Zecharia Sitchin

STEPENITE DO NEBA
knjiga druga Zemaljske kronike

SADRAJ
1. 2. 4. 6. 7. 8. 9. U POTRAZI ZA RAJEM BESMRTNI PRECI STEPENITE DO NEBA U DANIMA PRIJE POTOPA GILGAME: KRALJ KOJI JE ODBIO UMRIJETI JAHAI OBLAKA MJESTO SLIJETANJA

3 25 62 88 122 148 181 211 237 262 288 319 357 389

3. FARAONOVO PUTOVANJE U ZAGROBNI IVOT . . 46 5. BOGOVI KOJI SU DOLI NA ZEMLJU

10. TILMUN: ZEMLJA RAKETNIH LETJELICA 11. NEUHVATLJIVA PLANINA 12. PIRAMIDE BOGOVA I KRALJEVA 13. KRIVOTVORENJE FARAONOVOG IMENA 14. POGLED SFINGE Zecharia Sitchin

Naslov originala
Copyright by Zecharia Sitchin 1980.
The Stairway to Heaven

1
U POTRAZI ZA RAJEM
Postojalo je vrijeme - kako nam govore nai drevni sveti spisi - kada je besmrtnost bila dostupna ljudskom rodu. Bilo je to zlatno doba, kada je ovjek ivio sa svojim Stvori teljem u rajskom vrtu - ovjek se brinuo o predivnom vonjaku, a Bog je etao i uivao u popodnevnom povjetarcu. "Tada Jahve, Bog, uini te iz zemlje nikoe svakovrsna stabla pogledu zamamljiva a dobra za jelo - i stablo ivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u 4 kraka. Prvom je ime Pion... Drugoj je rijeci ime Gihon... Trea je Rijeka Tigris... etvrta je Eufrat." Adamu i Evi bilo je doputeno da jedu plodove sa svakog slabla osim plodova slabla spoznaje dobra i zla. A nakon to su to uinili (na nagovor zmije) - Gospodin Bog je postao zabrinut u vezi s pitanjem besmrtnosti: Zatim ree Bog: Evo, ovjek postade kao jedan od nas - znajui dobro i zlo!

Da ne bi sada pruio ruku, ubrao sa stabla ivota pa pojeo i ivio navijeke! Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga... I postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota. I tako je ovjek prognan iz mjesta gdje mu je vjeni ivot bio nadohvat ruke. I premda je iz njega bio istjeran, nikada ga nije zaboravio, uvijek je za njim eznuo i pokuavao ga dohvatiti. Otkad je ovjek istjeran iz raja, junaci su odlazili do kraja Zemlje u potrazi za besmrtnou; nekolicina izabranih uspjela ju je na trenutak dohvatiti; a obian je puk tvrdio da je na nju na basao. Vjekovima je potraga za rajem bila osobna stvar; ali sredi nom prolog tisuljea mona kraljevstva pokrenula su pothvate na nacionalnoj razini kako bi dola do njega. Novi svijet je otkriven - ili su nas barem naveli da u to vje rujemo - nakon to su istraivai krenuli u potragu za novim, morskim putem do Indije i njenih blaga. To je istina - ali ne i cijela istina; jer ono to su Ferdinand i Izabela, kralj i kraljica panjolske, eljeli otkriti vie od svega bio je izvor vjene mlado sti: arobni izvor ija je voda mogla pomladiti stare i odravati ovjeka vjeno mladim, zato to potjee iz izvora koji se nalazi u raju. im su Kolumbo i njegovi ljudi kroili na mjesto za koje su vjerovali da su otoci pred Indijom (Zapadna Indija), istraiva nje novih otoka kombinirali su s potragom za legendarnim izvo rom ije su vode inile starce ponovno mladima. panjolci su zarobljene "Indijance" ispitivali, pa ak i muili, ne bi li doznali tajnu lokaciju izvora. Po takvim je istraivanjima bio posebno poznat Ponce de Leon, profesionalni vojnik i pustolov, koji je napredovao do poloaja guvernera dijela otoka Hispaniole, dananjeg Haitija, i Portorika. Godine 1511. prisustvovao je ispitivanju nekolicine zarobljenih Indijanaca. Opisujui svoj otok, govorili su o nje govim biserima i drugom blagu. Takoer su veliali izvanredna svojstva tamonjih voda. Na jednom otoku postoji izvor, rekli su,

iz kojega je pio jedan otoanin kojeg je starost bila strano pri tisnula. Zahvaljujui tome, on je povratio muku snagu i bio u stanju obavljati sve muke radnje, ponovno je uzeo enu i zaeo djecu. Sluajui s rastuim zanimanjem, Ponce de Leon - koji je i sam ve bio u godinama postao je uvjeren da su Indijanci opisivali udotvorni izvor pomlaujuih voda. Njihov dodatak da je starac koji je pio tu vodu povratio svoju muku snagu, da je ponovno mogao obavljati 'sve muke radnje', te da se ak i opet oenio mladom enom koja mu je rodila djecu - bio je kljuni dio prie. Jer u panjolskom su se dvoru, kao i irom Europe, mo gle vidjeti brojne slike najveih slikara, i kad god bi prikazivale ljubavne prizore ili seksualne alegorije, u scenu je bio ukljuen i izvor. Vjerojatno najslavnija meu takvim slikama, Tizianova l'Amor Sacro e l'Amor Profano, nastala je otprilike u vrijeme dok su panjolci provodili svoju potragu po Americi. Kao to su svi dobro znali, izvor na slikama simbolizirao je vrhunsko voenje ljubavi; bio je to izvor ije su vode omoguavale obavljanje svih mukih radnji kroz vjenu mladost. Izvjetaj koji je Ponce de Leon podnio kralju Ferdinandu ostao je zabiljeen u zapisima koje je vodio slubeni dvorski povjesniar, Peter Martyr de Angleria. U svom djelu Decade de Orbe Novo (Desetljea Novoga svijeta) pie da su Indijanci koji su doli s otoka Lucayos ili Bahama otkrili da "postoji otok...na kojem se nalazi nepresuni izvor tekue vode tako izvanrednih svojstava, da njegova voda, moda uz odreenu dijetu, ini stare ljude ponovno mladima." Mnoga istraivanja, poput Ponce de Leon's fountain of Youth. History of a Geographical Myth Leonarda Olschkog, utvrdila su da je izvor mladosti bio najpopularniji i najkarakteristiniji izraz osjeaja i oekivanja koji su uzbui vali osvajae Novog svijeta. Nema sumnje da je panjolski kralj Ferdinand bio jedan od tih uzbuenih, i da je eljno iekivao konane vijesti. I tako, kad se Ponce de Leon javio, Ferdinand nije gubio vrijeme. Smjesta je Ponceu de Leonu zajamio patent na otkrie (datirano 23. veljae 1512.) i ovlastio ga da organizira ekspediciju

koja e s otoka Hispaniola krenuti prema sjeveru. Mornarica je dobila zapovijed da pomogne de Leonu i na raspolaganje mu sta vi svoje najbolje brodove i pomorce, kako bi bez odugovlaenja mogao otkriti otok 'Beininy' (Bimini). Kralj je jasno postavio je dan uvjet: nakon to stignete na otok i otkrijete to je na njemu, o tome ete mi poslati izvjetaj. U oujku 1513. Ponce de Leon isplovio je prema sjeveru, u potrazi za otokom Bimini. Javno opravdanje za ovu ekspediciju bila je potraga za zlatom i drugim metalima; pravi je cilj bio pronai izvor vjene mladosti. Pomorci su ovo ubrzo shvatili, na kon to su umjesto na jedan naili na stotine otoka u Bahamima. Pristajali su na otok za otokom, a istraivake druine dobile su upute da ne trae zlato, ve nekakav neobian izvor. Kuali su i pili vodu iz svakog potoka na koji bi naili - ali bez ikakvih vidlji vih posljedica. Na sam Uskrs - Pasca de Flores, kako su ga zvali panjolci - primijeena je duga obala. Ponce de Leon "otoku" je dao ime Florida. Plovei du obale i neprestano pristajui, on i njegovi ljudi istraivali su gutare i dungle, i pili vode iz bezbroj nih izvora. Ali nijedan se nije doimao udotvornim. Izgleda da neuspjeh misije nije previe utjecao na uvje renje da je izvor nesumnjivo tamo negdje: trebalo ga je samo pronai. Sasluavani su novi Indijanci. Neki su od njih izgledali neobino mladoliko za dob u kojoj su navodno bili. Drugi su ponovili legende koje su potvrivale postojanje izvora. Jedna od takvih legendi, koju se moe proitati u knjizi Creation Myths of Primitive America J. Curtina, govori o tome kako je Olelbis, Onaj koji sjedi g o r e , kada je odluio stvoriti ovjeka, poslao dva izaslanika na Zemlju kako bi sagradili ljestve koje e povezati Zemlju i nebo. Na sredini ljestava trebali su napraviti odmorite s bazenom iste pitke vode. Na vrhu su trebali na praviti dva izvora, jedan s vodom za pie, a drugi za kupanje. Kad mukarac ili ena ostare, rekao je Olelbis, neka se popnu do vrha ovog stepenita i neka se napiju i okupaju; nakon toga e im se mladost vratiti. Uvjerenje da je izvor postojao negdje na tim otocima bilo je tako vrsto da je 1514. - u godini nakon neuspjene potrage Pon-

cea de Leona - Peter Martyr (u svojoj Drugoj dekadi) obavijestio Papu Lea X kako slijedi: Na udaljenosti od 325 nautikih milja od Hispaniole, kako kau, postoji otok zvan Boyuca, ili Ananeo, na kojem se - prema onima koji su istraili njegovu unutranjost - nalazi izvor tako izvanredan da uzimanje njegove vode moe pomladiti starce. I neka Vaa Svetost ne pomisli kako je ovo izreeno olako ili nepromiljeno; jer oni su ovu rije kao istinitu proirili dvorom, tako formalno da je svi ljudi, meu kojima je nemalo onih koji se svojom mudrou i bogatstvom istiu nad obinim pukom, dre vjerodostojnom. Ponce de Leon, nepokolebljiv, nakon nekih dodatnih istraivanja zakljuio je da je ono to trai izvor povezan s rijekom, te da je to dvoje moda spojeno skrivenim podzemnim tunelom. Ako se izvor nalazi na jednom od otoka, ne dolaze li moda nje gove vode iz neke rijeke na Floridi? Godine 1521. panjolski je dvor poslao Poncea de Leona u novo istraivanje, ovaj put usredotoeno na Floridu. Nema mjesta dvojbi oko pravog cilja njegove misije: svega nekoliko desetljea kasnije panjolski povjesniar Antonio de Herrera y Tordesillas u svojoj Historia general de las Indias napisao je: "On je (Ponce de Leon) krenuo pronai onaj Sveti izvor, tako uven meu Indijancima, kao i rijeku ije vode mogu pomladiti osta rjele." Nakanio je pronai izvor na Biminiju i rijeku na Floridi, za koje su Indijanci na Kubi i Hispanioli potvrdili da su starci koji su se u njima kupali postali ponovno mladi. Umjesto vjene mladosti, Ponce de Leon pronaao je smrt od indijanske strijele. Premda individualna potraga za napitkom ili pomau koji mogu odgoditi posljednji dan moda nikada nee zavriti, organizirana potraga, po kraljevskom nalogu, ipak je dola svom kraju. Je li potraga bila beskorisna od samog poetka? Jesu li Ferdi nand i Izabela, Ponce de Leon i ljudi koji su plovili i umrli u po-

trazi za izvorom odreda bili glupani koji su djetinjom naivnou vjerovali u primitivne bajke? Sigurno je da oni na to nisu tako gledali. Sveto pismo, po ganska vjerovanja i dokumentirane prie poznatih istraivaa potvrivali su da negdje zaista postoji mjesto ije vode (ili nektar plodova) mogu podariti besmrtnost, odravajui ovjeka vjeno mladim. Postojale su tada jo uvijek poznate stare prie - preostale iz vremena kada su na poluotoku ivjeli Kelti - o tajnom mjestu, taj nom izvoru, tajnom plodu ili biljci, iji e nalaznik biti osloboen smrti. Postojala je boica Idunn koja je ivjela kraj svetog potoka i koja je u svom sanduku uvala arobne jabuke. Kad bi bogovi ostarjeli, doli bi k njoj i najeli se jabuka, nakon ega bi ponovno postajali mladi. I doista, Idunn znai Ponovno m l a d ; a jabuke koje je uvala bile su poznate kao Eliksir bogova. Je li ovo bio odjek legende o Heraklu (Herkulu) i njegovih dvanaest zadataka? Sveenica boga Apolona, predvidjevi u proroitu njegove podvige, takoer ga je uvjerila: "Kad ovo bude izvreno postat e jedan od Besmrtnih." Kako bi to postigao, u pretposljednjem je zadatku Hesperidama trebao oteti boanske zlatne jabuke. Hesperide - keri zemlje veeri - ivjele su na Kraju svijeta. Nisu li Grci, a potom i Rimljani, za sobom ostavili prie o smrtnicima koji su postigli besmrtnost? Bog Apolon pomazao je tijelo Sarpedona i tako mu omoguio da poivi nekoliko ljudskih generacija. Boica Afrodita Faonu je poklonila arobni melem; nakon to se njime premazao, pretvorio se u prelijepog mladia "koji je budio ljubav u srcima svih ena na Lezbosu." A djeak Demofon, kojeg je boica Demetra pomazala boanskom ambro zijom, sigurno bi bio postao besmrtan, da nije bilo njegove majke koja ga je - ne znajui da se radi o Demetri - ugrabila iz ruku boice. Postojala je i pria o Tantalu koji je postao besmrtan tako to je jeo s trpeze bogova i krao njihov nektar i ambroziju. Ali zato to je ubio svog sina da bi njegovo meso posluio bogovima kao hranu, bio je kanjen tako to je protjeran u zemlju oarava-

juih plodova i voda - koji su vjeno bili izvan njegovog dohvata. (Bog Hermes je raskomadanog sina povratio u ivot.) S druge je strane Odisej, kojem je nimfa Kalipso ponudila besmrtnost kako bi mogao ostati zauvijek s njom, odbio besmrtnost zbog mogu nosti da se vrati svojoj kui i supruzi. A nije li postojala i pria o Glauku, smrtniku, obinom ribaru koji je postao bog mora? Jednog je dana primijetio da je riba koju je ulovio, nakon to je dola u doticaj s nekom biljkom, ponovno oivjela i skoila natrag u vodu. Glauko je biljku stavio u usta, uskoio u vodu na onom istom mjestu; nakon toga su ga morska boanstva Okean i Tetis primili u svoj krug i pretvorili u boga. Godina 1942., kada je Kolumbo isplovio iz panjolske, bila je takoer godina u kojoj je muslimanska okupacija Iberskog poluotoka a zavrila predajom Maura u Granadi. Tijekom gotovo osam stoljea kransko-muslimanskih sukoba oko poluotoka, interakcija ovih dviju kultura bila je neizmjerna; pria iz Kurana o ribi i izvoru ivota bila je jednako poznata Maurima i katolici ma. injenica da je pria bila gotovo identina grkoj legendi o ribaru Glaukosu smatrana je dokazom njene autentinosti. Ona je bila jedan od razloga za potragu za legendarnim izvorom u In diji - zemlji do koje je Kolumbo pokuao doi morskim putem, i za koju je vjerovao da je bila zemlja do koje je doplovio. Odlomak u Kuranu koji sadri priu je osamnaesta sura. Ona govori o istraivanjima raznih misterija koja je poduzeo Mojsije, biblijski junak egzodusa Izraelaca iz Egipta. Dok je Mojsije bio pripreman za svoje novo poslanje Bojeg glasnika, u znanja koja su mu jo nedostajala trebao ga je uputiti zagonetni Boji sluga. S jo jednim suputnikom, Mojsije je trebao pronai ovog zagonetnog uitelja uz pomo samo jednog traga: sa sobom je trebao ponijeti osuenu ribu; mjesto na kojem e riba skoiti i nestati bit e mjesto na kojem e sresti svog uitelja. Nakon to su dugo uzalud traili, Mojsijev je pratitelj pre dloio da stanu i odustanu od potrage. Ali Mojsije je bio uporan, i rekao je da nee odustati dok ne dou do mjesta gdje se sastaju dva mora. I na tom se mjestu odigralo udo, a da ga oni nisu primijetili:

I kad njih dvojica stigoe do mjesta na kom se ona sastaju, Zaboravie na svoju ribu, Pa ona kliznu u more, Kao kroz tunel. Nakon nekog vremena, Mojsije ree svom suputniku: Donesi nam uinu nau. Ali suputnik mu odgovori da je riba ne stala: Kad smo se kod one stijene svratili, jesi li vidio to se dogodilo? Ja sam zaboravio onu ribu, sam ejtan je uinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem mora da je ona skliznula u more: ba udno! A Mojsije ree: E, to je ono to traimo! Pria iz Kurana (sl. 1) o osuenoj ribi koja je oivjela i otplivala natrag u more kroz tunel ide dalje od odgovarajue grke prie utoliko to ne govori o obinom ribaru, ve o slavnom Mojsiju. Osim toga, dogaaj ne prikazuje kao sluajno otkrie, ve kao neto do ega je dolo posredovanjem Gospodina, koji je znao mjesto na kom se nalaze vode ivota - vode koje je mogue prepoznati pomou uskrsnua mrtve ribe. Kao poboni krani, panjolski kralj i kraljica zacijelo su doslovno shvatili viziju opisanu u Otkrivenju: "I pokaza mi rijeku vode ivota, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Bojeg... Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo i vota to rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod." Mora da su vjerovali u biblijska obeanja: "Ja u ednomu dati s izvora vode ivota zabadava - dati u mu jesti od stabla ivota koje je u raju Bojem." I jesu li mogli ne biti svjesni rijei biblijskog psalmista:

Potocima vjenosti ti ih napaja; U tebi je izvor ivotni

60. A kada Musa (Mojsije) ree momku svome: Ii u sve dok ne stignem Do mjesta gdje se sastaju dva mora, Ili u dugo, dugo ii. 61.I kad njih dvojica stigoe Do mjesta na kojem se ona sastaju, Zaboravie na svoju ribu, Pa ona u more kliznu, Kao kroz tunel. 62. A kada se udaljie Musa ree momku svome: Daj nam uinu nau, Jer smo se od naeg putovanja umorili. 63. Gle!, ree on, Kad smo se kod one stijene svratili, Ja sam zaboravio onu ribu, Sam ejtan je uinio da je zaboravim, Da ti je ne spomenem Mora da je ona skliznula u more: ba udno! 64. E to je ono to traimo!, Ree Musa, i njih dvojica vratie se Putem kojim bijahu doli.

slika 1 Tako nije moglo biti sumnje, jer najsvetije knjige su to potvrivale, da izvor ivota, ili potok vjenosti, zaista postoji; jedini je problem bio - gdje, i kako ga pronai. inilo se da osamnaesta sura Kurana prua neke vane upute. U njoj se dalje govori o tri ivotna paradoksa koji su Mojsiju objanjeni nakon to je uspio pronai mjesto na kojiem se nlazio Boji sluga. U istom odlomku Kurana dalje se opisuju tri epizode: prva, o posjetu zemlji u kojoj Sunce zalazi; zatim zemlji u kojoj

Sunce izlazi - to jest, na istoku; i konano zemlji iza ove druge zemlje, odakle su mitski ljudi Goga i Magoga (biblijski borci Su dnjeg dana) uzrokovali neizrecive tete Zemlji. Kako bi stao na kraj tom problemu, junak ove prie, ovdje zvan Du-al'karnain (Posjedovatelj dvaju rogova) napunio je prolaz izmeu dvije strme planine eljeznim blokovima i prelio ih rastaljenim olo vom, stvorivi tako golemu prepreku da preko nje ak ni moni Gog i Magog nisu bili u stanju prijei. Razdvojeni, ovo dvoje vie nisu bili u stanju initi nikakvo zlo Zemlji. Rije Karnain, u arapskom kao i u hebrejskom, znai i Dvostruki rog i Dvostruke zrake. Tri dodatne epizode, koje slijede odmah nakon prie o Mojsijevim misterijima, ini se da kao svog junaka zadravaju Mojsija, koji je lako mogao biti nazivan i Du-al'karnain zbog svog lica koje je bilo sa zracima - to jest, zrailo je - nakon to je siao s brda Sinaj, na kojem je upoznao Gospodina licem u lice. Pa ipak, popularna srednjovje kovna vjerovanja pripisivala su to ime i putovanja u tri zemlje Aleksandru Velikom, makedonskom kralju koji je u etvrtom stoljeu pr. Kr. osvojio vei dio tada poznatog svijeta, doavi ak do Indije. Popularna vjerovanja u kojima je Mojsije zamijenjen Ale ksandrom potekla su iz narodnih pria o osvajanjima i pustolo vinama Aleksandra Velikog. One su ukljuivale ne samo podvig u zemlji Goga i Magoga, ve i identian dogaaj s osuenom, mr tvom ribom koja je ponovno oivjela kad su Aleksandar i njegov kuhar pronali izvor ivota! Opisi Aleksandrovih pustolovina koji su u Srednjem vijeku bili prihvaeni u Europi i Bliskom istoku temeljili su se na navo dnim zapisima grkog povjesniara Kalistena iz Olinta. Njemu je Aleksandar povjerio zadatak da vodi biljeke o podvizima, po bjedama i pustolovinama tijekom njegovih osvajanja po Aziji; ali on je umro u zatvoru nakon to je uvrijedio Aleksandra, i njegovi su zapisi na zagonetan nain nestali. Ipak, nekoliko stoljea ka snije Europom je poeo kruiti tekst na latinskom jeziku za kojeg se tvrdilo da je prijevod izgubljenih izvornih Kalistenovih zapisa. Znanstvenici ovaj tekst nazivaju pseudo-Kalisten.

Stoljeima se vjerovalo da su brojni prijevodi Aleksandrovih podviga koji su bili raireni po Europi i Bliskom istoku nastali na temelju ovog latinskog pseudo-Kalistena. Ali kasnije je otkriveno da su druge, paralelne verzije postojale na velikom broju jezika ukljuujui i hebrejski, arapski, perzijski, sirijski, armenski i eti opski - uz barem tri verzije na grkom. Razliite verzije, od kojih neke prate svoje izvore sve do Aleksandrije u drugom stoljeu pr. Kr. razlikuju se tu i tamo; ali gledano u cjelini, njihove slinosti upuuju na zajedniki izvor - mogue je da su to zaista Kalistenovi zapisi, ili - kao to se ponekad tvrdi - prijepisi Aleksandrovih pisama njegovoj majci Olimpiji i njegovom uitelju Aristotelu. udesne pustolovine koje nas ovdje zanimaju poele su nakon to je Aleksandar zavrio s osvajanjem Egipta. Iz tekstova nije jasno u kojem je smjeru Aleksandar krenuo, niti je sigurno da su dogaaji sreeni po tonom kronolokom ili geografskom redu zbivanja. Kako bilo, jedna od prvih epizoda moe objasniti zato je do lazilo do brkanja Aleksandra i Mojsija: ini se da je Aleksandar po kuao napustiti Egipat onako kako je to uinio Mojsije, razdvojivi vode i omoguivi svojim ljudima da preko mora prijeu pjeice. Kad je doao do mora, Aleksandar ga je odluio razdvojiti na dva dijela tako to e u sredini napraviti zid od rastopljenog olova, i njegova je inenjerija "nastavila lijevati olovo i rastoplje nu tvar u vodu sve dok se struktura nije uzdignula iznad povri ne. Zatim je on na njoj sagradio kulu i stup na kojem je napravio vlastiti kip, koji je na glavi imao dva roga. I na spomeniku je napisao: Neka svatko tko ovdje doe i pokua preploviti more zna da ja ga zatvorih." Pregradivi tako vode, Aleksandar i njegovi ljudi poeli su prelaziti preko mora. Ipak, kao mjeru opreza, prvo su poslali nekoliko zrobljenika. Ali kad su stigli do kule usred voda, morski se valovi podigoe i more ih (zarobljenike) proguta i svi poginue... Kada Dvorogi ovo vidje, velik ga strah od mora o b u z e , i tako je odustao od oponaanja Mojsija. Ipak, u elji da pronikne u tamu na drugoj strani mora, Aleksandar je napravio nekoliko obilazaka, tijekom kojih je na-

vodno posjetio izvore rijeka Eufrat i Tigris, prouavajui tamo tajne neba, zvijezda i planeta. Ostavivi za sobom svoje jedinice, Aleksandar se vratio u Zemlju tame, doavi do planine po imenu Muas koja je bila na rubu pustinje. Nakon nekoliko dana hoda vidio je ravan put bez zida, i bez povienih ili niih mjesta na sebi. Ostavio je svojih nekoliko ljudi od povjerenja i nastavio dalje sam. Nakon putova nja od dvanaest dana i dvanaest noi, vidje svjetlost a n e l a ; ali kako je prilazio blie, pokazalo se da je aneo bio rasplamsana v a t r a . Aleksandar je shvatio da je doao do planine kojom je cijeli svijet odvojen. Aneo nije bio nita manje zauen od Aleksandra. "Tko si, i zato si ovdje, o smrtnie?", upitao ga je aneo, pokuavaju i shvatiti kako je Aleksandar uspio proi kroz ovu tminu, to nijedan drugi ovjek ne bijae u stanju. Na to je Aleksandar odgovorio da ga je sam Bog vodio i dao mu snage da doe na ovo mjesto, koje je raj. Kako bi uvjerio itatelja da je raj, a ne pakao, mjesto do kojeg je mogue doi podzemnim prolazima, drevni je autor na ovom mjestu ubacio dugi razgovor izmeu anela i Aleksandra o Bogu i ovjeku. Aneo je nakon toga zatraio od Aleksandra da se vrati svojim prijateljima, ali Aleksandar je uporno zahtijevao odgovore na zagonetke neba i Zemlje, Boga i ovjeka. Na kraju je Aleksandar rekao da e otii samo ako mu aneo pokloni neto to nijedan ovjek prije njega nije imao. Pristajui, "aneo mu ree: 'Rei u ti neto po emu e ivjeti i ne umrijeti.' Dvorogi ree: 'Govori.' I aneo mu kaza: U zemlji Arabiji, Bog postavi crnilo od okamenjene tame u kom je skriveno blago ovoga znanja. Tamo je i izvor s vodom koju zovu Vodom ivota; tko od nje otpije, pa i jednu kap, nikada nee umrijeti. Aneo je ovoj vodi ivota pripisivao i druge udesne moi, kao to je mo da se leti kroz nebesa, jednako kao to aneli lete. Aleksandra nije trebalo dalje poticati, i uzbueno je upitao:

"Na kojoj se etvrtini svijeta nalazi ovaj izvor?" "Upitaj ljude koji su uvari njegovog znanja", bio je anelov zagonetni odgovor. Potom je Aleksandru dao grozd kako bi ovaj njime nahranio svoju vojsku. Kad se vratio svojim ljudima, Aleksandar im je ispriao o svojoj pustolovini i dao svakome po zrno groa. Ali kako otkinu s grozda, novo se zrno stvori na mjestu staroga. I tako je jedan grozd nahranio njegovu vojsku i sve njihove ivotinje. Aleksandar se zatim poeo, raspitivati kod svih uenih ljudi do kojih je mogao doi. Pitao je m u d r a c e : "Jeste li ikada uli da je Bog stvorio mjesto od tame u kojem skriveno je znanje, i da je izvor kojeg zovu 'izvorom ivota' smjeten u njemu?" Prema grkoj verziji Aleksandar je morao pretraiti Krajeve svijeta kako bi pronaao upuenog; etiopska verzija kae da je mudrac bio ba tamo, meu njegovim ljudima. Njegovo je ime bilo Matun, i poznavao je drevna pisma. To mjesto, rekao je, lei blizu Sunca kad se ono die s desne strane. Aleksandru ove zagonetke nisu puno pomogle, i prepustio se svom vodiu. Ponovno su otili u Mjesto tame. Nakon dugog putovanja, Aleksandar se umorio i poslao je Matuna da sam pronae pravi put. Kako bi mu olakao snalaenje u mraku, Aleksandar mu je dao kamen koji mu je ranije pod udesnim okolnostima bio poklonio drevni kralj koji je ivio meu bogovima - kamen koji je Adam iznio iz raja kad ga je napustio, i koji je bio tei od bilo koje tvari na Zemlji. Premda je paljivo slijedio put, Matun se na kraju ipak izgubio. Tad je izvadio arobni kamen i spustio ga na tlo; kad je dotaknuo zemlju, poeo je zraiti svjetlost. Pod svjetlom je Matun mogao dobro vidjeti. Jo uvijek nije bio svjestan da je sluajno naiao na izvor ivota. Etiopska verzija opisuje to je uslijedilo: Sa sobom je imao osuenu ribu, a kako je bio strahovito gladan, krenuo je s njom prema vodi s namjerom da je opere i pripremi za kuhanje... Ali, gle, im je riba dodirnula vodu, otplivala je dalje!

Kad je Matun to vidio, svukao je odjeu i krenuo u vodu za ribom, i otkrio je da je ona u vodi iva. Shvativi da je to izvor vode ivota, Matun se vode napio i u njoj se okupao. Kad je iziao iz izvora, vie nije bio gladan niti je imao bilo kakvih briga na svijetu, jer je postao El-Khidr - "Vazdazeleni" - onaj koji je vjeno mlad. Kad se vratio u logor, Aleksandru (kojeg u etiopskoj verziji zovu Onaj od dva roga) nije rekao nita o svom otkriu. Tada je i sam Aleksandar nastavio potragu, pipajui u mraku u potrazi za pravim putem. Iznenada je vidio kamen (kojeg je Matun osta vio za sobom) kako svijetli u mraku; (i) sad je imao dva oka, iz kojih su izbijale zrake svjetlosti. Shvativi da je pronaao pravi put, Aleksandar je pourio, ali ga je zaustavio glas koji ga je pre korio zbog njegovih sve veih ambicija i prorekao da e umjesto vjenog ivota uskoro zagristi u ledinu. Uasnut, Aleksandar se vratio svojim drugovima i vojsci, odustavi od potrage. Prema nekim verzijama, Aleksandru se obratila ptica s ljud skim licem koja ga je natjerala da se vrati kad je doao do mjesta optoenog safirima, smaragdima i jacintima. Po navodnom Aleksandrovom pismu majci put su mu prepreile dvije ptice s ljudskim licem. U grkoj verziji pseudo-Kalistena Andreas, Aleksandrov ku har, bio je taj koji je odnio osuenu ribu kako bi je oprao u izvoru ije su vode sijevale munjama. Kad je riba dodirnula vodu, oi vjela je i iskliznula iz kuharovih ruku. Shvativi to je pronaao, kuhar se napio vode i zagrabio je srebrnom zdjelom - ali nikome nije rekao o svom otkriu. Kad je Aleksandar (prema ovoj verziji, s pratnjom od 360 ljudi) nastavio potragu, stigli su do mjesta koje je bilo obasjano, premda na vidiku nije bilo Sunca, Mjeseca niti zvijezda. Na putu su im se isprijeile dvije ptice s ljudskim licima. "Odlazi!", zapovjedila je jedna od njih Aleksandru, "jer zemlja na kojoj stoji pripada Bogu i nikomu drugom. Odlazi, o pokvarenjae, jer u Zemlju blaenih ti kroiti ne smije!" Drhtei od straha, Aleksandar i njegovi ljudi su se okrenuli; ali prije odla ska uzeli su kao suvenire neto tla i kamenja s tog mjesta. Nakon

nekoliko dana mara izili su iz Zemlje vjene noi; i kad su doli do svjetla, vidjeli su da su tlo i kamenje koje su ponijeli zapravo biseri, drago kamenje i grumenje zlata. Tek je tada kuhar rekao Aleksandru za ribu koja je oivjela, ali je i dalje tajio da je i on sam pio vodu i da ju je ponio u zdjeli. Aleksandar se razbjesnio i udario ga, a potom ga je istjerao iz lo gora. Ali kuhar nije elio otii sam jer se zaljubio u Aleksandrovu ker. Tako je njoj otkrio svoju tajnu i dopustio joj da pije iz zdjele. Kad je Aleksandar to otkrio, otjerao je i nju: "Postala si boansko bie, poslavi besmrtna", rekao je, "zato ne moe ivjeti meu ljudima odlazi ivjeti u zemlji Blaenih." A to se tie kuhara - njega je Aleksandar bacio u more s kamenom oko vrata. Ali umjesto da se utopi, kuhar je postao morski demon Andrentic. I t a k o , kau, zavrava pria o Kuharu i Djevi. Uenim savjetnicima srednjevjekovnih kraljeva i kraljica u Europi razliite su verzije samo predstavljale potvrdu drevnosti i vjerodostojnosti legende o Aleksandru i izvoru ivota. Ali gdje li su se, zaboga, mogle nai te arobne vode? Jesu li zaista bile blizu granica Egipta, na Sinajskom poluotoku - podruju na kojem je djelovao i Mojsije? Jesu li bile blizu kraju u kojem Eufrat i Tigris poinju tei, negdje sjeverno od Sirije? Je li Aleksandar otiao do Kraja svijeta Indije - kako bi pronaao izvor, ili je krenuo na ta dodatna osvajanja nakon to se vratio iz potrage? Dok su srednjovjekovni uenjaci pokuavali razrijeiti ovu zagonetku, novi radovi na ovu temu iz kranskih izvora poeli su oblikovati ope miljenje u korist Indije. Kompozicija na latin skom zvana Alexander Magni Inter Ad Paradisum, Aleksandrova sirijska homilija biskupa Jakoba Sarukog, Recenzija Josippona na armenskom - sadravali su priu o tunelu, ovjekolikim pticama, arobnom kamenu - i smjetali su Zemlju tame ili Planine tame na Kraj svijeta. Tamo je, kau neka od ovih djela, Aleksandar amcem plovio po Gangesu, koja nije nita drugo nego rijeka Pion iz raja. Tamo, u Indiji (ili na nekom otoku blizu nje), Ale ksandar je stigao do rajskih vrata.

Dok su se u srednjovjekovnoj Europi uobliavali ovakvi zakljuci, novo svjetlo na problem palo je iz potpuno neoekiva nog izvora. Godine 1145. njemaki biskup Otto Freisinki u svom je Chroniconu izvijestio o jednoj posve zapanjujuoj poslanici. Papa je, kae on, primio pismo kranskog vladara Indije, za ije postojanje do tada nitko nije uo. A taj je kralj u svom pismu po tvrdio da se rajska rijeka zaista nalazi u njegovom kraljevstvu. Biskup Otto Freisinki je kao posrednika preko kojeg je Papa primio ovo pismo imenovao biskupa Hugha od Gebala, grada na sredozemnoj obali Sirije. Ime vladara je, prema izvjetaju, bilo Ivan stariji ili, budui da je bio sveenik, Prezbiter Ivan (Prester John). On je navodno bio izravni potomak kralja koji je posjetio malog Isusa. Pobijedio je muslimanske kraljeve Perzije i osnovao cvjetajue kransko kraljevstvo u zemljama na Kraju svijeta. Danas neki znanstvenici smatraju da je cijela pria bila izmiljena u svrhu propagande. Drugi vjeruju da su izvjetaji koji su stigli do Pape bili iskrivljena verzija dogaaja koji su se zaista odigrali. Kranski svijet tog vremena, nakon to je pokrenuo kriarski rat protiv muslimanske vladavine na Bliskom istoku (ukljuujui i Svetu zemlju) pedeset godina ranije, suoio se s tekim porazom u Edessi 1144. Ali na Kraju svijeta mongolski su vladari poeli napadati vrata Muslimanskog carstva, i 1141. porazili su sultana Sanjara. Kad je vijest stigla do sredozemnih obalnih gradova, prenesena je Papi u obliku prie o kranskom kralju koji je ustao i porazio muslimane na drugoj strani. Ako potraga za izvorom mladosti i nije bila jedan od razloga za Prvi kriarski rat (1095.), oigledno je bila meu razlozima za kasnije ratove, jer im je biskup Otto izvijestio o postojanju Prezbitera Ivana i o rajskoj rijeci u njegovom kraljevstvu, Papa je uputio formalni poziv za nastavak kriarskih pohoda. Dvije godine kasnije, 1147., njemaki kralj Conrad, uz podrku drugih vladara i mnogih plemia, pokrenuo je Drugi kriarski rat. I dok su kriari biljeili pobjede i poraze, Europu su pono vno zapanjile vijesti o Prezbiteru Ivanu i njegovim obeanjima o pomoi. Prema tadanjim kroniarima, Prezbiter Ivan je 1165. poslao pismo bizantskom caru, vladaru Svetog Rimskog Carstva

i manjim kraljevima, u kojem je iznio svoju neopozivu odluku da doe u Svetu zemlju sa svojom vojskom. Njegovo je kraljevstvo ponovno opisano samim superlativima, kao to i dolikuje zemlji u kojoj se nalazi rajska rijeka - u stvari, vrata raja. Obeana pomo nikada nije stigla. Put iz Europe do Indije nikada nije probijen. Do kraja trinaestog stoljea kriarski poho di bili su gotovi, zavrili su konanom pobjedom muslimana. Ali ak i dok su kriari napredovali i povlaili se, vatrena vjera u postojanje rajskih voda i dalje je rasla i irila se. Prije kraja dvanaestog stoljea, nova i popularna verzija po dviga AleksandraVelikog probila se do tabora i gradskih trgova. Zvana Romansa o Aleksandru, bila je (kako je danas poznato) djelo dvojice Francuza koji su ovu poetinu i raskonu priu sastavili na temelju latinske verzije pseudo-Kalistena i drugih "biografija" makedonskog junaka do kojih se u to vrijeme moglo doi. Vitezovi, vojnici i obini graani po krmama nisu marili za to tko je bio autor, jer im je ona - jezikom koji su mogli razumjeti - slikovito opisivala Aleksandrove pustolovine u neobinim ze mljama. Meu tim pustolovinama bila je i pria o tri udotvorna izvora. Jedan je pomlaivao starce; drugi je davao besmrtnost; trei je oivljavao mrtve. Romansa je objanjavala da su vodoskoci smjeteni u razliitim zemljama, jer njihova voda potjee iz Eufrata i Tigrisa u zapadnoj Aziji, Nila u Africi i Gangesa u Indiji. To su etiri rajske rijeke; i premda teku razliitim zemljama, sve su nastale iz istog izvora; iz rajskog vrta - to je i Biblija cijelo vrijeme tvrdila. Romansa je dalje govorila kako su Aleksandar i njegovi ljudi naili upravo na izvor pomlaivanja. Navodila je kao injenicu da je pedeset i est ostarjelih Aleksandrovih vojnika povratilo izgled tridesetogodinjaka nakon to su pili iz izvora mladosti. Kako su prijevodi Romanse prenosili priu sve dalje i dalje, ra zne verzije su na ovom mjestu postajale sve odreenije: ne samo njihov izgled, nego i muevnost i spolna mo postali su kao u mladia.

Ali kako da ovjek doe do ovog izvora, kad su putevi do Indije u rukama muslimanskih pogana? Pape su neprekidno pokuavale stupiti u vezu sa zagone tnim Prezbiterom Ivanom, "uvenim i velianstvenim kraljem Indije i voljenim Kristovim sinom". Godine 1245. papa Inocent IV poslao je fra Giovannija da Pian del Carpinija preko june Rusije k mongolskom vladaru ili kanu, uvjeren da su Mongoli nestorijanci (pripadnici jednog ogranka istonog kranstva), i da je njihov kan Prezbiter Ivan. Godine 1254. je armenski crkveni poglavar Haiton preruen putovao kroz istonu Tursku do logo ra mongolskog voe u junoj Rusiji. Zapisi s ovog pustolovnog putovanja spominju da ga je put vodio preko uskog prolaza na obali Kaspijskog jezera koji se zove eljezna vrata, i spekulacije da je njegova ruta bila nalik onoj Aleksandra Velikog (koji je po mou rastaljenog eljeza zatvorio jedan prolaz izmeu planina) pothranjivale su vjerovanja da se do Kraja svijeta i rajskih dveri zaista moe doi tim putem. Ovim i drugim papinskim i kraljevskim izaslanicima usko ro su se pridruili privatni pustolovi, kao to su braa Nicolo i Maffeo Polo i sin potonjeg, Marco Polo (1260.-1295.), i njemaki vitez William od Boldenselea (1336.) - svi u potrazi za kraljev stvom Prezbitera Ivana. I dok su njihovi putopisi odravali zanimanje Crkve i dvoro va, dogodilo se da je opet sudbina jednog popularnog knjievnog djela bila da probudi zanimanje masa. Njegov se autor predstavio sa "Ja, John Maundeville, vitez", roen u gradu St. Albans u En gleskoj, koji je "preplovio more ljeta Gospodnjeg 1322." Piui na kraju svojih putovanja trideset i etiri godine kasnije, Sir John nam objanjava da je u meuvremenu utvrdio put do Svete ze mlje i Hierusalema, kao i do zemalja velikog Kaana i Prezbitera Ivana, Indije, i raznih drugih zemalja, zajedno s brojnim i neobi nim udima u njima. U dvadeset i sedmom poglavlju ove knjige (The Voyages and Travels of Sir John Maundeville, Knight) pod naslovom O kraljevstvu Prezbitera Ivana, pie:

Ovaj vladar, Prezbiter Ivan, posjeduje vrlo velik teritorij i u svom kraljevstvu ima mnogo zadivljujuih velegrada i lijepih gradova, i mnogo silnih i divnih otoka. Jer cijela je zemlja Indija podijeljena u otoke velikim vodama to dolaze iz raja... I ova je zemlja bogata i puna blaga... U zemlji Prezbitera Ivana puno je raznovrsnih materijala i obilje dragoga ka menja, tako golemog da ljudi od njega prave tanjure, zdjele, alice i drugo... Sir John nam je opisao i rajsku rijeku: U njegovoj se zemlji nalazi more kojeg zovu ljunanim morem... Na 3 dana hoda od toga mora nalaze se ogromne planine, s kojih se sliva mona rijeka koja dolazi iz raja, i puna je dragoga kamenja, bez kapi vode, i protjee kroz pustinju, s jedne strane, tako da na svom kraju stvara ljunano more. Iza rajske rijeke nalazio se ogroman otok, dug i irok, zvan Milsterak, koji je bio raj na Zemlji. Imao je najljepi vrt to se moe zamisliti, i u njemu su bila stabla to nose najrazliitije plodove, i svakovrsno bilje, vrijedno i ugodna mirisa. U ovom raju, tvrdi Sir John, bilo je divnih odaja i paviljona namijenjenih raznim seksualnim zadovoljstvima, a koji su svi bili djelo bogatog i obijesnog ovjeka. Nakon to je raspalio matu (i pohlepu) svojih itatelja pri ama o dragom kamenju i drugom blagu, Sir John je sada igrao na kartu ovjekovih seksualnih elja. Ovo mjesto, pie on, bilo je puno najljepih djevojaka to se mogu pronai mlaih od petnaest godina, i najljepih mladia iste dobi, i svi su bili boga to odjeveni u odjeu od zlata; i on je tvrdio da su to aneli. A obijesni je ovjek : Takoer dao napraviti tri prelijepe i velike fontane, svaka je od njih okruena kristalima i jaspisom, obloena zlatom i optoena dragim kamenjem i ogromnim orijentalnim bise rima. I postavio je podzemne cijevi kako bi u fontanama, po

njegovoj volji, moglo tei - u jednoj mlijeko, u drugoj vino, a u treoj med. I to je mjesto zvao rajem. Na to je mjesto ovaj podmukli ovjek mamio dobre vite zove, odvane i plemenite, i nakon to bi ih pustio da uivaju, nagovarao bi ih na umorstva njegovih neprijatelja. Pritom im je govorio kako se ne trebaju bojati smrti, jer ako umru, bit e uskrsnuti i pomlaeni: Nakon svoje smrti mogli bi doi u njegov raj, i postali bi od dobi onih djevojaka, i mogli bi se s njima igrati. A nakon toga on bi ih poslao u jedan jo ljepi raj, u kojem bi vlastitim oima mogli vidjeti Boga Prirode, u njegovoj veliini i sjaju. Ali to, kae John Maundeville, nije bio pravi raj poznat iz Biblije. Taj se, kako stoji u tridesetom poglavlju, nalazio iza otoka i zemalja kroz koje je proputovao Aleksandar Veliki. Put do njega vodio je jo dalje na istok, do dva otoka bogata rudnicima srebra i zlata tamo gdje se Crveno more odvaja od o c e a n a : A iza te zemlje i otoka, i pustinja kraljevstva Prezbitera Ivana, uputi li se ravno prema istoku, ovjek nee nai ni ta drugo doli planina i ogromnih stijena; i tamo se nalazi podruje mraka, u kojem nijedan ovjek ne moe vidjeti, ni danju ni nou... A ta pustinja, to mjesto mraka, protee se od ove obale do raja na Zemlji, u kojem su Adam, na praotac, i Eva bili ostavljeni da ive. Iz tog su mjesta istjecale rajske vode: I na najviem mjestu raja, tono u sredini, nalazi se izvor iz kojeg izbijaju etiri rijeke, koje pretjeu razliitim zemlja ma, od kojih se prva zove Pion, ili Ganges, koja protjee kroz Indiju, ili Emlak, u kojoj se rijeci nalazi brojno drago kamenje i puno zlatnog pijeska. Druga se rijeka zove Nil, ili Gihon, koja tee kroz Etiopiju, i kasnije kroz Egipat.

A trea se zove Tigris, i tee Asirijom, i velikom Armenijom. I zadnja se zove Eufrat, i protjee kroz Midiju, Armeniju i Perziju. Priznajui da on sam nije stigao do ovog biblijskog rajskog vrta, John Maundeville objanjava: "Nijedan se smrtnik ne moe pribliiti ovom mjestu bez posebne Boje milosti; tako vam o ovom mjestu nita drugo ne mogu rei." Unato ovom priznanju, u brojnim se verzijama, na mno gim jezicima, nastalim na temelju engleskog izvornika, ustraje na tome da je vitez ustvrdio: "Ja, John de Maundeville, vidio sam izvor i triput sam se napio te vode, zajedno sa svojim drugom, i otkad sam je pio, osjeam se dobro." injenica da se u Engleskoj verziji Maundeville alio da boluje od reumatskog gihta i da je blizu smrti nije bila vana ljudima koji su bili oduevljeni zadi vljujuim priama. Niti je tada bilo vano to ueni ljudi danas vjeruju da je Sir John Maundeville, vitez, moda u stvari bio francuski doktor koji nikada nije putovao, ali je vrlo vjeto sasta vio putopis od biljeki drugih, koji se jesu izloili opasnostima i naporima dalekih putovanja. Piui o vizijama koje su poticale na istraivanja koja su dovela do otkria Amerike, Angel Rosenblat (La primera vision de America y otros Estudios) prikupio je dokaze za sljedee: S vjerovanjem u raj na Zemlji bila je povezana jo jedna elja, me sijanske (ili faustovske) prirode; pronai izvor vjene mladosti. Kroz itav Srednji vijek ljudi su o tome sanjali. U novijim slika ma izgubljenog raja stablo ivota pretvoreno je u izvor ivota, a zatim u rijeku ili izvor mladosti. Motiv je bilo uvjerenje da se izvor ivota nalazi u Indiji... izvor koji je lijeio sve bolesti i omoguavao besmrtnost. Fantastini John Maundeville je naiao na njega na svom putovanju u Indiju... u kranskom kraljevstvu Prezbitera Ivana. Dosegnuti Indiju i vode koje istjeu iz raja postalo je simbolom ovjekove vjene elje za zadovoljstvom, mladou i sreom. Budui da su kopneni putovi bili u rukama neprijatelja, kranska su kraljevstva Europe potraila morski put do Indije.

Pod Henrikom Moreplovcem portugalsko je kraljevstvo sredi nom petnaestog stoljea postalo vodea sila u utrci za dolaskom do Indije oplovljavanjem Afrike. Godine 1445. portugalski je mo replovac Dinas Dias doplovio do ua rijeke Senegal i, imajui u vidu cilj putovanja, izvijestio da "ljudi govore da dolazi iz Nila, budui da je jedna od najvelianstvenijih rijeka na Zemlji, koja istjee iz rajskog vrta i raja na Zemlji." Uslijedili su i drugi, istra ujui do i oko rta na vrhu afrikog kontinenta. Godine 1499. Vasco da Gama i njegova flota oplovili su Afriku i stigli do tako eljno oekivanog cilja - Indije. Pa ipak Portugalci, koji su pokrenuli Doba otkria, nisu po bijedili u utrci. Nakon to je paljivo prouio drevne mape i sve tekstove onih koji su plovili prema istoku, jedan moreplovac ro dom iz Italije po imenu Cristobal Colon zakljuio je da bi plovei na zapad mogao doi do Indije morskim putem puno kraim od istonog puta kojega su pokuavali otkriti Portugalci. Traei sponzora, doao je do dvora Ferdinanda i Izabele. Sa sobom je imao kopiju latinske verzije knjige Marka Pola s unesenim bilje kama (tu je knjigu ponio i na svoje prvo putovanje). Takoer je mogao ukazati na tekst Johna Maundevillea, koji je stoljee i pol prije Kolumba (Colona) objanjavao da se putujui na najuda ljeniji istok dolazi na zapad "zbog okruglosti Zemlje... jer je na Gospodin Bog nainio Zemlju potpuno okruglom." U sijenju 1492. Ferdinand i Izabela porazili su muslimane i protjerali ih s Iberskog poluotoka. Nije li to bio Boji znak pa njolskoj da ono to kriari nisu bili u stanju napraviti, panjolska moe? Treeg kolovoza iste godine Kolumbo je pod panjolskom zastavom otplovio u potragu za zapadnim morskim putem do Indije. Dana 12. listopada ugledao je kopno. Sve do svoje smrti 1506. bio je uvjeren da je stigao do otoka koji su tvorili velik dio legendarnog kraljevstva Prezbitera Ivana. Dva desetljea kasnije, Ferdinand je Ponceu de Leonu izdao patent na otkrie, uputivi ga da im prije pronae vode koje pomlauju. panjolci su mislili da ponavljaju podvig Aleksandra Velikog. Malo su znali o tome da slijede stope neega puno drevnijeg.

2
BESMRTNI PRECI
Kratak ivot Aleksandra Makedonskog - umro je s trideset i tri godine u Babilonu - bio je ispunjen osvajanjima, avanturama, istraivanjem, goruom eljom da stigne do Kraja svijeta, da rije i boanske misterije. To nije bila besciljna potraga. Kao sin kraljice Olimpije, a vje rojatno i njenog mua, kralja Filipa II., od filozofa Aristotela do bivao je poduku o svim oblicima drevne mudrosti. Kasnije je bio svjedok svae i razvodu svojih roditelja, to je dovelo do pokuaja bijega njegove majke zajedno s mladim Aleksandrom. Zatim je uslijedilo pomirenje, a potom ubojstvo; zbog Filipove smrti Ale ksandar je okrunjen kad mu je bilo dvadeset godina. Njegovi rani vojni pohodi doveli su ga do Delfa, slavnog proroita. Tamo je uo prvo od nekoliko proroanstava koja su mu predviala slavu - ali i vrlo kratak ivot. Nepokolebljiv, Aleksandar je - kao i panjolci gotovo 1.800 godina kasnije - krenuo u potragu za vodom ivota. Da bi u tome uspio, morao je otvoriti put do Istoka. Jer odande su doli bogovi: veliki Zeus, koji je preplivao Sredozemno more od feni-

koga grada Tira do otoka Krete; Afrodita, koja je takoer stigla s druge strane Sredozemlja, preko otoka Cipra; Posejdon, koji je sa sobom doveo konja iz Male Azije; Atena, koja je u Grku donijela stablo masline iz zemalja zapadne Azije. Tamo su, prema grkim povjesniarima ije je spise Aleksandar prouavao, takoer bile i vode koje su ovjeka mogle odrati vjeno mladim. Postojala je pria o Kambizu, sinu perzijskog kralja Cirusa, koji je preko Sirije, Palestine i Sinaja krenuo u napad na Egipat. Nakon to je porazio Egipane, prema njima je postupao okru tno, i oskvrnuo je hram njihovog boga Amona. Zatim je odluio krenuti na jug i napasti dugovjene Etiopljane. Opisujui te dogaaje, Herodot - koji je pisao stotinjak godina prije vremena Aleksandra - rekao je (Povijest, svezak III): Njegovi pijuni otili su u Etiopiju, pod izgovorom da nose darove kralju, ali zapravo kako bi zabiljeili sve to vide, a posebno kako bi otkrili da li u Etiopiji zaista postoji ono to se zove Suneva ploa... Kad su etiopskom kralju rekli da je "najdulji ivotni vijek meu Perzijancima osamdeset godina", pijuni/izaslanici upitali su ga jesu li istinite glasine o dugovjenosti Etiopljana. Potvrdivi to, Kralj ih je odveo do izvora, i nakon to su se u njemu okupali, otkrili su da im je koa sjajna i glatka kao da su se okupali u ulju. A iz izvora se irio miris slian mirisu ljubica. Vrativi se Kambizu, pijuni su ovako opisali vodu: "Tako je rijetka, da na njoj nita ne pliva, niti drvo niti bilo koja laka tvar, ve sve tone na dno". I Herodot je zapisao sljedei zakljuak: Ako je pria o izvoru istinita, razlog njihove (etiopske) dugo vjenosti zacijelo je neprestano koritenje njegove vode. Pria o izvoru mladosti u Etiopiji i o tome kako je Perzijanac Kambiz oskvrnuo Amonov hram izravno je povezana s Ale-

Aleksandrov svijet

slika 2

ksandrom. Postojale su glasine da on, u stvari, nije bio Filipov sin, ve plod veze izmeu njegove majke Olimpije i egipatskog boga Amona (sl. 3). inilo se da zategnuti odnosi izmeu Filipa i Olimpije samo potvruju ove sumnje. Kako govore razne verzije pseudo-Kalistena, Filipov dvor po sjetio je jedan egipatski faraon kojeg su Grci zvali Nektaneb. On je bio majstorski arobnjak, proricatelj; i potajno je zaveo Olimpiju. Ona to tada nije znala, ali u stvari je to k njoj doao bog Amon preruen u Nektaneba. I tako je, kad je rodila Aleksandra, zapravo donijela na svijet bojeg sina. Bio je to upravo onaj bog iji je hram oskvrnuo Kambiz. Nakon to je pobijedio perzijsku vojsku u Maloj Aziji, Ale ksandar se okrenuo Egiptu. Oekujui jak otpor od perzijskih guvernera koji su vladali Egiptom, bio je zapanjen kad mu je ta velika zemlja pala u ruke bez ikakvog otpora: bio je to znamen, bez sumnje. Ne gubei vrijeme, Aleksandar je otiao do Velike oaze, sjedita Amonovog proroita. Tamo je sam bog (prema legendama) potvrdio Aleksandrovo boansko podrijetlo. Kad je to potvreno, egipatski sveenici obogotvorili su ga kao faraona; time njegova elja da izbjegne sudbinu smrtnika vie nije bila privilegij, postala je njegovo pravo. (Od tog vremena, Aleksan dar je na svojim kovanicama prikazivan kao rogati Zeus-Amon - sl. 4.) Aleksandar je potom otiao na jug u Karnak, sredite obo avanja Amona. Postojali su skriveni razlozi tog puta. Karnak, slavno vjersko sredite od treeg tisuljea pr. Kr., bio je konglo merat hramova, svetita i spomenika Amonu koje su gradile ge neracije faraona. Jedna od najimpresivnijih kolosalnih graevina bio je hram koji je dala sagraditi kraljica Hatepsut vie od 1000 godina prije Aleksandrovog vremena. Za nju se takoer govorilo da je bila ki boga Amona koju je zaela kraljica kad ju je posjetio prerueni bog! Nitko ne zna to se tamo doista dogodilo. injenica je da je, umjesto da povede svoju vojsku natrag na istok, prema sreditu Perzijskog carstva, Aleksandar izabrao malu pratnju i nekoliko drugova za ekspediciju koja je kretala jo dalje na jug. Njegovi

slika 3

slika 4 zaueni drugovi vjerovali su da Aleksandar ide na putovanje iz razonode - zbog uitaka voenja ljubavi. Ta netipina epizoda tadanjim je povjesniarima bila jedna ko neshvatljiva kao i Aleksandrovim generalima. Pokuavajui pronai razumno objanjenje, kroniari Aleksandrovih podviga opisali su enu koju je krenuo posjetiti kao femme fatale, "iju ljepotu nijedan ivi ovjek ne moe dovoljno nahvaliti". Ona je bila Kandaka, kraljica zemlje juno od Egipta (na podruju da nanjeg Sudana). Kao u obrnutoj prii o Salomonu i kraljici od Sabe, u ovom je sluaju kralj bio taj koji je putovao u kraljiinu zemlju. Njegovi drugovi to nisu znali, ali Aleksandar u stvari nije traio ljubav, ve tajnu besmrtnosti. Nakon ugodnog boravka, kraljica je, kao oprotajni dar, prista la Aleksandru otkriti tajnu predivne spilje ukojoj se okupljaju bo govi. Slijedei njene upute, Aleksandar je pronaao sveto mjesto:

Uao je s nekoliko vojnika, i ugledao maglu posutu zvije zdama. A svod je blistao, kao da ga obasjavaju zvijezde. Vanj ska oblija bogova bila su fiziki prisutna; gomila ih je u tiini posluivala. Isprva je on (Aleksandar) bio uplaen i iznenaen. Ali ostao je da vidi to e se dogoditi, jer primijetio je neke sjedee figure ije su oi svijetlile poput svjetlosnih zraka. Od prizora sjedeih figura, ije su oi zraile svjetlosne zrake, Aleksandar se ukoio. Jesu li i oni bili bogovi, ili obogotvoreni smrtnici? Zatim ga je prenuo neki glas: jedna od figura je progovorila: I jedna od njih ree: "Budi pozdravljen, Aleksandre. Zna li tko sam ja?" I on (Aleksandar) odgovori: "Ne, moj gospodaru." Ovaj drugi ree: "Ja sam Sesonkuz, kralj koji je osvojio svijet i pridruio se bogovima." Aleksandar nije pokazao nikakvo iznenaenje - kao da je na iao upravo na osobu koju je traio. Njegov dolazak je oigledno bio oekivan, i on je pozvan da ue i pristupi Stvoritelju i Nad gledniku cijelog Svemira. On je uao unutra i ugledao maglu blistavu poput vatre; i, na tronu, boga kojeg je jednom vidio kako oboavaju ljudi u Rokotidu, Gospodina Serapisa. (Prema grkoj verziji, bio je to bog Dioniz.) Aleksandar je iskoristio priliku da upita o svojoj dugovjeno sti. "Gospodine boe", rekao je, "koliko u godina ivjeti?" Ali bog mu nije odgovorio. Tada je Sesonkuz pokuao utjeiti Aleksandra, jer je boja utnja govorila sama za sebe. "Premda sam se sam pridruio bogovima", rekao je Sesonkuz, "nisam bio tako sretan kao ti... jer iako sam osvojio cijeli svijet i pokorio tako mnogo ljudi, nitko se ne sjea moga imena; ali ti e postii golemu slavu... nosit e besmrtno ime ak i nakon smrti." Tako je tjeio Aleksandra. ivjet e nakon smrti, i tako postati be s m r t a n , ovjekovjeen trajnom reputacijom.

Razoaran, Aleksandar je napustio spilju i nastavio s putovanjem koje ga je ekalo - otiao je potraiti savjete drugih mudraca, pronai spas od sudbine smrtnika, slijediti putove onih koji su se prije njega uspjeli prikljuiti besmrtnim bogovima. Prema jednoj verziji, meu onima koje je Aleksandar traio i susreo bio je i Henok, biblijski patrijarh iz dana prije Potopa, Noin prapradjed. Bilo je to u nekom brdovitom kraju, gdje je smjeten raj, koji je zemlja ivih, mjesto gdje sveci prebivaju. Na vrhu brda nalazila se blistava graevina, iz koje se prema nebu prualo ogromno stepenite, sainjeno od 2.500 zlatnih ploa. U velikom hodniku ili spilji, Aleksandar je ugledao zlatne figure, kako stoje svaka u svojoj n i i , zlatni oltar, i dva ogromna svijenjaka, visoka 20-ak metara. Na poivaljci nedaleko od njega bilo je zavaljeno tijelo ovjeka, omotano u pokriva optoen zlatom i dragim kamenjem, a iznad njega bile su od zlata izraene grane vinove loze s grozdovima od dragulja. ovjek je iznenada progovorio, predstavivi se kao Henok. "Ne paaj se u misterije Boje.", glas je upozorio Aleksandra. Sa sluavi savjet, Aleksandar je otiao pridruiti se svojim trupama; ali ne prije nego to je kao oprotajni dar dobio gomilu groa koja je nekim udom uspjela nahraniti cijelu njegovu vojsku. Prema drugoj verziji, Aleksandar je sreo ne jednog, ve dva ovjeka iz prolosti: Henoka, i proroka Iliju - dvojicu koja prema biblijskim predajama nisu nikada umrla. To se dogodilo dok je Aleksandar prelazio jednu nenaseljenu pustinju. Iznenada, nje govog je konja obuzeo duh, koji je i konja i jahaa podignuo visoko u zrak, donijevi tako Aleksandra do svjetlucavog tabernakula. U njemu je ugledao dva ovjeka. Lica su im bila svijetla, zubi bjelji od mlijeka, oi su im blistale jae od zvijezde Danice; bili su visokog stasa, gracioznog izgleda. Predstavivi mu se, rekli su mu da ih je Bog sakrio od s m r t i . Rekli su mu da je to mjesto Grad riznice ivota gdje nastaju blistave vode ivota. Ali prije nego to je Aleksandar mogao doznati neto vie, ili se

napiti vode ivota, odnijela su ga ognjena kola i on se opet naao meu svojim trupama. (Prema muslimanskoj predaji, tisuu godina kasnije, prorok Muhamed je takoer bio uznesen prema nebu dok je jahao na svom bijelom konju.) Da li je epizoda sa Spiljom bogova - kao i druge epizode u pripovijestima o Aleksandru - ista fikcija, obian mit, ili se moda radi o kienim priama utemeljenim na povijesnim i njenicama? Da li su postojali kraljica Kandaka, kraljevski grad amar, osvaja svijeta po imenu Sesonkuz? Zapravo, sve do relativno nedavno, prouavateljima antike imena nisu puno znaila. Ako su to bila imena egipatskih vladara ili zagonetnih egipatskih pokrajina, vrijeme ih je zamelo ba kao to je neumoljivi pijesak prekrio graevine i spomenike. Uzdiui se nad pijeskom, pira mide i Sfinga samo su proirivale enigmu; nerazumljive hijeroglifske slike-rijei samo su potvrivale postojanje tajni u koje se nije smjelo dirati. Prie iz drevnih vremena, koje su prenijeli Grci i Rimljani, pretvorile su se u legende; i konano, potonule su u opskurnost. Europa je poela ponovno otkrivati Egipat tek nakon to ga je 1798. osvojio Napoleon. U pratnji Napoleonove vojske bile su grupe ozbiljnih znanstvenika koji su poeli raiivati pijesak i podizati zavjesu zaborava. Zatim je, blizu sela Rosetta, otkrivena kamena ploa na kojoj je isti tekst bio napisan na tri jezika. Pro naen je klju za razumijevanje jezika i natpisa drevnog Egipta: biljeki o pothvatima faraona, velianja njegovih bogova. Europski znanstvenici koji su prodrli dalje na jug, do Sudana, 1820-ih izvijestili su o postojanju drevnih graevina (ukljuuju i i piramide otrih kutova) kod jednog mjesta na Nilu zvanog Meroe. Pruska kraljevska ekspedicija otkrila je zadivljujue arhe oloke ostatke tijekom iskapanja od 1842. do 1844. Izmeu 1912. i 1914, i drugi su otkrili sveta mjesta; hijeroglifski natpisi govorili su da se jedno od njih zvalo Hram Sunca - moda se radi ba o onom mjestu na kojem su Kambizovi pijuni primijetili Sunevu p l o u . Daljnja iskapanja u dvadesetom stoljeu, povezivanje

arheolokih otkria, i nastavak tumaenja natpisa, potvrdili su da je u toj zemlji zaista postojalo Nubijsko kraljevstvo u prvom tisuljeu pr. Kr.; bila je to biblijska zemlja Ku. Doista je postojala kraljica Kandaka. Hijeroglifski natpisi otkrili su da je na samom poetku nubijskog kraljevstva njime vladala mudra i dobronamjerna kraljica. Njeno ime bilo je Kan daka (sl. 5), Nakon toga, svaka ena koja je dola na prijestolje to nije bilo rijetkost uzimala je to ime kao simbol velike spo sobnosti u vladanju. A jo junije od mjesta Meroe, na podruju tog kraljevstva, nalazio se grad zvan Sennar - koji bi mogao biti amar iz prie o Aleksandru. A to je sa Sesonkuzom? Etiopska verzija pseudo-Kalistena kae da su putujui u Egipat (ili iz njega) Aleksandar i njegovi ljudi proli kraj jezera koje je vrvjelo od krokodila. Na tom je mjestu jedan raniji vladar bio sagradio put preko jezera. "I gle, na obali jezera bila je graevina, i na vrhu graevine bio je poganski oltar na kojem je pisalo: 'ja sam Ko, kralj svijeta, osvaja koji je preao preko ovog jezera.' "

slika 5

Tko je bio taj osvaja svijeta Ko, odnosno kralj koji je vladao Kuem ili Nubijom? Prema grkoj verziji ove prie, osvaja koji je dao sagraditi spomenik kao uspomenu na njegov prelazak preko jezera - koje je ovdje opisano kao rukavac Crvenog mora - zvao se Sesonkuz; dakle Sesonkuz i Ko bili su jedan te isti vladar - fa raon koji je vladao i Egiptom i Nubijom. Na nubijskim spomeni cima prikazano je kako taj vladar od sjajnog boga prima plod ivota oblika datuljine palme (sl. 6). Egipatski tekstovi govore o velikom faraonu s poetka dru gog tisuljea pr. Kr. koji je zaista bio osvaja svijeta. Njegovo ime bilo je Senusert; i on je, takoer, bio Amonov tovalac. Grki po vjesniari pripisuju mu osvajanje Libije i Arabije, i, to je posebno znaajno, Etiopije i svih otoka u Crvenom moru. Osvojio je velik dio Azije - prodro je na istok ak i dalje nego to su to kasnije uspjeli Perzijanci, i napao je Europu preko Male Azije. Herodot opisuje velike podvige ovog faraona, kojeg je zvao Sesotris, tvrde i da je Sesotris podizao spomen-stupove kuda god bi proao.

slika 6

"Stupovi koje je podigao", napisao je Herodot, "jo uvijek se mogu vidjeti." I tako, kad je Aleksandar ugledao stup kraj jezera, to je samo potvrdilo ono to je stoljee ranije napisao Herodot. Sesonkuz je zaista postojao. Njegovo egipatsko ime znailo je 'Onaj ija roenja ive.' jer, zahvaljujui tome to je bio egipatski faraon, imao je puno pravo ui meu bogove i ivjeti vjeno. U potrazi za vodom ivota ili vjene mladosti, bilo je vano braniti injenicu da takva potraga nije uzaludna, jer su u pro losti drugi ljudi uspjeli ostvariti taj pothvat. Osim toga, ako ta voda tee iz izgubljenog raja, ne znai li to da e se pronalaskom osoba koje su tamo bile od njih moi doznati kako se do njega moe doi? Imajui to na umu, Aleksandar je pokuao pronai besmrtne pretke. Da li ih je zaista sreo ili ne nije previe vano: ono vano je da su u stoljeima prije kranske ere Aleksandar ili njegovi povjesniari (ili oboje) vjerovali da su besmrtni preci doista po stojali - da su u danima koji su i za njih bili drevni i stari smrtnici mogli postati besmrtni ukoliko su bogovi tako htjeli. Autori ili urednici pria o Aleksandru opisuju razne epizode u kojima je Aleksandar susreo Sesonkuza, Iliju i Henoka, ili samo Henoka. O identitetu Sesonkuza moemo samo nagaati, a nain na koji je on dosegnuo besmrtnost nije opisan. S Ilijom - koji je prema jednoj verziji prie o Aleksandru bio Henokov pratilac u Blistavom hramu - stvari stoje drukije. On je bio biblijski prorok koji je bio aktivan u kraljevini Izra el u devetnaestom st. pr. Kr., za vrijeme vladavine kraljeva Ahaba i Ahazje. Kao to govori ime koje je usvojio ( Eli-Yah - Moj Bog je Jahve), bio je nadahnut hebrejskim bogom Jahveom, ije su vjernike zlostavljali sljedbenici kanaanskog boga Baala. Nakon razdoblja samovanja na tajnom mjestu kraj rijeke Jordan, gdje ga je, kako se ini, pouavao Gospodin, dobio je ogrta od kostrijeti s arobnim svojstvima, i bio je u stanju initi uda. Isprva je boravio kraj fenikoga grada Sidona, gdje je njegovo prvo udo (koje se spominje u Bibliji, I Kraljevi, poglavlje 17) bilo to to je uinio da udovici koja mu je pruila utoite lica brana i malo

ulja potraju za itav ivot. Zatim je nagovorio Gospodina da oivi njenog sina, nakon to je ovaj naglo umro od bolesti. Takoer je bio u stanju prizvati oganj Boji s neba, to mu je dobro dolo u kasnijim sukobima s kraljevima i sveenicima koji su podlegli iskuenju poganstva. Za njega Sveto pismo kae da nije umro na Zemlji, jer ga je Jahve uznio na nebo u vihoru. Prema idovskoj tradiciji, Ilija je jo uvijek besmrtan; i do dananjeg dana tradicija nalae da ga treba pozvati da u veer Pashe doe u idovske domove. Njegov uzlazak opisan je u Starom zavjetu vrlo detaljno. I kao to stoji u II Kraljevi, poglavlje 2, nije se radilo o iznenadnom ili neoekiva nom dogaaju. Naprotiv, bila je to planirana i unaprijed dogovo rena operacija, ije je mjesto i vrijeme Iliji prethodno priopeno. Dogovoreno mjesto bilo je u dolini Jordana, na istonoj obali rijeke - moda ba na istom mjestu na kojem je Ilija bio proglaen 'Bojim ovjekom'. Kad je krenuo na svoje posljednje putovanje do Gilgala - mjesta na kojem se njegovalo sjeanje na jedno ra nije udo, kako kae Biblija - nikako se nije mogao rijeiti svog privrenog glavnog sljedbenika Elizeja. Dvojicu proroka su na putu neprestano presretali sljedbenici, 'proroki sinovi', koji su ih zapitkivali: Je li istina da e Jahve danas uzeti Iliju na nebo? Pustimo biblijskog pripovjedaa da ispria priu svojim ri jeima: Evo to se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vi horu: Ilija i Elizej poli iz Gilgala. I ree Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve alje do Betela." Elizej odgovori: "ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neu ostaviti!" I sioe do Betela. A proroki sinovi koji su boravili u Betelu izioe Elizeju u susret i rekoe mu: "Zna li da e danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On ree: "I ja to znam; tiho!" Tada je Ilija priznao Elizeju da je njegovo odredite Jerihon, kraj rijeke Jordan; i zamolio je svog suputnika da ne ide dalje. Ali Elizej je opet odbio, i krenuo je za prorokom; i tako uoe u Jerihon.

Proroki sinovi koji su ivjeli u Jerihonu prioe Elizeju i rekoe mu: "Zna li da e danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On ree: "I ja to znam; tiho!"

Osujeen u svojim pokuajima da nastavi sam, Ilija je tada zamolio Elizeja da ostane u Jerihonu, i da ga pusti da do obale rijeke ode sam. Ali Elizej je to odbio, nije se elio odvojiti od Ilije. Ohrabreni, pedeset prorokih sinova poe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica (Ilija i Elizej) zadrala na obali Jordana. Tada Ilija uze svoj ogrta, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeoe po suhu. Nakon to su preli rijeku, Elizej je zatraio od Ilije da ga prome boanskim duhom; ali prije nego to je mogao dobiti odgovor: I dok su tako ili i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoe meu njih i Ilija u vihoru uzae na nebo. Elizej je gledao i vikao: "Oe moj, oe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I vie ga nije vidio. Sav izvann sebe, Elizej je neko vrijeme ostao sjediti. Tada je vidio da je Ilija ostavio svoj ogrta. Je li to bilo sluajno ili na mjerno? Odluivi to ustanoviti, Elizej je uzeo ogrta, vratio se do obale Jordana, zazvao ime Jahvino i udario po vodi. Kad gle - vode se razdijelie na dvije strane i Elizej prijee. A proro ki sinovi, sljedbenici koji su ostali na zapadnoj obali rijeke, na Jerihonskom polju, vidjeli su to pa rekoe: 'Duh je Ilijin poi nuo na Ellzeju!' I krenule mu u susret, bacie se pred njim na zemlju. Ne vjerujui vlastitim oima, pedeset sljedbenika pitalo se da li je Ilija zaista uzdignut na nebo. Moda ga je Duh Jahvin uzdi gao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu, pitali su se. Usprkos

Elizejevom protivljenju, traili su ga tri dana. A kad su se vratili iz bezuspjene potrage, Elizej im ree: "Nisam li vam rekao: 'Ne mojte ii!'", jer on je dobro znao istinu: da je Bog Izraelov uznio Iliju u plamenim kolima. Susret s Henokom, kojeg je, prema priama, doivio Aleksan dar, u potragu za besmrtnou uveo je jednog besmrtnog pre tka koji se spominje i u Starom i u Novom zavjetu, i o ijem su uzlasku na nebo postojale legende prije nastanka Biblije. Prema Bibliji, Henok je bio sedmi pretpotopni patrijarh u lozi od Adama preko eta (za razliku od proklete Adamove loze po Kajinu). Bio je prapradjed Noe, junaka Potopa. Peto poglavlje Knjige Postanka navodi genealogiju ovih patrijarha, godine koje su imali u vrijeme roenja njihovih zakonitih nasljednika, i nji hovu starost u trenutku smrti. No, Henok je iznimka: njegova se smrt nigdje ne spominje. Uz objanjenje da je hodao s B o g o m , Knjiga Postanka kae da je u stvarnoj ili simbolinoj dobi od 365 godina (broj dana u solarnoj godini) Henok iezao sa Zemlje, 'jer Bog ga uze.' Govorei opirnije o ovoj kriptinoj biblijskoj tvrdnji, i dovski komentatori esto citiraju starije izvore koji, kako se ini, opisuju pravi Henokov uzlazak na nebo, gdje je on (po nekim verzijama) pretvoren u Metatrona, Bojeg Princa odobravanja koji je bio smjeten tono iza Bojeg trona. Prema ovim legendama, koje je prikupio I. B. Lavner u svojoj knjizi Kol Agadoth Israel (Sve legende Izraela), kad je Henok bio pozvan u Boji dom, po njega je s neba poslan plameni konj. Henok je u to vrijeme ljudima propovijedao o pravednosti. Kad su ljudi vidjeli kako plameni konj silazi s neba, upitali su Henoka za objanjenje. On im je rekao: "Znajte da je dolo vrijeme da vas napustim i uzaem na nebo." Ali kad je uzjahao konja, ljudi su odbili pustiti ga da ode, i pratili su ga cijeli tjedan. I bijae to sedmoga dana da ognjena kola i ognjeni konji i aneli sio e i podigoe Henoka k nebu. Dok se uzdizao, aneli nebeski prigovorili su Jahvi: "Kako moe ovjek od ene roen uzai na nebo?" Ali Jahve ih je podsjetio na Henokovu pobonost i

predanost, otvorio mu je vrata ivota i mudrosti, i odjenuo ga je velianstvenim ruhom i blistavom krunom. Kao i u drugim sluajevima, kriptini opisi u Bibliji daju na slutiti da su drevni urednici pretpostavljali da su njihovi itatelji upoznati s drugim, podrobnijim tekstovima o istoj temi. ak se i spominju neka takva djela - 'Knjiga pravednosti' ili 'Knjiga ratova Jahvinih' koje su morale postojati, ali su u cijelosti izgubljene. U sluaju Henoka, Novi zavjet pojanjava kriptinu tvrdnju da je i Henok bio prenesen od Boga 'da ne vidi smrt', pri emu se spominje Henokovo svjedoenje, koje je napisao ili diktirao prije prijenosa u besmrtnost (Poslanica Hebrejima 11: 5). Poslanica Sv. apostola Jude 14, spominjui Henokova proro anstva, takoer kao da govori o nekim djelima koja je napisao ovaj patrijarh. Razni kranski tekstovi pisani kroz stoljea takoer sadre nagovjetaje ili se pozivaju na ove knjige; i kako se pokazalo, za ista je od drugog stoljea pr. Kr. bilo u opticaju nekoliko verzija Knjige Henokove. Kad su rukopisi proueni u devetnaestom sto ljeu, znanstvenici su zakljuili da su postojala dva osnovna izvo ra. Prvi, identificiran kao I Henok, zvan Etiopska knjiga proroka Henoka, etiopski je prijevod starijeg grkog prijevoda izvornog djela na hebrejskom (ili aramejskom). Drugi, identificiran kao II Henok, slavenski je prijevod originala napisanog na grkom, iji je puni naslov bio Knjiga tajni proroka Henoka. Znanstvenici koji su prouili ove verzije ne iskljuuju mogu nost da i I Henok i II Henok potjeu od mnogo starijeg original nog djela, i da je zaista u drevna vremena mogla postojati Knjiga Henokova. Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament, koju je R. H. Charles poeo objavljivati 1913. jo uvijek je naj vaniji engleski prijevod Henokovih knjiga i drugih ranih djela koja nisu ukljuena u kanoniziram Stari i Novi zavjet. Napisana u prvom licu, Knjiga tajni proroka Henoka poinje s tono odreenim mjestom i vremenom: Prvoga dana prvoga mjeseca 365. godine bio sam sam u svojoj kui, odmarao sam se na krevetu i spavao... I tamo mi

se ukazae dva ovjeka, vrlo visoka, kakva na Zemlji ne bijah vidio; i njihova lica sjala su poput sunca, a oi su im bile po put upaljenih svjetiljki, i vatra je silazila s njihovih usana. Nji hova odjea bila je poput perja, stopala su im bila ljubiasta. Krila su im bila sjajnija od zlata, ruke bjelje od snijega. Stajali su kraj uzglavlja moga kreveta i obratili mi se po imenu. Budui da je spavao kad su ovi neznanci stigli, Henok poja njava da je sada bio budan. "Jasno sam vidio ove ljude kako stoje preda mnom.", tvrdi on. Poklonio im se i obuzeo ga je strah. Ali ova dvojica su ga umirila: Budi radostan, Henoe, nemaj straha; Vjeni Bog posla nas k tebi, i gle, danas e s nama uzai na nebo. Zatim su Henoku rekli da probudi svoju obitelj i sluge, i nare di im da ga ne trae dok ga Bog ne vrati k njima. Henok je to i uinio, iskoristivi priliku da sinove uputi u pravedno ponaanje. Zatim je dolo vrijeme za odlazak: I to se dogodilo nakon to bijah govorio sa svojim sino vima, ovi su me ljudi pozvali, uzeli me na svojim krilima i postavili me na oblake; i gle, oblaci se pokrenue... Penjui se sve vie ugledah zrak i (penjui se jo) vie ugledah eter; i postavie me na prvo nebo, i pokazae mi vrlo veliko more, vee od zemaljskih mora. Penjui se tako do nebesa na oblacima to se k r e u , Henok je prenesen iz prvog neba - gdje dvije stotine anela vlada zvijezdama - do drugog, tmurnog neba, a potom do treeg neba. Tamo su mu pokazali vrt izuzetne ljepote; predivna i mirisna stabla i voe. Usred njega nalazi se stablo ivota - na onom mjestu gdje se Bog odmara kada doe u raj.

Zapanjen velianstvenou stabla ivota, Henok ga uspijeva opisati sljedeim rijeima: Divnije je od bilo ega stvorenog, sa svih strana izgleda zlatno i purpurno, prozirno poput vatre. Iz njegova korijena izbijaju etiri rijeke kojima teku med, mlijeko, ulje i vino, i one iz nebeskog raja teku u rajski vrt, kruei oko Ze mlje. To tree nebo i njegovo stablo ivota uva tri stotine vrlo velianstvenih anela. U ovom treem nebu nalazi se mjesto pravednih, i uasno mjesto gdje su smjeteni i mueni zli ljudi. Penjui se jo vie, do etvrtog neba, Henok je mogao vidjeti svjetlea tijela i razna udesna bia, i Boju vojsku. U petom nebu vidio je mnogo vojski; u estom, ete anela koje prouava ju okretanje zvijezda. Zatim je stigao do sedmog neba, gdje su se uurbano kretali najvei aneli i gdje je vidio samoga Boga - izdaleka - kako sjedi na svom prijestolju. Dva krilata ovjeka i njihov pokretni oblak doveli su Henoka na rub sedmog neba i otili; potom je Bog poslao arhanela Gabrijela da dovede Henoka k Njemu. Trideset tri dana Henok je bio pouavan svim znanjima i o svim dogaajima u prolosti i budunosti; nakon toga na Zemlju ga je vratio jedan grozan aneo koji je djelovao vrlo h l a d n o . Ukupno je izbivao sa Zemlje ezdeset dana. Ali vraen je na Ze mlju samo kako bi svoje sinove mogao pouiti zakonima i zapo vijedima. Trideset dana kasnije, opet je uznesen na nebo - ovaj put zauvijek. Napisana kao osobno svjedoanstvo i kao povijesni pregled, Etiopska knjiga proroka Henoka, iji je najraniji naslov vjerojatno bio Rijei proroka Henoka, opisuje njegova putovanja do neba, kao i do sva etiri kuta Zemlje. Dok je putovao na sjever, prema sjevernom kraju Zemlje, on je vidio ogroman i velianstven ureaj, iju prirodu nije opisao. I tamo je, kao i na zapadnom kraju Zemlje, vidio po tri velika nebeska portala otvorena na n e b u , kroz koje su puhali tua, snijeg, hladan zrak i inje. I potom otioh na zapad do krajeva Zemlje, a kroz portale na nebu pljutale su rosa i kia. Odatle je otiao vidjeti istone portale, kroz koje nebeske zvijezde prolaze i idu svojim putem.

Ali najvaniji misteriji, tajne prolosti i budunosti, Henoku su otkriveni kad je otputovao do sredita Zemlje, i istono i zapadno od njega. Sredite Zemlje bilo je mjesto budueg Je ruzalemskog svetog hrama; putujui na istok, Henok je stigao do stabla znanja; putujui na zapad, vidio je stablo ivota. Na svom putovanju prema istoku, Henok je proao preko pla nina i prauma, vidio je rijeke kako teku s vrhova planina prekri venih maglom, snijegom i ledom ( v o d o m koja ne t e e ) , i stabla to stvaraju razne mirise i balzame. Putujui sve dalje i dalje na istok, otkrio je da se opet vratio iznad planina na rubu Eritrejskog mora (Arapsko i Crveno more). Nastavivi putovanje, proao je kraj Zotiela, anela koji uva ulaz u raj, i doao je do Vrta prave dnosti. Tamo je, meu mnogim divnim stablima, vidio stablo znanja. Bilo je visoko poput jele, listovi su mu bili kao u rogaa, a plodovi poput grozdova vinove loze. I aneo koji je bio s njim potvrdio je da je to doista bilo isto ono stablo ije su plodove jeli Adam i Eva prije nego to su istjerani iz rajskog vrta. Na svom putovanju prema zapadu, Henok je stigao do lanca vatrenih planina koje su gorjele danju i n o u . Nakon toga, sti gao je do mjesta okruenog sa est planina odvojenih dubokim, krevitim klancima. Izmeu njih uzdizala se sedma planina, podsjeajui na vladarsku stolicu; a mirisna stabla okruivala su prijestolje. I meu njima bilo je stablo mirisa kakvog ne bijah osjetio... a njegovi plodovi podsjeali su na palmine datulje. Aneo koji ga je pratio objasnio je da je sredinja planina pri jestolje na kojem e Sveti Velianstveni, Gospodar Slave, Vjeni Kralj sjediti kada doe u posjet Zemlji. A o stablu iji su plodovi nalikovali palminim datuljama rekao je: A to se tie ovog mirisnog stabla, nijednom smrtniku nije doputeno dodirnuti ga do Velikog suda... Njegovi plodovi bit e hrana za izabrane... Njegov miris bit e u njihovim kostima, I oni e dug ivot ivjeti na Zemlji.

Tijekom ovih putovanja Henok je vidio kako je u onim da nima duga uad dana ovim anelima, i oni za sebe uzee krila, i odletjee prema sjeveru. A kad je Henok upitao to to znai, aneo koji ga je vodio rekao mu je: "Otili su mjeriti... odnijet e mjeru pravednih pravednima, i uad pravednih odnijet e prave dnima... sve te mjere otkrit e tajne zemaljske." Nakon to je posjetio sva tajna mjesta na Zemlji, dolo je vrijeme da Henok krene na putovanje u raj. I, kao i drugi nakon njega, odnesen je do planine iji je vrh dopirao do neba i do zemlje tame: I oni (aneli) odvedoe me do mjesta na kojem oni koji tamo borave izgledaju poput razbuktalih vatri, a po elji se pojavljuju u ljudskom liku. I odvedoe me do mjesta tame, i do planine iji je vrh sezao do neba. I vidjeh odaje svjetleih tijela, i riznice zvijezda, i gromo va, u velikim dubinama, gdje bijae vatreni luk sa strijelama, i njihov tobolac, i plameni ma, i sve munje. Dok je, na ovom odluujuem stupnju, Aleksandru besmrtnost izmakla iz ruku zato to se potraga za njom nije slagala s njegovom objavljenom sudbinom - Henok je, kao i faraoni nakon njega, nastavio uz Boji blagoslov. Tako je, u ovom pre sudnom trenutku, ocijenjeno da je on zasluio nastaviti; "oni (aneli) su me odveli do vode ivota..." Nastavivi, stigao je do plamene kue: I uoh i pribliih se zidu sagraenom od kristala i okru enom plamenim jezicima; i osjetih strah. I uoh u plamene jezike i pribliih se hramu sagraenom od kristala; i zidovi su mu bili poput kristalnih mozaika, i nji hovi temelji bili su od kristala. Njegov strop bio je poput staze od zvijezda i munja, i plameni kerubini bili su meu njima, a njihovo nebo bilo je poput vode. Blistava vatra okruivala je zidove, i portali su gorjeli plamenom.

