Univerzitet u Bihaću

Pedagoški fakultet Bihać

Odsjek: Razredna nastava

SEMINARSKI RAD IZ LIKOVNE KULTURE

TEMA: BOJA KAO LIKOVNI ELEMENT

Mentor: dr. art, Meho Čaušević Student: Lamija Šahman

Bihać, januar 2016

 SADRŽAJ

1. POJAM BOJE

2. OSNOVNA SVOJSTVA BOJE

2.1. HROMATSKA SVOJSTVA

2.2. TONSKA SVOJSTVA

2.3. KONTRASNA SVOJSTVA

2.3.1. KONSTRAST BOJE PREMA BOJI

2.3.2. KONSTRAST SVIJETLO – TAMNO

2.3.3. KONSTRAST TOPLO – HLADNO

2.3.4. KOMPLEMENTARNI KONTRAST

2.3.5. SIMULTANI I SUKCESIVNI KONTRAST

2.3.6. KONTRAST KVALITETE

2.3.7. KONSTRAST KVANTITETE

2.4. MIJEŠANJE BOJA

2.5. PSIHOLOŠKO DJELOVANJE I SIMBOLIKA BOJA

2.6. PROSTORNO DJELOVANJE BOJA

3. ZAKLJUČAK

4. LITERATURA

1. POJAM BOJE
2
 Riječ boja označava dva pojma. Prvi pojam označava fizikalnu osobinu svjetlosti,
odnosno osjećaj koji u oku stvara svjetlost centriranu iz nekog izvora ili reflektiranu od površine
neke materije. Drugi pojam označava tvar za bojenje, koja ima svojstvo da oboji bezbojnu
materiju.

Boja je fizikalna osobina svjetlosti, određena frekvencijom titraja svjetla izazvanih

impulsom izvora svjetlosti. Raznovrsne frekvencije svjetlosti u čovjekovom vidnom organu
stvaraju utiske različitih boja. Rastavljanjem sunčeve bijele svjetlosti koja sadržava valove svih
vidljivih frekvencija u neprekidnom spektru, kroz prizmu, dobiva se niz šarenih, spektularnih
boja. Zrake bijelog sunčevog svjetla sastoje se od niza zraka tzv. šarene svjetlosti. To možemo
dokazati ako zraku sunčeve svjetlosti pustimo da padne na staklenu prizmu. Bijela se zraka
prolazeći kroz to prizmu lomi pod različitim kutovima i time se razlaže na svoje sastavne
dijelove, to na drugoj strani prizme izlazi u obliku šarene vrpce boja. Tu šarenu vrpcu boja
nazivamo sunčev spektar boja. U tom spektru uočavamo devet boja s postepenim prijelazima:
crvena, narančasta, žuta, žutozelena, zelena, zelenoplava, plava, indigo i ljubičasta. Sve ove boje,
vidimo i u dugi koja se pojavljuje kada sunčeve zrake svjetlosti prolaze kroz kišne kapi koje ih
lome i rastavljaju na spektar boja. U čitavom spektru, ljudsko oko, razlikuje pribliţno 160 nijansi
boja (različitih frekvencija titraja svjetlosti), dok najbolje vidi razlike u nijansama u srednjem
dijelu spektra.

2. OSNOVNA SVOJSTVA BOJE

2. 1. Hromatska svojstva

Samom problematikom i podjelom boje, bavili su se mnogi znanstvenici, a među njima se

naročito ističe Wilhelm Oswald, čija je podjela boja danas općenito prihvaćena.
Oswald prema, hromatskim svojstvima, boje dijeli na: šarene ili hromatske, nešarene
(neutralne ili ahromatske). Šarene boje su sve boje unutar sunčevog spektra, a ahromatske ili
nešarene boje su crna, bijela i siva, koje naziva još i “neboje”.
Oswald je poredao u krug sto čistih boja u svim nijansama, ne obilježavajući ih od 1 do
100. Postavio ih je tako da je pomiješao dvije susjedne parne ili neparne boje čime je dobio
nijansu boje između njih. Boje unutar kruga dijele se na tri grupe, a to su: osnovne boje,
sekundarne boje i tercijarne boje.
Osnovne boje se još nazivaju i boje prvog reda ili primarne boje. One međusobnim
miješanjem daju sve ostale boje, pa se zato i nazivaju osnovnim bojama. To su crvena, plava i
žuta.
Sekundarne boje nastaju miješanjem dviju osnovnih boja, a zovu se još i boje drugog
reda. Dakle, u sekundarnoj boji nalaze se dvije osnovne koje su pomiješane u istom omjeru plava
+ crvena = Ijubičasta, žuta + plava = zelena, crvena + žuta = narančasta.

