Mehanika Tla Uvod

_______________________________________________________________________________________________
Uvod u mehaniku tla, Sonja Zlatovi Udbenik Tehnikog veleuilita u Zagrebu, ISBN 953-7048-02-0
1 to je mehanika tla, geotehnika?

1.1 Problemi koje emo nauiti prepoznati, izbjei, rijeiti ili nai put
rjeenja

Gradimo li graevinu od opeke, drveta, betona, elika na zemlji, potrebno je optereenje od ljudi, opreme,
vjetra, snijega, vlastite teine prenijeti na tlo. ak i za automobil, avion ili brod, trebamo, bar povremeno,
cestu, uzletite ili luku, opet na zemlji, opet na tlu. Gradiva u graditeljstvu redovito biramo paljivo ili spravljamo
po provjerenim procedurama sustavno kontrolirajui kvalitetu. Ali tlo je takvo kakvo na mjestu naemo: esto
vrlo nehomogeno, esto bitno meke i slabije od ostalih gradiva, te potpuno nepoznatih svojstava jer je nastalo
mimo nae volje, izbora ili kontrole kvalitete.

Da bismo saznali dovoljno o svojstvima tla, o stiljivosti, vrstoi, propusnosti trebamo se pozabaviti danim tlom
in situ - na mjestu. Proces prikupljanja i obrade podataka o lokaciji i tlu, te interpretaciju zovemo geotehniki
istrani radovi ( geot echnical invest igat ions) lokaciji.

Geoloka znanja o lokaciji od velike su pomoi, jer esto daju smjernice ili upozorenja: postojanje i pruanje
slojeva, moda postojanje nekih posebno slabih slojeva, moda ve razvijene klizne plohe, ali stvarna svojstva
konkretnog danog tla potrebno je ispitati za svaku lokaciju posebno, i to na razliitim dubinama. Idealno bi bilo
poznavati svaki element podloge, ali najee mogue je tek pojedine podatke pridruiti cijelom sloju, odnosno
dijelu temeljnog tla.

Pri tome
vadimo neporemeene uzorke tla koje ispitujemo na licu mjesta i potom u laboratoriju mjerimo vrstou,
stiljivost, vodopropusnost, u kontroliranim uvjetima tako dobivamo najtonije podatke, ali svedene na
elemente tla, i relativno mali broj tokastih podataka,
buenjem dolazimo do uzoraka uzdu cijele vertikale, te, prema boji, teksturi i drugim svojstvima
prepoznatljivim vizualno i jednostavnim ispitivanjem, zakljuujemo o rasprostiranju tla kroz buotinu
dobivamo linijske podatke: po buenoj vertikali, moemo detektirati postojanje slojeva, tj. granica
izmeu slojeva,
radimo razliite in situ pokuse na malim razmacima uzdu buotine, kontinuirano po pravcu, u ravnini ili
cijelom ispitivanom volumenu, mjerimo elektropropusnost ili brzinu irenja valova kroz tlo i slino
dobivamo podatke nie preciznosti, ali takve da potvruju prostiranje masa jedinstvenih svojstava, upuuju
na stupanj rastroenosti stijene, ukazuju na postojanje slabih lea i slino.

Izvodimo li duboki podrum u blizini postojeih zgrada (danas este interpolacije), nije mogue raditi u irokom
iskopu. Kopanjem uz graevinu i njenu podlogu dovode se u pitanje uporabivost ili oteenja postojeih
graevina. Rjeenje moe pruati vitka poduporna konstrukcija - elina ili AB dijafragma ili sustav pilota i
sidara ili samo sidara, da budu preuzeti pritisci tla i sprijei se deformiranje (prvenstveno horizontalno, te
vertikalno) temeljnog tla postojeih objekata. Podupornom konstrukcijom pridri se tlo i pri gradnji ceste ili u
drugim situacijama gdje treba izvesti stepenicu, denivelaciju terena, vitkom, ili masivnim potpornim zidom a
mnotvo je i novih oblika geotehnikih objekata: armirano tlo, tlo pridrano sidrima... kakvima se pridrava tlo,
preuzima pritiske tla i kontrolira deformaciju tla.

Tlo je takoer gradivo za cijeli niz nasipa i brana (nasute brane). Radi li se o cestovnom ili eljeznikom nasipu,
osnovni se zahtjevi odnose na stabilnost u razliitim uvjetima optereenja i razliitim reimima podzemnih voda.
Deformacije tla u nasipu ne smiju smanjivati kvalitetu prometa. Radi li se o brani ili hidrotehnikom nasipu,
vodonepropusnost postaje jedan od bitnih zahtjeva. Pri tome, budui da se radi o golemim koliinama materijala,
pozajmite, mjesto uzimanja materijala, treba biti to blie mjestu ugradnje. Svi se ovi zahtjevi mogu ispuniti
izborom redoslijeda ugradnje pojedinih zemljanih materijala, a moda i injektiranjem, dodavanjem geotekstila ili
slinog, te veoma paljivom izvedbom.

Postojee kosine ili kosine nastale gradnjom, takoer dio su geotehnike djelatnosti: stabilnost kosine moe biti
poremeena uslijed iskopa, dodatnog optereivanja, promjene reima podzemne vode, potresa ili u slinim
situacijama, te uslijed promjena svojstava tla. Klizite je ime za velike pokrete zemljanog materijala, skupa sa
umama ili naseljima na povrini, nastale gubitkom stabilnosti kosine. Sanacija klizita jedan je od estih
zadataka geotehniara u Hrvatskoj.
Odlagalita otpada otvorila su novo podruje u geotehnici. Prvo, svojstva otpada slina su svojstvima tla. Drugo,
podloga za odlagalite otpada posebni je geotehniki objekt, esto sastavljen od naizmjeninih slojeva gline (to
to je mehanika tla, geotehnika?
1-2

_______________________________________________________________________________________________
manje propusnosti) i sintetikih membrana (praktiki nepropusnih), sa ljunanim drenanim slojevima. Osim
pitanja ugradnje, treba voditi brigu i o ponaanju podloge u razliitim uvjetima tijekom njenog ivota, dakle
zauvijek.
Slijeganje tla (set t lement ) pomak je povrine tla ili dna temelja uslijed deformiranja tla zbog izvedbe graevine
ili zbog drugih ljudskih djelatnosti ili prirodnih pojava. Na primjer crpljenje vode u podruju grada Mexico
uinilo je takve promjene u podzemlju da su povrinski temeljene graevine slegle i do oko 7 metara. Pri tome
objekti temeljeni duboko ostali su gotovo nepomini, te su izvirili metrima iznad povrine terena.
Tako i smrzavanje tla ili u vrlo hladnim podrujima topljenje tla (npr. ispod zgrada u kojima se grije) mogu
izazvati nezanemarive deformacije tla.

Dinamiki optereeno tlo ini posebno podruje geotehnike vano kod temeljenja strojeva i sl. te u sluaju
potresa.
Potres posebno moe promijeniti svojstva tla. Utjecaj potresa pri tome, budui da se na graevinu prenosi kroz tlo,
bitno ovisi o svojstvima tla. Tlo moe pojaati djelovanje potresa ili ga smanjiti. U rahlom tlu pri potresu dolazi
do zbijanja, a ako je tlo zasieno vodom moe doi i do likvefakcije ( liquefact ion) , pojave smanjivanja
vrstoe tla i u ravnim podrujima do viemetarskog slijeganja i kljuanja tla ( boiling) , pri emu zakopani
objekti, kao vodovodne i kanalizacione cijevi isplivaju na povrinu potrgavi se pri tom, ili na kosinama do
klizanja takozvanog teenja tla (flow failure) na duljinama od vie metara ili kilometara.

Posebnu panju u geotehnici dajemo vodi zbog vanosti koju ima prisutnost vode na ponaanje tla, kao i zbog
golemih teta koje mogu nastati zanemari li se ili krivo procijeni djelovanje vode.

1.2 to je tlo? Stijena i tlo, meka stijena i kruto tlo.

U geologiji (v. kolegij Inenjerska geologija te pripadnu literaturu) studiraju se nastajanje i vrste stijena:
eruptivne ili magmatske stijene
sedimentne (talone) stijene (faza troenja, transport, taloenje, stvrdnjavanje ili litifikacija, dijageneza ili
promjena minerala): klastine i neklastine sedimentne stijene
metamorfne stijene
ili
vezane i vrste stijene: magmatske, dio sedimentnih i metamorfne stijene:
u geotehnici: stijene
poluvezane stijene: gline, prah, slabi lapori, prapor ili les
u geotehnici: koherentno ili sitnozrno tlo: veina estica sitnije od 0,6 mm
meka stijena i kruto tlo: prijelaz izmeu stijene i tla
nevezane stijene: ljunak, pijesak:
u geotehnici: nekoherentno ili krupnozrno tlo: veina estica vee od 0,6 mm

1.3 Mehanika tla, mehanika stijena, temeljenje, geotehnika.

Svojstva stijena dominantno su odreena kontinuiranou i raspucalou: uzorak stijene, ispitan u laboratoriju,
pokazat e svojstva materijala, ali e do deformiranja ili loma u stijeni doi prije svega u ovisnosti o postojeim
sustavima pukotina. Mehanika stijena je disciplina koja se bavi svojstvima i ponaanjem stijenske mase. (rock
mechanics) Tlo je sastavljeno od vrstih estica koje ine skelet tla, i vode i zraka u porama izmeu vrstih
estica. Za razliku od komada stijene, kamena, estice tla se djelovanjem vode, ili, na primjer prstima, mogu
odvojiti od grumena tla. Mehanika tla je disciplina koja se bavi svojstvima i ponaanjem tla. (soil mechanics)
U posljednje vrijeme sve se vie istrauje ponaanje meke stijene i krutog tla (soft rock and st iff soil) na
granici ova dva podruja, te dolazi do spajanja dvije discipline u jedinstvenu disciplinu Mehanika tla i stijena.
Temeljenje je dio inenjerstva koji, primjenjujui saznanja iz mehanike tla, rjeava onaj dio projektiranja i
izvedbe graevine koji se odnosi na temelje. Geotehnika pokriva i temelje i poduporne konstrukcije i nasipe i
brane i sve ostale inenjerske ili znanstvene djelatnosti vezane za tlo, a takoer i kruto tlo, te meku stijenu i
stijenu.

Iako je tlo oduvijek nezaobilazni dio graditeljskog posla, te predmet znanosti negdje od 18. stoljea, zaetnikom
discipline smatra se Karl Terzaghi koji je prvu knjigu sa ovom temom objavio 1925. godine. Konferencije
Meunarodnog drutva za mehaniku tla i temeljenje odravaju se od 1936. otprilike svake etiri godine, a 1997.
godine, drutvo je preimenovano u Meunarodno drutvo za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo
(I nt ernat ional Societ y for Soil Mechanics and Geot echnical Engineering) zbog bitnog proirenja
podruja djelatnosti unutar discipline.
_______________________________________________________________________________________________
2 vr st e est i ce, v l anost st r uk t ur a t l a.

2.1 Nast aj anj e i mi j enj anj e t l a.

Uslijed temperaturnih promjena, djelovanja vode (smrzavanje, otapanje, prenoenje), vjetra, bilja ljudske
djelatnosti stijena se razgrauje u sitnije elemente (ljunak, pijesak, prah mehanika razgradnja), rastapa se
ili dolazi do promjena u kristalima stijene (kemijska razgradnja). Pri tome usitnjeni, rastopljeni ili drugaije
promijenjeni materijal ostaje na mjestu ili se transportira u dubinu, niz padinu, na manje ili vee udaljenosti.
Preneseni materijal se taloi na nain uvjetovan temperaturom, slanoom vode, brzinom strujanja vode ili
zraka, granulometrijskim sastavom i drugim uvjetima na mjestu taloenja.

