Boja

. Boja je osjetilni doivljaj koji nastaje kada svjetlost karakteristinog spektra pobudi receptore u mrenici oka. Boju takoer pripisujemo povrinama objekata, materijalima, svjetlosnim izvorima, itd. ovisno o njihovim svojstvima apsorpcije, refleksije ili emisije svjetlosnog spektra. U vidnom spektru, odnosno skupu boja, koje ljudsko oko moe raspoznati, dolaze redom crvena, naranasta, uta, zelena, plava, ljubiasta. Zbog toga je i naziv za podruje u spektru elektromagnetskih valova uestalosti (frekvencije) ispod one svjetlosnog vala koji odgovara crvenoj boji infracrveno zraenje, a iznad uestalosti vala za ljubiastu boju ultraljubiasto zraenje. Ljudsko ga oko ne zapaa (tada vidimo drugu boju koja je u pozadini), ali ga zapaaju vidni organi nekih ivotinja, npr. pela. Spektar boja se moe vidjeti ako snop bijele svjetlosti usmjerimo na prizmu, ime dolazi do njena rasapa. Infracrveni val se moe opaziti na drugi nain: nae li mu se na putu u rasutom spektru toplomjer, temperatura biva poviena - ljudski ga organizam doivljava kao toplinu.
Akromatske boje su crna, bijela, i svi tonovi sive. Akromatske boje nazivaju se i neboje, da bi ih se razlikovalo od kromatskih (gr. Chroma - boja). Bijela, crna i siva su akromatske boje, a sve ostale boje su kromatske.

Osnovne karakteristike kromatskih boja:

ton (pojam vezan za ime boje npr. crvena, zelena) svjetlina (ovisi o intenzitetu zraenja) zasienost (ovisi o istoi boje)

Tradicionalna podjela boja u umjetnosti je na osnovne i sloene. Tri osnovne boje su: crvena, uta i plava. One se zovu i primarne boje. Tri sloene boje dobivaju se mijeanjem osnovnih

boja: crvena + uta = naranasta, plava + uta = zelena i plava + crvena = ljubiasta. Te boje se nazivaju i sekundarne. Tercijarne boje dobivaju se mijeanjem primarnih i sekundarnih (npr. plavozelena, utozelena i dr.). Boje vidljive ljudskom oku Druga podjela boja je na tople (crvena, uta, naranasta) i hladne (plava, ljubiasta, zelena). Tako su podijeljene zato to se u prirodi mogu zamijetiti uz odreena toplinska stanja (crveno vatra, plavo more). U neutralne boje spadaju smea, kavena i sl.. Komplementarne boje su dvije boje od koje jedne nema ni malo u drugoj boji. One se nalaze na suprotnim stranama Ostwaldovog kruga boja. To su: naranasta i plava (zato to naranasta nastaje mijeanjem crvene i ute, tj. u sebi nema nimalo plave boje), ljubiasta i uta, crvena i zelena. Dugine boje obuhvaaju spektar est boja (primarne i sekundarne) koje moemo vidjeti proputanjem zrake svjetlosti kroz trostranu kristalnu prizmu. Znanost koja se bavi prouavanjem boja zove se optika. U drugim djelatnostima sustavi boja se se odreuju na temelju praktinih i tehnolokih razloga. Kod aditivnog mijeanja boja koje se koristi u televiziji i raunarstvu najvei raspon prikaza boja dobiva se kada su primarne boje crvena, zelena i plava. Kod suptraktivnog mijeanja boja koje se koristi u fotografiji i tiskarstvu primarne su boje cijan, magenta i uta, pri emu se u tiskarstvu radi postizanja veeg kontrasta dodaje jo i pigment crne boje.

