ne zadovoljavaju nae srce? ta to znai, to posred zemaljske sree nama je dosadno, obuzima nas nekakva amotinja, i osjeamo prazninu due nae? - To je jasni, silni glas srca koji nam govori: ovjee! ne trai zadovoljavajuih blaga na zemlji, u ovoj dolini sujete i trulei: tvoje je blaenstvo samo u jedinome Bogu! Ka Njemu upuuj sve tvoje elje, u Njemu trai stalnih naslada i spokojstva. (Ja-kov, arhiep. Niegorodski). Zbog ega je nekima dosadno i neraspoloeni su? Zbog toga to nisu naili na predmet koji bi ih svestrano zanimao i zasiivao potpuno. Takav je predmet jedan: Bog i sudovi pravde Njegove. Predajte Njemu svoj trud, vrijeme i panju i vi neete imati kad amiti; naprotiv biete kao u raju, stoga to se sa radou razmiljanja o Bogu i slavoslovljenja Boga nita ne moe sravniti. Ispitavi ovo, sveti oci su svo vrijeme ovome posveivali. Na tom je osnovu i sv. Crkva zapovjedila da se vjerni vie puta dnevno na molitvu skupljaju. (Teofem, ep. Vladimirski).

Niega nema veeg nego li ovjek sa Bogom, i nita nema nitavnije nego li ovjek bez Boga (t.j. ovjek bez vjere u Boga ili koji se slabo sjea Boga). - Ti si, ovjee, ugljen, a plamen je tvoj i svjetlost - Bog. Prava i potpuna radost biva samo u onih ljudi u kojima Bog obitava. Ko ima u sebi Boga, taj sve ima, pa makar se i svega u svetu liio. (Adrijan Jugski). S Bogom biti i ivjeti - i u nesrei je srea. S Bogom biti, na svakom ti je mjestu dom i otadbina; meutim, bez Boga biti i sami dom i otadbina su zatoenje i ropstvo (Sv. Tihon Zadonski). Sa Bogom je dobro i u bijedama i stradanjima, pa i u samome paklu; ali bez Boga i sami raj i nebo su nitavni. (Isti). Sa Gospodom svuda je raj; bez Njega je svuda pakao i alost duha. Sa Bogom biti i u paklu je raj; a bez Boga biti i na samome nebu su muke. O vi, koji mi priate o blaenstvu raja, govorio je jedan filosof; ne traim ja raj, no Onoga koji je stvorio raj. (Ogjust Nikol). Trai Boga, ali ne trai - ne raspituj - gdje On obitava. (Ava Sisoje). Trai Onoga svuda, koji je svuda. Bog je svuda: On je i na visinama nebeskim i u dubini nae due. Popnite se na najviu visinu, otidite u najudaljenija mjesta, spustite se u najdublja njedra zemlje, sakrite se u najmraniju tamu - svuda e te biti pred oima Bojim. "Kuda bih otiao od Duha tvojega, i od lica Tvojega kuda bih utekao" (Ps. 138, 7). Bog je krug, kojega je sredite (centar) svuda, a okrunost (kotur, periferija) nigdje. (Filaret, mitrop. Moskovski). Bog sve ispunjava, i van svega postoji. (Sv. Jovan Damaskin). U svakom mjestu nalazi se Bog, ali ni u jednome nije zatvoren (opkoljen). (Sv. Kirilo Jerusalimski). Bog je sav svuda, sav u svemu, podjednako ravno, kako u velikome tako i u malome, i sav je vie svega. (Sv. Jovan Damaskin). Do Boga ni nisko, ni visoko, ni blisko, ni daleko, s toga, to je On posvudan, te je blii tebi nego li tvoja dua tijelu tvome; samo budi umjean nai tu blizinu vjerom i molitvom. "Gospod je

blizu svijeh koji Ga prizivaju, svijeh koji ga prizivaju u istini" (Ps. 144. 18). (Filaret, m. Moskovski). Bog je blizak ovjeku po svojoj svudaprisutnosti, a ovjek pak nije svagda blizak k Bogu po svojoj ogranienosti, nepaljivosti, rasijanosti. (Isti). O, duo moja! Bog je svagda s tobom a ti ivi onako, kao da je On vrlo daleko od tebe. Od nas zavisi biti daleko od Boga, a On se svagda nalazi blizu. Biti blizu ili daleko od Boga zavisi od samoga ovjeka, s toga to je Bog svuda. (Sv. Zlatoust). Kada dobrome ovjeku ne moe biti blizu onaj koji se razlikuje od njega svojim naravima (Prem. 2, 15), to tim vie (ne moe se pribliiti) ka Bogu. (Isti). Bog se pribliava nama, kada se mi pribliavamo ka Njemu. "Ako ko otvori vrata, govori On, ui u k njemu" (Apok. 3, 20). (Filaret, arhiep. ernjigovski). Da bi Bog bio sa nama potrebno je da mi budemo sa njime. (Filaret, m. Moskovski). Budi svagda sa Bogom ako hoe da Bog bude s tobom. Trai Boga milju na nebesima, ljubavlju u srcu, pobonou u hramu; svuda ga trai djelima, koja e radi Njega preduzimati i dovravati. (Filaret, m. Moskovski). Trai svuda Onoga koji je svuda. Ostavivi se svega, Njega Jedinoga trai i - neizostavno e nai. (Sv. Tihon Zadonski). Bog svuda prisustvuje, a ti stoji pred pogledom Njegovim. Treba biti tvrdo ubjeen da oi Gospodnje, beskrajno svjetlije od sunca, posmatraju stalno sinove ljudske i nita se od njih (oiju Gospodnjih) ne moe sakriti: ni misao, ni mata, ni ma kakvo bilo osjeanje u srcu. Od svevideega oka Boijega ne mogu se sakriti ne samo javna djela koja ljudi vide, nego i tajna djela naa; pa ne samo djela no i same pomisli nae (Apok. 2, 23; Jevrejima. 4, 13). (Filaret, mitr. Moskovski). Predstavite sebi najtamniju no, naj-crnji (po boji) mramor i najcrnjega mrava. Bog u takvoj bez zvijezda noi, na takom mramoru ne samo vidi ovoga mrava, no u-je i topot nogu njegovih. (Arapski mudrac). U svakome djelu koje djela - kojim se zanima - imaj na pameti da Bog vidi svaku pomisao tvoju, i nikada nee sagrijeiti. (Ava Isaija).

Ako se svagda bude sjeao da je Bog posmatra svega onoga to ti ini duom i tijelom, to ni u kakvom djelu nee pogrijeiti. (Ava Evagrije). Ako se ti stidi slinih tebi grjenika da te ne vide kada grijei, to koliko vie treba da se strai Boga, koji potpuno vidi sakrivene tajne srca tvoga? (Ava Isaija). Ako hoe da sve poslove (i u opte djela tvoja) dobro vri, to predstavljaj sebi (imaj na umu) da Bog na tebe gleda. Kada mi u prisustvu cara nedozvoljamo sebi nikakvu nebriljivost, to tim vema i vie onaj koji ima na umu prisustvo Boje, ne dozvoljava sebi nikakav grijeh i revnuje u svetome djelu koje je Bogu ugodno. (Filaret, mitrop. Moskovski). Kao to je lasno ovjeku nazvati po imenu - imenovati - postojee predmete, tako je lasno bilo Bogu dati bie, odnosno stvoriti ono ega nije bilo. Bogu je lake uei novo sunce na nebu nego li ja i ti da upalimo svijeu. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Bogu nije nita nemogue, sem onoga ega On nee. - ta hoe Bog to i moe; ali On nee sve ono to moe. (Tertulijan). Sve je nemono ondje gdje Bog javlja silu svoju - Bogu je mogue i da voda pali a vatra da gasi. Bog same neprijatelje svoje upotrebljava kao orua slave svoje. Onaj koji je iz niega sve stvorio, moe i iz mraka svjetlost i od zla dobro stvoriti. Gdje nema naina za spasenje, tamo Bog nain (sredstvo) nalazi. Gdje je nama neto nemogue, Bogu je tamo sve mogue. Bog moe nama i iz bezizlaznog stanja izlaza nai. Promisao Boiji projavljuje svoje moi onamo gdje ovjek gleda (tj. vidi) ponekad samo i jedino nemoi, (nemogunosti). Mo Boija ne potrebuje moi ljudske. Bog ba tamo i javlja mo svoju, gdje oskudijeva mo ljudska. Izgubivi nadu na pomo ljudsku, obrati se k Bogu i dobie je od kuda se nisi ni nadao ni zamiljao. U koga drugoga traiti pomoi i milosti ako ne u Najmonijega i Najmilostivijega? Pred velianstvom Boijim nema niega velikoga, a pred NJegovom milou i blagou nema niega maloga.

Jer, i najmanja ptiica nije zaboravljena pred Ocem nebeskim. (Sv. Tihon Zadonski). Gospod ne odbacuje ni jednoga molitvenog uzdisaja, kao ni jedne kaplje suza naih. Gospod je moan neizmerno, blag bezbrojno. Osobito veliko udo ljubavi Boje - koje neemo vidjeti ni u vjenosti (s toga to je to krajnja granica mogue ljubavi) - jeste poslanje u svijet Sina Boijega. Mnogo znai neosjeati uvredu kada vrijeaju, jo vie je - oprostiti; jo vie je - posle oprotaja blagodariti; no kudikamo i nesravnjeno je mnogo - da Bog primi na sebe prirodu ovjeiju i da strada i umre za ljude. Ovo je zaista najvee udo u moralnom svijetu (Joan. 15, 13; Rim. 5, 8). Samo u ovome jednome toliko je se ispoljilo srce Boje, da kada bi se zaboravila nauka o savrenstvima Bojim, samo u ovome jednome bi se sadravalo sve bogoslovlje. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Po pravosuu svome, Bog je za grijeh jednoga (Adama) predao sav rod ljudski smrti, a po milosru svome, kada su svi ljudi bili pod prokletstvom i svezani svezama grjenim, radi pravde Jednoga (Gospoda Isusa Hrista) svima je darovao spasenje. (Blaeni Teodorit). O Boe, davi nam Sina Tvoga, ta li nam Ti nee s NJime dati! (Filaret, mitrop. Moskovski). Lake je izmjeriti prostor neba i pod nebom i dubine bezdana morskih, lake je izbrojiti disanja srca i teinu udisanja vazduha, nego li izmjeriti i saznati veliije i broj dobroinstava Bojih. (Filaret, arh. ernigovski). O! kada bi ovjek tako Boga poitovao i uvaavao, koliko Bog cijeni ovjeka! (Sv. Tihon Zadonski). ovjek je svagda zaboravljao Boga; ali Bog nikada nije zaboravljao ovjeka. Bog je poznao nas prije nego li mi NJega; On je nas zavolio prije nego li mi NJega. LJubav Boja k ovjeku nesravnjeno je vea od ljubavi ovjeije k Bogu. Bog se o nama vie stara, nego li koliko se mi o sebi staramo. Majka se toliko ne stara o svome djetetu koje joj je na grudima, koliko se o nama brine na Gospod i Car. (Napoleon). Bog se za nas brine i o onome to pri-pada nama. Bog nam nizpoilje izdane dare svoje sa veim zadovoljstvom nego li sa kakvim ih mi traimo. (Sv. Grigorije Bogoslov). Bog po beskrajnoj blagodati i milosru svome svagda je gotov podariti ovjeku sve, ali ovjek nije svagda gotov (upravo - nije dostojan) primiti to od NJega. (Filaret, m. Moskovski).

Svi mi imamo potrebu u milosru, ali nismo svi dostojni milosra. A to s toga to ono, i ako je milosre, trai onoga koji je njega dostojan, kao to je sami Bog rekao: "Smilovau se kome se smilujem, i poaliu koga poalim" (2 knj. Mojs. 33, 19). (Zlatoust). Bog je taan u ispunjavanju svojih obeanja, ali samo za ljude koji su vjerni prema svojim objetima. (Drugim rijeima: ispuni ono to si Bogu obeao, i On e opet ispuniti ono to je rekao). Darova je kod Boga u izobilju, ali je nas malo za te dare NJegove. (Filaret, m. Moskovski). Blagodarnost Bogu za uinjene nam dobrote, jeste sud u koji blagost Boija mee nove dobrote darove. Nita nije Bogu ugodnije (prijatnije) nego li blagodarnost. (Zlatoust). Budi blagodaran na malome pa e se udostojiti da dobije vee. (Toma Kempiski). Vjeran u malome, zadobija povjerenje u mnogome. Ko je blagodaran za mali dar Boiji, dobija slobodu da moli za vei. (Filaret, m. Moskovski). Gospod dariva i uveava dare svoje onome koji ih prima u smjernoj blagodarnosti, a od neblagodarnoga oduzima i ono to zamilja da ima. (Dimitrije, arhiep. Hersonski). to vie sunanih zrakova pada na cvijee i druga rastinja, tim vie oni isputaju prijatan miris prema suncu; nae je sunce - Bog, budimo mu blagodarni slino cvijeu. (Prota J. Tolmaev). Kakvi smo mi prema Bogu, takav je i Bog prema nama. Hvali Boga, pa e i sam biti pohvaljen od NJega. Ko Boga zaboravlja, toga e i Bog zaboraviti. Suenja su Boija razliita od suenja ljudskih. Kada bi milosrdni i pun ljubavi Bog podinjavao se strasti gnjeva i kanjavao za svaku uvredu koja se NJegovom Boanskom veliiju nanese, sav bi rod ljudski odavno izumro. Gospod po svome dugotrpljenju i ovjekoljublju dugo prijeti prije nego li kanjava. Bog je tako dugo trpio i trpi tebe, a ti, ne gledajui na to, ipak se ne popravlja! Gospod je moan neizmjerno, blag bezbrojno. Ako Bog i odlae svoje kanjavanje, ali ti ne odlai svoje obraanje. (Blaeni Avgustin). Bog je milosrdan, ali je i pravdosudan - beskrajno milosrdan, no i beskrajno pravosudan. (Filaret, m. Moskovski).

Ko, nadajui se na milost Boju, ne prestaje grijeiti, taj treba da se strai pravednoga suda NJegova. (Sv. Tihon Zadonski). Ko ivi bezbrino, s nadom na milosre Boje, taj trai od Boga sud nad sobom. Ko je nemaran prema blagosti Bojoj, taj e osjetiti na sebi pravdu Boiju. (Sv. Tihon Zadonski). U koliko je Bog veliki u svojoj blagosti, u toliko je veliki i u svome pravosuu. Blagost Boja neka nas pokrene ka NJemu, te da ne osjetimo na sebi pravdu Boju. (Sv. Tihon Zadonski). I u dugotrpeega postoji granica trpljenju. Jednim okom gledaj na milosre Boje, a drugim na pravdu NJegovu. (Sv. Tihon Zadonski). Da ne bi grijeio potreban je strah suda Bojega; a koji je sagrijeio, da ne pada u oajanje, neka se nada na milosre Boije. (Sv. Vasilije Veliki). Pravedan li si, ipak se boj gnjeva Boijega da ne padne (ne zgrijei); grean li si, uhvati se za milosre Boije da ustane. (Sv. Grigorije Dvojeslov). Prijeko je potrebno imati straha Boijega, ali toliko i takvoga koji ne bi unitavao nadu, no takvu nadu koja ne bi iskljuivala strah Boji. Ne pokuavaj da pronikne u tajne sudova Boijih. Nisu to inili ni sami svetitelji. Ne alimo se na pravedni sud Boiji. Mi smo neznalice i, kao takvi, ne moemo davati svoje mnijenje o nepostinim sudovima Boijim. (Sv. Vasilije Veliki). Kao to malo dijete nije u stanju da pravedno cijeni i ocijeni djela i postupke svoga oca, tako smo i mi nesposobni da sa sigurnou isljeujemo puteve premudroga Promisla. to nam se ponekad poneto uini da nije kako treba, u samoj je stvari vie ureenje Boije. A ponekad opet to nam se uini da je odve dobro i zasluuje pohvalu, biva gadno u oima Boijim, npr. ideja Kajzera njemakog i njegovih doglavnika da Nijemci zavladaju cijelim svijetom, itd. Ne misli da onamo ve nema ni pravde Boije gdje je ne moe zapaziti tvoje ogranieno oko. (Filaret Moskovski). Ne udimo se srei nevaljalaca i stradanju pravednika. Ako ne ovdje (na zemlji), a ono onamo (sa one strane groba), i tim vie onamo, ako ne ovdje, Bog e svakome po zasluzi dati. (Inokentije, arhiep. Hersonski).

Potpuna odgonetka raznolikosti sudbi naih bie onamo. Onamo e svi uvidjeti kako je sve bilo dobro ureeno, a ovdje mi ivimo za sada u tami. (Teofil, ep. Vlad.). Premda su sakriveni od nas uzroci Bojih ureenja, ipak sve to biva po nareenju premudroga i ljubeega nas Boga, ma se inilo teko, treba neizostavno za nas da bude prijatno. (Sv. Vasilije Veliki). Ne eli da se dogodi ono to ti hoe, nego ono to je ugodno Bogu. Ti treba da eli ono to hoe Bog. A to nam Bog eli to je i najbolje za nas. (Prota J. Tolmaev). to je za nas korisno, to i Bog hoe; to hoe Bog, to je korisno za nas. (Sv. Zlatoust). Ma ta se s tobom dogodilo, primaj tako kao dobro, znajui da bez Boga nita ne biva. (Sv. Simeon Novi Bogoslov). Ne smatraj za izlino i najmanju okolnost ili dogaaj s tobom u ivotu tvome, ma kakva ta okolnost ili dogaaj bio, jer je Bog htio time da te neemu naui ili te od neega sauva. Ako samo paljivo razmotri tu okolnost ili dogaaj, to e se uvjeriti da je on sluio i slui tvome dobru. U dogaajima ivota uje se glas Provienja, koji priziva ovjeka na put Gospodnji. (Filaret, mitr. Moskovski). Vjeruj da sve to se nama dogaa do najmanjih sitnica biva po promislu Boijemu, i tada e bez zabune i straha podnositi sve to te snae. (Ava Dorotej). Ne zaboravljaj da bez Boga nita ne biva i - mir e ovladati u dui tvojoj. Onaj koji se iskreno predao volji Bojoj, mnogo se ne brine o budunosti svojoj, ma koliko mu mraan izgledao horizont njegova ivota. "Sve je od Boga - govori on u sebi - sve je mudro, sve je radi koristi nae. ta e biti, to e i biti; a bie ono to Bog da. ta hoe Bog moj, to i ja hou." Premudrost Boja nalazi sredstva i puteve za nae dobro i sreu, ak i onamo gdje mi ne vidimo nita drugo, nego li opasnosti i stradanja. (Po proti J. Tolmaevu). Kada ti govori: Bog je ovjekoljubiv te s toga nee ni kazniti, onda e po tvome izii, da je On neovjekoljubiv ako kazni. (Sv. Zlatoust). Bog nam i tada ini dobro, kada nas kanjava. Bog po svojoj mudrosti alje nam nesreu radi nae sree. (Prota J. Tolmaev). Ako ti je Sveblagi poslao tugu, to znai da i u samoj toj alosti ima za tebe neega korisnoga. Bog nas pokara malo, da bi posle na nas izlio veliku milost.

Gorina koju nam Nebesni LJekar alje mnogo je blagoprijatnija za nae duevno zdravlje, nego li sladost koju nam svijet prua. (Filaret, m. Moskovski). I srea moe biti opasnija od nesree, i nesrea spasonosnija od sree. (Isti). esto gledamo da zadovoljstvo vue za sobom samozadovoljstvo (zadovoljstvo samim sobom). Da nije alosti i stradanja, ljudi bi se rijetko i hladnokrvno molili Bogu. (Prota J. Tolmaev). Gospod pomou patnji izbavlja od jo veih patnji. (Filaret, m. Moskovski). Bog kanjava tijelo zarad cijene due, da je tako urazumi i poui. (Isti). Veliki dio ljudi takav je da ih valja pobuditi - podsjeati spolja, da bi se oni mogli povui sami u sebe. Vrijeme bijeda jeste vrijeme po preimustvu sjeanja Boga o nama; vrijeme nesrea jeste ono vrijeme u koje Bog obnavlja ili preporaa due nae. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Kao to sjemena imaju potrebu da ih kia oroava, tako su i nama suze potrebne. Kao to je potrebno da se zemlja ore i kopa, tako su i za duu u mjesto raonika potrebna iskuenja i alosti, da ona ne bi proraivala rave trave - korov, da se umeka njena okorjelost i surovost, da se ne bi pogordila. I zemlja bez paljivoga obraivanja ne donosi nita korisnoga. (Sv. Zlatoust). Da bi usplamtila vatra Boanske ljubavi, nema boljih za to drva, nego li drvo krsta (nevolje). kola krsta (bijede, nevolje, alosti) najbolja je kola. Vaspitavanje u toj koli ini te: a) bezumni postaju pametni, a pametni mudri; b) - gordi postaju smjerni a smjerni smirenomudri; v) - ravi dobri, a dobri jo bolji; g) - slabi silni, a silni - nepobjedni. (Prota J. Tolmaev). Kad ve nema ovjeka koji bi bez iskuenja blagougodio Bogu, onda treba blagodariti Bogu za svaki neprijatni dogaaj i sluaj. (Sv. Marko Posnik). Ma kakvo iskuenje postiglo ovjeka, on treba da govori: "To je po milosti Bojoj". (Sv. Ava Sisoje). Kad je nailo (spopalo te) iskuenje ne istrauj zbog ega je i radi ega te je ono snalo, nego se potrudi da ga blagodarei, bez tuge i smjerno, pretrpi. (Sv. Marko Posnik). Bog u sadanje doba ne doputa takvih tekih iskuenja kakvih je pree bivalo, s toga to zna da su sada ljudi slabi i ne mogu ih izdrati. (Sv. Atanasije Veliki), Bog zna potrebe svakoga ovjeka, mjeru snage i mo nemoi svakoga. Lonar zna koliko treba drati u vatri zemljane sudove, koji, budui suvie zadrani, ispucaju, a opet, nedovoljno ispeeni, postanu neupotrebljivi; tim vie Bog zna do kakve je stepeni potrebna

vatra iskuenja za slovesne sudove Boije - hriane, te da se osposobe za naslijee carstva nebesnoga. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Bog nam ne doputa ni stalno ostati u bijedama da ne bi pali u oajanje, niti pak neprestano uivati da ne bi (moralno) propali. (Sv. Zlatoust). Bog ne ostavlja ljude ni svagda u nesrei da ne bi iznemogli, ni u srei te da ne bi postali bezbrini, no razlinim nainima sprema im spasenje. (Isti). Treba blagodariti Bogu kada nas usreava - obasipa dobrom, i ne izlaziti iz strpljenja kada nam ne daje ono ta elimo i traimo. (Sv. Vasilije Veliki). Dola srea ili napredak - blagodari Boga, i napredak e biti osiguran i vrst. Nastupile su nesree - blagodari Boga i njih e nestati. (Sv. Zlatoust). Slava Bogu za sve! Neu prestati da ovo govorim svagda i u svima dogaajima ivota moga. (Sv. Zlatoust). Ma kuda me, po gorama ili dubodolinama, vodila nevidima ruka Provienja, samo neka bi me dovela do gornje Otadbine moje. (Filaret Moskovski).

NAPOMENA: 1. utah /prim. O./

2. SVETO PISMO ILI BIBLIJA sadraj Sveto Pismo treba da bude svakome od nas uebna knjiga (udbenik) i prva stolna (nastolna) knjiga kroz cijeli ivot na. to je tjelesna hrana za odravanje naih sila, to je i itanje Svetog Pisma za duu. (Sv. Zlatoust). Kao to lieni oinjeg vida ne moe pravo putem ii, tako i onaj koji nije prosvijeen svjetlou Boanskih Spisa, prinuen je da neprestano grijei u mnogome, s toga to tumara po dubokoj tami. (Isti). Ono to moe vidjeti, posmatraj svojim oima; no pri rasuivanju nevidljivoga i vjenoga oslanjaj se na Rije Boju. U molitvi mi razgovaramo sa Bogom, - u Svetom Pismu pak Bog razgovara sa nama. (Blaeni Avgustin). Savjetujem svakome da kupi Bibliju ili bar Novi Zavjet. Te knjige posluie vam svagda za nauku. (Sv. Zlatoust). Voda je po prirodi svojoj meka, a kamen tvrd. No ako je nad kamenom stavljen bi, to voda, kapajui i padajui postepeno na kamen, najzad ga probije. Tako i Rije Boja (Sv. Pismo) meko je, a nae srce grubo; no ako ovjek esto slua ili ita Rijei Boje, to strah Boji silazi u srce njegovo. (Ava Pimen). Biblija uzvodi od svjetskoga uma na duhovni. (Andrija Jugski). Ko ima Bibliju, tome ona moe pribaviti veliku korist i utjehu. esto jedan pogled na tu Svetenu Knjigu zadrava nas od raspoloenja ka grijehu. (Sv. Zlatoust). Ne gledaj samo na Bibliju, no je itaj sa usrem i briljivo uvaj u pameti proitano. (Isti). Neko je jednom prilikom upitao mudraca: "Zato ti neprestano ita knjige u kojima se sadri uenje o Boanstvu i o dunostima ovjekovim? Ta ti si ih ve po nekoliko puta proitao?" Mudrac odgovori: "A zato ti sada trai sebi hranu? Ta ti si sino veerao?" - "Ja inim to da bi

mogao ivjeti", odgovori pitalac. - "I ja itam radi toga da bi takoe mogao ivjeti", odgovori mudrac. Oevidno je da je po shvatanju mudraca za duu potrebna svakodnevna duevna hrana, kao to je tjelesna za tijelo potrebna. (Petar, ep. Tomski). Jedan blagoestivi ovjek u toku dvadeset godina neprestano je itao Bibliju, ne naputajui u ostalom ni slubeno ni knjievno zanimanje. Jednom prilikom neko ga upita: "Zar ti ve nije postalo dosadno ponavljanje jednoga i istoga?" (tj. itanje Biblije). - "A ko vam to ree da je tu ponavljanje jednoga i istoga? Naprotiv, ja svakodnevno pronalazim u Rijei Bojoj neprestano po togod novo, poneega takvoga to mi ranije nije bilo palo u oi, i, Bog mi je svjedok, kada bi sadanji ovjek proivio Matusalove godine, on i tada ne bi do kraja proitao tu knjigu, pa makar je posvednevno itao". Treba znati: ovjek moe razumjeti Sv. Pismo prema samome sebi, tj. kakav je on i kakav treba da bude; njegovo razumijevanje odgovara onom stepenu na kome se on nalazi. Ako ivi prirodnim ivotom, to e i u Sv. Pismu nai samo stvari prirodne; a kada pak on sam penje se sve vie i vie u duhovnome ivotu, to e i Sv. Pismo biti za njega uzvienije. Uopte, u koliko se on nalazi vie (u duhovnome ivotu), u toliko e mu se vema otkrivati tajinstva u Bojoj Rijei. Budi marljiv u paljivom itanju Sv. Pisma i ne lijeni se ee itati ga, pa makar razumijevao ili ne razumijevao silu rijei; jer esto itanje (pouke) razrijeie ono to ti se u poetku uinilo nerazumljivo. esto biva da ono to mi je nerazumljivo sada, razumljivo e biti sutra, blagodau Boga koji nevidljivo prosvjeuje um na za razumijevanje Sv. Pisma. (Duhovni Margarit). Ako ti i ne razumije Rijei Boije (Sv. Pismo), ali avoli razumiju ta ti ita, i drhte. Ovo je veliko blagodjejanje Boije to su neka mjesta Boanskoga Pisma odve jasna a neka nejasna, da bi se jedni prvo utvrivali u vjeri i ljubavi i da zbog nepoimanja mnogoga ne bi pali u nevjerije i tugu; a drugi, tj. oni koji ne razumiju, da bi pobuivali sebe na istraivanje (ispitivanje) i trud, i time se sauvali od gordosti i smirili se kroz ono to ne mogu postii. (Sv. Zlatoust). Mi treba da mislimo ili rasuujemo onako kako govori Sv. Pismo, a ne da traimo da nam ono kazuje onako kako se nama hoe da rasuujemo. "U ovoj velianstvenoj knjizi" - napisao je Bajron na Bibliji, njegovoj svojini - "sadri se tajna tajni. Sreni su oni smrtni kojima je od Boga podarena blagodat itati, razumijevati, s pobonou molitveno proiznositi rijei ove knjige. Sreni su oni koji se usiljavaju da otvore vrata i grede po stazi. No bolje bi bilo da se nisu ni rodili oni, koji itaju a sumnjaju i preziru". Mnogi itaju Sv. Pismo radi toga da bi mogli govoriti o njemu, a mnogi, po primjeru Iroda (Mat. 2, 8), znanje o njemu obraaju ak protiv Isusa Hrista. No ti se upranjavaj u njemu da nae Hrista, po primjeru istonih mudraca. (Prota P. Sokolov). Rijei Boanskoga Pisma itaj djelima (tj. izvruj na djelu - djelima), a ne mnogim razgovorom, ponosei se jedinom prostom panjom. (Sv. Marko Isposnik).

to je reeno (napisano) u Sv. Pismu reeno je ne samo radi toga da znamo, nego i da kazano ispunjavamo. (Ava Isihije). Sjednuvi radi itanja Boanskog Pisma, prije svega prizovi molitvama Gospoda (tj. pomoli se Gospodu), da ti otvori oi srca tvoga te da ne samo pojmi napisano nego i da to izvri; jer onaj koji ita a ne tvori, jeste prezira Boanskoga Pisma. (Duhovni Margarit). uvi Boju Rije (iz usta propovjednika ili u Pismu proitavi), vea teta biva onome ko slua ili ita (Sv. Pismo), a ne popravlja se. (Sv. Tihon Zadonski). Nedostatak je u ovjeku - ne znati Sv. Pismo, no dupli nedostatak ima onaj koji ga zna a prenebregava ga. (Sv. Jefrem Sirin). Starajte se da svagda budete ne samo briljivi sluaoci Sv. Pisma, no izvrioci djela spasenja. (Filaret Moskovski). O, kada bi se mi koristili knjigama Sv. Pisma tako da samo srce nae postane od toga knjiga, Sv. Duhom ispisana! (2. Korin. 3, 3).

3. GOSPOD ISUS HRISTOS

sadraj Mi smo: dua i tijelo; Isus je: Bog, dua i tijelo. Sin Boji javio se na zemlji s duom, tijelom i Boanstvom, da kao Bog izbavi duu i tijelo od smrti. (Ava Talasije). Gospod na Isus Hristos, da bi nas uinio onim to je On sam, po bezmjernoj ljubavi svojoj postao je ono to smo mi. (Sv. Irinej Lionski). Bog Rije, ravan Ocu, postao je sauesnik nae smrtnosti, ne po svojoj ve po naoj prirodi, da nas uini sauesnicima Boanstva NJegova, ne naom ve NJegovom silom. (Blaeni Avgustin). Bog je siao do ovjeka da bi ovjeka podigao i uzvisio do Boga. Sin Boji siao je s neba radi toga da bi nas izveo na nebo. Sin Boji postao je sinom ljudskim, da bi sinove ljudske uinio djecom Bojom (Gal, 4, 5). (Sv. Atanasije, kod prote P. Sokolova). Sin Boiji postao je sinom oveijim ne prestajui biti Sinom Boijim. Rije Boja (Boiji Sin) postavi po ovekoljublju tijelom, nije se izmijenio u onome ta je bio, ni onim ta je postao. (Ava Talasije). Ako gvoe turimo u vatru ono se svo zagrije i usija, pa ipak ne pretvara se u vatru; i obratno, vatra ne postaje gvoem; tako i u Isusu Hristu svaka priroda (Boanska i ovjeija) zadrala je svoja svojstva i ostala je onim ta je bila. (Prota Jevgenije Popov). Russo, nepristrasan kritiar, govorio je da Lice Gospoda Isusa Hrista ne moe biti izmiljeno, s toga to ne mogu biti izmiljena NJegova dejstva - djelanja. (Inokentije, arh. Hersonski). Mudrost Isusa Hrista tako je oigledna u NJegovoj nauci, da ako bi ju ko htio dokazivati, bilo bi to isto kao kad bi ko pokuao da dokazuje da sunce svijetli. (Isti). U cijeloj istoriji Boanskog Uitelja nema niega to bi uvrijedilo osjeaje morala. Nad svim NJegovim ivotom moe se natpisati: "Moje je jelo da izvrim volju Onoga koji me je poslao" (Jovan. 4, 34). (Isti). Hristos od samoga roenja svoga poeo je nositi krst radi spasenja naega. Hristos se rodio u jaslama, ivio kako se gdje desilo i umro na krstu. (Inokentije Hersonski). Razmotrite paljivije ovjeka Hrista i vi ete nesumnjivo vidjeti u NJemu Boga.

Ako je Sokrat ivio i umro kao mudrac, onda je Isus Hristos ivio i umro kao Bog. (an-ak Russo). "Ako si ti Sin Boji", govorili su Judejci, to "sii sada sa krsta i uzvjerovaemo u tebe" (Mat. 27, 40-42). Pa ba zbog toga On nije ni siao to je Sin Boji. On je pretkazao da e na krstu umrijeti, i On umire. Doista, za ovjeka bi bilo neto neobino - sii sa krsta i spasti se od smrti. Ali je samo Boga dostojno i samo je jednome Bogu mogue bilo torestvovati na krstu, sa krsta privui Sebi vaseljenu, ostati u ivotu i poslije smrti, i ak posredstvom smrti dati ivot svijetu. (Ogjust Nikol). Hoe li svakoga dana gledati udo? - svaki dan razmiljaj o vaploenju i stradanju Hristovu. (Sv. Tihon Zadonski). Kako li je ogranien um ovjeiji sa svom prepredenou i svim lukavstvom strasti. LJudi su mislili da, predajui na smrt Hrista Gospoda, oni ine samo to to se htjelo njihovim strastima. A meutim se dogodilo da su same strasti izvrile ono to je htjela ljubav nebeska, ljubav Sina Boijega. (Filaret ernigovski). Bog je postao ovjek da postane mrtvom rtvom (za ovjeka), - da postane Spasitelj i oivi (vaskrsne) ovjeka. Hristos je umro radi toga, da bi u nama grijeh umro. Umri ne inei grijeh, umri to prije, bez svakoga odlaganja i rasuivanja; u protivnom, ti e izgubiti Hrista, a sa njime i sve ostalo. (Ili, to rekli Sveti Oci: bolje je poteno ili u potenju umrijeti, nego li nepoteno i nevaljalo ivjeti). Mi gledamo na krst Hristov i itamo o NJegovim stradanjima, a sami ne trpimo ni jedne uvrede. (Starodrevni Otenik). Priroda sinova Adamovih otima se podii - od materijalnog ka duhovnome, slino ribi koja se ponekad prane iz vode u vazduh; no tako isto brzo i lako (kao riba u vodu) pogruava se opet u materijalno; samo Hristos blagodatnom silom svojom moe je bezuslovno i smelo uzvisiti, obnoviti, preporoditi i dati joj stalni duhovni pravac. (Filaret, mitrop. Moskovski). Kada bura pone kolebati lau due nae, tada probudimo Hrista Gospoda molitvom, pa e nastati tiina u dui naoj (Luk. 8, 23, 24). Raspeti za nas pomoi e nam da raspnemo (unitimo) nae strasti i pohotljivost. Isus je ujedno i ljekar i ljekarstvo. Hristos je svojom smru pobijedio grijeh i svojim vaskrsenjem pobijedio je smrt. Gospod nije vaskrsao u prvi dan, ni odmah posle smrti s toga da bi osvjetio - osvetao na put ka grobu i osvijetlio nadom nae grobove; nije vaskrsao ni u drugi dan, ni u subotu radi toga da ouva odmor zakonske subote i da duim boravljenjem u grobu uvjeri sve u istinitost svoje smrti

i pogrebenja i time uvelia slavu vaskrsenja. Ali ve treega dana, u nedjelju, vaskrsao je Gospod da ne bi due ostavio svoje uenike u tuzi i zabuni i da bi ih to prije obradovao i utjeio. Jer, zar bi i smrt mogla u svojim kandama drati Izvor ivota? (Prota J. Jahontov). Kao to je Hristos svojim vaskrsenjem skrhao paklena vrata i otvorio izlaz iz njega, tako je i svojim vaznesenjem otvorio nebeska vrata i otvara vjernima ulazak u raj. (Filaret Moskovski). LJubav naa utvruje se na stradanju Hristovom, vjera - na vaskrsenju NJegovu, a nadeda - na vaznesenju NJegovu. Siavi na zemlju, Sin Boiji nije ostavio Svoga Oca; i iziavi na nebo, nije se odvojio od onih koji Ga vjeruju. Ne videi Hrista, vjeruj u NJega, voli Ga, i raduj se, pa e biti srean. (Filaret Moskovski). Ako ti, slino mironosicama, ne prospava jutro radi Gospoda i uri se k NJemu duhom svojim, onda, ako Ga i ne vidi, ipak e biti nauen gdje e Ga nai. Hristos je siao s neba radi naeg iskupljenja, a otiao na nebo da nas proslavi. Mi smo vie zadobili u Hristu - Hristom, nego li koliko smo izgubili u Adamu - Adamom. Do Hrista Avram u paklu; poslije Hrista razbojnik u raju. Ako je stvorenje svijeta djelo ljubavi Boije, onda je djelo iskupljenja ljudi smru Sina Boijega udo ljubavi Boije. (Filaret, arh. ernigovski). Ako smo u svemu obavezni Bogu za uinjeno nam dobro to nas je stvorio, onda ime i kako moemo zablagodariti Bogu to nas je otkupio i spasao, - i to jo na takav nain? (Girodo). Kad bi ti predao Bogu ne samo sve to ima, nego i sve ta misli, osjea, ini, - duu, tijelo, ivot: moe li a da ne prizna da si ipak ovim samo malo dao "Boije Bogu"? (Filaret Moskovski). O, um ovjeiji nije u stanju obuhvatiti svu irinu i visinu ljubavi Boije, koja se na nas Isusom Hristom izlila. No tim je stranije biti neblagodaran pred takvom ljubavlju. (Filaret, arhiep. ernigovski). Hristos s krsta kao da govori svima i svakome: "Eto ta ja za tebe uinih? A ta si ti uinio za mene"? eli li radi Hrista uiniti blinjemu prijatnu uslugu? Ukai siromanome pomo. to se prui siromahu, to u licu siromaka prima sam Hristos (Mat. 25, 40). Hristos je zavolio nas nedostojne; i mi NJega zavolimo, dostojna svake ljubavi.

Neka bude u tebi ljubavi prema ljudima radi Isusa, a ljubav prema Isusu radi NJega samoga. (Toma Kempijski). Treba ljubiti roditelja, ali pretpostaviti Spasitelja (Luk. 9, 59, 60). (Blaeni Avgustin). Izaberi - bolje je da ti cijeli svijet bude protivnikom, nego li da uvrijedi Isusa. (Toma Kempijski). Budi takav u odnosima prema Isusu u kakvim Ga eli vidjeti prema tebi. Ti eli da On javi na tebi svo bogatstvo ljubavi Svoje, onda i ti otkrij Mu svu irinu srca tvoga. Nema veega blaenstva nego li voljeti Hrista i biti od NJega voljen. Najbjedniji je onaj koji ivi bez Isusa, a najbogatiji je onaj kome je dobro biti sa Isusom. (Toma Kempijski). Hristos - sve nae radosti, sva naa blaga, sve nae - sve! ovjek koji boravi sa Isusom bogat je, pa makar u materijalnom pogledu siromah bio. (Ava Evgenije). Bolje je liiti se svega u svijetu, nego li izgubiti Isusa Hrista: svu neimatinu On e stotinu puta nadoknaditi. A lienje NJega samoga ne moe biti nadoknaeno vladanjem nad cijelim svijetom. (Prota P. Sokolov). Bolje je trpiti oskudicu i biti sa Hristom, nego li izobilovati u svemu, a biti van optenja sa NJime. Bez miloga Isusa gorko je ivjeti u ovome mnogobijednome svijetu. ivot bez Hrista raviji je od same smrti. Teko onima koji odgone od sebe Isusa! A to s toga to e i oni nekada biti odagnati od NJega. (Prota P. Sokolov). Oni koji nisu htjeli posluati Hrista koji ih je zvao: "Doite k meni svi koji ste umorni i optereeni ..." (Mat. 11, 28), ue nekada NJegov zapovjedniki glas: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vjeni" (Mat. 25, 41). Ne udaljuj se od Isusa, no se zdrui s NJim prisnim vezama ljubavi, ako eli sebi sree i blaenstva, ne samo u buduem nego i u sadanjem ivotu. Sa Premilim Isusom sve e za tebe slatko biti. Same nevolje uinie ti se nektarom nebeskim. Zar se ne osjeamo sreni, kada za ovjeka, koga volimo i potujemo, uinimo neto pa pretrpimo? Iz ovoga, po uznoenju od maloga ka velikome, moemo izvesti zakljuak ovaj: ako

rado ponesemo krst (stradanja i nevolje), osjeaemo se sreni i radosni u samome podvigu prije nego li nastupi blaenstvo za podvig. (Filaret Moskovski). "Mi nikada ranije nismo osjeali da sa takvim zadovoljstvom, sa takvom radou podnosimo ovo za Isusa Hrista", odgovorila su sveta braa Marko i Marcelin kada im je jedan od muitelja izjavio saaljenje to su oni za Hrista privezani za stub i prikovani stranim ekserima. Kao to dijete ili neobrazovani ovjek ne poima zadovoljstva kakva nalazi prosveeni mu pri itanju uenih knjiga, tako i mudri filosof, ili pronicljiv ovjek, ali neupoznat sa spasavajuom vjerom, ne moe sebi predstaviti ak ni slaboga pojma o onoj radosti kakvu hrianin crpi iz ljubavi Isusa Hrista! Kada tjelesna ljubav toliko zarobljava duu da ju odvraa od svega i privezuje ju samo osobi koju ljubi, ta onda nee uiniti ljubav prema Hristu ili strah da se ne bude udaljen od NJega? (Sv. Zlatoust). "O, kada bi se mnome nasladili zvjerovi, naznaeni da me rastrgnu, - koje ja molim da ubrzaju moju koninu! Ako oni ne htjednu da se poure, ja u se postarati da oni to prije rastrgnu mene. Neka navale na mene vatra ili krst (raspinjanje), zvijeri, lomljenje kostiju, rasijecanje dijelova (tijela) i svi uasi avola, samo da se nasladim Hristom"! - Sa takvom revnou, sa takvom gotovou sv. Ignjatije Antiohijski oekuje, trai, izmoljava, iznuava za sebe muenja za Hrista! "O, mili krste! koga sam davno elio, strasno volio, neodstupno traio; i evo sada je prigotovljen za duu moju, koja ga je eljela! Ja prilazim Tebi spokojan i radostan: i ti torestveno prima mene"! - Tako je uzviknuo sv. Andrija Prvozvani, i u uasima krsne smrti za Hrista osjeao svoje blaenstvo! Mi treba da smatramo sebe za odve srene, ako bi se udostojili da ma ta pretrpimo radi Gospoda. Nema vee slave, nego li podijeliti beae sa Isusom. (Filaret Moskovski). Krst i razline bijede (nesree) jesu znamenja ili zastave hrianske, pod kojima hriani slue Caru svome, na krstu raspetome. (Sv. Tihon Zadonski). Kada dobro rasudi ko je Hristos, ta je i radi ega je, i radi koga je strane muke i beae sramotu i ponienje - pretrpio: dobie veliku utjehu u svakoj nevolji i svaku bijedu i alost primie sa blagodarnou i radou. (Sv. Tihon Zadonski). Pred Krstom i u Krstu nalaze utjehe svi oni, koje nita u svijetu ne moe utjeiti. Trpi do kraja sa Hristom i Hrista radi, ako hoe da sa Hristom caruje. (Toma Kempijski). Ko koe da bude uesnik vjenoga carstva sa Isusom, taj je duan biti uesnik i stradanja i trpljenja NJegova. (Sv. Tihon Zadonski).

Ko hoe da nalii na Isusa Hrista po slavi, taj je duan naliiti NJemu i po ivotu. Ako ljubi Hrista, ne zaboravljaj izvriti NJegove zapovijesti. (Ava Evagrije). Protivnik (neprijatelj) je Hristov ne samo onaj koji uenjem, nego i ko se ivotom protivi NJegovoj rijei. (Sv. Tihon Zadonski). Onaj nije Hristov koji onako ne misli i ne radi kao Hristos. U svemu da bude tvojim uiteljem Gospod Isus Hristos, na kojega pogledaj okom uma tvoga; ee samoga sebe pitaj ta bi u tome sluaju pomislio, kazao i uinio Isus Hristos? Umjeti smiriti se, znai umjeti podraavati Isusu Hristu. (Sv. Vasilije Veliki). Obuen u smjernost, Bog se javio ljudima; ko se od ljudi obue u smjernost, postae Bogu slian. Postani mladencem sa Isusom (u smislu smjernosti i prostote), i ti e rasti s NJim u premudrosti (Luka 2, 40). Sjeaj se, hrianine, da peina i jasle vitlejemske, gdje se rodio i bio u pelenama povijen Spasitelj i Gospod na, treba da budu grobom tvoga astoljublja i vlastoljublja. Kad je Sin Boji smirio sebe, to smo i mi duni poniavati sebe, tim vie to je On zbog gordosti nae ponizio sebe. Radi tebe Bog je ponizio sebe, a ti ni radi sebe ne smirava se, nego se uzviava i gordi. (Sv. Makarije Veliki). Hristos, prizivan da caruje, bega od toga, a pozvan na ruganje i krsnu smrt, dragovoljno se saglasio. I tako, ovjek elei da se upodobi Hristu, treba da se vie veseli poniavanjima nego li slavi. Sjeaj se Hrista u peini i tamnici, i tebe nee zanositi ni primamljivati prekrasno ukraeni dom. (Filaret Moskovski). Sjeaj se Hrista odgonjenoga i obuenoga u sramotnu haljinu, pa nee traiti skupocjena odjela. (Isti). Sjeaj se octa i ui, kojima je Hristos zapojen, pa nee traiti raskonih gozbi i veselja. Opominji se Hrista, ija koljena, po izrazu prorokome, "iznemogoe od posta" (Ps. 108, 24), pa e ti post biti sladak i hranjiv vie nego li gozbe i bogate trpeze. (Isti).

Sjeaj se Hrista, koji je prolio krv svoju i za one koji su je prolivali; sjeaj Ga se kako je, visei na krstu, molio se za one koji su ga raspeli, - i ti e prestati da misli kako e se osvetiti neprijateljima svojim, ve e im velikoduno oprostiti. Ne zaboravljaj Gospoda, otiaveg sa slavom na nebo u 40-ti dan posle svoga preslavnog vaskrsenja iz groba, i sjeaj se NJega "Sjedjaago odesnuju Oca"; ne zaboravljaj NJegova obeanja: "Gdje budem ja, tu e i sluga moj biti" (Jovan 12, 26), i tebi e se breme ("igo") sluenja Isusu uiniti lakim (Mat. 11, 30) i neznatnim. "Gdje ja budem", govori Hristos, ,,tu e i sluga moj biti". A gdje je Hristos? Na nebesima. I tako, preselimo se i mi tamo duom i umom, jo i prije vaskrsenja. (Sv. Zlatoust).

4. BLAGODAT sadraj Blagodat je - Bog kojega osjeamo i vidimo u srcu i srcem. (Paskal). Blagodat je - prisutnost Gospoda naega unutra u nama. Najsvjetliji dokaz matematike istine moe li se sravniti po oiglednosti sa dejstvima blagodati kada je srce za nju otvoreno? (Grof Speranski). Blagodat u duhovnom ivotu ovjeijem jeste isto to i disanje u ivotu tjelesnom. ovjek je bez disanja mrtav tijelom; hrianin bez blagodati Duha Svetoga nije hrianin (Rim. 8, 9), mrtav je duhom (Efes. 2, 1). (Petar, episkop Tambovski). Blagodat je za nas isto to i sunce za zemlju: ona (blagodat) obasjava, zagrijeva i oivljava. (Prota J. Tolmaev).

Kao to najzdravije oko ne moe vidjeti ako se ne obasjava ma kakvom svjetlou; tako i ovjek, ma koliko on bio poten, nije u stanju da bez blagodati Boije dobrodjeteljno - estito - ivi. (Blaeni Avgustin). Oni hriani koji bi eljeli da budu dobri a ne staraju se da zadobiju blagodati Sv. Duha, nalaze se u zabludi. Oni siju na kamenu, oru u vodi, hoe da lete bez krila, da diu bez vazduha. (Prota J. Tolmaev). to je za lau iskusan krmano, to je Duh Sveti za ljude u rukovoenju njihova plivanja po okeanu duhovnoga ivota, punoga opasnosti. (Isti). Kao to uputena, poremeena laa tumara ovamo onamo po uzburkanom moru, tako i dua, liena blagodati Boije, neprestano se nalazi pod upravom grijeha, koji je vue ne onamo kuda ona hoe, ve onamo kuda je upuuje avo. (Sv. Zlatoust). U Hrianstvu sve biva blagodau i nita bez blagodati. Stoga neka se svaki od nas postara nai za sebe blagodat. (Filaret Moskovski). Blagodat Boja je spasavajua sama po sebi, ali nas ona ne spasava bez nas. (Isti). Blagodat Boija spasava one koji to hoe, a ne one koji to nee. (Sv. Tihon Zadonski). Bog, stvorivi nas bez nas, odredio je da nas spase, no ne bez nae volje. (Filaret Moskovski). Bog ne ini nasilja nad onima koji nee, no privlai Sebi samo one koji to ele. Bog dejstvuje ne tako da bi ljudi preko volje svoje vjerovali, to je nemogue, ve tako da bi i nehotei poeljeli da vjeruju. Zemlja nita ne proizvodi bez kie, i bez zemlje je opet kia nekorisna; tako isto i blagodat ne dejstvuje bez uea samoga ovjeka, ni volja ovjekova bez uea blagodati. (Sv. Zlatoust). Boanska blagodat i ovjekov trud (staranje) treba da djeluju zajedno. Polje donosi plodove samo tada, kada Bog blagosilja a mi se trudimo. (Prota J. Tolmaev). Bog se ne trudi umjesto nas, ve nam samo pomae. Blagodat ne unitava prepreke (smetnje), ali pomae da ih savladamo. Ponimo samo, i Bog e poeti s nama djelo spasenja naega. Bog - Gospod prua ti Svoju ruku; prui i ti NJemu svoju. (Sv. Zlatoust). Kao to izvor, koji neprestano izliva iz sebe iste vodene struje i obilne potoke, nikada ne zabranjuje onome koji eli da se u obilju naslaiva badava istom vodom, tako i boanska blagodat otvorena je svima da bi se svaki naslaivao koliko hoe. (Sv. Jefrem Sirin).

Molitva je pruena aa za primanje blagodati Boije. (Filaret Moskovski). Samo Mi moemo biti daleko od Duha Boijega, a Duh Boiji ne moe biti daleko od nas. (Isti). Sunce ne pronicava svojom svjetlou u cvjeti, ako je njegova aica zatvorena; tako i blagodat ne osvaja duu, ako se ona ne otkriva u molitvi. (Prota J. Tolmaev). Kao to magnet ne privlai sebi sve, k emu se priblii, no samo gvoe; tako se i Bog svima pribliava, ali privlai samo one koji su sposobni i ispoljavaju neko srodstvo s NJime (u smislu saglasija svoje volje i saosjeanja Bogu) koji eli svima spasenja. (Teofilakt, arhiep. Ohridski). Prljavo ogledalo ne moe primiti u sebe odsijavanje i slike; i dua, koja je zauzeta svjetskim brigama (stvarima) i pomraena strastima tjelesnoga, mudrovanja, ne moe primiti u sebe obitavanje Svetoga Duha. (Sv. Vasilije Veliki). Premda je Duh jedan, ali darovi nisu jednaki, s toga to primaoci Duha nisu jednaki. (Sv. Grigorije Bogoslov). Razlike darova Sv. Duha zavise od raznolikosti umnih i moralnih snaga lica koja te darove primaju. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Kao to kia koja pada na zemlju, daje prorau (biljkama) svojstvene im kakvoe: slatkima sladost, opojnima - opojnost; tako i blagodat koja ulazi u srca vjernih, mijenjajui se dariva moi koje odgovaraju vrlinama. (Sv. Marko Isposnik). Blagodat moe, kada joj je po volji, uzdizati i postavljati i pastire za Proroke i ribare u in Apostola. Dareljivi Bog dariva blagodat, ali je ne rasipa uzaludno. (Filaret Moskovski). Kao to se po Boijim mjerama odmjerava mjera naega ivota, tako se po mjerama ivota (tj. nainu ivota) odmjerava i Boija mjera (darova blagodati). (Sv. Grigorije Bogoslov). Ukoliko mi, vjerujui, ispunjavamo zapovijesti Boije, utoliko i Duh Sveti proizvodi u nama svoje plodove. (Sv. Marko Isposnik). Blagodat je talenat, dar Gospodara svijeta Boga, kojim on vjernoga i marljivoga slugu nagrauje, a od nevjernoga i ljenjivoga oduzima i ograuje. (Filaret Moskovski). Kao to je milosru Boijemu svojstveno otkrivati za nas, ak i nedostojne, riznicu blagodati svoje u oekivanju naega pokajanja i popravke, tako i pravosuu NJegovu svojstveno je da oduzima boanske dare od onih koji ih vrijeaju i da kanjava neblagodarne. (Isti). Ne samo da je opasno ne vriti djela Boija, nego i vriti nebriljivo strano je (Jerem. 48, 10). (Isti).