Svojstva tla koja su interesantna u graditeljstvu vezana su na raspodjelu veliine vrstih estica (granulometrijski
sastav), na svojstva pojedinih vrstih estica (mineraloka svojstva), te na nain i rezultat nastajanja tla.

Sedimentna tla (sediment ary soils) su ona ije se vrste estice, nastale razgradnjom stijene (mehanikom ili
kemijskom), noene vodom, vjetrom, ledom, organizmima ili uslijed sile tee (pri emu dolazi do daljeg troenja,
otapanja, sortiranja,) taloe (sedimentiraju) na novom mjestu. Nain sedimentiranja moe znatno utjecati na
svojstva tla.

Rezidualna tla (residual soils) ini materijal nastao razgradnjom stijene koji nije odnesen. esta su u vlanim i
toplim krajevima, te su prilino slabo istraena.

Nasip (fill) nastaje ugradnjom (graditeljskom djelatnou): sa pozajmita materijal se vadi, prenosi do eljenog
mjesta i ugrauje, sa ili bez zbijanja.

Svaki od ovih procesa spor je i dugotrajan, te se esto moe smatrati da jo uvijek traje. Zato tlo treba promatrati ne
samo u trenutnoj datosti, nego i ovisno o uvjetima u okolini u trajnom mijenjanju. Veoma vaan proces moe
biti razgradnja tla uslijed djelovanja vode, promjena temperature (weat hering). U slijedeim poglavljima
kratko se obrauje vremenski tijek slijeganja i puzanje tla.

Vie podataka o nastajanju tla treba potraiti u literaturi iz geologije te pedologije.

2.2 v r st e est i ce t l a, por e, v oda i zr ak . St r uk t ur a t l a.

Pokazuje se da veoma veliki utjecaj na ponaanje tla ima koliina vode u tlu, veliina i oblik vrstih estica, te
raspored vrstih estica. Prostor izmeu vrstih estica (solids) zovemo porama (pore, pores). Vano za
ponaanje tla bit e i jesu li pore potpuno ili samo djelomino ispunjene vodom a rijetko se moe govoriti o
suhom tlu.

Uobiajeno je razlikovati tri faze u tlu:
vrste estice tla,
voda u porama tla i
zrak, takoer u porama tla.

Struktura tla (soil st ruct ure) (Mitchell, 1976) odnosi se na
1. raspodjelu vrstih estica i grupa vrstih estica, kao i pora izmeu njih veliine, orijentacije (soil
fabric)
2. sile izmeu vrstih estica prije svega elektrokemijske sile izmeu sitnih estica. (V. Nonveiller, 4.3, str.
47; Lambe i Whitman Chapter 7, str. 71.)

Za potrebe ispitivanja vrstoe i stiljivosti tla, te za zahtjevnija ispitivanja, ulae se znaajni napor da bi se sauvala
originalna neporemeena struktura tla, tj. izvadio, prenio i ugradio neporemeeni uzorak tla (undist urbed
specimen, sample) jer sastav i proces nastajanja tla rezultiraju jedinstvenom strukturom koja e biti
jedinstvenog ponaanja u danim okolnostima.

Ipak, ponaanje tla dade se djelomino procijeniti pomou jednostavnih numerikih opisa vrstih estica, volumena
pora i koliine vode u tlu, ime se omoguava usporedba ispitivanog tla sa ve upoznatim tlima. Veliine koje se
najee koriste opisane su u nastavku

vrste estice, vlanost struktura tla.
2-2
_______________________________________________________________________________________________

Slika 2-1. Mikroskopska fotografija estica gline iz okolice Antwerpena. Na fotografiji je oznaena duljina 2 mikrona.
Dobrotom Ingrid Tomac, dipl.ing.gra., koja je fotografiju snimila na Sveuilitu u Ghentu.
2-3
_______________________________________________________________________________________________

kisik

aluminij

kisik
2.3 Mi ner al i gl i na.

Znaajno za svojstva tla bit e ako ve i nekoliko postotaka teine vrstih estica ine minerali glina (clay
minerals). Minerali glina oblikuju se u tanke sitne listie, promjera najvie do 5 m (Tajder i Herak). U
mehanici tla esticama gline smatraju se najee estice sitnije od 2 m.

Sitnije estice openito imaju veu specifinu povrinu (probajte pratiti omjer oploja i volumena kugle ili ploe sa
smanjivanjem dimenzija), naroito listiave estice, a minerali glina posebno graeni su tako da je voda
elektrinim silama vezana na povrinu vrstih estica u trajno prisutnom filmu, na koji se lako naljepljuju dalji
slojevi molekula vode. Zato minerali glina lako veu vodu i prisutnost vode veoma je bitna za ponaanje tla sa
znatnim udjelom minerala glina.

Zorni prikaz strukture minerala glina, kao i mnogi petrografski detalji mogu se vidjeti na primjer na web stranicama
University of New Hampshire http://www.soils.umn.edu/virtual_museum/silicates.html gdje treba uoiti plonu
kristalnu reetku te raspored atoma kisika i vodika. Ovdje su uz doputenje autora prenesene ilustracije koje je
izradio Robert Harter i objavio na http://pubpages.unh.edu/~harter/crystal.htm

Minerali glina nastaju troenjem nekih alumosilikata, osobito djelovanjem atmosferilija ili hidrotermalnih procesa
na nioj temperaturi. Spadaju u silikatne minerale sa plonim vezom SiO
4
tetraedara, gdje su na vrhovima
tetraedara atomi kisika a u sreditu atom silicija. Plone reetke SiO
4
njeno su vezane sa plonim reetkama
aluminijevog oksida/hidroksida Al
2
(OH)
4
, a prisutni su i drugi elementi odreujui svojstva razliitim
mineralima glina. Tri najznaajnije skupine su skupina kaolinita, skupina montmorilonita i skupina ilita, pri emu
kaolinit je prisutan u gotovo svim glinama, a montmorilonit i ilit obino se iskljuuju. Radi Ilustracije navode se
kemijski opisi najznaajnijih minerala glina:

Kaolinit Al
2
(Si
2
O
5
) (OH)
4
.
Montmorilonit Al
2
(Si
4
O
10
) (OH)
2
x H
2
O sadri i Mg i Ca.
Iliti (OH)
4
K
y
(Al
4
Fe
4
Mg
4
Mg
6
) Si
8-y
Al
y
O
20
pri emu y = 1 do 1,5

Slika 2-1. Tetraedri silicija i kisika u kristalnoj reetki minerala
glina. Uz doputenje autora (Robert Harter), skinuto sa
http://pubpages.unh.edu/~harter/crystal.htm gdje se mogu vidjeti
i razni drugi detalji i 3D prikazi.

Slika 2-2. Oktaedri aluminija i kisika u kristalnoj reetki minerala
glina. Skinuto sa http://pubpages.unh.edu/~harter/crystal.htm
uz doputenje autora, Roberta Hartera.

kisik

silicij

kisik
2-4
_______________________________________________________________________________________________
Slika 2-3. Kristali kaolinita. Uz doputenje autora, Roberta Hartera
Skinuto sa http://pubpages.unh.edu/~harter/crystal.htm gdje se
mogu vidjeti i 3D prikazi.

2.4 Vel i i na vr st i h est i ca t l a.

Ponaanje tla, kao i svojstva tla kao to su stiljivost, vrstoa, propusnost, kojima se bave slijedea poglavlja,
esto je uvjetovano veliinom i oblikom vrstih estica. Pri tome veliina znaajnih zrna ide od oko mikrona
(minerali glina ine estice veliine oko 2 mikrona) do par centimetara. Da bi se grafiki prikazala prisutnost
estica tako razliitih veliina, veliina estica se prikazuje u logaritamskom mjerilu.

Postoji vie sustava granica izmeu grupa zrna tla. Pri izboru naina klasificiranja, vano je dvoje:
vezanost odreenih osobina bitnih za klasu, te
jednostavna prepoznatljivost klase.

Tako se za granicu izmeu krupnozrnog (granular, coarse) i sitnozrnog tla (fine) redovito bira granica vidljivog
koja je negdje oko 0,1 mm (kod nas uobiajena je granica 0,06 mm, a u SAD i Japanu: 0,074 mm). Krupnozrna
se tla zovu i nekoherentim (noncohesive), jer su sipka, a sitnozrna i koherentnim (cohesive), jer je vana
kohezija, tj. meusobna povezanost vrstih estica.

vrste estice tla najee svrstavamo prema veliini u etiri grupe: ljunak, pijesak, prah i glina. Govori se takoer
i o krupnim, srednjim ili sitnim esticama u svakoj od prve tri grupe. U Hrvatskoj je uobiajena uporaba MIT
(Massachuset t s I nst it ut e of Technology) niza, koji koristi injenicu da je 20/6 priblino jednako 6/2, tj. da su
udaljenosti izmeu brojeva u nizu 2 i 6 u logaritamskom mjerilu priblino jednake:

prah:
0,002 do 0,06 mm
pijesak:
0,06 do 2 mm
ljunak:
2 do 60 mm
krupni: 0,02 do 0,06mm krupni: 0,6 do 2 mm krupni: 20 do 60 mm
srednji: 0,006 do 0,02 mm srednji: 0,2 do 0,6 mm srednji: 6 do 20 mm
glina:
do 0,002 mm
sitni: 0,002 do 0,006 mm sitni: 0,06 do 0,2 mm sitni: 2 do 6 mm

2.5 Gr anul omet r i j sk i sast av .

Za promatrano tlo dobro je poznavati raspodjelu veliina vrstih estica, granulometrijski sastav (grain size
dist ribut ion part icle size analysis) . Granulometrijski sastav nekog tla za estice vee od 63 m odreuje
se sijanjem, suhim ili mokrim ovisno o istoi zrna tj. prisutnosti finih estica, reprezentativnog uzorka tla, na
nizu sita standardnih veliina otvora, te vaganjem ostatka na svakom situ i onoga to je prolo kroz najfinije sito
(sieve met hod) . Za najsitnije estice za estice manje od 63 m granulometrijski se sastav odreuje
areometriranjem (sediment at ion) . To je postupak sedimentiranja u kome se, na standardom propisani nain,
napravi suspenzija sitnozrnog dijela tla u visokoj posudi. Mjerenjem gustoe suspenzije u odreenim vremenskim
razmacima, posredno se mjeri brzina tonjenja vrstih estica tla, te veliina zrna. (V. npr. Nonveiller, str. 22)

vodik
kisik
aluminij

kisik

silicij

kisik
2-5
_______________________________________________________________________________________________
0,06 0,002 0,02 0,2 0,6 2 0,006 6 20 60
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
p
o
s
t
o
t
a
k

p
r
o
l
a
z
a

k
r
o
z

s
i
t
o
promjer otvora sita (mm)
Granulometrijski sastav prikazuje se uobiajeno granulometrijskim dijagramom (v. slike u nastavku), kao postotak
mase ili teine prolaza kroz sito, tj. udjela vrstih estica koji su manji od date dimenzije. Pri tom je na apscisi
redovito veliina zrna, tj. veliina otvora sita, i to u logaritamskom mjerilu (najee izraena u milimetrima), a
na ordinati je postotak prolaza. Uobiajeni su i uzlazni i silazni granulometrijski dijagrami, tj. negdje je
uobiajeno da veliina na apscisi raste prema desno, a negdje prema lijevo.