I ja uoh u taj hram, i bilo je vrue poput vatre i hladno poput leda... I ugledah sliku: gle, tamo je bio drugi hram, vei od pret hodnog, i cijeli portal stajao je otvoren preda mnom, i bijae sagraen od blistava plamena... I pogledah unutra i vidjeh vrlo visoko prijestolje: izgle dom je bilo kao kristal, kotai njegovi poput sjajnih sunaca, i tamo se pojavi kerubin. A ispod prijestolja izbie blistavi plameni jezici, i nisam ga mogao dalje gledati. Kad je stigao do vatrene rijeke, Henok je podignut visoko u zrak. Mogao je vidjeti cijelu Zemlju - ua svih rijeka na Zemlji... i Zemljine ugaone kamenove... i vjetrove na Zemlji to nose oblake. Kad se digao jo vie, bio je tamo gdje vjetrovi ire svod ne beski i imaju svoju postaju izmeu Zemlje i neba. Vidjeh vjetrove nebeske koji se okreu i donose opseg Sunca, i svih zvijezda. Slijedei put anela, stigao je do toke na nebeskom svodu iz koje je mogao vidjeti kraj Zemlje. Otuda je mogao sagledati nebeska prostranstva; i mogao je vidjeti sedam zvijezda poput golemih blistavih planina - sedam planina od velianstvenog kamenja. Sa mjesta odakle je promatrao ova nebeska tijela, tri su bila prema istoku gdje je bilo podruje nebeske v a t r e ; Henok je tamo vidio kako se diu i padaju vatreni stupovi - erupcije plamenova koje su bile neizmjerne, kako po irini tako i po dubini. Na drugoj strani, tri nebeska tijela bila su prema jugu; tamo je Henok ugledao bezdan, mjesto nad kojim nije bilo nebeskog svoda, ni vrste Zemlje pod njim... bilo je to prazno i zastraujue mjesto. Kad je anela koji ga je nosio zrakom upitao za objanjenje, ovaj je odgovorio: Tamo je nebo bilo zavreno... to je kraj neba i Ze mlje; to je zatvor za zvijezde i nebesku vojsku. Srednja je zvijezda dosezala do neba poput prijestolja Bo jeg. Izgledala je kao da je od alabastera, a vrh prijestolja kao od safira. Zvijezda je bila poput blistave vatre.

Putujui dalje kroz nebo, rekao je Henok, "produih dalje do mjesta gdje su stvari kaotine. I tamo vidjeh neto uasno." Ono to je vidio bile su nebeske zvijezde meusobno povezane. An eo mu je objasnio: "Ovo su zvijezde nebeske koje su prekrile Boje zapovijedi, i ovdje e biti svezane dok deset tisua godina ne mine." Zavravajui svoj izvjetaj o prvom putovanju do neba, Henok govori: "I ja, Henok, imao sam viziju, kraj svih stvari; i nijedan ovjek nee vidjeti kao to ja vidjeh.". Nakon to je u Bojem domu pouen svim vrstama znanja, vraen je na Zemlju kako bi prenio uenje drugim ljudima. Neko neodreeno vrijeme Henok je bio skriven, nitko od sinova ljudskih nije znao gdje se skrivao i gdje je ivio, i to od njega postade. Ali kad se pribliilo vrijeme Potopa, zapisao je svoja uenja i savjetovao je svog prau nuka Nou da bude pravedan i dostojan spasenja. Nakon toga, Henok je opet bio uznesen izmeu onih to ive na Zemlji. Uznesen je visoko na kolima duha, i njegovo 'ime' nesta meu njima.

3
FARAONOVO PUTOVANJE U ZAGROBNI IVOT
Aleksandrove avanture i njegova potraga za besmrtnim pre cima oito su sadravale elemente koji su imitirali njihova isku stva: spilje, anele, podzemne vatre, plamene konje i plamena kola. Ali jednako je jasno da su ljudi, u stoljeima prije kranske ere, vjerovali (kao i Aleksandar i/ili njegovi povjesniari) da onaj tko eli postii besmrtnost mora oponaati egipatske faraone. U skladu s time, Aleksandrovo polaganje prava na poluboansko podrijetlo nastalo je iz zamrene ljubavne avanture egi patskog boanstva, a ne iz jednostavne povezanosti s lokalnim grkim bogom. Povijesna je injenica, a ne samo legenda, da je Aleksandar, im se probio kroz Perzijske linije u Maloj Aziji, umjesto za perzijskim neprijateljem odluio otii u Egipat. Tamo je elio pronai odgovore o svojim navodnim boanskim korij e n i m a , i odatle poeti potragu za vodom ivota. Dok su Hebreji, Grci i drugi drevni narodi prepriavali prie o nekoliko iznimnih pojedinaca koji su uspjeli izbjei sudbinu

smrtnika zahvaljujui boanskom pozivu, drevni Egipani su tu privilegiju pretvorili u pravo. Ne univerzalno pravo, niti pravo rezervirano za izuzetno kreposne, ve pravo koje pripada egipat skom kralju - faraonu - samim time to je sjedio na egipatskom prijestolju. Razlog je, prema predajama drevnog Egipta, taj to prvi egipatski vladari nisu bili ljudi nego bogovi. Egipatske predaje govore o tome da su u pradavna vremena nebeski bogovi doli na Zemlju s nebeskog diska (sl. 7). Dok je Egipat bio preplavljen vodama, vrlo veliki bog koji je doao (na Zemlju) u najranije vrijeme stigao je u Egipat i doslovno ga uzdignuo iz vode i mulja tako to je branom ukrotio Nil i pokrenuo opsena odvodnjavanja i gradnje nasipa (zbog toga je Egipat kasnije bio poznat i kao Uzdignuta zemlja). Taj davni bog zvao se PTA - Unapreditelj. Smatra se da je on bio veliki znanstvenik, majstor inenjer i arhitekt, glavni obrtnik bogova, koji je imao svoje prste ak i u stvaranju i oblikovanju ovjeka. Njegov tap na slikama je esto prikazivan kao prugasta letva - vrlo nalik mjernoj letvi koju geodeti danas koriste za terenska mjerenja, (sl. 7). Egipani su vjerovali da se Pta na kraju povukao na jug gdje je mogao nastaviti nadzirati razinu Nila pomou ustava koje je postavio u tajnoj peini, smjetenoj na prvoj katarakti Nila (na mjestu dananje Asuanske brane). Ali prije no to je napustio Egipat, sagradio je njegov prvi sveti grad i nazvao ga AN, u ast nebeskih bogova (biblijski ON, kojeg su Grci zvali Heliopolis). Tamo je za prvog boanskog vladara Egipta postavio svog sina RAA (tako nazvanog u ast nebeske kugle). Ra, veliki Bog Neba i Zemlje, dao je da se u Anu sagradi posebno svetite; u njemu je uvan Ben-Ben - tajni predmet u kojem je Ra navodno siao na Zemlju s neba. Kasnije je Ra podijelio kraljevstvo izmeu bogova OZIRISA i SETA. Ali podjela kraljevstva izmeu dva boanska brata nije uspjela. Set je uporno pokuavao svrgnuti i ubiti svog brata Ozirisa. Nakon dugotrajnih napora, na kraju je uspio nagovoriti Ozirisa da ue u lijes, kojeg je Set odmah zapeatio i bacio u vodu. IZIDA, Ozirisova sestra i supruga, uspjela je pronai lijes koji je

9 1. Pta 5. Oziris

10 11 12 NEBESKI DISK I EGIPATSKI BOGOVI 2. Ra-Amen 6. Izida s Horom 3. Tot 7. Neftida

13 4. Seker 8. Hathor

Bogovi s njihovim obiljejima: 9. Ra/Sokol 10. Hor/Sokoi 11. Set/Sinajski magarac 12.Tot/lbis 13. Hathor/Krava

slika 7

more izbacilo na obalu dananjeg Libanona. Sakrila je Ozirisa i otila potraiti pomo drugih bogova koji su mogli ponovno oivjeti Ozirisa; ali Set je pronaao tijelo i raskomadao ga, a za tim razbacao njegove dijelove po itavoj zemlji. Uz pomo svoje sestre NEFTIDE, Izida je uspjela ponovno sakupiti dijelove (sve osim falusa) i sastaviti Ozirisovo raskomadano tijelo, oivjevi ga na taj nain. Nakon toga, Oziris je, uskrsnut, nastavio ivjeti u Drugom svijetu meu drugim nebeskim bogovima. Sveti spisi o njemu kau: Uao je kroz tajna vrata, U sjaj Gospodara vjenosti, Ukorak s onim koji sja na obzoru, Na putu Raovom. Ozirisovo mjesto na egipatskom prijestolju preuzeo je njegov sin Hor. Njegova majka, Izida, po roenju ga je bila sakrila u tr stik pokraj Nila (ba kao to je, prema Bibliji, uinila i Mojsijeva majka), kako bi ga obranila od Seta. Ali djeaka je ubo korpion, i on je umro. Boica majka brzo je zatraila pomo od TOTA, boga arobnih moi. Tot, koji je bio na nebu, odmah je siao na Zemlju u Raovoj Barci astronomskih godina i pomogao oivjeti Hora. Kad je odrastao, Hor je izazvao Seta na dvoboj za tron. Bor ba se odvijala na velikom prostoru, i bogovi su se meusobno proganjali po nebu. Hor je napao Seta s Nara, a ta je rije na drevnom Bliskom istoku znaila plameni stup. Na slikama iz preddinastijskog vremena ta su nebeska kola prikazivana kao dug, valjkasti objekt s ljevkastim repom koji je odvojen pregra dom, i iz kojeg izbijaju zrake, neto poput nebeske podmornice (sl. 8). Na prednjoj je strani Nar imao dva fara ili oi koja su, prema egipatskim priama, mijenjala boju iz crvene u plavu. Borba je bila puna obrata, i trajala je danima. Hor je iz Nara ispalio posebno oblikovani harpun na Seta i ozlijedio ga. Set je ostao bez testisa, to ga je samo jo vie razbjesnjelo. U konanoj bitci nad Sinajskim poluotokom Set je na Hora ispalio plamenu

slika 8 zraku, i Hor je izgubio jedno oko. Veliki bogovi dogovorili su primirje i stali vijeati. Poslije prilino kolebanja i neodlunosti, Gospodar Zemlje presudio je u korist Hora koji je dobio Egipat i postao zakoniti nasljednik po nasljednoj liniji Ra-Oziris. (Od tog vremena, Hor je obino prikazivan s obiljejima sokola, dok je Set prikazivan kao azijsko boanstvo koje simbolizira magarac, teglea ivotinja nomada; sl. 7). Dolazak Hora na ujedinjeno prijestolje Dviju Zemalja (Gor njeg i Donjeg Egipta) kroz cijelu je egipatsku povijest ostao toka u kojoj je kraljevski poloaj dobio svoju trajnu povezanost s bo anskim, jer je svaki faraon smatran Horovim nasljednikom koji sjedi na Ozirisovom prijestolju. Iz nepoznatih razloga, nakon Horove vladavine uslijedilo je razdoblje kaosa i nazadovanja. Nitko ne moe sa sigurnou rei koliko je ono potrajalo. Konano, negdje oko 3200. pr. Kr. u Egi pat je dola dinastijska rasa, i na prijestolje ujedinjenog Egipta stupio je ovjek po imenu Menes. Bogovi su tada Egiptu podarili civilizaciju i ono to danas zovemo religijom. Vladavina koju je zapoeo Menes nastavila se kroz dvadeset i est dinastija faraona, sve do Perzijske okupacije 525. pr. Kr., a zatim i u doba Grka i Rimljana (kada je vladala i slavna Kleopatra). Kada je Menes, prvi faraon, utemeljio ujedinjeno kraljevstvo, za prijestolnicu dva Egipta izabrao je mjesto na srednjem dijelu toka Nila, neto junije od Heliopolisa. Oponaajui Ptaa, sagra dio je Memfis na umjetnom brijegu uzdignutom iznad voda Nila i posvetio njegove hramove Ptau. Memfis je ostao politiki i vjer ski centar Egipta vie od tisuu godina. Ali negdje oko 2200. pr. Kr. u Egiptu je dolo do velikih pre vrata iji uzroci znanstvenicima nisu jasni. Neki vjeruju da su

zemlju pregazili napadai iz Azije koji su porobili ljude i zabra nili tovanje njihovih bogova. Ono to je preostalo od egipatske nezavisnosti zadralo se u Gornjem Egiptu - slabije pristupa nim regijama dalje prema jugu. Kad je nakon nekih 150 godina ponovno uspostavljen red, politika i religijska mo - obiljeja kraljevskog poloaja - irile su se iz Tebe, starog, ali dotad neu glednog grada u Gornjem Egiptu, na obali Nila. Njegov bog zvao se AMEN - 'Skriveni'. Bio je to onaj bog Amon kojeg je Aleksandar traio kao svojeg pravog, boanskog oca. Kao vrhovno boanstvo, tovan je kao Amen-Ra, 'Skriveni Ra', i nije posve jasno da li se radi o onom istom Rau koji je sada bio na neki nain nevidljiv ili 'skriven', ili je rije o drugom bo anstvu. Grci su Tebu zvali Diospolis, Zeusov g r a d , jer su Amona izjednaavali sa svojim vrhovnim boanstvom Zeusom. Ta je injenica Aleksandru omoguila da se lake povee s Amonom, i Teba je bila grad u koji je pourio nakon to je od Amona dobio povoljno proroanstvo u oazi Siwa. Tamo, u Tebi i njenoj okolici (mjestima koja su danas po znata kao Karnak, Luxor i Dier-el-Bahari), Aleksandar je naiao na goleme hramove i spomenike posveene Amonu, koji su jo i danas impresivni, iako stoje prazni i ruevni. Najveim su dije lom sagraeni za vrijeme dvanaeste dinastije faraona, od kojih je vjerojatno jedan bio i Sesonkuz, koji je traio vodu ivota 1500 godina prije Aleksandra. Jedan od kolosalnih hramova dala je sagraditi kraljica Hatepsut koja je takoer navodno bila ki boga Amona. Takve prie o boanskom podrijetlu nisu bile rijetkost. Faraonovo polaganje prava na boanski status, koje se temeljilo na samoj injenici da sjedi na Ozirisovom prijestolju, ponekad je potkrjepljivano tvrdnjama da je vladar bio sin ili brat ovog ili onog boanstva. Znanstvenici misle da su takve tvrdnje imale samo simbolino znaenje; ali neki egipatski faraoni, kao to su tri kralja iz pete dinastije, uporno su tvrdili da su pravi, fiziki sinovi boga Raa, koje je on zaeo oplodivi suprugu vrhovnog sveenika u svom vlastitom hramu.

Drugi su kraljevi svoje podrijetlo od Raa opravdavali na profinjenije naine. Tvrdilo se da se Ra utjelovio u vladajuem faraonu, pod ijom je krinkom tada mogao imati snoaj s kra ljicom. Tako je nasljednik prijestolja mogao tvrditi da je izravni potomak Raa. Ali osim takvih specifinih tvrdnji o potjecanju od boanskog sjemena, svaki je faraon teoloki smatran inkarnaci jom Hora, a time i sinom boga Ozirisa. U skladu s time, faraon je imao pravo na vjeni ivot kakav je iskusio Oziris: na uskrsnue nakon smrti, na zagrobni ivot. Tom se krugu bogova i bogolikih faraona elio pridruiti i Aleksandar. Vjerovalo se da su Ra i drugi besmrtni bogovi u stanju ivjeti vjeno zato to se neprestano pomlauju. Zbog toga su faraoni nosili imena koja su znaila, na primjer, Onaj Koji Se Ponovno Raa i Neprestano Raajui. Bogovi su se pomlaivali uiva njem u boanskoj hrani i piu u svom boravitu. Zato je kralju za ostvarenje vjenoga ivota bilo nuno da se i on pridrui bo govima u njihovom boravitu, kako bi i on mogao jesti njihovu boansku hranu. U drevnim napjevima molilo se bogove da s preminulim kraljem podijele svoju boansku hranu: Uzmite sa sobom ovoga kralja, da moe jesti od onoga to vi jedete, da moe piti od onoga to vi pijete, da moe ivjeti tamo gdje vi ivite. I jo otvorenije, kao u tekstu iz piramide kralja Pepija: Dajte jesti i piti ovom kralju Pepiju Od vae vjene hrane, Vaega vjenog pia Preminuli se faraon nadao da e svoju vjenu hranu dobiti u nebeskom kraljevstvu Raa, na Neprolaznoj zvijezdi. Tamo, u mistinom Polju darova ili Polju ivota, rasla je Biljka ivota. Tekst iz piramide Pepija I opisuje kako on prolazi kraj uvara koji izgledaju poput ptica s perjanicom, kako bi se sreo s Horovim izaslanicima. S njima :

On doputova do Velikog jezera kraj kojeg se okupljaju veliki Bogovi. Ovi Veliki s Neprolazne zvijezde daju Pepiju biljku ivota od koje oni sami ive, kako bi od nje ivio i on. Egipatske slike prikazivale su preminulog (ponekad s njego vom suprugom) u ovom nebeskom raju, kako pije vodu ivota iz koje raste stablo ivota sa svojim ivotvornim plodovima - datuljina palma (sl. 9). Nebesko odredite bilo je mjesto roenja Raa u koje se on vratio nakon boravka na Zemlji. Tamo se sam Ra neprestano pomlaivao ili ponovno budio tako to mu je Boica etiri vra povremeno nalijevala odreeni eliksir. Stoga se kralj nadao da e ista boica i njemu natoiti eliksir i time osvjeiti njegovo srce za ivot. U tim se vodama, vodama mladosti, pomlaivao i Oziris. Tako je i preminulom kralju Pepiju obeano da e Hor njemu odbrojiti drugo doba mladosti, da e obnoviti svoju mladost u vodi ije je ime 'voda mladosti'. Uskrsnut u zagrobnom ivotu, pa ak i pomlaen, faraon je ivio rajski ivot: On se hrani meu bogovima; njegova voda je vino, kao i Raova. Kada Ra jede, daje i njemu; kada pije, on daje njemu. Donekle u stilu psihoterapije dvadesetog stoljea, tekst do daje: On zdravo spava svakoga dana... danas mu je bolje nego juer. ini se da faraona nije previe zabrinjavao paradoks da mora prvo umrijeti kako bi postigao besmrtnost. Kao vrhovni vladar Dviju Zemalja Egipta, na Zemlji je ivio najudobnijim moguim ivotom, a uskrsnue meu bogovima bila je jo privlanija per spektiva. Osim toga, samo je njegovo nebesko tijelo trebalo biti balzamirano i poloeno u grobnicu; jer Egipani su vjerovali da svaki ovjek ima Ba, neto nalik onome to mi zovemo d u a , koja bi se nakon smrti vinula prema nebu kao ptica; i Ka - koji se prevodi kao Dvojnik, duh predaka, esencija, osobnost - u ijem

slika 9 je obliku faraon odlazio u svoj zagrobni ivot. Samuel Mercer u svom uvodu u Tekstove piramida zakljuio je da je Ka predsta vljao personifikaciju boga u smrtniku. Drugim rijeima, koncept je podrazumijevao da u ovjeku postoji boanski element, nebe ski ili boanski dvojnik, koji je mogao nastaviti ivjeti zagrobni ivot. Ali ako je zagrobni ivot i bio mogu, nije ga bilo lako dostii. Preminuli kralj morao je proi dug i teak put, i morao je proi kroz sloene ceremonijalne pripreme prije nego to bi mogao krenuti. Obogotvorenje faraona poelo je njegovim proiavanjem, i ukljuivalo je balzamiranje (mumifikaciju), kako bi mrtvi kralj, zamotan u zavoje, podsjeao na Ozirisa. Balzamirani faraon po tom je u pratnji pogrebne povorke bio donesen do graevine s piramidom na vrhu, pred kojom je stajao ovalni stup (sl. 10). U ovom pogrebnom hramu sveenici su obavljali obrede koji su trebali pomoi faraonu da bude prihvaen na kraju svog puta. Obrede, koji se u egipatskim pogrebnim tekstovima nazi vaju Otvaranje u s t a , nadgledao je Shem-sveenik - koji je na slikama uvijek odjeven u leopardovu kou (sl. 11). Znanstvenici smatraju da je ritual bio upravo ono to mu ime govori: sveenik je, koristei zavinuto bakreno ili eljezno orue, otvarao usta mumije ili kipa koji je predstavljao umrlog kralja. Jasno je da je

slika 10

slika 11 obred u prvom redu bio simbolian, i da je njegov cilj bio otvara nje usta ili ulaza u nebo za preminulog. Mumija je do tada ve bila vrsto umotana u vie slojeva tka nine i prekrivena kraljevom zlatnom posmrtnom maskom. Tako je dodirivanje njegovih usta (ili usta kraljeva kipa) moglo imati samo simbolino znaenje. Dakle, sveenik svojim pjevajuim glasom nije molio pokojnika, ve bogove da otvore usta kako bi se faraon mogao uzdii do vjenoga ivota. Posebne molbe upuivane su Horovom O k u , koje je on izgubio u bici sa Se tom, da potakne otvaranje usta kako bi za kralja bio otvoren put do Blistavih, da se moe nastaniti meu njima. Zemaljska (i zato, kako se vjerovalo, samo privremena) fara onova grobnica je - prema tekstovima i arheolokim otkriima - na svojoj istonoj strani imala lana vrata, to jest kamenje je na tom mjestu bilo postavljeno na nain da izgleda kao da postoji

prolaz, a u stvari je to bio vrsti zid. Proien, sa svim udovi ma zamotanim uz tijelo, otvorenih u s t a , kralj je trebao ustati, zbaciti sa sebe zemaljsku prainu i izai kroz lana vrata. Prema Tekstovima piramida, koji proces uskrsnua objanjavaju korak po korak, faraon kroz kamena vrata nije mogao proi sam. "Ti stoji na vratima koja ljudima ne daju proi", stoji u tekstu, sve dok onaj koji je voa odlaska - boanski glasnik kojem je po vjeren taj zadatak - ne doe po tebe. On te uzima za ruku i vodi te u Nebo, k tvom ocu. Tako je uz pomo boanskog glasnika faraon kroz lana vra ta izaao iz svoje zapeaene grobnice. A sveenici bi zapjevali: Kralj je na putu prema nebu! Kralj je na putu prema nebu! Kralj je na putu prema nebu Kralj je na putu prema nebu Noen vjetrom, noen vjetrom. Nita ga ne ometa; Nitko ga ne zadrava. Kralj je slobodan, sin bogova. Njegov kruh je na nebu, kod Raa; Njegovi darovi dolaze s neba. Kralj je Onaj koji ponovno dolazi. Ali prije nego to se preminuli kralj mogao uzdii na nebo kako bi jeo i pio s bogovima, morao je krenuti na naporno i opasno putovanje. Njegov je cilj bila zemlja zvana Neter-Khert, Zemlja planinskih bogova. Hijeroglifima je to ponekad prika zivano simbolom za boga (Neter) postavljenim na skelu ;

i zaista, da bi stigao do te zemlje, faraon je morao proi kroz dugo i krivudavo Jezero trske. Ovu movaru bilo je mogue prijei uz pomo boanskog skelara, ali prije negoli bi prebacio faraona, on bi kralja upitao za njegovo podrijetlo: Zato misli da ima pravo prijei na drugu stranu? Da li je sin nekog boga ili boice?

S druge strane jezera, iza pustinje i planinskog lanca, iza raznih boanskih straara, nalazio se Duat, arobno Mjesto za uzdizanje prema zvijezdama, ije ime i lokaciju znanstvenici nikako ne mogu shvatiti. Neki smatraju da je to svijet Netera, bo ravite duhova, kamo kralj mora otii kao to je to uinio i Oziris. Drugi vjeruju da je to neka vrsta podzemnog svijeta, i doista se mnogi njegovi prikazi sastoje od podzemnih tunela i spilja s ne vienim bogovima, jezerima kljuale vode, neobinim svjetlima, odajama koje uvaju ptice, vratima koja se otvaraju sama od sebe. Ta arobna zemlja bila je podijeljena na dvanaest dijelova, i bilo je potrebno dvanaest sati da ju se prijee. Duat je zbunjuju i zato to usprkos svojoj zemaljskoj prirodi (do njega se dolazi kroz klanac meu planinama) ili podzemnim obiljejima, njegovo se ime hijeroglifski pie sa zvijezdom i lete im sokolom kao odreujuim znakovima , ili jednostavno zvijezdom unutar kruga , to ukazuje na povezanost s nebom ili zvijezdama. Koliko god to bilo neshvatljivo, injenica je da se u Teksto vima piramida, koji opisuju faraonovo napredovanje kroz ivot, smrt, uskrsnue i odlazak u zagrobni ivot, ovjekovim proble mom smatralo to to ne moe letjeti poput bogova. Jedan tekst saima ovaj problem i njegovo rjeenje u dvije reenice: Ljudi su pokopani, a bogovi lete. Uini da ovaj kralj poleti do neba, (i doe) meu svoju brau bogove. Tekst uklesan u piramidi kra lja Tetija izrazio je faraonove nade i molbe upuene bogovima ovim rijeima: Ljudi umiru, Oni nemaju Ime. Uhvati kralja Tetija za ruke, Podigni kralja Tetija do neba, Da ne umre na Zemlji meu ljudima. I tako je kralj bio obavezan doi do Skrivenog mjesta i prolaziti kroz njegove podzemne labirinte dok u njima ne pro-

nae boga koji nosi simbol stabla ivota, i boga koji je vjesnik n e b a . Oni e mu otvoriti tajni ulaz i povesti ga do Horovog oka, nebeskih ljestvi na koje e zakoraiti - objekta koji moe mije njati boju u plavu ili crvenu, ovisno o p o g o n u . A tada e, i sam pretvoren u boga-sokola, on poletjeti prema nebu do vjenog zagrobnog ivota na Neprolaznoj zvijezdi. Tamo e mu sam Ra poeljeti dobrodolicu: Dveri neba za tebe su otvorena; Vrata Mjesta svjeine za tebe su otvorena. Nai e Raa gdje stoji, ekajui na tebe. On e te uzeti za ruku, Povest e te do Dvojnog nebeskog svetita; Posjest e te na Ozirisovo prijestolje... Stajat e poduprt, opremljen poput boga... Meu Vjenima, na Neprolaznoj zvijezdi. Velik dio onoga to danas znamo o ovoj temi potjee iz Tek stova piramida - tisua stihova kombiniranih u stotine molitvi, koji su otkriveni uklesani ili naslikani (hijeroglifskim pismom staroga Egipta) na zidovima, hodnicima i podzemnim prolazima piramida pet faraona (Unasa, Tetija, Pepija I, Merenraa i Pepija II) koji su vladali Egiptom otprilike od 2350. pr. Kr. do 2180. pr. Kr. Te je tekstove razvrstao i numerirao Kurt Sethe u svom maj storskom djelu Die altaegyptischen Pyramidentexte, koje je do da nas ostalo glavni izvor podataka, zajedno s engleskim pandanom The Pyramid Texts Samuela A. B. Mercera. Tisue stihova koji sainjavaju Tekstove piramida naizgled su samo zbirka repetitivnih, nepovezanih napjeva, molitvi bogovima ili hvalospjeva kralju. Da bi dali neki smisao ovim materijalima, znanstvenici su razvili teorije o promjenama u teologiji drevnog Egipta, o sukobima i kasnijem ujedinjavanju solarne religije i nebeske religije, sveenstava Raa i Ozirisa, i tako dalje, istiui da se radi o materijalu koji se nakupljao tijekom tisuljea. Znanstvenicima koji ovu gomilu stihova smatraju izrazom primitivne mitologije, plodovima mate ljudi koji su se tresli od

straha pred grmljavinom i zavijanjem vjetra i te pojave nazivali bogovima - stihovi e zauvijek ostati zagonetni i zbunjujui. Svi se znanstvenici, meutim, slau da su ove stihove drevni pisari izvukli iz starijih i, po svemu sudei, dobro organiziranih, suvislih i razumljivih spisa. Kasniji natpisi na sarkofazima i ljesovima, kao i na papirusu (ovi posljednji obino su bili popraeni ilustracijama), zaista po kazuju da su ovi stihovi, molitve i poglavlja (s imenima kao to je Poglavlje onih koji uzlaze) bili prepisani iz Knjiga M r t v i h , koje nose naslove poput Ono to je u Duatu, Knjiga dveri ili Knjiga dvaju putova. Znanstvenici vjeruju da su i ove knjige bile verzije dva ranija izvorna djela: starog teksta koji je govorio o nebeskom putovanju Raa, i novijeg izvora koji je naglaavao blaeni zagrobni ivot onih koji uskrsnu i pridrue se Ozirisu: hranu, pie, brane uitke u nebeskom boravitu. (Stihovi iz ove verzije ak su bili ugravirani na amajlije kako bi onima koji ih nose neprekidno osiguravali sjedinjenja s enama nou i danju i ensku udnju.) Znanstvene teorije, meutim, nisu objasnile magijske aspekte informacija iznesenih u ovim tekstovima. Neobjanjivo je to to je Horovo oko objekt koji postoji neovisno o njemu - objekt u iju unutranjost kralj moe ui, i koji moe mijenjati boju iz cr vene u plavu, ovisno o tome ime je p o k r e t a n . Postoje skele s vlastitim pogonom, vrata koja se sama otvaraju, nevieni bogovi ija lica zrae priguenom svjetlou. U podzemnom svijetu, koji bi trebao biti nastanjen iskljuivo duhovima, nalaze se i nosai za mostove i bakreni kablovi. Ali najneshvatljiviji aspekt u svemu je sljedei: Ako faraona njegova transfiguracija vodi u podzemni svijet, zato tekstovi tvrde da je kralj na svom putu prema nebu? Stihovi od poetka do kraja govore o tome kako kralj slijedi smjer putovanja bogova, da prelazi preko jezera onako kao to je to uinio bog prije njega, da se slui barkom kao to se sluio bog Ra, da uzlazi opremljen poput b o g a , kao to je bio i Oziris, i tako dalje. Postavlja se pitanje: to ako ovi tekstovi nisu bili pri mitivne fantazije - mitologija - ve prikazi simuliranog putovanja

u kojem je preminuli faraon oponaao ono to su bogovi zaista uinili? to ako su tekstovi, u kojima je faraonovo ime zamijenilo ime boga, bili kopije nekog mnogo starijeg teksta koji nije govorio o faraonovom putovanju, nego o putovanjima bogova? Jedan od vodeih ranih egiptologa, Gaston Maspero (L'Archeologie egyptienne i drugi radovi), na temelju gramatikog oblika i drugih dokaza zakljuio je da su Tekstovi piramida nastali na samom poetku egipatske civilizacije, moda ak i prije nego to su zapisani hijeroglifima. J. H. Breasted u novije je vrijeme zaklju io (u Development of Religion and Thought in Ancient Egypt) da je takav stariji materijal postojao, imali ga mi ili ne. U teksto vima je otkrio informacije o stanju civilizacije i dogaajima, koje pruaju dodatnu vjerodostojnost tekstu kao izvoru injeninih informacija, a ne fantazija. Za osobu s razvijenom sposobnou predoavanja, tvrdi on, oni obiluju slikama davno nestalog svi jeta kojeg su sami odraz. Promotreni u cjelini, tekstovi i kasnije ilustracije opisuju puto vanje koje zapoinje iznad zemlje, vodi kroz Zemlju, i zavrava na otvoru prema nebu kroz koji su bogovi - i kraljevi koji su ih opona ali - bili lansirani prema nebu (sl. 12). Otuda hijeroglifske konota cije koje kombiniraju podzemno mjesto s nebeskom funkcijom. slika 12

Jesu li faraoni koji su iz svojih grobnica putovali prema za grobnom ivotu zaista odlazili tim putem prema nebu? ak su i drevni Egipani tvrdili da ovo putovanje nije za mumificirano tijelo, nego za Kaa (Dvojnika) preminuloga kralja. No oni su vjerovali da ovaj Dvojnik samo ponavlja stvarno putovanje kroz postojea mjesta. to, dakle, ako tekstovi opisuju mjesta koja su zaista postojala - to ako je faraonovo putovanje do besmrtnosti, ak i ako se radi samo o oponaanju, doista korak po korak slijedilo stvarna puto vanja koja su bila poduzeta u pretpovijesnim vremenima? Krenimo ovim stopama; poimo Putem bogova.

4
STEPENITE DO NEBA
Zamislimo da se nalazimo u faraonovom velianstvenom pogrebnom hramu. Nakon to su mumificirali faraona i pripre mili ga za njegovo putovanje, Shem sveenici sada pjevajui mole bogove da otvore put i prolaz za kralja. Boanski glasnik stigao je na drugu stranu lanih vrata i spreman je provesti faraona kroz kameni zid, te ga poslati na njegovo putovanje. Dok izlazi kroz lana vrata na istonoj strani svoje grobnice, faraon dobiva uputu da krene prema istoku. Kako ne bi neto pogreno razumio, bit e izrijekom upozoren da ne ide prema zapadu: Oni koji odlaze ondje, ti se ne vraaju! Njegov cilj bio je Duat, u Zemlji planinskih bogova. Tamo je trebao ui u Svetite dvojice... Kuu vatre, gdje e se tijekom noi rauna godina pretvoriti u boansko bie i uzai do istone strane neba. Prva prepreka na faraonovom putu bilo je Jezero trske - dugo movarno podruje od niza povezanih jezera. Simbolino, faraonov bog uvar blagoslovio je prijelaz preko jezera razdvajanjem

njegovih voda (sl. 13); fiziki, prijelaz je bio mogu zato to je na jezeru radio boanski skelar, koji je prevozio bogove preko jezera na skeli koju je izradio Khnum, boanski obrtnik. Ali skelar bo ravi na suprotnoj obali jezera, i faraonu nije lako uvjeriti ga da doe po njega i prebaci ga na drugu stranu. Skelar bi faraona ispitivao o njegovom podrijetlu. Da li je bio sin nekog boga ili boice? Nalazi li se na Popisu dvaju velikih bogova? Faraon bi iznio svoju tvrdnju da potjee od boanskog sjemena i uvjeravao ga u svoju pravednost. Ponekad bi to upalilo. U drugim sluajevima, faraon je morao zamoliti Raa ili Tota da mu pomognu prijei na drugu stranu; tada bi sablasne sile oivjele barku i njena vesla ili kormilo, skela bi se sama poe la kretati, kormilo koje bi uhvatio kralj samo bi mijenjalo smjer. Ukratko, sve bi se poelo kretati samo od sebe. Na ovaj ili onaj nain, faraon bi uspio prijei jezero i nastaviti svoj put prema Dvojici to pribliavaju n e b o : On silazi u barku, poput Raa na obalama Vijugavog vodotoka. Kralj vesla u Hanbu-lai; Usmjerava kormilo prema Ravnici Dvojice to pribliavaju n e b o , u zemlji to poinje iza Jezera trske.

slika 13

Jezero trske nalazi se na istonom kraju Horovog posjeda. Iza njega se nalazi teritorij njegovog suparnika Seta, zemlje Azije. Kao to se moe i oekivati na tako osjetljivoj granici, kralj otkri va da istonom obalom jezera patroliraju etiri uvara prijelaza s dugim zaliscima. ini se da je na ovim uvarima najupadljivija bila njihova frizura. Crna kao ugljen, kosa im je bila kovrava na elu, sljepoonicama i potiljku, s pletenicama na sredini gla ve. Kombinirajui diplomaciju i odlunost, kralj je opet izjavio da je boanskog podrijetla, tvrdei da ga je pozvao njegov otac R a . Spominje se da se jedan faraon posluio i prijetnjom: Usporite li moj prijelaz, iupat u vam kovre kao lotosove cvjetove iz jeze ra s lotosima! Drugi je pozvao u pomo neke od bogova. Na ovaj ili onaj nain, faraon bi uspio nastaviti put. Kralj bi tada napustio Horovu zemlju. Mjesto na istoku do kojeg eli doi - iako pod zati tom Raa - nalazi se u Setovoj pokrajini. Njegov cilj je planin sko podruje, Planine Istoka (sl. 14). Put ga vodi prema prolazu izmeu dviju planina, dviju planina koje osjeaju strahopo tovanje prema Setu. Prije toga, slika 14 meutim, mora prijei suno i neplodno podruje, neku vrstu niije zemlje izmeu Horovog i Setovog posjeda. Dok se ubrzava ritam i pojaava napetost molitvi jer se kralj pribliava Skrive nom mjestu na kojem se nalaze nebeska vrata, opet ga zaustavlja ni straari. Kamo e t i ? , pitaju ga. Kraljevi pomagai odgovaraju u njegovo ime: Kralj ide u nebo ide po ivot i uitak; tamo e kralj vidjeti svog oca, tamo e kralj vidjeti Raa. Dok straari razmatraju zahtjev, sam kralj moli ih da ga puste: Otvorite granicu... spustite barijeru... pustite me da proem kao to prolaze bogovi!

Budui da dolaze iz Egipta, iz Horovog posjeda, kralj i njegovi pomagai svjesni su da moraju biti na oprezu. Izgovaraju se mno ge molitve i stihovi kako bi se kralja prikazalo kao neutralnog u svai izmeu bogova. Kralj se predstavlja kao roen od Hora, na iji se spomen Zemlja t r e s e , i zaet od Seta, od ijeg imena nebo d r h t i . Osim to naglaava svoju povezanost s Raom, kralj objavljuje i da dolazi na slubu R a u ; time se poziva na odobre nje vieg autoriteta. S razboritom nepristranou, tekstovi dvojici bogova ukazuju na to da je u njihovom interesu da kralj nastavi s putovanjem, jer e Ra sigurno znati cijeniti to to pomau onome koji dolazi u njegovu slubu. Konano, uvari Setove zemlje putaju kralja da nastavi pre ma planinskom klancu. Kraljevi pomagai pobrinut e se da on shvati vanost tog trenutka: Ti si sada na putu do visokih mjesta U zemlji Setovoj U zemlji Setovoj Bit e postavljen na visoka mjesta, Na ono visoko Stablo istonog neba Na kojem bogovi sjede. Kralj stie do Duata. Duat je zamiljan kao potpuno zatvoren Krug bogova (vidi sl. 15), na ijem se poetku nalazi otvor prema nebu (simbolino prikazan boicom Nut) kroz kojeg se moe dosegnuti Neprolazna zvijezda (koju simbolizira nebeski disk). Drugi izvori kau da se u stvarnosti radi o donekle izduenoj ili ovalnoj dolini okruenoj planinama. Kroz ovu ze mlju protjecala je rijeka koja se gra nala na mnoge potoke, ali uglavnom nije bila plovna, pa je Raovu barku

slika 15

najee trebalo vui, ili se kretala na vlastiti pogon kao kopnena b a r k a , poput saonica. Duat je bio podijeljen na dvanaest regija koje se opisuju kao polja, ravnice, krugovi ograeni zidom, spilje ili hodnici koji poinju iznad zemlje i nastavljaju se pod zemljom. Preminulom kralju potrebno je dvanaest sati da proe kroz ovaj zaarani i zadivljujui kraj; u tome moe uspjeti zato to mu je Ra stavio na raspolaganje svoju arobnu barku ili saonice u kojima kralj putu je pod pratnjom i zatitom svojih bogova pomagaa. Postojalo je sedam klanaca ili prolaza kroz planine koje su okruivale Duat, od kojih su se dva nalazila meu planinama istono od Egipta (to jest meu planinama zapadno

od Duata), koje su se zvale O b z o r , i Rog Skrivenog mjesta. Klanac kroz koji je putovao Ra bio je dug 220 atrua (otprilike 44 kilometra), i slijedio je tok potoka; potok je, meutim, bio presu io, i Raovu je barku trebalo tegliti. Klanac su uvali straari, a i imao je i utvrde ija su vrata bila vrsta. Faraon je, prema nekim papirusima, krenuo putem koji vodi kroz drugi, krai klanac (dugaak tek nekih 25 kilometara). Cr tei na papirusu prikazuju ga kako na Raovoj barci ili saonicama prolazi izmeu dva planinska vrha, a na svakom od njih nalazi se po dvanaest bogova uvara. Tekstovi opisuju da se u blizini nalazi Jezero kljuale v o d e , vode koja je, unato svojoj vatrenoj prirodi, hladna na dodir. Vatra gori ispod zemlje. Ovo mjesto ima snaan miris po smoli ili sodi bikarboni koji tjera ptice. Ipak, ne tako daleko, naslikana je oaza okruena grmljem ili niskim stablima. Nakon prolaska kroz klanac, kralj susree novu skupinu bo gova. Proi u m i r u , govore oni. Stigao je u drugu regiju. Po rjeici koja kroz nju protjee, pokrajina se zove Ur-nes (ime koje neki znanstvenici izjednaavaju s Uranusom, grkim bogom neba). Veliine nekih 24 sa 62 kilometra, naseljena je ljudima duge kose koji jedu meso svojih magaraca, i ovisni su o bogovima u pogledu vode i hrane, jer je mjesto bez kie i potok je

uglavnom suh. ak se i Raova barka ovdje pretvara u kopnenu b a r k u . To je podruje koje se povezuje s bogom Mjeseca i Hathor, boicom tirkiza. Uz pomo bogova, kralj sigurno prolazi kroz drugu regiju, te u treem satu stie u Net-Asar, Ozirisovu rijeku. Po veliini slina prethodnoj, ova trea regija naseljena je Borcima. Tamo se nalaze etiri boga odgovorna za etiri glavne toke kompasa. Iznenauje to to slikovni prikazi koji prate hijeroglifske tek stove prikazuju kako Ozirisova rijeka vijuga iz poljoprivrednog podruja, kroz lanac planina, do mjesta gdje se rijeka dijeli u pritoke. Tamo se, pod nadzorom legendarne ptice Feniks, nalazi lo Stepenite do neba; tamo je Raova nebeska barka prikazivana kako lei na vrhu planine ili se die prema nebu na plamenom stupu (sl. 16). Ovdje se ritam molitvi i stihova ponovno ubrzava. Kralj pri ziva magijske zatitnike kako bi ovaj ovjek sa Zemlje mogao neometano ui u Neter-Khert, Kralj se pribliava sreditu Duata; blizu je Amen-Ta, Skrivenog mjesta. To je mjesto na kojem je sam Oziris uao u vjeni zagrobni ivot. Tamo su Dvojica to pribliavaju nebo stajala u daljini nasuprot n e b u , kao dva arobna stabla. Kralj izgovara molitvu Ozirisu (ime poglavlja u Knjizi mrtvih je Poglavlje o prihvaa nju njegovog imena u Neter-Khertu): Neka mi bude dano moje ime u Svetitu dvojice Neka u Kui vatre moje ime bude prihvaeno. U noi raunanja godina, i utvrivanja mjeseci, nek' postanem boansko bie, nek' sjednem na istonu stranu neba. Neka me bog pogura odostrag; Vjeno je njegovo Ime. Planina svjetla u vidokrugu je kralja.

slika 16

Stigao je do STEPENITA DO NEBA. Tekstovi piramida kau da je to stepenite kojim se dolazi do v i s i n a . Njegove stepenice su opisane kao stepenice koje vode prema nebu, postavljene za kralja, kako bi se po njima mogao uzdii do nebesa. Hijeroglifski piktogram za Stepenite do neba ponekad je bilo jednostruko stepenite (koje se takoer izra ivalo od zlata i nosilo kao amajlija), ili, ee, dvostruko stepeni te , stepenasta piramida. Ovo su stepenite sagradili bogovi iz grada Ana - u kojem je bio smjeten glavni Raov hram - kako bi oni, bogovi, mogli biti ujedinjeni s onim iznad. Kraljev cilj su nebeske ljestve, uspinjaa koja bi ga zapravo po digla u visine. Ali da bi stigao do njih u Kuu vatre, Svetite dvojice, on mora ui u Amen-Ta, skrivenu zemlju Sekera,boga pustinje.

To je podruje opisano kao utvreni krug. Ono je podzemna zemlja tame, do koje se stie kroz ulaz u planini, sputanjem skri venim spiralnim putem zatienim tajnim vratima. etvrta je to regija Duata u koju kralj sada mora ui; ali ulaz u planinu tite dva zida, a prolaz izmeu njih ibaju plamenovi i nadziru bogovi uvari. Kad je sam Ra stigao do ovog ulaza u Skriveno mjesto, on je svojim glasom proveo planove - slijedio procedure - bogova koji su tamo, ne videi ih. Ali, moe li kralju sam njegov glas omoguiti pristup? Tekstovi podsjeaju kandidata da e samo onaj koji zna raspored skrivenih tunela u zemlji Sekerovoj biti u stanju proi kroz Mjesto podzemnih prolaza i jesti kruh bogova. Kralj ponovno daje na uvid svoju vjerodajnicu. Ja sam Bik, sin Ozirisovih predaka, objavljuje. Potom bogovi koji ga tite u njegovo ime izgovaraju rijei koje su kljune za pristup: Pristup tebi nije zabranjen Na vratima Duata; Sklopiva vrata Planine svjetla Za tebe su otvorena; Zasuni se za tebe sami povlae. Ti kroi Dvoranom dviju istina; Bog koji je u njoj pozdravlja te. Nakon to je izgovorena prava formula ili lozinka, bog po imenu Sa izdaje zapovijed; na njegovu rije, plamenovi se gase, straari se povlae, vrata se automatski otvaraju, i faraonu je do puten ulaz u podzemni svijet. Vrata Zemlje otvaraju se za tebe, istona vrata neba otvore na su za t e b e , bogovi Duata objavljuju kralju. Uvjeravaju ga da iako ulazi u usta Zemlje, ona su u stvari dveri neba, istona vrata za kojima udi. Putovanje u etvrtom satu i satu koji slijedi kralja vodi kroz spilje i tunele u kojima se povremeno moe vidjeti, a ponekad samo uti, bogove raznih uloga. Postoje podzemni kanali po ko-

jima se bogovi kreu u beumnim barkama. Tu ima i sablasnih svjetala, fosforescentnih voda, baklji koje osvjetljavaju put. Za uen i prestraen, kralj nastavlja dalje, prema stupovima koji doseu nebo. Bogovi koje putem moe vidjeti uglavnom se kreu u grupa ma od po dvanaest, i nose epitete kao to su Bogovi p l a n i n e , Bogovi planine Skrivene zemlje ili uvari vremena ivota u Skrivenoj zemlji. Crtei uz neke od drevnih tekstova omogu uju identifikaciju ovih bogova po razliitim ezlima koja dre, njihovim karakteristinim kacigama, ili prikazivanjem njihovih ivotinjskih obiljeja - sokolove, akalove ili lavlje glave. Poja vljuju se i zmije koje predstavljaju podzemne uvare ili sluge bogova u Skrivenoj zemlji. Tekstovi i drevne ilustracije govore da je kralj uao u kruni podzemni kompleks u kojem se ogromni tunel prvo spiralno sputa, a zatim vodi prema gore. Slike prikazuju presjek komple ksa na kojem se moe vidjeti oko dvanaest metara visok, blago nagnuti tunel glatkog stropa i glatkog poda, izraenih od vrstog materijala debljine 60 do 90 cm. Tunel je podijeljen u tri razine, a kralj se kree srednjom razinom ili koridorom. Na gornjoj i do njoj razini nalaze se bogovi, zmije i strukture raznih namjena. Kraljeve saonice, koje vuku etiri boga, poinju svoje puto vanje tiho klizei du srednjeg koridora; put osvjetljuje samo zraka svjetlosti s prednjeg dijela vozila. Ali uskoro dolaze do vrlo strme pregrade koja blokira prolaz, pa kralj mora sii i nastaviti pjeice. Ta je pregrada, kao to se moe vidjeti na slikama presjeka, jedan zid okna koji sijee tri razine tunela (koji se sputaju pod kutom od oko 15) pod otrijim kutom od oko 40. Okno oigle dno poinje iznad tunela, moda na razini tla ili negdje vie na planini; ini se da zavrava na podu najnie, tree razine tunela. Zove se Re-Stau, Staza skrivenih v r a t a , i na prvoj i drugoj ra zini se na njemu zaista nalaze prostorije koje izgledaju kao her metine komore. Te komore omoguuju prolaz Sekeru i drugim skrivenim bogovima, iako vrata nemaju k r i l a . Kralj, koji je ostavio svoje saonice, na zagonetan nain prolazi kroz ovaj na-

slika 17 koeni zid, jednostavno zahvaljujui naredbi jednog od bogova, koji je svojim glasom aktivirao hermetinu komoru. S druge ga strane pozdravljaju predstavnici Hora i Tota, i on ide od boga do boga. (sl. 17.) Na svom putu prema dolje, kralj susree bogove bez lica - bogove ija se lica ne mogu vidjeti. Uvrijeen, ili jednostavno znatieljan, upuuje im molbu: Razotkrijte svoja lica, skinite svoja pokrivala za glavu, kad me susreete; Jer, pogledajte, I ja sam [takoer] moni bog doao da budem meu vama. Ali oni ne usliuju njegovu molbu da razotkriju lica, i tekstovi objanjavaju da ak i oni, ta skrivena bia, ne vide niti gledaju svog vlastitog vou, boga Sekera dok je i sam u ovom obliku, kad je u svom boravitu u Zemlji. Spiralno se sputajui sve dublje, kralj prolazi kroz vrata i dolazi na treu, najniu razinu. Ulazi u predvorje koje nosi sim bol nebeskog diska gdje ga doekuje bog koji je glasnik n e b a ,

i boica koja nosi pernati amblem ua, Onoga koji je postavio nebo na Stepenite do neba (sl. 18). Kao to zahtijeva formula u Knjizi mrtvih, kralj objavljuje: Pozdrav vama, djeco uova! Pozdrav vama, djeco Mjesta obzora... Smijem li uzai? Smijem li nastaviti put poput Ozirisa? Odgovor je morao biti potvrdan, jer je kralju doputeno da doe k njima kroz masivna vrata, meu poluge kojima rukuju samo skriveni bogovi. U petom satu faraon stie do najdubljih podzemnih dijelova koji su Sekerovi skriveni putovi. Slijedei tunele koji se as diu, as sputaju, faraon ne moe vidjeti Sekera; ali slike presjeka pri kazuju boga kao osobu s glavom sokola koja stoji na zmiji i dri dva krila, u potpuno zatvorenoj ovalnoj prostoriji koju uvaju

slika 18

dvije sfinge, duboko ispod zemlje. Iako kralj ne moe vidjeti ovu odaju, uje kako iz nje dopire snana buka, poput one koja se moe uti u visinama neba uznemirenog olujom. Iz zatvorene prostorije istjee podzemno jezero ije vode su poput v a t r e . Odaja i jezero zajedno su okrueni strukturom nalik na bunker, sa segmentiranom hermetinom komorom s lijeve strane, i ogro mnim vratima s desne strane. Kao dodatna zatita, na zatvorenoj komori nalazi se hrpa zemlje. Na vrhu hrpe nalazi se boica, no mogue je vidjeti samo njezinu glavu koja viri u silazni koridor. Simbol kukca kornjaa (koji znai kotrljati se, poeti postojati) povezuje glavu boice sa stoastom odajom ili objektom u najvi em koridoru (sl. 19); na njemu sjede dvije ptice. Tekstovi i simboli nas obavjetavaju da, iako je Seker skriven, njegova prisutnost moe se naslutiti i u tami, zbog priguenog sjaja iz glave i oiju velikog boga, ije tijelo zrai svjetlost. Ra spored boice, kukca (Kheper) i stoaste odaje ili objekta oigle dno je sluio kako bi omoguio skrivenom bogu da se informira o onome to se dogaa izvan njegove hermetiki zatvorene odaje. Hijeroglifski tekst koji se nalazi kraj simbola kukca kae: Gle-

dajte Khepera koji se, im je (barka?) dovuena do vrha ovoga kruga, povezuje s putovima Duata. Kad ovaj bog stoji na glavi boice, on svakoga dana govori Sekeru. Faraonov prolaz preko Sekerove skrivene odaje i mehanizma preko kojega je Seker bio informiran o tom prolasku smatralo se presudnom fazom u njegovom napredovanju. U drevnim vreme nima Egipani nisu bili jedini koji su vjerovali da se svaka umrla osoba suoava s trenutkom suenja, tokom u kojoj e se njihova djela ili srca izvagati i ocijeniti, a njihove due ili Dvojnici osuditi na vatrene vode pakla, ili primiti blagoslov uivanja u svjeim i ivotvornim vodama Neba. Prema drevnim priama, ovo je bio taj trenutak istine za faraona. Govorei u ime gospodara Duata, boica, od koje je bila vi dljiva samo glava, objavljuje faraonu povoljnu odluku: Ui s mi rom u Duat... svojom barkom napreduj putem koji je u zemlji. Nazvavi sebe Ament (Skrivena), dodaje: Ament te poziva, da moe otii dalje na nebu, poput Velikog koji je na Obzoru. Nakon to je proao test a da pritom nije umro po drugi put, kralj je ponovno roen. Put sada vodi du reda bogova iji je zadatak kazniti osuene; ali kralj prolazi neozlijeen. Ponovno dolazi do svoje barke ili saonica, koje sada prati povorka bogova; jedan od njih nosi simbol stabla ivota (sl. 20).

Odlueno je da je kralj dostojan zagrobnog ivota. Napustivi Sekerov teritorij, kralj ulazi u estu regiju, koja se povezuje s Ozirisom. (Po verziji Knjige dveri, Oziris je bio taj koji je u ovom estom satu sudio mrtvima.) Sakaloglavi bogovi koji otvaraju putove pozivaju kralja na osvjeavajue kupanje u pod zemnom bazenu ili Jezeru ivota, kao to je sam Veliki bog uinio kad je proao tim putem. Ostali bogovi, zujei poput p e l a , bo rave u elijama ija se vrata sama od sebe irom otvaraju dok kralj prolazi kraj njih. Kako kralj napreduje, epiteti bogova sve vie poprimaju tehniki prizvuk. Postoji dvanaest bogova koji dre ue u Duatu, i dvanaest bogova koji dre mjernu vrpcu. esta regija sastoji se od niza odaja sagraenih blizu jedna drugoj. Zakrivljena staza zove se Tajna staza Skrivenog mjesta. Kraljevu barku vuku bogovi ogrnuti leopardovim koama, ba kao i Shem sveenici koji su vodili obred otvaranja usta. Da li se kralj pribliava otvoru ili ustima planine? U Knjizi mrtvih poglavlja zaista sada nose naslove kao to je Poglavlje o udisanju zraka i stjecanju snage. Njegovo vozilo je sada obdareno maginim moima... on putuje onuda gdje nema rijeka i gdje ga nitko ne moe vui; on to postie rijeima moi koje izlaze iz usta boga. Dok kralj prolazi kroz uvana vrata u sedmu regiju, bogovi i okolina gube svoje podzemne osobine, i sve vie su povezani s nebom. Kralj susree Heru-Her-Khenta, boga s glavom sokola ije hijeroglifsko ime ukljuuje simbol stepenita, a koji na glavi nosi simbol nebeskog diska. Njegov zadatak je slati zvjezdane bogove na njihov put, i brinuti se da boice sazvijea idu svojim p u t e m . To su bile grupe od dvanaest bogova i dvanaest boica koje su na slikama prikazane simbolima za zvijezde. Njima upu ene molitve nose naslov zvjezdani bogovi: Vi koji ste boanski tijelom, ije magijske moi su ostvarene... koji ste ujedinjeni u svojim zvijezdama, koji ustajete za Raa... Neka vae zvijezde vode njegove dvije ruke kako bi u miru doao do Skrivenog mjesta.

U ovoj regiji prisutne su i dvije skupine bogova povezanih s Ben-benom, zagonetnim Raovim predmetom koji je uvan u njegovom hramu u gradu Anu (Heliopolisu). Oni su ti koji posjeduju misteriju, i uvaju je u Het-Benben (Kui Ben-bena); osam njih uva je izvana, ali takoer ulaze u Skriveni p r e d m e t . Ovdje se nalazi i devet predmeta poredanih u niz, koji predsta vljaju simbol Shem, ije je hijeroglifsko znaenje sljedbenik. Kralj je zaista stigao u dijelove Duata koji se povezuju s Anom, po kojem je nazvan Heliopolis. U devetom satu, on opaa mjesto za odmor dvanaest Boanskih veslaa Raove b a r k e , onih to upravljaju Raovom nebeskom Barkom milijuna g o d i n a . U desetom satu, prolazei kroz vrata, kralj ulazi u mjesto koje vrvi od aktivnosti. Zadatak bogova na tom mjestu je da opskrbljuju Raovu barku plamenom i vatrom. Jedan od bogova zove se Kapetan bogova b a r k e . Druga dvojica su oni Koji odreuju kurs zvijezda. Ovi i drugi bogovi naslikani su s jednim, dva ili tri simbola za zvijezdu, kao da se time eli pokazati neki poloaj u hijerarhiji povezanoj s nebom. Po prijelazu iz desete u jedanaestu regiju, slinost s nebom naglo raste. Bogovi nose simbole nebeskog diska i zvijezda. Tamo se nalazi osam boica sa simbolima zvijezda koje su dole iz Raovog boravita. Kralj vidi Zvjezdanu gospodaricu i Zvjezdanog gospodara, i bogove iji je zadatak osigurati snagu za izlazak iz Duata, koja Raovom objektu omoguuje napredova nje do Skrivene kue u Gornjim nebesima. Ovdje se nalaze bogovi i boice iji je zadatak opremiti kra lja za zvjezdano putovanje preko n e b a . Zajedno s jo nekim bogovima, kralj ulazi u zmiju u kojoj mora odbaciti k o u , i pojaviti se u obliku pomlaenog R a a . Neki od izraza koji se na ovom mjestu spominju u tekstovima jo uvijek nisu protumae ni, ali proces je jasno objanjen: kralj, nakon to je uao u odjei u kojoj je doao, pretvara se u sokola, opremljenog poput b o g a : kralj odlae na pod odjeu Mshdt: na svoja lea stavlja odjeu oznake; on svlai svoje boansko Shuh-ruho i oblai ovratnik voljenog Hora koji je nalik ovratniku na Raovom v r a t u . Nakon to je obavio sve to, Kralj se tamo pojavio kao bog, nalik

njima. I on govori bogu koji je s njim: Ako ti ide u nebo, tada e i kralj ii u nebo. Ilustracije iz drevnih tekstova na ovom mjestu prikazuju gru pu bogova odjevenih u neobinu odjeu, nalik tijesno pripijenim kombinezonima ukraenim prstenovima oko vrata (sl. 21). Njih vodi ili usmjerava bog sa simbolom nebeskog diska na glavi, koji rairenih ruku stoji izmeu krila zmije s etiri ljudske noge. Na zvjezdanoj pozadini, bog i zmija susreu jo jednu zmi ju koja, iako nema krila, oigledno moe letjeti jer u visine die Ozirisa koji sjedi na njoj (sl. 22). Nakon to je prikladno opremljen, kralj je doveden do jednog otvora na sredini polukrunog zida. On prolazi kroz skrivena vrata. Sada se kree tunelom koji je 1300 lakata dug i zove se Zora na Kraju. Stie do predvorja; svugdje je vidljiv simbol krilatog diska. Kralj susree boice koje bacaju svjetlo na Raovu cestu i arobno ezlo koje predstavlja Seta, Nadglednika. Bogovi objanjavaju zadivljenom kralju: Ova spilja Ozirisova je iroka dvorana U koju se dovodi vjetar; Sjeverni vjetar, okrepljujui, Koji e te oivjeti, o kralju, kao Ozirisa. Sada su u dvanaestoj regiji, u posljednjem satu kraljevog pod zemnog putovanja. To je krajnja granica guste tame. Toka do koje je stigao zove se Planina Raovog uzlaska. Kralj die pogled i ostaje zapanjen: Raov nebeski brod nadvio se nad njim, u svoj svojoj zastraujuoj velianstvenosti. Stigao je do objekta koji se zove Uznosa na nebo. Iz ne kih tekstova moe se zakljuiti da je sam Ra pripremio Uznosa za kralja, kako bi kralj na njemu mogao uzai na n e b o ; drugi tekstovi govore da je Uznosa napravilo ili pripremilo nekoliko drugih bogova. To je Uznosa koji je nosio Seta prema nebu. Oziris nije mogao dosei nebeski svod bez ovakvog Uznosaa; zato je on potreban i kralju da bi, poput Ozirisa, mogao biti pre nesen u vjeni ivot.

slika 21

slika 22

slika 23

Uznosa, ili Boanske ljestve, nisu bile obine ljestve. Bile su povezane bakrenim kablovima; njihova snaga (poput one) nebeskog bika. Stupovi na njihovim bokovima bili su pre svueni nekom vrstom k o e ; njihove preke bile su isklesane sheshom (znaenje je nepoznato); a Onaj koji vezuje, postavio je ispod njih velik potporanj. Ilustracije Knjige mrtvih prikazuju takve Boanske ljestve - ponekad znakom Ankh ( i v o t ) koji simbolino prua ruke prema nebeskom disku na nebu - u obliku visoke kule s nadgradnjom (sl. 23a, b). U stiliziranom obliku, sama kula je hijeroglifski prikazivana kao (Ded), i znaila je neprolaznost. Taj je simbol bio usko povezan s Ozirisom, jer je par takvih stu pova navodno bio podignut pred njegovim glavnim hramom u Abidosu, u spomen na dva objekta koja su stajala u zemlji Sekerovoj i omoguili Ozirisu uzlazak na nebo. Duga pjesma u Tekstovima piramida istovremeno je slavopojka Uznosau - Boanskim ljeslvama - i molitva da se kralju Pepiju omogui njegovo koritenje: Pozdrav tebi, boanski Uznosau; Pozdrav tebi, Uznosau Setov. Stoj uspravno, Uznosau boji; Stoj uspravno, Uznosau Setov; Stoj uspravno, Uznosau Horov kojim je Oziris stigao u nebo... Gospodaru Uznosaa... Kome e podati Ljestve boje? Kome e podati Ljestve Setove, Da bi Pepi njima mogao uzai na nebo, kako bi sluio kao Raov dvoranin? Dopusti da Ljestve boje dobije i Pepi, Dopusti da Ljestve Setove dobije Pepi kako bi Pepi na njima mogao uzai na nebo. Ljestvama su upravljala etiri ovjeka-sokola, sinovi boga H o r a , boga-sokola, koji su bili mornari na Raovoj barci. Oni su

bili etiri mladia, koji su bili djeca n e b a . Oni su ti koji do laze s istone strane neba... koji pripremaju dvije splavi za kralja, kako bi kralj na njima mogao otii do Obzora, k Rau. Oni su ti koji za kralja spajaju - sastavljaju, pripremaju - Uznosaa: Oni donose Uznosa... oni postavljaju Uznosa... oni podiu Uznosa za kralja... kako bi kralj na njemu mogao uzai na nebo. Kralj upuuje molitvu: Neka bi mi bilo dano moje ime u Svetitu dvojice; Neka bi se moje ime ulo u Kui vatre, u noi raunanja godina. Neke ilustracije prikazuju kako kralj dobiva Ded - Neprolaz n o s t . Nakon to je primio blagoslov od Izide i Neftide, bog-sokol ga vodi do Deda, opremljenog krilcima poput rakete (sl. 24). Kraljeva molitva za neprolaznost, ime i boanske ljestve, usliana je. Uskoro e poeti njegov pravi uzlazak na nebo. Iako su za njega samog potrebne samo jedne ljestve, po dignuta su dva Uznosaa, jedan kraj drugog. I Raovo oko i Horovo oko pripremljeni su i stavljeni na svoje mjesto, jedan na Totovom krilu, drugi na Setovom krilu. Zbunjenom kralju bo govi objanjavaju da je drugi brod namijenjen Atenovom s i n u , bogu koji se spustio s krilatog diska - moda se radi o istom bogu kojem se kralj obratio u komori za opremanje:

slika 24

Horovo oko je postavljeno Na Setovo krilo. Kablovi su povezani, brodovi su spojeni, Kako sin Atenov ne bi bio bez broda. Kralj je sa sinom Atenovim; On nije bez broda. Nakon to se opremio poput b o g a , dvije boice koje dre njegove kablove kralju pomau ui u Horovo oko. Umjesto na ziva oko (Horovo, Raovo), koji je postupno zamijenio naziv Uznosa ili Ljestve, sada se sve ee koristi izraz b r o d . Brod ili oko u koje ulazi kralj dugo je 770 lakata (oko 305 metara). Bog koji upravlja brodom sjedi na njegovom pramcu. On dobiva zapo vijed: Povedi ovog kralja sa sobom u kabinu svoga broda. Dok se kralj sputa na preku izraz koji oznaava povi eno mjesto za odmaranje, posebno za odmaranje ptica - moe vidjeti lice boga koji je u kabini, jer je lice boga otvoreno. Kralj zauzima mjesto u boanskom brodu izmeu dva boga; sjedalo se zove Istina koja oivljuje. Iz kraljeve glave (ili kacige) stre dva roga; on na sebe spaja ono to izlazi iz Horove glave. Pri kljuen je i spreman za polazak. Tekstovi koji govore o putovanju kralja Pepija I u zagrobni i vot ovako opisuju taj trenutak: Pepi je zaodjenut u Horovo ruho i u halju Totovu; Izida je pred njim, a Neftida je iza njega; Ap-uat koji je Otvara putova, otvorio je put za njega; u, Nosa neba, podigao ga je; bogovi Ana doputaju mu da se uspne stubama i stavljaju ga pred nebeski svod. Nut, boica neba, prua mu svoju ruku. Doao je taj arobni trenutak, treba otvoriti jo samo dvoja vrata i kralj e - poput Raa i Ozirisa prije njega - trijumfalno izai iz Duata, a njegov e brod zaploviti nebeskim vodama. Kralj izgovara tihu molitvu: O, Uzvieni... ti dveri neba: kralj je doao k tebi; uini da ova vrata budu otvorena za njega. Dva ded stu pa stoje uspravno, nepomino.

Iznenada, dvostruka vrata neba su otvorena! Tekstovi ekstatino objavljuju: Vrata neba su otvorena! Vrata Zemlje su otvorena! Otvor nebeskog prozora otvoren je! Stepenite do neba je otvoreno; Stope od svjetlosti su otkrivene... Dvostruka vrata neba su otvorena; Dvostruka vrata Khebhua su otvorena za Hora s istoka, u osvit dana. Bogovi-majmuni, koji simboliziraju blijedei Mjesec ( o s v i t d a n a ) poinju izgovarati arobne rijei moi koje e potaknu ti da iz Horovog oka potee sjaj. Bljetavilo - koje se ranije spominjalo kao obiljeje dvovrhe Planine svjetlosti - postaje sve jae: Nebeski bog pojaao je bljetavilo za kralja kako bi se kralj mogao uzdii do neba Poput Raovog oka. Kralj je u ovom Horovom oku, u kojem se uju zapovijedi bogova. Horovo oko poinje mijenjati boje: prvo je plavo, zatim je crveno. Svuda uokolo vlada uzbuenje, i sve vrvi od aktivnosti: Crveno Horovo oko raspaljeno je gnjevom, njegovu silinu nitko ne moe podnijeti. Njegovi glasnici ure, njegov trka ubrzava. Oni govore njemu koji podie svoju ruku na istoku: pusti ovoga da proe. Neka bogovi narede oevima, bogovima: Budite tihi... stavite ruke na usta...

stojte na vratima Obzora, otvorite dvostruka vrata (neba). Tiina je prekinuta; sada su prisutni zvukovi i ushienje, gr mljavina i podrhtavanje: Nebesa govore, Zemlja se trese; Zemlja podrhtava; Dva okruga bogova viu; Tlo se rascjepljuje... Kada kralj uzlazi na nebo kada leti preko svoda (u nebo)... Zemlja se smije, nebo se smijei dok kralj uzlazi u nebo. Nebo mu klie s veseljem; Zemlja podrhtava zbog njega. Pokree ga gromoglasna oluja, ona tutnji poput Seta. uvari nebeskih podruja za njega otvaraju vrata neba. Zatim se dvije planine razdvajaju, i slijedi polijetanje u oblano jutarnje nebo s kojeg su nestale zvijezde: Nebo je prekriveno oblacima, zvijezde su pomraene. Pramci se tresu, Zemljine kosti podrhtavaju. Usred metea, podrhtavanja i grmljavine, Nebeski bik (iji je trbuh pun arolije) polijee s Plamenog otoka. Zatim komeanje prestaje, i kralj je visoko na nebu - uzdie se poput sokola: Gledaju kralja koji se uzdie poput sokola, poput boga;

Kako bi ivio sa svojim oevima, hranio se sa svojim majkama... Kralj je nebeski bik... iji je trbuh pun arolije s Plamenog otoka. Pjesma 422 rjeito govori o tom trenutku: O na Pepi! Ti si otiao! Ti si Velianstveni, moan poput boga, sjedi kao Oziris! Tvoja dua je u tebi; Svoju Mo ( K o n t r o l u ) ima iza sebe; Tvoja glava, Misut-kruna ti je pri ruci... Ti se penje k svojoj majci, boici neba Ona te uzima za ruku, pokazuje ti put prema Obzoru, do mjesta gdje se nalazi Ra. Dvostruka vrata neba za tebe su otvorena, Dvostruka vrata neba za tebe su otvorena... Ti se uspinje, o Pepi... opremljen poput boga. (Na temelju slike 12 grobnice Ramzesa IX moe se zakljuiti da su se dvostruke vrata otvarala naginjui se na suprotne strane; to se postizalo uz pomo kotaa i kololura i kojima je upravljalo po est bogova na svakim vratima. Tada je kroz ljevkasti otvor mogao proi divovski sokol nalik na ovjeka. Sl. 25). S velikim samozadovoljstvom zbog uspjeha, tekstovi objavlju ju kraljevim podanicima: On leti koji leti; ovaj kralj Pepi odlijee od vas, vi smrtnici. On nije od Zemlje, on je od neba... Ovaj kralj Pepi leti na nebo poput oblaka, poput ptice na vrhu jarbola; ovaj kralj Pepi ljubi nebo poput sokola; on stie do neba boga Obzora. Kralj je, nastavljaju Tekstovi piramida, sada na nosau neba, na drau zvijezda; iz sjene zidova bogova, on prelazi preko neba.

slika 25 Kralj nije samo uzletio na nebo, on je u Zemljinoj orbiti: On okruuje nebo poput Raa, On prelazi nebo poput Tota... On putuje preko Horovog posjeda, On putuje preko Setovog posjeda... U potpunosti je dvaput obiao nebo, Vrtio se oko Dvije zemlje... Kralj je sokol nad sokolima; On je Veliki sokol. (Stihovi takoer opisuju da kralj prelazi preko neba kao Sunt, koji prelazi preko neba devet puta u jednoj n o i ; znaenje rijei Sunt, a time i ova usporedba, zasad nisu protumaeni.) Jo uvijek sjedei izmeu ova dva pratioca koji putuju neb o m , kralj leti prema istonom obzoru, daleko, daleko na nebu. Njegovo odredite je Men, krilati disk, koji se jo zove i Nepro lazna zvijezda. Molitve se sada usmjeravaju na kraljev siguran dolazak u Aten: Atene, neka bi se uspeo na tebe; primi ga u svoj zagrljaj, tekstovi mole u kraljevo ime. Tamo se nalazi Raovo bo ravite, i molitve nastoje osigurati toplu dobrodolicu za kralja, prikazujui njegov dolazak u Nebesko boravite kao povratak sina njegovom ocu:

Ra iz Atena, Tvoj sin doao je k tebi; Pepi dolazi k tebi; Pusti ga da se uspne do tebe; Primi ga u svoj zagrljaj. Sada u nebu vlada galama: 'Vidimo novu stvar' kau nebeski bogovi; 'Hor je u zrakama Raovim. Kralj - na svom putu do neba, na vjetru - napreduje na nebu, on probija njegov s v o d , oekujui dobrodolicu na svom odreditu. Nebesko putovanje traje osam dana: Kad stigne jutarnji sat, sat osmog dana, Ra e pozvati kralja; bogovi koji uvaju ulaz u Aten ili Raovo boravite pustit e ga da proe, jer e sam Ra e kati kralja na Neprolaznoj zvijezdi: Kad ovaj sat jutarnji stigne... Kada kralj bude stajao tamo, na zvijezdi koja je na donjoj strani neba, smatrat e ga bogom, sluat e ga kao princa Kralj e ih dozvati; Oni e doi k njemu, ta etiri boga koji stoje na Dam-ezlima neba, kako bi kraljevo ime mogli rei Rau, najaviti njegovo ime Horu Obzora: On je doao k tebi! Kralj je doao k tebi! Putujui jezerom koje je na n e b u , kralj se pribliava obalama n e b a . Dok im prilazi, bogovi na Neprolaznoj zvijezdi , u skladu s oekivanjima, zaista najavljuju: Doljak je stigao... Ra mu je pruio svoju ruku na Stepenitu do neba.'Onaj koji pozna je mjesto' dolazi, govore bogovi. Tamo, na dverima Dvostruke palae, Ra zaista eka kralja: Ti nalazi Raa koji tamo stoji;

On te pozdravlja, prima te za ruku; On te vodi u nebesku Dvostruku palau; Posjeda te na Ozirisovo prijestolje. I tekstovi objavljuju: Ra je uzeo kralja k sebi, na nebo, na istonoj strani neba... kralj je na onoj zvijezdi koja svijetli na nebu. Ostala je jo samo jedna sitnica koju treba obaviti. U drutvu Hora iz Duata, koji se opisuje kao veliki zeleni boanski so k o l , kralj odlazi potraiti stablo ivota usred Mjesta darivanja. Ovaj kralj Pepi odlazi u Polje ivota, Raovo mjesto roenja na nebu. Tamo nalazi Kebehet koja mu se pribliava s ova etiri vra kojima osvjeava srce velikog boga na dan njegovog buenja. Ona time budi u ivot srce ovog kralja Pepija. Misija je obavljena, i tekstovi radosno objavljuju: Hej, Pepi! Sav zadovoljavajui ivot tebi je dan; Vjenost je tvoja, kae Ra... Ti nee nestati, ti nee umrijeti nikada, nikada. Kralj se uspeo Stepenitem do neba; stigao je na Neprolaznu zvijezdu; njegov ivotni vijek je vjenost, njegova granica je beskraj.

5
BOGOVI KOJI SU DOLI NA ZEMLJU
U dananje vrijeme svemirska putovanja prihvaamo kao najnormalniju stvar. Ne trepnuvi okom itamo o planovima za izgradnju naselja za stalan ivot u orbiti; na razvoj raketoplana za viestruku upotrebu ne gledamo s uenjem, nego cijenimo mogunosti utede sredstava koje on prua. Dakako, tomu je tako zato to smo vlastitim oima, u novinama i na televiziji, vi djeli kako astronauti lete svemirom, i kako se letjelice bez posade sputaju na druge planete. Prihvaamo svemirska putovanja i meuplanetarne kontakte zato to smo vlastitim uima uli kako smrtnik Neil Armstrong, zapovjednik svemirske letjelice Apollo 11, putem svoje radio stanice tako da ga cijeli svijet moe uti - izvjetava o prvom ovjekovom slijetanju na drugo nebesko tijelo, Mjesec: Houstone! Ovdje baza Tranquility. Orao je sletio!

Orao (Eagle) nije bilo samo kodno ime lunarnog modula, nego i epitet kojim se nazivala svemirska letjelica Apollo 11, i nadimak s kojim su se tri astronauta s ponosom identificirala (sl. 26). I Sokol (Falcon) je takoer poletio u svemir, i sletio na Mjesec. U ogromnom Nacionalnom muzeju zranih i svemirskih letova Institucije Smithsonian u Washingtonu moe se vidjeti i dodirnuti one iste letjelice koje su letjele svemirom, ili su kori tene kao priuvna vozila u Amerikom svemirskom programu. U posebnom odjelu u kojem su simulirana slijetanja na Mjesec uz pomo originalne opreme, posjetitelji jo uvijek mogu uti snimljenu poruku s Mjeseeve povrine: OK, Houstone. Sokol je na ravnici kod Hadleya! Odmah zatim, Centar za letjelice s ljudskom posadom u Houstonu objavio je svijetu: Ovo je bio radosni izvjetaj Davea Scotta o slijetanju Apolla 15 na ravnicu kod Hadleya. Sve do prije nekoliko desetljea, ideja da ovjek moe odje nuti posebno odijelo, privezati se za sjedalo u prednjem dijelu dugog objekta i odletjeti s lica Zemlje, inila se u najmanju ruku nerazumnom. Prije sto ili dvjesto godina, takva se zamisao nije mogla ni pojaviti, jer u ljudskom iskustvu ili znanju nije postoja lo nita to bi takve sanjarije moglo potaknuti. Pa ipak, kao to smo upravo opisali, Egipani su - prije 5.000 godina - s lakoom zamiljali kako se sve to dogaa njihovom

slika 26

faraonu: putovao bi do mjesta lansiranja istono od Egipta, uao bi u podzemni kompleks tunela i prostorija, i bez opasnosti pro ao kraj atomskog postrojenja i reaktora. Odjenuo bi odijelo i opremu astronauta, uao u kabinu Uznosaa, sjeo izmeu bogova i zavezao pojas. A tada, kad bi se otvorila dvostruka vrata i poka zalo jutarnje nebo, mlazni motori bi se pokrenuli, a Uznosa bi se pretvorio u nebesko stepenite kojim bi faraon stigao do boravi ta bogova na njihovom Planetu milijuna godina. Na kojim su televizijskim ekranima Egipani mogli gledati ove stvari, kad su bili tako vrsto uvjereni da je sve to zaista mogue? U nedostatku televizora u njihovim domovima, mogli su je dino otii do svemirske luke i gledati rakete kako dolaze i odlaze, ili posjetiti Smithsonian i vidjeti izloenu letjelicu, u pratnji vo dia, ili uz simulaciju leta. Dokazi govore da su drevni Egipani doista to i radili: vidjeli su mjesto lansiranja, ureaje i astronaute vlastitim oima. No, astronauti nisu bili Zemljani koji su odlazili drugamo: bili su to astronauti iz drugih svjetova koji su doli na planet Zemlju. Kao veliki ljubitelji umjetnosti, drevni Egipani su u svojim grobnicama slikali ono to su vidjeli i doivjeli u svojim ivoti ma. U grobnici Setija I nalaze se crtei podzemnih prolaza i pro storija s detaljno prikazanom arhitekturom. Jo vie iznenauje prikaz pronaen u grobnici Huya, vicekralja Nubije i Sinajskog poluotoka za vrijeme vladavine slavnog faraona Tut-Ankh-Amo na. Ukraena prizorima ljudi, mjesta i predmeta iz dviju pokraji na kojih je bio vicekralj, njegova je grobnica do dananjeg dana sauvala ivim bojama naslikan raketni brod: njegov trup je u podzemnoj komori, a vrh s komandnim modulom je iznad povr ine (sl. 27). Trup je takoer podijeljen, kao kod viestupanjskih raketa. U njegovom donjem dijelu dvije osobe rukuju polugama i cijevima; iznad njih se nalazi red krunih brojanika. Presjek komore pokazuje da je okruena cijevima krunog presjeka koje slue za razmjenu topline ili neku drugu funkciju povezanu s energijom. Iznad tla, polukuglasta baza gornjeg odjeljka rakete nosi ja snom bojom naslikane tragove plamena, kao od ponovnog ula-

slika 27 ska u Zemljinu atmosferu. Komandni modul - dovoljno velik da u njega stanu tri do etiri osobe - stoastog je oblika, i oko baze ima pijunke. Kabina je okruena oboavateljima, u krajoliku punom palmi i irafa. Podzemna komora ukraena je krznima leoparda, to prua izravnu vezu s odreenim fazama u faraonovom putovanju do besmrtnosti. Leopardova je koa bila obredna odjea koju su simbolino nosili Shem-sveenici prilikom obreda otvaranja usta. Bila je to posebna odjea koju su simbolino nosili bogovi koji su faraona vukli Tajnom stazom Skrivenog mjesta u Duatu - ovaj se simbol ponavlja kako bi se naglasila veza izmeu faraonovog putovanja i rakete u podzemnoj komori.