Kao to vatra potrebuje drva, tako i blagodat trai naega usra da bi se raspalila. (Sv. Zlatoust). "Duha ne gasite" (1 Solunj. 5, 19), govori Apostol, i time daje vidjeti da kao to se obina vatra gasi ako joj se ne daje sagorijevajua materija, a jo e se vema ugasiti ako se bude voda na nju lila, tako i u naem duhu vatra blagodati nesumnjivo e se umanjivati, sa umanjivanjem u nama svetih misli, istih osjeaja, bogougodnih namjera i djela; i tim prije e se ugasiti kada punimo duu onim to je protivno svetinji Duha. (Filaret, arhiep. ernigovski). im blagodat spazi da je u mislima ovjekovim poelo da se pojavljuje visokumlje (gordost, oholost) i on je poeo visoko o sebi misliti, odmah blagodat doputa da se osile i utvrde protivu ovjeka iskuenja (napasti, neprilike, nevolje), dok tako ne pozna svoju nemo i ne potrai u smjernosti Boga. (Sv. Isak Sirin). Ko hoe da zadri u sebi blagodat Boju, onda treba da bude blagodaran za blagodat kada mu se ona daje, trpeljiv kada mu se oduzima; neka se moli da mu se ona vrati, neka pazi na se i smirava se da je ne izgubi. (Toma Kempijski). Gubitak blagodati najstraniji je od svih gubitaka; nema nesrenijega stanja kao to je stanje ovjeka koji je izgubio blagodat. Odve malo ih je koji su je povratili velikim podvizima. Treba biti svagda na oprezi da bi je sauvali. Ona nam se daje badava, jedino po milosru Boijemu, no da bi je sauvali moramo ulagati svukoliku panju i trud. (Shimonah Partenije). Utjeha blagodati ponekad ostavlja i naputa i onoga koji pobono, pa ak i isposniki, ivi; ali to nije gubitak blagodati, te se ne treba ni uznemirivati. Blagodat nikada ne ostavlja onoga koji vjeruje, ve sakrivi se, ostavlja u njemu samo mjesto radi veih podviga njegove vjere i trpljenja. Bog je prisutan ljudima i svima njihovim dogaajima i gleda na sve bijede vjernih slugu Svojih, ali ponekad kao da se udaljava od njih da bi sa veom nagradom nagradio pobonost koja pretrpi teka iskuenja. Tako ponekad i roditelji odailju svoju djecu u tue zemlje. Sv. Antonije Veliki, bivi napadan i muen od zlih duhova avola, nije viao Isusa Hrista pri svojim mukama. Potom vidjevi Ga, uzbueno je uzviknuo: "Gdje si Ti bio, Gospode moj, gdje si bio"? - "Ja sam bio ovdje i posmatrao hrabrost tvoju i trpljenje tvoje", odgovorio mu je Spasitelj. (Teofan Prokopovi).

5. VJERA (RELIGIJA) - HRIANSTVO sadraj Nita nije toliko potrebno ovjeku kao vjera. Od nje zavisi ne samo blaenstvo buduega vijeka, no i srea ovoga vijeka; i ne samo srea svakoga od nas, nego i blagostanje cijelih drutava. (Filaret Moskovski). ovjek bez vjere slian je lai bez krme, koju nose tamo amo talasi morski.

Sveti Petar iao je vrstim stopama po bezdanu morskim dok je gledao na Jedinoga Isusa Hrista, no poeo je da tone im je poeo da misli o burnom vjetru i diuim se uvis talasima, te je poeo da slabi u vjeri svojoj u Bogoovjeka. (Mat. 14, 29-31). Lenger - kotva - nuan je za lau u vrijeme bure; vjera je nuna ovjeku u vremenu bijeda i nesrea. Lenger je - nada laina na moru; vjera je - lenger (kotva) ovjeku na zemlji (Jevr. 6, 19). O, kako je veliko blago vjera! Ona nas spasava i tada kada zapadnemo u bezizlazno stanje, kada nas ugroava smrt, kada smo u oajnim okolnostima. (Sv. Zlatoust). Vjera dobija i ono na ta se, inae, ne smije nadati, to nam potvruje npr. blagorazumni razbojnik na krstu. (Sv. Jovan Lestvinik). Vjera je - dua naroda. Kada se ona gasi u narodu, onda se narod pretvara u trup koji nema ivota u sebi, i koji se kao takav brzo raspada i predaje trulei. (Filaret, arhiep. ernigovski). Sve velike epohe u istoriji drava bile su istovremeno i periodi procvjetanja religije (sljedstveno i vjere, bez koje se religija ne moe ni zamisliti), i opadanje posljednje neizostavno je povuklo za sobom i opadanje takoe dravnoga ivota naroda i njegovo propadanje. ta se moe oekivati od ljudi kada skidaju sa strasti najjau uzdu - pravila svete vjere? (Filaret, arhiep. ernigovski). Gdje nema vjere tamo nema ni dobroga djela, s toga to namjera prije svega ini djelo dobrim, a dobra namjera proizilazi od vjere (Blaeni Avgustin). Bez jeleja (zejtina) ne moe goriti kandilo, i bez vjere niko ne moe stei dobre misli (Sv. Jefrem Sirin). Zar je mogue da postoji ma kakvo ovjeije drutvo, ili sama ideja pravinosti, ako se prekrati poboni odnoaj k Bogu (tj. religija)? (Ciceron). Zakoni imaju svoju viu garanciju u religiji. Drava bez pravinosti (osnov koje lei u religiji), ta je drugo nego li vee drutvo razbojnika? (Blaeni Avgustin). Drutvo ljudsko bez vjere u Boga i u besmre due lii na stado divljih zvjerova, koje iako je obdareno razumom, svagda je gotovo da rastrzava i unitava drug druga. (Makarije, mitrop. Moskovski). Ko nema vjere u Boga, taj ne zasluuje nikakva povjerenja kod ljudi.

Vjera ista, sveta, nebom otkrivena, dragocjena je ne samo u odnosu vjenoga ivota, nego i za ivot privremeni (zemaljski). (Filaret, arhiep. ernigovski). ta ovjek jo moe drugo imati ako li nema vjere u Boga i u besmre due? Niega, apsolutno niega. Religija je majina utroba, iz koje je izaao sav duhovni ivot ovjeanstva; sva via kultura ovjeijega roda jeste kerka religije. (Lutard). Via civilizacija nikako se ne moe naturiti narodu bez odgovarajue joj vee religije. Otuda je potpuno razlono, po optem priznanju, da prvo mjesto u redu civilizujuih sredstava divljih naroda pripada Hrianstvu - misionarskoj djelatnosti. Od svih postojeih na zemlji religija, samo je jedino Hrianstvo prava, istinita religija, i stoga samo Hrianstvo moe podariti ovjeku i ovjeanstvu blaga i sreu - nebesku i zemaljsku. Unesite u ivot ovjeanstva sva naela hrianska, izbacite iz njega sve to zabranjuje Hrianstvo, tada e se na zemlji pojaviti raj. (Prota J. Bond.). Hrianska je religija za udivljenje udna pojava: ona, po izgledu, ima za predmet samo blaenstvo buduega ivota, no u isto vrijeme ona stvara i sreu sadanjega ivota. (Monteskije). Arhimed je traio da mu dadu taku oslonca i on bi se zauzeo da prevrne svijet. Isus Hristos ustanovio je takvu taku i posredstvom nje obnovio je lice zemlje. To je - vjera, o kojoj je Sam govorio da ako ko nju imadne koliko goruino zrno, taj e biti u stanju da pokrene planine. (Mat. 17, 20). (Ogjust Nikol). Orfej, po tvrenju pjesnika, umekavao je tigrove svojim pjevanjem; no Bog hrianski, prizvavi ljude ka istinitoj religiji, uinio je nesravnjeno vie: On je umekao jednoga od najneukrotnijih zvjerova - ovjeka. (Kliment Aleksandrijski). Jedan starac isposnik blizu Aleksandrije, okruen ruljom nevjernika, bio je podvrgnut sa njihove strane ne samo grenju, no i batinama i ismijavanju. Oni su mu govorili: "ta je va Hristos kojega poitujete tako neobino, udesno uinio"? - "To to se ja ne uzbuujem i ne osjeam se uvrijeen time, pa i veim uvredama, ako bi ih mi nanijeli", odgovorio je starac. (Ava Hermon). I filosofija, po izgledu, u licu svojih boljih predstavnika, teila je da moralno usavri ovjeka, no sve njene tenje ne privedoe ka svome cilju i nikada nee privesti s toga to filosofija niim ne garantuje svoja pravila naravstvenosti; ona ne ukazuje i ne daje one vijence za podvige ljubavi, trpljenja i drugih vrlina kakve dobija pravi sljedbenik religije Hrianske; jer on, ak i meu nevoljama sadanjega ivota, osjea budue blaenstvo koje ga oekuje. Trpi, ui filosofija; a Hrianstvo dodaje: i nadaj se. ovjek koji ne vjeruje u Boanstvo i budunost, nikada nee biti tako smjeran i hrabar kao onaj koji ima takve vjere (u Boanstvo i u budui ivot). (Lefater).

Nema sumnje da ovjeanstvo nikada nije moglo ivjeti bez pojmova o Bogu, o besmru due i o sudu u buduem ivotu; no pojmovi o tim istinama van Hrianstva svagda su bili nesreeni, nepostojani, nepotpuni zbog razruavajueg dejstva strasti, kojima su oni (pojmovi) bili predani bez zatite, pa ih malo po malo i izvrnuli po svom nainu. Sa tim pojmovima dogodilo se isto ono to i sa statuom Glavka, o kojoj govori Plutarh, a koja je bila namjetena na morskoj obali i, postepeno krnjena neprestanim morskim talasima, naposljetku je izgubila sve crte nacrtanog boanstva (tj. kipa), izgubila je svoj oblik i postala onakaeni kamen. (Ogjust Nikol). Religiozna istina i moralnost jesu odbljesci jedne svjetlosti: gdje je prva smijeana sa zabludama, tamo je neista i posljednja. (Filaret Moskovski). Veega i iega uenja od Hrianskoga nema i ne moe biti na zemlji. (Filaret, arhiep. ernigovski). O, koliko velianstvenosti u Hrianskoj religiji! Evo njene sutine u zbijenom vidu: "Do vremena, Slovo (Logos - Sin Boiji) bilo je u Bogu; u poetku vremena, Slovo je stvorilo svijet; u sred vremena, Slovo se ovaplotilo radi naega spasenja; na kraju vijeka vremena, ovaploeno Slovo, Bogoovjek Isus Hristos sudie ljudima i ostae, kao i do stvorenja svijeta, vjenost. (irodo). Prost hrianin nimalo ne obrazovan, a obuen dogmatima svete vjere, daleko je mudriji ak i od Platona, Aristotela i ostalih neznaboakih mudraca. (Sv. Tihon Zadonski). Djeca u njedrima Hrianstva vie znadu o Bogu i ivotu vjenome, nego li koliko su znali veliki mudraci staroga svijeta. Hrianin zna i potvruje tamo gdje filosof samo pretpostavlja i sumnja. (Amvrosije Randju). Hrianska religija prosvjeuje ovjeka, osvjetljava njegov umni vidokrug, uzdie nivo njegova znanja; no ona ne otkriva sve svome sljedbeniku. NJeno uenje puno je tajni koje ne moe razum ovjeiji postii, i koje se mogu primiti jedino samom vjerom. Visoke planine ograniavaju pogled gledaoca, no za ovim uzviicama, kroz dubodoline, proslope vide se prekrasna mjesta, slika se nova sfera po kojoj mata leti na brzim krilima svojim. I krugozor uma ovjeijega ogranien je visinama vjere, za shvatanje kojih slabi svako znanje, oslabljavaju najpronicavije misli; no ta vjera otkriva za nas neizmjerne daljine, gdje poinje beskrajnost za srce. Beskrajno jeste oblik vjere. Sjajna svjetlost sunana ini da predmete vidimo jasno; naprotiv, svijetle zvijezde skrivaju se od nas i nae zemaljske svjetiljke potamne pri jakoj sunanoj svjetlosti, kao sjenka i dim. Ali, tako ne biva u stvarnosti sa zvijezdama nebesnim, jer one nikada ne gube svoju svjetlost; i kada mi njih i ne vidimo, one drugima svijetle u nonoj tami. Zar se u ovome ne vidi slika Boijega Otkrivenja? Ono, nejasne za na razum i srce predmete, osvjetljava, no pred svjetlou njegovom iezavaju naa gorda znanja i bacaju od sebe sjenku. Ima i u Otkrivenju udaljenih zvijezda, skrivenih od naega umnoga pogleda: to su tajanstvene ili visoke istine do kojih ne dopire pogled

naega razuma, no koje bivaju vidljive u ozarenju vjere, oima srca. Tajne Otkrivenja ne manje ushiavaju srce vjerujuega nego li zvjezdano nebo. Filosofi napadaju tajne otkrivenja; meutim, u filosofiji ih ima jo vie. Prvi su stupnji uma jasni, no im je neto izvienije, time je tamnije, tako da se naposljetku gubi svjetlost (vidljivost). Um u tom sluaju moemo uporediti sa vazdunom kuglom ili balonom, na kome za nas, to se vie podie, sve se vie umanjava svjetlost, a uveava mrak. (Inokentije, arhiep. Harkovski). I u svijetu fizikom, kojega je Bog ostavio naem istraivanju, mi na svakom koraku susreemo tajne. esto ne poimamo ni ono na ta gledamo, ni ono ega se dotiemo. Mi i ne moemo sumnjati u bie prirodnih stvari, i opet - ne znamo kako one postoje. Plaiti se od tajanstvenosti religije znai plaiti se sopstvene sjenke svoje, stoga to svuda tajne nerazrijeene progone nas na svakom koraku, kao naa sopstvena sjenka. (Ogjust Nikol). I naokolo i u blizini naoj ima mnogo predmeta i stvari prema kojima smo mi djeca. Pa i ono to ti je dano da zna, odve je vee i vie od tvoga razuma. Sam ovjek jeste velika tajna za sebe. Od svih odgovora, moguih sa strane nevjerja, najalosnije je ono koje se izvodi iz nemogunosti pojmiti. (Ogjust Nikol). Kada ne moe postii (razumjeti) ono to je pod tobom, ispred tebe, pa i u tebi, kako e pojmiti ono to je nad tobom, vie tebe? Zar je udno da onamo gdje Bog govori nije ponekad dovoljno ovjeije razumijevanje? Kako esto dijete ne razumije potpuno ono to mu zreo ovjek govori! Javni je znak nevjerja - pitati o Bogu "kako?" (Sv. Tihon Zadonski). Moan je Bog i ono stvoriti to je nemogue ovjeku shvatiti. Takva su - sva uda, sva dejstva Boijega svemogustva, koja prevazilaze zakone prirode te stoga su nepojmljiva umu ovjeijemu. NJima je puna istorija Hrianske religije, i ona po preimustvu slue kao kamen spoticanja za racionaliste, koji priznaju za stvarno i istinito samo ono to je dostupno umu ljudskom i zakljucima iz prirodnih zakona. Mi se sada smijemo nad neznabocem - idolopoklonikom, koji je, drei se slijepo slijepe vjere, padao niice pred kipom (idolom) da bi uo istinu iz usta varalice (avola) koji se bio skrio u idolu. A zar je manje stidno kada danas poneka mudrica ini idolom svoj ogranieni razum i samo iz usta toga idola hoe da prima istinu?! Racionalisti u djelu poznavanja onoga to je ljudsko isto su to i alhemiari: oni umjesto toga da prime i koriste se istinom, hoe da stvore istinu, kao to su alhemiari htjeli da dobiju zlato iz

raznih materija; oni, slino njima, padaju i nite se u istraivanju novoga kamena filosofskog. (Ogjust Nikol). Gdje ima u svijetu druge religije koja bi na sebi nosila tolike jasne odlike Boanskog proishoenja, kao to je religija Hrianska? (Prota J. Tolmaev). Hrianska je religija takva, da kada bi iz istorije njenoga osnivanja i rasprostiranja uklonili ili izbacili sva udna fakta, ipak ona ne bi izgubila svoju udesnost i boanstvenost. "Hrianstvo, govori blaeni Avgustin, osnovano je ili na udima ili bez uda. Ako je osnovano na udima, znai da je ono istinita i prava religija, stoga to samo jedini Bog, kao svemogui Gospod, Tvorac i Gospodar prirode, moe kroz uda objavljivati svemonost svoju. Ako li je pak udni postanak nae vjere izvren bez uda, on-da je on - postanak - sam po sebi udo najvee nad svima udima. Jer, kakvim je nainom takvo djelo, koje prevazilazi sve moi ljudske, moglo biti izvreno takvim trudbenicima (tj. apostolima, koji su ranije bili prosti ribari i nita vie), sa takvim sredstvima i tako brzo, odvano i potpuno"? udna dejstva Hrianske religije nepostiima su razumu ljudskom. Neka je tako. No ono to um ne moe postii, to jo nije neto takvo da protivrijei zakonima Bojega svemogustva. (Filaret Moskovski). uda naruavaju zakone prirode. A to s toga to inioc i tvorac njihov nije priroda, nije podinjenik prirodin, ve Stvoritelj Bog, uzrok prirode i njenih zakona, premda ponekad to ini kroz prirodu i posredstvom svojih slugu. Ne treba traiti prirodnih dokaza za ono to prevazilazi prirodu, ili zbog nedostatka njihova opovrgavati i ne priznavati natprirodno. Ne pitaj da li je saobrazno s prirodom kada to proizvodi Tvorac prirode. (Sv. Zlatoust). Ko odrie mogunost uda, taj odrie bie Jedinoga ivota Boga i svemogustvo Tvorca. (F. af). ega ne razumije, tome se moe samo diviti, ali ne pokuavaj da odbacuje (Mat. 8, 27). Niti je mogue niti treba sve objasniti; mnogome treba samo vjerovati, stoga to je i mogue samo vjerovati. (Filaret Moskovski). Um bez vjere jeste slaba trska, koja se neprestano koleba od vjetra sumnjienja. Vjera za razum isto je to i teleskop za oi: pomou teleskopa oko vidi ono to samo po sebi ne moe vidjeti; ono pronicava u prostor, koji je inae nedostian za nj' bez toga sredstva. Slina je tome i vjera: ona samo rasprostranjava i ukrijepljava razum; ona mu ostavlja na volju da se zanima isljeivanjem svega to je pristupano rasuivanju; no onamo gdje prirodne moi razuma malaksavaju, tamo vjera podie razum i pokazuje mu nove, natprirodne boanstvene istine; ona mu daje da pronicava u tajanstvene sovjete Boije.

Vjera i znanje nisu protivnici, no moi uzajamno dopunjujue jedna drugu; nisu neprijatelji jedno drugome, no nerazdvojne sestre - bliznakinje. (F. af). Zatiivati vjeru znai zatiivati razum; zatiivati razum znai braniti vjeru. (Ern. Navilj). I bezboje (ateizam) trai od svojih poklonika tvrdu vjeru, samo ne vjeru koja spasava ve koja ubija. Kao to sujevjerje (praznovjerica) esto misli da ono vjeruje, a meutim u samoj stvari ne vjeruje; tako i bezbonost (ateizam) ponekad smatra da ne vjeruje, dok u samoj stvari vjeruje. Bezbonost (ateizam) je - bliznakinja praznovjerice. Praznovjerica i bezbonost idu ruku pod ruku; zakleti ateisti (bezbonici) vjerovali su u predskazanja gatara i opsjenara i, ne vjerujui u Boga, vjeruju u idole! (Fred. Farar). Nema nikoga na svijetu koji bi tako bio lakovjeran kao to je bezbonik. (Ep. Irinej). ovjek je prinuen da vjeruje u ma ta bilo. Ako ne vjeruje u vjeni razum, onda vjeruje u glupost, u budalatine; ako ne priznaje istinu ivoga Boga, vjeruje u idole mrtve materije. Zato Bog, stvorivi ovjeka razumnim, nije blagoizvolio ostaviti ga u takvom vanom djelu kao to je religija, da se rukovodi svojim sopstvenim razumom, nego ga je dao pod rukovodstvo vjere? Blaeni Avgustin odgovara na to: "Bog je tako postupio u ovoj stvari jedino radi slave svoje. Kao to domain nee da njegove sluge ulaze u ispitivanje njegovih naredaba, osobito pak u njegove tajne i u vane poslove, tako je nesaobrazno i sa velianstvom Boijim da ovjek, ova nitavna tvar ruku NJegovih, stupa s NJim u rasuivanje o skrivenim i nepostinim namjerama NJegovog provienja i o poredcima NJegovih sudova". I doista moramo se saglasiti da pokornost, kakvu mi ukazujemo Bogu kroz vjeru, jeste na dug koji pripada vrhovnoj slavi NJegovoj. Gordost i nevaljalstvo, ne elei liiti se uobraene slobode uma svojega i elei izbaviti se od ukorivanja savjesti, koja pri svjetlosti vjere obasjava i izobliava dejstva zle volje - glavni su uzrok i osnovica bezbonosti. Odnosi izmeu visokih, svetenih istina i pokvarenih ljudi slini su ljudima koji boluju od oiju: svjetlost im je nesnosna, osobito sunana; njima je prijatnija svjetlost od truloga drveta (fosforna), nego li sunana svjetlost. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Tajne vjere sline su suncu: neproniknute u sutini svojoj, one osvjetljuju i oivljuju one koji grede ka njihovoj svjetlosti, u prostoti srca; one osljepljuju samo drsko oko, koje tei da u njih pronikne. Dubine tajni Svetog Pisma, i uopte hrianske religije, korisne su: one su skrivene (tajanstvene) da ne bi bile poniavane; predlau se i nude se radi upranjavanja, i otkrivaju se radi toga da nas duhovno hrane. (Blaeni Avgustin).

Potrebno je paljivo i ee razmatrati svete istine vjere. Kao to sunana svjetlost tim vie blagotvorno utie na rastinja ukoliko je vema okrenuta i otvorena prema njima, tako i boanska nauka tim vie prosvjeuje i oivljava vjerne, ukoliko su um i srce njihovo ka njoj obraeni. Bez potrebne panje nemogue je dobro izuiti muziku, tim manje neradna dua moe shvatiti tajanstvene (boanske) zvuke. (Zlatoust). O predmetima vidljivoga svijeta mi imamo podvojene pojmove tada kada ih sami posmatramo; sasvim pak ne u takom stepenu jasnoe i podvojenosti predstavljamo predmete po prianju drugih, ma koliko to prianje bilo potpuno, negoli to je nae sopstveno posmatranje. Takvog su svojstva i naa znanja o duhovnom svijetu. Nai pojmovi o njemu bivaju savreniji, puniji i dublji kada mi njih takorei opaamo, osjeamo ih uvstvom vjere. Poznavanje razuma o predmetima duhovnim bez osjeanja srcem, slina su znanju po uvenju. Ako eli umno pronicavati (umno sagledavati) tajne, onda na djelu ispuni zapovjedi sam sobom, a ne trai da ih samo poznaje. (Sv. Isak Sirin). Stepen poznavanja Bogootkrovene Istine odgovara svagda uspjesima naim u bogougodnom ivotu. Da bi se ubijedio u istinama Hrianske nauke, treba poeti ivjeti po hrianski, stoga to hrianski nain ivota uvodi u duu mir i radost, i ovjek, okusivi ih, ne eli se rastavljati od njih i tei ka njihovom Izvodu - Iskupitelju naem (Jovan 7, 17). Lijepa apologija ivota Isusa Hrista jeste ivot hrianina, u kome Isus Hristos ivi. (D. Ugorle). "Ti se moe zatvoriti u tijesnu peinu, veli jedan bogoslov, moe imati zavezane ili izvaene oi; no sunce svakodnevno putuje po svodu nebesnom u uobiajenom velianstvu i krasoti svojoj". To se moe kazati i o vjeri u Gospoda Isusa Hrista. Neka bi Ga ljudi i odbacivali, neka bi zatvarali srce svoje od ulaska NJegove blagodati, a svoj duh od NJegove svjetlosti, - On je vjeran u svojim obeanjima i caruje kroz sve vjekove nad svima vidimim i nevidimim svjetovima. Spasitelj je o svojoj, osnovanoj NJime Crkvi, uvarici i nositeljici religije Hrianske, rekao da i sama "paklena vrata nee je nadvladati" (Mat. 16, 18). "Rijei Hristove nee proi, pa makar bi i nebo i zemlja bili uniteni". (Filaret Moskovski). Crkva, osnovana Isusom Hristom, to je kula svjetilja na obali morskoj, na ijim se temeljima esto odravaju prilini slojevi pjene od morskih talasa, koji kao da prijete da je svu razrue, ali na ijoj visini bljeti svjetlost, koja se nikada ne gasi. (Ogjust Nikol). Religija Hristova trijumfovae nad sadanjim uvredama koje joj nevjernici nanose, kao to je ve trijumfovala nad bivim bjesnilom svojih neprijatelja; ona e svetkovati svoju pobjedu nad perom sadanjih laljivih mudraca, kao to je pobjedniki likovala nad maem svojih starih gonilaca.

"Oblai - proi e", rekao je Sveti Atanasije o Julijanu Odstupniku, koji je posle kratkovremene vladavine, u toku koje je ispoljio toliko neprijateljstva protiv Hrianstva, umirui ipak rekao: "Galilejanine, Ti si pobijedio"! Ove gore spomenute rijei Svetog Atanasija mogu se zgodno primijeniti i na sve pokuaje lanih teorija, da potkopaju vjeru ovjeanstva u njegovog Boanstvenog Gospoda i Spasitelja. (F. af).

6. VJERA I DOBRA DJELA sadraj Da bi vjera bila spasavajuom, treba ivjeti po vjeri. Jer "vjera je bez djela mrtva" (Jak. 2, 26), i, sljedstveno, nesposobna je da dovede ovjeka do vjenoga ivota. (Filaret Moskovski). Dobra djela - dua su vjere; vjera s dobrim djelima - iva je vjera. Grijeh i vjera ne mogu ivjeti zajedno; sa vjerom treba da je u isto vrijeme zdrueno i dobroinstvo. (Prota J. Tolmaev). Kao to je vatri svojstveno da zagrijava, vodi da oroava, svjetlosti da obasjava, tako je i ivoj vjeri svojstveno da se ispoljava u dobrim djelima. (Sv. Tihon Zadonski). Unutarnja vjera mrtva je bez spoljanjih djela, ne samo po tome to bez djela nije mogue suditi o njenom ivotu, nego i stoga to bez djela nemogu je i sami ivot njezin, slino tome kao to je nemogue i ivotinji ivjeti bez udisanja i izdisanja, tj. bez daha. Vjera je bez djela mrtva. Takva je vjera vjera misli, a ne srca i ne ivota. (Filaret, arhiep. ernigovski). Prava vjera pri poronom ivotu ne donosi nikakve koristi. (Sv. Zlatoust). Kakva je korist vjerovati hrianski, a ivjeti bezboniki? Nepametno je, pa ak i glupo sumnjati u istine one nauke koja je samim Bogom dana, koja je zapeaena krvlju bezbrojnih muenika, potvrena udesima i priznata ak i od samih zlih duhova. No kud i kamo je nerazumnije vjerovati u istine te nauke, a ovamo ivjeti onako kao da to uenje i ne postoji ili da nije istinito. Ne vjera na rijeima spasava nas, no djela zdruena sa vjerom (Jak. 1, 22; Gal. 5, 6). (J. Tolmaev). Vjera bez djela i djela bez vjere podjednako e biti osueni. Vjerovati samo da ima Boga, nije dovoljno, jer i avoli to vjeruju; treba vjeru opravdati djelima: takvu vjeru trai od nas Hristos.

Ako eli biti spaen vjerom, zavoli i voli Onoga u Koga vjeruje. (Filaret Moskovski). Vjera bez ljubavi jeste slika bez ivota. Sa ljubavlju je - vjera Hrianska; bez ljubavi - vjera avolska. Ureuj svoje vladanje, odnosno vladaj se po svojoj vjeri. Vjeruje li prilino, tj. dobro, onda dobro i ivi. Predaj se vjeri svom duom svojom i svim ivotom svojim, tako da vjera bude glavna misao tvoga ivota i sav ivot tvoj projava vjere. (Filaret Moskovski).

7. O ODNOSU OVEKA PREMA BOGU sadraj Blagougodnost Bogu. Sjeanje na Boga. Nada na Boga. Strah pred Bogom. LJubav k Bogu. Samo Bog postoji radi sebe; mi pak svi postojimo radi Boga. ivjeti po volji Bojoj - eto tvoga blaenstva, tvoje sree; biti s NJime u zajednici - evo tvoga naznaenja, pravila svih tvojih postupaka. Neko je zapitao Avu Pimena: Kako treba da ivim? Na to je starac odgovorio: "Pogledajmo na Danila (proroka); na njemu se ne nae ni jedne druge krivice, nego li samo sluenje Gospodu Bogu njegovom". Tako sve ini, i tako o svemu misli, da Bogu ugodi; nema li u tebi te misli, onda e svako tvoje djelo izgubiti svoju cijenu. (Sv. Jefrem Sirin). O svakom preduzeu tvome ne pitaj se najprije da li e ono za tebe biti prijatno i korisno, a pred ljudima pohvalno, nego prije svega i svaega, ispitaj da li e ono biti Bogu ugodno, ne e li biti protivno NJegovim zapovijestima? (Filaret Moskovski). Najprije ast Bogu, a potom ve (staraj se) i o ostalom. (Sv. Zlatoust). Trai ono ta je Boije, a ovjeije e samo sobom posle lasno[1] doi. Ti se pobrini o Boijemu, i Bog e se pobrinuti o tvojemu. (Sv. Zlatoust). Bog nije nepravian i nagrauje trudoljublje i trpljenje ovjekovo; i ovjek je duan da bude u takvom odnosu prema Bogu, pa treba da je trudoljubiv i trpeljiv.

Ti si duan da bude dostojan Onoga koji te je nazvao svojim sinom (po blagodati), i duan si da u svemu postupa onako kako prilii Sinu Boijemu. Prema tome, kada otpone ma ta raditi, opomeni se da ti zove Boga Ocem svojim. Mi hoemo da naa djeca budu posluna prema nama, a sami neemo da budemo posluni Bogu. Prije nego li budemo sljedovali volji Bojoj, treba da se ostavimo svoje mnoge volje. Mlado drvo privezuju uz kolac i ono raste uspravno i pravilno. Tako i dua koja je privezala svoju volju uz volju Boiju, uznosi se gore k Bogu. (J. Tolmaev). Nita crnje i gore nema nego li biti samovoljan i ne ivjeti po volji Boijoj. Ako ti ne osjea u sebi stalnu elju da izvruje ono to je Bogu po volji, ti si i slijep i gluv i nijem, i bez ruku i bez nogu - onda si neuporedivo gori od najteega bolesnika. ak i mi ne primamo za svoje drugove, ne doputamo u svoje drutvo, ne trpimo u svome domu onoga koji ivi svagda s nama u nesuglasici. Tako i Bog, i tim vie On kao Svesveti i Pravosudni, nikada ne prima u Svoje nebesko carstvo ljude sa upornom, zlom voljom. (Prota J. Tolmaev). Volja Boija je ne samo najvii zakon, nego i nae najvee blago. (Isti). Ko uva i ispunjava naredbe Gospod-nje, toga Gospod Bog uva od svakoga zla. Prava radost dolazi od Boga i daje se samo onome ko samoga sebe neprestano nudi na to, da svoju volju odbacuje, a volju Boiju u svemu izvruje. (Sv. Antonije Veliki). Ili radi ono ta Bog hoe, ili e dobiti ono to ne eli. Ako eli biti bez tuge, staraj se da ugodi Bogu. (Ava Evagrije). "ta treba initi da bi ugodio Bogu"? - upitao je neko Sv. Antonija Velikog. Na to je on odgovorio: "Ma gdje bio, svagda imaj pred oima svojima Oca Nebeskoga; ma kakvim se poslom zanimao, pazi da li se to odobrava Svetim Pismom". O! kako bi to divno bilo, kada bi mi ivjeli u svetu ne po svojoj volji i mislima, no svagda bi pitali Gospoda preko NJegovih rijei Svetoga Pisma: kai mi Gospode da li treba to uraditi ili ne? (Is. 8, 19. 20; 5 Mojs. 12, 8. 32; Ps. 142, 8). ovjek treba da bude takav, kao da stoji pred Sudom Boijim. (Ava Agaton). Sjeati se Boga potrebnije je nego disati. (Sv. Grigorije Bogoslov). Neka se tvoje tijelo kree po zemlji, ali tvoja dua neka bude kod Boga.

Idi po zemlji, ali ivi na nebesima. (Duhovni Margarit). Smatraj da je svaki momenat vremena propao u kome se nisi Boga sjeao. One sate (asove) u koje nisi mislio i ne misli o Bogu, i u koje nikakva dobra i pobona misao nije se nalazila u umu i srcu tvome, smatraj ih za propale. I onda promisli se, o ljubazni hrianine, koliko li si vremena izgubio. Trai oprotaj za prolo od Gospoda, i u budue ivi pametno i po hrianski. Posveujte Bogu poetak svakoga dana i noi molitvom, blagodarei Mu za prolo, traei NJegov blagoslov za budue, i u produenju dana, obuzeti svjetskim poslovima, podsjeajte se po koju minutu Boga, tajno Mu uznosei srce i misao pobonu, molitvenu. Upravljajui se po ovome paljivo, nai ete u sebi ono to je na-pisano u Psalmu (76, 4): "Sjetih se Boga, i obradovah se". (Filaret Moskovski). Sjeaj se Boga da se i On svagda tebe sjea. (Sv. Isak Sirin). Bog nee ostaviti tebe, ali se ti uvaj da Ga ti ne ostavi. U svako vrijeme opominji se Boga i On e se opomenuti tebe kada padne u bijedu. (Sv. Isak Sirin). Prije nego li te snae nevolja moli se Bogu, i u vrijeme tuge nai e Ga i ue te. (Isti). U vrijeme sjeanja na Boga umnoi molitvu, te da On, kada Ga bude zaboravio, ne zaboravi tebe. (Sv. Marko Posnik). Sjeanje na Boga ne samo ne ini prepreke naim upranjavanjima (poslovima), nego naprotiv ini te su nam ona jo prijatnija. Kada se nalazimo s dobrim drugom, mi produavamo rad i u prisustvu njegovu, i jo sa veim zadovoljstvom i uspjehom, osobito kada nam on jo moe pomoi svojim savjetom, kurai nas svojim prisustvom i ak nam pomae, ako mi u tome imamo potrebe. Ako budemo svagda umno posmatrali Boga, ako Ga se budemo neprestano sjeali, za nas e sve lako biti, sve podnoljivo, sve emo lasno pretrpiti i podii emo se vie svega. (Sv. Zlatoust). Biti paljiv pred Bogom, ili esto i stalno, po mogustvu, sjeati se Boga, ne samo da nee zatrudnjavati vrenje poslova zemaljskih i vrenje obaveza svoga zvanja, no e ih jo vema olakati i uvjenati jo veim uspjehom, stoga to, pribliavajui se k Bogu milju, ovjek dolazi u blie, moe se rei, prijateljske odnose i nalazi u Bogu svemonoga pomonika sebi. Kada Bog ureuje, tada i teko postaje lakim. (Sv. Zlatoust). Ko svagda hodi pred oima Gospodnjim, sa njime je svagda i u svemu Gospod. (Filaret, arhiep. ernigovski).

Potrudi se da ti Bog bude drug, i ovjeija pomo nee ti trebati. (Sv. Simeon Studit). Sva svoja djela oduevljavaj sjeanjem na Boga, stoga to bez Boga ne moe nita uiniti, osim grijeha. Bez Gospoda ne samo grad ili dom ovjekov, no i gnijezdo grliino ne gradi se. (Filaret Moskovski). Uzaludno ete rano ustajati i dugo sijediti za radom, ako Gospod ne pomogne. Mnogo se moe uraditi pri pomoi Gospodnjoj, samo ako se hoe da se mnogo uradi. Sve je Bogu mogue; tebi pak nemogue je ita uiniti bez Boga; no i tebi je "sve mogue vjerujuemu" (Mar. 9, 23). (Filaret Moskovski). Ni u emu nije nam tako potrebna pomo Boija, kao u stvari naega spasenja, stoga to ni u emu nismo tako slabi kao u injenju dobra. ovjek moe samoga sebe pogubiti, kao to i gubi; no spasti samoga sebe ne moe. (Sv. Tihon Zadonski). Zlo initi i grijeiti mi sami moemo, kao to i grijeimo; ali initi dobro bez Boga mi ne moemo. (Isti). Poto je Bog Tvorac svakoga dobra, zato se nikakvo dobro ne ini bez Boga. (Filaret Moskovski). Bez Boga ne samo ne moemo kakvo dobro uiniti, nego ak ni htjeti ga ne moemo. (Sv. Tihon Zadonski). Poetak je svake vrline Bog, kao i dnevne svjetlosti - sunce. (Sv. Marko Posnik). Svo dobro nalazi se samo u jednome Bogu, tako da bez NJega i van NJega nema dobra. ee se obraaj milju i srcem ka Bogu - Izvoru vrlina, i sam e tada sa NJegovom pomoi initi dobra djela; a tada - ne boj se nikoga i niega u svijetu. Porok, neka bi imao na svojoj strani svu vaseljenu, slabiji je od svega; a vrlina (dobroinstvo), makar ostala i samohrana, monija je od svega, stoga to ima na svojoj strani Boga. Doista, ko moe spasti onoga protiv koga je Bog? Ko moe pogubiti onoga kome pomae Bog? (Sv. Zlatoust). Kada Bog daje, tu zavist nita ne moe uiniti; a kada ne daje, ne pomae nikakav trud. (Sv. Grigorije Bogoslov). ini sve po Boijoj volji, pa e u NJemu nai pomonika. (Ava Jovan).

Postojano se moli u svakome poslu, te da nita ne ini bez pomoi Boije. (Sv. Marko Posnik). Ko se ne oslanja (gordo) na svoje trude, taj najvema osjea silu Boiju. (Ava Isaija). Ne oslanjaj se na svoje moi, i pomo Boija bie svagda uza te. (Isti). Svaka nada, koja vrijea nadu na promisao Boiji - jeste bezbonost. Veoma je nesrean onaj koji se ne nada na Boga i misli da sam sebe usrei. Ko ne ivi pod krovom Svevinjega, za njega se nigdje ne moe nai mirnog i bezopasnog utoita. Kao to onaj koji je stao na pauinu, pada u provaliju, tako pada i onaj koji se oslanja na svoje moi. (Sv. Nil Sinajski). Ko se Boga boji, taj sve po volji Bojoj ini. (Ava Evagrije). Kao to svijea unesena u tamnu odaju osvjetljava je, tako strah Boiji, kada se useli u srce ovjekovo, prosvjeuje ga i ui ga svima vrlinama i zapovijestima Bojim. (Ava Jakov). Strah pred Bogom jeste osnov i koren pobonosti ovjekove, - strah da kako ne uvrijedi Boga prestupljenjem NJegovih zapovijesti. Gdje je straha Boijega tamo je uspinjanje k vrlini, a gdje je nerad i gdje nema straha tamo je silazak k bezakonju. (Duhovni Margarit). Bez straha Boijega, pri samome strahu ovjeijemu, moe se samo izgledati dobar a ne biti. Neko je kazao o sebi: Ja se bojim Boga, no bojim se i takvoga ovjeka koji se ne boji Boga. Strasti ne mogu preodoljeti one (ljude) koji u sebi imaju straha Boijega. Kao to se vosak topi od vatre, tako i nevaljala misao od straha Boijega. (Ava Talasije). uvaj u sebi strah Boiji, i - ne boj se padanja u grijeh. Najvea je od nebesnih ptica - orao; od zvjerova zemaljskih - lav, a od sinova ljudskih - onaj koji se boji Gospoda. (Sv. Jefrem Sirin). Ako se uzboji ovjeka, od Boga e biti ponien; a ako se uzboji Boga, onda e i od ljudi biti potovan. (Sv. Zlatoust). Strah Gospodnji smirava ovjeka, ali ga i u isto vrijeme i uznosi. Ko se boji Boga vie svega, taj se ve niega u svijetu ne boji (Psal. 112, 6). (Prota P. Sokolov).

Ko se istinski boji Boga, taj se nikoga ne boji, pa makar iao posred samrtne tame. Onaj koji se boji Boga, jai je nego li svi avoli. Ko se ne boji Boga, taj treba svakoga da se boji. Neka je strah Boiji vazda s nama i tada nas nee nita oalostiti: ni bijeda, ni bolest, ni ropstvo, plijen ili ma ta drugo nesreno. Boj se Boga ne kao muitelja, no Ga se boj iz ljubavi. (Sv. Atanasije Veliki). Bog je ovjekoljubac, kako Ga svi mi nazivamo; dunost je ovjekova da bude bogoljubac. A kako da ne ljubimo Gospoda? NJime ivimo, NJime diemo, NJime se kreemo. I zar onda nije udno, zar nije protivno prostome razumu da se srcem obraamo ka onome to je van Boga i to nas moe pogubiti? Poboni Makarije, uenik Sv. Antonija, idui jednom sa braom, u jednoga djeaka gdje govorae svojoj majci: "Jedan bogata voli mene, a ja ne znam zato ga mrzim; dok jedan siromaak mrzi mene, a ja ga volim". uvi ovo, Sv. Makarije zaprepasti se i zamisli se. ta je s tobom? - upitae ga braa. "Rijei koje sam uo - odgovori sv. Starac - znae ovo: Gospod Bog, bogat u milosru, svakodnevno nam prua dokaze oinske ljubavi svoje, a mi bezumnici, ne umijemo da cijenimo dare NJegove; no duh duegubni, siromani i zlobni (tj. avo), mrzi nas i kao urliui lav trai da nas prodere, a mi zaslijepljeni, volimo ga i ne stidimo se robovati mu"! Kada bi vidjeli da je potok u toku svome zaustavljen paretom hartije, mi bi se zaprepastili tim vienjem. - Slinoj pojavi naliimo i mi, kad kojekakve sitnice odvlae nau panju od Boga, a privlae na um i uobraenje nitavni predmeti i smetaju nam da se zbliimo sa Bogom u uzajamnoj ljubavi. Uz ljubav k Bogu nemogue je dodati sklonost ka zemnim predmetima. iji je um privezan ma kojoj i ma kakvoj zemaljskoj stvari, taj ne ljubi Boga. (Sv. Maksim Ispovjednik). Kao to dvije due ne mogu oduevljavati jedno i isto tijelo, tako i dvije ljubavi - ljubav ka Bogu i ljubav ka svije-tu - ne mogu oduevljavati jednu duu. (Sv. Filaret Moskovski). Dvije vrste ljubavi proizvode dvije vrste graanstva u cijelom svijetu. LJubav ka Bogu ini nas graanima gornjeg Jerusalima, nebeskoga grada; ljubav pak ka svijetu ini nas graanima Vavilona (grenoga grada). Neka sada svaki sebe upita: ta voli? i saznae iji je on graanin. (Blaeni Avgustin). Sve stvari u prirodi kreu se po svojoj sklonosti: lake se podiu u visinu, teke tegle k zemlji. Kod razumnih stvorenja, ljubav slui svim naklonostima a one tee onamo kuda ih vue strast, koja u srcu preovlauje. Tako, ako u nama gospodari ljubav prema trulenim zadovoljstvima,

elje za poastima i slavom, tada mi prinadleimo iskljuivo zemlji, i uzvisiti se do nebesnih stvari bie nam tako teko i trudno kao kamenu kada ga u vis bacimo. No ako mi, obuzdanjem i slabljenjem tijela, podavimo u srcu sve zemaljske elje - tada e se na bogoslini duh, ne zadravan nikakvim preprekama, bre uzdii ka Bogu, nego li to baeni u vis kamen poleti s visine dolje, ka zemlji. Blaeni Avgustin, objanjavajui smisao izreke Psalmopjevca: "Ime obrazom elajet jelen na istoniki vodnija, sice elaet dua moja k tebje, Boe[2]" (Ps. 41, 2), govori da jelen obino umrtvljuje zmije koje mu se, kad on trai vodu, na putu nau, i da od toga (jedenja zmija) osjea silnu e, te sa jo veom brzinom tri izvoru. "Hoete li znati, produava blaeni uitelj Crkve, zato u vama nema toliko silne ei za savrenstvom i tolike nezadrljive tenje k Bogu? Stoga to vi ne gazite zmije, a vae su zmije ulne pohotljive strasti. Umorite ove zmije nepravde, - i tada ete sa udvojenim usrem poletjeti ka Izvoru ivota i istine". Vatra naloena na zemlji ne tei ka zemlji, no se svagda die u vis; tako i ljubav tvoja ne treba da tei ka tebi, ve svagda da tei k Bogu. Mi treba da imamo tri srca: 1) za Boga: srce isto; 2) za blinje: srce milostivno; 3) za sebe: srce otro. (Andrijan Jugski). Mi smo toliko obavezni ljubiti Boga vema no sebe, koliko je On vei od nas. Mjera ljubavi prema Bogu jeste ljubav bez mjere. Za Boga nema niega prijatnijeg nego li ljubav. Nita tako nije ugodno Bogu kao srce ovjekovo koje gori ljubavlju prema NJemu. Bez ljubavi svi postupci ovjekovi, ma koliko po spoljanosti izgledali dobri, pa ak i veliki, nita ne znae u oima Boijim i protivni su Bogu. Kia biva korisna za zemlju ako ne pada kada se zemlja jo nije oslobodila od snijega i leda, ve pada kada je se zagrijala sunanom toplotom; slino ovome i blagost Boija nalazi dovoljno primanja samo u srcima koja su zagrijana ljubavlju k Bogu. LJubav ka Bogu sve preobraa u sredstva za nae spasenje i blaenstvo; bez nje, sva sredstva ne dostiu cilja Ne moe goriti iak bez jeleja (ulja), pa i molitva ne moe ozariti (osvijetliti) bez ljubavi. Dim od kadionice ne moe se pojaviti bez vatre u njoj, i molitva bez ljubavi nee se uzdii k Bogu. Nedostatak ljubavi nita ne moe zamijeniti. Ali ljubav zamjenjuje sobom sve nedostatke. Voli, i ti e postupati pravino u svakom sluaju, i to neprimjetno. Ovo duhovno naelo nauie te kako treba postupati u svima okolnostima. (Inokentije, arhiepiskop Huam.). Ne govori mi da ti Boga ljubi - to su samo gole rijei; pokai ljubav svoju na samom djelu. (Sv. Zlatoust). Gdje je prava ljubav prema Bogu, tamo usta, tek to se otvore, blagodare Bogu i proslavljaju Ga. (Prota J. Tolmaev).

Najvjerniji znak da u nama nema jo ni zaetka ljubavi k Bogu jeste - osjeati tegobu u sluenju Bogu, ne htjeti izvravati, a jo vie sasvim neispunjavati svoje obaveze prema NJemu. Blaeni Avgustin umjesno primjeuje: "Trudovi za one koji ljube nisu nesnosni; oni ih razveseljavaju kao lov lovce zvijeri, ptica i riba. Volei neto, mi ne opaamo truda ili i sami trud volimo". Neko je rekao Avi Agatonu: "Meni je data zapovijest, ali ispunjavanje zapovjedi skopano je sa tugom; hoe mi se da ispunim zapovijest, ali se bojim tuge." Starac je na to odgovorio: "Kad bi ti imao ljubavi, ti bi ispunio zapovijest i pobijedio bi tugu". Zar e nai potkrepljenja za izvravanje podviga pobonosti kod onoga, kod koga nema plamene ljubavi prema Bogu? Samo voli - i tada e moi uiniti sve to hoe. (Blaeni Avgustin). Voli sve u Bogu (radi Boga) i u svemu ljubi Boga. Onaj ne ljubi Boga ko ljubi ono to Bog zabranjuje ljubiti. Velika je uvreda za Boga ako ti postavi svijet za takmaca (protivnika) Bogu. Svaka dua, koja ma to drugo voli vema nego li Boga, preljubnica je. Svemogui Tvorac na, ukoliko nema sebi ravnoga, utoliko i ljubav nau nee ni sa kim da dijeli, ve trai od nas svo srce nae; i premda nam nareuje da imamo ljubavi prema blinjima, ipak nee da ta ljubav bude ma koliko prepreka naoj svom duom ljubavi prema NJemu - Bogu. (Teofan Prokopovi). Blinjega ne vrijeaj i ne oboavaj, a sebe ne obogotvori (ne ponosi se); Boga voli svom snagom due i duha svoga, tj. svim srcem i svim umom. Voljeti sebe treba samo radi Boga i djelimino radi blinjih; ljubiti blinje treba radi Boga; a ljubiti Boga treba radi njega Samoga, te stoga vie svega. (Filaret Moskovski). LJubav prema sebi treba prinositi na rtvu ljubavi prema blinjima; a ljubav prema sebi i blinjima treba prinositi na rtvu Bogu. (Isti). Ako eli da spase sebe vjerom, zavoli i voli uvijek Onoga u koga vjeruje. (Isti). Gori plamenom Boanske ljubavi, da ne gori onim od ega e goriti avoli. Voli Boga svim srcem, svom duom i svima pomislima svojim, ako eli naslaivati se vjenim radostima vjenoga blaenstva, i to jo na zemlji ivei. A te radosti su, vjeruj mi, tako velike, tako zadovoljavaju nae srce, da nita u ovome svijetu nee i ne moe te obmanuti ili zavesti. Nita u svijetu nema tako to bi moglo odvojiti od ljubavi prema Bogu srce, u koje se ta ljubav uselila. (Ava Isaija).

"Kako u sebe sauvati od iskuenja"? - upitao je neko Avu Pimena. - Sveti starac je odgovorio: "U kotao, koji neprestano vri, ne pada muva; i duu, koja neprestano kipti ljubavlju prema Bogu, nita sablazniti ne moe". Ako iskreno zavoli Boga i bude stalan u tome voljenju, nikakva strast ne moe tobom ovladati. (Sv. Simeon Novi Bogoslov). Svijet i sve to je u svijetu ne znai nita za onoga kome je Bog sve i sva. LJubav prema Bogu jeste neiscrpno blago: ko je ima, taj je bogat; ko je lien nje, taj je siromaan. (Sv. Vasilije Veliki). Ako bi mi neto van Boga voljeli, nama e onda neto nedostajati, jer nae srce svagda neto trai i "do toga vremena je uznemireno, dok ne dostigne ljubav Boiju". (Prota J. Tolmaev). Ako je tebi dosadno, to biva zbog toga to Boga jo ne voli. Ako nevjesta voli mladoenju svoga, onda njoj s ljubljenim njenim ni siromatina, ni bijeda, ni tamnica nisu teke; samo joj je teak razdvoj od njega, i tada - ni bogatstvo, ni radost ne utjeavaju je. Pa kada ljubav ljudska to ini, koliko li e vema ljubav Boja? - Zavolite Boga i nastanite Ga u srca vaa, i tada nee biti dosadno, no ete osjeati svagda neopisanu radost i sladost, svagda ete ivjeti u spokojstvu duha. Reeno je: "Okusite i vidite kako je blag Gospod" (Ps. 33, 9). Simeon Zost). S ljubavlju prema Bogu svuda je za ovjeka raj; bez nje - svuda je pakao.

NAPOMENA: 1. Lasno=lako 2. Kao to ezne jelen za izvorima voda, tako ezne dua moja Tebi, Boe.

