Ignjat Djurdjevic - Pjesni Razlike

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)
Ignjat urevi
Pjesni razlike Saltijer slovinski

(izbor)
SADRAJ
PJESNI RAZLIKE (IZBOR) ___________________________ 4 RAZUMNOM TIOCU PJESAN___________________ 4 LJUVENE PJESNI __________________________________ 5 POSILA SLIKU SVOJU GOSPOI ________________ 10 GOSPOI NADALEKO ________________________ 10 SLICI SVOJOJ U RUCI GOSPOE________________ 11 ZGODA LJUVENA ____________________________ 12 RAKLICI KOJA JE SUMNJILA BIT LJUBJENA______ 13 DANICI RANJENOJ OD PELE _________________ 14 OTKRIVA LJUBAV GOSPOI ___________________ 14 SVI INI SPAHU LJETI U PODNE ________________ 15 USTI LIJEPE I LJUVENE ______________________ 16 LJUBAV I LJUBICA ___________________________ 18 SUNANICI UGRABLJENOJ____________________ 19 SUPRO NENAVIDNIKU ______________________ 20 SVJET PRIJATELJU NETRPEU ________________ 21 CVIJET NA DAR POSLAN OD GOSPOJE __________ 21 LJUBICA SUNCU SLINA _____________________ 22 SMIJEAN RAZGOVOR ________________________ 22 LJUBICA SRAMELJIVA _______________________ 25 POPIJEVKA VIE SMRTI MARKA KRALJEVIA ____ 26 LJUVENO UIVANJE _________________________ 28 OSVJETLJAVA SE GOSPOI POTNO____________ 30 LJUBOVNIK UCVILJEN GOSPOI _______________ 31 TUBA LJUVENA ____________________________ 32 LJUBOVNIK RASRENI _______________________ 33 SRENA PRIGODA ___________________________ 34 ZORKI UVRIJEENOJ_________________________ 35 ANDRIJI UBRANOVIU, SPJEVAOCU OD JEUPKE, NADGROBNICA _______________ 37 VJERNOS U LJUBAVI _________________________ 37 SRCE IZGUBLJENO __________________________ 39 SLADOS ZAMJENITE LJUBAVI _________________ 40 SVJET GOSPOI _____________________________ 41 GOSPOI KOJA REE PJESNIKU: "OSTAVI ME STAT!" _____________________ 43 ZA GUTKE _______________________________________ 45 POPIJEVKA I. _______________________________ 45 POPIJEVKA II. _______________________________ 45 POPIJEVKA III. ______________________________ 46 POPIJEVKA V. _______________________________ 47 OSTALE PJESNI RAZLIKE __________________________ 48 SVIJEM DIKLAMI U PROLJETJE ________________ 48 LJUBAV VILE I RADMILA _____________________ 49 ZAHVALA JEDNE DJEVOJICE _________________ 51 JEDNOJ MLADICI TKOJA BJEE ZASTUPILA OBRAZ GRANICOM EMINA______________ 52
LJUBAV CRNOICE I VESELKA ________________ VJERENIK OD VJERENICE KAD SE DIJELI _______ PJESAN BUGARSKA __________________________ ODIJELJENJE VJERENIKA _____________________ VILI LJUBJENOJ _____________________________ VILI NEHARNOJ _____________________________ RADMIO SVJETUJE LJUBMIRA _________________ GOSPOI MARI BODAREVOM ________________ PITA SE PROTENJE U ISTE GOSPOE RASRENE CIJE PREDNJE PJESNI _______ LOPUKA MARE S IGALA _____________________ ISPOVIJES POKORNA _________________________ OSVADA POKAJANA __________________________ POETAK SJEDINE NJEGOVE GOSPOJE _________ SALTIJER SLOVINSKI (Izbor)________________________ PJESAN III. _________________________________ PJESAN VI. _________________________________ PJESAN VIII. ________________________________ PJESAN XVI. ________________________________ PJESAN XXIV. _______________________________ PJESAN XXVI. _______________________________ PJESAN XXXI. _______________________________ PJESAN XXXIV. ______________________________ PJESAN LI.__________________________________ PJESAN LV. _________________________________ PJESAN LX. _________________________________ PJESAN LXXXIV. _____________________________ PJESAN CXXI. _______________________________ RJENIK ________________________________________ ABECEDNI POPIS PJESAMA ________________________
53 54 54 56 57 59 59 60 63 66 66 70 72 73 73 74 75 76 78 81 83 85 87 88 90 91 92 94 97
PJESNI RAZLIKE (IZBOR)

RAZUMNOM TIOCU PJESAN
Sej pjesni koje ti, moj znane, po njima sline su, sm vidi, goditim mojima. Tijem im k zlu ne pristaj, neg mojoj mladosti to ne zna, nauk daj, to zae,1 oprosti. Ostaci pjesni onih ovo su kojima plamenom smrt donih,2 kad iah put Rima; i er stvar razvitu raznose vjetri, znam, njih sloih u kitu,3 koju ti darivam. Ti njima gospodi, il' su zle il' nijesu: in' od njih to t' godi - kakve god, tvoje su; metni ih, stri ih, uei ih: drag im plam taj bit e, er s svojijem sestram njih za vazda zdruit e. Nu ne mnim to dilo od tvoje mudrosti, neg da e njih milo prigrlit zadosti. Sve sprva jes novo, nu s ljetim bude uzrit: cvijetje je sad ovo, brzo e voe bit, ter znanju tvom za har skoro u donijeti kigodi svjetlji dar od moje pameti. I puste rijei ine, ovo u t' samo rit: da opi prvine i vinji bog ljubit.
1 2
to zae - to pogrijei plamenom smrt donih - spalih 3 njih sloih u kitu - (pjesme) skupih u zbirku
LJUVENE PJESNI
Kae pjesnik da po Ovidiju, latinskomu spijevaocu, nauio se dobar dio ljuveno naki pjeti, i dri da taj Rimljanin umio je slovinski govoriti, pokli on isti o sebi upisa: "Nam didici getice sarmaticeque loqui"4 Lib. III de Ponto, eleg. II
Bijeljae se izdaleka u ruicah zora okolo i na svrhu svoga tijeka pristupae nono kolo, a ja, misle sa svom moi k bih steko dragu moju, trajah jadne ase od noi nepokojnom u pokoju. ijem se tako zaman pase planom misli pamet trudna, eto iznenad prikaza se mom pogledu sjen priudna. Tkanijem zlatom sva sivae u naliju od pjesnika, komu elo pokrivae svita s rusam lovorika. S okolicam jasnijem doli, dvorna lica, pun ljubavi, drobna stasa, sijed napoli bjee pjesnik prigizdavi. Malo dijete, bog ljuveni, igraju se oko njega, kako roba u nescjeni samovoljam zatjee ga. Sad ga udire rukom, sade bjei i opet prie k njemu; sad svo'em plamom iznenade kose i lovor priee mu; sad ga strijelom on potie, sad mu platnom vee lice, sad mu grabi liru i tie svojijem lukom zlatne ice. On ga tjera i u razbludi uhiena prima u krilo, uivaju da se bludi
4
"Nauio sam naime getski i sarmatski". - urevi smatra da je "sarmatski" govor identian sa "slovinskim".
oko njega dijete milo. Stah u udu za prije znati te prikazni svrhu i ime, kad mi sjede klikovati pjesnik glasom medenime: "Rimljanin sam, Ovidio, k ljuvene cije krivine dospjeh ivot moj nemio sred slovinske pokrajine. Cara od Rima her jedinu ljubjen ljubih ja njekada i za slatku tu krivinu bih otjeran moga iz grada. Augustovoj u nevjeri na slovinske prioh kraje; ah nemilo srce od zvijeri, prid kijem ljubav krivina je! Ako ljubit nepravo je, ako ljubav grijeh je u sebi, grijeh je nebo i sve to je zamjernije na pod nebi; er sve ljubav svemogua stvori, da sve ljubit ima: po ljubjenju vlas ivua podana je svijem stvarima. Zemlja nebu ljubav nosi, sunce zvijezdam, koje opsiva, mjesec moru, ke zanosi, more alim, ke celiva. U slovinskoj lednoj strani besjede uzeh vae rodne, nu mi pjevat smrt zabrani njim uene pjesni ugodne. I er prednju ud pod nebi mrtav ovjek ne povre i prignutja stara u sebi razluene due uzdre, jo se oko mojijeh kosti pjeti eljan moj duh vrti; nu to udim, svm stavnosti zakoni mi brane od smrti. I ako ljubih rodne kraje, gdi za malo b mi stati, na vas ljubav m vea je, s kijem u uvijeke poivati. Rije je od mudrijeh, zna, da viku ondi 'e ljubav, dua gdi je, pokli u bitju nerazliku isto dua s ljubavi je. Tijem kad tijelo s vami 'e moje
a uz tijelo eljna dua, ona vau potrebno je da uvijek ljubav nosi i kua. K tebi dooh po prilici, er si mnogo slian meni: obadva smo mi pjesnici, i pjesnici zatravljeni. A u hvalah neskrovitih znam da pjesni njegda i tvoje s sedam brda glasovitih gospodini Rim slio je. Zato pjevaj, ter me izmijeni kroz pjevanja najmilija, pjeva' u jezik tvoj roeni, u k eljeh pjevat i ja; er ga outjeh ke je moi i dokle se slavno uspeo, da ga nee vik primoi rimski Tever, grki Alfeo. Rijei jakos i hitrinu izgovornu stah u njemu za dat svjetlos, otet tminu besjeenju najdubljemu. Toli 'e sladak za njim pjeti ljepos k ti duh zarobi, da rije slavic moe izrijeti, njim svo'u ljubav spovjedo bi. A kad bojni vapaj die i viteze slavit hrli, regbi trublja da podie srca ognjena na boj vrli. On u potah neizreene miline se dikom gizda, a u hvalah proslavjene ljudi uznosi vie od zvizda. Vi poslednja u vremena od jezika segaj diku, koliko je uzviena u tvom samom Dubrovniku. Gled' onamo, s kraja od svita gdi od leke roen krvi gre pun znanja glasovita Kokanovski pjesnik prvi; na njegova pjenja uredna mrazni sjever tijek ustavi i eljezna zvijezda ledna uee se u ljubavi. A ovamo uistinu spijevaoci svijetli odvie dalmatinsku pokrajinu
svu lovorim nasadie. Prije bih plame rajskijeh dvora, voe u jesen, klasje obliti, prije bih mogo vale od mora, zrake od sunca pribrojiti, neg izbrojit sve poreda mudroznance i pjesnike kijem slovinska cti besjeda i cavtjet e slavno uvike. Stan gvozdeni boga od boja, zimnjom maglom Vito tmasti i Marica rijeka, koja s Orfeovijeh suza uzrasti, granice su njoj istone i nje tijeku svrhe nije, dok hrvatska Drava pone a val svri od Adrije. Ruke otole svo'e slobodne raskriljena izvan mjere priko kranjske zemlje plodne i planina ekijeh stere. Njoj litvanska strana i leka, njoj strijeljoci Crnorusi, njoj mokovska vlas viteka u jednu se kitu uzbusi. Nju govore tamni i blijedi samoivstva sred njihova pustolovni Samojedi i ledena Zemlja Nova. Pae Europi plei obrati za gospodit priko Azije, kada sjede stolovati sred kineske Sjeverije. Tatarina njom prijetiti dravami, kijeh blizu je, Persijanin uzmnoiti s Hvalinskoga mora uje. Ona opstrta mnotvom vrijednim svo'e stupaje s mnogom hvalom adrijanskijem, crnijem, lednim i njemakijem pere valom. Iz po svijeta, ke ona vlada, valovito odsvudijere put istoka, put zapada mora od rijeka svoj put tjere: Oder itni, plodna Sava, mrazna Raba, Neper vrli, Visla ohola, bojna Drava, crna Tana, Dunaj hrli. Zato u ove glas besjede,
ta prostrane i hvaljene, da tve se ime vie uzvede, pjevat uzmi mjete mene. Uzmnoit e s i diku razloitoj u zamjeni: ti roenom tvom jeziku, tebi jezik tvoj roeni. A nadasve poj ljuveno, er je i moj plam suze lijevo, k, da mi je doputeno, ah k eljno jo bih pjevo! A zla krunu truda tvoga ste e dragu tvu Ljubicu, usred plama razbludnoga ueenu ljubovnicu." Itom ove rijei izusti, a vidje se tajas meni da se sasvijem u me upusti, k njim bjee, bog ljuveni. Planuh ognja pun razbludna i uh da se uokoli po mom srcu njeka udna skrovna u plamu slados proli; ter mi u svijesti uini se da uzbuknu sve veselje i da mi se penju i vise vie od sebe misli i elje. Mnjah da pjesnik rimski othodi, a za njime po sve kraje uber ptic da pri vodi sred lovorna gaja ostaje, ke pjevahu mu diklicu gorske vile pod imenom, a vesela ona u licu pod uresnom stae sjenom. Tuj putaju posmijeh blagi ree meni m gospoja: "Osvijesti se, moj pridragi, i pjevaj me - ja sam tvoja!" Osvijestih se, nu vidjeti nejmah ino ve uza me neg s poudom za nju pjeti uzmnoene misli i plame.
POSILA SLIKU SVOJU GOSPOI

Pokli danas tvu sunanu nije mi dano vidjet diku, poiljem ti mu priliku, hitrom rukom ispisanu. Mrtva je ona, nu je trijebi da je primi mjesto u moje, pokli i ja, m gospoje, mrtav ivem samo u tebi. Nu se uresu molim tvomu da joj celov ne dopusti, nek med rajski tvojijeh usti ne zavidim meni istomu. Brzo do u, nek drazijeme sinem, duo, tvo'im zracima i celovim neizbrojnima izgubljeno platim vrijeme. Utoliko slike od moje in' to hoe u nescjeni; samo reci: "Moj ljubjeni podloan mi ovako je." Ho li i vidjet uda koja nije vidjelo sunce prije, ijem m slika pri tebi je, a s tobom je dua moja? Sliku s duom htjej sastati, i vi udnu stvar dovika, gdi e oivjet m prilika, a nje slika ja u ostati.
GOSPOI NADALEKO
Otkad me je ostavila prigizdava tv ljepota, ivem tuan bez ivota i bez due, duo mila. Ginem, sahnem, gasnem, blidim ranjen tugam bezbrojnijeme, misle kad e doi vrijeme, m Ljubice, da te vidim. I razmiljam da jednako nije bitje moje i tvoje: ja umiram, o gospoje, a ti uiva dobro svako. Ti uiva u radosti
10
vode, dubja i zeleni, a ja kunem, vajmeh meni, me nezgode, me alosti ke mi skrovna sumnja uzroi, jesam li ti u milosti al' sam dalek tvj ljeposti tako od srca kako od oi. Ah da mogu krila od ptice po ljuvenom udu stei za u tebe do letei, uzdisana m boice! Nu pokli mi po naravi nije to dano, moj pokoju, posilam ti duu moju na krilijeh od ljubavi.
SLICI SVOJOJ U RUCI GOSPOE

O estita sliko moja, puna sree neizreene, tebe lijepa m gospoja hoe uza se, nee mene. Tebe uza se mrtvu uiva, er sam mrze ja nje dici; nee s sobom mene iva negli u mrtvoj mrtva slici. Znam, smrt moju ona udi; tijem na cvile me skonane nee slatkoj u razbludi nje ljepota da se gane. A ja dalek nje uresa mrem elei da mi sine slian suncu od nebesa zrak ljeposti nje jedine. Ah da s tobom mogu ikako, m se sliko, promijeniti i uzdran i ja tako nje pribijelom rukom biti! u smrtnoj bi meni muci vratila se dua iva, kad bih bio u onoj ruci u kj ivot moj pribiva.
11
ZGODA LJUVENA
Trudnom svijetu no na lice vrgla bjee sjenu blidu, da od ljuvezni potajnice5 na svoj tanac zvijezde izidu. Ja Ljubicu kon nje dvora u zabitnoj ekah strani, kad nje umjesto zgar s prozora bi mi dodan lis pisani. Mrem od elje za prije znati to mi pie m jedina, nu mj elji svrhu imati nenavidna brani tmina. Nije pomoi: iza gora jasni mjesec jo ne istjee, svijee rajskijeh od prostora zvijezde mi su prem dalee. A elja me nuka i blazni ta, da skrovna draga slova protio bih bez bojazni na plamenu od trjeskova. Ali u cvijetju i u travi srenom zgodom meni tada krilata se zvijerca objavi sprijed zlaena, svijetla ozada. Ulovih je i nad svime taj lov drah drai od zlata, ter njim svijetlit naui me moja ljubav domiljata. K pismu 'e prinijeh i po njemu pomno vode plam krilati, na tem zraku ivuemu sve razvidjeh to ht'jah znati. Ah da ti je uvijek hvala, o svijetnjae prigizdavi, od livada zvijezdo mala, drobna iskro od ljubavi. Ne mogu te neg hvaliti, lijepa zvijerce, harnom pjesni, ijem dostoja pomo biti nepokojnoj mj ljuvezni. Ureenje ne priprosto ti si od ljeta po naravi, dijelak sunca za njim osto za razgovor cvijetju i travi. Prid tvo'em zlatom zlato krije
5
od ljuvezni potajnice - tajne posrednice u ljubavi
12
i sobom se zlato srami, tvoj plam zlatnoj u tebi je k u prstenu dragi kami. Od zemlje si ti zenica, dan k leti sjemo i tamo, slika mudrijeh djevojica ke se u noi kau samo. Sve kuala cije dobrote dragu rados, zvijerce draga: mednom rosom dojilo te milo nebo, zemlja blaga!
RAKLICI KOJA JE SUMNJILA BIT LJUBJENA