3
 U tercijarne boje ili boje trećeg reda, ubrajaju se sve ostale nijanse boja koje nastaju
miješanjem jedne osnovne i jedne sekundarne boje u različitim omjerima. To su sve nijanse boja
između narančaste, odnosno između narančaste i crvene itd. Npr. žutonarančasta, narančastožuta,
narančastocrvena, crvenonarančasta, ljubičastoplava, Ijubičastocrvena, plavozelena, zelenožuta,
kao i sve ostale nijanse između sekundarne i primarne boje.

Slika 1. Ostwaldov krug čistih boja

Ako pomiješamo osnovnu boju sa sekundarnom koja se u Oswaldovu krugu nalazi njoj
nasuprot, dakle njoj komplementarnom (npr. crvenu i zelenu), tada nestaje kolorističke čistoće
boje jer su pomiješane dvije komplementarne boje međusobno poništavaju, neutraliziraju u
kolorističkom smislu čime gube kolorističku čistoću i jasnoću. Pomiješane u istom omjeru
neutraliziraju se u sivo, dakle ahromatsku boju, a u različitim omjerima dobivamo neutralne
smeđe boje, smeđozelene, smeđoplave, ljubičastosmeđe. Te boje možemo nazvati neutralnim
tercijarnim bojama .

2. 2. Tonska svojstva

Svakoj šarenoj boji pripada cijeli niz boja koje nastaju dodavanjem bijele ili crne ili bijele
i crne, tj. sive. Tako nastaju tonovi boja: ahromatski, svijetli hromatski, zagasitit hromatski, mutni
hromatski I neutralni tonovi.
Ahromatski tonovi su svi tonovi nastali miješanjem ahromatskih boja bijele i crne. Svijetli
hromatski tonovi nastaju kada čistu boju miješamo s bijelom. Zagasiti hromatski tonovi nastaju
kada čistu boju miješamo crnom.
Unutrašnjost Oswaldova trokuta ispunjavaju mutni hromatski tonovi. Oni nastaju
miješanjem čiste boje s bijelom i crnom, odnosno sivom.
Tercijarne boje su, zapravo, tonovi ili nijanse boja nastali miješanjem osnovne i
sekundarne boje. Tako npr. crvenu boju kao osnovnu možemo posvijetliti žutom, odnosno žutu
boju potamniti crvenom jer je crvena tonski tamnija od žute, to ćemo dobiti niz tonova između
4
 žute i crvene, tj. niz čistih narančastih tonova, koji su čisti tercijarni tonovi osim narančaste, koju
smo dobili miješanjem crvene i žute, koja je u tom slučaju sekundarna boja, odnosno sekundarni
ton. Neutralni tercijarni ton dobivamo npr. ako žutu kao osnovnu boju potamnimo sekundarnom
ljubičastom ili narančastu potamnimo plavom.
Svaka čista boja sunčeva spektra ima svoju kolorističku snagu, intenzitet i jasnoću.
Dodavanjem bijele, crne ili sive oduzimamo boji njenu intenzivnost, jarkost i snagu. To
oduzimanje nazivamo degradacija boje. Boju možemo degradirati i razrjeđivati, dodavanjem
vode osnovnoj gustoći boje, odnosno oduzimanjem pigmenta.

Slika 2. Primjer degradacije boje

Čistoj crvenoj boji (Sl. 2.) se postepeno dodaje siva u sve većoj količini što rezultira
gašenjem izblijeđivanjem boje koja od čiste, jarke, intenzivne postaje zagasita, blijeda,
degradirana.