8. UNUTRANJE I SPOLJANJE BOGOPOTOVANJE sadraj ovjek se sastoji iz due i tijela. Stoga i odnosi nai prema Bogu, kao biu potpuno savrenom, uzroku naega bia, spasenja i blaenstva, treba da se ispoljuju ne samo duom nego i tijelom; drugim rijeima: nae Bogopotovanje treba da bude ne samo unutranje nego i spoljanje. Ako u drvetu ima ivota, taj se ivot mora svakako i otkriti. Drvo se najprije pokriva liem, cvjetovima i naposljetku rodom; tako i unutranje Bogopotovanje, istinsko, ivo i stvarno, neophodno biva sjedinjeno sa spoljnim Bogopotovanjem. Ko ne zna tijesnu vezu meu pokretima due i njihovim ispoljavanjem? Kome nije poznato da ovjek, ovladan nekim silnim osjeanjem, nikako ne moe prikriti bujne pokrete svoje due? Daj ma i jednoga koji je alostiv prema siromahu, a koji ne bi svoju boleivost izrazio kakvim bilo znakom? Daj nai ma i jednoga dobroga sina koji ne bi ma kako i ma koliko ispoljio svoju pokornost roditeljima? Narod koji uvaava svoga vladara, objelodanjuje to uvaenje ma kakvim bilo spoljnim pokretima. Otac koji je bogat i nije prestario, ne trai da mu ve odrasla djeca ine osobite usluge od svojih dobitaka, ali mu je svakako milo kad mu djeca poneto donesu, jer u tome on gleda znake ljubavi i potovanje koje mu djeca ukazuju. Slino tome i Otac Nebesni ne potrebuje (poklonikih) putovanja (jednog od znakova spoljanjeg Bogotovlja), no sa blagoraspoloenjem pogleda na njih kao na rtve, ako su one izrazi naega usra, blagodarnosti i ljubavi prema NJemu. "Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje" (2. Kor. 9, 7). LJubav - evo prvoga i glavnoga uvstva (osjeanja) kojim treba da su zapeaeni svi nai odnosi prema Bogu; no ljubav hladna, koja se niim ne ispoljuje, nije nita drugo nego li prosto uobraenje, prazna slika ili mata, slina vatri naslikanoj na hartiji, koja ni pri bljesku boja ni svijetli ni zagrijeva. Stoga, ako je "vjera, po rijeima Apostola (Jak. 2, 20), bez djela mrtva", kakvim onda nainom ljubav moe postojati bez djela - ljubav, od koje i sama vjera pozajmljuje svoju snagu i stvarnost? (Gal. 5, 6). Ako je hladna ljubav naa - hladna biva i radljivost naa. (Blaeni Avgustin).

Spoljno Bogotovlje, sluei kao izraz unutranjih obuhvatajuih duu uvstava prema Bogu, sa njima zajedno podrava ove osjeaje, utvruje ih i ojaava. Ono - spoljno Bogotovlje - tako je neophodno i prijeko potrebno, kao kora i lie, ti spoljni ukrasi drveta koji su prijeko potrebni za ivot i cjelinu samoga drveta. Drvo bez kore uvene i osui se; tako i unutranje Bogotovlje bez spoljnoga oslabljava i sasvim se uniti. Zato sade voke u batama i vrtovima? Razumije se, radi toga da donose ploda. A nata je lie? Ono je samo spoljni ukras drveta, no ako bi ga pokidali drvo bi se osuilo i ploda ne bi bilo. Isto bi to bilo ako bi unitili i spoljanje Bogosluenje, koje dejstvuje na srce i um i koje tronjava (dira, potresa, umiljava) duu. Kao to unutranje Bogopotovanje ne moe postojati bez spoljanjega, slino drvetu lienom kore i lia, tako i samo spoljnje Bogotovlje bez unutranjega nije pravo ni stvarno. Ono je slino tijelu bez due, ili figuri ovjeijoj nainjenoj od voska, koja ima sliku ovjeka ali u samoj stvari nije ovjek. Spoljanja vidljiva pobonost bez unutranje jeste licemjerstvo i obmana. (Sv. Tihon Zadonski). Spoljna pobonost bez unutranje - isto je to i kanija[1] bez noa. Smijean bi bio onaj vojnik koji bi pokuao da se samo kanijom tue sa neprijateljem; smijeni su i oni ljudi koji hoe da se uzdignu nad tijelom i svijetom samo spoljanjom pobonou. Ako oni misle da mogu takom pobonou (tj. spoljnom) da ugode Bogu, onda su oni jadna stvorenja!

NAPOMENA: 1. Kanija=korice za no

9. ZVANJE I OBAVEZE HRIKANINA sadraj Hrianina ne ini pravim hrianinom samo ispovijedanje vjere (pripadanje Hrianstvu), nego vjera i vrline koje iz vjere proistiu. (Sv. Tihon Zadonski). Nemogue je biti hrianin, ne ivei po hrianski. Ko ne ivi istinski po hrianski, taj se nalazi u stanju moralnoga mrtvila, idolosluenja. On, ili biva rtvom tvari, sluei umjesto Bogu bogatstvu, oboavajui trbuh; ili obratno: postavlja sebe za idola i trai sebi na rtvu sve to zemlja proizvodi. (Filaret, mitrop. Moskovski). Ime hriansko bez ivljenja po hrianski jeste licemjernost. (Sv. Tihon Zadonski). Kao to Judu, koji je imao nevaljale i zle misli, namjere i preduzea, nije zatitilo zvanje apostola od vee kazne, tako i nas zvanje hrianina nee osloboditi od sline kazne, ako se mi ne budemo vladali po zakonu Hristovu. (Andrija Jugski). Zvanje je hrianina vrlo visoko; treba se mnogo starati da ga ispuni. (Filaret, arhiep. ernigovski). Hrianin koji ne uspijeva (ne napreduje duhovno) u Hrianstvu nije hrianin. Hrianin ne treba da se zadovolji time to nije idolopoklonik, to se kloni svjetskoga metea, sujete, gordosti, raskonosti itd. Ko hoe da plovi iz staroga u Novi svijet nije dosta da samo ue u lau i okrene je Novome svijetu, ve treba da se neprekidno trudi i putuje ka Novome svijetu, dok ne stigne onamo kuda je poao. Isto tako biva i sa starim i novim ivotom. Ako je spoljanji ivot staroga ovjeka na potreban nain oien, onda smo duni starati se da se potpuno obuemo u novoga ovjeka; potrebno je savreno se oistiti i prosvjetiti u unutranjoj dubini duinoj. Hrianin je duan da neprekidno ide naprijed, ali je korisno da se ovdje ondje okrene i nazad na svoju prolost, da ne bi neto ravo ponavljao, te da bi prestupe zaglaivao suzama pokajanja i zapoeto dobro usavravao. Prava ast hrianinova jeste slava Boija; prava revnost za ast jeste plamena ljubav prema Bogu i blinjima.

Hrianin ne treba da smatra da on ima ma i jednoga neprijatelja u svijetu, pa makar mu svijet ne dao ni jednoga prijatelja. (Filaret Moskovski). Hrianski ivot nije nita drugo nego li svagdanje, do kraja ivota, pokajanje. (Sv. Tihon Zadonski). Hriani, ili odrekavi se naslada stradaju lienjem, ili doputajui sebi naslade, moraju stradati raskajanjem. (Filaret Moskovski). Hrianin koji se ne kaje, bie mnogo stroije od neznaboca suen. Bog se ne huli toliko neistim ivotom neznaboca, koliko razvratom hrianina. (Sv. Zlatoust). Bogati hriani, ako su oni doista pravi hriani, potpuno su siromani, a to stoga to, uporedivi s vjenim nebesnim blagima, smatraju sve svoje zlato prainom, te ga i ne smatraju bogatstvom, ni-ti se njime ushiavaju. (Blaeni Avgustin). Hriani mogu, slino putnicima, da se bez prekora koriste svojim zemaljskim dobrima, kao putnikim trokom za vrijeme svoga putovanja ka nebesnoj otadbini, samo ne treba da taj troak odvie (tj. gotovinu) cijene, niti da mu se srcem predaju. (Prota P. Sokolov). Hrianin treba po mogustvu da ograniava svoje potrebe; trezvenost i umjerenost - najljepa je gotovina koja se moe sobom ponijeti na put ka nebu. (Kliment Aleksandrijski). Jadan je onaj hrianin koji eli da se na ovome svijetu obogati. (Sv. Tihon Zadonski). alostan je onaj hrianin koji mnogo u ovome svijetu iziskuje i tee. (Isti). Pravi je onaj hrianin koji nosi Hrista u srcu svome. (Ava Leontije). Hrianin je onaj koji, ukoliko je to ovjeku mogue, podraava Hrista rijeima, djelima i pomislima. (Sv. Jovan Lestvinik). Sveti Grigorije uporeuje hriani-na sa ivopiscem. "Svaki od nas, veli on, jeste ivopisac sopstvenoga ivota svoga. Naa dua jeste platno; vrline su boje; Isus Hristos jeste slika s koje mi treba da kopiramo". - Prekrasno uporeenje! Kao to ivopisac ima u umu, uobrazilji i pred oima predmet kojega hoe da na platnu naslika, tako i hrianin u svima svojim djelima i dejstvima treba da upire pogled svoj na Isusa Hrista. I kao to etkica, pokretana rukom ivopisca, stavlja na platno boje sline onima koje ve ima u svojoj mati, tako i volja naa, potpomagana blagodau, kroz izvravanje vrlina koje se nalaze u Isusu Hristu, usiljava se da naslika NJegovu sliku u dui svojoj, i mi postajemo vie manje hriani, gledajui na to ukoliko vie ili manje imamo slinosti sa Isusom Hristom. Pravi hrianin jeste stalni krstonoa, i hrianski ivot jeste neprekidno noenje krsta. U svakoga hrianina mora biti svoj krst, kao u putnika svoj tap.

Ako nee uzeti krst svoj i ii za Isusom, ili izvravati ono to je On zapovjedio, budi uvjeren da nisi hrianin, makar i posjeivao hriansku crkvu. Hrianin koji nosi krst svoj sa tugom, a ne sa radou, jo ne razumije cijenu njegovu. Kao to je krst Hristov vrata carstva Boijeg za sve, tako je krst hrianski klju carstva za svakoga sina carstva. (Filaret Moskovski). Muan je i teak za tijelo ivot pravoga hrianina, ali on za to dobija obilnu nagradu i zasluno uzdarje od pravednoga Darodavca. Hrianin koji provodi ivot u skruenosti, umire u radosti. Hrianin moe slobodno i sa radou sebi pri nastupanju smrti govori-ti: "Gdje ti je, smrti, alac[1]?? " (1 Korin. 15, 55). Pravi hrianin, ivei na zemlji, odrie se ulnih zadovoljstava, kojima svijet ugoava svoje sluge i ljubitelje; ali zato, po smrti, udostojava se takvih blaga na nebu, kojih ovdje, po rijeima Apostola, "oko ne vidje, i uho ne u " i koja " u srce ovjeku ne doe" (1 Korin. 2, 9), tj. kakva ni predstaviti sebi nije mogue. Hrianin jo na zemlji dobija sebi utjehu od Boga, koja ga prinuava da zaboravlja, i ak da ne osjea one nevolje i lienja koja prate sudbinu svakoga sljedbenika Hristova. Pravi hrianin raduje se i u stradanju, raspoloen je i u nevoljama. "Kad nas grde, blagosiljamo; kad nas gone,trpimo; kad hule na nas, molimo" (1 Korin. 4, 13. 20), govore o sebi pravi sljedbenici Hristovi. (Dimitrije, arhiep. Volinski). Hrianin biva omrznut od svijeta, ali zato ga Bog voli. U ovjeka hrianina samo je jedna jedina nesrea, jedna nevolja moe biti - Boga razgnjeviti. (Sv. Zlatoust).

NAPOMENA: 1. alac=aoka

10. SPASENJE DUE I VRLINA (DOBROINSTVO) sadraj Spasenje due hrianin treba da smatra za svoj glavni cilj, pa ak za jedinstven cilj, a sve ostalo - za sredstva ka tom cilju. Sva djela ovoga svijeta, ma koliko nam se uinila da su vana i velika, samo su kao podreena, drugostepena. Jer prvenstveno i najvanije od sviju djela treba i mora da bude djelo naega spasenja. (Prota Avram Nekrasov). Vjeno spasenje tako je potrebno, da bez njega sve ostalo je samo nitavilo. Sve stvari ovoga svijeta, sva blaga, darovi zemaljske sree, ak sve nauke, vjetine i umjetnost treba da se cijene samo utoliko i u toj mjeri ukoliko pomau uspjehu u vrlinama i dobroinstvu (1 Car. 2, 10; Jerem. 9, 24). (Petar, episkop Tomski). Onamo nema prekrasnoga gde nema dobroga i korisnoga. (Sokrat). Stvarno je korisno ono to moe posluiti da se dobije vjeni ivot, a ne udobnosti i radosti zemaljske. (Sv. Amvrosije Milanski). Ne treba osuivati nauku ili poznavanje stvari; znanje je samo po sebi dobro i od Boga ustanovljeno; ali njemu treba svagda pretpostavljati dobru i istu savjest i poboan ivot - inei dobro. (Toma Kempijski). Odve je bezuman onaj koji se najvie stara o onome to ne slui njegovom spasenju. (Isti). Ako samo tjelesno poivi (ugaajui samo tijelu), onda e i duu i tijelo pogubiti; ako li pak poivi po Boijemu zakonu, onda e oboje spasti. (Sv. Serafim Sarovski). Mi smo neprijatelji samima sebi ako gubimo iz vida spasenje due svoje. (Po Filaretu ernigovskom). Grijeh mami prijatnou, a put dobroinstva (vrline) posijan je trnjem; no ko osjea plod jednoga i drugoga, nai e sladost u gorini vrline i gorinu u sladosti grijeha. (Duhovni Margarit). Ako prinudi zlikovca da ini dobro, uvjeravam te da e te uskoro zavoljeti. Nagnajte ljenjivca da radi, on e se uskoro zauditi koliko je i zato je mrzio trud. Sokrat je nazivao dobroinstvo (vrlinu) znanjem; svaki porok moemo nazvati glupou, jer je on sljepoa uma, i jer je u njemu mnogo vie stradanja, nego li prijatnosti. (Karamzin).

Rugobu i gadost poroka i nitavilo svoje tek emo tada osjetiti kada budemo oarani krasotom vrline (dobroinstva) i beskrajnim savrenstvima Svemoguega Tvorca. Vrlina je velianstvena u porfiri, mila u ritama; preslavna je pod titom i ljemom, znamenita i na njivi sa ralicom; pohvalna je u hramu pred svetenim oltarem; blagoslovena je i u domu, i u gradu, i u selu. Ma s koje strane pogledamo na lice njeno, ona je svuda ista, prekrasna, boanstvena. Slastoljubije je minutno; a vrlina je besmrtna. (Periander). Vrlina se podvrgava gonjenju; no ta gonjenja zavravaju se slavom. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Prava vrlina na vatri ne gori i u vodi ne tone, tim vie na zemlji ne propada. ta su, npr., svetom Zlatoustu, Atanasiju Velikom i drugim zatitnicima vjere i pobonosti naudili izgnanjem? Samo su ih proslavili. (Prota Avram Nekrasov). "Neka klevetaju istinu, neka mrze na ljubav, neka unitavaju ivot; istina e se opravdati; ljubav e pobijediti, ivot e vaskrsnuti!" Ako eli spasenja, ini sve to vodi k njemu. (Sv. Isidor Pelusiot). Kao to na stepenicama postoji prvi stupanj penjanja od zemlje, tako i u ivotu po Bojoj volji poetak uspjeha jeste udaljenje od zla. (Sv. Vasilije Veliki). Neinjenje zla jeste samo "prvi stupanj" u pobonom ivljenju, nita vie nego izlazak iz poronog ivota ka pobonosti. Da bi stekao spasenje svojoj dui, nije dovoljno ograniiti se samo uklanjanjem od zla, no treba i dobro initi. "Ukloni se oda zla i ini dobro", veli Psalmopjevac (Ps. 33, 15). Kao to je greno initi zlo, tako je greno i dobro ne initi. (Sv. Tihon Zadonski). Ne samo injenje zla, no i proputanje injenja dobra, podvri e se strogo odgovornosti i suenju. (Prota P. Sokolov). Podjednako su ravi: gotovost na zlo i oklijevanje na bolje. (Sv. Grigorije Bogoslov). Ne predavajui se poroku i ne radei sa usrem Gospodu, mi, kao praina u vazduhu, vrtimo se izmeu neba i zemlje: nema u nas ni poleta ka nebu, ni take stajanja na zemlji. Neprijatno je posmatrati na drvo s golim granama i granicama; neprijatno je vidjeti zamrzlo polje na kome se ne zeleni ni jedna travka; no jo je alosniji izgled srca hladnoga prema dobru, bez sokova i snage za dobro, bez cvjetova i duhovnoga ivota, bez ploda pravde. Malo je ne initi zlo; treba initi dobro; treba ak traiti sluaj da uini dobro. Ko trai takav sluaj, svagda e ga nai.

Ne zadovoljavaj se milju, osjeanjem, rijeima tamo gdje je potrebno i mogue djelo. Dobro je, ako u tebi nije kameno srce; ali nije dobro, ako je u tebe suva i savijena ruka, koja se ne prua i ne otvara za siromane. (Filaret, mitrop. Moskovski). Nemogue je doi k spasenju, ako u samoj stvari ne poe pravim putem spasenja. (Isti). U nekih nema samo moi initi dobro, a dobre namjere postoje. Dobra namjera tek je tada korisna, kada se na svaki nain pregalatvom dovodi do ispunjenja. Ima ljudi kojih je put posut dobrim namjerama, no dobre namjere ostale su neispunjene, i njihov put skrenuo je ka adu - paklu. Dobra namjera jeste dobar temelj dobroga djela. No kada je poloen dobar temelj, tada jo nije sve dovreno. Za dobrom namjerom treba da sljeduje briga i staranje o tanom ispunjenju njenom. Kao to sama elja za hranom jo ne utoljava glad, i sama elja za piem jo ne unitava e, niti sama elja odati se trgovini, obogauje: tako i sama elja za spasenjem ne spasava nas. (Prota Avram Nekrasov). elja bez djelatnosti nita drugo nije nego li besplodno drvo, pogodno samo za sjeu. (Isti). ivi tako kako bi dua tvoja bila pokretna na dobro, kao vatra. Kao to je, ne trudei se, nemogue kupiti sebi za pare pismenost ili kakvu vjetinu, tako je nemogue stei naviku u vrlini (dobroinstvu) bez staranja, vrednoe i usra. (Sv. Jefrem Sirin). Kao to se dijete ui govoriti, tako se punoljetni ui da bude dobroinac; oboje biva posredstvom vjere i upranjavanja. Ko se pouava lekcijama dobroinstva, a ne ispunjava ih, slian je ovjeku koji ore, ali zaboravlja poorano posijati. Ako hoe da se nazove slugom Gospodnjim, onda stupi i u podvig sluge. Onoga ne treba smatrati slugom Boijim koji se pokorava svojim poudama. Jer ko kime upravlja, taj mu je i gospodar. (Ava Isaija). Bog, premda nam ukazuje milosre, ipak nas On zove i govori: "Daj i ti togod". (Sv. Zlatoust). "Djelo spasenja ne moe izvriti bez Hrista, a i Hristos ga nee izvriti bez tebe". (Tj. ovjek ima slobodnu volju i, ako sam nee i ne trai spasenje, niti se imalo za njega stara, nee se ni spasti). (Filaret Moskovski). Podjednako je za tebe ravo: i odloiti blagu nadu spasenja i imati odvie smjelu misao da nije teko biti savren. (Sv. Grigorije Bogoslov).

Bez stroge paljivosti nad sobom, ovjeku je nemogue napredovati ni u jednoj vrlini. (Ava Agaton). Ne cijede se vino ili vosak inae nego li posredstvom pritiskivanja (tj. muljanja); tako isto i dobra djela nije mogue initi inae nego li usiljenim trudovima i podvizima. (Sv. Dimitrije Rostovski). Ne initi dobro samo stoga to se od toga moe neto neprijatno dogoditi, znailo bi i znai odricati se za svagda initi dobro. (Inokentije Hersonski). Vrlina (dobroinstvo) je okruena svagda bijedama kao rua ubodljivim bodljikama. (Sv. Grigorije Bogoslov). Lakost injenja grijeha i tekoa injenja dobro, ne treba da nas zadrava od ovoga posljednjega i od saglaavanja na ono prvo. Bolje je ono trudno (naporno) izabrati, ako je korisno, a naputati ono to je lako, ako je tetno. Izii na visinu tee je nego li pasti u bezdan. Ali: je li zato bolje strmeknuti se u bezdan? Oni koji se podsmijevaju nad podvizima pobonosti slini su ljudima koji plivaju po toku rijeke, a koje voda nanie nosi, pa se ipak smiju onima koji, elei da plove uz rijeku navie, hvataju se za rastinja to se nalaze na brijegu rijeke. (Ogjust Nikol). Ako sebe ne podvrgne nasilju (tj. ako sebe ne primora i protiv volje svoje), nee zadobiti carstvo nebesko. Ne nadaj se da e olako i badava otii na nebo, ne ivei dostojno neba. (Sv. Dimitrije Rostovski). Pobjeda ne biva bez podviga (borbe), niti vijenac i slava bez pobjede. (Sv. Tihon Zadonski). Ko bjei od trpljenja, taj bjei od spasenja. Spasenje se ne sastoji samo u tome da se zlo ne ini, nego i u tome da sami hrabro trpimo zlo. (Sv. Zlatoust). Trudno je i teko spasti se, ali se ne moe rei da je to nemogue. Ne mislite da je nemogue ispuniti zapovijesti; ima ih i sada dosta koji ih ispunjavaju. Ja sam vidio mnoge koji su malo sposobni bili za nauku, ali nisam vidio ni jednoga koji ne bi bio sposoban za dobroinstvo. (Konfuije). Bog ne predlae nita to je nemogue, ve samo savreno.

Govore: trudna je i tegobna pobonost. No kakvo blago zadobija se lasno? Ko je lekarei podigao sebi spomenik? Niko ne dobije nagradu dokle najprije ne projuri trkalite. Zanimanje sa tegobama donosi slavu. Ako se strogo razmotri, i avolska djela vriocima bezakonja ne bivaju bez truda. Zar uzdrljivost oduzima toliko snage od tijela tvoga, koliko ga kvari paklena i bjesomuna neuzdrljivost? Bez sna su noi onih koji ih provode u molitvama, no strast za zadovoljstvima sasvim odgoni svako spokojstvo. (Sv. Vasilije Veliki). ta mi ne inimo da zadovoljimo sujetne elje i strasti zakonoprestupne? Bogatstvu rtvujemo spokojstvo - i tome slino. Koliko li muka i tegoba podnosi ovjek da zadovolji grene elje svoje? Kakvim brigama, ljutnjama, sikiracijama, kakvim mukama podvrgavaju se astoljupci i slavoljupci?! Kakvim iznuravajuim tegobama rado podvrgava sebe onaj ko hoe da se sve vie i vie obogati! Ako bi, radi ugaanja Gospodu, podvrgli se takvim trudovima kakvim se podvrgavaju ljudi radi ugaanja svojim strastima, do kakve li bi visine duhovnoga savrenstva dostigli! (Filaret, arhiep. ernigovski). Ah! koliko li smo mi radljiviji i silniji za nau pogibao, nego li koliko treba za nae spasenje! (Filaret Moskovski). Posred najraznovrsnijih zanimanja nalazimo mi i vremena radi zadovoljenja kojekakvih sluajnih svojih prohtjeva; nalazi se vremena za upranjavanje u ovoj ili onoj vjetini, za izuavanje ove ili one nauke, za itanje kojekakve lake i beskorisne lektire, romana, ak skandaloznih pria i prepriavanja itd. Ali nemamo ni vremena ni moi da se postaramo za duu svoju i njeno spasenje! I zemaljska blaga bez truda se ne stiu; zato se onda klonimo od nebesnih blaga zbog podviga, truda, rada? (Po Sv. Nilu Sinajskom). Opomeni se samo ovoga: koliko li truda i rada treba uloiti u prigotovljenju samo jednoga pareta hljeba, i onda neka ti ne bude teko potruditi se za vjeno spasenje, za djelo najvanije i najneophodnije. U vrlini (dobroinstvu) je poetak teak, ali produenje je prijatno. (Sv. Zlatoust). Djelo Boije s poetka ini makar i preko volje, prinudno (Mat. 11, 12), a zatim e to djelo vriti sa zadovoljstvom. Na putu ka dobru (dobroinstvu), to vie proe naprijed, tim e ti se taj put laki uiniti. (Sv. Zlatoust). Kada bi u poetku sebe prinuivali makar i malo, poslije bi sve mogli lako i s radou djelati. (Toma Kempijski).

Predstavite sebi sluaj, kada ogromna rijeka uzima drugi pravac svoga toka: u poetku ovo iziskuje ogromnih, gotovo nemoguih napora, dok nije iskopan novi tok, dok tok vode nije uveden u novo korito. No kad je rijeka ve pola novim koritom, meu novim obalama, brzina toka poinje da se pojaava sve vie i vie, prema mjeri proenoga puta. Isto biva i sa postojanstvom, odlunou u dobru. U poetku je podvizavanje u dobru iziskivalo od Svetih silne borbe protiv ulne, materijalne i strasne prirode, protiv samoga sebe, - mnogo suza i molitava, dok se njihove misli i elje i svo srce nije rastalo od zemaljskoga i utvrdilo u Gospodu, dok sav ivot njihov nije napustio preanji tok i preduzeo novi. Tada je se ljubav ka Gospodu Isusu Hristu duboko ukorijenila u njihovo srce, tada je pridobila mo i osnaila se u borbi protiv grijeha, tada im je postalo lasno da neprestano misle o Bogu i kao da ive pred NJegovim oima; tada je potok misli njihovih iao ve obinim svojim koritom. Premda mnogo truda staje utvrditi se u vrlini (dobroinstvu), no za to ona - vrlina - mnogo i nagrauje i mnogo raduje savjest, i poraa tolike unutranje radosti da je to nemogue nikakvim rijeima izraziti. (Sv. Zlatoust). "Jedan pogled na dobroga", govori Karamzin, "jeste srea za onoga, u kome nije zatvrdnuo i okorio osjeaj dobra". Prema tome, tim vie mora da se osjea srenim sam inilac dobra. Imajui uspjeha u dobrim djelima pa zatim opet povrativi se gadnim obiajima, ne samo se gubi nagrada za preanje trudove, nego se takav podvrgava vrlo tekoj kazni, jer je znao i okusio sladost vrline (dobroinstva), pa se ipak vratio na ono to je odvratno i za duu ubitano. (Po Duhovnom Margaritu). Veliki je podvig dobroinstvo (vrlina), a nagrada jo vea, via i od samih podviga. ta se sve ini i preduzima radi zemaljskih nagrada! I onda, zar se ne treba jo vema potruditi radi nebeskih nagrada? (Prota J. Tolmaev). Ako budemo imali pred oima ne samo tekoe dobroinstva, no i nagradu i vijenac od njih, onda emo uskoro odvratiti duu svoju od svakoga zla. (Sv. Zlatoust). Sadanje bijede uporeuj sa buduim dobrima, i nerad nikada nee oslabiti podvige tvoje. (Sv. Marko Posnik). Nema tako tekoga djela, koje ne bi postalo lakim pri nadanju na nagradu od Boga. (Sv. Zlatoust). Najlaki je put ka vrlini (dobroinstvu) ovaj: gledati ne samo na rad i podvige, no ujedno pomiljati i o nagradama. (Isti). Hoe li bez truda biti dobrodjeteljan (dobroinac)? Rasuuj o naporu i trudu da je on privremen, a o nagradama da su one vjene. (Sv. Nil Sinajski). Teko je - vele - spasti se; ali je i stidno i neoprostivo ako se, pri svima danim uslovima i sredstvima, ne spasi. (Sv. Zlatoust).

Bog je olakao za nas podvig vrline (dobroinstva) ne samo nadom na budua blaga, no i drugim nainom, to jest svagdanjim Svojim staranjem i pomoju. (Sv. Zlatoust). Onaj koji nareuje da se djelo izvri, ujedno daje i mo za izvrenje, ali ne prinuava. "Breme je moje lako" (Mat. 11, 30), rekao je Spasitelj. Doista je lako. Jer ta moe biti lake od onoga bremena koje tamo odnosi svakoga, koji ga nosi? Tako, teka su krila ptici koja ih nosi, ali koja i nju, na isti nain, u vazdunom prostranstvu nose. Zar je ptici teko perje kojim leti u vazduhu? Tako i pravome hrianinu nisu teke zapovijesti Hristove, ispunjavanjem kojih dua uzlee ka nebu. ini ono to moe: On e ti nesumnjivo pomoi (1 Jovan. 5, 14. 15). (Prota P. Sokolov). Ne treba preuveliavanjem tekoa padati u lijenost i malodunost. Male cigle stavljaju jednu na drugu i zidaju ogromni hram; slino ovome pouavaj duu svoju, koliko je mogue, neprekidno blagim pomislima, dobrim eljama i plemenitim djelima i postae hram duhovni. (Filaret Moskovski). Treba svagda poeti s manjega, da se osposobi potom preduzeti veliko. (Prota A. IvancevPlatonov). Svaki treba da ini dobro po mogunosti, i da svijetli djelima svjetlosti (tj. dobrima), ako ne ba u redu velikih svjetila, a ono meu malima. Ako ne moe biti sunce, onda bar budi zvijezda, samo uzlazi gore, naputajui zemlju. Bolje je ma koliko uspjeti u injenju dobra, nego li nimalo. (Sv. Jovan Posnik). Oni koji istinski revnuju da steknu i da imaju vrlina, ako im se dogodi te padnu i zgrijee, ne treba da se predaju malodunosti, no treba da ustanu i iznova otponu truditi se. (Ava Isaija). Kada pone da ispravlja ravu naviku, onda makar bi jedanput, makar dva puta, makar bi i tri puta, pa makar ak i dvadeset puta prestupio zakon, ne oajavaj; nego opet ustani, prihvati se istoga truda i sigurno e postati pobjedilac. (Sv. Zlatoust). Jedan brat upitao je Avu Sisoja: "Ava, ta da inim? Ja sam pao" (zgrijeio). - Starac mu je odgovorio: "Ustani". - Brat odgovori: "Ustao sam i opet pao". - Starac mu na to: "Ponovo ustani". - "Pa dokle u ustajati i padati", upita ga brat. - "Do kraja ivota tvoga", odgovorio mu je starac. Nemogue je ne padati (ne grijeiti), no je mogue i treba pavi ustati. Onaj koji brzo tri, ako se na to spotakne i padne, odmah ustane i odmah juri putem naprijed, k cilju. Ugledaj se na njega. (Teofan, ep. Vladimirski). U ovom vidljivom i privremenom svijetu u kome ivi, nema niega nepokretnoga, no sve ide i prolazi. I tvoj ivot ide i prolazi; ti se ponekad odmara, kao to izgleda, tijelom, no tvoje tajne pomisli, tvoje tajne elje neprestano su u pokretu; zato, ako ti ne ide putem spasenja, onda

nasigurno ide putem pogibije. Ili, ako ne ide, onda pada, pada ili prelazi sa duhovnoga ivota na ivot tjelesni, iz ivota ovjeijega u skotski, i neprimjetno se stropotava u dubinu paklenu, u smrt dvostruku, nepovratno. (Filaret Moskovski). Na putu spasenja ne treba do samoga groba nita da nas zaustavlja i zadrava; ma do kakvog stepena savrenstva dostigao, ipak tei i idi naprijed. Dua ovjeija u ovome svijetu slina je lai koja plovi protiv burnih talasa morskih: na jednome mjestu nikako se ne treba zadravati; jer ako laa ne upotrijebi snagu da se probije naprijed, ona e biti odvuena u ponor, u dubinu morsku. Ako ne upranjavamo i ne upotrebljavamo snagu svoju u injenju dobrih djela, onda emo se sigurno nai u neemu ravom i nevaljalom; slino tome kao to plovimo po rijeci: ili idemo uz vodu ili nas ona odnosi nanie po njenom toku. ivot je duhovni takav da ako ne idemo naprijed, mi se vraamo nazad; ako ne teimo dobru, slabimo za dobro. im ne ivimo radi Gospoda, to neprimjetno ivimo radi grijeha; i to vie ivimo u grijehu, to tim manje za Gospoda. I obratno: ako vie ivimo za Gospoda i u Gospodu, to tim manje ivimo za grijeh i u grijehu. (Po Filaretu ernigovskom). Na putu ka nebu svako zaustavljanje i zadravanje - jeste korak nazad; svako odugovlaenje i zastajanje - gubitak je mnogoga. (Filaret ernigovski). Tako treba da ivimo da ono to je ve prolo ne bude bolje od buduega ili od sadanjega. (Sv. Vasilije Veliki). Mogue za ovjeka savrenstvo ovdje na zemlji sastoji se samo u tenji i naporu ka savrenstvu, u tenji neprekidnoj i stalnoj (Filip. 3, 8-15). Nae savrenstvo jeste neprekidno usavravanje. Onaj ko je dobar, treba da se neprestano trudi da postane bolji. Ukoliko je jai kod nas vid, utoliko bolje znamo koliko smo daleko od neba. Slino ovome, to vie napredujemo u dobru, tim vie se uimo poznavati koliko je veliko rastojanje izmeu Boga i nas. (Sv. Zlatoust). im se ko vema pribliava Bogu, tim vema vidi sebe grenijega. (Ava Dorotej). ovjek nije Bog, no cilj njegova bia jeste upodobljenje Bogu po zapovijesti Boijoj (Lev. 11,45; Mat. 5,48). Neka bi se broj tvojih dobroinstava ravnao broju nebesnih zvijezda, i tada ne moe biti ravan Bogu po svetosti.

Ma koliko ti bio veliki po vrlinama, no zakon, tj. stepenice moralnog priblienje due tvoje k Bogu, svagda je neto vie i vee od tebe. Ne gledaj na ono koliko je proeno, nego na ono koliko jo ostaje da se pree. Kao to onaj to preplivava rijeku ne misli o tome koliko je izmakao od obale, ve koliko ima jo da pliva do druge obale, jer ako ga snaga na jedan hvat ili samo na metar do obale izda, on tone, tako je i na putu ka Carstvu Boijemu. (Jevgenije, arhiegk. Jaroslavski). Nije blaen (srean) onaj koji je dobro poeo, nego onaj koji je dobro zavrio podvig svoj. (Sv. Tihon Zadonski). Nije veliki trud udariti temelj, ali je trudno dovriti zdanje. I to se vie zida zdanje, tim vie i trudnije biva graevinaru do svretka preduzea. (Sv. Jefrem Sirin). Ko makar i sav put proe, no ne doavi za etvrt sata i zaustavi se, taj ne dobija nikakve koristi, jer se jo nalazi izvan grada. (Ava Jovan). Dok smo u ovome svijetu i ostavljeni u tijelu, pa makar se podigli u dobru do nebesnoga svoda, ne moemo ostajati bez rada i truda i biti bez briga i staranja. (Sv. Isak Sirin). U svako vrijeme nama predstoji opasnost; nikada se ne treba predavati neradu u djelu spasenja svoje due. - Jake konje uvijek uzdom uzdravaju. - esto se dogodi da lae u samome pristanitu od iznenadne bure razbijaju se i tonu. (Ava Kesarije). Kao to ovjek plodove sa polja i njiva ne smatra da su mu u rukama, sve dok ih ne prikupi u itnicu svoju; tako i ti ne moe biti uvjeren kakve plodove ima dobiti od srca tvoga, dok je disanje u nozdrvama tvojim. (Ava Isaija). Dokle ovjek ne izie na sud Boiji i ne uje za sebe rjeavajue sudove (Boje) i ne sagleda odreenoga mu mjesta, do toga vremena ne moe doznati da li je on ugodan Bogu ili ne. (Isti). Grijeh nikoga ne ostavlja do groba. S toga do samoga groba treba opreznosti, do groba treba oiavati srce svoje. (Filaret ernigovski). Podvig pokajanja i borbe sa strastima doivotni su. (Ignjatije, episkop Kavkaski). Iskuenja ne prestaju uznemiravati ak leeega na samrtnoj postelji; ona odlaze kada dua ostavlja tijelo. (Isti). Ako se svagda bude sjeao slabosti svoje, nikada nee prei granicu samopanje. (Sv. Isak Sirin). Neprekidna panja due neophodna je stoga to je njena priroda promjenljiva. (Ava Isaija).

Jednom nevaljalom ili neugodnom milju moe se izgubiti stogodinji trud spasenja. (Prota Avram Nekrasov). Poetak zla, padanja i pogibelji, ak i posle dugogodinjih podviga u dobru, biva nerad o dobru; slino kao to je poetak tame - udaljenje svjetlosti. (Sv. Grigorije Bogoslov). Poetak ili izvor zla jeste rasijanost. (Sv. Pimen). Srca su naa - njive na koje mogu biti lasno posijane travuljine (kukolj i dr.), im olabavimo panju svoju. (Filaret, arhiep. ernigovski). Naputena zemlja ili njiva biva puna trnja, a neradna dua - puna neistih elja. (Ava Talasije). I pravednik nije bez opasnosti padanja u grijeh, ako se prolijeni. (Filaret Moskovski). Varnica pod pepelom, ma koliko da je pokrivena, brzo se raspaljuje i lako zapaljuje im su nepanjom uklonjene smetnje koje su je zaklanjale od duvanja vjetra ili promaje. Isto to biva i u duhovnom ivotu. Grene strasti, koje se prikriveno nalaze i kod pobonih kao varnice pod pepelom, pri maloj nepanji od tetnoga svjetovnoga vazduha raspiruju se i zapaljuju. Koji su itali Hriansku asketiku (ivot isposnikv) znadu za mnoge primjere, gdje je samo jedna minuta nemara i bezbrinosti, jedna nevaljala rije, jedno lukavo ili podmuklo savjetovanje, jedna zla misao gubila je trud i podvige itavih desetina godina. Svi mi treba da se dobro uvamo nerada, ak i minutnog, u djelu naega spasenja. Jedna minuta moe pravednoga ovjeka preobratiti u grjenika. Adam je pao; Solomon je zaboravio Boga; Sv. Apostol Petar odrekao se Hrista. Kad od maloga vjetra padaju kedri (velika i divna drveta na planini Livanu), mogu li onda opstati slabe trske? U stvari naega spasenja najopasnije je kada mi uobraavamo sebi da za nas ve nema opasnosti. Dok se god nalazi u tijelu ne budi bezbrian i nikada ne vjeruj samome sebi, pa makar se osjeao ponekad slobodan od strasti. Jer neprijatelji (demoni) s lukavim namjerama privremeno obustavljaju napade svoje, da mi popustimo u revnosti svojoj; tada oni kidiu na nas neiskusne, dohvataju ojaenu duu kao malu pticu i bacaju je na mnogo tee grijehe nego li u kojima je dotle bila i protiv kojih se pree molila da ih se oslobodi. (Ava Isaija). Potrebno je biti na velikoj oprezi stoga to na protivnik avo ne spava. I kad si u miru, budi gotov za borbu. Svagda ini dobro, da te zlomiljenik (avo) svagda nae u poslu. Ili radi dobro, ili govori dobro, ili o dobru misli. as se moli, as itaj, as rukama to radi.

Dua naa promjenljiva je i lii na gvoe koje, ako ostane zanemareno, spopadne ra te zara, a ako li se zagrije u vatri, isti se od re i dokle je u vatri iz-gleda kao i oganj, tako da ga se niko ne smije dotai jer je vatreno. Tako i dua kada se ustremi ka Bogu i besjedi s NJime, postaje kao vatra i opaljuje neprijatelje svoje, tj. one koji joj obino dosauju kada se ona zaboravi i olijeni. (Ava Isaija). Ma do koga i kakvoga stepena pobonosti doao, ne vjeruj samome sebi. Ova spasiteljna planja neka ojaava u tebi utoliko, ukoliko bude uspijevao na putu ka savrenstvu. - to je skupocjenije blago koje uiva, tim e se podvri veoj nesrei ako ga izgubi. Ugledaj se na trgovca koji se vema uznemirava i brine tada kada mu se laa, natovarena njegovim dragocjenostima i imetkom vraa u otadbinu, nego li kad je ona sa manjom i neznatnijom robom otila iz pristanita. to se vie bude penjao na stepenice moralnog savrenstva, tim vie pazi na sebe, obziri se na sve strane i posmatraj sebe, pazi na se da ne bi nepaljivou uinio korak ka nevaljalstvu kakvom i postao rtva svoje duevne sanjivosti, stoga to si tada vema izloen opasnostima padanja u grijeh. "to se blie pribliava Bogu", govori Sv. Partenije, "tim e se avo jae hvatati za tebe". I same posljedice pada bie za tebe u to vrijeme mnogo znaajnije i tee. "Ko padne na pod", govori Sv. Nil Sinajski, "brzo e ustati; no ko padne s visine, taj moe i poginuti". - Molitva i strah Boiji da ne odilazi od tebe. Motkom se podupire grana puna roda, i strah Boiji podupire dobru duu. (Sv. Nil Sinajski). Ne gordi se time to stoji u dobru, ve se uvaj da ne padne u grijeh. (Sv. Zlatoust). Smjernost je najbolje sredstvo i jemstvo dobroga ovjeka da ne padne. "Smjerni, govori Sv. Makarije Veliki, nikada ne pada. Kamo e pasti onaj, koji smatra sebe nieg od sviju"? ini dobro, ali to predaji zaboravu. Zaboravljanje svojih dobrih djela jeste najbezopasniji uvar njihov. (Sv. Zlatoust). Sakriveno dobroinstvo svagda je van opasnosti. Kada se iznose dragocjenosti na ugled, tada se podvrgavaju opasnosti da budu pokradene. Jasne boje poblijede od sunane svjetlosti. Staraj se da ivi tako da bude ugled za druge, ali se uvaj da istie sebe kao da neto vrijedi i da ini dobro radi slave i pohvale ljudske. ini dobro radi samoga dobra i radi slave Boje. Svijea produava goriti ne gledajui na to ima li tu ljudi ili nema; tako i vjerni treba bez prestanka da ini dobro, ne mislei o tome da li ljudi gledaju ili ne na njihovo djelo. (Prota P. Sokolov). initi dobro samo pred oima ljudskim, s ciljem kupiti njime sebi uvaavanje ljudi, znai jeftino cijeniti sebe i svoj trud, znai gubiti svoja dobra djela u oima Boijim. Da bi blagougodio Bogu, treba ne samo dobra djela initi, nego ih i dobro i pametno initi.

initi ono ta Bog hoe, a ne initi tako kako On hoe, znai ravo initi dobro i, sljedstveno, sasvim ga ne initi. (Prota J. Tolmaev). I onaj koji se podvizava i bori, nee biti proslavljen, ako se ne bude zakonito podvizavao (2 Tim. 2, 5). Dobro djelo, koje je ugodno Bogu i koje e On nagraditi, jeste ono koje savjetuje duh ljubavi, odobrava se mudrou i izvrava se s hrabrou, vrstinom i samopregorjevanjem. Ne gleda Bog na to koliko je ko uinio dobra i koliko ini, ve na to iz ega (iz kakvih pobuda) proizlazi djelo. (Toma Kempijski). Dobra se djela cijene po namjeri. (Sv. Amvrosije Milanski). Spoljanost postupaka zavisi od na-ina miljenja. Djela bez dobre namjere isto su to i rtva bez pretiline (Psal. 66, 15), ili tijelo bez due; Bog ih odbacuje. (Blaeni Avgustin). Raspoloenje srca za davanje dara velikima ili malima, samo ono daje predmetima njihovu cijenu. (Sv. Amvrosije Milanski). Sveto je djelo izabrati dobro ne radi ega drugoga, nego radi samoga dobra. (Sv. Nil Sinajski). Odve je znaajnije ne htjeti radi samog dobra odustati od dobra, nego li iz bojazni zla ne saglasiti se na zlo. (Ava Heremon). Onaj jo ne voli dobro i ne mrzi na zlo koji se bori sa zlom jedino i samo s nadom da postane pobjedilac zla. Ko se upranjava u dobru iz nekakvog cilja ili pobude, taj nije stalan u vrlini (dobroinstvu), jer taj cilj moe proi i on e napustiti dobro djelo; slino onome koji, plovei radi koristi, ne produava vodno putovanje ako otuda ne vidi za sebe koristi. (Sv. Grigorije Bogoslov). Promisli: ti vrijea samu vrlinu kada je ne izvrava radi nje same. (Sv. Zlatoust). Staraj se svakome initi dobro ne obraajui panju na to da li e otuda proizii line koristi ili ne. (Epiktet). ini ono to je dostojno nagrade, ali je ne trai. Veu e nagradu dobiti ako ini dobro ne za nagradu (ak i nebesnu). (Sv. Zlatoust). eli ono ta Bog hoe, radi onako kako Bog hoe, ini to stoga to Bog tako hoe. (Prota J. Tolmaev).

Glava i sutina (moe se rei: dua) sviju vrlina jeste ljubav, bez koje ni post, ni bdenije, ni trudovi nita ne znae. avo moe u svemu da podraava ovjeku: u postu, jer on nita ne jede; u bdenju, jer on nikada ne spava i svagda "riui putuje" (1 Petr. 5, 8). Samo jedina ljubav i smirenje nisu mu za podraavanje. (Blaeni Avgustin). Sve zapovijesti Boije sjedinjavaju se u jednoj, naime u zapovijesti o ljubavi (Mat. 22, 37 - 46). (Prota J. Tolmaev). Sve vrline nisu nita drugo nego li ljubav u raznim vidovima. (Blaeni Avgustin). Vrlina je po sutini jedna (to je ljubav), no ona mijenja izglede u duevnim moima, slino tome kao to sunana svjetlost nema figure, no obino prima izgled onoga otvora kroz koga prolazi. (Ava Evagrije). 11. MOLITVA sadraj Molitva je obaveza hrianina, i to prva obaveza (dunost), koju su oni duni ispunjavati. (Prota J. Tolmaev). "Ima vrijeme svakoj stvari pod nebom" (Ekles. 3, 1); pa zar onda nemati vremena za molitvu, koja je prva stvar pod nebom? (Filaret, mitrop. Moskovski). Kad ima vremena za zabave, zar se onda moe ko poaliti na nemanje vremena za rad na molitvi? Ne nalazi vremena moliti se samo onaj koji nee da se moli. (Inokentije, mitrop. Moskovski). Ma koliko veliki bili tvoji dnevni poslovi, ma koliko veliki bio trud i rad tvoj kojim zarauje sebi hranu, ti ipak, nema sumnje, moe odvojiti sebi nekoliko prvih asova dana i noi zarad molitvenog besjeenja sa Bogom, a u produenju dana odvojiti bar po nekoliko minuta radi sjeanja Boga i molitvenoga obraanja k NJemu svojima mislima. Pa i usred truda i zanimanja, ako je mogue, ne treba naputati molitvu. "Posao u ruci, a molitva u ustima", govori jedan podvinik. Djelo molitve treba da bude prije sviju djela i poslova, stoga to se bez njega ne moe svriti nikakvo drugo dobro djelo. (Filaret Moskovski). Molitva je prvi dar Boiji, kroz kojega se svi ostali darovi zadobijaju. Da bi prosjak dobio milostinju - treba da prui ruku, da bi dijete uzelo sebi hranu - treba da otvori svoja ustaca; slino ovome potrebno je da ovjek tei k Bogu, da dobije blagodat Boiju treba da ima otvorenu duu. Molitva je pruena ruka za zadobijanje milosti Boje; ona je otvorena usta radi okuanja nebeskog pia. (Filaret Moskovski).

Molitva, kao zlatni klju, otvara nam sva bogatstva milosra i darova Boijih. (Dimitrije, arh. Hersonski). Molitva uzlazi, a blagoslov Boiji silazi. Neophodnost, korist i sladost (prijatnost) molitve potpuno znaju, vide i osjeaju nebesni duhovi, i stoga oni ne prestaju "dan i no" (Otkr. 4, 8) uzviavati se ka Bogu i sjedinjavati se sa NJime u molitvi. "Umoriti se molei, znailo bi za nebeske stanovnike isto to i nama disati", govori Inokentije, arhiep. Hersonski. Molitva je za duu isto to i hrana za tijelo; stoga i nedostatak molitvenog raspoloenja osjea se u dui toliko koliko i nedostatak takozvanoga apetita, ili nemoi i bolesti za tijelo. Ako ne osjeamo u molitvi prijatnost sjedinjenja sa Gospodom, ne ojaavamo unutranje, zar se onda time ne ispoljava u dui naoj isto stanje kakvo biva u tijelu kada nam se i ukusna jela ne dopadaju i ine nam se neukusna? Bez molitve na duhovni ivot i gladuje i euje i umire. (Sv. Zlatoust). Opasno je i dostojno saaljenja stanje hrianina koji se ne moli. U srei i u dobru on je ponosit i gord; u nesrei je maloduan i tuan; u zabludama - nema nastavnika; u slabosti - nema potpore, u iskuenju - nema druga. U molitvama drugoga imaju potrebe i Sveti; no ko se ne moli sam za sebe, tome nee pomoi ni pravednici (Jak. 5, 16; Rim. 15, 30). Veliku mo imaju molitve Svetih, no samo tada kada se i mi sami esto i svesrdno molimo. (Duhovni Paterik). Vjera, nada i ljubav su korijeni molitve. Ako su ti koreni vrsti, onda se molitva sama sobom unutra pokree i objelodanjuje se s polja. Jer, kao to svjei korijeni, hranei se toplotom i vlagom, sami prirodno daju klicu, tako i dua, zagrijevana svima vrlinama, neophodno moli se i ivi molitvom. Ne voljeti moliti se - znai ne voljeti samoga Boga. Kao to riba ivi u vodi i vodom, tako i dua, koja Boga ljubi, ivi u molitvi i molitvom. A to proizilazi otuda to dua, koja Boga ljubi, neprekidno tei i udi da besjedi sa milim joj Stvoriteljem. Ta tenja biva ponekad tako velika da ljudi, silno ljubei Boga, mole se Bogu i u snu i pritom tako silno, da ponekad suze umilenja prekidaju im san. O tome se govori u knjizi Pjesma nad Pjesmama: "Ja spavam, a srce je moje budno" (5, 2), tj. ,Ja spavam, a srce moje budno-ljubi Boga, trai Boga, moli se Bogu, naslaiva se Bogom. Ja spavam, a srce moje ne spava, gori, svijetli, prebiva na nebu". (Jakov, arhiep. Nigorodski). Ne htjeti se moliti - znai ne htjeti biti sa Bogom.

Ako nema molitvenog duha, staraj se sve vie i vie da pozna, s jedne strane, svoje nitavilo, a sa druge - bogatstvo darova blagodati Boanske. Tada e pobona molitva sama sobom potei iz srca tvoga. (Prota P. Sokolov). Da bi se sviknuli i srasli sa molitvom, ne oekujte raspoloenje prema njoj, no prinuavajte sebe, stoga to se "Carstvo nebesko s naporom osvaja, i podvinici ga zadobijaju " (Mat. 11, 12). Mnogi, u iekivanju unutarnjega nagona, malo po malo su se sasvim okanuli molitve. (Prota Avram Nekrasov). Raspoloenje za molitvu esto se pojavljuje u vrijeme same molitve. Primoravaj sebe dugoj molitvi, molitva je svjetlost za duu. (Ava Isaija). Kao to je iz oblaka munja, tako su iz molitve svjetlost istine i razumijevanja. (Filaret Moskovski). Nita tako ne potpomae uspijevanju u vrlinama kao esto besjeenje sa Bogom (tj. molitva). (Sv. Zlatoust). Onaj umije dobro da ivi, ko umije da se dobro moli. (Blaeni Avgustin). Molitva odrava dobre u dobru, a zle, po milosti Bojoj, ini dobrima. Biva da poneki otpone molitvu kao grenik, a dovri je kao pravednik. Tolika je i takva milost Boja! Molitva je slina gustom oblaku koji as zatiava od zlih i estokih misli, as oroava i osvjeava potocima suza one koji se u njoj podvizavaju. (Blaeni Avgustin). Da bi mogli zategnuti oslabjele od suvote konopce radi podravanja katarke na lai, njih kvase vodom; pokvasi i ti oslabjelu od znoja strasti suvu duu tvoju suznom molitvom i um e se tvoj ukrijepiti radi uvanja od misaonih i strasnih vjetrova. (Andrijan Jugski). Prekrasna je za duu banja - suze za vrijeme vrenja molitve; no posle molitve sjeaj se o emu si tada plakao. (Sv. Nil Sinajski). Budi svagda raspoloen onako kako biva raspoloen u vrijeme iskrene molitve. Kada proe as, dva i tri posle molitve i ti primijeti da uzbudljivi ar u tebi gotov je da se postepeno ugasi, poi opet na molitvu i zagrij ohladnjelu duu tvoju. (Sv. Zlatoust). Molitva nije samo sredstvo za vrlinu, nego je i sama ona vrlina. Moli se Bogu tako kao da bi Ga gledao, stoga to On doista vidi tebe. (Ava Nesteron).

