VELEUILITE U RIJECI POLJOPRIVREDNI ODJEL STUDIJ MEDITERANSKE POLJOPRIVREDE

SEMINARSKI RAD

LUKOVIASTO CVIJEE

Martin Bastijani

Mr. Sc. Pohajda Ines Varga Sanja, str. suradnik

Pula, 20.01.2010.

UVOD

Iako su poznatije kao lukovice, biljke koje nepovoljan vegetacijski period provode pod zemljom su GEOFITI, a lukovica je samo jedan od oblika podzemne stabljike. Postoje tri tipa podzemne stabljike: lukovica, gomolj i podanak (rizom). Lukovica je podzemna stabljika kod koje je cvjetni zametak okruen ljuskastim listovima. Kvaliteta lukovica na tritu nije uvijek dobra, stoga treba obratiti pozornost na izgled same lukovice. Lukovice ne smiju biti presitne. Takve najee nemaju razvijenu klicu pa u proljee nee procvasti. Isto tako je vano da na njima nema plijesni niti znakova trulei. Lukovica mora biti cijela, s klicom na vrhu i korjeniem na dnu. Lukovice se mogu saditi na najrazliitija mjesta: na gredice, rubnjake, ukrasne posude, uz rub travnjaka da ine areni tepih. Moe ih se kombinirati s drugim lukovicama, s mauhicama, potonicama i svim trajnicama koje cvatu u rano proljee. Najbolje ih je posaditi u skupinama po 10-ak biljaka, jer pojedinano posaene ne dolaze do izraaja. Svim lukovicama odgovara osunani poloaj ili polusjena, mjesto zatieno od jakih vjetrova. Ne podnose previe vlage pa ih treba saditi u lagana i srednje teka tla, gdje se preko zime ne zadrava voda. Prije sadnje tlo treba prihraniti zrelim stajskim gnojem ili kompostom, a ako je tlo teko i slabo propusno, na dno rupe stavlja se sloj ljunka, da se skuplja to manje vode. U ovom seminarskom radu obraeno je est vrsta lukoviastog cvijea: tulipani, zumbuli, narcisi, sunovrati, ljiljani i ciklame. To su samo neke od mnogobrojnih vrsta lukoviastog cvijea koje se danas irom koriste kako bi ukraavale nae domove i vrtove, i uljepavale svojim bojama i mirisima okoli u kojem ivimo.

TULIPAN Tulipa, fam. Liliaceae

Porjeklom je iz Male Azije gdje je bio poznat prije tisuu godina. Unazad 400 godina u Nizozemsku su doneeni prvi tulipani i od tada poinje njihov veliki uzgoj. Nizozemski botaniari su krianjima uzgojili mnoge nove vrste pa ih je danas gotovo preko etiri tisue varijeteta. Tulipan je proljetni cvijet visok svega 20 cm, ali ima i vrsta koje mogu narasti i do 70-ak cm. Cvjetovi mogu biti jednostruki ili dvostruki, jednobojni ili dvobojni, raznih boja i nijansi od bijele pa sve do najtamnijih nijansi. Tulipan moe krasiti vrt ali moe se drati i u vazi, kao rezano cvijee. Za vazu ga treba odrezati prije nego se rascvjeta do kraja. Najbolje ih je saditi u veim skupinama jer pojedinano nee doi do izraaja a mogu se kombinirati vii i nii varijeteti ili kombinacije uz presadnice. Tulipane dijelimo u nekoliko skupina prema obliku cvijeta, najzanimljiviji su: Jednostavni tulipani visine 25-35 cm, najnii iz ovog roda i najraniji (cvatu od poetka travnja), Darwin tulipani krupnih cvjetova, jarkih boja (cvatu od poetka proaranih svibnja), latica Rembrandt (cvatu tulipani svibnja), sredinom

Papagaj tulipani krupnih cvijetova s laticama koje su na rubovima nazubljene (cvatu sredinom svibnja), Bour tulipani koji se odlikuju krupnim ispunjenim cvijetom (cvatu posljednji, Bour tulipan krajem svibnja).