Slika 2-4. Granulometrijski dijagram i nekoliko granulometrijskih krivulja.

Granulometrijski dijagram pokazuje zorno kako veliine zrna tako i meusobni odnos pojedinih frakcija.
Dobro graduirano je tlo koje ima zastupljene sve frakcije nekog tla u nizu, to se vidi iz glatke S krivulje.
Slabo graduirano je tlo kojemu neke frakcije nedostaju, to se oituje u svojevrsnom lomu u krivulji.
Jednolino graduirano je tlo uskog granulometrijskog sastava.

Neka bude naglaeno: odreeni granulometrijski sastav opisuje raspodjelu veliina vrstih estica nekoga tla. Tu
nema informacija niti o orijentaciji vrstih estica ili veliini pora, niti o koliini vode. Dakle je za dobivanje
granulometrijskog sastava dovoljno imati reprezentativni poremeeni uzorak tla (dist urbed sample, a ne
takav koji bi uvao strukturu tla).

2.6 Speci f i na masa i speci f i na t ei na.

Specifina masa,
s
, (part icle densit y ili specific gravit y of solid part icles) je masa jedinice volumena vrstih
estica tla, specifina teina,
s
, (specific weight ) je teina jedinice volumena vrstih estica tla. Uobiajene su
vrijednosti
s
2,5 do 2,8 g/cm
3
s
25 do 28 kN/m
3

(Voda ima gustou ili specifinu masu oko
w
= 1 g/cm
3
, tj. specifinu teinu oko
w
= 9,81 kN/m
3
10 kN/m
3
.)
Ako se pokae da je gustoa tla izvan raspona 2500 i 2800 kg/m
3
, treba provjeriti mineralogiju tla, prisutnost
organskih tvari i geoloko porijeklo.

Budui da su vrste estice tla razliitih oblika i veliina, a najee su pokrivene vlagom i na njih su vezani
mjehurii zraka ili se veu pri nalijevanju vode da bi se odredila specifina masa, treba odrediti i masu i
volumen neke dovoljno velike reprezentativne nakupine vrstih estica. U tu svrhu koristi se piknometar
(pycnomet er), boica izraena tako da joj se unutarnji volumen moe odrediti sa preciznosti od npr. 0,001g
vode. Boica ima ep izvana fino izbruen tako da tijesno zatvara grlo boice, a kroz koji prolazi cjevica tako
tanka, da pri zatvaranju pune boice dolazi do istiskivanja vode sve do sitne kapi na vrhu. Veliina boice bira se
prema veliini vrstih estica tla.
2-6
_______________________________________________________________________________________________
Mjeri se
masa piknometra, m
piknometra
masa piknometra ispunjenog destiliranom

vodom sobne temperature, m
piknometra s vodom
masa vrstih estica tla, m

uzorka
u suhom
stanju, tj. standardno nakon 24-satnog suenja
na 105 C, i to kao masa piknometra sa usutim
uzorkom od koje se oduzme masa piknometra,

m
uzorka
=m
piknometra s uzorkom
-m
piknometra
masa piknometra u koji je usut uzorak,

piknometar je napunjen vodom, nakon
kuhanja tako da izau svi mjehurii zraka, i
nakon hlaenja na sobnu temperaturu,
m
piknometra sa uzorkom
Rauna se

volumen vrstih estica preko mase vode koju
u piknometru ne zauzima uzorak i
specifine mase vode:
V
uzorka
= (m
piknometra s vodom
(m
piknometra sa uzorkom
-
m
uzorka
))/
w

odakle specifina masa vrstih estica je:
s
= m
uzorka
w
/(m
piknometra s vodom
m
piknometra sa
uzorkom
+m
uzorka
)
pri emu
w
je gustoa vode.
Zadatak je naveden u nastavku.
Slika 2-5. Skica pokusa u piknometru, u koracima.

2.7 Pr i sut nost or gansk i h t var i , k al ci j evog k ar bonat a i sl i no.

Prisutnost organskih tvari znait e npr. na veu stiljivost tla, ponekad nedopustivo veliku, smanjivanje vrstoe i
nosivosti tla, te osjetljivost na promjenu koliine vlage. Takoer, mogu znaajni biti procesi koji u tlu nisu
zavreni, dakle moemo oekivati promjenjivost svojstava tla u blioj budunosti. Miris i boja mogu pokazati
prisutnost organskih tvari, a posebnim se testom moe dokazati koliina: bilo izgaranjem bilo primjenom
kemikalije (H
2
O
2
).

Prisutnost kalcijevog karbonata (CaCO
3
) moe pomoi pri klasifikaciji tla, te uputiti na mjeru povezanosti
(cementiranosti) vrstih estica. Pokus se radi sa primjenom klorovodine kiseline (HCl).

Prisutnost razliitih kemikalija moe uiniti tlo opasnim za rad, izvedbu odreenog objekta ili npr. za armaturu u
objektu. Miris ponekad moe otkriti prisutnost kemikalija, ali razliiti testovi koji su u razvoju omoguuju
stvarnu provjeru i mjerenje koliine.

2.8 Por oznost , v l anost , gust oa, j edi ni na t ei na.

Osim osobina vrstih estica, pokazuje se, bitan je i njihov raspored i veliina pora, kao i koliina vode u tlu. To
nisu sve informacije koje opisuju strukturu tla, ali su relativno jednostavno mjerljive. U tu svrhu trebamo
neporemeeni uzorak (undist urbed sample, specimen) tla, dakle takav koji uva strukturu tla i prisutnu
vlagu.

Koliinu pora, dakle volumena tla koji ne ine vrste estice, izraavamo kao relativni volumen, na dva naina:

relativni porozitet, n, ( porosit y) omjer je volumena pora u elementu tla i ukupnog volumena tog elementa tla,
n = V
p
/ V

koeficijent pora, e, ( void rat io) omjer je volumena pora i volumena vrstih estica.
e = V
p
/ V
s

Ove dvije definicije, kao i relacija izmeu n i e jasno se vide iz ilustracija u nastavku:
n = e /(1+e)
e = n / (1-n)
-
-
-
-
2-7
_______________________________________________________________________________________________
Relativni porozitet pogodan je za izraunavanje teina jedininih volumena, a koeficijent pora pogodan je za analize
promjene volumena slijeganje i slino jer se promjene volumena dogaaju prije svega na raun promjene
volumena pora, a volumen vrstih estica ostaje gotovo stalan. Relativnom porozitetu teoretske su granice
izmeu 0 (to bi bilo tlo bez pora) i 1 (to bi bilo tlo bez vrstih estica). Koeficijentu pora donja je granica iznad
0 (to bi bilo tlo bez pora), a gornja je granica odreena rahlou koje dano tlo moe ostvariti.

Relativni volumeni, tj. poroznost ili relativni porozitet i koeficijent pora mjere su rahlosti ili zbijenosti nekog tla. I
stiljivost i vrstoa i propusnost bitno su povezani sa ovim parametrima. U nastavku mogu se nai zadaci u
kojima se prati promjena koeficijenta pora s zbijanjem ili slijeganjem nekog tla.

Stupanj zasienosti ili stupanj saturacije tla, Sr, ( degree of sat urat ion) , je omjer volumena vode i volumena pora
u tlu
Sr = V
w
/V
p
Pri suenju ili porastu koliine vlage, ako je raspored vrstih estica nepromijenjen, mijenja se stupanj zasienosti
od 0 ili 0% za suho tlo do 1 ili 100% za tlo ije su pore posve ispunjene vodom.

Slika 2-6. Shematski prikaz relativnih volumena.

zrak
voda pore V
p

V
w

vrste
estice V
s

relativni porozitet
n = V
p
/V
koeficijent pora
e = V
p
/V
s

stupanj
n/(1-n) = e zasienja/ saturacije
n = e/(1+e) Sr = V
w
/V
p

Kod procjene slijeganja trebat e nam optereenje u tlu i zato teina tla. Raunat emo u pravilu s masom i teinom
jedininog volumena tla. Prije svega za prirodno stanje u kojem nalazimo tlo (neporemeeni uzorak) ili stanje u koje
emo dovesti tlo graenjem ili drugaijim procesom. Ponekad usporeujemo samo vrste estice u tlu i govorimo o
suhoj masi ili teini mislei na ukupni volumen tla a to emo razlikovati od specifine mase ili teine tla koja se
odnosi samo na vrste estice. Radi lakeg razumijevanja u nastavku su prikazane usporedne skice, a zatim dati i
zadaci.

Da bismo odredili gustou tla u laboratoriju, vadimo i donosimo neporemeeni uzorak, vaemo ga i raunamo mu
volumen. Suenjem uzorka na standardizirani nain (uobiajeno na 105 stupnjeva C tijekom 24 sata) dobivamo
uzorak koji zovemo suhim (iako dio vlage moe biti zadran). Masu ili teinu osuenog (suhog) uzorka jo uvijek
usporeujemo s poetnim volumenom uzorka i govorimo o suhoj masi ili teini ili jedininoj teini. Da bi se odredio
volumen vrstih estica treba izvesti mjerenje u piknometru. Razlikujemo, dakle, tri razne gustoe ili teine:

Gustoa tla, , ( densit y, bulk densit y) je masa jedinice volumena tla u danom stanju:
= m/V

Suha gustoa tla,
d
, ( dry densit y) je masa vrstih estica u jedinici volumena tla:
d
= m
d
/ V = m
s
/V

Gustoa vrstih estica, ili specifina masa,
s
, ( specific gravit y of solid par t icles) je masa vrstih estica u
jedinici volumena vrstih estica:
s
= m
s
/ V
s

1- Sr
n e Sr

1-n 1
2-8
_______________________________________________________________________________________________
Jedinina teina tla, , ( unit weight ) je teina jedinice volumena tla u danom stanju.
= G / V = g,
gdje g je gravitacija, akceleracija sile tee.

Suha jedinina teina tla,
d
, ( dry unit weight ) je teina jedinice volumena suhog tla raunajui na izvorni
volumen;

d
= G
d
/ V =
d
g,
Jedinina teina vrstih estica, ili specifina teina,
s
, ( specific weight ) je teina vrstih estica u jedinici
volumena vrstih estica:
s
= G
s
/ V
s
=
s
g)

Slika 2-7. Shematski prikaz masa i teina po jedinici volumena

V m G V m
w
G
w

m
d
=m
s
V
s
m
d
=m
s

G
d
=G
s
G
d
=G
s

uzor ak u pr i r odnom st anj u osueni uzor ak vr st e est i ce
( u pi k nomet r u)
gustoa suha gustoa gustoa vrstih estica
= m/V
d
= m
d
/V
s
= m
s
/V
s
= m
d
/V
s

jedinina teina suha jedinina teina specifina teina
= G/V
d
= G
d
/V (vrstih estica)

s
= G
s
/V
s

Vanu ulogu u ponaanju tla, pogotovo sitnozrnog, ima koliina vode u tlu. Uobiajena mjera koliine vode u tlu je
vlanost tla koja se definira kao omjer masa
vlanost, w, ( wat er cont ent ) je omjer mase vode u elementu tla i mase vrstih estica tj. suhog dijela tla u
tlu:
w = m
w
/m
d
= m
w
/m
s

Pri suenju ili porastu koliine vlage, mijenja se masa vode, a masa vrstih estica nekog elementa tla dakle masa
suhog uzorka ostaje stalna, pa je zato izabrana za mjeru (nazivnik) vlanosti. Tako donja granica za veliinu
vlanosti je 0 ili 0% za suho tlo, a gornja je granica odreena koliinom vode koju odreeno tlo moe primiti
ovisno o svojstvima vrstih estica.
Slika 2-8. vlanost je omjer mase vode i mase vrstih estica

m
w
w

m = m
d
+ m
w
m
d
1

osueni uzor ak
w = m
w
/ m
d
= (m- m
d
)/ m
d

Odnosi izmeu gustoe, suhe gustoe i gustoe vrstih estica, te jedinine teine, suhe jedinine teine i specifine
teine vrstih estica mogu se jednostavno izvesti iz navedenih definicija. V. zadatke u nastavku.