Zato pri molitvi obore (iskreni mo-litvenici) oi dole k zemlji? Radi toga to stoje pred Svesvetim Licem Svevi-njega Boga. Uzaludne su i nekorisne molitve, moljenja i molbe kada se vre bez straha i trepeta, bez trezvenosti i bodrosti. Kada, pristupajui caru, ovjeku, svaki od nas iznosi svoju molbu sa strahom i bojaljivou i sa svekolikom panjom, tim vie i vema to treba initi pred Bogom, Gospodarom sviju i Hristom, Carem careva i Gospodarom gospodara. Pred NJim treba makar slinim nainom stajati i takvim nainom pred NJim vriti svoje molitve i moljenja. (Ava Evagrije). Pazi na sebe ta radi (u molitvi) i sa kime besjedi, da tvoja molitva ne postane grijehom. Najljepa je molitva ona u kojoj se prosto i od srca izlau potrebe pred bogatim ljubavlju Bogom. (Prota P. Sokolov). Onaj koji se samo ustima moli, vazduhu se moli, a ne Bogu; Bog obraa panju na um, a ne na rijei, kao to rade ljudi. (Sv. Petar Damaskin). Molitva, koja se sa nebreenjem (nepanjom) i lijenou vri jeste brbljivost i besmislica. (Sv. Antonije Veliki). Molitve nae veinom bivaju neusliene, ili, kako se govori, ne dolaze do Boga stoga to ne dolaze ni do nas samih, jer ne izlaze iz nae due i iz naeg srca. (Svetenik A. ukin). Ti sam ne uje (ne slua) svoju molitvu, pa kako trai da Bog uslii tvoju molitvu? (Sv. Zatoust). Ili vi mislite da e Bog obratiti panju na molitvu, na koju ni vi sami ne obraate panju? (Filaret Moskovski). Dejstvo na duu duge, no nepaljive molitve slino je dejstvu padanja jake kie na plehane krovove, sa kojih se sliva sva voda ma kolika se izlila, nemajui nikakvo dejstvo na sami krov. Suprotno tome, paljivu molitvu moemo uporediti sa blagotvornom kiom, koja oroava posijana polja i utie na raenje posijanog sjemena, spremajui time bogatu etvu. Rasijanost i hladnoa (mrtvilo) na molitvi, na ta se svi ale, gotovo svagda proistie od toga to mi poinjemo nae molitve bez prethodne pripreme. Zemljodjelac ne sije sjeme po njivi prije nego li njivu najprije kako treba pripremi. Imajui namjeru da se javimo (lino stanemo) pred kakvo vano lice i da ga za neto zamolimo, mi najprije porazmislimo ta emo pred njim rei. Tim prije i vie ne treba da se javljamo molitveno pred lice Boije prije nego li se najprije kako treba pripremimo. "Prede dae ne pomoliisja, ugotovi sebe, i ne budi jako elovjek iskuaja Gospoda[1]" (Sirah 18, 23), veli Sveto Pismo. Treba najprije da oistimo sebe, a zatim da besjedimo sa istim (Bogom). (Sv. Grigorije Bogoslov).

Samo ista dua izlijeva iskrene molitve Bogu. (Ava Isaija). Kakvi elimo da budemo u vrijeme molitve, takvi treba da budemo prije vrenja molitve. Duh na u vrijeme svoje molitve nasigurno dobija raspoloenje od prethodnog stanja, i molei se, uznosi se ka nebesnome, ili se sputa do zemaljskog, sa onim istim mislima kakvima se bavio pred molitvom. (Ava Isak). Kao to dim od tule slame pecka oi, tako i pamenje zla (tj. zloba na srcu protiv koga, i uopte sve grene strasti) uznemirava um u vrijeme molitve. (Sv. Nil Sinajski). Ono ime je bila dua zauzeta do molitve, neophodno dolazi na pamet i u vrijeme molitve i njenog toka. Stoga, prije poetka molitve, mi smo duni da stavimo sebe u takvo stanje u kakvom elimo da budemo za vrijeme njeno. (Ava Isak). Moli se za samu molitvu da ona bude onakva kakva treba da bude. Prava molitva sastoji se ne u pokretima usta, ne u kleenju na koljenima i podizanju ruku gore; ona treba da bude u izlivanju srca i kao u tananom kaenju due pred Tvorcem; u ovome smislu unutarnja molitva, koja se ne iskazuje rijeima, jeste najbolja, i ovo savrenstvo u molitvi duni smo dostii. No ko se moe moliti takvim nainom s poetka, im mu se to prohte; ko moe u jedanput prei od rasijanosti u samoudubljenje, prenijeti se od zemlje na nebo bez pripreme, bez postepenog prelaza? Otuda, usna molitva i ono to se sa njom sjedinjava, tj. mjesto i vrijeme, ponavljanje jednih istih rijei, razni spoljanji znaci, sam poloaj tijela i ostalo - sve ovo sainjava pripremu, prelaz i, tako rei, svetenu gimnastiku unutranje molitve. (Ogjust Nikol). Poetak molitve sastoji se u tome da odgonimo nailazee pomisli, pri samoj njihovoj pojavi; sredina molitve je u tome da um zatvaramo u rijei koje proiznosimo (ili u misli); a savrenstvo molitve je - ushienje (i uznoenje) ka Gospodu. (Sv. Jovan Lestvinik). U vrijeme molitve, kada se tijelo tvoje pregiba ka zemlji (tj. metanie), dua tvoja neka se uznosi gore - ka Bogu. Ne naputaj molitvu dokle ne vidi da su njena toplina i suze otile od tebe. Jer moe biti, kroz cijeli ivot svoj nee imati takvoga vremena za oprotaj grijeha svojih. (Sv. Jovan Lestvinik). Ko eli i hoe da mu Bog uslii molitve, taj je duan da slua Boga u ispunjavanju zapovijesti NJegovih. (Andrijan Jugski). Primi zakonodavca Boga (tj. sluaj ga) i On e primiti tebe moleeg se (tj. posluae te). (Sv. Nil Sinajski). Poslunost izaziva poslunost. Ako ko slua Boga, i Bog e njega posluati. (Ava Mios). Ne moe se ni zamisliti da e Bog odbiti onoga ovjeka koji Boga slua, stoga to On nije daleko od ovjeka. No nae elje protivne NJemu (a tim vie dejstva i djela naa) stavljaju prepreku da nas On uslii. (Ava Isaija).

Bog ne obraa panju na molitvu samo onoga ovjeka koji sam nije paljiv, koji ne uvaava Boga i ne izvrava naredbe NJegove. Dakle, od samoga ovjeka zavisi hoe li Bog primiti molitvu njegovu ili ne. Kada elimo da nam Bog ukae milost svoju, onda smo prije svega duni potruditi se da budemo dostojni te milosti. (Sv. Zlatoust). Ne pokoravajui se zapovijestima Boijim ti time ini to da, kad bi se ak i sveci molili za tebe, ne bi bili uslieni. (Sv. Nil Sinajski). Neko je rekao Sv. Avi Antoniju: "Po moli se za mene". - Na to mu je starac odgovorio: "Ni ja, ni Bog nee te pomilovati, ako ti samoga sebe ne pomiluje i ne blagougodi Bogu". Vjera je klju za ispunjenje molitve. Gdje vjere nema, tamo je i molitva bez uspjeha. I tako, ako tvoje molitve ostaju ponekad uzaludne, pazi da li prije svega ima vjeru. (Prota P. Sokolov). uda molitve - s vjerom vrene - mnogorazlina su i velika. Molitva je zaustavila potop, dala djecu nerotkinjama, opustoila logore vojnike, razdijelila more, razdvojila Jordan, zaustavila tok sunca i mjeseca, izvukla iz jama baenoga u jamu, izvadila iz vatre baene u zaarenu pe, spasila iz bezdana morskog progutanog morem. (Sv. Jakov Nizibijski). Ne pogordi se ako si se pomolio za druge i bio uslien, stoga to je to vjera njihova podejstvovala i izvrila. (Sv. Jovan Lestvinik). Ko ne smatra sebe grenikom, toga molitvu ne prima Bog. (Sv. Isak Sirin). Ako hoe da ti molitva uzleti k Bogu, daj joj dva krila: post i milostinju. Molitva bez ljubavi ne biva usliena. (Filaret Moskovski). Za vratima ostaju i ne dolaze do Boga (tj. ne bivaju usliene) one molitve koje se upuuju k Bogu bez ljubavi, stoga to jedino ljubav otvara vrata molitvi. (Sv. Jefrem Sirin). Uzaludne su molitve ovjeka koji hoe da se sveti, tj. eli osvetu. (Ava Isaija). Ko hoe da bi mu Bog brzo usliio molitvu taj treba, im ustane na molitvu, prije svake druge molitve, pa i za samog sebe, da se najprije pomoli Bogu za neprijatelje svoje i radi toga e Bog usliiti svaku molitvu njegovu. (Ava Zenon). Da ne bi nae molitve ostale bez ploda, tj. da bi ih Bog usliio i ispunio, potrebno je prije svega provoditi poboan ivot, biti posluan zapovijestima Boijim, potom vriti svoje molitve sa velikom panjom i pobonou. Ne samo da treba da zna i umije kako treba da se moli, nego i o emu se treba moliti, tj. sam predmet molitve nae treba da je po volji i u volji Bogu. Ako molitvom traite od Boga to Mu je po volji, On e vam dati i ono to je i vama po volji.

Ne trai od Boga ono to je nitavno, prolazno i bez ikakve ili male vanosti, a osobito ne ono to moe pogubiti duu tvoju, kao npr. bogatstvo, slavu, poasti itd. Takva molitva ne samo da je besplodna za nas, nego ak moe biti i due-pogubna, kao neto to Boga vrijea. "Itete[2], i ne primate, jer pogreno itete, da na uivanja vaa troite." (Jak. 4, 3), stoga to zlo itete sebi, traite ubitano za sebe. I srea naa to Gospod, po blagosti Svojoj, po ljubavi Svojoj prema nama, kao da nas u tim sluajevima titi i njeguje. Otac nebesni, koliko je dareljiv onda kada prua hljeb, toliko je milostiv i tada kada ne daje ara nerazumnome djetetu. (Filaret Moskovski). Bog esto u gnjevu daje ono u emu (nas) odbija u milosti. Kada to zlo itemo u Boga, On projavljuje gnjev Svoj ako nau molbu ispunjava, i javlja milosre svoje kada ne ispunjava. (Blaeni Avgustin). Pri molitvi, najbolje je i najbezopasnije je da se predamo volji Bojoj, tj. da itemo od NJega ono to je NJemu Samome ugodno da nam da, prema stanju naega tijela, nae due i naega duha. Ne moli se da bude s tobom ono to se tebi ini da je dobro, nego da s tobom bude ono i onako kako je Bogu ugodno, stoga to On bolje zna ta je za tebe korisno. (Ava Leontije). Ne treba iskati od Boga ono to mi elimo, ve ono to On eli, a to je najsigurnije sredstvo da doista dobijemo ono to je najpotrebnije. Bog nas svagda uje u molitvama, iako neki put ne ini po naoj elji, ali svakako ini uvijek u nau korist. Ako ti Bog ne da ono ta eli i ite, budi uvjeren da On priprema i nasigurno e ti dati neto ljepe i korisnije za tebe. (Prota Rodion Putjanin). Preblagi Otac Nebesni, ako ne ispunjava vidljivo tvoje elje, onda bez sumnje nevidljivo brine za dobro tvoje vie nego li ti to moe poznati i zamisliti. (Filaret, mitrop. Moskovski). I poslije mnogih molbi Bog ponekad ne daje ono za ta Ga molimo; ali On tada dariva ono to je odve vanije od onoga za ta Ga molimo. Sv. Apostol Pavle molio je Boga da ga oslobodi od nekih iskuenja (neprilika), no iskuenja nisu odlazila od njega; ali kako se on molio, Bog mu je darivao blagodat pomou koje se on slavno borio i trudio na dobro Crkve Hristove (2 Korin. 12. 7 - 9). I tako, zar nije bio uslien Pavle? Ako se moli Bogu ma o emu bilo, i On odlae da te uslii, ne tuguj zbog toga. Ti nisi pametniji od Boga. (Sv. Isak Sirin). Ponekad Bog ne ispunjava nae molbe, ili oklijeva da ih ispuni, no ne zato kao da nas ne voli, nego zato da mi ee pribjegavamo k NJemu. Tako postupaju i djecoljubivi roditelji: videi da

je neko od djece prilijenio, ne ispunjavaju mu odjednom molbu njegovu, ne radi toga to ga mrze, nego radi toga da, dobivi to trai, ne bi opet palo u lijenost. (Sv. Josif Volokolamski). Molitva, kao besjeda sa Bogom, sama je sobom veliko blago, esto mnogo vee od onoga koje ovjek ite (od Boga); i milostivi Bog, ne ispunjujui molbu, ostavlja molitelja pri njegovoj molbi da je ne izgubi, da ne napusti to vie blago kada dobije ono izmoljeno, ali mnogo manje blago. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Dugo ostajui u molitvi i ne videi otuda ploda, ne govori: ba nita ne dobih (od onoga to sam molio), stoga to samo prebivanje u molitvi jeste ve dobitak. Jer, zar ima veega blaga od ovoga - prilijepiti se uz Gospoda i prebivati neprestano u sjedinjenju sa NJime? (Sv. Jovan Lestvinik). Kada se molimo i Bog usporava i odlae da nas uslia, to ini u naem interesu, za nau korist, da nas naui dugotrpljenju; stoga i ne treba klonuti duhom, govorei: mi smo se molili i nismo bili uslieni. Zna Bog ta je za ovjeka korisno. (Sv. Varsanufije Veliki). Svaka molitva, po mjeri svoje neprekidnosti, postaje vra, oienija, nekoristoljubivija, savrenija. Kao to se srebro ljepe oiava i bljetiji ako vie u vatri postoji, tako i molitva, po mjeri trpljijega u njoj boravljenja, dobija vei znaaj, stoga to se tada osobito otkriva za nas prilika pokazati vjeru, predanost, smjernost, usre. Neki se mole, i ne dobivi onoga to su iskali, postaju hladni prema molitvi, a meutim moe biti da je Gospod ve bio blizu da im uslii molitvu; moe biti da su ostavili molitveni trud ba kada je od njih nedaleko bila milost Boja. to vie i due Boga molimo, tim On dareljiviji biva; to vie odugovlai, to e nam vie i dati: u to vrijeme kada nam On ne ispunjava nau molbu, kao da premilja ime bi nas bolje nagradio. (Prota R. Putjanin).

NAPOMENA: 1. Pripravi se prije svoje molitve, i ne budi kao ovjek koji iskuava Gospoda. 2. Itemo=traimo, molimo

12. O POSJEIVANJU HRAMA I POBONOM PONAANJU sadraj U HRAMU

Hrianski je hram - riznica blagodati i kola pobonosti. (Filaret, arhiep. ernigovski). Kao to kia pothranjuje sjeme u zemlji, tako i crkveno bogosluenje ukrepljava duu u vrlinama. (Sv. Jefrem Sirin). Ima takvih ljudi koji zidaju hramove Boije, a o svojoj dui su nebreljivi[1]. Ima ljudi koji neobino lijepo ukraavaju svete ikone u hramu, no sami su lijeni da se pred njima mole. Imavi usre za graenje hrama, imajte usre i prema ve sagraenom hramu. (Filaret Moskovski). U svjetskim odnosima biva ovako: ako neko poznato lice, u izvjesna vremena i bez opravdanih uzroka, ne posjeuje izvjesni dom i porodicu, znai i tumai se da je to lice prekinulo odnose sa tom porodicom ili domom. Pa zar to nije isto kada hrianin u praznine dane ne posjeuje hram Boiji, ili ga posjeuje vrlo rijetko, ili ne uzima uea u zajednikom, optem Bogosluenju? Zar to nije javni dokaz njegove hladnoe prema Bogu i prekida njegovih odnosa prema NJemu, Tvorcu i Dobrotvoru svome? Taj i takav ovjek neka se ne nada dobru ni za sebe ni za dom svoj, ako ga ima. Kada stupate na prag svetog hrama, ostavljajte za sobom sve svjetsko i zemaljsko. (Filaret Moskovski). Ako i kada doe u hram Boiji, zapali prije svega svijeu u srcu tvome (Luk. 12, 35); tada zapali, ako ima mogunosti (2. Korin. 9, 7), i drugu, vidljivu svijeu Bogu ili NJegovim svecima, i sa svim usrem moli se, dokle svijea gori. esto se dogaa da naa svijea jarko gori pred svetom ikonom, dok u naem srcu malo je toplote i svjetlosti. Donosi tamnjan u crkvu, ali ne donosi molitve; pali svijeu, ali sam ne gori duhom. (Filaret Moskovski). Ako srce tvoje nije kandilo napunjeno jelejom smjernosti i goree vatrom ljubavi k Bogu i blinjemu, onda beskorisno (uzalud) pripaljuje kandilo u crkvi. Poneki, stojei u hramu, umjesto spasiteljnog razgovora sa Bogom, vodi nekorisne razgovore sa drugima. Oh, koliko li je takvih! Nekim hrianima, a naroito hriankama, prijatniji je razgovor u crkvi nego li ma ta drugo! Meutim, jedan veliki sveti otac rekao je: Bolje je spavati kod kue, nego li razgovarati ili upravo brbljati u svetom hramu. Predstavimo sebi ovo: ako bi ko, stojei pred vladaocem i razgovarajui s njime, odjedanput okrenuo se i poeo da razgovara sa nekim od slugu vladaoevih, kako bi i kakvim bi imenom nazvali takvoga ovjeka? Eto, takav je i onaj koji se za vrijeme Bogosluenja u svetom hramu razgovara sa drugim, ili mu misli tumaraju koje-kuda po svijetu. (Po Sv. Jefremu Sirinu).

Ko provodi bdjenje u crkvi u praznim razgovorima, taj bi pametnije uinio da je ostao kod kue u spavanju. (Ava Isaija). "Kakva je korist ii u kolu vjetina i ne uiti se u njoj", rekao je Ava Pimen, rasuujui o nepobonom i rasijanom stajanju u svetom hramu. Ako bi uao u carski dvor ti bi se svakako starao i brinuo da nita ne uini to ne dolikuje onome mjestu; a tek sa kakvom panjom treba da ulazi u dom Cara Nebesnoga! Ako bi sa strahom ulazio i obazrivo se ponaao u carskome dvoru, sa koliko onda panje i straha treba da se vlada u domu Boijemu, gdje Svudaprisutni prisustvuje, gdje te Svevidei neprestano gleda? (Po Filaretu Moskovskom). U crkvi treba stajati sa pobonou, da ne bi, u protivnom, umjesto smanjivanja, umnoio grijehe svoje. (Duhovni Margarit). Biva da neko, idui u hram na molitvu, ponese sobom i misli o kuevnim stvarima i brigama, ili o svjetskim poslovima. Pa ako, stojei u hramu, bude to pretresao i razmiljao o tome, kakva mu je vajda to je iao u crkvu na molitvu? Poi u crkvu na molitvu, ali tada sve svjetsko pa i domae brige ostavi kod kue. Voli Boiji dom, ali se potrudi da i u samome sebi sagradi dom Bogu. (Sv. Nil Sinajski). Rukotvorna sagraena crkva ne osveuje i ne spasava onoga ko se sa svoje strane ne trudi da postane ivom crkvom ivoga Boga. (Filaret Moskovski). Srce vaspitavaj u njenosti, dobroti, krotosti, a tijelo u istoti odravaj: i prvo i drugo stvorie te hramom Boijim. (Sv. Nil Sinajski).

NAPOMENA: 1. nebreljivi=nepaljivi. 13. O UVANJU (POTOVANJU) PRAZNIKA sadraj Bog ti je odredio est dana radi tvojih djela i tvoga rada, a Sebi je zadrao samo jedan dan sedmi (Izlazak, 20, 9-10). Na svjetovne praznike rasipa se ono to je steeno u dane rada; na praznike pak Crkve moe se i treba sakupljati duhovno blago mudrosti, znanja, dobrih djela, molitve, i to obilnije nego li u nepraznine dane.

Praznik nije za to da bi samo ostavio rad (posao) i provodio dan u besposlienju. Praznik nije besposlica, ve praznovanje, tj. utjeno duhovno likovanje - radovanje duha radi saznanja i dobijanja velikih darova Boijih. (Teofan, ep. Vladimirski). Praznik bez duhovne radosti, bez srdanog u njemu uea, bez unutranjeg osjeanja, to je tijelo bez due. (Filaret Moskovski). Za hriane, svako doba i vrijeme - jeste doba praznika, zbog izobilja darovanih im blaga. Praznik je javljanje dobrih djela, pobono raspoloenje due i popravka ivota. Ako to ima, onda moe svagda praznovati. (Sv. Zlatoust). Kada djela i zanimanja svjetska (ovozemaljska) treba prekidati u praznine dane, tim prije i vie treba se tada kloniti od djela, koja se ne odobravaju i u obine, radne dane. Zar meu nama nema takvih koji asove prazninoga jutra provode u snu, poslije noi preobraene u dan, nedostojan sunca? (Filaret, mitropolit Moskovski). Praznik nije za to da naruavamo dobre obiaje i umnoavamo grijehe svoje, nego da oistimo i one grijehe kojih u na-ma ima. (Sv. Zlatoust). Prekrasno je praznovanje - kloniti se grijeha. Za grenika nema praznika. I svijetli dani (Svijetle, Uskrnje sedmice) svijetli su samo za istu i nevinu duu. (Kirilo, ep. Mel.). Ko praznuje istim srcem, taj praznuje sa anelima. (Filaret Moskovski).

14. NAUKA - ZNANJE - MUDROST sadraj Prezirati nauku znai ne truditi se na obraivanju vinograda, a eljeti naslaivati se plodovima njegovim. (Kliment Aleksandrijski). Ko prezire znanje a hvali se neznanjem, taj je neznalica, ne samo u rijei nego i u razumu. (Sv. Marko Postnik).

Hrianska religija nije protivna naunom obrazovanju. Nije Hrianstvo neprijatelj nauci, ve nedostatak znanja u ovjeku; i obratno: nije nauka protivnik Hrianstvu, ve isti nedostatak znanja. Um je po prirodi svojoj hrianin, i u kome nema hrianstva, tu moemo slobodno posumnjati u nedostatak uma. Ovo vidimo ak i kod neznaboaca: ukoliko je ko od njih bio vei po obrazovanju svoga uma utoliko je bio blii k poznanju pravoga Boga. Platon i Sokrat, koji su ivjeli prije Hrista, bili su poluhriani. Nauke, kojima pojedini nadrimudraci hoe i sada da se koriste u podcjenjivanju Hrianstva, one u djetinjstvu svome (kada jo nemaju sigurnoga znanja, ni opita, ni kriterijuma za svoja naela), pokuavaju napade protiv Otkrivenja; no kada dou u doba zrelosti i, takorei, do odrasle, muke pameti, tada poinju da potvruju istine Otkrivenja. (Vizeman). Doista: samo takozvani poletarci u nauci pokuavaju napade na Hrianstvo, dok ljudi velikoga uma i dubokoga znanja, svestranog i ozbiljnog obrazovanja, istinski su dobri i skromni hriani (kao npr. Kopernik, prirodnjak Line, i drugi). Povrna nauka udaljava nas od religije, a duboka nauka opet nas ka njoj vraa. Drugo je poznanje stvari, a drugo je poznanje Istine. Ukoliko je razlino sunce od mjeseca, utoliko je ovo drugo korisnije od prvoga. (Sv. Marko Posnik). LJudi koji sav svoj um upotrebljavaju na predmete nekorisne, dosta lie na onu nonu pticu (sovu) koja nou u tami jasno vidi, meutim pri gledanju sunca postaje slijepa. Oni su udnovato dosjetljivi, kada se povede rije o naunim sitnicama, a ne vide nita kad obasja prava svjetlost. (Vijant). Koliko li lie na oi sovine (buljine) oni koji se zanimaju sujetnom mudrou! I u sove je nou pogled otar, ali potamni im se pojavi sunce; i kod njih je odve izotreno razumijevanje u upljim umozakljucima, ali je pomraeno za poznavanje istinske svjetlosti - nauke. (Sv. Vasilije Veliki). Da bi bolje i savrenije poznali Istinu, (tj. biti mudrim a ne sujetnim mudrou) treba biti paljiv i pravedan u odnosu predmeta koje ispitujemo, a ne poklanjati svemu bez razlike svekoliku panju svoju. Kada se vri spremanje u domu, onda se staraju da se oslobode od nekorisnih stvari koje samo uzaludno zauzimaju mjesta na koja se moe neto korisnije i vanije staviti. Kako bi to dobro bilo kada bi mi nau pamet takvim nainom pretresali i oiavali! Ali po nesrei, ne zavisi od nas da iz nje izbacujemo nenune ili tetne pojmove. Stoga treba biti izvanredno oprezan u izboru predmeta, na koja obraa panju. (Aisiljon). Stvarno korisno - i potpuno dostojno naega poznanja i izuavanja - jeste ono to moe posluiti za dostizanje vjenoga ivota, a ne privremene udobnosti i radosti. (Sv. Amvrosije Milanski).

Uimo se na zemlji onome znanju koje e biti sa nama nerazdvojno na nebu. Trai samo takvu nauku koja pobuuje, hrani i ukrepljuje u tebi ljubav k Bogu. Bjei od buncanja i gluposti filosofa koji se ne stide da svoju duu i duu psa smatraju za jednake meu sobom i koji govore o sebi da su nekada bili drvee, ribe i majmuni. A ja, premda neu rei da su oni bili nekada ribe i ivotinje, ali sam gotov da potvrdim da su, kada su to pisali, bili gluplji od njih. (Sv. Vasilije Veliki). Smjerno neznanje (tj. prostota, naivnost) bolje je od ravoga znanja. (Sv. Zlatoust). Izuavanje zemaljskih predmeta i nauka moe biti blagotvorno i korisno, no kada to nije protivno ni odvojeno od vjere i bogopoznanja. Prosvjeta donosi dobre plodove drutvu samo tada kada joj za osnovicu slui vjera. (Filaret Moskovski). Znanje je slino svjetlosti prirodnoj, a svesrdna vjera slina je toploti prirodnoj. Kao to se u vidljivom svijetu ivot rastinja razvija pod uticajem svjetlosti i toplote, tako i za uspijevanje u duhovnom ivotu potrebna je, osim znanja, i svesrdna vjera. Kao to bez svjetlosti i sa zdravim oima ne moemo da razlikujemo predmete, tako i bez Boga istinske svjetlosti, izvora Istine, - mi i sa zdravim razumom ne moemo poznati Istinu. Siromana je mudrost ovjeija, kada se rukovodi samo svojom sopstvenom svjetlou, svojim znanjem, ili upravo rei - svojom tamom. Istina se ne tee[1], ne zarauje, ve se prima i usvaja; no ona bi se uzaludno trudila, ako ne bi od vie sile dobila materijala za svoju preradu. Ta via sila jeste vjera. (Kliment Aleksandrijski). Mudrost ljudska, slina mjesecu, rasvjetljava noni mrak zabluda ovjeijih samo tada kada pozajmljuju svoje znanje od mudrosti i istine Boije. Pogledajte ta biva sa mjesecom kada crna sjenka zemljine kugle pada na okruglinu njegovu? Tada se stavlja pregrada izmeu njega i sunca, i srebrnasta svjetlost njegova gasi se, a ostaje samo jedna tamna masa koja se i ne vidi. Tako biva i sa mudrou ljudskom kada zabludi. Pogrena miljenja, zemaljska zadovoljstva i strasti zaklanjaju od nje svjetlost istine i mudrosti Boije. (T. Jakovljev). Zar misle da je istina Boija i Hristova neto tue, udaljeno od prirodne istine, korisne ovjeku i drutvu ljudskome, i da posljednja moe ivjeti bez prve kao i u sjedinjenju s njome? Pogledajte na narode i drutva ljudska, hrianska i nehrianska! Zar onamo gdje sija sunce istine Boje i Hristove ne svijetli jasno istina prirodna: prirodoispitujua, umna, moralna, tvoraka, dobrocijenjena i dobroukrasna za ljudska drutva? Zar ne pokriva pomrina prirodne sposobnosti i ivot naroda, nad kojima ne sija sunce istine Boije i Hristove? Odvojite sunce od svijeta, ta e biti sa svijetom? Izbacite srce iz tijela, ta e biti sa tijelom? Treba li rei: Izvadite istinu Boiju i Hristovu iz ovjeanstva, i s njime e biti isto ono to i s tijelom bez srca, to i sa svijetom bez sunca. (Filaret Moskovski).

Svjetlost samo nauenog obrazovanja, bez svjetlosti Hristove Istine, isto je to i svjetlost mjeseeva bez sunca, svjetlost hladna i bez ivota, svjetlost tua i pozajmljena. Nauno obrazovanje samo po sebi, samo e kliziti po povrini due, kao to svjetlost mjeseeva klizi po stijeni, ne prodirui u unutranjost njenu, jer ono nikada nee biti u stanju da duu zagrije, oivi i pobudi srce nae na trud i podvige, na trpljenje nevolja i neimatine. Uzaludno dua, koja ostaje u udaljenosti od Boga, izvora ivota i naela dobra, uzaludno, velim, pokuava da se razvija, usavrava, raste i ide u napredak; u njoj se razvija samo duh samoljublja, ona se podie samo gordou, raste samo u zlu, ide naprijed putem tatine, koja vodi u pusto i propast. Uzaludna su i nekorisna sva naa znanja kada mi iz njih za Hrista ne znamo. Kakva je korist lai ili jedrilici od katarke, od kormanoa i mornara, od jedrila i lengera, ako vjetra nema? Kakva je korist u krasnorjeivosti i otroumlju, u znanjima i obrazovanosti, i uopte u razumu, ako u dui nema Svetoga Duha? Idi putem koji vodi Bogu, i tim e se putem pribliiti k premudrosti. Put ka Bogu je izvjestan i poznat: pobono razmiljanje, molitva i vjera. (Filaret Moskovski). Um koji fantazira o svojoj mudrosti, jeste bezvodni oblak kojega nose vjetrovi tatine i gordosti. (Ava Talasije). Onaj ko iz ljubavi prema Istini iskreno priznaje da nije pravedan, moe se rei da je vei od onoga ko je svagda pravian u svome miljenju. Onaj je mnogo, vrlo mnogo znao, koji je umio rei: "Ja znam samo to da nita ne znam" (filosof Sokrat). to se vie bogatimo znanjem, tim vie se susreemo sa nepoznatim stvarima. to vie ovjek zna, tim vie uvia kako malo zna u sravnjenju sa onim to ne zna i to je nepristupano, tj. nemogue da se sazna. (Filaret Moskovski). Koliko li ima stvari i predmeta koje mi ne znamo, premda i govorimo i hvalimo se kako ivimo u vijeku prosvjete i kulture? Sve nae zemaljsko znanje jeste samo znanje posebno (djelimino); potpuno znanje je u buduem ivotu. Znaj to treba znati, i ini to treba initi. Dobro drvo donosi ne samo cvijet ve i rod. Prava mudrost ne sastoji se samo u golom umnom poznavanju Istine, nego i u odgovarajuoj spoljnoj djelatnosti i ponaanju.

Onaj ko smatra da je razum samo u vjetini izlagati istinu, slian je papagaju koji, obuivi se, govori po navici, premda apsolutno nita ne razumije znaaj, ni sadrinu izgovorenih rijei. Nemogue je postati mudrim, ne ivei mudro. (Sv. Grigorije Bogoslov). Istinski pametan ovjek, slino ovaploenoj Premudrosti Isusu Hristu, najprije tvori, a po tom ui (Djela Ap. 1, 1.); najprije izvrava zakon, a zatim nareuje ili savjetuje; on ne rui primjerom ono emu ui rijeju ili vlau. (Filaret Moskovski). Pamet, koja se ne moe potkrijepiti djelatnou, jeste razlog stida. (Sv. Isak Sirin). Bolja je mudrost koja rijeju ne blista, ali koja izobiluje i potvruje se djelima. (Sv. Grigorije Bogoslov). Djelima sebe objelodanjuj da si pametan, jer nema rijei koja bi bila mudrija od djela. (Sv. Marko Postnik). Volei nauku, voli i trud (dodaji znanje ivotu); stoga to sama nauka pogordi ovjeka. (Ava Isihije). Sunce i svijetli i grije. Nije dosta imati samo svjetlosti ili prosvjeenja, potrebna je i toplota, tj. korisnost; pri prosvjeenju uma treba imati i oblagoroeno srce i dobrotu due. Nauka ili znanje bez dobrote jeste mudrost avolska. (Filaret Moskovski). Onaj koji je ujedno i Premudrost i Pravda i Dobrota (Bog), okree pogled dobrote Svoje od onih koji se ponose mudrou, bez pravde i dobrote. (Isti). Onaj koji nam je dao razum i volju, ne prima od nas samo jedini razum nego oekuje i djelo volje. (Isti). Ako ima mnogo znanja, treba i da ivi svetije, jer e ti Sudija stroije i suditi. Kao to svako blago ne obogauje, no ono koje se upotrebljuje pametno i umjereno, tako se i prosvjeta ne preobraa svagda u savrenstvo. Dobra znanja dobra su za one koji ih upotrebljuju na dobra djela. Naunost za nemoralnog ovjeka isto je to i dobra hrana za rav stomak. Bistar um, bez srca oblagoroenog ljubavlju, jeste ma u rukama ubice. Glava uenoga koju rukovode strasti jeste vulkan koji izbacuje vatru i pepeo. Straan je udes bezbonih pisaca: oni kode i posle smrti.

Nekada je car egipatski bio naredio da se pri ulasku u Aleksandrijsku biblioteku, koju je on osnovao, ovako napie: "LJekarstvo za duu". U nae pak vrijeme, suprotno tome, imalo je i ima knjiga za koje se slobodno moe rei da su otrov za duu, te ih treba uklanjati sa stola kao to bi uklonili kodljiva ili otrovna jela. - itanje knjiga za duu je isto to i hrana za tijelo. Kao to tijelo primajui hranu, preobraa istu u sokove i krv, tako se i dua hrani utiscima i miljenjima crpljenim iz knjiga. Stari su mislili da postoje ivotinje iji jedan pogled donosi smrt. Isto je to i nemoralna knjiga: itanje njeno jeste prvi smrtni udarac ljudskoj dui, za kojim sljeduju odmah neizostavno i mnogi drugi. Dobra knjiga jeste rijetkost, kao dobar drug. Bekon Verulamski naziva dobre knjige estitih pisaca milostinjom, koju takvi pisci pruaju svojim savremenicima i potomstvu. Potrebno je to ee itati svete knjige da bi se na um prosvjeivao. Kao to se no tupi od sjeenja, a otri li ga na brusu, zaotrie se; tako se i um zaotrava od svetih knjiga. (Andrijan Jugski). "Kao to pametna pela sakuplja sa cvijea med, tako i ti - savjetuje Sv. Jefrem Sirin - itanjem teci ljekarstvo dui tvojoj". Ili, po rijeima Sv. Nila Sinajskog: "Ne lijeni se da od itanja sakuplja ono to je korisno".

NAPOMENA: 1. Tee=stie

15. MUDRI, DOBRI I SVETI LJUDI sadraj Velika je nauka biti mudar, a velika je mudrost biti dobar. Pravo rei: samo dobroince i svete ljude treba nazvati mudrim ljudima. Nije mudar onaj koji mnogo zna, nego onaj koji je se umudrio za spasenje. Ko je premudar? - Onaj koji svuda i svagda obazrivo (sa rasuivanjem, a ne lakomisleno) postupa, i nevidljivoga Boga kao vidljivoga pred sobom ima. (Sv. Tihon Zadonski). Mudar ne govori mnogo. Mudar je svagda jedan i isti. Um mudroga svagda je obraen k Bogu. U dui mudroga ivi Bog.

Mudri eli samo ono to moe pravilno stei, sa umjerenou upotrijebiti i sa zadovoljstvom drugima saoptiti. to je ko vie dobar, njemu je tee povjerovati da su drugi nevaljali. (Ciceron). Ko je daleko od zla, on najmanje podozrijeva zlu. (Sv. Grigorije Bogoslov). Zlikovac (zli ovjek) smatra da su svi ljudi vjerolomni i nevaljali, kakav je on sam; dobre je lako obmanuti. (Vijent). Pravi mudrac stara se samo o tome da dobro ini, dok se laljivi mudrac stara samo o tome da o njemu govore kako on dobro ini. Atila, svjetski zavojeva, ili pravilnije rei: svjetski pljaka i ruilac, govorio je o sebi: "Kuda moj konj proe, tamo trava ne raste". Zli ljudi i zlom se ak hvale, a dobri, i uinivi dobro, ute o sebi. Svi Boiji ljudi ne vole biti u slavi meu ljudima. (Filaret Moskovski). Pravedni ovjek ne ponosi se kada ga ljudi uznose i slave. Laskavo pohvaljivanje - nepodnoljivo je breme za pravednika (Djela Ap. 16, 18). Svi sveti priznavali su sebe za nedostojne Boga; ovim su objelodanili svoje dostojanstvo i veliinu u smjernosti. Priali su o velikom Sv. Avi Pamvu da je on na samrtnom asu govorio okolo stojeim ocima: "Od onoga doba kada sam doao u ovu pustinju, nainio sebi kuicu (kolibicu) i uselio se u nju, sjeam se da nisam drugoga hljeba jeo osim onoga kojega sam svojim rukama zaradio, i nikada se nisam kajao za rijei koje sam do ovoga asa izgovorio (tj. nikada rijeima nije zgrijeio). A sada odlazim k Bogu tako kao da nisam ni poeo da Mu sluim". Od mnogoga roda savijaju se grane voaka; i pri mnogim vrlinama smirava se u ovjeku nain njegovog miljenja. (Sv. Nil Sinajski). Smjernost svagda prati pobone. Ako ih postigne nesrea, oni govore: ,,Tako je moralo biti"; ili "To je malo prema grijesima naim". Ako li im se nasmijei srea, oni priznaju da su je nedostojni. Sveti ljudi, da bi izbjegli nedozvoljeno, zabranjivali su sebi i mnogo dozvoljenoga. I sveti padaju (grijee), no samo oni brzo i ustaju (kaju se, popravljaju se). (Prie Sol. 24, 16). Svi ljudi grijee (1 Jov. 1, 8-10), no zli ine grijeh sa radou i naslaivanjem, a dobri se gade grijeha. (Prota J. Tolmaev).

"Vrlina je gotovo svagda okruena bijedama, kao rua bodljikama", kazao je Sv. Jovan Bogoslov. - Ovo mnogo zavisi od naina dejstvovanja dobrih ljudi i odnosa prema blinjima, meu kojima oni ive i djelaju. Zlome ovjeku mudar izgleda luak, zato to zli ovjek misli i radi sasvim suprotno naelima i ciljevima mudrog ovjeka. Iskrenost u rijei i istinitost u djelu esto i prijatelje obraa u neprijatelje. Bolesne oi ne trpe svjetlost, i nepravda pravdu, i la mrzi na istinu. (Sv. Tihon Zadonski). ee se deava da pravednike predaju u ruke nevaljcima, ne radi slave nevaljalih, nego da se oprobaju pravednici. (Sv. Grigorije Bogoslov). Srea ili nesrea su probno kamenje vrline: dokle ona nije njima oprobana, nemogue je na nju osloniti se. Moi ili snage, nisu snage, ako nisu prole kroz borbu. Bog umanjuje zemaljsku nagradu onome koji ima vrline i pobono ivi, da bi mu dao veu nagradu na nebu. U vjenosti nee dobiti nagrade onaj kome je na zemlji bilo sve dano i doputeno da ini. Nesree dobrih bolje su od sree nevaljalih ljudi. Bacite na kraj zemlje ovjeka koji u sebi nosi bogatstvo onoga svijeta, tj. Carstvo Boije, okruite ga svima moguim bijedama, i nita nee pokolebati unutarnju tiinu njegova duha, stoga to svjetlost, ivot i sila boanska svagda su i svuda su nerazdvojni od njega. "Umrijesmo, govore ovi nebesni ljudi, i ivot na sakriven je sa Hristom u Bogu" (Kolo. 3, 3), - a spokojstvo tih umrlih nita na svijetu nee uznemiriti. Niko od Svetih nije tako stradao kao Sv. Muenici. No oni su se ak radovali i likovali usred najveih svojih muka, zbog toga to, kako veli Tertulijan: "Ako je dua na nebesima, tijelo ve ne osjea teinu okova zemaljskih; dua sa sobom odnosi svega ovjeka". Sama smrt, koja je za grenika poetak vjenih muenja, o kojima grenik bez uasa pomisliti ne moe, ona za pravednike, makar od strane gonilaca dolazila, ak nasilno, za pravdu i istinu, jeste samo zadovoljenje njihove krajnje elje: da se to prije i to jae priblie i sjedine s Bogom, najveim i jedinim ciljem njihovih misli, elja i ljubavi. Grenici, ako i ive, mrtvi su; a pravednici, ako i umiru, ivi su. Da li je mogue naslikati ili samo predstaviti sebi ono stanje zadovoljstva i blaenstva u kakvome se due pravednika nalaze po smrti? Jer Apostol veli: "to oko ne vidje, i uho ne u, i u srce ovjeku ne doe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube." (1 Korin. 2, 9). Sama

njihova tijela, jo prije potpunoga preobrazovanja u vrijeme vaskrsenja, ve dobijaju udnu mo i silu, jer ne trule u grobu i blagodatno miriu za vjerne i ine divna udesa. itajui opise ivota i podviga dobrih i svetih ljudi, ne treba se ograniiti samo na uenje njihovom anelskom ivotu. Nuno je starati se, ukoliko je to mogue, i ugledati se na njih. Potovanje Svetitelja sastoji se u podraavanju njegovoj veri i ivotu. (Sv. Zlatoust). Ako je mogue, treba podraavati samome Svesvetome Bogu (Mat. 5, 48; Ef. 5, 1). Kako onda ne podraavati i svetim ljudima, koji su nam pribliniji i mogu nam sluiti kao rukovoe u podraavanju Bogu. (Filaret, mitrop. Moskovski). I onaj koji u gradu ivi, moe podraavati ivot pustinjaka i isposnika. Gledaj na poast koju su dobili svi Sveti i, idui malo po malo za njihovim ivotom, dostii e i zadobie vrline. (Ava Isaija).

16. OPTENJE (DRUENJE) S DOBRIM I RAVIM LJUDIMA sadraj Poslije Boga, vie od svega voli pobonu duu. Nae veze i druenje sa ovakvim ili onakvim po moralu ljudima, imaju odve veliki znaaj, odve mnogo utiu i na nae moralno stanje. "Reci mi - govorio } jedan pametan ovjek - sa kime se drui, i ja u ti kazati kakav si sam". Ko trai drutva i druenja sa zlima ljudima, dovoljno pokazuje svoju sopstvenu zlou. (Blaeni Avgustin). ,,S kim si, onaav si si", veli na srpski narod. Nita tako ne utie na nae srce i volju kao primjer drugih ljudi, dobar ili rav. (J. Tolmaev). Ako i dobru biljku posadite posred trnja i boce, ona se ugui i nema roda; tako i u provodu i raskalaenosti bujnih i pokvarenih ljudi zaglui se svako dobro, ak i religiozno osjeanje; naprotiv, druenje sa pametnima i valjanim ljudima moe popraviti i na dobro uputiti ak i pokvareno srce. Druenje sa mudrima - najbolja je kola za srce. Optenjem i druenjem sa Svetima, ovjek e se i sam posvetiti.

Kada ue u duan prodavca miriljavih predmeta, ovjek nosea prijatne mirise; i druenjem s pobonim ljudima, neosjetno nas privikava da im podraavamo u vrlinama njihovim. (Sv. Antonije Veliki). Zato od ravih ljudi stradaju dobri u izgnanju i siromatvu? - Zbog toga, da bi se drugi ljudi nauili od njih stradanju. Dobri su stvoreni radi toga da budu za ugled drugima. (Amvrosije Randju), Dobar primjer je model (obrazac) sa koga se preslikavaju drugi. (Blaeni Jeronim). Primjer ljudi, ispunjenih vatrenom ljubavlju prema Bogu, hrani i nae srce tom hrianskom vrlinom. ika koja se nalazi odvojena od ara, ako i sadri u sebi toplote, no malo pomalo gasi se. Zbliavaj se sa pravednicima i uz njih - pribliie se Bogu. (Sv. Isak Sirin). Drui se sa onima koji imaju smjernosti, i nauie se njihovim vrlinama. (Isti). Nevaljalac sada ne trai druenje sa pobonim ljudima, no doi e vrijeme kada e on to vatreno poeljeti, ali e ve biti dockan (Prem. Sol. 5, 3). (Prota P. Sokolov). Zli i podmukli ovjek slian je goreem ugljenu, koji ako i ne opee ogari i uprlja. Bjei od neista srca kao od ugljena: kada je iv opee, a ako je ugaen, prlja nam ruke. Ne peckaju toliko oi dim i smrdljivo isparenje, koliko ranjava duu drugovanje sa nevaljalcima. (Sv. Zlatoust). Zli ovjek, kada je sam sebi neprijatelj, ta drugo moe drugome uiniti, ako ne zlo? Bolje je sa zvijerima ivjeti, nego li sa zlim ljudima. (Sv. Zlatoust). Zli ljudi vie kode nego li otrovne zmije, stoga to one otvoreno i javno nose svoj otrov, dok oni tajno i neosjetno zaraavaju. (Isti). Kao to optenje sa dobrima jeste kola u kojoj se ovjek i bez knjiga obuava hrianskoj filosofiji, tj. blagoestivome ivotu, tako i druenje sa zlima biva uzrok krajnje pokvarenosti. (Sv. Tihon Zadonski). Optenjem sa ravima, i sam e postati rav. Kao to muva, letei oko goree svijee, lako se opali, ili kao to ogledalo kada na nj' dune, oznoji se, tako i oni koji se drue sa ravim ljudima sebi kode i skrnave se. (Sv. Dimitrije Rostovski).

Vrabac vrapca odmamljuje u klopku; i grenik slinoga sebi vue u dubinu zla. (Sv. Jefrem Sirin). Kao to se suner[1], kada se stavi u vodu, rairi i usie u sebe vlagu, tako i ovjek, koji je kolebljiv u mislima i nestalan, ako se zdrui ili podue razgovara sa onim koji rasuuju po tjelesnome i svjetskome, udie u sebe ljudsku tetnu mudrost. (Isti). Kao to neista voda pokvari najbolja vina, tako i opake besjede skrnave dobre po ivotu i naravi ljude. (Sv. Antonije Veliki). Kao to prokaeni zaraava istoga, tako i optenje sa zlima kvari i razvraa (demoralie) dobre ljude. (Sv. Zlatoust). Nema nita lake nego li podnositi to ravo (tj. podlei zlu). Deava se da nismo u stanju da sljedujemo neijim uzvienim vrlinama, no zato vrlo lako moe da usvojimo njegove nedostatke. (Blaeni Jeronim). Kao to jedan mali dio ili kaplja kvasca moe da uskisne puno korito tijesta, tako i smrtni grijeh, boravei u jednome ovjeku, zaraava mnoge; zbog toga se dogaa da jedan nevaljalac ili bezbonik lako odvraa od puta istine mnoge dobrodjeteljne, dok, meutim, mnogi dobrodjeteljni ne mogu ponekad da odvoje od zla i jednoga bezbonika i nevaljalca. Nemo ovjeija je ve takva da dobri ovjek, stupivi u drutvo zlih, i sam postaje zlim; meutim, kako zli rijetko postaje dobrim! (Sv. Zlatoust). Lake je pozajmiti porok nego li predati vrlinu, poto se prije moe zaraziti boleu, nego li da prenese svoje zdravlje drugome. (Sv. Grigorije Bogoslov). Bolest se svagda lake predaje i prenosi, nego li zdravlje; tako je i u moralnom pogledu. Bolesti esto bivaju epidemine i ire se, a zdravlje nikada. (Prota J. Talmaev).

NAPOMENA: 1. suner=spuva

17. O LJUBAVI PREMA BLINJIMA sadraj

Kao to pe bez vatre ne moe biti topla, tako i ovjek, koji nema u sebi Boga, ne moe imati ljubavi prema blinjemu. Neprijatelj Boiji ne moe biti prijatelj ljudi. U krugu, svi poluprenici vezuju se u centru, i to su blii ovome, tim su blii jedan drugome; po mjeri pak udaljenja meu sobom, udaljuju se i od centra. Tako i ljudi, to su dalji od Boga, time su dalji i jedan od drugoga. (Ava Dorotej). Voli Jedinoga Boga i zavoljee svu djecu Boju. Ko iskreno ljubi Boga, taj ne moe a da ne voli i blinjega. (Filaret, arhiep. ernigovski). Ako ljubi Boga, treba da ljubi i onoga koga Bog ljubi, stoga to, ako voli koga On voli, voli i Onoga koji voli onoga koga mi volimo. (Sv, Tihon Zadonski). Sveti su bili kako bogoljubivi tako i ovjekoljubivi vie od sviju ljudi. Mi smo duni da imamo bratsko srce prema naima blinjima, stoga to Bog ima oinsko srce prema svima nama. (Prota P. Sokolov). Bog se svakako stara o tebi, i to neprekidno, pa i ti se neprestano brini o blinjemu tvome. Voli Boga u NJemu samome, i u svima onima koji nose na sebi sliku NJegovu. (Filaret ernigovski). Ako volimo Boga, neophodno je nuno ljubiti i sliku Boiju - ovjeka. Uvaavaj sliku Boju u svakome ovjeku. Ako je blinji tvoj i nedostojan ljubavi tvoje, po tvome mnijenju, dostojan je Bog kojega je ovjek sluga i iju sliku na sebi nosi; dostojan je Hristos, koji je krv Svoju za njega prolio. (Sv. Tihon Zadonski). Ma ko bio i ma kakav bio blinji tvoj, za njega je Hristos dobrovoljno poloio duu svoju. Zbog ega se otkazuje od ljubavi prema blinjemu, kada je Hristos za njega ak i ivot svoj poloio? Ne vjeruje u Hrista ko Ga ne ljubi; ne ljubi NJega, koji ne ljubi blinjega svoga. Gospod ljubi sve nas; i mi smo duni ljubiti sve. I najnitavniji ovjek vaniji je od svih ostalih vidljivih tvari i stvorenja.

Videi grudvu zlatonosne zemlje, neznalica prolazi pokraj nje, dok znalac obraa panju, jer u njoj vidi zrnevlje zlata. Slino ovome, gledajui na ovjeka koji je po spoljanosti svojoj nikakav, rava izgleda, neobrazovan, grub, nesreen, poro-an, - nepaljiv ovjek ga prezire, dok paljiv ovjek samo ga ali ali ne prezire, stoga to u ovom ovjeku rava izgleda kao u blatu vidi i zlato - sutinu ovjeka, i osobito njegovu duu. (Filaret, mitr. Moskovski). Ne sudi o ovjeku po spoljanosti njegovoj, no poznaj unutranje kakvoe[1] njegove. Ne po spoljanoj sudbi, nego po djelima i ivotu mi smo duni suditi o dostojanstvu ovjekovom. (Prota J. Tolmaev). Pod sirotinjskom haljinom esto se skriva blagorodna dua. (Isti). Poneki ivi u sirotinjskoj kolibici, no dua njegova, moe biti je stanite Trojedinoga Boga. (Filaret ernigovski). Nee te poniziti ako ukae ljubav i potovanje tvome blinjem, pa makar se on nalazio na mnogo niem stepenu uma, zvanja, stanja i morala od tebe, ali e te poniziti ako mu ljubav i potovanje ne ukae. Gledajui nesrenoga ne obraajmo panju ninata drugo, ve samo na njegovu nesreu. (Prota J. Tolmaev). Onaj nam je svagda blinji, koji potrebuje nau pomo. (Isti). Ko ne pomae drugome zato to je dotini Jevrejin ili Turin, ili Luteranin, taj nije Hrianin. (Isti). Predstavljajte svagda blinjega na svome mjestu, a sebe na mjestu blinjega. Ui se da u trpljenju podnosi tue nedostatke i slabosti, ma kakve one bile, s toga to u samome tebi ima mnogo nedostataka koje drugi moraju podnositi. (Toma Kempijski). Ne ini i ne poeli drugome ono to samome sebi ne eli. Teko ti je kada ti se smiju, ne smij se ni ti drugome. (Filaret ernigovski). Braa tvoja trpe te onakvoga kakav si; trpi i ti njih ma kakvi oni bili. to nisi rad sebi, ne ini drugome; a to si rad od drugih, to najprije sam uini drugome. Teko ti je kada niko nee da sauestvuje u nedai i alosti tvojoj; potrudi se da i ti sam uzme sauea u tuoj ne-volji. (Filaret ernigovski). eli da te vole ljudi? Voli i ti njih. Hoe li da i tebi svi bez izuzetka ine dobro? ini i ti dobro svima i svakome bez izuzetka. Tebi bi svakako bilo milo kada bi se svi tebi obraali s krotou i smjernou? Budi i sam krotak i smjeran pred svima. (Filaret Moskovski).