Tekstovi piramida jasno govore da je faraon svojim putova njem u zagrobni ivot oponaao putovanja bogova. Ra i Set, Oziris i Hor i drugi bogovi uzali su na nebo na ovaj nain. Ali Egipani su takoer vjerovali da su istom Nebeskom barkom veliki bogovi stigli na Zemlju. U gradu Anu (Heliopolisu), najstarijem egipat skom vjerskom sreditu, bog Pta sagradio je posebnu graevinu - "Muzej Smithsonian", ako tako elite - u kojoj su stanovnici Egipta mogli vidjeti i oboavati pravu svemirsku kapsulu! Tajni predmet - Ben-Ben - uvan je u Het-Benbenu, Hramu Benbena. Iz hijeroglifskih znakova za ime ovog mjesta znamo da je struktura izgledala poput gole mog lansirnog tornja, iz kojeg je virila iljasta raketa usmjerena prema nebu (sl. 28). Ben-Ben je, prema drevnim Egipanima,bio vrsti predmet koji je s Nebeskog diska doao na Zemlju. Bila je to nebeska odaja u kojoj je sam veliki bog slika 28 Ra sletio na Zemlju. Izraz Ben (doslovno: Ono to je isteklo) kombinira dva znaenja - sjati i juriti prema n e b u . Natpis na steli faraona Pi-Ankija (po Brugschovom Dictionnaire Geographique de l'Ancienne Egypte) kae sljedee: Kralj Pi- Anki uspeo se stubama do velikog prozora kako bi vidio boga Raa u Ben-Benu. Kralj je, stojei uspravno potpuno sam, osobno gurnuo zasun i otvorio dvostruka vrata. Tada je vidio svog oca Raa u velianstvenom hramu Het-Benbena. Vi dio je Maad, Raovu barku; i vidio je Seklet, barku Atenovu. Iz drevnih nam je tekstova poznato da su svetite uvale i odravale dvije grupe bogova. Tu su bili oni koji su izvan HetBenbena, ali im je bio doputen pristup u najsvetije dijelove gra evine, jer je njihov zadatak bio primanje darova od hodoasnika i njihovo unoenje u hram. Drugi su bili u prvom redu uvari, ne samo Ben-Bena, nego i svih Raovih tajnih stvari koje su u Het-Benbenu. Kao to danas turisti hrle u Smithsonian vidjeti, diviti se, pa ak i dodirnuti letjelice koje su bile u svemiru, tako

su i poboni Egipani hodoastili u Heliopolis da bi oboavali i molili se Ben-Benu - vjerojatno s vjerskim arom nalik onom kod pobonih muslimana koji hodoaste u Meku kako bi se mo lili pred Kabom (crnim kamenom za kojeg se vjeruje da je replika Boje nebeske odaje). U svetitu se nalazila fontana ili izvor ije su vode postale poznate po svojim iscjeljujuim moima, posebno u vezi s muevnou i plodnou. Naziv Ben i njegov hijeroglifski znak s vremenom su zaista dobili konotaciju muevnosti i razmnoa vanja, a lako je mogue i da je otuda poteklo znaenje muki potomak koje Ben ima u hebrejskom jeziku. Osim muevnosti i plodnosti, hramu se takoer pripisivalo i pomlaivanje, to je pak dovelo do nastanka legende o ptici Ben, koju su Grci to su posjetili Egipat zvali Feniks. Prema ovim legendama, Feniks je bio orao crvenog i zlatnog perja. Svakih 500 godina, kad bi mu se pribliila smrt, odletio bi u Heliopolis gdje bi na neki nain uskrsnuo iz vlastitog pepela (ili pepela njegovog oca). Heliopolis i njegove ljekovite vode bili su tovani sve do ranih kranskih vremena; lokalna tradicija tvrdi da su se Josip i Marija odmorili kraj izvora u ovom svetitu nakon to su s malim Isu som pobjegli iz Egipta. Iz egipatske povijesti znamo da su svetite u Heliopolisu nekoliko puta ruili neprijateljski osvajai. Danas od njega nije ostalo nita; Ben-Ben je takoer nestao. Ali na egipatskim spo menicima naslikan je kao stoasta komora u kojoj je vidljiv bog. Arheolozi su pronali umanjeni kameni model Ben-Bena, koji prikazuje boga kako s izrazom dobrodolice stoji na otvorenim vratacima (sl. 29). Pravi oblik Nebeske komore vjerojatno je to no prikazan u Huvevoj grobnici (sl. 27); to to moderni koman dni moduli - kapsule u kojima borave astronauti prilikom lansi ranja rakete, i u kojima se oni, padom u ocean, vraaju natrag na Zemlju - sl. 30 - tako nalikuju Ben-Benu, bez sumnje je rezultat slinosti namjene i svrhe. U nedostatku samog Ben-Bena, postoji li bilo kakav materijal ni dokaz - osim pukih crtea i modela - koji je preostao od sve tita u Heliopolisu? Ve smo spomenuli da su prema egipatskim

slika 29

slika 30

tekstovima u svetitu bile uvane ili izloene i druge Raove tajne stvari. U Knjizi mrtvih devet predmeta povezanih s hijeroglifom za Shem bilo je naslikano u odjeljku paralelnom sa svetitem u Heliopolisu; lako je mogue da je u svetitu zaista bilo izloeno jo devet predmeta iz svemira ili dijelova letjelica. Mogue je da su arheolozi takoer pronali repliku jednog od ovih manjih predmeta. To je neobino oblikovan kruni predmet pun neobinih oblina i izrezaka (sl. 31a), koji trajno zbunjuje znanstvenike od njegovog otkria 1936. godine. Vano je znati da je predmet pronaen - meu drugim neobinim bakrenim predmetima - u grobnici princa prestolonasljednika Sabua, sina kralja Adjiba iz prve dinastije. Stoga je jasno da je predmet sta vljen u grobnicu negdje oko 3100. pr. Kr. Mogao bi biti i stariji, ali nikako mlai od tog datuma. U svom izvjetaju o otkriima u sjevernoj Saqqari (neto ju nije od velikih piramida u Gizi), Walter B. Emery (Great Tombs of the First Dynasty) opisao je predmet kao zdjelastu posudu od kriljevca, i primijetio da Nije ponueno nikakvo zadovoljava e objanjenje neobinog oblika ovog predmeta. Predmet je izraen iz jednog komada kriljevca - stijene koja je jako krta i lako se kala u tanke, nepravilne slojeve. Da je bio koriten u bilo koju svrhu, predmet bi se raspao. To znai da je ova vrsta stijene

izabrana jer se taj vrlo neobian i krhak oblik najbolje mogao isklesati iz takvog materijala - s namjerom da se sauva oblik, a ne da ga se koristi. To je druge znanstvenike, poput Cyrila Aldreda (Egypt to the End of the Old Kingdom) navelo na zakljuak da kameni predmet moda imitira formu izvorno izraenu u metalu. Ali kakav je metal mogao biti rabljen u etvrtom tisuljeu pr. Kr. za njegovu izradu, kakav proces finog bruenja, kakvi su metalurzi tada bili dostupni da bi se stvorio tako delikatan i stru kturno sloen predmet? I, to je najvanije, s kojim ciljem? Znanstvena analiza jedinstvenog oblika ovog predmeta (sl. 31b) nije uspjela rasvijetliti njegovu namjenu ili podrijetlo. Ovaj okrugli predmet, promjera otprilike 61 cm i irine deset centime tara na najdebljem dijelu, oigledno je oblikovan tako da se moe nataknuti na osovinu i okretati oko svoje osi. Njegova tri neo bino zakrivljena izreska daju naslutiti da je predmet prilikom vrtnje bio uronjen u tekuinu. Sve do 1936. nije bilo novih pokuaja odgonetanja ove enigme. Ali mogua funkcija ovog predmeta iznenada nam se ukazala 1976. dok smo u jednom tehnikom magazinu itali o nekom revolucionarnom dizajnu zamanjaka koji je u Kaliforniji razvijen za potrebe Amerikog svemirskog programa. Zama njak, spojen s rotirajuom osovinom stroja ili motora, koristi se manje od dva stoljea kao sredstvo za reguliranje brzine strojeva, kao i za akumuliranje energije za jedan snaan udarac, kao kod metalnih prea (ili, u novije vrijeme, u avijaciji). Zamanjaci su u pravilu imali masivne rubove, jer je energija pohranjena na rubnim dijelovima kotaa. Ali 1970-ih su inenje ri Lockeed Missile & Space Company predstavili obrnuti dizajn - kota s tankim rubom, tvrdei da je on najprikladniji za tednju energije u velikim putnikim vlakovima, ili za uvanje energije u elektrinim trolejbusima. Istraivanja je nastavila Airesearch Manufacturing Company; model koji su oni razvili - ali nikad i do kraja usavrili - trebao je biti hermetiki zatvoren u kuitu punom maziva. To to njihov revolucionarni zamanjak (sl. 32) nalikuje 5.000 godina starom predmetu otkrivenom u Egiptu nije

a b

slika 31

SELECTED CONCEPT FOR 20.000 RPM ROTOR SPEED - TIPICAL

slika 32

toliko zauujue koliko injenica da usavreni predmet iz 3100. pr. Kr. izgleda kao dio ureaja koji svemirski inenjeri jo uvijek razvijaju 1978. godine! Gdje je metalni izvornik ovog drevnog zamanjaka? Gdje su drugi predmeti koji su bili izloeni u svetitu u Heliopolisu? Gdje je, kad smo kod toga, i sam Ben-Beni? Poput mnogih drugih artefakata ije je postojanje u drevnim vremenima bilo dokument tirano izvan svake sumnje, i oni su nestali - moda su uniteni u prirodnim nepogodama ili u ratu, moda su bili rastavljeni i odneseni drugamo - kao ratni plijen, ili radi uvanja i skrivanja na davno zaboravljenim mjestima. Moda su prevezeni natrag na nebo; moda su jo uvijek s nama i lee neprepoznati u podrumu nekog muzeja. Ili su - kao to se da naslutiti iz legende o Feniksu koja povezuje Heliopolis i Arabiju - skriveni ispod zapeaene komore Kabe u Meki... Moemo ipak pretpostaviti da se unitenje, nestanak ili odnoenje svetih predmeta iz svetita vjerojatno dogodilo tije kom takozvanog Prvog meurazdoblja u Egiptu. U to vrijeme se ujedinjeno egipatsko kraljevstvo raspalo i zavladala je potpuna anarhija. Znamo da su svetita u Heliopolisu bila unitena ti jekom godina nereda; moda je tada Ra napustio svoj hram u Heliopolisu i postao Amon - Skriveni b o g . Nakon to je u Gornjem Egiptu uspostavljen red pod jeda naestom dinastijom, Teba je postala prijestolnica, a vrhovnim boanstvom proglaen je Amon (ili Amen). Faraon Mentuhotep (Neb-Hepet-Ra) sagradio je ogromni hram u blizini Tebe, po svetio ga Rau, i na njegov vrh postavio golemi piramidion kao spomenik Raovoj nebeskoj komori (sl. 33). Nedugo nakon 2000. pr. Kr., kad je na vlast dola dvanaesta dinastija, Egipat je ponovno ujedinjen, uveden je red, i pristup Heliopolisu je opet bio slobodan. Prvi faraon ove dinastije, Amen-Em-Hat I, odmah je dao obnoviti hramove i svetita Helipolisa, ali nitko ne moe sa sigurnou rei je li uspio vratiti izvorne artefakte koji su u njima bili uvani, ili je bio prisiljen izloiti njihove kamene kopije. Njegov sin, faraon Sen-Usert (Kheper-Ka-Ra) - Sesostris ili Sesonkuz prema grkim povjesni-

slika 33 arima - pred hramom je podigao dva ogromna granitna stupa (visoka vie od 20 metara). Na vrhu svakog od njih nalazila se umanjena replika Raove nebeske komore - piramidiona, koji je bio prekriven zlatom ili bijelim bakrom (elektrumom). Jedan od ovih granitnih obeliska jo uvijek stoji tamo gdje je bio podignut prije nekih 4.000 godina; drugi je uniten u dvanaestom stoljeu nae ere. Grko ime za ove stupove bilo je obelisk, to znai uiljeni reza. Egipani su ih zvali Bojim zrakama. Postavljeno je jo obeliska - uvijek u paru pred ulazom u hram (sl. 34) - za vrijeme osamnaeste i devetnaeste dinastije (neki su na kraju preneseni u New York, London, Pariz i Rim). Prema tvrdnjama faraona, oni su ove obeliske podizali kako bi dobili (od bogova) dar vjenog ivota, kako bi dobili ivot vjeni. Jer, obelisk je u kamenu oponaao ono to su faraoni ranije vidjeli (a navodno i dosegnu li) u Duatu, u Svetoj Planini: rakete bogova (sl. 35). Dananji nadgrobni spomenici, s ugraviranim imenom po kojnika kako bi se zauvijek sauvala uspomena na njega, u stvari su umanjeni obelisci - obiaj koji potjee iz vremena kada su bogovi i njihove svemirske letjelice bili neupitna stvarnost. Egipatska rije za ova nebeska bia bila je NTR - pojam koji je u jezicima drevnog Bliskog istoka znaio Onaj koji p r o m a t r a .

slika 35

slika 34 Hijeroglifski znak za Neter bio je ; kao i svi hijeroglifski znako vi, mora da je izvorno predstavljao neki stvaran, vidljiv predmet. Nagaanja znanstvenika o tome koji bi to predmet mogao biti kreu se od sjekire na dugoj drci do zastave. Margaret A. Mur ray (The Splendor That Was Egypt) iznijela je jednu moderniju teoriju. Pokazavi da je grnarija iz najranijeg, preddinastijskog razdoblja bila ukraena crteima brodova koji na jarbolu nose dvije duge, uske zastave (sl. 36), zakljuila je da je jarbol s dvije tanke zastave postao hijeroglifski znak za Boga. Zanimljiva stvar kod ovih najstarijih crtea je to to su pri kazivali brodove koji dolaze iz stranih zemalja. Kad su crtei ukljuivali i ljude, bili su to veslai u sjedeem poloaju kojima bi

zapovijedao visoki kapetan, prepoznatljiv po rogovima na svojoj kacigi (sl. 36) - to je bio znak da je on Neter. Egipani su, dakle, od samih poetaka svojim slikama govori li da su njihovi bogovi u Egipat doli izvana. Potvrda je to prie o tome kako je Egipat nastao - bog Pta je, doavi s juga i zatekavi poplavljeni Egipat, poduzeo opsena odvodnjavanja i gradnje nasipa, i uinio Zemlju nastanjivom. U egipatskoj geografiji postojalo je mjesto koje su zvali Ta Neter - Mjesto/Zemlja bo gova. Bio je to uski tjesnac na junom kraju Crvenog mora koji se danas zove Bab-el-Mandeb; kroz taj su tjesnac u Egipat stigli brodovi koji su donijeli zastavu NTR i rogate bogove. Egipatsko ime za Crveno more bilo je UR. Naziv Ta Ur znaio je strana zemlja na istoku. Henri Gauthier, koji je sastavio Dictionnaire des Noms Geographiques (Rjenik geografskih naziva, op. prev.) svih geografskih imena u hijeroglifskim tekstovima, istaknuo je da je hijeroglif za Ta Ur bio simbol koji je oznaavao pomorski element... Znaenje simbola je 'mora ii brodom, na lijevu stranu.' Pogledamo li zemljovid drevnih zemalja (sl. 2),

slika 36

vidimo da bi skretanje ulijevo, nakon polaska iz Egipta i prolaza kroz tjesnac Bab-el-Mandeb, mornara odvelo du Arapskog po luotoka do Perzijskog zaljeva. Postoje i drugi tragovi. Ta Ur je doslovno znailo Zemlja URA, a ime Ur nije bilo nepoznato. To je bilo mjesto roenja Abrahama, hebrejskog patrijarha. Potomak ema, najstarijeg sina Noe (biblijskog junaka Potopa), roen je od oca Teraha u gradu Uru, u Kaldeji; povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu araju, enu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad su arheolozi i jezikoslovci poetkom devetnaestog stolje a poeli odgonetati egipatsku povijest i pisana djela, Ur nije bio poznat ni iz jednog drugog izvora osim iz Starog zavjeta. Kaldeja je, meutim, bila poznata: to je bilo ime kojim su Grci zvali Babiloniju, drevno kraljevstvo u Mezopotamiji. Grki povjesniar Herodot, koji je posjetio Egipat i Babiloniju u petom stoljeu pr. Kr., Otkrio je brojne slinosti meu obiaji ma Egipana i Kaldejaca. Opisujui sveli trg vrhovnog boanstva Bela (kojeg je nazivao Jupiter Belus) u gradu Babilonu, i njegovu golemu stepenastu kulu, napisao je da na najvioj kuli nalazi se prostrani hram, a u hramu se nalazi neobino velika poivaljka, bogato ukraena, a pokraj nje zlatni stol. Na tom mjestu nema postavljenih kipova bilo koje vrste, niti nou u njemu boravi itko osim jedne domae ene, koju je - kako tvrde Kaldejci, sveenici ovog mjesta - za sebe izabrao sam bog... Oni takoer tvrde... da bog osobno silazi u ovu odaju i spava na poivaljci. Ova pria sli na je egipatskoj prii o onome to se dogaa u njihovom gradu Tebi, gdje ena uvijek provodi no u hramu tebanskog Jupitera (Amona). to su znanstvenici devetnaestog stoljea otkrivali vie poda taka o Egiptu, i to su vie usporeivali stvorenu povijesnu sliku s djelima grkih i rimskih povjesniara, to su vie dolazile do izra aja dvije injenice: kao prvo, da egipatska civilizacija i veliina nisu bile poput usamljenog cvijeta koji cvate u kulturnoj pustinji, nego dio sveobuhvatnog razvoja diljem drevnih zemalja. I drugo, da biblijske prie o drugim zemljama i kraljevstvima, utvrenim

gradovima i trgovakim putovima, ratovima i primirjima, migra cijama i naseljavanjima - nisu bile samo istinite, nego i precizne. Hetiti, koji su stoljeima bili poznati tek po tome to se u nekoliko rijei spominju u Bibliji, u egipatskim su zapisima opi sani kao moni protivnici faraona. Potpuno nepoznata stranica povijesti - presudna bitka izmeu egipatskih divizija i hetitskih legija pristiglih iz Male Azije, koja se odigrala kod Kadea u sje vernom Kanaanu - otkrivena je ne samo u tekstovima, nego i u slikovnim prikazima na zidovima hramova. Postojala je ak i povijesna osobna povezanost, jer je faraon na kraju oenio ker hetitskog kralja u pokuaju da uvrsti mir meu njima. Filistejci, Narod m o r a , Feniani, Huriti, Amorejci - narodi i kraljevstva o ijem je postojanju dotad svjedoio samo Stari zavjet - poeli su se pojavljivati kao povijesna stvarnost, dok su arheoloki radovi u Egiptu napredovali i irili se na druge bi blijske zemlje. Meutim, ini se da su najvea meu njima bila drevna carstva Asirije i Babilonije; ali gdje su bili njihovi velian stveni hramovi i drugi ostaci njihove slave? I gdje su bili njihovi zapisi? Sve to su putnici pronali u Zemlji izmeu dviju rijeka, go lemoj nizini izmeu Eufrata i Tigrisa, bile su hrpe humaka - telli na arapskom i hebrejskom. U nedostatku kamena, ak su i najvelianstvenije graevine drevne Mezopotamije bile sagraene od zemljanih opeka; ratovi, klima i vrijeme pretvorili su ih u gomile tla. Umjesto monumentalnih struktura, u tim se zemljama mogao nai tek poneki manji artefakt, meu njima su esto bile ploice od peene gline s utisnutim klinastim znakovima. Godine 1686, putnik po imenu Engelbert Kampfer posjetio je Perzepolis, staru perzijsku prijestolnicu kraljeva s kojima se borio Aleksandar. S tamonjih je spomenika prepisao znakove i simbole na klinastom pismu, poput onih na Darijevom kraljevskom peatu (sl. 37). Me utim, on je mislio da se radi samo o ukrasima. Kad se konano shvatilo da se radi o natpisima, nitko nije znao na kojem su jeziku napisani, ni kako bi ih se moglo odgonetnuti. S klinastim pismom dogodilo se isto to i u sluaju egipatskih hijeroglifa: rjeenje zagonetke bio je trojezini natpis. Pronaen

slika 37 je uklesan na stijenama opasnih planina, na mjestu koje je u Per ziji zvano Behistun. Godine 1835. Henry Rawlinson, bojnik Bri tanske vojske, uspio je prepisati natpis, a nakon loga i deifrirati tekst i njegove jezike. Kako se kasnije ispostavilo, trojezini na tpis na stijeni bio je na staroperzijskom, elamitskom i akadskom jeziku. Iz akadskog jezika potekli su svi semitski jezici; zahva ljujui poznavanju hebrejskog, znanstvenici su uspjeli proitati i razumjeti mezopotamske natpise Asiraca i Babilonaca. Ohrabren ovim otkriima, Henry Austen Layard, Englez roen u Parizu, otputovao je 1840. u Mosul, stjecite karavana u sjeveroistonom Iraku (koji je u to vrijeme bio dio Osmanskog-Turskog Carstva). Tamo je bio gost Williama F. Ainsworta, ije je djelo Researches in Assyria, Babylonia and Chaldea (1838.) - zajedno s ranijim izvjetajima i manjim otkriima Claudiusa J. Richa (Memoir on the Ruins of Babylon) - ne samo razbukta lo Layardovu matu, nego i dovelo do znanstvene i financijske podrke od strane Britanskog muzeja i Kraljevskog geografskog drutva. Dobro upuen u odgovarajue biblijske tekstove i grka klasina djela, Layard se sjeao da je jedan od asnika Aleksan drove vojske izvijestio o svom otkriu mjesta na kojem se nalaze

piramide i ostaci drevnoga grada - grada ije su ruevine sma trane drevnima jo u Aleksandrovo vrijeme! Njegovi lokalni prijatelji pokazali su mu razne telle u tom kraju i objasnili da su pod njima zakopani drevni gradovi. Nje govo uzbuenje dosegnulo je vrhunac kad je stigao do mjesta zvanog Birs Nimrud. "Po prvi put vidio sam veliku stoastu go milu Nimruda kako se uzdie prema vedrom veernjem nebu.", zapisao je kasnije u svojoj Autobiografiji. "Dojam koji je ostavila na mene jedan je od onih to se nikada ne zaboravljaju." Nije li to bilo mjesto pokopanih piramida koje je vidio Aleksandrov asnik? Sigurno je da je mjesto moralo biti povezano s biblijskim Nimrodom, silnim lovcem milou Jahvinom, koji je utemeljio kraljevstva i kraljevske gradove Mezopotamije (Postanak X): Glavno uporite njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji inearu. Iz ove je zemlje doao Aur, gdje je podignuta Niniva - grad irokih ulica, i gradovi Kalah i Resen. Uz pomo bojnika Rawlinsona, koji je do tada postao britan ski predstavnik krune i konzul u Bagdadu, Layard se 1845. vratio u Mosul kako bi zapoeo s iskapanjima na svom oboavanom Nimrudu. Ali to god da je trebao pronai - a pronaao je dosta - nije se mogao pohvaliti time da je bio prvi moderni arheolog u Mezopotamiji. Dvije godine ranije, Paul-Emile Botta, francuski konzul u Mosulu (s kojim se Layard bio upoznao i sprijateljio) poeo je s iskapanjima na humku neto sjevernije od Mosula, na drugoj strani rijeke Tigris. Domae stanovnitvo to je mjesto zvalo Khorsabad; tamo otkriveni natpisi na klinastom pismu identificirali su ga kao Dor-Sharru-Kin, drevnu prijestolnicu bi blijskog Sargona, kralja Asirije. Nad golemim gradom i njegovim palaama i hramovima zaista se izdizala piramida na sedam ka tova, koja se naziva ziguratom (sl. 38). Potaknut Bottinim otkriima, Layard je poeo kopati na svom izabranom humku, gdje je oekivao da e otkriti Ninivu, asirsku prijestolnicu poznatu iz Biblije. Iako se kasnije ispostavilo

da je to mjesto bilo asirski vojni centar Kalhu (biblijski Kalah), blaga koja su tamo pronaena bila su vrijedna truda. Meu njima je bio obelisk kojeg je postavio kralj almanaser II, na kojem je bio popis onih koji plaaju danak kralju. Na popisu se nalazio i Jehu, sin Omrijev, kralj Izraela (sl. 39). Asirske iskopine danas pruaju izravnu potvrdu povijesne vjerodostojnosti Starog zavjeta. Ohrabren time, Layard je 1849. poeo s iskapanjima na humku tono nasuprot Mosulu, na istonoj obali rijeke Tigris. To mjesto, ije je lokalno ime Kuyunjik, u stvari je bila Niniva - pri jestolnica koju je osnovao Sanherib, asirski kralj iju je vojsku unitio Aneo Jahvin za vrijeme opsade Jeruzalema (II Kraljevi 18). Nakon njega, Niniva je bila prijestolnica Esarhadona i Asurbanipala. Umjetnika blaga koja su s ovog nalazita prebaena u Britanski muzej jo uvijek ine najdojmljiviji dio njegovih asirskih eksponata. Iskapanja su se sve vie ubrzavala, arheoloki timovi drugih zemalja ukljuili su se u utrku, i uskoro su svi asirski i babilonski gradovi koji se spominju u Bibliji (s jednom manjom iznimkom) bili otkriveni. I dok su se svjetski muzeji punili drevnim blagom, najvanija otkria bile su jednostavne glinene ploice - od kojih su neke toliko male da su ih pisari mogli drati na dlanu - na kojima su Asirci, Babilonci i drugi narodi zapadne Azije zapi sivali poslovne ugovore, sudske odluke, biljeke o brakovima i nasljedstvu, popise geografskih imena, matematike informacije, medicinske formule, zakone i propise, povijest kraljeva - ukra tko, svaki aspekt ivota jednog naprednog i visoko civiliziranog drutva. Epske prie, mitovi o Postanku, poslovice, filozofski spi si, ljubavne pjesme i slino, tvorili su golemo knjievno naslijee. A bilo je i dokumenata o nebeskim pitanjima - popisa zvijezda i zvijea, informacija o planetima, astronomskih tablica; i popisa bogova i njihovih obiteljskih odnosa, njihovih osobina, njihovih zadataka i poloaja - bogova na ijem je elu dvanaest Velikih bogova, Bogova neba i Zemlje, s kojima je bilo povezano dva naest mjeseci u godini, dvanaest zvijea Zodijaka i dvanaest lanova naeg Sunevog sustava.

slika 38

slika 39

Kao to se povremeno tvrdilo i u samim natpisima, njihov je jezik potjecao od akadskog. Taj i drugi dokazi potvrdili su biblij sku priu da su Asirija i Babilonija (koje su se na povijesnoj po zornici pojavile oko 1900. pr. Kr) potekle od kraljevstva zvanog Akad. Njega je utemeljio Sharru-Kin - Pravedni vladar - kojeg mi zovemo Sargon I, oko 2400. pr. Kr. Pronaeno je i nekoliko natpisa; na njima se on hvalio da mu se carstvo, milou njego vog boga Enlila, protezalo od Perzijskog zaljeva do Sredozemnog mora. Sebe je zvao Kraljem Akada, Kraljem Kia; i tvrdio je da je pobijedio Uruk, sruio njegove zidine... (bio) pobjednik u bici sa stanovnicima Ura. Mnogi znanstvenici vjeruju da je Sargon I bio biblijski Nimrod, i da se biblijski reci odnose na njega i na prijestolnicu Ki (ili Ku, kako se pie u Bibliji), u kojoj su postojali kraljevi i prije Akada: Od Kua se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoa na Zemlji. Glavno uporite njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji inearu. Kraljevski grad Akad otkriven je jugoistono od Babilona; drevni grad Ki takoer je otkriven jugoistono od Akada. I zai sta, to su arheolozi dublje ulazili u ravnicu izmeu dviju rijeka, u pravcu jugoistoka, to su drevniji bili ostaci mjesta koje su otkrivali. Na mjestu koje se danas zove Warka pronaen je grad Uruk, bi blijski Erek, kojeg je Sargon I, prema njegovoj tvrdnji, porazio. On je arheologe odveo iz treeg tisuljea pr. Kr. u etvrto tisuljee pr. Kr.! Tamo su pronali najstariju lonariju od peene gline; dokaze za najstariju zabiljeenu upotrebu lonarskog kola; poploanje od blokova vapnenca koje je najstarije od svoje vrste; najstariji ikada izraen zigurat (stepenastu piramidu); i najstarije pisane spome nike: urezane tekstove (sl. 40) i gravirane valjkaste peate (sl. 41), koji valjanjem preko vlane gline ostavljaju trajan otisak. Ur - Abrahamovo mjesto roenja - takoer je pronaen, neto junije, na mjestu koje se u davnini nalazilo na obali Perzij-

slika 40

slika 41

skog zaljeva. Bio je to veliki trgovaki centar s ogromnim ziguratom, sjedite brojnih dinastija. Znai li to da je juni, drevniji dio Mezopotamije - biblijska zemlja inear - bilo mjesto radnje prie o Babilonskoj kuli? Jedno od najveih otkria u Mezopotamiji bila je Asurbanipalova knjinica u Ninivi koja je sadravala vie od 25.000 po te mama razvrstanih ploica. Kao izuzetno kulturan kralj, Asurbanipal je skupljao sve tekstove koji su mu doli pod ruku, a k tome je svojim pisarima dao u zadatak da prepisuju i prevode tekstove koji su inae bili nedostupni. Pisari su mnoge ploice oznaili kao prijepise starijih tekstova. Zbirka od 23 ploice, na primjer, zavravala je komentarom: dvadeset trea ploa, jezik umera nepromijenjen. U jednom natpisu sam Asurbanipal kae: Bog pisara podario mi je poznavanje njegove vjetine. Upuen sam u tajne pisanja. U stanju sam itati ak i zamre ne ploe na umerskom. Razumijem zagonetne rijei uklesane u kamen u danima prije Potopa. Godine 1853, Henry Rawlinson iznio je pred Kraljevskim azijskim drutvom mogunost postojanja nepoznatog jezika koji je prethodio akadskom, ukazujui na injenicu da su u asirskim i babilonskim tekstovima, posebno u onima koji govore o znanosti i religiji, esto koritene rijei posuene iz tog nepoznatog jezika. Godine 1869. Jules Oppert je na sastanku Francuskog drutva numizmatiara i arheologa ustvrdio da bi trebalo priznati po stojanje jednog takvog ranog jezika i ljudi koji su njime govorili i pisali. On je pokazao da su Akaani svoje prethodnike nazivali umeranima, i govorili o zemlji umer. (sl. 42). Bila je to, u stvari, biblijska zemlja inear. To je bila zemlja ije je ime - umer - doslovno znailo Zemlja Nadglednika. Ona je zapravo bila egipatski Ta Neter - Zemlja Nadglednika, zemlja iz koje su bogovi stigli u Egipat. Nakon to je iz pijeska iskopana velianstvenost i drevnost Egipta, znanstvenici su, koliko god to bilo teko, morali priznati

slika 42

da civilizacija (kakva je poznata na Zapadu) nije nastala u Rimu ili Grkoj. Je li, dakle, mogue, kao to su tvrdili i sami Egipani, da civilizacija i religija nisu nastale u Egiptu, nego u junoj Me zopotamiji? U stoljeu koje je uslijedilo nakon prvih otkria u Mezopota miji postalo je nedvojbeno jasno da je mjesto nastanka moderne Civilizacije (s velikim 'C') zaista bio Sumer (znanstvenici smatraju da je ovo ime lake izgovoriti). Tamo su, nedugo nakon 4000. pr. Kr. - prije gotovo 6.000 godina - iznenada procvjetali svi najva niji elementi visoko razvijene civilizacije, naizgled niotkud i bez nekog vidljivog razloga. Gotovo da i nema aspekta nae dananje kulture i civilizacije iji se korijeni i pretee ne mogu pronai u Sumeru: gradovi, visoke graevine, ulice, trnice, itnice, doko vi, kole, hramovi; metalurgija, medicina, kirurgija, proizvodnja tekstila, gurmanska jela, poljoprivreda, navodnjavanje; upotreba opeka, izum pei za grnarske proizvode; najstariji pronaeni kota, teretna kola; brodovi i navigacija, meunarodna trgovina, utezi i mjere; kraljevanje, zakoni, sudovi, porote; pisanje i uvanje biljeki; glazba, glazbene note, glazbeni instrumenti, ples i akro bacije; domae ivotinje i zooloki vrtovi; ratovanje, obrtnitvo, prostitucija. I prije svega - poznavanje i prouavanje nebesa, i bogova koji s neba dooe na Zemlju. Ovdje bih upozorio na injenicu da ni Akaani ni Sumerani ove pridolice nisu nazivali bogovima. Tek je kroz kasnije po ganstvo pojam boanskih bia ili bogova uao u na jezik i ra zmiljanje. Kada ovdje koristimo taj pojam, inimo to samo zbog njegove iroke prihvaenosti i upotrebe. Akaani su ih zvali Ilu - Uzvieni - iz ega potjee hebrej sko, biblijsko El. Kanaanci i Feniani zvali su ih Ba'al - Gospoda. Ali na samom zaetku svih ovih religija, Sumerani su ih zvali DIN.GIR, Pravedni iz raketnih brodova. U ranom piktografskom pismu Sumerana (iz kojeg je kasnije stilizacijom nastalo klinasto pismo), nazivi DIN i GIR pisali su se Kad se ovo dvoje spoji, vidimo da se sjeivo ili GIR - obli kovano poput stoastog-piramidalnog komandnog modula - savreno uklapa u prednji dio DIN-a, koji je prikazan kao vi-

estupanjska raketa. Nadalje, ako spojenu sliku-rije uspravimo u okomit poloaj, vidjet emo da je zapanjujue slina raketnom brodu u podzemnoj komori, naslikanom u Huyevoj grobnici u Egiptu (sl. 43). Iz sumerskih kozmolokih pria i epova, iz tekstova koji su sluili kao autobiografije ovih bogova, iz popisa njihovih uloga, odnosa i gradova, iz kronolokih i povijesnih biljeki zvanih Po pisi kraljeva, te mnogih drugih tekstova, natpisa i crtea, sastavili smo koherentnu dramu o tome to se dogaalo u pretpovijesnim vremenima, i kako je sve poelo. Pria poinje u pradavnim vremenima, dok je Sunev sustav bio jo mlad. Tada se iz vanjskog svemira pojavio veliki planet koji je uvuen u Sunev sustav. Sumerani su ovog uljeza zvali NIBIRU - Planet krianja; njegov babilonski naziv bio je Marduk. Dok je prolazio kraj vanjskih planeta, Mardukova putanja poela je skretati prema Suncu, i ukrstila se s orbitom jednog starog

ilika 43

lana Sunevog sustava - planeta zvanog Tiamat. Kad su se pri bliili, Mardukovi sateliti razbili su Tiamat na dva dijela. Njegov nii dio raspao se u komadie, stvorivi komete i asteroidni pojas - nebesku narukvicu od krhotina planeta koja orbitira izmeu Jupitera i Marsa. Tiamatov gornji dio i njegov glavni satelit odba eni su u novu orbitu, i tamo su postali Zemlja i Mjesec. Sam Marduk, koji je ostao netaknut, uhvaen je u ogromnu eliptinu orbitu oko Sunca, i vraa se na mjesto nebeske bitke izmeu Jupitera i Marsa svakih 3.600 zemaljskih godina (sl. 44). Tako je Sunev sustav postao sastavljen od dvanaest lanova - Sunca, Mjeseca (kojeg su Sumerani smatrali ravnopravnim nebeskim tijelom), devet planeta koje poznajemo, i jo jednog - dvanaestog: Marduka. Kad je Marduk uao u Sunev sustav sa sobom je donio sjeme ivota. U sudaru s Tiamatom, dio tog sjemena ivota preao je na njegov preivjeli dio planet Zemlju. Razvoj ivota na Zemlji bio je preslika evolucije na Marduku. I tako se dogodilo da su u vrijeme kad su se na Zemlji tek pojavila ljudska bia, na Mardu ku inteligentna bia ve bila dosegla visoku razinu civilizacije i tehnologije. S tog dvanaestog lana Sunevog sustava, prema tvrdnjama Sumerana, na Zemlju su stigli astronauti - Bogovi neba i Ze m l j e . Iz ovih sumerskih vjerovanja svi drevni narodi razvili su svoje religije i bogove. Ovi bogovi, prema Sumeranima, stvorili su ljudski rod i dali mu civilizaciju - svo znanje i sve znanosti, ukljuujui i nevjerojatno sofisticirano poznavanje astronomije. To je znanje obuhvaalo upoznatost sa sredinjim poloajem Sunca u naem Sunevom sustavu, poznavanje svih planeta za koje danas znamo - ak i vanjskih planeta - Urana, Neptuna i Plutona - koje je moderna astronomija otkrila relativno nedavno - planeta koji nisu mogli biti promatrani i identificirani golim okom. Osim njih, u popisima planeta i tekstovima o njima, kao i u slikovnim prikazima, Sumerani su uporno tvrdili da postoji jo jedan planet - NIBIRU, Marduk - koji, kad je najblie Zemlji, prolazi izmeu Marsa i Jupitera, kao to je prikazano na ovom, 4.500 godina starom valjkastom peatu (sl. 45).

ORBITA DVANAESTOG PLANETA ZEMLJINA ORBITA SUNCE

PERIGEJ

APOGEJ

ORBITE PLANETA

slika 44

slika 45 Ova sofisticiranost u poznavanju astronomije - koju su Sumerani pripisivali astronautima pridolim s Marduka - nije bila ograniena iskljuivo na poznavanje Sunevog sustava. Postojao je beskrajni univerzum, pun zvijezda. U Sumeru su - a ne stolje ima kasnije u Grkoj, kao to se nekada mislilo - po prvi put u povijesti zvijezde bile identificirane, grupirane u zvijea, nazva ni imenima i locirane na nebu. Sva zvijea sjevernog neba koja danas poznajemo, kao i veina zvijea junog neba, spominju se u sumerskim astronomskim tablicama - tonim redoslijedom i po imenima koja koristimo sve do dananjeg dana!

Od najvee vanosti bila su zvijea koja prividno okruuju ravninu ili pojas u kojem planeti krue oko Sunca. Sumerani su ih zvali UL.HE (Sjajno s t a d o ) - to su Grci prihvatili kao zodiakos kyklos (ivotinjski k r u g ) , a mi jo i danas zovemo Zodijakom - i razvrstali su ih u dvanaest grupa, u dvanaest kua Zodijaka. Ne samo imena koja su Sumerani nadjenuli ovim gru pama zvijezda - Bik (Taurus), Blizanci (Gemini), Rak (Cancer), Lav (Leo), i tako dalje - nego ak i njihovi slikovni prikazi, ostali su nepromijenjeni tijekom tisuljea (sl. 46). Bitno mlai, egi patski prikazi znakova Zodijaka gotovo su identini sumerskim (sl. 47). Osim koncepata sferne astronomije koje koristimo do dana njeg dana (ukljuujui i poznavanje nebeske osi, polova, ekliptike, ravnodnevica i sl.) koji su ve u vrijeme Sumera bili usavre ni, Sumerani su zapanjujue dobro poznavali fenomen precesije. Kao to nam je danas poznalo, za promatraa koji na odreeni datum (kao to je prvi dan proljea) pokuava sa Zemlje odrediti toan poloaj Sunca u odnosu na zvijea Zodijaka, koja djeluju kao pozadina u svemiru, postoji privid zaostajanja Zemlje na nje noj orbiti. Ovo zaostajanje (precesija), koje je rezultat injenice da je Zemljina os relativno nagnuta u odnosu na njenu ravninu

GIR TAB korpion

AB.SIN Djevica

SUHUR.MASH Jarac

slika 46

1. Ovan

2. Bik

3. Blizanci

4. Rak

5. Lav

6. Djevica

7.Vaga

8. korpion

9. Strijelac

10 Jarac

11 .Vodenjak

12. Ribe

slika 47

kretanja oko Sunca, tijekom jednog ljudskog vijeka zanemarivo je malo: svakih sedamdeset dvije godine, Sunce se u odnosu na Zodijak pomakne za tek 1 od 360 nebeskog kruga. Budui da je zodijaki krug koji okruuje pojas u kojem se Zemlja (i drugi planeti) kree oko Sunca bio proizvoljno podi jeljen na dvanaest kua, svaka pokriva jednu dvanaestinu punog kruga, odnosno 30 nebeskog prostora. Tako Zemlji treba 2.160 godina (72x30) da se zaostane za irinu jedne cijele zodijake kue. Drugim rijeima, ako astronom sa Zemlje promatra (kao to se danas dogaa) kako se na proljetni dan Sunce poinje diza ti u zvijeu Riba, njegovi potomci 2.160 godina kasnije proma trat e taj dogaaj sa Suncem na pozadini od susjednog zvijea, kue Vodenjaka. Nijedan pojedinac, moda ak i nijedna pojedinana nacija, nisu mogli promatrati, biljeiti i razumjeti ovu pojavu u drevnim vremenima. Pa ipak, dokazi su nepobitni: Sumerani, koji su svoje raunanje vremena ili kalendar zapoeli u dobu Bika (koje je po elo oko 4400. pr. Kr.), znali su za nju, i U svojim su astronomskim popisima zabiljeili prethodne precesijske prijelaze u zvijea Blizanaca (oko 6500. pr. Kr.), Raka (oko 8700. pr. Kr.), i Lava (oko 10900 pr. Kr.)! Ne treba ni rei da je oko 2200. pr. Kr. ispravno utvreno da je prvi dan proljea - koji je za narode Mezopotami je bio Nova godina - kasnio punih 30 i uao u zvijee ili doba Ariesa, Ovna (KU.MAL na sumerskom). Neki od starijih znanstvenika koji su svoje poznavanje egiptologije i asirologije kombinirali s astronomijom, primijetili su da tekstualni i slikovni prikazi koriste zodijaka doba kao veliki zvjezdani kalendar, pomou kojeg se dogaaji na Zemlji stavljaju u odnos s krupnijim nebeskim mjerilom. Ovo znanje u novije se vrijeme primjenjuje kao pomono sredstvo u kronologiji pretpo vijesti i povijesti, u studijama kao to je ona G. de Santillane i H. von Dechenda (Hamlet's Mill). Na primjer, nema nikakve sumnje da su lavolike sfinge juno od Heliopolisa, ili ovnolike sfinge koje uvaju hram u Karnaku, prikazivale zodijaka doba u kojima su se odigrali s njima povezani dogaaji, ili u kojima su bogovi ili kraljevi koje predstavljaju bili najmoniji.

U ovom astronomskom znanju, a time i u svim religijama, vjerovanjima, aktivnostima i opisivanjima u drevnom svijetu, vano mjesto zauzimalo je uvjerenje da u Sunevom sustavu postoji jo jedan planet, planet s najveom orbitom, vrhovni planet ili Nebeski gospodar - onaj kojeg su Egipani zvali Neprolaznom zvijezdom ili Planetom milijuna godina - nebe skim boravitem bogova. Drevni su narodi, bez iznimke, tovali ovaj planet, planet s najveom, najvelianstvenijom orbitom. U Egiptu, Mezopotamiji i drugdje njegov sveprisutni simbol bila je krilata kugla (sl. 48). Uvidjevi da nebeski disk, u egipatskim crteima, oznaava nebesko boravite Raa, znanstvenici su Raa uporno nazivali bogom S u n c a , a krilati disk Suevim diskom. Sada bi trebalo biti jasno da njime nije bilo prikazivano Sunce, nego dvanaesti planet. Zaista, u egipatskim prikazima se nebeski disk, koji predstavlja ovaj planet, jasno razlikuje od Sunca. Kao to se moe vidjeti (sl. 49), oboje je bilo prikazivano na nebu (koje predstavlja izvijeno tijelo boginje Nut); jasno je, dakle, da se radi o dva nebeska tijela, a ne o jednom te istom. Takoer je jasno da je Dvanaesti planet, prikazan nebeskim krugom ili diskom - planet; dok je Sunce prikazano kako isijava blagotvorne zrake (u ovom sluaju, na boginju Hat-Hor, Gospodaricu rudnika Sinajskog poluotoka). Jesu li, dakle, Egipani, kao i Sumerani, jo prije nekoliko ti sua godina znali da je Sunce sredite Sunevog sustava, i da se taj sustav sastoji od dvanaest lanova? Znamo da je tomu tako zahvaljujui pravim mapama neba, naslikanima na kovezima mumija. Jedna od dobro ouvanih mapa, koju je 1857. pronaao H. K. Brugsch u jednoj grobnici u Tebi (sl. 50), prikazuje boginju Nut ( N e b o ) na sredinjem polju (naslikanom na gornjoj strani lijesa), okruenu s dvanaest zvijea Zodijaka. Na bonim stra nama lijesa, donji redovi prikazuju dvanaest sati noi i dvanaest sati dana. Zatim su prikazani planeti - nebeski bogovi - kako putuju po svojim unaprijed odreenim orbitama, iji su simbol nebeske barke (Sumerani su ove orbite nazvali sudbinama planeta).

slika 48

slika 49

slika 50

Na sredinjem mjestu vidimo Sunevu kuglu koja emitira zrake. U blizini Sunca, pored Nutine ispruene lijeve ruke, vidi mo dva planeta: Merkur i Veneru. (Venera je ispravno prikazana kao ena - jedini planet za kojeg su svi drevni narodi vjerovali da je enskog roda.) Dalje, na lijevom polju vidimo Zemlju (u pratnji simbola koji predstavlja Hora), Mjesec, Mars i Jupiter, kao nebeske bogove koji putuju u svojim nebeskim barkama. Na desnom polju vidimo jo etiri nebeska boga koji dolaze iza Jupitera. S orbitama koje su Egipanima bile nepoznate (i zato bez barki), vidimo Saturn, Uran, Neptun i Pluton. Vrijeme mumifikacije oznaeno je kopljanikom koji svojim kopljem upire u sredinu Bika (Taurus). Ovdje susreemo sve planete po njihovom tonom redu, ukljuujui i vanjske planete koje su suvremeni astronomi otkrili relativno nedavno (Brugsch, kao i njegovi suvremenici, nije znao za postojanje Plutona). Znanstvenici koji su prouavali poznavanje planeta u dre vnoj prolosti pretpostavljali su da su stari narodi vjerovali da pet planeta - meu kojima i Sunce - krui oko Zemlje. Svugdje gdje je bilo naslikano ili nabrojano vie planeta, prema ovim znanstvenicima, radilo se o nekoj vrsti zabune. No, to nisu bile zabune, nego dojmljiva tonost: Sunce je bilo u sreditu sustava, Zemlja je bila planet, a pored Zemlje i Mjeseca te drugih osam planeta koje danas poznajemo, postoji jo jedan veliki planet. On je prikazivan iznad svih drugih, iznad glave boice Nut, kao najvei Nebeski gospodar u svojoj ogromnoj nebeskoj orbiti (nebeskoj b a r c i ) . Prije 450.000 godina - prema sumerskim izvorima - astrona uti s ovog Nebeskog gospodara sletjeli su na planet Zemlju.

6
U DANIMA PRIJE POTOPA
Razumijem zagonetne rijei uklesane u kamen u danima prije Potopa. Tako je, hvalei se u jednom natpisu, tvrdio asirski kralj Asurbanipal. Zaista, u raznovrsnoj literaturi drevne Mezopotamije na mnogim se mjestima spominjao potop koji je opustoio Zemlju. Je li, dakle, mogue, pitali su se znanstvenici nailazei na ovakva mjesta u spisima, da detaljna biblijska pria o Potopu nije bila mit ili alegorija, nego izvjetaj o stvarnom dogaaju - dogaaju kojeg nisu pamtili samo Hebreji? tovie, ak je i samo ova jedna reenica u Asurbanipalovom natpisu bila puna znanstvenog dinamita. On ne samo da je po tvrdio da se Potop dogodio; ustvrdio je da je milou Boga pisara izmeu ostalog upuen u razumijevanje pretpotopnih natpisa, zagonetnih rijei uklesanih u kamen u danima prije Potopa. To moe znaiti samo jedno: da su ak i prije Potopa postojali pi sari i klesari, jezici i pisma - da je postojala civilizacija u dalekim danima prije Potopa!

Bilo je dovoljno traumatino spoznati da korijeni nae mo derne civilizacije seu - ne do Grke i Judeje iz prvog tisuljea pr. Kr., ni do Asirije i Babilona iz drugog tisuljea pr. Kr., pa ak ni do Egipta iz treeg tisuljea pr. Kr. - nego do Sumera iz etvr tog tisuljea pr. Kr. Sada se znanstveni kredibilitet trebao prote gnuti jo dalje u prolost, do onoga to su ak i Sumerani smatrali davnim danima - do zagonetne ere prije P o t o p a . Pa ipak, sa svim tim zapanjujuim otkriima mogao je biti odavno upoznat svatko tko je imao volje proitati i protumaiti ono to pie u Starom zavjetu: da nakon to su stvoreni Zemlja i asteroidni pojas (Raki'a ili Nebo iz Postanka), nakon to je Ze mlja dobila svoj oblik a ivot evoluirao, i nakon to je stvoren Adam - ovjek je smjeten u vonjak u Edenu. No, zbog sple tki briljantne zmije koja se usudila prozreti Boji blef, Adam i njegova druica Eva stekli su odreena znanja koja nisu trebali imati. Odmah potom, Bog je, obraajui se neimenovanim kole gama - izrazio zabrinutost da bi se ovjek, postavi kao jedan od n a s , mogao posluili i voem sa Stabla ivota, pa pojesti i ivjeti navijeke. Zato istjera Adama i nastani ga istono od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni ma koji se svjetlucao, da strae nad stazom koja vodi k stablu ivota. Tako je Adam istjeran iz predivnog vonjaka kojeg je Bog bio zasadio u Edenu, kako bi se od tog vremena hranio poljskim raslinjem i dolazio do hrane u znoju lica svoga. I Adam pozna svoju enu Evu, a ona zae i rodi Kajina... Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoar, a Kajin zemljoradnik. Biblijska pria o pretpotopnoj civilizaciji dalje prati dvije lini je, poevi s Kajinovom lozom. Nakon to je ubio Abela - a moe se naslutiti da je razlog imao veze s homoseksualnou - Kajin je bio otjeran dalje na istok, u Zemlju seoba. Tamo je njegova su pruga rodila Henoka - ije ime znai temelj, i Biblija objanja va da je Kajin podizao grad u vrijeme Henokova roenja, i

grad prozva imenom svoga sina - H e n o k . (Davanje istog imena osobi i gradu koji je s njom povezan bio je est obiaj u povijesti drevnog Bliskog istoka.) Kajinova se loza nastavila kroz Irada, Mehujaela, Metuaela i Lameka. Prvi Lamekov sin bio je Jubal - ime koje u izvornom hebrejskom (Yuval) znai svira lutnje. Kako objanjava Knjiga Postanka, Jubal je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. Drugi Kajinov sin, Tubal-Kajin, mogao je naotriti sva sjeiva od bakra i eljeza. Ne spominje se to se dalje dogaalo s ovim sposobnim ljudima u istonoj Zemlji seoba; Stari zavjet, sma trajui Kajinovu lozu prokletom, ne vidi potrebe za daljnjim pra enjem njihove genealogije i sudbine. Umjesto toga, Knjiga Postanka (u V. poglavlju) vraa se na Adama i njegovog treeg sina, eta. Adam je, kae Biblija, imao 130 godina kad se rodio et, i ivio je jo 800 godina, to znai ukupno 930 godina. et, koji je sa 105 godina dobio sina Enoa, poivio je 912 godina. Eno je zaeo Kenana s 90, a umro je s 905 godina. Kenan je poivio do duboke starosti od 910 godina; njegov sin Mahalalel umro je s 895; a njegov sin, Jered, preminuo je u 962. O svim ovim patrijarsima iz razdoblja prije Potopa, Knjiga Postanka prua gole biografske informacije: tko im je bio otac, kad im je roen muki nasljednik i (nakon to bi im se rodilo jo sinova i k e r i ) kad su umrli. Ali sljedei patrijarh s popisa dobiva poseban tretman: Kad je Jeredu bilo sto ezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. Kad je Henoku bilo ezdeset i pet godina, rodi mu se Metualah. Henok je hodio s Bogom. Po roenju Metualahovu Henok je ivio trista godina, te mu se rodilo jo sinova i keri. Henok poivje u svemu trista ezdeset i pet godina. A slijedi i objanjenje - zapanjujue objanjenje - zato je Henok izdvojen, i ime je zasluio toliku panju i biografske po jedinosti: Henok nije umro!

Henok je hodio s Bogom, potom ieznu; Bog ga uze. Metualah je ivio najdulje - 969 godina - a naslijedio ga je Lamek. Lamek (koji je poivio 777 godina) je zaeo Nou - junaka Potopa. I ovdje se daje kratka biografsko-povijesna napomena: Lamek je svoga sina nazvao tako, govori Biblija, zato to je ljudski rod u to vrijeme proivljavao velike patnje, a zemlja je bila suha i jalova. Nadjenuvi sinu ime Noa (Predah, Utjeha), Lamek je izrazio nadu da "Ovaj e nam pribavljati, u trudu i naporu naih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." I tako, kroz deset generacija pretpotopnih patrijarha, blagoslo vljenih onim to znanstvenici nazivaju legendarnim ivotnim vijekom, biblijska pria dolazi do velikog dogaaja - Potopa. Prema Knjizi Postanka, Bog je odluio Potopom ljude koje je stvorio izbrisati s lica Zemlje. Drevni autori smatrali su nunim pruiti objanjenje jedne tako dalekosene odluke. To je imalo veze, kau nam, s ovjekovim seksualnim perverzijama; tonije, sa seksualnim odnosima izmeu keri ljudskih i sinova bo jih. Usprkos monoteistikim nastojanjima sastavljaa i urednika Knjige Postanka koji su svijetu - koji je u to vrijeme vjerovao u mnoge bogove - pokuavali objaviti vjeru u jedno jedino boan stvo, ostali su brojni propusti u kojima biblijska pria govori o bogovima u mnoini. I sam naziv boanstvo (kad se Boga ne zove njegovim vlastitim imenom Jahve), nije u obliku jednine El, nego u pluralu - Elohim. Na mjestu gdje se spominje ideja o stva ranju Adama, u prii se cijelo vrijeme koristi mnoina: I Elohim (= bogovi) rekoe: 'Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina.' A kad se dogodio incident s plodom spoznaje, opet su se bogovi obratili svojim neimenovanim kolegama. Iz etiri zagonetna retka VI. poglavlja Knjige Postanka, koji opisuju pripreme za Potop, proizlazi da su boanstva ne samo bila u mnoini, nego su imala i sinove (mnoina). Ti su sinovi uzrujali Gospodina svojim spolnim odnosima s kerima ljud skim, a grijeh je bio tim gori to su iz te zabranjene veze roena djeca - polubogovi:

I tako se dogodilo, kad su se ljudi poeli iriti po Zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. Stari zavjet dalje objanjava: U ona su vremena - a i kasnije - na Zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi, ljudi Shema. Nefili - to se tradicionalno prevodi kao divovi - doslovno znai Oni koji su bili baeni na Zemlju. Oni su bili Sinovi boji - ljudi Shema, ljudi iz Raketnih brodova. Opet dolazimo do Sumera i DIN.GIR-a, Pravednih iz rake tnih b r o d o v a . Nastavimo, dakle, pratiti sumerske zapise tamo gdje smo stali - na dogaajima od prije 450.000 godina. Prije priblino 450.000 godina, tvrde sumerski tekstovi, astro nauti s Marduka doli su na Zemlju u potrazi za zlatom. Ne zbog nakita, nego zbog hitne potrebe povezane s borbom za ivot na Dvanaestom planetu. U prvoj je ekspediciji bilo pedeset astronauta; bili su poznati kao Anunnaki - "Oni s neba koji su na Zemlji". Spustili su se u Arapsko more i krenuli prema vrhu Perzijskog zaljeva, gdje su utemeljili svoju prvu zemaljsku postaju, E.RI.DU - Dom podi gnut u tuini. Njihov zapovjednik bio je briljantan znanstvenik i inenjer koji je oboavao ploviti morima, a hobi mu je bilo pecanje. On se zvao E.A - Onaj iji je dom v o d a , i bio je prika zivan kao prototip Vodenjaka; ali kako je predvodio slijetanje na Zemlju, nosio je titulu EN.KI - Gospodar Zemlje. Poput svih sumerskih bogova, isticao se po svojoj rogatoj kacigi (sl. 51). ini se da je izvorni plan bio da se zlato dobiva iz morske vode, meutim, to se nije pokazalo zadovoljavajuim rjeenjem.

Jedina alternativa bila je doi do njega na tei nain: iskapati rudae u jugoistonoj Africi, transportirati ih brodom do Mezopo tamije, i tamo ih taliti i proiavati. Poluge od proienog zlata zatim su raketoplanom transportirane u brod koji se nalazio u Zemljinoj orbiti. Tamo su ekale povremeni dolazak matinog svemirskog broda koji je dragocjeni metal odnosio kui. Da bi sve to bilo mogue ostvariti, na Zemlju je moralo doi jo Anunnakija. Njihov broj popeo se na 600; jo 300 njih radilo je u raketoplanu i na orbitalnoj postaji. Svemirska luka sagraena je u Sipparu ( G r a d u p t i c a ) u Mezopotamiji, na mjestu koje je poravnato s najistaknutijom geografskom tokom Bliskog istoka - vrhovima Ararata. Druge naseobine razliitih namjena - kao to su centar za taljenje i proiavanje Bad-Tibira te medicinski centar po imenu Shuruppak - bile su razmjetene na nain da tvore koridor za slijetanje u obliku strijele. Tono u sreditu po dignut je NIBRU.KI - Mjesto prijelaza na Zemlju (Nippur, na akadskom) - kao kontrolni centar misije. Zapovjednik ovog proirenog pothvata na planetu Zemlji bio je EN.LIL - Gospodar zapovjednik. U ranom sumerskom piktografskom pismu, Enlilovo ime i kontrolni centar misije prikazivani su kao kompleksne strukture s visokim antenama i irokim mreastim radarskim antenama (sl. 52). I Ea/Enki i Enlil bili su sinovi tadanjeg vladara Dvanaestog planeta, AN-a, (Anu, na akadskom), ije je ime znailo Onaj s n e b a , i piktografski je prikazivano zvijezdom Ea je bio prvoroeni; no, budui da je Enlila Anuu rodila njegova druga supruga, koja je ujedno bila i njegova polusestra, nasljednik prijestolja nije bio Ea, nego Enlil. Sada je Enlil bio poslan na Ze mlju, i preuzeo je zapovjednitvo od Ee, takozvanog Gospodara Zemlje. Stvari su se dodatno zakomplicirale kad je na Zemlju u ulozi glavne lijenice poslana NIN.HUR.SAG (Gospodarica pla ninskih vrhova), polusestra Ee i Enlila - to je oba brata potaklo da joj se ponu udvarati; naime, prema istim pravilima naslje ivanja, sin kojeg ona zane s jednim od njih bit e nasljednik prijestolja. Eaina dugotrajna ogorenost, pojaana sve veim suparnitvom meu dvojicom polubrae, na kraju je prela i na

njihove potomke, i postala glavni uzrok mnogih dogaaja koji su uslijedili. Dok su na Zemlji prolazila tisuljea - iako je Anunnakijima 3.600 zemaljskih godina tek jedna godina njihovih ivotnih ciklusa - ovi nie rangirani astronauti poinjali su gunati i ne godovati. Je li iskopavanje rude u mranim, pranjavim i vruim rudnicima zaista zadatak dostojan astronauta? Ea je - moda da bi izbjegao sukob sa svojim bratom - provodio sve vie vremena u jugoistonoj Africi, daleko od Mezopotamije. Anunnakiji koji su naporno radili u rudnicima poeli su mu se aliti; Ea i radnici razgovarali su o zajednikom nezadovoljstvu. A onda, jednoga dana, kad je Enlil doao u obilazak rudnika radi inspekcije, dan je signal. Objavljena je pobuna. Anunnakiji su napustili rudnike, bacili orua u vatru, u povorci doli do Enlilove rezidencije i opkolili je, izvikujui: Dosta je b i l o ! . Enlil je stupio u kontakt s Anuom i ponudio mu ostavku na svoj poloaj zapovjednika, te zatraio povratak na matini planet. Anu je doao na Zemlju. Odran je vojni sud. Enlil je zahtijevao da se zaetnik pobune osudi na smrt. Anunnakiji su jednoduno odbili otkriti njegov identitet. Nakon to je razmotrio sve dokaze,

slika 51

EN

LIL

slika 52

Anu je zakljuio da je rad zaista bio prenaporan. Da li je to zna ilo prekid vaenja zlata iz rudnika? Ea je tada ponudio rjeenje. Jugoistonom Afrikom, rekao je, lunjaju bia koja bi se moglo obuiti za obavljanje nekih ru darskih poslova - samo kad bi se u njih mogao utisnuti znak Anunnakija. On je govorio o primatima koji su evoluirali na Zemlji - ali su jo uvijek bili daleko od evolucijske razine koju su dosegnuli stanovnici Dvanaestog planeta. Nakon duge rasprave, Ea je dobio doputenje: Stvorite Lulu, primitivnog r a d n i k a , re eno mu je, neka on nosi jaram Anunnakija. Ninhursag, glavna lijenica Anunnakija, trebala mu je u tomu pomoi. Uslijedili su brojni pokuaji i pogreke dok nije usavre na prava procedura. Jajnu stanicu izvaenu iz enke primata Ea i Ninhursag oplodili su spermijem mladog astronauta. Oploenu jajnu stanicu potom nisu vratili u maternicu enke primata, nego su je usadili u maternicu jedne astronautice. Naposljetku je dobi ven savreni m o d e l , i Ninhursag je oduevljeno uzviknula: Ja sam ga stvorila - moje ruke su ga napravile! Podigla je u zrak prvog Homo sapiensa - prvo dijete iz epruvete u povijesti Zemlje - kako bi ga svi vidjeli (sl. 53). Ali, kao i svi hibridi, ni novi Zemljanin nije se mogao samo stalno razmnoavati. Kako bi doli do veeg broja primitivnih radnika, Anunnakiji su vadili jajne stanice iz enki primata, oplo ivali ih, i usaivali ih u maternice "boica rodilja", po etrnaest odjednom: tako se raalo sedam mukaraca i sedam ena. Kad su Zemljani poeli preuzimati rudarske poslove u jugoistonoj

slika 53

Africi, Anunnakiji koji su radili u Mezopotamiji postali su ljubo morni: i oni su zatraili primitivne radnike. Usprkos prigovorima Ee, Enlil je silom uzeo nekoliko Zemljana i doveo ih u E.DIN - Boravite pravednih u Mezopotamiji. Taj dogaaj spominje se u Bibliji: Bog uze ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrauje i uva. Astronauti koji su doli na Zemlju bili su svo vrijeme zabri nuti zbog problema dugovjenosti. Njihovi bioloki satovi bili su usklaeni s njihovim planetom: vrijeme koje je potrebno njiho vom planetu da jednom obie Sunce za njih je bila samo jedna godina ivotnog vijeka. Ali u jednoj takvoj godini Zemlja bi obi la Sunce 3.600 puta - to je predstavljalo vremensko razdoblje od 3.600 godina za sve ivotne oblike potekle sa Zemlje. Da bi zadrali svoje duge cikluse na brem planetu Zemlji, astronauti su konzumirali hranu ivota i vodu ivota koju su donosili s matinog planeta. U svom biolokom laboratoriju u Eriduu, iji je amblem bio crte isprepletenih zmija (sl. 54), Ea je pokuavao proniknuti u tajne ivota, razmnoavanja i smrti. Zato su dje ca astronauta roena na Zemlji starjela mnogo bre od svojih roditelja? Zato su primati ivjeli tako kratko? Zato je hibridni Homo sapiens ivio mnogo due od primata, ali ipak vrlo kratko u odnosu na pridolice na Zemlji? Da li se radilo o utjecaju oko lia ili o uroenim genetskim osobinama?

slika 54

Obavljajui daljnje pokuse s genetskom manipulacijom na hibridima, i koristei svoju spermu, Ea je razvio novi "savreni model" Zemljana. Adapa, kako ga je Ea nazvao, je imao razvijeni ju inteligenciju, stekao je vrlo vanu sposobnost razmnoavanja, ali ne i dugovjenost astronauta: Boljim razumijevanjem usavrio ga je... Podario mu je poznavanje. Dug ivot nije mu dao. Tako su Adam i Eva iz Knjige Postanka primili dar ili plod ne samo znanja, nego i poznavanja - to je biblijski hebrejski izraz za snoaj u cilju raanja potomaka. Ilustraciju ove biblijske prie nalazimo u drevnim sumerskim crteima (sl. 55). Enlil je bio van sebe od bijesa kad je otkrio to je Ea uinio. Nikada nije postojala namjera da ovjek dobije sposobnost raz mnoavanja poput bogova. to dalje, upitao je - hoe li Ea ovje ku pokloniti i vjeni ivot? Na matinom planetu, Anu je takoer bio uznemiren. "Ustavi s prijestolja, zapovjedio je: 'Neka dovedu Adapu ovamo!' " Strahujui da e na Nebeskom boravitu unititi njegovog usavrenog ovjeka, Ea mu je dao savjet da izbjegava hranu i vodu koji e mu biti ponueni, jer e u njima biti otrov; Ovako ga je savjetovao:

slika 55

Adapa, Ti odlazi pred Anua, vladara. Otii e putem prema nebu. Kada gore na nebo stigne, i prie dverima Anuovim, Tamuz i Gizida kraj dveri e stajati... Oni e se obratiti Anuu; Oni e uiniti da vidi Anuovo dobrostivo lice. Dok bude stajao pred Anuom, Kada ti ponude kruh smrti, nee ga jesti. Kada ti ponude vodu smrti, nee je piti... Zatim ga posla na put prema nebu, i gore na nebo on stie. Kad je Anu vidio Adapu, bio je zadivljen njegovom inteligenci jom i koliinom znanja o slici neba i Zemlje koje je usvojio od Ee. "to emo s njim", upitao je svoje savjetnike, sada kad ga je Ea uinio posebnim, napravivi Shem za njega - dopustivi Adapi da putuje svemirskim brodom od Zemlje do Marduka? Odlueno je da se Adapu trajno zadri na Marduku. Kako bi mogao preivjeti, donesoe mu kruh ivota, a k tome i vodu ivota. Ali, zbog Einog upozorenja, Adapa je odbio jesti i piti. Kad je njegova zabluda otkrivena, bilo je prekasno; propustio je svoju ansu da stekne vjeni ivot. Adapa je vraen na Zemlju. Na tom putu, vidio je zastraujuu velianstvenost svemira, oi obzora neba do zenita neba. Postao je vrhovni sveenik Eridua; Anu mu je obeao da e Bo ica lijeenja ubudue voditi brigu i o lijeenju ljudskog roda. Ali najvii cilj smrtnika - vjeni ivot - nije mu vie bio dostupan. Od tog se vremena ovjeanstvo poelo iriti. Ljudi vie nisu bili samo robovi u rudnicima ili kmetovi na poljima. Sada su obavljali sve zadatke, gradili su kue za bogove - mi ih nazi vamo hramovima - i brzo su nauili kuhati, plesati i svirati za njih. Nije prolo dugo, a mladi Anunnakiji, u nedostatku enskog drutva svoje vrste, poeli su spolno opiti s kerima ljudi. Budui

da su svi bili potekli iz istog poetnog sjemena ivota, a ovjek je bio hibrid stvoren dodatkom esencije gena Anunnakija, muki astronauti i ene Zemljana otkrili su da su bioloki kompatibilni; "i djeca im se rode." Enlil je promatrao razvoj dogaaja sa sve veom zabrinutou. Izvorni smisao dolaska na Zemlju, osjeaj misije, predanost zada tku - izblijedjeli su i nestali. inilo se da je Anunnakijima glavna briga bio lagodan ivot - i to jo s rasom hibrida kao sluganima! Enlilu je naposljetku priroda ponudila priliku da stane na kraj dekadentnim obiajima i nemoralu Anunnakija. Zemlja je ulazila u novo ledeno doba, i ugodna klima se mijenjala. Dok je postajalo sve hladnije, bivalo je i sve sue. Kie su bivale rjee, rijeka je bilo manje. Usjevi su slabo raali i irila se glad. ovje anstvo je trpjelo velike patnje; keri su skrivale hranu od svojih majki, majke su jele S OU djecu. Po Enlilovom nalogu, bogovi su VJ se uzdrali od pomaganja ljudskom rodu: Neka pomru od gladi, neka budu desetkovani, naredio je Enlil. Na "Velikom dnu" - na Antarktici - ledeno doba takoer je izazivalo promjene. Iz godine u godinu ledena kapa koja je pokri vala kontinent na Junom polu postajala je sve deblja. Pod rastu im pritiskom njene teine, na njenom donjem dijelu zbog trenja je rasla temperatura. Uskoro je ogromna ledena kapa poela plu tati na klizavoj blatnjavoj bljuzgavici. Iz broda u orbiti oglaen je alarm: ledena kapa postala je nestabilna; sklizne li s kontinenta u ocean - enorman plimni val preplavit e cijelu Zemlju! To je bila realna opasnost. Na nebu, Dvanaesti planet pono vno se pribliavao toki krianja izmeu Jupitera i Marsa. Kao i u prijanjim sluajevima kad se pribliavao Zemlji, njegovo gra vitacijsko privlaenje izazivalo je potrese i druge poremeaje na Zemlji, kao i u njenom kretanju. Sada je, prema proraunima, ovo gravitacijsko privlaenje lako moglo potaknuti skliznue ledene kape, i preplaviti Zemlju globalnim potopom. Ni sami astronauti nisu mogli biti imuni na katastrofu tolikih razmjera. Dok su se obavljale pripreme za okupljanje svih Anunnakija u blizini svemirske luke, i dok su svemirski brodovi pripremani da ih prebace prije udara plimnog vala, pribliavanje kataklizme

se pomou lukavtina cijelo vrijeme tajilo pred ljudskim rodom. Bojei se da bi gomila mogla nahrupiti na svemirsku luku, svi su se bogovi zakleli da e uvati tajnu. A to se tie ljudskog roda, Enlil je rekao - neka nestanu; neka sjeme Zemljana bude zbrisa no s lica Zemlje. U Shuruppaku, gradu pod zapovjednitvom Ninhursag, odnosi izmeu ljudi i bogova razvili su se do najvieg stupnja. Tamo je, po prvi put u povijesti, ovjek postavljen na kraljev sko prijestolje. Dok su patnje ljudskog roda postajale sve tee, ZI.U.SUD.RA (kako su ga zvali Sumerani) zatraio je pomo od Ee. S vremena na vrijeme, Ea i njegovi pomorci potajno su Ziusu dri i njegovom narodu dopremali ribu. Ali sada je u pitanju bila sama sudbina ovjeanstva. Hoe li sav rad Ee i Ninhursag pro pasti i pretvoriti se u p r a h , kao to je to elio Enlil, ili bi sjeme ljudskog roda trebalo ostati sauvano? Djelujui samostalno, ali vodei rauna o svojoj zakletvi, Ea je u Ziusudri vidio priliku za spas ovjeanstva. Sljedei put kad je Ziusudra doao u hram moliti se i preklinjati, Ea je poeo aptati iza paravana. Pravei se da razgovara sam sa sobom, Ea je Ziusu dri dao hitne upute: Srui kuu, sagradi brod! Napusti blaga, spasi svoj ivot! Odreci se posjeda, sauvaj ivu duu! Na brod ponesi sjeme svega to je ivo. Taj brod e sagraditi; Njegove dimenzije bit e po mjeri. Brod je trebao biti podmornica koja e moi roniti i podnijeti vodenu lavinu. Sumerski tekstovi sadre dimenzije i druge opise strukture raznih paluba i komora, koji su tako detaljni da je pre ma njima mogue nacrtati brod, kao to je to uinio Paul Haupt (sl. 56). Ea je Ziusudri poslao i navigatora, koji je dobio nalog da brod usmjeri prema Planini spasenja, Araratu. Budui da je to najvia toka na Bliskom istoku, njegovi su se vrhovi trebali prvi pojaviti nad povrinom vode.

water line

slika 56 Potop je doao kao to se i oekivalo. Pustoei sve b r e , stigao je s juga, potapajui planine, sustiui ljude poput bitke. Gledajui kataklizmu s visine, dok su kruili Zemljinom orbitom u svojoj letjelici, Anunnakiji i njihovi voe shvatili su koliko su zavoljeli Zemlju i ljudski rod. Ninhursag zaplaka... bogovi zaplakae s njom za kopnom... Anunnakiji, svi pokunjeni, sjeahu i plakahu dok su se, gladni i promrzli, stiskali u svom raketoplanu. Kad su se vode povukle a Anunnakiji poeli sputati na Ara rat, s oduevljenjem su otkrili da je sjeme ljudskog roda preivje lo. No, kad je stigao Enlil, razbjesnio se vidjevi da je iva dua umakla smrti. Tek je nakon preklinjanja Anunnakija i Einih na govaranja promijenio miljenje - ukoliko su namjeravali pono vno naseliti Zemlju, ovjekova pomo bila im je nezamjenjiva. I tako su Ziusudrini sinovi i njihove obitelji poslani da se smjeste na planinskim lancima kraj ravnice dviju rijeka, gdje e ekati da ravnica postane dovoljno suha da je mogu naseliti. to se tie Ziusudre, Anunnakiji ivot kao u bogova dadoe mu; Vjeni dah, poput bojeg, darovae mu. To su postigli tako to su njegov zemaljski dah zamijenili nebeskim dahom. Zatim su odveli Ziusudru, uvatelja sjeme na ljudskog r o d a , i njegovu suprugu, da prebiva na dalekom mjestu:

U Zemlji krianja, Zemlji Tilmun, Mjestu gdje Utu uzlazi, Postavie ga da ivi. Sada je jasno da su sumerske prie o bogovima neba i Zemlje, o stvaranju ovjeka i o Potopu, bili izvor iz kojeg su drugi narodi drevnog Bliskog istoka crpili svoje znanje, vjerovanja i mitove. Vidjeli smo kako su se vjerovanja Egipana podudarala sa sumerskima, kako je njihov prvi sveti grad dobio ime po Anu, kako je Ben-Ben podsjeao na sumerski GIR, i tako dalje. Danas je, uglavnom, ope prihvaeno da su biblijske prie o postanku svijeta i o dogaajima koji su prethodili Potopu saeta hebrejska verzija sumerskih predaja. Biblijski junak Potopa, Noa, ekvivalentan je sumerskom Ziusudri (koji se u akadskoj verziji zvao Utnapitim). Ali, dok su Sumerani tvrdili da je junak Poto pa uinjen besmrtnim, u Bibliji se nita slino ne tvrdi za Nou. Henokovo obesmrenje takoer se spominje tek s nekoliko rijei, za razliku od detaljne sumerske prie o Adapi, ili drugih tekstova koji govore o uznesenjima. Ali ta neobina biblijska turost nije sprijeila da se, tijekom tisuljea, proire legende o biblijskim junacima i njihovom boravku ili povratku u Raj. Prema pradavnim legendama, sauvanim u velikom broju verzija koje potjeu od gotovo 2.000 godina starog djela naslo vljenog Knjiga Adama i Eve, Adam je obolio nakon to je napunio 930 godina. Vidjevi svog oca kako boluje i p a t i , njegov sin et odluio je otii do najbliih vrata Raja... te jadikovati i preklinjati Gospodina; moda e me usliati i poslati svog anela da mi donese plod za kojim si eznuo - plod Stabla ivota. Ali Adam je, pomiren sa svojom sudbinom smrtnika, elio samo da mu se ublae strani bolovi. Zato je od svoje supruge Eve zatraio da zajedno sa etom ode u susjedstvo raja, i tamo umjesto za plod ivota moli za samo jednu kap ulja ivota koje curi sa stabla, "da me pomaete njime, ne bi li uminula ova bol." Uinivi kako je Adam zatraio, Eva i et stigli su do vrata raja i poeli preklinjati Jahvu. Konano, pred njima se pojavio

aneo Mihael - samo kako bi obznanio da njihova molba nee biti ispunjena. "Adamovi dani su odbrojani", rekao je aneo; njegova smrt nee biti sprijeena ili odgoena. est dana kasnije, Adam je umro. ak su i Aleksandrovi povjesniari stvorili izravnu vezu izmeu njegovih udesnih pustolovina i Adama, prvog ovjeka koji je ivio u Raju, i koji je bio svjedok njegovog postojanja i nje gove ivotvorne snage. U Aleksandrovom sluaju, ta je veza bio jedinstveni kamen koji je isijavao svjetlost: njega je, kae pria, Adam iznio iz Rajskoga vrta, a zatim je kao nasljedstvo prelazio s koljena na koljeno, dok nije doao u ruke jednog besmrtnog faraona koji ga je poklonio Aleksandru. Ova pria zvui uvjerljivije kad se prisjetimo da postoji stara idovska legenda po kojoj je Adam iz Rajskoga vrta iznio tap pomou kojeg je Mojsije izveo mnoga uda, ukljuujui i raz dvajanje voda Crvenog mora. Adam ga je dao Henoku, a Henok ga je dao svom praunuku Noi, junaku Potopa. Nakon toga se generaciju za generacijom prenosio po lozi Noinog sina ema, sve dok nije doao do Abrahama (prvog hebrejskog patrijarha). Abrahamov praunuk Josip - koji se uzdigao do visokog poloaja na faraonovom dvoru - donio ga je sa sobom u Egipat. Tamo je tap postao dio blaga egipatskih kraljeva, i na taj je nain dospio u ruke Mojsija koji je odgojen kao egipatski princ prije nego to je pobjegao na Sinajski poluotok. Prema jednoj verziji, tap je isklesan iz jednog komada kamena; prema drugoj, napravljen je od grane Stabla ivota, koje je raslo u Rajskom vrtu. Meu ovim isprepletenim odnosima koji seu do najstarijih vremena, postojale su takoer i prie koje povezuju Mojsija s Henokom. idovska legenda, zvana Mojsijev uzlazak, kae da kada je Gospodin pozvao Mojsija na brdo Sinaj i dao mu zadatak da Izraelce izvede iz Egipta, Mojsije se toj misiji opirao iz raznih razloga, ukljuujui njegov spor i neelokventan govor. Kako bi uklonio njegovu stidljivost, Gospodin mu je odluio po kazati njegovo prijestolje, anele nebeske i njihove misterije. Zato je Gospodin zapovjedio Metatronu, anelu odobravanja, da provede Mojsija kroz nebeske krajeve. Uasnut, Mojsije je

upitao Metatrona: "Tko si ti?". A aneo (doslovce: izaslanik) Gospodinov mu je odgovorio: "Ja sam Henok, sin Jeredov, tvoj predak." (U pratnji aneoskog Henoka, Mojsije je proletio kroz sedam nebesa, i vidio Raj i Pakao; zatim je vraen na brdo Sinaj, i prihvatio je svoju misiju.) Na dogaaje u vezi s Henokom, te njegovim bavljenjem predstojeim Potopom i junakom Potopa, njegovim praunukom Noom, vie svjetla baca jo jedna drevna knjiga, Knjiga obljetnica. Nekada je takoer bila poznata i pod imenom Mojsijeva apoka lipsa, jer ju je navodno napisao Mojsije na brdu Sinaj, dok mu je jedan aneo diktirao povijest prohujalih vremena. (Znanstvenici, pak, vjeruju da je djelo sastavljeno u drugom stoljeu pr. Kr.) Knjiga vjerno slijedi biblijsku priu iz Postanka, ali donosi vie pojedinosti kao to su imena ena i keri pretpotopnih pa trijarha. Takoer podrobnije govori o dogaajima koje je ovje anstvo proivljavalo u tim pretpovijesnim danima. Biblija nam kae da je Henokov otac bio Jered ( S i l a z a k ) , ali ne i zato se tako zvao. Knjiga obljetnica daje nam i tu informaciju. U njoj je reeno da su Jereda roditelji tako nazvali, Jer u njegovim danima aneli Gospodnji sioe na Ze mlju - oni koji se zovu Nadglednici - kako bi pouavali sino ve ljudske, da hodaju Zemljom razumno i pravedno. Podijelivi ere na obljetnice, Knjiga obljetnica dalje govori da u jedanaestoj obljetnici Jered uze sebi enu. Ime joj bijae Baraka (Blistava poput munje), ki Rasujalova, ki brata njegova oca... i ona mu rodi sina i nazva ga Henok. I on (Henok) bijae prvi meu ljudima roenim na Zemlji koji naui pismo, znanja i mudrosti, i koji zapisa znakove nebeske prema redu njihovih mjeseci, kako bi ljudi znali godinja doba po redu mjeseci u njima. U dvanaestoj obljetnici, Henok se oenio Ednom ( M o j r a j ) , keri Danela. Ona mu je rodila sina Metualaha. Nakon toga, Henok je bio s anelima Bojim est obljetnica godina, i oni mu pokazae sve to je na Zemlji i sve to je na nebu... i on sve zapisa.

Ali tada su poele nevolje. Knjiga Postanka izvjetava da pri je Potopa opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli... Gospodin se pokaja i u svom srcu raalosti to je nainio ovjeka na Zemlji... i ree Go spodin: "Ljude koje sam stvorio izbrisat u s lica Zemlje." Prema Knjizi obljetnica, Henok je igrao odreenu ulogu u ovoj promjeni raspoloenja Gospodinovog prema ljudima, jer je svjedoio o Nadglednicima koji su grijeili s kerima ljudskim; svjedoio je protiv sviju njih. I kako bi bio zatien od osvete grenih anela Bojih, on bi uzet od sinova ljudskih i prenesen u Rajski vrt. Rajski vrt izrijekom je opisan kao jedan od etiri Boja mjesta na Zemlji, i u njemu se skriva Henok, a tamo je zapisao i svoje Svjedoenje. Nakon toga je roen Noa, pravednik koji je izabran da preivi Potop. Njegovo roenje, koje se dogodilo u nemirnim vremeni ma kad su se sinovi boji uputali u spolne odnose sa enama smrtnika, izazvalo je branu krizu u obitelji patrijarha. Kao to nam govori Knjiga Henokova, Metuael uze enu za svog sina Lameka, te ona zatrudnje i rodi Lameku sina. Ali kad je dijete - Noa - roeno, nije sve bilo kao obino: Njegovo tijelo bijae bijelo poput snijega i crveno poput ruina cvijeta, i kosa na njegovoj glavi i njegovi dugi uvojci bijahu bijeli poput vune, a oi mu bijahu predivne. I kad je otvorio oi, obasja cijelu kuu poput sunca, i cijela kua bijae vrlo blistava. I tada se on pridie u rukama babice, otvori usta i poe razgovarati s Gospodinom pravednosti. Zapanjen, Lamek otra svom ocu Metuaelu, i ree: Dobih neobina sina, drugaijeg od ljudi i nalik sinovima Boga nebeskog. I priroda mu je drugaija, i nije nalik nama... I ini mi se da nije potekao od mene, nego od anela.

Drugim rijeima, u sumnji da njegova supruga nije zaela s njim nego s jednim od anela, Lameku je sinula ideja: budui da je njegov djed Henok boravio meu sinovima Bojim, zato ne bi upitao njega za objanjenje ove situacije? "A sad, moj oe", rekao je Metuaelu, "ja te molim i preklinjem da poe k svom ocu Henoku, i dozna od njega istinu, jer on boravi meu anelima." Metuael je otiao kako ga je Lamek zamolio; stigavi do Bo anskog prebivalita pozvao je Henoka i izvijestio ga o roenju neobinog djeaka. Nakon to se raspitao, Henok je Metuaela uvjerio da je Noa zaista pravi Lamekov sin, i da je njegov neo bian izgled predznak dolazeih dogaaja: Doi e do Potopa i velikog razaranja koje e potrajati godinu d a n a , i samo e ovaj djeak, kojeg treba nazvati Noa ( P r e d a h ) , i njegova obitelj biti spaeni. Te budue dogaaje, rekao je Henok svom sinu, proitah u nebeskim ploama. Naziv koriten u ovim drevnim, iako izvanbiblijskim spisima, za oznaavanje sinova bojih umijeanih u pretpotopne nestaluke, glasi Nadglednici. To je isti naziv Neter ( N a d g l e d n i c i ) kojim su Egipani nazivali bogove, i doslovno znaenje imena umer, njihovog mjesta slijetanja na Zemlju. Razne drevne knjige koje dodatno rasvjetljuju ove dramati ne dogaaje u danima prije Potopa sauvane su u nekoliko ver zija koje su sve samo prijevodi (izravni i neizravni) izgubljenih hebrejskih izvornika. Ipak, njihovu su autentinost u posljednjih nekoliko desetljea potvrdila poznata otkria svitaka s Mrtvog mora, jer su meu nalazima bili i fragmenti svitaka koji su ne dvojbeno bili dio hebrejskih izvornika ovih memoara patrijarha. Nama je ovdje posebno zanimljiv fragment koji govori o Noinom neobinom roenju, i iz kojega doznajemo izvorni hebrejski izraz za ono to je prevedeno kao Nadglednici ili Divovi, ne samo u drevnim verzijama, nego i u radovima modernih znan stvenika (kao to su The Dead Sea Scriptures T. H. Gastera i The lissene Writings from Qumran A. Dupont-Sommera). Prema ovim znanstvenicima, stupac II. fragmenta svitka zapoinje ovim rije ima:

Gledaj, pomislih u svom srcu da je zaee poteklo od Nadglednika, nekog od Svetih, i da (djeak u stvari pripada) Divovima. I moje srce se u meni promijeni zbog djeteta. Tada ja, Lamek, pourih k (svojoj) eni Betenoi, i rekoh joj: [elim da se zakune] Najviim, Bogom Svevinjim, Kraljem svih svjetova, vladarom Sinova nebeskih, da e mi rei samo istinu o... Ali kad pogledamo izvornik na hebrejskom (sl. 57), otkri vamo da se u njemu ne govori o Nadglednicima; govori se o Nefilima - to je isti naziv koji je koriten u Postanku 6. Tako se svi drevni tekstovi i sve drevne prie meusobno potvruju: Dani prije Potopa bili su dani kada su Na Zemlji bili Nefili - Moni, ljudi iz raketnih brodova.
Stupac II

slika 57 Prema popisima sumerskog kralja, Potop je pustoio 120 shara - 120 orbita od po 3.600 godina - nakon prvog slijetanja na Zemlju. To znai da se Potop morao dogoditi prije priblino 13.000 godina. To je upravo razdoblje kada je naglo zavrilo po sljednje ledeno doba, i kad je nastala poljoprivreda. Zatim, 3.600 godina nakon toga uslijedilo je Novo kameno doba (kako ga zovu znanstvenici), doba lonarstva. Potom, 3.600 godina kasni je, civilizacije je iznenada procvjetala - u nizini izmeu rijeka - u umeru.

Sva je zemlja imala jedan jezik i rijei i s t e , kae Knjiga Po stanka; ali ubrzo nakon to su se ljudi nastanili u zemlji ineara (Sumeru), i sagradili kue od peenih glinenih opeka, dogovorili su se da e podignuti grad i toranj s vrhom do neba. Sumerski tekstovi iz kojih je preuzeta ova biblijska epizoda jo nisu pronaeni, ali u brojnim sumerskim priama nalazimo aluzije na ovaj dogaaj. Po svemu sudei, Ea je pokuao nago voriti ljude da pod njegovim vodstvom zauzmu svemirsku luku Nefilima - to je bio jo jedan incident u dugom neprijateljstvu izmeu Ee i Enlila, koji se do tada proirio i na njihovo potom stvo. Kao rezultat tog incidenta, govori nam Biblija, Gospodin i njegovi neimenovani kolege odluili su raspriti ljudski rod i pobrkati njegove jezike - dati mu razliite i odvojene civiliza cije. U raznim sumerskim tekstovima spominju se vijeanja bo gova u razdoblju nakon Potopa. U jednom koji se zove Etanin ep pie: Veliki Anunnakiji koji odluuju o sudbini sjeahu savjetujui se o Zemlji. Oni koji stvorie etiri regije, koji podigoe naseobine, koji nadzirahu Zemlju, bijahu odve uzvieni za ljudski rod. Odluka o osnivanju etiriju regija na Zemlji bila je tako po praena odlukom da se postave posrednici (Kraljevi-sveenici) izmeu bogova i ljudskog roda. Tako je kraljevanje ponovno sputeno s neba na Zemlju. U pokuaju - koji se pokazao neuspjenim - rjeavanja ili ublaavanja sukoba izmeu obitelji Ee i Enlila, bogovi su pomo u drijeba odredili tko e imat vlast nad kojom regijom. Rezultat je bio da su Azija i Europa pripale Enlilu i njegovom potomstvu; Ea je dobio Afriku. Prva regija civilizacije bila je Mezopotamija i zemlje koje granice sa njom. Brdovite zemlje u kojima je nastala poljoprivreda i sjedilaki nain ivota, zemlje koje su postale poznate pod ime nima Elam, Perzija i Asirija - dobio je Enlilov sin NIN.UR.TA,

njegov zakoniti nasljednik i najistaknutiji r a t n i k . Pronaeni su neki sumerski tekstovi koji govore o Ninurtinim junakim napo rima da podigne brane u planinskim klancima, i osigura prei vljavanje svojih ljudskih podanika u tekim vremenima koja su uslijedila nakon Potopa. Kad su se slojevi mulja koji su prekrili nizinu izmeu dviju rijeka osuili dovoljno da omogue ponovno naseljavanje, umer i zemlje koje su se protezale odanle do Sredozemnog mora na zapadu dobio je Enlilov sin NAN.NAR (Sin na akadskom). Bio je to dobronamjeran bog, koji je nadgledao obnavljanje umera, ponovnu izgradnju pretpotopnih gradova na njihovim starim mjestima i osnivanje novih gradova. Meu posljednjima bila je i njegova najdraa prijestolnica Ur, Abrahamovo rodno mjesto. Uz njega je na crteima prikazivan i Mjeseev srp, njegov ne beski pandan (sl. 58). Enlilov najmlai sin ISH.KUR (kojeg su Akaani zvali Adad) dobio je sjeverozapadne zemlje, Malu Aziju i sredozemne otoke, odakle se civilizacija - kraljevanje - na kraju proirila i na Grku. Poput Zeusa u kasnijoj Grkoj, Adad je prikazivan kako jae bika i u ruci dri ravastu munju. Ea je Drugu regiju - Afriku - takoer podijelio meu svojim sinovima. Poznato je da je sin po imenu NER.GAL vladao naj junijim dijelovima Afrike. Sin zvan GI.BIL nauio je od svog oca umijee vaenja ruda i metalurgije, i preuzeo upravljanje afrikim rudnicima zlata. Treeg sina - svog miljenika - Ea je po matinom planetu nazvao MARDUK, i nauio ga je znano sti i astronomiji. (Negdje oko 2000. pr. Kr. Marduk je uzurpirao zapovjednitvo nad Zemljom, i proglaen je vrhovnim bogom Babilona i etiri kraja Zemlje.) I, kao to smo vidjeli, sin ije je egipatsko ime bilo Ra upravljao je sredinjom civilizacijom ove regije - civilizacijom doline Nila. Trea regija, to je otkriveno tek prije pedesetak godina, bila je na indijskom potkontinentu. I tamo je u drevnim vremenima stvorena civilizacija, otprilike 1.000 godina nakon one u Sumeru. To je bila civilizacija doline Inda, sa sreditem u kraljevskom gra du iskopanom na mjestu zvanom Harappa. Tamonji ljudi nisu tovali boga, nego boicu, prikazujui je glinenim figuricama kao

9
8

10

11

B O G O V I NEBA I ZEMLJE 1.ENLIL 2.NIN.UR.TA 3. NAN.NAR 4.ISH.KUR/Adad 5. NER.GAL 6. GI.BIL 7. MARDUK 8. IR.NI.NI (Itar kao Velika Gospodarica) 9. arobnica 10. Ratnik 11. Pilot

slika 58

zavodljivu enu, ukraenu ogrlicom, grudiju naglaenih trakama zavezanim ukri preko tijela. Budui da pismo indijske civilizacije jo uvijek nije deifrira no, nitko ne zna kako su Harapljani zvali svoju boicu, ili tko je ona doista bila. Meutim, na je zakljuak da je ona bila Sinova ki, koju su Sumerani zvali IR.NI.NI (jaka, mirisava gospoda r i c a ) a Akaani Itar. Sumerski tekstovi govore o tome da je vladala u dalekoj zemlji zvanoj Aratta - zemlji itarica i itnica kakva je bila Harappa - kamo je putovala zrakom, odjevena po put pilota. Budui da su trebali svemirsku luku, veliki Anunnakiji osta vili su po strani etvrtu regiju - regiju koja nije bila namijenjena ljudskom rodu, nego iskljuivo za njihove potrebe. Sva njihova postrojenja iz vremena kad su sletjeli na Zemlju - svemirsku luku u Sipparu, kontrolni centar misije u Nippuru - zbrisao je Potop. Niska mezopotamska ravnica jo je tisuama godina ostala previ e blatnjava za ponovnu izgradnju ovih vitalnih instalacija. Tre balo je pronai drugo mjesto - povieno ali prikladno, izdvojeno ali pristupano - za gradnju svemirske luke i njenih pomonih instalacija. To je moralo biti sveto podruje - zabranjena zona u koju e pristup biti mogu iskljuivo uz dozvolu. Na sumerskom jeziku zvalo se TIL.MUN - doslovce - Zemlja r a k e t a . Za zapovjednika ove poslijepotopne svemirske luke posta vljen je Sinov sin (dakle, Enlilov unuk), brat blizanac Irnini/Itar. Njegovo ime bilo je UTU (Blistavi) - ama na akadskom. On je bio taj koji je vjeto proveo Operaciju Potop - evakuaciju iz Sippara. Bio je voa astronauta stacioniranih na Zemlji - Orlova - i u formalnim je prilikama ponosno nosio svoju uniformu (sl. 59). U danima prije Potopa, prema predajama, nekoliko je izabra nih smrtnika odletjelo na nebo iz svemirske luke: Adapa, koji je propustio svoju priliku; i Enmeduranki, kojeg su bogovi ama i Adad prevezli do Nebeskog boravita, kako bi bio iniciran u sveenike tajne (i potom vraen na Zemlju). Zatim je tu bio i Ziusudra (iji je ivot produen), junak Potopa, koji je sa svojom suprugom prenesen da ivi u Tilmunu.

slika 59 U vremenima nakon Potopa, prema sumerskim zapisima, Etana - jedan od ranih vladara Kia - bio je uznesen u Shemu do Kue bogova, gdje je trebao dobiti biljku pomlaivanja i raanja (ali bio je previe uplaen da bi dovrio putovanje). A faraon Tutmes III u svojim je natpisima tvrdio da ga je bog Ra dignuo u zrak, pokazao mu nebesa i vratio ga na Zemlju: Za mene je otvorio vrata neba, Za mene je raskrilio portale njegovog Obzora. Poletjeh prema nebu poput boanskog sokola... Kako bih vidio njegove zagonetne putove na nebu... Razumijevanjem bogova uinjen sam potpunim.