Papagaj tulipani

Darwin tulipani

Rembrandt tulipan

Tulipan voli plodno, propusno tlo na osunanu poloaju. Od rujna do prosinca sadi se na dubinu 10-25 cm i razmak meu lukovicama 15-20 cm. Ranija sadnja je bolja. Uvijek se sade u skupinama od najmanje 12 lukovica. Pravilo je da se cvjetovi odmah nakon cvatnje uklanjaju, kako se snaga ne bi troila na stvaranje nepotrebnog sjemena. Listovi ostaju sve dok ne poute, jer moraju ispuniti vanu zadau prihrane lukovice. Lukovice tulipana mogu ostati u zemlji, to je i praksa ako rastu u travnjaku ili na nekom drugom mjestu gdje ne smetaju. Ako su na gredicama s ljetnicama tada se vade i tijekom ljeta uvaju na tamnom, suhom i prozranom mjestu. Najbolje ga je posaditi na sunano mjesto, a mora se pripaziti da tlo bude dobro denirano, jer ako je previe vlano lukovice nee izrati vlagu. Za uzgoj u kui sade se lukovice lonac, koje prekriju su posebno zemljom, tretirane. Sade se u cvjetni smjesti ih se na hladnije mjesto, a kad ponu tjerati izboje biljka se prekrije kako ne bi dobivala previe svijetla i tako se jako izduila. Ne treba ga puno zalijevati. Kad pone tjerati cvijet potrebno je otkriti ga i prebaciti na toplije mjesto. Kad ocvate nastavlja se s njegom dok listovi ne uvenu, a slijedee godine ta se lukovica ponovno sadi. Da bi se tulipani to due odrali kao rezano cvijee za vaze, je cvjetne rezati stapke ravnim potrebno

otrim rezom, staviti ih u vazu do pola napunjenu vodom i drati ih na hladnom mjestu, barem tokom noi.

ZUMBUL Hyacinthus orientalis, fam. Hyacinthaceae

Ovi izuzetno mirisni cvijetovi vrt krase u oujku i travnju. Cvjetni grozdovi intenzivnih boja najuoljiviji su na osunanim gredicama. Kombinirati ih moemo s potonicom (Myosotis sp.), tratinicama (Bellis perennis), umaricama (Anemone sp.) i drugim trajnicama rane cvatnje, kao to su guarka (Arabis sp.) i divokozjak (Doronicum sp.). Zumbul je lukoviasta biljka iz Male Azije, a poznata je u Evropi jo od 16. stoljea. Razlikuju se dvije osnovne vrste: Rimski zumbul (lat. Hyacinthus orientalis rasporeene ruiastoj i albulus) cvjetove koji na ima stapki, boji rjee ima te

intenzivniji miris i moe bit u bijeloj, plavo-ljubistoj Holandski zumbul (lat. H. orientalis) koji ima gusto zbijene cvjetove i moe biti u bijeloj, krem, rozoj, crvenoj, ljubiastoj boji. Zumbul naraste 20-30 cm u visinu, ima tanke duguljaste mesnate listove zelene boje iz kojih izlazi debela stapka sa rjee ili gue rasporeenim cvjetovima. Zumbul se sadi najee u vrt, tokom jeseni. Lukovicu je potrebno staviti na dubinu od oko 15 centimetara. Prilikom sadnje treba paziti da lukovice lijepo legnu te ih vrsto utisnuti u zemlju kako ne bi ostao zrak ispod lukovice koji kasnije moe uzrokovati truljenje. Razmak izmeu lukovica bi trebao biti od 15-20 centimetara. Sadi se na sunanom mjestu u tlo bogato odleanim kompostom ili tresetom. Ako ga sadimo u posude, potrebno ih je spremiti u kuu kad zahladi kako se ne bi smrznuo. Kad doba cvatnje zavri i lie prirodno uvene, lukovice se izvade i pohranite na suho, hladno i mrano mjesto. Moe ih se ukopati u suhi treset ili pjesak. Ako lukovica ostane na svom mjestu u vrtu, u zemlji nee smrznuti, ali slijedee godine joj cvjetovi nee biti toliko bogati.