Ako hoemo da steknemo povjerenja, onda se vladajmo dobro; i ako hoemo da nas ljube i vole, volimo i mi. (Sv. Isidor Pelusiot). Najbolje sredstvo za prinuditi ljude da govore dobro o nama jeste - initi im dobro. Kao to magnet privlai gvoe, tako paa iskrena ljubav privlai nam ljubav blinjih. (Jakov, arhiep. Nigorodski). I onome koji nije prema tebi raspoloen, uini mu, po mogunosti, dobro. (Filaret Moskovski). Treba biti pravian prema svima, pa ak i prema onima koji nisu takvi prema nama. Budimo strogi prema sebi, a popustljivi ak i prema onima koji umiju da prataju samo sebi samima. (Plinije Mlai). Pravu ljubav ima samo onaj koji i prijatelja voli u Bogu, i neprijatelja voli radi Boga. (Sv. Grigorije Dvojeslov). Nemogue je da nas svi vole, ali je nama mogue da sve volimo. Moe voljeti sve, ne prestajui da mrzi poroke. (Filaret, mitrop. Moskovski). Voli grenike, no mrzi djela njihova. (Sv. Isak Sirin). Umjesno je mrziti u zlima zloga (tj. avola), ali treba voljeti stvorenje Boije. (Blaeni Avgustin). Ui se da podraava sv. ocu Isaku, koji je govorio za sebe: Nikada nisam u svoju kolibicu unosio misli neprijateljske prema bratu koji me je uvrijedio; takoe sam se starao da i brat (ovjek uopte) ne unese u dom svoj ravu pomisao protiv mene. Upotrebi svekoliko staranje da nikome ne uini zlo i da ima isto srce prema svima ljudima. (Ava Pimei). Ne ini nikome zla i ni o kome ne misli zlo u srcu svome. (Ava Mojsej). Ako ne eli da te zlo postigne, ne poeli da uini zlo. Za posljednjim neizostavno sljeduje prvo. Jer, "to ovjek posije ono e i ponjeti" (Galat. 6, 7). (Sv. Tihon Zadonski). Ko misli i namjerava da uini zlo drugome, taj ve poinje da doivljava zlo prije nego ga uini. Ne trai sebi koristi onamo gdje moe koditi blinjemu. Ne moe ovjek koditi drugome, a da sebi samome ne nakodi. Ko nikome ne ini nita ravo, taj se nema ega bojati.

Ko priinjava tetu, ili nanosi uvredu drugome, taj nema mudrosti. Zloba sama sebi kodi. (Sv. Zlatoust). Kao to crv, podgrizajui drvo, povreuje ga, tako i zloba, nalazei se u srcu ovjeijemu, podgriza ga i jede ga. (Ava Isaija). Ko ovjeka oalosti, toga e i Bog oalostiti. Nemojmo nepravdama naim da navlaimo na sebe gnjev pravde Boije. (Filaret ernigovski). Ne treba radi nas samih da gajimo mrnju prema blinjima. Ko ne voli brata svoga (tj. svakoga ovjeka), taj ne moe ni Boga voljeti; ali toga i Bog ne voli. Ne mrzite nikoga od ljudi i Bog e vas voljeti. (Sv. Epifanije Kiparski). Nije dovoljno uvati se od zla, ako ne ini i dobro. Malo je to ako nikome ne kodimo, potrebno je starati se da bud-mo od koristi mnogima. (Blaeni Avgustin). Ako ne ini zla blinjemu - to ni-je dovoljno; ne elei zla, ini mu dobro, inae e biti slian drvetu koje samo cvjeta, ali roda ne donosi. (Ksenokrat). Ne inite drugome ono to ne bi eljeli da vam drugi ini: izvravanje toga pravila sainjava dobrotu. inite drugome ono to vi elite da vam drugi ini, - to je dobroinstvo i vrlina. Voljeti blinje i initi im dobro nuno je ne samo zbog toga to je to zapovijest Boanskog Zakonodavca Staroga i Novoga Zavjeta (Lev. 19, 18; Mat. 22, 37-39), nego i stoga to se u toj ljubavi i pomaganju blinjemu u dobru, sadri i naa sopstvena srea i dobro. Korist svakoga pojedinca sadri se u koristi blinjega, a korist blinjega u koristi drugoga. (Sv. Zlatoust). Kad ljekar nalije na svoju ruku zejtina[2] ili kakvog tenog ljekarstva - da bolnoga pomae, on najprije sam osjeti miris njegov; tako i onaj koji se moli za brata, ili mu kakvu uslugu ili dobro uini, i sam se time najprije koristi. (Starinski Paterik). Ko samo sebe voli, ko se samo za sebe brine i misli da samo njemu bude dobro, a drugi neka ive kako znaju, taj je najopasniji neprijatelj na. Samoljublje je - najopasniji neprijatelj na. Egoizam - sebinost prvi je beoug[3] na dugakom lancu svakojakih drugih poroka. Ako je ljubav plamen, onda je samoljublje - zgorjevanje[4].

Ko ivi samo za sebe i trai jedino sopstvene koristi, taj ne moe biti srean. Mi tek tada ivimo istinskim ivotom kada ivimo za druge. ivi radi drugih, ako hoe da ivi radi sebe. (Seneka). Sam Bog je drutven, jer je stvorio razumna stvorenja kojima bi mogao otkrivati i davati svoja savrenstva. Ko misli samo o sebi, kada mu se srea osmjehuje, on, kada ga nesrea snae, nema drugova. Svaki je duan sve druge pretpostavljati sebi. (Sv. Vasilije Veliki). To je dunost sviju, i blago svakome ko ivi za sve i svakoga. Nae druenje neka pripada dobrim ljudima; nae uvaavanje - pobonima; naa najblia i prva briga - srodnicima; naa ljubav - svima; naa pomo - oskudnima. (Prota Jovan Tolmaev). Doista dobar ovjek zaboravlja svoje jade u tuim jadima, i svoje radosti u tuim (sebi slinih) radostima. (Lafater). Ne govori o svojoj srei s ovjekom koji je mnogo nesreniji od tebe. (Plutarh). Ne odreci se da prinese na rtvu pravinosti i samo svoje spokojstvo i svoje interese, a ponekad i blagovolenje mnogih monih, samo da spasi jednoga nemonoga. Ko moe pomoi utopljeniku a ne pomogne mu, taj ga utopljuje. Nee spasti sebe ko ne potpomae spasavanju drugih. Ako ne moe ukazati pomo nesrenome, makar mu izjavi svoje sauee. Sauee ovjeku u nesrei jeste za srce isto to i rosa za bilje. Ava Agaton govorio je: "Kada bi mi bilo mogue da uzmem sebi tijelo nekoga od prokaenih (gubavih), a ja da mu dam moje tijelo - to bi za mene bilo naslada". Takva je prava, savrena ljubav. Prava ljubav svagda je raspoloena vie uiniti nego koliko ini, ili ak koliko moe uiniti. Dug ljubavi, dug je takvoga roda, da se neprekidno uplauje, i na zemlji nikada se ne isplauje. Onaj mnogo ini koji mnogo voli. (Toma Kempijski). Mnogo ini, ko dobro ini. Dobro ini onaj koji optim interesima slui vie nego li svojoj volji. (Isti).

LJubi Boga vie svega i svakoga. Poslije Boga ljubi blinjega kao samoga sebe. Ako eli savrenstva, onda ovu posljednju (tj. ljubav prema blinjima) pretpostavljaj onoj prvoj (tj. ljubavi prema sebi), i zemaljska nagrada koju e za to dobiti bie ti poetak i zaloga tvoga vjenoga blaenstva na nebu. Ne budi samoljubiv i bie bogoljubiv; ne budi samougodljiv (tj. ne ugaaj sebi i ne poputaj svojim strastima) i bie bratoljubiv. (Sv. Maksim Ispovjednik).

NAPOMENA: 1. 2. 3. 4. kakvoe=kvalitete zejtin=jestivo ulje beoug=karika, kolut, alka zgorjevanje=izgaranje, spaljivanje rjee

18. DARELJIVOST ILI MILOSTINJA sadraj Ukoliko je svijet pun bijeda i jada, utoliko je potrebno da ljudi olakavaju te bijede osjeanjima dobroinstva i djelima milosra. Dobro je ako tvoje srce nije tvrdo i kameno, ali nije dobro ako je tvoja ruka hladna i savijena, te se ne prua prema bijednima i nevoljnima. ovjek koji moe ukazati pomo i uiniti dobro, no ne ukazuje ga i ne ini, alosno je i ujedno nedostojno bie. (Leonid, arhiep. Jaroslavski). Ne odvajati i ne davati siromasima (sirotinji) od onoga to ostaje svrh naih potreba, znai otimati tue dobro. (Blaeni Avgustin). Bogom je doputeno da na zemlji bude mnogo ojaenih, siromanih, nesrenih, da bi se oni spasli svojim trpljenjem, a ti - svojim milosrem. Bogatai dostavljaju siromasima sredstva za ivljenje, a siromasi ovima - sredstva za njihovo spasenje. Bez cjelomudrenosti (nevinosti) moe se ui u Nebesko carstvo, ali bez milostinje nemogue je. Nemogue je, bezuslovno je nemogue, bez milostinje doi ni do vrata Carstva nebesnoga. (Sv. Zlatoust). Bez injenja milostinje i molitve su besplodne. (Isti). Milostiv je Bog i priklonjava se prirodnim milosrem na molitvu ljudi, ali na molitvu milostivih. (Sv. Tihon Zadonski). Sa kakvom e se nadom moliti Bogu, kada sam ne obraa panju na moljenja podobnih tebi ljudi? (Isti). Kako e sa ostalima u crkvi govoriti: Podaj Gospode! kada sam siromasima nita ne daje, a moe dati? (Isti). Kakvim e ustima rei: "uj me Gospode", kada sam ne uje molbu nevoljnoga, ili, pravilnije rei: ne uje u nevoljnome samoga Hrista, koji vapije tebi? (Isti). Sa kakvom e nadom pruiti ruke Stvoritelju svome, kada sam slinoga sebi, koji ti prua ruke, odbija od sebe? (Isti). Kakvi smo mi prema blinjima, takav e i Bog biti prema nama. (Sv. Zlatoust).

Ako si prezreo nevoljnoga (siromaka), prezree i tebe Onaj koji je osiromaio radi njega (tj. Hristos); nisi li otvorio vrata onome koji je na njih kucnuo, nee se ni tebi otvoriti vrata Carstva nebeskoga; nisi li obratio panju na jauk oaloenoga, nee se usliiti ni naricanje tvoje molitve. (Duhovni Margarit). Svaka suza bijednoga, prolivena u ime blagodarnosti tebi, sijae ti za grobom kao neprocjenjivi dragi kamen; svaka suza prolivena zbog tvoje hladnoe i nemarnosti prema blinjemu, pae kao vrela voda na tvoju duu pred prijestolom samoga Boga. Milost Boju trai sebi davanjem milostinje blinjima. Ima ih koji, pri traenju milostinje od strane siromaha, govore: "Bog e dati". Nerazumno ini ako tako ini prema nevoljnom bratu. Siromaka alje tebi Bog, a ti ga obratno alje Bogu rijeima: "Bog e ti dati". Ta Bog e dati, neizostavno e dati, ali daj i ti. On e dati siromasima; no da li e tebi ukazati Svoju milost, koja je tebi neuporedivo vie potrebnija, nego li siromaku tvoja milostinja? ovjeku siromaku i oskudnome Bog pomae, stoga to Bog nikoga ne ostavlja; no ti, odgnavi od sebe bijednoga, odagnao si sebe od asti koju ti je Bog dao i udaljio si od sebe blagodat NJegovu. (Sv. Isak Sirin). Zavoli siromane, da bi preko njih zadobio milost od Boga. (Isti). Snabdijevajui ih obraduj jadne siromahe; oni e ti umilostiviti Sudiju-Boga. (Sv. Nil Sinajski). Ja se ne sjeam da li sam u ivotu vidio ma i jednoga dareljivoga ovjeka, koji je umro nesrenom smru. A i kako bi on imao nesreni kraj ivota, kada ima toliko posrednika koji se mole za njegovo spasenje. (Blaeni Jeronim). Izlivaj jelej ljubavi i dareljivosti na blinje svoje, i ugasie plamen pakleni, gotov da grenika sagori. Spasavaj druge, ako hoe da sebe spase; pruaj privremenu sreu blinjima, ako hoe da se naslaiva nebesnim blagom. (Prota Rod. Putjanin). Milost Boija nas oekuje onda kada nam se ukae sluaj da ukaemo milosre drugima. Zar to nije prevelika milost od Boga to nam je dozvoljeno da iskupljujemo grijehe nae milostinjom? Voda ima svojstvo da pere tijelo od blata, a milostinja da unitava duevne neistote. (Sv. Zlatoust). Idite i naslijedite Carstvo Boije, rei e Gospod milostivima, ne stoga to niste sagrijeili, ve zato to ste milostinjom oistili grijehe svoje. (Blaeni Avgustin).

Nije od male vanosti ljekarstvo milostinje: njega moe upotrijebiti za sve rane. Balsam (milosti), kojega izlivamo na izranjavljeno srce blinjega, potkrepljava i nae sopstveno srce. inei dobro drugima, time i sebi dobro inimo. Jeftinijom cijenom dobroinstva prema ljudima moemo zadobiti Carstvo Boije, koje nema cijene. (Filaret, mitrop. Moskovski). Slijepac, kojemu ukazujemo panju kroz milosre, jeste dobar voa za Carstvo nebesko. (Isti). Ti daje novce siromasima, a oni tebi daju smjelost da izae pred Boga. Blago onome ko moe sa Sv. Grigorijem Niskim rei: "Gospode, ini sa mnom ono, to sam ja inio drugima". O, veselnici putnici zemaljski! Kuda idemo, ako ne idemo putem milosra hrianskoga ka milosru Hristovom. (Filaret Moskovski). Ruka, inea dobro blinjemu, otvara ruku blagosti Boije. (Isti). Davajui ovjeku, mi primamo od Boga. (Isti). Ti milostinju prua siromahu i prosjaku, a nju prima sam Hristos. (Sv. Zlatoust). Ruka siromahova jeste blagajnica Hristova; to prima siromaak, to prima Hristos. (Sv. Zlatoust). Dajui leeemu na zemlji (tj. nevoljniku), mi dajemo Sjedeemu na nebu (tj. Bogu). (Sv. Grigorije Dvojeslov). inimo i dajimo milostinju, da je obratno dobijemo od Boga. (Sv. Vasilije Veliki). Ne cicijai davati milostinju proseima, i ne okrei glave od Onoga u ije ime trae pomo od tebe. (Sv. Dimitrije Rostovski). Pazi se, daji i troi novac na ono nata treba i to je za tvoju duu korisno. Kao to hljebno zrno, pavi na zemlju, donosi korist onome koji ga je posijao, tako i hljeb, kojega pruamo gladnome, docnije ti donosi stotinu puta veu korist. (Sv. Vasilije Veliki). Daj Onome koji sve tebi daje, i dobie od NJega stotinu puta vie. Ko se smiluje na siromane, tome je staralac sami Bog. (Sv. Isak Sirin).

Ne boj se da e osiromaiti kada daje milostinju. Ko slui Bogu i nevoljnima, taj nee nikada osiromaiti. "Ruka dajuago ne oskudjevaet", veli Sveto Pismo. Ne postaju siromasima oni koji daju obilnu milostinju sirotinji, ve oni koji ale udijeliti nevoljnome koji gro, dok meutim niuemu ne tede da zadovolje svoje prohtjeve. (Prota Jovan Tolmaev). Zar e se tvoje bogatstvo umanjiti ako daje milostinju? Ono se ne samo nee umanjiti, nego e se njemu time dodati i nebesna blaga. (Sv. Zlatoust). ini dobro onome koga vidi da potrebuje tvoje pomoi, a vjeruj Onome koji se ne vidi a prima to (od tebe). (Filaret Moskovski). Voli to prijatno zadovoljstvo da druge usreava i pomae bijednima, osobito onima koji su dobri i estiti. To zadovoljstvo je jedno od rajskih. Sam Spasitelj kazao je: "Mnogo je blaenije davati nego li uzimati (Djela Ap. 20, 35). Srean je u ivotu onaj koji ima sredstava da druge usreuje. Veliko je djelo - ovjek, dragocjeno je - ovjek milostivi i dareljivi. (Sv. Zlatoust). Nita toliko ne upodobljava ovjeka Bogu, koliko dobroinstvo. (Ava Evagrije). Gotovo da nema ovjeka tako siromanoga koji bi se s pravom mogao izvinjavati da nije u stanju ispunjavati dunost milosra. (Sv. Grigorije Bogoslov). Ti moe biti dobroinac, pa makar bio odve siromaan, ak siromaniji od onih koji od tebe prose milostinju. Sila i mo milostinje nije u tome da bi mnogo ili malo dao, nego u tome da ne da manje nego li koliko moe dati. (Sv. Zlatoust). Ako ima mnogo, podaji mnogo; ako ima malo, rado razdjeljuj siromasima i to malo to ima. I od milostinje (injene tebi) podaji drugima milostinju. Budi po mogustvu i stanju svome dobroinac. I siromaak siromaku moe pomagati. (Jer ima i siromaaka samo po imenu). Dobroinstva u sredstvima i nainima neiscrpna su. Siromasi i prosjaci mogu prositi milostinju za druge prosjake ili siromane, dijeliti s njima svoj hljeb, truditi se za njih, pomagati ak imunijima, ako su ovi bolesni, ili u nekoj drugoj nudi i gonjenju. (Prota Jovan Tolmaev). Nije pravi i iskreni darodavac onaj koji daje od svojih preostataka, nego onaj koji u korist siromaha liava sebe i onoga to je samome njemu potrebno. (Blaeni Avgustin).

Blago onome ko jo posti radi toga da bi hranio siromane. Ako sam ne moe pomoi bratu, moli Boga da mu pomogne. Milostinja se ne sastoji u tome da bi samo pare davao, nego da se daju sa hrianskim osjeajem milosra. (Sv. Zlatoust). Ako to daje onome koji nema, neka radost i veselost lica prati tvoj darak i dobrim rijeima prua mu utjehu. (Sv. Isak Sirin). Samo je ona milostinja prava koja se daje s radou. (Sv. Zlatoust). Davati rado znai vie nego li davati mnogo. (Blaeni Avgustin). Ako prui siromaku hljeb sa neveselim licem, onda si izgubio i hljeb i nagradu. (Sv. Zlatoust). Ko predupreava nevolju nevoljnoga, znai da je udvostruio pomoi mu. Produi tvoju milost zemaljsku (tj. neprestano ini dobro), da bi ti se produila milost nebeska. Dajite milostinju svakome ko prosi milostinju Hrista radi, ne raspitujui i ne razbirujui ko je i kakav je prosilac, imajui u vidu bojazan da onaj, koga ti odbije od praga svoga prazne ruke, ne bude sami Hristos. Mnogo je bolje radi dostojnih pruiti desnicu i nedostojnima, nego li iz bojazni da ne bi dali i nedostojnima, liavati pomoi dostojne. (Sv. Grigorije Bogoslov). Bolje je naii na neblagodarnost, nego li zaboravljati nesrene. Nikakva i niija neblagodarnost ne treba da te uzdrava od injenja dobrih djela. Zar bi ti uzdrao ruku od davanja milostinje, ako bi iskusio neblagodarnost ili bi je predvidio? Sjeti se tvoga Spasitelja, koji, premda je video pred sobom devet neblagodarnih a samo jednoga blagodarnog, uinio je dobro svima njima (iscijelio ih od prokaze). (Luk. 12, 12-19). (Filaret Moskovski). Ne trai i ne oekuj blagodarnost pri injenju dobrih djela. Ko ovu trai, izgubio je od Boga odreenu nagradu za uinjeno dobro djelo. Dobra dua ini dobro blinjemu, i ne samo to podnosi neblagodarnost njegovu velikoduno, nego i sa trpljenjem prima i podnosi uvrede. (Ava Talasije). Umnoavajte vaa dobra djela, ali nikome i nikada ne zamjeravajte, ako vam ne uzvraa blagodnou.

Ako kome daje milostinju radi Boga, onda mu ne zamjeravaj (kao neki to govore prosjaku: "to si takav; to ne radi", itd.). Ko zamjera i prekoreva, taj jednom rukom daje, a drugom kao da uzima natrag ono to je dao (Luk. 6, 30). Ko ukorava drugoga svojim dobrim djelima, taj ne ini dobro blinjemu ve ga sramoti. Poneki daju milostinju, no od drugih otimaju. Korisno je milostinju davati, ali je tetno druge vrijeati. (Sv. Tihon Zadonski). Mnogi daju Petru, to su uzeli od Pavla, uobraavajui da ine milostinju. Slijep je onaj milostivi darodavac, koji je nepravian; to je obraivanje njive, sa koje se ne moe njeti. (Sv. Nil Sinajski). Najprije se ostavi otimanja i prigrabljivanja tuega dobra, a potom podaji milostinju. "Ukloni se od zla i ini dobro". (Psal. 36, 27). (Sv. Zlatoust). Ako ti je u volji da sije meu siromasima, onda sij od sopstvenoga. Ako li se rijei da sije od tuega (otetog, ukradenog, itd.), znaj da su to najgorije travuljine. (Sv. Isak Sirin). Od tatine (ponosa, gordosti, samohvalisanja) treba bjeatii, a osobito pri davanju milostinje. Milostinja zaraena ovom boleu nije djelo milosra, ve samohvalisanje (razmetanje) i nemilosre. (Sv. Zlatoust). Kada daje milostinju ne iz milosra no samo da se pokae, tada ona ne samo da nije milostinja, ve je ak uvreda, stoga to time javno ismijava i poniava brata svoga. (Isti). inei dobro blinjemu, odgoni od sebe tate i gordeljive pomisli. Ti pomae nevoljnima; neosporno, to je prekrasno objelodanjivanje tvoje ljubavi prema blinjemu; no ti to ini to si i duan initi, kao brat svoga blinjega. ime se onda ima ponositi? - Ti pomae nevoljnima; no ti im daje ne svoje ve Boije, ne samo po tome to ti to smatra za svoju sopstvenost, nego si i ti sam u cjelini, i duom i tijelom, tvorevina Boija. ime se, dakle, ima gorditi? Ako je ko i bogatome podario obilnu milostinju, ali je to uinio sa eljom i namjerom da se proslavi pred ljudima, da se prouje ime njegovo, onda je takav dao milostinju svojoj tatini i sujeti. (Po Filaretu Moskovskom). Kupovati uvaenje ljudi cijenom milostinje znai kupovati odve skupo, to je kupovanje cijenom samoga neba, koje bi bilo nagradom njegovom. Budi slian potoiu, koji svojom vlagom napaja i zle i dobre; inei dobro svima, kao potoi, ipak ne umi, slino njemu, o svome dobroinstvu. Budi slian trubi: kada govori o dobru koje si od drugih dobio, grmi o njemu. No budi slian grobu u odnosu na dobro koje si ti blinjemu uinio (tj. uti).

Blagodjejanja (dobroinstva) koja si ti od drugih dobio, svagda pamti i sjeaj se, no blagodjejanja koje ti sam uini, odmah predaj zaboravu. Nema ljepeg i milijeg osmjeha nego to je osmjeh majke i djeteta; nema smjeka prekrasnijega nego to je smijeak velikodunosti, koji sakriva svoja dobra djela. Evo tee potoi: on se skriva u iblju i posredstvom skrivenih putova svojom vlagom hrani rastinja, koja niu na njegovim brjegovima. Ovo predstavlja sliku krotke i smjerne due, koja tajno ini dobro blinjemu, ne elei da svijet trubi o njenim vrlinama. Ne govori ni rijei kada kome ukazuje milost ili blagodjejanje; ali kada tebi drugi ine dobro, tada ne uti ve govori, Posle uinjenog dobra, jedno od najveih zadovoljstava jeste priznanje ili blagodarnost. Nauivi biti zahvalan, ovjek e se nauiti da bude dobrotvor i darodavac. Molei se Bogu o dobrotvorima svojim, istovremeno ete initi dobro i sopstvenoj dui svojoj. (Po Filaretu Moskovskom). Nita nema mrskije od neblagodarnosti: neblagodaran ovjek slian je onome koji je neto prevarom uzeo, a to njemu ne pripada.

19. DRUBA - PRIJATELJSTVO sadraj Veliki je dobitak - iskreni prijatelj i dobri drug. (Ava Evagrije). Iskreni drug je bolji od svakoga roaka. Nita na svijetu nema prekrasnije od prijateljstva. Ono slui kao utjeha sadanjega ivota. ta moe biti vee i dragocjenije od toga kada ima kome otkriti svoje srce, podijeliti ono to je tajno, povjeriti mu ono to je od drugih sakriveno? ta moe biti utjenije nego li kada ima iskreno predanog ti ovjeka koji dijeli s tobom radost kada si u dobru, u nesrei pak uzima sauee, u stradanju prua ti savjete i utjehe? (Sv. Amvrosije Milanski).

alost, podijeljena s kime, slabi i smanjuje se, a radost podijeljena udvostruava se. Neprijateljstvo i omrazu treba napisati na vodi, da je to bre nestane, a prijateljstvo - na bakru, da se nasvagda sauva vrsto i nepromjenljivo. (Sv. Isidor Pelusiot). Pamet tee prijatelje, nesrea ih iskuava (tj. proba kakvi su). (A. Randju). Laste se letom vraaju, a pred zimu se udaljuju: eto slike lanih prijatelja. U prijatnim danima oni su uz nas, no ako vas srea iznevjeri, oni se udaljuju od vas. (Isti). Nesigurnoga i lanoga prijatelja mogue je uporediti sa sjenkom koja pada na sunani sat. Ta sjenka pojavljuje se samo na vedrini, ali iezava s pojavom oblaka (tj. na oblaini). Vjeran prijatelj ne okree lea, kada ti srea okrene lea. Prijatelji ili drugovi zovu te na veselje. Oni te zovu da ih utjei (prijateljstvom); pouri se na taj poziv. (Amvrosije Randju). Ako tvoj prijatelj ini osjetne pogreke, ne snebivajui se ukoravaj ga, - to je prva obaveza prijateljstva. Ako li pak na porok prijatelja gleda ravnoduno i ne stara se o njegovoj popravci, time javno objelodanjuje sebe da si i ti sumnjivoga potenja. Prijatelj se time i razlikuje od laskavca to laskavac radi naslade i uivanja besjedi, dok prijatelj govori i ono to moe ogoriti (tj. ako prijatelju istinu kae u oi). (Sv. Vasilije Veliki). Ne obeavaj sebi nevinih radosti prijateljstva, ako ih ne potrai u drutvu dobrih. Ne drui se sa ovjekom koji ini zlo svome blinjem, i ne raduj se sa onim koji ini zlo drugome. (Ava Matej). Ne trai poznanstva sa ovjekom lukavim. Druenje sa lukavim jeste druenje sa avolom. (Sv. Antonije Veliki). Prijateljstvo sa zlim ovjekom slino je jutarnjoj sjenci, koja se sve vie i vie smanjuje; dok prijateljstvo sa dobrim mora rasti kao veernja sjenka, dokle traje grijanje sunca. estiti ljudi, videi vrlinu u svome neprijatelju, mire se sa njime, a nevaljalome prijatelju okreu lea, ako je on nepopravljiv. Ava Agaton je govorio: "Ako opazim da me moj najmiliji (prijatelj, drug, brat) uvlai u duevnu tetu (ili pogibao), to u ga odmah odbiti od sebe, tj. prekratiu poznanstvo i odnose sa njime". Ako se u tvome prijatelju ne pokae vrlina prekrasnom, a ne omrzne u njemu porok, moe li ti onda rei ili pomisliti da voli vrlinu a mrzi porok? (Lafaet).

Ne dozvoli sebi da narui Boanske zapovijesti radi prijateljstva ljudskoga. (Sv. Antonije Veliki). Ne treba imati takvih prijatelja, odnosno drugova, koji vie vole bogate gozbe i aenja, nego li prijateljstvo. Sa onima koji te posjeuju samo radi provoenja vremena, govori o Hristu, o smrti, o buduem ivotu, o sudu i o paklu; tada e oni ili poi od tebe kui sa poukom, ili vie nee dolaziti tebi i oduzimati ti vrijeme. Dragocjen je i vjeran prijatelj ili drug onaj koji, dijelei sa nama alost i radost, moe ujedno da nam bude i na savjetnik u tekim okolnostima naega ivota, i ispravitelj naih zabluda i rukovoditelj u vrlinama. No za to su takvi prijatelji ili drugovi rijetki, kao to su uopte i dragocjenosti rijetke. Stoga Sveti Oci i savjetuju da treba biti vrlo obazriv u izboru prijatelja i druga, kome bi mogao povjeriti duu svoju. U koga srce tvoje nije potpuno uvjereno, tome se i ne predaji srcem. (Ava Pimen). Prema svima budi prijateljski raspoloen, ali sve ne primaj sebi za savjetnike. (Sv. Antonije Veliki). Ne otkrivaj svoje misli svima nego samo onima koji mogu lijeiti duu tvoju. (Isti). Budi prozraan kao potoi (s bistrom vodom) pred Bogom i savjeu, no ne daj da se u duu tvoju zagledaju ravi i zli; pogled poroka pomraava duu. Bolje je primiti zlato lano, nego li prijatelja laljivoga. (Ava Evagrije). Nema stranijega neprijatelja, nego li to je licemjeran (lukavi) prijatelj. uvaj se vema zavisti prijatelja, nego li od neprijatelja; jer neprijatelj zavidi javno, a prijatelj tajno.

20. PRATANJE UVREDA I LJUBAV PREMA NEPRIJATELJIMA sadraj Bog nam je dao dvije sposobnosti podjednako dragocjene za nae slabo srce: sjeati se i zaboravljati. (Grof Bludov). Kada nam ine dobro, utivost zahtjeva da ga se sjeamo; a kada ine zlo, ljubav pobuuje da ga zaboravljamo. (Sv. Amvrosije Milanski). Dobroinstva zapisuj na bakru, a uvrede na vodi. (Sv. Isidor Pelusiot).

Budi umjean nemati neprijatelja u svemu svijetu, pa makar ti taj svijet ne dao ni jednoga prijatelja. (Filaret Moskovski). Bog nam je zapovjedio neprijateljstvo i mrnju samo protiv zmije (Bit. 3, 15), tj. protiv ovjekoubice avola. Hoe li da avolu ne poputa i da mu se protivi? Poputaj ljudima i ne protivi im se, i ne vraaj zlo za zlo. Ko se srdi na avola, taj se ne srdi na ljude; ali ko se srdi na brata, taj zakljuuje mir sa avolom. (Sv. Nil Sinajski). Zato mrzi na ovjeka koji te je uvrijedio? Nije te on uvrijedio, ve avo; gaji mrnju prema bolesti, a ne prema bolesniku (tj. mrzi avola a snishodi ovjeku). (Sv. mati Sinklitikija). Treba mrziti i goniti grijehe, a ne one koji grijee. (Prota P. Sokolov). Sa ljudima se miri, a sa grijesima se karaj. Ne alite se na druge, ve vie saaljevajte ih. LJudi su vie slabi nego to su zli. Vei dio poroka ljudskih - pogreke su i slabosti. Budi prema sebi strog a prema drugima snishodljiv (milostiv, blag). Ne prataj sebi ni u emu, a drugima sve prataj. Ako je nekome teko oprostiti, ma kome to bilo, taj je duan sjetiti se da je on hrianin. Prava hrianska ljubav u tome se ba i sastoji to se uzdrava od pravine osvete, preostavljajui osvetu Bogu: "Moja je osveta, govori Gospod. Ja u vratiti". (Sir. 28, 1; Rim. 12, 19). (Prota J. Tolmaev). Zvanje hrianina iziskuje ne samo da ne uzimamo to je tue, ne samo da ne vrijeamo susjede (komiju), nego da im ustupamo i svoje, u utanju krotke ljubavi. (Filaret, arhiep. ernigovski). Hrianska pobjeda sastoji se ne u osveti, nego u krotosti i trpljenju. (Sv. Tihon Zadonski). Ako je po ovjeijemu teko pratati uvrede, po hrianski je mnogo tee ne pratati ih. (Filaret ernigovski). Ko vraa zlim za zlo, taj je gori od neznaboca.

im uvreda pone da ti srce raspaljuje, sjeti se Hrista i NJegovih rana, - rasudi da ono to trpi mnogo je manje u sravnjenju sa stradanjem samoga Gospoda; i tada, kao vodom, ugasie svoju tugu. (Sv. Grigorije Bogoslov). Tebi se, recimo, ini da je neprijatelj nedostojan oprotaja. No zar je Isus Hristos nedostojan toga da bi iz ljubavi prema NJemu oprostili blinjemu koji vas je uvrijedio? (Protojerej J. Tolmaev). Pravo hriansko trpljenje sastoji se u tome da ne samo ne treba se svetiti onome koji nas je uvrijedio, nego i ne htjeti to pa makar nas srce i gonilo na to. (Sv. Tihon Zadonski). Ne misli o tome da te niko ne uvrijedi, nego o tome da niko, i ako bi to htio, ne moe to uiniti. (Sv. Isidor Pelusiot). A isto znai: ivi takvim hrianskim ivotom i tako se vladaj da te nema ko zata napasti, ili uvrijediti ili napakostiti. (Prevodilac). Budi gotov otrpiti vie nego li koliko se to hoe vrijeau i napadau. Sravni tvoje stanje sa stanjem napadaa i ti e ga s trpljenjem podnijeti; nee ni pomiljati da mu uzvrati, s toga to je dobit i preimustvo na tvojoj strani. Razmisli ta je bolje biti: da li vrijeaem i napadaem, ili uvrijeenim? - Bez sumnje, bolje je biti nevinim, nego li krivcem. (Filaret Moskovski). Bolje je zlo trpiti, nego li biti uzrokom zla; bolje je biti rtvom, nego zloincem. Bolja je alost onoga koji nepravedno strada i trpi, nego li radost onoga koji nepravdu ini. (Blaeni Avgustin). Nije na teti onaj koji trpi zlo, nego onaj koji ini zlo. (Sv. Zlatoust). Nije ravo kada tebe vrijeaju, ve je ravo kada ti vrijea (ili napada) druge, ili kada ne umije da podnosi uvrede i napade. (Isti). Uvreda jo nije napast, a kada nas uvrede uvlae u mrnju i neprijateljstvo protiv napadaa, upoznavaju srce nae sa mrnjom, zlobom i osvetoljubljem - to je tek bijeda i nesrea. (Arhiepiskop Makarije). Ne budi zlopamtljiv, ako nee da uvrijedi sebe samoga, (Sv. Zlatoust). Ne pratajui drugome, ti njega toliko ne ogorava, koliko sebe vrijea. (Isti). Ne govori: "Osvetiu se ja neprijatelju", jer mi imamo Pravednog Sudiju na nebu. (Sv. Nil Sinajski). Ko se sam sveti, taj kao da osuuje Boga u nemanju pravosua. (Sv. Marko Isposnik).

Ko sam ini osvetu, tome e se sam Gospod osvetiti. Kada se osveti blinjemu za uvredu, onda sebi grijeh stvara i ini da se njemu ne sveti Bog. Kada ti prata, onda Bog ili mu se osveti ili tvoje grijehe oprata. (Sv. Zlatoust). Ne sveti se ve prataj blinjemu uvredu, stoga to i sam potrebuje pratanje od Boga. Ko hoe od dunika svoga da trai sve, neka pomisli da je i on dunik Boiji. esto se dogaa da nismo sagrijeili pred ovjekom koji nas vrijea, ali smo bili sagrijeili pred Bogom, to ljudi ne znaju ve zna samo jedini Bog, i On doputa da nas drugi uvredama ili napadima podsjete na nae grijehe. (S toga se moe ee uti: "Ba sam u tome zato me okrivljuju sasvim nevin i ist". Da, ist u tome, ali u mnogome drugome si kriv). Onaj koji vrijea Stvoritelja svega svijeta i svega to se vidi i to se ne vidi, obavezan je da trpljivo podnosi kada mu same tvari nanose uvrede. Pratanje uvreda jeste neophodan uslov oprotaja sopstvenih grijehova od strane Boga; zadobijanje posljednjeg nemogue je bez prvoga. "Pratajte, pa e vam se oprostiti", rekao je Gospod. (Luk. 6, 37). Ima mnogo naina milosra, posredstvom kojih moemo dobiti od Boga oprotaj svojih grijehova; no najvanije je sredstvo od sviju - pratati neprijateljima. (Blaeni Avgustin). Sud nad nama Gospod je, moe se rei, predao u nae ruke; od nas zavisi jo ovdje prethodno izrei presudu i rjeenje suda nad sobom. Kako mi postupimo sa blinjima, tako e i Gospod postupiti sa nama. Ako oprostimo, i sami emo dobiti oprotaj. Gospod je to rekao i nee se odrei od svoje rijei. Blago onome koji moe kazati sa Svetim Grigorijem Niskim: "Gospode, ini sa mnom ono to sam ja inio. Ja bih mogao da se za sebe osvetim, ali se ne svetim; ne sveti se ni Ti. Ja sam preduprijedio moga neprijatelja (mirenjem sa njime), preteci i Ti mene svojom blagodau. Ja sam zaboravio zlo koje je on meni uinio, zaboravi i Ti moje grijehe. Ja volim njega kao to sam ga i ranije volio, prije nego li me je uvrijedio; voli i Ti, Boe, mene, ako te ja ponekad i uvrijedim. ini sa mnom onako, kako ja postupam sa njime. Ja sam inio ono to si Ti zapovjedio, ini i Ti ono to si obeao: "Pratajte i oprostie vam se". (Luk. 6, 37). Oprosti blinjemu tvome sto groa, da bi tebi Gospod oprostio bezbrojne talante. (Sv. Tihon Zadonski). (Ovo znai: oprosti blinjemu male pogreke, da bi tebi Gospod oprostio mnoge i velike grijehe). Prosti grijehe sluge, da bi ti dobio oprotaj grijehova od Gospoda; ako je sluga tebe mnogo uvrijedio, onda ukoliko ti vie oprosti, utoliko e i sam dobiti oprotaj. (Sv. Zlatoust). uvajte jedan drugoga da vas sauva Gospod. (Sv. Antonije Veliki).

Budimo snishodljivi prema svojim neprijateljima, da bi takav i Gospod bio prema nama. (Sv. Zlatoust). Nemilosrdnome bie i sud nemilosrdan. Ko strogo istrauje od svoga brata, od njega e Gospod mnogo stroije iziskivati. Bog lake prata grijehe uinjene protiv samoga NJega, nego li protiv blinjega. (Mat. 18, 2335). Ne gaji neprijateljstva ni prema jednom ovjeku, inae e molitva tvoja biti neprijatna Bogu. (Ava Isaija). Ne zaboravljajmo, o hriani, pomilovati prije nego li budemo traili pomilovanje od Boga. (Filaret Moskovski). Kako moe rei: "Gospode pomiluj", kada sam ne miluje? Uzaludne su molitve i podvizi ovjeka koji hrani u srcu svome zlobu i mrnju na blinjega i elju osvete. (Ava Isaija). Molitva zlopamtljivoga i osvetoljubivoga jeste sijanje na kamenu. (Sv. Isak Sirin). Biti zlopamtljiv i osvetoljubiv i moliti se (kao takav), isto je to sijati po moru i oekivati etvu. (Isti). Ni posta ni praznika ne moe biti tamo, gdje je neprijateljstvo i zloba. Ko ivi u svai sa hrianima, taj ne moe biti u zajednici sa Hristom. (Blaeni Avgustin). Ko nema na sebi ime ovjeka miroljubivoga (tj. koga ne nazivaju miroljubivim), taj se ne moe smatrati da je pod upravom Sina Boijega. (Po Bl. Avgustinu). Gdje nema mira, tamo nema ni Boga. (Ava Isaija). Nema niega bezopasnijega, nego li oprostiti neprijatelju; nema nita opasnije, nego li mu se osvetiti. (Sv. Zlatoust). Jak vjetar goni oblake, a zlopamenje - dobre osjeaje iz due. (Ava Evagrije). Ko uva u dui svojoj zlobnost ili osvetoljublje, slian je onome koji uva slamu u vatri. Ko skriva u srcu svome zlobu, slian je onome koji bi hranio zmiju na grudima svojim. (Sv. Jefrem Sirin).

Ako bi se u vaem domu zapatile zmije i korpije, ta ne bi preduzeli da ih se oslobodite? No mrnja i neprijateljstvo stranije su, ravije su od tih ivotinja, a vi meutim neete da od njih oistite vae srce, koje je hram Boiji! (Blaeni Avgustin). U matice pela postoji aoka, koju ona upotrebljava za kaznu. Ako koja pela ne slijedi primjeru njenom ona se uskoro pokaje zbog neuviavnosti svoje, jer joj matica zada smrtonosnu ranu. Da uju ovo hriani koji imaju zapovijest: "Ne vraati zla za zlo; ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrim" (Rim. 12, 17, 21). (Sv. Vasilije Veliki). U utanju i krotosti je - spokojstvo, mir i srea ivota; a ko vraa zlim za zlo, ili psovkom za psovku, taj nikada nee biti spokojan i ne moe pomiljati o blaenom ivotu u vjenosti (1 Petr. 3, 9-11). Na nebo odlazi samo onaj koji ima ljubavi, stoga to je onamo - samo ljubav. (Prota J. Tolmaev). Kako li je alosno stanje - platiti mrnjom za mrnju, i uvredom za uvredu? Ako je neprijatelj jai od tebe, ta onda? Nata e ti onda tvoje osvetoljublje? Osim ako e na ubrzanu tvoju pogibelj? Pa i pri ravnoj snazi, ta drugo oekivati nego li zajedniko padanje i nesreu. Naposljetku, recimo da on ba nije u stanju boriti se sa tobom, a zar su manje strane tajne prevare, podmuklosti, lukavstva, nego li otvoreni, javni napad? (Filaret Moskovski). Najbolje je i najjae sredstvo protiv uvreda - trpeljivo ih podnositi. Bolji nain osvetiti se neprijatelju sastoji se u tome da mu se istim nainom ne odgovara, i pobijediti ga krotou, umjesto toga to bi ga odbio. (Marko Avrelije). Budi ovca pa e pobijediti vukove. Pretrpite krotko i pratajte prvu uvredu vaega neprijatelja, pratajte mu i po drugi put, i tada on do tree uvrede nee se rijeiti da doe. (Sv. Amvrosije Milanski). Videi tvoju smjernost, i neprijatelj e se smiriti. Nita tako ne uzdrava vrijeaa, kao krotko trpljenje samih uvrijeenih. (Sv. Zlatoust). Zar ne vidi kako strijele probijaju obino skroz tijela tvrda i uporna, dok u tijelima mekim i popustljivim, gube svoju snagu? Tako svojstvo ima i prijekor (prebacivanje, ukor), tj. jedna od najosetljivijih uvreda koje nam blinji nanose. Ko joj se protivi, taj je prima na sebe; a ko joj se podaje i poputa, taj mekou naravi slabi upravljenu protiv njega zlobu. (Sv. Vasilije Veliki). Smjernost i trpljenje pobjedonosniji su nego li prijekor, pa makar, moe biti, i na pravdi zasnovan. (Filaret Moskovski). Smjernou se mogu i drugi nauiti da budu smjerni; gordou je nemogue smiriti gorde. (Isti).

Ne plaaj grdnjom i psovkom onima koji tebe grde. Ne treba ak ni avola - sa kojim, uostalom, treba da smo u neprijateljstvu - huliti i opadati (Juda 1,9). Na glupe, budalaste postupke ne treba odgovarati drugim glupim i budalastim postupcima. (Filaret Moskovski). Ako bude odgovarao ukorom na ukor, onda e raspaliti vatru. (Sv. Zlatoust). Svaa i vrijeanje kao odgovor na svau samo razdrauje drskoga vrijeaa. (Filaret, arhiep. ernigovski). Pljuni na iskru vatre, i ona e se ugasiti; a kada na nju poduva, razgorie se, i nije daleko od poara. Kao to vatru gase ne vatrom ve vodom, tako se i zlo pobjeuje ne zlim ve dobrom, ne zlobom ve ljubavlju. Nee pogasiti vatru maslom, ni uguiti iskru time to e piriti u nju; protiv, u jednom i u drugom sluaju vatra e se jae i jae razgoriti, i to vie budu posipani maslom, time e plamen biti sve straniji i straniji. Tako isto i zavaeni, to dalje i due budu bez izmirenja, time e sve veom i veom zlobom i mrnjom disati jedan protiv drugoga; l to se na uvrede bude odgovaralo osvetom, a osvetu bude podraavala zlobnost, a ovu opet nova osveta, time e se obije strane dovesti do krajnje malaksalosti i do duevne pogibije. Oduzmite vatri hranu (tj. drva), ona e se ugasiti. Uklonite od Ssvaalice sve nove povode svai, i preanje neprijateljstvo malo pomalo oslabie, prekratie se i zaboravie se. Zlo nikakvim nainom ne unitava zlo; stoga ako ti ko uini zlo, ti mu uini dobro, da bi dobrom istrijebio zlo. (Ava Pimen). Voli da se sveti dobroinstvima, tj. za zlo platiti dobrom, za kletvu i proklinjanje, za opadanje i klevetanje - blagosiljanjem, dobrim eljama i pohvalnim o ne-prijatelju odzivima. Ono to je dobro kod neprijatelja, to treba hvaliti. Ako doznate da kogod o vama ravo govori, postupite s njime tako, kako bi on o vama dobro govorio. Rave rijei najbolje je opovrgavati dobrim djelima. (Filaret Moskovski). Ako uje da te neko ogovara i napada, a potom se susretnete na kakvom mjestu, ili te on posjeti, - primi ga utivo i vesela lica, i opomenuvi se onoga o emu si sluao, ne pitaj ga: zato je on tako govorio. Jer je napisano u Priama: "Ko se opominje beaa, zakonoprestupnik je" (Prie 12, 16). (Ava Isaija).

Zar ti ne bi zavolio ovjeka kojega si uvrijedio, a on ti je velikoduno oprostio? Pa postupaj i ti tako, da bi zadobio ljubav i od neprijatelja svojih. Nema sumnje da je teko i tuno ima-ti neprijatelje, no ako hoe da se od njih izbavi, poni da ih voli, poni da im dobro ini: ljubavlju i dobroinstvom rijetko da se ne omeka i najtvre srce, rijetko se ne prelomi i najupornija volja. (Prota P. Sokolov). Hoete li da se oslobodite od neprijatelja? Volite vaega neprijatelja. Takva je mo ljubavi. (Blaeni Avgustin). Jedan od svetih Otaca ovako savjetuje utiati gnjev blinjega: "Ako dozna da se na tebe ljuti brat tvoj, ti mu polji kakav bilo dar". Ne moe biti da videi trpljenje, uslunost, dobroinstvo pravoga hrianina neprijatelj njegov ne bi osjetio ma kada bilo kajanje, bilo saaljenje ili o njemu, koji nevino strada, ili o sebi samome, nesrenom oruu zlobe; i naposljetku - samu ljubav ka svome neprijatelju, ljubeem. Zar nije bilo minuta kada je i Saul osjeao nepravednost svoju prema Davidu kojega je gonio; saznavao je plemenitost postupaka njegovih (Davidovih) i izjavljivao sa suzama svoje uvaenje i neto nalik na ljubav prema Davidu (1 Carstva 24, 17-18). Oprostivi neprijatelju, ti moe time uiniti da ti on prijatelj postane. Ukazuj dobroinstva svim prijateljima i drugovima, da te jo vema zavole; ukazuj ih i neprijateljima svojim, da ti oni postanu prijatelji. (Kleobul). Blagorodne i plemenite due ljube buduega prijatelja u sadanjem neprijatelju. (Lafater). LJubav k neprijatelju jeste pouzdano sredstvo uiniti ga prijateljem. (Prota J. Tolmaev). Neprijatelj moe postati boljim prijateljem, nego li najvei prijatelj. Prijatelj tvoj toliko te voli, da ne vidi sve tvoje nedostatke i mane. No stani pred licem neprijatelja tvoga, i niko od njega nee ti podrobnije opisati slabost i mane tvoje; on otroumno, pronicavo gleda na njih, ne isputajui iz vida ni jednoga postupka, i govori o njima ne umanjujui njihovu krivinost. I tako, posluaj neprijatelja tvoga spokojno, paljivo, i tada kolikim pobjedama nad zlom privodi tebe neprijatelj tvoj. (Filaret, arhiep. ernigovski). Slino tome, kao to mnogi otrovi, premda su i opasni sami po sebi, ipak. lijee od bolesti, tako i neprijatelji nai, ma koliko bili zli sami po sebi, proizvode svakako spasonosna dejstva na nae duevne bolesti. (Prota J. Tolmaev). Neprijatelj tvoj - ljekar je tvoj. LJudi se obino zadovoljavaju time, to ne obraaju panju na neprijatelje svoje; meutim mudri umiju izvui od njih korist. (Amvr. Randju).

Dobro je - ni odvie bojati se nepravinih okrivljenja, niti pak sasvim ih prenebrei. (Sv. Jovan Zlatoust). Treba se koristiti i klevetom neprijatelja za ispravljanje sebe samoga. Potrebno je bojati se ne toliko zlih ljudi, koliko sopstvene zle volje svoje. Jer, oni nas prinuavaju da pribjegavamo k Bogu i, sami ne znajui to, pribliuju nam Boga. A ona - naa zla volja - udaljava nas od NJega i podvrgava nas gnjevu NJegovom. Neprijatelj tvoj prua ti veliku korist, premda njegova namjera ne ide na to da ti koristi. Uvrede, nepravedno nam naneene ma od koga bilo, Bog nam uraunava ili u oprotaj grijehova ili u davanje nagrade. (Sv. Zlatoust). Kada trpi od ljudi kakvo beae, razmiljaj o onoj koristi kakvu moe dobiti ako dobroduno pretrpi to beae; opominji se slave koja je spremljena za one koji sve trpe s' blagodarnou i nee se zbunjivati i tugovati zbog be-aa. (Duhovni Margarit). Kada podnosi ma kakvo bilo ponienje ili beae od ljudi, to znaj da je ono poslano od Boga radi slave tvoje. (Filaret, mitr. Moskovski). Klevetnik (ogovara, opada) sprema ti veliku nagradu (Mat. 5, 11 - 12). Huljenja, ukoravanja i panjkanja znaci su i karakteristike naega unutranjeg ovjeka. Svaki put kada se sjeti svojih vrijeaa, pa i gonilaca, ne ali se na njih, ve se pomoli Bogu za njih kao za uzrokovae velikih za tebe blaga. (Ava Isaija). Treba se moliti i za neprijatelje: oni veinom ne znaju ta ine; oni su, ak, dobroinci nai: napadima svojim oni nas utvruju u vrlinama, ukroavaju i smiravaju duh na na zemlji, a na nebu pletu nam rajske vijence. (Shimonah Teofil). Neprijatelje svoje treba smatrati za velike dobrotvore i moliti se za njih jo vie nego li za dobrotvore, stoga to dobrotvori, inei nam privremeno dobro, sebi jo vie ine dobra, spremajui za sebe vjenu nagradu od Gospoda; meutim neprijatelji, moe biti sa gubitkom vjenoga spasenja svoga, spremaju nam vjeno spasenje, bijedama oiavajui grijehe nae, i gonjenjima svojima kao da nas silom gone i guraju nas u Carstvo Nebesko, pritom uz opasnost da i oni sami upadnu u pakao. Kako da im, dakle, ne blagodarimo za to, kako da se za njih ne molimo da ih Gospod sauva i pomiluje! (Shimonah Zosim). Sam osjeaj asti trebao bi da nas pobuuje ispunjavanju Hristove zapovijesti o ljubavi prema neprijateljima, pratanju uvreda i injenju im dobra (Mat. 5, 44). Osvetiti se za uvredu, znai staviti sebe na isti stepen na kome je i neprijatelj; a oprostiti mu, znai - uzdii se nad njim.