=
d
(1-n) +
w
(n)Sr; =
d
(1-n) +
w
(n) Sr;
=
d
(1+w); =
d
(1+w);
d
=
s
(1-n) ;
d
=
s
(1-n)
2-9
_______________________________________________________________________________________________
2.9 Mi ni mal ni i mak si mal ni k oef i ci j ent por a, r el at i v na gust oa.

Rahlost tla ili zbijenost jasno je povezana s vrstoom i stiljivosti tla. Kao mjera rahlosti nekoherentnih tala
koristi se koeficijent pora u prirodnom stanju u usporedbi s dva koeficijenta pora odreena na standardni nain, to
su maksimalni i minimalni koeficijenti pora:

Maksimalni koeficijent pora, e
max
, odredi se sipanjem suhog uzorka tla pomou standardiziranog lijevka u posudu
odreene veliine, tako da se lijevak napuni tlom, spusti na dno posude i lagano podie dok nije cijela posuda
ispunjena. Ravnim noem odree se viak tla tako da se ukupni volumen usipanog tla moe dobiti kao volumen
posude. Iz teine toga dijela uzorka te specifine teine tla, dobije se odgovarajui koeficijent pora. Unato
imenu, ovo stanje ne mora odgovarati najveem moguem volumenu pora toga tla. Postoje postupci ili naini
sedimentacije tla u prirodi koji omoguavaju i puno rahlije strukture. Meutim, e
max
predstavlja dobru mjeru
rahlosti.

Minimalni koeficijent pora, e
min
, odredi se sipanjem suhog uzorka tla u posudu odreene veliine, u slojevima, te
potresanjem posude dok se ne dobije najzbijenije stanje. Iako se mjerenje vodi tako da se dobije to zbijenije
stanje, mogue su i vee zbijenosti, pogotovo pri veim optereenjima.

Relativna gustoa, D
r
, ili I
D
(relat ive densit y) usporeuje koeficijent pora u danom stanju sa ove dvije referentne
vrijednosti, maksimalnim i minimalnim koeficijentom pora danog tla:

D
r
= (e
max
e)/(e
max
e
min
)

Relativna gustoa vrlo se esto koristi kao mjera zbijenosti nekoherentnog tla.

2.10 Voda u t l u.

Osim u posebnim (pustinjskim?) uvjetima, voda je redovito prisutna u tlu. vrste estice tla budui zrna, zrnca,
ploice i listii ine strukturu koja ostavlja prostor meusobno povezanih pora. Pore funkcioniraju kao vrlo
razvedeni sustav spojenih posuda, te govorimo o podzemnoj i kapilarnoj vodi. Meutim, i iznad ovog podruja,
adheziona voda obavija vrste estice tla. Posebno je znaajno prisutnost vode na esticama gline, budui da su
za minerale gline slojevi vode vezani elektrinim silama, a prisutni su i vanjski slabije vezani slojevi vode.
Pokazuje se da zato materijali koji sadre dovoljno gline vrlo bitno ovise o koliini vode i vlanost znaajno
utjee na ponaanje glina.

to se tie podzemne vode, pokazuje se da su pritisci u vodi od najveeg znaaja za naprezanja u skeletu tla i, dakle,
za slijeganje, slom u tlu, Na alost, voda u graditeljstvu uzrokuje najvee tete, i zahtijeva najvee trokove
doe li do neeljenih posljedica. U slijedeim poglavljima posebno se obrauje utjecaj vode.

2-10
_______________________________________________________________________________________________
2.11 Gr ani ce pl ast i nost i . Di j agr am pl ast i nost i .

Da ponaanje sitnozrnih tala bitno ovisi o njihovoj vlanosti, svi dobro znademo iz svakodnevnog ivota: blato i
mulj termini su kojima opisujemo stanje sitnozrnog tla u kome je vlanost vrlo visoka uslijed kie, na dnu
jezera ili slino. Nakon to kie prestanu, a voda otee i posui se, tlo se vrati u vre stanje. Dakle, vrstoa i
slina svojstva sitnozrnog tla mijenjaju se sa stanjem sitnozrnog tla od vrstog do itkog odnosno sa vlanosti,
a da pri tome vrste estice tla ostaju nepromijenjene tek se donekle mijenja njihov raspored, struktura tla. Zato
je zanimljivo znati kako danu vlanost tla, u naenom stanju, tako i vlanost pri kojoj odreeno tlo prelazi iz
vrstog stanja prema tekuem i slino. Da bi se na jedinstveni nain odredio prijelaz iz stanja u stanje, izvode se
jednostavni standardizirani pokusi kojima se odreuju Atterbergove
1
granice tj. granice plastinosti. Kako je pri
tome bitna koliina vode, i Atterbergove granice se definiraju kao vlanost u tim graninim stanjima, pri emu je
vlanost, kako je definirano, omjer mase vode i mase vrstih estica u nekom tlu: w = m
w
/m
d
.

Na standardizirane naine, za dano sitnozrno tlo, tj. za date vrste estice, odreuju se granice plastinosti, (plast ic
limit s) , granice izmeu etiri konzistentna stanja (st at es) :
vrsto stanje (solid st at e) za koje je vlanost manja od granice stezanja, w
S
(shrinkage limit )
w < w
S

poluvrsto stanje (semi- solid st at e) za koje je vlanost izmeu granice stezanja i granice plastinosti, w
P
(plast ic limit )
w
S
< w < w
P

plastino stanje (plast ic st at e) za koje je vlanost izmeu granice plastinosti i granice teenja, w
L
(liquid
limit )
w
P
< w < w
L

itko ili tekue stanje (liquid st at e) za koje je vlanost iznad granice teenja,
w
L
< w

Granice plastinosti odreuju se na standardizirane naine, pri emu nisu svi svjetski standardi usklaeni, iako je
unifikacija posebno izraena posljednjih godina. Budui da se u ovim pokusima vlanost tla mijenja, a struktura
mijesi, Atterbergove granice pokazuju svojstva vrstih estica danog tla. Atterbergove granice se zato koriste i u
klasifikaciji sitnozrnih tala. Za opis stanja sitnozrnog tla, prirodna vlanost usporeuje se sa granicama
plastinosti i odreuje se konzistentno stanje.

Granica teenja, w
L
(liquid limit )
Danas se kod nas najee koristi aparati sa
posudicom ( Casagrande
2
liquid limit
apparat us) standardiziranog kalotastog oblika u
koji se razmae neto ispitivanog uzorka u stanju
bliskom granici teenja. Na standardizirani nain
izree se sredinji dio razmazanog tla, tako da
izmeu preostala dva dijela ostane standardizirani
razmak. Zdjelica se potresa i broje se udarci
potrebni za spajanje dva dijela. Uzorak se potom
vae, sui i opet vae, te se tako izmjerenoj
vlanosti pridrui odgovarajui broj udaraca. U
meuvremenu, ponovi se pokus sa neto vlanijim
ili suhljim tlom, te se iz parova vrijednosti
dobivene vlanosti i odgovarajueg broja udaraca
trai ona vlanost pri kojoj je broj udaraca upravo
25. (V. Nonveiller)
Slika 2-9. Casagrandeov ureaj u laboratorijima IGH, fotografirao ing. Ivan oprek

Sve se ee koristi drugaiji pokus, u kome se konus sputa u
zdjelicu sa razmazanim tlom, sve na standardizirani nain i sa
definiranim dimenzijama i teinama. ( fall- cone)

Slika 2-10. Ureaji tvrtke SEIKENSHA
http://www.seikensha.com

1
Albert Atterberg, vedski kemiar, bavio se agronomijom, uveo 1910 i 1911 pet granica od kojih danas koristimo 3
2
Arthur Casagrande (1902 1981), zasluni geotehniar, v. dijagram plastinosti u nastavku
2-11
_______________________________________________________________________________________________
Granica plastinosti, w
P
(plast ic limit )
Ispitivano tlo se u plastinom stanju valja u valjie 3 mm promjera. Tijekom valjanja valjii se sue, tj.
vlanost se smanjuje. Graninim se stanjem smatra ono u kome valjii ponu pucati, te se u tome stanju valjii
vau, sue i opet vau, da bi se odredila odgovarajua vlanost, tj. granica plastinosti.

Slika 2-11. Valjii tla na granici plastinosti u
laboratorijima IGH, desno: valjii na granici
plastinosti u posudici u kojoj e se suiti
(fotografirao ing. Ivan oprek)

Granica stezanja, w
S
(shrinkage limit ) Ispitivano tlo se vae, polagano sui, te ponovo vae. I prije i poslije
suenja, takoer, mjeri se volumen testiranog uzorka. Granicom stezanja smatra se vlanost u stanju najmanjeg
volumena postignutog suenjem, ako je tlo potpuno zasieno (to se rauna iz volumena pora i rezultata vaganja).

Indeks plastinosti, I
P
(plast icit y index, PI )
Pokazuje se da se mnoga svojstva tla dadu smisleno usporediti sa razlikom granice teenja i granicom
plastinosti, kako se definira indeks plastinosti (tj. mjera koliine vode potrebne da bi tlo prelo iz poluvrstog u
tekue stanje):
I
P
= w
L
- w
P

vrstoa i druga svojstva tla vezana su na granice plastinosti (w
S
, w
P
, w
L
), pa se mnoga bitna svojstva tla vrlo dobro
mogu usporediti sa odnosom izmeu ovih graninih vrijednosti vlanosti za neko tlo, te danom stvarnom
vlanosti. Pokazuje se da na granici teenja tlo ima vrstou od oko 1 do 2 kPa, a na granici plastinosti oko 100
do 200 kPa. Indeks plastinosti predstavlja razliku u vlanosti izmeu ta dva stanja. Zorni nain prikaza ovih
graninih vrijednosti daje dijagram plastinosti koji se koristi i za klasifikaciju sitnozrnih tala.

Karakteristine vrijednosti granica plastinosti i indeksa plastinosti za uobiajene minerale gline prikazane su u
tablici:

Posebno se montmorilonit obilno koristi pripremljen u suspenziji koju zovemo bentonitna isplaka (bent onit e
suspension) za pridranje vertikalnih iskopa tj. tijekom izvedbe zagatnih stijena ili buenja. Tiksotropno
svojstvo bentonitne isplake sastoji se u tome da se glina sa velikom vlanosti moe transportirati kao tekuina, te
iznosi iskopani materijal, ali dok u buotini ili usjeku miruje, ne tee u okolno tlo nego se, kao gel, zadrava u
iskopanom prostoru.

w
S
w
P
w
L
I
P
kaolinit oko 25% oko 30% oko 50% oko 20%
ilit oko 15% oko 50% oko 100% oko 50%
montmorilonit oko 10% oko 70% oko 140% do
700%
oko 70% do
600%
2-12
_______________________________________________________________________________________________
Dijagram plastinosti (plast icit y chart ) prikazuje, za neko tlo (tj. za neku nakupinu vrstih estica bez obzira na
danu vlanost ili strukturu), vezu izmeu granice teenja, w
L
, koja je prikazana na apscisi, te indeksa plastinosti,
I
P
, koji je prikazan na ordinati.
Slika 2-12. Dijagram plastinosti
Pokazuje se da tlima
zajednikog porijekla
odnosno slinog
sastava u dijagramu
plastinosti obino
pripada dio pravca u
dijagramu plastinosti,
te da su za razne
sluajeve ti pravci
gotovo paralelni. Pri
tome, poveavanje
indeksa plastinosti,
pokazuje se, povezano
je sa veom koliinom
minerala gline, te
veom kohezijom. Zato
je Arthur Casagrande
definirao graninu, A-
liniju:

A linija (A- line) u
dijagramu plastinosti
definira se kao

I
P
= 0,73 (w
L
20%),
gdje su I
P
i w
L
izraeni u postocima
Dijagram plastinosti i Alinija, zbog vane veze sa
ponaanjem tla, koriste se pri klasifikaciji sitnozrnih
tala.