U kasnijim uspomenama ljudskog roda, Shem je oboavan kao obelisk, a raketni brod kojeg pozdravljaju Orlovi prepu stio je mjesto svetom Stablu ivota (sl. 60). Ali u Sumeru, gdje su bogovi bili svakodnevna stvarnost - kao u Egiptu za vrijeme vladavine prvih faraona - Tilmun, Zemlja r a k e t a , bio je stvarno mjesto: mjesto na kojem je ovjek mogao pronai besmrtnost. I tamo, u Sumeru, zabiljeena je pria o ovjeku koji je - ne pozvan od bogova - ipak pokuao promijeniti svoju sudbinu.

slika 60

7
GILGAME: KRALJ KOJI JE ODBIO UMRIJETI
Sumerska pria o prvoj poznatoj potrazi za besmrtnou go vori o vladaru iz davnih vremena koji je zamolio svog boanskog oca da mu dopusti ui u Zemlju ivih. Drevni pisari zapisali su epske prie o ovom neobinom vladaru. Za njega kau da Tajne stvari vidio je, to je skriveno od ovjeka, otkrio je. Donio je ak i vijesti o vremenu prije Potopa; Krenuo je i na daleko putovanje, iscrpljujue i puno potekoa. Vratio se, i na kamenom stupu patnje je svoje uklesao. Sauvano je neto manje od dvjesto redaka ove drevne sumerske prie. Ona nam je ipak poznata zahvaljujui prijevodima na jezike naroda koji su ivjeli na Bliskom istoku nakon Sumerana: Asiraca, Babilonaca, Hetita, Hurita. Svi su oni priali i prepri-

avali ovu priu; a glinene ploice na kojima su zapisivane njene kasnije verzije - neke netaknute, neke oteene, mnoge izlomlje ne do neitljivosti - omoguile su mnogim znanstvenicima da tijekom veeg dijela stoljea sastave priu u cjelinu. Za nae poznavanje ove prie najzaslunije je dvanaest ploi ca na akadskom jeziku. One su bile dio Asurbanipalove knjinice u Ninivi. Na njih je prvi upozorio George Smith, iji se posao u Britanskom muzeju u Londonu sastojao od razvrstavanja, uspo reivanja i kategoriziranja desetaka tisua tablica i dijelova tabli ca koje su u muzej stigle iz Mezopotamije. Jednog je dana opazio fragmentirani tekst koji kao da je govorio o Potopu. Nije bilo zabune: tekstovi ispisani klinastim pismom, iz Asirije, govorili su o kralju koji je potraio junaka Potopa i od njega iz prve ruke uo priu o tom dogaaju! S razumljivim uzbuenjem, direktori muzeja poslali su Georga Smitha na arheoloko nalazite, u potragu za nedostajuim fragmentima. Imao je sree, pronaao ih je dovoljno da rekon struira tekst i utvrdi redoslijed tablica. Godine 1876 nepobitno je dokazao da je to, kao to govori i ime njegovog rada, Kaldejski opis Potopa. Po jeziku i stilu zakljuio je da je sastavljen u Babi lonu oko 2000. pr. Kr. Ime kralja koji je tragao za Noom George Smith u poetku je itao Izdubur, i pretpostavljao je da se radi o nikom drugom nego o biblijskom kralju-junaku Nimrodu. Znanstvenici su neko vrijeme vjerovali da pria zaista govori o prvom monom kra lju, a tekst ovih dvanaest tablica zvali su Nimrodovim e p o m . Nova otkria i brojna dodatna istraivanja pokazala su da je pria sumerskog podrijetla, i da se ime glavnog junaka pravilno izgovara GIL.GA.MESH. Drugi povijesni tekstovi - ukljuujui i sumerske popise kraljeva - potvrdili su da je on vladao Urukom - biblijskim Erekom - oko 2900. pr. Kr.. Tako nas Ep o Gilgameu, kako danas zovemo ovo drevno knjievno djelo, vodi gotovo 5.000 godina u prolost. Potrebno je upoznati povijest Uruka da bi se mogla razumjeti dramatinost ovog epa. Potvrujui biblijske navode, sumerski povijesni zapisi takoer izvjetavaju da je u danima nakon Poto-

pa kraljevanje - kraljevske dinastije - zaista poelo u Kiu; nakon toga preseljeno je u Uruk, zbog ambicija Irnini/Itar kojoj nije bilo previe stalo do njenih posjeda izvan Sumera. Uruk je isprva bio samo svetite, gdje se, na vrhu golemog zigurata zvanog E.AN.NA (Anova k u a ) nalazio Anov dom (hram). Prilikom svojih rijetkih posjeta Zemlji, An je zavolio Irnini. Dodijelio joj je titulu EN.AN.NA - Anova voljena (drevne glasine govore da ova ljubav nije bila samo platonska), i doveo ju je da ivi u Eanni, koja je inae bila nenastanjena. Ali od kakve je koristi grad bez ljudi, vlast koja se nema nad kim provoditi? Ne previe daleko prema jugu, na obalama Per zijskog zaljeva, u Eriduu ivio je Ea u poluizolaciji. Odande je pratio ljudske poslove, prenosei znanje i civilizaciju ljudskom rodu. Zanosna i namirisana, Inanna je posjetila Eu (svog prastrica). Zaljubljen i opijen, Ea je obeao da e joj ispuniti jednu elju: pretvorit e Uruk u novo sredite sumerske civilizacije koje e postati prijestolnica umjesto Kia. Kako bi provela svoje grandiozne planove, iji je krajnji cilj bio da joj se omogui ulaz u unutarnji krug dvanaest Velikih bo gova, Inanna/Itar je zatraila pomo od svog brata Utua/amaa. Dok su u danima prije Potopa mijeani brakovi izmeu Nefilima i ljudskih keri izazivali gnjev bogova, nakon Potopa se na te veze vie nije gledalo poprijeko. I tako se dogodilo da je u to vrijeme visoki sveenik u Anovom hramu bio sin Samaa i jedne Zemljanke. Itar i ama pomazali su ga za kralja Uruka, ime je zapoela prva dinastija kraljeva-sveenika na svijetu. Prema sumerskim popisima kralje va, on je vladao 324 godine. Njegov sin, koji je izgradio U r u k , vladao je 420 godina. U vrijeme kad je na prijestolje doao Gilgame, peti vladar ove dinastije, Uruk je ve bio cvjetajue sumersko sredite, koje je vladalo nad svojim susjedima i trgovalo s udaljenim zemljama (sl. 61). Kao potomak velikog boga amaa s oeve strane, Gilgame je bio dvije treine bog, treinu ovjek, budui da mu je majka bila boica NIN.SUN (sl. 62). Zahvaljujui toj injenici dobio je privilegij da mu se ime pie s prefiksom boanski.

slika 61 slika 62 Ponosan i samouvjeren, Gilgame je svoju vladavinu zapoeo kao dobronamjeran i savjestan kralj, zaokupljen uobiajenim poslovima kao to je podizanje gradskih bedema ili ukraavanje hramske etvrti. Ali to je vie uio o povijesti bogova i ljudi, sve je vie gubio mir i okretao se filozofiji. Usred veselja, njegove su se misli okrenule smrti. Hoe li, zbog dvije treine svog boan skog podrijetla ivjeti jednako dugo kao i njegovi poluboanski preci - ili e ona jedna treina prevagnuti, i dodijeliti mu ivotni vijek smrtnika? Nije prolo dugo, a on je svoje brige priznao amau: U mom gradu ovjek umire; potiteno je moje srce. ovjek vene; teko je moje srce... ovjek, najvii, ne moe dosegnuti nebo; ovjek, najiri, ne moe pokriti Zemlju. Hou li i ja 'gledati preko zida'?, upitao je amaa. Zar je i meni tako sueno?

Izbjegavajui izravan odgovor - moda stoga to ni njemu nije bio poznat - ama je pokuao ohrabriti Gilgamea da prihvati svoju sudbinu, kakva god ona bila, i da uiva u ivotu dok moe: Kada bogovi stvorie ljudski rod, Smrt ljudskom rodu namijenie. ivot sauvae za sebe. Zato, ree ama, Neka ti trbuh bude pun, Gilgameu, Budi veseo danju i nou! Od svakoga dana uini slavlje radosti, Danju i nou, plei i igraj! Odjea nek' ti je blistava i svjea, budi oprane glave, umivaj se vodom. Vodi brigu o malenom koji te dri za ruku, Nek' supruga tvoja uiva u tvojoj ljubavi, jer takva je sudbina ljudskoga roda. Ali Gilgame je odbio prihvatiti ovakvu sudbinu. Nije li on ipak bio dvije treine boanskog, a samo treinom ljudskog po drijetla? Zato bi, dakle, manji smrtni dio, a ne njegov vei boan ski element, trebao odrediti njegovu sudbinu? Zabrinut danju, nemiran nou, Gilgame je pokuavao ostati mlad, nameui se tek vjenanim parovima i inzistirajui da ima snoaj s mladom prije mladoenje. Zatim je, jedne noi, imao viziju koju je shvatio kao znak. Pourio je ispriati svojoj majci to je vidio, kako bi mu ona to protumaila: Moja majko, Prole noi, osjetivi se krepkim, Lutao sam naokolo. Usred (noi) pojavio se znak. Jedna zvijezda na nebu bila je sve vea Anuova rukotvorina sputala se k meni!

Anuova rukotvorina koja se spustila s neba pala je na ze mlju blizu njega. Gilgame nastavlja priu: Pokuah je podignuti; bila je preteka za mene. Pokuah je pomaknuti; nisam je mogao odvojiti od tla. Dok je pokuavao klimanjem izvui predmet, koji mora da se ukopao duboko u tlo, gomila nahrupi prema njemu, plemii se gurae oko njega. Oito je da su mnogi vidjeli pad ovog pre dmeta, jer "svi iz zemlje Uruka skupie se oko njega. Junaci - snani mukarci - pomogli su Gilgameu u njegovim naporima da pomakne predmet koji je pao s neba: Junaci dohvatie njegov donji dio, ja sam ga vukao za prednji kraj." Iako predmet nije poblie opisan u tekstu, zasigurno se nije radilo o bezoblinom meteoritu, nego o oblikovanom predmetu dostojnom da ga se nazove rukotvorinom samog velikog Anua. Izgleda da drevnim itateljima nisu bili potrebni detaljniji opisi, jer su bili upoznati s ovim izrazom (Anuova rukotvorina) ili njenom slikom, kao to je moda ona na jednom drevnom valj kastom peatu (sl. 63). Gilgameov tekst opisuje donji dio, kojeg su uhvatili junaci, izrazom koji se moe prevesti kao noge. Ova rukotvorina ima la je, meutim, i druge istaknute dijelove, i u nju se moglo ak i ui, to postaje jasno iz nastavka Gilgameovog opisa dogaaja te noi: Pritisnuh snano njegov gornji dio, Nisam mogao ukloniti njegov poklopac, ni uspraviti njegov Uznosa... Razornom vatrom vrh mu (tada) razbih, i uoh u njegovu unutranjost. Njegovo pokretno Ono to gura naprijed Podigoh i donijeh tebi.

Gilgame je bio siguran da je pojava ovog predmeta bila boji znak koji se odnosio na njegovu sudbinu. Ali njegova majka, bo ica Ninsun, morala ga je razoarati. To to je poput zvijezde silo s neba, rekla je, najavljuje dolazak snanog druga koji spaava; prijatelj je doao k tebi... on je najmoniji u zemlji... nikada te nee napustiti. To je znaenje tvoje vizije. Ona je znala to govori, jer su bez Gilgameova znanja, kao odgovor na molbe urukog naroda da se poduzme neto kako bi se zaokupila panja nemirnog Gilgamea, bogovi uredili da jedan divlji ovjek doe u Uruk i izazove Gilgamea na natjecanje u hrvanju. On se zvao ENKI.DU - Enkijev stvor, i bio je neka vrsta ovjeka iz kamenog doba koji je ivio u divljini, meu i votinjama i kao jedan o njih: Mlijeko divljih ivotinja obiavao je sisati. Na slikama je bio gol, s bradom, upave kose - esto je prikazivan u drutvu svojih ivotinjskih prijatelja (sl. 64).

slika 63

slika 64

Kako bi ga obuzdali, uruki su mu plemii poslali prostitutku. Enkidu, koji je dotad poznavao samo drutvo ivotinja, uestalim voenjem ljubavi sa enom ponovno je zadobio svoju ljudsku stranu. Ona je zatim odvela Enkidua u jedan kamp izvan grada, gdje je bio poduen govoru i ponaanju naroda Uruka i Gilgameovim navikama. Obuzdaj Gilgamea, budi mu suparnik!, govorili su plemii Enkiduu. Prvi susret dogodio se nou, kad je Gilgame napustio svoju palau i poeo lunjati ulicama u potrazi za seksualnim avantu rama. Enkidu ga je presreo na ulici, zaprijeivi mu put. Dohvatie jedan drugoga, uklijetie se poput dva bika. Zidovi su se tresli, a dovratnici pucali dok su se njih dvojica hrvali. Konano, Gilgame je savio koljeno; borba je bila gotova. Neznanac ga je pobijedio. Ublaena bijesa, Gilgame poe n a t r a g . I tek tada mu se Enkidu obratio, a Gilgame se sjetio majinih rijei. To je, dakle, bio njegov novi snani d r u g . Oni se poljubie i postadoe prijatelji. Kad su postali nerazdvojni prijatelji, Gilgame je Enkiduu po eo otkrivati svoj strah od sudbine smrtnika. uvi to, Enkiduu se oi ispunie suzama, srce mu razbolje, i teko uzdahnu. Tada je rekao Gilgameu da postoji nain da nadmudri svoju sudbinu: da silom ue u tajno Boravite bogova. Tamo, budu li se ama i Adad zauzeli za njega, bogovi bi se mogli sloiti da mu daju bo anski status na koji ima pravo. Boravite bogova je, prema Enkiduovoj prii, bilo u Cedrovoj planini. On ga je sluajno otkrio dok je lutao zemljom s divljim zvijerima; ali to je mjesto uvalo zastraujue udovite po imenu Huwawa: Pronaoh ga, moj prijatelju, u planinama dok sam lutao s divljim zvijerima. Mnogim ligama protee se uma: Sioh u nju. Huwawa (je tamo); njegova rika je poput bujice, Njegova usta su vatra, njegov dah je smrt...

uvar Cedrove ume, Vatreni ratnik, Moan je, nikada se ne odmara... Da brani Cedrovu umu, kao trepet smrtnika, bog Enlil ga izabra. injenica da je Huwawina glavna dunost bila da smrtnici ma brani ulazak u Cedrovu umu samo je pojaala Gilgameovu odlunost da do nje doe, jer to je onda zaista moralo biti mjesto gdje se mogao pridruiti bogovima, i izbjei svojoj sudbini smr tnika: Tko se, moj prijatelju, moe popeti do neba? Samo bogovi, odlaskom u podzemno mjesto amaovo. ovjekovi dani su ogranieni; sve to postignu samo je vjetar. ak se i ti boji smrti, usprkos svojoj junakoj snazi. Stoga, Pusti me da idem pred tobom, Nek' mi tvoja usta viu: Idi naprijed, ne boj se! Dakle, plan je bio ovakav: odlaskom u podzemno mjesto amaovo u Cedrovoj planini, postati sposoban za penjanje na nebo poput bogova. ak ni najvii meu ljudima, kako je Gilgame ranije istaknuo, ne moe dosegnuti nebo. Sad je znao gdje se nalazi mjesto odakle se moe doi do neba. Pao je na ko ljena i pomolio se amau: Pusti me proi, o amau! Moje su ruke podignute u molitvi... Do Mjesta slijetanja, izdaj zapovijed... Prui mi svoju zatitu!. Naalost, dijelovi teksta koji su sadravali amaov odgovor odlomljeni su od ploice. Znamo samo da dok je Gilgame pro uavao njegov znak... suze su mu potekle niz lice. Izgleda da mu je doputeno da produi, ali na vlastitu odgovornost. Usprkos tome, Gilgame je odluio nastaviti, i boriti se s Huwawom bez

boje pomoi. Ako ne uspijem, rekao je, ljudi e me pamtiti: Gilgame, govorit e, pade borei se sa stranim Huwawom. Ali ako uspijem, nastavio je, dobit u Shem - vozilo kojim se postie vjenost. Dok je Gilgame naruivao posebna oruja za borbu s Huwawom, uruki su ga poglavari pokuavali odgovoriti. Jo si mlad, Gilgameu, isticali su, uvjeravajui ga da nema smisla riskirati smrt uz tako mnogo godina koje e jo u svakom sluaju proi vjeti, i uputati se u borbu s nepoznatim izgledima za uspjeh: to e time postii, ti ne z n a . Prikupivi sve dostupne informacije o Cedrovoj umi i njenom uvaru, upozorili su Gilgamea: ujemo da je Huwawa udesne grae; Tko se moe suprotstaviti njegovim orujima? Nepravedna je to borba s opsadnim strojem Huwawom. No, Gilgame samo pogleda oko sebe, smijeei se svom prijatelju. Prie o Huwawi kao o mehanikom udovitu, opsadnom stroju koji je udesne grae, samo su uvrstile njegovo uvjerenje da njime zaista upravljaju bogovi ama i Adad. Budui da on sam nije uspio dobiti nedvosmisleno obeanje podrke od amaa, Gilgame je odluio taj zadatak povjeriti majci. Drei jedan drugog ruku pod ruku, Gilgame i Enkidu odlaze u Veliku palau, k Ninsun, velikoj kraljici. Gilgame istupi kada uoe u palau: 'O Ninsun (ree)... na daleko putovanje odvano kreem, na mjesto koje uva Huwawa; neizvjesna bitka me oekuje, ne poznatim stazama jahat u. O majko moja, pomoli se za mene amau! Odluivi ispuniti njegovu molbu, Ninsun ue u svoju odaju, odjenu haljinu kakva pristajae njenom tijelu, stavi urese kakvi pristajahu njenim grudima ...nataknu svoju tijaru. Za tim je u molitvi podigla ruke amau - stavljajui mu na teret Gilgameovo putovanje: Zato, upitala je retoriki, dajui mi Gilgamea za sina, tako nemirnim srcem ti ga obdari? A sada ga ohrabruje da krene na dalek put, do mjesta koje uva Huwawa!.

Pozvala je amaa da zatiti Gilgamea: Dok ne stigne do Cedrove ume, Dok ne uniti divljeg Huwawu, Do dana kada poe i vrati se. Kad je stanovnitvo ulo da Gilgame ipak odlazi na Mjesto slijetanja, nagurali su se k njemu i zaeljeli su mu uspjeh. Gradski poglavari dali su mu praktian savjet: Neka Enkidu ide pred tobom: on poznaje put... u umi, neka on prvi ue kroz Huwawine prolaze... onaj koji ide prvi spaava druga! I oni su se pomolili za amaov blagoslov: Neka ti ama ispuni tvoju elju; to tvoja usta kau, neka otkrije tvojim oima; neka za tebe oslo bodi zaprijeene putove, ceste nek' otvori za tvoj hod, planinu za tvoje stope!. Ninsun je imala nekoliko oprotajnih rijei. Okrenuvi se Enkiduu, zamolila ga je da titi Gilgamea; iako nisi potekao iz moje u t r o b e , rekla je, ovim te posvajam (kao s i n a ) ; titi kralja kao brata svoga! Zatim je stavila svoj amblem oko Enkiduova vrata. I oni su krenuli na svoju opasni pothvat. etvrta ploica Epa o Gilgameu posveena je putovanju dvojice drugova u Cedrovu umu. Naalost, ploica je toliko izlo mljena da, unato otkriu paralelnih fragmenata na hetitskom jeziku, nije bilo mogue sastaviti nikakav suvisli tekst. Ipak, jasno je da su putovali dugo i u smjeru zapada. Cijelim putem Enkidu je pokuavao nagovoriti Gilgamea da odustane od svoje namjere. Huwawa, rekao je, moe uti kravu koja hoda na udaljenosti od ezdeset liga. Njegova mrea moe uhvatiti s velike daljine; njegov krik odjekuje iz Mjesta na kojem se uzlazi sve do Nippura; slabost obuzima onoga tko se priblii ulazu u umu. Vratimo s e , molio je. No ipak su nastavili: Do zelene planine dvojica stigoe. Rijei im utihnue;

Oni sami stajali su mirno. Stajali su mirno i gledali u umu; Gledali su visoke cedrove; Gledali su ulaz u umu. Kuda je Huwawa obiavao prolaziti bio je put: tragovi su bili ravni, kanal je bio vatren. Gledali su Cedrovu planinu, Boravite bogova, Itarino raskrije. Puni strahopotovanja i umorni, legli su i zaspali. Usred noi neto ih je probudilo. Jesi li me ti probudio?, upitao je Gilga me Enkidua. Ne, odgovorio je Enkidu. Ali tek to su ponovno zadrijemali, Gilgame je ponovno probudio Enkidua. Ugledao je zapanjujui prizor, i nije bio siguran da li se radilo o snu ili stvar nosti. Rekao je: U mojoj viziji, prijatelju, gora se srui. Obori me dolje, zarobi mi noge... Bljetavilo je bilo nesnosno! Pojavi se ovjek; najljepi u zemlji... Ispod poruene zemlje on me izvue. Dade mi da pijem vode; moje se srce umiri. Noge mi na tlo postavi. Tko je bio taj ovjek - najljepi u zemlji - koji je Gilgamea izvukao ispod hrpe zemlje? to je bilo nesnosno bljetavilo koje pratilo odron zemlje? Enkidu nije imao odgovora; iscrpljen, opet se prepustio snu. Ali noni mir bio je ponovno prekinut: Usred nonih ura, Gilgameov se san zavri. On se trgnu, govorei svome prijatelju: Prijatelju, da li me ti zazva?

Zato sam budan? Nisi li me dodirnuo? Zato se prenuh? Nije li neki bog proao ovuda? Zato mi je tijelo utrnulo? Poriui da je probudio Gilgamea, Enkidu je ostavio svog druga u nedoumici oko toga da li je neki bog proao kraj njih. Zbunjeni, ponovno su zaspali, samo da bi ih opet neto probudi lo. Evo kako Gilgame opisuje to je vidio: Vizija koju sam imao bila je posve zastraujua! Nebesa su urlala, Zemlja je tutnjila. Premda je svitao dan, zavlada tama. Munje su parale nebo, plamen poletje u vis. Oblaci se skupie; zapljuta smrt! Zatim sjaja nestade; vatra se ugasi. I sve to bijae palo pretvori se u pepeo. Gilgame je zacijelo shvatio da je bio svjedok uzlaska Nebeske odaje: podrhtavanja zemlje dok su se motori palili i tu tnjili, oblaka dima i praine koji su prekrili okolinu, pomraivi jutarnje nebo; bljetavila plamena raketnih motora, vienih kroz guste oblake; i - kad je letjelica bila u zraku - njenog sve slabijeg sjaja. To je zaista morao biti posve zastrauju prizor! Ali, to je samo ohrabrilo Gilgamea da nastavi, jer je potvrdilo da je zaista doao do Mjesta slijetanja. Ujutro su drugovi pokuali ui u umu, paljivo izbjegava jui naoruana stabla koja ubijaju. Enkidu je pronaao ulaz o kojem je bio govorio Gilgameu. Ali kad ih je pokuao otvoriti, neka nevidljiva sila odbacila ga je unatrag. Dvanaest dana leao je paraliziran. Kad je opet bio u stanju govoriti i kretati se, poeo je preklinjati Gilgamea: Nemojmo ii u srce u m e . Ali Gilgame je Imao dobre vijesti za svog druga: dok se Enkidu oporavljao od oka, on - Gilgame - pronaao je tunel. Po zvukovima koji su

dopirali iz njega, Gilgame je bio siguran da je tunel povezan s prostorom iz kojega dolaze rijei zapovijedanja. Molio je Enkidua, ne stoj ovdje, moj prijatelju; poimo dolje zajedno!. Mora da je Gilgame bio u pravu, jer sumerski tekst opisuje da Produivi dalje u umu, tajno boravite Anunnakija on je otvorio. Ulaz u tunel bio je obrastao (ili skriven) stablima i grmljem, te zatrpan zemljom i kamenjem. Dok je Gilgame sjekao stabla, Enkidu je izbacivao zemlju i kamenje. Ali ba kad su uspjeli raistiti ulaz, snala ih je nevolja: Huwawa u buku, i postade bijesan. Pojavio se na mjestu dogaaja traei uljeze. Njegov izgled bio je Moan, njegovi zubi poput zmajevih, njegovo lice poput lavljeg, njegov dolazak poput navale bujice. Najstranija je bila njegova svjetlea zraka. Zraei iz njegovog ela, prodirala je stabla i grmlje. Njenoj ubojitoj snazi nita nije moglo u t e i . Jedan sumerski valjkasti peat prikazuje boga, te Gilgamea i Enkidua kraj mehanikog robota, nesumnjivo udovita sa smrtonosnim zrakama iz Epa o Gilgameu (sl. 65). Iz fragmentarnog teksta moe se naslutiti da se Huwawa mo gao zatititi oklopom od sedam plateva, ali kad se pojavio na sceni nosio je samo jednog, est jo nije imao na sebi. Vidjevi u tome svoju priliku, dva druga pokuala su postaviti zasjedu Huwawi. Dok se udovite okretalo kako bi se suoilo sa svojim napadaima, smrtonosna zraka iz njegovog ela unitavala je sve pred njim. U zadnji as, spas je stigao s neba. Vidjevi da su u kripcu, s neba im se obrati boanski ama. Savjetovao im je da ne po kuavaju pobjei, nego da priu blie Huwawi. Tada je ama podigao vrtloni vjetar koji je udarao Huwawu u oi i neutra lizirao njegovu zraku. Kao to je ama i htio, svjetlea zraka nestade, bljetavilo se p o m r a i . Huwawa je uskoro bio imobiliziran: nije u stanju ii naprijed, a ne moe ii ni natrag. Tada

su dva druga napala Huwawu: Enkidu obori uvara, Huwawu, na tlo. Cedrovi su odjekivali do udaljenosti od dvije lige - tako je straan bio pad ovog udovita. Zatim je Enkidu usmrtio Huwawu. Ushieni svojom pobjedom, ali i iscrpljeni od bitke, Gilgame i Enkidu stali su kraj potoka kako bi se odmorili. Gilgame je skinuo odjeu odluivi se okupati. Odbaci svoje stvari uprljane zemljom i odjenu iste; omota se ogrtaem s resama i pritegnu ga pojasom. Nije bilo potrebe za urbom: put do tajnog boravita Anunnakija vie nije bio zaprijeen. Nije Gilgame znao nita o tome da e enska pouda uskoro obezvrijediti njegovu pobjedu... To mjesto, kako se spominje ranije u epu, bilo je Itarino raskrije. Sama boica imala je obiaj dolaziti i odlaziti s ovog Mjesta slijetanja. Mora da je i ona, poput amaa, promatrala bitku - moda iz svoje letee ( k r i l a t e ) Nebeske odaje, kao to je prikazano na hetitskom peatu (sl. 66). Sada je, gledajui Gilgamea kako se skida i kupa, velianstvena Itar zamijetila ljepotu Gilgameovu.

slika 65

slika 66

Priavi junaku, bez okolianja mu je rekla to joj je na umu: Doi, Gilgameu, budi moj ljubavnik! Podari mi plod svoje ljubavi. Budi moj mukarac, Ja u biti tvoja ena! Obeavi mu zlatne koije, velebnu palau, vlast nad drugim kraljevima i prinevima, Itar je bila sigurna da je nagovorila Gilgamea. Ali u svom odgovoru Gilgame je istaknuo da on njoj, boici, nema ime uzvratiti. A to se tie njene ljubavi, koliko je mogla potrajati? Prije ili kasnije, rekao je, ona bi ga se rijeila kao sandale koja ulja svoga vlasnika. Nabrajajui ime na drugih mukaraca s kojima je ljubakala, Gilgame ju je odbio. Razbjenjena ovakvim uvredljivim odbijanjem, Itar je zatraila od Anua da na Gilgamea pusti Nebeskog b i k a . Kad ih je napalo nebesko udovite, Gilgame i Enkidu za boravili su na svoj zadatak i dali se u bijeg, spaavajui goli ivot. Pomaui im u njihovom bijegu natrag prema Uruku, ama im je omoguio da udaljenost od jednog mjeseca i petnaest dana u tri dana prijeu. Ali u predgrau Uruka, na rijeci Eufrat, Nebeski bik ih je sustigao. Gilgame je uspio ui u grad i pozvati svoje ratnike. Ispred gradskih zidina, Enkidu je sam odbijao na pade nebeskog udovita. Kad bi Nebeski bik zafrktao, u zemlji su se otvarale jame, tako velike da je u svaku moglo stati dvjesto ljudi. Kad je Enkidu upao u jednu od jama, Nebeski bik se okre nuo na drugu stranu. Enkidu je hitro iskoio iz jame i usmrtio udovite. to je Nebeski bik bio, nije do kraja jasno. Sumerski naziv - GUD.AN.NA mogao bi takoer znaiti Anuov napada, njegova krstarea raketa. Drevni umjetnici, fascinirani ovom epizodom, esto su prikazivali Enkidua ili Gilgamea u borbi sa stvarnim bikom, i golu Itar (a ponekad i Adad) kako promatra borbu sa strane (sl. 67a). Meutim, iz teksta epa jasno je da je ovo Anuovo oruje bilo mehanika sprava, napravljena od metala i naoruana s dva iljka ( r o g a ) koji su bili sainjeni od trideset

mina lapisa, a na svakom je bio oklop debeo dva p r s t a . Neki drevni crtei prikazuju takvog mehanikog bika kako se sputa s neba (sl. 67b). Nakon to je Nebeski bik pobijeen, Gilgame pozva obrtni ke, kovae, sve njih da pogledaju mehaniko udovite i rastave ga na dijelove. Zatim su, trijumfalno, on i Enkidu krenuli iskazati poast Samau. Ali. Itar, u svom domu, ispusti k r i k . U palai, Gilgame i Enkidu odmarali su se od cjelononog slavlja. Ali u boravitu bogova, vrhovni bogovi razmatrali su Itarinu tubu. I Anu ree Enlilu: 'Zato to Nebeskog bika ubie, i Huwawu jer ubie, njih dvojica moraju umrijeti'. Ali Enlil ree: 'Enkidu e umrijeti, a Gilgame neka ivi.' Tada se ama zauzeo za Enkidua: sve se dogodilo uz njegov pristanak; zato da onda neduni Enkidu u m r e ? . Dok su bogovi raspravljali, Enkidu je pao u komu. Izbezu mljen od brige, Gilgame je koraao naprijed i natrag pred poivaljkom na kojoj je nepomino leao Enkidu. Gorke suze tekle su mu niz obraze. U tuzi zbog svog druga, misli su mu skrenule na njegovu staru tjeskobu: hoe li i on jednoga dana leati na samrtnoj postelji poput Enkidua? Hoe li, nakon svih napora, zavriti mrtav poput svih smrtnika?

slika 67

Na svom vijeanju, bogovi su postigli kompromis. Smrtna kazna za Enkidua zamijenjena je tekim radom u dubinama rudnika - do kraja njegovih dana. Enkiduu je reeno da e se pred njim pojaviti dva izaslanika odjevena poput ptica, s krilima umjesto odjee, kako bi proveli kaznu i odveli ga do njegovog novog doma. Jedan od njih, mladi ije je lice tamno, ije je lice kao u ovjeka-ptice, prenijet e ga do Zemlje rudnika: Bit e odjeven poput Orla, Za ruku e te voditi. Slijedi me (rei e); on e te povesti Do Kue tame, boravita ispod zemlje; Boravita koje ne naputa nitko tko u njega ue. Putem s kojeg nema povratka U kuu iji su stanari lieni svjetla, gdje praina je u njihovim ustima i zemlja je u njihovoj hrani. Jedan drevni valjkasti peat ilustrira ovu scenu, prikazujui krilatog izaslanika ( a n e l a ) kako vodi Enkidua za ruku (sl. 68). Kad je uo kako je kanjen njegov drug, Gilgameu je sinula ideja. Znao je da se nedaleko od Zemlje rudnika nalazi Zemlja ivih; mjesto na koje su bogovi odveli ljude kojima je poklonjen vjeni ivot! Bilo je to boravite predaka koje veliki bogovi pomazae vodom proienja. Tamo su, blagujui hranu i pie bogova, ivjeli

slika 68

Prinevi roeni od kraljica koji su vladali zemljom davnih dana; Kao i Anuu i Enlilu, zainjena mesa posluena su im, Iz mjeina, svjeu im vodu toe. Nije li to bilo mjesto na koje je prenesen junak Potopa, Ziusudra/Utnapitim - isto ono mjesto odakle je Etana uzaao na n e b o ? I tako se dogodilo da je gospodar Gilgame usmjerio svoj um na Zemlju ivih. Rekavi oivljenom Enkiduu da e ga prati ti barem jednim dijelom njegova puta, Gilgame mu je objasnio: O Enkidu, ak i moni venu, suen im je kraj. (Stoga) u ui u zemlju, Postavit u svoj Shem. Na mjestu na kojem su Shemovi podignuti, 1 ja u podignuti Shem. Meutim, putovanje od Zemlje rudnika do Zemlje ivih nije bilo neto to bi smrtnik mogao poduzeti na svoju ruku. Najotri jim rijeima, poglavari Uruka savjetovali su Gilgamea i njegovu majku boicu da prije svega dobiju doputenje od Utua/amaa: U Zemlju ti eli ui, obavijesti Utua, obavijesti Utua, junaka Utua! Ta zemlja je pod Utuovom vlau; Zemlja koja uz cedrove lei, pod vlau je junaka Utua. Obavijesti Utua! Primivi upozorenja i savjete, Gilgame je prinio rtvu Utuu, i zamolio za njegov pristanak i zatitu: O, Utu, U zemlju elim ui;

budi moj saveznik! U zemlju koja uz spokojne cedrove lei elim ui; budi moj saveznik! Na mjestu gdje su podignuti Shemovi, Daj da postavim svoj Shemi Utu/Sama u poetku je sumnjao da Gilgame ispunjava uvjete za ulazak u Zemlju ivih. Zatim ga je, popustivi nago varanju i molitvama, upozorio da e morati putovati kroz pust i suh kraj: ivjet e u praini raskrija, pustinja e ti biti krevet... trnje i dra derat e ti kou sa stopala... e e ti ispiti obraze. Kako nije uspio odgovoriti Gilgamea, rekao mu je da je mjesto na kojem su podignuti Shemovi okrueno sa sedam planina, i da prolaze uvaju strana mona bia koja na njega mogu poslati oganj plameni ili munju koja se ne moe vratiti. Ali na kraju, Utu je popustio: suze Gilgameove prihvati kao rtvu; kako do likuje milostivom, ukaza mu milost. Ali, gospodar Gilgame ponio se lakoumno. Umjesto da poe tekim kopnenim putem, planirao je vei dio puta prijei u ugodnoj plovidbi morem; nakon to bi se iskrcao na svom dalekom odreditu, Enkidu bi otiao u Zemlju rudnika, a on (Gilgame) produio bi do Zemlje ivih. Izabrao je pedeset mla dih, neoenjenih mukaraca da prate njega i Enkidua i da budu veslai na brodu. Njihov prvi zadatak bio je da nasijeku i dovuku u Uruk posebno drvo, od kojeg su se izraivali MA.GAN brodovi - egipatski brodovi. Uruki kovai izradili su kvalitetna oruja. Kad je sve bilo spremno, isplovili su. Po svemu sudei, otplovili su niz Perzijski zaljev, oigledno namjeravajui oploviti Arapski poluotok, i potom kroz Crveno more doi do Egipta. No, uskoro ih je stigao Enlilov gnjev. Nije li Enkiduu bilo reeno da e ga mladi aneo uzeti za ruku i odvesti u Zemlju rudnika? Zato je onda otplovio kraljevskim brodom, uz veselog Gilgamea i pedeset naoruanih ljudi? U sumrak, Utu - koji ih je vjerojatno otpratio s velikom zabrinutou - podignu glavu i krenu natrag. Planine du udaljene obale postadoe tamne, sjena ih prekri. Zatim stojei

kraj planina, pojavio se netko tko je - poput Huwawe - mogao odailjati zrake kojima nitko nije mogao pobjei. Poput bika stajao je na velikoj Zemljinoj kui - na nekakvoj promatranici, kako se ini. Mora da je ovaj grozni straar napao brod i njegove putnike, jer je Enkidua obuzeo strah. Vratimo se u Uruk, molio je. Ali Gilgame nije htio ni uti za to. Umjesto toga, okrenuo je brod prema obali, odluivi napasti straara - tog 'ovjeka', bio on ovjek ili bog. Tad ih je snala nesrea. Njihovo trostruko platno - jedro - pocijepalo se. Kao da ga je dohvatila neka nevidljiva ruka, brod se prevrnuo; povukao je na dno sve koji su bili u njemu. Ipak, Gilgame je nekako uspio isplivati na obalu; Enkidu takoer. Dok su jo bili u vodi, vidjeli su potonuli brod s posadom koja je jo bila na svojim mjestima, zapanjujue ivog izgleda u svojoj smrti: Nakon to bijae potonuo, u more potonuo, Te veeri kad Magan-brod bijae potonuo, Nakon to brod, na putu za Magan, bijae potonuo U njemu, kao da jo uvijek ive sjedili su oni koje maternica rodi. Proveli su no na nepoznatoj obali, dogovarajui se kojim e putem krenuti. Gilgame je jo uvijek uporno elio doi do zemlje. Enkidu je predlagao da potrae put natrag do grada. Meutim, uskoro je Enkidua svladala slabost. Sa strastvenim drugarstvom, Gilgame je preklinjao Enkidua da ostane na ivo tu: Moj mali, onemoali prijatelju, njeno mu je govorio; do zemlje u te dovesti, obeavao mu je. Ali smrt, koja ne pravi razlike nije se dala otjerati. Sedam dana i sedam noi Gilgame je oplakivao Enkidua, dok crv ne ispade iz njegova n o s a . U poetku je besciljno lutao: Za svojim prijateljem, Enkiduom, Gilgame gorko plae dok putuje divljinom... s tugom u utrobi, bojei se smrti, on luta divljinom. I opet se zabrinuo zbog svoje sudbine - u strahu od smrti - pitao se: Kada umrem, neu li biti poput Enkidua?

Tada ga je ponovno obuzela njegova odlunost da izbjegne svoju sudbinu. Moram li i ja lei u zemlju i zaspati do kraja vremena?, pitao je amaa. Neka moje oi gledaju Sunce, daj da se nauivam svjetla!, preklinjao je boga. Odreujui smjer svog hoda prema izlazeem i zalazeem Suncu, Krenu prema Divljoj kravi, prema Utnapitimu, sinu Ubar-Tutua. Hodao je neutabanim stazama, ne sreui ljude, hranei se divljai koju bi putem ulovio. Koje je sve planine preao, koje je rijeke pregazio - nitko ne moe z n a t i , tuno su primijetili drevni pisari. I konano, kako nam govore verzije pronaene u Ninivi i he titskim nalazitima, pribliio se naselju. Doao je u kraj u kojem su ljudi tovali Sina, amaovog oca. Kad nou stie u planinski klanac, Gilgame vidje lavove i osjeti s t r a h : Podie glavu prema Sinu i pomoli se: K mjestu gdje se bogovi pomlauju moje su stope usmjerene... Zatiti me! Dok je nou spavao, probudi se od sna kojeg je protumaio kao Sinov znak da e uivati u ivotu. Ohrabren, Gilgame se poput strijele sjurio meu lavove. Uspomeni na njegovu bitku s lavovima posveeni su mnogi crtei, ne samo u Mezopotamiji, nego i irom drevnih zemalja, pa ak i u Egiptu (sl. 69 a, b, c). Nakon svitanja, Gilgame je proao kroz klanac. U daljini ispod njega vidio je vodenu povrinu, poput velikog jezera, uzburkanu dugim vjetrovima. Na ravnici kraj ovog mora, usred kopna mogao je vidjeti grad zatvoren sa svih strana grad opasan bedemima. U njemu bijae hram posveen S i n u . Izvan grada, u blizini niskog m o r a , Gilgame je opazio konaite. Kad se pribliio, ugledao je gostioniarku Siduri. Nosila je krag (piva) i zdjelu zlatne k a e . Ali kad je vidjela Gilgamea, uplaio ju je njegov izgled: On je ogrnut koama... trbuh mu je stisnut... lice mu je kao u lutalice koji dolazi iz daleka kraja. Razumljivo, kad ga gostioniarka vidje, zakljua vrata, spusti zasun na vratima. Uz velike napore, Gilgame ju je uspio

uvjeriti u svoj pravi identitet i dobre namjere, priajui joj o svo jim pustolovinama i pothvatima. Nakon to mu je Siduri dopustila da se odmori, najede i napije, Gilgame je odmah poelio poi dalje. Koji je najbolji put do Zemlje ivih?, upitao je Siduri. Mora li obii more i potraiti put izmeu golih planina - ili bi mogao krenuti preicom, preko mora? A sada gostioniarko, kai mi put... Koje oznake da slijedim? Reci mi, o reci mi njegove oznake! Ako je bolje, krenut u preko mora; Ako nije, putovat u kroz divljinu. Izbor, kako se pokazalo, nije bio tako jednostavan; jer more koje je vidio bilo je More smrti:

slika 69

Gostioniarka ree njemu, Gilgameu: More, Gilgameu, nije mogue prijei Jo od davnina, s druge strane nitko ne doplovi. Hrabri ama preplovio ga je, dodue, ali osim amaa, tko je to u stanju? Teka je plovidba, naputen je taj put; Puste su vode smrti kojima on prolazi Kako e, Gilgameu, onda prijei more? Kako Gilgame nije odgovarao, Siduri je opet progovorila, otkrivi mu da moda ipak postoji nain na koji bi mogao pre ploviti More voda smrti: Gilgameu, Ima jedan Uranabi, Utnapitimov laar. On ima stvari koje plutaju, u umi skuplja tvari koje povezuju. Idi, pokai mu svoje lice. Bude li pristao, s tobom e ploviti; Ne bude li pristao, vrati se ovamo. Slijedei njene upute, Gilgame je pronaao laara Uranabija. Nakon to je nadugo propitivao Gilgamea o tome tko je, kako je tamo stigao i kamo je krenuo, laar ga je ocijenio dostojnim svojih usluga. Pomou dugih motki, otisnuli su splav od obale. U tri dana plovidbe, put od jednog mjeseca i petnaest dana - e trdeset i pet dana hoda - ostavie za s o b o m . Stigao je u TIL.MUN - Zemlju ivih. Kuda da poem sada?, pitao je Gilgame. Mora stii do planine, odgovorio je Uranabi, planine ije je ime Mau. Upute koje je Uranabi dao Gilgameu dostupne su nam iz hetitske verzije epa, iji su fragmenti pronaeni u Boghazko-

yu i drugim hetitskim nalazitima. Iz tih fragmenata (koje je sastavio Johannes Friedrich u Die hethitischen Bruchstukes des Gilgamesh-Epos), doznajemo da je Gilgameu reeno da pronae i slijedi uobiajeni put koji vodi prema Velikom moru, koje je daleko. Trebao je potraiti dva kamena stupa ili oznake, koji, ustvrdio je Uranabi, uvijek vode do odredita.. Na tom je mjestu trebao skrenuti i doi do grada po imenu Itla, sveto ga grada boga kojeg su Hetiti zvali Ullu-Yah ( O n a j koji je od vrhunaca?). Morao je primiti blagoslov boga prije nego to je mogao nastaviti. Slijedei ove upute, Gilgame je stigao u Itlu. Izgleda da se iz grada moglo u daljini vidjeti Veliko more. Tamo se Gilgame najeo i napio, oprao se i uredio kako dolikuje kralju. Tu mu je ama jo jednom pomogao, savjetujui mu da prinese rtvu Ulluyahu. Doveo je Gilgamea pred Velikog boga (sl. 70), i zamolio Ulluyaha: Primi njegovu rtvu, podari mu ivot. Ali Kumarbi, jo jedan bog dobro poznat iz hetitskih pria, otro se usprotivio: Gilgameu se ne moe dati besmrtnost, rekao je. Uviajui da, po svemu sudei, nee dobiti Shem, Gilgame je odluio zamoliti za jednu manju uslugu: poelio je, ako nita drugo, barem sresti svog pretka Utnapitima. Dok su bogovi odgaali donoenje odluke, Gilgame je (uz amaovo preutno odobravanje?) napustio grad i krenuo prema planini Mau, zau stavljajui se svakog dana kako bi prinio rtvu Ulluyahu. Nakon est dana, stigao je do planine; to je zaista bilo mjesto Shemova:

slika 70

Ime planine je Mau. Do planine Mau on stie; Tu je Shemove svakodnevno gledao Kako odlaze i dolaze. Uloga planine nalagala je da ova bude povezana s dalekim nebesima, kao i s udaljenim krajevima na Zemlji: U visini, s nebeskim svodom povezana je; Ispod, s podzemnim svijetom spojena je. Postojao je nain da se ue u unutranjost planine; ali ulaz - dveri - bio je paljivo uvan: Ljudi iz raketa uvaju njene dveri. Oni ulijevaju strahopotovanje, njihov pogled je smrt. Njihovi strani pogledi pretrauju planine. Oni uvaju amaa dok on uzlazi i sputa se. (Pronaene su slike koje prikazuju krilata bia ili boanske ljude-bikove koji upravljaju ureajem za odailjanje zraka pri vrenom na stalak; lako je mogue da su to drevne ilustracije stranih pogleda koji pretrauju planine - sl. 71a, b, c.) Kada Gilgame ugleda uasni sjaj, zakloni lice; prikupivi snagu, krenu prema njima. Kad je jedan od ljudi iz raketa vidio da su strane zrake djelovale na Gilgamea samo na trenutak, vi knuo je svom partneru: Taj koji dolazi, njegovo je tijelo od mesa bogova!. ini se da su zrake mogle paralizirati ili ubiti samo ljude, ali su bile bezopasne za bogove. Kad su mu dopustili prii, zatraili su od Gilgamea da se pred stavi i objasni svoju prisutnost na zabranjenom podruju. Objasniv i da je dijelom boanskog podrijetla, rekao im je da je doao u po trazi za ivotom. Izrazio je elju da vidi svog pretka Utnapitima:

Zbog Utnapitima, moga pretka, doao sam Njega koji se pridruio zajednici bogova. O smrti i ivotu elim ga pitati. Nijednom smrtniku to nije m o g u e , odgovorili su mu straari. Gilgame, koji se nije dao pokolebati, pozvao se na amaa i objasnio da je po svoje dvije treine bog. Zbog rupa na ploici nije poznato to se nakon toga dogodilo; ali na kraju su ljudi s raketa obavijestili Gilgamea da mu je doputeno proi: Dveri planine za tebe su otvorene! (Vrata raja bila su est motiv na bliskoistonim valjkastim peatima, na kojima su prikazivana kao krilata, ljestvama slina vrata koja vode do Stabla ivota. Ponekad su ih uvale zmije - sl. 72). Gilgame je uao, slijedei put kojim je proao ama. Nje govo putovanje trajalo je dvanaest berua (dvosata); veim dijelom puta nije mogao vidjeti nita pred sobom ni iza s e b e ; moda je nosio povez preko oiju, jer tekst naglaava da za njega nije bilo

slika 71

nikakvog svjetla. Tijekom osmog dvosata kriknuo je od straha, tijekom devetog, osjetio je kako mu lice hladi vjetar sjeverac. Kad je stigao do jedanaestog berua, svitala je zora. Konano, na kraju dvanaestog dvosata, odsjeo je u svjetlosti. Sada je opet mogao vidjeti, a ono to je gledao bilo je zapa njujue. Vidio je ograeno podruje kao od bogova, u kojem je rastao vrt koji se u potpunosti sastojao od dragog kamenja! Velianstvenost ovog mjesta opisuju nam drevni, fragmentarni reci: Kao voe nosi karneole, njegove vitice nepodnoljivo su lijepe. Listovi su od lapis lazulija; A grozdovi, preraskoni za oi, od... kamenja napravljeni...

slika 72

Njegovi... od bijeloga kamenja U njegovim vodama, trske... od sasu-kamenja; Poput Stabla ivota i stabla... koja su napravljena od An-Gug kamenja... Opis se dugo protee u slinom tonu. Uzbuen i zadivljen, Gilgame je hodao vrtom. Oito je bio u simuliranom Edenskom vrtu! Jo uvijek nije poznato to se dalje dogaalo, jer je cijeli stupac devete tablice previe oteen da bi ga se moglo itati. U umjetnom vrtu, ili negdje drugdje, tek Gilgame je konano sreo Utnapitima. Prvo to je primijetio na tom ovjeku iz davnih dana bilo je koliko mu je slian: Gilgame mu ree, Utnapitimu Dalekom: Dok te gledam, Utnapitime, Ni po emu se ne razlikuje; ak mi i nalikuje / kao da smo isti... Zatim je Gilgame preao ravno na stvar: Reci mi, Kako si se pridruio zajednici bogova u svojoj potrazi za ivotom? Kao odgovor na ovo pitanje, Utnapitim je rekao Gilgameu: Otkrit u ti, Gilgameu, neto skriveno; rei u ti tajnu bogova. Ta tajna bila je Pria o Potopu: kad je on, Utnapitim, vladao Shuruppakom a bogovi su namjeravali pustiti da Potop uniti ljudski rod, Enki ga je potajno uputio da izradi poseban potopivi brod, i U njega ukrca svoju obitelj i sjeme svega to je ivo. Navigator kojeg mu je Enki poslao usmjerio je brod prema planini Ararat. Kad su se vode poele povlaiti, izaao je iz broda kako bi prinio rtvu. Bogovi i boice - koji su kruili u svojoj letjelici oko Zemlje dok je ova bila poplavljena - takoer su sletjeli na Ararat,

namirisavi peeno meso. Naposljetku je sletio i Enlil, i planuo od bijesa kad je shvatio da je, usprkos zakletve koju su poloili svi bogovi, Enki omoguio ljudskom rodu da preivi. Ali kad se njegov bijes stiao, Enlil je shvatio da u tome ima i dobrih strana; tada je, kako doznajemo iz nastavka prie, Enlil Utnapitimu darovao vjeni ivot: Odmah potom, Enlil se pope na brod. Drei me za ruku, povede me sa sobom. Povede moju enu na brod, i ree joj da klekne kraj mene. Stojei meu nama, dodirnu naa ela i blagoslovi nas: Dosad je Utnapitim bio ovjek; Odsad e Utnapitim i njegova ena za nas biti poput bogova. Daleko odavde ivjet e ovjek Utnapitim, kraj ua vodenih tokova. I tako se dogodilo, rekao je Utnapitim privodei priu kraju, da su ga odveli na Daleko mjesto, da ivi meu bogovima. No, na koji bi se nain to moglo postii i za Gilgamea? Ali sada, tko e u tvoje ime sazvati skuptinu bogova, kako bi ivot koji trai mogao pronai? Kad je uo priu i shvatio da samo bogovi, na svojoj skup tini, mogu odluiti o davanju vjenog ivota, i da ga on sam ne moe dobiti - Gilgame se onesvijestio. est dana i sedam noi leao je bez svijesti. Utnapitim je sarkastino rekao svojoj supruzi: Pogledaj ovog junaka koji trai ivot; od obinog sna iezava poput magle! Dok je Gilgame bio u nesvijesti, njego vali su ga i brinuli se za njegov ivot, kako bi se sigurno vratio putem kojim je doao, da bi se kroz vrata na koja je uao, vratio u svoju zemlju. Pozvali su laara Uranabija da odvede Gilgamea natrag. Ali u posljednjem trenutku, kad je Gilgame ve bio spreman za odlazak, Utnapitim mu je otkrio jo jednu tajnu. Iako nije mo-

gao izbjei smrt, rekao mu je, postoji nain kako ju moe odgo diti. Mogao bi to postii ako se domogne biljke koju jedu sami bogovi kako bi ostali zauvijek mladi! Utnapitim ree njemu, Gilgameu: Doao si ovamo, uz napore i patnje. to da ti dam, da se moe vratiti u svoju zemlju? Otkrit u ti, o Gilgameu, skrivenu stvar; Rei u ti tajnu bogova: Postoji jedna biljka, iji je korijen poput trnovitog grma. Njeno je trnje kao u divlje rue, izbost e ruke tvoje. Domogne li se ove biljke, Pronai e nov ivot. Ta je biljka, kako saznajemo iz nastavka, rasla pod vodom: im Gilgame ovo u, otvori cijev za vodu. Teko kamenje priveza za stopala, Koje ga povue u dubinu. On ugleda biljku. Uze biljku, premda mu je bola ruke. Oslobodi noge tekoga kamenja, I to ga vrati odakle je doao. Vraajui se u grad s Uranabijem, Gilgame mu je ushieno rekao: Uranabi, Ova je biljka zaista jedinstvena: Pomou nje ovjek moe povratiti svu snagu! Odnijet u je u utvreni Uruk, da je tamo razreem i pojedem.

Neka joj ime bude ovjek postaje mlad u starosti! Od ove u biljke jesti, i opet u biti mlad. Sumerski valjkasti peat, iz otprilike 1700. pr. Kr., koji ilustrira scenu iz ove epske prie, prikazuje (lijevo) polugolog i neurednog Gilgamea kako se bori s dva lava; na desnoj strani, Gilgame Uranabiju pokazuje biljku vjene mladosti. Bog, koji je u sredini, dri neobino spiralno orue ili oruje (sl. 73). Meutim, kao i u sluaju svih drugih koji su tijekom kasnijih tisuljea i stoljea traili biljku mladosti, umijeala se sudbina. Dok su se Gilgame i Uranabi pripremali za noenje, Gil game ugleda bunar sa svjeom vodom. Spusti se u njega kako bi se okupao. I tada se dogodila nesrea: Jedna zmija namirisa biljku. Ona doe i odnese biljku... Gilgame tada sjede i zaplaka, suze mu potekoe niz lice. Uze za ruku Uranabija, laara. Za koga su s e , (upita) muile moje ruke? Za koga je prolivena krv moga srca? Sebi ne priskrbih blagodat; zmiji blagodat donesoh... Jo jedan sumerski peat ilustrira tragian kraj ovog Epa: krilata vrata su u pozadini, Uranabi upravlja brodom, a Gilgame se bori sa zmijom. Budui da nije pronaao besmrtnost, sada ga slijedi aneo smrti (sl. 74). I tako su, kroz mnoge generacije, pisari prepisivali i prevodili, pjesnici recitirali a pripovjedai kazivali priu o prvoj bezuspje noj potrazi za besmrtnou, epsku priu o Gilgameu. Evo njenog poetka: Dopustite mi da upoznam zemlju S onim koji je vidio Tunel;

O njemu koji poznaje mora, saznat ete cijelu priu. On je posjetio... (?) takoer, to je skriveno od mudrosti, sve stvari... Tajne stvari vidio je, to je skriveno od ovjeka, otkrio je. Donio je ak i vijesti o vremenu prije Potopa; Poduzeo je i daleko putovanje, iscrpljujue i puno tekoa. Vratio se, i na kamenom stupu patnje je svoje uklesao. A ovako je, prema sumerskim popisima kraljeva, sve zavrilo: Boanski Gilgame, iji je otac bio ovjek, visoki sveenik hramskog prostora, vladao je 126 godina. Ur-lugal, Gilgameov sin, vladao je nakon njega.

slika 73

slika 74

8
JAHAI OBLAKA
Gilgameova putovanja u potrazi za besmrtnou u kasnijim su tisuljeima nesumnjivo bila izvor brojnih pria o polubogo vima ili junacima koji su polagali pravo na taj status, i koji su na slian nain pokuali pronai raj na Zemlji ili nebesko boravite bogova. Sigurno je i da je iscrpni Ep o Gilgameu sluio kao vo di pomou kojega su kasniji tragaoci pokuavali pronai drevne putokaze prema Zemlji ivih, i utvrditi put do nje. Slinosti izmeu geografskih orijentira - tunela koje su na pravili ljudi (ili moda bogovi), hodnika, hermetinih i radijacijskih komora; pticolikih bia, ili Orlova, kao i brojnih drugih veih i manjih detalja - previe su brojne i identine da bi bile samo sluajnost. U isto vrijeme, epska pria o putovanju moe objasniti zbrku oko tone lokacije udenog cilja koja je vladala u kasnijim tisuljeima. Naime, kako je pokazala naa detaljna analiza, Gilgame nije poduzeo jedno, nego dva putovanja, to je injenica koju su zanemarili mnogi moderni znanstvenici, a moda i oni iz prolosti. Gilgameova drama dosee kulminaciju u zemlji Tilmun, boravitu bogova i mjestu Shemova. Tamo je Gilgame sreo svog

pretka koji je umakao smrtnosti, i tamo je pronaao tajnu biljku vjene mladosti. Tamo su se u kasnijim tisuljeima dogodili drugi susreti s bogovima, kao i dogaaji koji su utjecali na smjer ljudske povijesti. Tamo je, po naem miljenju, bio Duat - Stepe nite do neba. No, to nije bilo prvo Gilgameovo odredite, stoga moramo pratiti njegove stope redom kojim ih je ostavio: njegovo prvo odredite na putu prema besmrtnosti nije bio Tilmun, nego Mjesto slijetanja na Cedrovoj planini, u velikoj Cedrovoj umi. Znanstvenici (npr. S. N. Kramer, The Sumerians) su tvrdnje Sumerana da se ama mogao uspinjati u Zemlji cedrova, a ne samo u Tilmunu, nazvali kriptinim i jo uvijek zagonetnim. Odgovor glasi da je pokraj svemirske luke u Tilmunu, odakle se moglo dosegnuti najudaljenija nebesa, postojalo jo i Mjesto sli jetanja, iz kojeg su se bogovi mogli popeti na nebo oko Zemlje. Potvrda je to naeg zakljuka da su bogovi u stvari imali dvije vrste letjelica: GIR-ove, raketne brodove kojima se upravljalo iz Tilmuna, i one koje su Sumerani zvali MU, Nebeska komora. Tehnologija je Nefilima omoguavala da se gornji segment GIR-a, komandni modul - ono to su Egipani zvali Ben-Ben - mogao odvojiti i letjeti Zemljinom atmosferom kao MU. Drevni narodi vidjeli su GIR-ove u njihovim podzemnim ko morama, (si. 27) a moda i u letu (si. 75). Ali na crteima su ee prikazivali nebeske komore - letjelice koje bismo danas klasi ficirali kao NLO-e (neidentificirane letee objekte). Onaj kojeg je patrijarh Jakov vidio u svojoj viziji lako je mogao izgledati kao Itarina Nebeska komora (si. 66); letei kota kojeg je opisao pro rok Ezekiel bio je slian asirskim opisima njihovog leteeg boga koji luta nebom, na visini oblaka, u kuglastoj Nebeskoj odaji (si. 76a). Crtei pronaeni na drevnom nalazitu kraj rijeke Jordan, na suprotnoj obali od Jerihona, daju naslutiti da su ove kuglaste letjelice prilikom slijetanja izbacivale tri noge (si. 76b); one su moda bile plameni vihor u kojem je prorok Ilija odnesen prema nebu na istoj toj lokaciji. Kao i sumerske Orlove, drevni su narodi sve letee bogove prikazivali opremljene krilima - kao krilata bia iz ijih prikaza

slika 75

slika 76 moemo pratiti podrijetlo judeokranskog prihvaanja krilatih kerubina i anela (doslovno: izaslanika) Bojih (si. 77). Tilmun je, dakle, bio lokacija svemirske luke. Cedrova planina bila je lokacija Mjesta slijetanja, Itarinog raskrija - zrane luke bogova. A ovo potonje bilo je Gilgameovo prvo odredite. Dok identifikacija Tilmuna i njegove lokacije predstavlja nemali izazov, utvrivanje lokacije Cedrove ume nije osobito zahtjevno. Uz niske ume na otoku Cipru, postoji samo jedna takva lokacija na cijelom Bliskom istoku - libanonske planine. Ta dojmljiva stabla cedra, koja mogu dosei visinu od 50 meta ra, veliaju se na vie mjesta u Bibliji, a njihova je jedinstvenost drevnim narodima bila poznata jo od najstarijih vremena. Kao to biblijski i drugi bliskoistoni tekstovi svjedoe, libanonski ce drovi bili su namijenjeni gradnji i ukraavanju hramova (bojih

kua) - to je praksa koja se detaljno opisuje u Kraljevima I, u poglavlju koje govori o tome kako je Salomon gradio jeruzalem ski hram (nakon to se Jahve poalio Zato mi ne sagradite kuu od cedrovine?). ini se da je biblijski Gospodin jako volio cedrove, i esto ih je spominjao u svojim alegorijama, usporeujui s njima vladare i narode: Asirijo, usporedit u te, evo, s cedrom libanonskim, lije pih grana, gusta lia i debla visoka... Voda ga othrani i uzvisi bezdan - sve dok ga Jahvin gnjev nije oborio i polomio mu grane. ini se da ovjek nikada nije bio u stanju uzgajati ove cedrove, a u Bibliji je zabiljeen jedan pokuaj koji je bio potpuno neuspjean. Taj se pokuaj pripisuje babilonskom kralju (stvarnom ili alego rijskom) koji Doletje na Libanon i zgrabi cedrov vrh, nakon ega je izabrao najbolje sjeme. To sjeme u plodnu njivu posadi, kraj obilnih voda stavi. Ali ono to je izraslo nije bio visoki cedar - samo stabalce slino vrbi, bujan izbi okot, onizak izraste. Biblijski Gospodin je, S druge strane, poznavao tajnu uzgaja nja cedrova: Ovako govori Jahve Gospod: S vrha cedra velikoga, s vrka mladih grana njegovih, odlomit u granicu i posadit je na gori visokoj, najvioj... Razgranat e se ona, plodom uroditi, i postat e moni cedar. To znanje je oito imalo veze s injenicom da su cedrovi rasli u bojem vrtu. Tamo se s njima nije moglo usporediti nijedno drugo stablo; zaviae mu sve edensko drvee u vrtu Bojem. Hebrejski izraz Gan (vrt, vonjak), koji potjee od korijena gnn (tititi, braniti), oznaava uvano i zabranjeno podruje - isto ono to itatelju prenosi pria o Gilgameu, kada govori o umi koja se protee mnogim ligama, koju uva Vatreni ratnik (trepet smrtnika), i u koju se moe ui samo kroz vrata koja para liziraju svakog uljeza koji ih dodirne. U njoj se nalazilo tajno boravite Anunnakija; tunel je vodio do prostora odakle dolaze rijei zapovijedanja - podzemnog mjesta amaovog.

slika 77 Gilgame je zamalo uspio doi do Mjesta slijetanja, zahvalju jui amaovom doputenju i pomoi. Ali Itarin bijes (nakon to je odbio njene ponude) potpuno je promijenio tijek dogaaja. Ali prema Starom zavjetu, sudbina jednog drugog smrtnog kralja bila je drukija. Bio je to kralj Tira - grada drave na libanonskoj obali, smjetene nedaleko od cedrovih planina; njemu je Bog

(prema 28. poglavlju Knjige Ezekielove) omoguio da posjeti Svetu planinu: U Edenu, vrtu Bojem, ti ivljae, resio te dragulj svaki... Postavih te kao raskriljena keruba zatitnika: bio si na svetoj gori Bojoj, kretao si se posred ognjena kamenja. Gilgame je pokuao nepozvan ui u Mjesto slijetanja bogo va; kralju Tira ne samo to je bilo doputeno da doe u to mjesto, nego se oigledno i kretao u vatrenom kamenju, letei poput keruba. Zato je rekao: Ja sam bog! Na bojem prijestolju sjedim u srcu morskom. Zbog oholosti njegova srca, prorok ga je oba vijestio da e umrijeti smru neobrezanih od tuinske ruke. Vidljivo je da su i Hebreji iz biblijskih vremena i njihovi sje verni susjedi bili upoznati s lokacijom i prirodom Mjesta slijeta nja na Cedrovoj planini, u koje je Gilgame pokuao prodrijeti u prethodnom tisuljeu. To, kako emo pokazati, nije bilo mitoloko, nego stvarno mjesto: osim tekstualnih, postoje i njegovi slikovni prikazi iz tih drevnih dana, koji svjedoe o postojanju i funkciji tog mjesta. U prii o kralju koji je pokuao uzgojiti cedar, Stari zavjet kae da je on odnio granicu u zemlju trgovaca, i posadio sje me u gradu prodavaa. Takvu zemlju i takav grad prodavaa nije trebalo traiti daleko: du libanonske obale, od Anatolije na sjeveru do Palestine na jugu, bilo je nekoliko kanaanskih obalnih gradova iji su bogatstvo i mo rasli zahvaljujui meunarodnoj trgovini. Iz biblijskih pria najpoznatiji su Tir i Sidon; tisuljetna pomorska i trgovaka sredita, ija je slava dosegnula vrhunac pod vlau Feniana. U ruevinama i pod gomilom zemlje, otkad su ga razorili asirski napadai, leao je jo jedan grad, moda najsjevernija predstraa Kanaanaca prema Hetitskom carstvu. Njegove je ostatke 1928. sluajno otkrio jedan zemljoradnik koji je odluio zaorati novo polje u blizini brda Ras Shamra. Opsena iskapanja koja su uslijedila otkrila su drevni grad Ugarit. Meu spektaku larnim nalazima bili su velika palaa, hram boga Baala (Gospo-

dara), i velik broj rukotvorina. Ali najvee blago bile su brojne glinene ploice ispisane alfabetskim klinastim pismom (si. 79), na zapadnosemitskom jeziku, slinom biblijskom hebrejskom. Te ploice, iji je sadraj Charles Virollaud godinama objavljivao u znanstvenom asopisu Syria, upoznale su nas s dotad relativno zagonetnim Kanaancima, njihovim ivotom i obiajima, i njiho vim bogovima.
ZEMLJA HETITA

Ugarit

ZEMLJA AMOREJACA
Kade

CYPRUS

Palmyra

FEDITSIUUNKAIt

SU

Sea

of Galilee

Jericho

DEAD SBA

BeerSheba
NEGEV

Heliopolis
Memphis
EGYPT

BED SEA

slika 78

slika 79

slika 80

Na elu kanaanskog panteona bilo je vrhovno boanstvo zva no El - ime koje je u biblijskom hebrejskom bilo openiti naziv za boanstvo, podrijetlom od akadske rijei Ilu, koja je doslo vno znaila Uzvieni. Ali u kanaanskim priama o bogovima i ljudima, El je bilo vlastito ime jednog boga, koji je bio vrhovni autoritet meu ljudima i meu bogovima. On je bio otac bogova, kao i Ab Adam ( o t a c ljudi); njegovi epiteti bili su Dobri, Mi losrdni. On je bio stvoritelj svega stvorenog i onaj koji jedini moe dati kraljevsku vlast. Stela pronaena u Palestini (sl. 80) prikazuje Ela kako sjedi na svom prijestolju, dok mu neko mlae boanstvo, vjerojatno jedan od njegovih brojnih sinova, posluu je pie. El nosi stoastu, rogatu kacigu, koja je bila znak raspozna vanja bogova irom cijelog Bliskog istoka, a prizorom dominira sveprisutna krilata kugla, simbol Planeta bogova. U davnim danima, El je bio vrhovno boanstvo neba i Ze mlje. No, u vrijeme dogaaja o kojima govore glinene ploice, El je ivio u nekoj vrsti mirovine, daleko od svakodnevnih poslova. Njegovo boravite bilo je u planinama, kod dva izvora. Tamo je sjedio u svom paviljonu, primajui izaslanike, predsjedajui skuptinama bogova, i pokuavajui rijeiti tekue sukobe meu mlaim bogovima. Mnogi od njih bili su njegova vlastita djeca: neki tekstovi tvrde da je El imao ak sedamdeset potomaka. Od tog broja, njih trideset rodila je njegova slubena supruga-kraljica Aera (sl. 81); ostalu su djecu rodile njegove brojne konkubine ili ak smrtne ene. Jedan poetski tekst govori kako su dvije ene

slika 81

ugledale golog Ela dok su etale plaom; potpuno ih je oarala veliina njegovog penisa, i svaka od njih kasnije mu je rodila sina. (Ovo je Elovo obiljeje lako uoljivo i na fenikom noviu, gdje je on prikazan kao krilati bog - sl. 82). Elova najvanija djeca, meutim, bila su tri sina i jedna ki: bogovi Jam (Ocean, M o r e ) , Baal ( G o s p o d a r ) i Mot ( U n i tava), te boica Anat ( O n a koja je odgovorila). Po imenima i odnosima oito su bili paralelni grkim bogovima Posejdonu (bogu mora), Zeusu (vladaru bogova) i Hadu (bogu podzemnog svijeta). Baal je, poput Zeusa, bio uvijek naoruan kopljastom munjom (sl. 82), a njegov kultni simbol bio je bik. Kad se Zeus borio s Tifonom, samo je njegova sestra Atena, boica rata i lju bavi, stala na njegovu stranu; u egipatskim priama, samo se Izida borila uza svog brata-mua Ozirisa. Tako je bilo i kad se Baal borio protiv svoja dva brata: samo mu je njegova sestra-ljubavnica Anat pritekla u pomo. Poput Atene, ona je s jedne strane bila djeva, i esto se razmetala svojom golom ljepotom (sl. 82), a s druge strane bila je boica rata, s lavom kao simbolom svog junatva (sl. 83). (U Starom zavjetu zvali su je Atarta). Veze s egipatskim pretpovijesnim uspomenama i vjerova njima nisu bile nita manje oigledne od onih kod Grka. Izida je oivjela Ozirisa nakon to je pronala njegove ostatke kraj kanaanskog grada Biblosa. Slino tome, Baala je Anat povratila u ivot nakon to ga je posjekao Mot. Seta, Ozirisovog protivnika,

slika 82

slika 83 u egipatskim su spisima ponekad zvali Set Saphonov. Baal je, kao to emo vidjeti, stekao titulu Gospodar Sefona. Egipatski spomenici iz Novog kraljevstva - paralelnog s razdobljem Kanaanaca - esto su prikazivali kanaanske bogove kao egipatska boanstva, nazivajui ih Min, Reef, Kade i Antat (sl. 84). Tako diljem drevnog svijeta nailazimo na iste prie o istim bogovima, ali pod razliitim imenima. Znanstvenici istiu da su sve te prie bile odjeci, ako ne i pra ve verzije, mnogo starijih izvornih sumerskih pria: ne samo o ovjekovoj potrazi za besmrtnou, nego i o ljubavi, smrti i uskr snuu meu bogovima. Sve te prie bile su ispunjene epizodama, detaljima, epitetima i uenjima koji se mogu nai i u Starom za vjetu - to svjedoi o zajednikom mjestu radnje (iri Kanaan), zajednikim predajama i zajednikim izvornim verzijama. Jedan od takvih tekstova je i pria o Danelu (Dan-El - Elov sudac - Daniel na hebrejskom), pravednom poglavici koji nije mogao zaeti zakonitog nasljednika. Molio je bogove da mu ga daju kako bi, kad on umre, njegov sin mogao podignuti stelu njemu na spomen u Kadeu. Iz toga moemo pretpostaviti da se radnja zbiva tamo gdje juni Kanaan (Negev) prelazi u Sinajski poluotok, jer se na tom mjestu nalazio Kade (Sveti g r a d ) .

slika 84 Kade je bio obuhvaen teritorijem biblijskog patrijarha Abrahama, i kanaanska pria o Danelu zaista je puna slinosti s biblijskom priom o roenju Abrahamovog i Sarinog sina Izaka. Slino kao u Knjizi Postanka, u kanaanskoj prii itamo kako je Danel, koji je ve bio zaao u godine a jo nije imao mukog nasljednika, vidio priliku da izmoli boansku pomo kad su dva boga stigla u njegovo naselje. "Smjesta... on prinese bogovima jelo, Svetima prinese pie." Boanski gosti - a pokazalo se da se radi o Elu, Djelitelju zdravlja i Baalu - ostali su s Danelom

itavih tjedan dana, tijekom kojih ih je Danel opsjedao svojim preklinjanjima. Konano, Baal pristupi Elu s njegovom (Danelovom) molbom. Pristajui, El uze svog slugu za ruku i pokloni mu Duha, ime je obnovljena Danelova spolna mo: Dahom ivota Danel je oivljen... Dahom ivota on je osnaen. Danel je s nevjericom primio Elovo obeanje da e dobiti sina. Popni se na krevet, kae mu, poljubi svoju enu, zagrli je... po zaeu i trudnoi rodit e Danelu muko dijete. I ba kao u biblijskoj prii, patrijarhova supruga rodila je zakonitog naslje dnika, i loza je sauvana. Nazvali su ga Akhat, a bogovi su mu dali nadimak Na'aman ( U g o d n i ) . Kad je djeak porastao i razvio se u mladia, Boji obrtnik poklonio mu je jedinstven luk. To je ubrzo izazvalo zavist boice Anat, koja je poeljela imati taj arobni luk. Kako bi ga dobila, obeavala je Akhatu sve to mu srce poeli - zlato, srebro, pa ak i besmrtnost: Trai ivot, o Akhate mladi Trai ivot i dat u ti ga. Besmrtnost (trai), i njom u te obdariti. Uinit u da s Baalom godine broji, Sa sinovima Elovim brojat e mjesece. tovie - obeala je - ne samo da e ivjeti jednako dugo kao i bogovi, nego e i biti pozvan da im se pridrui na ceremoniji davanja ivota: A Baal, kada poklanja ivot, sveanost prireuje. Gozbu on daje za onoga koji prima ivot. Nudi mu pie, vjeto mu pjeva i recitira.

Ali Akhat nije vjerovao da ovjek moe pobjei od svoje smr tne sudbine, i nije se htio odvojiti od svog luka: Ne lai, o Djevo junaku su tvoje lai odbojne. Kako e smrtnik u zagrobni ivot? Kako jedan smrtnik moe stei vjenost?... Smru sviju ljudi i ja u umrijeti, da, sigurno u umrijeti. Osim toga, ukazao je Anat na injenicu da je luk bio napra vljen za ratnike poput njega, a ne za ene. Uvrijeena, Anat je prela zemlju do Elovog boravita kako bi zatraila dozvolu da ubije Akhata. Elov zagonetni odgovor dopustio je kanjavanje samo do odreene granice. Tada je Anat pribjegla lukavosti. Preko tisuu polja, deset tisua rali doputovala je natrag k Akhatu. Sada se smjekala i hihotala, pretvarajui se da se ne ljuti na njega i da ga voli. Obra ajui mu se kao Akhatu m l a d o m , rekla je: Ti si moj brat, ja sam tvoja sestra. Nagovarala ga je da s njom ode u grad Oca bogova; gospodara Mjeseca. Tamo je od Taphana zatraila da ubije Akhata zbog njegovog l u k a , ali da ga nakon toga ponovno oivi - da privremeno umrtvi Akhata, samo koliko je Anat potrebno da uzme njegov luk. Taphan, slijedei Anatine upute, udari Akhata dvaput po lubanji, triput iza u h a , i Akhatova dua pobjee poput magle. Ali prije nego to je Akhat mogao biti oivljen - ako je Anat to uope i htjela - njegovo su tijelo rastr gali leinari. Danel je primio stranu vijest dok je sjedei pred vratima, pod monim stablom, razmatrao sluaj udovice, dono sio presudu o siroetu. Uz Baalovu pomo provedena je potraga za raskomadanim Akhatom, ali uzalud. Odluivi se osvetiti, Akhatova sestra je, preruena, otputovala do Taphanovog doma, gdje ga je napila i pokuala ubiti. (Mogue je da pria ima sretan zavretak, po kojem je Akhat ipak oivljen, ali on nedostaje.) Premjetanje radnje iz libanonskih planina u Grad gospoda ra Mjeseca takoer je element koji moemo nai u Epu o Gil-

gameu. Na cijelom drevnom Bliskom istoku, boanstvo koje se povezivalo s mjesecom bio je Sin (Nannar, na izvornom sumerskom). Njegov ugaritski epitet bio je Otac bogova; on je zaista bio otac Itar i njene brae. Prvi Gilgameov pokuaj da dosegne svoj cilj preko Mjesta slijetanja u Cedrovoj planini propao je zbog Itar, koja ga je pokuala ubiti uz pomo Nebeskog bika, nakon to je on odbio njenu ljubavnu ponudu. Na svom drugom putovanju, prema zemlji Tilmun, Gilgame je takoer stigao do utvrenog grada iji je hram bio posveen Sinu. No, dok je Gilgame doao u Sinovu pokrajinu nakon dugog i opasnog pjeaenja, Anat je - poput Itar - mogla prelaziti iz jednog mjesta u drugo gotovo u trenutku - zato to nije putovala pjeke ni jaui; umjesto toga, letjela je od mjesta do mjesta. Mno gi mezopotamski tekstovi spominju Itarine letove i njenu sposo bnost da se kree nebom, prelazei nebo, prelazei kopno. Na slici u njenom hramu u Ashuru, asirskoj prijestolnici, prikazana je kako nosi zatitne naoale, tijesnu kacigu i rasklopljene slualice ili panele (vidi sl. 58). U ruevinama Marija na rijeci Eufrat pronaen je kip boice u prirodnoj veliini, opremljen crnom kutijom, crijevom, rogatom kacigom s ugraenim slualicama i drugim obiljejima pilota (sl. 85). Ova sposobnost letenja poput p t i c e , koja se takoer pripisivala kanaanskim boanstvima, spo minje se u svim epskim priama otkrivenim u Ugaritu.

slika 85

Jedna takva pria, u kojoj boica letei dolazi u pomo, tekst je kojeg su znanstvenici nazvali Legenda o kralju Keretu - pri emu se Keret moe protumaiti kao kraljevo vlastito ime, ili kao ime njegovog grada (Prijestolnica). Glavna tema prie ista je kao i u sumerskom epu o Gilgameu - ovjekova potraga za besmrtnou. Ali ona poinje slino kao biblijska pria o Jobu, i ima druge velike slinosti s Biblijom. Job je, prema Bibliji, bio pravedan i neporoan, te bogat i utjecajan ovjek koji je ivio u zemlji Usu (Zemlji savjeta), zemlji na teritoriju Djece istoka. Sve je bilo kako treba, dok jednoga dana dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu njima pristupi i S a t a n . Nagovorivi Jahvu da Joba stavi na kunju, Satan je dobio doputenje da ga prvi pogodi gubitkom djece i cijele njegove imovine, a nakon toga svim moguim bolestima. Dok je Job sje dio trpei i tugujui, tri prijatelja dola su ga tjeiti; Knjiga Jobova sastavljena je kao biljeka njihovih rasprava o ivotu i smrti, te zagonetkama neba i Zemlje. Jadikujui zbog onoga to ga je snalo, job je alio za davnim danima kada je bio ugledan i potovan: Kada sam na vrata gra da Kereta izlazio i svoju stolicu postavljao na t r g . Tih dana, pri sjeao se Job, vjerovao je da e kao feniks, bezbrojne proivjevi dane, izdahnuti sa svojim Stvoriteljem. Ali sada je, ostavi bez svega i pogoen boleu, poelio umrijeti istog trena. Prijatelj koji je stigao s juga podsjetio ga je da ovjek se raa da bi radio, samo Reefov sin moe letjeti do visina: ovjek je ipak samo smrtnik, emu onda sva ta uzbuenost? Ali Job je zagonetno odgovorio da stvari nisu tako jednosta vne: Boja je sr u m e n i , rekao je; njegov sjaj hrani moj duh. Da li je Job, ovom dosad neshvaenom reenicom, otkrio da je dijelom boanske krvi? Da li je zato, poput Gilgamea, oekivao da e ivjeti dugo kao feniks, koji se uvijek iznova raa, i da e umrijeti tek kada umre i njegov Stvoritelj? Ali sada je shvatio, vjeno neu ivjeti, poput magle su moji dani. Keret je u prii takoer prvo prikazan kao imuan ovjek koji u vrlo kratkom razdoblju gubi enu i djecu zbog ratova i

bolesti. Vidi propast svoje djece... zator svoga potomstva, i uvia da je to kraj njegove dinastije: podrovano je njegovo prijestolje. Njegova alost raste svakim danom; postelja mu je natopljena s u z a m a . Svakodnevno ulazi u unutarnje odaje hrama i plae pred svojim bogovima. Konano, El silazi k nje mu da otkrije to je Kereta natjeralo u p l a . U tom trenutku tekstovi otkrivaju da je Keret dijelom boanske krvi, jer ga je (sa smrtnicom) zaeo El. El je svojem voljenom momku savjetovao da prestane tugovati i da se ponovno oeni, jer e biti blagoslovljen novim nasljednikom. Rekao mu je da se opere i uredi, i ode zamoliti za ruku keri kralja Uduma (mogue je da se radi o biblijskom Edomu). Keret je, u pratnji svojih vojnika i natovaren darovima, oti ao u Udum i uinio kako ga je El uputio. Ali kralj Uduma odbio je svo srebro i zlato. Znajui da je Keret meso Oca ovjejega - da je boanskoga porijekla - zatraio je od njega neobian mi raz: da prvi sin kojeg e njegova ki roditi Keretu takoer bude polubog! O tome, dakako, nije mogao odluiti sam Keret. El, koji mu je dao brani savjet, nije bio dostupan. Keret se zato uputio u Aerin hram, gdje je zatraio njenu pomo. Sljedei prizor vodi nas u Elovo boravite, gdje Aerinu molbu podravaju mlai bogovi: Zatim dooe i drugi bogovi, I silni Baal progovori: Doi, o Milostivi, Ele dobroudni: Zar nee blagosloviti Kereta istokrvnog, ni usreiti voljenog momka Elovog? Nagovoren, El je pristao i blagoslovio Kereta, obeavi mu da e imati sedam sinova i nekoliko keri. Prvoroeni sin, objavio je El, zvat e se Yassib ( T r a j n i ) , jer e mu zaista biti poklonjena dugovjenost. To je trebalo postii tako to bi ga po roenju, umjesto majke, podojile boice Aera i Anat. (Tema kraljevog djeteta koje doje boginje i time mu poklanjaju dugo-

vjenost bila je popularna meu umjetnicima svih bliskoisto nih naroda - sl. 86). Bogovi su odrali svoja obeanja. Ali Keret je, postajui sve bogatiji i moniji, zaboravio svoj zavjet; kao u kralja Tira iz Ezekielovih proroanstava, njegovo je srce postalo oholo, i poeo se hvastati svojim boanskim podrijetlom pred svojom djecom. Razbjenjena, Aera je na njega poslala smrtonosnu bolest. Kako je postajalo jasno da je Keret na rubu smrti, njegovi sinovi bili su zapanjeni - kako se to moglo dogoditi Keretu, Elovu sinu, potomku Milostivog, svetom biu? U nevjerici, sinovi ispituju svoga oca - jer neistinitost tvrdnji o njegovoj besmrtnosti zacije lo ima utjecaja i na njihove ivote: Za tvog ivota, oe, radovali smo se; klicali smo od sree zbog tvoje besmrtnosti... Hoe li dakle umrijeti, oe, poput smrtnika? utnja njihovog oca rekla im je sve, i sada se sinovi obraaju bogovima:

slika 86

Kako moemo rei Keret je sin Elov, potomak Milostivog i sveto bie? Hoe li onda bog umrijeti? Potomak milostivog nee ivjeti? Doveden u neugodan poloaj, El pita druge bogove: Tko od bogova moe vratiti zdravlje, istjerati bolest? El je ovaj poziv ponovio sedam puta, ali mu nitko od bogova ne odgovori. U oaju, El se obraa Bojem obrtniku i njegovim pomonicima, boicama obrtnicama koje znaju sve arolije. Jedna od onih koje uklanjaju bolesti, boica atakvat, odazvala se i poletjela. Ona leti preko stotinu gradova, ona leti preko mnogih sela... Stigav i u Keretovu kuu u posljednji trenutak, uspjela ga je vratiti u ivot. (Pria, meutim, nema sretan zavretak. Budui da se Keretova tvrdnja da je besmrtan pokazala neistinitom, njegov prvoroeni sin predloio je da Keret abdicira u njegovu korist...) Veliku vanost za razumijevanje drevnih dogaaja ima ne koliko epskih pria koje govore o ivotu samih bogova. U nji ma se sposobnost bogova da lete svijetom prihvaa kao neto uobiajeno, a njihova luka na Sefonovom vrhu opisana je kao odmaralite astronauta. Glavni likovi u tim priama su Baal i Anat, brat i sestra koji su takoer i ljubavnici. Baalov esti epitet je Jaha oblaka - koji je u Starom zavjetu koriten za hebrejsko boanstvo. Anatina sposobnost letenja, koja je postala oigledna u priama koje govore o odnosima izmeu bogova i ljudi, jo je naglaenija u priama o samim bogovima. U jednom od tih tekstova, Anat je doznala da je Baal otiao pecati na livadu Samakh (sl. 87). Zanimljivo je da je to mjesto do dananjeg dana zadralo isto ime: radi se o jezeru Sumkhi (Riblje jezero) u sjevernom Izraelu, na uu rijeke Jordan u Galilejsko more; i jo je uvijek poznato po svojoj ribi i divljai. Anat je odluila otii do Baala:

slika 87 Ona podie krila, djeva Anat, podie krila i leti do sredita livade Samakh koja bivolima obiluje. Vidjevi je, Baal joj je dao znak da se spusti, ali Anat se po ela igrati skrivaa. Neraspoloen, Baal ju je upitao oekuje li od njega da joj podmae rogove - to je izraz za voenje ljubavi - u letu. Ne uspijevajui je pronai, Baal je uzletio visoko... na n e b o , i odletio do svog prijestolja na Sefonovom v r h u . Uskoro se tamo pojavila i razigrana Anat, na Sefonu (da bude) zadovoljna. Meutim, ova idilina druenja mogla su se odvijati samo u kasnijim godinama, kada se Baal konano uvrstio na poloaju princa Zemlje i priznatog gospodara sjevernih zemalja. Prije toga, Baal se uputao u borbe na ivot i smrt s drugim pretendentima na boansko prijestolje; nagrada u tim borbama bilo je mjesto Zarerat Zephon - to se obino prevodi kao Visine Sefona, ali doslovno znai stjenoviti vrh na sjeveru. Te krvave borbe za prevlast nad odreenim uporitima ili zemljama bile su zaotrene eljom za nasljeivanjem prijestolja, jer je voa panteona bio star i povlaio se u mirovinu. U skladu s branim tradicijama koje se prvi put spominju u sumerskim zapisima, Elova slubena kraljica Aera (Vladareva k i ) bila je njegova polusestra. Time je njen prvi sin bio zakoniti nasljednik.