Tvomu u licu skupljeno je blago obilno svijeh razbluda, nu ti nijesi dobro moje, u kom ive m pouda. Gizdava si, Rakle, i mila, ali srcu mom zamani, ke Ljubica, rajska vila, u slatkomu ropstvu hrani. Ah zamani prsi od lijera, usta od rue kae meni, zaman jasna tv zamjera otvora mi dan ljuveni. Paze ljepos tvomu u licu indje obraam misli moje i razmiljam mu Ljubicu i nje ljepos ljepu od tvoje. U tebi se naresiva obraz cvijetjem, zvijezdam oi: u nje elo zorom siva, pogled suncem od istoi. Na nje ustijeh ivot pravi, u posmijehu raj se kae, na nje prsi ljubav stavi to je imala slae i drae. Zato nemoj bit sumnjiva, er drugoga rob sam lica: svaku svjetlos dan dobiva, svaku ljepos m diklica.
13
DANICI RANJENOJ OD PELE

Gizdava vila Danica k je cvijet rajskijeh diklica, pristupi jednom vesela za vidjet mladijeh roj pela. Tu ijem u mnogoj slobodi mlada meu nje dohodi, rani je pela, k scijeni nje lice za cvijet ljuveni. Udorac male te rane smete nje dike sunane: uze lijer bijeli nje lica sliku rumenijeh ruica, a biser grozni nizdoli perivoj lica nje poli. Zagorko, k svijet nemio cije neba bjee pustio, pazei gorke nje suze, besjedit ovo njoj uze: "Danice, poznaj sadara svjetovna ljubav k vara. Pelici, k ti vaj daje, svjetovna ljubav slina je: er kako pela med hrani, nu dava boles kad rani, i ljubav nosi zadosti slas malu s mnogom gorkosti. Znaj, svaka rados od svijeta k ljetna zvijezda prolijeta i po svj tatoj naravi za sobom alos ostavi. Sama je ljubav od nebi k nejma boles u sebi i sred istinijeh razbluda dava sve slasti bez truda."
OTKRIVA LJUBAV GOSPOI

Srce moje izrijet eli to rijet usta nee viku, ijem tv rajska ljepos dijeli oganj srcu, led jeziku. Mnim, kad zlatnu strijel upravi ljubav meni suprotiva, da m usta platnom zavi,
14
kojijem oi svo'e pokriva, neka mene prli jae ueenje ke skrovno je i tvoj ures ne proplae otkrivene rane moje. Ah mrem, i sred gorka jada, da m pismom smrt se objavi, u krv moju mastim sada pero iz kril od ljubavi. Vrijeme 'e, vajmeh, da mi uzbude ustim ruka namjesnica i da pozna sve me trude, svijetla diko svijeh diklica. Sunanice sunca draa, lijepi izglede od nebesi, ke pogledom dan se uzmnaa, ke posmijehom svijet se resi, ti si slatka m gospoja, m ljuvezan, m razbluda, rados, miso, dua moja, moje ufanje, m pouda. Ja te vidjeh i ljepotom tvom ugrabljen bih sam sebi; vidjeh, umrijeh, da ivotom ljepijem ivem, duo, u tebi. Sa svijem srcem i pameti klanjam nebo lica tvoga; hrli moj duh, da posveti na tvu slubu sebe istoga. Poznam da moj plam smioni vele prosi u tve dike, nu boanstvo vik ne odgoni dobrovoljne slubenike. Na mu slubu ne item ino negli samo tvoj se rijeti, dvorit lice tve jedino, prid njim ivot moj dospjeti.
SVI INI SPAHU LJETI U PODNE

Svi ini spahu ljeti u podne, kad mi ree m gospoja: "Hod'mo uivat sjence ugodne domaega perivoja." "Hod'mo, rekoh, nu zamani svaka sjenca bit e za me:
15
ne gori me zrak sunani neg ti, o sunce, ke si uza me." Tuj sjedosmo gdi vode su, ke pustei narav plahu u mirisnom tihu uresu lug raskoni optjecahu. Svi razbludni, svi veseli razgovori nai bjehu; ubra ona cvijetak bijeli ter ga na me vre u smijehu. Uhitih joj ruku tada vele: "Plakat vk meni je! to da ufam, brae, ikada, kad me isto cvijetje bije? Nu ta ruka tv draga je, da udiru blazni i travi, i to ishodi njom zlatna je strijel medene od ljubavi. Da si i ubit me u odluci,6 isto gvozdje, znam, nemilo toli lijepu cvijetu u ruci u cvijet bi se obratilo. Tijem na milos dopusti mi, rajski cvijete moj estiti, celovima neizbrojnimi lijepoj ruci zahvaliti." Dospjeh s slatkijem celivanjem, ljubei je tisukrati; i me srce zenu ufanjem7 da za cvijetom plod u imati.8
USTI LIJEPE I LJUVENE

Usti lijepe i ljuvene, u kijeh ive srce moje, usti slatke i medene milostive me gospoje, recite mi, otkle u sebi vi toliku slas drite: er nije nai, znam, pod nebi slasti toli plemenite. Zaisto rajski med tekui
6 7
Da si i ubit me u odluci - da me hoe i ubiti i me srce zenu ufanjem - u mom srcu raa se nada 8 da za cvijetom plod u imati - da u udovoljiti svojoj ljuvenoj elji
16
prolio se zgar s nebesa, stan prilian sebi itui sred vaega draga uresa. arki grimiz bitju u svomu, koralj, ures morskijeh vila, i u zapadu sunanomu rumenoga plam svjetlila i kamenak bez procjene, k crljenijem zrakom siva, prid vaijema rusam vene i svo'u ljepos poniiva. Blijedi o busu svom ruica, rumenijeh vas videi, zasramljena trator lica prid vam ezne zavidei. Pae zaman, kad istjee, zrana zora, dika od svita, vas ljepotom svo'om zatjee, er ostaje pridobita. I ako narav dosleka je lijep stvor rumen k stvorila, po njem doprijet uila je od vaega rumenila. Malu u krugu vas jedinom sve ljeposti dikom kite; vi dragosti, vi milinom neizmjernom se ponosite. Mnim, ljuvena majka mila napravu iz vas vadi i diku, kad se spravlja po sred krila najdraemu ljubovniku, ter izbrani miris hrani u koraljnom vaem sudu, drobni biser i snjeani, rados, pokoj i razbludu, rijei i posmijeh, k vlas ima u med stvorit srca od stijene, i s prislatkijem celovima drage uzdahe razbluene. Ah udesi sreni moji, usta ugodna i uena, ah ivui perivoji moga ufanja zatravljena! Ah i unaprijed darovima vaijem eljna smirite me, blagodaran er bit ima tko 'e pun blagom neizmjernijeme.
17
LJUBAV I LJUBICA
Tako due strijelja i mori ma Ljubica svo'em pogledom, tako travi srca i gori licem, inom i besjedom: regbi da je nerazdiona nje s ljubavi ljepos mila, za rijet bolje, da se ona istu u ljubav priobrazila. Misli ljubav njom ujedno, tvori ljubav to ona tvori, ljubav tiho, slatko i medno govorenjem nje govori. Resi se ona - ljubav slijedi i resit se njom uiva; njom gre ljubav, njome sjedi, njom ustaje, njom poiva. njom spi ljubav i u nje krilu; sama 'e ljubav, kad nje nije, plae ljubav po nje cvilu, a posmijehom nje se smije. Kad u tancu suncem sijeva, ljubav tanac vodi njome; kada zane, njoj otpijeva ljubav pjesni nebeskome. Ona u ljubav srca sili, a njom ljubav due travi; iz nje lica ljubav strili, ona iz luka od ljubavi. Ona 'e ljubav po prilici, ljubav je ona po razbludi, i u inomu nerazlici razlini su samo u udi: ljubav sa mnom sto'i zdruena, a Ljubica viku nee: blaga 'e ljubav i medena, a Ljubica huda odvee.
18
SUNANICI UGRABLJENOJ
Trud je ljubit, trud je vei ne ljubiti lijepo to je; nu, to ljubi ne mo stei, nad sve trude trud ovo je. Tijem, prilijepa Sunanice, misli u kakvu ivem trudu, gdi skroveno tvoje lice vema uzmnaa mu poudu. Slavic, komu po nesrei ote porod ruka kleta, boleljivo uberei oko gnijezda prazna oblijeta. Tako i ja mjesta koja nau ljubav svjedoie pun gorkoga nepokoja optjecivam eljno odvie. I vidjet mi tad uzbude da je u tmini strana svaka bez sunane tve razblude, bez svjetlosti tvoga zraka. Velim: "Odi ja razgledah najprije ures nje gizdavi; odi eljeh, sumnjih, predah vas ueen u ljubavi. Vjernom rukom svo'om zaplati odi elje ke me more, odi njom se stah mnokrati na ljuvene razgovore. Od priblage me gospoje odi primih celov prvi, odi ognjeno srce moje njoj zapisah mojom krvi. Mjesta su ista; nu nje lice nije da tunom otkrila bi; gdje si, ah slatka Sunanice, a tko mi te, duo, ugrabi? Nek ja, odluen ne ivjeti, tebe skrovne kroz nemire samo gledam u pameti i studene grlim mire."
19
SUPRO NENAVIDNIKU
Toli tebe me veselje ucviliti moe i smesti i najvee tve su elje radovat se mm bolesti? O nakazni prem estoka k vas pako s sobom vodi, ter se boli, pokli uzroka od bolesti ne nahodi. Rue od grada,9 ja sam obro kroz estitos svakas veu veselit se za me dobro, veselit se za tvu smeu; er dvostruku rados primam s tve bolesti k tata je: jednu, koju po meni imam, drugu, ku mi tvoj pla daje. I tv dua zavidnica, er s me sree plakat uze, molim nebo da joj s lica vik ne ukloni plae i suze. Bez pomoi tuan bio, pali u vjetar tvoji uzdasi, nitkomu se ne vidio u tvj tuzi tuan da si. I ako tkogod pozno tvoje jade, tube i peali, reko: "Sve to himbeno je za privarit tko te ali." Plako mrtva, tkoga ljubi, plako krvim vrijeme u svako, plako, dokle oi izgubi, a i bez oi srcem plako. Plako tvojijeh, plako tebe, plako u dobru najveemu, plako jo i bez potrebe, plako i ne zno plae emu. Tvojom tugom u mj srei sve se grizo srcu u tvomu i svakomu zavidei nezavien bio nitkomu.
Rue od grada - ruglo od grada
20
SVJET PRIJATELJU NETRPEU

Kad to o tebi progovori gradska zloba, ter te uvrijedi; i u djelu i u besjedi skoi jakno zmaj u gori. Nu tijem ne gre kud hoditi mudroj svijesti obiaj je, er osveta najvea je zlobne rijei pogrditi. Ne da' uzroka, pak se dii da ima vele zlohotnika, er je mudru s velika da se od zlobnijeh zloban lii. U kreposti ivjet rdi, a na stvari smijej se ostale nije pod suncem vee hvale neg bit mrze zloj eljadi.
CVIJET NA DAR POSLAN OD GOSPOJE

Cvijet k slino na me vaje sad mi ljepos tv posila, ah, ne scijenim da zemlja je na obiajnu porodila. Njega suzam mo'im polita mjete rose zemlja stvori; njega, zoro ti estita, zrakom tvojijem oi otvori. Ja ga primam, k tvojemu slina uresu, o gospoje, i razgledam eljno u njemu procvjetale sree moje. A za uzdarje, cvijetno bitje, vik uresu slutim tvomu da neumrlo cti prolitje na tvom licu prilijepomu.
21
LJUBICA SUNCU SLINA

Iz istoi razvedrene posilae jutro bijelo tihe vjetre razbluene budit cvijetje priveselo, kad ja, ele tvoje lice i razgovor tvoj medeni, ugledah te, m boice, gdje ishodi supro meni. Nu ne ispuni s hude esti pouda se m velika; privari je u nesvijesti tve ljeposti lijepa slika: upoznah se, dobro moje, u prisvijetlo sunce od nebi, iz istonijeh strana koje ishoae slino tebi.
SMIJEAN RAZGOVOR
U zelenoj sjeah sjeni, kj se okolo vir izvija, kad Miljena doe k meni, od svijeh vila najstarija, i ree mi: "udim sada ut tv mudros to me svjeti, pokli mislim Zorka mlada za dragoga vojna uzeti. Zaludu je gora gusta, kad bez ploda, znaj, boravi; bez pritke je loza pusta, pusta 'e vila bez ljubavi. Ni se sramim, mladijeh ljeta to moj ures nejma u sebi: star je mjesec, dika od svijeta, staro 'e sunce, s od nebi. Prizrivati ja poinam i prihodi doba moje, nu se kuam i batinam a ne enam ljeta broje. Pogled ima vila svaka svako u doba drag i mio, i stare smo ljepe paka, kad je ures na sazrio.
22
Milo 'e vidjet kad najprije sja na dubu cvijetje bijelo, nu je vele gizdavije ubirati voe zrelo. I zemlja je stara mati, nu ne gubi tezijem scjenu, i lijepo je nju gledati s mladijem ljetom sadruenu. Strmi potok gnusna tijeka malo dana prije se rodi, a pribistrijem davnja rijeka priko polja stupom hodi. Gvozdje, koje licu u svomu tamni mrakom nemilijeme, grabi svjetlos srebru istomu, kad ga izlie dugo vrijeme. Staros resi a ne hara lijepu diklu; ali opeta nijesam, vjeruj, tako stara, er jo nejmam peset ljeta." Jo veljae, Ljubdrag kada, k se nae tuj po srei, nerazbora i nesklada bijesne vile ne trpei, nasmija se, pak trikrati krivo 'e paze i opako u rasrdbu smijeh obrati ter se osjeknu na nju ovako: "Gled' izjedi, k zdruiti s pastijerom se mladijem ima, da celove vavoliti ustim bude bezubnima! Od svijeta se svrha eka jur prispjela u naravi, kada staros kukurijeka zanesena u ljubavi; er tko nee rijet pravedno da 'e sva narav u neredu, vide s ljetom zimu ujedno a s mladiom diklu sijedu, snijeg od prama, prsi od leda gdi plamena trpe silu i no sjedi tamna i blijeda nedorasla sunca u krilu?" Ree ovako, a Miljena Ljubdragove uju rijei, jak lavica ubodena na njega se ljuto izbei, govorei: "Nije potrebe da se ozivam ludos na tu:
23
hou Zorka, neu tebe, jo da siva vas u zlatu." Hitru stavnos tad u lice dozva pastijer vuhoviti, k zemlji obrati svo'e zenice i sta dvorno besjediti: "Ah smiluj se i prosti mi, o nakazni od ljepote, i u dobro, gospo, primi to pro tebi rijeh nehote. A odsad u ti u spijevanju hvalit ljepos, kud god stupi, i init u da se na nju k na udo vas svijet kupi. Tebi narav pribogata rad ljuvezni poda i scjene prame od srebra, lice od zlata, oi rusam nakitjene; ravne prsi, usta bijela, vrste bedre na te stavi; luk je tijelo, nos je strijela, pogled emer od ljubavi. Pae 'e udna stvar veoma tvo'ih naprava da s pomoi kako sunce siva doma jutrom zrana, bijeda u noi. Tijem s tolike tve svjetlosti, k mi poraz i smrt prijeti, ja ne mogu tve ljeposti smislit, gospo, ni vidjeti. I ako svakom ljubovniku opi ljubav svijes zanijeti, tko god ljubi tvoju diku potpuno je van pameti." Tako izree, a ja u smijehu, taj razgovor, da ne izgine, vas udjeljah na pospjehu ovdi stare vrh esvine.
24
LJUBICA SRAMELJIVA
O Ljubice, s tvoga srama moja ljubav uzrastjet e, ako moga vlas od plama uzrastjeti moe vee. Sram je u vilah rajska dika, od kreposti zraka mila, plemenita draga slika sunanoga rumenila. Ali u srcu dikle mlade kad se zdrui sram s ljubavi, dvakrat svoju ljepos tade ljubovniku ljepu objavi. Vi u jutro zornu rusu prije neg vas svoj cvijet otvori: gizda se ona na svom busu, svaki za njom pastijer gori. Taka 'e mlada djevojica, kad jo elju sramom krije, cavti i zrakom svoga lica sja nad zorom rumenije. Ah nije sile k dobiva i podlaga due i plijeni koli ljubav srameljiva i djeviki stid ljuveni. Ah nije nai stvari drae neg diklica u razbludi kad pomalo ljubav kae, da ljubovnik vema 'e udi. Zato izdiem od sladosti, kad moj drai plam skroviti, kad mi ne da tve milosti, nu je puta ugrabiti; kada na me pogledati uzme ljepos tv medeno, pak na zemlju lice obrati stidnijem cvijetim nakieno: kad se ukae puna smee, posmjehne se skrovno opeta; kada hoe, k da nee, i celove bjee sreta; kad k udim dar najvei, ustegnutoj u radosti brani daju, da branei s blagodarnom lakomosti. Er znaj, ona vil na sviti dostojna je da 'e svak dvori
25
k te lasno ne zasiti, k te dugo prem ne izmori.
POPIJEVKA VIE SMRTI MARKA KRALJEVIA