Hyacinthus orientalis albulus

Hyacinthus orientalis

NARCIS (SUNOVRAT) Narcissus, fam. Amaryllidaceae

Ova biljka uglavnom potjee iz

mediteranskih krajeva, ali neke vrste mogu se nai i u Centralnoj Aziji i Kini, a neki izvori navode da Narcis potjee iz Perzije, te da su ga u Kinu, u 8. stoljeu, prenijeli trgovci na putu svile. Narcisa ima oko 26 divljih i nekoliko stotina kultiviranih vrsta pa, iako se smatra proljetnim cvjetom, neke vrste cvatu u jesen. Razlikuju se po boji, obliku i veliini. Cvjetovi mogu biti ute i bijele boje, kao i kombinirani, zvjezdastog oblika, jednostavni ili dupli. Lie im je dugako, svijetlozelene boje, a vrsta stabljika moe nositi jedan ili vie cvjetova. Narcis moe narasti do visine od 40-tak centimetara. Vrlo je otporan, pa gotovo sve vrste bez problema preivljavaju zimu, a iz jednom posaene lukovice godinama izrasta biljka. Lukovice narcisa se sade poetkom jeseni u zemlju bogatu humusom, na dubinu od 15-tak centimetara. Vano je da je mjesto osunano. Nakon nicanja i cvjetanja cvijee treba ostaviti da prirodno uvene i na taj nain stvori samostalno humus za lukovice koje e procvjetati i dogodine. Ime Narcis vjerojatno potjee od grke rijei narke, koja je kasnije prela u latinski kao narce, a koja oznaava privremeni gubitak osjetila, ili ukoenost, to se odnosi na narkotika svojstva narcisa. Narcis je koriten od davnina u razne svrhe. U starom Rimu, ulje u kojem je bio natopljen narcis, koriteno je za pripremu mirisa zvanog Narcissinum. Takoer su ga korisitli i Arapi u svojim ranim parfemima, te za lijeenje elavosti. U Indiji, uljem narcisa, kao i uljima sandala, jasmina i rue, vjernici mau tijela prije molitve. U Francuskoj su ga koristili za tretiranje histerije i epilepsije. Koristio se i u kozmetici kao dodatak puderima, sapunima i ruevima. U Kini

je povezan s dobrom sreom i dobitkom. I danas cvijet narcisa predstavlja simbol buenja i nade. Miris ulja narcisa jak je i bogat, podsjea na tamno zeleno lie s tragovima zumbula i jasmina. Esencijalno ulje narcisa veoma je jako i moe utjecati na nervni sustav. Ono umiruje ivce i pomae u otputanju stresa i napetosti. Ipak, s njim treba oprezno postupati, jer u veim koliinama moe prouzroiti glavobolju i muninu. A zabiljeene su i alergijske reakcije.

Ulje se iz njega dobija tehnikom enfleurage (izvlanjem mirisnih supstanci pomou ulja), a u novije vrijeme i ekstrakcijom pomou rastapala, kojom se dobija i konkret i absolut. Potrebno je oko 500 kilograma cvijeta za dobijanje 1 kilograma konkreta, ili 300 grama absoluta esencijalnog ulja, te je zbog toga ovo ulje veoma skupo. Danas se absolut proizvodi najvie u Nizozemskoj u regionu Grasse (na jugu Francuske). Ulje narcisa moe se dobiti od nekoliko vrsta cvijeta: Narcissus poeticus, Narcissus tazetta i Narcissus jonquilla. Za ulja koja se koriste u parfemskoj industriji, upotrebljavaju se vrste koje cvjetaju u svibnju, a meu njima je najznaajnija prilino rijetka vrsta Narcissus poeticus.