Ali, kao to se dogaalo i ranije, to su mu pravo esto osporavali prvoroenci - sinovi koji su kronoloki roeni ranije, ali od dru ge majke. (injenica da Baal, koji je imao barem tri supruge, nije mogao oeniti svoju voljenu Anat, dokazuje da mu je ona bila prava sestra, a ne polusestra.) Kanaanska pria poinje u Elovom udaljenom planinskom boravitu, gdje on prijestolje potajno ostavlja u nasljee princu Jamu. Boica epe, Baklja bogova, doletjela je k Baalu i javila mu loe vijesti: El predaje vlast!, vikala je diui uzbunu. Baalu su savjetovali da ode k Elu, i iznese razmiricu pred Skuptinom - vijeem - bogova. Sestra mu je savjetovala da bude prkosan: Prema Skuptini se zaputi, usred brda Lala. Pred noge Elu ne padaj, ne prostiri se pred Skuptinom; Ponosno stoje' reci svoj govor. Kad je doznao za ovaj plan, Jam je k okupljenim bogovima poslao vlastite izaslanike sa zahtjevom da se pobunjeni Baal pre da u njihove ruke. Bogovi sjedoe da blaguju, Sveti bijahu pri ruku; Baal stajae pred E l o m , kad su uli izaslanici. U muku koji je uslijedio, iznijeli su Jamov zahtjev. Kako bi dali do znanja da misle ozbiljno, pred Elove noge oni ne p a d o e ; oruje im je bilo spremno za upotrebu: Oi koje su poput naotrenih ma eva, iz kojih blista vatra to prodire. Bogovi su legli na pod i sklonili se u zaklon. El je bio spreman predati Baala. Ali Baal je potegnuo vlastito oruje i spremao se skoiti na izaslanike, kad ga je obuzdala njegova majka: izaslanici uivaju imunitet, podsjetila ga je. Kad su se izaslanici vratili Jamu praznih ruku, postalo je ja sno - nema drugog izlaza nego da dva boga izau na megdan. Jedna boica - moda Anat - dogovorila je s Bojim obrtnikom da Baal dobije dva boanska oruja, Progonitelja i Bacaa koji se obruava poput orla. Baal je u dvoboju nadmono pobi-

jedio i upravo se spremao smlaviti Jama kad je do njega dopro Aerin glas: 'potedi Jama!'. Jamu je poteen ivot, ali je prognan u svoje primorske posjede. Zato to je potedio ivot Jamu, Baal je od Aere zauzvrat zatraio podrku u njegovoj borbi za osvajanje Sefonovog vrha. Aera se odmarala u svom domu na obali, i prilino je nevolj ko otputovala do Elovog boravita na vruem i suhom mjestu. Stigavi edna i isuena, izloila mu je problem i zatraila od njega da odlui na temelju mudrosti, a ne emocija: Ti si zaista velik i m u d a r , laskala mu je; tvoja te sijeda brada savjetuje... mudrost i vjeni ivot tebi su sueni. Odvagnuvi situaciju, El se sloio: neka Baal bude gospodar Sefonovog vrha; neka sagradi svoju kuu na njemu. Ali ono to je Baal imao na umu nije bila samo obina kua. Njegovi planovi zahtijevali su usluge Kotar-Hasisa (Vjetog i m u d r o g ) , Bojeg obrtnika. Ne samo suvremeni znanstvenici, nego ak i Filo iz Biblosa (navodei ranije fenike povjesnia re) usporeivali su Kotar-Hasisa s grkim boanskim kovaem Hefestom, koji je sagradio Zeusov i Herin dom. Drugi su nalazili slinosti s egipatskim Totom, bogom umjetnikog obrta i magije. Zaista, ugaritski tekstovi tvrde da su izaslanici otili potraiti Ko tar-Hasisa na Kreti i Egiptu, pa se moe pretpostaviti da je u to vrijeme djelovao u tim zemljama. Kad je Kotar-Hasis stigao k Baalu, njih dvojica razmotrili su planove za izgradnju. Pokazalo se da je Baal elio dvodijelnu stru kturu, sastavljenu od E-khala (velike kue, hrama) i Behmtama, to se obino prevodi kao k u a , ali doslovno znai poviena platforma. Dolo je do manjeg neslaganja oko toga gdje bi treba lo ugraditi jedan ljevkasti prozor koji se otvara i zatvara na neki neobian nain. Posluaj moj savjet, o Baale, inzistirao je KotarHasis. Kad je graevina bila dovrena, Baal je bio zabrinut da bi se njegova ena i djeca mogli ozlijediti. Kako bi ga oslobodio straha, Kotar-Hasis je zapovjedio da se debla iz Libanona, iz Siriona dra gocjeni c e d r i , naslau unutar graevine - i zapalio vatru. Vatra je intenzivno gorjela cijeli tjedan; srebro i zlato koji su bili u njoj rastopili su se, ali sama graevina ostala je neoteena.

Podzemna komora i poviena platforma bili su spremni! Ne gubei vrijeme, Baal odlui testirati objekte: Baal otvori lijevak na povienoj platformi, prozor u velikoj kui. U oblacima, Baal napravi otvore. Svoj boanski zvuk ispusti Baal... Od njegovog boanskog zvuka Zemlja se gri. Planine se tresu... Drhtaji su... Na istoku i zapadu, Zemljine se gore ljuljaju. Nakon to se Baal vinuo prema nebu, boji glasnici Gapan i Ugar pridruili su mu se u letu: dvojica krilatih okupljaju oblake iza Baala; dvojica pticolikih preletjela su iznad snijegom prekrivenih vrhova Sefona. Ali s novim objektima, Sefonov vrh pretvoren je u Sefonovu u t v r d u , a planina Libanon ( B i j e l a , po svojim snjenim vrhovima) dobila je epitet Sirion - Oklopljena planina. Zadobivi nadzor nad Sefonovom utvrdom, Baal je takoer dobio ime Baal Sefon. To ime jednostavno znai Gospodar Sefona, Sjevernog mjesta. Ali izvorno znaenje imena Sefon nije bilo geografsko; znailo je istovremeno skriveno i mjesto promatranja. Bez dvojbe, sve su ove konotacije bile povezane s imenovanjem Baala Gospodarom Sefona. Sada kad je stekao sve ove moi i povlastice, Baalove su am bicije poele rasti. Pozvao je sinove bogova na sveanu gozbu i od njih zatraio podaniku vjernost i pokornost; oni koji u odbili bili su napadnuti: Baal zgrabi sinove Aerine; Rabima udari po leima, Dokjama mlatnu toljagom. Dok su neki poginuli, drugi su uspjeli pobjei. Opijen moi, Baal im se rugao: Baalovi neprijatelji trae spas u umi, Njegovi neprijatelji skrivaju se po planini. Silni Baal vie: O neprijatelji Baalovi, zato drhtite?

zato bjeite, zato se skrivate? Baalovo oko razbija u trijee, Njegova ruka lomi cedrove; Mona je njegova desnica. Nastavljajui svoju borbu za apsolutnu mo, Baal je - uz Anatinu pomo - pobijedio i unitio takve protivnike kao to su zmija L o t a n , alijat, sedmeroglavi z m a j , Atak V o l , kao i bo icu Haat, Kuju. Iz Starog zavjeta znamo da je Jahve, biblijski Gospodin, takoer bio Baalov ljuti protivnik. Kad je Baalov utje caj porastao meu Izraelcima, nakon to je njihov kralj oenio Kanaansku princezu, prorok Ilija organizirao je borbu izmeu Baala i Jahve na gori Karmel. Nakon to je Jahve pobijedio, tri sto tine Baalovih sveenika odmah je pogubljeno. U Starom zavjetu tvrdi se da je u tim nemirnim vremenima Jahve bio taj koji je zapovijedao Sefonovim vrhom. Znaajno je to su tvrdnje izne sene gotovo istovjetnim jezikom, kao to se moe jasno vidjeti iz Psalma 29, i drugih stihova: Prinesite Jahvi, o sinovi Boji, prinesite Jahvi slavu i mo! Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u She mu njegovom! Jahve tutnji nad vodama silnim! uj! Jahve u sili, Jahve u velianstvu! uj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske, i Liban skakue poput teleta, a Sirion kao mlado bivole! uj! Jahve sipa munje, Jahve sipa munje ognjene... Veliajte Gospodina u velikoj kui njegovoj! Poput Baala u kanaanskim tekstovima, i hebrejsko je bo anstvo bilo Jaha oblaka. Prorok Izaija imao je viziju Jahve kako leti na jug prema Egiptu: Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Dru pred njim idoli egipatski. Izaija je takoer tvrdio da je osobno vidio Jahvu i njegove krilate pratioce:

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvienu. Skuti njegova plata ispunjahu Svetite. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po est krila... Od gromka glasa onih koji klicahu stresoe se dovraci na prago vima, a Dom se napuni dimom. Hebrejima je bilo zabranjeno oboavanje kipova ili rezbarija, a stoga i njihovo izraivanje. Ali Kanaanci, koji mora da su poznavali Jahvu, kao to su i Hebreji poznavali Baala, ostavili su nam prikaze Jahve, onakvog kakvim su ga oni zamiljali. Na noviu iz etvrtog stoljea pr. Kr. koji nosi natpis Yahu ( J a h v e ) moemo vidjeti bradato boanstvo koje sjedi na prijestolju u obliku krilatog kotaa (sl. 88). Na drevnom Bliskom istoku openito se vjerovalo da vlast nad Sefonom znai premo nad bogovima koji su mogli letjeti. To je, bez sumnje, bilo ono to je i Baal oekivao. Ali sedam godi na nakon to je Sefonova utvrda dovrena, Baala je izazvao Mot, gospodar junih zemalja i Podzemnog svijeta. Kako se ispostavi lo, nije se vie radilo o sukobu oko Sefona, nego o tome ije e biti gospodstvo nad cijelom Zemljom.

slika 88

Do Mota je nekako doao glas da se Baal bavi sumnjivim aktivnostima. Potajno i bespravno, on je stavljao jednu usnu na Zemlju i jednu na n e b o , i pokuavao protegnuti svoj govor do planeta. Mot je u poetku traio dozvolu da istrai to se dogaa unutar Sefonovog vrha. Baal je umjesto toga poslao izaslanike s porukom mira. Kome treba r a t ? , pitao je; hajde da izlijemo mir i prijateljstvo u sredite Zemlje. Kako Mot nije odustajao od svoje namjere, Baal je zakljuio da je jedini nain da sprijei Motov dolazak u Sefon taj da on prvi ode do Motovog boravita. Tako je Baal otiao do Motove jame u dubinama Zemlje, hi nei poslunost. Ono to je u stvari imao na umu bilo je mnogo opakije - na mjeravao je svrgnuti Mota. Da bi u tome uspio, trebala mu je pomo uvijek vjerne Anat. I tako se dogodilo da dok je Baal bio na putu k Motu, njegovi izaslanici stigli su do Anat u njenom prebivalitu. Dva izaslanika imala su zadatak da Anat od rijei do rijei ponove Baalovu zagonetnu poruku: Moram ti povjeriti tajnu, apatom izgovoriti poruku: To je sprava koja izbacuje rijei, Kamen koji ape. Njegovu poruku ljudi nee znati; Zemaljski puk nee je shvatiti. Treba imati na umu da je u drevnim jezicima kamen oznaa vao sve tvari koje se dobivaju iz rudnika ili kamenoloma, i na taj je nain obuhvaao sve minerale i metale. Tako je Anat odmah razu mjela to joj govori Baal: na Sefonovom vrhu postavio je nekakav sofisticirani ureaj koji je mogao slati ili prislukivati tajne poruke! U tajnoj se poruci podrobnije opisuje ovaj Kamen divote: On ini da nebo sa Zemljom razgovara i mora s planetima. To je Kamen divote; Nebu on jo nije poznat.

Podignimo ga ti i ja u mojoj spilji, na visokom Sefonu. To je, dakle, bila tajna: Baal je, bez znanja Neba - vlade na matinom planetu - izgradio tajni komunikacijski centar, iz kojeg je mogao komunicirati sa svim dijelovima Zemlje, kao i sa svemirskim brodom iznad Zemlje. To je bio prvi korak do gospodstva nad cijelom Zemljom. Tako je doao u izravan sukob s Motom; jer je slubeno Oko Zemlje bilo smjeteno na Motovom teritoriju. Nakon to je primila i shvatila poruku, Anat je spremno pri stala pritei Baalu u pomo. Zabrinutim izaslanicima obeala je da e tamo stii na vrijeme: Vi ste spori, ja sam h i t r a , uvjeravala ih je: U udaljeno boje mjesto prodrijet u, daleku Jamu sinova bojih. Dva otvora ona (ima) pod Okom Zemlje, I tri iroka tunela. Kad je stigla u Motovu prijestolnicu, nije mogla pronai Baala. Zahtijevajui da joj kae gdje je Baal, zaprijetila je Motu upotrebom sile. Na kraju je doznala istinu: dva boga sukobila su se u dvoboju, i Baal je p a o . Razbjenjena, maem je posjekla M o t a . Tada je uz pomo epe, gospodarice Rephaima (Iscjelitelja), prenijela Baalovo beivotno tijelo natrag na Sefonov vrh i poloila ga u spilju. Dvije su boice brzo poslale po boanske obrtnike, takoer poznate kao El Kessem - Bogovi magije. Poput Hora, kojega je Tot oivio nakon to ga je ugrizla zmija, tako je i Baal bio ude sno oivljen. Ali da li se radilo o fizikom uskrsnuu na Zemlji, ili u nebeskom zagrobnom ivotu (poput Ozirisa), ne moe se rei sa sigurnou. Ne zna se tono kada su se odigrali ovi sukobi bogova oko Sefonovog vrha. Ali znamo da je ljudski rod bio upoznat s posto-

janjem i jedinstvenim svojstvima Mjesta slijetanja gotovo od samih poetaka pisane povijesti. Za poetak, imamo Gilgameovo putovanje u Cedrovu pla ninu, koja se u njegovom epu takoer zove Boravite bogova, Itarino raskrije. Tamo je on, zaavi u u m u , naiao na tunel koji je vodio do prostora iz kojeg se izdaju zapovijedi. Produivi dublje u umu, otvorio je tajno boravite Anunnakija. Izgleda da je Gilgame uao upravo u bazu koju je Baal bio po tajno sagradio! Tajanstveni stihovi iz epa time postaju uzbudljivo smisleni: Tajne stvari vidio je, to je skriveno od ovjeka, otkrio je... To se, kako nam je poznato, dogodilo u treem tisuljeu pr. Kr. - otprilike oko 2900. pr. Kr. Sljedea veza izmeu poslova bogova i ljudi pria je o starom Danelu bez nasljednika, koji je ivio negdje blizu Kadea. Nema mo nikakav vremenski okvir ove prie, ali slinosti s biblijskom priom o Abrahamu - ukljuujui i iznenadno pojavljivanje l j u d i z a koje se ispostavilo da su, u stvari, Gospodin i njegovi izaslanici, i mjesta radnje nedaleko od Kadea - ukazuju na mo gunost da se radi o dvije verzije iste predaje. Ako je tako, onda imamo jo jedan vremenski pokazatelj - poetak drugog tisulje a pr. Kr. Sefon, utvrda bogova, u prvom je tisuljeu pr. Kr. jo uvijek bio na svom mjestu. Prorok Izaija (u osmom stoljeu pr. Kr.) uko rio je asirskog osvajaa Judeje, Sanheriba, to je uvrijedio Jahvu popevi se sa svojim mnotvom kola na najvie vrhunce Liba nona, na Sefonov v r h . Naglaavajui drevnost tog mjesta, prorok je Sanheribu prenio Jahvinu opomenu: uje li me dobro? Odavno sam ga stvorio, Od iskona smiljao.

Isti prorok je na slian nain korio babilonskog kralja to se pokuao uiniti bogom penjanjem na Sefonov vrh: Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet u se na nebesa, povrh zvijezda Elovih prijesto u sebi dii. Na zbornoj u stolovati gori, na vrhu Sefonovom. S poviene povrine uzai u u visine, bit u jednak Vinje mu! A srui se u Podzemlje, u dubine provalije! Ovdje ne samo to imamo potvrdu postojanja mjesta i njego ve drevnosti, nego nam je dan i njegov opis: mjesto je ukljuivalo povienu povrinu s koje se moglo vinuti prema nebu i postati Vinji - bog. Iz drugih biblijskih pria znamo da se uzlazak na nebo oba vljao pomou kamenja (mehanikih sprava) koje je moglo pu tovati. U estom stoljeu pr. Kr., prorok Ezekiel prekorio je kralja Tira, ije je srce postalo oholo nakon to mu je bilo doputeno da doe na Sefonov vrh, i koji se kretao u ognjenom kamenju - to je bilo iskustvo nakon kojega je ustvrdio ja sam bog. Na drevnom noviu pronaenom u Biblosu (biblijskom Gebalu), jednom od kanaanskih/fenikih gradova na sredozemnoj obali, moda se nalazi ilustracija strukture koju je na Sefonu sagradio Kotar-Hasis (sl. 89). Na noviu je prikazana velika kua kraj koje se nalazi poviena povrina, okruena visokim i masivnim zidom. Tamo se, na podiju kojeg nose grede postavlje ne u kri kako bi izdrale veliku teinu, nalazi stoasti predmet - predmet koji nam je poznat iz brojnih drugih bliskoistonih slikovnih prikaza: nebeska odaja bogova - pokretni k a m e n . To je, dakle, dokaz koji smo naslijedili iz davnina. Tisuljee za tisuljeem, narodi drevnog Bliskog istoka bili su svjesni da se u Ce drovini planinama nalazi velika platforma za pokretno kamenje, pokraj velike kue u kojoj je bio skriven kamen koji ape.

A ako je naa interpretacija drevnih tekstova i crtea tona - je li mogue da je ovo veliko i poznato mjesto jednostavno nestalo?

slika 89

9
MJESTO SLIJETANJA
Najvee ruevine rimskih hramova ne nalaze se u Rimu nego u libanonskim planinama. One obuhvaaju veliki hram boga Ju pitera - najvei hram koji je u antikom svijetu sagraen u slavu bilo kojega boga. Mnogi rimski vladari, kroz razdoblje od otpri like etiri stoljea, trudili su se veliati ovo daleko i neobino mjesto, i tu su podizali graevine. Imperatori i generali dolazili su na ovo mjesto u potrazi za proroanstvima, kako bi doznali svoju sudbinu. Rimski legionari eljeli su biti rasporeeni u njegovoj blizini, poboni i znatieljni odlazili su vidjeti ga vlastitim oima: bilo je to jedno od uda drevnoga svijeta. Odvani europski putnici, stavljajui ivot na kocku, izvje tavali su o ruevinama otkad ih je u sijenju 1508. prvi posjetio Martin Baumgarten. Godine 1751. putnik Robert Wood, u pratnji umjetnika Jamesa Dawkinsa, dijelom su obnovili drevnu slavu ovog mjesta, kad su ga opisali rijeima i skicama. "Kada uspore dimo ruevine... s onima iz brojnih gradova koje smo posjetili u Italiji, Grkoj, Egiptu i drugim dijelovima Azije, ne moemo a ne pomisliti da su ove ruevine najodvaniji plan iji smo pokuaj

provedbe ikada vidjeli u arhitekturi" - u nekim aspektima odvaniji ak i od velikih piramida u Egiptu. Prizor na koji su naili Wood i njegov prijatelj bila je panorama u kojoj se vrh planine, hramovi i nebo stapaju u jedno (sl. 90). Ovo mjesto nalazi se u planinama Libanona, tamo gdje se one razdvajaju i okruuju plodnu, ravnu dolinu izmeu gorskog lan ca Libanon na zapadu te lanca Antilibanon na istoku; gdje dvije rijeke poznate od davnina - Litani i Orontes - poinju ulijevati u Sredozemno more. Ruevine predstavljaju ostatke velianstve nih rimskih hramova koji su bili podignuti na velikoj horizon talnoj platformi, umjetno sagraenoj na nadmorskoj visini od oko 1.200 metara. Hramski prostor bio je okruen zidom, koji je istovremeno sluio kao potporni zid za zemljane nasipe koji tvore ravni vrh, i kao ograda koja titi i zaklanja ovo podruje. Zatvoreni prostor priblino etvrtastog oblika, ije su strane bile duine do 760 metara, imao je povrinu veu od petsto tisua kvadratnih metara. Smjeteno tako da dominira nad postranim planinama i pri lazima dolini sa sjevera i juga, sveto je podruje imalo namjerno odrezan sjeverozapadni ugao - kao to se moe vidjeti danas, iz ptije perspektive (sl. 91a).

slika 90

slika 91 a

slika 91 b

Pravokutni isjeak tvorio je etvrtasto podruje kojim se nezaklonjeni sjeverni pogled sa platforme irio prema zapadu. Na ovom posebno osmiljenom kutu uzdizao se najvei ikad sagraen Jupiterov hram, s nekim od najviih (20 metara) i najmasivnijih (gotovo 2,3 metra u promjeru) stupovima poznatim u starom vijeku. Ti stupovi nosili su bogato ukraenu nadgradnju ( a r h i t r a v ) visoku 4,8 metara, na vrhu koje se nalazio dvostreni krov, koji je dodatno poveavao ukupnu visinu hrama. Hram u uem smislu bio je samo najzapadniji (i najstariji) dio etverodijelnog Jupiterovog svetita, za kojeg se vjeruje da su ga Rimljani poeli graditi nedugo nakon to su osvojili ovo mjesto 63. pr. Kr. Du blago ukoene osi istok-zapad (sl. 91b) bili su poreda ni: monumentalni ulaz ( A ) ; on se sastojao od velianstvenog stepenita i povienog ulaznog trijema na dvanaest stupova, u kojima je bilo dvanaest nia za kipove dvanaest bogova s Olimpa. Vjernici su potom ulazili u predvorje ( B ) esterokutnog tlocrta, jedinstveno u rimskoj arhitekturi; kroz njega su produavali do ogromnog oltarnog dvorita ( C ) , kojim je dominirao oltar mo numentalnih dimenzija - uzdizao se 18 metara u visinu, s baze od 21 sa 21 metar. Na zapadnom kraju dvorita nalazila se boja kua ( D ) . Kolosalnih dimenzija od 90 sa 53 metra, stajala je na podiju koji je i sam bio uzdignut nekih pet metara iznad razine dvorita - ukupno 13 metara iznad razine temeljne platforme. S te dodatno poviene povrine, visoki stupovi, arhitrav i krov zajedno su inili pravi drevni neboder. Od njegovog monumentalnog stepenita do krajnjeg zapa dnog zida, hram se protezao vie od 305 metara u duinu. U po tpunosti je zasjenjivao veliki hram juno od njega ( E ) , koji je bio posveen nekom mukom boanstvu, prema nekima Bakhu, ali vjerojatnije Merkuru; i mali okrugli hram ( F ) prema jugoi stoku, u kojem je tovana Venera. Njemaki arheoloki tim - koji je istraivao nalazite i prouavao njegovu povijest po nalogu kralja Vilima II nedugo nakon njegovog posjeta ovom mjestu 1897. - bio je u stanju rekonstruirati ovo podruje. Tim je izradio umjetniki prikaz vjerojatnog izgleda ovog kompleksa hramova,

stepenita, portika, stupova, dvorita i oltara u vrijeme Rimljana (sl. 92). Usporedba sa slavnom atenskom Akropolom daje nam pravu predodbu o veliini ove libanonske platforme i njenih hramova. Atenski kompleks (sl. 93) smjeten je na povienoj terasi nalik palubi broda, koja je kraa od 300 metara, a najvea joj je irina 120 metara. Zadivljujui Partenon (hram boice Atene) koji jo uvijek dominira ovim nekada svetim podrujem i cijelom Ate nom dimenzija je 70 sa 30 metara - manji ak i od Merkurovog/ Bakhovog hrama na libanonskom nalazitu. Nakon to je posjetio ove ruevine, arheolog i arhitekt Sir Mortimer Wheeler prije dva desetljea napisao je sljedee: "Ovi hramovi... ne duguju ni djeli svoje kvalitete suvremenim pomo nim sredstvima kao to je beton. Oni pasivno stoje na najveim poznatim kamenim blokovima u svijetu, a neki od njihovih stu pova najvii su meu svim antikim stupovima... Ovdje nalazimo posljednji veliki spomenik... helenskog svijeta." Zaista se radi o spomenicima helenskog svijeta, jer nijedan povjesniar ili arheolog ne moe objasniti zato su Rimljani po duzeli ovakav divovski pothvat na jednom zabaenom mjestu u nevanoj provinciji, osim zbog injenice da su njihovi prethodni ci Grci ovo mjesto smatrali svetim. Bogovi kojima su tri hrama bila posveena - Jupiter, Venera i Merkur (ili Bakho) - bili su grki bogovi Zeus, njegova sestra Afrodita i njegov sin Hermes (ili Dioniz). Rimljani su ovo mjesto i tamonji golemi hram smatrali vrhunskom potvrdom Jupiterove svemonosti i nadmoi. Nazi vajui ga Iove (radi li se o odjeku hebrejskog Jahve?), na hram i njegov glavni kip uklesali su boanske inicijale I. O. M. H. - skra eno od Iove Optimus Maximus Heliopolitanus: Jupiter najbolji, najvei, heliopolski. Posljednji Jupiterov epitet odnosio se na injenicu da se, premda je veliki hram bio posveen vrhovnom bogu, vjerovalo da je samo mjesto bilo odmaralite Heliosa, boga Sunca koji se nebom mogao kretati u svojim brzim kolima. To su vjerovanje Rimljani preuzeli od Grka, od kojih su takoer usvojili i ime ovog

slika 92

slika 93

mjesta - Heliopolis. Zato su Grci upravo tako nazvali ovo mjesto, nitko ne moe rei sa sigurnou; neki tvrde da mu je to ime na djenuo Aleksandar Veliki. Ipak, mora da je grko tovanje ovog mjesta imalo starije i dublje korijene, kad su Rimljani odali poast ovom mjestu sagradivi najvei od svih spomenika, i odlazili u njegova proroita u namjeri da doznaju svoju sudbinu. Kako drukije objasniti inje nicu da "u pogledu ukupne povrine, teine kamenja, dimenzija pojedinih blokova, i broja kipova, ovom hramskom kompleksu teko da je moglo biti ravnog u grko-rimskom svijetu" (John M. Cook, The Greeks in Ionia and the East). U stvari, ovo mjesto i njegova povezanost s odreenim bo govima potjeu iz jo starijih vremena. Arheolozi vjeruju da je na tom podruju do vremena Rimljana moda bilo sagraeno ak est hramova, a sigurno je da su svi hramovi koje su Grci tamo eventualno sagradili, bili - kao, uostalom, i kasniji rimski hramovi - samo strukture podignute na starijim temeljima, kako u vjerskom tako i u doslovnom smislu. Zeus (kod Rimljana Jupiter), kako se pamti, stigao je na Kretu iz Fenicije (dananjeg Libanona) preplivavi Sredozemno more, nakon to je oteo prekrasnu ker kralja Tira. I Afrodita je u Grku stigla iz zapadne Azije. A lutajui Dioniz, kojem je bio posveen drugi hram (ili moda neki drugi), u Grku je donio vinovu lozu i vinarstvo iz istih zemalja zapadne Azije. Svjestan starijih korijena tovanja ovih bogova, rimski povje sniar Makrobius prosvijetlio je svoje zemljake sljedeim rijei ma (Saturnalia I, poglavlje 23): Asirci takoer tuju Sunce pod Jupiterovim imenom, zovu ga Zeus Helioupolites, i vre vane obrede u gradu Heliopolisu... Da je to boanstvo istovremeno Jupiter i Sunce vidljivo je kako iz prirode njegovih obreda, tako i po njegovom vanjskom izgledu...Kako bih sprijeio iznoenje argumenata o tome kako se radi o nekom drugom s cijelog popisa boanstava, objasnit u asirska vjerovanja u vezi s moima (boga) Sunca. Dali su ime Adad bogu kojega tuju kao najvieg i najveeg...

Koliko je vanu ulogu u vjerovanjima i predodbama naroda tijekom tisuljea imalo ovo mjesto moemo vidjeti i iz njegove povijesti nakon razdoblja Rimljana. U vrijeme kad je Makrobius pisao ovaj tekst, oko 400. po Kr., Rim je ve bio kranski, a ovo je mjesto postalo meta revnog razaranja. im se Konstantin Ve liki (306-337. po Kr.) preobratio na kranstvo, obustavio je sve dodatne radove na ovom mjestu, i umjesto toga poeo ga je pre tvarati u kranski hram. Godine 440. prema jednom kroniaru, "Teodozije je razruio hramove Grka; pretvorio je u kransku crkvu hram u Heliopolisu, onaj Baala Heliosa, velikog SuncaBaala glasovitog Trilitona". Justinijan (525-565.) je, kako se ini, neke stupove od crvenog granita dao dopremiti u bizantsku prijestolnicu Konstantinopol, kako bi tamo sagradio Crkvu Aja Sofija. Ovi pokuaji kristijanizacije mjesta esto su dovodili do oruanog otpora lokalnog stanovnitva. Kad su 637. godine ovo podruje osvojili muslimani, rimske hramove i kranske crkve na velikoj platformi pretvorili su u muhamedansku enklavu. Tamo gdje su bili tovani Zeus i Jupiter, sagraena je damija za tovanje Alaha. Moderni znanstvenici pokuali su rasvijetliti tisuljetnu po vijest tovanja boanstava na ovom mjestu prouavanjem arhe olokih dokaza sa susjednih nalazita. Meu njima je najvanija Palmira (biblijski Tadmor), drevno sredite karavana na putu od Damaska do Mezopotamije. Na temelju toga, znanstvenici poput Henrya Seyriga (La Triade Heliopolitaine) i Rene Dussaud (Tem ples et Cultes Heliopolitaine) zakljuili su da je osnovna trijada oboavana kroz vjekove. Na njenom elu bio je bog munje, a ukljuivala je i djevojku ratnicu, te vozaa nebeskih bojnih kola. Ovi i drugi znanstvenici doprinijeli su stvaranju danas ope prihvaenog zakljuka da je rimsko-grka trijada potjecala od ra nijih semitskih vjerovanja, koji su se pak temeljili na sumerskom panteonu. Na elu najranije trijade bio je, kako se ini, Adad, kojem je njegov otac Enlil - vrhovni bog Sumerana - dodijelio vlast nad planinskim zemljama sjevera. enski lan trijade bila je Itar. Nakon to je posjetio ovo podruje, Aleksandar Veliki dao je iskovati novi u ast Itar/Astarte i Adada; novi nosi

njegovo ime na feniko-hebrejskom pismu (sl. 94). Trei lan trijade bio je voza nebeskih bojnih kola, ama - zapovjednik pretpovijesnih astronauta. Grci su mu iskazali tovanje (kao Heliosu) podizanjem kolosalnog kipa na vrhu glavnog hrama (vidi sl. 92), gdje je prikazan kako vozi svoja kola. Brzina njegovih kola bila je predoena pomou etiri konja upregnuta u njih; autori Knjige Henokove znali su da njegova kola nisu vukli konji: Kola amaova, stoji u knjizi, bila su pokretana vjetrom. Prouavajui rimske i grke tradicije i vjerovanja ponovno smo doli do Sumera; napravili smo krug, i vratili se do Gilgamea i njegove potrage za besmrtnou u Cedrovoj umi, na Itarinom raskriju. Premda se nalazi na Adadovom teritoriju, reeno mu je, to je mjesto takoer bilo pod amaovom jurisdikcijom. I tako smo dobili izvornu trijadu: Adad, Itar i ama. Jesmo li stigli na Mjesto slijetanja? Danas tek malobrojni znanstvenici sumnjaju u injenicu da su Grci bili upoznati s Gilgameovim epskim avanturama. U svom "istraivanju izvora ljudskog znanja i njegovog prenoenja kroz mitove" pod naslovom Hamlet's Mill, Giorgio de Santillana i Hertha von Deschend istaknuli su da je "Aleksandar bio prava Gilgameova kopija". Ali jo ranije, u Homerovim povijesnim priama, junak Odisej slijedio je iste stope. Kad su postali bro dolomci nakon putovanja u Hadovo boravite u Podzemnom

slika 94

svijetu, njegovi su ljudi stigli do mjesta gdje su jeli goveda koja pripadaju bogu Sunca, zbog ega ih je pobio Zeus. Odisej, koji je jedini preivio, lutao je sve dok nije stigao do otoka Ogigija - zabaenog mjesta iz pretpotopnih vremena. Tamo je nimfa Kalipso koja ga je drala u peini i hranila ga, poeljela postati njegovom enom; u tom ga je sluaju kanila uiniti besmrtnim, kako nikada ne bi ostario. Ali Odisej je odbio sve njene ponude - ba kao to je i Gilgame bio odbio Itarine ljubavne ponude. Henry Seyrig, koji je kao direktor sirijskog Vijea za starine cijeli svoj ivot posvetio prouavanju goleme platforme i njenog znaenja, otkrio je da su Grci tamo obiavali vriti misterijske obrede, u kojima je zagrobni ivot bio predstavljen kao ovjekova besmrtnost - identifikacija s boanstvom koja se postie uznese njem due (prema nebu). Grci su, zakljuio je, zaista povezivali ovo mjesto s ovjekovim naporima da postigne besmrtnost. Je li, dakle, to bilo ono isto mjesto u Cedrovim planinama na koje je Gilgame najprije otiao s Enkiduom, Baalov Sefonov vrh? Kako bismo doli do konanog odgovora, prouimo poblie karakteristike ovog mjesta. Otkrit emo da su Rimljani i Grci gradili svoje hramove na poploanoj platformi koja je postoja la jo u mnogo starijim vremenima - platformi sagraenoj od golemih, debelih kamenih blokova, tako vrsto zbijenih da nitko - do dananjeg dana - nije bio u stanju prodrijeti kroz njih i prouiti odaje, tunele, spilje i druge strukture koje lee skrivene pod njima. Da takve podzemne strukture nedvojbeno postoje moe se za kljuiti ne samo iz injenice da su drugi grki hramovi imali tajne, podzemne podrume i spilje ispod svojih vidljivih katova. Georg Ebers i Hermann Guthe (Palastina in Bild und Wort, naslov en gleskog izdanja Picturesque Palestine) prije vie od jednog stoljea izvijestili su da su lokalni Arapi uli u ruevine na jugoistonom uglu, kroz dugi nadsvoeni prolaz nalik eljeznikom tunelu ispod velike platforme (sl. 95). Dva ovakva velika tunela paralelno jedan s drugim vode od istoka prema zapadu, i povezani su treim koji ih sijee pod pravim kutom i vodi od sjevera prema jugu. im su uli u tunel, nali su se u potpunom mraku koji je ovdje-ondje bi-

slika 95 vao raspren udnom zelenom svjetlou iz zagonetnih ipkastih prozora. Kad su izali iz 140 metara dugog tunela, otkrili su da se nalaze pod sjevernim zidom Hrama Sunca, kojega su Arapi zvali Dar-as-saadi - Kua vrhunskog blaenstva. Njemaki arheolozi takoer su izvijestili da platforma, po svemu sudei, lei na divovskim nadsvoenim prostorijama, ali su se posvetili izradi karata i rekonstrukciji nadzemnih struktura. Francuska arheoloka misija, koju je 1920-ih predvodio Andre Parrot, potvrdila je postojanje podzemnog labirinta, no nije bila u stanju ui u njene skrivene dijelove. Kad su odozgora probueni debeli kameni blokovi koji ine platformu, pronaeni su dokazi o postojanju struktura ispod nje.

Hramovi su sagraeni na platformi visokoj do devet metara, ovisno o terenu. Ona je poploana kamenjem koje je, koliko se moe zakljuiti po ploama koje se vide na rubovima, dugo od tri i pol do devet metara, irine oko tri metra i debljine gotovo dva metra. Nitko jo nije pokuao izraunati koliinu kamenja koje je odvaljeno, oblikovano, oklesano, dovueno i naslagano, sloj po sloj, na ovom mjestu; mogue je da nadmauje i Veliku piramidu u Egiptu. Tko god da je bio izvorni graditelj ove platforme, posebnu je pozornost posvetio pravokutnom sjeverozapadnom uglu, loka ciji Jupiterovog/Zeusovog hrama. Na tom mjestu, vie od 4.500 kvadratnih metara hrama lei na povienom podiju koji je oi gledno postavljen kako bi podnio neku ekstremno veliku teinu. Sagraen od nekoliko slojeva golemog kamenja, Podij se uzdie 7,8 metara iznad razine dvorita pred njim i gotovo 13 metara iznad tla na njegovoj izloenoj sjevernoj i zapadnoj strani. Na junoj strani, gdje jo uvijek stoji est stupova hrama, jasno se mogu vidjeti (sl. 96a) slojevi kamenja: razdvojeni povelikim, pa ipak relativno malim kamenjem, lee slojevi kamenih blokova duine do est i pol metara. Takoer se mogu vidjeti (dolje lijevo) nii slojevi podija, koji vire kao terasa ispod povienog hrama. Na tom je mjestu kame nje divovskih razmjera. Daleko masivniji bili su kameni blokovi na zapadnoj strani podija. Kao to je prikazano na nacrtu sjeverozapadnog ugla to ga je izradio njemaki arheoloki tim (sl. 96b), izbaena baza i gornji slojevi podija bili su sagraeni od kiklopskih kamenih blokova, meu kojima su neki dugi deset metara, visoki oko e tiri metra i debeli 3,7 metara. Svaki takav blok, dakle, predstavlja 140 kubnih metara kamena, i tei vie od 500 tona. Koliko god da je ovo kamenje golemo - najvei kameni blo kovi u Velikoj piramidi u Egiptu tee otprilike 200 tona - to nisu najvee ploe granita koje su drevni majstori graditelji koristili pri izgradnji podija. Sredinji sloj - smjeten nekih est metara iznad baze podija na neki nevjerojatan nain sastavljen je od jo veih blokova.

slika 96 Moderni geodeti opisivali su ih kao divovske, kolosalne i o g r o m n e . Drevni povjesniari zvali su ih Triliton - udo triju stijena. Jer tamo, izloeni pogledu na zapadnoj strani podija, je dan kraj drugog lee tri kamena bloka kakva se ne moe vidjeti nigdje drugdje na svijetu. Svaki od ova tri precizno oblikovana i savreno spojena kamena (sl. 97) dug je vie od osamnaest meta ra, i ima strane od 4,3 i 3,7 metara. Svaka ploa tako predstavlja

vie od 280 kubnih metara granita, i tei dobrano vie od 1.000 tona! Kamenje od kojeg su izraeni platforma i podij vaeno je u okolici; Wood i Dawkins ukljuili su jedan od ovih kamenolo ma (sl. 98) u svoje panoramske skice, na kojima vidimo velike kamene blokove kako lee razbacani po drevnom kamenolomu. Ali divovski blokovi bili su odvaljeni, oblikovani i obraeni u drugom kamenolomu, smjetenom u dolini oko 1,2 kilometra jugozapadno od svetog podruja. Na tom se mjestu moe vidjeti prizor jo nevjerojatniji od Trilitona. Djelomino zatrpan zemljom, tamo lei jo jedan od kolosal nih granitnih blokova - ostavljen in situ od velikih kamenorezaca, tko god da su oni bili. Potpuno oblikovan i savreno odrezan, sa samo tankom linijom na bazi koja ga jo uvijek povezuje s kamenom podlogom, taj je kamen dug nevjerojatnih dvadeset

slika 97

jedan metar, i ima presjek od 4,8 sa 4,2 metra. ovjek koji se pe nje na njega (sl. 98) izgleda kao muha na santi leda... Tei, prema opreznijim procjenama, vie od 1.200 tona. Veina znanstvenika vjeruje da je, poput svoja tri brata, i ovaj trebao biti odvuen do svetog prostora, i moda upotrijebljen za proirivanje terase podija na sjevernoj strani. Ebers i Guthe spo minju teoriju da u redu ispod Trilitona ne lee dvije manje ploe, nego jedan kamen slian onom koji se nalazi u kamenolomu, dugaak vie od 20,5 metara, koji je ili oteen ili na drugi nain obraen, tako da izgleda kao da se radi o dva kamena. Gdje god da je preostali kolosalni kamen trebao biti posta vljen, danas slui kao nijemi svjedok ogromnosti i jedinstvenosti platforme i podija smjetenih u libanonskim planinama. Nepoj mljiva je injenica da ni danas ne postoje dizalice, vozila ili me hanizmi koji bi mogli podii takve terete, od 1.000 - 1.200 tona, da i ne govorimo o prenoenju takvog enormnog objekta preko dolina i strmina, i preciznom postavljanju svake ploe na njeno mjesto, vie metara iznad tla. Ne postoji ni najmanji trag bilo po ploanih ili nasutih putova, kosina, ili drugih zemljanih radova koji bi makar i izdaleka ukazivali da su ovi megaliti bili tegljeni ili vueni od kamenoloma do svog odredita na brdu. Pa ipak, netko je, nekako, u dalekoj prolosti ostvario taj po dvig...

slika 98

Ali, tko? Lokalne predaje govore da je ovo mjesto postojalo od vremena Adama i njegovih sinova, koji su se nastanili na po druju Cedrovih planina nakon izgona Adama i Eve iz Rajskog vrta. Adam je, po ovim legendama, ivio u mjestu koje se danas zove Damask, a umro je nedaleko odatle. Njegov sin Kajin sagra dio je sklonite na Cedrovom vrhu nakon to je ubio Abela. Maronitski patrijarh Libanona ispriao je sljedeu predaju: Tvrava na planini Libanon najdrevnija je graevina na svijetu. Kajin, Adamov sin, sagradio ju je 133. godine po Stvaranju, tije kom napada mahnitosti. Nazvao ju je po svom sinu Henoku, i na puio ju je divovima koji su zbog svoje pokvarenosti bili kanjeni Poplavom. Nakon Potopa, mjesto je ponovno izgradio biblijski Nimrod, u svojim naporima da dosegne nebo. Babilonska kula, prema ovim legendama, nije se nalazila u Babilonu, nego na veli koj platformi u Libanonu. Putnik iz sedamnaestog stoljea po imenu d'Arvieux zapisao je u svojim Memoires (II dio, 26. poglavlje) da lokalno idovsko stanovnitvo, kao i muslimani, vjeruju da je jedan drevni ruko pis, pronaen na tom mjestu otkrio da "Nakon Potopa, dok je Nimrod vladao Libanonom, poslao je divove da obnove tvravu Baalbek, koja je tako nazvana u ast Baalu, bogu Moabaca, tova telja boga Sunca". Povezivanje boga Baala s ovim mjestom u danima nakon Potopa zvui nam poznato. Zaista, im su Grci i Rimljani otili, lokalno stanovnitvo odbacilo je helenistiko ime Heliopolis, i nastavilo ovo mjesto zvati njegovim semitskim imenom. Tim ga imenom zovu jo i danas - Baalbek. Postoje razliita miljenja oko tonog znaenja imena. Mnogi vjeruju da ono znai Baalova dolina. Ali nain pisanja i nago vjetaji iz Talmuda daju naslutiti da je u stvari znailo Baalov pla. Pogledajmo ponovno zakljune stihove ugaritskog epa koji opisuju Baalov pad u bitki s Motom, pronalaenje njegovog be ivotnog tijela, te kako su ga Anat i epe pokopale u peini na Sefonovom vrhu:

Dooe do Baala, oborenog na tlo; Silni Baal je mrtav. Umro je Princ, Gospodar Zemlje... Anat prolijeva sve svoje suze; U dolini suze pije kao vino. Glasno zove Baklju boju, boginju epe: Podigni silnog Baala, preklinjem te, podigni ga k meni. Slua je Baklja boja epe, Podie silnoga Baala I polae ga na Anatino rame. Do Sefonove tvrave ona ga nosi; Oplakuje ga, pokapa ga; Polae ga u upljinu Zemljinu. Sve ove lokalne legende koje, kao i sve legende, sadre jezgru vjekovnog sjeanja na stvarne dogaaje, slau se da je ovo mje sto izuzetno drevno. Njegova gradnja pripisuje se divovima, i povezuje se s dogaajima oko Potopa. Legende ga povezuju s Baalom, a uloga mu je bila ista kao Kule babilonske - mjesto s kojeg se uspinje na n e b o . Dok promatramo ogromnu platformu, njen smjetaj i oblik, te razmiljamo o namjeni ogromnog podija sagraenog za noenje goleme teine, pred oima nam se javlja slika s novia iz Biblosa (sl. 89): golemi hram, sveto podruje opasano zidom, podij izuze tno vrste konstrukcije - i na njemu Letea odaja slina raketi. Rijei i opisi Skrivenog mjesta iz Epa o Gilgameu takoer nam odjekuju u uima. Nesavladiv zid, vrata koja paraliziraju svakoga tko ih dodirne, tunel do prostorije gdje se izdaju za povijedi, tajno boravite Anunnakija, udovini Straar sa svjetleom z r a k o m . Vie nije bilo sumnje da smo u Baalbeku pronali Baalov Sefonov vrh, cilj prvog Gilgameovog putovanja. Nazivanje Baalbeka Itarinim raskrijem govori da je ona, lutajui Zemljinim nebom, na tom R mogla do-

laziti i odlaziti na druga mjesta slijetanja na Zemlji. Slino tome, Baalov pokuaj da na Sefonovom vrhu postavi spravu koja izba cuje rijei, 'kamen koji ape', navodi na zakljuak da su sline komunikacijske stanice postojale i negdje drugdje: On ini da nebo sa Zemljom razgovara, i mora s planetima. Jesu li na Zemlji zaista postojala druga takva mjesta koja su mogla sluiti kao mjesta slijetanja za letjelice bogova? Da li je, osim na Sefonovom vrhu, bilo i drugog kamenja koje ape? Prvi oigledni trag samo je ime Heliopolis, koje ukazuje na vjerovanje Grka da je Baalbek na neki nain bio Grad boga S u n c a , slino kao i istoimeni grad u Egiptu. I Stari zavjet potvr uje da je postojao sjeverni Bet eme (amaova k u a ) i juni Bet eme, On, to je biblijsko ime za egipatski Heliopolis. Bilo je to, rekao je prorok Jeremija, mjesto kua bogova egipatskih, lokacija egipatskih obeliska. Sjeverni Bet eme bio je u Libanonu, nedaleko od Bet Anat (Kue/doma A n a t ) ; prorok Amos identificirao ga je kao lo kaciju Adadovih palaa... kue onoga koji vidje E l a . Tijekom Salomonove vladavine njegov teritorij obuhvaao je velike dije love Sirije i Libanona, a popis mjesta u kojima je podigao velike graevine ukljuuje Baalat (Baalovo mjesto) i Tamar (Mjesto p a l m i ) ; veina znanstvenika ova mjesta poistovjeuje s Baalbekom i Palmirom (vidi zemljovid, sl. 78). Grki i rimski povjesniari esto su spominjali veze izmeu dva Heliopolisa. Objanjavajui egipatski panteon od dvanaest bogova svojim sunarodnjacima, grki povjesniar Herodot tako er je pisao o jednom besmrtniku kojega su Egipani tovali kao H e r k u l a . Utvrdio je da tovanje ovog besmrtnika vue korijene iz Fenicije, uvi da je u tom mjestu bio Herkulov hram, izuzetno cijenjen. U hramu je vidio dva stupa. Jedan je bio od istoga zlata; drugi je bio od smaragda, i nou je sjao vrlo blistavo. Takvi sveti Sunevi stupovi - Kamenje bogova - bili su prikazani na fenikim noviima u godinama nakon to je Ale ksandar osvojio to podruje (sl. 99). Herodot nam daje dodatne informacije o dva povezana stupa - da je jedan bio od metala koji je najbolji vodi struje (zlato), a drugi od dragog kamena

(smaragda) koji se danas koristi za laserske komunikacije, i koji neobino sjaji dok emitira zrake velike snage. Nije li to bilo nalik ureaju koji je postavio Baal, a kojeg kanaanski tekstovi opisuju kao blistavo kamenje? Rimski povjesniar Makrobius, piui upravo o vezi izmeu fenikog Heliopolisa i (Baalbeka) i istoimenog grada u Egiptu, takoer spominje sveti kamen; prema njemu, jedan predmet koji slavi boga Sunca Zeusa Heliopolskog egipatski su sveenici prenijeli iz egipatskog Heliopolisa u Heliopolis (Baalbek) na sje veru. Taj p r e d m e t , dodaje, danas se tuje asirskim, a ne vie egipatskim obredima. Drugi rimski povjesniari takoer su isticali da je sveto ka menje koje su tovali Asirci i Egipani bilo stoastog oblika. Kvint Kurcije zabiljeio je da je jedan takav predmet bio smjeten u Amonovom hramu u oazi Siwa. Stvar koja se tamo tuje kao b o g , napisao je Kvint Kurcije, nije oblika koji su obrtnici obi no koristili za prikazivanje boga. Umjesto toga, njegov izgled najvie podsjea na umbilicus, a napravljen je od smaragda i dra gog kamenja povezanog cementom. Informaciju o stoastom predmetu tovanom u Siwi citirao je E L. Griffith u The Journal of Egyptian Archeology (1916.), u vezi s objavom otkria stoastog omphalosa u nubijskom gradu piramida Napati. Taj jedinstveni meroitski spomenik (sl. 100) pronaao je George A. Reisner sa Sveuilita Harvard u unutar njem svetitu tamonjeg Amonovog hrama - najjunijem hramu ovog boga u Egiptu.

slika 99

slika 100

Rije omphalos na grkom, ili umbilicus na latinskom znai pupak - stoasti kamen za kojeg se, iz razloga koje znanstve nici ne razumiju, u drevnim vremenima vjerovalo da oznaava sredite Zemlje. Amonov hram u oazi Siwa, kao to je ve spomenuto, bio je lokacija proroita u koje je Aleksandar pourio otii po savjet, nakon to je doao u Egipat. Imamo svjedoanstva Kalistena, Aleksandrovog povjesniara, te Rimljanina Kvinta Kurcija da je predmet koji je tovan u proroitu bio upravo jedan omphalos izraen od dragog kamenja. Nubijski Amonov hram u kojem je Reisner pronaao kamen omphalos bio je u Napati, drevnoj pri jestolnici teritorija nubijskih kraljica; a sjeamo se zagonetnog Aleksandrovog posjeta kraljici Kandaki, u njegovoj trajnoj po trazi za besmrtnou. Je li puka sluajnost to je, u potrazi za tajnama dugovje nosti, perzijski kralj Kambiz (prema Herodotovom izvjetaju) poslao svoje ljude u Nubiju, u hram u kojem se nalazila Suneva p l o a ? Na poetku prvog tisuljea pr. Kr. jedna nubijska kralji ca - kraljica od Sabe - krenula je na dugo putovanje kralju Salomonu u Jeruzalem. Rairene legende iz Baalbeka kau da je on ukrasio ovo mjesto u Libanonu u njenu ast. Da li je ona, dakle, krenula na dugo i opasno putovanje samo da bi uivala u Salomovoj mudrosti, ili je njena prava namjera bila da primi savjet od proroita u Baalbeku - biblijskoj Kui Semeovoj? ini se da ovdje postoji neto vie od sluajnosti, pa nam se na mee sljedee pitanje: ako su se u svetitima svih tih proroita na lazili omphalosi - jesu li sami omphalosi bili izvor proroanstava? Baalova izgradnja (ili obnova) lansirnog postrojenja i platfor me za slijetanje na Sefonovom vrhu nije bila uzrok njegovog fa talnog sukoba s Motom. Uzrok je bilo njegovo tajno postavljanje Kamena krasote. Taj ureaj mogao je komunicirati s nebom, kao i s drugim mjestima na Zemlji. Ali, osim toga, on je bio Kamen koji ape. Njegovu poruku ljudi nee znati; Zemaljski puk nee je shvatiti.

Dok razmiljamo o oigledno dvostrukoj funkciji Kamena krasote, tajna Baalova poruka za Anat iznenada nam postaje ja sna: isti ureaj kojeg su bogovi koristili za meusobnu komuni kaciju bio je predmet iz kojeg su potjecali boanski proroanski odgovori na pitanja kraljeva i junaka! U najiscrpnijem istraivanju ove teme, Wilhelm H. Roscher (Omphalos) pokazao je da indoeuropski naziv za ovo kamenje iz proroita - navel u engleskom, nabel u njemakom jeziku, itd. - potjee od sanskrtskog nabh, to znai snano izvirati. Nije nikakva sluajnost to u semitskim jezicima naboh znai predvidjeti, a nabih znai prorok. Sva ova identina znaenja nesumnjivo potjeu iz sumerskog jezika, na kojem je NA.BA(R) znailo svijetli-svjetlucavi kamen koji rjeava. Dok prouavamo drevne spise postaje nam jasno da je posto jala prava mrea ovakvih proroita. Herodot - koji je detaljno izvijestio (Knjiga II, 29) o postojanju meroitskog proroita Jupi tera-Amona - vezama koje smo ve spomenuli dodao je tvrdnju da su Feniani, koji su osnovali proroite u Siwi, takoer osnovali najstarije proroite u Grkoj, onaj u Dodoni - planin skom mjestu u sjeverozapadnoj Grkoj (u blizini dananje grani ce s Albanijom). S tim je povezao priu koju je uo kad je posjetio Egipat, po kojoj su Feniani jednom davno odveli dvije svete ene iz Tebe (u Egiptu)... jedna od njih bila je prodana u Libiji (zapadnom Egiptu), a druga u Grkoj. Te su ene bile prvi utemeljitelji pro roita u ove dvije zemlje. Herodot je napisao da je ovu verziju uo od egipatskih sveenika u Tebi. Ali druga verzija, iz Dodone, govori da su dvije crne golubice odletjele iz egipatske Tebe, jedna je sletjela u Dodoni, a druga u Siwi. Nakon toga su u oba mjesta podignuta Jupiterova proroita; Grci u Dodoni zvali su ga Zeusovim, a Egipani u Siwi Amonovim proroitem. Rimski povjesniar Silik Italski (prvo stoljee po. Kr.), opi sujui kako se Hanibal savjetovao s proroitem u Siwi u vezi s njegovim ratovima protiv Rima, takoer je utemeljenje proroi ta u libijskoj pustinji (Siwa) i grkoj Kaoniji (Dodoni) pripisao dvjema golubicama koje su doletjele iz Tebe. Nekoliko stoljea

kasnije, grki pjesnik Nonnos, u svom izvanrednom djelu Dionysiaca, opisao je svetita-proroita u Siwi i Dodoni kao mjestablizance, i smatrao je da su ona meusobno povezana glasovnom komunikacijom: Divite se novootkrivenom glasu koji odgovara, glasu libijskog Zeusa! edni pijesak proroansko posla truanje golubici u Kaoniji [Dodoni]. F. L. Griffithu je otkrie omphalosa u Nubiji prizvalo u sje anje jedno drugo proroite u Grkoj. Stoasti oblik nubijskog omphalosa, zapisao je, bio je potpuno isti kao kod omphalosa u proroitu u Delfima. Delfi, mjesto najpoznatijeg grkog proroita, bili su posvee ni Apolonu ( K a m e n o m ) ; njegove su ruevine i danas jedna od najveih grkih turistikih atrakcija. I tamo je, kao u Baalbeku, sveti prostor bila platforma podignuta na jednoj strani planine, takoer s pogledom na dolinu koja se ljevkasto otvara prema Sredozemnom moru i zemljama na njegovim drugim obalama. Mnogi spisi govore da je omphalos bio najsvetiji predmet u Delfima. Stajao je na posebnom postolju u unutarnjem svetitu Apolonovog hrama, neki kau pokraj zlatnog kipa boga, a drugi da je stajao zasebno. U podzemnoj odaji, skrivena od pogleda posjetitelja, sveenica proroita, u nekoj vrsti transa, odgovarala je na pitanja kraljeva i junaka, izgovarajui zagonetne odgovore - odgovore koje je davao bog, ali su dopirali iz omphalosa. Izvorni sveti omfalos na zagonetan je nain nestao, vjeroja tno za vrijeme nekog od svetih ratova ili stranih invazija koje su pogodile mjesto. Ali njegova kamena replika, postavljena moda u vrijeme Rimljana izvan hrama, otkrivena je arheolokim iska panjima, i danas je izloena u muzeju u Delfima (sl. 101). Du svetog puta koji vodi do hrama, netko je, u neko nepo znato vrijeme, takoer postavio jednostavni kameni omfalos, e lei oznaiti mjesto gdje su davana prva proroanstva u Delfima, prije nego to je sagraen hram.

slika 101 Novii iz Delfa prikazivali su Apolona kako sjedi na ovom omfalosu (sl. 102); i nakon to je Fenicija pala pod vlast Grka, i u njoj je Apolon prikazivan kako sjedi na asirskom omfalosu. Ali podjednako esto, proroansko je kamenje prikazivano u obliku dva stoca povezana zajednikom bazom, kao na sl. 99. Kako su Delfi bili izabrani za mjesto svetog proroita, i kako se omfalos tamo naao? Predaje govore da kad je Zeus elio pro nai sredite Zemlje, pustio je orlove s dva suprotna kraja svijeta. Letei jedan prema drugom, susreli su se u Delfima; mjesto je potom oznaeno podizanjem kamenog pupka - omfalosa. Prema grkom povjesniaru Strabou, kipovi takva dva orla stajali su na vrhu omfalosa u Delfima. Slikovni prikazi omfalosa pronaeni su u grkoj umjetnosti, i na njima se vide dvije ptice na vrhu, ili s obje strane (sl. 102) stoastog predmeta. Neki znanstvenici smatraju da te ptice nisu orlovi, nego golubovi pismonoe, koji su - zbog svoje sposobno sti da pronau put natrag do odreenog mjesta - moda simboli zirali mjerenje udaljenosti od jednog do drugog sredita Zemlje. Prema grkim legendama, Zeus je pronaao utoite u Del fima tijekom svojih zranih bitaka s Tifonom, odmarajui se na povrini nalik platformi, na kojoj je kasnije sagraen Apolonov hram. Amonovo svetite u Siwi ukljuivalo je ne samo podzemne prolaze, zagonetne tunele i tajne hodnike unutar debelih zidova hrama, nego i prostor s ogranienim pristupom od priblino 52

sa 55 metara, okruen masivnim zidom. Usred njega uzdizala se vrsta kamena platforma. Iste strukturne elemente, ukljuujui i povienu platformu, nalazimo na svim mjestima koja su poveza na s kamenjem koje a p e . Moemo li, dakle, zakljuiti da su i ona, poput daleko veeg Baalbeka, takoer bila mjesta slijetanja i komunikacijski centri? Ne iznenauje da dvojno sveto kamenje, u pratnji dva orla, na lazimo naslikano i u egipatskim svetim spisima (sl. 103); a mnogo stoljea prije negoli su Grci poeli podizati hramove oko svojih proroita, jedan egipatski faraon u svojim je piramidama dao na slikati omfalos s dvije ptice na njemu. Bio je to Seti I, koji je ivio u etrnaestom stoljeu pr. Kr., i u njegovom prikazu kraljevstva Sekera, Skrivenog boga, moemo vidjeti najstariji dosad poznati omfalos - na sl. 101. To je bilo sredstvo za komunikaciju kojim su poruke - rijei - svakoga dana priopavane Sekeru.

slika 103 U Baalbeku smo pronali cilj prvog Gilgameovog putovanja. Pratei nit koja povezuje apue Kamenje krasote, stigli smo do Duata. To je bilo mjesto na kojem su faraoni traili Stepenite do neba radi zagrobnog ivota. To je, po naem miljenju, bilo i mje sto na koje se Gilgame, u potrazi za ivotom, uputio na svom drugom putovanju.

10
TILMUN: ZEMLJA RAKETNIH LETJELICA
Gilgameova epska potraga za besmrtnou u kasnijim je tisuljeima nesumnjivo bila izvor mnogih pria i legendi o kra ljevima i junacima koji su krenuli u slinu potragu za vjenom mladou. Sjeanje ljudskoga roda koje progovara kroz mitove vjeruje da je negdje na Zemlji postojalo mjesto na kojem se ovjek mogao pridruiti bogovima, i biti poteen ponienja smrti. Prije gotovo 5.000 godina, Gilgame uruki molio je Utua (amaa): U mom gradu ovjek umire; potiteno je moje srce. ovjek vene; teko je moje srce... ovjek, najvii, ne moe dosegnuti nebo; O Utu, U zemlju elim ui; budi moj saveznik... Na mjestu gdje su podignuti Shemovi, Daj da postavim svoj Shem!

Kao to smo vidjeli, Shem je, iako se obino prevodi kao "ime" (ono po emu netko ostaje zapamen), zapravo bio raketa: Henok je nestao na svom imenu i uznesen je na nebo. Pola tisuljea nakon Gilgamea, u Egiptu, kralj Pepi uputio je gotovo identinu molbu: Ljudi umiru, Oni nemaju Ime. Uhvati kralja Pepija za ruke, Podigni kralja Pepija do neba, Da ne umre na Zemlji meu ljudima. Gilgameov cilj bio je Tilmun, zemlja u kojoj su podizane rakete. Postaviti pitanje gdje je namjeravao pronai Tilmun znai isto to i pitati kamo je iao Aleksandar, koji se smatrao faraonom i bojim sinom. To znai pitati: gdje se nalazio Duat? Jer, kako moemo zakljuiti, sva su ova odredita bila jedno te isto mjesto. A zemlja u kojoj su se nadali pronai Stepenite do neba, to emo uvjerljivo dokazati, bio je Sinajski poluotok. Prihvaajui mogunost da se pojedinosti iznesene u Knjizi mrtvih moda zaista odnose na stvarnu geografiju Egipta, neki su znanstvenici iznijeli teoriju da je faraonovo simulirano putovanje vodilo niz Nil, od svetita u Gornjem Egiptu do onih u Donjem Egiptu. Drevni tekstovi, meutim, jasno govore o putovanju izvan granica Egipta. Faraon se kretao prema istoku, a ne prema sjeveru; i dok je prelazio Jezero trske i pustinju iza njega, za so bom je ostavljao ne samo Egipat, nego i Afriku: velika se vanost poklanjala opasnostima - stvarnim, a ne politikim - prelaenja iz Horovog teritorija u Setove zemlje, Aziju. U vrijeme kad su faraoni staroga kraljevstva dali uklesati Tekstove piramida, njihova prijestolnica u Egiptu bio je Memfis. Stari religijski centar bio je Heliopolis, smjeten nedaleko od Memfisa, u pravcu sjeveroistoka. Iz ovih centara, put prema istoku vodio je do lanca jezera punih trske i rogoza. Iza njih lei pustinja, zatim prolaz meu brdima, i Sinajski poluotok - podru-

je ije je nebo bilo poprite konane bitke izmeu Hora i Seta, izmeu Zeusa i Tifona. Teoriju da je faraona njegov put prema zagrobnom ivotu zaista vodio do Sinajskog poluotoka podrava i injenica da Aleksandar nije oponaao samo faraone; takoer je svjesno oponaao egzodus, izlazak Izraelaca iz egipatskog suanjstva pod vodstvom Mojsija. Kao u biblijskoj prii, polazna toka bio je Egipat. Nakon toga je slijedilo Crveno more - vodena barijera ije su se vode raz dvojile kako bi Izraelci mogli proi po njenom dnu. U priama o Aleksandru takoer je postojala vodena barijera, i nju se ustrajno nazivalo Crvenim morem. Kao u prii o egzodusu, i Aleksandar je svoju vojsku pokuao pjeice prevesti preko vode: prema je dnoj verziji sagradivi nasip, prema drugoj, Aleksandar je ra zotkrio dno svojim molitvama. Bilo da je uspio ili ne (to ovisi o verzijama prie), neprijateljski vojnici utopili su se u vodi koja je nahrupila - ba kao to su se utopili Egipani koji su progonili Izraelce. Izraelci su se na svom putovanju sukobili s neprijatelji ma koji su se zvali Amaleani: u kranskoj verziji prie o Ale ksandru neprijatelji uniteni skupljanjem vode Crvenog mora i izlijevanjem vode po njima zvali su se Amalekiti. S druge strane voda - doslovan prijevod biblijskog izraza Yam Suff je "More/Jezero trske" - poinjalo je putovanje kroz pustinju, prema svetoj planini. Znakovito je da se planina do koje je stigao Aleksandar zvala Muas - Mojsijeva planina, ije je he brejsko ime glasilo Moe. Tamo je Mojsije naiao na anela koji mu se obratio iz vatre (plamteeg grma); slian dogaaj opisan je u priama o Aleksandru. Dvostruka i trostruka slinost umnoavaju se kad se pri sjetimo prie iz Kurana o Mojsiju i ribi. Lokacija voda ivota u kuranskoj prii o Mojsiju bila je na "mjestu gdje se sastaju dvije vode". Upravo je na mjestu gdje se Ozirisova rijeka granala u dva pritoka faraon stigao do ulaza u podzemno carstvo. U priama o Aleksandru, kljuna je toka dosegnuta na mjestu spajanja dviju podzemnih rijeka, gdje je Adamov kamen zraio svjetlo, i gdje je Aleksandar od boanskih bia dobio savjet da se okrene i vrati.

A postojala je i predaja, takoer zabiljeena u Kur'anu, koja Aleksandra izjednaava s Mojsijem nazivajui ga Dvorogi - to podsjea na tvrdnju u Bibliji da je Mojsijevo lice, nakon to je ovaj posjetio Jahvu na brdu Sinaj, zrailo i emitiralo rogove (doslovno: zrake) svjetlosti. Poprite biblijskog Izlaska bio je Sinajski poluotok. Jedini mogui zakljuak koji se moe donijeti na temelju svih slinosti i praenja stopa jest da je Sinajski poluotok bio podruje prema kojem su se uputili Aleksandar, Mojsije i faraoni nakon to bi iz Egipta krenuli prema istoku. To je, kako emo vidjeti, bilo i Gilgameovo odredite. Da bi stigao do Tilmuna na svom drugom i odluujuem putovanju, Gilgame je krenuo u plovidbu na Magan-brodu, egipatskom brodu. Krenuvi iz Mezopotamije, mogao je otploviti samo niz Perzijski zaljev. Zatim je, okruivi Arapski poluotok, trebao uploviti u Crveno more (koje su Egipani zvali Urovo more). Kao to nam govori ime njegovog broda, Crvenim morem trebao je doi do Egipta. Ali njegovo odredite nije bio Egipat; bio je to Tilmun. Je li namjeravao pristati na zapadnoj obali Crvenog mora - u Nubiji? Ili na istonoj obali - u Arabiji? Ili je namjeravao produiti ravno, do Sinajskog poluotoka? (vidi zemljovid, sl. 2) Sreom po nae istraivanje, Gilgameu se dogodila nesrea. Jedan straarei bog potopio je njegov brod nedugo nakon poe tka plovidbe. Nije se uspio udaljiti od Sumera, jer je Enkidu (ija je prisutnost na brodu dovela do njegovog potapanja) molio Gilgamea da se pjeice vrate nazad u Uruk. Nepokolebljiv u svojoj namjeri da stigne do Tilmuna, Gilgame je umjesto toga nastavio put do svog izabranog odredita kopnom. Da se njegov cilj na lazio na obalama Crvenog mora, krenuo bi poprijeko Arapskim poluotokom. Umjesto toga, uputio se prema sjeverozapadu. To pouzdano znamo, budui da - nakon to je preao pustinju i proao kroz gole planine - prvo to je vidio od civilizacije bilo je nisko more. U njegovoj blizini leao je grad, na ijem se rubu nalazila gostionica. Gostioniarka ga je upozorila da je more koje je vidio bilo More voda smrti.

Ba kao to su libanonski cedrovi posluili kao jedinstven orijentir pri utvrivanju prvog Gilgameovog odredita, tako i More voda smrti slui kao jedinstveni klju za praenje njego vog kretanja na drugom putovanju. irom Bliskog istoka, u svim zemljama drevnoga svijeta, postoji samo jedna takva vodena po vrina. Ona do dananjeg dana nosi isto ime: Mrtvo more. Doista ga se moe nazvati niskim m o r e m , jer se radi o najnioj vode noj povrini na cijeloj planeti (400 metara ispod razine mora). Njegove su vode do te mjere zasiene solju i mineralima da je ono potpuno lieno morskog i biljnog ivota. Grad koji se uzdizao nad Mrtvim morem bio je opasan be demom. Njegov je hram bio posveen Sinu, bogu Mjeseca. Izvan grada nalazila se gostionica. Vlasnica je primila Gilgamea, uka zala mu gostoprimstvo i pruila informacije. Teko je ne primijetiti neobine slinosti s poznatom biblij skom priom. Kad se zavrilo etrdeset godina lutanja Izraelaca pustinjom, dolo je vrijeme da uu u Kanaan. Dolazei sa Sinajskog poluotoka, obili su Mrtvo more s istone strane sve dok nisu doli do mjesta gdje rijeka Jordan utjee u Mrtvo more. Kad je Mojsije stajao na brdu promatrajui nizinu, mogao je vidjeti - kao to je vidio i Gilgame - ljeskanje voda niskog m o r a . U ravnici, na drugoj strani Jordana, stajao je grad: Jerihon. On se naao na putu napredovanja Izraelaca prema Kanaanu, i zato su poslali dva pijuna da istrae njegovu obranu. ena ija se gosti onica nalazila kraj gradskih zidina ukazala im je gostoprimstvo, dala im je informacije i savjete. Hebrejsko ime Jerihona je Yeriho. Ono doslovno znai Mjeseev grad - grad posveen bogu Mjeseca, Sinu... Bio je to, po naem miljenju, isti onaj grad u koji je Gilgame stigao petnaest stoljea prije egzodusa. Da li je Jerihon ve postojao oko 2900. pr. Kr., u vrijeme Gilgameove potrage? Arheolozi se slau da je Jerihon naseljen od 7000. pr. Kr., i da je bio bogato urbano sredite od oko 3500. pr. Kr.; sigurno je bio tamo kada je Gilgame stigao. Osvjeen i okrijepljen, Gilgame je planirao nastavak svog putovanja. Kako se nalazio pred sjevernim rubom Mrtvog mora,

upitao je gostioniarku moe li preploviti njegove vode, umjesto da ga obilazi pjeice. Da je krenuo kopnom, iao bi istim putem kojim su kasnije proli Izraelci - ali u suprotnom smjeru; naime, Gilgame je elio otii tamo odakle su Izraelci doli. Kad ga je laar Uranabi konano prevezao na drugu stranu, pristao je, po naem miljenju, na junom kraju Mrtvog mora - najblie Sinajskom poluotoku to ga je laar mogao dovesti. Odande je trebao nastaviti uobiajenim putem - rutom kojom su se obino kretale karavane - prema Velikom moru, koje je daleko. Geografija nam je opet prepoznatljiva iz biblijske terminologije, jer je Veliko more bilo biblijsko ime za Sredoze mno more. Zaputivi se kroz Negeb, sunu junu regiju Kana ana, Gilgame je neko vrijeme trebao ii prema zapadu, traei dvije kamene oznake. Tamo je, prema Uranabijevim uputama, trebao skrenuti i stii do grada po imenu Itla, iz koje se moglo vidjeti Veliko more. Iza Itle, u etvrtoj regiji bogova, lealo je za branjeno podruje. Je li Itla bila Grad bogova ili grad ljudi? Ono to se tamo odigralo, prema fragmentarnoj hetitskoj verziji Epa o Gilgameu, ukazuje da je to bilo mjesto i jednih i drugih. To je bio posveeni grad, i razni bogovi dolazili su i prolazili kroz njega ili u njegovu neposrednu blizinu: put do nje ga bio je oznaen putokazima. Gilgame ne samo da se u njemu odmorio i nabavio novu odjeu: tu je dobio i ovcu koju je svako ga dana prinosio kao rtvu bogovima. Jedan takav grad poznat nam je iz Starog zavjeta. Bio je smje ten na spoju junog Kanaana i Sinajskog poluotoka, kao vrata u sredinju nizinu poluotoka. Na njegovu svetost ukazivalo je i njegovo ime: Kade (Posveeni). Od istoimenog grada na sjeve ru (smjetenog, znakovito, na prilazu Baalbeku) razlikovao se po tome to su ga zvali jo i Kade-Barnea (to je, ako vodi podrijetlo iz sumerskog jezika, moglo znaiti "Kade od sjajnih kamenih stu pova"). U doba patrijarha spadao je pod teritorij Abrahama, koji je "krenuo u krajeve Negeba i nastanio se izmeu Kadea i Sura.". Ovaj nam je grad, po imenu i ulozi, takoer poznat iz kanaanskih pria o bogovima, ljudima i enji za besmrtnou. Danel

je, prisjetimo se, od boga Ela traio zakonitog nasljednika, kako bi mu njegov sin mogao podignuti spomen-stelu u Kadeu. U jednom drugom ugaritskom tekstu govori se o tome kako je Elov sin ibani ( S e d m i ) - mogue je da je biblijski grad Beer eba ( B u n a r Sedmoga) dobio ime po njemu - dobio zadatak da podigne spomenik (stup) u pustinji Kadea. Zaista, i Charles Virolleaud i Rene Dussaud, koji su u aso pisu Syria prvi objavili prijevod i tumaenje ugaritskih tekstova, zakljuili su da je mjesto radnje brojnih epskih pria bilo po druje izmeu Crvenog i Sredozemnog m o r a , Sinajski poluotok. Bog Baal, koji je volio pecati u jezeru Sumkhi, odlazio je u lov u Aloevu pustinju, kraj koji se povezuje (sl. 104) s datuljinom palmom. Kao to su istaknuli Virolleaud i Dussaud, to je geo grafski klju koji povezuje ugaritsko mjesto radnje s biblijskom priom o egzodusu: Izraelci su, prema Brojevima 33, putovali od Mare (mjesta gorkih voda) i Elima (oaze s datuljinim palmama) do Alua. Vie detalja, koji Ela i mlae bogove smjetaju na isto popri te kao i egzodus, moe se pronai u tekstu kojeg znanstvenici zovu Roenje milostivih i divnih bogova. Sami njegovi uvo dni stihovi smjetaju radnju u Pustinju Sufima - nesumnjivo u pustinju koja se nalazi na obali Yam Suffa (Jezera trske) iz Izlaska:

slika 104

Dozivam milostive i divne bogove, sinove Princa. Smjestit u ih u Grad uzlaska i odlaska, u pustinju Sufima. Kanaanski tekstovi daju nam jo jedan trag. U njima se glavu panteona uglavnom naziva El - vrhovni, najuzvieniji - dakle opim nazivom, a ne vlastitim imenom. Ali u gore navedenom tekstu El samoga sebe naziva Yerah, a svoju suprugu Nikhal. Yerah je semitska rije za Mjesec - boga poznatijeg pod imenom Sin; a Nikhal je semitska inaica od NIN.GAL, sumerskog ime na supruge boga Mjeseca. Znanstvenici su iznijeli brojne teorije o podrijetlu imena poluotoka Sinaj. Bar jednom, za promjenu, najprihvaeniji je oi gledan razlog - taj da je poluotok, kao to ime govori, pripadao Sinu. Moemo vidjeti (na sl. 72) da je mjeseev srp bio znak boan stva u ijoj se zemlji nalazila Krilata kapija. Poznato nam je da glavno raskrije u sredinjem Sinaju, mjesto Nakhl, dobro opskr bljeno vodom, jo uvijek nosi ime Sinove supruge. Tako moemo sa sigurnou zakljuiti da je "zemlja Tilmun" bio Sinajski poluotok. Analiza geografije, topografije, geologije, klime, vegetacije i povijesti Sinajskog poluotoka potvrdit e na zakljuak, i razja sniti ulogu Sinaja u odnosima bogova i ljudi. Mezopotamski tekstovi opisuju Tilmun kao zemlju smjetenu na uu dviju vodenih povrina. Sinajski poluotok, oblika obr nutog trokuta, zaista poinje tamo gdje se Crveno more razdvaja u dva rukavca - Sueski zaljev na zapadu i Elatski zaljev (Akapski zaljev) na istoku. Doista, kad se egipatski crtei Setove zemlje, u kojoj je bio Duat, okrenu na stranu, prikazuju poluotok slian Sinajskom (sl. 105). Tekstovi govore o planinskom Tilmunu. Sinajski poluotok stvarno se sastoji od junog planinskog dijela, brdovite sredinje visoravni te nizine na sjeveru (okruene planinama), koja se pre-

slika 105 ko pjeskovitih breuljaka sputa do obale Sredozemnog mora. Obalni pojas od pamtivijeka je predstavljao kopneni most izmeu Azije i Afrike. Egipatski faraoni sluili su se njime prili kom invazija na Kanaan i Feniciju, te sukoba sa Hetitima. Sargon akadski tvrdio je da je stigao do Sredozemnog mora i oprao u njemu svoje oruje; morske zemlje - zemlje du obale Sredo zemnog mora - triput sam okruio, moja je ruka zauzela Tilmun. Sargon II, asirski kralj iz osmog stoljea pr. Kr., tvrdio je da je osvojio podruje koje se protezalo od Bit Jahkina na obali Mora soli sve do granica Tilmuna. Ime More soli odralo se do dananjeg dana kao hebrejski naziv za Mrtvo more - to nam daje jo jednu potvrdu da se Tilmun nalazio u blizini Mrtvog mora. Nekoliko asirskih kraljeva spominje Potok egipatski kao geo grafski orijentir na svojim ekspedicijama u Egipat. Sargon II go-

vori o Potoku nakon opisa osvajanja Adoda, filistejskog grada na sredozemnoj obali. Esarhadon, koji je vladao neto kasnije, ovako se hvalio: "Hodio sam Arzom kod Potoka egipatskog; Asuhilija, njenog kralja, bacio sam u okove... Kanaju, kralju Tilmuna, name tnuo sam danak." Ime Potok egipatski identino je biblijskom imenu za veliki i razgranati sinajski wadi (plitka rjeica kojom voda tee samo tijekom kine sezone) koji se danas zove Wadi El-Arish. Asurbanipal, koji je na asirskom prijestolju naslijedio Esarhadona, tvrdio je da je nametnuo jaram svoje vlasti od Tira, koji je na Gornjem moru (Sredozemnom moru) sve do Tilmuna na Donjem moru (Crvenom moru). U svim ovim sluajevima, zemljopis i topografija Tilmuna u potpunosti se poklapaju sa Sinajskim poluotokom. Osim godinjih kolebanja, vjeruje se da je klima na poluotoku tijekom povijesti bila ista kao i danas: nepravilna kina sezona od listopada do svibnja te potpuno suh ostatak godine. Zbog osku dnih kia, cijeli Sinaj zadovoljava kriterije pustinjske klime (ma nje od 25 cm oborina godinje). Ipak, visoki granitni vrhovi na jugu zimi su pokriveni snijegom, a na sjevernom obalnom pojasu razina podzemnih voda jedva je metar ispod tla. Wadiji su karakteristini za vei dio Sinajskog poluotoka. Na jugu, vode kratkih i brzih kinih potoka otjeu ili prema istoku (u Elatski zaljev) ili (veinom) prema zapadu, u Sueski zaljev. U tom kraju moe se nai najvie ivopisnih, dubokih, kanjonima slinih wadija s bujnim oazama. Ali najvei dio kinice na polu otoku otjee prema sjeveru u Sredozemno more, golemim Wadi El-Arishem i njegovim bezbrojnim pritocima koji - promatrani na zemljovidu - podsjeaju na krvne ile divovskog srca. Na ovom dijelu Sinaja dubina wadija koji tvore ovu mreu varira od nekoliko centimetara do metar-dva, a njihova irina od nekoliko metara do kilometra i pol, pa i vie, za vrijeme obilnih kia. ak i tijekom kine sezone, oborine su potpuno nepredvidive. Iznenadni pljuskovi smjenjuju se s dugim sunim razdo bljima. Stoga pretpostavka o obilju vode tijekom kine sezone ili neposredno nakon nje moe odvesti na krivi trag. Vjerojatno se to dogodilo Izraelcima, nakon to su napustili Egipat sredinom

travnja i uli u pustinju Sinaja par tjedana kasnije. Zatekavi se bez oekivane vode, dvaput su morali traiti od Jahve da interve nira, i pokae Mojsiju gdje da udari tapom radi vode. Beduini (lokalni nomadi), kao i drugi iskusni putnici na Sinajskom poluotoku, u stanju su ponoviti ovo udo ukoliko je tlo koje tvori korito wadija odgovarajue. Tajna je u tome to na mnogim mjestima kameno korito lei na sloju glinovitog tla koje upija vodu to se brzo procijedi izmeu kamenja. Uz malo znanja i sree, kopanjem po potpuno suhom wadiju moe se pronai voda na dubini manjoj od jednoga metra. Da li je ovo nomadsko umijee bilo veliko udo to ga je izveo Jahve? Nedavna otkria na podruju Sinaja pruaju nove informacije s tim u vezi. Izraelski hidrolozi (koji rade za Weizmannov znanstveni institut) otkrili su da, kao to je to sluaj i u dijelovima Sahare i nekim pustinjama u Nubiji, ovdje postoji fosilna voda - ostaci pretpovijesnih jezera iz drugih geolokih razdoblja - duboko ispod sredinjeg Sinaja. Golemi podzemni rezervoar, s dovoljnim koliinama vode (po njihovoj procjeni) da stanovnitvo jedne zemlje kao to je Izrael opskrbljuje gotovo stotinu godina, prostire se na skoro 16.000 kvadratnih kilometara u irokom pojasu koji poinje u blizini Sueskog kanala i dosee sve do ispod Izraelskog sunog Negeba. Iako u prosjeku lei nekih 1.000 metara ispod stjenovitog tla, voda je subarteka i pod vlastitim pritiskom izbija do otprilike 300 metara iznad povrine. Egipatska probna buenja u potrazi za naftom u sreditu sjeverne nizine (kod Nakhla), umjesto na naftu naila su na ovaj podzemni rezervoar. Druga buenja po tvrdila su ovu nevjerojatnu injenicu: iznad tla - suna pustinja; ispod njega, lako dostupno modernoj opremi za buenje i crpljenje - jezero iste, uboree vode! Je li Nefilima, opremljenima tehnologijom svemirskog doba, ovako neto moglo promaknuti? Je li to, a ne malo vode u suhom koritu wadija, bila voda koja je izbila nakon to je Mojsije udario tapom po stijeni prema Jahvinim uputama? Uzmi u ruku tap kojim si inio uda u Egiptu, rekao je Jahve Mojsiju; vidjet e me kako stojim na odreenoj stijeni; udari ta-

pom po stijeni, iz nje e potei voda, pa neka se narod napije - dovoljno vode za mnotvo ljudi i njihovu stoku. Kako bi se proirio glas o Jahvinoj moi, Mojsije je sa sobom trebao povesti nekoliko svjedoka; i udo se dogodilo pred oima starjeina izraelskih. Sumerska pria o Tilmunu govori nam o gotovo identinom dogaaju. Pria je to o tekim vremenima izazvanim nestaicom vode: usjevi su propali, stoka je gladovala, ivotinje su eale, lju di zanijemjeli. Ninsikilla, supruga Tilmunskog vladara Enshaga, poalila se svom ocu Enkiju: Grad koji si nam dao... Tilmun, grad koji si nam dao... Nema rijene vode... Djeva je neoprana; U grad ne pritjee pjenuava voda. Prouivi problem, Enki je zakljuio da je jedino rjeenje dovesti podzemne vode na povrinu. Dubina je morala bila vea od one koju se moe dosegnuti kopanjem obinog bunara. Zato je Enki smislio plan po kojem e slojevi kamenja biti probijeni projektilom ispaljenim s neba! Otac Enki odgovori Ninsikilli, svojoj keri: Neka se boanski Utu smjesti na nebu. Raketu nek' snano privrsti za svoje 'grudi' i s visine usmjeri je prema tlu... Iz izvora iz kojeg potjeu vode Zemlje, neka vam donese slatke vode iz zemlje. Primivi takve upute, Utu/ama krenuo je dovesti vodu iz podzemnih izvora: Utu, smjestivi se na nebu, raketu vrsto priveza za svoje 'grudi', S visine ju usmjeri prema tlu...