2. 3. Kontrasna svojstva

Koloristički kontrasti čine zasebnu grupu. Boje se prema kontrasnim svojstvima dijele na:
a) slične ili harmonične boje, to su one koje su u Oswaldovom krugu susjedne ili bliske, odnosno
slične, b) različite ili kontrasne odnosno suprotne, to su one boje u Oswaldovu krugu koje se
nalaze jedna nasuprot drugoj, odnosno koje su međusobno udaljene.
Najbolju sistematizaciju kontrastnih svojstava boja, dao je Itten Johanes, a to su: a)
kontrast boje prema boji, b) kontrast svijetlo-tamno, c) kontrast toplo-hladno, d) komplementarni
kontrast, e) simultani (istodobni) kontrast, f) kontrast kvalitete, g) kontrast kvantitete.

a) Kontrast boje prema boji

Kontrast boje prema boji je najjednostavniji kontrast jer se to upotrebljavaju i međusobno

suprotstavljaju sve čiste boje u svojoj punoj jarkosti. To je kontrast međusobne različitosti boja.

5
Da bi se ostvario takav kontrast, potrebne su najmanje tri boje, koje su međusobno potpuno
različite. Varijacije takvog kontrasta su mnogobrojne.
Baš kao to crna i bijela izražavaju najjači kontrast svijetlo-tamno, tako međusobne
kombinacije triju osnovnih boja izražavaju najjači kontrast boje prema boji. Jačina toga kontrasta
opada ako upotrebljavamo kombinacije sekundarnih iii tercijarnih boja. Tako prema jačini,
odnosno intenzitetu kontrasta iii njegovu opadanju, kontrast boje prema boji možemo poredati u
tri grupe: a) kontrast boje prema boji prvog reda, b) kontrast boje prema boji drugog reda, c)
kontrast boje prema boji trećeg reda.

Slika 3. Kontrast boje prema boji

b) Kontrast svijetlo - tamno

Crno-bijelo je najveći kontrast, ali i svijetlo-sive, kao i tamnosive mogu biti u kontrastu
prema crnoj, odnosno bijeloj boji. Sve boje napravljene od crne i bijele su hladne i tvrde, naročito
nešto svjetlije nijansi. Postoji čitava skala sivih i hromatskih tonova. Živa zvučnost hromatskih
boja prema ahromatskim djeluje resko. Ako su sive i hromatske boje iste valerske vrijednosti,
tada dolazi do bojenja - sive komplementarnom bojom: siva na crvenoj, ili pored nje, djeluje
zelenkasto, na plavoj narančasto, a na žutoj smeđe- ljubičasto.

6
 Slika 4. Kontrast svijetlo-tamno

Kod tamno-svijetlog, umjetnik vodi računa da se njeno dejstvo osjeti u svim dijelovima
slike, i o razdaljini koja dijeli predmet od pozadine. Brava Van Ajk i Leonardo su prvi naslutili
njegovu važnost. Rembrant je izvukao iz tamno-svijetlog sve mogućnosti koje postoje da ostvari
veću životnu snagu, a još manje su bili glavni propagatori tamno- svijetlog Mikelandelo i
Karavado.

c) Kontrast toplo - hladno

Ovim kontrastom uspostavlja se ravnoteža i to ravnomjernom kombinacijom toplo-

hladnih boja. Neke boje u nama izazivaju osjećaj topline, a neke osjećaj hladnoće. To nam
potvrđuju i neki pokusi. Tako je utvrđeno da su ljudi u plavozelenoj prostoriji temperaturu od
15°C osjetili kao hladnu, a crvrnonarančastoj prostoriji osjetili su istu hladnoću na 11-12°C.
Dakle, osjećaj hladnoće ili topline razlikovao se između te dvije prostorije 3-4°.
Ta spoznaja o bojama koje izazivaju osjećaj topline i hladnoće vrlo je važno za bojenje
prostorija različite namjene. Najjači toplo-hladni kontrast javlja se u kombinaciji plavozeleno s
narančastocrvenim odnosno saturnocrveno. Dodamo li hladnoj boji toplu boju, npr. zelenoj žutu,
tada ćemo zelenu učiniti toplijom. Plavo- zelena, plava i plavo- ljubičasta su najhladnije boje.
Zelena je u sredini jer je nastala od tople i hladne boje. Na Ostwaldovu krugu boja sve tople boje
se nalaze na desnoj polovini kruga, a hladne na lijevoj.