S poveanjem indeksa plastinosti ili smanjenjem
granice teenja, raste suha vrstoa, tj. otpor gnjeenju
suhih grudica tla, a smanjuje se propusnost tla.
Stiljivost raste sa smanjenjem indeksa plastinosti ili
poveanjem granice teenja.

2.12 Ak t i vnost gl i ne.

Skempton
3
je definirao aktivnost gline (act ivit y) kao
omjer indeksa plastinosti i teinskog postotka estica
gline:
aktivnost gline = I
P
/ teinski postotak estica manjih
od 2m

Slika 2-13. Shema minerala gline, reproducirana s
doputenjem autora, Roberta Hartera

3
Alec Westley Skempton, zasluni geotehniar
0%
20%
40%
60%
80%
0% 20% 40% 60% 80% 100% 120%
granica teenja, wL
i
n
d
e
k
s

p
l
a
s
t
i
n
o
s
t
i
,

I
P
2-13
_______________________________________________________________________________________________

2.13 Popi s ci t i r ane i pr epor ul j i v e l i t er at ur e:

1. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, Zagreb, 853 str.
2. Lambe,T.W., Whitman,R.V., 1969, Soil Mechanics, John Wiley & Sons, Inc., New York, 553 str.
3. Mitchell,J.K., 1976, Fundamentals of Soil Behavior, John Wiley & Sons, Inc., New York, 422 str.
4. Tajder, M., Herak, M., 1972, Petrologija i geologija, kolska knjiga, Zagreb, 356 str.
5. Harter,R., Building of the Phyllosilicates, http://pubpages.unh.edu/~harter/crystal.htm

2.14 Zadaci

1 Gr anul omet r i j sk i sast av

Uzorak pijeska suhe teine G = 10 N
prosijan je na seriji sita veliina otvora D
i
= 4 2,00 1,00 0,50 0,25 0,15 0,06 0,00 mm
Nakon sijanja izvagane su koliine materijala zaostale na pojedinim sitima
G
i
= 0,40 1,20 2,40 3,00 1,80 0,90 0,30 N
to znai da je zrna dijametra veeg od D
i
bilo G
i
= 0,40 1,60 4,00 7,00 8,80 9,70 10,00 N
tj. da je, izraeno u postotcima teine,
zrna dijametra manjeg od D
i
(1 - G
i
/G) = 100 96 84 60 30 12 3 0 %
to zovemo
postotak prolaza kroz sito
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
0,0001 0,001 0,01 0,1 1 10
pijesak iz zadatka
Nevada
Dagupan
Toyoura sa 10% praha
Lagunillas
Toyoura
Gissar
0,06 mm
p
o
s
t
o
t
a
k

p
r
o
l
a
z
a

k
r
o
z

s
i
t
o

2-14
_______________________________________________________________________________________________
2 Gust oa t l a

Pri mjerenju prirodne gustoe trebamo masu uzorka sauvane mase i strukture, te volumen uzorka koji izraunamo iz
dijametra i visine ili slino. Vlanost uzorka i daljnje podatke dobit emo vaganjem nakon suenja uzorka.

Iako pri suenju ne uvamo vie strukturu uzorka, hoemo sauvati za vaganje cijeli uzorak, dakle uzorak treba smjestiti u
posudicu dovoljno veliku da pri odlamanju uzorka ne doe do gubljenja estica i dovoljno malu da joj masa/teina mogu biti
odreene dovoljno precizno.

Ovdje su dana etiri primjera vaganja i raunanja u etiri stupca. Student moe samostalno probati doi do traenih veliina.
Crveno upisani brojevi dobivaju se vaganjem i mjerenjem, plavo upisani dobivaju se raunom.

oznaka posudice 15 12 22 111
vae se:
masa (prirodno) vlanog uzorka sa posudicom m
bruto
= 111,1 g 234,5 123,4 666,6
volumen uzorka V = 55,55 cm
3
123,45 55,55 333,33
masa osuenog uzorka sa posudicom m
d bruto
= 99,9 g 210,0 99,9 555,5
masa posudice m
tara
= 15,5 g 12,3 22,2 111,1
prenosi se:
gustoa vrstih estica (iz piknometra)
s
= 2,67
g/cm
3
2,67 2,67 2,67
gustoa vode
w
= 1,00
g/cm
3
1,00 1,00 1,00
rauna se:
masa uzorka m = 95,6 g 222,2 101,2 555,5
masa osuenog uzorka m
d
= 84,4 g 197,7 77,7 444,4
gustoa uzorka = 1,72
g/cm
3
1,80 1,82 1,67
suha gustoa
d
=
1,52
g/cm
3
1,60 1,40 1,33
masa vode m
w
= 11,2 g 24,5 23,5 111,1
vlanost w = 0,133 0,124 0,303 0,250
= 13% 12% 30% 25%
volumen vrstih estica V
s
= 31,6
cm
3
74,0 29,1 166,4
volumen pora V
p
= 23,9
cm
3
49,4 26,5 166,9
relativni porozitet n = 0,43 0,40 0,48 0,50
koeficijent pora e = 0,76 0,67 0,91 1,00
volumen vode V
w
= 11,2
cm
3
24,5 23,5 111,1
stupanj saturacije/ zasienja Sr = 0,47 0,50 0,89 0,67
Sr = 47% 50% 89% 67%
gustoa uzorka
=
s
(1-n ) +
w
n Sr =
1,72 1,80 1,82 1,67
suha gustoa
d
=
s
(1-n ) =
1,52 1,60 1,40 1,33

2-15
_______________________________________________________________________________________________
3 Pi k nomet ar

Volumen uzorka rauna se iz dijametra i visine izrezanog valjka ili slino. Izmjeriti volumen vrstih estica u uzorku
zahtijeva ozbiljnije napore: treba odstraniti mjehurie zraka koji se najee nau u porama tla. U tu svrhu koristimo
se piknometrom.

oznaka piknometra 33 44 55
vae se:
masa piknometra
m
piknometra
= 33,33 g 44,11 55,66
masa piknometra ispunjenog destiliranom vodom sobne temperature
m
piknometra s vodom
= 133,33 g 144,11 166,77
nakon kuhanja uzorka tako da
izau svi mjehurii vezani uz vrste estice
i nakon hlaenja na sobnu temperaturu:
masa piknometra sa uzorkom i vodom
m
piknometra sa uzorkom i vodom
= 188,88 g 199,99 222,22
nakon suenja uzorka:
masa piknometra sa suhim uzorkom
m
piknometra sa suhim uzorkom
= 122,22 g 133,33 144,44
rauna se:
masa uzorka kao masa piknometra sa uzorkom - masa piknometra
m
uzorka
= 88,89 g 89,22 88,78
masa vode koju u piknometru s vodom ne zauzima uzorak
m
piknometra s vodom
- (m
piknometra s uzorkom i vodom
- m
uzorka
)= 33,34 g 33,34 33,33
gustoa vode
w
= 1,00
g/cm
3
1,00 1,00
volumen te vode, kao masa dijeljena sa gustoom vode
33,34 cm
3
33,34 33,33
specifina masa vrstih estica
kao omjer mase i volumena vrstih estica
s
= 2,67
g/cm
3
2,68 2,66
srednja vrijednost vie mjerenja:
specifina masa vrstih estica
s
=
2,67
g/cm
3
2,67 2,67

2-16
_______________________________________________________________________________________________
4
Odredite suhu jedininu teinu, porozitet i koeficijent pora
jedinina teina tla je = 20,0 kN/m
3
specifina teina vrstih estica je
s
= 27,0
kN/m
3
poetna vlanost je w = 18 %
w
= 10
kN/m
3
=
d
(1 + w) dakle = 20
kN/m
3
d
= /(1 + w) = 16,9
kN/m
3
d
=
s
(1 - n ) dakle
n = 1-
d
/
s
= 0,37
e /1 = n /(1-n ) dakle
e = n/(1-n)= 0,59
=
s
(1 - n ) +
w
n Sr =
teina vode u jedininom volumenu
d
= 3,1
kN/m
3
to je, dakle, jednako
w
n Sr = 3,1
kN/m
3
teina vode u jedininom volumenu ako je tlo posve saturirano
w
n = 3,7
kN/m
3
stupanj saturacije ili stupanj zasienja Sr = 0,82

5
Kako e se promijeniti jedinina teina promatranog sloja tla
ako se, uslijed podizanja razine podzemne vode,
potpuno saturira?
=
s
(1 - n ) +
w
n Sr =
ako Sr = 1
w
= 10
kN/m
3
2
= 22,6 kN/m
3

6
Kako e se promijeniti jedinina teina promatranog sloja tla
ako se, zbijanjem,
koeficijent pora smanji
sa e
1
= 0,59
na e
2
= 0,40
poetna gustoa je
d1
= 1,69
t/m
3
d
=
s
(1 - n )
n = e /(1 + e )
n
1
= 0,37
n
2
= 0,29
s
=
d
/(1 - n )
d2
=
d1
(1 - n
2
)/(1 - n
1
) = 1,93
t/m
3

_______________________________________________________________________________________________
3 Klasifikacija tla i indeksni pokazatelji.

3.1 Osnovne grupe tla

Postoji niz razliitih klasifikacija tla. Svakako, klasifikacija treba omoguiti da se pomou jednostavnih pokusa
svrstaju tla u grupe (klase) unutar kojih e ponaanje tla biti slino.

Uglavnom, tla se dijele prije svega na

nekoherentna ili krupnozrna tla, za koja vrijedi da je vie od 50% mase ili teine vrstih estica veliine
ljunka ili pijeska (tj. veih od 0,06 mm ili 0,074 mm, estica koje se uglavnom vide golim okom): to su
sipka tla, kod kojih je koheziona sila izmeu vrstih estica zanemariva.

koherentna ili sitnozrna tla, za koja vrijedi da je vie od 50% mase ili teine vrstih estica veliine praha
ili gline (tj. estica koje se ne vide golim okom): to su tla kod kojih je koheziona sila izmeu vrstih estica
bitna, i zbog velike specifine povrine vrstih estica i zbog postojanja elektrinih sila koje veu vodu: to su
tla koja se na neki nain dadu mijesiti.

3.2 Klasifikacija nekoherentnih ili krupnozrnih tala

Kako su sastavljena od veinom od krupnih zrna izmeu kojih su kohezione sile zanemarive, ponaanje
nekoherentnih tala uvjetovano je prije svega veliinom njihovih zrna tj. granulometrijskim sastavom. Zato se i
klasifikacija nekoherentnih tala zasniva na granulometrijskom sastavu. Prije svega, razlikuju se dvije grupe prema
veliini najvie zastupljenih zrna (mjerei postotak mase ili teine):

ljunci (gravel oznaka G) su nekoherentna tla u kojima su preteno zastupljena zrna ljunka,
pijesci (sand oznaka S) su nekoherentna tla u kojima su preteno zastupljena zrna pijeska.