Posla svoju raketu s nebeskih visina. Kroz kristalno kamenje on dovede vodu; Iz izvora iz kojeg potjeu vode Zemlje, on dovede njenu slatku vodu, iz zemlje. Da li je projektil ispaljen s neba mogao probiti zemlju i iza zvati izbijanje pitke vode? Predvidjevi nevjericu itatelja, drevni je pisar na kraju prie dodao: "Zaista je tako bilo.". udo je, ita mo u nastavku teksta,'upalilo': Tilmun je postao zemlja polja za uzgoj usjeva i posjeda koji raaju i t o m , i grad Tilmun postade glavna luka zemlje, mjesto dokova i nasipa za pristajanje brodova. Paralele izmeu Tilmuna i Sinaja tako se dvostruko potvru ju: prvo, postojanje podzemnog vodenog rezervoara ispod stje novite povrine; i drugo, prisutnost Utua/amaa (zapovjednika svemirske luke) u blizini. Sinajski poluotok takoer je u stanju dati sve proizvode po kojima je Tilmun bio poznat. Tilmun je proizvodio poludragi kamen slian plavkastom la pis lazuliju kojeg su cijenili Sumerani. Prihvaena je injenica da su egipatski faraoni dobivali plavozeleni poludragi kamen tirkiz kao i plavozeleni mineral (malahit) iz jugozapadnih dijelova Si naja. Najstarije podruje s rudnicima tirkiza danas se zove Wadi Magrah - Wadi spilja. Na tom su mjestu probijani tuneli u ka menim liticama kanjona wadija, a rudari su ulazili u njih i vadili tirkiz. Kasnije se tirkiz vadio i na mjestu koje je danas poznato kao Serabit-el-Khadim. Egipatski natpisi iz vremena tree dina stije (2700.-2600. pr. Kr.) pronaeni su u Wadi Maghari, i vjeruje se da su u to vrijeme Egipani poeli graditi garnizone i trajno naseljavati podruja s rudnicima. Arheoloka otkria, kao i crtei azijskih nomada koje su porazili i zarobili prvi faraoni (sl. 106), navode znanstvenike na zakljuak da su Egipani u poetku samo pljakali rudnike koje su ranije osnovala semitska plemena. Zaista, egipatsko ime za tirkiz, mafka-t (po kojem su Sinaj zvali Zemljom mafkata) po tjee od semitskog glagola koji znai vaditi iz rudnika, dobivati

slika 106 rezanjem. Ova podruja s rudnicima nalazila su se na teritoriju boice Hathor, koja je bila poznata i kao Gospodarica Sinaja i Gospodarica Mafkata. Velika boica davnih vremena, jedna od ranih nebeskih bogova Egipana, imala je nadimak Krava, i bila je prikazivana s kravljim rogovima (vidi sl. 7 i 106). Za njeno ime, Hat-Hor, hijeroglifski prikazivano uokvirenim sokolom znanstvenici vjeruju da znai Horova kua (znak za Hora bio je sokol). No, ime je doslovno znailo Kua sokolova, to potvr uje nae zakljuke u vezi s lokacijom i ulogama Zemlje raketa. Prema Encyclopaedia Britannica, tirkiz se na Sinajskom poluotoku dobivao od prije etvrtog tisuljea pr. Kr., u jednoj od prvih svjetskih vanih operacija kopanja u rudnicima. U to vrijeme sumerska se civilizacija tek poinjala raati, a egipatska je bila itavo tisuljee daleko. Tko je, dakle, mogao organizirati rad u rudnicima? Egipani kau da je to bio Tot, bog znanosti. U vezi s tim i u pripisivanju Sinaja boici Hathor, Egipani su preuzeli vjerovanja Sumerana. Prema sumerskim tekstovima, bog koji je organizirao rudarske operacije Anunnakija bio je Enki, bog znanja, a Tilmun je, kako svjedoe tekstovi, u pretpoto pnim vremenima bio dodijeljen Ninhursag, Enkijevoj i Enlilovoj

sestri. U svojoj mladosti, ona je bila izazovna ljepotica i glavna lijenica Nefilima. Ali u starosti je dobila nadimak Krava i, kao boica datuljine palme, prikazivana je s kravljim rogovima (sl. 107). Slinosti izmeu nje i Hathor, kao i podudarnosti izmeu njihovih teritorija, previe su oigledne a da bi zahtijevale daljnje objanjavanje. Sinaj je bio i velik izvor bakra, a dokaz za to je da su se Egipa ni u pogledu opskrbe bakrom uglavnom oslanjali na pljakake ekspedicije. Radi toga su morali ulaziti dublje u poluotok; jedan faraon dvanaeste dinastije (iz vremena Abrahama) ostavio nam je sljedee komentare o svojim podvizima: Stigavi do granica strane zemlje svojim stopalima; istraujui zagonetne doline, poseui za rubom nepoznatoga. Hvalio se da njegovi ljudi nisu izgubili ni jednu krinju osvojenog plijena. Izraelski znanstvenici u nedavnim istraivanjima na Sinajskom poluotoku pronali su obilje dokaza da je za vrijeme ranog egipatskog kraljevstva, u treem tisuljeu pr. Kr., Sinaj bio gusto naseljen semitskim plemenima kopaa tirkiza i talioniara bakra, koji su se opirali prodorima faraonskih ekspedicija u njihov te ritorij (Beno Rothenberg, Sinai Explorations 1967-1972). Mogli smo utvrditi postojanje prilino velikih industrijskih metalurkih poduzea... Tu su rudnici bakra, kampovi za rudare i instalacije za taljenje bakra, ratrkani od zapadnih dijelova junog Sinaja prema istoku sve do Elata na vrhu Akapskog zaljeva.

slika 107

Elat, koji je u vrijeme Starog zavjeta bio poznat kao Esion Geber, zaista je bio Pittsburgh drevnoga svijeta. Prije dvadesetak godina, Nelson Glueck je u Timni, sjeverno od Elata, otkrio ru dnike bakra kralja Salomona. Ruda je prevoena u Esion Geber, gdje je taljena i rafinirana u jednom od najveih, ako ne i najve em metalurkom centru koji je postojao u drevnim vremenima (Rivers in the Desert). Arheoloki dokazi i ovdje se podudaraju s biblijskim i mezopotamskim tekstovima. Esarhadon, kralj Asirije, hvalio se Kanaju, kralju Tilmuna, nametnuo sam d a n a k . Kenijcima se u Starom zavjetu nazivaju stanovnici junog Sinaja, a njihovo je ime doslovno znailo kovai, metalurzi. Pleme kojem se Mojsije pridruio nakon to je pobjegao iz Egipta u Sinaj bili su Kenijci. R. J. Forbes (The Evolution of the Smith) istaknuo je da biblijski naziv Qain ( k o v a ) potjee od sumerskog KIN (oblikovatelj). Faraon Ramzes III, koji je vladao u stoljeu nakon egzodusa, zabiljeio je svoju invaziju na ove nastambe kovaa bakra i plja kanje metalurkog centra Timne-Elata: Unitio sam narod Sira, iz plemena asu; opljakao sam njihove atore, imovinu njihovih ljudi, njihovu stoku takoer, u ogromnom broju. Njih sam svezao i doveo kao zarobljeni ke, na dar Egiptu. Dao sam ih bogovima, kao robove u njiho vim hramovima. Poslao sam svoje ljude u Drevnu zemlju, u velike rudnike bakra koji se nalaze u tom kraju. Odvele su ih njihove galije; drugi su otili kopnom na svojim magarcima. Za to se nikada ranije nije ulo, od poetka vladavine faraona. Rudnici su bili prepuni bakra koji je tovaren u galije u desecima tisua. One su poslane u Egipat i stigle su bez po tekoa. Donesen je i naslagan na gomilu pod balkonom pa lae, u mnogim bakrenim polugama, njih stotinu tisua, boje trostruko proienog zlata. Dopustio sam svima da ih vide, kao udo.

Bogovi su osudili Enkidua da ostatak svog ivota provede u rudnicima bakra, i zato je Gilgame smislio plan da unajmi egipatski brod i povede svoje drugove - budui da su Zemlja rudnika i Zemlja raketa bile dijelovi iste zemlje. Naa identifi kacija u skladu je s drevnim podacima. Prije negoli nastavimo s rekonstrukcijom povijesnih i pretpo vijesnih dogaaja, vano je uvrstiti na zakljuak da je Tilmun zaista bilo sumersko ime Sinajskog poluotoka. Znanstvenici do danas nisu tako mislili, i sada emo analizirati njihova drugaija gledita i pokazati zato su bili u krivu. Jedna nepopustljiva kola miljenja, meu ijim je ranim za govornicima bio P. B. Cornwall (On the location of Tilmun), iden tificira Tilmun (ponekad se transkribira kao D i l m u n ) kao otok Bahrein u Perzijskom zaljevu. To gledite uglavnom se oslanja na natpis Sargona II asirskog, u kojem on tvrdi da je meu kralje vima koji su mu plaali danak bio "Uperi, kralj Dilmuna, ije je dom smjeten kao riba, trideset dvosati daleko, usred mora nad kojim se die Sunce.". Na temelju ove tvrdnje izveden je zaklju ak da je Tilmun otok, dok znanstvenici koji dijele ovo miljenje poistovjeuju More nad kojim se die Sunce s Perzijskim zalje vom. To ih navodi na zakljuak da je ta zemlja Bahrein. Nekoliko je propusta u ovoj interpretaciji. Kao prvo, posto ji mogunost da je samo glavni grad Tilmuna bio smjeten na otoku: iz tekstova jasno proizlazi da je postojala zemlja Tilmun i grad Tilmun. Osim toga, drugi asirski natpisi koji opisuju grado ve koji su usred mora odnose se na obalne gradove u zaljevu ili na rtu, ali ne na otoku (kao, na primjer, Arvad na sredozemnoj obali). Zatim, ako se more nad kojim se die Sunce odnosi na more istono od Mezopotamije, to ne moe biti Perzijski zaljev, budui da on lei juno, a ne istono od Mezopotamije. K tomu, Bahrein se nalazi preblizu Mezopotamiji da bi do njega trebalo ploviti trideset dvosati. Smjeten je nekih 480 kilometara juno od mezopotamskih luka u Zaljevu; za ezdeset sati plovidbe, ak I vrlo leerne, moe se preploviti viestruko vea udaljenost.

Jo jedan velik problem koji se javlja ukoliko Tilmun poi stovjetimo s Bahreinom odnosi se na proizvode po kojima je Tilmun bio poznat. ak i u vrijeme Gilgamea nije cijelo podru je Tilmuna bilo zabranjena zona. Kao to smo vidjeli, postojao je dio u kojem su osueni ljudi izdravali robiju u mranim i pranjavim rudnicima, iskapajui bakar i poludrago kamenje po kojima je Tilmun bio znamenit. Kulturno i trgovinski, Tilmun je dugo bio povezan sa Sumerom kojega je opskrbljivao odreenim traenim vrstama drveta. Njegove poljoprivredne povrine - o kojima se govori u spomenutoj prii o Ninsikillinoj molbi za ar tekim vodama - opskrbljivale su drevni svijet visoko cijenjenim lukom i datuljama. Bahrein nije imao nita od toga, izuzev neto malo obinih datulja. Zato je, da bi zaobila ovaj problem, probahreinska ko la razvila sloen odgovor. Geoffrey Bibby (Looking for Dilmun) i drugi koji dijele slino miljenje sugeriraju da je Bahrein bio mjesto pretovara robe. Oni se slau da su proizvodi zaista dolazili iz neke druge, udaljenije zemlje. Ali brodovi koji su prevozili svu tu robu nisu plovili sve do Sumera. Pristajali su i iskrcavali svoju robu u Bahreinu, gdje su je slavni sumerski trgovci preuzimali radi konanog transporta do sumerskih luka. Tako, kad su su merski pisari biljeili odakle je roba dolazila (prema ovoj teoriji), napisali bi D i l m u n , to znai Bahrein. Ali zato brodovi, koji su preplovili velike udaljenosti, ne bi preplovili i posljednji kratki dio puta do konanog odredita u Mezopotamiji, umjesto da udvostruuju trud i trokove iskrca vanjem u Bahreinu? Osim toga, ova teorija je u izravnoj kon tradikciji s izriitim tvrdnjama sumerskih i akadskih vladara da su tilmunski brodovi, pored brodova drugih zemalja, pristajali u njihovim lukim gradovima. Ur Nane, koji je vladao Lagaem oko dva stoljea nakon to je Gilgame bio kralj u susjednom Uruku, tvrdio je "brodovi Tilmuna... donijeli su mi drvo kao da nak". U njegovom natpisu prepoznajemo ime Tilmun (sl. 108) po piktogramu za r a k e t u . Sargon, prvi vladar Akada, hvalio se da je natjerao brodove iz Meluhe, Magana i Tilmuna da se priveu za molove Akada.

slika 108 Jasno je, dakle, da su brodovi donosili proizvode iz Tilmuna izravno u mezopotamske luke, kao to nalau logika i ekonomija. Drevni tekstovi takoer govore o izravnom izvozu iz Mezopo tamije u Tilmun. Jedan natpis govori o prijevozu penice, sira i neljutenog jema iz Lagaa u Tilmun (oko 2500. pr. Kr.); nigdje se ne spominje prekrcavanje na nekom otoku. Jedan od vodeih protivnika teorije o Bahreinu, Samuel N. Kramer (Dilmun, the Land of the Living), ukazao je na injenicu da mezopotamski tekstovi opisuju Tilmun kao daleku zemlju, do koje se ne stie bez opasnosti i pustolovina. Takvi se opisi ne mogu odnositi na oblinji otok, do kojega se moe doi nakon lagane plovidbe mirnim vodama Perzijskog zaljeva. On je tako er pridavao veliku vanost injenici da su razni mezopotamski tekstovi smjetali Tilmun u blizinu dvije vodene povrine, a ne u jedno more ili kraj njega. Akadski tekstovi smjetali su Tilmun ina pi narati - na uu dviju tekuih v o d a : tamo gdje poinju dvije vodene povrine. Voen jo jednom tvrdnjom, koja kae da je Tilmun bio ze mlja nad kojom se die Sunce, Kramer je zakljuio, prvo, da je Tilmun bio zemlja a ne otok; i drugo, da je morao biti smjeten istono od Sumera, budui da Sunce izlazi na istoku. Traei na istoku mjesto gdje se sastaju dvije vodene povrine, mogao je nai samo jugoistonu toku, gdje se Perzijski zaljev spaja s Indijskim oceanom. Njegova je pretpostavka bila da se radi o Baludistanu, ili nekom drugom mjestu u blizini rijeke Ind. Uzrok Kramerovog kolebanja dobro je poznata injenica da brojni sumerski i akadski tekstovi s popisima zemalja i naroda ne spominju Tilmun u vezi s takvim istonim zemljama kao to su Elam ili Arata. Umjesto toga, obino se kao zemlje smjetene je-

dna kraj druge zajedno spominju Meluha (Nubija/Etiopija), Magan (Egipat) i Tilmun. Blizina Egipta (Magana) i Tilmuna jasno proizlazi iz zavretka teksta Enki i Ninhursag, gdje postavljanje Nintule za Gospodara Magana i Enshaga za Gospodara Til muna dobiva blagoslov dvaju bogova. To je takoer vidljivo iz jednog neobinog teksta, napisanog u formi Enkijeve autobio grafije, koji opisuje njegove aktivnosti nakon Potopa, pomaganje ovjeanstvu u uspostavi civilizacije; Tilmun se, jo jednom, spo minje zajedno s Maganom i Meluhom: Zemlje Magan i Tilmun digoe pogled prema meni. Ja, Enki, usidrih Tilmun-brod na obali, Natovarih Magan-brod do neba. Radosni brod Meluhe prenosi zlato i srebro. S obzirom na ovu blizinu Tilmuna Egiptu, to je s tvrdnjom da se Tilmun nalazi gdje se die Sunce - to (prema znanstve nicima) znai istono od Sumera, a ne zapadno od njega (gdje se nalazi Sinaj)? Jednostavni odgovor glasi da se to nigdje u tekstovima uope i ne tvrdi. Tekstovi ne govore gdje se die Sunce; oni kau gdje ama polijee - i u tome je bitna razlika. Tilmun uope nije bio na istoku, ali je svakako bio mjesto odakle se Utu/ama (bog iji je nebeski simbol bilo Sunce, a ne samo Sunce) dizao prema nebu u svojoj raketi. Rijei iz Epa o Gilgameu prilino su jasne: Do planine Mau on stie; Tu je Shemove svakodnevno gledao kako odlaze i dolaze... Ljudi iz raketa uvaju njene dveri... oni uvaju amaa dok on uzlazi i sputa se. To je, uistinu, bilo mjesto na koje je odveden Ziusudra:

U Zemlji prijelaza, brdovitom Tilmunu, Mjestu gdje ama uzlazi, Postavie ga da ivi. I tako se dogodilo da se Gilgame - kad mu je odbijena mol ba da uspravi Shem, zbog ega je zatraio da samo razgovara sa svojim pretkom Ziusudrom - zaputio prema planini Mau u Til munu - Moinom (Mojsijevom) brdu na Sinajskom poluotoku. Moderni botaniari zadivljeni su raznovrsnou flore na polu otoku na kojem se moe pronai vie od tisuu vrsta biljaka, meu kojima su i mnogi endemi Sinaja, u rasponu od visokih stabala do sitnog grmlja. Tamo gdje ima vode - kao to je sluaj u oazama, ispod pjeanih dina u obalnom pojasu ili u koritima wadija - ova stabla i grmlje rastu sa zadivljujuom izdrljivou, prilagodivi se specifinoj klimi i hidrografiji Sinajskog poluotoka. Sjeveroistoni dijelovi Sinaja lako su mogli biti izvor traenog luka. Englesko ime za vrstu luka s dugom zelenom stabljikom, scallion (ljutika, kozjak), potjee od imena luke iz koje je ova delikatesa prevoena u Europu: Askalona na sredozemnoj obali, neto sjevernije od Potoka egipatskog. Jedno od stabala koja su se prilagodila jedinstvenim okolno stima na Sinaju je akacija, koja zadovoljava svoju visoku transpiraciju tako to raste samo u koritima wadija, gdje iskoritava podzemnu vlagu do dubine od nekoliko metara. Rezultat toga je da ova stabla mogu preivjeti desetak godina bez kie. Od ovih stabala dobiva se kvalitetno drvo; prema Starom zavjetu, Zavjetni koveg i drugi dijelovi tabernakula bili su izraeni od ovog drveta. Mogue da je to bilo cijenjeno drvo koje su sumerski kraljevi uvozili za gradnju svojih hramova. Posvudanji prizor na Sinaju su tamarisi - ova grmolika sta bla okruuju korita wadija tijekom cijele godine jer njihovo kori jenje dosee do podzemne vlage, i u stanju su rasti i tamo gdje je voda slana ili boata. Nakon posebno kinih zima, umarci tama risa ispune se slatkom, zrnatom bijelom tvari koju izluuju mali

kukci to ive na tamarisima. Beduini ju jo i danas zovu njenim biblijskim imenom - mana. Stablo s kojim se Tilmun u davnini najvie povezivao bila je, meutim, datuljina palma. Ona je za Sinaj u ekonomskom pogle du jo uvijek najvanije stablo. Uz minimalne zahtjeve za kultiva cijom, Beduine opskrbljuje voem (datuljama); njenom pulpom i jezgrom kotice hrane se deve i koze; deblo se koristi za gradnju i ogrjev, a vlakna za konopce i tkaninu. Iz mezopotamskih zapisa poznato nam je da su se datulje u drevnim vremenima takoer izvozile iz Tilmuna. Te su datulje bile tako krupne i ukusne da su recepti za hranu bogova Uruka (Gilgameovog grada) navodili da svakoga dana u godini, za e tiri dnevna obroka, 108 mjerica obinih datulja i datulja iz zemlje Tilmun, kao i smokava i groica... treba ponuditi boanstvima. Najblii i najdrevniji grad na kopnenom putu od Sinaja do Me zopotamije bio je Jerihon. Njegov biblijski epitet bio je Jerihon, grad datulja. Datuljina palma je, kao to vidimo, bila usvojena kao sim bol u bliskoistonim religijama, to jest, u drevnim konceptima o ovjeku i njegovim bogovima. Biblijski psalmist obeao je da "K'o palma datuljina cvast e pravednik". Prorok Ezekiel, u svojoj viziji obnovljenog jeruzalemskog hrama, vidio ga je ukraenog naizmjeninim kerubima i datuljinim palmama... tako da je palma izmeu keruba i keruba, a dvije (palme) dodiruju svakog keruba. Kako je u to vrijeme boravio meu izgnanicima koje su Babi lonci na silu doveli iz Judeje, Ezekiel je bio dobro upoznat s mezopotamskim opisima teme kerubina i datuljinih palmi (sl. 109). Osim krilatog diska (amblema Dvanaestog planeta), najpo pularniji simbol u slikovnim prikazima kod drevnih naroda bilo je stablo ivota. Piui u Der Alte Orienten, Felix von Luschau pokazao je 1912. da su kapiteli grkih jonskih stupova (sl. 110a) kao i egipatskih stupova (sl. 110b) ustvari predstavljali stilizacije stabla ivota u obliku datuljine palme (sl. 110c), i potvrdio ranije pretpostavke da je plod ivota iz legendi i epskih pria bio neka posebna vrsta

datulje. Tema datuljine palme kao simbola ivota odrala se ak i u muslimanskom Egiptu, npr. u ukrasima velike damije u Kairu (sl. 110 d).

slika 109

slika 110

Mnoge velike studije, kao to su De Boom des Levens en Schrift en Historic Henrika Bergema i The King and The Tree of Life in Ancient Near East Religion Gea Widengrena, pokazuju da se kon cept takvog stabla, koje raste u boravitu bogova, iz Bliskog istoka proirio po cijeloj Zemlji i postao nauk svih religija, svugdje u svijetu. Izvor svih ovih prikaza i vjerovanja bili su sumerski zapisi o Zemlji ivih, Tilmun, Gdje starica ne govori "ja sam starica", Gdje starac ne govori "ja sam starac". Sumerani, majstori igre rijeima, zvali su Zemlju raketa TIL.MUN; to takoer moe znaiti Zemlja ivih, jer je TIL znailo i ivot. Drvo ivota na sumerskom bilo je GISH.TIL, ali GISH je takoer znailo i rukotvorinu, napravljeni predmet; tako je GISH.TIL moglo znaiti i Vozilo do ivota - raketni brod. U umjetnosti takoer moemo vidjeti da ljudi-orlovi ponekad umjesto datuljine palme pozdravljaju raketu (sl. 60). Veze postaju jo vre ako znamo da je u grkoj religijskoj umjetnosti omfalos bio povezan s datuljinom palmom. Na dre vnoj grkoj slici Delfa moemo vidjeti da se replika omfalosa koja je bila postavljena izvan Apolonovog hrama nalazila pored datuljine palme (sl. 111). Kako u Grkoj ne rastu takva stabla, radilo se o umjetnom stablu (po miljenju arheologa) od bronce. Mora da je povezivanje omfalosa s datuljinom palmom bilo dio osnovnog simbolizma, jer su na slian nain prikazivana i druga grka proroita. Ve smo prije otkrili da je omfalos sluio kao veza izmeu grkih, egipatskih, nubijskih i kanaanskih proroita i Duata. Sada vidimo da je ovaj Kamen divote povezan s datuljinom palmom - stablom Zemlje ivih. I doista, meu sumerskim tekstovima koji prate prikaze kerubina nalazi se i sljedea obredna pjesma:

Tamnosmee Enkijevo stablo drim u ruci; Stablo koje govori broj, veliko oruje usmjereno prema nebu Drim u ruci; Palmino stablo, veliko stablo proroita, drim u ruci. Mezopotamske slike prikazuju boga koji u ruci dri ovo pal mino stablo, veliko stablo proroita (sl. 112). On poklanja taj plod ivota jednom kralju na mjestu etiriju bogova. Ve smo naili na to mjesto, u egipatskim tekstovima i slikovnim prika zima: to su bila etiri boga etiriju strana svijeta, smjetena kraj Stepenita do neba u Duatu. Takoer smo vidjeli (sl. 72) da je sumersko Stepenite do neba bilo oznaeno datuljinom palmom. Nema vie nikakve sumnje da je cilj drevne potrage za besmrtnou bila svemirska luka - negdje na Sinajskom poluotoku.

slika 111

slika 112

11
NEUHVATLJIVA PLANINA
Negdje na Sinajskom poluotoku Nefili su izgradili svoju poslijepotopnu svemirsku luku. Negdje na Sinajskom poluotoku, smrtnici - aica izabranih, uz blagoslov njihovog boga - smjeli su se pribliiti odreenoj planini. Tamo je ovjek-ptica, koji je uvao strau, zapovjedio Aleksandru: Odlazi! Jer zemlja na ko joj stoji pripada Bogu i nikomu drugom. Tamo je Jahve rekao Mojsiju: Ne prilazi ovamo! Jer mjesto na kojem stoji sveto je tlo. Tamo su ljudi-orlovi napali Gilgamea svojim paralizirajuim zracima i shvatili da on nije obian smrtnik. Sumerani su ovu planinu susreta nazivali MA.SHU - Planina najvee lae. U priama o Aleksandru zvala se Muas - Mojsijeva planina. Njena identina priroda i funkcija, pored njenog iden tinog imena, sugeriraju da se u svim ovim sluajevima radilo o istoj planini koja je bila iz daljine vidljiv cilj. Tako se ini da odgo vor na pitanje Gdje su na poluotoku bila vrata? lei nadohvat ruke: zar Planina egzodusa, brdo Sinaj, nije jasno oznaena na karti poluotoka - najvia toka meu visokim granitnim plani nama junog Sinaja?

Izlazak Izraelaca iz egipatskog suanjstva ve se trideset i tri stoljea svake godine obiljeava praznikom Pashe. Povijesni i vjerski zapisi Hebreja puni su aluzija na egzodus, lutanje pusti njom i Savez na planini Sinaj. Ljude se neprekidno podsjea na Boje ukazanje kad je sav izraelski narod vidio Gospodina Jahvu koji je u obliku ognja siao na svetu planinu. Pa ipak je umanji vana vanost njegove tone lokacije, kako mjesto ne bi postalo sredite kulta. U Bibliji nema zabiljeenih sluajeva da je netko ak i pokuao ponovno posjetiti brdo Sinaj, osim jednog izuze tka: proroka Ilije. Otprilike etiri stoljea nakon egzodusa, on je pobjegao spaavajui ivot nakon to je pobio Baalove sveenike na brdu Karmel. Uputivi se prema planini na Sinaju, zalutao je u pustinji. Aneo Jahvin ga je oivio i stavio u spilju u planini. ini se da danas nitko ne treba pomo anela vodia kako bi pronaao brdo Sinaj. Moderni hodoasnici, kao i drugi ho doasnici tijekom proteklih stoljea, upute se prema samostanu Sv. Katarine (sl. 113), tako nazvanom po muenici Katarini egi patskoj, ije su tijelo aneli prenijeli do oblinjeg vrha koji nosi njeno ime. Nakon noenja, hodoasnici u zoru poinju uspon na Gebel Mussu (to na arapskom znai Mojsijeva p l a n i n a ) . To je juni vrh dva i pol kilometra visokog masiva koji se uzdie juno od samostana - tradicionalne planine Sinaj s kojom je poveza no ukazanje Boga i primanje zapovjedi (sl. 114). Hod do tog vrha dug je i naporan, i ukljuuje uspon od nekih 760 metara, jednu stazu od oko 4.000 koraka izradili su redovnici na zapadnim padinama masiva. Laki put koji je ujedno nekoliko sati dui zapoinje u dolini izmeu masiva i planine koja je pri kladno nazvana po Jitru, Mojsijevom tastu, i postupno se penje istonim padinama sve dok se ne spoji s posljednjih 750 koraka prvoga puta. Na tom je raskriju, prema predaji redovnika, Ilija susreo Gospodina. Kranska kapela i muslimansko svetite, oboje mali i jedno stavni, obiljeavaju mjesto na kojem je Mojsije primio ploe s De set zapovijedi. Oblinja peina tuje se kao pukotina u stijeni na koju je Jahve postavio Mojsija dok je njegova slava prolazila, kao to stoji u Izlasku 33:22. Bunar du silaznog puta smatra se

slika 113

slika 114

bunarom na kojem je Mojsije napajao stado svoga tasta. Svakom moguem dogaaju povezanom sa Svetom planinom redovnika je predaja tako pripisala odreenu toku na vrhu Gebel Mussa i njegovoj okolici. S vrha Gebel Mussa mogu se vidjeti neki od drugih vrhova koji tvore granitnu unutranjost poluotoka, iji je dio i ova pla nina. Iznenauje to to je, kako se ini, nia od mnogih svojih susjeda! Zaista, u prilog legendi o svetoj Katarini, redovnici su na gla vnu zgradu postavili natpis na kojem stoji: Nadmorska visina Mojsijeva planina Planina Sv. Katarina 1529 m 2306 m 2616 m

Nakon to se uvjerimo da je planina Sv. Katarina zaista via - tovie, najvia na poluotoku - i zato od strane anela prikla dno izabrana za skrivanje tijela svetice, moramo osjetiti i razoa ranje to je - suprotno vjerovanjima koja su se odrala stoljeima - Bog doveo djecu Izraelovu u ovaj odbojan kraj, kako bi ih uvjerio u svoju mo i dao im zapovijedi s brda koje nije najvie u okolici. Da li je to Bog izabrao pogrenu planinu? Godine 1809. vicarski znanstvenik Johann Ludwig Bruckhardt stigao je na Bliski istok kao predstavnik Britanskog drutva za promicanje otkrivanja afrike unutranjosti. I dok je proua vao arapske i muslimanske obiaje, stavio je na glavu turban, obukao se kao Arapin i promijenio ime u Ibrahim Ibn Abd Allah - Abraham, sin Alahovog sluge. Zahvaljujui toj injenici bio je u prilici putovati krajevima koji su inae bili zabranjeni za ne vjernike, te je otkrio drevne egipatske hramove u Abu Simbelu i nabatejski kameni grad Petra u Transjordaniji. Dana 15. travnja 1816. izjahao je na devi iz grada Sueza, na vrhu Sueskog zaljeva. Njegov cilj bio je ponovno proi rutom egzodusa, i na taj nain utvrditi pravi identitet brda Sinaj. Pratei navodni smjer kretanja Izraelaca, krenuo je na jug, du zapadne

slika 115 obale poluotoka. Na tom dijelu poinju planine, nekih dvadeset do trideset kilometara daleko od obale, stvarajui pustu priobal nu ravnicu mjestimice ispresijecanu wadijima i malobrojnim izvorima tople vode, meu kojima je i jedan koji je faraonima bio omiljen. Dok je iao dalje na jug, Burckhart je promatrao geografiju, to pografiju i udaljenosti. Usporeivao je uvjete i imena mjesta s opi sima i imenima postaja egzodusa spomenutim u Bibliji. Na mjestu gdje zavrava vapnenaka zaravan priroda je stvorila pjeskoviti pojas koji odvaja zaravan od pojasa nubijskog pjeenjaka i slui kao poprena cesta kroz Sinaj. Ovdje je Burckhart skrenuo prema

unutranjosti, i nakon nekog vremena zaputio se prema jugu u granitno srce poluotoka. Tako je stigao do Samostana sv. Katarine sa sjeverne strane (poput dananjih putnika koji dolaze avionom). Neka od njegovih zapaanja od trajne su vrijednosti. Otkrio je da u tom kraju rastu izvrsne datulje; redovnici su imali obiaj slati svake godine velike kutije ovih datulja kao dar sultanu u Konstantinopolu. Sprijateljio se s lokalnim beduinima, koji su ga pozvali na godinje slavlje u ast sv. Jurja; oni su ga zvali El Khidher - Vazdazeleni! Burckhard se popeo na planine Mussu i Sv. Katarinu, te intenzivno obilazio okolicom. Posebno ga se dojmila planina Umm Shumar - svega 60 metara nia od planine Sv. Katarina - koja se uzdie neto jugozapadnije od grupe Mussa-Katarina. S udaljenosti, njen se vrh svjetlucao na suncu najblistavijom bijelom b o j o m , zbog neobinih inkluzija estica tinjca u grani tnim stijenama, koje stvaraju upeatljivi kontrast s pocrnjelom povrinom kriljevca i crvenog granita niih dijelova planine i okolnog podruja. Vrh je takoer bio osobit po tome to je pru ao pogled i na Sueski zaljev (el-Tor se mogao jasno vidjeti) i Akapski zaljev (Elatski zaljev). Burckhardt je otkrio da se u arhi vima samostana spominje da je Umm Shumar nekada bio glavna lokacija redovnikih nastambi. U petnaestom stoljeu, karavane magaraca natovarenih itom i drugom hranom prolazile su kraj tog mjesta redovno na putu od samostana do el-Tora, jer to je najkrai put do te luke. Burckhardt je krenuo natrag preko Wadi Feirana i njegovih oaza - najveih na Sinaju. Na mjestu gdje wadi naputa planine i stie do obalnog pojasa, Burckhardt se popeo na predivnu pla ninu visoku 2070 m - planinu Serbal, jednu od najviih na po luotoku. Tamo je otkrio ostatke vie svetita i natpise redovnika. Naknadna istraivanja pokazala su da je glavni redovniki centar na Sinajskom poluotoku, tijekom veeg dijela povijesti, bio u Wadi Feiranu, kraj Serbala - a ne kod Sv. Katarine. Kad je Burckhardt objavio svoja otkria (Travels in Syria and the Holy Land), njegovi zakljuci potresli su znanstveni i biblijski svijet. Pravo brdo Sinaj, tvrdio je, nije bila Mussa, nego Serbal!

Nadahnut Burckhardtovim djelom, francuski grof Leon de Laborde obiao je Sinaj 1826. i 1828.; njegov najvei doprinos poznavanju tog kraja (Commentaire sur L'Exode) bili su njegovi lijepo izraeni zemljovidi i crtei. Njegovim je stopama 1839. krenuo kotski umjetnik David Roberts. Divni crtei, u kojima je preciznost upotpunio iskrom mate, potaknuli su veliko zanimanje u eri prije pojave fotogra fije. Sljedee veliko putovanje Sinajem poduzeo je Amerikanac Edward Robinson, zajedno s Elijem Smithom. Poput Burckhardta, i oni su grad Suez napustili na leima deva, naoruani njegovom knjigom i de Labordeovim zemljovidima. Trebalo im je trinaest ranoproljetnih dana da stignu do Sv. Katarine. Tamo je Robinson legende redovnika podvrgnuo detaljnoj analizi. Otkrio je da je u Feiranu zaista postojala velika zajednica redovnika, koju su povremeno vodili ak i biskupi, i kojoj su Katarina i nekoliko drugih redovnikih zajednica bile podreene; tako je predaja morala pridavati veu vanost Feiranu. Iz pria i doku menata doznao je da planine Mussa i Sv. Katarina nisu bile od velike vanosti za krane u prvim stoljeima kranstva, i da je Katarinina prevlast poela tek u sedamnaestom stoljeu, kad su druge neutvrene redovnike zajednice postale plijen napadaa i razbojnika. Prouavajui lokalne arapske predaje, otkrio je da su biblijska imena Sinaj i Horeb bila potpuno nepoznata lo kalnim beduinima; redovnici iz Sv. Katarine bili su ti koji su ova imena poeli pripisivati odreenim planinama. Znai li to da je Burckhardt bio u pravu? Robinson (Biblical Researches in Palestine, Mount Sinai and Arabia Petraea) je otkrio problem u vezi s rutom po kojoj su Izraelci prema Burckhardtu doli do Serbala, i zato se suzdrao od prihvaanja nove ideje; ali dijelio je sumnje u vezi s Mussom, i ukazao je na jednu drugu oblinju planinu koja mu se inila boljim izborom. Mogunost da je vjekovna tradicija koja je brdo Sinaj poi stovjeivala s Mussom pogrena predstavljala je izazov kojem veliki egiptolog i utemeljitelj znanstvene arheologije, Karl Ric hard Lepsius, nije mogao odoljeti. On je preplovio Sueski zaljev

amcem i pristao je u el-Toru ( Biku ) - lukom gradu u kojem su se kranski hodoasnici do Mojsijeve planine i Sv. Katarine obiavali iskrcavati ak i prije nego to su muslimani od njega napravili veliku postaju i centar za dekontaminaciju na morskom putu od Egipta do Meke. U blizini se uzdie velianstvena plani na Umm-Shummar, koju je Lepsius povremeno kao kandidata usporeivao s Mussom i Serbalom. Ali nakon temeljitog istrai vanja i obilaenja podruja, usredotoio se na gorui problem toga vremena: Mussa ili Serbal? Njegova otkria objavljena su u Discoveries of Egypt, Ethiopia and the peninsula of Sinai 1842.-1845. i Letters from Egypt, Ethi opia and Sinai, a potonje djelo ukljuuje (u prijevodu s njema kog), sav sadraj njegovih izvjetaja pruskom kralju, pod ijim je pokroviteljstvom putovao. Lepsius je izrazio svoje sumnje u vezi s Mussom gotovo istoga asa kad je stigao u taj kraj: Zabaenost ovog okruga, njegova udaljenost od prometnih putova i smjetaj na visoravni, zapisao je, ...inili su ga neobino prikladnim za pustinjake; ali iz istog razloga neprikladnim za veliki broj ljudi. Bio je siguran da stotine tisua Izraelaca nisu mogle preivjeti meu pustim granitnim vrhovima Musse onoliko dugo (skoro godinu dana) koliko su Izraelci ostali na brdu Sinaj. On je potvr dio da predaje redovnika datiraju najranije iz estog stoljea po Kr., zbog ega nam ne mogu posluiti kao vodi u ovoj potrazi. Brdo Sinaj, istaknuo je Lepsius, nalazilo se na pustinjskoj ra vnici; u Bibliji ga se takoer naziva Horeb, Brdo suhoe. Mussa se nalazi meu drugim planinama, a ne u pustinji. S druge stra ne, priobalna nizina ispred planine Serbal upravo je takav kraj - dovoljno prostran da primi brojne Izraelce koji su svjedoili Bojem ukazanju; a oblinji Wadi Feran bio je jedino mjesto koje je moglo godinu dana prehranjivati njih i njihovu stoku. Osim toga, samo je elja za osvajanjem ove jedinstvene plodne doli ne mogla opravdati napad Amaleana (kod Refidima, mjesta u blizini brda Sinaj). Takvog plodnog mjesta, za koje bi se vrijedilo boriti, nema u blizini planine Mussa. Mojsije je do planine prvi put doao traei pau za svoje stado; to je mogao pronai kod Feirana, ali ne i na pustoj Mussi.

Ali ako ne Mussa, zato Serbal? Osim njene ispravne lo kacije kod Wadi Feirana, Lepsius je otkrio i konkretne dokaze. Opisujui planinu rijeima punim oduevljenja, izvijestio je da je na njenom vrhu pronaao duboku udubinu u planini, oko koje se pet vrhova Serbala ujedinjuju u polukrugu i tvore golemu krunu. Usred ove udubine, pronaao je ruevine starog samostana. Po njegovom miljenju, ta udubina bila je mjesto na koje se spu stila Boja slava, naoigled Izraelaca (koji su bili okupljeni na ravnici prema zapadu). to se tie pogreke koju je Robinson pronaao u vezi rute egzodusa do Serbala - Lepsius je ponudio alternativni zaobilazni put kojim je rijeio problem. Kad su objavljeni, zakljuci uvaenog Lepsiusa dvostruko su potresli tradiciju: on je odluno odbacio poistovjeivanje brda Sinaj s Mussom i opredijelio se za Serbal; i osporio je rutu egzo dusa koja se dotad uzimala zdravo za gotovo. Debata koja je uslijedila bjesnjela je gotovo etvrt stoljea i potaknula je rasprave drugih istraivaa, posebno Charlesa Fostera (The Historical Geography of Arabia; Israel in the Wilderness) i Williama H. Bartlett (Forty Days in the Desert on the Track of the Israelites). Oni su dodali svoje sugestije, potvrde i sumnje. Godine 1868. britanska Vlada pridruila se Fondu za istraivanje Palestine slanjem potpuno opremljene ekspedicije na Sinaj. Za datak koji je stavljen pred ekspediciju, uz opsene geodetske ra dove i izraivanje karata, bio je jednom za svagda utvrditi smjer kretanja Izraelaca, kao i lokaciju brda Sinaj. Grupu su predvodili kapetani Charles W. Wilson i Henry Spencer Palmer iz Kraljevske inenjerije; u grupi je bio i profesor Edward Henry Palmer, po znati orijentalist i arabist. Slubeni izvjetaj ekspedicije (Ordnan ce Survey of the Peninsula of Sinai) kasnije su razradila dvojica Palmera, u zasebnim radovima. Prethodni istraivai odlazili su na kratke izlete Sinaj em, uglavnom tijekom proljea. Ekspedicija Wilson-Palmer krenula je iz Sueza 11. 11. 1868. a vratila se u Egipat 24. 04. 1869. - zadravi se na poluotoku od poetka zime do sljedeeg proljea. Zahvaljujui toj injenici, jedno od prvih otkria bilo je

da je na planinskom jugu tijekom zime vrlo hladno i da snijei, zbog ega je zimi kretanje krajnje oteano, ako ne i nemogue. Vii vrhovi, kao to su Mussa i Katarina, ostaju pokriveni snije gom tijekom vie zimskih mjeseci. Izraelci - koji u Egiptu nisu nikada vidjeli snijeg - ostali su u tom kraju godinu dana. Pa ipak, u Bibliji se nigdje ne spominje snijeg, pa ak ni hladnoa. Dok je kapetan Palmer (Sinai: Ancient History from the Mo numents) iznio podatke o otkrivenim arheolokim i povijesnim dokazima (rane nastambe, prisutnost Egipana, natpisi na naj starijem poznatom pismu), zadatak profesora E. H. Palmera (The Desert of the Exodus) bio je da u glavnim crtama iznese zakljuke grupe u vezi s rutom i planinom. Unato dugotrajnom dvoumljenju, grupa je odbacila Serbal i odluila se za lokaciju na planini Mussa, ali s jednom izmjenom. Budui da ispred Musse ne postoji dovoljno prostrana dolina u kojoj su Izraelci mogli logorovati i promatrati ukazanje Gospo dina, Palmer je ponudio rjeenje: pravo brdo Sinaj nije bio juni vrh masiva (Gebel Mussa), nego njegov sjeverni vrh Ras-Sufsafeh, koji je okrenut prema prostranoj ravnici Er-Rahah na kojoj je moglo logorovati barem dva milijuna Izraelaca. Usprkos starim predajama, zakljuio je, prisiljeni smo odbaciti Gebel Mussu kao planinu na kojoj je objavljen Zakon. Gledita profesora Palmera uskoro su poeli kritizirati, podr avati ili preinaavati drugi znanstvenici. Nije prolo dugo, i ve je bilo nekoliko junih vrhova koji su bili ponueni kao pravo brdo Sinaj, kao i izbor od nekoliko razliitih ruta. Ali, je li juni Sinaj bio jedino mjesto na kojem je trebalo traiti? U travnju 1860. asopis Journal of Sacred Literature objavio je revolucionarnu mogunost da se sveta gora uope nije nalazila u junom Sinaju, ve da bi ju trebalo traiti na sredinjoj nizini. Anonimni predlagatelj ukazao je na injenicu da je njeno ime, Badiyet el-Tih, vrlo znakovito: ono znai Pustinja lutanja, a lo kalni beduini objanjavaju da je to bio kraj kojim su lutala djeca Izraela. U lanku je predloeno da je pravo brdo Sinaj jedan od vrhova el-Tiha.

Tako se 1873. geograf i lingvist Charles T. Beke (koji je istra io i izradio zemljovide izvora Nila) uputio u potragu za pravim brdom Sinaj. Njegovo istraivanje otkrilo je da je planina Mussa dobila ime po redovniku Mussi koji je ivio u etvrtom stoljeu i bio slavan po svojoj pobonosti i udima, a ne po biblijskom Mojsiju, te da su se tvrdnje u vezi s planinom Mussa pojavile tek oko 550. po Kr. On je takoer istaknuo da je idovski povjesniar Josip Flavije (koji je za Rimljane zapisao povijest svoga naroda nakon pada Jeruzalema 70. po Kr.) opisao brdo Sinaj kao najvie u okolici, to iskljuuje i Mussu i Serbal. Beke se zapitao i kako su Izraelci uope mogli stii do juga, pored egipatskih garnizona u podruju s rudnicima? Njegovo pitanje ostalo je meu neodgovorenim primjedbama na junu lokaciju brda Sinaj. Charles Beke nee ostati zapamen kao ovjek koji je kona no otkrio pravo brdo Sinaj: kao to se moe zakljuiti iz naslova njegovog djela, Otkrivanje Sinaja u Arabiji i Midjanu (Discoveries of Sinai in Arabia and Midian), on je zakljuio da je brdo bilo vulkan, negdje jugoistono od Mrtvog mora. Meutim, postavio je brojna pitanja koja su otvorila put svjeem i slobodnom razmi ljanju u vezi s lokacijom brda i rutom egzodusa. Potraga za brdom Sinaj na junom dijelu poluotoka bila je usko povezana s teorijom o junom prijelazu i junoj ruti egzodusa. Prema njima, djeca Izraela doslovno su prela Crveno more (sa zapada na istok) preko ili kroz vrh Sueskog zaljeva. Kad su stigli na drugu stranu, nalazili su se izvan granica Egipta, na zapadnoj obali Sinajskog poluotoka. Nakon toga su krenuli pre ma jugu du obalnog pojasa, skrenuli (na nekom mjestu) prema unutranjosti, i stigli do brda Sinaj (kao to je, recimo, uinio i Burckhardt). Juni prijelaz bio je zaista duboko ukorijenjena i uvjerljiva pria, potkrijepljena s nekoliko legendi. Prema grkim izvorima, Aleksandar Veliki saznao je da su Izraelci preli Crveno more na vrhu Sueskog zaljeva. Na tom je mjestu i on pokuao ponoviti prijelaz.

Sljedei veliki osvaja za kojeg se zna da je pokuao ponovi ti ovaj podvig bio je Napoleon 1799. godine. Njegovi inenjeri utvrdili su da kod rukavca na vrhu Sueskog zaljeva, juno od grada Sueza, postoji podvodni greben, irok oko 180 metara, koji se protee od jedne do druge obale. Odvaniji lokalni stanovnici na tom mjestu prelaze more za vrijeme oseke, kada im voda see do ramena. A ako pue jak istoni vjetar, razina vode moe se spustiti gotovo do dna. Napoleonovi inenjeri za svog su cara utvrdili pravo mjesto i vrijeme za njegov pokuaj da krene putem djece Izraela. No, neoekivana promjena smjera vjetra izazvala je iznenadnu nava lu vode koja je za svega nekoliko minuta prekrila greben slojem viim od dva metra. Veliki Napoleon spasio se u posljednji as. Ova iskustva posluila su iskljuivo tome da znanstvenike devetnaestog stoljea uvjere kako se udesni prijelaz zaista dogo dio na vrhu Sueskog kanala: vjetar je mogao stvoriti suhi prolaz, a promjena vjetra doista je mogla potopiti vojsku ubrzo nakon toga. Na suprotnoj, sinajskoj strani zaljeva, postojalo je mje sto zvano Gebel Murr ( G o r k a planina), i kraj njega Bir Murr ( G o r k i b u n a r ) , to je uzbudljivo podsjealo na Maru, mjesto gorkih voda, na koje su Izraelci naili nakon prijelaza. Neto dalje u smjeru juga leala je oaza Ayun Mussa - Mojsijev izvor; nije li to bila sljedea postaja, Elim, zapamena po prekrasnim izvorima i brojnim datuljinim palmama? Stoga se inilo da se juni prijelaz dobro uklapa u teoriju o junoj ruti, bez obzira na kojem se mje stu kasnije dogodilo skretanje prema unutranjosti. Juni prijelaz podudarao se, osim toga, s tadanjim spoznaja ma o drevnoj povijesti Egipta i suanjstvu Izraelaca u toj zemlji. Povijesno srce Egipta bila je os Heliopolis-Memfis, i pretposta vljalo se da su idovi radili kao robovi na gradnji oblinjih pi ramida u Gizi. Odatle je ruta vodila gotovo ravno prema istoku, prema vrhu Sueskog zaljeva i Sinajskom poluotoku iza njega. Meutim, kad su arheoloka otkria poela zaokruivati po vijesnu sliku i pruati nam toniju kronologiju, utvreno je da su velike piramide sagraene petnaestak stoljea prije egzodusa - vie od tisuu godina prije negoli su Hebreji uope doli u Egi-

pat. Sve vei broj znanstvenika slagao se po pitanju da su Izraelci zacijelo robovali na izgradnji nove prijestolnice koju je oko 1260. pr. Kr. dao podii faraon Ramzes II. Prijestolnica je nosila ime Tanis, i bila je smjetena na sjeveroistonom dijelu delte. Zbog toga se sada pretpostavljalo da je boravite Izraelaca - zemlja Goen - bilo u sjeveroistonom, a ne sredinjem Egiptu. Izgradnja Sueskog kanala (1859.-1869.), koju je pratilo pri kupljanje topografskih, geolokih, klimatskih i drugih podataka, potvrdila je postojanje prirodnog rasjeda koji je u nekom rani jem geolokom dobu mogao spajati Sredozemno more na sjeve ru sa Sueskim zaljevom na jugu. Ta se veza zbog raznih razloga prekinula, ostavivi za sobom vodeni lanac koji se sastojao od movarnih laguna jezera Manzaleh, manjih jezera Ballah i Timsah, te povezanih Velikog i Malog gorkog jezera. Mogue je da su sva ova jezera bila vea u vrijeme egzodusa, kada je vrh Sueskog kanala vjerojatno ulazio dublje u kopno. Arheoloki radovi koji su dopunjavali podatke inenjera takoer su utvrdili da su u drevnim vremenima postojala dva Sueska kanala: jedan koji je povezivao glavnu os Egipta sa Sre dozemnim morem, i drugi do Sueskog zaljeva. Pratei prirodna korita wadija ili isuene ogranke Nila, bili su ispunjeni slatkom vodom za pie i navodnjavanje, i ujedno su bili plovni. Otkria su potvrdila da je u prolosti postojala gotovo neprekinuta vodena barijera koja je sluila kao istona granica Egipta. Projektanti Sueskog kanala pripremili su 1867. sljedei dija gram (sl. 116) presjeka kopnene prevlake u smjeru istok-zapad, i na njemu utvrdili etiri grebena koji su u drevnim vremenima zacijelo sluili, kao to i danas slue, kao prolaz do i iz Egipta pre ko vodene barijere (sl. 115): (A) Izmeu movarnih laguna Manzaleha i jezera Ballah - na prijelazu lei suvremeni grad el-Qantara ( Spajanje ). (B) Izmeu jezera Ballah i jezera Timsah - suvremena toka prijelaza Ismailiya. (C) Izmeu jezera Timsah i Velikog gorkog jezera - greben koji je u vrijeme Grka i Rimljana bio poznat kao Serapeum.

slika 116 (D) Izmeu Malog gorkog jezera i vrha Sueskog zaljeva - kopneni most poznat kao Shalouf. Brojni putovi preko ovih prijelaza povezivali su Egipat s Azijom kroz Sinajski poluotok. Treba imati na umu da prijelaz Crvenog mora (ili Mora/Jezera trske) nije bio unaprijed smi ljen: dogodio se stoga to se faraon predomislio u vezi s oslo baanjem Izraelaca. Jahve im je potom zapovjedio da se vrate s ruba pustinje do koje su ve bili doli, i da se utabore uz m o r e . Dakle, prvi su put izali iz Egipta nekim od uobiajenih prolaza; ali - kojim? DeLesseps, glavni graditelj Sueskog kanala, iznio je miljenje da su se oni posluili prolazom "C", juno od jezera Timsah. Drugi, kao Olivier Ritter (Histoire de l'Ishtme de Sues), zakljuili su, na temelju potpuno istih podataka, da se radilo o prolazu "D". Godine 1874. egiptolog Heinrich Karl Brugsch, obraajui se Meunarodnom kongresu orijentalista, identificirao je geo grafske orijentire povezane sa suanjstvom i izlaskom Izraelaca u sjeveroistonom kutu Egipta. Stoga je, po njemu, logino da su proli najsjevernijim prijelazom - prijelazom "A". Kako se kasnije ispostavilo, teorija o sjevernom prijelazu bila je stara gotovo cijelo stoljee u vrijeme kad ju je iznio Brugsch, budui da je jo 1796. ponuena u knjizi Hamelneld's Biblical Geography, a kasnije i od strane mnogih drugih istraivaa. Ali Brugsch je, to su priznali i njegovi protivnici, izloio teoriju potkrepljujui je zaista briljantnim i sjajnim spektrom navodnih dokaza s egipatskih spomenika. Njegov je rad objavljen sljedee godine pod naslovom L'Exode et les Monuments Egyptiens.

Godine 1883. Edouard H. Naville (The Store City of Pithom and the Route of the Exodus) identificirao je Pitom, grad-skladite u kojem su ivjeli Izraelci, na lokaciji zapadno od jezera Timsah. To je, uz dodatne identifikacije i dokaze koje su ponudili drugi autori (kao to je George Ebers u Durch Gosen zum Sinai), dovelo do zakljuka da su Izraelci boravili na podruju koje se protezalo od jezera Timsah prema zapadu, a ne prema sjeveru. Goen se nije nalazio na krajnjem sjeveroistoku Egipta, nego uz sredinji dio vodene barijere. H. Clay Trumbull (Kadesh Barnea) tada je predloio ono to je do danas ostalo opeprihvaeno kao ispravna identifikacija Sukota, poetne toke egzodusa: bilo je to uobiajeno mjesto okupljanja karavana zapadno od jezera Timsah, a prijelaz B bio mu je najblii. Izraelci, meutim, nisu krenuli tim putem, kao to stoji u Izlasku 13:17-18: Kad je faraon dopustio da narod ode, Bog ih nije poveo prema filistejskoj zemlji, iako je onuda bilo najblie... Bog povede narod zaobilaznim putem, kroz pustinju Jam Suf. Tako su, prema Trumbullu, Izraelci na kraju krenuli prijelazom "D". Bjeei pred faraonom, preli su vode na vrhu Sueskog zaljeva. Kako se devetnaesto stoljee bliilo kraju, znanstvenici su po urili dati zavrnu rije o ovoj temi. Gledita junjaka katego riki je saeo Samuel C. Bartlett (The Veracity of the Hexateuch): prijelaz je bio na jugu, ruta je vodila na jug, brdo Sinaj je bilo na jugu poluotoka (Ras-Sufsafeh). Podjednako odluno, znan stvenici poput Rudolfa Kittela (Geschichte der Hebrder), juliusa Wellhausena (Israel und Judah) i Antona Jerkua (Geschichte des Volkes Israel) iznijeli su miljenje da je sjeverni prijelaz znaio i sjeverno brdo Sinaj. Jedan od njihovih najvrih argumenata (koji je danas ope prihvaen meu znanstvenicima) bio je da Kade Barnea, gdje su Izraelci proveli vei dio svog etrdesetogodinjeg boravka na poluotoku, nije bila sluajna postaja nego unaprijed utvreni cilj egzodusa. Pouzdano je utvreno da se radi o plodnom podru ju Ain-Kadeis ( Kadeki izvor ) i oazama Ain-Qudeirata na sjeveroistonom Sinaju. Prema Ponovljenom Zakonu 1:2, Kade

Barnea nalazila se jedanaest dana hoda od brda Sinaj. Zato su Kittel, Jerku i drugi slinog miljenja pravo brdo Sinaj traili meu brdima u blizini Kade Barnee. U posljednjoj godini devetnaestog stoljea, H. Holzinger (Exodus) ponudio je kompromis: prijelaz je bio u toki "C", a ruta je vodila na jug. Ali Izraelci su skrenuli prema unutranjosti mnogo prije negoli su stigli do podruja s rudnicima koje je bilo okrueno egipatskim garnizonima. Njihova je ruta vodila preko visoravni el-Tih, Pustinje lutanja. Zatim su zaokrenuli prema sjeveru, i kroz Sredinju nizinu doli do brda Sinaj na sjeveru. Poetkom dvadesetog stoljea arite istraivanja i rasprava prebacilo se na pitanje: kojim se putem odvijao egzodus? Drevni obalni put, kojeg su Rimljani zvali Via Maris - Put mora - poinje u el-Qantari ("A" na zemljovidu). Iako vodi kroz pokretne pjeane dine, blagoslovljen je bunarima du cijele svoje duine, a datuljine palme koje udesno rastu iz golog pije ska pruaju svjee voe u sezoni kao i dobrodolu sjenu tijekom cijele godine. Drugi put, koji poinje u Ismailiyi ("B"), gotovo je paralelan s obalnim putem, ali se protee otprilike trideset do etrdeset pet kilometara juno od njega, izmeu valovitih brjegova i pokojeg nieg brda. Prirodni izvori vode su rijetki, a razina podzemne vode nalazi se duboko ispod pijeska i kamena pjeenjaka: bunari moraju biti dubine do nekoliko stotina metara kako bi dosegnuli do nje. Putnik - ak i u dananje vrijeme, ak i u auto mobilu (asfaltirane ceste prate drevne putove) - vrlo brzo postaje svjestan da se nalazi u pravoj pustinji. Od najranijih vremena, obalnim putem radije su se sluile vojske koje su imale podrku mornarice; putem koji je dublje u unutranjosti - iako je tei - radije su se sluili oni koji su htjeli biti sigurni (ili neopaeni) od morskih i obalnih patrola. Prijelaz "C" mogao je voditi ili do puta "B", ili do dvostru kog puta koji je od prijelaza "D" vodio kroz planinski lanac do Sredinje nizine Sinajskog poluotoka. Tvrdo, ravno tlo Sredinje nizine ne doputa stvaranje dubokih korita wadija. Tijekom zim skih kia, neki se wadiji izliju i nalikuju na mala jezera - jezera u

pustinji! Voda brzo otjee, ali dio se procijedi kroz ljunak i glinu koji tvore korita wadija; na tim mjestima nakon kopanja voda ponekad doslovno izbija iz tla. Sjeverniji put od prijelaza "D" putnika vodi preko klanca Giddi, pokraj sjevernog planinskog ruba Sredinje nizine, dalje do Beer ebe, Hebrona i Jeruzalema. Juniji put, kroz klanac Mitlu, nosi arapsko ime Darb el Hajj - Put hodoasnik. Ovim su putem rani muslimanski hodoasnici odlazili iz Egipta u sveti grad Meku u Arabiji. Nakon to bi krenuli iz blizine grada Sueza, preli bi pustinjski pojas i nastavili kroz planine preko klanca Mitla; zatim bi preli Sredinju nizinu i doli do oaze Nakhl (sl. 117), gdje se nalazila tvrava, svratite za hodoasnike i bazeni s vodom. Odatle bi krenuli prema jugoistoku do Aqabe na vrhu Akapskog zaljeva, nakon ega bi du obale Arabije nastavili put do Meke. Kojim su od ova etiri mogua biblijska puta poli Izraelci? Nakon to je Brugsch predstavio teoriju o sjevernom prijelazu poela se poklanjati velika pozornost biblijskoj reenici o putu prema filistejskoj zemlji kojim Izraelci nisu krenuli, iako je onu da bilo najblie. Biblija nam za to daje sljedee objanjenje: Bog je, naime, rekao: 'Mogao bi se narod predomisliti i vratiti u Egipat kad vidi ratovanje.'. Pretpostavljalo se da je taj put prema filistej skoj zemlji bio obalni put (koji je poinjao na prijelazu "A"), put koji su faraoni najradije koristili za svoje vojne i trgovake ekspe dicije, i na kojem su bile nanizane egipatske utvrde i garnizoni.

slika 117

Na prijelazu stoljea, A. E. Haynes, kapetan Kraljevske inenjerije, prouavao je putove i izvore vode na Sinaju pod pokro viteljstvom Fonda za istraivanje Palestine. U svom objavljenom izvjetaju Smjer kretanja egzodusa pokazao je zadivljujue poznavanje ne samo biblijskih tekstova, nego i radova pretho dnih istraivaa, ukljuujui i veleasnog F. W. Hollanda (koji je posjetio Sinaj pet puta) i general-bojnika Sir C. Warrena (koji je posvetio posebnu panju izvorima vode u Pustinji lutanja Sredinje nizine). Kapetan Haynes usredotoio se na problem puta kojim se nije k r e n u l o . Osim ako se nije radilo o zgodnom i oiglednom nainu za postizanje ciljeva Izraelaca - zato je uope spomenut kao mogua alternativa? Ukazao je na injenicu da se do Kade Barnee - koja je tada ve bila prihvaena kao unaprijed utvreni cilj egzodusa - zaista moe lako doi obalnim putem. Stoga je, za kljuio je, do brda Sinaj, smjetenog na putu do Kadea, takoer moralo biti lako doi obalnim putem, bez obzira jesu li na kraju Izraelci njime krenuli ili ne. Nakon to mu je zabranjen prolaz obalnim putem "A", za kljuio je kapetan Haynes, vjerojatni Mojsijev plan bio je da povede Izraelce izravno do Kadea, uz zaustavljanje na brdu Sinaj, putem "B". No, mogue je da su ih egipatska potjera i pre laenje Crvenog mora prisilili da skrenu na put "C" ili "D". Sre dinja nizina zaista je bila Pustinja lutanja. Nakhl je bio vana postaja u blizini brda Sinaj, prije ili nakon to su stigli do njega. Samo brdo moralo je biti smjeteno oko 160 kilometara od Kade Barnee, to (prema procjeni kapetana Haynesa) odgovara biblij skoj udaljenosti od jedanaest dana h o d a . Njegov kandidat bio je Yiallaq, vapnenako brdo vrlo dojmljivih dimenzija, koje lei poput golemog priljepka na sjevernom rubu Sredinje nizine - tono na pola puta izmeu Ismailiye i Kadea. Njegovo ime, koje je on pisao Yalek, priblino odgovara drevnom Amaleku, kod kojeg je prefiks Am znaio 'zemlja'. U godinama koje su uslijedile, mogunost da su Izraelci pu tovali preko sredinje nizine dobivala je sve vie pristalica; neki su (kao Raymond Weill, he Sejour des Israelites au desert du Sinai)

prihvaali teoriju o brdu u blizini Kadea; drugi su (kao Hugo Gressmann, Mose und seine Zeit) vjerovali da su Izraelci iz Nakhla umjesto prema sjeveroistoku skrenuli prema jugoistoku, prema Aqabi. Drugi - Black, Buhl, Cheyne, Dillmann, Gardiner, Gratz, Guthe, Meyer, Musil, Petrie, Sayce, Stade - slagali su se ili suprot stavljali, djelomino ili u potpunosti. Kako su svi biblijski i geo grafski argumenti bili iscrpljeni, inilo se da pitanje moe biti rije eno iskljuivo terenskim pokusom. Ali kako ponoviti egzodus? Rjeenje je bio Prvi svjetski rat (1914.-1918.), jer je Sinaj uskoro postao poprite velikog sukoba izmeu Britanaca s jedne strane i Turaka te njihovih saveznika Nijemaca s druge strane. Cilj njihovih pohoda bilo je osvajanje Sueskog kanala. Turci su bez oklijevanja uli na Sinajski poluotok, a Britanci su se brzo povukli iz svojih glavnih vojno-administrativnih sre dita u El-Arishu i Nakhlu. Kako nisu mogli napredovati eljenim morskim p u t e m , zbog istog, starog razloga to je Sredozemno more kontrolirala neprijateljska (britanska) mornarica, Turci su okupili krdo od 20.000 deva za noenje vode i drugih zaliha pri napredovanju prema kanalu putem "B" do Ismailiye. U svojim memoarima, turski zapovjednik, Demal Paa (Memoires of a Turkish Statesman, 1913.-1919.) objasnio je da veliki problem, o kojem u ovim velikim vojnim operacijama u pustinji Sinaja ovisi sve, jest pitanje vode. Osim tijekom kine sezone, bilo bi nemo gue prijei ovu pusto s ekspedicijskim korpusom od priblino 25.000 ljudi. Njegov je napad odbijen. Tada su turski saveznici Nijemci preuzeli stvar u svoje ruke. Njihovoj motoriziranoj opremi za napredovanje prema kanalu vie je odgovarala ravna, tvrda Sredinja nizina. Uz pomo hidrologa, otkrili su podzemne vodne resurse i iskopali mreu bunara du svojih linija komunikacije i napredovanja. Njihov napad 1916. takoer je bio bezuspjean. Kad su Britanci krenuli u ofenzivu 1917. logino je da su napredovali obalnim putem. U 2.mj. 1917. stigli su do stare granine linije u Rafi. Za nekoliko mjeseci osvojili su Jeruzalem. Memoari o borbama na Sinaju britanskog generala A. P. Wavella (The Palestine Campaigns) vani su za nau temu prvenstve-

no radi njegovog priznanja da britanski neprijatelji u Sredinjoj nizini nisu mogli pronai vode za vie od 5.000 ljudi i 2.500 deva. Njemaku stranu pohoda za Sinaj ispriali su u knjizi Sinai Theodor Wiegand i zapovjedni general F. Kress von Kressenstein. Vojni pothvat opisan je u kontekstu terena, klime, izvora vode i povijesti, uz impresivno poznavanje svih prethodnih istraiva nja. Ne iznenauje to to se zakljuci njemakih asnika slau sa zakljucima britanskih asnika: nikakve kolone vojnika, nikakve gomile ljudi i ivotinja nisu mogle proi kroz june granitne pla nine. Posvetivi posebno poglavlje pitanju egzodusa, Wiegand i von Kressenstein ustvrdili su da se podruje Gebel Musse ne moe uzeti u obzir prilikom traenja brda Sinaj. Prema njiho vom miljenju, bio je to monumentalni Gebel Yallek - kao to je zakljuio i kapetan Haynes. Ili, dodali su, kao to su predloili Guthe i drugi njemaki znanstvenici, Gebel Maghara, koji se uzdie nasuprot Gebel Yalleka, na sjevernoj strani puta "B". Jedan od britanskih vojnika, koji je bio guverner Sinaja nakon Prvog svjetskog rata, tijekom svog dugog boravka upoznao je po luotok moda kao nijedna druga osoba u novijoj povijesti prije njega. Piui u Yesterday and today in Sinai, C. S. Jarvis takoer je ustvrdio da ni na koji nain mnotvo Izraelaca (ak i ako je njihov broj bio manji od 600.000, kako je smatrao W.M.F. Petrie) sa svojom stokom nije moglo proi - a kamoli zadrati se vie od godinu dana - kroz razbacane gomile istog granita na junom Sinaju. Ve poznatim argumentima pridodao je i nove. Ranije smo spomenuli mogunost da je mana koja je sluila umjesto kruha bila jestiva, bijela, bobiasta izluina malih kukaca koji se hrane na grmovima tamarisa. U junom Sinaju ima malo tamarisa, dok su u sjevernom Sinaju brojni. Druga injenica tie se prepelica, koje su bile izvor mesa za hranu. Te se ptice iz rodne Rusije, Ru munjske i Maarske zimi sele u Sudan (juno od Egipta), a u proljee se vraaju na sjever. Jo i danas beduini s lakoom hva taju umorne ptice koje nakon dugog leta slijeu na sredozemnu obalu. Prepelice ne odlaze u juni Sinaj; a kad bi to i inile, ne bi bile u stanju preletjeti visoke vrhove na tom podruju.

Cijela drama egzodusa, inzistirao je Jarvis, odigrala se na sjevernom Sinaju. More trske bilo je jezero Serbonis (Sebkhet el Bardawil na arapskom) od kojeg su Izraelci krenuli u smjeru jug-jugozapad. Brdo Sinaj bio je Gebel Hallal - impozantan vapnenaki masiv visok preko 600 metara koji sam za sebe stoji usred prostrane aluvijalne ravnice. Arapsko ime brda, objasnio je, znai Zakoniti - kao to dolikuje brdu objave Zakona. U godinama koje su uslijedile najvanije istraivanje na ovu temu proveli su znanstvenici Hebrejskog sveuilita u Jeruzalemu i drugih hebrejskih visokih uilita u tadanjoj Palestini. Kombi nirajui svoje blisko poznavanje hebrejske Biblije i drugih svetih spisa s detaljnim terenskim istraivanjima na poluotoku, pronali su mali broj dokaza koji potvruju predaju o junoj lokaciji. Haim Bar-Deroma (Hanagev i Vze Gvul Ha'aretz) prihvatio je sjeverni prijelaz, ali je vjerovao da je Izraelce put nakon toga odveo na jug, do vulkanskog brda Sinaj u Transjordaniji. Tri uvaena znanstvenika - F. A. Theilhaber, J. Szapiro i Benjamin Maisler (The Graphic Historical Atlas of Palestine: Israel in Biblical Times) - prihvatila su teoriju o sjevernom prijelazu preko pliina Serbonisa. El-Arish je, po njima, bio zelena oaza Elim; brdo Hal lal bilo je brdo Sinaj. Benjamin Mazar, u raznim djelima i u Atlas Litkufat Hatanach, zauzeo je isti stav. Zev Vilnay, biblijski znan stvenik koji je Palestinu i Sinaj doslovno propjeaio od jednog do drugog kraja (Ha'aretz Bamikra), opredijelio se za istu rutu i brdo. Yohanan Aharoni (The Land of Israel in Biblical Times), prihvaajui mogunost sjevernog prolaza, vjerovao je da su Izraelci doli do Nakhla na Sredinjoj nizini, ali su onda produili do brda Sinaj na jugu. Dok je znanstveni i biblijski svijet bio zaokupljen debatom, postalo je jasno da je temeljno, nerijeeno pitanje bilo u sljede em: to se tie prijelaza, veina dokaza negirala je vodenu povr inu na sjeveru; ali to se tie brda Sinaj, dokazi su negirali junu lokaciju. Slijepa ulica u kojoj su se nali usmjerila je pozornost znanstvenika i istraivaa na jedini preostali kompromis: Sredi nju nizinu Sinajskog poluotoka. Tijekom 1940-ih M. D. Cassuto (Commentary on the Book of Exodus i druga djela) doprinio je

prihvaanju ideje o srednjoj ruti pokazavi da put kojim se nije krenulo ( p u t prema filistejskoj zemlji) nije bio, kao to se dugo mislilo, obalni put, nego juniji put "B". Zato se prijelaz u toki "C", koji vodi na jugoistok do Sredinje nizine, u potpunosti sla gao s biblijskom priom - bez potrebe za nastavkom putovanja do juga poluotoka. Duga izraelska okupacija Sinaja nakon rata s Egiptom 1967. otvorila je poluotok za istraivanja dotad nevienih razmjera. Arheolozi, povjesniari, geografi, topografi, geolozi i inenjeri prouili su poluotok uzdu i poprijeko. Posebno zanimljiva bila su istraivanja timova Bena Rothenberga (Sinai Explorations 1967-1972 i drugi izvjetaji), veinom pod pokroviteljstvom Sveuilita u Tel-Avivu. U sjevernom obalnom pojasu mnogi drevni lokaliteti odraavali su mostoliku prirodu toga kraja. U Sredinjoj nizini sjevernog Sinaja nisu pronaeni nikakvi drevni tragovi trajnih naselja, ve samo tragovi logora, to potvruje da je to bilo tranzitno podruje. Kad su mjesta logorovanja unesena na zemljovid, formirala su jasnu liniju od Negeva prema Egiptu, i ovo bi trebalo smatrati smjerom pretpovijesnog kretanja preko Pustinje lutanja (el-Tiha). Na temelju tih novih spoznaja o drevnom Sinaju biblijski geograf sa Hebrejskog sveuilita, Menashe Har-El, iznio je novu teoriju (Massa'ei Sinai). Preispitavi sve argumente, ukazao je na potopljeni greben (vidi sl. 116) koji se uzdie izmeu Velikog i Malog gorkog jezera. On se nalazi dovoljno plitko da se preko njega moe prijei kada vjetar otpue vodu; to je bilo mjesto na kojem se dogodio prijelaz. Nakon toga su Izraelci slijedili uobi ajeni put prema jugu; proavi kraj Mare (Bir Murrah) i Elima (Ayun Mussa), stigli su do obala Crvenog mora i tamo se ulogo rili. Na ovom je mjestu Har-El ponudio svoju najveu inovaci ju: putujui niz Sueski zaljev, Izraelci nisu otili do kraja na jug. Produili su samo oko trideset kilometara dalje do ua Wadi Sudra - i pratili dolinu wadija do Sredinje nizine, produivi preko Nakhla do Kade Barnee. Har-El je poistovjetio brdo Sinaj s brdom Sinn-Bishr, koje se uzdie do visine od otprilike 580 me-

tara na ulazu u wadi, i iznio miljenje da se bitka s Amaleanima zapravo odigrala na obali Sueskog zaljeva. Ovu teoriju odbacili su izraelski vojni strunjaci, upoznati s terenom i povijeu rato vanja na Sinaju. Gdje je, dakle, bilo brdo Sinaj? Moramo ponovno promotriti drevne dokaze. Faraon je na svom putovanju u zagrobni ivot iao prema istoku. Preavi vodenu barijeru, nastavio je prema prolazu meu planinama. Nakon toga je stigao do Duata, koji je bio ovalna doli na okruena planinama. Planina svjetla bila je smjetena tamo gdje se Ozirisova rijeka razdvaja na pritoke. Na slikovnim prikazima (sl. 16) vidi se da Ozirisova rijeka vijuga kroz poljoprivredno podruje, koje se istie po oraima. Sline slikovne dokaze pronali smo u Asiriji. Asirski kraljevi, valja zapamtiti, stigli su na Sinaj sa suprotne strane od egipatskih kraljeva: sa sjeveroistoka, preko Kanaana. Jedan od njih, Esarhadon, na steli je uklesao neto to bi se moglo nazvati mapom svoga putovanja u potrazi za ivotom (sl. 118). Ona prikazuje

slika 118

datuljine palme - simbol Sinaja, poljoprivredna podruja sim bolizirana plugom, i Svetu planinu. U gornjem redu vidimo Esarhadona na svetitu Vrhovnog boanstva, kraj stabla ivota. Sa strane se nalazi znak bika - potpuno ista slika ( zlatno tele ) koju su Izraelci izradili u podnoju brda Sinaj. Ovo nisu opisi surovih, pustih granitnih vrhova junog Sina ja. Prije bi se moglo rei da podsjeaju na sjeverni Sinaj i njegov dominantni Wadi El-Arish, ije samo ime znai potok poljopri vrednika. Brdo je bilo smjeteno meu njegovim pritocima, u dolini okruenoj planinama. Na cijelom Sinajskom poluotoku postoji samo jedno takvo mjesto. Geografija, topografija, povijesni tekstovi, slikovni prikazi - sve to upuuje na Sredinju nizinu na sjevernoj polovici Sinaja. ak je i E. H. Palmer, koji je iao tako daleko da je izmislio preokret s Ras-Sufsafekom kako bi podrao identifikaciju na jugu, u srcu znao da je pustinja koja se protee dokle see pogled, a ne jedan vrh u moru granitnih planina, bila lokacija Bojeg ukazanja i lutanja Izraelaca. "ini se da je popularna predodba o Sinaju", napisao je u knjizi The Desert of the Exodus, "ak i u dananje vrijeme, da se jedna izolirana planina kojoj se moe pristupiti s bilo koje strane upadljivo uzdie nad beskrajnom pjeanom nizinom. Sama Bi blija, ukoliko ju itamo ne vodei rauna o modernim otkriima, nesumnjivo podrava ovu ideju... Svugdje gdje se spominje brdo Sinaj stjee se dojam da je ono stajalo samo i da ga je bilo nemo gue zamijeniti s nekom drugom tokom na ravnoj pustinjskoj nizini." On priznaje da na Sinajskom poluotoku zaista postoji takva ravna pustinjska nizina, ali ona nije prekrivena pijeskom: ak i u onim dijelovima [poluotoka] koji se najvie pribliavaju naoj predodbi o tome kako bi trebala izgledati pustinja - jednolini ocean ogranien samo obzorom ili barijerom od dalekih brda - izuzetak je pijesak, i tlo vie podsjea na grubi ljunani put nego na meku i rahlu plau. On je opisivao Sredinju nizinu. Njemu je nepostojanje pije ska kvarilo sliku o pustinji; nama njena tvrda ljunana povr-

ina znai da je nizina bila izuzetno prikladna za svemirsku luku Nefilima. A ako je planina Mau oznaavala ulaz u svemirsku luku, morala je biti smjetena na rubu ovih postrojenja. Jesu li generacije hodoasnika uzalud odlazile na jug? Je li oboavanje junih vrhova zapoelo tek s kranstvom? Svetita, oltari i drugi dokazi oboavanja u davnim vremenima koje su arheolozi otkrili na vrhovima ovih planina svjedoe drukije; brojni natpisi i rezbarije u kamenu (ukljuujui i znak idovskog svijenjaka) koje su tijekom tisuljea ostavili hodoasnici raznih vjeroispovijesti govore o oboavanju to se protee do ovjekove najranije upoznatosti s ovim krajem. Dok bismo skoro poeljeli da postoje dva brda Sinaj kako bi se zadovoljilo i tradiciju i injenice, pokazuje se da takva ideja i nije nova. ak i prije koncentriranih napora u posljednja dva stoljea da se identificira brdo Sinaj, biblijski i teoloki uenjaci pitali su se da li razliita biblijska imena za svetu planinu moda upuuju na to da su izvorno postojale dvije svete planine, a ne je dna. Meu tim imenima su brdo Sinaj (ili brdo na Sinaju), koje je bilo brdo objave Zakona; brdo Horeb (brdo suhoe); brdo P a r a n , koje je u Ponovljenom zakonu spomenuto kao brdo na Sinaju s kojeg se Jahve pokazao Izraelcima; i brdo Boje, na kojem se Gospodin prvi put pokazao Mojsiju. Geografske lokacije povezane s dva od ovih imena mogu se odgonetnuti. Paran je bio pustinja uz Kade Barneu, mogue je da je to biblijsko ime Sredinje nizine; dakle brdo Paran moralo je biti tamo. To je bilo brdo prema kojem su Izraelci krenuli. Ali brdo na kojem je Mojsije imao svoj prvi susret s Gospodinom, brdo Boje, nije moglo biti daleko od Midjana; jer Mojsije je pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveenika. Gonei tako stado po pustari, doe do Horeba, brda Bojega. Prebivalite Midjana bilo je na junom Sinaju, du Akapskog zaljeva i oko krajeva gdje se obraivao bakar. Brdo Boje moralo je biti smjeteno negdje u pustinji blizu tog podruja - na junom Sinaju. Tamo su pronaeni sumerski valjkasti peati koji prikazuju pojavljivanje boga pred pastirom. Oni prikazuju boga koji izlazi

slika 119 izmeu dviju planina (sl. 119), sa stablom u obliku rakete iza nje ga - moda se radi o Snehu (plamteem grmu) iz biblijske prie. Uvoenje dva vrha u priu o pastirima slae se s estim biblij skim spominjanjem Gospodina kao El Shaddaia - Boga dvaju vrhova. To ukazuje na jo jednu razliku izmeu brda objave Za kona i brda Bojega: jedno je bilo usamljeno brdo na pustinjskoj nizini; drugo je, ini se, bilo kombinacija dva sveta vrha. Ugaritski tekstovi takoer razlikuju Brdo dvaju mladih bogova u okolici Kadea, i dva vrha Ela i Aere - Shad Elim i Shad Asherath - na jugu poluotoka. To je bio kraj mebokh naharam (gdje se spajaju dvije v o d e ) , kerev apheq tehomtam ( k r a j raspukline izmeu dvaju m o r a ) u koji se El povukao kad je osta rio. Tekstovi, prema naem miljenju, opisuju juni vrh Sinajskog poluotoka. Na je zakljuak da se na Sredinjoj nizini nalazila planina koja je predstavljala ulaz u krug svemirske luke. A na junom vrhu poluotoka postojala su dva planinska vrha koji su takoer imali odreenu ulogu u dolascima i odlascima Nefilima. To su vrhovi koji su bili po mjeri.

12
PIRAMIDE BOGOVA I KRALJEVA
Negdje u podrumima Britanskog muzeja uva se glinena plo ica koja je pronaena u Sipparu, amaovom sreditu kulta u Mezopotamiji. On je na ploici prikazan kako sjedi pod balda hinom iji je stup u obliku datuljine palme (sl. 120). Neko drugo boanstvo amau predstavlja kralja i njegovog sina. Na postolju pred bogom nalazi se golemi simbol planeta koji emitira zrake. Natpisi zazivaju boga Sina (amaovog oca), samog amaa i nje govu sestru Itar. Tema prizora - predstavljanje kraljeva ili sveenika velikom boanstvu - poznata nam je, i ne predstavlja problem. Ono to je jedinstveno i zbunjujue na ovom prikazu dva su boga (gotovo prekrivaju jedan drugog) koji, odnekud izvan mjesta gdje se do gaa predstavljanje, dre (pomou dva para ruku) dva ueta koji vode do nebeskog simbola. Tko su dva boanska uara? Koja je njihova uloga? Jesu li na istom mjestu, i ako jesu, zato dre ili vuku dva ueta, a ne samo jedno? Gdje se nalaze? Kakva je njihova veza sa amaom?

Sippar je, kako su utvrdili znanstvenici, bio sjedite sumerskog Visokog suda; ama je tako bio vrhovni sudac. Hamurabi, babilonski kralj poznat po svom zakoniku, sebe je prikazivao kako prima zakone od amaa koji sjedi na prijestolju. Je li scena s dva boanska uara na neki nain povezana s davanjem zakona? Usprkos svim spekulacijama, nitko jo nije pronaao odgovor. Rjeenje je, prema naem miljenju, bilo dostupno cijelo vri jeme, u tom istom Britanskom muzeju - ali ne meu asirskim eksponatima, nego na Egipatskom odjelu. U prostoriji odvoje noj od mumija te drugih ostataka mrtvaca i njihovih grobnica, izloeni su listovi papirusa na kojima je ispisana Knjiga mrtvih. Odgovor se nalazi upravo tamo, i svima je vidljiv (sl. 121). Radi se o stranici iz Papirusa kraljice Nejmet, a crte prika zuje posljednju fazu faraonovog putovanja u Duat. Dvanaest bo gova koji su vukli njegovu barku kroz podzemne hodnike doveli su ga do posljednjeg hodnika, do mjesta uzlaska. Tamo je ekalo Horusovo crveno o k o . Potom se, osloboen svoje zemaljske odjee, faraon trebao uspeti prema nebu. Njegovo prenoenje ispisano je hijeroglifom kukca kornjaa ( P r e p o r o d ) . Bogovi koji stoje podijeljeni u dvije grupe mole se za njegov uspjean dolazak na Neprolaznu zvijezdu. I, bez ikakve sumnje, na egipatskom crteu vide se dva bo anska uara! Bez guve kao na slici iz Sippara, ova slika Knjige mrtvih pri kazuje dva uara koji se ne guraju jedan uz drugoga, ve se nala ze na razliitim krajevima prikaza. Oigledno je da su smjeteni izvan podzemnog hodnika. tovie: svaki kraj kojim upravlja po jedan uar oznaen je omfalosom koji lei na postolju. I, kao to je vidljivo iz njihovih postupaka na slici, dva boanska pomagaa nisu tu samo da dre uad, oni se bave mjerenjem. Ovo nas otkrie ne bi trebalo iznenaditi: zar stihovi iz Knjige mrtvih ne opisuju kako faraon tijekom putovanja susree bogove koji dre ue u D u a t u , i bogove koji dre mjernu v r p c u ? Ovdje nam pada na pamet jedan trag iz Knjige Henokove. Sje timo se, u njoj se govori o tome kako je Henok, kad ga je aneo poveo da vidi zemaljski raj na zapadu, kako je u onim danima

slika 120

slika 121

duga uad dana ovim anelima, i oni za sebe uzee krila, i odletjee prema sjeveru. Kao odgovor na Henokovo pitanje, njegov aneo vodi rekao mu je: Otili su mjeriti... odnijet e mjeru pravednih pravednima... sve te mjere otkrit e tajne zemaljske. Krilata bia koja odlaze na sjever mjeriti... Mjere koje e ot kriti tajne Zemlje... Najednom u naim uima poinju odjekivati rijei proroka Habakuka - rijei koje opisuju dolazak Gospodina s juga i njegov odlazak prema sjeveru: Bog stie s juga, A Svetac s planine Parana! Velianstvo njegovo zastire nebesa, Zemlja mu je puna slave. Sjaj mu je k'o svjetlost, Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. Rije pred njim ide, Iskre prte pod njim. On staje da izmjeri Zemlju, Kada ga vide, dru narodi. Je li mjerenje Zemlje i njenih tajni bilo na neki nain po vezano s pogonom boanskih letjelica na Zemljinom nebu? Ugaritski tekstovi daju nam jo jedan trag kada govore da je Baal, sa Sefonovog vrha, ue vrsto i gipko rastegnuo, prema nebu (i) do sjedita u Kadeu. Svugdje gdje ovi tekstovi govore o porukama nekog boga dru gom, stihovi poinju rijeju Hut. Znanstvenici pretpostavljaju da je to bila neka vrsta pozivnog prefiksa, neto kao Jesi li me spre man sasluati?. Ali izraz bi u semitskim jezicima mogao doslovno znaiti i struna, u e . Znakovito je da izraz Hut na egipatskom jeziku takoer znai protezati se, iriti s e . Heinrich Brugsch je, komentirajui jedan egipatski tekst koji govori o Horovim bitka ma (Die Sage von der geflugten Sonnenscheihe) ukazao na injenicu da je Hut bilo takoer i ime jednog mjesta - boravita Krilatih iritelja, kao i ime planine u kojoj je Set utamniio Hora.