d) Komplementarni kontrast

Dvije boje su komplementarne ukoliko pomiješane daju sivo- crnu boju. One tako
pomiješane niste jedna drugu, slično kao to čine voda i vatra. Komplementarni kontrast nastaje
kada stavimo u međusobni odnos dvije boje, jednu osnovnu s bojom dobivenom miješanjem
drugih dviju osnovnih boja.
7
 Npr., ako uzmemo osnovnu crvenu i suprotstavimo joj boju dobivenu miješanjem drugih
dviju osnovne žute i plave, odnosno zelenu. Ako se pomiješaju dvije boje komplementarnog
kontrasta, tada one daju neutralnu sivu.

Slika 5. Komplementarni parovi

Komplementarni kontrast možemo usporediti s vatrom i vodom. Vatra i voda su jaki

kontrast, ali ako ih pomiješamo, međusobno se poništavaju. Važno je napomenuti da riječ
,,komplementarno" znači nadopunjujuće. Samo jedna boja može biti komplementarna s nekom
drugom. U krugu boja one stoje nasuprot jedna drugoj. Najveći je komplementarni kontrast: žuto-
ljubičasto, plavo-narančasto i crveno-zeleno.

e) Simultani i sukcesivni kontrast

Simultanim odnosno istodobnim kontrastom nazivamo pojavu kada naše oko,

posmatrajući plohu obojenu nekom bojom, istodobno zahtjeva pa i vidi komplementarnu boju
one boje kojom je obojena ploha, iako u stvarnosti ona ne postoji.

Slika 6. Albersova vježba pokazuje kako sintagma vlada nad pojedinačnom bojom: dva "iksa" su
iste boje ali zbog okolice lijevi vidimo kao svjetliji

8
 Riječ ,,sukcesivno" označava nešto što se događa nakon, poslije. Ovdje se pojava
komplementarne boje javlja nakon dužeg promatranja nekog lika obojenog snažnom bojom. Pri
dužem promatranju neke intenzivne boje naše oko umara to u njemu jača osjećaj za istovremeno
stvorenu ili nakon promatranja stvorenu komplementarnu boju koja će oko smiriti i odmoriti.

f) Kontrast kvalitete

Kvaliteta boje odnosi se na njenu čistoću, jarkost i zasićenost. Najintenzivnije i najčešće

su boje sunčeva spektra. Jarkost, jačinu, odnosno čistoću boje možemo gasiti dodavanjem bijele,
crne iii sive iii oduzimanjem pigmenta, tj. razrjeđivanjem boje. Kontrastom kvalitete nazivamo
suprotnost zasićenih, jarkih, čistih boja prema mutnim ili zagasitim ili ostalim tonovima nastalim
degradacijom. Npr. čista jarkozelena prema mutnozelenoj iii čista jarkocrvena prema
zagasitocrvenoj.
Ako želimo ostvariti čisti kontrast kvalitete, degradirana boja mora biti načinjena od iste
jarke s dodatkom crne, bijele ili sive, npr. ista jarkozelena mora se nalaziti i u zagasitozelenoj,
odnosno svijetlozelenoj ili mutnozelenoj. Da bi dobili kontrast kvaliteta, mora se izbjeći kontrast
svijetlo- tamnog. Stoga boje i intenzitet svih površina moraju biti isti. Jarko crvenu
suprotstavljamo zamućenoj crvenoj, jarko plavu zamućenoj plavoj.

g) Kontrast kvantitete

Kontrast kvantitete odnosi se na odnos veličina dviju ili vise obojenih ploha ili mrlja boja.
To je suprotnost mnogo- malo, veliko- maleno. Kontrast kvantitete zapravo je kontrast
proporcija- koliko koje boje. Kod određivanja količinskih odnosa boja moramo imati na umu
snagu djelovanja boje, a nju određuje: a) intenzitet (jačina) boje, b) veličina obojene plohe
odnosno mrlje.
Da bismo uspostavili sklad (harmoniju) i ravnotežu između tih boja, veličine obojenih
ploha moraju biti obrnute u odnosu na svjetlosnu vrijednost. Npr. po svjetlosnoj vrijednosti tri
puta jača žuta od ljubičaste mora zauzeti tri puta manju plohu u odnosu na ljubičastu.