Kralj Vukain vojsku kupi i pjeneze svud rasipa - davori, davori! nareuju svak da stupi rvat cara Muzaipa, koji u staro Drenopolje, gdi ga donije es neprava, bjee uzdig svo'e pristolje vrh krstjanskijeh mrtvijeh glava. Itom se je zaletjela bojna slava navjesnica priko rakijeh plodnijeh sela i bugarskijeh vrh granica, eto odasvud vitezovi teku bojnoj u odluci; svijem u licu sto'e trjeskovi a viteka slava u ruci: pale oima kud stupaju, njima 'e vidjet bojna sria, a prid sobom glavu imaju slavna Marka Kraljevia. Ta vojnica sva ohola za vojvodom takijem grede, k da jata od sokol orla siva na boj slijede. Svijem na pasu sablja 'e jaka, stoje kopja sred desnice, a vrh kape od junaka trepte vite perjanice. Svi ujedno jezde tako u Kosovo htjee priti, gdi druini poe ovako junak Marko besjediti: "Davori mi, drubo mila, ku bog svijetu za s stvori, koju nikad turska sila svo'u pod oblas ne obori! Vide vaa srca jaka, da su Turci zma'i krilati, s takom kitom od junak smio bih ih zatjecati.
26
Da se prava vjera osveti slijedite me svi smioni, da Muzaip car prokleti pod mu sablju vrat prikloni; da izbavim ja najprvi teka iz ropstva kraj bugarski, kad u blatu crne krvi utopi se mjesec carski. Ne uzmiite u sretanju, it naprijeda svaki trudi i vaemu vojevanju m desnica za izgled budi. Dobitje se snagom sreta, slava 'e stavnoj u odluci, er junatvo srpskijeh eta nije u nogah negli u ruci." Itom bjee ovo izrek slavni Marko svj druini, u se buat nadaleko turska vojska po planini. Cije stranoga njih amora, k injahu na boj hrli, stresae se polje i gora, jakno vihar kad zaprli. Kad vidjee Turci kleti spravne srpske vojniare, ne mogoe odoljeti srcu ognjenom da ne udare. Sva ravnina tad izginu meu njimi bjee koja, i od polja svu irinu prikri odasvud plam od boja. Njeko ubija, sijee i tlai, njeko uzmie preno u strahu; oblak strijele, munje mai, grom udorci slikovahu. Marko bojnoj u slobodi zbode prvi konja vrana ter u prsi kopjem zgodi Arnauta Sulimana. Nu se udorac ne ustavi, istijem hukom ter naprijeda protjeui ip krvavi jo nabode i Mehmeda. On Mustafu sreza pree priko pasa u dva dijela, a do sedla tja rasijee Husaina s vrha od ela. Ali sve to vee kolje snane Turke vitezove,
27
supro njemu sve na polje pridohode ete nove. Sva druba mu pobjena je i svo'om krvi polje omasti, a tko ive huka da je pod otmanskom suan vlasti. S cijelom vojskom sm boj bije junak Marko nedobiti ter ustupa gora gdi je, da liticom plei titi. Utoliko brz odvee snagom ruke svo'e krvave ori, kri, sijee, mee sablje, kopja, ruke i glave. Nu letei po dubravi potaknu se konj mu odzgara ter u hridnoj jami ostavi svoga strena gospodara. Ta hrabreni Marko pade, kijem se imenom jo svijet stresa, turske od sile ne nikade neg pridobit od udesa. Ah da plata tv ne izgine sred neumrlijeh vjenijeh strana, diko nae pokrajine, svijem jezicim pripijevana!
LJUVENO UIVANJE
Ah jo sumnjim je li istina da celivam tvoje lice, o pridraga, o jedina, o sunana Sunanice, i da moga posred krila sad uivam ljepos tvoju, o me due duo mila, o ueni moj pokoju! ta er mnokrat no opaka snom privari me poude: tebe grlih, naoh paka samu sjenu od razblude. Nu i sad ako san me vara, ah molim te, sne veseli, ovolicijeh sred dobara od mene se vik ne odijeli. Nije san ovo, sjena nije:
28
tiem, vidim, znam oito da sad meni na ruci je moje sunce priestito. Ovo 'e lice ke s pogleda stavi krila mj poudi; ovo su one usti od meda gdi se u ruah ljubav bludi. Ovo su one prsi od snijega, voe od rajskijeh perivoja: ovo 'e ljepos tijela onega u kom ive dua moja. Ah prilijepijeh vila kruno, ah priblaga m gospoje, ah mo'i trudi, ah potpuno zaplaene suze moje! Jak kouta utruena eljna vode vira iva tebe elja moja ognjena hlepi uivat, ijem te uiva. Sve to uivam nije mi dosti, iza slasti slas mi 'e draa: ista obilnos tvo'ih milosti vei u meni plam uzmnaa. Tijem k brtan stup kameni grli a trava zemlju svoju, kako loza dub zeleni, kako ljubdrag tanku hvoju, grlimo se, m gospoe, ljubimo se, ah jaoh meni, dokle od slasti iz nas poe u celovijeh duh blaeni. Ah ke dare od pokoja vrh mene bi es prosula, sad ovako kad bi moja dua uzdiu izdahnula! A i udim se kako mi je doputeno jo ivjeti, kad umrlijem dano nije uzit u raj, a ne umrijeti.
29
OSVJETLJAVA SE GOSPOI POTNO

Znam da vile tko ne slidi k boice sile s nebi, ili srce ima od hridi ili srca nejma u sebi. Nu za slijedit diklu jednu pogrditi sve ostale, nije pristojno srcu vrijednu, ke za eljom gine od hvale. Tad se vrijedno srce u nami i veliko moe riti, kad mnozijema gospoami podobno je za stan biti. Pak me rijei to razloe vrh oite stvari od svita? Loza, gdi god doprijet moe, svakoga se dubja hita. Eto edan lav po lugu sve ne hrli k istoj vodi; eto mjesec za svo'u drugu jednu zvijezdu vik ne izvodi. Vele rijeka tee u more, nebo mnozijem svoj zrak dili i celiva na istok zore vele cvijetja vjetric mili. Zato emu, m Ljubice, za krivinu bro'i veliku, er gizdave Sunanice pored s tvojom slijedim diku? Ti si draga, draga je ona, ona 'e lijepa, lijepa ti si; tijem nije ljubav m razdiona u njoj draga ti meni si. Kad nju grlim, m gospoje, na te miso moja leti; kad celivam usti tvoje, ona mi je na pameti. Ter vi, rajske dvije diklice, stuene ste mm ljubavi k u vijencu dvije ruice zlatna ica ke sastavi. Obje ljubim naponase, k da jednu ljubim samu, i m mlados razgara se u jednakom s obje plamu. Ah krivi me, duo, onada kad ti budem posred krila,
30
ako uspozna da me ikada ina dikla zatravila.
LJUBOVNIK UCVILJEN GOSPOI

Priica je od pjesnik, njeki osuen rad krivine udnu muku da dovika sred pakljene uti tmine. On pun jada neumrla gladom, eom skonava se, premda u vodi jes do grla s punijem dubom voa uza se: pokli eljne pun odluke vodu i voe netom tegne, njemu iz usta, njemu iz ruke gine voe, vir pobjegne. Ta priica kae svima da 'e pakljeni trud gledati sve to udi prid oima, a pak ne mo uivati. Da promisli, po razlogu koji u meni utim pako, gdi te unaprijed gledat mogu, ali uivat ne nikako! I ako, brae, jo u tebi prednji plami ivu i gore, mnim da pozna i po tebi istine ove me govore. Trudno 'e ljubit na ovem sviti a ne ufat dni vesele, nu bit ljubjen i ljubiti bez ufanja, trudnje 'e vele. Tijem er ginu jur m ljeta, ah za milos jednom samo iti nain da se opeta, prije neg umrem, uivamo. Nemoj scijenit da item sada ste od dike tve estite sve to stekoh ja njekada, o m lijepa, sluei te. Sad ma elja sva je inako, nijesam oh kak' i prije: za smirit me tuna ovako jedan celov zadosti je. Piso bih ti jo naprijeda
31
k me boles mui i hara, ali gorki pla mi ne da k na knjigu pada ozgara.
TUBA LJUVENA
ujte, hridi kamenite, pod kijem glasim tube moje, i za milos proplaite na me gorke nepokoje. Eto, vajmeh, privari me svo'om blagosti ljubav prika i nesrenijem uini me moja srea prem velika. Dvije diklice maloprije u veselju ljubjen ljubih; sad er ljubih objedvije, obje uvrijedih, obje izgubih. Jedna o drugoj im ne znae i scijenjae m bit sama, n'jednu milos ne branjae mo'im ljuvenijem poudama; sad u gnjijevu obje mnogu utjeu me rasrene ili, utei kad ne mogu, odvrnjuju lice od mene. Kad se jednoj smjerno molim, ona, ognjena na me u licu, besjedam se prijei oholim vele: "Dvori Sunanicu!" A kad rane me skrovene drugoj kaem, nije na lijeka, er mi veli: "Po' od mene! Ljubica te tvoja eka." Tako da moj dan ljuveni, k od dva sunca svjetlos ima, osta obujmjen smrtnom sjeni i tamnostim pakljenima. Ostah kako dub od gore zlo nasrnut dvijem vjetrima, dokle god ga na tle obore i potlae meu njima. I zaisto bi jad nemio tuni ivot moj prisjeko, gdi sam u as izgubio to sam s trudom nao i steko,
32
da me jote u ivotu ne uzdri samo ufanje da e ganut njih ljepotu nepristavno me skonanje.
LJUBOVNIK RASRENI
Sramovat se meni 'e sila to te ljubih verno dosti, o nakazni bez milosti, o prikore svijeh od vila. Ja te uvrijedih (rijet u istinu), nu grijeh plakah dugo vrijeme i s suzama neizmjernijeme prosih milos na krivinu. Zasve oholu, ja te ljubih, da ti udvorim pomnju stavih, za ste tebe mene ostavih, za na tebe mene izgubih. Ali ti se ne smilova, neg tve lice krije meni, lice u kom se jo rumeni biljeg mojijeh od celova. Prem se oholas tv ponosi svo'om ljepotom, bivi oito za oholit se razloito da se vele hoe i prosi. A tvoj ures nije te vlasti, da boica njim se ini, er to lijepom tebe scini, gubi scjenu s oholasti. Tijem ja nijesam vik ljubio ljepos nego ljubav tvoju, za rijet bolje tetu moju i moj poraz, k sam htio. A i sa mnom si ti hinila, znam, po tvojoj nestavnosti; ah pod cvijetjem tvo'ih milosti smrtna zmija skrovna 'e bila. Zato od tebe grem nazada, er plam drugi m 'e zahvala; s istijem mirom i ti ostala, s kijem ja smeten bjeim sada. Nijesi, nijesi ve za mene, o nevjerno srce od hridi!
33
m ljuvezan vile slidi, ne lavice nesmiljene.
SRENA PRIGODA
Rije je stara, da na nebi nije stvorca vlatitoga, slino bilo najvee bi klanjat vrijeme mjete boga; er je uzrok svakoj srei vrijeme, zasve da 'e bjegue, i sve s sobom donosei rijet se moe svemogue. Ali sudom on mojime nije za astit vrh otara, pokli s sobom nosi vrime vee tuga neg dobara. M boica ti bi sama u veselju tada bila, o obilna svijem sreama, o prigodo draga i mila, zgodo svijetla, zgodo slavna, zgodo, asti m dovika, zoro od sree nepristavna, sunce slijepijeh ljubovnika. Ti si vrata, ti stranica od kraljice esti u dvoru, ti si zvijezda provodica po ljuvenom gorkom moru. Ah ku nee es imati tko te umije kroz svijes znanu ustrpljeno priekati i prigrlit priekanu! Ah kolikrat, kad najmanje ufo sam se, put mi otvori, da se smiri me skonanje, da moj pako raj se stvori. Ah kolikrat iznenade meu straam bezbrojnimi slatke usti dikle mlade u as jedan dopusti mi! Gdi ste, o vjerni ljubovnici? boici ovoj nos'te dare, okrunite njoj u dici kitnijem vijencim slavne otare. Vi za harnos svijeh godita
34
in'te da njoj na as leti iz tisuu svetilita do nebesa dim prisveti. Ona dat vam jakos ima u as jedan to ljubiste, to vi udugo i s mnozima trudim stekli jedva biste, ijem sve slasti u se kupi ona i die sve to ustraa, er kad zgoda k vam pristupi, samo umjejte - dikla 'e vaa!
ZORKI UVRIJEENOJ
Zorko lijepa, k dostoja mjesto u srcu mom najvie, s tebe ive, s tebe moja uzdiui dua izdie, er pod suncem m najvea ti si rados, slava i srea. Ah tv osveta zatonica sa mnom tunijem mira nee, neg iz neba tvoga lica na me ognjenu strijel izmee, da me shara, sprai, umori trijes od trijeska tei i gori. Evo t' padam na koljena peru suzam plano lice; osveti se, m ljubjena, m gospoe, m kraljice, k od mene hara uze srce njekad, sada suze. Osveti se, moj pokoju, tvoju ispunit elju ustani: momu u srcu sliku tvoju smionom rukom smrtno rani i udorcom jednijem vee svri sa mnom me nesree. Evo u gorkoj krivac smei item milos, m jedina, ako milos moe stei neizmjerna m krivina; item milos, m pridraga. pokli ljepos sve je blaga. Item milos, da me boli jur po tvojoj svre osveti,
35
kad s uzroka lijepa toli budem ivot moj dospjeti, kad tve rane momu uzbudu grijehu plata, lijeci trudu. Nu ako ti si, ma gizdava, dua kojom ivem samo, znaj da dua smrt ne dava, od ke ivot svi primamo; mrtvu tijelu ona iva vlas ivuu udjeljiva. Ako od sunca jasnu sliku tvoja rajska ljepos hrani, smrtnu tamnos znaj da viku ne poraa zrak sunani; pae on svjetlos svijetu odi u dohodu svom dovodi. A i nada sve smrtne vaje, ke dostojim s grijeha moga, meni boles najvea je s tvoga lica osvetnoga, vide poraz u njem sada, gdi m radost b njekada. Ako ti si, ma gospoje, nebeskomu slina uresu, ako nebu vedrom tvoje oi lijepe priline su, ako ishodi zora bijela iz istoka tvoga ela, oblak srdbe tve mi uzroi groznijeh suza da smueni, otar pogled iz tvijeh oi vedra iz neba trijes je meni, a iz ela se tvoga otvora meni tamnos, druzijem zora. Ah to velim? zora i meni, lijepa moja, tve je elo! nu mi otole dan ueni ne sja i sunce me veselo; a i da sine, pla mi brani mo uivat zrak sunani. Zora 'e meni, nu ne zora k slavicim zvana ustaje, k iz rajskijeh hode dvora navjesnica sunana je prosipaju svoga iz krila plodne rose, cvijetja mila; zora 'e k se esto oglasi kroz cvijeljenje moje ljuto; nje su vjetric moji uzdasi, cvijetje ufanje, nu svenuto,
36
rosa moj pla, kijem se goje uzrastjele tuge moje. Tijem, m Zorko, ne naprijeda! neg alosnom krivcu prosti k svoj teki grijeh spovijeda prid pristoljem tve ljeposti; prosti i na moj grijeh prihudi vea od grijeha milos budi!
ANDRIJI UBRANOVIU, SPJEVAOCU OD JEUPKE, NADGROBNICA