Simboliko znaenje boja [uredi]

Boje oduvijek imaju i veliku simboliku vrijednost. Npr. zlatna boja (osobito u kranskom slikarstvu) predstavlja isijavanje duha i svetost, dok je ljubiasta (purpurna ili porfirna) vladarska boja jer su rimski carevi koji su naslijedili titulu dobivali dodatak "Porfirogent" (roen u porfiru) zbog rijetkog ljubiastog kamena - porfira kojeg su carevi dovozili iz dalekog Egipta. Simbolika vrijednost boje mijenja se ovisno u kakvom se okruju koristi. Crveno je, primjerice, boja ljubavi, no u politikom ivotu ona oznaava komunizam. Zelena je boja nade, ali ujedno i Islama, i pokreta za zatitu prirode zelenih. U europskom kulturnom krugu crno je boja alosti i pokore, meutim na dalekom istoku, npr. u Indiji, to je bijela boja. Ostale boje su isto tako simboline: uta je boja idovstva, ali i Vatikana; crna je boja faizma i terora uope; ruiasta oznauje optimizam, ljubiasta ljubomoru, itd. U novom vijeku boje su najvanija sastavnica dravnih zastava. Bojom su oznaeni i sportski klubovi (Dinamo plavi, Hajduk bijeli). Boja je esto odrednica nekog grada (u Zagrebu plavi uspinjaa, tramvaji , a u Londonu crveni autobusi i trgovi ). Boje su i sastavni dijelovi zatitnih znakova pojedinih proizvoda (crvena podloga za bijela slova - Coca Cola, ljubiasta Milka, itd.). Crvena - ljubav, strast, radost, tamno crvena - vrag, revolucionarna boja svih zastava. Plava - aristokracija, istina, vjernost, plemenitost.

Zelena - mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergreen). uta - um, pamet, svjetlo, razum. Ljubiasta - arobnjatvo, pokora, strpljenje, umjetnost. Naranasta - plodnost, sjaj, bogatstvo. Ruiasta - slatkoa, srameljivost, njenost, djevojatvo. Grimizna - ast, kraljevstvo, kardinalska boja, dostojanstvo, bogatstvo, uzvienost. Bijela - istoa, mir. Crna - tuga, bolest, smrt, nesrea, teror.

Prostorno djelovanje boja

U ljudskom oku tople boje se ine bliima, a hladne daljima, iako se nalaze na istojudaljenosti od oka. Prostorne vrijednosti su ponajbolje iskoristili slikari u umjetnosti (tzv. koloristika perspektiva), posebice fovisti.

Zanimljivosti
Stari hrvatski izrazi za boju, u smislu vidnog osjetilnog doivljaja, su krasa, mast i cvijet (Klai: Rjenik stranih rijei). Krasu prepoznajemo u izrazu krasno, krasan, a mast je ostao, primjerice u crnomanjast i u izrazu premazan svim mastima. Jedan cijeli pravac u slikarstvu se posvetio fizikim svojstvima boje, bio je to divizionizam (pointilizam). Prvi umjetnik ovog pravca koji je iznikao iz impresionizma bio je Georges Seraut, on je slikao tako to je koristio sitne toke duginih boja, crne, bijele i sive, koje je stavljao jedne do drugih, a mijeale su se tek u promatraevom oku. Ploha je mjesto gdje se susreu prostor i neki volumen. Ona ima samo dvije dimenzije: visinu i irinu. Svaki oblik (umjetni ili prirodni) sainjen je od ploha. Ploha se kao likovni element javlja u slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi. U slikarstvu to je ravnina na koju se slika, ali i ire jednako obojene povrine. U kiparstvu i arhitekturi ona je vanjski dio volumena ili mase kipa ili graevine. Prostorno tijelo moe nastati i iz samo jedne zakrivljene ili izlomljene plohe. Ploha po karakteru moe biti: velika/mala, uska/iroka, tvrda/meka, ravna/zaobljena, otrih/blagih bridova, probuena, upljikava, izlomljena, nabrana, geometrijska itd. Tekstura (povrina) je osobina (vanjski izgled) neke plohe. Ona moe biti glatka/hrapava, sjajna/mat. Postoje teksture u prirodi koje opisujemo kao glatke, hrapave (raspucane, sitno-zrnaste, krupnozrnaste, naborane, igliaste itd.).

Tekstura kao likovni element se javlja u kiparstvu, arhitekturi i slikarstvu. U kiparstvu i arhitekturi tekstura je stvarna (povrina, fasada graevine ili povrina skulpture), dok je u slikarstvu nestvarna (imitirana, iluzija teksture). Slikarska obrada povrine zove se faktura, a ovisi o tome koliko je (i na koji nain) naneseno boje na sliku. Tako faktura moe biti ujednaena/neujednaena, glatka ili vie-manje reljefna. Boja se moe nanositi u tankom sloju, prozirno, pa je takav namaz lazuran (rijedak), a faktura glatka. Ako se boja nanese u debelim i gustim namazima (ili se samo istisne iz tube) nastaje pastozan (gust) namaz, a faktura je reljefna.