2. 4. Miješanje boje

Postoje dva načina miješanja boja: mehaničko miješanje (miješanje na paleti gdje se boja
miješa s drugom bojom) i optičko miješanje (način miješanja kada se postavlja jedna boja pored
druge načinom sitnog tačkanja i ili nanošenjem sitnih mrlja boja.
Na određenoj udaljenosti od tako slikarski obrađene plohe u našem oku se stvara boja
dobivena međusobnom izmjenom dviju ili vise različito obojenih mrlja, kvadratića ili tačkica.

9
2. 5. Psihološko djelovanje i simbolika boja

Mnoga istraživanja pokazuju da boje kod ljudi izazivaju određene reakcije. Djeluju na
organizam i ljudsku psihu. Goethe smatra da boje imaju moralni učinak na čovjeka izazivajući
kod njega određene osjećaje. Svaka boja ima psihološki efekat-mentalni i emotivni.
Ispitano je djelovanje preko 12 hiljada boja. Radi se o bezbrojnim nijansama i
intenzitetima boja. I najmanja razlika u boji može izazvati drugačije djelovanje. One imaju i
svoje simboličko značenje.

Crvena ima najjači intenzitet od svih boja i najveću privlačnost. Djeluje snažno,
nasrtljivo, uzbuđujuće, razdražujuće i raspoložujuće. Simbolizuje: radost, ljubav, veselje, strast.
Negativno usmjerena simbolizuje bijes, nagonsko djelovanje, egoizam, okrutnost, mržnju.
Pozitivno usmjerena simbolizuje: stabilnost, uzemljenje, materijalnu sigurnost, probitačnost,
iskonsko povjerenje, ustrajnost, samoočuvanje, životnu energiju, volju, snagu.

Roza je bijelom ublažena crvena, pa je i njeno djelovanje ublaženo. Djeluje ljupko i bez
snage. Simbolizuje: slatkoću, sramežljivost, djevojaštvo, nježnost, čuvanje tajni.

Žuta boja djeluje podsticajno, oslobađajuće i olakšavajuće. To je boja svjetla, topline i

duševne slobode. Ona je živahna, vesela i boja velike vidljivosti te je stoga upotrebljavaju u
saobraćajnim znakovima. Utječe na stvaralački rad i u kombinaciji sa crnim i zlatnim djeluje
svečano. Simbolički je boja znanja, razuma, duševnosti, svjetlosti i mudrosti.

Narandžasta djeluje ugrijavajuće, povjerljivo, svečano i veselo. Izaziva ojećaj zdravlja,

životne radosti i sunčeve snage. Simbolizuje odvojeništvo i mnoge duhovne kulture, kao što su
budistička i hinduistička, koriste je kao boju odore u monaškim redovima.

Zelena djeluje blago i umirujuće. Stvara unutrašnji mir i stabilnost. Sugeriše odmor,
ozdravljenje i djeluje opuštajuće, pogotovo za vid. Simbolički zelena označava mir, vjeru, nadu,
besmrtnost, obožavanje.

Plava je po djelovanju suprotna crvenoj. Ona je pasivna i hladna, ali djeluje ugodno i
čeznutljivo. To je najmirnija boja, najviše prigušuje i rashlađuje. Plava boja nas povezuje sa
beskrajnošću nebeskog plavetnila i dubinama mora i oceana. Simbolizuje vjernost, istinu,
filosofiju, besmrtnost, jasnoću, beskraj i vječnost.

Ljubičasta djeluje svečano, očaravajuće. Ima tajanstveno i mistično djelovanje te se

povezuje sa trećim okom ili šestim čulom. Prigušuje strasti. Simbolizuje čarobnjaštvo, pokoru,
strpljenje i dobrotu.