Svaka od ovih grupa dalje se dijeli prema granulometrijskom sastavu koji se zorno vidi iz oblika granulometrijskog
dijagrama. Tona definicija pojedine grupe dana je odreenim standardom. I podjela na grupe tala i odgovarajue
oznake se unekoliko razlikuju. Ovdje se daje jedna klasifikacija koju esto koristimo:

dobro graduirana (well graded dodatna oznaka W) su tla ljunci, GW ili pijesci, SW, irokog
granulometrijskog podruja sa svim frakcijama dobro zastupljenim
npr. definira se:
C
U
= D
60
/D
10
vee od 4 za ljunke ili 6 za pijeske,
C
C
= (D
30
)
2
/(D
10
D
60
) izmeu 1 i 3),
sitnih estica ima manje od 5%

slabo graduirana tla (poorly graded dodatna oznaka P) ljunci, GP ili pijesci, SP kojima nedostaje
neka frakcija unutar granulometrijskog podruja tj. ne zadovoljavaju uvjete za dobro graduirana tla, a sitnih
estica ima manje od 5%

jednolino graduirana tla (uniformly graded dodatna oznaka U) ljunci, GU ili pijesci, SU koje
ini jedna frakcija, sitnih estica ima manje od 5%

slabo graduirana tla sa mnogo prainastih estica (silt dodatna oznaka M ili Fs) ljunci, GM ili GFs
ili pijesci, SM ili SFs, sitnih estica ima vie od 12%, a klasificiraju se kao prah (v. 3.4)

slabo graduirana tla sa mnogo glinovitih estica (clay dodatna oznaka C ili Fc) ljunci, GC ili GFc
ili pijesci, SC ili SFc, sitnih estica ima vie od 12%, a klasificiraju se kao prah (v. 3.4)

kombinacije tala ako je sitnih estica 5 do 12% i slino, npr. SFc/SFs.

Ukratko, klasifikacija nekoherentnih tala vri se prema granulometrijskom sastavu, prije svega prema veliini zrna i
irini ili pravilnosti zastupljenih frakcija. Posebni znaaj daje se zbog utjecaja na ponaanje tla prisutnosti
sitnih estica, koje se opisuju onako kako se klasificiraju sitnozrna tla. Sitne estice mogu bitno utjecati na
ponaanje tla, posebno na vrstou, stiljivost i propusnost.

Klasifikacija tla i indeksni pokazatelji.
3-2
_______________________________________________________________________________________________
ljunak pijesak prah glina
0,06 0,002 0,02 0,2 0,6 2 0,006 6 20 60
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
p
o
s
t
o
t
a
k

p
r
o
l
a
z
a

k
r
o
z

s
i
t
o
Klasifikacija tla odnosi se samo na vrste estice toga tla i za provoenje potrebnih postupaka dovoljan je
poremeeni uzorak (tj. nije nuan neporemeeni uzorak tla kome treba sauvati i strukturu i vlanost). Ipak,
pripadnosti odreenoj klasi, pri opisu nekog zemljanog materijala, dodaju se i svi ostali dostupni podaci: veliina
najveeg zrna, zaobljenost, tvrdoa, mineraloki sastav, boja, moda geoloki podaci i slino. Radi li se o
neporemeenom tlu, opisuje se i zbijenost tla i slino.

Slika 3-1. Granulometrijski dijagram s etiri granulometrijske krivulje i odgovarajuim klasifikacijskim oznakama.

3.3 Indeksni pokazatelji za nekoherentna tla

Da bi se opisalo stanje nekoherentnog tla, najee se koristi relativni koeficijent pora, time se usporeuju dati
koeficijent pora sa tzv. maksimalnom i minimalnom vrijednosti dobivenom standardnim postupcima (v. 2.6)

D
r
= (e
max
e)/(e
max
- e
min
)

Postoje razliite ocjene stupnja zbijenosti:

npr. tlo je rahlo ako je 0 < D
r
< 0,33, srednje zbijeno ako je 0,33 < D
r
< 0,66, zbijeno ako je 0,66 < D
r

ili vrlo rahlo ako 0 < D
r
< 15%, rahlo ako 15% < D
r
< 35%, srednje zbijeno ako 35% < D
r
< 65%, zbijeno ako
65% < D
r
< 85%, vrlo zbijeno ako 85% < D
r
.

Novija istraivanja pokazuju, meutim, da ocjena zbijenosti predstavlja samo dio informacije: stanje naprezanja u
tlu drugi je bitni parametar, uz koeficijent pora (u odnosu na neke vrijednosti karakteristine za dano tlo), nuan
za predvianje ponaanja tla. To je vrlo zanimljivo podruje znanosti u brzom razvoju.

3.4 Klasifikacija koherentnih ili sitnozrnih tala

Koherentna ili sitnozrna tla najee se klasificiraju prema granicama plastinosti i sadraju organskih tvari u dijelu
uzorka koji ine estice manje od oko 3 mm (1/8). Pri tome se koristi dijagram plastinosti:

prah (silt, oznaka M) su koherentna tla iji par vrijednosti w
L
, I
P
u dijagramu plastinosti odgovara
podruju ispod A linije i nemaju organskih tvari. Dijele se prema granici teenja na
prah niske plastinosti (low plasticity), ML za koje w
L
< 35 %
prah srednje plastinosti (intermediate plasticity), MI, za koje 35 % < w
L
< 50 %
prah visoke plastinosti (high plasticity), MH za koje 50 % < w
L

gline (clay oznaka C) su koherentna tla iji par vrijednosti w
L
, I
P
u dijagramu plastinosti doe iznad A
linije, (i nema organskih tvari)
glina niske plastinosti (low plasticity), CL za koje w
L
< 35 %
glina srednje plastinosti (intermediate plasticity), CI za koje 35 % < w
L
< 50 %
glina visoke plastinosti (high plasticity), CH za koje 50 % < w
L

GW SU
SP
SFs
3-3
_______________________________________________________________________________________________
organske gline (organic clay oznaka O) su koherentna tla iji par vrijednosti w
L
, I
P
u dijagramu
plastinosti i sadre organske tvari
niske plastinosti (low plasticity), OL za koje w
L
< 35 %
srednje plastinosti (intermediate plasticity), OI za koje 35 % < w
L
< 50 %
visoke plastinosti (high plasticity, OH za koje 50 % < w
L

treset (peat oznaka Pt) je vlaknasto tlo sa mnogo organskih tvari, velike plastinosti.
Za ovakvu je klasifikaciju koherentnog tla potrebno poznavati sadraj organskih tvari, te, na dijelu tla iz koga su
odstranjene vrste estice vee od 3 mm, izvesti pokuse za odreivanje granice teenja i granice plastinosti.
Nije, dakle, potrebno imati neporemeeni uzorak tla, kojemu bi bile sauvane izvorna struktura i vlanost. Ipak,
pripadnosti odreenoj klasi, pri opisu nekog zemljanog materijala, dodaju se i svi ostali dostupni podaci: veliina
najveeg zrna, moda mineraloki sastav, boja, miris, moda geoloki podaci i slino. Ako je to mogue, opisuje
se i gnjeivost tla i slino.

Slika 3-2. Dijagram plastinosti s klasifikacijskim oznakama za pojedine grupe koherentnih tala..

3.5 Indeksni pokazatelji za koherentna tla

Dobar jednostavni pokazatelj ponaanja koherentnog tla je vlanost u usporedbi s granicama plastinosti, tj.
konzistentno stanje. Zato, osim indeksa plastinosti, I
P
= w
L
- w
P
, koji opisuje plastinost i najee se koristi za
klasifikaciju tla, dakle za opis svojstava vrstih estica, esto se koriste dva indeksa koji usporeuju vlanost u
danom stanju sa granicama plastinosti.

Indeks konzistencije, I
c
(index of consistency)
I
c
= (w
L
w)/(w
L
- w
P
),

I
c
= 0 ako je uzorak na granici teenja, I
c
= 1 na granici plastinosti, uzorak je u plastinom stanju ako je 0 < I
c
<
1, u itkom ako je I
c
< 0.

Indeks teenja, I
L
(liquidity index)
I
L
= (w w
P
)/(w
L
- w
P
),

I
L
= 0 ako je uzorak na granici plastinosti, I
L
= 1 na granici teenja, uzorak je u plastinom stanju ako je 0 < I
L
<
1, u itkom ako je I
L
> 1.

Vrijedi primijetiti da I
c
+ I
L
= 1.
0%
20%
40%
60%
80%
0% 20% 40% 60% 80% 100% 120%
granica teenja, w
L
indeks
plastinosti,
I
P
CH
MH; OH
CL
ML; OL
MI;
OL
CI
3-4
_______________________________________________________________________________________________

Budui da granica plastinosti, w
P
, i granica teenja, w
L
, predstavljaju vlanost koherentnog tla pri odreenim
vrstoama (o vrstoi tla vie u posebnom poglavlju), indeks teenja dade se korelirati (usporediti) sa vrstoom
tla. Dakle e indeks teenja biti dragocjeni podatak pri procjeni vrstoe tla.

3.6 Identifikacija tla na terenu

Klasifikacija tla obavlja se na reprezentativnom uzorku tla u laboratoriju. Prije nego se laboratorijska ispitivanja
obave, ak prije nego se uzorci otpreme, uobiajeno je, odmah pri vaenju uzoraka, sve dostupne podatke
zapisati. ak klasifikacija tla obavlja se prema granulometrijskom sastavu ocijenjenom vizualno, te na osnovu
jednostavnih pokusa koji se dadu obaviti na terenu.

U knjizi profesora Nonveillera (1) dan je lijepi pregled ovih pokusa, kao i potencijalnih zakljuaka.

3.7 Popis citirane i preporuljive literature:

1. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, Zagreb, 853 str.

3.8 Zadaci

1 Konzistentno stanje i klasifikacija.

Neporemeeni uzorak je mase m = 350,0 g
i volumena V = 200,0 cm
3
odredite gustou uzorka, = 1,75 g/cm
3
i jedininu teinu, = 17,5 kN/m
3
Poslije suenja, isti uzorak ima masu m
d
=
222,2 g
Odredite masu vode u uzorku, m
w
=
127,8 g
Odredite masu vrstih estica, m
s
=
222,2 g
Odredite vlanost uzorka, w = 58%
Ako je granica teenja jednaka w
L
=
100%
granica plastinosti je w
P
=
60%
a granica stezanja je w
s
=
30%
odredite indeks plastinosti I
P
=
40%
Ucrtajte podatke o tlu u dijagram plastinosti
U tlu nema organskih tvari, klasificirajte tlo
Odredite konzistentno stanje tla:
0%
25%
50%
75%
100%
0% 25% 50% 75% 100% 125%
granica teenja, w
L
indeks
plastinosti,
I
P

3-5
_______________________________________________________________________________________________
2 Granulometrijski sastav i klasifikacija.

Klasificirajte materijale na slici, rezultati laboratorijskog ispitivanja dati su u tablici u nastavku.