. Na egipatskom reljefnom portretu iz Louvrea moemo prepoznati glatke teksture lica i ritmiki hrapavu teksturu kose.

Na detalju Leonardove slike Mona Lisa moemo vidjeti kako pukotine na slici stvaraju osobitu raspucanu fakturu.

Linija (likovna umjetnost)

Michelangelov crte Libijske Sibile iz 1511. god. nastao je linijama crvene krede na papiru.

Litografski kamen i otisak s mapom Mnchena. Uporaba linija u kartografiji.

Linija (crta) je likovni oblik koji nastaje kretanjem toaka u nizu na plohi ili u prostoru. Plona linija je nacrtana (narisana) na plohi (npr. papiru) te moe graditi likove (vrsto ograivati oblike, odvajati ih od pozadine) ili ih razgraivati (spajati ih s pozadinom, kao sjena u fotografiji). Svaka linija je trag pokreta rukom nekim sredstvom (olovka, tu, kreda, itd.) na plohi (papir, platno, ploa, itd.). Linijama nastaju razni oblici, a najei su znakovi, simboli i crtei. Prostorna linija je vidljiva u prirodi kao jako istanjen volumen (ica, tanke grane, iglice, paukova mrea, itd.). U skulpturi se za prostorni crte koristi tanja ili deblja ica koja je zapravo prostorna linija, te ima svoju duinu i debljinu.

Vrste linija [uredi]

Po obliku linije mogu biti raznovrsne: tanke/debele, duge/kratke, ravne/zaobljene, valovite, isprekidane, spiralne, jednoline/nejednoline itd.

Linije mogu biti u razliitim kretanjima: okomiti, vodoravni i kosi (dijagonalni). Neovisno od smjera kretanja, linije mogu biti zatvorene ili otvorene. Zatvorene linije ine odreene oblike. Euklidske (geometrijske) linije su pravilne linije koje se crtaju pomou tehnikih pomagala (pravac, kriva, luk, parabola i dr.). Kaligrafske linije su one koje nastaju slobodnom rukom. Razlikujemo takoer i linije po znaenju i to:

konturna (obrisna) linija je vanjska linija koja opisuje (ograuje) neki oblik i odvaja ga od plohe ili drugih oblika. Strukturna (gradbena ili karakterna) linija oznaava strukturu ili grau nekog oblika. To je linija ili vie njih koje ispunjavaju pojedine oblike i daju mu osobnost (karakter).

Psiholokim prouavanjem linija utvreno je da svaka linija izraava neki osjeaj i ima svoje simboliko znaenje. Tako:

Vodoravna linija djeluje mirno, oputeno. Posebno ako je ravnog oblika. Simbolizira mir, oputenost, a u krajnjem sluaju i smrt. Okomita linija, suprotno vodoravnoj, raste, uzdie se, stoji uspravno, te je simbol rasta i samim time ivota. Kosa linija ne djeluje stabilno kao prethodne dvije, pa ostavlja dojam kretanja i dinamike. Simbolizira pokretljivost i prostornost. Valovita linija djeluje blago, lagano i elegantno. Spiralna linija je slobodna krivulja koja ostavlja dojam krunog kretanja i mistine dinamike.

Linijama se ponajbolje moe izraziti karakter, temperament ili duhovno stanje umjetnika.

Toka (likovna umjetnost)

Detalj slike Serautove slike Parada s oprikazom poentilistikog slikarstva tokama boje.

Toka

je najmanji likovni element kojim se moe graditi likovno djelo; osnovna likovna i optika vrijednost kojom moemo graditi, meusobno kombinirati, nizati ili ih slobodno (pravilno ili nepravilno) rasporeivati na plohi. Skupljenim (guim) ili rasprenim (rjeim) rasporedom toaka na plohi dobivamo tamnije ili svjetlije tonske vrijednosti, pa i privid zaobljenosti oblika (trodimenzionalnost) - to se naziva modeliranje tokama. Cijeli jedan umjetniki pravac se osnivao na stvaranju slika tokama boje - poentilizam.