10
 Bijela boja je boja svjetla. Sjajna je i nježna. Ona umara kao i jako svjetlo. Proširuje
prostor. U odnosu s drugim bojama djeluje aktivno te kao sredstvo osvjetljavanja i jasnoće.
Izaziva osjećaj širine i poštovanja. Simbolizuje čistoću, red, jedinstvo, nevinost, svetkovanje,
istinitost, poštenje, nezavisnost.
Siva djeluje mirno i ozbiljno. Neutralna je i stavljena pored drugih boja ne narušava
njihove odnose nego ih usklađuje (harmonizuje). Omiljena je i dopadljiva. Simbolizuje
poniznost, siromaštvo, jednostavnost.
Crna karakteriše nedostatak svih boja, prema tome nestaju svi podražaji na organizam.
Izaziva osjećaj praznine, straha, čvrstine. Druge boje opkoljene crnom djeluju intenzivnije i
aktivnije. Produbljuje prostor, daje privid beskonačnosti. Simbolizuje tajanstvenost, smrt,
odricanje.

2. 6. Prostorno djelovanje boja

U ljudskom oku tople boje se čine bližima, a hladne daljima, iako se nalaze na istoj udaljenosti od
oka. Prostorne vrijednosti su ponajbolje iskoristili slikari u umjetnosti (tzv. koloristička
perspektiva).

11
3. ZAKLJUČAK

Boje oko nas su neizbježne. Boja je perceptivni, subjektivni doživljaj koji nastaje kada
elektromagnetni val određene frekvencije probudi mrežnicu oka.
U slikarstvu je boja osnovno izražajno sredstvo i dominantni likovni element. Boje
spektra imaju valersku gradaciju od žutih do plavih nijansi, dakle, imaju sopstvenu svjetlinu
(valer).
Prostornost je veća kod toplih nego kod hladnih boja. Najveća čistoća boja je u sunčevom
spektru i prema njemu se određuju kvaliteti pigmenta boja.
Zrake bijelog sunčevog svjetla sastoje se od niza zraka tzv. šarene svjetlosti. To možemo
dokazati ako zraku sunčeve svjetlosti pustimo da padne na staklenu prizmu. Bijela se zraka
prolazeći kroz to prizmu lomi pod različitim kutovima i time se razlaže na svoje sastavne
dijelove, to na drugoj strani prizme izlazi u obliku šarene vrpce boja. Tu šarenu vrpcu boja
nazivamo sunčev spektar boja.
Osnovna svojstva boje su: hromatska svojstva, tonska svojstva i kontrasna svojstva.
Postoje dva načina miješanja boja: mehaničko i optičko miješanje.
Mnoga istraživanja pokazuju da boje kod ljudi izazivaju određene reakcije. Djeluju na
organizam i ljudsku psihu. Svaka boja ima psihološki efekat, mentalni i emotivni.

12
4. LITERATURA

Jakubin, M., 1989: Osnove likovnoga jezika i likovne tehnike. Institut za pedagogijska
istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Pašić, M., 2007: Likovni jezik. Međunarodna galerija portreta, Tuzla.

Boja je pojam koji se odnosi na određeni svetlosni osećaj fizičke osobine svetlosti, čija kretanja
registruje vizuelni aparat (oko i deo mozga zadužen za interpretaciju podataka), a koja dolazi iz
nekog izvora ili se odbija sa površine neke materije. Zraci svetlosti su elektromagnetna kretanja
tačno određenih talasnih dužina. LJudsko oko registruje sve one koji se nalaze u opsegu između
3600 i 7800 angstrema.[2][3] Deo ostalih svetlosnih kretanja se može osetiti
pomoću drugih čulnih organa.[4]