Odi odlui udes vrli ubranovo tijelo unijeti: nu glasovit duh neumrli, smrt pleui, tijelo osveti. im Jeupku toli uresi, vlasti istakmi boanstvene, er sm moe bog s nebesi stvari uzvisit potitene. I ako ga pjesni koje dosle mrtva ne hvalie, njega hvale pjesni svoje, nad kijem hvale nije na vie.10
VJERNOS U LJUBAVI
"Ah ivio nadaleko od ljuvenijeh svijeh dobara tko god vjernos tlai prijeko i gizdave dikle vara", veljah i jo bjeh spravio rijet pro varkam od ljubavi, kad ljubjenju vje Radmio ovijem svjetim rije mi ustavi: "Nije prikorno ljubovniku izrijet togod pro istini, kad vilinju ite diku, kako moe, da prihini,
urevi je imajui u rukama poznato mletako izdanje Jeupke iz 1599, ubranovia smatrao autorom te znamenite poeme. Nova istraivanja meutim pokazala su da je ta Jeupka zapravo samo dio vee poeme pod istim naslovom to ju je napisao Hvaranin Mika Pelegrinovi.
10
37
er je svaka vil razlika i himbena srcu u svomu, a naravni zakon vika: ""Ne bud' vjeran nevjernomu!"" Lau one i mnokrati (to je gore) bez potrebe, samo za nas ubijati a priprodat drae sebe. Kad to prosi, tajas na to sada strau materinu, sad susjestvo domiljato, sad iznae ku la inu: da joj bratja blizu lee, da joj nije mo se ukrasti, da te ljubi, nu je ustee glas k usto je pro nje asti. Kad ne nae to za rijeti, svadit e se tisukrati, ku krivinu navre ti, to obea za ne dati. U rije jednu - po naravi mogui se glase i scijene vepri zubim, noktim lavi, zm'je emerom, varkam ene. Bud' ti vjeran vrh inoga, s prijateljom vik ne hini, ne privari druga tvoga u nijednoj trgovini; ne daj rijei do na manje ni na sudu ni na zboru, za sramotu dr' varanje svako u mudru razgovoru; in' s tve himbe da nikada s nitkomu ne pogine, nemoj smetat mir od grada s tvoje varke i hitrine, pak bez straha i obzira ljube varaj svaku od ena, er je svaka tuj nevira i korisna i hvaljena. Znaj da 'e krepos, s i srea, kad ljubovnik hitro umije ne izvriti sve to obea, tajat to jes, rijet ta nije, djelo s rijeim ne ugoditi, srce licem krit svudijera, er nevjeran, vjeruj, biti nevjernicam nije nevjera." Tako on ree, nu zamani, er vjernostim bog me obdari
38
i ljuvenoj znam da rani smrt je, ne lijek u privari. Lijepih vila dragu uresu hou vjerno sve sluiti: jo da i one nevjerne su, ja u uvijeke vjeran biti.
SRCE IZGUBLJENO
"Jeda 'e nao tko po srei izgubljeno srce moje, ke izgubih, vaj, hodei za stupajom me gospoje? Za obiljeu jes u njemu malo ufanja i radosti, straha i sumnje vele i k temu mnogo suza i gorkosti, a nadasve udjeljana hitrom rukom od ljubavi me Ljubice slika izbrana i nje ures prigizdavi. Znaj koristi da u njem nije, povrati ga tijem veselo: sve probjeno strjelami je i napola izgorjelo. A na milos po razlogu za uzdarje u pokloniti sve to imam, sve to mogu, sve to umijem ja na sviti." Tvorah ovu libu u glase vas u plau, vas u muci, kad m lijepa prikaza se nose srce moje u ruci. "Evo t' srca, ona ree, sad to obea, htjej mi dati." Dah sve to sam, a ona utee i srce mi, jaoh, ne vrati!
39
SLADOS ZAMJENITE LJUBAVI

Moe li se na ikako toli ugodan raj ljuveni, neg dva mlada kad jednako ivu i vjerno zaljubjeni? Kad pastijeru vil dragomu veli slatkoj u razbludi: "Po ljuvenom srcu tvomu moje srce mjeri i sudi. Lijepa ako sam, dike od moje ti gospodar sam se veli: brae, uivaj to je tvoje, uzmi, duo, to ti eli." A nju pastijer sred veselja grle dragoj u odluci, odgovara: "Sva 'e m elja, drag ivotu, tebi u ruci. Ja posvetih po razlogu, k boici, samoj tebi sve to udim, sve to mogu, sve to ufam ja pod nebi." Ter njih srca nerazdiona pokli jedan plam ustrijeli, on to hoe, hoe i ona, i on eli to ona eli. U njih jedna ljubav mila, jedan se od njih ivot kua i stanuje u dva tila zatravljena jedna dua. Nauzdano ter otkriva jedan drugom misli svoje; jedan s drugijem razdjeljiva sreu, rados, nepokoje. Kad je on vidi sred nemira, njom jednaku boles ima i uzdiu njoj otira grozne suze cjelovima. A ona sree sve njegove u srdacu goruemu za radosti svoje zove i uiva eljno u njemu. to se udi, tuj se stjee, to se hoe, tuj se uzima; tuj se tvori to se izree, to se prosi, tuj se prima. Pae i vee neg prositi eljni moe plam vrh toga:
40
natjee se napuniti slacijem darim drag dragoga. Ovo umrli raj broji se, gdi blaenstvo verni imaju; tijem, Ljubice, ne udi se, er u s tobom rijet se u raju.
SVJET GOSPOI
Mislim, eljo slatka moja, s koga uzroka, s koga djela vrhu tebe majka tvoja od mene je sumnju uzela; a i Gojko tvoj gizdavi, zasve ljupko da gleda me, kae izmeu te ljubavi k da njeto sumnji na me. Mislim da nas nije u emu potajnica naa izdala, er u srcu slueemu pomnja od asti vazda 'e mala. Nu ne scijenim, er pomnjiva dosle i skrovna sve je bila, a pak, budu s nami kriva, sebi bi istoj naudila. Tijem na svrhu svu krivinu tebi davam, o gospoje; prosti, duo, rijet u istinu a za dobro moje i tvoje. Ti si mudra: stvari ostale sve se od tebe hitro kriju, nu za skriti stvari i male htio bih te jo hitriju. Oni posmijeh k ti utee, kad me gleda, pun pokoja, tko da vidi a ne ree da njim veli: "Ja sam tvoja!" A i pogledim oitima strijelja esto prema meni, k da izletjet udi njima tvoj iz tebe duh ljuveni. Skoro od Zorka bi reeno meni ovako: "Stah uza te i stavih se k ljuveno tv Ljubica gledala te." Ah tako ti tve ljeposti,
41
k 'e sunanom slina uresu, nemoj drage tve milosti da mi od tete, duo, jesu. Moe smesti svak tko hoe tijek ljubjenju ke je oito: vjetar truni s dubja voe ke pod listjem nije skrovito. Na dan bio doe kade, oganj svaki gasne i blidi, a ruica brzo opade, kad je arko sunce vidi. Vil k ljubit skrovno umije srena i asna ive viku, er s drugo, vjeruj, nije negli asnom da te reku. Plam ognjeni da bi prije vedra iz neba doo na me, prije u jaze najtamnije silna zemlja prodrla me i stratile svaku muku u me srde prije pakljene neg neasna vik da u puku ti se ree krocije mene. Zato, brae, ako ikada primi od mene togod milo, moj svjet ovi prmi sada i primjena stavi u dilo. Za privarit tko nas gleda i svijeh ki nas s sumnjom paze, nau ljubav unaprijeda krimo slikom od omraze. Ukai se prid svakijeme meni odvrtna, ter me bjei; nu sve ini svoje u vrijeme i hitrinu ne natei, er kad bi itko vrijedan bio nae varke doprijet moi, gore bi nam naudio lijek od iste, znaj, nemoi. Majci i Gojku huli mene, a i na e u em dosti, er su, vjeruj, neizreene me nevolje, me slabosti. I er me ljubi, rijet je trijebi da 'e sve, duo, tva dobrota, natjeu se pokli u tebi blagodarnos i ljepota. Ve ne gledat na me odlui, ni me dvori rijei milom; kad to upitam, ili mui
42
il' mi odgovor podaj silom. Skri mi oi tve vesele, skri mi lice slatko odvee; nek izgubim, brae, vele za ne izgubit vele vee. A i ne hajem, m gospoje, sve ostalo da se izgubi; meni 'e dosta srce tvoje, ke me vjerno znam da ljubi, srce lijepo, srce drago, kom posvetih sve me elje, u komu je sve me blago, sva estitos, sve veselje. S ovijem dospjeh; a ti budi pomna u to je od potrebe, ijem ja ognjenoj u poudi ljubim knjigu mjete tebe.
GOSPOI KOJA REE PJESNIKU: "OSTAVI ME STAT!"

O Ljubice, po sve vrime ku moj slijedit duh odlui, kojoj isto, vajmeh, ime veoma gorko ljubit oi, ja te ljubim pro razlogu, a ljubit te meni 'e sila; ne smijem ljubit, a ne mogu ne ljubit te, duo mila. Ne da ljubim? Nu me inako tvoja ljepos sili i nuka, er ljubit te lijepu tako sila 'e, vjeruj, a ne odluka. Tijem rob vjeni tve dragoe, ijem ve nijesam u slobodi, ljubit u te, er to hoe tko u ropstvu mnom gospodi: pae i znaju od ljeposti nerazdionu blagos tvoju, na skonane me gorkosti slijedim prosit pomo koju. Ah ovakoj pri potrebi s uzdasima goruime svega iz srca vapim k tebi: "Duo, umrijeti ne pusti me! ne pusti me, duo, umrijeti,
43
zaklinam te tvm ljeposti; ne pusti me, jaoh ivjeti bez ivota tve milosti! Prije bih mogo vjerovati da e ribam vreti gore a od dubrava puk krilati prinijet svoja gnijezda u more; da e snijegu plam unutra a led plamu skroven biti i u kolijeh bijela jutra pored s suncem no iziti, neg da u smrtnoj gorkoj muci pustit e me mrijet bez lika, ako ima lijek u ruci za oivit ljubovnika. Harnos, djelo tve naravi, dragos, narav tv medena, in' da otjera gnjijev nepravi tvoga iz srca pridobjena. Vruijem molbam, ah, prida' se i dopusti da ne izgine tko za tobom skonava se, verni sluga bez krivine."
44
ZA GUTKE
POPIJEVKA I.
Lijepa ti je gorica zelena, a jo ljepa mlada nareena: cvijee stoji na nje rusoj glavi k na licu proljetnoj dubravi; k na dubju trepti podrastjelo na prsi joj voe nedozrelo; lica joj su snijegom opsinuta kako gruda ruicom posuta. Na uima i vrh grla naga nosi udo bisera i blaga; mahramica zlatna po ramenu, a to 'e pod njom, ima veu cijenu. Ali emu nje pram i nje elo sve je sitnijem prahom pobijeljelo? jeda udi tom napravom bijelom ljuven oganj skriti pod pepelom? jeda eli da je mudrom cijene, kad joj vide prame posijedjene? Nu nije ino, neg er hoe tako dat na znanje ljuvenijem svakako da e primit, tko je ljubit bude, plod i platu na ljuvene trude; er se vazda nae oganj jai pod pepelom u vruoj pogai, a i njive su vazda plod plodile ke su prvo snijegom osnijeile.
POPIJEVKA II.
ujte slijepca, gospoje, to vam gude ter poje! Ljubite se, ljubite, tere dni ne gubite! Kad vas tuge napadu, a prami vam opadu, kad vam zubi ispadu a oi vam upadu, tada ete poznati
45
ter se ljuto kajati. Nije teega belava negli staros kaljava, k se mui, i to 'e gore, hotjela bi, a ne more. Samu imam sad rados, jere ljubih u mlados i s vilama, nebore, tance vodih do zore. Kad sam mlados istrajo, svak se starca ohajo, ter na suhe me kosti ne nahodim milosti. Nu za svjete sej moje dajte togod, gospoje; vrzite mi u torbicu hljeba, smoka i jaspricu.
POPIJEVKA III.
Gledah vile uz jezer tekui, ter izgubih oi gledajui. Sada vi'te, o gizdave vile, to ste meni jadnu doradile. Dajte darov, o gospoje, dajte, ter nevojna slijepca ugledajte, neka vau ne kunem spomenu i ne tuem kami na kamenu; a za uzdarje ja vas u pomoi svakijem biljem za svake nemoi. Nauie me kroz nauk estiti jo iz mlada vile ljekariti. Tijem ako od vas kojoj crne zubi ali oprhla koa modri i grubi, ako kojoj lica se grepaju i svrh glave prami opadaju, ako koja s unutrnje zledi mrava je ter na licu blijedi, hodi k meni, ja u 'e izlijeiti, da e vazda mnom se pohvaliti. Ako li je k dikla ljuvena tere udi mlada neoenjena, umijem njeki amor viloviti kojijem ga e silom primamiti. to vam gudac pjeva, pomno ujte ter mu peke, gospoje, darujte.
46
POPIJEVKA V.
Mlacima
O mladii ljuveni, k hrabreni i zeleni etate se okoli kako sivi sokoli i strijeljate svakoje po prozorijeh gospoje, ah da slijepac paziti va mogu ures estiti u gosposkoj dolami i u mirisnijem kosami! Ali znajte da u tomu nareenju svijetlomu nejma fajde za stei to elite ljubei. Sve naprave i hvale i sve dvornje zahvale nosi vjetar, k dune, i gdi 'e skvike, nije vune. Drobni pinez kad sine pun sunane vedrine, razvedriva sam lice od uene diklice. Tijem tko ljubi, tvj momi nikad se ne oblakomi, ako nee vazdakrat dim s pogaom prismakat. Sad hubavi mo'i mlaci, mo'i golemi junaci, utjeite za boga darom slijepca neboga.
47
OSTALE PJESNI RAZLIKE

SVIJEM DIKLAMI U PROLJETJE
Jur je cvitje, jur prolitje porodila es vesela; na krilima vjetra blaga rados draga livadom se zaletjela. Cvijeticom drobnime, prilijepe diklice, resite vae lice; cvijetje je dubravom, pod cvijetjem, k zene, gore se rumene: nebu je istom procavtjelo cvijetjem elo. Zora u cvijetju ponosita od cvijeta vam da prosipa; kupite ga, drubo lipa, ter pojui slatke u glase okrunite zlatne vlase. Zelen budi u razbludi zorne od rose dar estiti, trepti milo vrh od gora; jasna zora zelen stere, cvijetje kiti. Tecite, hodite, seljanke gizdave, ljuvene na zabave; hrlite, tecite na slatke celove, ljubav vas gdi zove. Od ljubavi rajske cvite podijelite ljubovnicim k vas dvore; ljubavim im zaplatite tuge i smee ke ih more; er ljubav je od ljubavi plata istina, zaklad pravi. U pokoju dragu svoju ljuven slavic slavi sada, kua ljubav slatku dosti u radosti gora, polje, lug, livada. Doim je proljetje, na tance, na pjesni, prislatke na ljuvezni
48
hrlite, tecite na slatke celove, ljubav vas gdi zove. Er brzo e svekolike vae dike dugo vrijeme potlaiti; u as jedan svijet se mijeni, listje opada, venu cviti i ledenom rukom zima primaljetju s otima.
LJUBAV VILE I RADMILA

Vrgoh okom u dubravu, zamjerih krunu moje vile rusu glavu cvijeica punu, gdje u skutu cvijetja i travi mlada sjeae i slavica u dubravi od sna buae, vele: "Slavju luanine, lijepa ptiice, ove brijege i ravnine, ove litice slatkijem glasom veselei danas proslavi i izvrsno uberei hvali i slavi; neka ova trava i cvijetje, polje i zagor rano aste primaljetje ute razgovor; neka vile s pastijerima kon bistre vode s vijencem rusa najljepima tanac izvode i pojui skladne pjesni dubravu ovu na razblude i ljuvezni bude i zovu. Jeda uto moj Radmio, zvijeri lovei, na glas slatki tvoj i mio po kojoj srei svoj ustavi tijek bjegui blizu jezera,
49
gdi i mene, njega itui, ljubav dotjera, ljubav koja srcu u momu davno se zae i k dava srcu istomu rane sve jae. A on tvri od mramora za me ne haje, nego zvijerim posred gora slijedi stupaje; a od mene bjei (s) strane, k u pustiti, mjesto zvijeri inostrane da me uhiti. Zato, slavju, pjevaj milo u dragoj sjeni, jeda meni dode u krilo pastijer ljuveni. Ako e ga meu inima pastijerim znati: crne k uglijen oi ima a kosi zlati; on je bio k ruica i lijer pribijeli, a capti mu posred lica trator veseli. Od sto inijeh ja ovoga jesam obrala i davno sam srca moga vlas mu podala. Ako njega sad dotjera glas tvoj estiti, ja u tebi zlatom pera sva pozlatiti, i od bisera lijepu krunu tebi na glavu, moj slavicu, za potpunu staviti slavu." Kad uh moju lijepu vilu gdje me u ove na ljuvezan dragu i milu besjede zove, ja se stvorih oganj ivi i pun ljubavi na nje govor ljubeljivi ljubovnik pravi; rijeh joj: "Evo, lijepa vilo, kruno svijeh vila, primi u rajsko tvoje krilo tvoga Radmila;
50
elje ispuni tve ljuvene i ti mnom vlda' i za slugu tvoga mene uzmi odsada." Kad to zau lijepa vila, k meni dohrli sva ljuvena, draga i mila, ter me zagrli. Darovah joj vas ivot moj ovi umrli, ona meni raj i pokoj, kad me zagrli.
ZAHVALA JEDNE DJEVOJICE