Pratanje neprijatelju - dokaz je ne slabe, nego velike due. Zato se ne srdite, ne ljutite kada vam dijete prijeti ili pokuava da vas rasrdi? - Stoga to ste stariji i pametniji od njega: prijetnja je njegova za vas isto to i zujanje muve. - Kad bi vi imali doista veliku duu, onda vrijeanje i ogorenje, koja bi vam dolazila ma od koga bilo od brae vae, diralo bi vas ne vie nego li zujanje muve. Nemojte rei da je poputanje znak slabosti. ta je vee: da li pobijediti samoga sebe i zadobiti blagovoljenje Boje i ime blagodarnoga, plemenitoga ovjeka, ili biti ismijan za slabost od nekih bezumnih ljudi? Ne, ba ovdje mi moemo objelodaniti torestvo naega hrianskog obrazovanja, isprobati stalnost nae vrline. (Prota J. Tolmaev). Slavnije je utei pretrpiti uvredu, nego li pobijediti odgovorom. (Sv. Grigorije Dvojeslov). David je odrao veu pobjedu, potedivi Saula (jer ga je mogao ubiti a nije to uinio), nego li tada kada je oborio Golijata. (Sv. Zlatoust). Niega u svijetu nema divnijega, nego li to je ljubav prema neprijateljima. (Blaeni Avgustin). Nije veliko djelo ne suditi onoga ili imati sauea onome ko se nalazi u tuzi i pokorava se tebi; nego je veliko - ne suditi onoga koji ti protivrijei, ne svetiti mu se po strasti, ne saglaavati se sa onima koji ga osuuju, i radovati se zajedno sa onima koji su ti pretpostavljeni. (Ava Dorotej). Pratajui neprijatelju i inei mu dobro za zlo, lii na miris koji sobom ispunjava vatru koja ga sagorijeva. Velika je vrlina ljubav prema neprijateljima! Veliki je trud i djelo hrianske due, koja prata blinjemu za naneenu mu uvredu; koja vraa dobrom za ui-njeno zlo; umjesto mrnje srdano ga voli, pa se za njega i Bogu moli! No velika ga i nagrada za takav podvig na nebu oekuje, pa i ovdje na zemlji. Dua se srenom osjea kada voli sve. Spasitelj je rekao: "Volite svoje neprijatelje", otkrivajui nam tajnu kako emo nai raj i u ovome svijetu. (Grof Bludov). Voli neprijatelje svoje i - ti e postati prijatelj Boiji.

21. SMERNOST I PONIZNOST sadraj Smjernost je nepromjenjiva vrlina tvari; samo Jedinomu Bogu dolikuje velianstvo. (Inokentije Hersonski). Sa poniznou i smjernou tako se zdrui da bez nje nikako ne misli, ne govori i nita ne ini. (Prota Avr. Nekrasov).

Voli smjernost, koju i Bog voli. U ljudi je bogatstvo u uvaenju, a u Boga je u osobitoj panji dua smjerna. (Sv. Isak Sirin). Ako dua smiri samu sebe pred Bogom, to e je Bog zavoljeti. Veliki je onaj koji osjea svoje nitavilo pred Bogom. (Karamzin). Ako hoe da bude veliki pred Bogom, budi nizak i nitavan u sopstvenim oima. Blago oima koje ovjek iz uzroka poniznosti svoje nema smjelosti da ih podigne gore k Bogu. (Ava Isaija). Blago onome koji smiruje sebe u svemu, stoga e on biti uzdignut visoko. (Sv. Isak Sirin). Smjernost je visina (Luk. 18, 14); to se ko dublje smiruje, tim se jo vie podie. Ukoliko je ko smireniji, ukoliko je bjedniji i nitavniji u svojim oima, utoliko je on vei i miliji kod Boga. (Prota P. Sokolov). Ponizi sebe ako hoe biti velikim; ukoliko bude poniavao sebe na zemlji, utoliko e vei biti na nebu. Ko poniava sebe taj je naao pravi put ka spasenju. (Ava Isaija). Poetak. je spasenja - samoukorivanje. (Ava Evagrije). Kao to arhitekta duboko kopa zemlju gdje e se postaviti prvi kamen temeljac, tako i hrianin koji hoe da sagradi svoj dom spasenja na tvrdom temelju svakako treba da temelj istome poloi na smjernosti. (Prota J. Tolmaev). Mnogi su spaseni bez proricanja i vinjeg obasjanja, bez znamenja i uda, no bez smjernosti i krotosti niko ne moe ui u nebesne dvore. (Sv. Jovan Lestvinik). Kao to je nemogue sagraditi lau bez gvoa, isto je tako nemogue spasti se bez smjernosti. (Prepodobna Sinklitikija). Put smirenosti i poniznosti nizak je, no visokoj Otadbini vodi, tj. nebu. Ako hoe doi do te Otadbine, ovim putem idi. (Sv. Tihon Zadonski). Pokajanje podie zgrijeivega (paloga), oplakivanje grijehova kuca u vrata nebeska, a smjernost ih otvara. (Sv. Zlatoust). Voli smjernost: ona e pokriti sve grijehe tvoje. (Sv. Antonije Veliki).

Kad je gordost zbacila anele s neba u pakao, onda, suprotno ovome, moe se izvesti zakljuak: da e smjernost iz samoga pakla, to jest od same dubine grijeha, moi izvesti na nebo. (Filaret Moskovski). Ko se pred Bogom pravda, neist je, pa makar bio svetiji od sviju ljudi; naprotiv, ko smatra sebe za posljednjega meu svima, taj postaje pravednik. (Sv. Zlatoust). Bog prata samo onima koji sami sebi ne oprataju. Kod Boga onaj sebe izvinjava, koji sebe optuuje. Ako bude smatrao sebe za rava,Gospod e te smatrati za boljega. (Sv. Dimitrije Rostovski). Ko dri sebe za niega od sviju, i misli za sebe da je nedostojniji od sviju, taj je vie od sviju dostojan da primi vee nagrade. (Toma Kempijski). Krotko i dobro srce slino je ravnici. Kao to u vrijeme kie sva se voda s brda stie i skuplja u ravnici, tako i blagodat Boja, koja se izliva na sve ljude, voli da se skuplja u dubinu smjernoga i krotkoga srca. Tok blagodati slian je rijenom jurenju vode u nizine. (Filaret Moskovski). Gordost ne prima blagodat zato to je sobom napunjena; smjernost rado prima blagodat, zato to je odstranjena (tj. ispranjena) kako od sebe tako i od svake tvari. (Isti). Ko misli da u sebi ima mnogo dobrih djela i ne bude mislio da je on od sviju posljednji, taj nee imati nikakve koristi od sviju svojih dobrih djela. (Sv. Zlatoust). Mojsejevim zakonom bilo je nareeno Izrailjanima da samo na jednome mjestu, Bogom naznaenome, prinose sve rtve. I zakonom duhovnim naznaeno je za hriane jedno duhovno mjesto radi prinoenja sviju rtava njihovih, osobito rtve nad rtvama - molitve: to mjesto je smjernost. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Ako vri molitve i podvige sa smjernou, kao nedostojan, onda e to biti milo Bogu. Ako se sjeti drugoga koji spava ili se ne trudi, i pogordi se srcem, onda je uzaludan trud tvoj. (Ava Isaija). Uzaludni su trudovi onoga ko bez smjernosti posti mnogo i podnosi teke podvige. (Isti). Kao to je onamo gdje nema svjetlosti sve mrano i tamno, tako isto kada nema smjernosti sva naa djela i preduzea, kojim mislimo ugoditi Bogu, sujetna su i nitavna. (Ava Isaija). Smjernost (krotost, poniznost) je tako vana za pobonost kao koren za biljku, koja odmah gubi svoju ljepotu, svjeinu i ivot, im joj se koren osui ili umrtvi. (Prota J. Tolmaev).

ta su sve nae vrline bez smjernosti? Nita drugo no praina koja odlazi ve od prvoga duvanja gordosti. (Isti). Smirenost je so svih vrlina. Kao to so dodaje hrani ukus, tako smjernost daje vrlinama savrenstvo. Bez soli hrana se lako kvari; bez smjernosti vrlina se lako kvari gordou, tatinom, netrpeljivou i tako gine i propada. (Filaret Moskovski). Smjernost je najsigurniji uvar sviju vrlina. (Sv. Vasilije Veliki). Ako je po Apostolu od vrlina najvea ljubav, koja dugo trpi, ne zavidi, ne gordi se, ne razdraava se (1 Korin. 13, 4-8), to je stoga, to nju podrava i potpomae smjernost. (Filaret Moskovski). Napredovati u vrlinama znai napredovati u smjernosti. (Sv. Vasilije Veliki). Ne toliko greniku koliko dobrome nuno je starati se o smjernosti. Zato drvo, ukoliko vie raste utoliko dublje puta svoje ile u zemlju? Ono, rastui u vis smiruje se (tj. poniava se idui dublje u zemlju), a smirujui se - uzviava se. Tako i ti, hrianine, treba da ini. Ako se ponosi preimustvima, umnim ili moralnim, prirodnim ili blagodatnim, spoljnim ili unutranjim, tim se vie svagda i svuda smiruj. Bez dubokih ila smjernosti, ti nikada nee biti bez opasnosti od padanja. Raduj se vrlini kada ini dobro, ali se njome ne ponosi, da ne pretrpi brodolom u samome pristanitu. (Sv. Nil Sinajski). Kad bi mi, slino Apostolu Pavlu, bili uzdignuti "do treega neba" (2 Korin. 12, 2), ipak morali bi se bojati nizvrgnua u duboku bezdnu sa buntovnicima (avolima). Ne oajavajmo zbog grijehova, niti se odvie nadajmo u svoja dobra djela. (Sv. Zlatoust). Opominji se padanja monih, i smirivaj se u vrlinama svojima. (Sv. Jefrem Sirin). Ne ponosi se vjerom i svetou svojom, no do posljednjeg izdisaja svoga budi u strahu. (Sv. Ava Isaija). Kao to ovjek do posljednjega izdisaja svoga ne moe znati kakva e ga bolest iznenada snai, tako niko, dokle god moe disati, ne moe se osloniti na srce svoje, da ga ne porazi kakva bolest grjehovna. (Isti). Dok si god u ivotu ne vjeruj sebi, i dokle ne proe sve vlasti - sudove mranih duhova (tj. mitarstva). (Isti). Doao jedan starac drugome, i pri razgovoru jedan od njih rekao je: "Ja sam za ovaj svijet umro". Na to mu drugi odgovori: "Ne oslanjaj se na sebe (ne vjeruj sebi), dokle god ne izae iz ovoga tijela; jer ako ti i govori da si umro, ali sotona nije umro". (Stari Paterik).

Ti si star, no vrag na avo nije ostario; umrtvljene su strasti, ali je vrag iv. Smjernost due jeste oruje, koje se ne moe unititi. (Ava Evagrije). Niim se toliko ne alosti sotona i niim se tako i toliko ne progoni i ne razoruava, kao kada ovjek voli smjernost i beae (ponienje, trpeljivost). Ko hoe da pokrene kamen, taj ne postavlja na vrh uskiju (polugu), ve odozdo pod kamen, i tada ga lasno pokree. Ovo je slika za smjernost, ili za smjernu mudrost. (Sv. Jefrem Sirin). Nee nas spasti ni postnitvo, ni bdjenje, ni kakav drugi trud, ako pri ovome ne bude istinske smjernosti. Bio jedan pustinjak - isposnik, koji je izgonio iz ljudi avole. Jednom prilikom zapitao ih je: ime vas izgone: da li postom? Oni odgovorie: Pa mi ne jedemo i ne pijemo. Bdjenjem? Oni odgovorie: I mi ne spavamo. - Udaljenjem u pustinju? Odgovorie: I mi ivimo u pustinjama. - Pa onda, ta vas izgoni? avoli odgovorie: Nita nas drugo ne pobjeuje, osim smjernosti. (Prepodobna Teodora). Koji ima smjernost taj smiruje avole, a onoga koji nema smjernosti avoli ismijavaju. (Ava Mojsej). initi svagda dobro i malo o sebi misliti, znak je smjernosti. (Toma Kempijski). Blago onome ko ivi visokim, svetim ivljenjem, ali su mu misli krotke i smjerne. I pravednik treba da pred Bogom govori: ja nisam pravedan. Je li mogue nazvati bogataem onoga ovjeka koji ima na raspoloenju itave milione dravnoga novca, a svoga u svome depu nema ni dinara? Tako i ovjek, savreno i iskreno poznavi svoju grenost, ak pri anelskoj svetosti ne moe ipak smatrati sebe drukije nego kao najgrenijega i posljednjega meu grenicima. Sve to mi u duhovnom ivotu imamo, jeste dar blagodati Boje, Naa sopstvenost jeste samo nitavilo, po rijei blaenoga Avgustina, i, to je jo gre od nitavila - grijeh. emu vi pripisujete zreo plod, koji ukraava drvo? Ne granama, na kojima se dri, no ilama i stablu, od kojih su izrasli. To se isto moe kazati i o vaim dobrim djelima. Zar to nije Bog koji vam je dao bie, koji uva vae moi i dariva blagodat svoju, - zar Bog ne dejstvuje i na srca vaa, i volju vau upuuje dobru? I dobro koje inite, zar ne proizilazi od NJega jedinoga? ovjek, po rijeima Apostola, sam po sebi ne moe ni pomisliti o dobru. (2 Korin. 3, 5). Ako ma ega dobroga ima, ono nije tvoje ve Boije; ti svoga niega nema, osim grijehova, te stoga i nema uzroka da se dii i ponosi onim to u sebi ima. Bezuman i neznalica bi bio onaj sluga koji bi se hvalio bogatstvom svojega gospodara.

Mi svojom sopstvenom snagom ne moemo uiniti ni jednoga dobroga djela, te stoga ako ti pomou Bojom, unitivi u sebi svoje strasti, stane smatrati sebe boljim, onda bi ti naliio na blagajnika koji, dobijajui i uvajui dravne novce, smatra sebe za bogataa. Da li si mnogo ili malo u svome zvanju uinio u slavu Boiju, ne ponosi se time, no govori sa smjernou: "Nisam se ja potrudio, ve blagodat Boija koja je sa mnom" (1 Korin. 15, 10). Uinivi dobro djelo, sjeti se Onoga koji je kazao: "Bez mene ne moete nita uiniti" (Jov. 15, 5). Bog ti je dao i dare koje si mu prinio i blagu misao da ih posveti. (Filaret Moskovski). I uinivi i izvrivi sve, mi smo duni nazivati sebe "slugama koji nita ne vrijede", kako je zapovjedio Gospod (Luk. 17, 10). Dobro ivjeti i dobro initi i dobro misliti - nije to rtva Bogu, ve dug ovjeiji pred NJim. (Shimonah Partenije). Kada narui zapovijest Boiju, zavapi mitarevim glasom: "Boe, milostiv budi meni greniku"! A kada je izvri, reci sebi: "Ja sam zaludan sluga, i uinio sam ono to mi je samo nareeno". (Jeromonah Leonid). "Zaludni sluga" (Luk. 17, 10); "ovca izgubljena" - evo poklia pravih slugu Boijih, milih Bogu, koji privlae NJegovo blagovoljenje. Do kraja ivota svoga treba se sjeati grijehova svojih, ne ponavljajui ih uostalom, niti se opominjati gdje i kada i kako su uinjeni. Sjeanje na svoje grijehe progoni gordost. Sjeanje svojih preanjih grijehova jeste dovoljna uzda da nas ukroti i umudri. (Sv. Zlatoust). Ne zaboravljaj sasvim ko si ti bio, a sasvim zaboravljaj ko si ti sada (tj. ako napreduje u duhovnom pobonom ivotu, onda to zaboravljaj; no ako grijei - opominji se toga i plai). Sjeaj se u pameti onih koji te prevazilaze u dobru, da tako lake saznaje svoje nedostatke. (Sv. Isak Sirin). Svagda razmiljaj ne o tome ta ima, nego ega nema; kud i kamo treba vie da ali o onim vrlinama kojih nema, nego li da se hvali onima koje ima. Predstavimo sebi da ostaje mnogo ega to smo bili duni izvriti, a meutim nismo uinili (Luk. 17, 10), i tada sve nae prividne i varljive zasluge ispoljie se u naim sopstvenim oima kao nitavne. (Prota P. Sokolov). Nije mudar onaj ko uobraava sebi da je mudar, nego je mudar onaj koji je poznao svoje neznanje i iscijelio se od sanjarije, od zanesenosti svoje.

Smjernost je jedan od znakova prave mudrosti. Ustvari je veliki ko je sam u sebi mali i za nita ne smatra ni najveu visinu poasti. (Toma Kempijski). Kada smjernost podie ovjeka prostoga i neuenoga, onda rasudi kakvu e ast ona dostaviti velikima i potovanima. (Sv. Isak Sirin). Blago onome ovjeku koji sebe smatra ravijim od sviju. (Ava Nil). Hoe li da se koristi prvenstvom? - Ustupi ga najprije drugome. (Sv. Zlatoust). eli li da bude veliki? - Budi manji od sviju (Mar. 9, 35). (Sv. Jefrem Sirin). Umanjuj sebe u svemu pred svima ljudima i bie uzvien pred knezovima ovoga vijeka. (Sv. Isak Sirin). Nee imati tete ako stavi sebe nie sviju ljudi; ali e imati tete ako sebe makar nad jednim uzdigne. (Toma Kempijski). Najbolja je mjera smjernosti - smatrati sebe ravijim od sviju tvari. (Sv. Dimitrije Rostovski). Ne misli da e moi ma i najmanje pokrenuti sebe moralno naprijed, dok se ne osjeti da si nii od sviju. (Toma Kempijski). Savrenstvo se sastoji u tome da sebi pretpostavi blinjega. (Ava Jakov). Navikavaj srce svoje malo po malo da govori o svakome bratu: "Doista je on bolji od mene". Takvim nainom malo po malo naviknue da smatra sebe za grenijega od sviju ljudi. Postoji probni kamen za zlato i srebro, postoji probni kamen i za smjernost. Kamen kojim se ispituje smjernost, jeste izmirenje sa onima koji su nas uvrijedili ili koje smo mi uvrijedili. (Jakov, arhiep. Niegradski). Misliti da smo smireni, a nemati vrstine i jaine duha da se izmirimo sa onima koji su nas uvrijedili ili koje smo mi uvrijedili, znai obmanjivati sebe, znai pripisivati sebi smjernost koju ne-mamo. (Isti). Mnogi se ne stide nazvati sebe pred ljudima grenicima, no ne vole da to od drugih uju (tj. da ih za takve smatraju i nazivaju). A to ve nije znak smjernosti. Ne moe se nazvati smjerno mudrim onaj ko samoga sebe kudi; nego onaj koji, budui ukoren od drugoga, ne umanjava svoju ljubav prema njemu. (Sv. Jovan Lestvinik).

Mi mislimo o sebi da smo smjerni dokle nas ne darnu, ali ovo nije smjernost. Evo pravoga smirenja: kada poniavaju i vrijeaju, a ti u sebi govori: pravo i imaju, to je za grijehe moje. (Andrijan Jugski). Ko je istinski smjeran, taj se ne moe razgnjeviti i naljutiti, stoga to smatra sebe zasluna svakog unienja. (Sv. Tihon Zadonski). Ako hoe da postane istinski smiren, navikavaj se da hrabro podnosi razne uvrede od drugih. (Ava Serapion). Savrenstvo smjernosti sastoji se u tome da s radou podnosi i snosi lana okrivljavanja i klevetanja. (Sv. Isak Sirin). Smjerni su snishodljivi prema slabostima drugih, stoga to osjeaju svoje sopstvene. Kao to mrtvac ne jede, tako i smiren ne moe osuditi ovjeka, pa makar ga vidio da se idolu klanja. (Ava Longin). Nije svaki pustinjak (usamljenik-utalica) smireno-mudar, ali je svaki smireno-mudar pustinjak. (Sv. Isak Sirin). Ako eli da nae spokojstva u ovome i u buduem vijeku (na onome svijetu), onda pri svakom sluaju govori sebi ,,ko sam ja"? i ne osuuj nikoga. (Ava Josif). Poniavanje sebe jeste ono mjesto u kome se nalazi spokojstvo i mir. (Ava Isaija). Ako bude smjerno o sebi mislio, nai e mir, pa ma gdje ti bio. (Ava Pimen). Ne moe dugo ostati u miru ko se nije ubijedio u to da sebe smatra za najmanjega i slugom sviju. (Toma Kempijski). Smatraj sebe najgrjenijim i posljednjim od sviju, i imae mira. (Ava Jovan). Ako bude ponizan i pokoran, nai e spokojstva, stoga to onaj koji ukorava sebe biva trpeljiv u svima sluajevima. (Ava Pimen). Smjerni ne pamti zlo koje mu je drugi uinio i ne osuuje ovjeka koji grijei. Takvim nainom on trojakim sredstvom dobija oprotaj svojih grijehova: kao neosuujui - ne sudi mu se; kao smireno-mudar - opravdava se; kao pratalac - dobija oprotaj. (Sv. Aleksije Aleksan.). Ko ne zaboravlja svoje grijehe, taj lasno dolazi do smjernosti. (Ava Isaija). Kao to ovjek, zidajui kuu, duboko kopa rovitu zemlju dok ne naie na tvrdu zemlju, tako je i nama potrebno duboko kopati i dospjeti do same unutranjosti, tj. dubine naega srca, da sagledamo tamo mnotvo ugnijeenih strasti i poroka, i kroz to se nauimo pravom pokajanju i smjernosti. (T. Golubinski).

Nekome starcu govorili su o tome kako su se neki udostojili da vide anele. Na to je starac odgovorio: "Sreniji su oni, koji neprestano vide grijeh svoj".

22. RASUIVANJE ILI RAZBORITOST sadraj Valja sa rasuivanjem upravljati svojom duom. (Prepodobna Sinklitikija). Srean je posao initi sve sa rasuinanjem. (Sv. Jefrem Sirin). Od sviju vrlina najvea je - rasudljivost (tj. razlonost, razboritost). (Sv. Antonije Veliki, Drevni Paterik). to je svjetlost u vidljivoj prirodi ili so u jelima, to je i rasuivanje u djelima ljudskim, ili u opte rei - u ovom privremenom ivotu. (Prota Avram Nekrasov). Laa bez krmanoa propada; propada i ivot na, kojim razum ne upravlja. Svakome preduzeu treba da prethodi rasuivanje; bez njega i ono to izgleda da je dobro preobratie se u grijeh, ako se ne ini u svoje vrijeme, ili u neto prekomjerno. (Sv. Vasilije Veliki). Ono to vrimo bez razloga, nije dobro. (Sv. Petar Damaskin). Bez rasuivanja, i ono to izgleda da je dobro nije prijatno Bogu. (Isti).

Ima ljudi koji su iznurili svoje tijelo postom, pa su se ipak od Boga udaljili, a to stoga to nisu bili rasudljivi. (Sv. Antonije Veliki). Nikada ne treba da poinje nikakav posao prije nego li prorasudi o njemu i Bogu se pomoli. (Sv. Dimitrije Rostovski). Raditi neto bez razmiljanja o tome, slino je poi na put bez ikakve spreme. Prije nego li izie iz svoje kue, porazmisli ta ima initi; povrativi se, razmisli ta si uradio. (Kleobul). Prije nego li ree to, upitaj se najprije kakvo e biti dejstvo od toga ta bude kazao; i jo stroije: prije nego li to uradi, upitaj se ta e ono govoriti, jer djela govore silnije od rijei. (Filaret Moskovski). Nikada ne treba odmah poi za svojim mislima, ako bi ak. i dobre izgledale, no ih neko vrijeme podvri kritici. (Shimonah Partenije). Ne mislite, ne govorite i nita ne preduzimajte dokle se najprije ne uvjerite da li je vaa misao, rije i djelo u saglasnosti sa rijeju Bojom - Svetim Pismom. (Prota Avram Nekrasov). Ko hoe da se spase, neka ne vjeruje svome pomislu, jer biva da avoli siju u ovjeku zlo sjeme i predstavljaju stvari i dogaaje drukije nego li kakvi su oni u samoj stvari. (Sv. Varsanufije Veliki). Ma gdje bio, ma ta radio, svagda se sjeaj i dobro pamti da te Gospod posmatra i vidi sve ta misli, ta eli i ta radi. (Sv. Vasilije Veliki). Nikada se na samoga sebe i svoj razum potpunice ne oslanjaj, nego o onome to misli initi ili raditi prvo se Bogu pomoli, duboko porazmisli i prisne prijatelje i u opte dobre ljude za savjet pripitaj. "Vsja sa sovjetom inite", veli mudri sin Sirahov. 23. SABLAZAN - RAZVRAT I SABLANJIVCI - RAZVRATNICI sadraj Sablazan je slina zaraznoj bolesti (kugi, tifusu itd.), koja se pojavi na jednome ovjeku, a potom zarazi mnoge koji u blizini ive. (Sv. Tihon Zadonski). Sablanjeni i na grijeh navedeni gotovo svagda postaju sablanjivci drugih. uvaj se, koliko je mogue, da ne sablazni blinjega tvoga. Zar je malo u nama sopstvenih grijehova! Zato optereivati sebe tuim grijesima?

Nita tee nema, nita pogubnije i tetnije, nego li koditi ne samo sebi nego i blinjemu. (Ava Dorotej). Odobravati grijeh mnogo je tee i nesrenije nego li kad sam grijei. Ko navodi na grijeh, taj ini vei prestup i bezakonje, nego li onaj koji samo za sebe grijei. (Origen). Sablanjivac i razvratnik jeste veliki neprijatelj Boji, blinjega i sebe samoga. (Prota J. Tolmaev). Ko druge navlai na ono to je kodljivo i tetno, taj se pokazuje drzak prema Bogu, nepravian prema blinjemu i surov prema sebi samome. (Isti). ta moe biti stranije od razvratnika i sablanjivca ili uopte od pokvarena ovjeka. Uasavaju se od palikua, lopova, ubica, trovaa, no kakvog je uasa zasluan hrianin koji svuda raznosi zarazu grijeha, oduzima od svoje brae blagodatnu mo ivota, predaje ih u ropstvo avolu, baca ih u pakao? (Isti). Ne misli da ti nisi ubica ako si uputio blinjega tvoga na grijeh... Ti razvraa duu onoga koga sablanjava, na zlo navodi, i otima od njega ono to pripada vjenosti. (Blaeni Avgustin). Kad je Ahar bio stroije kanjen to je ukrao jedan zlatnik od dobitka, Gospodu posveenoga (Isusa Navina 7, 20-25), kakvoj e kazni biti predani oni koji otimaju od Gospoda Isusa Hrista due, koje je On otkupio i zadobio ne cijenom zlata i srebra no boanstvenom krvlju sebe kao nevina Jagnjeta? (D. Soboljevski). Uvlaei druge u grijeh, mi emo biti duplo kanjeni. (Sv. Zlatoust). Pamti, hrianine, da grijeh koji si uinio ne samo pred oima hrianina blinjega, nego i pred svim Carstvom Boijim, osvetie ti se kao rasprostraniocu i sijau grijeha, po onome: ,,Ako ko ukine jednu od ovih najmanjih zapovijesti i naui tako ljude, nazvae se najmanji u Carstvu nebeskome" (Mat. 5, 19). (Po Filaretu Moskovskom). Sablanjavanje i razvraanje nemone brae tako je teak grijeh, da mi, da bi ga izbjegli, duni smo odricati se ak i od dozvoljenoga po boanskim i ljudskim zakonima, ukoliko ono to je dozvoljeno moe remetiti i uznemiravati bratovu nemonu savjest i sluiti kao smetnja i spoticanje za blinjega. (Prota J. Tolmaev). Sami Gospod na ta li veli za sablanjivce i razvratnike? "Teko onome od koga sablazan dolazi! Bolje bi mu bilo da se vodeniki kamen objesi o vratu njegovu i potone u more", ili ak: "da se nije ni rodio"! Zaista, strano!

24. AVO - SOTONA

sadraj Zato je Bog dopustio avolu da nas iskuava i napada? - Radi toga da, strepei i oekujui njegov napad, budemo na oprezi i, odravi pobjedu, umnoimo sebi vijence, tj. nagradu na onome svijetu. (Duhovni Margarit). Kad ne bi bilo sotone, koji nas iskuava i pritjenjava, ne bi se moglo jasno i javno saznati ko je usrdan, a ko je bez opita i ljenjiv. Treba biti vrlo obazriv i paljiv, stoga to na neprijatelj avo ne spava: on je u staro doba istjerao ovjeka iz raja, a sada ne doputa uzlazak na nebo. (Sv. Jovan Posnik). Mi se toliko ne staramo o svome spasenju, koliko avo o naoj pogibiji i propasti. avo u toku skoro osam hiljada godina upranjava se u iskustvu da vara ljude. (Prota Avram Nekrasov). Duh zla nerijetko i osobito u sadanje vrijeme savjetuje greniku da ne vjeruje ni u samo bie zlih duhova, da ga tako to jae podini svome uplivu i uticaju. Kada ivotinji (konju, volu, mazgi) veu oi, ona mirno ide kuda je vode (npr. pri izvlaenju vode iz vodojame itd.); ako li joj ne zaveu oi, ona nee da ide odreenom stazom. Tako i avo, ako moe da zavee oi ovjeku (u duhovnom smislu), onda ga baca i gura u sve vidove grijeha. Kada su ovjeku otvorene oi (opet u duhovnome smislu, tj. kada je poznao alosno stanje u kome mu se ojaena dua nalazi), tada se on lasno sauva od lukavstva avolskog. (Drevni Paterik). avo radi toga i ubjeuje neke da misle kako nema pakla, da ih lake baci u pakao. (Sv. Zlatoust). Niko ne moe biti prevaren avolom, ako se sam ne saglasi s njime ili se ne poda volji njegovoj. Jer je kazano: "Usprotivite se avolu, i pobjeie od vas" (Jak. 4, 7). (Ava Sirin). Vojna sa avolom prekrauje drugu vojnu - protiv Boga. Borimo li se sa avolom, znai da se mirimo sa Bogom. (Sv. Zlatoust). avo okrivljuje Boga pred ljudima, ljude pred Bogom i ljude pred ljudima. Makar da neto i korisno savjetuju avoli, i tada Gospod zabranjuje da ih sluamo. avo od pamtivijeka, ne samo kroz poroke nego i kroz vrline, podmee nogu ovjeku: npr. nekome preporuuje strogi post, te ovaj oboli i padne na teret drugome; nekome savjetuje da to ukrade i, bajagi, priloi za neko humano djelo, dakle pod vidom milostinje ui ga krai, itd. Neprijatelj naega spasenja, avo, obino postupa ovako: kada ivimo u bezakonju, on nam iznosi grijeh kao neku malenkost, do koje se Caru neba i zemlje nita ne tie; a kada spazi da se

mi poinjemo kajati za grijehe svoje i rijeimo se da pokidamo veze strasti, on nam slika Boga kao nemilosrdnoga sudiju, a grijehe nae predstavlja kao sasvim neoprostive. (Inokentije Hersonski). Sotona duhovno oslijepljava ovjeka radi toga da ga navede u grijeh, a posle mu otvara oi da bi ga doveo u oajanje i u pogibao (Mat. 27, 3; Jevrejima 3, 13). (Prota P. Sokolov). avo, sklanjajui na grijeh, iznosi nam pred oi milost Boju, a bacivi u grijeh, predstavlja pravosue Boje. Do padanja i pogibelji nae avoli nam predstavljaju Boga ovjekoljubivim, a po padanju neumoljivim. (Sv. Jovan Lestvinik). Za primanje zapovijesti Boijih budi prost i iskren, a za odbijanje lukavstva avolskog budi prepreden i vjet. (Sv. Jefrem Sirin). avo, prije nego li uinimo grijeh, slika nam Boga milostivim, a posle grijeha - pravosudnim. To i jeste njegovo lukavstvo i podmuklost. A ti pak suprotno tome ini. Prije grijeha predstavljaj sebi pravosue Boije, da ne zgrijei, a kada sagrijei pomiljaj o veliini milosra Boijega, da ne padne u oajanje Judino. (Sv. Tihon Zadonski). uvaj unutranji mir usred iskuenja; i ako osjeti nespokojstvo u srcu tvome, ne objelodanjuj ga nikakvim spoljanim znacima, da bi udaljio avola koji, ne mogavi prodrijeti u dubinu due, sudi o njoj po spoljnim tvojim postupcima, i, izgubivi nadu ovladati njome, odstupa od tebe moda ba u to vrijeme kada si ti ve oslabio i gotov bio predati mu se. - Slino tome, neprijatelj, opkoljujui grad koji se hrabro zatiava i pokazuje gotovost da izdri dugovremenu opsadu, ponekad uklanja opsadu ba u ono vrijeme ili minut kada je grad ve rjeavao da se preda; a ovo zato, to neprijatelj nije znao ni za tete koje su teka orua nanosila u gradu, ni za mete i strah opsaenih stanovnika. avo je isto to i lovac ptica: budi vei od njegovih zamki i kljusa. (Sv. Zlatoust). Obraajte se umom i srcem vaim k nebu i vjenosti, i neete biti ulovljeni od avola. Ptica, to vema u visinu leti, tim je bezopasnija; a kada se sputa nanie na zemlju, onda lako moe biti uhvaena ili ubijena. (Sv. Tihon Zadonski). Radi neprestano neto dobro, da bi te avo svagda nalazio u poslu. (Blaeni Jeronim). avo nema nikome tako zgodnije da prie nego li onome koji ivi u neradu i ljenosti. (Sv. Tihon Zadonski). Zanimajmo se svagda djelima duhovnim, a osobito molitvom, da bi svagda, im avo samo pristupi, im samo oproba da nam se priblii, naao srce nae zatvoreno za njega i naoruano.

Kada lonac vri na vatri, onda ni muva ni kakva druga ivotinjica ne moe se njega dotai; a kada se ohladi, tada sjedaju na njega, a muve ak i ulijetaju. To biva i sa ovjekom: dok se zanima duhovnim poslovima, neprijatelj avo ne moe ga raniti ni poraziti. (Ava Pimen Veliki). Molitva vjerujuega jeste veliko muenje i uas za zle duhove. (Sv. Nil Sinajski). Srdana u molitvi toplota, jeste za avole opaljujui plamen. Kao to niko ne smije pribliiti se onome koji s carem zemaljskim razgovara, ni presijecati razgovora, tako ni avoli nemaju smjelosti da se priblie onome ko s Bogom molitveno razgovara. (Sv. Simeon Novi Bogoslov). Kao to jak vjetar podie sa zemlje prainu i nosi je, tako i naega suparnika avola progoni glas slavljenja Boga, molitve i suze. (Sv. Jefrem Sirin). Onaj ne moe biti pobijeen avolom, u kome Hristos, Pobjedilac avola, ivi. Hristos je Svojom silom pobijedio kuaa avola, i mi silom i imenom Isusovim moemo ga pobjeivati. Ime Isusovo jae je od elika, tvre od granita. Nema jaega tita, nema monijega oruja u duhovnoj borbi, nego li to je molitva Isusova (tj. "Gospode Isuse Hriste, Sine Boiji, pomiluj me grenoga". Ovo se naziva molitvom Isusovom.) (Ava Jov). Kao to pas, kada vidi batinu kojom je nekad izudaran, brzo i daleko pobjegne, tako i avo, videi znamenje Krsta kojim je nekada njegova sila smlaena, boji se i drhti i bjei od vjernih. (Petar Mogila).

25. GRIJEH sadraj Nema zla, nema nesree, nema bijede, koja bi bila pogubnija i stranija od grijeha. (Filaret, arh. ernigovski). ta moe biti nesrenije od grijeha, od koga proistiu sve ostale bijede? On rastavlja ovjeka od Boga, stavlja ga u neprijateljstvo s ljudima, dijeli samoga sebe od sebe. (Filaret, mitrop. Moskovski). Od sviju zala ljudskih, samo je jedino grijeh pravo zlo. (Sv. Zlatoust). Ubica rastavlja duu od tijela, a grijeh ubija i duu i tijelo.

Grijeh liava duu mira, um - svjetlosti i prosvjeenosti, tijelo - netrulei, zemlju - blagoslova, svaku tvar - svake dobrote. Grijeh poinje time to upuuje ovjeka u pakao, a zavrava time to ovjeka baca u pakao. (Filaret Moskovski). Grijeh je uasniji i od samoga avola: stoga to je grijeh prevratio svijetloga anela u samoga avola (tj. sami je svijetli aneo postao avo zbog grijeha). Kao to aspide (zmije otrovnice) svojom roenom pojavom na svijet ubijaju svoju majku, tako i grijesi gube one koji ih ine. (Sv. Isidor Pelusiot). Nema grenika koji na kraju svoga ivota ne bi kazao sa Jonatanom: "Jedui okusih malo meda, i evo ja umirem" (1 Carstva 14, 43). (Inokentije, arhiep. Hersonski). Sladak je ovjeku grijeh, no gorki su i teki plodovi njegovi. Grijeh je najgoriji grozd, od upotrebe koga nastupa preteka muka i tuga. (Blaeni Avgustin). Svaki grijeh jeste pijanstvo, i posle istrenjenja nastupa velika neprijatnost i dosada. (Prota J. Tolmaev). Grijeh i tuga su u tijesnoj, neraskidnoj vezi. "Nevolja i tuga na svaku duu ovjeka koji ini zlo" (Rimljan. 2, 9). (Isti). Grijeh biva sladak na kratko vrijeme, a gorak na due vrijeme. (Sv. Dimitrije Rostovski). Naslaivanje grjehovno je privremeno, a muke su zbog njega vjene. Kratka je sladost grijeha, no vjena smrt dolazi za njime. (Sv. Tihon Zadonski). Putevi su poroka i bezakonja s poetka glatki i prijatni, po njima se ide lako, brzo i neprimjetno, no posljedice njihove gledaju na dno pakla. (Dimitrije, arhiep. Volinski). Rob grijeha lii na ovjeka koji silazi sa visoke i strme planine: s poetka vodi horizont opiran, mnogi su izgledi pred oima, staza pod nogama; ali to ide dalje i nie, tim je horizont ui, tim je manje izgleda i tragova, i, naposljetku, ostaje jedna putanjica (stazica) koja vodi ili bolje rei primamljuje u provaliju. Ti, mili moj, bjei od vatre da ti tijelo ne izgori; bjei i od grijeha da ti tijelo zajedno s duom ne sagori u vatri koja se ne gasi. (Sv. Jefrem Sirin). Dobro bez nagrade, a zlo (ili grijeh) bez kazne nee ostati. Ko zlo ivi, zlo e i doekati. Ko ini zlo, zlo e ga i snai.

Ako od ravoga djela ima dobitka, smatraj to zalogom nesree. Zlim nainom zadobiveno, na zlo e se i utroiti. ime ko grijei, time se u veini sluajeva i kanjava: sagrijeio je Zaharije ustima, preko usta je i kanjen (nemilom) (Luk. 1, 20). Takva je pravda Boija. (Prota P. Sokolov). ta ko sije, to i poanje. Dobra upotreba susretanja neprijatnosti u ivotu sastoji se u tome: da porazmislimo kakav nas je korak ili postupak doveo do te neprijatnosti, i to e nam u budue propisati pravila opreznosti. (Filaret Moskovski). Ako izbjegava govor o onome to ini, onda prestani to initi, pa nee biti ni govora. (Sv. Isidor Pelusiot). Ako te ko sramoti (panjka, beasti, grdi), ne ljuti se, nego plai i uzdii, ne zbog toga to te rue, nego zbog grijeha koji te je podvrgao takom beau. (Sv. Zlatoust). Bjei od pohvale i pohvaljivanja, ali se stidi ukoravanja. (Sv. Nil Sinajski). Poniavajue vladanje u drutvu, nije isto to i hrianska smjernost. Dobro je traiti oprotaja od Boga i od ljudi zbog uinjenog grijeha, ali je bolje ne initi ono za ta treba traiti oprotaj. (Filaret Moskovski). Grijeh je sam sebi kazna (Jerem. 2, 19; Sim. 2, 9), slino kao to je i vrlina sama sebi nagrada (Mat. 5, 6). Krivac, ma kako vjeto da se izvue ispod kazne za svoj prestup, ipak taj prestup svagda sa sobom nosi. Zla djela, jo prije pakla, mue ovdje savjest. Budi uvjeren da ti nita drugo ne prilii nego li dobro (tj. da samo dobro ini). Zagledaj podublje u srce tvoje i sam e vidjeti da svaka zla misao, svaka zla elja, svako zlo djelo donose tebi stid i sram, ne gledajui na to to niko ne zna tvoje misli, elje i djela. A doi e vrijeme kada e svi sve doznati. Mnogo je lake pretrpjeti zlo i nesreu, nego li biti njinim uzrokom. ovjek sa istom savjeu strada, no mir njegove due nije pomuen ni poremeen; ovjek inei zlo drugome, nosi to zlo u sebi samom. Ono mu ne da mira ni danju ni nou; ono je crv koji ga grize i podgriza neprestano. Onaj porok za kojim revnosno trimo, posle nas goni svuda.

O! grijeh je najuasnije zlo u svijetu. Bjeite od grijeha, u krajnjem sluaju bar radi toga da, ukoliko je mogue, manje vas pritiskuju bijede zemaljskog ivota. (Po Filaretu, arhiep. ernigovskom). Onaj je slijep kod oiju koji ne vidi koliko je ubitaan njegov grijeh. (Sv. Grigorije Bogoslov). "Svaki koji ini grijeh, rob je grijehu" (Jov. 8, 34). Zar je slobodan koristoljubac? Zar nije okovan u zlatne lance? Zar je slobodan pohotljivac i ugaa tijelu. Zar nije vezan, ako ne vrstim vezama, a ono mekim mreama iskuenja? Zar je slobodan gordeljivac, astoljubac i slavoljubac? Zar nije prikovan, ne po rukama i nogama, ve glavom i srcem za svoga sopstvenog idola? (Filaret Moskovski). Kao to zaralo gvoe gubi vrstinu i snagu toliko, da, dok ga ranije nije mogla slomiti ni velika snaga, sada, kao zaralo, lomi se i kida od malog naprezanja, premda mu je debljina i koliina ista; tako i kod grenika ostaje sav znak slobode, on je u nekim sluajevima slobodniji po izgledu i od samoga pravednika, koji je svagda vezan savjeu i strahom Boijim; no grenik nema unutarnje moi za dobro, i pri malom naprezanju na kakvo dobro, grenik se osjea slab kao dijete. (Sv. Zlatoust). Nevaljalci i bezbonici, premda naizgled ive, ali su oni nesreniji od umrlih. (Sv. Amvrosije Milanski). Bezboni i pokvareni plae se ondje gdje sasvim nema straha (Psal. 52, 6); a gdje bi i od ega bi imali razloga da se plae i da strahuju, oni su bez planje i bez straha. (Po proti P. Sokolovu). Mnogi grijee iz bojazni da ih svijet ne prezire zbog toga to preziru zakone ili uredbe ovoga svijeta. (Po Filaretu Moskovskom). Mi ne treba da se osvremo na uvrede ili ismijavanje ljudi, ako bismo, zadovoljavajui njih, vrijeali Boga. Bolje je izabrati smrt ili umrijeti, kada to nuda ustrebuje, nego li sagrijeiti. (Npr. zli ljudi te napali i trae da bude sauesnik ili pomonik kakvoga njihova zloinstva. U ovim i ovakvim sluajevima bolje je i poginuti, nego li u njihovom bezakonju uestvovati). (Po Sv. Tihonu Zadonskom). I jedan grijeh, kao uvreda beskrajne veliine Boije, zasluuje vjenu kaznu i smrt. Jedan grijeh svagda privlai drugome grijehu. Smatraj sebi za veliku nesreu, ako u emu bilo zadovolji svoju pohotljivost. Jer zadovoljenje jedne poude ili tjelesne naslade podstie i pobuuje na mnoge druge. Svaki novi grijeh stavlja novi peat (mrlju) na duu nau.

Bolje je liiti se hiljadu ukrasa tijela, nego li iznijeti pred Svevidca najmanju mrlju na dui i savjesti svojoj. Nita nije sakriveno od Sudije Boga; stoga je uzaludno staranje grijeiti u tajnosti i skriveno. (Sv. Nil Sinajski). Jedan starac rekao je: "udna stvar! Mi se molimo Bogu tako kao da je On uz nas i slua nae rijei (to u stvari i jeste); a kada grijeimo, to inimo tako kao da nas On ne vidi. (Drevni Paterik). Bog je Sudija ne samo spoljanjih naih dijela, nego i unutranjih misli. to se stidi initi pred ljudima, o tome ni misliti ne prilii. (Ava Isaija). to je strano initi pred ljudima, o tome je strano pomiljati u srcu pred Bogom. (Duhovni Margarit). "Zabranjene prazne rijei, ak i prazne misli, to je ve odvie teko", govore lakomisleni; "bez nude je strogo", misle drugi koji ne razumiju; "prazne (uzaludne) rijei nisu tetne, a prazne misli - jo manje", vele trei. - Da, maleni insekti veinom nisu otrovni i smrtonosni, pa ipak, zar bi ti ivio u vazduhu koji je njima ispunjen, gdje oni neprestano padaju na oi i u oi, ili zuje oko uiju, uznemiravaju osjetljivost naih ula i u stotinama nanose ti zbilja ne smrtonosne rane? (Filaret Moskovski). I mali grijesi nisu malenkost ni sitnica. I sa malim grijesima nemogue je ui u Carstvo Nebesko. Jabuka, koju su nai praroditelji u Edemu (zemaljskome raju) pojeli, nije bila velika, no kakve su otuda proizale posljedice i sam zna. Iz primjera onih koji postaju lov lovca, naui se ne prenebrjegavati i malenkosti. Jer se deava da ptica, pavi u zamku, zadrava se tamo jednim noktom, u kom sluaju ne pomau joj ni krila ni to to je sva, osim nokta, izvan zamke, te tako biva ulovljena. (Sv. Jefrem Sirin). Ono to se ini da je od male vanosti, dobiva ponekad ne mali znaaj. (Filaret Moskovski). Male i neznatne pogreke esto su umanjivale slavu velikih ljudi. Kada se na buretu nalazi mali otvor, vino istee prije nego li gospodar o tome dozna, ako je nebreljiv; tako i prenebrjegavanje najmanje i neznatne po izgledu stvari ili okolnosti, gubi plod kod neradna i nemarna ovjeka. (Ava Isaija). Ne govori da je ovo ili ono nitavna sitnica: sitnice mnogo znae u ivotu. Rana, zadobivena iglom, ponekad poraava vema nego li bolest koja obuhvata svo tijelo. Ponekad od male varnice

postaje poar koji se lasno ne moe pogasiti i koji nemilosrdno unitava sve to je godinama teeno i paljivo uvano. (Kiril, episkop Melitonski). Malo vano nije malovano i neznatno, kada proizvodi neto veliko. (Sv. Grigorije Bogoslov). Neka bi mali grijeh i ne bio veliki sam po sebi, ali zato mnogo slinih grijehova ini veliki grijeh. Ako bi ko, napunivi vreu pijeska, zaplivao sa njime po dubokoj vodi, od teine njegove mogao bi isto tako potonuti kao i od velikoga kamena, kada bi ga na leima nosio. Tako i od malih grijehova, koji mogu u masi sastaviti teinu ravnu velikome grijehu, ili ak prevazii teinu velikoga grijeha, ovjek moe tako poginuti kao i od velikih grijehova. (Petar, episkop Tomski). Izlinosti i u malim stvarima nisu malenkosti. (Filaret, arhiep. ernigovski). Ko eli svojoj dui spasenja, taj treba da se uva i od malih naizgled grijehova i da se i za njih kaje, stoga to mnogo puta ponavljanje i malih grijehova vodi ili neposredno ka bezakonjima, ili veemu samrtnom grijehu koji liava duu njenih blagodatnih moi. Bjei ak i od najmanjih grijehova, stoga to, ko se ne udaljava od malih, nasigurno e pasti u velike i teke grijehe. Ko biva pobijeen u malim stvarima, taj biva pobijeen i u velikima. (Ava Isaija). Ko ne uva sebe od malih pogreaka, taj e malo po malo i u velike padati. (Toma Kempijski). Ko sagreenja svoja smatra za mala, taj pada u tea i ravija od preanjih. (Sv. Isak Sirin). Smatrajui ovo ili ono malim, zar se ne dolazi do toga da nikakav grijeh ne smatraju velikim? (Filaret, arhiep. ernigovski). Lakomislenost se smije nad pobonou i dolazi do bezbonog ivota. (Isti). I mali grijeh moe dovesti ovjeka do velikih zloina. Lakrdija (aldija, razuzdan) moe postati zloinac, a dosjetljivac (domiljat) - bogohulitelj. Ma koliko da se jedan grijeh ini malim, on je ipak zlo sjeme iz koga moe izrasti ogromno zlo. To je isto to i sjeme otrovnog rastinja: u poetku sadri male doze otrova, a kad poraste - kolike tek onda doze! Takve su npr. probe neuzdrljivosti u piu, koje esto prelaze u pijanstvo (u strast pijanstva). Takva je naklonost sluati ismijavanje drugih i ak ogovaranje i klevetanje: ispoetka je to samo kao ala, a meutim se docnije pretvori u naviku podsmijevanja, ogovaranja, spletkarenja. Svaki prestupnik (krivac) spoetka je bio nevin i nije odjedanput postao velikim grenikom. Prvi korak njegov na putu poroka jedva je primetan, no ne zadran i ne zaustavljen, on je posluio kao poetak uasnih zloina. Duegubilac moe biti da je u poetku udavio samo pticu. - Ne treba, dakle, doputati ni male poetke zla. Grijeh je to i vatra, kojom je opasno

igrati se. Jedan nevaljao pogled, jedna sablanjavajua rije moe dovesti ovjeka do velikih grijehova. uvaj se maloga grijeha, da ne padne u velike. Kad bi se mi uvali od malih (grijehova) i od onoga to nam se ini nitavnim, to ne bi padali u velike i teke. (Ava Dorotej). Ne budi nemarljiv ni tada kada ti se uini neznatan prestup i pogreka. U protivnom, docnije e nai u njemu neovjenoga gospodara i bie pred njim kao vezani sluga. (Sv. Isak Sirin). uvaj se i maloga (grijeha), pa nee pasti ni u vei. Ne ini zlo ak ni u ali, jer se deava da poneki alei se ini zlo, a poslije i preko volje primamljuje se i zanosi se njime. (Ava Dorotej). U svemu i svagda, a tim vie u zlome djelu, vaan je samo prvi korak. Uiniti ga - nije lasno; drugi korak ve je laki, a potom ovjek ve ne ide, nego juri po utvrenom i glatkom putu zla. Strani grijeh kada se ponavlja biva manje stranim. Ko danas ukrade jednu bakarnu paru, sutra e ukrasti dvije, zatim tri, i naposljetku doi e i do krae srebrnih. Dok je pogreka ili prestup jo mali i nije sazreo, uniti ga prije nego li pusti i rairi grane i stane zreti. (Sv. Isak Sirin). Pazimo na sebe i pobrinimo se o lakom, dok je ono lako i ne postane tekim, stoga to i dobroinstva i grijesi poinju od maloga i vode ka velikome dobru ili zlu. (Ava Dorotej). Svemu to se raa, zaetak mu je mali, i budui mali pomalo se hrani i raste. (Sv. Marko Posnik). Grijeh je to i vatra. Ukoliko se umanjava materijal koji ju podraava, utoliko se ugasi; ukoliko se dodaju drva utoliko se vema raspaljuje. (Sv. Marko Posnik). Zlo je slino varnici (iskri), zato je gasi. U protivnom, nastupie poar i ti e izgorjeti u paklenoj vatri. Gasi varnicu dok ne pree u plamen, i ubijaj vraga (rave misli, elje, djela) dok je on mali. (Sv. Tihon Zadonski). Lake je ne potiniti se poroku u poetku i izbjei ga kada je on samo blizu nas, nego li ga presjei i dii se vie njega kada je on ve u nama uinio uspjeh; kao to je lake poduprijeti i zadrati kamen u poetku, nego li ga podii u visinu u vrijeme pada. (Sv. Grigorije Bogoslov).