Kada kretanje na određenoj talasnoj dužini dođe do

ljudskog oka, ono izaziva određen nadražaj koji ima za
rezultat percepciju boje: žute, plave, crvene, itd. Ako u
oko dospe snop kretanja svih talasnih dužina tada se
registruje bela boja. Ako neka materija odbija zrake
svetlosti svih talasnih dužina, tada se ta materija vidi kao
bela. Suprotno tome je kada određena materija upija sve
zrake, odnosno ne odbija ni jednu talasnu dužinu, onda se ta
materiju vidi kao crna.[5][6] Između te dve granice nalazi se ceo
spektar boja.[7]
Kružna paleta boja
Kada se pusti da bela sunčeva svetlost padne na staklenu prizmu, ona se lomi pod različitim
uglovima, razlažući se na sastavne delove, koji izlaze na drugoj strani prizme u obliku šarene
trake boja. Taj efekat se naziva sunčev spektar boja. U sunčevom spektru se mogu jasno videti
devet boja sa posebnim prelazima. Tih devet boja čine: crvena, narandžasta, žuta, žutozelena,
zelena, zelenoplava, plava, indigo i ljubičasta. Te boje takođe se mogu videti posle kiše, kada se
sunčevi zraci lome kroz kišne kapi razlažući se na spektar boja (duga). LJudsko oko razlikuje 160
nijansi boja sunčevog spektra. Ovo ne predstavlja ukupan broj boja koje ljudsko oko može da
razazna. Normalno ljudsko oko razlikuje oko deset miliona boja.

Boja se, takođe, odnosi na praškastu materiju ili pigment, koji ima svojstvo da oboji neku
površinu. Pigmenti, u sklopu sa vezivnim sredstvima, se koriste kao sredstvo za bojenje i
njihovim međusobnim mešanjem se mogu dobiti sve boje.

13
Problematikom boja su se tokom istorije ljudske civilizacije bavili mnogi ugledni i učeni ljudi
među kojima se naročito istakao njemački fizičar Vilhelm Ostvald, koji je i prvi napravio danas
opšte prihvaćenu podjelu boja prema hromatskim svojstvima.

Boja Raspon talasnih dužina Frekvencijski raspon

Crvena
Narandžasta
Žuta
Zelena
Cijan
Plava
ljubičasta

1.

OBJAŠNJENJE
Boja je čulni doživljaj koji nastaje kada svetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u
mrežnjači oka.[9] Boju se takođe pripisuje površinama objekata, materijalima, svetlosnim
izvorima, itd. zavisno od njihovih svojstava apsorpcije, refleksije ili emisije svetlosnog spektra.

U vidnom spektru, zadnosno od skupa boja, koje ljudsko oko može raspoznati, dolaze redom
crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, ljubičasta. Zbog toga je i naziv za područje u spektru
elektromagnetnih talasa učestalosti (frekvencije) ispod svetlosnog talasa koji odgovara crvenoj
boji infracrveno zračenje, a iznad učestalosti talasa za ljubičastu boju ultraljubičasto zračenje.
LJudsko oko ne zapaža to zračenje (tada se vidi druga boju koja je u pozadini), ali ga zapažaju
vidni organi nekih životinja, na primer pčela. Spektar boja se može videti ako se snop bele
svetlosti usmeri na optičku prizmu, čime dolazi do njenog rasapanja (disperzije). Infracrveno
zračenje se može zapaziti na drugi način: ako se na njegovom putu u rasutom spektru nađe
termometar, temperatura biva povišena - ljudski organizam doživljava to zračenje kao toplotu.

Tradicionalna podela boja u umetnosti je na osnovne i složene. Tri osnovne boje su: crvena, žuta i
plava. Osnovne se ne mogu dobiti mešanjem drugih boja. One se zovu i primarne boje. Tri
složene boje dobijaju se mešanjem osnovnih boja: crvena + žuta = narančasta, plava + žuta =
zelena i plava + crvena = ljubičasta. Te boje se nazivaju i sekundarne. Tercijarne boje dobijaju se
mešanjem primarnih i sekundarnih (na primer plavozelena, žutozelena i druge).

14
Druga podela boja je na tople (crvena, žuta, narančasta) i hladne (plava, ljubičasta, zelena). Tako
su podeljene zato što se u prirodi mogu primetiti uz određena toplotna stanja (crveno – vatra,
plavo – more). U neutralne boje spadaju smeđa, kafena i slično.

Komplementarne boje su dve boje od koje jedne nema ni malo u drugoj boji. One se nalaze na
suprotnim stranama Ostvaldovog kruga boja. To su: narančasta i plava (zato što narančasta
nastaje mešanjem crvene i žute, tj. u sebi nema nimalo plave boje), ljubičasta i žuta, crvena i
zelena.