Podranila djevojica jutros prije zore, ter rumena sva cvijetica brala sred gore. Vijenac vila od bosilja sa zlatnom icom i tratorka njime dilja spored ruicom; uresila s vijencem vlase, ke s pomnjom goji, na kladenac ogleda se kako joj stoji. Tu je lijepa zamjerila anela s nebi ter je mlada govorila sama u sebi: "Svijetle oi tko da gleda, dvije Danice, iz kijeh srcu pogled ne da prijat tuice? Tko e uivat moja lica bijela, rumena, iz kijeh capti sva ruica luga zelena? Tkomu da se drag daruje celov od usti, iz kijeh rijeca zamamljuje, kad se izusti? Tko e grlit bijeli moj vrat, k diku nosi, niz k stoji prosut pram zlat
51
od rudijeh kosi? Tko e na mo'e bijele prsi prignut sv lica, koje jesu ljepe vidjet nego ruica? Prije me oi izgubile svjetlos pogleda, nego stara iskoile da ih on gleda! Prije mi lice potamnilo ruom k zene, neg se komu priklonilo tko nije za mene! Prije mojijeh mednijeh usti rije se izgubi, neg neharnu da dopusti da ih poljubi! Prije se grlo satvorilo mramorom kami, neg neharnu dopustilo grlit rukami! Prije potamnio vas snijeg bili od mojijeh prsi, neg za rados komu bili ko na njih mrzi! Boe, stvori tvoja krepos da ovi moj ures hoe uivat i mu ljepos ko dostojan jes."
JEDNOJ MLADICI TKOJA BJEE ZASTUPILA OBRAZ GRANICOM EMINA

Improvizata
Ako nebo sliku milu kae u sebi, km se gizda, pokrivenu u svjetlilu bijelijem cvijetjem drobnijeh zvizda, tako neba od istoga skroveno je ljepe opeta lijepo nebo lica tvoga drobnijem zvijezdam bijelijeh cvijeta.
52
LJUBAV CRNOICE I VESELKA

Crnoicom za diklicom u svoj prvi cvijet mladosti za mlaahnom djevojicom mlad uzdie eljno dosti i u ljubavi za njom gori tako, da sve bez pristanka o ljeposti nje govori i od nemira nejma sanka. I diklicu ranom istom za njim ljubav jes ranila, ter u sebi mislim istom ovako je promislila: "Prem istinu kad bih znala da ljubjeni moj me udi, njemu bih se zapisala, er mi 'e drai od svijeh ljudi; i gledala ja druzijeh ne bih vrijednos ni dobrotu, neg bih njemu svrhu svijeh darovala mu ljepotu, neka on je sam uiva a bole se svi ostali, kijeh pouda pridobiva da bi mene mo imali." Ljubav, koja lasno veoma bez ingvasta knjige pie, miso objavi ovu objema i istomai vele vie. Meu njima tere tvrde ljubeljive uzle sveza i zakletvom da potvrde ini oba od nebesa. Sama ih moe ah nemila smrtna strijela rastaviti, nu ne n'jedna druga sila njih zakletve rainiti. I za biljeg vjekovito meu njima od ljubavi htje da mladac cjelovito ime slavno njoj objavi; koji ree da Veselko stavila mu je ime mati i da hoe da ga tako Crnoica bude zvati. Rastjeli su mladi oba u ljubavi pravoj vazda;
53
ma u njeko kad sta doba, u potaji ljubav nasta.
VJERENIK OD VJERENICE KAD SE DIJELI

"Nemoj - ree - moj ljubjeni, nita u srcu da te smeta; poi zbogom, ali k meni povrati se brzo opeta." Ne bi to rije ku ispusti, neg bi ognjena slatka strila medenijeh mi km iz usti rani duu lijepa vila. Rekoh: "Brae, do u ureda; to prije uzmogu vratit u se", ali rije mi dospjet ne da alos, vajmeh, pla i suze. Nu zasve er mi alos prika posred usta rije prisijee, s pomanjkanja od jezika od muanja dua izree: "Vratit u se! strijela bit e tvoja ljepos, k me rani, k me k tebi pospjeit e, o ivotu moj izbrani! I ako mlados m uzima duh i bude u ivotu, od ljubavi, na krilima do u uivat tvu ljepotu. Vratit u se morem pae mojijeh suza k tvom uresu, ako od uzdah vjetri, brae, letei me ne donesu."
PJESAN BUGARSKA
U popa Jovana do dvije djevojke: jedno je Janja, drugo Ljiljana. Vajmeh si, Janjo, na srcu rano!
54
duo Ljiljano, alosti moja! I ja pooh popa sluiti Jovana ni radi plate ni radi hrane, neg radi Janje i rad Ljiljane, mom srcu stravljenu priljute dvi rane. Bijele su k mlijeko, rumene k ruse od velje ljepote svudara uju se. Sluih ga potpuno za dvije godine rad vila, za kijem srce me gine. Za ljubav njihovu napren ja hoah, k mirno magare drvima, i vodah to god se k nam doma nositi imalo. Ja za njih izmijenut srce mi 'e tralo; i jutrom i pobid, takoer veerom ja za njih istrudih potpunom sve mjerom. Ali ovi zamani svi trudi men' bjehu, usliit nevoljna gdi me one ne htijehu. Ja pitah, ja prosih, k trudi mi htijehu, al' mi one nemile ne dae utjehu. to kada ja vidih, moj udes stah kleti i kletvam nadarih ovi plod prokleti. Prokleta Janjo, ne vee rano! huda Ljiljano, alos ne moja! I onas pobjegoh iz mrske tej strane i s ruhom kaludrim izlijeih me rane.
55
Ne vee, Janjo, na srcu rano, ni ve, Ljiljano, alosti moja!
ODIJELJENJE VJERENIKA
Dali u se, moj ivotu, ja od tebe sad dijeliti i to li u tvu ljepotu, duo moja, ostaviti? Jaoh gdi tuan da obratim sad nesrene me stupaje? ijem li tuan da prikratim kijem se ivot moj skonaje? Jur se dijelim i otit u u istone rodne strane, nu pri sebi sve nosit u tve ljeposti izabrane; jur drag ures tvoga lica, ijem se hrani me srdace, svud e biti m Danica i veselo mo'e sunace. Ti si, brae, vazda bila svud u tminah sunce meni, ti si ivot moj ljubila, slatki raju moj ueni. Tako ufam sa svom moi u ljepotu tvu visoku da e u dne i u noi ljubit mene u istoku. Bez sumnje u svud hoditi i bez straha mirno dosti, pokli me e svud ljubiti ti, uena m svjetlosti. Kad na rodne doem strane, svud u slavit, m gospoje, tve ljeposti izabrane, ke stravie srce moje. Ja gdje godi budem tada, svud e ti moj ivot biti; ne cijen' da e mo ikada iz me tune misli iziti. Razmiljat u sve u sebi je li slatkoj dui mojoj sad ugodno da pod nebi
56
drim tuan sve nepokoj. To li mi e na to rijeti: "Trudi za ste blago koje", zna li, brae, da na svijeti ti si sama blago moje? Nu mo'e trude i gorkosti odluit u tuan tada sve na slavu tve ljeposti, k ivotom mojijem vlada. Ino t' vee ne govorim, drag ivotu srca moga, neg u ognju da sve gorim cije uresa draga tvoga. A nosit u, m svjetlosti, svud pri sebi tvoje ime, i ti kadgod cije milosti da daj mslim pohodi me. Ja se, brae, ve otpravljam od ljeposti rajske tvoje, ali s tobom sad ostavljam duu, ivot, srce moje. Zbogom, duo m ljubjena, zbogom, drago me srdace, zbogom, vilo m uena, zbogom, svijetlo me sunace!
VILI LJUBJENOJ
Za utei plam ljuveni na daleke bjeim kraje, nu zaludu, vajmeh meni! stie ljubav - krilata je! Kud god idem, svud svakako slijedi ljubav mene u meni; smrtnu u bedri nosi tako strijelu ljeljen izranjeni. Gdi godi sam, tisukrati s tebe umirem, m ljubjena! svud mi ini uzdisati tvoja slatka uspomena. Sred srca mi uzidana lijepa slika tv boravi, zlatnom strijelom udjeljana silna boga od ljubavi. Tko te vidi, tkoga rani jednom rajska tv ljepota,
57
to se brani? sve zamani robovat je do ivota! Strijela 'e pogled tvoj ljuveni, verige su zlatni prami; rob sam uvik, vajmeh meni, meu ranam i uzami; rob sam, ali lijepe vile to je slava slube moje; lijepe vile, nu nemile to me uzroi nepokoje. Ako lijepa, zato huda? ako huda, zato draga? Ne znam, nu si meni svuda kako lijepa ta neblaga. Taka ljepos s takom udi nije podobno da pribiva! ili manje lijepa budi ili vema milostiva. Lijepa 'e bila i Venere, pae od lijepijeh izgled pravi; nu jednako bi bez mjere lijepa i blaga u ljubavi. Trojanski oganj, lijepa Elena, lijepa Jole slavna uvike i u prednja taj vremena glasovite svekolike svekolike ljubile su i ivjet e zato u slavi; neharna je svom udesu ljepos k je bez ljubavi. Dali sama ti na sviti, udo, nakaz od ljeposti, tako hoe udo biti glasovite nemilosti? Nu u srcu ini mi se ljuveni mi bog govori: "Dospjej korit, ustavi se; krivina su tvo'i prikori. Tko zna da i lijepa tvoja na izgled vil i boic huda ostavi djela svoja i smili se ljubovnica? Stavnu slubu ljubav prosi i ufanje stanovito: ljubi, ufaj i podnosi, slui i moli vjekovito. Stanac kami najposlije nepristajna kap udube: s esta udarca najvrlije vidio sam pasti dube.
58
Da, i srca lijepijeh vila na svrhu e pridobiti nepristajnijeh suza sila i uzdasi vjekoviti."
VILI NEHARNOJ
More ore, sije ale a hita vjetar plah, ufanja i hvale tko stavlja u enah. ena je zle udi krepka stt ne moe: ljudi su prem ludi, k se njoj podloe. Vijenac se njoj vije, i tad se oholi, ovjeka kad zbije i kad mu odoli.
RADMIO SVJETUJE LJUBMIRA

Svjetovae pridragoga Radmio pastijer druga svoga, gdje se bjee pri kladencu sasto njime dublja u sjencu: "O Ljubmire, tve ljuveno to ti 'e lice priobraeno u proljee tvoje bilo kako u ruse rumenilo, a u blijedu tvomu licu samo goji sad ruicu? Vinograd si vas posjeko, psi ti pusto lou mlijeko, kotravu ti njiva plodi, u nita ti ljeto othodi; pele ti se ve ne roje, neplodno je stado tvoje; penicu ti mravi plijene sred livade neponjene; dublje ti je posjeeno, voe raste neohatreno; stadu njegda pridragomu
59
vuk je sada pastijer tvomu; druzi u stane svoje vuku tvoju stoku, tvoju muku. Izgledaj se kako radi okon njive Ljubmir mladi! Vinograd je druzijem hrana, zgrada 'e tebi neokopana. O Ljubmire, o Ljubmire, evo t' boje i me vire skoro e se htjet kajati, a vremena ne imati!" Odgovor mu Ljubmir ne da, kroz oko ga neg pogleda: "Ljubica je - ree - kriva svemu temu, i sve uiva; ja je ljubim i ljubit u, za nju ivot izgubit u, ostalo u sve pustiti, a samo u nju ljubiti."
GOSPOI MARI BODAREVOM

K POSLIJE B UDATA ZA GOSP. BRNJU PALETIA, U KM PJESNI IGRA S ONOM RIJEIM BODARI Lijepa vilo tkj zapiso moj se ivot, dua moja, da robuje ma ti miso sred ufanja, sred pokoja; tvo'i su uresi boji dari, ah, m lijepa, za me mari! Tve su oi nebu slika, k tv ljepos nebeska je, gdje sunana vedra dika stanovati ne pristaje; tve su oi boji dari, ah, m draga, za me mari! elo srednje, gdje primila zora prosu sve nje urese, gdje od ruka hitra sila s tvm ljeposti natjee se; tve je elo boji dari, m ljubjena, za me mari! Nos malahan licu tvomu nemalahan ures ini momu srcu stravljenomu, o ivotu moj jedini;
60
nos je u tebe boji dari, m jedina, za me mari! U obrazu tvomu stavna ruica se sve rumeni, ali silna al' naravna, od istine draa meni; obraz tvoj je boji dari, m uena, za me mari! Usti male, tkoje valja rijet da se u njim ljubav krije, otkle iz suda od koralja neizreeni med se pije; tve su usti boji dari, moj ivotu, za me mari! Ah da mi je pelom biti, da iz prilijepa usna tvoga boanstvenu slas ispiti mogu od meda ljuvenoga! tve su usni boji dari, duo moja, za me mari! Usti, ke su me poude, grob ljuveni, smrtne rane, ah da mi u nje dano bude ukopati usti us'jane; tve su usni boji dari, srce moje, za me mari! Kosi plave kako i lice u oblaku zlatnu stoje, s kijem se due ljubovnice zapljenjuju, trave i svoje; tve su kosi boji dari, m razbludo, za me mari! U licu se tvomu pazi drag perivoj, slatko stanje, gdje su vjetric moji uzdasi, pla kladenac, trave ufanje; tve je lice boji dari, moj pokoju, za me mari! Drag perivoj gdje vidi se ljubav stati za stranika, gdje na cvijeu rumeni se krv ranjena ljubovnika; tve je cvijee boji dari, m gospoje, za me mari! U licu ti primaljee lijepijem darim lijepo cavti, po kom stere rajsko cvijee sila, ljepos i narav ti; tve 'e proljee boji dari, m kraljice, za me mari!
61
U prsijeh ti jesen hrani voe i diku neproastu, gdje se uiva plod snjeani, gdje prislatke dunje rastu; tve su prsi boji dari, m boice, za me mari! Sred srca ti neharnoga zima gorki led prostire, pokli bjei vjerna od tvoga, koji za te eljno umire; tve je srce boji dari, sunce moje, za me mari! Ljeto oima tvijem in ite, prid kijem ivot moj izgara, kijem ti inim svetilite od ljubavi vrh otara; tvo'i su plami boji dari, zoro moja, za me mari! Od tve dike boanstvene ovo vidjeh, hvalih ovo, duo od due me stravljene, kj se ivot moj darovo; tve su dike boji dari, m Danice, za me mari! Ako udi bit hvaljena, da tvj hvali slike nije, otkri' mjesta tv ljuvena, k zavidno ruho krije; sve su u tebi boji dari, nebo moje, za me mari! Svaku stranu tve livade ukazat mi, ah, ne krati, er me ut e eljno tade u ove glase zapjevati: k su ovo boji dari, o moj raju, za me mari! Ako mi si ugrabila duh i ivot, duo draga, evo t' moga mrtva tila: gdje ti hoe, ukopa' ga; gdje su pravi boji dari, ah nemila, za me mari!
62
PITA SE PROTENJE U ISTE GOSPOE RASRENE CIJE PREDNJE PJESNI