0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
0,0001 0,001 0,01 0,1 1 10
pijesak iz zadatka
Nevada
Dagupan
Toyoura sa 10% praha
Lagunillas
Toyoura
Gissar
0,06 mm
p
o
s
t
o
t
a
k

p
r
o
l
a
z
a

k
r
o
z

s
i
t
o

koliina
sitnih estica
D
50

s
e
min
e
max
za sitne
estice: w L
za sitne
estice: I P
(mm) (g/cm
3
)
Nevada 8% 0,1 2,67 0,511 0,887
Tia Juana 12% 0,16 2,68 0,62 1,099
Dagupan 15% 0,2 2,825 0,700 1,454
Lagunillas 74% 0,05 2,69 0,766 1,389 26,9% 4%
Gissar 100% 0,015 2,755 0,49 1,772 32,4% 13%
Toyoura s 10% praha 10% 0,175 2,65 0,532 1,04 21,7% 1%

Pijesak Nevada koriten je za ispitivanje utjecaja rahlosti na ponaanje u nedreniranim uvjetima, kao u potresu. U tu
svrhu u laboratoriju su pripremljeni uzorci (reconst it ut ed specimens) koristei tri razliita postupka, a
razliitih rahlosti, ali pazei na homogenost uzoraka. Najvei raspon rahlosti postie se postupkom pri kojem se
pijesak ili prah vlanosti oko 5%, ali jednolike po cijelom uzorku, ugrauje u slojevima s vie ili manje njenim
koritenjem batia. Pijesak Nevada pripremljen je u nizu uzoraka, gdje su koeficijenti pora redom:

0,956 0,908 0,880 0,852 0,847 0,835 0,829 0,823 0,799 0,750

Izraunajte relativni porozitet.

Rezultati ispitivanja mogu se vidjeti u nastavku, u poglavlju o Deformabilnosti i vrstoi tla.

_______________________________________________________________________________________________
4 Voda u tlu.

4.1 Pojavnost vode u tlu.

Zbog velike vanosti koju prisutnost vode ima na ponaanje tla,
ovdje se studenta najprije podsjea na neka poglavlja
hidromehanike, koja se zatim primjenjuju na geomehaniku.

Povrinska napetost (surface tension), kao razlika privlanih sila
izmeu molekula na granici razliitih tvari, uzrokom je
zaobljavanju povrine vode (meniskus) na dodiru sa staklom,
vrstim esticama tla, te kapilarnom podizanju vode u uskim
staklenim cjevicama, unutar pora tla i slino.

Voda u staklenoj cjevici (za razliku od ive u staklu ili vode u
masnom staklu jer se voda lijepi na staklo) jednostavna je
ilustracija situacije u tlu: povrinska napetost uravnoteuje
teinu stupca vode iznad razine vode, omoguujui tako
naprezanja u vodi manje od atmosferskog tlaka koji zovemo
nultim.

Promatramo li cjevice promjenjivog promjera, vidjet emo da
proirenje cjevice sprjeava podizanje meniskusa, dakle
smanjuje visinu do koje se podie voda. Ipak, ukoliko se
cjevica puni odozgor, isto proirenje ne predstavlja nikakvu
zapreku. Tako i u tlu, visina kapilarnog dizanja ne ovisi samo o
promjeru cjevice, tj. veliini pora, nego i o povijesti vlaenja
odreenog podruja.
Kapilarno podizanje ovisi o promjeru cjevice odnosno o veliini
pora u tlu. Karakteristine su slijedee veliine (Holtz, Kovacz,
1981)

u rahlom stanju u zbijenom stanju
krupni pijesak 0,03 0,12 m 0,04 0,15 m
srednji pijesak 0,12 0,05 m 0,35 1,10 m
sitni pijesak 0,3 2 m 0,4 3,5 m
prah 1,5 10 m 2,5 12 m
glina iznad 10 m

U tlu razlikujemo nekoliko podruja, ovisno o pojavnosti vode:
adheziona voda voda obavija vrste estice tla u tankom sloju,
vezana prije svega elektrinim silama,
otvorena kapilarna voda voda se skuplja oko mjesta dodira
vrstih estica, oblikuju se meniskusi i kapilarno je djelovanje
bitno, ali stupanj zasienosti je posve malen,
zatvorena kapilarna voda tlo je zasieno ili gotovo potpuno
zasieno, tlak vode je manji od atmosferskog tlaka,
podzemna voda tlo je zasieno ili gotovo potpuno zasieno, tlak
vode je vei od atmosferskog tlaka.
Razina je ime za svaku gornju granicu ovih podruja: razina
otvorene kapilarne vode, razina zatvorene kapilarne vode.
Posebno vana razina podzemne vode (NPV nivo podzemne
vode; water table) je ravnina na kojoj je tlak vode jednak
atmosferskom tlaku.
Voda u tlu.
4-2

_______________________________________________________________________________________________
h
h
referentna ravnina
p
hg
4.2 Tlak vode. Potencijali.

Pronaimo hidrostatski tlak, tj. tlak u mirnoj vodi, u toki G.

Na povrini vode, hidrostatski tlak jednak je tlaku zraka,
atmoferskom tlaku. Kako moemo uti u meteorolokim
izvjeima, tlak zraka mijenja se brzo ovisno o
atmosferskim prilikama. Pri tome razlike tlaka na nekom
su mjestu male, pa je uobiajeno u tlak vode ne uraunati
udio pritiska zraka.

U mirnoj vodi, tlak vode je naprezanje okomito na povrinu,
tlani, te vrijednosti (oduzimajui spomenuti atmosferski
tlak) jednake umnoku gustoe vode, gravitacije
(akceleracije sile tee) i udaljenosti toke i razine vode,
u =
w
g h
p

tj. umnoku jedinine teine vode i udaljenosti od toke do
razine vode, uz
w
=
w
g,
u =
w
h
p

ili, drugim rijeima, teini stupca (mirne) vode iznad
promatrane toke, ako je stupac jedinine povrine tlocrta.

Radi li se o vodi u mirovanju, h
p
je udaljenost od toke do
povrine vode. Openito, ili ako voda u promatranom
podruju struji, h
p
je udaljenost od toke do povrine vode
umirene u piezometru
1
, tj. piezometarska visina ili
piezometarski potencijal (pressure head).
Da bismo usporeivali razliite toke, za svaki zadatak, na
najpovoljnijem mjestu, biramo referentnu ravninu:
horizontalnu ravninu proizvoljnog poloaja, ali stalnog za
jedan zadatak. Udaljenost od referentne ravnine do
promatrane toke oznaavamo h
g
i zovemo geodetska ili

1
piezometar je cijev u kojoj se voda umiri, tako da se tlak vode moe odrediti kao teina stupca vode u piezometru
po jedininoj tlocrtnoj povrini; piezometar ne smije biti tako uzak da bi kapilarno djelovanje bilo znaajno.
u
D
=
w
h
p
D

h
p
D

u
G
=
w
h
p
G

h
p
G
piezometarska
visina toke D
dubina od
povrine mirne
vode
G
D
Voda u tlu.
4-3

_______________________________________________________________________________________________
geometrijska visina, ili geodetski ili geometrijski
potencijal, (elevation head) koji se moe definirati i kao
negativna vrijednost dubine ispod razine vode: h
g
= -z
Geodetska visina, dakle, samo odreuje poloaj toke da
bi se lake usporeivali tlakovi u raznim tokama.
Zbroj dviju visina, h
g
+ h
p
= h, tj. udaljenost od referentne
ravnine do povrine vode umirene u piezometru ije je
dno u promatranoj toki, zovemo ukupna visina ili
ukupni potencijal (total head). Ova je visina vana u
situacijama gdje voda struji. Vrijednost ukupne visine
ovisi o izboru referentne ravnine, ali nee nam biti vana
veliina h, nego meusobni odnosi h razliitih toaka

Mjerne jedinice
2
za tlak vode su [kg/m
3
*m/s
2
*m = N/m
3
*m =
N/m
2
], a budui da je
w
= 10 kN/m
3
, a visine ili potencijale
obino mjerimo u metrima, to najee tlak vode mjerimo u
[kN/m
3
*m = kN/m
2
= kPa]. Tlak vode na dubini od 1m
ispod razine mirne vode jednak je oko 10kN/m
3
1m =
10kPa. Tlak vode na dubini od 10m ispod razine mirne
vode jednak je oko 10kN/m
3
10m = 100kPa. Usporedbe
radi: u naim krajevima tlak zraka kree se oko 1000 hPa =
100 kPa.

4.3 Rezultantno djelovanje mirne vode.

Promatrajmo kvadar uronjen u mirnu vodu, horizontalnih i
vertikalnih stranica i odredimo tlak vode koji na njih
djeluje. Tlak vode je, kao i uvijek u mirnoj vodi, okomit na
promatranu povrinu, te veliine u =
w
h
p
, dakle raste sa
dubinom ispod povrine vode.

2
1N = 1kg 1m/s
2
; 1kN = 1000N; 1Pa = 1N/m
2
; 1kPa = 1000 Pa ; Pa , po prezimenu Pascal, itamo [paskal]
h
g
u=
w
h
p

referentna ravnina
h
p
piezometarska visina
dubina od povrine mirne vode
...u piezometru
geometrijska ili geodetska visina
visina od referentne ravnine
h = h
g
+h
p
... ukupna visina
visina od referentne ravnine
do povrine mirne vode... u piezometru
Voda u tlu.
4-4

_______________________________________________________________________________________________
Posebno, u toki G, na gornjoj horizontalnoj stranici kvadra,
tlak vode djeluje vertikalno prema dolje i jednak je
u
G
=
w
h
p
G
=
w
(h
G
h
g
G
)
U toki D, na donjoj horizontalnoj stranici kvadra, tlak vode
djeluje vertikalno prema gore i jednak je
u
D
=
w
h
p
D
=
w
(h
D
h
g
D
)
Na vertikalnim stranicama, tlak vode djeluje horizontalno,
okomito na stranicu, i mijenja se linearno izmeu te dvije
vrijednosti.
Posebno je zanimljiva rezultanta tlaka vode na cijelo tijelo.
Neka ovdje bude oznaena sa U. to se tie horizontalnih
tlakova, oni ovise o dubini toke i oito je da e
horizontalna komponenta rezultante biti nula. Dakle
rezultanta tlaka ima samo vertikalnu komponentu, i to,
smatrajui pozitivnim orijentaciju prema dolje, ako je
povrina tlocrta tijela A,
U = A [ u
G
u
D
] =
= A [
w
h
p
G

w
h
p
D
] =
= A [
w
(h
G
h
g
G
)
w
(h
D
h
g
D
) ]=
=
w
A [( h
G
h
D
) ( h
g
G
h
g
D
)]

U mirnoj vodi nema razlike ukupnih potencijala, za sve
toke u mirnoj vodi h = h
G
= h
D
=const. Dakle, h
G

h
D
= 0
U =
w
A [ ( h
g
G
h
g
D
)]

Pri tome h
g
G
h
g
D
predstavlja ustvari visinu promatranog
tijela, oznaimo je l, tako da
U = -
w
A l = -
w
V
gdje V je volumen tijela tj. onog dijela tijela koje je
potopljeno.

Oito, uzgon moemo raunati i po jedinici volumena
promatranog tijela (tj. potopljenog dijela tijela):
U/V = -
w
V/V = -
w

Dakle, po jedinici volumena, djelovanje mirne vode na
uronjeno tijelo jednako je -
w
.
Voda u tlu.
4-5

_______________________________________________________________________________________________

Imamo li tijelo drugog poloaja ili oblika, izvod bi bio neto
dulji (moemo zamiljeno izrezati vertikalnim ravninama u
posve tanke krike ili, jo dalje, u stupce), ali bi slijedilo
isto: rezultanta tlaka vode na tijelo uronjeno u mirnu vodu
jednaka je umnoku jedinine teine vode i volumena
tijela, ili, teini istisnute tekuine, po Arhimedovom
zakonu. Izvedenu rezultantu zovemo uzgon. (bouyancy
force)

Tlak vode moemo doivjeti pri ronjenju. to dublje ronimo,
to je tlak vode vei, i raste pritisak na nae oi, ui, plua
Dubina do koje moemo roniti odreena je pritiskom koji
nae oi, ui, plua, mogu izdrati.