Na egipatskoj slici (sl. 121) vidimo da se stoasto proroansko kamenje nalazilo tamo gdje su bili smjeteni boanski mjernici. Baalbek je takoer bio lokacija jednog takvog omfalosa, Kamena divote koji je mogao vriti funkcije povezane s Hutom. Jedan proroanski kamen nalazio se u Heliopolisu, egipatskom gradu-blizancu Baalbeka. Baalbek je bio sletna platforma bogova; uad Egipana vodila je do faraonovog mjesta uzlaska u Duatu. Biblijski Gospodin - kojega se u Habakuku naziva izvedenicom od El - mjerio je Zemlju dok je letio s juga prema sjeveru. Je li sve ovo tek niz sluajnosti - ili se radi o dijelovima iste slagalice? Zatim imamo crte iz Sippara. On prestaje biti zagonetan ako se prisjetimo da je u pretpotopnim vremenima, dok je Sumer bio zemlja bogova, Sippar bio zrana luka Anunnakija, a ama je bio njen zapovjednik. Imajui to u vidu, uloga boanskih mjernika postaje jasna: njihova uad mjerila je put do svemirske luke. Bit e korisno podsjetiti se kako je Sippar utemeljen, kako je prije nekih 400.000 godina izabrana lokacija prve svemirske luke na Zemlji. Kada su Enlil i njegovi sinovi dobili zadatak da sagrade sve mirsku luku na planetu Zemlji, u dolini izmeu dviju rijeka u Mezopotamiji, izraen je glavni plan; on je ukljuivao odabir lokacije za svemirsku luku, utvrivanje putanje leta i izgradnju postrojenja za navoenje i kontrolu leta. Preko najistaknutije pri rodne toke na Bliskom istoku - planine Ararat - povuen je me ridijan u smjeru sjever-jug. Putanja leta preko Perzijskog zaljeva, daleko od planinskih lanaca, ucrtana je tono pod povoljnim kutom od 45. Na sjecitu ovih dviju linija, uz obalu rijeke Eufrat, trebao je biti podignut Sippar - Grad p t i c a . Pet naselja, jednake meusobne udaljenosti, podignuto je du dijagonalne linije pod 45. Sredinje naselje - Nippur (Mjesto prijelaza) - trebalo je sluiti kao kontrolni centar misije. Druga naselja obiljeavala su strelasti koridor; sve linije sjekle su se u Sipparu (sl. 122). Meutim, sve je to zbrisao Potop. U vremenu neposredno nakon njega - prije nekih 13.000 godina - preostala je jo samo sletna platforma u Baalbeku. Dok nije bila sagraena nova sve-

slika 122 mirska luka, sva slijetanja i polijetanja morala su se obavljati na tom mjestu. Trebamo li pretpostaviti da su se Anunnakiji pri slijetanju na ovo mjesto, skriveno izmeu dva planinska lanca, oslanjali iskljuivo na vjeto pilotiranje - ili moemo slobodno zakljuiti da su, im je to bilo mogue, uredili strelasti sletni koridor do Baalbeka? Uz pomo fotografija Zemlje snimljenih iz svemirske letjelice amerike Nacionalne uprave za aeronautiku i svemir, moemo vidjeti Bliski istok onako kako su ga Anunnakiji gledali iz svojih letjelica (sl. 123). Jedna toka tamo na sjeveru je Baalbek. Koje su

slika 123 prikladne toke mogli izabrati za oznaavanje trokutasteg sletnog koridora? Na odgovarajuem mjestu na jugoistoku uzdizali su se granitni vrhovi junog Sinaja. Usred granitne jezgre uzdi zao se najvii vrh (koji se danas zove Sv. Katarina). On je mogao posluiti kao prirodni orijentir za oznaavanje jugoistone linije. Ali gdje je bila suprotna toka na sjeverozapadu, na kojoj se mo gla temeljiti sjeverna linija trokuta? U svom je raketoplanu geometar - boanski mjernik - pogledao panoramu Zemlje pod sobom, a zatim je jo jednom prouio svoje zemljovide. Na velikoj udaljenosti, iza Baalbeka, nazirali su se vrhovi-blizanci Ararata. Povukao je ravnu liniju od Ararata preko Baalbeka, i produio je sve do Egipta. Uzeo je svoj estar. S Baalbekom kao sredinjom tokom, po vukao je luk kroz najvii vrh Sinajskog poluotoka. Na mjestu gdje se sjekao s linijom Ararat-Baalbek, nacrtao je kri unutar kruga. Zatim je povukao dvije linije jednake duine, jednu koja povezu je Baalbek s vrhom na Sinaju, i drugu koja ga povezuje s mjestom oznaenim kriem (sl. 124).

slika 124 Ovo e, rekao je, biti na trokutni sletni koridor, koji e nas voditi ravno do Baalbeka. Ali gospodine, rekao je netko od prisutnih na brodu, tamo gdje ste stavili kri nema niega - niega to bi nam moglo po sluiti za orijentaciju pri slijetanju! Tamo emo morati podignuti piramidu, rekao je zapovjednik. I odletjeli su podnijeti izvjetaj o svojoj odluci. Da li se takav razgovor zaista odigrao u nekom raketoplanu Anunnakija? Naravno, nikada to neemo saznati (osim ako se jednoga dana ne pronae glinena ploica na kojoj je zabiljeen taj dogaaj); ovdje smo samo dramatizirali neke zapanjujue, ali nepobitne injenice: Jedinstvena platforma na Baalbeku nalazi se tamo od pamti vijeka, i jo je uvijek nedirnuta u svojoj zagonetnoj ogromnosti;

 Planina Sv. Katarina jo je uvijek tamo i uzdie se kao naj vii vrh Sinajskog poluotoka, oboavana od davnina, obavijena (zajedno s njenim dvovrhim susjedom Mussom) legendama o bogovima i anelima; Velika piramida u Gizi, sa svoje dvije pratilje i jedinstvenom Sfingom, smjetena je tono na produetku linije Ararat-Baalbek; i Udaljenost od Baalbeka do planine Sv. Katarina tono je jednaka udaljenosti od Baalbeka do Velike piramide u Gizi. To je, dodajmo jo jednom, samo dio zadivljujue mree koju su - kako emo pokazati - postavili Anunnakiji u vezi s njihovom poslijepotopnom svemirskom lukom. Stoga, bez obzira da li se u raketoplanu odigrao opisani razgovor ili ne, moemo biti prilino sigurni da je to razlog zato su u Egiptu sagraene piramide. U Egiptu postoje brojne piramide i piramidalne graevine kojima je posut krajolik od mjesta gdje se Nil grana u deltu na sjeveru, pa sve do Nubije (ukljuujui i nju) na jugu. Ali kad se govori o piramidama, izuzimaju se brojne imitacije, varijacije i mini piramide iz kasnijih vremena, i znanstvenici i turisti je dnako se usredotouju na dvadesetak piramida za koje se vjeruje da su ih sagradili faraoni staroga kraljevstva (oko 2700.-2180. pr. Kr.). One se, pak, sastoje od dvije vidno razliite grupe: piramida koje su jasno povezane s vladarima pete i este dinastije (kao to su Una, Teti, Pepi), koje su detaljno ukraene i ispisane poznatim Tekstovima piramida; te starije piramide koje se pripisuju kralje vima tree i etvrte dinastije. Najintrigantnije su ove druge, koje su mnogo starije i prve ikada sagraene piramide. Bitno vee, vre, preciznije i savrenije od svih kasnijih piramida, one su takoer i najzagonetnije - budui ne sadre nikakve tragove koji bi pomogli u otkrivanju tajni njihove gradnje. Tko ih je sagradio, kako su sagraene, zato, pa ak i kada - nitko to u stvari ne moe rei; postoje tek teorije i znanstvena nagaanja. Udbenici nam kau da je prvu od zadivljujuih egipatskih piramida sagradio kralj po imenu Zoser, drugi faraon tree dina stije (oko 2650. pr. Kr., prema veini procjena). Izabravi mjesto zapadno od Memfisa, na visoravni koja je sluila kao nekropola

(grad mrtvih) te drevne prijestolnice, naloio je svom briljan tnom znanstveniku i arhitektu Imhotepu da sagradi grobnicu koja e nadmaiti sve prethodne grobnice. Sve dotada kraljevski obiaj bio je iskopati grobnicu u stjenovitom tlu, pokopati kralja i zatim pokriti grob divovskim horizontalnim nadgrobnim spo menikom zvanim mastaba, koji su vremenom narasli do golemih dimenzija. Inventivni Imhotep, po miljenju nekih znanstvenika, na izvornoj mastabi nad Zoserovim grobom sagradio je vie slojeva sve manjih mastaba, u dvije faze (sl. 125a), ime je dobio stepenastu piramidu. Kraj nje, u velikom pravokutnom dvoritu, sagraene su razne funkcionalne i dekorativne graevine - ka pele, pogrebni hramovi, skladita, nastambe uvara i tako dalje; cijelo je podruje tada bilo okrueno velianstvenim zidom. Pi ramida i ruevine nekih susjednih graevina i zida jo se mogu vidjeti (sl. 125b) u Sakkari - za koju se vjeruje da je tako nazvana u ast Sekera, skrivenog b o g a . Udbenici nam dalje objanjavaju da se kasnijim kraljevima to svidjelo, pa su pokuavali oponaati Zosera. Pretpostavlja se

slika 125

da je Sekemket, koji je na prijestolju naslijedio Zosera, poeo graditi drugu stepenastu piramidu, takoer u Sakkari. Njena gradnja iz nepoznatih razloga nikada nije otila dalje od temelja (moda je nedostajui sastojak bio genij arhitekture i inenjerstva, Imhotep). Trea stepenasta piramida - ili prije gomila u ko joj se nalaze njeni uniteni poeci - otkrivena je otprilike na pola puta izmeu Sakkare i Gize na sjeveru. Manja je od prethodnih, i neki su je znanstvenici logino pripisali sljedeem faraonu na prijestolju, ije je ime bilo Kaba. Neki znanstvenici vjeruju da su neidentificirani kraljevi tree dinastije tu i tamo napravili jo nekoliko dodatnih pokuaja da sagrade piramide, ali bez veeg uspjeha. Sada moramo otii nekih pedeset kilometara juno od Sak kare, do mjesta zvanog Maidum, kako bismo vidjeli piramidu za koju se dri da je sljedea prema kronolokom slijedu. U nedo statku dokaza, po logici stvari pretpostavlja se da je ovu piramidu sagradio sljedei faraon u nizu, zvan Huni. Meutim, na temelju brojnih indicija vjeruje se da je on samo zapoeo gradnju, i da ju je pokuao dovriti njegov nasljednik Sneferu, koji je bio prvi kralj etvrte dinastije. Ona je, poput prethodnih, zapoeta kao stepenasta pirami da. Ali zbog razloga koji su i danas potpuno nepoznati, i za koje nedostaju ak i teorije, njeni graditelji odluili su je pretvoriti u pravu piramidu, tj. napraviti joj glatke strane. To je znailo da je gladak sloj kamenja trebao biti postavljen kao pokrov pod str mim nagibom (sl. 126a). Opet iz nepoznatih razloga, izabran je kut od 52 stupnja. Ali ono to je, prema udbenicima, trebala biti prva ikad sagraena prava piramida, zavrilo je kao bijedan ne uspjeh: vanjski kameni pokrov, kameni meusloj i dijelovi same jezgre, sruili su se pod samom teinom kamenja, naslaganog jedno na drugo pod opasnim kutom. Sve to je ostalo od tog po kuaja dio je vrste jezgre, s velikom hrpom krhotina svuda oko nje (sl. 126b). Neki znanstvenici (kao Kurt Mendelssohn, The Riddle of the Pyramids) spominju mogunost da je Sneferu istovremeno gradio jo jednu piramidu, neto sjevernije od Maiduma, kad se

slika 126 piramida u Maidumu sruila. Sneferuovi arhitekti tada su pou rili promijeniti kut druge piramide usred gradnje. Blai kut (43) omoguio je veu stabilnost, te smanjio visinu i masu piramide. Bila je to mudra odluka, o emu svjedoi injenica da ova pi ramida - prikladno zvana Zakrivljena piramida (sl. 127) - jo uvijek stoji. Ohrabren uspjehom, Sneferu je naloio da se jo jedna prava piramida sagradi kraj prve. Ona je poznata kao Crvena piramida, zbog boje njenoga kamenja. Trebala je predstavljati ostvarenje nemogueg: trokutasti oblik koji se uzdie s kvadratne osnovice; stranica dugih oko 200 metara svaka, s visinom od zapanjujuih 100 m. Meutim, trijumf nije postignut bez malo varanja: umje-

slika 127 sto pod savrenim nagibom od 52, strane ove prve klasine piramide uzdiu se pod puno sigurnijim kutom od ispod 44... Sada, prema vjerovanju znanstvenika, kronoloki dolazimo do olienja egipatske gradnje piramida. Sneferu je bio otac Kufua (kojeg su grki povjesniari zvali Keops); stoga se pretpostavlja da je sin nastavio s postignuima svoga oca sagradivi sljedeu pravu piramidu - samo jo veu i velianstveniju: Veliku piramidu u Gazi. Ona dostojanstveno stoji kao to je stajala tisuljeima, u drutvu drugih dviju velikih pira mida koje se pripisuju njegovim nasljednicima Kefrau (Kefrenu) i Menka-rau (Mikerinu). Ove tri piramide okruene su malim satelitskim piramidama, hramovima, mastabama, grobnicama i jedinstvenom Sfingom. Iako se pripisuju razliitim vladarima, tri piramide (sl. 128) su oigledno bile planirane i sagraene kao povezana grupa, savreno poravnate ne samo sa stranama svijeta, nego i jedna s drugom. Zaista, triangulacije koje poinju s ove tri monumentalne graevine mogu se produiti kako bi se izmjerio cijeli Egipat - ili ak cijela Zemlja. To su u novije vrijeme prvi shvatili Napoleonovi inenjeri: oni su izabrali vrh Velike pirami de kao fokusnu toku iz koje su izmjerili i kartirali Donji Egipat. To je postalo jo lake kad je otkriveno da se ta toka, za sve praktine svrhe, nalazi tono na tridesetoj paraleli (sjevernoj). Cijeli kompleks masivnih spomenika u Gizi podignut je na isto nom rubu Libijske visoravni, koja poinje u Libiji na zapadu i protee se do samih obala Nila. Iako se nalazi samo nekih 45 metara iznad doline rijeke, lokalitet Giza ima dominantan po-

slika 128 loaj i nezaklonjen pogled na sve etiri strane svijeta. Velika pi ramida stoji na krajnjem sjeveroistonom rubu izbaenog dijela visoravni; stotinjak metara daleko prema sjeveru i istoku poinje pijesak i mulj, i tamo bi bilo nemogue podii ovako masivne graevine. Jedan od prvih znanstvenika koji su obavili precizna mjerenja, Charles Piazzi Smyth (Our Inheritance in the Great Py ramid), utvrdio je da se sredite Velike piramide nalazi na 29 58' 55" sjeverne geografske irine - tek jednu ezdesetinu stupnja daleko od tono trinaeste paralele. Sredite druge velike piramide nalazi se svega trinaest sekundi (13/3600 stupnja) juno od toga. Poravnatost sa stranama svijeta, nagib strana pod savrenim kutom od 52 (pri kojem je omjer visine piramide i njenog opse-

ga jednak omjeru polumjera kruga i njegovog opsega), kvadra tne osnovice, gradnja na savreno ravnim platformama - sve to govori o visokom stupnju znanstvenog poznavanja matematike, astronomije, geometrije, geografije te, dakako, gradnje i arhi tekture, kao i o administrativnoj sposobnosti da se mobilizira potrebna ljudska snaga, i da se planiraju i ostvare tako golemi i dugoroni projekti. Zadivljenost postaje jo vea kada upoznamo kompleksnost unutranjosti i preciznost galerija, hodnika, komora, vertikalnih prolaza i otvora koji su razmjeteni unutar piramida, njihove tajne ulaze (uvijek sa sjeverne strane), sustave zatvaranja i za kljuavanja - nevidljive izvana, sve savreno poravnato jedno s drugim, sve izvedeno unutar ovih umjetnih planina kao da su bile sagraene sloj po sloj. Iako je Druga piramida (ona Kefrenova) tek neto manja od prve, Velike piramide (visine: 146 i 143,5 metara; strani ce osnovice 215,5 odnosno 230,5 metara), ova druga openito privlai mnogo vee zanimanje i pozornost znanstvenika i laika jo otkad su ljudi prvi put ugledali ovaj spomenik. Ona je bila, i jo uvijek jest, najvea kamena graevina na svijetu, sagraena od, kako se procjenjuje, 2.300.000 do 2.500.000 blokova utog vapnenca (jezgra), bijelog vapnenca (glatka oplata ili prevlaka) i granita (za unutarnje komore i galerije, stropove itd.). Izraunato je da je ukupna masa, koja se procjenjuje na nekih 2,6 milijuna kubinih metara tekih 7 milijuna tona, vea od mase svih kate drala, crkava i kapela zajedno koje su sagraene u Engleskoj od poetka kranstva. Sa tla koje je na umjetan nain poravnato, Velika piramida uzdie se na tankoj platformi ija su etiri kuta oznaena rupama neutvrene funkcije. Usprkos tisuljeima koja prolaze, pomi canju kontinenata, Zemljinoj vrtnji oko vlastite osi, potresima i neizmjernoj teini same piramide, relativno tanka platforma (debljine manje od 56 centimetara) jo uvijek je neoteena i sa vreno ravna: greka ili pomak u njenoj savrenoj horizontalnoj poravnatosti manji je od 2,5 milimetra na 231 metar, koliko je duga svaka od stranica platforme.

Velika piramida i njene dvije pratilje iz daljine izgledaju kao prave piramide, ali kad im se pribliimo postaje vidljivo da su i one neka vrsta stepenaste piramide, sagraene od slojeva (redo va) kamenja, pri emu je svaki sloj manji od onoga ispod njega. U stvari, moderna istraivanja govore da je Velika piramida u svo joj jezgri stepenasta, sagraena tako da moe podnijeti ogromna vertikalna optereenja (sl. 129). Njenim stranama gladak izgled davala je oplata od kamenja koja je prekrivala stranice. U vrijeme Arapa to je kamenje bilo skinuto i upotrijebljeno za izgradnju oblinjeg Kaira, ali jedan njegov dio jo se uvijek moe vidjeti pri vrhu Druge piramide, a poneki kamen otkriven je i pri osnovici Velike piramide (sl. 130). To oplatno kamenje odreivalo je na gib strana piramide; ono je najtee od sveg kamenja koritenog u gradnji piramida. est strana, koliko ima svaki kameni blok, bilo je oklesano i uglaano do preciznosti optikih standarda - uklapali su se ne samo u kamenje jezgre koju su pokrivali, nego i meusobno na sve etiri strane, stvarajui filigransku povrinu od 85.000 kvadratnih metara vapnenakih blokova. Piramide u Gizi danas su takoer umanjene za vrno kame nje, koje je bilo u obliku piramidiona, i moda je bilo izraeno od metala ili prekriveno sjajnim metalom - poput slinih piramidal nih vrhova obeliska. Tko ih je, kada i zato skinuo s njihovih mje sta na velikoj visini, nemogue je rei. Meutim, poznato je da je u kasnijim vremenima ovo vrno kamenje, koje podsjea na BenBen iz Heliopolisa, izraivano od posebnog granita i da je nosilo odgovarajue natpise. Vrni kamen s piramide Amen-em-kheta u Dahshuru, koji je pronaen zakopan na odreenoj udaljenosti od piramide (sl. 131), nosio je simbol krilate kugle i natpis: Lice kralja Amen-em-kheta je otkriveno, Kako bi mogao gledati Gospodara Planine svjetla Dok plovi preko neba. Kad je Herodot posjetio Gizu u petom stoljeu, nije spo menuo vrno kamenje, ali strane piramida jo su uvijek bile prekrivene glatkom oplatom. Poput drugih prije njega, zapitao

slika 129 se kako su te monumentalne graevine - ubrajane meu sedam svjetskih uda drevnoga svijeta - ikada mogle biti sagraene. U vezi s Velikom piramidom, njegovi su mu vodii rekli da je treba lo 100.000 ljudi, koji su svaka tri mjeseca zamjenjivani svjeom radnom snagom, deset godina ugnjetavanja n a r o d a , samo da se sagradi nasip s cestom koji je vodio do piramide, kako bi se kamenje iz kamenoloma moglo dovui na mjesto gradnje. Gradnja same piramide trajala je dvadeset godina. Herodot nam je prenio informaciju da je faraon koji je zapovjedio da se sagradi piramida bio Keops (Kufu); zato i u koju svrhu, nije nam rekao. Herodot je takoer Drugu piramidu pripisao Kefrenu (Kefrau),

slika 130

slika 131

koja je istih dimenzija, osim to joj je smanjio visinu za etrde set s t o p a ; i ustvrdio da je Mikerin (Menkara) takoer ostavio piramidu, ali veliinom bitno inferiorniju od one oeve - ime daje naslutiti, premda to izravno ne tvrdi, da je to bila Trea pi ramida u Gizi. U prvom stoljeu po Kr., rimski geografi povjesniar Strabo opisao je ne samo svoj posjet piramidama, nego i ulazak u unu tranjost Velike piramide kroz otvor na sjevernoj strani, skriven kamenom koji se okretao na arkama. Siavi niz dug i uzak pro laz, stigao je do komore izdubljene u stijeni - kao to su i drugi grki i rimski turisti uinili prije njega. Lokacija ovog ulaza u kasnijim je stoljeima zaboravljena, i kad je muslimanski kalif Al Mamoon pokuao ui u piramidu 820. po Kr., uposlio je vojsku zidara, kovaa i inenjera da pro bue kamenje i probiju mu tunel do jezgre piramide. Na to ga je osim znanstvene znatielje potaknula i pohlepa za blagom, jer bio je upoznat s drevnim legendama o tome da piramida sadri tajnu komoru u kojoj su u davnim vremenima skrivene nebeske mape i zemaljske sfere, kao i oruja koja ne raju i staklo koje se moe savijati bez pucanja. Probijajui put kroz masu kamenja naizmjenino ga zagri javajui i hladei dok ne bi popucalo, razbijajui ga maljevima i dlijetima, Al Mamoonovi ljudi napredovali su prema unutra njosti piramide centimetar po centimetar. Ve su namjeravali odustati, kad su iz piramide nedaleko pred sobom zauli zvuk ruenja kamenja, to je znailo da se tamo nalazi nekakva u pljina. S obnovljenim entuzijazmom, probili su put do izvornog silaznog hodnika (sl. 132). Popevi se njime, doli su do izvornog ulaza koji im je izvana promaknuo. Spustivi se nie, stigli su do komore koju je opisao Strabo; bila je prazna. Okno u komori nije vodilo nikamo. Za istraivae ovaj je napor bio uzaludan. Sve druge pirami de, u koje su ljudi uli ili provalili tijekom stoljea, imale su istu unutarnju strukturu: silazni hodnik koji vodi do jedne ili vie komora. To nije otkriveno u Velikoj piramidi. Vie nije bilo tajni koje bi trebalo rijeiti...

slika 132 Ali sudbina je htjela drukije. Udaranje i razbijanje Al Mamoonovih ljudi oslobodilo je jedan kamen, iji pad ih je ohrabrio da nastave s probijanjem tunela. Kad su se spremali odustati od istraivanja, pronali su pali kamen kako lei u silaznom hodni ku. Imao je neobian, trokutast oblik. Kad su prouili strop, otkri li su da je kamen sluio da od pogleda sakrije veliku pravokutnu granitnu plou postavljenu pod odreenim kutom u odnosu na silazni hodnik. Je li ona skrivala put do neke stvarno tajne komo re - u koju oigledno nitko prije njih nije uao? Kako nisu bili u stanju pomaknuti ili razbiti granitni blok, Al Mamoonovi ljudi probili su tunel oko njega. Pokazalo se da je granitni blok bio samo jedan u nizu masivnih granitnih blokova, za kojima su slijedili vapnenaki, kojima je bio zatvoren uzlazni hodnik - nagnut prema gore pod istim kutom od 26 pod kojim je silazni hodnik bio nagnut prema dolje (to je tono polovina vanjskog nagiba piramide). S vrha uzlaznog hodnika, vodoravni hodnik vodio je do etvrtaste sobe s dvostrenim krovom (sl. 133) i neobine nie u njenom istonom zidu; ona je bila posve prazna. Kasnije je utvreno da ova komora lei tono u sredini piramidine osi sjever-jug - jo nije otkriveno ima li ta injenica neku vanost. Odaja je kasnije postala poznata pod imenom Kraljiina k o m o r a , ali ime se temelji na romantiarskim pre dodbama za koje nema ni najmanjih dokaza.

Na vrh uzlaznog hodnika, pod istim uzlaznim kutom od 26, nadovezuje se 45 metara duga Velika galerija, precizne i sloene konstrukcije (sl. 134). Njen uleknuti pod okruen je s dvije rampe koje se proteu cijelom duinom galerije; u svaku rampu uklesan je niz ravnomjerno rasporeenih pravokutnih utora, koji se na laze jedan nasuprot drugom. Zidovi galerije diu se vie od 5,5 metara u visinu sa sedam izbojaka, pri emu je svaki izbaen 7,5 cm u odnosu na onaj ispod njega, tako da se galerija prema gore suava. Na vrhu, strop galerije jednako je irok kao sredinji dio poda izmeu rampi.

slika 133

slika 134

Na gornjem kraju galerije ogromni kamen tvorio je ravnu platformu. U istoj razini s njim, kratak i relativno uzak i nizak hodnik (visok samo 1,07 m) vodio je do pretkomore izuzetno sloene konstrukcije, koja je bila opremljena tako da se jednosta vnim postupkom (povlaenjem ueta?) mogu spustiti tri vrsta granitna zida koji su mogli vertikalno pregraditi prolaz i sprijei ti daljnje napredovanje. Kratak hodnik, po visini i irini slian prethodnom, vodio je zatim do prostorije s visokim stropom, izgraene od poliranog crvenog granita - takozvane Kraljeve komore (sl. 135). U njoj nije bilo niega osim kamenog bloka izdubljenog tako da podsje a na koveg bez poklopca. Njegova precizna izrada ukljuivala je ljebove za poklopac ili gornji dio. Njegove mjere, kako je u meuvremenu utvreno, govorile su o poznavanju sloenih ma tematikih formula. Ali bio je potpuno prazan. Je li, dakle, cijela ta planina od kamena podignuta da bi skri vala prazan koveg u praznoj komori? Tragovi ae od baklji na zidu i Strabovi dokazi svjedoe o tome da je silazni hodnik bio posjeen i ranije; ako je u onoj podzemnoj prostoriji ikada bilo nekog blaga, ono je odavno izvaeno. Ali uzlazni hodnik je nesu mnjivo bio zapeaen kad su Al Mamoonovi ljudi stigli do njega u devetom stoljeu po Kr. Teorija o piramidama kao kraljevskim grobnicama podrazumijevala je da su one bile sagraene kako bi titile faraonovu mumiju i blaga pokopana s njom od pljakaa i drugih nezvanih posjetitelja koji bi mogli naruiti njegov vjeni mir. U skladu s tim, pretpostavlja se da se zatvaranje prolaza do godilo im je mumija u svom lijesu poloena u pogrebnu komo ru. Pa ipak, tu je bio zapeaeni prolaz - i apsolutno nita, osim jednog praznog kamenog kovega, u cijeloj piramidi. Tijekom vremena i drugi su vladari, znanstvenici i pustolo vi ulazili u piramidu, probijali tunele kroz nju, otkrivali druge osobine njene unutarnje strukture - ukljuujui i dva okna koje neki smatraju otvorima za zrak (za koga?), dok drugi tvrde da su sluila za astronomska promatranja (komu?). Iako znanstvenici kameni koveg uporno nazivaju sarkofa gom (dovoljno je velik da u njega lako stane ljudsko tijelo), inje-

nica je da nema niega, apsolutno niega to bi moglo potkrijepi ti tvrdnju da je Velika piramida bila kraljevska grobnica. Zaista, teorija da su piramide bile sagraene kao grobnice faraona ostaje bez konkretnih dokaza. Prva piramida, ona Zoserova, sadri neto to znanstvenici uporno zovu dvjema pogrebnim komorama, koje su pokrive ne prvobitnom mastabom. H. M. von Minutoli, koji je 1821. u njih prvi uao tvrdio je da je unutra pronaao dijelove mumija i nekoliko natpisa sa Zoserovim imenom. Navodno ih je poslao u Europu, ali su nestale na moru. Pukovnik Howard Vyse 1837. podrobnije je istraio unutarnje dijelove, i izvijestio o otkriu gomile mumija (kasnije ih je izbrojano osam), te da je stigao do odaje koja nosi ime kralja Zosera, ispisano crvenom bojom. Jedno stoljee kasnije, arheolozi su izvijestili o otkriu dijelova lubanje i dokaza da se drveni sarkofag moda nalazio u crvenoj granitnoj k o m o r i . Godine 1933. J. E. Quibell i J. P. Lauer otkrili su ispod piramide dodatne podzemne galerije u kojima su bila dva sarkofaga - prazna. Danas je openito prihvaeno miljenje da sve ove dodatne mumije i ljesovi predstavljaju intruzivne pokope, to jest pokapa nje mrtvih iz kasnijih razdoblja uz naruavanje svetosti zapea enih galerija i komora. No, je li sam Zoser ikada bio sahranjen u piramidi - je li ikada postojao izvorni p o k o p ?

slika 135

Veina arheologa danas izraava sumnje u to da je Zoser ikada pokopan u piramidi ili ispod nje. On je, ini se, pokopan u velianstvenoj grobnici otkrivenoj 1928. juno od piramide. Do ove june grobnice, kako je kasnije nazvana, stizalo se kroz galeriju iji je kameni strop bio imitacija palmi. Ona je vodila do lanih poluotvorenih vrata koja su vodila u veliki ograeni prostor. Druge galerije vodile su do podzemne sobe izraene od granitnih blokova; na jednom od njenih zidova troja lana vrata nosila su sliku, ime i titule faraona Zosera. Mnogi ugledni egiptolozi danas vjeruju da je za Zosera pira mida bila samo simbolino mjesto pokopa, i da je kralj pokopan u bogato ukraenoj junoj grobnici, nad kojom se nalazi golema pravokutna graevina s konkavnom sobom u kojoj se takoer nalazila neizostavna kapelica - ba kao to je prikazano na nekim egipatskim crteima (sl. 136).

slika 136

Piramida za koju se vjeruje da ju je poeo graditi Zoserov na sljednik, Sekemket, takoer je sadravala pogrebnu k o m o r u . U njoj se nalazio alabastarni sarkofag, koji je bio prazan. Udbe nici nam govore da je arheolog koji je otkrio komoru i kameni koveg (Zakaria Goneim) zakljuio da su u komoru prije njega provalili pljakai grobova, koji su ukrali mumiju i sav ostali sadraj grobnice; ali to nije posve istinito. U stvari, g. Goneim vertikalna klizna vrata alabastarnog kovega naao je zatvorena i zapeaena gipsom, a ostaci isuenog vijenca jo uvijek su bili na lijesu. Kako se kasnije prisjeao, nae nade su narasle do vr hunca; ali kad smo otvorili sarkofag, otkrili smo da je bio prazan i neupotrijebljen. Je li tamo ikada bio pokopan neki kralj? Dok neki jo uvijek tvrde da jest, drugi su uvjereni da je Sekemketova piramida (poklopci upova s njegovim imenom potvruju ovu identifikaciju) bila samo kenotaf (prazna, simbolina grobnica). Trea stepenasta piramida, ona koja se pripisuje Kabau, ta koer je sadravala pogrebnu k o m o r u ; pronaena je potpuno prazna: bez mumije, ak i bez sarkofaga. Arheolozi su u njenoj blizini otkrili podzemne ostatke jo jedne, nedovrene piramide, za koju se vjeruje da ju je zapoeo Kabaov nasljednik. Njene gra nitne podzemne razine sadravale su neobian ovalni sarkofag utonuo u kameni pod (poput ultramodernih kada). Njegov je poklopac jo bio na mjestu, vrsto zatvoren cementom. Unutra nije bilo niega. Naknadno su pronaeni ostaci drugih triju malih piramida, koje se pripisuju vladarima tree dinastije. Podzemni dijelovi je dne od njih jo nisu istraeni. U drugoj nije pronaena pogrebna komora. U treoj, komora nije sadravala nikakve dokaze da je u njoj ikada itko bio pokopan. Nita nije pronaeno ni u pogrebnoj komori sruene pira mide u Maidumu, ak ni sarkofag. Umjesto toga, Flinders Petrie je pronaao samo ostatke drvenog kovega, koje je proglasio ostaci ma lijesa Sneferuove mumije. Znanstvenici su danas jedinstveni u miljenju da se radilo o ostacima mnogo kasnijeg intruzivnog pokopa. Piramida u Maidumu okruena je brojnim mastabama iz razdoblja tree i etvrte dinastije, u kojima su pokapani lanovi

kraljevske obitelji i druge vane osobe toga vremena. Ograeni prostor oko piramide bio je povezan s niom strukturom (tako zvanim pogrebnim hramom) koja se danas nalazi ispod povrine Nila. Mogue je da je tamo, okrueno i zatieno svetim vodama rijeke, faraonovo tijelo poloeno na posljednji poinak. Sljedee dvije piramide predstavljaju jo veu neugodnost za teoriju o piramidama kao grobnicama. Dvije piramide u Dahshuru (Zakrivljenu i Crvenu), podigao je isti faraon, Sneferu. Prva je imala dvije pogrebne k o m o r e , a druga tri. Jesu li sve bile za Sneferua? Ako je svaki faraon sagradio po jednu piramidu da mu slui kao grobnica, zato je Sneferu sagradio dvije pira mide? Ne treba ni rei da su komore bile potpuno prazne kad su pronaene, ak i bez sarkofaga. Nakon to je Egipatska sluba za starine provela neto upornija istraivanja 1947. i ponovno 1953. (posebno u Crvenoj piramidi), u izvjetaju je priznato da tamo nije pronaeno nita to bi ukazivalo na kraljevu grobnicu. Teorija o piramidi za svakog faraona sada smatra da je slje deu piramidu sagradio Sneferuov sin, Kufu; a imamo Herodotove tvrdnje ( i tvrdnje rimskih povjesniara koji su se oslanjali na njegove radove) da je to bila Velika piramida u Gizi. Njene komore, ak i neoskvrnuta Kraljeva k o m o r a , bile su prazne. Nije nas to trebalo iznenaditi, jer je Herodot (Povijest, sv. II, str 127) napisao da vode Nila, koje pretjeu umjetnim kanalom, okruuju otok na kojem navodno lei Keopsovo tijelo. Da li se onda faraonova prava grobnica nalazila negdje nie u dolini i blie Nilu? U ovom trenutku to nitko ne moe rei. Kefra, kome se pripisuje Druga piramida u Gizi, nije bio Kufuov izravni nasljednik. Izmeu njih dvojice, osam je godina vladao faraon po imenu Radedef. Iz razloga koje znanstvenici ne mogu objasniti, on je za svoju piramidu izabrao mjesto dosta udaljeno od Gaze. Njegova piramida, upola manja od Velike pi ramide, sadravala je uobiajenu pogrebnu k o m o r u . Kad se do nje dolo, otkriveno je da je potpuno prazna. Druga piramida u Gizi ima dva ulaza na svojoj sjevernoj stra ni, umjesto uobiajenog jednog (vidi sl. 129). Prvi poinje - to je takoer neuobiajeno - izvan piramide i vodi do jedne nedovr-

ene komore. Drugi vodi do komore poravnate s vrhom pirami de. Kad je u nju 1818. uao Giovanni Belzoni, granitni sarkofag zateen je prazan, a njegov poklopac leao je razbijen na podu. Jedan natpis na arapskom jeziku govorio je o ulasku u komoru nekoliko stoljea ranije. to su Arapi pronali, ako su uope ita pronali, nigdje nije zabiljeeno. Trea piramida u Gizi, premda dosta manja od druge dvije, ima mnoga jedinstvena ili neobina obiljeja. Njena jezgra sagra ena je od najveih kamenih blokova u svim trima piramidama; njenih donjih esnaest redova nije bilo prekriveno bijelim va pnencem, nego izvanrednim granitom. Najprije je sagraena kao jo manja prava piramida (sl. 129), zatim joj je veliina udvostru ena. Kao posljedica toga, ima dva upotrebljiva ulaza; pored njih ima i trei, moda probni ulaz, kojega graditelji nisu dovrili. U jednu od njenih raznih komora, onu koju se smatra glavnom pogrebnom k o m o r o m , uli su 1837. Howard Vyse i John Per ring. U komori su pronali velianstveno ukraeni bazaltni sar kofag; bio je, kao i obino, prazan. Ali Vyse i Perring su u blizini pronali dio drvenog lijesa na kojem je bilo napisano kraljevsko ime Men-ka-Ra, i ostatke mumije moda Menkaraove - to je bila izravna potvrda Herodotove tvrdnje da je Trea piramida pripadala Mikerinu. Meutim, modernom metodom utvriva nja starosti pomou ugljika utvreno je da drveni lijes nesumnjivo potjee iz saitskog razdoblja - to znai da nije stariji od 660. pr. Kr. (K. Michalowsky, Art of Ancient Egypt); ostaci mumije potjeu iz ranih kranskih vremena. Oni nisu pripadali bilo ka kvom izvornom pokopu. Postoji odreena nedoumica oko toga da li je Men-ka-Ra bio izravni nasljednik Kefraa, ali znanstvenici su sigurni da se njegov nasljednik zvao epsekaf. Koja je od brojnih piramida koje nika da nisu dovrene (ili koje su bile tako loe sagraene da iznad tla od njih nije ostalo nita) pripadala epsekafu, jo uvijek nije ja sno. Meutim, sigurno je da nije pokopan u njoj; pokopan je pod monumentalnom mastabom (sl. 137) u ijoj se pogrebnoj komori nalazio crni granitni sarkofag. U njega su bili provalili drevni pljakai grobova, koji su odnijeli sadraj grobnice i sarkofaga.

Peta dinastija koja je uslijedila poela je s Userkafom. On je svoju piramidu sagradio u Sakkari, u blizini kompleksa oko Zoserove piramide. Ona je oskvrnuta i od pljakaa grobova i intruzivnim pokopima. Njegov nasljednik (Sahura) sagradio je pirami du sjeverno od Sakkare (kod dananjeg Abusira). Iako je to jedna od najbolje ouvanih piramida (sl. 138), u njenoj pravokutnoj pogrebnoj komori nije nita pronaeno. Ali velianstvenost njenih hramova, koji su se protezali od nje do doline Nila, kao i injenica da je jedna od donjih hramskih prostorija bila ukraena kamenim stupovima nalik na palme, moda ukazuju na to da se Sahuraova prava grobnica nalazila negdje u blizini piramide. Neferirkara, koji je sljedei doao na egipatsko prijestolje, svoj je pogrebni kompleks sagradio nedaleko od Sahuraovog. Komo ra u njegovoj nedovrenoj (ili propaloj) piramidi bila je prazna. Spomenici njegovog nasljednika nisu pronaeni. Sljedei vladar sagradio je svoju piramidu veim dijelom od suenih zemljanih opeka i drva umjesto od kamena; pronaeni su tek oskudni osta ci te graevine. Neuserra, koji je sljedei doao na vlast, sagradio je svoju piramidu u blizini piramida svojih predaka. Sadravala je dvije odaje - ni u jednoj nije bilo ni traga od pokopa. Neuserra je, meutim, poznatiji po svom pogrebnom hramu, koji je podi gnut u obliku zdepastog, kratkog obeliska na krnjoj piramidi (sl. 139). Obelisk je bio visok 36 metara, a vrh mu je bio prekriven pozlaenim bakrom. Piramida sljedeeg faraona nije pronaena; moda se pretvo rila u gomilu kamenja koju je prekrio pokretni pustinjski pijesak. Ona koja je pripadala njegovom nasljedniku identificirana je tek 1945. Njen podzemni dio sadravao je uobiajenu komoru, koja je bila gola i prazna. Piramida koju je sagradio Una - posljednji faraon pete dina stije ili, prema nekima, prvi iz este - predstavljala je veliku pre kretnicu u obiajima. U njoj je Gaston Maspero prvi put (1880.) pronaao Tekstove piramida, ispisane po zidovima piramidinih komora i hodnika. etiri piramide narednih vladara este dina stije (Tetija, Pepija I, Merneraa i Pepija II) po svojim su pogre bnim kompleksima i ispisivanju Tekstova piramida po zidovima

slika 137

slika 138

slika 139

bile imitacija Unaove piramide. Bazaltni ili granitni sarkofazi pronaeni su u svim njihovim pogrebnim k o m o r a m a ; mahom su bili prazni, s tom iznimkom to je u sarkofagu u Merenraovoj piramidi pronaena mumija. Ubrzo je utvreno da nije pripadala kralju, ve je tu dospjela kasnijim, intruzivnim pokopom. Gdje su stvarno pokopani vladari este dinastije? Kraljevske grobnice te i prethodnih dinastija bile su daleko na jugu, u Abidosu. To bi, uz druge dokaze, trebalo u potpunosti raspriti shva anja da su grobnice bile kenotafi, a piramide prave grobnice; usprkos tome, stara uvjerenja teko se mijenjaju. injenice govore suprotno. Piramide staroga kraljevstva ni kada nisu sadravale faraonovo tijelo, jer nikada nisu ni bile pre dviene da uvaju faraonovo tijelo. U faraonovom simuliranom putovanju prema Obzoru, one su bile sagraene kao svjetionici koji su vodili njegov ka prema Stepenitu do neba - ba kao to su piramide koje su izvorno gradili bogovi sluile kao svjetionici bogovima dok su plovili preko n e b a . Nae je uvjerenje da faraoni, jedan za drugim, nisu pokuava li imitirati Zoserovu piramidu, nego Piramide bogova: piramide u Gizi.

EGIPAT: GLAVNE LOKACIJE PIRAMIDA

slika 140

13
KRIVOTVORENJE FARAONOVOG IMENA
Krivotvorenje radi stjecanja slave i bogatstva nije rijetka po java u trgovini i umjetnosti, u znanosti i bavljenju starinama. Ako ga se razotkrije, moe uzrokovati gubitke i sramotu. Odri li se, moe promijeniti povijesne zapise. To je, po naem miljenju, ono to se dogodilo s Velikom pira midom i njenim navodnim graditeljem, faraonom Kufuom. Novo sustavno i disciplinirano arheoloko prouavanje lo kaliteta s piramidama koji su na brzinu otkopani prije jednog i pol stoljea (u mnogim sluajevima to su uinili lovci na blago), potaknulo je brojna pitanja u vezi s nekim od ranijih zakljua ka. Vjerovalo se da je razdoblje piramida poelo sa Zoserovom stepenastom piramidom, i da je bilo obiljeeno postupnim na predovanjem prema pravoj piramidi, to je na kraju i postignuto. Ali zato je bilo tako vano sagraditi pravu piramidu? Ako se umijee gradnje piramida postupno usavravalo, zato su mnoge piramide koje su graene nakon piramida u Gizi bile loije, umje sto da budu savrenije od onih u Gizi?

Je li Zoserova stepenasta piramida bila model drugim pi ramidama, ili je ona sama bila imitacija nekog starijeg modela? Znanstvenici danas vjeruju da je prva, manja stepenasta pirami da (sl. 125) koju je Imhotep podigao nad mastabom bila obloe na prekrasnim, kvalitetnim bijelim vapnencem (Ahmed Fakhry, The Pyramids); meutim, prije nego to je oblaganje dovreno, on se odluio na jo jednu izmjenu - dograivanje jedne jo vee piramide preko prve. No, kako nam govore novi dokazi, ak je i ta konana stepenasta piramida bila obloena, kako bi izgledala kao prava piramida. Oplata, koju su otkrile arheoloke misije Sveuilita Harvard pod vodstvom Georga Reisnera, bila je primitivno napravljena od zemljanih opeka, koje su, razumije se, prilino brzo propale - ostavljajui dojam da je Zoser sa gradio stepenastu piramidu. tovie, te zemljane opeke, kako je otkriveno, bile su obojene vapnom kako bi simulirale oplatu od bijelog vapnenca. Koga je to, dakle, Zoser pokuavao oponaati? Gdje je Im hotep vidio ve sagraenu i dovrenu pravu piramidu, glatkih strana i s oplatom od vapnenca? I jo jedno pitanje: ako su, kao to trenutno priznata teorija zagovara, pokuaji u Maidumu i Sakkari da se sagradi glatka piramida od 52 propali, pa je Sneferu morao varati i sagraditi navodno prvu pravu piramidu pod kutom od samo 43 - zato je onda njegov sin odjednom odluio sagraditi mnogo veu piramidu pod opasnim kutom od 52 - i navodno to postigao bez ikakvih potekoa? Ukoliko su piramide u Gizi bile tek obine piramide u nizu od po jedne piramide za svakog faraona - zato Kufuov sin Ra dedef nije sagradio svoju piramidu u blizini oeve, u Gizi? Prisje timo se: druge dvije piramide u Gizi navodno jo nisu postojale, tako da je Radedef imao cijelo to podruje na raspolaganju za podizanje piramida po volji. K tomu, ako su arhitekti i inenjeri njegovog oca postali majstori umijea gradnje piramida, gdje su bili kada je Radadefu trebalo pomoi sagraditi slinu dojmljivu piramidu, umjesto po svemu inferiorne i kratkotrajne kakva je bila ona koja je nosila njegovo ime?

Je li razlog tomu da nijedna druga piramida osim Velike pi ramide nema uzlazni hodnik to to je jedinstveni uzlazni hodnik bio uspjeno blokiran i skriven sve do 820. po Kr - tako da su svi oni koji su kopirali ovu piramidu znali samo za silazni prolaz? Nepostojanje hijeroglifskih natpisa u tri piramide u Gizi ta koer nas primorava da si postavimo isto pitanje koje je postavio James Bonwick prije jednog stoljea (Pyramid Facts and Fancies): "Tko je u stanju povjerovati da bi Egipani ostavili tako izvan redan spomenik bez ikakvih hijeroglifskih natpisa - oni, koji su ispisivali bezbrojne hijeroglife po svim graevinama bilo kakve namjene?". Njihov izostanak, moe se pretpostaviti, proizlazi iz injenice da su piramide ili sagraene prije nastanka hijeroglifskog pisma, ili ih nisu sagradili Egipani. Ovo su neki od argumenata koji uvruju nae uvjerenje da su se Zoser i njegovi nasljednici, zapoevi s obiajem gradnje pi ramida, upustili u oponaanje modela koji su ve ranije postojali: piramida u Gizi. One nisu bile unaprijeena verzija ranijih Zoserovih pokuaja; umjesto toga, bile su prototipovi koje su Zoser i faraoni poslije njega pokuavali kopirati. Neki su znanstvenici iznijeli miljenje da su male satelitske piramide u Gizi zapravo bile umanjeni modeli (otprilike u mje rilu 1:5) koje su drevni Egipani koristili ba kao to dananji arhitekti koriste makete za procjene i snalaenje; no, danas je poznato da one predstavljaju kasnije dodatke. Meutim, mi vje rujemo da je zaista postojao takav umanjeni model; Trea pirami da, sa svojim oiglednim strukturnim pokusima. Nakon toga su, po naem miljenju, dvije vee piramide sagraene kao par svjetionika za Anunnakije. Ali to je bilo s Menkaraom, Kefraom i Kufuom, koji su (kako nam je rekao Herodot) bili graditelji ovih piramida? I doista, to je bilo s njima? Hramovi i prilazi povezani s Treom piramidom zaista nose dokaze da je njihov graditelj bio Menkara - dokaze koji ukljuuju natpise s njegovim imenom i nekoliko prekrasnih kipova koji ga prikazuju u zagrljaju Hathor i drugih boica. Ali sve to dokazuje samo da je Menkara sagra dio ove dodatne strukture, povezujui sebe s piramidom - a ne

da je sagradio i piramidu. Anunnakijima su, kao to je logino pretpostaviti, trebale samo piramide, i nisu gradili hramove za oboavanje samih sebe; samo je faraonu trebao pogrebni hram, hram-mrtvanica i druge graevine povezane s njegovim puto vanjem do bogova. U unutranjosti same Tree piramide nije pronaen nijedan natpis, kip, pa ak ni ukraeni zid; tek gola, stroga preciznost. Jedini navodni dokaz pokazao se lanim: dijelovi drvenog lijesa na kojima je bilo napisano Menkaraovo ime dokazano potjeu iz vremena od nekih 2.000 godina nakon njegove vladavine, a mu mija koja je pristajala lijesu bila je iz ranih kranskih vremena. Tako ne postoji nikakav dokaz koji bi govorio u prilog teoriji da je Menkara - ili bilo koji drugi faraon - imao ikakve veze s na stankom i gradnjom same piramide. Druga piramida je, slino ovoj, potpuno golih zidova. Kipovi koje nose Kefrinu kartuu (duguljastu ovalnu plou na kojoj je pisalo faraonovo ime) pronaeni su samo u hramovima koji se nadovezuju na piramidu. No ne postoji nita to bi ukazivalo na to da ju je on sagradio. to je, dakle, s Kufuom? S jednim izuzetkom, kojeg emo kasnije razotkriti kao vjeroja tnu prijevaru, jedina tvrdnja da je on sagradio Veliku piramidu potjee od Herodota (i rimskih povjesniara koji su se oslanjali na njegova djela). Herodot ga je opisao kao vladara koji je ugnje tavao svoj narod trideset godina kako bi sagradio prilaz i pirami du. Ipak, sudei po svemu ostalom, Kufu je vladao samo dvadeset i tri godine. Ako je bio tako sjajan graditelj, okruen najveim arhitektima i zidarima, gdje su drugi njegovi spomenici, gdje su njegovi kipovi u natprirodnoj veliini? Nema ih, a po nedostatku ostataka takvih spomenika u nje govu ast moe se zakljuiti da je Kufu bio vrlo slab graditelj, a ne velianstven. Imao je, meutim, jednu briljantnu zamisao: naa je pretpostavka da je, vidjevi propalu oplatu od glinenih opeka na stepenastoj piramidi, sruenu piramidu u Maidumu, naglu promjenu nagiba na prvoj Sneferuovoj piramidi, krivi nagib na Sneferuovoj drugoj piramidi - Kufu doao na veliku ideju. Tamo

u Gizi stajale su savrene piramide na koje nitko nije polagao pravo. Nije li mogao zatraiti dozvolu bogova da oko jedne od njih sagradi pogrebne hramove koji su bili potrebni za njegovo putovanje u zagrobni ivot? Nije bilo nikakvog naruavanja sve tosti same piramide: svi hramovi, ukljuujui i Dolinski hram u kojem je Kufu vjerojatno pokopan, nalazili su se izvan nje: bili su uz Veliku piramidu, ali je nisu ak ni dodirivali. Tako je Velika piramida postala poznata kao Kufuova. Kufuov nasljednik Radadef odbacio je oevu ideju, radije sagradivi vlastitu piramidu, poput Sneferua. Ali zato je otiao sjeverno od Gize, umjesto da svoje svetite smjesti kraj oevog? Jednostavno objanjenje glasi da je plato Gize ve bio posve po punjen - trima starijim piramidama, kao i satelitskim graevina ma koje je u blizini podigao Kufu... Vidjevi Radadefov neuspjeh, sljedei faraon - Kefra - iza brao je Kufuovo rjeenje. Kada je dolo vrijeme da mu zatreba piramida, nije vidio nikakvo zlo u tome da prisvoji ve gotovu, drugu veliku piramidu, okruivi je vlastitim hramovima i sa telitskim graevinama. Njegov nasljednik Menkara nakon toga sebe je povezao s posljednjom preostalom piramidom, takozva nom Treom piramidom. Nakon to su ve postojee piramide na taj nain zauzete, kasniji faraoni bili su prisiljeni doi do piramida na tei nain: pokuavajui ih sagraditi... Kao to je bio sluaj i s onima koji su to pokuali ranije (Zoserom, Sneferuom, Radedefom), njihovi napori urodili su inferi ornim imitacijama tri starije piramide. U prvi mah, naa teorija da Kufu (kao ni ostala dvojica) nije imao nikakve veze s gradnjom piramide koja se povezuje s njim moe zvuati nategnuto i neuvjerljivo. Meutim, nije tako. Kao dokaz tomu, pozvat emo se na rijei samog Kufua. Pitanje da li je Kufu zaista sagradio Veliku piramidu ozbiljne je egiptologe poelo muiti prije jednog i pol stoljea, kada je otkri ven jedini predmet na kojem se Kufu spominje i povezuje s pirami dom. Zbunjujue je bilo to to je predmet potvrivao da ju on nije sagradio: piramida je ve postojala u vrijeme njegove vladavine!

Dokazni materijal je stela od vapnenca (sl. 141) koju je 1850ih otkrio Auguste Mariette meu ruevinama Izidinog hrama, u blizini Velike piramide. Pripadajui natpis identificira ju kao spomenik kojeg je Kufu podigao sebi u ast, kako bi obiljeio obnovu Izidinog hrama te slika i simbola bogova koje je Kufu pronaao u uruenom hramu. Uvodni stihovi nepogrjeivo iden tificiraju Kufua po njegovoj kartui:

Ankh

Hor Mezdau ivio Hor Mezdau;

Suten-bat kralj (u) Gornjeg i Donjeg Egipta,

Khufu tu Ankh Kufuu, dan je ivot!

On je utemeljio

hram

Izide,

Gospodarice piramida,

kraj Hrama Sfinge

Prema natpisu na ovoj steli (koja se nalazi u Kairskom mu zeju), Velika piramida ve je stajala na svom mjestu kad je Kufu stigao na scenu. Njena gospodarica bila je boica Izida - ona je pripadala toj boici, a ne Kufuu. Osim toga, i Sfinga - pripisivana Kefrau, koji ju je navodno sagradio zajedno s Drugom piramidom - ve je le ala na svojoj dananjoj lokaciji. U nastavku se natpisa podrobno

slika 141

opisuje poloaj Sfinge, a spominje se i injenica da je jedan njen dio otetila munja - to oteenje vidljivo je i dan-danas. Kufu u svom natpisu dalje tvrdi da je sagradio piramidu za princezu Henutsen pored hrama boice. Arheolozi su pronali nezavisne dokaze da je najjunija od tri male piramide u blizini Velike piramide - mala piramida koja je najblia Izidinom hramu - zaista bila posveena Henutsen, Kufuovoj supruzi. Tako se sve to stoji u natpisu slae s poznatim injenicama; ali jedina Ku ova tvrdnja u vezi s gradnjom piramida govori da je sagradio malu piramidu za princezu. Velika piramida, tvrdi on, ve je bila tamo, kao i Sfinga (a moe se zakljuiti da to vrijedi i za druge dvije male piramide). Ova potvrda naih teorija postaje jo uvjerljivija kada vidimo da u drugom dijelu natpisa Veliku piramidu naziva Hathorinom zapadnom p l a n i n o m : ivio Hor Mezdau; Kralju Gornjeg i Donjeg Egipta, Kufuu, Dan je ivot! Svojoj majci Izidi, Boanskoj majci, Gospodarici "Hathorine zapadne planine", on je napravio (ovaj) natpis na steli. Prinio (joj) je novu svetu rtvu. Sagradio (joj) je kamenu Kuu (hram), obnovio je bogove pronaene u njenom hramu. Hathor je, kao to je poznato, bila gospodarica Sinajskog po luotoka. Ako je najvii vrh na poluotoku bila njena Istona pla nina, Velika piramida bila je njena Zapadna planina - a to dvoje sluilo je kao uporite sletnog koridora. 'Inventarna stela', kako je kasnije nazvana, ima sva obiljeja autentinosti. Ipak, znanstvenici iz vremena njenog otkria (i mnogi drugi do dananjeg dana) nisu bili u stanju pomiriti se s neizbjenim zakljucima koji iz nje proizlaze. Kako nisu bili spre-

mni poremetiti cijelu strukturu piramidologije, Inventarnu stelu proglasili su krivotvorinom - natpisom koji je napravljen davno nakon Kufuove smrti (da citiramo Selima Hassana, Excavations at Giza), ali koja nosi njegovo ime "kako bi podrala neke lane tvrdnje lokalnih sveenika." James H. Breasted - ija knjiga Ancient Records of Egypt pred stavlja klasino djelo o drevnim egipatskim natpisima - 1906. je napisao da je "spominjanje Sfinge i takozvanog hrama kraj nje u Kufuovo vrijeme inilo ovaj objekt od poetka vrlo zanimljivim. To bi spominjanje bilo od izuzetne vanosti kad bi spomenik potjecao iz Kufuovog vremena; ali pravopisni dokazi o njegovom kasnijem podrijetlu posve su nedvojbeni." On se nije slagao s Gastonom Masperom, vodeim egiptologom toga vremena, koji je ranije iznio miljenje da je stela, ako zaista i potjee iz kasnijeg vremena, kopija ranijeg autentinog izvornika. Usprkos sumnja ma, Breasted je natpis uvrstio meu zapise iz etvrte dinastije. A Maspero je, piui 1920. svoje opseno djelo The Down of Civili zation, prihvatio sadraj Inventarne stele kao injenine podatke u vezi sa ivotom i aktivnostima faraona Kufua. emu, dakle, oklijevanje oko priznavanja autentinosti ovog artefakta? Inventarna stela proglaena je krivotvorinom zato to se i nilo da je samo jedno desetljee ranije identifikacija Kufua kao graditelja Velike piramide nedvojbeno potvrena. Naizgled ko naan dokaz bile su crvenom bojom naslikane oznake, otkrivene u zapeaenim komorama iznad Kraljeve komore, koje bi se mo gle interpretirati kao oznake zidara napravljene u osamnaestoj godini Kufuove vladavine (sl. 142). Budui da u komore prije 1837. kada su otkrivene nitko nije uao, oznake su morale biti autentine; ukoliko je stela nudila kontradiktorne informacije, onda je ona morala biti krivotvorena. Ali dok analiziramo okolnosti u vezi s oznakama naslika nim crvenom bojom, i provjeravamo tko su bili njihovi otkri vai - istraivanje koje iz nekog razloga jo nitko nije poduzeo - dolazimo do sljedeeg zakljuka: ukoliko je bilo krivotvorenja, ono se nije dogodilo u drevnim vremenima, nego 1837. po Kr., a

SJEVERNA STRANA. KROVNO KAMENJE KOJE SE TREBALO PODIZATI OKOMITO

SJEVERNA STRANA

slika 142 krivotvoritelji nisu bili neki lokalni sveenici, ve dva (ili tri) beskrupulozna Engleza... - Pria poinje 29. 12. 1835. s dolaskom u Egipat puko vnika Richarda Howarda Vysea, 'crne ovce' engleske aristokrat ske obitelji. U to su vrijeme drugi asnici kraljevske vojske bili prominentni meu redovima 'antikvara' (kako su u to doba zvali arheologe), itali su radove pred uglednim drutvima i pri mali javna priznanja. Bez obzira je li ili nije Vyse otiao u Egipat s takvim idejama na umu, injenica je da se prilikom posjeta pira midama u Gizi smjesta zarazio groznicom svakodnevnih otkria do kojih su dolazili kako znanstvenici, tako i laici. Posebno su

ga uzbuivale prie i teorije Giovannija Battiste Caviglie koji je traio tajne komore u unutranjosti Velike piramide. Ve za nekoliko dana, Vyse je ponudio da e financirati Caviglieva istraivanja bude li ga on prihvatio kao suotkrivaa. Caviglia je glatko odbio tu ponudu, a uvrijeeni Vyse krajem 2.mj. 1936. otplovio je u Bejrut kako bi posjetio Siriju i Malu Aziju. No, dugo putovanje nije umanjilo enju koja se u njemu pro budila. Umjesto da se vrati u Englesku, u 10.mj. 1836. opet se pojavio u Egiptu. Za vrijeme prethodnog posjeta sprijateljio se s lukavim posrednikom J. R. Hillom, koji je u to vrijeme bio nad zornik u tvornici bakra. Sada se upoznao s g. Sloaneom, koji mu je doapnuo da postoje naini da se od egipatske vlade dobije Firman - rjeenje o koncesiji - za ekskluzivno pravo na iskapa nja u Gizi. Tako upuen, Vyse je otiao k britanskom konzulu, pukovniku Campbellu, po potrebnu dokumentaciju. Na njego vo zaprepatenje, Firmanom su Campbell i Sloan imenovani za sudionike, a Caviglia je postavljen za nadglednika radova. Dana 2. 11. 1836. razoarani Vyse Cavigli je isplatio moj prvi prilog od 200 dolara, te pun gnuanja otiao na razgledavanje Gornjeg Egipta. Kako Vyse pie u svojim kronikama Operations Carried on at the Pyramids of Gizeh in 1937, u Gizu se vratio 24. 01. 1837, izuzetno nestrpljiv da vidi kakav je napredak postignut. Ali umjesto potragom za skrivenim komorama, Caviglia i njegovi radnici bili su zauzeti iskapanjem mumija iz grobova oko pira mida. Vyseov je bijes popustio tek kad je Caviglia priopio da mu ima za pokazati neto vano: oznake koje su ostavili graditelji piramida! Iskapanja u grobnicama pokazala su da su drevni zidari ve oklesano kamenje ponekad oznaavali crvenom bojom. Caviglia je ustvrdio da je takve oznake pronaao pri osnovici Druge pira mide. No, kad su to prouili zajedno s Vyseom, pokazalo se da je crvena boja bila prirodna mrlja u kamenu. A to je s Velikom piramidom? Caviglia je, pokuavajui utvr diti kamo vode kanali za zrak iz Kraljeve k o m o r e , bio uvjereniji nego ikad da tamo gore moraju postojati tajne komore. Jedan

takav pregradak, do kojeg se moe doi puzanjem kroz uski pro laz, otkrio je 1765. Nathaniel Davison (sl. 143). Vyse je zahtijevao da se radovi usredotoe na taj dio; bio je oajan kada je otkrio da je Cavigliu i Campbella vie zanimalo pronalaenje mumija, koje je u to vrijeme elio imati svaki muzej. Caviglia je ak otiao tako daleko da je jednu veliku grobnicu koju je pronaao nazvao "Campbellova grobnica". Odluivi da e sam voditi svoju 'predstavu', Vyse se iz Kaira preselio na lokalitet s piramidama. "Prirodno je da sam elio doi do nekih otkria prije negoli se vratim u Englesku.", priznao je u svom dnevniku 27. 01. 1837. Na veliki troak svoje obitelji, tada je izbivao ve znatno due od godine dana. U tjednima koji su uslijedili, jaz izmeu njega i Caviglie jo se vie produbio, i Vyse ga je zasipao raznim optubama. Dana 11. 02. njih su dvojica otro posvaali. Dvanaestog, Caviglia je doao do velikog otkria u Campbellovoj grobnici: sarkofaga ispisanog hijeroglifima i crvenih zidarskih oznaka na kamenim zidovima grobnice. Trinaestog je Vyse po kratkom postupku otpustio Cavigliu i naloio mu da se udalji s lokaliteta. Caviglia se vratio samo jednom, petnaestog, kako bi pokupio svoje stvari; godinama nakon toga upuivao je "neasne optube" protiv Vysea, u detalje kojih Vyse u svojim kronikama nije elio ulaziti.

Davisonova komora

Uski prolaz

slika 143

Da li se radilo o stvarnim nesuglasicama, ili je Vyse namjerno izazvao sukob kako bi mogao otjerati Cavigliu s lokaliteta? Ispostavilo se da je Vyse tijekom noi 12. 02. potajno uao u Veliku piramidu u drutvu izvjesnog Johna Perringa - ine njera egipatskog Odjela za javne radove i egiptologa amatera - kojeg je Vyse upoznao preko dobro obavijetenog g. Hilla. Oni su prouili intrigantnu pukotinu koja je nastala na granitnom bloku iznad Davisonove komore; trska koju su u nju ugurali nije se savila; oito je iza nje bila nekakva prostorija. Kakve su planove njih dvojica skovali tijekom ovog tajnog nonog posjeta? O tome moemo samo nagaati na temelju ka snijih dogaaja. injenica je da je Vyse sljedeeg jutra otpustio Cavigliu i na njegovo mjesto postavio Perringa. Vyse je u svom dnevniku zapisao: "vrsto sam odluio provesti iskapanja iznad krova (Davisonove) komore, gdje oekujem da u nai pogrebnu odaju.". Dok je Vyse zapoljavao sve vie ljudi i ulagao sve vie novca u ovo istraivanje, kraljevska obitelj i drugi dostojanstve nici dolazili su pogledati otkria u Campbellovoj grobnici; bilo je malo novih stvari u unutranjosti piramide koje im je Vyse mo gao pokazati. Frustriran zbog toga, Vyse je svojim ljudima zapo vjedio da ponu buiti rame Sfinge, u nadi da e pronai zidarske oznake. Kako to nije urodilo plodom, ponovno je usredotoio pozornost na skrivenu komoru. Sredinom oujka Vyse se suoio s novim problemom: drugi projekti poeli su odvlaiti njegove radnike. Udvostruio im je plau, pod uvjetom da rade dan i no: shvatio je da vrijeme istie. U oaju, Vyse je odustao od svakog opreza, te je naredio da se pone koristiti eksploziv za probijanje puta kroz kamenje koje mu je blokiralo napredovanje. Do 27. 03. radnici su uspjeli probiti malu rupu kroz grani tne blokove. Protivno logici, Vyse je nakon toga otpustio predradnika, izvjesnog Paula. Sljedeeg dana Vyse je napisao: "Ugurao sam svijeu na vrhu tapa kroz malu rupu koja je probijena pre ma komori iznad Davisonove, i doao do poniavajueg otkria da se radi o konstrukcijskoj komori poput one ispod nje.". Otkrio je skrivenu komoru! (sl. 144.)

Wellingtonova komora

KRALJEVA KOMORA

KOVEG

slika 144 Proirivi rupu dinamitom, Vyse je 30. 03. uao u novootkrivenu komoru, u pratnji g. Hilla. Detaljno su je prouili. Bila je hermetiki zatvorena, bez bilo kakvih otvora. Njen pod sastojao se od grube strane velikih granitnih blokova koji su tvorili strop Davisonove komore ispod nje. "Crni sediment bio je ravnomjer no rasporeen po itavom podu, i u njemu se vidjela svaka naa stopa." (Priroda ovog crnog praha, koji se "nataloio do odree ne debljine", nikada nije utvrena.) "Svod je bio prekrasno ugla an i imao je najfinije spojeve." Bilo je jasno da u komoru nitko prije njih nije uao; ipak, u njoj nije bilo ni sarkofaga ni blaga. Bila je gola - potpuno prazna. Vyse je naloio da se rupa proiri, i poslao poruku britanskom konzulu u kojoj je objavio da je novi pregradak nazvao "Welling tonova komora". Naveer, "kad su stigli g. Perring i g. Mash, otili smo u Wellingtonovu komoru i obavili razna mjerenja, te pritom smo otkrili klesarske oznake". Kakve li iznenadne sree! Bile su sline crvenim oznakama pronaenim u grobnicama izvan piramide. Izgleda da su potpuno promakle Vyseu i Hillu dok su sami detaljno pretraivali komoru. Ali zajedno s g. Perringom i g. Mashom - graevinskim inenjerom koji je doao

na Perringov poziv - etiri su ovjeka bila svjedoci jedinstvenog otkria. injenica da je Wellingtonova komora bila gotovo identina Davisonovoj navela je Vysa na pomisao da bi se iznad njih mogla nalaziti jo neka komora. Vyse je 4. 04. bez objanjenja otpu stio preostalog predradnika, izvjesnog Giachina. Dana 14. 04. nalazite su posjetili britanski konzul i austrijski generalni kon zul, zatraivi da se izrade kopije zidarskih oznaka. Vyse je upo slio Perringa i Masha - ali im je dao upute da prvo kopiraju rani je pronaene oznake u Campbellovoj grobnici; one jedinstvene u Velikoj piramidi zbog nekog su razloga mogle priekati. Uz obilnu primjenu eksploziva, u pregradak iznad Wellingtonovog (Vyse ga je imenovao po lordu Nelsonu) provaljeno je 25. 04.. Bio je jednako prazan kao i ostali, a pod je takoer bio prekriven zagonetnom crnom prainom. Vyse je izvijestio da je pronaao nekoliko klesarskih oznaka ispisanih crvenom bojom na blokovima, posebno na zapadnoj s t r a n i . Cijelo to vrijeme, g. Hill je ulazio i izlazio iz komora, toboe zato da bi u njima ispisao (kako?) imena Wellingtona i Nelsona. Dvadeset sedmoga, g. Hill - ne Perring ili Mash - kopirao je klesarske oznake. Vyse je ozna ke iz Nelsonove komore (ali ne i one iz Wellingtonove) objavio u svojoj knjizi (sl. 145a). Dana 7. 05. eksplozivom je probijen put u jo jednu komoru iznad Nelsonove, koju je Vyse privremeno nazvao po lady Arbuthnot. U dnevniku se ne spominju nikakve klesarske oznake, iako su tu kasnije pronaene u velikom broju. Na novim je oznakama bilo posebice upadljivo to to su ukljuivale i broj ne kartue - to je moglo znaiti jedino da se radi o kraljevom imenu (sl. 145b). Da li je to Vyse zaista naiao na zapisano ime faraona koji je sagradio piramidu? Dana 18. 05. dr. Walni prijavio se za prijepis znakova pronaenih u Velikoj piramidi, kako bi ih poslao g. Roselliniju, egiptologu koji se specijalizirao za odgonetanje kraljevskih ime na. Vyse je spremno odbio taj zahtjev. Sljedeeg dana, u drutvu Lorda Arbuthnota, g. Brethela i g. Ravena, Vyse je uao u Komoru lady Arbuthnot, i njih etvorica

slika 145

su "usporedili crtee g. Hilla s klesarskim oznakama u Velikoj piramidi, potom smo potpisali svjedoenje o njihovoj tonosti.". Ubrzo nakon toga probijen je prolaz u posljednju komoru, i pronaene su nove oznake - ukljuujui i kraljevsku kartuu. Vyse je zatim otiao u Kairo i predao ovjerene kopije natpisa na kamenju britanskoj ambasadi, kako bi bile slubeno proslijeene u London. Njegov je posao bio zavren: otkrio je dotad nepoznate ko more i dokazao identitet graditelja Velike piramide; jer u kartuama je pisalo kraljevsko ime Kh-u-f-u O ovom otkriu do dananjeg dana svjedoi svaki udbenik. Posljedice Vyseovih otkria bile su goleme, a njihovo pri hvaanje bilo je zajameno, nakon to je uspio na brzinu dobiti potvrdu Britanskog muzeja u Londonu. Nije poznato kada su faksimili koje je napravio g. Hill stigli do muzeja, i kada je tono njihova analiza stigla do Vysea; ali on je miljenje muzeja (iz pera strunjaka za hijeroglife Samuela Bircha) unio u svoje kronike 27. 05. 1837. inilo se da je duga analiza potvrdila Vyseova oekivanja: imena na kartuama mogla su se itati kao Kuju ili varijacije istog imena: ba kao to je napisao Herodot, Keops je bio graditelj Velike piramide. Ali u uzbuenju koje je, prirodno, uslijedilo, nedovoljna se panja poklanjala brojnim 'ako' i 'ali' u miljenju muzeja. Ono je sadravalo i trag koji nas je uputio na mogunost da se radi o krivotvorini: nespretnu pogreku krivotvoritelja. Za poetak, g. Birchu su kod mnogih oznaka bih' sumnjivi pravopis i oblik pisma. "Simboli ili hijeroglifi koje je klesar, ili zidar, ispisao crvenom bojom na kamenju u komorama Velike piramide oigledno predstavljaju klesarske oznake", primijetio je u svom uvodnom odlomku. Odmah potom slijedi i ograda: "Premda nisu vrlo itki, iz razloga to su pisani poluhijeratskim ili linearnim hijeroglifskim znakovima, meu njima ima vrlo za nimljivih toaka..." G. Bircha je zbunjivalo to to su oznake koje bi trebale datirati s poetka etvrte dinastije napisane pismom koje se poelo javlja ti tek jedno stoljee kasnije. Pisanje hijeroglifskih znakova, koji

su nastali iz piktograma - 'pisanih slika' - zahtijevalo je veliku vjetinu i dugotrajnu vjebu; zato je s vremenom, u trgovinskim ugovorima, u upotrebu uao bri, jednostavniji i linearniji oblik, poznat kao hijeratsko pismo. Tako su hijeroglifski simboli koje je otkrio Vyse pripadali drugom razdoblju. Oni su takoer bili vrlo nerazumljivi, i g. Birch je imao velikih problema s njihovim itanjem: "Znaenje hijeroglifa koji slijede nakon vlastitog imena u istom linearnom stilu kartua, nije previe oigledno... Simboli nakon imena vrlo su nerazumljivi.". Mnogi od njih izgledali su mu kao da su "pisani znakovima vrlo slinim hijeratskima" - iz jo mnogo kasnijeg razdoblja od poluhijeratskih znakova. Neki od simbola bili su vrlo neuobiajeni, nikad vieni u bilo kojem drugom egipatskom natpisu: "Nakon Sufisove (Keopsove) kartue", napisao je, "slijedi hijeroglif kojem bi bilo teko pronai slinog.". Druge simbole bilo je "jednako teko protumaiti". G. Birch je takoer bio zbunjen "neobinim redoslijedom simbola" u najvioj, nadsvoenoj komori (koju je Vyse nazvao "Campbellova komora"). Tamo je hijeroglifski simbol za "dobro, milostivo" upotrijebljen kao brojka - takva upotreba nije otkri vena nikada ni prije ni kasnije. Pretpostavljeno je da taj neobino napisan broj znai 'osamnaesta godina' (Kufuove vladavine). Jednako neobini bili su simboli koji su slijedili za kraljev skom kartuom, pisani "istim linearnim nainom kao kartua". On je pretpostavio da znae kraljevsku titulu, neto kao "Moni u Gornjem i Donjem Egiptu". Slinosti s ovim redom simbola uspio je pronai jedino u "tituli koja se nalazi na lijesu Amasisove kraljice" iz saitskog razdoblja. Nije smatrao potrebnim naglasiti da je faraon Amasis vladao u estom stoljeu pr. Kr. - vie od 2.000 godina nakon Kufua! Tko god da je namazao crvene oznake o kojima je izvijestio Vyse, koristio je nain pisanja (linearan), pisma (poluhijeratsko i hijeratsko) i titule iz razliitih razdoblja - ali nita od toga nije bilo iz Kufuovog vremena, i sve je bilo iz kasnijih razdoblja. Nji hov autor takoer nije bio osobito pismen: mnogi hijeroglifi bili su neitljivi, nepotpuni, na pogrenom mjestu, krivo upotrijeblje ni ili potpuno nepoznati.

(Analizirajui ove natpise godinu dana kasnije, vodei njema ki egiptolog tog vremena, Carl Richard Lepsius, bio je jednako zauen injenicom da su pisani "znakovima naslikanim kistom i crvenom bojom, koji su toliko nakoeni da nalikuju na hijeratske znakove." Neki od hijeroglifa koji dolaze iza kartua, ustvrdio je, bili su potpuno nepoznati, i "osobno ih nisam u stanju protu maiti.") Vrativi se na glavno pitanje, u vezi s kojim je od njega zatra eno miljenje - identitet faraona koji se spominje na natpisima - Birch iznosi pravu bombu: u piramidi se ne spominje jedno, ve dva kraljevska imena! Je li mogue da su dva kralja gradila istu piramidu? I ako je tako, tko su oni bili? Dva kraljevska imena koja se javljaju na natpisima, izvijestio je Samuel Birch, nisu bila nepoznata: "ve su ranije pronaena u gro bnicama dunosnika koji su radili za vladare te dinastije", tj. etvrte dinastije, ijim faraonima su pripisivane piramide u Gizi. Jedna kar tua (sl. 146a) tada je itana Sofu ili ofu; druga (146b) je sadravala ovna, simbol boga Knuma, i itana je Senekuf ili Seneufu. Pokuavajui analizirati znaenje imena sa znakom ovna, Birch je primijetio da je "kartuu, slinu onoj koja se prvi put javlja u Wellingtonovoj komori, objavio g. Wilkinson, Mater. Hie roglyph, Plate of Unplaced Kings E; takoer, i g. Rosellini, tom. i. tav. 1, 3, koji fonetske elemente od kojih je sastavljena ita 'Seneufo', i to ime prema g. Wilkinsonu znai 'Sufisov brat'." Meu egiptolozima je prihvaena teorija da je neki faraon mogao dovriti piramidu koju je zapoeo njegov prethodnik (kao to je sluaj s piramidom u Maidumu). Nije li to mogao biti razlog zato se u istoj piramidi javljaju dva kraljevska imena? Moda - ali sigurno ne u naem sluaju. U sluaju Velike piramide to nije mogue zbog lokacija razli itih kartua (sl. 147). Kartua za koju se pretpostavlja da joj je mjesto u piramidi, ona koja se odnosi na Keopsa/Kufua, prona ena je samo u najvioj, nadsvoenoj komori, onoj koja je dobila ime Campbellova komora. Nekoliko kartua na kojima pie dru go ime (koje se danas ita Knem-kuf) javlja se u Wellingtonovoj

slika 146

slika 147

komori i u Komori lady Arbuthnot (u Nelsonovoj komori nema kartua). Drugim rijeima, nie komore nose ime faraona, koji je ivio i vladao nakon Keopsa. Budui da se piramida ne moe sagraditi drukije nego od temelja prema vrhu, takav raspored kartua znai da je Keops, koji je vladao prije Kefrena, dovrio piramidu vladara koji ga je naslijedio. To, dakako, nije mogue. Prihvativi mogunost da su se dva imena odnosila na one koje su drevni Popisi kraljeva zvali Sufis I (Keops) i Sufis II (Kefren), Birch je pokuao rijeiti problem postavivi pitanje jesu li oba imena, na neki nain, mogla pripadati Keopsu - jedno kao njegovo pravo ime, drugo kao njegov praenomen. Ali njegov konani zakljuak bio je da "prisutnost ovog (drugog) imena, kao klesarske oznake, u Velikoj piramidi, predstavlja dodatnu neugodnost", uz druga zbunjujua obiljeja natpisa. Problem drugog imena jo uvijek nije bio rijeen u vrijeme kad je najugledniji engleski egiptolog, Flinders Petrie, proveo nekoliko mjeseci mjerei piramidu pola stoljea kasnije. "Najdestruktivnija teorija o ovom kralju (Knem-kufu) ona je da je on ista osoba kao Kufu.", zapisao je Petrie u knjizi The Pyramids and Temples of Gizeh, navodei brojne argumente koje su do tada protiv ove teorije iznijeli drugi egiptolozi. Petrie je pokazao da su, zbog brojnih razloga, dva imena pripadala razliitim kraljevima. Zato se, dakle, oba imena javljaju u Velikoj piramidi na tim loka cijama? Petrie je vjerovao da je jedino prihvatljivo objanjenje da su Keops i Kefren bili suregenti, tj. da su vladali zajedno. Budui da nisu pronaeni nikakvi dokazi koji bi poduprli Petrievu teoriju, Gaston Maspero - gotovo stoljee nakon Vyseovog otkria - napisao je da je "postojanje dvaju kartua, Kufua i Knem-Kufua, na istom spomeniku egiptolozima stvorilo mnoge neugodnosti" (The Dawn of Civilization). Taj je problem, unato svim ponuenim rjeenjima, jo uvijek neugodan. Mi, meutim, vjerujemo da se rjeenje moe pronai - ako prestanemo pripisivati ove natpise drevnim zidarima i ponemo razmatrati injenice. Piramide u Gizi su jedinstvene, izmeu ostalog, i po potpunoj odsutnosti bilo kakvih ukrasa ili natpisa u njima - s upadljivim

izuzetkom natpisa koje je pronaao Vyse. emu taj izuzetak? Ako se zidari nisu ustruavali crvenom bojom ispisivati oznake po kamenim blokovima skrivenim u pregracima iznad Kraljeve k o m o r e , zato nije pronaen nijedan takav natpis u prvom pregratku, onom kojeg je 1765. otkrio Davison - ve iskljuivo u pregracima koje je otkrio Vyse? Pored natpisa o kojima je izvijestio Vyse, u raznim su pre gracima pronaene prave zidarske oznake - linije i strelice za oznaavanje poloaja. One su sve nacrtane na nain kako bi se moglo i oekivati, desnom stranom prema gore; jer kad su crtane, pregradak u kojem su zidari radili jo nije bio natkriven: mogli su stajati uspravno, hodati po komori i nesmetano crtati oznake. Ali svi natpisi - naslikani preko i oko zidarskih oznaka (sl. 145) - naopako su postavljeni ili okomiti, kao da je onaj koji ih je naslikao morao uati ili stajati pogrbljen u niskim pregracima (njihova visina varira od 40-135 cm u Komori lady Arbuthnot, i 66-112 cm u Wellingtonovoj komori). Kartue i kraljevske titule namazane po zidovima pregradaka bile su neprecizne, nezgrapne i izuzetno velike. Veina kartua bila je duga 75-90 cm i iroka oko 30 cm, i ponekad su zauzimale vei dio stranice kamenog bloka na kojoj su naslikane - kao da je osobi koja ih je pisala trebalo to vie mjesta. One su u otrom kontrastu s preciznou, istananou i savrenim smislom za proporcije kod drevnih egipatskih hijeroglifa, to je vidljivo iz pravih zidarskih oznaka pronaenih u istim pregracima. S izuzetkom nekoliko oznaka u kutu istonog zida Wellingtonove komore, nikakvi natpisi nisu pronaeni na istonim zidovima bilo koje druge komore; takoer nisu pronaeni bilo kakvi drugi simboli (osim izvornih zidarskih oznaka) na bilo kojem od tih drugih istonih zidova, osim nekoliko besmislenih linija i djelominog obrisa ptice na nadsvoenom istonom kraju Campbellove komore. To je neobino, posebno ako znamo da je Vyse probio tunel i provalio u ove pregratke s istone strane. Jesu li drevni zidari predvidjeli da e Vyse probiti put kroz istone zidove, pa zato po njima nisu slikali natpise? Ili nepostojanje takvih natpisa govori

da je onaj tko ih je naslikao vie volio pisati po nedirnutim zi dovima na sjeveru, jugu i zapadu, negoli po oteenim istonim zidovima? Drugim rijeima: nisu li sve zagonetke rjeive, ukoliko pre tpostavimo da natpisi nisu naslikani u drevnim vremenima, dok je piramida graena, nego tek nakon to je Vyse probio put do pregradaka? Atmosferu koja je u tim uurbanim danima okruivala Vysove operacije najbolje je opisao sam pukovnik. Na velika otkria nailazilo se svuda uokolo piramida, ali ne i u njima. Campbellova grobnica, koju je otkrio mrski Caviglia, bila je puna ne samo artefakata, nego i zidarskih oznaka te hijeroglifa ispisanih crvenom bojom. Vyse je oajniki elio doi do vlastitog otkria. Napo sljetku je probio put do dotad nepoznatih komora, ali one su se jedna za drugom pokazale kao duplikati ve otkrivene komore (Davisonove), i bile su prazne. Kakve je rezultate mogao pokazati nakon tolikog truda i trokova? to ga je trebalo proslaviti, po emu je trebalo ostati zapamen? Iz Vyseovih kronika znamo da je po danu slao g. Hilla da u komorama ispisuje imena vojvode od Wellingtona i admirala Nelsona, junaka u pobjedama nad Napoleonom. Naa je sumnja da je g. Hill u odaje odlazio i nou - kako bi krstio piramide kartuama njenog pretpostavljenog drevnog graditelja. Dva kraljevska i m e n a , istaknuo je Birch u svojoj analizi, ve su ranije pronaena u grobnicama dunosnika koji su radili za vladare te dinastije pod kojom su ove piramide sagraene. Faraonovi radnici zasigurno su znali pravo ime svoga kralja. Ali 1830-ih egiptologija je jo bila mlada disciplina, i nitko jo nije znao sa sigurnou kako se pravilno hijeroglifski pisalo ime kra lja kojeg je Herodot zvao Keops. I tako se, po naem miljenju, dogodilo da je g. Hill - vjeroja tno sam, sigurno nou kad nitko drugi nije bio prisutan - ulazio u novootkrivene komore. Koristei obaveznu crvenu boju, pod svjetlom baklje, puui i povijajui se u niskim pregracima, trudio se kopirati hijeroglifske simbole s nekog izvora. Na neo teenim zidovima naslikao je oznake koje su mu se inile odgo-

varajuim. Na kraju se pokazalo da je u Wellingtonovoj komori i Komori lady Arbuthnot napisao krivo ime. Uz toliko natpisa s kraljevskim imenima iz etvrte dinastije koji su se pojavljivali u grobnicama oko piramida u Gizi, koje su bile prave kartue koje je Hill trebao naslikati? Kako nije bio obrazovan u vezi s pisanjem hijeroglifa, zacijelo je sa sobom u piramidu nosio i nekakvu knjigu iz koje je kopirao tajanstvene simbole. Jedna i jedina knjiga koja se neprestano spominje u Vyseovim kronikama je Materia Hieroglyphica sira Johna Gardnera Wilkinsona. Kao to joj naslov govori, itatelja je trebala uputiti u egipatski panteon i redoslijed faraona od najranijih vremena do Aleksandrovog osvajanja. Objavljena 1828. - devet godina prije Vvsovog pohoda na piramide - bila je obavezna literatura engleskih egiptologa. Birch je u svom izvjetaju ustvrdio da "kartuu, slinu onoj koja se prvi put javlja u Wellingtonovoj komori, objavio je g. Wilkinson, Mater. Hieroglyph". Time nas je uputio na vjerojatan izvor kartue koju je Hill naslikao u prvoj komori (Wellingtono voj) koju je otkrio Vyse (sl. 146b). Nakon to smo zavirili u Wilkinsonovu Materia Hieroglyphi ca, osjetili smo suosjeanje prema Vyseu i Hillu: njen tekst i izla ganje su zbrkani, a slike s reprodukcijama kartua male, nevjeto kopirane i loe otisnute. ini se da je Wilkinson bio nesiguran ne samo u vezi s itanjem kraljevskih imena, nego i u pogledu ispravnog naina na koji bi se hijeroglifi uklesani ili oblikovani u kamenu trebali transkribirati u linearno pisanje. Problem je naji zraeniji u vezi sa znakom diska, koji se na takvim spomenicima javljao ili kao puni disk ili kao uplji krug , a u linearnom pisanju (ili pisanju kistom) kao krug s tokom u sreditu U svojim djelima, on je spomenute kraljevske kartue ponekad transkribirao kao puni disk, a ponekad kao krug s tokom u sreditu. Hill je slijedio Wilkinsonove upute. Ali sve ove kartue bile su od vrste s Knumom. Vremenski gledano, to znai da su do 7. 05. naslikane samo kartue s "ovnom". Zatim je 27. 05., nakon to je provaljeno u Campbellovu komoru, otkrivena vana

i odluujua kartua s natpisom Kh-u-f-u. Kako je dolo do tog uda? Trag je skriven u sumnjivom dijelu Vyseovih kronika, u bi ljeci posveenoj injenici da na oplatnom kamenju "nije bilo ni najmanjih tragova natpisa ili skulptura, niti je, zaista, ita pro naeno na bilo kojem kamenu koji pripada piramidi ili je bio u njenoj blizini (s izuzetkom ve opisanih klesarskih oznaka)." Vyse je dodao da je postojao jo jedan izuzetak: "dio Sufisove kartue, uklesane u smeem kamenu, 15 cm dug i 10 cm irok. Taj fragment je 2. 06. iskopan s gomile na sjevernoj strani." Vyse je nacrtao skicu ovog fragmenta (sl. 148a). Kako je Vyse znao - ak i prije priopenja iz Britanskog muzeja - da se radi o "dijelu Sufisove kartue"? Vyse bi elio da povjerujemo kako je razlog taj to je on tjedan dana ranije ( 27. 05. ) pronaao cijelu kartuu (sl. 148b) u Campbellovoj komori. Sada dolazimo do sumnjivog aspekta. Vyse u citiranoj biljeci tvrdi da je kamen s dijelom Kufuove kartue pronaen 2. 06. Ali njegova biljeka datirana je 9. 05. ! Vysovo manipuliranje datumima trebalo bi nas navesti da povjerujemo kako je fra gment kartue koji je pronaen izvan piramide potvrdio ranije pronaenu cijelu kartuu u unutranjosti piramide. Datumi, me utim, govore da je bilo obrnuto: Vyse je ve 9. 05. - punih osamnaest dana prije otkria Campbellove komore - shvatio kako je presudna kartua trebala izgledati. Vyse i Hill 9. 05. na neki su nain shvatili da nisu napisali pravo Keopsovo ime.

slika 148

Ta spoznaja moe objasniti panini jednodnevni odlazak Vysea i Hilla u Kairo, neposredno nakon otkria Komore lady Arbuthnot. Zato su otili kad su bili prijeko potrebni kod piramida, u kronikama se ne objanjava. Mi vjerujemo da je "bomba" koja ih je uznemirila bilo jo jedno, novo Wilkinsonovo djelo, trotomni Manners and Customs of the Ancient Egyptians. Objavljen u Londonu ranije te godine (1837.), zacijelo je u Kairo stigao upravo tih dramatinih i napetih dana. Uredno i jasno tiskan, za promjenu, u poglavlju o ranim skulpturama reproducirao je i kartuu s ovnom koju su Vyse i Hill ve bili kopirali - i novu kartuu, onu koju je Wilkinson itao "ufu ili Sufis" (sl. 149). Wilkinsonovo novo tumaenje moralo je okirati Vysa i Hilla, jer je on, ini se, promijenio miljenje u vezi s kartuom s ovnom (br. 2 na njegovoj slici). Sada ju je itao "Numba-khufu ili Kembes", a ne vie "Sen-Sufis". Ta imena, napisao je, pronaena su ispisana u grobnicama u blizini Velike piramide; a u kartui la "moemo prepoznati ime Sufis, ili, kako je hijeroglifima zapi sano, ufu ili Kufu, ime koje se lako pretvara u Sufis ili Keops." Dakle, to je bilo pravo ime koje je trebalo napisati! ije je, dakle, bilo ime na kartui s ovnom (njegova slika br. 2)? Objanjavajui probleme u vezi s identifikacijom, Wilkinson je priznao da nije mogao odluiti "da li su prva dva navedena imena oba Sufisova, ili ovo drugo pripada utemeljitelju druge piramide".