Narcissus poeticus

Narcissus tazetta var. chinensis

Narcissus jonquilla

Narcissus humilis ssp. mauretanicus

Narcissus cantabricus ssp. monophyllus

SUNOVRAT (AMARILIS) Amaryllis, fam. Amaryllidaceae

Amarilis Sunovrat zovu jo i prugasti sunovrat, pripada porodici sunovrata, srodnik je i maloj visibabi, potjee iz tropskog podruja Amerike. Sunovrate razlikujemo po veliini, obliku i boji cvijeta. U vrtovima su dosta esti trubasti sunovrati, ute boje i pjesniki sunovrati, bijelog vjenia, s obojenom krunicom. Kombinirati se mogu sa svim cvijeem koje cvate u rano proljee. Iz lukovice izrasta snana upljikava stabljika na kojoj su zvonasti cvjetovi koji mogu biti bijeli, razne nijanse naranaste, crvene boje ili proarani. Nakon stapke javljaju se dugi sabljasti listovi. Ponekad se najprije pojavi par listova pa tek onda stapka. Sunovrata treba drati na svijetlom i toplom mjestu, voli vlagu pa ga treba zalijevati ee ako je potrebno. Takoer u doba rasta potrebno je prihraniti ga svakih 14 dana. Kad cvijet uvene, odree se i smanji se zalijevanje, a listovi se ostave do jeseni, jer preko njih skuplja hranu za slijedee proljee. Kad listovi potpuno uvenu prestane se sa zalijevanjem a lukovica se dri na suhom kroz desetak tjedana. Nakon toga se poinje zalijevati kako bi se lukovica probudila i potaknula na cvatnju. U toplijim krajevima, tj. priobalju, moe se drati vani, zasaenu u loncima, a zimi se ne smije zalijevati kako, u sluaju iznenadne niske temperature, lukovica ne bi smrznula. Ako se dri u kui tokom zime tj. u doba mirovanja, lukovicu bi trebalo drati u hladnoj prostoriji i ostaviti je u zemlji jer ne voli uznemiravanje. Potrebno je presaditi je svake druge ili tree godine u vei lonac. Kod rezanog cvijeta sunovrata, prije stavljanja u vodu, stapku treba odrezati ravno otrim noem, a kasnije vodu mijenjati svakodnevno jer iz stabljike izlazi sluz.

LJILJAN Lilium, fam. Liliaceae

Veliki rod lukoviastih biljaka, omiljen i poznat gotovo u svim krajevima svijeta. Izvrsni su kao rezano cvijee, imaju relativno dug ivotni vijek i u vazi pa ih cvjeari cijene. Ljiljan je simboli nevinosti, simbol nade i istoe duha monoteistike religije, ukrasna i ljekovita biljka porijeklom iz Egipta. Cvijet ljiljana ima 6 latica, a postoje gotovo u svim bojama. Mogu biti jednobojni i u kombinaciji po dvije ili tri boje. Cvjetovi izrastaju na vrhu stapke, moe ih biti od 2-20, u rasponu veliine od 3 cm pa do sve do 30 centimetara. Mnoge vrste imaju veoma intenzivan miris, toliko jak da nekima smeta i izaziva glavobolju. Cvjeta u kasno proljee i poetkom ljeta. Svi ljiljani osim bijelog tzv. Madoninog ljiljana (Lilium candidum) mogu se saditi tokom jeseni ili u periodu ranog proljea i to na dubinu od oko 15-20 cm to zavisi od veliine lukovice. Tlo mora biti dobro drenirano. Najbolje je na dno rupe staviti malo grubog pijeska, poloiti lukovicu, rairiti korijenje, dosipati pijeska preko korijena i onda zasuti zemljom. Azijski i martagon hibridi sade se na 5 do 25 cm ispod povrine, formiraju korjenje i uzdu pozemnog dijela stabljike. Kada se ljiljani sade u nizu, lukovice krupnih varijeteta sade se na udaljenosti od trideset centimetara. Lilium candidum Madonin ljiljan ili ljiljan sv. Antuna ima opojni miris i cvjeta u lipnju. Sadnja ovog ljiljana je neto plia tako da se lukovica prekrije sa 5 centimetara zemlje a sadi se u jesen tokom listopada i studenog. Lukovice mogu prezimiti u zemlji no ipak je bolje izvaditi ih van zbog mogue prekomjerne vlage. U doba rasta i cvatnje vole dosta vlage pa ih treba redovito zalijevati. Kad cvjetovi ocvatu, ukloni ih se da se lukovica ne iscrpljuje hranei sjeme. Ako se cvjetovi ostave i razvije se sjeme, biljke dobivene takvim sjemenom nee biti iste kao matina. Listovi i stapka ostavljaju se da poute i osue se, i tek onda ih se odree.