Dopustivi u sebe poetak, nemoj rei: on me ne moe pobijediti. Jer ukoliko si mu se ti predao, utoliko si njime pobijeen. (Sv. Marko Posnik). Nemogue je preodoliti veliko, ako ne odoli malovanome. (Sv. Isak Sirin). Ko biva pobijeen u malome, taj biva pobijeen i u velikome, i ko pobjeuje ono prvo, taj pobjeuje i ovo drugo. (Ava Isaija). uvajte se prenebrijegavati malo, ne prezirite ga zato to je malo i nitavno; ono nije malo stoga to se preko njega stvara rava navika. (Ava Dorotej). Unitavaj grijeh u poetku dok je on mali, dok je lasno protiviti mu se. Ako li to ne uini i popusti da se osili i osnai u tebi, iz njega e, kao plamen iz nepogaene ike, postati grena navika. Nema veega tiranstva, koje bi bilo tako nepodnoljivo, kao navika; ne nazivaju nju uzalud drugom prirodom. (Sv. Zlatoust). Kada svaki grijeh pomraava duhovni vid, onda navika za grijeh proizvodi, moe se rei, u naim oima mutnu vodu, protiv koje nema ljekarstva. (Prota J. Tolmaev). Ma koliko da su gadni i odvratni grijesi, navika ih ini malovanima i nitavnima. (Blaeni Avgustin). Hronine bolesti mogu se izlijeiti samo pri velikom staranju, stalnosti i usiljavanju; to se isto moe rei i za grene navike. (Sv. Vasilije Veliki). Lasno je grijeh uiniti, ali nije lasno od grijeha se osloboditi. Da ne bi trpio terete grjehovne, treba biti trezven, bodar nad sobom, pazei ne samo na svoje rijei i postupke, nego ak. i na svoje misli, osjeaje i elje, i ne davati sebe u ropstvo najljuemu od sviju neprijatelja i najuasnijemu od sviju zala, to jest grijehu. Preduprijediti zlo lake je, nego li ga nadvladati. (Prota J. Rodestvenski). ta poeli o tome e se i pobrinuti, ka tome e i teiti, to e i traiti, a ega ne poeli, o tome niti e se brinuti i misliti, niti e ga traiti. Grena elja isto je to i baeno zrno u zemlju. Zrno posijano u zemlji svakim danom sve se vie i vie razvija, raste i uzraste u veliko drvo. Isto tako i porona elja; u poetku se ona razvija lagano, zatim sve vie i vie, i na posljetku ovlada svim biem naim. Tako su tetne i pogibaone za nas rave i grene misli. Unitavajmo u sebi gadne misli, da zbog njih ne doemo do gadnih djela. (Prota Evgenije Pop). Ako ne upotrijebi silu nad sobom, nee pobijediti porok. (Toma Kempijski).

Da bi pobijedio neku tvoju slabost i manu, nikako joj ne poputaj. Mi bi sebe mogli izbaviti od ma kakvih stradanja, samo kada bi odluno kazali sablazni i zlu, ne! (Po Lafaetru). Reci jednom na svagda grijehu: "ja sam neprijatelj tvoj", i pri svakom iskuenju govori svakome lukavom pomislu: ,,ja sam neprijatelj tvoj". (Kirilo, episkop Melitonski). Treba omrznuti grijeh; u tom sluaju, ako je ko pokliznuo u grijehu, uskoro moe izii iz mree njegove. (Sv. Nil Sinajski). Ko nije omrznuo grijeh, taj ako i ne ini grijeh, ubrojava se u grenike. (Isti). Ko gleda na zlo bez odvratnosti, taj e uskoro poeti da ga gleda i posmatra sa zadovoljstvom. Da bi omrznuo grijeh, razmiljaj ee, a osobito tada kada te napadnu iskuenja, o ubitanim posljedicama grijeha, o teti koja ti se zbog njega moe nanijeti kroz svu vjenost, ako se ne pokaje. Tada e omrznuti porok, kada rasudi da je to smrtonosni avolski, sijevajui nad nama ma. (Sv. Nil Sinajski). Dua se moe protiviti grijehu, ali ne moe bez Boga pobijediti ili unititi zlo. (Sv. Makarije Veliki). U borbi sa grijehom obraaj se za pomo Onome, koji je kazao: "Bez mene ne moete initi nita" (Jov. 15, 5) i ti e izii iz borbe kao pobjedilac. Kad je sotona imao toliko moi da posije u nama grijehe, Isus Hristos, kao Tvorac na, ima razumije se kud i kamo veu silu da ih iz nas iskorijeni. Uini samo opit i probaj, rijei se na istrebljivanje grijehova pri pomoi NJegove moi, i ti e se uvjeriti koliko je to za NJega lako. Velika je mo grijeha, no stotinu je puta vea sila blagodati Boije. (Inokentije, arhiep. Hersonski).

26. POMISLI MILJENJA

sadraj Kao to je nemogue zabraniti vjetru da dopre do otvorenih grudi, tako je nemogue zaustaviti priliv i navalu pomisli, stoga to je ovjeija dua po samoj prirodi svojoj (a uslijed grjehovnoga pada naih praroditelja) otkrivena za dejstvo uticaja zla. (Ava Pimen). Jedan brat doao je kod Ave Pamva i alio mu se na svoju duevnu borbu sa po mislima. Pamvo mu je, izmeu ostaloga, rekao ovo: "Nemoj se uditi tome ta se sa tobom dogaa. Ti vidi mene kako sam star; sedamdeset godina ivim u ovoj kolibici, u staranju za moje spasenje. U ovoj i ovakvoj starosti, evo, do sada trpim iskuenja i napasti (od pomisli). Iskuenja ne moe niko izbjei, ali se mogu izbjei padanja (u grijeh). (Teofan, ep. Vladimirski). Ostrvo koje lei nasred mora, moe li zaustaviti da ga talasi ne zapljuskuju? Pa ipak ostrvo daje otpor i protivi se talasima. Tako i mi ne moemo zaustaviti navalu misli, ali se moemo njima protiviti i davati im otpor. (Sv. Jefrem Sirin). Ti ne moe, razumije se, zaustaviti letenje ptice, ali joj moe sprijeiti da svoje gnijezdo ovdje ili ondje namjesti. (Prota J. Tolmaev). Ne treba oajavati uslijed borbe koju nam stvara napadaj misli. Ako se revnosno protivimo pomislima, onda borba sa njima plete nam dragocjene vijence. (Drevni Paterik). Prepodobna Sara bila je napadana pomislima bluda itavih trideset godina, i nikada se nije pomolila o tome da se taj napadaj udalji od nje, no se je samo molila Bogu da joj da hrabrosti i trpljenja u toj borbi. Ako li ponekad bezbone i nevaljale misli uznemiruju tvoj um, nemoj oajavati, nego se opominji u pameti Boije milosti. Kome je povjerena laa, toga gospodar lae nikada nee ukoriti rijeima: Zato si dopustio da talasi biju moju lau? Moda e samo kazati: Zato se nisi starao o lai i nisi se protivio talasima? (Sv. Jefrem Sirin). Mi bivamo osueni ne zato to ulaze u nas grene misli, no uslijed zloupotrebe sa njima (tj. to ih primamo, usvajamo i njima se potinjavamo, tako da se misli pretvaraju u djela). Ne potpadamo pod osudu zbog toga to pomisli ulaze u nas (ili pravilnije: nailaze na nas), nego to im dajemo rav pravac. (Sv. Varsanufije Veliki). Ne budi lijen i neradan pri pomislima. Jer se nikakva misao ne moe sakriti od Boga. (Sv. Marko Posnik). Nikada ne doputaj ui u srce tvoje pomislu koji bi Boga prognjevio. (Ava Siluan). Budi straarem srca tvoga da ne bi u njega tuinci ulazili: neprestano govori dolazeim pomislima: "Jesi li od naih ili od neprijatelja naih" (Is. Navin 15, 13). (Ava Stratigije).

Bezopasnije je ne pustiti neprijatelja u kuu svoju, nego li pustivi ga boriti se sa njim. (Sv. Tihon Zadonski). Svaku grenu misao odmah goni iz srca, kao to zbacuje i najmanju varnicu sa svoje haljine. Kao to ne bi zadrao korpiju pod pazuhom svojim, tako ne zadravaj rave misli u srcu tvome. (Ava Evagrije). Gasi varnicu dok se nije u plamen pretvorila, i ubijaj neprijatelja (ravu misao) dok je jo mali. (Sv. Tihon Zadonski). Kao to je lasno varnicu ili iku ugasiti prije nego li bukne u plamen, tako se i rava elja lasno unitava u samome poetku njenom. (Jakov, arhiep. Niegradski). Lukava pomisao sa vrlinama u dui teko napreduje kao god i trava na lejama zasaenim povrem ili biljem. (Po Sv. Je-fremu Sirinu). Ako budemo rave pomisli odsijecali, odsijecaemo s njima i grijehe. Od pomisli biva i grijeh, kao od ila - drvo, ili kao od sjemena - plod. Povadi ili isijeci ile, i drveta nee biti; zgnjei ili uniti sjeme, i ploda nee biti. (Sv. Tihon Zadonski). Ne postaje oblak bez duvanja vjetra; i strast se ne raa bez misli. (Sv. Marko Posnik). Kao to neiskusno tele, trei za travom da se napase, lako se naduje, tako biva i sa duom koju malo pomalo zavaravaju i sablanjavaju pomisli. (Sv. Marko Posnik). Nije dolazak pomisli grijeh, nego drugarska (prijateljska) besjeda uma sa njime. (Isti). Svaki grijei zbog toga to, pri napadu ravih misli, ne odbacuje ih istog minuta protivljenjem njima. (Ava Seren). Lukave pomisli upaj i iskorjenjuj drugim mislima. (Sv. Nil Sinajski). Pomisao ti slika sladosti grenoga djelanja, ali ti pomiljaj o zapovijesti Bojoj, koja zabranjuje to djelanje, pomiljaj o onim planim posljedicama do kakvih dovodi kratkovremena sladost grijeha i tada e se grena misao udaljiti od tebe. esto podii um na molitvu, pa e istrijebiti pomisli koje prilaze srcu tvome. (Ava Talasije). Moli se snano i sa uzdasima u vrijeme napada ravih pomisli. Moli se: ,,Gospode, pomiluj me! Gospode ne ostavi mene!" "Boe, pohitaj da me izbavi; Gospode, da mi pomoe" (Psal. 70, 1-2), ili slino tome, te tako rave pomisli te nee savladati. Ne goj nairoko tijelo tvoje, pa e se umanjiti u tebi skrnavne i gadne misli. (Ava Evagrije).

Kao to ljuta ili gorka ljekarstva umanjuju estoke bolesti, tako i molitva sa postom progoni zle pomisli. (Prepodobna Sinklitikija). Kao to je pogled na bakarnu zmiju, koju je Mojsej u pustinji na drvo uzdigao, a koja je bila praobrazom krsta Hristova, brzo iscjeljivao onoga koga je otrovna zmija ujela, tako i pogled pokajanja, vjere i molitve na raspetoga Isusa brzo iscjeljuje duu, izranjavljenu otrovnim utiscima pohotljivih pomisli. (Filaret Moskovski). Kao to zmija, izvuena iz tamne rupe na svjetlost, stara se da pobjegne i sakrije se, tako i zle pomisli, budui objelodanjene iskrenim priznanjem i ispovijeu, staraju se da pobjegnu od ovjeka. (Ava Mojsej).

27. STRASTI sadraj ovjek ne moe biti savreno slobodan od strasti. Moe ih drati u svojoj vlasti, ali da ih nikako nema, nemogue je. (Sv. Zlatoust). Strasti ive i u svetima, no oni ih obuzdavaju i ukroavaju. (Ava Avramije). Nije opasno to nas napadaju strasti, jer se i mi borimo sa njima; ali je alosno to ako zbog ljenosti i nerada padnemo pred njima - svojim protivnicima. (Sv. Jefrem Sirin). Staraj se svagda da bude pobjednik svojih strasti, a ne pobijeen od njih. Pravi mir srcu moe se nai samo u otporu i savlaivanju strasti, a ne u sluenju njima. (Toma Kempijski). Pomiluje li neprijatelja, ti e imati vraga; i ako potedi strast, ona e ustati protiv tebe. (Sv. Nil Sinajski). Prividno, laljivo zadovoljenje, koje mi dostavljamo svojim strastima, nita drugo nije nego li varljiva i iluzorna hrana, koja samo pobuuje i izaziva veu glad i jau e u naoj dui, ne mogui nikada zadovoljiti njene zahtjeve. Kao to putnik, obmanut privienjima (fatamorganama) koja se ee javljaju u pustinjama na istoku, vidi pred sobom zelena brdaca i mlazeve izvora koji, ukoliko im se on pribliava utoliko kao da odmiu u dno pustinje, - tako isto i svaki grenik, na putu svojih prieljkivanja, ini se da vidi ushiavajue slike zadovoljstva i blaenstva; no to zadovoljstvo kao iluzija bjei od njega, utoliko ukoliko mu se grenik pribliava, i on uzaludno gubi snagu svoju jurei za varljivim gledanjem, do onoga vremena, dokle ono na posljetku ne iezne, ostavivi nesrenoga grenika u nemoi od obmanutih nada, u nesnosnoj ei koja sve vie i vie jaa, sui mu i podgriza njegovo srce. Strasti su sline vulkanima, koji naskoro svu okolinu pretvaraju u pusto i uas.

Nita nam ne donosi toliko stradanja, kao djelajue u dui strasti. Sve druge nesree i bijede dejstvuju spolja, a ove (strasti) raaju se unutra; zbog toga i proizilazi otuda osobito veliko muenje. Neka bi nas cijeli svijet ogoravao, no ako mi ne uvrijedimo i ne ogorimo sami sebi (potinjenjem ma kakvoj strasti), onda nita za nas nee biti teko. (Sv. Zlatoust). Pri buri, zublja (buktinja) gasi se; tako se i razum i rasuivanje od bure strasti pomraava. Strast esto izopaava i ono to je prirodno: vidi i u prirodnom neprirodno, i neprirodno opravdava kao prirodno. (Mihail, episkop ernigovski). Dokle tijelo zadovoljava strasti, dotle dua ne zna za Boga. Dokle god hranimo u sebi ovu ili onu strast, mi ne sazrijevamo za blaeni i vjeni ivot. (Filaret, arh. ernigovski). Ne moe se nazvati slugom Boijim onaj koji ugaa strastima; on je sluga onoga koji vlada njime. (Ava Isaija). Ubitane posljedice strasti niim se tako bolje ne predupreuju i suzbijaju, kao tvrdom rijeenou odbaciti od sebe sve to pobuuje ka sablazni, pa makar to bilo blisko i milo naemu srcu. Muno je rastati se sa strau, ali nije munije nego li vjeno stradati. (Filaret, arhiep. ernigovski). Strast je slina psu. Kao to pas tri za nama i goni nas kada mi bjeimo od njega, a kada stanemo ili ga gonimo on bjei od nas, tako i strast goni onoga ko joj se podaje i slua je, a ustupa onome ko joj se protivi. (Sv. Tihon Zadonski). Ko se zanese strau, taj biva sluga strasti. (Ava Nesteroj). Ko poputa jednoj strasti, da bi kroz nju oslabio druge, taj otvara vrata svima strastima. Strasti se dre jedna za drugu kao beouzi na lancu. (Ava Isaija). Ako dua makar jednu strast preobrati sebi u naviku, onda vrag kada mu se hoe baca je pod noge svoje (tj. pobjeujeju), jer se dua nalazi u njegovim rukama i to je uzrok te strasti. (Ava Dorotej). Ko mrzi strasti, taj sijee i uzroke njihove; a ko boravi meu uzrocima koji ih proizvode, taj i ne hotei pati od strasti. (Sv. Marko Posnik). Brat je upitao Avu Sisoja Velikog: "Zato ne odstupaju strasti od mene"? Na to mu je starac odgovorio: "Razlozi ili uzroci njihovi nalaze se u tebi; vrati im njihove razloge (uzroke) i strasti e odstupiti od tebe".[1]

Tijelo je sjedite (prijestonica) sviju strasti, kao to ui Kasijan; tomu se moe uvjeriti svaki opitom, te stoga i strogost prema tijelu jeste umanjivanje strasti. (Teofan, ep. Vladimirski). Ko iz samoga poetka daje otpor i protivi se strastima, taj e uskoro nadvladati ih i zagospodariti nad njima. (Sv. Isak Sirin). Svaku strast lake je pobijediti u samome poetku njene pojave, nego li kada ona ojaa i preobrati se u naviku i uzgospodari nad tobom, kao druga priroda. Ukrouj blagovremeno pojavive se u tebi strasti i ne daj im da se ojaaju i osnae u tebi; trnje, kada je malo, lako ga je poupati, a kada poraste i pusti duboko u zemlju ile, tada je trudno savladati ga. Ukrouj i smiravaj pomisao gordosti prije nego li gordost, obrativi se u strast, smiri tebe. Odbaci pomisao visokoumlja prije nego li ona obori tebe. Skrui i uniti pohotljivost prije nego li ona skrui tebe. (Sv. Jefrem Sirin). Nadati se da e se ar strasti umanjiti u toku godina - znai vrlo malo poznavati svojstvo strasti. Svojstvo im je nenasitimo. Mogue ga je zadovoljiti minutno, no potpuno - nemogue je. Otrovna aa njihova umjesto da utoljava e, samo je vema raspaljuje. Zadovoljavanje slui samo jaanju njihovom. Ukoliko im vie ugaa, utoliko one vema potrauju. Takvim nainom tok godina umjesto da ih umiruje i stiava, samo ih vema uspavljuje; umjesto da ih dugovremenost oslabi i umanji njihov teret, na protiv ih ini jo teima. Dokle se god nalazi u tijelu, ne budi nebriljiv i ne vjeruj samome sebi, pa makar ponekad i osjeao slobodu od strasti. (Ava Isaija). Nikada ne vjeruj samome sebi, pa makar primjeivao kad-tad umirenje strasti, jer strasti i avoli esto se kriju sa lukavstvom: - da li se ovjek nee olijeniti i zaboraviti srce svoje, mislei da je ve ist od njih (strasti); kada to demoni primijete, onda iznenada i neoekivano napadaju na bijednu duu, ovladaju njome kao pticom, i sramote je svakojakim grijesima, nemilosrdnije i zlobnije nego li u sa-mome poetku. Srce ovjeije jeste njiva koja je obrasla trnjem grijeha; obraujui ovu njivu, hrianin treba nasigurno da zna da ile strasti u njemu nisu sasvim poupane i istrijebljene do same smrti; i pri najmanjoj sa nae strane rasijanosti i nebriljivosti, mogu pustiti iz sebe mladice koje e bez smetnje podaviti dobro sjeme, s trudom posijano i sa mukom i trudom odnjegovano. Zar se ne dogaa esto da je dovoljno samo jedan minut moralnoga drijemanja i nerada, da se u nae srce zlo useli, za to su poslije potrebne cijele godine ivota da se to zlo istrijebi i uniti? Dokle se god i najmanje podvrgava grijehu, dotle ne smatraj sebe da si slobodan od strasti. (Ava Isaija). istotu moralnu (tj. ivot bez strasti) nije stekao niti je imao onaj koji se ponekad malo uzbuuje strastima, a ponekad biva tih i spokojan, nego onaj koji je sasvim poten i provodi ivot bez

strasti; koji se ne pokoleba ni tada kada su uzroci strasti kraj samoga njega, a poglavito pak onaj kome ne dosauju misli o strastima. (Po Avi Teognostu). Savrenu moralnu istotu ima onaj koji nema sklonosti i pristraa ni ka stvarima, ni ka uspomenama o njima. (Ava Talasije). Ko je ist samo od tjelesne skrnavosti taj ne treba da sebe smatra sasvim istim. Jer ima i skrnavosti (pogantine) duha, kao to ima i tijela pogantine (skrnavosti). Takav je i tvrdiluk (srebroljublje); i pijanstvo je pogantina (gadost); ali i gordost, i zavist, i gnjev (jarost) - to isto. Jedno ini ovjeka slino neistoj ivotinji, a drugo - neistome duhu, avolu. Jedne strasti svojstvene su tijelu, druge dui. istiti jedne, a biti nemaran prema drugima, znai postupati tako kao kad bi ko ogradio vinograd visokim zidom protiv zvjerova, a meutim bi ga ostavio sasvim otkrivena za grabljive ptice. (Blaeni Avgustin). More se talasa od vjetra, a srce od strasti; talase morske moe stiati jedino Bog, a uzbuenja srca moe umiriti Svemogua blagodat Boja, ako se samo tome ne usprotivi samo srce. im osjetite u sebi poputanje da se pokorite iskuenju koje vam laska, neka vam tada slue za primjer mala djeca: ona im spaze zvjerku, brzo od straha bjee u naruja oca ili majke, ili ih zovu u pomo. Pri svakom iskuenju i opasnosti, pohitajte i vi ka Svevinjemu, molei Ga za pomo i zatitu. U Starom Zavjetu stoji napisano da je pogled na bakarnu zmiju iscjeljivao ljude od zmijinih ujeda i rana. A sada, u Novome Zavjetu, misleni pogled na Krst Hristov, na trpljenje Hristovo, mnogo moe pomoi u iscjeljivanju rana koje zadaju bezakone zmije - strasti. (Jakov, arhiep. Niegradski).

NAPOMENA: 1. Primjedba. Zalog ili uzrok strasti dotinoga lica nalazi se u njemu samome. Npr.: Uzrok bludne strasti jeste ugaanje tijelu, prekomjerno jedenje i pijenje, trboljublje (stomakoljublje) i osuivanje blinjega, itd.

28. GNJEV sadraj Nema vee pobjede nego li pobijediti svoj gnjev i srdnju. (Sv. Tihon Zadonski). Lake je pobijediti carstva, nego li svoj gnjev. Junaci, postavi pobjediocima careva, postajali su sluge svoga gnjeva. Stoga Sveto Pismo odaje preimustvo pobjeditelju gnjeva svoga nad pobjediocima naroda. "Stiavajui gnjev, vei je od onoga koji okupira grad" (Prie, 16, 32). (Jakov, arh. Niegradski). Da bi odrao pobjedu nad strau gnjeva potrebno je, radi toga, ee razmiljati o onim pogubnim posljedicama, koje i kakve proizvodi u nama ta strast. Razdraenje (ljutnja, naprasitost, osorljivost) u ovjeku jeste jama i rov za njega; ko je pobijedio u sebi razdraljivost, taj je preao tu jamu. (Sv. Jefrem Sirin). Biti gnjevljivim i srditim, nita drugo nije nego li kanjavati samoga sebe za tue pogreke i gluposti. Kada padate u jarost, vi postajete sami sebi delat, vi gubite sami sebe. ta moe biti alosnije od razdraljiva ovjeka. (Sv. Zlatoust). Pomisli razdraenoga ta su drugo nego li eda ehidnina (tj. ljute zmije), koja gube srce koje ih je izrodilo. (Sv. Nil Sinajski). Gnjev je opasan savjetnik za svakoga; to se god preduzme u gnjevu i ljutini, nikada ne biva pametno. (Sv. Grigorije Bogoslov). esto se dogaa da lukavstvo (podmuklost, zloba) podstie na gnjev sa jednim ciljem - ispitati njegovu tajnu ili ga uzeti u svoje ruke kada se zamori. Onaj koji plane gnjevom na blinjega, svagda vie sebi kodi nego li koliko mu kodi onaj koji ga je uvrijedio. Stoga pametni ljudi veinom sa trpljenjem podnose neprijatnosti koje im se nanose. "Mu mudri mnogo trpi", veli Solomon (Prie 14, 17). (Jakov, arh. Niegradski). Gnjev i osvetoljublje jeste strast slabih dua; po tome su ene gnjevljivije, ljue i osvetoljubivije od ljudi. (Juvenak). Zloba je nedostatak uma. Gnjev je poetak bezumlja. Gnjev i uporstvo (tvrdoglavost) jeste snaga glupaka.

to bura proizvodi u vazduhu, to gnjev proizvodi u umu. Bura esto zamrai vazduh, gnjev esto pomraava um. Zbog toga ljudi najdarovitiji i najumniji, u minuti gnjeva esto su grijeili i proiznosili takve sudove kojih su se posle sami stidjeli. (Jakov, arh. Niegradski). Razdraljivost je opijanje due: ona tako izvodi duu iz pameti kao vino. Predstavi sebi razdraenoga: on sam sebi nije gospodar, ne poznaje sebe, ne poznaje prisutne, na svakoga napada, govori to mu na um doe; on se ne da uzdrati, psuje, bije, prijeti, kune se, vie, rastre se. (Sv. Vasilije Veliki). LJuta je zmija i korpija, ali je mnogo zlii (zlobniji) od njih gnjev. (Sv. Jefrem Sirin). Ko se predaje gnjevu, taj od sebe stvara prizor i pojavu krajnje neprijatnu za druge. Pogledajte na razjarenoga ovjeka: krv se njegova uzruja i pojuri krajevima njegova tijela; oi mu zatrepere i zasvjetlucaju nekakvom sagorijevajuom vatrom; zvuci glasa su neprirodni; rije se prekida; svo lice nekako se iskrivi. Istinu je rekao premudri: "estoki (plahovit) Mu, ravo izgleda" (Prie Solomonove). LJutina ili srdnja jeste firma, koja protiv volje ovjekove sama sebe pokazuje. (Sv. Grigorije Bogoslov). Platon, Atinski filosof, savjetovao je svakome srditom i plahovitom ovjeku da pogleda na ogledalo, te da vidi nenaravnost lica svoga u vrijeme gnjeva. Kad bi razjareni ovjek mogao u vrijeme gnjeva svoga da vidi sebe ne bi mu potreban bio nikakav savjet da se umiri, stoga to nema nita neprijatnije od lica razjarenoga. (Sv. Zlatoust). Prijatna je pojava - mirno more, no jo je prijatnije - mirno stanje duha ovjekova. (Sv. Nil Sinajski). Gdje je mir, tamo je i Bog mira. Gdje je zloba i gnjev, tamo Ne dolijee Duh krotosti (Duh Sveti). (Se. Zlatoust). Ako se ti gnjevi na blinjega svoga, onda se i sam nalazi pod gnjevom Bojim. Gnjevljiv (ljut, jarostan) ovjek neka bi ak i mrtvoga oivio, nije u volji Bogu. (Ava Agaton). Hrana je vatri - drva; a hrana razdraenosti i ljutnji jeste - gordost. (Sv. Jefrem Sirin). Nemogue je nekome naljutiti se na blinjega, ako se najprije nije srcem uzdigao nad njim, ako ga nije ponizio a sebe uzvisio nad njim (tj. smatrajui sebe za boljega od njega). (Ava Dorotej). Onome ko se ivo sjea svojih slabosti i grijeha, ko vidi sebe nie sviju po pokvarenosti due svoje, tome nije do toga da se uzbunjuje gnjevom (tj. da se ljuti) na drugoga. (Filaret, arh. ernigovski).

Istrijebi iz sebe dvije misli: ne priznaj u sebi da si dostojan neega velikog, i ne misli da bi neki drugi ovjek bio manji od tebe po vrlinama i dostojanstvu. U takom sluaju, uvrede koje bi ti se nanosile, nikada te nee naljutiti i razgnjeviti. (Sv. Vasilije Veliki). Ko ne sakrije sebe, tj. ne smiri se, toga gnjev pobjeuje. (Ava Isaija). Ni na koga se ne ljuti i ne preziri, no samo sebe samoga. (Toma Kempijski). Ne ljuti se na onoga ko te je uvrijedio, nego se prije ljuti na sami svoj grijeh, koji te podstie da se ljuti na vrijeaa. (Sv. Dimitrije Rostovski). Gnjev se vie svega i najee kod nas ispoljava kada ujemo od blinjega protivrijeenje prema nama, i izobliavanje i opadanje, ali pravoga hrianina sve to ne ljuti i ne razdraava, isto tako kao to ga ne gorde i ne nadimaju pohvale, koje i kakve od drugih uje. Poboni slualac svagda se koristi. Ako ga hvale za dobra djela, on biva jai i revnosniji u injenju istih; a ako ga izobliavaju zbog ravih djela, on prinuava i goni sebe na pokajanje. (Sv. Marko Posnik). Ne odbacujmo izobliavanje. Ako ga nismo zasluili, tim mirnije moemo ga sluati, i ono e nam pomoi da ga u budunosti ne zasluimo; no ako smo ga, po nesrei, zasluili ono e nam pomoi da se popravimo. (Filaret Moskovski). Nemoj sa gnjevom ve sa ljubavlju primati nastavu, savjete i ukoravanja od drugih, pa makar ti bio i vrlo pametan. Po rijeima Premudroga, to je jedan od dokaza mudrosti (Premudr. 9, 8). Budi mudar i usta onih koji ravo o tebi govore zagrauj utanjem, a ne gnjevom i psovkom. (Sv. Atanasije Veliki). Ko se nalazi uvrijeen kada o njemu runo govore, time dokazuje da je istinito ono to se o njemu govori; a ko se smije, taj pred prisutnima odbija od sebe svako podozrenje (tj. time ih uvjerava da je izneeno protiv njega - la). (Sv. Zlatoust). Kada te ogovaraju i napadaju, obrati panju na sebe: da li nisi doista togod uinio ime si zasluio to napadanje. Nae li da nisi, onda to ogovaranje i napadanje smatraj kao iezavajui dim. (Po Sv. Nilu Sinajskom). Kada te osramote i ponize, raduj se umjesto ljutnje i tuge, stoga to ako je nepravino to to je prema tebi uinjeno, tj. nisi to zasluio, onda te oekuje velika nagrada; a ako li je pak umjesno, onda im se opameti, izbavie se od kazne. (Po Sv. Nilu Sinajskom). Ako te kogod ukori ma za kakvi vid grijeha, od kojega si ti daleko, smiri sebe pred ukoraem, pa e dobiti neuveli vijenac (tj. Nebesno Carstvo). (Sv. Antonije Veliki). Ne treba da se alostimo onda kada nas ogovaraju i klevetaju, nego onda ako je ono pravino i umjesno. (Sv. Zlatoust).

Nemoj se smuivati i razdraivati na blinjega svoga, ako te on za to ukori. Razmisli, da li je ukor umjesan? Ako je neumjesan, onda je strijela proletjela pokraj tebe, i zato si onda bolestan kada te ona nije ranila? Ako li je umjesan, ne ali se na ukoraa kao na neprijatelja koji ti ranu zadaje, nego mu jo zablagodari kao ljekaru koji ti je ukazao na ranu i pobuuje te da je lijei. Ne ljuti se ako bi te i na djelu ozlojedio. Razmisli ta je lake biti: uvrijeenim ili vrijeaem? Razumije se da je bolje biti nevinim nego li krivcem. Razmisli i o tome da li je bolje jediti se i ljutiti ili trpiti? Razdraljivost moe odjedanput dovesti do krivice i vee nesree; i obratno, trpljenjem se moe i nevinost sauvati i nesrea umanjiti. (Filaret Moskovski). Krotost i trpljenje imaju vie moi, nego li gnjev i uzrujanost; meka vuna vema slabi mo puanog taneta, nego li tvrdi zidovi. Gnjev se gnjevom ne lijei. (Filaret Moskovski). Vatru vatrom ne pogasi, ve vodom; i gnjev gnjevom ne savlada, no krotou i dugotrpeljivou. uvi rije koja te vrijea ili sramoti, uvaj se da ne plane srdnjom i gnjevom, "jer srdnja ovjeija ne ini pravde Boije" (Jak. 1, 20). Bolje reci sebi: evo sluaja pouite sebe trpljenju i smjernosti, i odgovori vrijeau i onome ko te poniava ili utanjem ili, ako je ba potrebno, blagom rijeju pravde. (Filaret Moskovski). LJutita, opora ili osorljiva rije i dobre ini ravima, a blaga i ljupka rije koristi svima. (Drevni Paterik). Bolje je osmjehom presjei razdraljivost, nego li goropaditi se i bjesniti nepomirljivo. (Sv. Jefrem Sirin). Sluajui ukore utei, mi podraavamo Hristu. LJutiti se u prirodi je ovjeijoj, ali stiavati i suzbijati ljutnju (gnjev) - u prirodi je hrianskoj. (Blaeni Jeronim). Opomeni se rijei Psalmopjevca: "Gnjevei se ne grijeite" (Psal. 4, 5), tj. ako je ve nemogue uzdrati se od gnjeva, stoga to taj pokret naega duha zavisi od prirode a ne od slobodne volje nae, onda ne treba bar psovati, a ovo je sasvim u naoj volji. Rijena voda, slijevajui se sa brda, postaje mutna i blatnjava; tako i osjeanja gnjeva, izraavajui se u rijeima blatnjave due onoga koji govori u gnjevu, vrijea onoga koji slua i obojicu vodi ka grijehu. (Sv. Amvrosije Milanski). Ne doputaj gnjevu da se podigne do grkljana tvoga. (Ava Isidor). Ko ne uzdrava jezika svoga u vrijeme gnjeva, taj se nee uzdrati ni od svojih strasti. (Ava Iperehije). Kad si uzbuen nita ne govori, stoga to zlo ne raa dobro. Nego potrpi dokle se tvoja misao umiri, i tada e mirno kazati. (Ava Jovan).

Kao to se vatra u dobro pokrivenom sudu brzo gasi, tako i u dui, zatvorenoj utanjem, skoro se umiruje uvstvo negodovanja. Kada u sebi osjeti jaku navalu gnjeva, postaraj se utati. A da bi i samo utanje bilo za tebe korisno, obraaj se misleno Bogu i itaj u sebi kakve bilo kratke molitve, npr. molitvu Isusovu ("Gospode Isuse Hriste, Sine Boiji, pomiluj me") ili koju drugu. Jedan neznaboaki filosof kazao je: "Kada se naljuti, nita ne govori, i toga momenta stani i proitaj azbuku". Neznaboac nita bolje od azbuke nije naao radi umirenja duha, ali mi, hriani, znamo bolju azbuku ili rijei koje mogu utiati buru uma i srca. (Po Filaretu Moskovskom). Da bi ljubav mogla pobijediti silu gnjeva, moli se u vrijeme gnjeva za blinjega, i iz dubine srca govori: "Gospode, oprosti sagreenja vrijeau mome, on je ovjek kao i ja". - Vjeruj, molitva e dati mir dui tvojoj. (Filaret, arhiep. ernigovski). Za zvjera je neprirodna krotost, a za ovjeka neprirodna je estokost. I lavove ukroavaju i ine ih pitomima. A ovjek ponekad doputa da bude neobuzdaniji od samoga lava! Kakvo e izvinjenje i kakav odgovor nai pred sudom svoje savjesti, kada lava nekim nainom inite ovjekom, a sami iz ljudi postajete neukroeni lav? (Sv. Zlatoust). Ne treba biti zvijer ak ni u ophoenju sa zvjerkom. I krotak moe planuti sa razumom, ali ne povrijediti u sebi savrenstvo krotosti. Ostati nepokretan, ili ne ispoljavati negodovanje, kada za to razloga ima, dokaz je nepokretne (lijenjive) prirode a ne krotosti. (Sv. Vasilije Veliki). "Gnjevite se, ali ne grijeite", govori Sveto Pismo (Efesc. 4, 26), tj. gnjevite se, ljutite se na djelo nezakonito i nevaljalo, no tako da ne prelazi granice pravinosti. (Filaret ernigovski). Negodovanje (protest, ljutnja) treba da je rastvoreno sa rasuivanjem. Jer no upotrebljavaju i ubice, a upotrebljavaju ga i ljekari. No jedni dejstvuju noem po gnjevu i nemilosti, ine njime najbezumnija djela, ubijajui sebi podobne. A drugi pak noem dejstvuju sa rasuenjem, donosei njime korist time to spasavaju (npr. pri operacijama) ivot onih koji su u opasnosti. Tako i onaj koji umije da negoduje po razumu, doprinosi veliku korist onome protiv koga negoduje, ispravljajui njegovu lijenost ili lukavtinu; dok onaj, kojim je ovladala strast gnjeva, nita pametno ni korisno ne moe uiniti. (Sv. Vasilije Veliki). Ako ti, koga ukoravaju, padne u jarost i ljutnju, time samo zadovoljava svoju strast; takvim nainom da bi spasao drugoga, ti gubi samoga sebe. (Sv. Makarije Veliki). Ne treba hvaliti one koji su odvie milostivi; ali i zle treba kanjavati radi samoga dobra i pravde, a ne radi sopstvene strasti. (Sv. Antonije Veliki).

Bilo da koga ukori ili kazni, po srcu ga i u dui voli. Teko je vladati sobom i svojim gnjevom, osobito pak vama koji ste u vlasti, vama predstoji veliki podvig. Vama je potrebno i da se ljutite gdje je potrebno, i u ljutnji ne grijeiti, tj. ne doputati kunih pokreta gnjeva u dubini srca. U ovom sluaju vi ste duni biti slini moru, ija je povrina u vrijeme bure grozna i strana, ali je dubina njegova tiha, nepokretna. (Jakov, arhiep. Niegradski). Niko u gnjevu ne moe toliko uiniti blinjemu zla, kao starjeina ili inovnik. Stoga on treba osobito da se uva gnjeva, ljutnje, srditosti, a osobeno jarosti, i, nalazei se u takom stanju, da nita ne govori niti ini. Prekrasno je neko iz starih vremena kazao krivcu: "Ja bi te kaznio, da se nisam naljutio".

29. TATINA, OHOLOST I SAMOHVALISANJE sadraj ta moe biti svirepije od tatine - gordosti, koja ba tada najvema bijesni i luduje kada joj se najvema ine usluge? Takvoga svojstva nemaju ak ni zvjerovi; naprotiv, postaju krotkiji kada im se poklanja panja. A tatina, tj. gordost postupa sasvim suprotno: kada se prezire, ona se ukroava, a kada se potuje ona svirepstvuje i naoruava se protiv svojih potovalaca. (Sv. Zlatoust). Ja sam saglasan da bolje budem mio rob kod varvara i divljaka, nego li kod jednoga gordeljivca. (Sv. Zlatoust). Tatina pretpostavljene ini gordeljivcima, a one koje prezire - osvetoljubivcima. (Sv. Jovan LJestvinik). to ne uniti moljac, to ne pokrade lopov, to razgrabi tatina. Tatina (oholost) i dobra djela ljudska ini nekorisnima. (Sv. Zlatoust). Jagoda, koja padne na zemlju, ubrzo istruli; i dobroinstvo propada ako se ini po gordosti (tj. ako hoe da mu se ime uje i ljudi da ga hvale). (Ava Leontije). Kao to plod u vlanom mjestu truli, tako propada i dobro djelo uinjeno po tatini. (Duhovni Margarit). Dobro djelo gordoga jeste slomljena, unitena rtva (Lev. 22, 22) i nee se staviti na rtvenik Boiji.

Kao to se ubre ne moe upotrijebiti i ne upotrebljava se za kaenje, tako i Bog ne prima molitve ponositoga - gordoga ovjeka. Uzdrljivost ohologa jeste dim iz pei; i jedno i drugo rastura se po vazduhu. (Sv. Nil Sinajski). Vjetar sa prainom zavije tragove ovjeije, i tatina u nita pretvara milostinju. (Isti). Za one koji su imali uspjeha u podvizima pobonosti, tatina i gordost su isto to i podvodno kamenje, koje se nalazi blizu pristanita, i koje, poslije velikoga truda pri plovljenju po moru, podvrgava opasnosti i pogibiji one koji nisu pretrpili poraz svoje lae usred talasa poroka i bure nevaljalih misli. Tatina i oholost jeste podvodni kamen; ako na njega naie, ti e svoj imetak izgubiti. (Sv. Nil Sinajski). U gordu duu ponovo se vraaju strasti iz koje su nekada bile pobjedom isterane. (Sv. Isak Sirin). Kao to brljan, obavivi se oko vinove loze, unitava njen plod, tako i tatina ili samohvalisanje (ponositost, gordost) unitava sve trudove i podvige podvinika. (Ava Isaija). Vrea poderana (sa rupama) ne moe sauvati ono to se u nju naspe; tako i tatina upropaava nagradu vrlina. (Sv. Nil Sinajski). Gordi podvinik ili trudbenik (posnik) jeste isto to i besplatni radnik: podnosi veliki trud ali nagrade nee dobiti. (Isti). uvaj svoje srce od pomisla gordosti isto tako kao to uva svoj imetak od lopova, haljinu od moljaca, svoj vinograd od grabljivih zvjerova i ptica. Recite pomislima tatine i koristoljublja kada se priblie vaim dobrim djelima: bjeite vi koji upropaujete vinograd (Pjesma nad pjesmama 2, 15), mi hoemo da sauvamo Gospodu vinograd i njegov plod. (Filaret Moskovski). Tatina je opasna i tada kada se ona tek raa u dui ovjeijoj, slino trulei i crvu unutra u kladi. Jo je ubitanija kada se ispoljava u samohvalisanju sebe pred ljudima i u injenju svojih dobrih djela radi hvale. Bolje je nita osobito ni pohvalno ne uiniti u ovome svijetu, nego li uinivi, preko mjere hvaliti se. (Sv. Dimitrije Rostovski). Uinivi ma kakvo dobro, kao to govore Oci pustinje, dodaje svome duevnom zdanju jedan kamen; no ispriavi o tome drugima u duhu gordosti i samohvalisanja, ne samo da se ovaj kamen no i cijeli red (kamenja s duevne zgrade) obara i rastura. (Prota T. Golubinski). Sakrivaj trudove i vrline svoje, i uvaj se da ih ne bi tvoj jezik pokrao od tebe i unitio. (Ava Isaija).

Ili ono narodno: "Ko se hvali, sam se zavali", tj. padne. O, koliko li je mnogo napakostila svoja vrlina onima koji su je objavili i primili zbog nje pohvalu od ljudi. (Toma Kempijski). Farisej je zbog samohvalisanja postao gori od mitara - carinika. (Vidi Jevanelje Lukino o tome). Svaki rad Boiji biva nam tetan kada od njega oekujemo ne Boiju nego nau slavu. (Sv. Tihon Zadonski). Samohvalisanje se ne slae sa mudrou. Najlake je obmanuti i prevariti sebe, i gordei se pustom i praznom slave, smatrati sebe za neto, a u samoj stvari biti niko i nita. (Po Sv. Grigoriju Bogoslovu). Razmislimo koliko je neblagorodno, i tegobno, i beskorisno ivjeti samo radi toga da je na vidiku (ovoga svijeta) kao da je ovjek neto, kao to mnogi ine i u moralnome i u drutvenom i u domaem ivotu. Sve pokazuju i ispoljavaju: ja sam taj i takav; ja sam to i to uradio, ja inim to i to; o svemu trube na sve strane; svako nitavno djelce, koje uine, objavljuju praskom samohvalisanja, kao koko svoje sneseno jaje. Najzad, koko jo ima i prava to objavljuje svoje sneseno jaje, jer ono stvarno i postoji, a tatina i samohvalisanje objavljuje ono ega nema kao da je uinjeno (tj. ako je ta uinjeno). (Po Filaretu Moskovskom). Onaj koji otkriva i razglauje svoja dobra djela, slian je ovjeku koji sije na povrini neorane zemlje, jer dolijeu ptice i pojedu sjeme. A onaj koji sakriva ivljenje svoje, slian je sijau koji sije na uzoranoj zemlji - u brazde, i on e poeti obilat plod. (Stari Paterik). Ne hvali se sobom i ne govori mnogo u pohvalu svoju, pa ak ni ono to je stvarno, istinito, da ne bi ko pomislio o tebi neto vie nego li koliko vidi u tebi ili uje od tebe. Vano je i glavno to kakvi smo mi u oima Boijim, a ne ono kako ljudi o nama misle. Ma kako ljudi mislili ili govorili o nama, u samoj pak stvari mi smo svagda takvi kakve nas Bog vidi. Ako hoe da te Bog zna, budi po mogunosti nepoznat meu ljudima. (Ava Teognost). Ako eli da Bog pokrije tvoje grijehe, onda ne ispoljavaj pred ljudima svoju vrlinu ako kakvu ima. Jer kako mi postupamo sa naim vrlinama, tako Bog ini sa naim grijesima. (Sv. Marko). Ako hvali samoga sebe, nee biti pohvaljen od Boga. Smatraj za ravu svaku onu rije kojom bude sebe hvalio. ta moe biti nerazumnije, nego li traiti pohvale za svoja djela od potinjenih i nemonih ljudi, i tim hvaljenjem prezirati onoga koji je moan da nagradi za djela, NJemu ugodna? (Sv. Zlatoust).

Ako da ovjek, Bog nee dati; a kada ne da ovjek, Bog e dati. Blago onome ko ne raspolae tako ivotom i djelima svojima da bi samo na zemlji i od ljudi dobio nagradu svoju! (Mat. 6, 2). (Filaret Moskovski). Bjei od tatine - i udostojie se slave u buduem vijeku. (Ava Isaija).

30. GORDOST sadraj Svi su grijesi mrski pred Bogom, ali je gordost mrskija od sviju. (Sv. Antonije Veliki). LJudima je gnusna bijeda i siromatvo, ali je pred Bogom mnogo gnusnija dua gordeljiva i um ponosit. (Sv. Isak Sirin). Gordou naom mi inimo Boga neprijateljem naim. (Ava Isaija). Niemu se Bog tako ne protivi kao gordosti, stoga to se u njoj skriva oboavanje sebe. (Filaret Moskovski). Ko smatra da je na dobrom putu ili na svome mjestu, taj je se uklonio s puta Boijega. (Isti). Jedan starac pustinjak rekao je: "Bolja je pobijeenost sa smjernou, nego pobjeda sa gordou". Bolje je biti smirenim grenikom, nego li gordeljivo hvaliti se vrlinama. (Blaeni Avgustin). Bog voli smjernoga grenika, koji srcem i duom tuguje zbog svojih grijehova, a odbacuje gordoga pravednika koji ne priznaje da je grenik. Grenici koji se smiravaju, i bez dobrih djela bivaju opravdani, a pravednici zbog gordosti gube i mnoge trudove svoje. Neka bi ko uinio bezbrojna dobra djela, i svaku vrlinu izvrio, a sam o sebi visoko mislio (smatrao sebe da je on neto osobito), takav je bjedniji i okajaniji od svakoga. (Sv. Zlatoust). Ne ponosi se djelima svojima, pa ma kakva ta djela bila. (Sv. Atanasije Veliki). Padajui i (grijeei) uzdii i plai, a uspijevajui u vrlinama i u dobru, ne ponosi se. (Sv. Nil Sinajski). Ako pone ovlaivati tobom gordost, opomeni se kako zbog nje ginu svi plodovi vrlina, i ona e pobjei od tebe. (Ava Isaija).

Svi poroci imaju mo samo u bezakonim djelima, a gordosti se treba uvati i pri samim vrlinama. (Blaeni Avgustin). O lukavtine samoljublja! Jer se moe gorditi ak i smjernou. (Grof Bludov). Onaj porok, kojim je najprije pobijeen ovjek, pobjeuje se posle sviju. Zato to, kada pobijedimo sve grijehe, ostaje ta opasnost to, videi se u dobru, moemo se pohvaliti sobom: "vidi kako ja, bogme, dobro uspjeh" itd., a ne u Gospodu. (Blaeni Avgustin). Gordost je podvodni kamen, o koji su se razbijali oni koji su se dugo protivili burama strasti i raznih iskuenja. (Sv. Zlatoust). Gordost je majka poroka i grijehova, zbog koje je i avo postao avolom, a takvim nije ranije bio. (Isti). Gordost je slina visokome, trulom drvetu, u kojega su sve grane krte, i ako se ko popne na nj, odmah pada s visine. (Sv. Jefrem Sirin). Ne uznosi se visoko, da ne padne duboko. (Sv. Grigorije Bogoslov). U dananjem vijeku ujemo ovu izreku: "Vojnik koji ne misli postati eneralom, nije nikakav vojnik." Ovo nije Solomonova pria, nije mudrost, nego mudrovanje tjelesno i sujetno. Prava pria govori: "Ko zida svoju kuu visoko, trai pogibao" (Prie 7, 19). I jo: "Mrzak je Gospodu ko je god ponosita srca" (Prie 16, 5). Sa ovim se saglaava pria i Onoga koji je vei od Solomona: "Svaki koji se sam podie, ponizie se" (Luk. 18, 14). (Filaret Moskovski). Tenja uzdii se visoko jeste ujedno tenja ponienju. (Inokentije, arhiep. Hersonski). Ko sam sebe postavi visoko, taj sam sebi sprema padanje. (Filaret Moskovski). Oboavajui samoga sebe, ovjek sam sebi postaje neprijatelj. Adam je htio da postane bogom, pa je izgubio i ono to je imao od Boga. Podii sebe bolje ivotom, a ne milju. ivot te moe uiniti bogoslinim, a misao dovodi do velikoga padanja i pogibije. (Sv. Grigorije Bogoslov). Velika je visina - smjerno i krotko mudrovanje, duboka je provalija - visokoumlje; i stoga savjetujem: zavoli prvo, da ne bi pao u drugo. (Ava Isidor). Kada onaj koji se gordi dobrim djelom, sve time gubi, kakvu li kaznu zasluuje gordi grjenik? Takav ovjek nesposoban je ve i pokajati se. (Sv. Zlatoust). Zgrijeiti i misliti o sebi mnogo i visoko, gore je od samoga grijeha. (Isti).

Ne smatraj za ponienje, ako te kao viena omalovaavaju; a ako si neznatan i neuven, ne smatraj da si neto i da vrijedi. (Po Sv. Isaku Sirinu). Budi neznalica u mudrosti tvojoj, i ne istii se da si pametan, budui da si neznalica. (Sv. Isak Sirin). Gordi a glupi ljudi slini su praznom klasju (vlatovima peninim), koji se, budui prazni, istiu u visinu nad ostalim klasjem punim zrnevlja. Gordeljiv a glup bogata slian je pozlaenoj statui (kipu), koja nita drugo nije nego li grudva gline ili komad drveta. Svjetlost suneva nije tvoja svjetlost, i radije se ne ponosi njome! Ne ponosi se ni umom svojim: ako ima u njemu svjetlosti (znanja, umjenja, mudrosti), to je dar Boiji, a ako li je mrak u umu, ve se nema sa im ni gorditi. Ko se ponosi prirodnim darovima, to jest otroumljem, pojmljivou, vjetinom u itanju i proiznoenju, bistrinom razuma i drugim sposobnostima, zadobivenim bez truda naega, taj nikada nee dobiti natprirodna blaga. Jer nevjeran u malome - i u mnogome je nevjeran i ohol. (Sv. Jovan LJestvinik). Onaj e otpasti od premudrosti Boije ko smatra sebe za mudra. (Sv. Isak Sirin). Ako ti sebe smatra za umna, ve nisi uman. Gordost je dokaz oskudnosti uma. (Sv. Zlatoust). Nita ne ini toliko glupim kao gordost i naduvenost. (Isti). Najjai dokaz obmane jeste - smatra-ti sebe umnijim, vjetijim od drugih. Biti odvie nezadovoljan sobom - jeste slabost; biti odvie zadovoljan sobom jeste - glupost. (Sable). Gordost je ogromna firma male i niske due. Skromnost ili poniznost znak je i dokaz veliine due, a gordost i naduvenost - niskosti due. Niskost i gordost - roene su sestre. Samouobraenost je potvrda unutranje praznine. Gordi i oholi, ponositi nije li slian naduvenom mjehuru, ili ovjeku koji strada od vodene bolesti i silnog otoka (nadutosti)? Nije li slian aljivom djetetu s napuenim obrazima? Gordi ne moe dugo utati, stoga to mu se hoe da se pokae pametan i blista pred drugima.

Gordeljivac trai da ga potuju oni koje on smatra za nitavila. Gordeljivac smatra za nitavilo one koji ga potuju, a ast koju mu oni ukazu-ju osobito cijeni. (Sv. Zlatoust). Ko hoe na opitu da sazna ta je to vjeito nespokojstvo (nemir u dui), taj neka se samo pogordi, i on e nositi u sebi pravi pakao, munu tenju ka prohladnom osjeaju ljudskoga uvaenja, kojega nikada ne moe dostii. (Zajler). Vi koji smatrate da se vjera u postojanje pakla ne slae sa dostojanstvom ovjeka, proniknite, udubite se u vau unutranjost u one momente, kada se planovi vae oholosti preobraaju u nita, i vi ete nai u samima sebi pakao kojega odbacujete van sebe. (Isti). Mnogo je tee biti mudrac za druge, nego li za samoga sebe. U svakom poslu smatraj sebe glupim radi toga da bi mogao uiti, i kroz cijeli ivot svoj smatrae se za pametna. (Sv. Isak Sirin). Ko sam sebe uznosi i (velia), na toga ne obraaju panju, a ko sam sebe iskreno pred svima uniava, toga i svako ljubi. Smjernoga mnogi vole, a gordeljivca i naduvenoga mrze ak i oni, koji su s njime jednoga duha. (Ava Jakov). Ne mjeri sebe hvatima, a druge arinima. Smatraj svakoga ovjeka boljim od sebe. (Sv. Varsanufije Veliki). Neka si i pametan, ali ima potrebe u drugome. Pametna misao, i ako tua, svagda e bolja biti od besmislice koju si ti sam pronaao; govorim ovo ljudima koji hoe da nau sve u sebi i ne ele da pozajme uma ili pameti od blinjih. (Bejl). Ne smatraj za neto veliko ako ti se uini da si bolji od ravih, no se alosti to te prevazilaze dobri. (Sv. Grigorije Bogoslov). Mnogi sebe smatraju za pravedne pri uporeenju sa javnim zlikovcima. No neka uporede sebe sa svetim Boijim ljudima, i tada e svakako vidjeti da su oni alosni grenici. (Prota P. Sokolov). Ne penji sebe vie drugih, da ne padne suvie nisko pred Bogom. Ne uznosimo se jedan pred drugim, stoga to e nas zemlja sve uravnjati, i svakome e dati podjednaki dio. (Sv. Dimitrije Rostovski). Teko gordome! kada sie u grob tada e saznati ta je on. (Sv. Nil Sinajski).