Dugine boje obuhvataju spektar šest boja (primarne i sekundarne) koje se mogu videti
propuštanjem zraka svetlosti kroz trostranu kristalnu prizmu.[10]

Nauka koja se bavi proučavanjem boja zove se optika.

U drugim delatnostima sistemi boja se se određuju na temelju praktičnih i tehnoloških razloga.

Kod aditivnog mešanja boja koje se koristi u televiziji i računarstvu najveći raspon prikaza boja
dobija se kada su primarne boje crvena, zelena i plava. Kod suptraktivnog mešanja boja koje se
koristi u fotografiji i štamparstvu primarne su boje cijan, magenta i žuta, pri čemu se u
štamparstvu radi postizanja većeg kontrasta dodaje još i pigment crne boje.
2. SIMBOLIČNO ZNAČENJE BOJA
Boje su uvek imale i veliku simboličku vrednost. Na primer zlatna boja (posebno u hrišćanskom
slikarstvu) predstavlja isijavanje duha i svetosti, dok je ljubičasta (purpurna ili porfirna) vladarska
boja. Rimski carevi koji su nasledili titulu dobijali dodatak Porfirogent (rođen u porfiru) zbog
retkog ljubičastog kamena – porfira koji su carevi dovozili iz dalekog Egipta.

Simbolička vrednost boje menja se zavisno od okruženja.[11] Crveno je, na primer, boja ljubavi,
ali u političkom životu ona označava komunizam. Zelena je boja nade, ali ujedno i islama, i
pokreta za zaštitu prirode – zelenih. U evropskom kulturnom krugu crno je boja žalosti i pokore,
međutim na dalekom istoku, npr. u Indiji, to je bela boja. Ostale boje su isto tako simbolične: žuta
je boja židovstva, ali i Vatikana; crna je boja fašizma i terora uopšte; ružičasta označava
optimizam, ljubičasta ljubomoru, itd.
U novom veku boje su najvažniji činioci državnih zastava. Bojom su označeni i sportski klubovi.
Boja je često odrednica nekog grada (u Londonu crveni autobusi i trgovi...). Boje su i sastavni
delovi zaštitnih znakova pojedinih proizvoda (crvena podloga za bela slova – Koka-kola,
ljubičasta Milka, itd.).

Crvena - ljubav, strast, radost, tamno crvena - vrag, revolucionarna boja svih zastava.
Plava - aristokracija, istina, vernost, plemenitost.
Zelena - mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergrin).
Žuta - um, pamet, svetlo, razum.
LJubičasta - čarobnjaštvo, pokora, strpljenje, umetnost.
Narančasta - plodnost, sjaj, bogatstvo.

15
Ružičasta - slatkoća, sramežljivost, nježnost, devojaštvo.
Grimizna - čast, kraljevstvo, kardinalska boja, dostojanstvo, bogatstvo, uzvišenost.
Bela - čistoća, mir.
Crna - tuga, bolest, smrt, nesreća, teror.
Psihološko delovanje boja
Svaka boja ima određeno psihološko delovanje, to jest izaziva razne osećaje. Ovo su primeri
nekih boja i njihovih delovanja:

Crvena - snažno, razdražujuće delovanje, popravlja raspoloženje, ubrzava puls, disanje i mišićnu
napetost.
Žuta - deluje podsticajno, izaziva radost i veselje, i predstavlja nadu. Velike je vidljivosti i
upotrebljava se u prometu.
Narančasta - deluje svečano, veselo, izaziva osećaj zdravlja, životne radosti.
Zelena - odmara, deluje blago, stvara unutrašnji mir, odmara vid.
Plava - deluje smirujuće, suprotno od crvene, pasivno, hladno, potiče koncentraciju i umiruje.
LJubičasta - deluje mistično, tajanstveno, očaravajuće i prigušuje strasti.
Bela - umara.
Prostorno delovanje boja
U ljudskom oku tople boje se čine bližima, a hladne daljima, iako se nalaze na istoj udaljenosti
odoka. Prostorne vrednosti su ponajbolje iskoristili slikari u umetnosti ( koloristička perspektiva),
a posebno fovisti.

16
17