Ljiljane je najbolje razmnoavati na jesen odvajanjem mladih lukovica od matine. Na taj nain dobiju se iste biljke kao to je i matina. Biljke iz mlade lukovice potjeraju cvijet tek u drugoj godini. Vole sunani ili blago sjenoviti poloaj. Postoje varieteti raznih visina, od niskih Lilium pumilum koji naraste 35 do 40 cm pa do divova visokih preko 2 m. Po obliku cvijeta razlikuju se tri skupine ljiljana: - zdjeliasti ljiljani - imaju iroko otvorene latice - trubasti ljiljani - dno cvijeta djeluje poput cjevi - turbanasti ljiljani - imaju zavrnute latice prema unatrag Osim samoniklih vrsta postoje i brojeni vrtni hibridi koji se uzgajaju u zatvorenome ili na otvorenom prostoru. Mogu se uzgajati i u velikim teglama a na otvorenome obino u polusjeni. Nekoliko varijeteta je pogodno i za kamenjare. Ako se ljiljan koristi kao cvijee za vazu, treba paziti da se na biljci ostavi to dui dio stabljike i listova. Pranike je potrebno odvojiti kad se cvjetovi poinju otvarati jer na mjestu gdje padne pelud ostaju mrlje. Vodu treba mijenjati redovito. Najpoznatiji tipova ljiljana su: azijski hibridi ljiljana, orijentalni hibridi ljiljana, martagon hibridi ljiljana, candidum hibridi ljiljana, ameriki hibridi ljiljana, longiflorum hibridi ljiljana, trumpet hibridi ljiljana i divlje vrste.

Lilium martagon

Lilium pompoinium

CIKLAMA Cyclamen, fam. Myrsinaceae

Ciklame su lukoviaste biljke koje dobro podnose niske temperature. Rastu u sjenovitim i svjeim stanitima. Cvatu elegantno i donose bogatstvo boja, u irokoj paleti od bijele, ruiaste, crvene, ljubiaste, boje vina i lavande, dvobojne kombinacije do kovravog ruba latica. Listovi su zeleni, srcolika oblika, nerijetko obrubljeni srebrnastom ili zlatnom ipkom. Mogu se nabaviti u velikom broju hibrida. Ciklama sa srebrnasto-zelenim listovima poput brljana ili Cyclamen hederifolium koja cvate u jesen ruiastim i bijelim cvjetovima veoma je otporna na hladnou. Ova vrsta dobro uspijeva u kamenim vrtovima, ispod drvea i grmlja, kao divlji srodnik. Cyclamen coum cvjeta od kasne zime do proljea u tamnocrvenoj, ruiastoj i bijeloj boji. Listovi su proarani srebrnastim arama. Ciklame zahtijevaju sunane i zatiene poloaje. Cvatue ciklame ne podnose pregrijane prostorije sa suhim zrakom. U takvim e uvjetima cvjetovi i listovi brzo uvenuti. Preporua se drati ih u negrijanim prostorijama s optimalnom temperaturom izmeu 12 i 15 C ili izmeu dvostrukih prozora gdje e ujedno imati i obilje svjetla i cvjetat e nekoliko tjedana. Ciklame dulje traju ako se u teglu napunjenu dopola zemljom stavi biljka zajedno sa njezinim vlastitim loncem. Metoda se pokazala opravdanom i kod balkonskih sanduia. Treba ih oprezno zalijevati, uz vanjski rub lukovice koja djelomino viri iz zemlje pazei da se gomolj i nadzemni dio ne smoi. Najbolja je metoda uranjanje lonaca u vodu. Uvenule lisne i cvjetne peteljke treba redovito otkidati naglim povlaenjem prema gore. Za vrijeme cvatnje potrebna je prihrana tekuim gnojivom jednom u dva tjedna. Nakon cvatnje, zalijevanje se smanjuje dok se listovi postepeno ne osue kako bi biljka imala period mirovanja. Lonac se premjeta na svjeije mjesto, a kad proe opasnost od mrazeva moe ga se staviti u vrt ili na balkon i ne zalijevajti ga do sredine ljeta. Kada se ponu razvijati novi listovi, lukovice se presade do polovice u svjei supstrat i smjeste na svjee i sjenovito mjesto, gdje su dobro prezimile i prole zime uz redovito zalijevanje.

LITERATURA http://www.uredidom.com http://www.cvijet.biz http://www.pticica.com http://mojcvijet.hr http://hr.wikipedia.org

HTU UT HTU UT HTU UT HTU UT HTU UT