I. a, b, ime ufu ili Sufis 2. Numba-kufu ili Kembes 3. Aseskaf ili epeskaf 4. afra, Kafra ili Kefren 5,6. Ime Memfis 7,8. (Memfis ili) Pta-ei, Ptaovo prebivalite. Iz grobnica u blizini piramida.

slika 149

to su mogli uiniti Vyse i Hill, sada kad su doznali ovu uzne mirujuu vijest? Wilkinsonova pria pokazala im je put kojeg su odluili slijediti. Dva imena, napisao je on, ponovno se javljaju na brdu Sinaj. Wilkinson je, pomalo neprecizno - to je est nedostatak u njegovim radovima - govorio o hijeroglifskim natpisima koji u stvari nisu pronaeni na brdu Sinaj, nego na podruju rudnika tirkiza na Sinajskom poluotoku. Natpisi su tih godina postali poznati zahvaljujui velianstveno ilustriranoj knjizi Voyage de l'Arabie Petree u kojoj je Leon de Laborde et Linat opisao Sinajski poluotok. Objavljena 1832, meu drugim crteima ukljuivala je reprodukciju spomenika i natpisa iz wadija koji je vodio do rudarskog podruja, Wadi Maghare. Tamo su faraoni jedan za drugim u stijenu urezivali mementa na svoju uspjenu obranu rudnika od azijskih pljakaa. Na jednoj takvoj slici (sl. 150) bile su i dvije kartue o kojima je pisao Wilkinson. U Kairu se u to vrijeme govorilo francuski, pa Vyseu i Hillu vjerojatno nije bilo teko pronai primjerak de Labordeovog Vo yagea. inilo se da je ovaj crte bio odgovor na Wilkinsonove su mnje: isti je faraon, izgleda, imao dva imena, jedno sa simbolom ovna, i drugo koje se pisalo Kh-u-f-u. Tako su, do 9. 05., Vyse, Hill i Perring nauili da im je trebala jo jedna kartua, a znali su i kako je trebala izgledati.

slika 150

Kad je 27. svibnja probijen prolaz do Campbellove komore, ova trojica zacijelo su se zapitala: 'to ekamo?'. I tako se zadnja i odluujua kartua pojavila na najgornjem zidu (sl. 146a). Vysu je bila zajamena slava, ako ve ne i blago; ni g. Hill, sa svoje stra ne, nije izaao iz pustolovine praznih ruku. Koliko moemo biti sigurni u svoje optube, vie od stoljee i pol nakon dogaaja? Dovoljno sigurni. Jer, poput veine krivotvoritelja, g. Hill je, pored svih drugih brljotina, napravio jednu teku pogreku: pogreku koja se nijednom drevnom pisaru nikako nije mogla potkrasti. Kako se kasnije ispostavilo, obje knjige koje su Vyseu i Hillu sluile kao izvor (Wilkinsonova Materia Hieroglyphica, a kasnije i de Labordeov Voyage) sadravale su pravopisne pogreke; nita ne slutei, tim je ove greke ukljuio u natpise u piramidi. I sam Samuel Birch istaknuo je u svom izvjetaju da se hijeroglif za Kh (prvi suglasnik u imenu Kh-u-f-u), a to je (slikovni prikaz sita), "u djelu g. Wilkinsona ne razlikuje od Sunevog di ska". Hijeroglif Kh trebao je biti upotrijebljen u svim kartuama (s imenom Khnem-Kh-u-f) naslikanim u donjim dvjema odaja ma. Ali pravi simbol sita nije upotrijebljen nijednom. Umjesto toga, suglasnik Kh prikazan je simbolom sunevog diska: tko god da je pisao ove kartue, napravio je istu greku kao i Wilkinson... Kad su se Vyse i Hill dokopali de Labordeove knjige, njena je skica samo produbila greku. Rezbarije u stijeni koje je precrtao de Laborde sadravale su kartuu Kh-u-f-u na desnoj strani, i Khnum-kh-u-f na lijevoj. U oba sluaja, de Laborde - koji je priznavao da se ne razumi je u hijeroglife i nije pokuavao itati simbole - prikazao je znak Kh kao prazni krug (vidi sl. 150). (Simbol Kh je na natpisima u kamenu ispravno napisan kao , to su potvrdili svi znanstveni autoriteti - poput Lepsiusa u Denkmaleru, Kurta Sethea u Urkunden des Alten Reich i A. H. Gardiner i T. E. Peet u The Inscriptions of Sinai. De Laborde je napravio jo jednu fatalnu pogreku: na slikao je kao jedan faraonov natpis, s dva kraljevska imena, ono to su u stvari bila dva susjedna natpisa, pisana razliitim stilom,

koje su ostavila dva razliita faraona - kao to se jasno vidi na slici 151). Njegov crte tako je uvrstio Vysa i Hilla u uvjerenju da bi presudna Kufuova kartua trebala biti napisana u najvioj komo ri sa simbolom Sunevog diska (146a). Ali postupivi tako, pisac znakova upotrijebio je hijeroglifski simbol i fonetski zvuk za RA, egipatsko vrhovno boanstvo! Nenamjerno je umjesto Knem-Kuf napisao Knem-Rauf; umjesto Kuju, napisao je Raufu. Upotrijebio je ime velikog boga na pogrean nain i uzalud; to je u drevnom Egiptu predstavljalo bogohuljenje. Ujedno je to bila nezamisliva greka za jednog pisara u vrije me faraona. Spomenik za spomenikom, natpis za natpisom govo re nam da su simbol za Ra i simbol za Kh uvijek pravilno koriteni - ne samo u razliitim natpisima, nego i u istom natpisu kojeg je pisao isti pisar.

slika 151

Stoga je zamjena znakova za Ra i Kh bila greka koja se nije mogla dogoditi u vrijeme Kufua ili bilo kojeg drugog faraona. Samo netko neupuen u hijeroglife, neupuen u Kufua, i neu puen u bezgranino oboavanje Raa mogao je poiniti takvu stranu pogreku. Pribrojimo li to drugim zbunjujuim i neobjanjivim aspekti ma otkria koja je prijavio Vyse, ova posljednja greka predstavlja, po naem miljenju, uvjerljiv dokaz da su crvene oznake napisali Vyse i njegovi pomonici, a ne izvorni graditelji Velike piramide. No, netko bi mogao rei: 'Nije li postojala opasnost da e vanjski posjetitelji - poput britanskog i austrijskog konzula, ili lorda i lady Arbuthnot - primijetiti da natpisi izgledaju mnogo svjeije od pravih zidarskih oznaka?'. Na to je pitanje svojevre meno odgovorio jedan od ukljuenih ljudi, g. Perring, u vlastitoj knjizi na ovu temu (The Pyramids of Gizeh). Boja koritena za pisanje drevnih natpisa, prema njemu, bila je smjesa crvenog okera kojeg su Arapi zvali moghrah, (koji se) jo uvijek koristi. Ne samo to je ista mineralna boja jo uvijek bila dostupna, tvrdi on, nego je stupanj ouvanosti oznaka u kamenolomima takav da je teko razlikovati jueranje oznake od onih koje su stare tri tisue godina. Drugim rijeima, krivotvoritelji su se uzdali u svoju boju. Jesu li Vyse i Hill - moda i uz Perringovo preutno odobre nje - bili moralno sposobni poiniti takvu prijevaru? Okolnosti pod kojima se Vyse upustio u ovu pustolovinu ot krivanja, njegovo ponaanje prema Cavigli, kronologija dogaaja, njegova odlunost da doe do velikog otkria dok su vrijeme i novac bili na izmaku - govore o karakteru sposobnom za takvo djelo. to se tie g. Hilla - kojem se Vyse beskrajno zahvaljuje u svom predgovoru - injenica je da je od radnika u tvornici bakra u vrijeme kad je upoznao Vysea, postao vlasnik Hotela Kairo kad je Vyse odlazio iz Egipta. A to se tie g. Perringa, graevinskog inenjera koji je postao egiptolog...pa, neka kasniji dogaaji go vore sami za sebe. Jer, ohrabren uspjehom jedne prijevare, Vyseov tim pokuao je izvesti jo jednu, a vjerojatno i dvije...

Cijelo vrijeme dok su se dogaala otkria u Velikoj piramidi Vyse je preko volje nastavljao s Caviglinim radom u i oko druge dvije piramide. Ohrabren svojom novom slavom steenom otkri ima u Velikoj piramidi, Vyse je odluio odgoditi svoj povratak u Englesku i angairati se na otkrivanju tajni drugih dviju piramida. Osim crvenom bojom naslikanih oznaka na kamenju, za koje su kairski strunjaci utvrdili da potjeu iz grobnica ili struktura izvan piramida, a ne iz same piramide, u Drugoj piramidi nije pronaeno nita vano. Ali u unutranjosti Tree piramide, Vyseovi su se napori isplatili. Potkraj 7.mj. 1837. - kao to smo ve ukratko spomenuli - njegovi radnici provalili su "u njenu po grebnu k o m o r u , i tamo pronali prekrasno ukraen, ali prazan, kameni 'sarkofag' (sl. 152). Arapski natpisi na zidovima i drugi dokazi govorili su da je ova piramida bila esto posjeivana, podno kamenje u njenim komorama i prolazima bilo je istroeno i uglaano stalnim prelaenjem velikog broja ljudi". Ipak je u toj esto posjeivanoj piramidi, i usprkos praznom kamenom kovegu, Vyse uspio pronai dokaz o njenom gradite lju - to je bio podvig ravan otkriu u Velikoj piramidi. U jednoj drugoj pravokutnoj komori koju je Vyse nazvao velika odaja, pronaene su velike gomile smea, zajedno s izdajnikim navrljanim arapskim grafitima. Vyse je odmah za kljuio da je ta komora vjerojatno bila namijenjena pogrebnim ceremonijama, poput onih u Abu Simbelu, Tebi, i t d . . Kad je smee raieno, pronaen je vei dio poklopca sarkofaga... i kraj njega, fra gment gornjeg dijela lijesa za mumiju (ispisan hijeroglifima, a meu njima i Menkareovom kartuom) otkriven je na kame nom bloku, zajedno s dijelom kostura, koji se sastoji od rebara i kraljenice, te kostiju nogu i stopala omotanih u grubu vunenu tkaninu ute boje... Kasnije su iz smea izvaeni i drugi dijelovi ploe i tkanine. Stoga se ini da je, budui da sarkofag nije mogao biti po maknut, drveni lijes s tijelom bio donesen u veliku odaju radi prouavanja.

slika 152

Dakle, Vyse nam je u kratkim crtama opisao sljedei scenarij: prije nekoliko stoljea Arapi su provalili u pogrebnu komoru. Pronali su sarkofag i skinuli njegov poklopac. U njemu je bila mumija u drvenom lijesu - mumija graditelja piramide. Arapi su odnijeli lijes i mumiju u veliku odaju kako bi ih prouili, pritom ih polomivi. Sada je Vyse pronaao sve te ostatke, kao i kartuu na dijelu poklopca lijesa za mumiju (sl. 153) s imenom Menka-ra - samim Herodotovim Mikerinom. Dokazao je identitet graditelja obje piramide! Sarkofag je nestao na moru prilikom njegovog transporta u Englesku. Ali mumijin lijes i kosti sigurno su stigli do Britanskog muzeja, gdje je Samuel Birch mogao prouiti sam natpis, umjesto da radi po faksimilima (kao to je bio sluaj s natpisima iz komo ra u Velikoj piramidi). Ubrzo je izrazio svoje sumnje: "Mikerinov lijes", rekao je, "po stilu se uvelike razlikuje" od spomenika e tvrte dinastije. Wilkinson je, s druge strane, prihvatio mumijin lijes kao autentian dokaz identiteta graditelja Tree piramide; ali nije bio siguran u vezi sa samom mumijom: inilo mu se da tkanina u koju je bila umotana nije tako stara kao to se tvrdi.

slika 153

Godine 1883. Gaston Maspero sloio se da "drveni poklopac li jesa kralja Menkaraa nije iz vremena etvrte dinastije"; smatrao je da se radi o restauraciji provedenoj tijekom dvadeset pete di nastije. Kurth Sethe 1892. rezimirao je prevladavajue miljenje da je poklopac lijesa "mogao biti izraen tek u razdoblju nakon dvadesete dinastije". Kao to je danas dobro poznato, ni lijes ni kosti nisu ostaci izvornog pokopa. Prema rijeima I. E. S. Edwardsa (The Pyramids of Egypt), "U izvornoj pogrebnoj komori, pukovnik Vyse otkrio je neke ljudske kosti i poklopac drvenog antropoidnog lijesa s Mikerinovim imenom. Taj poklopac, koji se danas nalazi u Bri tanskom muzeju, nije mogao biti napravljen u vrijeme Mikerina, jer uzorak kakav se nalazi na njoj nije bio koriten prije saitskog razdoblja. Ispitivanja na bazi radioaktivnog ugljika pokazala su da kosti datiraju iz ranih kranskih vremena." Sama tvrdnja u kojoj se negira autentinost otkria ne ide, meutim, do sri stvari. Ako ostaci ne potjeu od izvornog po kopa, tada moraju potjecati od intruzivnog pokopa; no, u tom bi sluaju mumija i lijes bili iz istog razdoblja. A to nije bio sluaj: ovdje je netko spojio mumiju iskopanu na jednom mjestu i lijes s nekog drugog mjesta. Neizbjean zakljuak je da je ovo otkrie predstavljalo namjernu arheoloku prijevaru. Je li nepodudaranje moglo biti sluajnost - izvorni ostaci dva intruzivna pokopa unutar piramide, iz razliitih vremena? U to moramo posumnjati, imajui u vidu injenicu da se na dijelu lijesa nalazila Men-ka-raova kartua. Ta kartua je pronaena na kipovima i natpisima svuda uokolo Tree piramide i njenih hramova (ali ne i u njoj), i vjerojatno je da je lijes sa kartuom takoer pronaen na tom podruju. Lijes se pripisuje kasnijem razdoblju ne samo zbog uzorka koji se na njemu nalazi, nego i zbog teksta natpisa: radi se o molitvi Ozirisu iz Knjige mrtvih; njeno javljanje na lijesu iz etvrte dinastije ak je i lakovjerni (ali upueni) Samuel Birch (Ancient History from the Monuments) smatrao izvanrednim. Ipak, nije se moralo raditi o "restauraciji", kao to su neki znanstvenici predloili, iz vremena dvadeset este dinastije. Na temelju Popisa kraljeva Setija I iz Abidosa znamo da

se osmi faraon este dinastije takoer zvao Men-ka-ra, te da je svoje ime pisao na slian nain. Jasno je, dakle, da je netko najprije u blizini piramida pro naao lijes. Zacijelo je shvatio njegovu vanost, jer - kako je izvijestio sam Vyse - samo mjesec dana ranije pronaao je Menka-raovo (Mikerinovo) ime ispisano crvenom bojom na krovu pogrebne komore srednje od tri male piramide, juno od Tree piramide. Mora da je to navelo tim na ideju da stvori otkrie i u unutranjosti same Tree piramide... Zasluge za ovo otkrie preuzeli su Vyse i Perring. Kako su, uz Hillovu pomo ili bez nje, izveli ovu prijevaru? Na istinu nas opet upuuju kronike samoga Vysea. "Kako ni sam bio prisutan prilikom otkria (ostataka)", napisao je pukovnik Vyse, "zatraio sam od g. Ravena, dok je taj gospodin bio u Engle skoj, da napie izvjetaj o otkriu" kao nezavisni svjedok. Gospo din H. Raven, koji je, izgleda, bio pozvan da prisustvuje u pravom trenutku, pukovniku Vyseu obraao se sa 'Sir', a iskaz je potpisao rijeima 'va najponizniji sluga'. Evo njegovog svjedoanstva: Prilikom ienja smea iz velike ulazne sobe, nakon to su ljudi na tome radili nekoliko dana, i pritom napredovali prema jugoistonom kutu, najprije je otkriveno nekoliko kostiju na dnu smea, a odmah potom otkrivene su i sve ostale kosti i dijelovi lijesa: nikakvi drugi dijelovi lijesa ili kostura nisu mogli biti pro naeni u sobi. Stoga sam naloio da se smee, koje je ranije bilo izbaeno iz iste sobe, paljivo ponovno pretrai, i pritom je pronaeno neko liko dijelova lijesa i mumijine tkanine; ali Ni u kojem drugom dijelu piramide nisu pronaeni preostali dijelovi, iako je svako mjesto najdetaljnije pregledano u nastoja nju da se lijes uini to potpunijim. Sada imamo bolji uvid u to to se zaista dogodilo. Radnici su nekoliko dana iznosili smee iz velike odaje, bacajui ga na gomi lu negdje u blizini. Iako su ga paljivo pregledavali, nisu pronali nita. Zatim su posljednjeg dana, kad je trebalo oistiti jo samo

jugoistoni kut prostorije, pronaene kosti i dijelovi drvenog lijesa. "Nikakvi drugi dijelovi lijesa ili kostura nisu mogli biti pronaeni u sobi." Tada je mudro predloeno da se smee koje je bilo izbaeno iz sobe - gomila visoka jedan metar - "paljivo ponovno pretrai" - ne da se pretrai, nego PONOVNO pretra i; i - gle uda - pronaene su nove kosti, kao i dijelovi lijesa s prevanom kartuom! Gdje su bili ostali dijelovi kostura i lijesa? "Iako je svako mjesto najdetaljnije pregledano u nastojanju da se lijes uini to potpunijim", u ostalim dijelovima piramide nije pronaeno ni ta. Tako, osim ako ne bismo trebali pretpostaviti da su preostale kosti i dijelove lijesa odneseni kao suveniri u proteklim stoljei ma, moemo samo zakljuiti je onaj tko je donio otkrivene dije love, tkogod on bio, donio upravo dovoljno dijelova da se sastavi otkrie: cijeli lijes i cijela mumija bili su ili nedostupni, ili previe glomazni da bi ih se moglo kriom unijeti. Hvaljen zbog ovog drugog otkria - uskoro je promaknut za generala - pukovnik Vyse je potom s Perringom na lokaciji Zoserove stepenaste piramide pronaao kamen sa Zoserovim ime nom - naslikanim crvenom bojom, naravno. U kronikama nema dovoljno pojedinosti kako bi se moglo utvrditi da li je i to bila krivotvorina, ali zaista je nevjerojatno da je opet isti tim uspio iskopati dokaz o jo jednom graditelju piramida. (Dok je veina egiptologa bez daljnjeg istraivanja prihvatila tvrdnju da je Kufuovo ime napisano u Velikoj piramidi, iz radova Sir Alana Gardinera moe se naslutiti da u to nije bio posve uvje ren. U svoju knjigu Egypt of the Pharaohs ukljuio je reprodukcije kraljevskih kartua s jasnom razlikom izmeu hijeroglifa za Ra i Kh. Keopsova kartua, napisao je, "pronaena je u raznim ka menolomima, u grobnicama njegovih roaka i plemia, i u odre enim natpisima kasnijeg datuma". Sumnjivo je to to na ovom popisu nedostaje natpis u Velikoj piramidi... Sir Alan je takoer propustio spomenuti Vyseova otkria u Treoj Piramidi, pa ak i Vyseovo ime uope.) Ako je dokaz da su piramide izgradili pretpostavljeni faraoni poljuljan, vie nemamo razloga sumnjati u autentinost Inven-

tarne stele, koja tvrdi da su piramide i Sfinga ve stajale na svom mjestu kad je Kufu doao iskazati tovanje Izidi i Ozirisu. Vie ne postoji nita to bi proturjeilo naoj tvrdnji da su ove tri piramide sagradili bogovi. Naprotiv: sve u vezi s njima ukazuje na to da ih nisu sagradili ljudi, i da nisu bile namijenjene tome da ih koriste ljudi. Sada emo dokazati da su one bile dio mree za navoenje koja je sluila svemirskoj luci Nefila.

14
POGLED SFINGE
S vremenom su piramide postale dio mree za navoenje ija su arina toka bili vrhovi Ararata. Mrea je obuhvaala Jeru zalem kao kontrolni centar misije, i vodila svemirske letjelice do svemirske luke na Sinajskom poluotoku. Ali u poetku su same piramide morale sluiti kao svjetionici za navoenje, jednostavno zahvaljujui njihovoj lokaciji, raspo redu i obliku. Sve su piramide, kao to smo vidjeli, u svojoj jezgri bile stepenaste piramide - imitacije mezopotamskih zigurata. Meutim, kad su bogovi koji su doli s neba izvodili pokuse sa svojim umanjenim modelom u Gizi (Treom piramidom), moda su otkrili da su silueta zigurata i sjena koju baca na va loviti kameni teren i vjeno pokretni pijesak previe zamuene i nejasne da bi mogle sluiti kao pouzdani smjerokaz. Oblaganjem stepenaste jezgre kako bi se dobila prava piramida, i korite njem bijelog (reflektirajueg) vapnenca za oplatu, postignuta je savrena igra svjetla i sjene, to je omoguilo jasnu orijentaciju. Dok je Robert Ballard 1882. iz vlaka promatrao piramide u Gizi kroz svoj prozor, shvatio je da ovjek moe utvrditi svoj po-

loaj i smjer pomou promjenjivog rasporeda piramida (sl. 154). Govorei opirnije o tom svom zapaanju u knjizi The Solution of the Pyramid Problem, takoer je pokazao da su piramide meu sobno rasporeene prema Pitagorinim pravokutnim trokutima, ije se stranice meusobno odnose kao 3:4:5. Piramidolozi su ta koer primijetili da sjene piramida mogu posluiti kao divovski sunani sat, jer se po smjeru i duini sjena moe odrediti doba godine i dana. Meutim, jo je vanije kako su siluete i sjene piramida izgle dale nekome tko ih je promatrao iz zraka. Kao to se vidi na ovoj zranoj snimci (sl. 155), pravilni oblik piramida baca strelaste sjene, koje slue kao nepogreivi pokazivai smjera. Kad je sve bilo spremno za gradnju prave svemirske luke, ukazala se potreba za bitno duim sletnim koridorom od onog koji je trebao Baalbeku. Anunnakiji (biblijski Nefili) su izabrali najuoljiviju planinu Bliskog istoka - Ararat - kao arinu toku za svoju prethodnu svemirsku luku u Mezopotamiji. Ne bi nas trebalo iznenaditi da su je iz istog razloga ponovno izabrali kao arinu toku za svoju novu svemirsku luku. Ba kao to se otkrivaju nove 'sluajnosti' u triangulaciji i geometrijskoj savrenosti izgradnje i rasporeda piramida u Gizi to ih se vie istrauje i izuava, tako nailazimo na bezbrojne 'sluajnosti' u triangulaciji i rasporedu dok otkrivamo sletnu mreu koju su izgradili Anunnakiji. Ukoliko su vrhovi Ararata sluili kao arina toka novog sletnog koridora, onda je osim sjeverozapadne linije sletnog koridora i jugoistoni rub morao biti usmjeren prema Araratu. Ali gdje je bilo uporite njegovog drugog, Sinajskog kraja? Planina Sv. Katarina lei u masivnoj jezgri slinih, iako neto niih, granitnih vrhova. Kad je britanska Misija za katastarsko mjerenje pod vodstvom dvojice Palmera poela mjeriti Sinajski poluotok, otkriveno je da se Sv. Katarina, premda je najvii vrh, ne istie dovoljno da bi posluila kao orijentacijska toka. Misija je umjesto nje izabrala vrh Umm Shumar (sl. 156), koji je sa svojih 2602 m gotovo podjednake visine kao Sv. Katarina (tovie, prije mjerenja mnogi su vjerovali da je Umm Shumar vii). Za razliku

slika 154

slika 155

slika 156 od Sv. Katarine, Umm Shumar stoji izdvojeno, uoljiv je i teko ga se moe zamijeniti s nekim drugim vrhom. S njegova vrha vide se oba zaljeva; nezaklonjen pogled prua se prema zapadu, sjeve rozapadu, jugozapadu i istoku. Zbog tih su razloga Palmeri bez oklijevanja izabrali planinu Umm Shumar za geodetski orijentir, polaznu toku za mjerenje i kartiranje poluotoka. Planina Katarina moda je bila prikladna za kratki sletni koridor sa sreditem u Baalbeku; ali za udaljenu arinu toku Ararat trebalo je pronai mnogo uoljiviji i izdvojeniji orijentir. Vjerujemo da su iz istih razloga kao Palmeri, i Anunnakiji iza brali planinu Umm Shumar za uporite jugoistonog ruba novog sletnog koridora. Puno je toga intrigantno u vezi s ovom planinom i njenom lokacijom. Za poetak, njeno ime - zbunjujue ili vrlo indikati vno - znai 'Majka Sumera'. To je titula koja je u Uru pripisiva na Ningal, Sinovoj supruzi... Za razliku od planine Sv. Katarina, koja lei u sreditu Sinajske jezgre od visokih granitnih vrhova pa se do nje moe doi tek uz velike potekoe, planina Umm Shumar smjetena je na rubu granitne mase. Tamonje pjeane plae, uz Sueski zaljev, imaju nekoliko prirodnih termalnih izvora. Je li to bilo mjesto na

kojem je Aera provodila zime, boravei 'kraj mora'? Odatle do Umm Shumara zaista se moe stii 'na leima magarice' - to je tako ivo opisano u ugaritskim tekstovima kada je Aera otila razgovarati s Elom na njegovoj planini. Svega nekoliko kilometara nie uz obalu od termalnih izvora nalazi se najvaniji luki grad na poluotoku - grad el-Tor. Njego vo ime - jo jedna sluajnost? - znai bik; to je, kao to smo vidjeli, bio Elov epitet ( Bik E l , kako ga zovu u ugaritskim tek stovima). To je mjesto od najstarijih vremena bilo najvanija luka Sueskog zaljeva; pitamo se, nije li to bio grad Tilmun (za razliku od zemlje Tilmun) o kojem se govori u Sumerskim tekstovima. Lako je mogue da je to bila luka do koje je Gilgame namjeravao stii brodom, odakle je njegov drug Enkidu mogao otii do obli njih rudnika (u kojima je trebao robovati do kraja svog ivota); dok je on (Gilgame) mogao nastaviti put do "Mjesta slijetanja, gdje se podiu Shemovi". Vrhovi granitne jezgre poluotoka koji gledaju na Sueski zaljev nose imena koja nas potiu na razmiljanje. Jedna planina zove se "Planina blagoslovljene majke"; blie Umm Shumaru, uzdie se Planina Teman ( Juni ). Taj nam naziv priziva u sjeanje stihove iz Habakuka: "El stie iz Temana... Velianstvo njegovo zastire nebesa; Zemlja mu je puna slave... Rije pred njim ide, iskre prte pod njim; On staje da izmjeri Zemlju..." Je li prorok mislio na planinu koja jo uvijek nosi isto ime - Teman - junog susjeda planine 'Majka Sumera'? Budui da nijedna druga planina ne nosi to ime, ova identifikacija ini se vie nego prihvatljivom. Uklapa li se planina Umm Shumar u sletnu mreu i u mreu svetih mjesta koje su izgradili Anunnakiji? Nae je miljenje da je ova planina zamijenila Sv. Katarinu prilikom uspostavljanja konanog sletnog koridora, posluivi kao uporite jugoistone linije koridora koja je bila usmjerena prema Araratu. Ali ako je tako, gdje je bilo komplementarno upo rite sjeverozapadne linije? Tvrdimo da nije nikakva sluajnost to je Heliopolis sagraen tono na mjestu gdje se nalazi. On lei na izvornoj liniji Ararat-

Baalbek-Giza. Smjeten je tako da je od Ararata jednako udaljen kao i Umm Shumar! Po naem miljenju, njegova lokacija odre ena je mjerenjem udaljenosti od Ararata do Umm Shumara - i oznaavanjem jednako udaljene toke na liniji Ararat-BaalbekGiza (sl. 157). Dok otkrivamo zadivljujuu mreu prirodnih i umjetnih vrhova koje su Anunnakiji ukljuili u svoju sletnu i komunika cijsku mreu, moramo se zapitati jesu li oni sluili kao orijentir samo po svojoj visini i obliku. Nisu li takoer bili opremljeni nekom vrstom instrumenata za navoenje? Kad su otkrivena dva para uskih kanala koji vode do odaja u Velikoj piramidi, u poetku se mislilo da su sluili za sputanje hra ne faraonovim slugama, za koje se vjerovalo da su bili ivi zazidani u njegovoj grobnici. Kad je Vyseov tim proistio sjeverni kanal do Kraljeve odaje, ona se smjesta ispunila svjeim zrakom. Kanale otada zovu otvorima za zrak. Pomalo je iznenaujue to su se neki ugledni znanstvenici tome usprotivili u visoko cijenjenoj akademskoj publikaciji (Mitteilungen des Instituts fur Orientforschung der Deutschen Akademie der Wissenschaften zu Berlin). Iako akademski establiment ne eli odstupiti od svoje teorije o "piramidama kao grobnicama", Virginia Trimble i Alexander Badawy zakljuili su u izdanjima biltena za 1964. da su otvori za zrak imali astronomske funkcije, jer su "nesumnjivo bili usmjereni, s odstupanjem unutar 1, prema cirkumpolarnim zvijezdama". Premda ne sumnjamo da je smjer i nagib otvora bio promi ljeno izabran, nita nas manje ne intrigira otkrie da je tempera tura u Kraljevoj komori ostala na konstantnih 20 C nakon to je zrak poeo dotjecati u nju, bez obzira na to kakvo je vrijeme bilo vani. ini se da sva ova otkria potvruju zakljuke E. F. Jomarda (lana Napoleonovog tima znanstvenika), koji je tvrdio da Kraljeva komora i njen 'sarkofag' nisu sluili za pokop, ve kao spremite utega i mjernih standarda, koji se ak i u dananje vrije me uvaju u okoliu s nepromjenjivom temperaturom i vlagom. Jomard - davne 1824. - umjesto obinih jedinica za duinu i teinu nije mogao ni zamisliti sofisticirane instrumente za sve mirsko navoenje. Ali mi, dakako, moemo.

slika 157 Mnogi koji su razmiljali o zagonetnoj nadstrukturi od pet niskih pregradaka iznad Kraljeve komore vjeruju da su one sa graene kako bi ublaile pritisak na glavnu komoru. No, u kraljiinoj k o m o r i , nad kojom se nalazi jo vea masa kamenja, to je postignuto bez takve serije rastereujuih pregradaka. Kad su Vyse i njegovi ljudi bili u pregracima, zapanjilo ih je to to jasno uju svaku rije izgovorenu u drugim dijelovima piramide. Kad je Flinders Petrie (The Pyramids and the Temple of Gizeh) paljivo prouio Kraljevu komoru i kameni koveg u njoj, otkrio je da su oboje izraeni u skladu s dimenzijama savrenih Pitagorinih trokuta. Da bi se koveg izrezao iz solidnog kamenog bloka, prema njegovoj procjeni, bila je potrebna pila s otricom dugom 2,75 metara i zupcima s dijamantnim vrhom. Kako bi ga se izdu bilo, bila su potrebna svrdla s dijamantnim vrhom, primijenjena uz pritisak od dvije tone. Nije mogao objasniti kako je sve to po-

stignuto. A koji je bio razlog? Podigao je koveg kako bi vidio da li je skrivao neki otvor (nije); kad bi ga udario, koveg je isputao duboki zvuk slian zvuku zvona, koji je odjekivao piramidom. O toj su osobini kovega izvijestili i raniji istraivai. Jesu li, dakle, Kraljeva komora i njen koveg trebali sluiti za emitiranje zvuka, ili kao eho-komora? ak i danas oprema za navoenje pri slijetanju emitira elek tronike signale koje instrumenti u avionu koji se pribliava pre tvaraju u ugodno zujanje ako je avion na kursu; ono se pretvara u uznemiruju pisak im avion skrene s kursa. Moemo sa sigur nou pretpostaviti da je nakon Potopa, im je to bilo mogue, na Zemlju donesena nova oprema za navoenje. Egipatski crte boanskih uara (sl. 121) govori nam da je kamenje divote bilo instalirano na obje uporine toke sletnog koridora: naa je pretpostavka da su razne komore u piramidi sluile za smjetaj ovakve opreme za navoenje i komunikaciju. Je li se i na Shad Elu - Elovoj planini - nalazila slina oprema? U ugaritskim tekstovima neprestano se ponavlja fraza "ui u Elov Shad" prilikom opisivanja dolaska drugih bogova u posjet Elu, "u njegovih sedam odaja". Iz toga se moe zakljuiti da je tih 7 odaja bilo u unutranjosti planine - poput komora u umjetnoj planini Velikoj piramidi. Povjesniari iz prvih kranskih stoljea zabiljeili su da su ljudi koji su ivjeli na Sinaju i okolnim krajevima, Palestini i sjevernoj Arabiji, tovali boga Duaru (Gospodara p l a n i n a ) i njegovu suprugu Allot, Majku bogova. To su naravno bili El i Elat, njegova supruga Aera. Duarin sveti predmet bio je, nasreu, prikazan na noviu koji je iskovao rimski namjesnik u toj provinciji (sl. 158). Zanimljivo je da predmet podsjea na za gonetne komore u Velikoj piramidi - nagnuto stepenite (uzlazni h o d n i k ) koje vodi do komore izmeu masivnog kamenja (Kraljeve komore). Iznad nje, serija kamenih blokova izgleda kao piramidine 'rastereujue komore'. Budui da je uzlazni hodnik Velike piramide - koji postoji samo u njoj - bio vrsto zapeaen kad su Al Mamoonovi ljudi probili put do njega, postavlja se pitanje: Tko je, u drevnim vre-

slika 158 menima, poznavao i imitirao unutarnju grau piramide? Odgo vor moe biti samo jedan: arhitekti i graditelji Velike piramide, koji su posjedovali to znanje. Samo su oni mogli napraviti istu takvu konstrukciju na nekom drugom mjestu - na Baalbeku ili u Elovoj planini. I tako, premda je planina egzodusa bila drugdje, na sjever nom dijelu poluotoka, ljudi iz tog kraja s generacije na generaciju prenosili su sjeanje na svete planine meu junim vrhovima poluotoka. To su bile planine koje su, samom svojom visinom i lokacijom, i zahvaljujui instrumentima instaliranim u njima, 'Jahaima oblaka' sluili kao radio-farovi. Kad je osnovana prva svemirska luka u Mezopotamiji, puta nja leta bila je du sredinje linije, povuene tono kroz sredinu strelastog sletnog koridora. Dok su svjetionici bljeskali svojim svjetlima i emitirali svoje signale du dvije granine linije, na sredinjoj putanji leta leao je kontrolni centar misije: stoer koji je koordinirao svu opremu za komunikaciju i navoenje, mjesto na kojem su bile pohranjene sve kompjuterizirane informacije u vezi s orbitama planeta i svemirskih brodova. Kad su Anunnakiji sletjeli na Zemlju i podigli svoja postro jenja i svemirsku luku u Mezopotamiji, kontrolni centar misije nalazio se u Nippuru, 'Mjestu prijelaza'. Njegovo 'sveto' ili zabranjeno podruje bilo je pod Enlilovom apsolutnom kontro lom, i zvalo se KI.UR ( G r a d na Zemlji). Usred njega, na vrhu umjetne poviene platforme, nalazio se DUR.AN.KI - Veza neba i Zemlje. To je, prema sumerskim tekstovima, bio uspravni visoki stup koji je sezao do neba. Taj stup, vrsto postavljen

na platformi koja se ne moe prevrnuti, koristio je Enlil za objavu poruka nebu. Da su svi ovi izrazi bili pokuaj Sumerana da opiu sofistici rane antene i komunikacijsku opremu, moe se zakljuiti iz piktografskog znaka za Enlilovo ime: on izgleda kao sustav velikih antena i komunikacijske strukture (vidi sl. 52). Unutar te Enlilove 'uzviene kue' krila se tajnama ispunjena odaja zvana DIR.GA - to doslovno znai tamna odaja oblika kru ne. Njeno opisno ime priziva u sjeanje skrivenu, zagonetnu Kra ljevu komoru u Velikoj piramidi. U DIR.GA Enlil i njegovi pomo nici uvali su izuzetno vane tablice sudbina, na kojima su bile pohranjene informacije o orbitalnim i svemirskim letovima. Kad je jedan bog koji je mogao letjeti poput ptice ukrao ove tablice, Odnesene su Boanske formule. Sve se umirilo. Zavladala je tiina... Svetitu je oduzet sjaj. U DIR.GA, Enlil i njegovi pomonici uvali su nebeske karte i dovodili do savrenstva ME - izraz se odnosi na instrumente astronauta i njihove funkcije. To je bila odaja Zagonetna kao daleki eteri, kao nebeski zenit. Meu njenim znakovima... znakovi zvijezda; ME ona dovodi do savrenstva. Njene rijei izraavaju... Njene rijei su milostiva proroanstva. Kontrolni centar misije, slian onom koji je sluio putanji leta u pretpotopnoj Mezopotamiji, morao je biti izgraen i za potrebe svemirske luke na Sinaju. Gdje? Na odgovor je: u Jeruzalemu. Podjednako oboavan od idova, krana i muslimana, atmosfere nabijene nekim neobjanjivim nezemaljskim miste-

rijem, Jeruzalem je bio sveti grad ak i prije nego to ga je kralj David uinio svojom prijestolnicom i Salomon u njemu sagradio Boji dom. Kad je patrijarh Abraham stigao pred njegova vrata, on je ve bio poznati centar "Ela vrhovnog, Pravednog od neba i Zemlje". Njegovo najstarije poznato ime bilo je Ur-Shalem - Grad punog kruga - ime koje ukazuje na vezu s orbitom, ili s bogom orbita. U vezi s tim tko je mogao biti Shalem znanstve nici su iznosili razne teorije; neki od njih (po Benjaminu Mazaru u Jerusalem before the David Kingship) spominju Enlilovog unuka amaa; drugi su skloniji miljenju da je rije o Enlilovom sinu Ninibu. Meutim, u svim je teorijama neupitna veza izmeu podrijetla Jeruzalema i mezopotamskog panteona. Od samih poetaka, Jeruzalem je obuhvaao tri brda; to su, od sjevera prema jugu, bila brda Zofim, Morija i Sion. Njihova imena govore o njihovim ulogama: Najsjevernije je bilo Brdo promatraa (danas se na engleskom jeziku zove Scopus); ono srednje bilo je Brdo usmjeravanja; najjunije je bilo Brdo si gnala. Jo uvijek se tako zovu, usprkos minulim tisuljeima. Jeruzalemske doline takoer nose znakovita imena i epitete. Jednu od njih u biblijskoj knjizi proroka Izaije zovu dolina Hizajon, 'Dolina vienja'. Dolina Kidron bila je poznata kao 'Plamena dolina'. U dolini Hinom (Gehenni grkog Novog zavjeta), prema tisuljeima starim legendama, nalazio se ulaz u podze mni svijet, oznaen stupom dima koji se uzdie izmeu dviju palmi. A dolina Refaim dobila je ime po boanskim iscjeliteljima koje je, prema ugaritskim tekstovima, imenovala boica epe. U aramejskom prijevodu Starog zavjeta zovu se 'junaci'; prvi grki prijevod Starog zavjeta zvao je ovo mjesto Dolina Titana. Od tri jeruzalemska brda, Morija je bila najsvetija. U Knjizi postanka izriito stoji da je Gospodin, kad je odluio provjeriti Abrahamovu vjernost, uputio Abrahama s Izakom na jedan od vrhova Morije. idovske legende kau da je Abraham prepoznao Moriju iz daljine, jer je na njoj ugledao "plameni stup koji se protee od Zemlje do neba, i teak oblak u kojem se vidjela Boja slava." Ovaj jezik gotovo je identian biblijskim opisima sputa nja Jahve na brdo Sinaj.

Velika horizontalna platforma na Moriji - koja po obliku podsjea na onu u Baalbeku, premda je mnogo manja - nosi ime 'Hramsko brdo', jer je na tom mjestu bio idovski hram u Jeru zalemu (sl. 159). Danas se na njoj nalazi nekoliko muslimanskih svetita, meu kojima je najpoznatija Kupola stijene. Kupolu je kalif Abd al-Malik (sedmo stoljee po Kr.) dao prenijeti iz Baalbeka, gdje je ukraavala bizantinsko svetite. Kalif je kupolom natkrio osmerostranu strukturu koju je podigao oko Svete stije ne: goleme stijene kojoj se od pamtivijeka pripisuju boanska i arobna svojstva. Muslimani vjeruju da je sa Svete stijene njihov prorok Muha med uznesen da posjeti nebo. Prema Kur'anu, Muhameda je an eo Gabrijel prenio iz Meke do Jeruzalema, uz krae zadravanje na brdu Sinaj. Nakon toga ga je aneo odnio u visine, penjui se prema nebu 'Stepenitem od svjetla'. Proavi kroz Sedam nebe sa, Muhamed je konano stigao pred Boga. Nakon to je primio boanske upute, opet je vraen na Zemlju istom svjetlosnom zra kom, spustivi se na Svetu stijenu. Vratio se u Meku, uz jo jedan usputni posjet brdu Sinaj, jaui anelovog krilatog konja.

slika 159

Srednjovjekovni putnici smatrali su da je Sveta stijena gole ma umjetno oblikovana kockasta stijena iji su kutovi usmjereni tono prema etiri strane svijeta. Danas se od nje moe vidjeti samo vrh; pretpostavke o njenom skrivenom golemom kocka stom obliku mogle bi potjecati od muslimanske predaje koja govori da je oboavani Veliki kamen iz Meke, Kaba, izraen (po boanskim uputama) prema jeruzalemskoj Svetoj stijeni. Iz vidljivog dijela Svete stijene jasno je da su joj lice i bone strane na razne naine rezane, da je buena kako bi se dobila dva ljevkasta tunela, i da je izdubljena kako bi se stvorio podzemni tunel i tajne komore. Nitko ne zna razlog tih radova; nitko ne zna tko ih je isplanirao i izveo. Meutim, znamo da je kralj Salomon prvi hram izgradio na brdu Moriji, na tono odreenom mjestu i slijedei precizne upu te Gospodina. Svetinja nad svetinjama bila je sagraena na Svetoj stijeni; njena sredinja odaja, potpuno pozlaena, bila je ispunje na dvama golemim kerubinima (krilatim biima nalik Sfingi), takoer napravljenim od zlata. Njihova krila dodirivala su zidove i jedno drugo; meu njima se nalazio Zavjetni koveg, iz kojeg se Gospodin obratio Mojsiju u Pustinji. Potpuno izolirana od vanj skog svijeta, zlatom prekrivena Svetinja nad svetinjama, u Starom zavjetu zvana je Debir - doslovno 'Govornik'. Teorija da je Jeruzalem bio 'boanski' komunikacijski centar, mjesto na kojem je u tajnosti uvan 'Kamen divote', i iz kojeg se rije ili glas Boji irio nadaleko i nairoko, nije tako nerazumna kao to moda zvui. Ideja o takvoj komunikaciji nipoto nije strana Starom zavjetu. U stvari, to to je Gospodin posjedovao tu sposobnost, i izbor Jeruzalema za komunikacijski centar, smatra ni su potvrdom Jahvine i Jeruzalemove dominacije. "Odazvat u se nebesima, a ona e se zemlji odazvati", uvje ravao je Jahve proroka Hoeu. Amos je prorekao da "Jahve grmi sa Siona, iz Jeruzalema glas mu se ori". A psalmist je ustvrdio da e se Boje objave, kada bude govorio o Sionu, uti od jednog do drugog kraja Zemlje, kao i na nebu:

Bog nad bogovima, Jahve, govori, I zove Zemlju od istoka do zapada... On zove nebesa odozgo I Zemlju. Baal, gospodar postrojenja u Baalbeku, hvalio se da se njegov glas moe uti u Kadeu, gradu koji se nalazi na prilazu svetom podruju bogova u 'Pustinji' sredinjeg Sinaja. Psalam 29, na brajajui neka mjesta na Zemlji do kojih dopire glas Gospodina sa Siona, spominje i Kade i 'kraj pod cedrovima' (Baalbek): uj! Jahve nad vodama, Jahve nad vodama silnim... uj! Jahve lomi cedre, Jahve lomi cedre libanske... uj! Jahvin glas odjekuje pustinjom: Jahve potresa pustinjom kadekom! Sposobnosti koje je Baal stekao postavivi 'Kamenje divote' u Baalbeku u ugaritskim se tekstovima opisuju kao mogunost da stavi jednu usnu na Zemlju i jednu na nebo. Simbol ovih komunikacijskih ureaja, kao to smo vidjeli, bile su golubice. I simbolizam i terminologija ukljueni su u stihove 68. psalma, koji opisuje letei dolazak Gospodina: Pjevajte Bogu, slavite mu Shemi Oslobodite put onome koji jae na oblacima... Jahve rije zadaje, Veliko je mnotvo radosnih vjesnika. Kraljevi vojska bjee te bjee, Domaice plijen dijele ak i ako poiva meu dvjema usnama, i krila golubice zablistae srebrom, a njeno perje ukastim zlatom... Boja su kola mona ve tisuama godina; U njima Jahve sa Sinaja dolazi.

Jeruzalemski Kamen divote - 'kamen svjedoanstva' ili 'ispitivaki kamen' u rijeima proroka - uvan je u podzemnoj odaji. To znamo iz jadikovke kojom se izraava tuga zbog pustoi u Jeruzalemu, kad se Gospodin naljutio na svoj narod: Jer naputena je palaa; Opustje vrh Siona (i) 'Ispitiva koji svjedoi'. Spilja vjenog svjedoenja radost je divljim magarcima, paa stadima. S obnovom Jeruzalemskog hrama, obeali su proroci, "rije Jahvina iz Jeruzalema e se iriti". Jeruzalem e ponovno posta ti sredite svijeta, u koje e hrliti svi narodi. Prenosei Jahvino obeanje, Izaija je uvjeravao svoj narod da ne samo to e se 'ispitivaki kamen' vratiti, nego e i njegove 'mjerne' funkcije biti obnovljene: Gledajte, postavljam na Sion kamen ispitivaki, dragocjen i uzvien, kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u njega vjeruje nee propasti I uzet u pravednost za mjeru; Potenje e mi biti tezulja. Da bi sluio kao kontrolni centar misije, Jeruzalem je - kao Nippur - morao biti smjeten na dugoj sredinjoj liniji koja raspolavlja sletni koridor. Njegova tradicionalna svetost potvruje takav poloaj, a dokazi govore da je upravo Sveta stijena predsta vljala tono geodetsko sredite. Jeruzalem je prema idovskoj predaji bio 'Zemljin pupak'. Prorok Ezekiel za narod Izraela je govorio da "stanuje na pupku Zemlje"; Knjiga sudaca govori o dogaaju kad su ljudi silazili s brda iz smjera 'Zemljinog pupka'. Taj izraz, kao to smo vidjeli,

znai da je Jeruzalem bio komunikacijsko sredite iz kojeg se i rila 'uad' do drugih uporinih toaka sletne mree. Zato nije nikakva sluajnost to je hebrejska rije za svetu stijenu bila Eben Sheti'yah - izraz za kojeg su idovski mudraci vjerovali da znai kamen iz kojeg je istkan svijet. Izraz sheti zaista ima veze s tka njem, i odnosi se na dugu nit koja se protee po duini tkalakog razboja (osnovu, koja se ispreplie s kraom potkom). To je bio prikladan izraz za kamen koji je oznaavao tono mjesto iz kojeg su se boanske niti irile Zemljom poput paukove mree. Ali koliko god sve ove legende i izrazi bili sugestivni, presu dno pitanje je sljedee: je li Jeruzalem zaista leao na sredinjoj liniji koja je prepolavljala sletni koridor, fokusiran na Ararat i oznaen piramidama u Gizi i planinom Umm Shumar? Presudni odgovor je: Da. Jeruzalem lei tono na toj liniji! Kao to je bio sluaj s piramidama u Gizi, tako i u sluaju boanske mree otkrivamo sve vie zapanjujuih poravnatosti i triangulacija. Jeruzalem, kako smo ustanovili, takoer lei tono na mjestu gdje se linija Baalbek-Katherine sijee sa sredinjom linijom putanje leta usmjerene prema Araratu. Heliopolis je, otkrivamo, tono na jednakoj udaljenosti od Je ruzalema kao i od planine Umm Shumar. A dijagonale povuene iz Jeruzalema do Heliopolisa i Umm Shumara tvore kut od tono 45 (sl. 160)! Ove veze izmeu Jeruzalema, Baalbeka (Sefonovog vrha) i Gize (Memfisa) bile su poznate, i slavljene, u biblijskim vreme nima: Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga naega, Sveto brdo njegovo. U Memfisu je slavljen, Radost je Zemlji svoj, gori Sion, vrhu Sefonovom.

slika 160 Jeruzalem je, prema Knjizi obljetnica, bio jedno od etiri 'Mjesta Gospodnja' na Zemlji, a to su: 'Vrt vjenosti' na Cedrovoj planini; 'Planina istoka' koja je bila Ararat; brdo Sinaj i brdo Sion. Tri ova mjesta bila su u 'zemljama Shema', iz koje su potekli biblijski patrijarsi, Noini sinovi; i ona su bila povezana: Vrt vjenosti, najsvetiji, boravite je Gospodina; I brdo Sinaj, u sreditu pustinje; I brdo Sion, sredite Zemljinog pupka. Ta tri stvorena su kao sveta mjesta, OKRENUTA JEDNO PREMA DRUGOM. Negdje du 'Jeruzalemske linije', sredinje putanje leta s upo ritem u Araratu, morala je biti smjetena i sama svemirska luka. Tamo se morao nalaziti i zadnji svjetionik: "Brdo Sinaj, u sreditu pustinje". Ovdje je, po naem miljenju, u igru ula linija razdva janja koju danas zovemo trideseta paralela (sjeverna).

Iz sumerskih astronomskih tekstova znamo da su nebesa koja okruuju Zemlju bila podijeljena tako da razdvajaju sjever ni put (dodijeljen Enlilu) od junog puta (dodijeljenog Ei) irokom sredinjom trakom koja se smatrala Anuovim putem. Prirodno je pretpostaviti da je linija razdvajanja izmeu dva su parnika brata takoer utvrena i nakon Potopa, kad je Zemlja, nakon povlaenja voda, podijeljena na etiri regije; i da su, kao u pretpotopnim vremenima, tridesete paralele (sjeverna i juna) sluile kao granine linije. Je li to bila puka sluajnost, ili je rije o namjernom dogovoru izmeu dva brata i njihovih zaraenih potomaka, to su u svakoj od tri regije dane ljudskom rodu sveti gradovi bili smjeteni na tridesetoj paraleli? Sumerski tekstovi tvrde da "Kad je kraljevska vlast sila s neba" nakon Potopa, "kraljevalo se u Eriduu". Eridu je bio smje ten na tridesetoj paraleli, onoliko blizu nje koliko su to dopu tale movarne vode Perzijskog zaljeva. Dok se administrativnosvjetovno sredite Sumera s vremena na vrijeme selilo, Eridu je cijelo vrijeme ostao sveti grad. U Drugoj regiji (podruju civilizacije Nila) svjetovna se prijestolnica takoer s vremena na vrijeme mijenjala. Ali Heliopolis je zauvijek ostao sveti grad. Tekstovi piramida priznaju njegovu vezu s drugim mjestima, i njegove drevne bogove zovu Gospodari dvostrukih svetita. Ta dva sparena svetita nose intrigantna (i predegipatska?) imena Per-Neter (Izlazee mjesto uvara) i Per-Ur (Izlazee mjesto Starih); njihovi hijeroglifski opisi govore o velikoj drevnosti. Dvojna ili sparena svetita igrala su veliku ulogu u sukcesiji faraona. Tijekom obreda, koje su vodili Shem-sveenici, krunidba novoga kralja i njegovo primanje u Mjesto uvara u Heliopolisu poklapali su se s odlaskom duha preminuloga kralja kroz istona lana vrata do Izlazeeg mjesta Starih. A Heliopolis je bio smjeten na Tridesetoj paraleli, onoliko blizu nje koliko je to doputala delta Nila! Kad je na red dola Trea regija, civilizacija doline Inda, njen svjetovni centar bio je na obalama Indijskog oceana; ali njen sveti

grad - Harappa - bio je stotinama kilometara sjevernije - tono na tridesetoj paraleli. ini se da se imperativ tridesete sjeverne paralele nastavio u tisuljeima koja su uslijedila. Oko 600. godine pr. Kr., perzijski kraljevi obogatili su kraljevski posjed gradom koji je bio "Svet svim narodima". Za njegovu gradnju izabrano je zabaeno i nenaseljeno mjesto. Tamo je, doslovno usred niega, postavlje na golema vodoravna platforma. Na njoj su podignute palae s velianstvenim stepenitima i mnogim pomonim svetitima i graevinama - sve u ast Boga krilate kugle (sl. 161). Grci su ovo mjesto zvali Perzepolis ( G r a d Perzijanaca). U njemu nije ivio nitko: samo su kralj i njegova pratnja dolazili za proljetnih ravnodnevica radi slavljenja dolaska nove godine. Njegovi ostaci jo uvijek su zapanjuju prizor. Bio je smjeten na tridesetoj pa raleli. Nitko pouzdano ne zna kada je osnovana Lhasa u Tibetu budistiki sveti grad. Ali injenica je da je i Lhasa - poput Eridua, Heliopolisa, Harappe i Persepolisa - smjetena na istoj tridesetoj paraleli (sl. 162). Podrijetlo svetosti tridesete paralele moramo slijediti unatrag sve do stvaranja svete mree, kad su boanski mjernici odredili lokaciju piramida u Gizi, takoer na tridesetoj paraleli. Jesu li bo govi odustali od ove svetosti ili neutralnosti tridesete paralele kad se radilo o njihovom najvanijem objektu - svemirskoj luci - u njihovoj vlastitoj etvrtoj regiji, na Sinajskom poluotoku? Ovo je mjesto na kojem moramo potraiti konane trago ve za rjeavanje preostalog dijela enigme iz Gize - njene velike Sfinge. Ona ima tijelo lava koji lei i ovjeka koji nosi kraljevsko pokrivalo za glavu (sl. 163). Tko ju je i kada sagradio? I u koju svrhu? iji lik nosi? I zato se nalazi ba tamo, potpuno sama, i nigdje drugdje? Pitanja ima mnogo, a odgovora je malo. Ali jedno je sigurno: ona gleda tono prema istoku, du tridesete paralele. Precizna poravnatost i pogled prema istoku du boanske paralele u prolosti su bili naglaeni nizom graevina koje su se

slika 161

(A)

Giza-Heliopolis

(B) Eridu

(C) Persepolis

(D) Harappa

(E) Lhasa

slika 162

slika 163

od Sfinge protezale prema istoku, tono du osi istok-zapad (sl. 164). Kada su - na izmaku osamnaestog stoljea - Napokon i nje govi ljudi ugledali Sfingu, samo su joj glava i ramena virili iznad pustinjskog pijeska; u tom su stanju Sfingu crtali, i takva je bila poznata dobar dio stoljea koje je uslijedilo. Tek su viestruka sustavna iskapanja otkrila njenu punu kolosalnu veliinu (duina 73 m, visina 20 m) i oblik, i potvrdila ono to su napisali drevni povjesniari: da se radi o jedinstvenom kipu, kojeg je neka di vovska ruka isklesala iz prirodne stijene. Nitko drugi nego kape tan Caviglia, kojeg je pukovnik Vyse otjerao iz Gize, u vremenu izmeu 1816.-1818. otkrio je ne samo vei dio Sfinginog trupa i njene ispruene ape, nego i hramove, svetita, oltare i stele koje su bile podignute pred njom.

slika 164 Raiujui podruje pred Sfingom, Caviglia je otkrio plat formu koja je donekle virila ispod Sfinge s obje strane, ali se veim dijelom protezala prema istoku. Raskopavajui podruje due od trideset metara u tom istonom smjeru, naiao je na spe ktakularno stepenite od trideset stepenica koje vodi do podija; na njemu su bili ostaci neega to je izgledalo kao propovjedao nica. Na istonom kraju podija, oko dvanaest metara dalje, otkri veno je jo jedno stepenite od trideset stepenica; ono se penjalo do iste visine na kojoj se nalazi glava Sfinge. Tamo se nalazila struktura koja je sluila kao baza dvaju stu pova (sl. 165), tako smjetenih da je Sfingin pogled prema istoku prolazio tono izmeu njih.

slika 165

Arheolozi vjeruju da ti ostaci potjeu iz rimskih vremena. Ali, kao to smo vidjeli u Baalbeku, Rimljani su ukraavali spomenike koji su bili stariji od njihovog doba, gradei i obnavljajui na mje stima gdje su se i ranije nalazili spomenici i hramovi. Danas je dobro poznato da su grki osvajai i rimski imperatori nastavili faraonsku tradiciju posjeivanja i tovanja Sfinge, ostavljajui za sobom odgovarajue natpise. Oni su potvrdili vjerovanje, koje se nastavilo i za vrijeme Arapa, da je Sfinga djelo samih bogova; smatralo se da je ona vjesnik budue mesijanske ere mira. Natpis zloglasnog imperatora Nerona Sfingu naziva Armachis, Nadgle dnik i Spasitelj. Budui da je velika Sfinga smjetena blizu nasutog prilaznog puta do Druge piramide, najbolja ideja koju su znanstvenici mogli ponuditi je da ju je sagradio Kefra, "graditelj" Druge piramide; i da ona stoga mora nositi njegov lik. Ta se pretpostavka ne temelji na bilo kakvim injenicama, ali se uspjela zadrati u udbenici ma, iako je jo 1904. E. A. Wallis Budge, tadanji kustos egipatskih i asirskih starina u Britanskom muzeju, odluno zakljuio (The Gods of the Egyptians) da je "ovaj udesan objekt postojao u vri jeme Kha-f-raa, ili Kefrena; i vjerojatno je bitno stariji od njegove vladavine, te potjee s kraja arhajskog razdoblja.". Kako svjedoi Inventarna stela, Sfinga je ve bila u Gizi u vrijeme Kufua, Kefraovog prethodnika. Kao i nekoliko faraona nakon njega, i Kufu si je upisivao u zaslugu ienje pijeska koji se gomilao oko Sfinge. Iz toga se mora zakljuiti da je Sfinga ve u Kufuovo vrijeme bila star spomenik. Koji ju je, dakle, raniji faraon podigao i dao joj svoj lik? Odgovor glasi da se ne radi o liku bilo kojeg faraona, nego o liku boga; i po svemu sudei, Sfingu nisu podigli smrtni faraoni, ve bogovi. tovie, samo ako ignoriramo ono to tvrde drevni natpisi moemo zakljuiti neto drugo. Rimski natpisi, koji Sfingu zovu Svetim vodiem, za nju kau: "Njen dojmljivi lik djelo je be smrtnih bogova". U dijelovima grke idolatrijske pjesme stoji:

Tvoj moni lik Besmrtni bogovi ovdje oblikovae... Za susjedu Piramidama postavie te... Nebeski vladar koji prkosi protivnicima... Sveti vodi u zemlji egipatskoj. Na Inventarnoj steli Kufu Sfingu naziva "uvaricom etera, koja svojim pogledom vodi vjetrove." Ona je, kako je jasno na pisao, slika boja: Ovaj lik boga postojat e vjeno; Zauvijek nosei njegovo lice, gledajui prema istoku. U svom natpisu Kufu spominje da je vrlo staro stablo egipat ske smokve koje je raslo kraj Sfinge oteeno "Kad se Gospodar neba spustio na mjesto Hor-em-Akhet (Sokol-boice obzora)". To je bio najei naziv za Sfingu u faraonskim natpisima; njeni ostali epiteti bili su Ruti ( L a v i c a ) i Hul (to bi moglo znaiti Vjena). Biljeke govore da su radnici koji su kopali na lokalitetu Sfin ge bili motivirani lokalnim arapskim predajama prema kojima unutar Sfinge postoje tajne komore s drevnim blagom ili magij skim predmetima. Caviglia je, kao to smo vidjeli, u Velikoj pira midi pokuavao pronai skrivenu komoru; ini se da je preao na piramidu nakon to takvu komoru nije uspio pronai u Sfingi. Perring je takoer okuao sreu, nasilno probivi duboku rupu u leima Sfinge. ak su i odgovorniji istraivai, poput Augustea Mariettea 1853. dijelili ope miljenje da postoji tajna komora skrivena u Sfingi ili ispod nje. To je vjerovanje bilo potkrijepljeno dje lima rimskog povjesniara Plinija, koji je izvijestio da Sfinga "sadri grobnicu vladara po imenu Harmakis", i injenicom da skoro sve stare slike prikazuju Sfingu kako lei na vrhu neke kamene strukture. Istraivai su zakljuili da ako je sama

Sfinga mogla biti skrivena od pogleda naslagama pijeska, tim prije je pijesak s vremenom mogao potpuno prekriti bilo ka kvu podstrukturu. ini se da najdrevniji natpisi daju naslutiti kako pod Sfingom zaista postoji ne jedna, nego dvije tajne komore - do kojih se mo da moe doi kroz ulaz skriven pod apama spomenika. tovie, jedna obredna pjesma iz vremena osamnaeste dinastije otkriva da su Sfingi dvije 'spilje' koje se nalaze pod njom omoguavale da slui kao komunikacijski centar! Bog Amen, tvrdi natpis, preuzevi funkciju nebeskog HorAkhti, postigao je "sposobnost opaanja srcem, zapovijedanja usnama... kada ulazi u dvije spilje koje su pod njenim [Sfinginim] nogama". Tada, Poruka je poslana s neba; uju je u Heliopolisu, a Ljepoliki je ponavljaju u Memfisu. Sastavljena je urno od Totovih spisa o Amenovom gradu (Tebi)... Na pitanje je odgovoreno u Tebi, Dana je izjava... poslana je poruka. Bogovi djeluju prema zapovijedi. U danima faraona vjerovalo se da Sfinga - iako je isklesana iz kamena - na neki nain moe sluati i govoriti. U dugom opi su na jednoj steli, (sl. 166) koju je izmeu apa Sfinge podigao Tutmes IV (i posvetio znaku krilatog diska), kralj govori o tome kako mu se Sfinga obratila i obeala mu da e dugo i uspjeno vladati, samo ako ukloni pijesak koji se nagomilao oko njenih nogu. Jednoga dana, napisao je Tutmes, dok je odlazio u lov izvan Memfisa, naao se na 'svetom putu bogova' koji je vodio od Heliopolisa do Gize. Umorivi se, legao je da se odmori u sje ni Sfinge; to mjesto, kako otkriva natpis, zvalo se "Velianstveno mjesto poetka vremena". Kad je zaspao pod tim 'vrlo golemim kipom Stvoritelja', Sfinga - ta 'uzvienost oboavanog Boga' - poela mu je govo-

slika 166 riti, predstavivi se rijeima: "Ja sam tvoj predak Hor-em-Akhet, onaj kojeg je stvorio Ra-Aten." Mnoge neobine 'ploice za ui' i prikazi dviju golubica simbola koji se povezuje s proroitima - pronaeni su u hramo vima koji okruuju Sfingu. Poput drevnih natpisa, i oni svjedoe o vjerovanju da je Sfinga na neki nain mogla prenositi boanske poruke. Premda su kopanja ispod Sfinge bila bezuspjena, ne moe se iskljuiti mogunost da e podzemne komore u koje su bogovi ulazili 's naredbom na usnama' jednom biti pronaene. Jasno je iz brojnih pogrebnih tekstova da je Sfinga smatrana 'Svetim vodiem' koji je vodio preminulog iz 'juer' u 'sutra'. Iz arobnih rijei na lijesu koje su pokojniku trebale omoguiti putovanje 'putem skrivenih vrata' moe se zakljuiti da je put poinjao kod Sfinge. Zazivajui Sfingu, arolije su tvrdile da je "Gospodar Zemlje zapovjedio, a Dvostruka sfinga ponovila". Putovanje je poinjalo nakon to bi Hor-Akheti - Sfinga - rekla: "Proi!" Crtei iz Knjige dvaju putova, koji ilustriraju putovanje,

pokazuju da su od polazne toke u Gizi vodila dva puta kojima se moglo stii do Duata. Kao sveti vodi, Sfinga je esto prikazivana kako vodi nebe sku barku. Ponekad je, kao na Tutmesovoj steli (sl. 166), prikazi vana kao dvostruka Sfinga, koja nebesku barku vodi iz 'juer' u 'sutra'. U ovoj ulozi bila je povezana sa Skrivenim bogom podzemnoga kraljevstva; takva se, kao to smo ve vidjeli (sl. 19), simbolino pojavila s obje strane hermetiki zatvorene komore boga Sekera u Duatu. Zaista, Tekstovi piramida i Knjiga mrtvih govore o Sfingi kao o "velikom bogu koji otvara vrata Zemlje" - izraz koji daje naslu titi da je Sfinga iz Gize, koja je 'pokazivala put', imala dvojnicu u blizini Stepenita do neba, koja je tamo otvarala 'vrata Zemlje'. Takva mogunost je moda jedino objanjenje (u nedostatku bilo kakvog drugog, do dananjeg dana) vrlo starog prikaza faraonovog putovanja u zagrobni ivot (sl. 167). On poinje sa sim bolom kleeeg Hora koji gleda prema Zemlji datuljinih palmi, gdje se nalazi neobian brod s rovokopaima ili dizalicama (?), kao i struktura koja podsjea na sumerski prikaz imena EN.LIL kao komunikacijskog centra (sl. 52). Moemo vidjeti i boga koji pozdravlja faraona, bika i pticu besmrtnosti, nakon kojih slijede tvrave i razni simboli. Na kraju dolazi simbol za mjesto (ukoeni kri unutar kruga) koji se nalazi izmeu znaka za Stepenite i Sfinge koja gleda na suprotnu stranu!

slika 167

Stela koju je postavio izvjesni Pa-Ra-Emheb, koji je vodio restauracijske radove oko Sfinge u vrijeme faraona, sadri sli kovite stihove o oboavanju Sfinge; njihova slinost biblijskim psalmima zaista je intrigantna. Natpis govori o rastezanju uadi radi p l a n a , stvaranja tajnih stvari u podzemnom kraljevstvu; stihovi govore o prelaenju preko neba u nebeskoj barci, i zatienom mjestu u svetoj pustinji. ak se koristi i izraz Shetti.ta za Mjesto skrivenog imena u svetoj pustinji: Zdravo tebi, Kralju bogova, Atene, Stvoritelju... Ti rastee uad radi plana, ti si oblikovao zemlje... Ti si Podzemni svijet uinio tajnim... Zemlja je pod tvojim vodstvom; ti si stvorio visoko nebo... Za sebe si sagradio mjesto zatieno u svetoj pustinji, sa skrivenim imenom. Ti se danju uzdie nasuprot njima... Ti se prekrasno uzdie... Ti prelazi preko neba s dobrim vjetrom... idovskim je prorocima Sheti - sredinja putanja leta koja je prolazila kroz Jeruzalem - bila sveta linija, smjer u kojem treba gledati: njom je Gospodin doao sa svetoga Sinaja. Ali Egipanima je, kako se tvrdi u spomenutom natpisu, Shetti.ta bilo Mjesto skrivenog i m e n a . Ono se nalazilo u Svetoj pustinji - to je doslovno znaenje biblijskog imena pustinja Kadea. I uad za plan bila je rastegnuta od njega do Sfinge. Tamo je Paraemheb vidio Kralja bogova kako se uzdie po danu; ove su rijei gotovo istovjetne Gilgameovim, kad je on stigao do planine Mau: "Tu je Shemove svakodnevno gledao kako odlaze i dolaze... uvaju amaa dok uzlazi i sputa se". To je bilo zatieno mjesto, mjesto uzlaska. One koji su trebali stii do njega vodila je Sfinga, jer njen je pogled bio usmjeren prema istoku, tono du tridesete paralele.

Po naem miljenju, na sjecitu dviju linija, tamo gdje Jeru zalemska linija presijeca tridesetu paralelu, nalazila su se Vrata neba i Zemlje: svemirska luka bogova. Sjecite je smjeteno na Sredinjoj ravnici Sinajskog poluoto ka. Kao to je Duat prikazivan u Knjizi mrtvih, Sredinja dolina je zaista ovalna dolina okruena planinama. To je prostrana dolina ije okolne planine razdvaja sedam prolaza - kao to je opisano u Knjizi Henokovoj. To je velika ravna dolina ija je prirodna tvrda povrina sluila kao gotova pista za polijetanje i slijetanje raketoplana Anunnakija. Nippur je, kao to smo pokazali (vidi sl. 122), bio arina toka, sredite koncentrinih krunica koje su odreivale ekvidistantne lokacije svemirske luke u Sipparu i drugih vitalnih postrojenja i mjesta. Otkrivamo, ne bez uenja, da isto vrijedi i za Jeruzalem (sl. 168): Svemirska luka (SP) i Mjesto slijetanja u Baalbeku (BK) lee na unutarnjoj krunici, tvorei vitalnu cjelinu postrojenja jedna ko udaljenih od kontrolnog centra u Jeruzalemu (JM); Geodetski orijentir Umm Shumar (US) i radio-far u Heliopolisu (HL) lee na vanjskoj krunici, to ih takoer ini parom jednako udaljenim od Jeruzalema. Dok ovo ucrtavamo u zemljovid, pred oima nam se poja vljuje majstorska Mrea koju su zamislili Anunnakiji. Ostajemo istinski zapanjeni njenom preciznou, jednostavnom ljepotom i umjetnikom kombinacijom osnovne geometrije s orijentirima koje je stvorila priroda: Linija Baalbek-Katarina i linija Jeruzalem-Heliopolis sjekle su se pod osnovnim i preciznim kutom od 45; sredinja putanja leta precizno je raspolavljala ovaj kut na 2 kuta od 22 " ; veliki letni koridor bio je irok tono pola od toga (11 L'); Svemirska luka, smjetena na sjecitu sredinje putanje leta i tridesete paralele, bila je jednako udaljena od Heliopolisa i Umm Shumara.

slika 168 Radi li se samo o geografskoj podudarnosti to su Delfi (DL) jednako udaljeni od kontrolnog centra misije u Jeruzalemu i sve mirske luke u sredinjem Sinaju? Puka je sluajnost to je kutna irina time formiranog (letnog?) koridora bila 11 L'? I to to je jo jedan letni koridor od 11 L' povezivao Delfe s Baalbekom (BK)? Je li samo koincidencija to linije koje povezuju Delfe s Jeru zalemom i oazom Siwa (SW) - mjestom Amonovog proroita u

koje je pourio otii Aleksandar - takoer tvore kut od 45 (sl. 169)? Jesu li se ostala sveta mjesta i proroita u Egiptu, poput ve like Tebe i Edfua, nalazila na svom mjestu zbog kraljevog hira ili nekog privlanog zavijutka Nila - ili na mjestima gdje je to nalagao raspored Mree? Zaista, kad bismo prouili sva ova mjesta, vjerojatno bismo otkrili da je obuhvaena cijela Zemlja. Ali, nije li to neto to je Baal ve znao u vrijeme kad je sagradio svoje tajno postrojenje na Baalbeku. Jer, sjetimo se, njegov je cilj bio upravljati i komuni cirati, ne samo s oblinjim krajevima, nego itavom Zemljom. Mora da je to znao i biblijski Bog; jer kad je Job poelio shvatiti 'uda Elova', Jahve 'odgovori Jobu iz oluje', uzvrativi protupitanjima:

slika 169

Ja u te pitat', a ti me poui: Gdje si bio kad Zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno: Zna li tko joj je (Zemlji) mjere odredio, Nad njom ue mjerniko napeo? Na emu joj poivaju platforme? Tko joj postavi kamen ugaoni? Zatim je Jahve odgovorio na vlastita pitanja. Sva ta mjerenja Zemlje, podizanje platformi, postavljanje ugaonih kamenova, sve je to napravljeno, kako on kae: dok su klicale zvijezde jutarnje i sinovi bogova od sree uzvikivali. ovjek, koliko god da je bio mudar, u tome nije imao udjela. Baalbek, piramide, svemirska luka - sve je to bilo namijenjeno iskljuivo bogovima. Ali ovjek, u neprekidnoj potrazi za besmrtnou, nikada nije prestao slijediti Sfingin pogled.

O autoru Tko je dr. Zecharia Sitchin?

Posljednjih dvadesetak godina vrlo burnog Dvadesetog stoljea biljei na pla nu istraivanja paleokontakata pojavu jedne izuzetne i po pristupu u mnogo emu jedinstvene linosti - upornog istraitelja drevne prolosti ovjeanstva, povijesti i arheologije Bliskog istoka, vrsnog znalca suvremenog hebrejskog, te 11 drevnih jezika i pisama, te plodnog autora - akademika Zecharia Sitchina. Mnogi se posljednjih godina s pravom pitaju emu pasionirani istraitelj Starog zavjeta i uvaeni orijentalist svjetskog glasa dr. Sitchin ima zahvaliti tako visoke ocjene? Zecharia Sitchin, po narodnosti idov, roen je u Rusiji, ali zbog politikih razloga ubrzo seli u Izrael (Palestinu) gdje se kolovao. Tamo je vie godina radio kao ugledni novinar i urednik. Potom se trajno nastanjuje u SAD-u. Danas ivi i radi u New Yorku. Moe se rei da je dr. Sitchin osoba iznimno bogatog i dinami nog ivotopisa. Jo od kolskih dana strastveni je ljubitelj i poklonik prouavanja drevne povijesti i jezika bliskoistonih naroda i njihovih svetih spisa. Danas se ubraja medu najvee svjetske autoritete za drevne bliskoistone jezike. Sitchin svojom nenadmanom istraiteljskom upornou, pronicljivou i sustavnou u istraivanju sumerskih, babilonskih, asirskih, akadskih, hetitskih i izvornih biblijskih tekstova koje sam ita, prevodi, tumai, usporeuje i komentira vrlo brzo izgrauje vlastito, bitno renovirano i teorijski dobro utemeljeno vienje o dubokim prapovijesnim ljudskim korijenima. On se na temelju svojih studio znih i dugotrajnih istraivanja opravdano upitao sadri li biblijska Knjiga Postanka samo neutemeljene mitove i prie ili moda ipak sadri saetu verziju zbivanja, naroda i mjesta iz mnogih ranijih, nezamislio davno minulih eona? On je danas jedan od vodeih i najvie cijenjenih istraivaa paleokontakata u svijetu. U odnosu na vrlo provokativnog, esto odvie povrnog, formalno ne dovoljno obrazovanog, samoukog i ve u namjeri izrazito komercijalno senzacionalistiki orijentiranog vicarskog hotelijera Ericha von Danikena, dr. Zecharia Sitchin donosi u svojim znanstveno popularnim knjigama jedan posve drugaiji "interaktivan" argumentacijski sustav, te daleko konzistentniji i znatno dublji pri stup vrlo sloenoj problematici podrijetla ovjeka te paleo i postpaleokontakata, koji u analitinosti, preciznosti i uvjerljivosti svojih izlaganja bitno odskae od slinih djela mnogih drugih autora tog anra. Sredinje mjesto u danas ve gotovo 50-godinjim Sitchinovim istraivakim naporima i njegovim novim interpretacijama podrijetla ljudskog roda, te do sada vrlo slabo istraenih prapovijesnih zbivanja unazad priblino 450 000 godina ne dvojbeno zauzima biblijska Knjiga Postanka koja se u mnogim detaljima zapravo zasniva na mnogo starijem sumersko-akadskom epu o stvaranju ENUMA ELI.

Sitchin je jo kao student vrlo detaljno i kritiki prouavao tu prvu po redu biblijsku knjigu na starom hebrejskom jeziku, te u njoj na vie mjesta uoio neke prevodilake ili moda od biblijskih teologa, cgzegeta, odnosno povjesniara, na metnute nekonzistentnosti. Stoga je energino i argumentirano zahtijevao od svo jih profesora kritiko preispitivanje i novo, prikladnije tumaenje nekih segmenata ovog nizom neobinih detalja izuzetno zanimljivog hebrejskog svetog spisa. Oni njegovu inicijativu, dakako, nisu prihvatili i dali su mu vrlo energino do znanja da se u BIBLIJU kao sveti spis ne moe sumnjati. Prema dubokom Sitchinovom uvjerenju jedan od kljunih pojmova na osno vu kojih on vrlo odluno i argumentirano zahtijeva radikalnu reinterpretaciju nekih vrlo poroznih dijelova Knjige Postanka je rije Nefilim koja se spominje u estoj glavi. U prva etiri retka te glave, koji su sadrajno dosta nejasni i sporni za tumaenje stoji sljedee: "Kad su se ljudi poeli iriti po zemlji i keri im se narodile, opaze sinovi Boji da su keri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za ene koje su god htjeli. Onda Jahve ree: "Nee moj duh u ovjeku ostati dovijeka; ovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina." U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Boji sinovi opili s ljudskim kerima pa im one raale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi." Valja istai da rije Nefilim nije izvorno hebrejskog podrijetla i u biblijskim komentarima uobiajeno se poistovjeuje i prevodi s "divovi" ili kao "odbaeni", jer tumai Knjige Postanka dre da se autori te knjige oslanjaju na drevne pretpovije sne hebrejske puke predaje o "gorostasima Nefilima", a ne na sumersko akadski ep o stvaranju ENUMA ELI. To, dakako nisu bili divovi, ve vrlo snani stasiti ljudi roeni iz veze "keri ljudskih" i "sinova Bojih". No vrlo otroumni i pronicljivi israitelj dr. Zecharia Sitchin nije bio zadovo ljan takvim povrnim rutinskim tumaenjem biblijskih egzegata. On na temelju viegodinjih studioznih istraivanj a sumersko akadskih zapisa na glinenim ploicama tvrdi i argumentirano dokazuje da je daleko loginije rije Nefilim na temelju hebrejskog glagola "nafal" koji znai "pasti", "sii", "spustiti se" prevesti kao "oni to padoe s nebesa", "oni koji stigoe s nebesa" ili kao "oni koji su baeni na zemlju", nego kao "odbaeni" kako obiavaju initi biblijski egzegeti. U tim se drevnim mezopotamskim zapisima na glinenim ploicama spominju Nefilimi kao skupina bogova (Anunnaki) koja je u vrlo davnoj prolosti iz svemira prispjela na Zemlju i na njoj je za svoje potrebe kreirala modernog ovjeka, na svoju sliku i priliku. Ta njegova dobro potkrijepljena hipoteza, koju danas podravaju i drugi vrsni znalci bliskoistonih jezika, iz temelja mijenja tradicionalnu prilino krnju egzegetsku i teoloku interpretaciju navedenog teksta biblijske Knjige Postanka. Taj ga je sporni, ali vrlo bitan detalj kao vrsnog prevoditelja, lingvistu i orijentalistu toliko zainteresirao i zaokupio da mu je posvetio mnoge godine upornog znanstveno istraivakog rada koji, kako sam kae, jo nije dovren i zaokruen...

...Sitchin je rezultate svojih dosadanjih viegodinjih istraivanja na temu Nefilima, njihovog djelovanja na Zemlji i podrijetla modernog ovjeka, koja su se pokazala vrlo originalnima i plodnima, sistematizirao i publicirao u nizu od pet izuzetno zanimljivih i duboko studioznih knjiga pod vodeim naslovom ZE MALJSKA KRONIKA. Te su knjige izvorno pisane na engleskom jeziku i dosad su prevedene na petnaestak jezika. One su ve doivjele milijunsku nakladu i ponjele veliki uspjeh u irokoj javnosti, te mnoga priznanja u znanstvenim krugovima. Taj niz Sitchinovih knjiga temelji se na kombinaciji tekovina suvremene znanosti s izvornim tekstovima i slikovnim zapisima iz drevne prolosti Bliskog istoka. Na osnovu tih materijala Sitchin majstorski gradi i oblikuje na skromnim ali vjerodostojnim injenicama zasnovanu rekonstrukciju zbivanja na Zemlji sve do prije 120 sara. Sar je drevni babilonski vremenski ciklus nepoznata trajanja ko jeg je u svojoj BABILONSKOJ POVIJESTI koristio Beros. Sitchin dri da jedan sar iznosi 3 600 godina. To znai da je naa prolost, kako upuuju drevne babilonske prakraljevske liste koje obuhvaaju raspon od 120 sara, zapoela prije priblino 435 tisua godina (120 sara x 3 600 godina + oko 3 000 godina koliko su stare te drevne liste). Prvu knjigu iz tog niza dr. Zecharia Sitchin je objavio jo 1976. pod prilino zbunjujuim naslovom DVANAESTI PLANET. Ona je rezultat intezivnog 30godinjeg Sitchinova znanstvenog istraivanja i predstavlja izvoran rad u kojem on na temelju pomne usporedbe svih dostupnih sumerskih, asirskih, babilonskih, akadskih, hetitskih, hebrejskih i egipatskih zapisa na vrlo slikovit i metodian nain rekonstruira davno izgubljene pretpotopne zapise, drevnu kozmologiju te nanovo otkriva prastare nebeske karte drevnih naroda koji su Sunce i Mjesec ta koer ubrajali meu planete. Na temelju briljivo prikupljenih i pomno proanaliziranih podataka Sitchin vrlo argumentirano postavlja okantnu tvrdnju da su ljudi vrste Homo sapiens ali as kromanjonci zapravo produkt vrlo sloenog genetikog inenjerstva superiorne rase s desetog (za Sumerane dvanaestog) planeta Sunevog sustava kojeg on prema sumerskim zapisima na glinenim ploicama zove Nibiru. U drugoj knjizi : STEPENITE PREMA NEBU objavljenoj 1980. Sitc hin raspravlja o imanentnoj ovjekovoj enji za besmrtnou uz boansku pomo. Pri tome autor dolazi do iznenaujuih zakljuaka na temelju izvorne etimologije imena osoba, mjesta i spomenika s podruja Bliskog istoka ije je prvotno pravo znaenje izgubljeno ili posve zamagljeno tijekom davno prohujalih tisuljea. Trea Sitchinova knjiga objavljena 1985. godine nosi naslov RATOVI BO GOVA I LJUDI. U njoj obraduje svoju hipotezu o podrijetlu ovjeka kreiranog na "sliku i priliku Boju" i "bogovima" koji su neko davno razorili prvu civilizaciju na Zemlji. IZGUBLJENA KRALJEVSTVA (1990.) i KADA JE POELO VRIJEME (1993.) naslovi su etvrte i pete Sitchinove knjige iz velianstvenog niza ZEMALJ SKE KRONIKE. On u njima vizionarskim arom i uz primjerenu znanstvenu ozbiljnost daje zapanjujui opis susreta ljudi i nebeskih putnika emisara koji su neko vrlo davno stigli na Zemlju. Te su doljake Sumerani zvali Anunnaki, to

prema Sitchinovom prijevodu zapravo znai "doljaci s neba". Vrlo velik uspjeh u svijetu postigla je njegova knjiga objavljena 1990. godine pod naslovom REVIZIJA POSTANKA. U toj vrlo zanimljivoj i napetoj knjizi on sigurnom rukom gradi zaokruenu i suvremenim argumentima dobro potkrije pljenu teoriju o naim prethodnicima Nefilima i njihovom svjedoenju o naem postanku... ... U sljedeoj knjizi koja nosi naslov SVEMIRSKI KOD neumorni Sitchin na temelju komparativnih istraivanja sumerskih zapisa na glinenim ploicama, BI BLIJE, arheolokih nalaza u starom i novom svijetu te bogate fotodokumentacije NASE dobivene istraivanjima naeg planetskog sustava vrlo odluno i energino podie gust veo koji je tisuljeima dijelio ovjeka od njegove sudbine. On smiono otkriva podrijetlo i pravi smisao nekih proroanstava u Starom i Novom zavjetu te tisuljetni tajni kod koji neraskidivo povezuje ovjeanstvo sa zvijezdama. Pri tome Sitchin majstorskom spretnou i primjerenom znanstvenom ozbilj nou nastoji paljivo rekonstruirati dramatina zbivanja tijekom posljednjeg tisu ljea prije Krista. To je bilo presudno vrijeme kada se "bog" sa svojim "uvarima neba" (anelima) vratio na Zemlju da bi pohodio ljude i priveo ih estitom ivotu. Tada su se Hebreji nakon dugotrajnog izgnanstva u Babilonu napokon vratili u svoju domovinu. To je bilo vrijeme kada je veliki babilonski kralj Nebukadnezar II (605. - 562. prije Krista), nakon to je usnuo neobian san o velikom kipu, uo vjerodostojno tumaenje svoga sna i uveno proroanstvo o "posljednjim danima" iz usta otroumnog i nenadmanog mladog hebrejskog proroka Daniela. U svojoj posljednjoj knjizi pod naslovom IZ RAJA I ZEMLJE dr. Zecharia Sitchin nastoji novim argumentima rasvijetliti gustu tminu koja krije nepoznate graditelje piramida i nekih velebnih megalitskih zdanja. Zanimljivo je istai da je na toj vrlo zanimljivoj i izazovnoj knjizi, koja sadri brojne nove argumente u prilog fascinantnoj autorovoj hipotezi o podrijetlu ovjeka i prapovijesnoj inter venciji izvanzemaljske inteligencije, Sitchin okupio i angairao estoricu visokostrunih suradnika: dva uvaena sveuilina profesora, sveenika, strunjaka za problematiku NLO-a, filozofa i novelista. ...Premda do sada jo nema prave potvrde za viestruko iskazanu istraivaku i autorsku hrabrost, spisateljsku predanost, duboku i vrlo plastinu argumentira nost iznijetih hipoteza, te napose izrazito visok stupanj originalnosti u pristupu i interpretaciji smatramo da dr. Sitchin zasluuje u najmanju ruku vrlo istaknuto mjesto na prestinoj listi autora znanstveno popularne publicistike Dvadesetog stoljea. Drimo da ga se na temelju originalnosti, ozbiljnosti i uvjerljivoj argu mentaciji hipoteza iznijetih u do sada objavljenim djelima moe bez ustruavanja nazvati modernim "maestrom paleokontakata".