O gospoe lijepa, koja zanosi me slatko odvie, u kj ive, po kj moja uzdiui dua izdie, u kojoj je m najvea rados, pokoj, mir i srea. Tvoja osveta zatonica sa mnom tunijem mira nee, neg iz neba tvoga lica na me smrtnu munju izmee, da me shara, spri, umori trijes od trijeska vrl'ji i gori. ijem me strijelja, ijem me ranja pogled, glasnik tvoga gnjiva, k za smesti moja ufanja lje pogledu mom protiva, ijem iz ela tvoga izlijeta na moj poraz teka osveta. Evo t' padam na koljena i prid tobom sklanjam lice: uzmi osvetu, m ljubjena, m gospoe, m kraljice, k od mene hara uze srce njekad, sada suze. Uzmi osvetu, moj pokoju, tvoju ispunit elju ustani: momu u srcu sliku tvoju smionom rukom eljno rani. Evo t' srca, evo t' prsi, mojom krvi moj grijeh smrsi! Eto u gorkoj krivac smei item milos, m jedina, ako milos moe stei neizmjerna m krivina; item milos, m pridraga, pokli 'e ljepos sveer blaga. Item milos, da odoli m smrt srena tvj osveti, kad s uzroka lijepa toli budem ivot moj dospjeti, kad tve osvete momu uzbudu grijehu plata, lijeci trudu. Nu ako ti si, m gizdava, kojom ivem dua samo, dua vik nam smrt ne dava, od ke ivot svi primamo;
63
mrtvu tijelu ona iva vlas ivuu udahnjiva. Ako od sunca svijetlu diku tvoje rajsko lice hrani, smrtnu tamnos znaj da viku ne poraa zrak sunani; pae on svjetlos svijetu odi u dohodu svom dovodi. Ah ivotu moj ljubjeni, moja duo, sunce moje, nemoj jae planu meni prilagati nepokoje, ako krivcu k se kaje, krivina ista pedepsa je. Pedepsa mi grijeh isti je od pedepse tei sada; er pedepsa pro umije, nu krivina ne nikada, koja vajmeh po sve vrijeme svm spomenom ranjat e me. A nada sve smrtne vaje, ke dostojim s grijeha moga, meni boles najvea je s tvoga lica osvetnoga, vide poraz u njem sada, gdje m rados b njekada. Pokli, vajmeh, k se zae gnjiv pravedan srcu u tvomu, strijela 'e huda, trijes je pae, pae smrt je srcu ovomu, da sred gorka nepokoja mre ne umiru dua moja. Ako ti si, m gospoje, nebeskomu slina uresu, ako nebu vedrom tvoje oi lijepe prilike su, ako ishodi zora bijela iz istoka tvoga ela, oblak srdbe tve mi uzroi groznijeh suza da smueni; gnjivan pogled iz tvijeh oi vedra iz neba trijes je meni, a iz ela se tvoga otvora meni tamnos, druzijem zora. Ah to velim? zora i meni, lijepa moja, tve je elo, nu mi otole dan ueni ne sja i sunce me veselo; a i da sine, pla mi brani mo uivat zrak sunani.
64
Zora 'e meni, nu ne zora k slavicim zvana ustaje, k iz rajskijeh hode dvora navjesnica sunana je prosipljui svoga iz krila plodne ruse, cvijetja mila; zora 'e k se esto glasi kroz cviljenje moje ljuto, kj su vjetric moji uzdasi, cvijetje ufanje, nu svenuto, rosa trudi k me u vaju grozne u suze rastapljaju. Oblak, k mi sunce krije, sunce, u pla me ke raina, pla, kojemu slike nije, slika od smrti, smrtna tmina tvoj je pogled rasreni, m prilijepa, tunu meni! Prije oblaka grom me opsine, prije groma trijes me udara, prije me trijeska smrt ukine, prije smrti me boles shara, suze utope, jadi ustrile kroz poglede tve nemile. Prosti i naprijed srdbi ne da', prosti onomu, vajmeh, prosti k sve zloe sam spovijeda prid pristoljem tve ljeposti, prosti i na moj grijeh prihudi vea od grijeha milos budi! Vidim da je sve zamani! nije milosti, vajmeh, nije; tve prilijepo cvijetje hrani za me u sebi ljute zmije, pokli, vajmeh, moj dalee svaku milos grijeh pritjee. Ah nebesa, ah namjero nenavidne hude sree, ah nestavno moje pero, ah me pjesni tate odvee, zaplatiti sad vi ete moje zloe, nje osvete! Raskidene na sto dila, hude knjige, jur poite, ke vaega sred crnila me bolesti biljeite, neka i vami mira nije, ijem vas vihar silni uzvije; poplesane, razmetnute, po svijem stranam raznesene
65
svjedoite tuge ljute, ke raznose gorko mene, da se u vami vidjet bude smrtni biljeg me osude!
LOPUKA MARE S IGALA

Lopuka Mare s Igala gruje je esto ribala, u mreu joj ih gonjae majka k njome vladae. Budui Lopud pustile, po kom su dosta lovile, dooe u grad sred Place za lovit grajske zubace. Videi gnile iz mree velici njima da bjee, vrgoe na odmet udicu za lovit svaku ribicu, k im se vrlo zadjede za fraku Luje susjede k isti zanat tjerae i na odmetac ribae. Otuda srea vesela Franeza s lanom iznijela; i tako Franez gizdavi sve gnile mree napravi.
ISPOVIJES POKORNA
Na dan, u k plau svoga stvoritelja smrt nemilu zrake uresa skri vedroga arko sunce u tamnilu, lijepa moja pokajana, oblijevaju suzam lice, doe u crkvu raskosana meu ostale pokornice; sta naricat sve plahosti i kajat se uzdiui, paek smrtno od alosti bolei se, izdiui; redovniku pak prid noge
66
pade nica rone suze, i povijedat grijehe mnoge na ovi nain plana uze: "Oe, koga vlas velika na pristolje tuj postavi i za svoga namjesnika bog na zemlji nam ostavi, da ovice pobjegue pod krilo se tvoje kupe i s oblasti tve mogue raj s pokorom itu i kupe. Samomu se bogu momu ispovijedam i njim tebi k u krilu priistomu zae sina kralja od nebi; jo i tebi drugi k si gri od prvijeh, kijeh u raju u najblii kor uzvisi bog, da njime uivaju; i tebi k posred rijeke od Jordana njegda oplka boje edo, ke sja uvijeke gdi ajko i duh, jedna 'e zraka; i tebi k primi od boga kljue od pakla i od raja, pastijer stada od vjernoga, zasve er metra tri zataja; i tebi ko'i vjeru pravu njegda izide za satrti, a izgubi istu glavu za branit je pak do smrti; i svijem vami kijeh bog obra za dvorane vjerne svoje, da uivate vjena dobra, i tebi, oe due moje; er sagrijeih teko dosti s mislim, rijeim i djelima, ti veliki moj grijeh prosti i svrh mene milos ima'. Ljepos ova k me resi, km se diim ponosita, mnim da 'e slika od nebesi i boanstva da se hita, im me moji ljubovnici, zatravljeni s lica moga, dre, vjerni podlonici, za boicu i za boga; i ljeposti mj harae od njih srca prikauju, svetilita vjerna pae
67
prid moj otar postavljaju. Tijem m ljepos esarica od srca se moe rijeti, pae ugodna ubojica, kj robuje svak na svijeti. Usti ove me u mene dade od rije medne rose, ke nevidom srca plijene i stravljene due odnose. A vesele svijetle oi sjaju - jasne dvije Danice! pae sunca od istoi ke mi resi vedro lice. Svaki pogled njih veseli toli smrtno srca travi i trenue svak' ustrijeli, da u nijednoj lijek nije travi. Ruke iste smrt prihudu pod bjeloom kriju i nose svijem k za njih tunu osudu u suanstvu svom zanose. Ah kolikrat zabranjene gledala sam ljubovnike gdi gledaju oni mene razmiljaju moje dike, eljne uzdahe podiui, kre s mukom ruke oboje, na me okom strijeljajui prem liposti eljni moje, jeda bi im es kadgodi mene i srea odluila ali milos kojugodi ja ukradom dopustila. Bez nijedne ja milosti esarica i gospoja svijeh pla ujah s neharnosti i ostavljah bez pokoja. Ako prsi me snjeane koprenom su pokrivene, gledah svud i na sve strane gdje se sahne, mre i vene. Ako li bi koji dio po velikoj kogod srei bez koprene kad vidio, gledah gdje on mre elei. Obrve su mo'i lukovi, pogledi su moje strile, smrtni nalip mo'i celovi, rijei moje vezi i sile. Tko me vidi, sahne i blidi,
68
tko me gleda, mre bez reda, a tko udi ter se svidi, gine s moga on pogleda. Pae od mene promisliti nije ino neg oito duu i srce podloiti u suanstvo vjekovito. Ovi vlasi trijeba 'e riti ili uz lice rasputeni, u rudee ili sviti ili cvijeem ureeni. Ako pojem slatke pjesni, u ke kgod - a zaludu! slaga tune sve ljuvezni i proklina es prihudu; ali ako hitra i znana slatke od lire skladne u ice ruka udara m snjeana, k ine ine zgar boice, tuni moji ljubovnici duom mojom svi dihaju, zatravljeni svikolici pjesni moje uivaju, i u srcu vele svomu: "Ovake su pjesni u raju!" u mom licu andioskomu raj, luduju, razmiljaju. Kad l' u kui zatvorena lijepe odjee moje spravljam i svitom se zamiljena poslujui ja zabavljam, razlicijem na razlike toli vezem ja svilama svijetla ruha na prilike mojijem istijem ja rukama; il' istrizam po kopreni bilijem koncem svako cvijee na koulju, a na meni nose bijelo primaljee, kako lipir oko svijee vrte se oko dvora moga, jeda otkud zrak istee lica moga sunanoga. Jedan drugom paka veli: "Ah kako se eljet ini! O sunace, razveseli due nae u vedrini! Sini, o zoro lijepa i draga, tvu ljepotu uka' vee; k si lijepa, budi blaga:
69
s ljepotom se zla ud nee. to je grubo - to se krije, i oima to 'e mrzee: tv lipota razlog nije da se brani vidjet vee." I ohola mm ljeposti, njom se diim i zabavljam, tue tube i alosti vik na pamet ter ne stavljam. Tako da sam ubojica i uzrok mnozijem hude od smrti i dostojna nesrenica da i mene bude strti! Ovo su, oe, grijesi moji za ke u pako osuena dua moja bit dostoji, ako nije odrijeena. Ti se umoli prid vinjime, da njegove cije milosti, kad tv oblas odrijei me, velike mi grijehe prosti."
OSVADA POKAJANA
O prislatki moj ivotu, o uena m ljubavi, ne daj da mre, jaoh, tko slavi andiosku tvu ljepotu. Ranjeno je srce moje kroz drag ures tvoj jedini; duo, milos meni uini da sve gledam lice tvoje. Dopusti mi, slatki raju, drag uivat ures mili, u ljuvenom doim sili tve ljeposti meni sjaju. emu 'e ljepos tv gizdava i ljuveni cvijet mladosti, ako uresa tvoga slava ima ivot bez milosti? Dali, vajmeh, o prihuda, tim se ljubav m odvrati? to je plata mojijeh truda koju ufah doekati? To li moje lijep dar suze sad su ovi doekale,
70
bez pristanka koje su se grozno za te prolijevale? To li ovako ti ostavi, jaoh, jednoga k za tebe i cije tvoje k ljubavi sam ostavi tuan sebe? Ja za zdravlje molih tvoje, a ti mene ho karati? to li ovako suze moje i me trude ne poznati? Ja te hvalih, ja te slavih od istoka do zapada i vijeku te ne ostavih, a ti ostavi mene sada. Ja darovah tvj ljeposti vas moj ivot, a ti meni puna svake nemilosti dava nemir neizreeni. Nemoj cijenit, o nemila, da od vinjega zgara s nebi za injenja tv himbena nee doi plata tebi. O neumrli boe, koga desnica je jaka toli, uj ovoga nesrenoga k te sa svijem srcem moli: "Polji osvetu otru zgara, ne podnesi, boe, ovoga; ili nebo i svijet shara', ne sakrati suda tvoga!" Ali vajmeh, to ovo velim? jaoh, ali sam izvan sebe? slatki raju, ja ne elim ino negli mirnu tebe. I prije se oi moje vjenijem mrakom zatvorile negli drugu, m gospoje, izvan tebe obljubile. Vjerno ufam u tvu milos da me nee ostaviti, er nemila nije tv lipos za ljubav me umoriti. Utoliko, moj ivotu, ne brani mi dat vidjeti da daj u snu tvu ljepotu, s kojom ivem ja na svijeti. Gdje nije sunce sred nebesa, ti isteci, sunce moje, i dragoga puna uresa objavi mi zrake tvoje;
71
da no, k mi vid zaslijepi, odijeli se i utee, kad primili i prilijepi tvojijeh oi zrak istee. Hodi, hodi, razlog prosi mom pogledu da se ukae ispod zlata rudijeh kosi sunce od sunca vele drae. Hodi, hodi, ne stoj vee, zatonice me ljubavi, i za smirit moje smee rajski pogled tvoj mi objavi. Hodi, hodi, ve se pusti na celove dragu tvomu, k e tvojijeh posred usti grob iznai duhu svomu. Ah koje e slasti mile u mom krilu uivati, kad razbludne tvoje strile meni ljubav tv odvrati! Zbogom dakle, dobro moje, zbogom, dragi moj ivotu, smiluj mi se, m gospoje, kroz svu rajsku tvu ljepotu.
POETAK SJEDINE NJEGOVE GOSPOJE

Vidim vrhu zlata tvoga plame od srebra - nuti sree! i od snijega pribijeloga i ti zimu uti vee. Slab moj oganj i nejaki nije manji neg je bio; pod pepelom tako jaki gori kako Munibio. Nu unutrnje razmiljati lijepe dijele pomnja m je, od dobiti vidim ja ti zdrelijeh ljeta biljeg da je, vjere krepke srca moga, s i dika me ljubavi i od ognja ljuvenoga me erave pepeo pravi.
72
SALTIJER SLOVINSKI (Izbor)