Zemlju nosimo, po zemlji hodimo, i zemlja emo biti. Blago onome ko ima pred oima dan smrti svoje i omrzio je gordost prije nego li je objelodanjena naa nitavnost truleom u grobu. (Sv. Jefrem Sirin). Da li se moemo ma ime gorditi, kada nemamo nikakve druge sopstvenosti osim grijeha i slabosti? Naa vrijednost (valjanost) niega drugoga nije dostojna osim vremene i vjene kazne. ta smo mi drugo nego li sirotinja. ta je kod nas nae? Nita i niega osim grijeha. Neko se hvalio u Otkrivenju: "Bogat sam i obogatio sam se, i nita mi vie ne treba", ni u emu nemam nude ni nedostatka. I njemu je bilo kazano: "Zar ne zna da si niko i nita, i bijedan, i siroma, i slijep, i go" (Otkr. 3, 17). Kakva poniavajua lekcija protiv nae gordosti! O ovjee, ne gordi se, budui da si prah i pepeo! to podie trepavice ili oi svoje, koje e uskoro obuzeti trule? Ne uzdii se vie oblaka i znaj da si ti - zemlja i pepeo; od zemlje si stvoren i u zemlju e skoro poi. Veliki si ti i astan i ist dokle ti Bog pomae; Bogom si stvoren, Bogom i ivi; ne odbacuj darove i ne zaboravljaj Darodavca. Neka si ispunio i izvrio to je trebalo, ali to je stoga to ti je Bog pomogao. (Duhovni Margarit). emu se ima hvaliti, kada treba proslavljati Boga? (Filaret Moskovski). Boj se i bjei ne samo od gordosti, nego i od svega to k njoj vodi, a osobito tatine (ponositosti) kao poroka, koji prethodi gordosti, na ljestvici moralnoga pada. Sijevanje munje predskazuje grmljavinu i gromovni udar, a na gordost ukazuje pojava tatine (kooperenja, ponositosti). (Sv. Nil Sinajski). Poetak gordosti je - kraj tatine. (Sv. Jovan LJestvinik). Koga nije ulovila tatina, taj nee pasti u bezumnu gordost, koja ustaje na Boga. (Sv. Jovan LJestvinik).

31. ZAVIST sadraj

Zavist je tuga protiv sree i napretka blinjega. (Sv. Vasilije Veliki). "Zato je taj ovjek neveseo", upitali su jednog mudraca, pri pokazivanju jednoga zavidljivca koji je svagda iao natmurena i alosna lica? "Zbog toga", odgovorio je opitni poznavalac prirode ovjeije, "to mu je se dogodila kakva nesrea, ili mu je se blinji neim usreio". Zavidljivac smatra tue nesree svojom sreom, a sreu i napredak drugih svojom nesreom. (Sv. Zlatoust). Siromaak ne tuguje toliko zbog svoje siromatine, koliko zavidljivac - napretkom blinjega; a od ovoga ta moe gadnije biti? avo avolu ne zavidi, ve ovjeku; a ovjek ovjeku - slian slinome zavidi. Tako je sotona svojim otrovom zarazio srce nae! (Sv. Tihon Zadonski). Bijes, tj. avo zavidi ljudima, a nikako drugom avolu; a ti, o ovjee, zavidi ovjeku, ustaje protiv jednoplemenoga i jednorodnoga tebi, to ne ini ni avo! Kakav e ti biti oprotaj, kakvo opravdanje! (Sv. Zlatoust). Mnogi od nas plau sa plauima, ali se ne raduju sa radosnima. Blago onome, koji je tako u moralno-me pogledu vaspitan da se moe radovati srei i napretku drugih, pa makar sam otuda ne imao nikakve koristi. Zavidljivac se ni malo ne razlikuje od ovjeka koji nije niim pokriven i na koga svi bacaju strijele. (Sv. Vasilije Veliki). Zavidljivac tuguje pri pogledu na vee, ne videi sebe da je njima ravan; malaksava videi ravne sebi, elei preimustva pred njima; jadikuje pri pogledu na nie, plaei se da se oni ne bi sravnili sa njime ili da ga ak. i ne nadmae. (Filaret, arhiep. ernigovski). Zavist ne dozvoljava naslaivati se onim to se ima, stoga to se uznemirava eljom onoga to nedostaje. (Isti). Zavidljivac smatra za neprijatelje sebi i one koji ga niim nisu uvrijedili. Zavist je najnepobjediviji rod neprijateljstva. Poneke, koji nam dobra ne ele, u nekoliko umekava dobro koje im se uini, dok se zavidljivac jo vie razdraava uinjenim mu dobrom. On se vie nae uvrijeen moi blagodjejanja nego li to osjea blagodarnost za uinjeno mu dobro. (Sv. Vasilije Veliki). Zavidljivac je gori od zvjerova, jer ovi napadaju na nas samo tada kada se nudavaju u hrani, ili ih mi najprije razdraimo; a oni - zavidljivci, uinivi im dobro, esto postupaju sa svojim dobrotvorima kao sa neprijateljima. (Sv. Zla-toust).

Psi, ako ih hrane, postaju krotki; lavovi, kada ih paze i nadgledaju, postanu pitomi i krotki (ak i za domau upotrebu); a zavidljivci jo postaju goropadniji i grublji, kada im se uine usluge. (Sv. Grigorije Bogoslov). Ne brinui o svojim nedostatcima, zavidljivac se mui usavravanjima drugih. Zavist ne moe trpiti da bi pohvalili drugoga za dobra djela: stoga zavist i huljenje (ogovaranje, panjkanje, zlobnost, mrnja) nisu odvojeni jedno od drugoga. (Prota P. Sokolov). Zavidljivac, ako ne moe preokrenuti vrline blinjega u poroke, on im pripisuje rave pobude. Kao to mnogi insekti, prolazei pokraj zdravoga, juriaju na trule, tako i zavidljivi ovjek, ne obraajui panju na dobre kakvoe nekog lica, na svijetle strane njegova ivota, trai u njemu samo slabosti, nedostatke i ka ovima se priljubljuje kao aokom jezikom svojim. uvstvo zavisti greno je, stoga to je protivno ljubavi prema blinjemu, i nekorisno, stoga to nam zavist ne moe dostaviti ono emu zavidimo, ve nas samo mui. Ono uvstvo nije nam ni nuno, stoga to Bog Premudri i Sveblagi, razumije se, nije nas stavio u takav poloaj da bi mi, po pravinosti, mogli zavidjeti drugim ljudima, o kojima kao da provienje nije vodilo rauna. (Filaret Moskovski). Zavist prema srei blinjega stavlja nas u neprijateljske odnose prema Bogu, Kojega sudbe i naredbe dozvoljavamo sebi kritikovati i, moe biti, osuivati. (Kiril, episkop Melitonski). Zavist je strast nepravina po tome to uznemirava spokojstvo sviju dobrih, i nepravina je stoga to ispija i slabi one koji ju hrane u sebi. (Sv. Grigorije Bogoslov). Zavidljivac prije samome sebi kodi, nego li onome kome zavidi. (Sv. Zlatoust). Zavidljivac elei da pogubi drugoga, ubija samoga sebe. (Isti). Zavist je slina moljcu, koji jede i kvari onu haljinu u kojoj se rodio. I ona (zavist) jede ono srce, u kome se raa. (Sv. Dimitrije Rostovski). Kao to o ehidnama (zmije otrovnice) govore da one pri raanju progrizaju utrobu majinu, tako i zavist obino gubi duu koja se njome mui. (Sv. Vasilije Veliki). Kao to ra jede gvoe, tako i zavist duu u kojoj ona ivi. (Isti). Ne toliko moljac i crv jedu drvo i vunu (vunenu materiju, sukno), kao to jarost zavisti grize same kosti zavidljivca i truje i unitava zdravlje dua njihovih. (Sv. Zlatoust). Ako je zavist tuga i jad, to je u zavidljivca toliko jada i stradanja, koliko kod drugih ima razlinih dobara i savrenstva. Ova bolest (zavist) jeste poetak vjenih tuga, zaloga beskrajnih stradanja. avo se mui takvom mukom, a zavidljivci na zemlji mogu ve osjeati i poimati ta su to paklene muke.

Kad se mi plaimo avola i pakla, toliko treba da se bojimo i zavisti, jer je ona kuevni avo koji je u stanju privui u srce zavidljivca legion stvarnih duhova zlobe, a to je ve pakleno muenje, prije Stranoga Suda Bojega, koje muenje podstie paklenu vatru u dui grjenikovoj. Ko je naao zavist, taj je s njome naao avola (tj. gdje je zavist tu je i avo). (Sv. Isak Sirin). Zavist je koren ubistva. (Sv. Zlatoust). Zavidljivac nije nikako za nebo, stoga to i onamo (na nebu) postoji razlika u nagradama; on se ne bi radovao, ve bi zagoravao blaenstvo drugih. Mi se moemo sauvati od zavisti ako od ljudskih stvari ne budemo smatrali za to veliko i osobito, ni ono to ljudi nazivaju bogatstvom ni prolaznom slavom, ni tjelesno zdravlje, nego budemo teili da zadobijemo blaga vjena i prava. (Sv. Vasilije Veliki). Kada vidi bogatstvo, ili slavu, ili svjetsku vlast razmisli o tome ta u njima ima nitavnoga, pa e izbjei primamljivanje. (Sv. Nil Sinajski). Ako te stane muiti zavist, pomisli da smo svi mi lanovi i organi Hristovi, i da kako ast tako i beae u sviju nas je opte, i - izbavie se od nje. (Ava Isaija). Zavist je ker gordosti: ubij majku (gordost), i njena e ker poginuti. (Blaeni Avgustin).

32. OSUIVANJE DRUGIH sadraj LJudi tihi i smjerni sudije su svojih djela, dok ljudi brzi su ispitivai tuih djela. (Sv. Grigorije Bogoslov). Da okrivimo drug druga svagda smo gotovi, a da ispravljamo ono u emu smo sami krivi i potpadamo pod odgovornost, na to smo svagda spori! (Sv. Zlatoust).

esto ljudska suenja i osuivanja bivaju slina ovome: kao kad gospodar od doma, ne oistivi svoju kuu i okunicu od blata i ubreta, pone da napada one koji mu dolaze u dom blatnjavi i prljavi. Mi hoemo i traimo da drugi budu savreni i uljudni, meutim svoje nedostatke i mane ne popravljamo. (Toma Kempijski). Vie smo skloni da zamjeramo blinjima za neznane nedostatke i manice, nego li da saznamo i ispravljamo svoje sopstvene nedostatke i mane (Mat. 7, 3). O! kako smo mi skloni da osuivamo postupke blinjega prije nego li ih provjerimo. A to, razumije se, biva zbog toga to mi sami u svoja djela svagda vie unosimo neiste pobude i cjelji[1]. ista dua ne vjeruje lako u mogunost nepravednih djela. (Filaret, mitrop. Moskovski). Ko nije raspoloen na zlo, taj nije sposoban za podozrenje. (Sv. Grigorije Bogoslov). Dobar ovjek smatra sve ljude za dobre, a zli i lukavi ne samo krive no i pravo hodee (u duhovnome smislu) podozrijeva, ukorava, osuuje i huli. (Duhovni Margarit). U koga je srce isto, taj sve ljude smatra iste i potene; no u koga je srce oskrnavljeno strastima, taj nikoga ne smatra za istog, no misli da su svi slini njemu. (Ava Isaija). I vrline i poroci ine um slijepim: pri prvima (tj. vrlinama) um ne vidi poroke kod blinjega, pri drugima (tj. porocima) on ne vidi vrline. (Ava Evagrije). Zli i poroni ovjek nalazi da su svi ljudi takvi, kakav je on sam. I to je prirodno, kao to je prirodno da bolesnik, koji strada boleu koja se nazivlje uticom, vidi sve stvari obojene utom bojom. (Petar, episkop Tomski). Bacite kakvu hoete stvar u smrdljivi sud, i ta stvar e izdavati od sebe rav zadah. Isto tako biva i sa postupcima drugoga u dui ravoga ovjeka. On misli da na svijetu uopte nema dobra ovjeka, ni dobrih ljudi. Lopov smatra i druge za lopove; licemjer ne doputa da ima ljudi iskreno pobonih; rob tijela nee da vjeru-je da je mogue sauvati neporonost i nevinost due i tijela. (Filaret, arhiep. ernigovski). Kada kod nas ne bi bilo nedostataka i mana i slabosti, onda u nama ne bi bilo takvoga zadovoljstva da ih kod drugih primjeujemo i nalazimo. Ne staraj se da istrauje i doznaje za tua djela, jer i u samome tebi nai e se isto to u emu podozrijeva drugoga. (Sv. Nil Sinajski). Budimo vrlo obazrivi prema sebi, i onda neemo se usuditi da se podsmijevamo drugima, stoga to i u nama samima ima mnogo ega takvoga zata se drugima podsmijevamo. (Isti).

Slijepac se ne usuuje smijati sakatome. Sudi i osudi najprije sebe, ako hoe da osuuje drugoga. (Kiril, episkop Melitonski). Ako bi bili nepristrasni prema sebi samima, tada bismo pravinije postupali prema drugima. LJudi, duboko upueni i iskusni u moralnom ivotu, primjeivali su u sva vremena jedan i isti zakon uzajamnosti: ko je strog prema sebi, taj je snishodljiv prema blinjima; a ko je snishodljiv prema sebi, taj je strog prema blinjima. (Anastasije, arhiep. Voroneki). Ukoliko ko stroije i nepristrasnije sudi o svojim sopstvenim djelima, utoliko je snishodljiviji i ujedno istinitije sudi o postupcima brae oko sebe. Ukoliko je ko dalje od ravih djela, tim iskrenije saaljeva rave ljude. Prave sluge Hristove znadu po opitu kako je teko boriti se sa strastima i kako, pri svoj svojoj elji da nita ravo ne uine, lako biva ono to ne valja; stoga su oni snishodljivi prema drugima, a strogi prema sebi. (Filaret ernigovski). Nita toliko ne objelodanjuje nau duevnu istotu, i ujedno nita tako ne svjedoi o naem nepoznavanju svoga duevnoga stanja, kao nae osuivanje blinjih svojih. Navika osuivati blinje jeste djelo due koja se ni malo ne stara o svome sopstvenom spasenju i koja sasvim ne poznaje samu sebe. (Filaret, arhiep. ernigovski). ovek, koji osuuje druge, lii na ogledalo koje u sebi sve odslikava, a sebe ne vidi. (Sv. Dimitrije Rostovski). Brat je upitao Avu Stratigija: "Zbog ega ja osuujem bratiju (brau)?" Starac odgovori: "Zbog toga to jo nisi poznao samoga sebe; jer ko poznaje i vidi sebe, ne vidi nedostatke brata svoga". Zbog ega mi osuujemo blinje svoje? Zato to se ne staramo da poznamo same sebe. Ko je zauzet poznavanjem samoga sebe, taj nema vremena da to primjeuje drugima. (Sv. Serafim Sarovski). Ko osjea teinu svojih grijehova, taj ne obraa panju na grijehe blinjega. (Ava Mojsej). Ko neprekidno razmilja o grijesima svojim, taj nema jezika da bi govorio o djelima ma koga drugoga ovjeka. (Ava Isaija). Opominjui se sopstvenih grijehova, o tuima nikada neemo ni pomisliti. Ako budemo pazili na svoje grijehe, neemo obraati panje na grijehe blinjega. Ludost je ostaviti svoga mrtvaca, i ii te plakati nad mrtvacem blinjega. (Ava Mojsej).

Kad bi se zanimali svojom duom, kad bi znali svoje grijehe, svoje duevne bolesti, svoju golotinju duhovnu, ne bi nam ni na um palo da se raspitujemo o susjedu. Kada svoja kua gori, tre da se to se moe spase (ako ne moe sve); onda se ne vodi razgovor o susjedu. (Filaret ernigovski). Osuujui sebe, prestae osuivati druge. (Ava Jovan). Neprestano se zagledaj u svoje grijehe, i nee osuivati druge. Dovoljno ti je i svojih zlih djela, i nema potrebe da gleda grijehe tue. (Sv. Dimitrije Rostovski). Poznaj sebe, i to je dovoljno za tebe. Kada vidi da brat grijei, nikako ga ne osuuj, ve u sebi reci: I ja sam nisam bez grijeha, i kakvo onda pravo imam da osuujem drugoga? (Kirilo, episkop Melitonski). Ne osuuj drugoga nego se staraj da samoga sebe ispravi, da sam ne bude dostojan osude. (Sv. Zlatoust). Uzdrimo se od osuivanja drugih; osudimo nae pogreke i grijehe. Osuujui porone ljude, mi sami sebe osuujemo, stoga to i mi nismo slobodni od grijehova. Bojmo se da nas nekada ne izoblie nae sopstvene rijei. Osuujui druge, udara peat na svoja zla djela. (Sv. Marko Posnik). Kada prikrijemo sagreenja brata svoga, i Bog e pokriti naa sagreenja; a kada objelodanimo grijeh brata, i Bog e objaviti nae grijehe. (Ava Pimen). "Evo jednoga od najkraih putova koji vode oprotaju grijehova", govori Sv. Jovan LJestvinik, "na ime: ne osuivati! Ako ne sudite, nee i vas suditi" (Luk. 6, 37). - "Evo puta spasenja bez posta, bez bdjenja i truda!", potvruje Sv. Atanasije Sinait. On pria, kao oevidac dogaaja, da je jedan brat lijenjivog ivota pri smrti svojoj vidio kako su Aneli za jednu vrlinu njegovu - za to to nikada nikoga nije osuivao - pocijepali spisak sviju njegovih bezakonja i ispunili duu njegovu nebesnim veseljem pri njenom izlasku iz tijela njegova. (eti Minej, 30 Novembra). Uzdahni pri grijeenju blinjega, da bi ujedno s time uzdahnuo i o sebi, stoga to smo svi krivci zbog grijehova i podleemo kazni. (Sv. Nil Sinajski). Ko vjeruje da e, po izlasku iz tijela, morati predstati Sudu Boijemu, taj ni u kakvom sluaju nee osuivati blinjega, stoga to e i sam duan biti da odgovara pred Bogom za sva djela svoja. (Ava Isaija).

Ne gledaj na tue grijehe, ve gledaj na svoja zla djela, jer se za prve nee suditi, ali e za svoja djela sigurno odgovarati. (Sv. Dimitrije Rostovski). Neka bi ti i bio ist od grijeha, pa i tada ne osuuj blinjega za grijehe, da tim samim osuivanjem ne padne u grijeh. Ne osuuj drugoga za grijeh, no izbavi samoga sebe od grijeha osuivanja. Ne osuuj bludnika, pa makar ti i nevin bio, stoga to i sam ti, kao i on, prestupie zakon ako ga osudi. Jer Onaj koji je rekao: "Ne ini preljubu" (Mat. 5, 27), rekao je takoe: "Ne osuuj" (Mat. 7, 1). (Drevni Paterik). Neka si i pravedan, ipak ne treba da osuuje grenika, stoga to, recimo, tvoj proli ivot bio je bez tih grijehova koje sada nalazi kod blinjega i za koje bi ga htio osuditi, ali za tvoj budui ivot i ivljenje ne moe jamiti da nee pogrijeiti. "Ja znam jednu linost koja je svagda padala u iste grijehe, za koje je druge osuivala". Kada se u kakvom grijehu ne nalazi, to moe biti da si ve u njemu bio; nisi li bio, moe biti i moe jo vie sagrijeiti nego li blinji tvoj, kojega za taj grijeh osuuje. Nema grijeha koji je ovjek uinio, a koji ne bi mogao svaki drugi uiniti. Svi istim sluajevima podleemo. Blinji tvoj danas, a ti sutra moe to isto uiniti, ako ne djelom a ono rijeju ili milju. (Sv. Tihon Zadonski). to se jednome dogodilo, to se isto moe dogoditi i drugome. Sveti Ava Agaton, kada je vidio kakvo nedjelo i pomisao ga gonila na osuivanje, govorio je samome sebi: "Agatone, ne ini to!" I pomisao ga je ta ostavljala. Osuujui blinjega, a nemajui u sebi potrebnoga osjeanja smirenosti i uvanja samoga sebe, uskoro moe i sam pasti u iste one grijehe za koje si druge osuivao i osuuje. Ko svagda obraa poglede svoje na svoje nedostatke, taj svagda nalazi da su drugi bolji od njega, i samo takav stoji na vrstom postolju i ne pada. Ne misli nikome zla, u protivnom sam e zlim postati. Ne odbacuj grjenike zbog mana njihovih, da i ti sam ne bi pao u ista iskuenja u koja su oni pali. Ne ismijavaj i ne osuuj pavega u iskuenje, no se ee moli da i sam ne padne u iskuenje. (Sv. Jefrem Sirin).

Kada to nevaljalo vidi kod blinjega tvoga ili uje, ti zaepi usta svoja utanjem, a za njega uzdahni ka Gospodu da ga On ispravi; za sebe pak se moli, da i sam u takav porok ne padne, stoga to smo kao nemoni skloni na svako padanje i grijeenje. (Sv. Tihon Zadonski). Nipoto ne osuuj nikoga, pa makar ko i pred tvojim oima sagrijeio uasnim grijehom. Ne zaboravi da ako te blagodat Boja ostavi, i ti moe sve prevazii svojim grijesima. (Prota A. Nekrasov). Svaki pada i grijei, kada ga Bog ne ukrijepi; bez Boga i pomoi NJegove mi opstati ne moemo. (Sv. Zlatoust). Kada uvidi blinjega tvoga da grijei, obrati se Bogu i sa prizivanjem, kao Blaeni Avgustin, reci Mu: "Oh, Gospode! Ako bi Ti popustio, ja bih jo gore od njega uradio". Nikoga ne treba osuivati, jedno zbog toga to to Sv. Pismo zabranjuje: "Ne sudite, da ne budete osueni" (Luk. 6, 37), a drugo i zbog toga to treba da priznamo da smo greniji od sviju. Uz to jo i zbog toga, to sagreenje bratovo treba da smatramo za svoje sopstveno, i da mrzimo avola koji ga je i naveo na grijeh. Kada bi ko koga gurnuo u provaliju, mi bi napali i naljutili se na onoga koji je gurnuo, a ne na onoga koji je pao u provaliju; tano je to tako i ovdje. (Jovan). Ako svojim oima vidi brata da grijei, i misao ti kae da ga osudi, odmah ukloni od sebe tu misao i reci joj: "Anatema tebi, sotono! Ti si krivac, a brat moj ta je uinio?" I ukrijepi srce svoje da ne osudi brata; u protivnom e milost Boija odstupiti od tebe. (Duhovni Margarit). Koliko je teak grijeh osuivanja, vidi se iz sljedeega primjera: Jednom Sv. Jovan Savatijski, sjedei u svojoj eliji, rekao je ovo: "Oh, teko njemu" (a ticalo se jednoga brata o kome se ravo govorilo). On je zatim bio lien pokrova blagodati Boije, i tek poslije sedmogodinjeg plakanja i truda bila mu je blagodat povraena. Suditi i osuivati jeste - bezobrazna otmica dostojanstva (tj. svojstva) Boijega. (Sv. Jovan LJestvinik). Nema nita tee, nema nita ravi-e od osuivanja. (Ava Dorotej). Jezik osuivaa zliji je od samoga pakla: pakao e uzeti sebi samo zle, a jezik osuivaa prodire i zle i dobre. (Ava Hariton). U otrovnim ustima klevetnika smatra se: hrabrost - drskou; blagorazumnost -plaljivou; krotost - slabou; stalnost - estokou; otvorenost - neskromnou; paljivost - pritvornou; dostojanstvo - gordou; skromnost - niskou; uvanje imetka svoga - cicijalukom; velikodunost - raspikustvom. Grabljivac i otima otima od drugih imustvo, to je crno djelo due! Zar su ljepa, zar su ovjenija djela klevete, koja oduzima od drugoga dobro ime, a ponekad i sreu sveg ivota. (Filaret, arhiep. ernigovski).

Teak je grijeh osuivanje blinjih, a osobito je via stepen toga grijeha - klevetanje i opadanje na blinjega. A zar mi ba najvie ne padamo u taj grijeh? Dunost i ljubav hrianska trai da mi i tui uinjeni grijeh pokrivamo ili izvinjavamo; ovo tim prije i vie to i mi, pri kritikovanju tuih djela i postupaka, ee poneto dodajemo, ega u samoj stvari nije bilo, ili u prostoj rijei ili postupku blinjega istraujemo i nalazimo prestupne uzroke? Ako mi u iemu najvie i najee grijeimo to je - u osuivanju drugih ljudi. Mi svi znamo i govorimo da ovjek esto ne nalii na sebe, da misli, um, karakter i sve sposobnosti due nae osjeaju uticaj okolnosti, koje od nas ne zavise; a kako li mi sudimo o ljudima? Samo po jednome djelu, po jednome danu? (Grof Bludov). Makar ti i svojim oima vidio grijeeega, i tada ne osuuj; jer se esto i oi obmanjuju. (Sv. Jovan LJestvinik). Dua brata jeste - zatvoreni hram za mene. Recimo, ja vidim djela brata, no vidim li raspoloenje due njegove? A raspoloenja vrlo mnogo znae u postupku: ona mijenjaju karakter postupka. (Filaret, arhiep. ernigovski). Dogaa se da ovjek neto radi to se nama ini neprilinim, ali se to radi po dobroj namjeri inioevoj. (Ava Jovan). Ti esto, ne znajui, rui i strogo osuuje ovjeka, koji je od tebe blii ka spasenju. Ne osuuj blinjega; grijeh ti je njegov poznat ali pokajanje nije izvjesno. (Ava Dorotej). Nikoga ne ukoravaj, no govori: "Bog zna svakoga". (Ava Mojsej). uvaj se osuivati ma koga bilo prije nego li sam Bog osudi. (Sv. Isidor Pelusiot). Sud Boiji jo nije doao. I onda, ne osuuj prije vremena ni jednoga ovjeka. Jer grenik se moe popraviti, a dobri postati ravim. Ne oajavaj ni u ijem spasenju, dokle ovjek ima jo vremena da se pokaje. (Prota P. Sokolov). Od velikoga grenika moe postati veliki svetitelj (Luk. 19, 9; 1 Timot. 1, 15). (Isti). Ne treba oajavati zbog zlih, ve se treba moliti za njih prilenije da postanu dobri. Broj svetih svagda se umnoavao od broja grenih. (Blaeni Avgustin). Ne osuujmo nikoga prije vremena: oni, za koje mislimo da su daleko od Carstva Boijega i koje mi, moe biti, preziremo zbog toga, mogu postati svecima i postati naim sudijama. Ne osuuj grenika ma koliki bili veliki grijesi njegovi, stoga to, ako on osjeti tekou svojih prestupa i obrati se Bogu, moe vie zavoljeti Boga nego li onaj koji nema tekih grijehova.

uvae se osuivanja onih koji grijee, ako se svagda bude sjeao da je Juda bio u saboru uenika Hristovih, a razbojnik u broju ubica; no u jednome magnovenju dogodila se sa njima udna promjena. (Sv. Jovan LJestvinik). Prije smrti nikoga ne proslavljaj, i prije smrti ne oajavaj ni za koga. (Sv. Jefrem Sirin). Ne treba zaboravljati izreku jednoga mudraca: "Nikada ne govori ravo o onima koji odsustvuju". O onome bratu koji je odsutan (tj. nije prisutan kad se o njemu govori) ne treba nita govoriti sa namjerom ocrtati ga; jer to bi bila kleveta, makar bi reeno bilo i istinito. (Sv. Vasilije Veliki). I javne grijehove ne treba razglaavati. Strogi sud o blinjemu ne moe se na-zvati prijateljstvom, ve mrzou prema ovjeku. Dokaz ljubavi prema blinjemu jeste - ne osuivae blinjega. (Ava Isaija). Ako je to i u ali kazano o blinjemu - ne s namjerom da mu se time uini zlo -, moe mnogo uvrijediti ast njegovu. Rana, nanesena sa igrajuim se noem, isto tako boli kao da je i neprijateljem javno naneena. Slino ovome i ast blinjega, o kome se pronose ravi glasovi, uslijed ma kakvoga lanoga suenja i osuivanja kazanoga u ali, ne manje strada kao i od zlonamjerne klevete. Prava ljubav prema blinjima ne samo ne objelodanjuje nedostatke blinjega svoga, nego naprotiv, koliko je mogue stara se pokriti ih od pogleda sviju ljudi. (1 Petr. 4, 8). Onoga koji je pao, dobro je podii ga na noge, a ne ismijavati. (Sv. Jefrem Sirin). Posavjetuj i urazumi grijeeega, a ne osuuj padajuega, jer ovo posljednje djelo je zlojezinoga klevetnika (opadaa, ogovaraa, vrijeaa), a ono prvo je onoga koji eli da ispravi. (Sv. Nil Sinajski). Drugo je osuivati blinjega sa ravim raspoloenjem, a drugo je - urazumljivati ga sa ljubavlju: ini ovo posljednje, a izbjegavaj ovo prvo. (Prota P. Sokolov). Ko rastui i oalosti drugoga na pokajanje, taj mu ne ini uvredu (2 Korint. 2, 9). (Sv. Zlatoust). Grijeeemu prijatelju i drugu napomeni o Sudiji. Time e mu uiniti dobro, a i sebi, stoga to je to ljekarstvo savjeta, kao opte, korisno i za tebe i za njega. (Sv. Nil Sinajski). Ne hitaj izobliavati svoga blinjega, no potrai za to podesna vremena. Prijatelj ili drug koji izobliava tajno - jeste mudri ljekar, a onaj koji izobliava javno, pred mnogim oima, jeste psova. (Sv. Isak Sirin).

Bjeimo od zlojezinosti, grijeha toliko velikoga i, po nesrei, toliko optega meu nama. Ne zadravajmo se, slino nesnosnim muvama, na tuim ranama; ugledajmo se svagda na pametnu pelu, koja svagda sjeda na cvjetove. (Sv. Zlatoust). Slino pelama siimo med sa sviju cvjetova, tj. vidjeti i nalaziti prekrasna svojstva u svakom naem blinjem i pobuivati u sebi elje da im podraavamo. (Franc de Sal). Ako hoe da ispituje djela drugih, razmatraj onda dobra djela a ne zla. (Sv. Zlatoust). Iznalazimo u drugima vrline, a u sebi nalazimo grijehe. Nikada ne govori o drugima ono to ne eli uti o sebi samome. Ti govori ravo o drugima, dakle se ne boji da e oni poeti da o tebi govore ravo, jer ti sam daje tome povoda. (Hilon). Ti govori ravo o drugima, primjeujui u njima male poroke i mane; sljedstveno, ti se ne boji to e oni poeti govoriti o tvojim velikim porocima? Bolje je o sebi uti to ravo, nego li o drugima govoriti ravo. (Sv. Grigorije Bogoslov). Mi sami sebe beastimo i sramotimo, kada panjkamo i omalovaavamo ast drugih. Ko uveliava sagreenja svojih blinjih, taj je odve mali u oima Boijim. Ko se podsmijeva nad proizvodom (djelom), taj se podsmijeva nad samim vjetakom. Ko se ruga ovjeku, taj ljuti Onoga koji ga je stvorio (Prie 17, 15). Obratimo na jezik na blagosiljanje. Svakoga dana razbirajmo na sopstveni ivot; i ostavimo sud o ivotu drugih Onome, koji do sitnica zna tajne. (Sv. Zlatoust). Ako te pomisao prinuava da kae ma to ravo o bratu tvome, pomisli koliko je to tetno za duu i protivno Bogu, i uspokojie se. (Ava Isaija). Zlojezina dua ima triiljkast jezik: ona kodi samoj sebi i onome koji je slua, a ponekad i onome koga opada i kleveta. (Ava Talasije). Osuujui blinjega ti si uinio da postane raviji i onaj ko te je sluao. Ako je to grenik, on postaje nemarljiv za svoje stanje naavi sebi sadruga grijehu; a ako je pravednik, on pada u gordost i ponosi se zbog tueg grijeha, dobijajui povoda da visoko o sebi misli. (Sv. Zlatoust). Zmija je izagnala Evu iz raja klevetom; po tome onaj koji zlo o blinjemu govori slian je zmiji. On gubi duu onoga ko ga slua, a ne spasava ni svoju. (Ava Iperehije).

Postavi pravilo savjesti: nikada ne govori ravo ni o kome. Ako ti ne moe zabraniti drugima da ne klevetaju, onda naposljetku, pokai im svojim utanjem da ti ne uzima nikakvoga uea u njihovom postupku ogovaranja, klevetanja i vrijeanja. Ne samo da ne treba ogovarati blinjega, nego ne treba ni sluati ogovarae i klevetnike. (Sv. Zlatoust). Izmeu klevetnika i onih koji sa zadovoljstvom sluaju ga, takav je odnos kakav je izmeu prestupnika (razbojnika) i njegovih sukrivaca (jataka). Onaj koji kleveta i ogovara, i onaj koji ga slua, obojica imaju uza se po avola: jedan je na jeziku, a drugi u uvu. (Franc de Sal). uvi rije koja poniava i osuuje blinjega, uvaj se da preko sluanja ne uzme uea u grijehu tuega jezika. Ne sajedini srca tvoga ka rijeima koje su tetnije za osuivaa nego li za onoga koga osuuju. (Filaret, mitr. Moskovski). Svagda pri rijeima osuujuih, drite se pravila: ne vjerovati. Jedan starac, kada je njemu priao nekakav ovjek i poeo da rave stvari pria o drugome, upitao ga je: "A od kuda ti to zna"? Onaj mu odgovori: "jedan dobar ovjek kazao mi je o tome". "A ne, on nije dobar" - odgovori starac. "Da je on dobar, ne bi se usudio da ravo o drugome govori", zavri starac. (Teofan, ep. Vladimirski). Sam Bog, uvi viku Sodomljana, nije povjerovao dok nije svojim oima vidio (Postanje, 18, 2122), pa tako i mi ne treba svagda da vjerujemo rijeima protiv blinjega. (Ava Pimen). Ako brat osudi brata pred tobom, pazi i ne razdrai ga jo vema, i ne reci "Da, doista je tako", nego ili uti, ili mu reci "Ja sam i sam grean, i ne mogu osuivati drugoga", - i time e i sebe i njega spasti. (Duhovni Margarit). Kada ko pone tebi da ogovara i panjka brata svoga, obori oi svoje dole. im to uini, pokazae se time i pred Bogom i pred njim opreznim. (Sv. Isak Sirin). Ako nisi u stanju da zatvori usta osuivaeva (tj. onoga koji osuuje brata), onda naposljetku izbjegavaj s njime druenje. (Isti). uvaj se klevetnika, kao to se uva od ovjeka koji je zaraen kugom, da se nebi i sam od njega zarazio i poginuo. (Sv. Tihon Zadonski). Ko se uklanja od ovjeka koji kleveta blinjega, taj e i sam izbjei poroka zlojezinosti. (Sv. Nil Sinajski). Ako bude uvao sluh, nee ni jezikom sagrijeiti. (Ava Isaija). Ne saglaavaj se i ne drui se sa klevetnikom, ne zabavljaj se njegovim manama - ogovaranja, huljenja, panjkanja, psovanja; ali i ne mrzi onoga koji sramoti blinjega. (Po Avi Mojseju).

Grijeh treba da mrzimo, ali grenike, kao ljude slabe, u kojima je obraz i podobije Boije, treba da volimo. uvajte se i bojte se osuivati ma koga bilo, ak i u srcu svome, a ne samo javno. (Ava Isaija).

33. LASKANJE I LICEMJERSTVO sadraj Ni od ega tako brzo i lako nije mogue sebi nakoditi, kao od laskanja. Nema teega iskuenja, nego li naii na laskavoga i lukavoga ovjeka. (Sv. Zlatoust). Laskavi i lukav ovjek straniji je od svakoga zvjera. Kakav je zvijer sam po sebi, takav se i pokazuje, a ovaj (laskavac) esto pod vidom smjernosti i dobroinstva prikriva svoj otrov, tako da je odve teko saznati i sauvati se od njegove prevare. (Sv Zlatoust). Lukavome je na jeziku med a na srcu jed! On rijeju mir obeava, dok u stvari ma sprema! (Sv. Tihon Zadonski). Lukavi ovjek - to je Joav, koji grli Amesaja sa namjerom da ga ubije (2 Car. 20, 9-10); to je Juda koji je ljubljenjem izdao Sina Boijega (Luk. 22, 47, 48). Laskavac hvali u nama ak same one poroke koje mi sami sebi ne odobravamo. (Sv. Grigorije Dvojeslov). uvaj se da ma koga, pa makar i isti-nit bio, hvali u lice, stoga to smjerni to ne voli, a gordeljivac postaje od toga jo gordeljiviji. (Prota P. Sokolov). Postoji u svijetu neto to se ne moe nazvati laskanjem, ali nalii na njega, a to je: utivost. (Grof Bludovski). Ne budi sam udvorica (nikome ne puzi) i ne doputaj uniavanje ni puzenje drugih pred tobom, niti da ti se laska: prvo je svojstvo ovjeka prepredenoga, podmukloga i zlobnoga, a posljednje sujetnoga i gordoga. (Sv. Amvrosije Milanski).

Kada nas laskavci ponu hvaliti opomenimo se u pameti sviju bezakonja svojih i lasno emo prema njima provjeriti varljivi i laljivi glas laskavca. Tada arena maska i koprena, kojom nas drugi hoe da pokriju, biva nepodesna za nae prljavo lice. (Prota T. Golubinski). Nalije nekih naih vrlina odvratnije je od mnogih poroka. (Danilo Stern). Deava se da se poneki smirava radi slave. (Ava Dorotej). Poneki ima na ustima rije carinika ("Boe, oisti me grenoga"! Ili: "Boe, milostiv budi meni greniku!"), no u njemu su misli i srce farisejevo. Mnogi na rijeima sljeduju Bogu, ali naravima svojim bjee od NJega. (Sv. Grigorije Dvojeslov). Poneki je gotov svo ovjeanstvo zagrliti kao brata - ovo na rijeima, dok na djelu u samoj stvari ni brata ne grli. Pada u oi da nepoten ovjek neprestano govori o potenju. Ne poklanjajte povjerenja onome koji odvie hvali potenje i dareljivost, i ne traite zatite u onoga koji neumjereno i posvuda pria o hrabrosti. (Druso). Licemjeri obino kude i osuuju kod drugih ono to sami ine, i pritom mnogo ee (Luk. 13, 15; Rim. 2, 12). (Prota P. Sokolov). Kod licemjera je kao i u pele: na ustima med, a u grlu aoka. (Montenj). alosno je i teko stanje kada je na ustima svetost, a u srcu bezakonje i zloba. (Po Avi Isaiji). alosno je kada se zlo ini, a jo je alosnije kada izvlae (opravdavaju) zlo. (Filaret, mitrop. Moskovski). Mrnja ili zavist pod pokrivalom pobonosti jeste to i gorka voda u zlatnim sudovima. (Sv. Jefrem Sirin). Bolje je, budui dobrim smatrati se po mnijenju drugih za rava, nego li budui ravim imati slavu dobroga, i biti za ljude okreeni grob koji je unutra pun smrada od truljenja mrtvaca, a spolja izgleda bijel i svojim bojama i ljepotom primamljuje poglede ljudi. (Sv. Grigorije Bogoslov). Da ne bude jedno na ustima naima, a drugo na srcu. Ne varajte se: Bog se ne da ruiti (Gal. 6, 8). On podjednako vidi i ono to je tajno, i ono to je javno. (Ava Isaija). Priuvaj jezik svoj govoriti ono to ti je na srcu. (Ava Pimen). Ispituj sebe da li govori ono to ima na umu, i nosei u ustima med, ne dri li ponekad u srcu otrov i u? (Prota P. Sokolov).

Javna je prevara kada se vama drugo ini, nego li to govore i obeavaju usta. Nema odvratnije i gadnije obmane i prevare nego li kod onoga koji skriva zlobu i la pod koprenom (maskom) iskrenosti i stavlja se pod zatitu religije. Ne budi dvojezian, to jest drukiji na rijeima a drukiji u savjesti. Jer takav po Sv. Pismu podlee prokletstvu (Sir. 28, 15). (Sv. Marko Posnik). Ko ima jedno na srcu a drugo na jeziku po lukavstvu, toga su molitve i podvizi nitavni. (Ava Isaija). Kao to crv, zaevi se u sredini ploda, unitava svu unutranjost ploda, ostavljajui samo njegovu koru, tako i licemjerstvo unitava svu sutinu vrlina. (Ignjatije, ep. Kavkaski). Radi svagda tako da bi povod i uzrok tvoga djelanja mogao posluiti za opte pravilo svemu ovjeijemu rodu. (Kant). Ne izgledaj samo da si pravedan, nego ustvari budi takav. Jer se zna da onaj nema pravednosti, ko hoe da se pokae samo da izgleda pravian i poten. Treba biti, a ne izgledati. Nosi na sebi sliku vrline, ali ne radi toga da bi obmanuo one koji te vide, ve da im prui koristi. (Sv. Nil Sinajski). Ti si duan svakako da bude onakav kakvim eli da se pokae, ako eli sebi dobra. Mi bi imali vee koristi ako bi se javljali onakvima kakvi smo u samoj stvari, nego li pokazivati ono ega u nama nema. Sa licemjerima se esto dogaa ono to i sa krticama, koje smatraju sebe da su bez opasnosti u svojim rupama; ali ranije ili docnije izlaze i bivaju otkrivene. I licemjeri, ma koliko da sebe prikrivaju platom pravde, naposljetku se objelodanjuje njihova niska dua. Niega nema tajnoga, to se docnije, prije ili posle, nee otkriti. (Luk. 8, 17).

- Kraj prve knjige i Bogu slava i hvala. -

12. decembra 1919. godine u slavnom Srpskom manastiru HILANDARU

Sv. Atonska Gora. Prevodilac E. M.

POGOVOR sadraj U pogovoru prethodnog hilandarskog izdanja prve knjige Episkopa Melentija Hilandarca: "Duhovno zlato kojim se nebo kupuje" (Solun 1967 g., pretampano sa prvog izdanja iz 1924 g.), data je kratka duhovna biografija Preosveenog Ep. Melentija Timokog, napisana od Ep. Ohridskog Nikolaja. Sve to je tamo reeno, svaka od tamo navedenih duhovnih karakteristika ovog retkog srpskog hristoljupca i ovekoljupca sasvim je tana i na mestu, tako da mi ovde nemamo tome ta da dodamo. Jer, ta ko i moe bolje i lepe rei o ovakvom Bojem oveku od naeg srpskog Zlatousta, Ohridskog i ikog, koji je Episkopa Melentija i lino poznavao i bio sa njime istoga duha i istih vrlina. Ovde bismo hteli da dananjem itaocu iznesemo samo najkrae podatke iz ivotopisa Episkopa Melentija, ove zaista "velike i svetle pojave u ivotu Srpske Crkve" novijeg doba. LJubomir Vuji, potonji episkop Timoki i podvinik Hilandarski Melentije, roen je u selu Oseinici kod Valjeva, od oca ivojina i majke Ane. Osnovnu kolu zavrava u Krmaru, u seoskoj koli kraj crkve podignute na temeljima starog poruenog manastira, a gimnaziju u Beogradu, da bi se zatim odmah zamonaio (25. juna 1877 g.) u manastiru Vraevnici i dobio monako ime Melentije. Kao monah zavrava Beogradsku bogosloviju (1883 g.) i na poziv Mitropolita Mihaila, izgnanog tada u Rusiju, odlazi kao pitomac u Kijevsku Duhovnu Akademiju, koju i zavrava 1887. godine. Po povratku bude postavljen za rektora u Prizrenskoj bogosloviji, gde korisno i blagotvorno radi u ovom vekovnom srpskom prosvetnom rasadniku. Najzad, na predlog njegovog dobrotvora Mitropolita Mihaila, Sveti Arhijerejski Sabor, Srpske Crkve u kraljevini Srbiji izabere ga za Timokog episkopa i posveti 10. oktobra 1891 godine. Kao Timoki vladika, Preosveeni Melentije radio je vie od 20 godina, apostolski marljivo i trudoljubivo, sa neizmernom ljubavlju prema svome svetenstvu i svojoj od Boga mu poverenoj pastvi. Iako slabog zdravlja, on provodi strogo podviniki ivot, to mu opet nije smetnja da se svetootaki revnosno zalae na radu u vinogradu Gospodnjem, u verskom pouavanju i duhovnom izgraivanju svoje pastve, u borbi protiv stranih sektaa i domaeg praznoverja. Kao arhijerej radio je samo po svojoj savesti i sluio Hrista Boga i svoj narod; bio je primer plemenite discipline i duhovne vlasti, vlasti koja nije surova, nego oinski pravina, blaga, krotka i spasonosna za povereni mu narod. NJegova skromnost, retko produhovljena pobonost, prirodna estitost i hristolika ljupkost celokupnog lika njegovog ostavljali su nezaboravni i neizgladivi utisak u srcima i duama njegove pastve i svetenstva. "NJegovo energino nastojanje da se nivo pobonosti pastve sve vie uzvisi, da se moral kod naroda to bolje uvrsti, a svetenstvo oduevi i to bolje zagreje za svoj pastirski rad, sve to bee glavni cilj njegovog arhipastirstvovanja" (Prota Drag. Mileti, Re na trogodinjem parastosu, 1924).

Sa svoje eparhije Ep. Melentije ee je navraao i u svoj rodni kraj, svoje selo i rodnu crkvu, i na divnu planinu Maljen, gde je brojne asove provodio u molitvenoj usamljenosti. V njegovu rodnu kuu dolazili su mu ljudi istoga kao i on kova i duha: Mitropolit Mihailo, Patrijarh Dimitrije, Episkop Nikolaj. U svome selu podigao je za narod tri kamene esme sa pitkom vodom; crkvi u Krmaru poklonio je svete ikone, uradio kamenu asnu trpezu, podario nove svenjake, i kraj crkve pomogao podizanje nove kole. Uza sve ovo, Vladika Melentije stigao je da dva puta ode i u Svetu Zemlju, a Svetu Goru je upoznao jo od ranije. Trudei se i sagorevajui u arhipastirskom radu na svojoj eparhiji u Krajini, osobito na poboljanju duhovnog, prosvetnog i materijalnog stanja svoga naroda i svoga svetenstva, Vladika Melentije je jednoga daka, posle 22 godine rada, osetio da ne moe dalje kako treba i kako eli da obavlja svoju dunost, pa je zamolio da bude penzionisan (15. juna 1913 g.). Odmah po razreenju, odluio je da ide u Svetu Goru, na nove i drugojaije podvige. Odlazei sa eparhije, dao je sledeu izjavu: "Odlazim sa uprave eparhije stoga to nisam bio u stanju da ispunim svoju datu re parohijskom svetenstvu za preureenje njegovog materijalnog stanja (tj. hteo je da svoje svetenstvo obezbedi, da bi ukinuo nezgodni nain naplate svetenike zarade). A odlazei u Svetu Goru da tamo posluim manastiru Sv. Hilandaru, dajem svoju srpsku vladiansku re da se neu vratiti na vladianski poloaj sve dotle dok ne ujem da je sveteniko stanje obezbeeno na pouzdanoj materijalnoj podlozi". No, Preosveeni Melentije nije se vie vratio na eparhiju; ostao je u Svetoj Gori, po rei Vladike Nikolaja, na trostrukom podvigu: na "poslu oko ispravljanja samoga sebe, na poslu oko ispravljanja bratstva Hilandarskog, i na poslu pisanja pounih spisa za Srpski narod". (Jedino je privatno dolazio u Beograd i u svoje selo, dve godine po osloboenju Srbije, tj. posle I svetskog rata, i tom prilikom je Sv. Arhijerejskom Saboru podneo izvetaj o stanju u Hilandaru, nastojei da se tamo obnovi manastirsko opteie). Ionako slabog zdravlja, ovaj apostolski podvinik u Hilandaru je izgarao u smirenim monakim podvizima. Posle krae bolesti, upokojio se mirno u Gospodu, u praskozorje 24. oktobra (7. novembra po novom) 1921 godine. Pogreben je na Hilandarskom manastirskom groblju. Po njegovom blaenom upokojenju, njegov kolski drug, prof. Atanasije Popovi, dao je (u "Glasniku" Patrijarije, br. 22, 1921 g.) o njemu ovakvu karakteristiku: "Blaenopoivi Melentije, kao jerarh bio je smeran, smiren, krotak, miroljubiv i trpeljiv; kao monah vazda je bio oduevljen monatvom i monakim idealom; a kao ovek bio je divan, astan, poten i pravian. Kao penzionisani episkop u Hilandaru blagotvorno je vazda delovao meu monasima i bio, naroito mlaim monasima, kao pravi duhovni otac i neumorni savetnik. U njemu Crkva Srpska gubi vaistinu uzoritog jerarha, monatvo svoga uglednog predstavnika, srpsko svetenstvo istinskog prijatelja... Bio je zaista pravi Vladika, ija je odlika u njegovom sve kolikom arhipastirskom radu i ivotu bila: smernost, dobrota i ovenost - u pravom hrianskom znaenju ovih rei". U vreme svoga podvinikog monahovanja i molitvenog tihovanja u Hilandaru, punih osam godina, Episkop Melentije radio je i na polju umne delatnosti, tj. crkveno-hrianske knjievnosti, ega je izmeu ostaloga rezultat i pomenuto "Duhovno zlato kojim se nebo kupuje", kao i ova "Duhovna Gradina", koju nam njegovi i nai Hilandarci sada pruaju kao duhovnu hranu Srpskom narodu. Bogomudar i bogoedan Vladika je i pre Hilandara, kao

arhipastir Timoki, napisao i objavio vie pastirskih, duhovnih, bogoslovskih i istorijskih radova (kao to su: Pastirske i praznine Poslanice i Besede; O asnom Krstu i krsnom znaku; O Sv. Tajnama po uenju Pravoslavne Crkve sa kratkim razmatranjem pogrenih miljenja; Istorijska zasluga Srpskog svetenstva oba reda u slubi Sv. Pravoslavlja i naroda svoga, i dr.). U Hilandaru pak ostavio je iza sebe prilian broj dela u rukopisima, to tek predstoji da se proui i objavi, ako Bog da. Ova "Duhovna Gradina" izdaje se ovde sa prvog izdanja iz 1926. godine (izd. Pravoslavna Narodna Hrianska Zajednica u Kragujevcu, u dve sveske), s tim to smo bili prinueni da jezik i pravopis iz prvog izdanja makar donekle ispravimo i savremenom itaocu prilagodimo. To smo uinili i sa razloga to smo doli do zakljuka da redaktor prvog izdanja, oigledno imajui pred sobom jo nesreen i nepreien rukopis Vladike prevodioca, nije se najbolje snaao u tom rukopisu; pritom je i sam pravio ili propustio niz jezikih, stilskih i tamparskih greaka. Kada jednoga dana, ako Bog da, budemo imali uvid u same rukopise trudoljubivog i bogomudrog Vladike Melentija (koji se smireno krije iza rei "preveo", "sredio", mada je bio vie nego obian prevodilac ili sastavlja), onda emo, nadamo se, moi dati jedan svakako bolji tekst nego to je ovaj, na brzu ruku popravljan i ispravljan. Tom prilikom rekli bismo i neto vie o samom sadraju ove divne "zbirke mudrih izreka Svetih Otaca o duhovnom ivotu". A dotle, ona e i ovako, svojom bogomudrou i istinskim duhovnim iskustvom, sigurno biti od koristi mnogim ljubomudrim i bogoenjivim itaocima. Jeromonah Atanasije