PJESAN III.
"Ah emu su, k me more, gospodine, uzmnoeni? Vidim mnoge me zlotvore gdi se diu supro meni; zasjednik broj mnogi je, k mj dui vele openo da u ruci tvojoj nije nje spasenje postavljeno. A ti sm si, gospodine, moja slavo, moj pokoju, k me prima iz visine, koji uzdie glavu moju." Mojijem glasom alosnime vapih tako k privinjemu, a on tajas uslii me svete iz gore gdi 'e stan njemu. Zaspah, pokli tv straa me uikala gojno i milo; ustah, pokli primila me tvoja pomo, boe, u krilo. Tijem i mnotvo da me opkrui, srce moje predat nee; podigni se, tvu vls prui, slobodi me tuna vee. Tvrdo udari svijeh k gredu bez uzroka na me prvi; i da ree, a ne ujedu, grenicima zube smrvi. Sva spasenja, sve pomoi, boe, tvojijeh slaze iz ruk, a blagoslov tvoj e doi vrh vernoga tvoga puka. Slavnom trojstvu, kud dan svie, budi slava priestita, kakva 'e bila, jes mu i bit e sva vremena vjekovita.
73
PJESAN VI.
Ustavi se, boe, ustavi u rasrdbi karat mene i me zloe nebrojene u tvom gnjijevu ne zabavi. Ah za milos in' da umine nemo bolne me gorkosti; ah smetene vi me kosti ter me izvidaj, gospodine! Vi mu duu gdi uze harat zled priteka skrovne smee; tvoja osveta, jaoh, dokle e, dokle, o boe, na me udarat? Obrati se k meni i prosti, sahrani mi duu vee; izbavi me sej nesree, zaklinam te tvm milosti. Er smrtnoga sred nereda nejma tvoje uspomene: i sred pei nije pakljene tko tve ime pripovijeda. Plakah dosle, nu i odsada neu ustavljat pla na licu; prat u suzam mu pernicu po sve noi s gorka jada. Od bojazni potamnio moj pogled je prid tvo'em gnjivom i prid svakom suprotivom oslabio sam i ostario. Stani od mene svak ponase tko krivinu ljubi i stvara, er uslii vinji odzgara plaa moga tube i glase. On milosno primi od mene smjerne molbe i odluke, i gospodin prostrije ruke na molitve me sniene. Nek se, tko god na me ustaje, velmi smua, stidi i trne i tutako natrag svrne zasramljene svo'e stupaje. as, blagosov, slava i hvala daj se trojstvu privinjemu, k dava se, k 'e davala, k davat e sve se njemu.
74
PJESAN VIII.
Gospodine, k sve vrime nas mudrime vlada zrakom znanja tvoga, udno ti je nada svime tvoje ime po dravah svijeta ovoga! Zlatnijem krilim prosvijetlie i prikrie zemlju, o slavni gospodine, ter od neba vele vie uzletie tvojijeh slava veliine. Pae, nek bi jur pristale sve zahvale kijem se osvetni dii pak, mlijena usta djece male na tve hvale podigo si i potako. Gledam, gledam (ah udesa!) tv nebesa ruke tvoje hitra dila, zvijezde ohole s vedra uresa i iz niesa stvoren mjesec pun svjetlila. Tijem, to 'e ovjek, da sve ima nad inima u spomeni tvojoj mjesto?, to je umrli, da tvojima milostima pohodi ga toli esto? Ti si njega blag i mio poniio rajskijeh dvoran malo manje; slavom ga si ti krunio i uznio tvoga stvora na vladanje. Pod noge si vrgo svoje ti sve to je s mirnijem ovcam krotkijeh stada i ivue s tijem svakoje skupno koje pase plodnijeh vrh livada, s brzijem jatim letutijeme ribe nijeme, kijeh vodeni jaz zatvora, ke putima studenijeme svako u vrijeme
75
etaju se sinja mora. Boe, o boe na prisveti, kom ivjeti svako bitje drano je, ah udno ti siva i leti po svem svijeti nedohitno ime tvoje! Ocu i sinu bud' podana slava izbrana; budi i duhu, k raj vlada, kakva njima s prvijeh dana bi davana, poda' im se sve i sada.
PJESAN XVI.
Boe, uslii pravdu moju, mu razumjej molbu odzgara; mu molitvu sliaj, koju ljem ti iz usni bez privara. Nek zlotvore moje i mene sudi slavno lice tvoje, i tve oi boanstvene neka vide to pravo je. Ti zna dobro da krivine u mom srcu nai nije; kuo si ga, gospodine, to si mogo pomnjivije. Kuo si ga i u noi, da u tmini grijeh ne skriva; kuo si ga sa svom moi plamom jacijeh suprotiva. Er ne samo da prignuti ne htjeh duu na grijeh hudi, nu se ustruah spomenuti i besjedom grijehe od ljudi. I cije rijei tvojijeh usti, kijem mi obea raj u plati, nikad stupaj moj ne pusti trudne pute tve uvati. S toga uzroka i odsade uzdri me po tvom putu, neka stupaj moj ne pade u pakljenu propas ljutu. K tebi, o kralju svijeh najvii, vapih, er se sve mi umoli;
76
ah me i sada rijei uslii i tve ui prigni doli. Ti, k ufanjem, tko te scijeni, brani tugam prid najtvrijem, in' da tvojijem prema meni svijet se udi milosrem. Zatoj molim tvu desnicu, od svijeh, k se njoj opiru, da me, od oi k zenicu, neockvrnjenom uva u miru. Zasjeni me, o m slavo, tvoje obrane srenijem krili isprid zlobnijeh, k nepravo mnokrat me su poniili. Oni ivot moj njekada opkruie, da zarobe bijesni i kako irna stada u brlogu tusti od zlobe. Glasom vape slobodnime svaki na me to ne izree?! ter obujmi, da strati me ter me izagna nadalee. Svaki zloe pun i bijesa prignu oi na tle doli, za ne pazit put nebesa i tvoj vidjet trijes oholi. Oni srcem podbie me, regbi spravni na plijen lavi, koji iz hridja potajnijeme okom pree lov krvavi. Ustan', boe, na onega k nad inijem na me mrzi; prije vremena satri njega i na zemlju runo vrzi. Protivnicim tvo'im ugrabi ma, pro meni k njim' poda, iz njih ruke nek prila bi opet k meni m sloboda. Po ivotijeh njih smionih prostri ubojni tvoj bi vrli; daleko ih dr' od onih k su za te svijetu umrli. Vi gdi utroba puna 'e svima zlata, u rudah ke si skrio; djecom plodni, puta'u njima po svo'oj smrti blaga dio. A ja od pravde s blagom drazim prid tve rajsko lice do u, i kad slavu tvoju upazim nasitit se potpuno u.
77
Trojstvu u tvomu, vjeni boe, od nas primi slavu i diku k bi, k jes, k ne moe n'jednom vlasti dospjet viku.
PJESAN XXIV.
Kroz gorue uzdisanje, boe, uzdigoh duu k tebi, i budui ti me ufanje, bit zasramljen neu u sebi, ni e molba m skruena odstupiti neusliena. Ne daj zlobnijem, ah, dovijeka nevoljom se mm smijati, er tko tvoju pomo eka, znam da smeten nejma ostati i aliti bez zahvale suze svoje zaman pale. Smeten osto pae i plako izgubljene trude svoje tko, djeluju sve opako, tatom svijetu robovo je, to za stei svo'im trudima razmi platu vjetra i dima! Tvoje drume neockvrnjene ukai mi, gospodine, na me elje poniene put objavi vjene istine; tvm istinom upravi me, tvojijem znanjem prosvijetli me. Tebe, er ti si me spasenje, sve izgledam vape: "Prosti! Ne zabudi tve smiljenje i od vijeka tve milosti; spomeni se da 'e bez broja i bez mjere blagos tvoja. Me mladosti rasputene vrz, nerazbor u nescjeni, milosrdno ter se od mene cije dobrote tve spomeni, i vi, ne to bih njekada, neg prid tobom to sam sada." Slatko 'e srce u dobromu naem aku s umrlima, ijem put pravi nije muno mu
78
istijem kazat grenicima i njih na svoj zrak privesti gnusne iz tmine od nesvijesti. A negoli da svo'e vjerne mudro ne bude uputiti i uvjedbat krotke i smjerne, k e istijem drumom iti i njegova put svjetlila dobrosrena sterat krila. Boji puti puni istine i milosti duam jesu, ke uvati nad sve ine njegov zakon pomnjive su i u zakonu vinje svete i svjedodbe i uvjete. Tijem na grde me krivine skupne brojom bezbrojnime smilit e se, gospodine, za prisveto tvoje ime, po komu mi se obeava vjena rados, srea i slava. Tko godijer se strai boga, komu zakon bog podo je, da sred puta obranoga njim stupaje vlada tvoje, komu, er pravi put obro si, platu obilnu vinji nosi, hodi k meni sad i slua', uj tvu sreu ter je steci: tv e u dobru tonut dua, svijet e oinstvo bit tvj djeci i prikrit e svo'om oblasti zemlju porod tvoj doasti. Sve to vjernijem bog obea i sva otajna k raj krije, tebi tvoje plate cijea objavit e najposlije i u zraku slave svoje u njem, po njem, njim sve to je. Zatoj oi me smuene k njemu obraam i me suze, er me noge zamrene on e iz grene podrijet uze; zatoj vapim vrijeme u svako izdno srca k njemu ovako: "Ah pogledaj, ako, na me, imaj milos bitja od moga. Eto ostavi sva druba me, potrebnik sam bez nikoga, od svijeta izdan, a odzgara
79
poznan ubog svijeh dobara. Iz nevolje ti me izvadi, kj m slabos ne zna utei; er me, vajmeh, muke i jadi naripie svi najvei i po mojoj dui i tilu raskrilie vlas nemilu. Umiljenstvo pazi moje i tegotu moga truda, i prosti mi, jaoh, sve to je m skrivila narav huda; skri tvrdi dub me zloe k mi raa gorko voe. Vi zlobnike me nad mnome uzmnoene i smione gdi s omrazom nepravome plani ivot moj progone, i gdi nejma njih pokoja ucviljena dua moja. Ah mu duu uva' i gleda'. Ah slobodu, ako, d', mi; ako u tebe ufam, ne da' da se ufanje me zasrami; daj spasenje mom ivotu, pravdu er ljubim i dobrotu. Tebe eka moj duh verni, o ueni shranitelju; a ti svaki jad emerni in' da mine pri veselju s mene i s tvoga segaj puka, Izraelova slavna unuka." Sunce, zvijezde, zemljo i more i od svijeh stvora ljepi raju, in'te slavne kroz amore da se trojstvu hvale daju, da k sprva bi njekada, sad je i bude sve k sada.
80
PJESAN XXVI.
Bog ako je zora i sunce due moje, ako 'e meni on spasitelj obljubjeni, tkoga da se straim vee? On odmee tvrdijem titom svoje obrane svaku od mene boles s strane. Dakle prid kijem treptjet mogu, kad nahodim stavnu i mnogu svjetlos, pomo, tit u bogu? Eto na me, pristupae, da shara me, odasvuda nepravedna eta huda, da mi i istu krv popije, meso izije. Ali, vinjem iznenade oborena trijeskom, pade; i ostae zlobni i prici, k me more, protivnici bez jakosti svikolici. Jo da stane mnotvo vojske oruane protiv meni, i da jur su pripravljeni sred tabora plami od boja, ne bi moja dua i srce ieznulo; jo da bi me nasrnulo strano bjenje iza toga, ne bih predo, negli u moga ufo bih se stvorca i boga. Vrhu svega prosih milos jednu u njega, ku mnim ste u, nu dok steem, prosit je u, dim, pribivat da me stavi u gizdavi svoj stan rajski sve dni moje, da ljepote vjene svoje nagledam se pun sladosti i razgledam eljno dosti svoga dvora zamjernosti. Mnim, rijeh, stei ovu milos ja prosei,
81
er po dilu znam privinju blagos milu. On najgorijeh tuga u vrime opsjeni me u skrovitu svo'e pomoi; on me uuva sa svom moi; on me utvrdi vrh temelja, on me uzvisi sred veselja vrh svijeh mojijeh nepr'jatelja. Za har taku boje crkve stranu svaku radosno je ophodilo srce moje. Tuj pjevaju skladno njega, od mojega glasa, kako razlog ite, prikazah mu svetilite. Slavit ga u i unaprijeda pjesni poju slae od meda, samo na nje da on pogleda. O me ufanje, molbe uslii me svakdanje, kijem srano k tebi vapim, o m obrano, i za milos jur se umoli. uj sred boli gdi ti uzdiu srce veli: "Moj te pogled ite i eli, i tve lice sve e iskati; ah jednom ga k meni obrati, za kijem na dan mrem stokrati." Pun gorkoga gnjijeva od mene sluge tvoga ne uklanja' se; uzmi suze me prida se, ne ostavi me ni pogrdi, ijem zlosrdi zmaj na mene glavu penje. O me blago, me spasenje, sad si ako ti sam meni, er me pusti u nescjeni majka i ako moj roeni. Uputi me, da drumovim grem pravime; daj mi, o boe, nain da moj stupaj moe sve po tvojijeh putijeh iti, er me oiti zasjednici love odsvudi. Ah ne daj me njih poudi!
82
vi kriv svjedok potvora me, i potiu tate plame udi sebi, lau na me. Ja vjerujem doprijet u raj, da stanujem, priveseli, zemlja od ivijeh ki se veli; i sve tlae vremenito, vjekovito dobro u njemu pazit svako. Uzmi, o duo, srce jako, djeluj vrijedno, trpi i eka', dokle u svrsi tvoga tijeka uzvisi te bog dovijeka. Kad bog stvori zemlju ozdala, nebo odzgori, svijet gizdave d 'e mogustvu vinjem slave. Tijem veselo, kako onada, sve i sada pripijevaj se neizreena as, blagosov, hvala i scjena ocu openom stvoritelju, sinu ljudskom spasitelju, duhu od dua branitelju.
PJESAN XXXI.
Blago zloe kijem protene dobrotom su vinjom mnogom i krivine sve prid bogom zabitjem su pokrivene. I taj blaen koga otprije vinji grijehom ne prikara, komu izdajstvo i privara u pravednoj dui nije. A ja eto u najgre zlobe usrnuh, vaj, dvakrati i ne hrlih tajas zvati moga aka milosre. Jaoh to muah? emu skrovni grijeh ne otvorih sucu momu? Eto 'e stoga tijelu ovomu satro i kosti jad otrovni. Vazdan vapim, strana er muka nono i danjom na me 'e pala
83
i nada mnom otekala mogua je boja ruka. Jur s boljezni me svakdanje jad sam isti, ne sred jada, gdi mi srce, jaoh, probada ljutom draom me spoznanje. Dragu zelen vik od luga ljetno sunce ne priuze k mu snagu, pae i suze jur prisui gorka tuga. Ali u takom nepokoju stekoh, boe, pamet inu: prikazah ti mu krivinu i nepravdu ne skrih moju. Rijeh: "Pro meni mojijem usti moj grijeh otkrit vinjem hou"; a ti grijeha moga zlou, jo prije neg je rijeh, otpusti. Svak tko 'e dobar, mnim, videi oit izgled moje sree k tebi zgodno u vrijeme e za protenje prit molei, nek ne dopre k njemu uvike strani potop plam i stril k, jak mnozijeh voda sila, prolit e se na grenike. O m hvalo kj se utjee moj duh opstrt od zasjeda, slobodi me i unaprijeda od napasti k me optjee. Nu mi veli: "Razum tebi dat u i nauk, kud e iti; mojijeh oi ustaviti vrh tebe u strau s nebi." O grenici, ujte i momu po izgledu raj itite; ah prikladni ne budite maski i konju nesvijesnomu. A ti, o boe, teku u vaju otrom uzdom i oglavi valo stisni i raskrvavi svijem k k tebi pri ne haju. Bia mnozijeh pedepsanje stjeu grene due hude, a tv milos uva i bljude tko u tebi ima ufanje. Gojno u bogu radujte se i uzigrajte, o pravedni, i svi srcem k ste uredni vaom esti diite se.
84
Zemlju i nebo otkad stvori i sad i uvijek bog je slavan; tijem trojici puk pripravan sline slave sve govori.
PJESAN XXXIV.
S blagosovom zamjernijeme svako u vrijeme hou glasit gospodina; veselijem se mo'im ustima sveer ima pjet njegova dika istina. Unutrnjijem zahvalama sobom sama gizdat e se dua moja, slavei ga u mj slavi, er me izbavi od smrtnoga nepokoja. ujte, o due krotke i blage, ter pridrage sred ljuvezni radujte se; boga sa mnom proslavite, uzvisite ime kijem se pako trese. Eto uslii ljupko mene, kad uene iskah njega rad pomoi; on me izvadi svijeh iz truda ki me odsvuda nasrtahu u strahoi. K njemu, umrli, pristupite, da primite svoj u duu zrak blaeni; smiono hod'te da ga itete, er neete prid njim ostat zasramljeni. Ja sam izgled vami od toga; mene uboga on od kralja kralj najvii ote gorkijem mukam svime; on spasi me i me suze brzo uslii. Vjernijem stranik aneo bit e, i ugrabit e sili udesa njih svakoga,
85
kad omahne uokoli ma oholi, brane tko se boji boga. Ah kuajte i pazite ke estite slasti u aku vinjem jesu; blago, ah blago svijem ki u vaju u nj se uzdaju, er sve sree njihove su. Ljudi njemu posveeni svi skupljeni sred bojazni sluite ga, er ubotva i nesree poznat nee dua k se strai njega. Ki ivjee svijetli u slavi, regbi lavi siti tue krvi i plijena, eto lee na tlijeh doli lani i goli sred ubotva potitena. Njegda obilne i mogue blagom kue sad potrebne ginu od glada, a tko ite vjerno boga bez svakoga dobra nee bit nikada. ujte, o sinci, er u izrei k se stei strah privinji moe i to je; uj me tko god na veseli ivot eli i uivat sve dni svoje. Znaj da plodi dobra mnoga strah od boga; nu tko ima ga ste poudu jezik od zla svoj ustavi i ne pravi usnam svojijem varku hudu; ukloni se i bje' svaka djela opaka, ter s dobrotom ivi oitom, iti, slijedi, ljubi, hlepi mir prilijepi izna s nebom, s sobom, s svitom. Vinji u dobrijeh oi upira i prostira ui na njih molbu ognjenu; vinji na zlijeh otro gleda za ureda
86
s zemlje podrijet njih spomenu. Kada, strene silnom esti, u bolesti prave due boga zvae, usliene i od svake boli opake sloboene pomno ostae. On nevoljnijeh stavno ufanje sjedi uza nje, njih snienstvo da sahrani; premda pate mnozijem trudi vjerni ljudi, njih izbavlja, titi i brani. Pae n'jedna kos po smrti njim' se strti, er je on krepko uva, nee; a zlijeh eka smrt neredna: na pravedna tko god mrzi opustjet e. Due svojijeh slubenika bog dovika izbavit e svake od zledi; svi k ufanje hrane u bogu za ne mogu, svjetlos bo ih drui i slijedi. Sverodnomu porodniku hvalu i diku dajte i sinu vjenom njime; pojte duha neizmjernoga, slava od koga b, jes, bit e po sve vrime.
PJESAN LI.
Ah emu zlobom svm misli se tve die, nepravdom k samom mogu si, grenie? Tvoj jezik, na zlo dan, nepravo smiljo je i snovo po vazdan krivine svakoje. ivote prikraa privara tv kleta, k tanka brijaa k ree to sreta. Ljubei srcem ti ve zlou neg blagos, nepravdu htje rijeti, a mrzje pravednos; obljubi ter svake, jezie arovit, besjede opake, za druzijem poraz bit. Ali uvijek rasuti bog e te rad tega i dalek tisnuti iz stana tvojega;
87
paek e za tvoj grijeh brzo do korijena iz zemlje od ivijeh podrijet te satrena. Pravedni gledat e pedepsu tvu tada i smjerno predat e prid vinjem k je da. Rugat se pak e po i rijet: "Nut ovjeka k ne htje svo'u pomo s nebesa da eka, neg samo ufo je u blago ke ima i jaki bio je zasjedam tatima." A ja, kroz tvoj govor progonjen k bih prav, za vjeni tvoj prikor cavtjet u iv i zdrav, uzras put visina veselo sterui, k plodna maslina, boijoj u kui, a to to dosleka priko svijeh vremena ufo sam dovijeka u boga smiljena. Hvale u t' sve dati, moj stvore jedini, pokli sm mene ti slobodnijem uini; ekat u jo tvoje milosti za tve ime, ke slatko i dobro je, prid svetijem tvojime. Bud' slavom k nebu uspet, k sprva, sad i uvik otac, sin i duh svet - kralj, otkup, odvjetnik.
PJESAN LV.
Ti se smili, raju mili, pokli nee ojek, na me; on me eplje, on me mori, on, da obori, svakas silno nadstupa me. Prem gorko me svagdanjome estoinom pleu i meu zasjednici uzmnoeni, k pro meni urekoe rat boleu. Kad dan sine i visine kad nebeske sunce okruni, stranputice grem krijui, predajui suprotivnoj pri nabuni. Ufam u te! me prignute rijei u hvalu tvu su, o boe: tvrd ufanjem ja sam tvojim, ni se bojim da me uvrijedit ovjek moe. Mo'i krvnici zavidnici sva ma djela kunu i zlobe; njih miljenja sva pristaju
88
k momu vaju, da me iznau, pak zarobe. Usred tmina njih skuptina nasljeduje drum skroviti, naotrena me stupaje po sve kraje za moj poraz uhoditi: Ah kako oni, boe sioni, eka'u ivot moj da svri, ta ne spasi njih nikako, negli opako sve toj mnotvo slomi i skri. Pravdo od nebi, ivot tebi otkrih; ti zna srce moje, ti si suze me primila i stavila prid smiljeno lice tvoje. Zna, kriv nijesam, a ljute sam sred nevolje tijesno u vrime; ti k obea pomo svima pravednima, ti pravedna pomozi me. Nu to velim? evo djelim znam i vidim moj bog da si; evo, otkle te zazvah doi k mj pomoi, pobjegnue ljudi plasi. Hvalit u te, ako, i u te me u ufanje stavit svudi, ni se straim da svojijemi silam e mi nauditi bijes od ljudi. Svi zavjeti na pameti, ke ti obeah, meni stoje; stavna hvala i svagdanje pripijevanje na as tvoju spravljeno je, er ne pusti da sred usti tamne smrti m dua je; ti me uspregnu oi od cvila a od nemila potaknutja me stupaje, nek t mnome, ja tobome uivamo sve blaeni sred svjetlosti tvoje u raju, gdi primaju due ivot nesvreni. Veliina boja oina, sina i duha slavom sini, k s poetka, sad i odsleka
89
sve dovijeka po svoj vinjoj kraljevini.
PJESAN LX.
Uslii, boe moj, moj teki nepokoj i molbe moje; prigni se gdi molim, gani se mo'im bolim, er vrijem' ovo je. Gdje stojim, zemlje 'e kraj, i ljem ti moj vapaj, mnim, ne zaludu, ijem rodne zemlje van nemilo istjeran ivem u trudu. Nu to se brinem ja, kad pomo svud tvoja vjerno me slidi? Ti stupaj moj stavi, da krepko boravi kako na hridi. Ti si me uzdanje ke doi na manje ne moe viku; ti si tvm milosti tvra me jakosti supro zlobniku. Ah ufam, ne zaman, vratit se rodni u stan i u crkvu milu, gdi u sve boravit, i branjen i skrovit, u tvomu krilu. O kralju svijeh vii, ti kad me uslii, to da me smete? dijeli bo ti svima to 'e trijebi ljudima k se boje te. I meni, k kralj sam tvo'im vjernijem dravam podan sam odi, ivot e uzmnoit, dokle god budu bit na svijet narodi. A pak u na nebi prid licem stat tebi napunjen dara, gdi mjere tvomu ni smiljenju i istini vjenijeh dobara. Tako u po vas vik uredni bit pjesnik imena tvoga, haran ti sve dni bit, dar nose za zavit srca vjernoga. S poetka, k njekad, u ovo vrijeme sad i vijecim svimi i oca i sina i duha visina slinu as primi.
90
PJESAN LXXXIV.
Ti na zemlju s neba doni dugovjene blagosove, kada s kue Jakobove nedostojno ropstvo ukloni. Tad tvom puku zlou oprosti, grijehe sakri sred zabiti, vas ugasi plam srditi, gnjijev promijeni u milosti. Tijem i sada na nas, boe spasitelju, zgar pogleda': obrati nas k tebi i ne da' da nas srdba tva primoe. Dali za sve bez zahoda tvoj se u srcu gnjijev zasijee za pronijeti plam dalee od naroda do naroda? Ah ivot nam, mnim, blaeni opet milos tva donit e! ah uivat u tebi e tvoj opeta puk ljubjeni! Zato ukai puno sree milosrdje nami ufano i spasenje uzdisano, gospodine, daj nam vee. Stan'te, er ut u to mi on veli, ijem nadie me i odgovara; eto, eto nami odzgara doglauje mir veseli, mir svom puku, mir svijem ki su na slubu mu posveeni, ki, svijet dre u nescjeni, k njemu srca svrnuli su. Namijenjeni nami od vika sahranitelj jur doo je, da onijeh ki se njega boje drui u nain od stranika. Usred nae jur drave dika stavlja kuu svoju ter ko u dragom perivoju po njoj sadi cvijetje od slave. Eto, da nam raj poina, sretoe se nauzdano milosrdje obeano i privinjijeh rijei istina.
91
Eto, neka ve se ugase sve pedepse i boljezni, mir prislatkoj u ljuvezni, s vjenom pravdom celiva se. Eto zemlja istinito plod nam daje svijeh dobara, eto pravda gleda odzgara za uvat nas vjekovito. A i naprijed e svo'om blagosti darivat nas kralj od raja i resiti svu do kraja zemlju plodnom razlikosti. Uzoritijem stupom te e svud pravednos u toj doba i za oistit svijet od zloba putovati prid njime e. Vjenom trojstvu nerazliku daj se sada slava i hvala, ka s poetka nije pristala i pristati nee viku.
PJESAN CXXI.
Kad mi reku: "Zaman stavlja svijet zaprjeku, er se opeta sred uena templa sveta vratit emo sloboeni, ter smireni stat e stupaj na dragomu u pridvorju solimskomu", ah ko uzigram u radosti i tolikoj estitosti jedva 'e srce me zadosti! Drag je meni Jeruzalem na roeni, er jednai tvrom svaki grad najjai; prostrane se kruit vide njega obzide. U nj na blag dan s priko svijeta svijeh naroda svijet dolijeta, i on taj skup uzmnoiti u svoj moe skut estiti veliinom prigrliti. A najlie
92
njemu slave svakas vie sreno uzmnoi, ki je u njemu, narod boji. Izraelskijeh svijeh koljena mno zdruena u visoko templo ushodi, nose rajskom svom vojvodi svetilita nareena i pjevaju svijeh vremena privinjega hvale imena. U njemu je pravda, u njemu sud stoluje; on je obino carsko stanje gospodino, u kom vlada i svoj jasni prut oblasni nad glavama podlonijeme Davidovo stere pleme. Takom gradu rec'te, o ljudi: "Blagosovjen i ti budi i tko tebe ljubi i udi!" Tve prikrio krasne mire pokoj mio, vazdakrati mimoli te plami od rati, prila obilnos u mogue tvoje kue, bio pun mira i veselja krocije mojijeh prijatelja i me bratje ki su u tebi, i uivo kako 'e trijebi, er si kua kralja od nebi. ako slavni, koga porod vrhnaravni po sve vrime u bitju je jednak njime, s bogom sinom, s duhom bogom asti mnogom ivi okrunjen u radosti; tijem vi, o stvori, eljno dosti sad i uvijeke slavite ga, kako svijet je slavio njega od poetka jur svojega.
93
RJENIK
batina - imanje belav - neprilika, nesrea, belaj bitje - bie blazniti - privlaiti mamiti bljusti (prez. bljudem) - paziti brae - brate brtan - brljan cavtjet - cvjetati, cvasti cije - zbog, radi crljen - crven emer - otrov epati (prez. epljem) - gaziti es, est - srea estit - sretan dalee - daleko da - kia diklica - djevojica dobitje - dobitak, pobjeda dvornji - uljudni dvorno - uljudno doasti - budui dubje - drvee er - jer fraka - granica s liem kao znak nad vratima kakve radionice ili uslune radnje (npr. krme) grede - ide gresti (prez. grem) - ii gudac - koji gudi ili pjeva, pjeva gvozdje - gvoe, eljezo har - korist hitar - vjet, lukav hitrina - vjetina, lukavost hlepiti - eznuti hraniti - uvati huk - buka hukati - puhati, duhati hvoja - grana lasno - lako leki - poljski (pridjev od Leka = Poljska) letuti - letei lijer - ljiljan lipir - leptir lis - pismo ljeljen - jelen maska - mazga mjete - umjesto mniti - misliti, drati mnokrat - mnogo puta napren - natovaren narav - priroda naripiti - nahrupiti, navaliti neohatren - neokljatren, neobrezan Neper - Dnjepar indje - drugdje ingvas (ingvast) - crnilo, tinta ispisan - naslikan istin - istinit isto - istok itom - tek izrijeti - izrei jak - kao jakno - kao jasprica - novac jur - ve kal - blato kaludar - kaluer, redovnik kami - kamen kitni - kieni kladenac - zdenac, izvor Kokanovski - Jan Kochanowski (1530-1584), jedan od najveih pjesnika poljskih starijeg a razdoblja. Kao i urevi preveo je psaltir na svoj rodni jezik. krivina - krivnja krotac - kabao krocije - zbog kukurijek - krika
94
nepokoj - nemir nepristajan, nepristavan - neprekidan neproast - neprolazan nescjena - mala vrijednost nestavno - nestalno nestavnost - nestalnost njeki - neki obino - lijepo oblas(t) - vlast obliti - ljeti, u ljeto obujmjen - obuhvaen Oder - Odra odi - ovdje odihaj - predah oholas - oholost okon - oko, okolo omraza - mrnja opsinuti - osvijetliti opsivati - opsijevati, obasjavati Orfej - mitski pjeva iz Trakije koji je tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i zvijeri da ga sluaju. osvjetljavati se - osveivati se otar - oltar otole - odavle Ovidije, Publije Nazon (43. pr. Kr. - 17. po. Kr.) - starorimski pjesnik, autor uvenih Metamorfoza; prognan na Crno more, gdje je i umro, pie dvije glasovite zbirke elegija Tristia i Ex ponto. ovolici - ovakvi paka - potom pat - ugovor peal - alost, tuga pedepsa - kazna pernica - blazina, perina peke - dar, poklon pjenez - novac pjenje - pjevanje pjeti - pjevati pojata - tala pokli - budui da poplesan - pogaen posilati - poiljati, slati pospjeh - brzina predati - plaiti se prignutje - naklonost
prik - teak, opak prikor - sramota prilika - slika, portret priti - prii, doi pritka - kolac prliti - priti pro - protiv protiti - proitati prut - iba (kao simbol vlasti) prvina - prvi plod rasren - razljuen razbluda - rasko, uivanje razlik - razliit regbi - rekao bih, reklo bi se rit, rijet - rei rusa - rua sarmatski - Sarmati su poetkom nae ere ivjeli u prostoru od Baltika do Crnoga mora scijeniti, sciniti - misliti, drati, smatrati scjena - vrijednost segaj - ovoga sej - ovaj sharati - unititi sion - silan sjenca - sjena, hlad skonanje - svretak, smrt skrovan, skroven - skriven, tajni slavic - slavuj smea - smutnja smok - hrana smuati - izazivati smutnje spijevalac - pjesnik spovijedati - pripovijedati, priati stavan - stalan stavnost - stalnost straviti - oarati stravljen - oaran stranik - straar stren - satrt stri - satri (od gl. satrti) stup - kip, lik, tijelo (pored obinog znaenja) stupaj - korak stupom - korakom supro - protiv svjet - savjet svjetiti - savjetovati svrha - svretak
95
ip - iljak, vrak (maa) pot - grdnja, pogrda, ruglo ta - tako tajat - tajiti tamnos - tama Tana - staro ime za rijeku Don u SSSR-u tanac - ples tegnuti - uzeti, potegnuti tempal - hram tezijem - tim tisukrati - tisuu puta tja - ak tmast - taman trator - tratinica traviti - oarati trijes, trijesak - grom trikrati - triput tri - triput trudan - umoran tuj - tu tva - tvoja ufati - nadati se ureda - odmah uikati - umiriti, uspavati uziti - uzii uzrit - sazreti
vaj - nesrea vas - sav vele - veoma velmi - veoma vik - uvijek; (uz negaciju) nikad Vito - planina u Bugarskoj vojno - mu, dragi vri - metnuti, staviti vrl - opak, zao vuhovit - prevaran, lukav zabaviti - prigovoriti, zamjeriti zai - zalutati, skrenuti s puta, pogrijeiti zamani - uzalud zamjenit - uzajaman zaprliti - zapuhati zatravljen - zaaran zenuti - prolistati, pupati, cvasti zgar - odzgora zled - zlo arovit - pun ara estoina - estina irni - koji se hrani irom (stoka)
96
ABECEDNI POPIS PJESAMA

ANDRIJI UBRANOVIU, SPJEVAOCU OD JEUPKE, NADGROBNICA CVIJET NA DAR POSLAN OD GOSPOJE DANICI RANJENOJ OD PELE GOSPOI KOJA REE PJESNIKU: "OSTAVI ME STAT!" GOSPOI MARI BODAREVOM GOSPOI NADALEKO ISPOVIJES POKORNA JEDNOJ MLADICI TKOJA BJEE ZASTUPILA OBRAZ GRANICOM EMINA LOPUKA MARE S IGALA LJUBAV CRNOICE I VESELKA LJUBAV I LJUBICA LJUBAV VILE I RADMILA LJUBICA SRAMELJIVA LJUBICA SUNCU SLINA LJUBOVNIK RASRENI LJUBOVNIK UCVILJEN GOSPOI LJUVENO UIVANJE ODIJELJENJE VJERENIKA OSVADA POKAJANA OSVJETLJAVA SE GOSPOI POTNO OTKRIVA LJUBAV GOSPOI PITA SE PROTENJE U ISTE GOSPOE PJESAN BUGARSKA POETAK SJEDINE NJEGOVE GOSPOJE POPIJEVKA VIE SMRTI MARKA KRALJEVIA POSILA SLIKU SVOJU GOSPOI RADMIO SVJETUJE LJUBMIRA RAKLICI KOJA JE SUMNJILA BIT LJUBJENA RASRENE CIJE PREDNJE PJESNI RAZUMNOM TIOCU PJESAN SALTIJER SLOVINSKI SLADOS ZAMJENITE LJUBAVI SLICI SVOJOJ U RUCI GOSPOE SMIJEAN RAZGOVOR SRCE IZGUBLJENO SRENA PRIGODA SUNANICI UGRABLJENOJ SUPRO NENAVIDNIKU SVI INI SPAHU LJETI U PODNE SVIJEM DIKLAMI U PROLJETJE SVJET GOSPOI SVJET PRIJATELJU NETRPEU TUBA LJUVENA USTI LIJEPE I LJUVENE VILI LJUBJENOJ VILI NEHARNOJ VJERENIK OD VJERENICE KAD SE DIJELI VJERNOS U LJUBAVI ZA GUTKE ZAHVALA JEDNE DJEVOJICE ZGODA LJUVENA ZORKI UVRIJEENOJ 22 39 34 19 20 15 48 41 21 32 16 57 59 54 37 45 51 12 35
37 21 14 43 60 10 66
52 66 53 18 49 25 22 33 31 28 56 70 30 14
54 72 26 10 59 13 63 4 73 40 11
97

Ignjat Djurdjevic - Pjesni Razlike

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ignjat Djurdjevic - Pjesni Razlike

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Pjesni razlike Saltijer slovinski

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

PJESNI RAZLIKE (IZBOR)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

POSILA SLIKU SVOJU GOSPOI

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

SLICI SVOJOJ U RUCI GOSPOE

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

od ljuvezni potajnice - tajne posrednice u ljubavi

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

RAKLICI KOJA JE SUMNJILA BIT LJUBJENA

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

DANICI RANJENOJ OD PELE

OTKRIVA LJUBAV GOSPOI

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

SVI INI SPAHU LJETI U PODNE

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

USTI LIJEPE I LJUVENE

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Rue od grada - ruglo od grada

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

SVJET PRIJATELJU NETRPEU

CVIJET NA DAR POSLAN OD GOSPOJE

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

LJUBICA SUNCU SLINA

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

k te lasno ne zasiti, k te dugo prem ne izmori.

POPIJEVKA VIE SMRTI MARKA KRALJEVIA

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

OSVJETLJAVA SE GOSPOI POTNO

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

ako uspozna da me ikada ina dikla zatravila.

LJUBOVNIK UCVILJEN GOSPOI

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

k me boles mui i hara, ali gorki pla mi ne da k na knjigu pada ozgara.

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

m ljuvezan vile slidi, ne lavice nesmiljene.

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

ANDRIJI UBRANOVIU, SPJEVAOCU OD JEUPKE, NADGROBNICA

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)

SLADOS ZAMJENITE LJUBAVI

Ignjat urevi: Pjesni razlike, Saltijer slovinski (izbor)