Uzgon, rezultanta tlaka vode na cijelo tijelo, nije ovisna o
dubini. Uzgon moemo doivjeti pri svakom kupanju u
kadi, moru, jezeru kao djelovanje vode koje prividno,
efektivno, smanjuje nau teinu. Teina, naime, ostaje
nepromijenjena, ali rezultanta sila na nas rezultanta
teine i djelovanja vode bude smanjena.

Dakle, (1) tlak vode po cijeloj granici podruja i (2) uzgon
kao rezultanta tlaka predstavljaju dva mogua naina da se
urauna djelovanje vode na neko tijelo uronjeno u mirnu
vodu.

Treba pamtiti da se ta dva naina uzimanja u obzir djelovanja
vode meusobno iskljuuju, tj. da nema smisla uraunati i
jedno i drugo: treba uraunati ili jedno ili drugo, ve prema
okolnostima, prema tome sa ime je jednostavnije
raditi/raunati. Tlak vode raunamo kao naprezanje, u
jedinicama sile po povrini: na primjer kN/m
2
. Uzgon, pak,
predstavlja silu, mjeri se na primjer u kN. Ili, u tlu, u
potopljenom podruju, uzgon raunamo po jedinici
volumena (kao to i teinu raunamo po jedinici
volumena): uzgon je jednak
w
po jedinici volumena
u
D
=
w
h
p
G

w
l
GD

h
p
D
u
G
=
w
h
p
G
h
p
G

rezultanta tlakova na povrinu
tijela uzgon
Voda u tlu.
4-6

_______________________________________________________________________________________________

'

V=1
uronjenog dijela tla, to je priblino jednako 10 kN/m
3
,
tonije oko 9,81 kN/m
3
.

4.4 Porni tlak.

U svim ovdje izvedenim razmatranjima, vrijedi zamisliti
mogui trodimenzionalni raspored vrstih estica tla.
estice gline koje su ploaste ili listiave obvijene su
vodom. Ostale estice vie manje okruglaste su. Svakako,
povrina dodirnih ploha izmeu vrstih estica posve je
mala. Pore izmeu vrstih estica ine vrlo razvedeni
prostor. Ako je tlo zasieno vodom, o tom jedinstvenom
prostoru moemo govoriti kao o vrlo sloenom sustavu
spojenih posuda, pa je tlak vode u tlu, bez obzira na
postojanje vrstih estica u tlu, takoer jednak
u =
w
h
p

Uobiajeno je tlak vode u porama tla zvati porni tlak (pore
water pressure).

4.5 Djelovanje mirne vode na element tla. Uronjena jedinina teina.

Zanima li nas djelovanje vode na kvadar tla ispod razine
vode, moemo ga, kao i prethodno, izraziti ili kao tlak vode
po povrini toga kvadra, ili kao rezultantu tih tlakova, tj.
uzgon. Ukupno djelovanje teine i rezultante tlakova vode
na element tla jedininog volumena koji je uronjen u mirnu
vodu, zovemo uronjena jedinina teina i oznaavamo
(bouyant unit weight). To je rezultanta teine jedininog
volumena tla i uzgona na isti volumen:
=
w

Pri tome je jedinina teina tla ija je vrijednost blizu
20 kN/m
3
(moda 21 ili 19 ili 16 ili slino), a
w
je
jedinina teina vode koja je jednaka 10 kN/m
3
(ustvari
9,81 kN/m
3
). Dakle je blizu 10 kN/m
3
(moda 11 ili 9 ili
slino).
Voda u tlu.
4-7

_______________________________________________________________________________________________

4.6 Utjecaj jednodimenzionalnog strujanja vode. Hidrauliki gradijent.
DArcy-ev zakon.

Promatrajmo cijev potpuno ispunjenu vodom. U kojem
sluaju voda struji kroz cijev?

Drimo krajeve cijevi ispunjene vodom na istoj visini. Hoe li
voda tei? A ako jedan kraj podignemo, hoe li onda voda
tei? Kada voda prestaje tei?

Niste li sigurni, pokuajte
izvesti pokus. Isprobajte i ustanovite u kojem sluaju dolazi
do teenja, te o emu ovisi brzina istjecanja vode.

Promatrajmo sada cijev u koju je ugraen uzorak tla (ne jako
krupnih zrna
3
) i to tako da voda mora strujati kroz, ne uz
uzorak. Voda i dalje tee ako postoji razlika ukupnog
potencijala, ali je, prisutnou tla, teenje usporeno.

Pokazuje se da je time strujanje vode koncentrirano na onaj
dio cijevi u kome je uzorak tako da u vodi izvan uzorka
gotovo nema strujanja, pa su tlak vode, dakle i potencijali,
gotovo konstantni kroz vodu izvan uzorka tla.

Za laminarno strujanje kroz poroznu sredinu kao to je tlo,
DArcy (ili Darcy) je, sredinom XIX stoljea, na temelju
eksperimenata, ustanovio vezu izmeu razlike potencijala,
duljine puta kojim struji voda, te svojstava materijala i
tekuine.

Definira se hidrauliki gradijent (hydraulic gradient) izmeu
dviju toaka, G i D, kao negativna vrijednost omjera
razlike potencijala i duljine puta koji voda prijee izmeu
tih dviju toaka:

3
u tlu veoma krupnih pora moe doi do vrtloenja pa ovdje navedeno ne mora vrijediti
u
D

h
p
G
h
g
G
h
G
G
l
GD

h
p
D
h
g
D
h
D
D
u
G

referentna ravnina
h
DG

l
DG

G

D
Voda u tlu.
4-8

_______________________________________________________________________________________________
i
GD
= h
DG
/ l
DG

Ako se mjeri u smjeru strujanja, tj. u smjeru gubljenja
ukupnog potencijala, kao na skici, promjena ukupnog
potencijala je negativna, hidrauliki gradijent je pozitivne
vrijednosti.

Pribliavamo li toke D i G i to tako da njihova spojnica
pokazuje smjer strujanja, govorimo o hidraulikom
gradijentu u toki:
i = dh/dl

DArcy-eva brzina strujanja, koja je ustvari srednja protoka
po jedinici povrine promatranog presjeka, pokazuje se,
moe se izraziti kao
v = i k
gdje k je koeficijent propusnosti danog tla i u danim
uvjetima.

Treba zapamtiti da DArcy-eva brzina nije stvarna brzina
strujanja estica vode, nego srednja protoka, dakle volumen
vode koji u jedinici vremena protee promatranim
presjekom veliina koja e nam trebati kod pripreme
crpki za graevne jame i slino.

4.7 Strujni tlak.

Da bismo ispitali utjecaj strujanja vode na tlo, promatrajmo
uzorak ugraen (izmeu dviju mreica) u cijev, te tlak vode
na granicama uzorka. Neka je cijev postavljena vertikalno,
neka je uzorak horizontalnih rubova, a tlo homogeno. Tada
je tlak u svakoj toki ovisan samo od visinskom poloaju.
Neka je strujanje stacionarno, tj. slika strujanja ne mijenja
se sa vremenom.

u
D

h
p
G
h
g
G
h
G
G
h
GD

h
p
D
h
g
D
h
D
D
u
G
referentna ravnina
u
D
=
w
h
p
D

u
G
=
w
h
p
G

l
GD

Voda u tlu.
4-9

_______________________________________________________________________________________________
U skiciranom primjeru voda struji od gornje granice uzorka,
oznaene G, ka donjoj, oznaenoj D. Na gornjem i na
donjem rubu uzorka tlakovi vode su
u
G
=
w
h
p
G
=
w
(h
G
h
g
G
)
u
D
=
w
h
p
D
=
w
(h
D
h
g
D
)
okomito na granicu uzorka.

Horizontalni tlakovi i u ovakvom primjeru izjednaeni su.
Dakle, rezultantno djelovanje vode na promatrani uzorak
tla, smatrajui pozitivnim usmjerenje teine, jednako je

U = u
G
A u
D
A =
= [
w
h
p
G
-
w
h
p
D
] A =
= [
w
(h
G
h
g
G
)
w
(h
D
h
g
D
)] A =
=
w
[( h
G
h
D
) ( h
g
G
h
g
D
)] A =
=
w
[( h
G
h
D
)/ ( h
g
G
h
g
D
) ( h
g
G
h
g
D
) ( h
g
G
h
g
D
)]A=
=
w
[(h
GD
)/ ( l
GD
) ( l
GD
) (l
GD
)] A=
=
w
[ i
GD
1 ] A l
GD
=
=
w
[ i
GD
1 ] V

U = [
w
+
w
i
GD
] V ; i
GD
= h
GD
/ l
GD

Rezultantno djelovanje vode na uzorak tla moe se, dakle,
iskazati i po jedininom volumenu tla:
U/ V =
w
+
w
i
GD

Moe se pokazati da se i u openitom sluaju strujanja vode
kroz tlo, djelovanje vode, umjesto kao rezultanta tlaka
vode na granici promatranog podruja, moe izraziti kao
zbroj dvije komponente.

Jednu komponentu ini uzgon, kao i u sluaju da nema
strujanja:
-
w

je veliina uzgona na jedinini volumen tla, tj.
teini istisnute tekuine, gdje negativni predznak
oznaava da uzgon djeluje uvijek vertikalno prema gore.

Drugu komponentu ini strujni tlak (seepage force) koji
openito djeluje u smjeru strujanja vode, a proporcionalan
je sa hidraulikim gradijentom:

w
i s
r
r
=

Ako niste sigurni u smjer djelovanja strujnog tlaka,
prisjetite se nekog svog kupanja u rijeci: osim uzgona, u
kojem smjeru doivljavate dodatno djelovanje uslijed
strujanja? Usporedite ga sa smjerom strujanja vode.
w
V=1
i
w
Voda u tlu.
4-10

_______________________________________________________________________________________________

Openito, djelovanje vode moe iskazati po jedininom
volumenu kao zbroj uzgona i strujnog tlaka. Ili kao tlak
po oploju cijelog promatranog tijela.

4.8 Efektivna jedinina teina.

Ukupno djelovanje teine i vode na element tla jedininog
volumena tla koji je uronjen u vodu zovemo efektivna
jedinina teina i oznaavamo . To je rezultanta teine
jedininog volumena tla, te uzgona i strujnog tlaka na isti
volumen u istoj toki.

r
=
r
+ i
r
w
= (
w
) j
r
+ i
r
w

Teina djeluje prema dolje, uzgon prema gore, a strujni tlak
u smjeru strujanja.

U sluaju strujanja vode prema dolje, kao u prethodnom
primjeru, efektivna jedinina teina postaje vea od
uronjene jedinine teine.

" = -
w
+ i
w
= + i
w

U sluaju strujanja vode prema gore, strujni tlak djeluje
prema gore i smanjuje jedininu efektivnu teinu na
vrijednost manju od jedinine uronjene teine (samo
teina i uzgon)

"= -
w
- i
w
= - i
w

4.9 Primjer strujanja vode prema gore.

U sluaju da voda struji prema gore, strujni tlak smanjuje efektivnu
jedininu teinu tla na vrijednost manju od uronjene jedinine teine.

Sa rastom hidraulikog gradijenta, moe doi i do situacije u kojoj
efektivna jedinina teina bude negativne vrijednosti, to znai da je
rezultanta teine elementa tla i djelovanja vode usmjerena vertikalno
prema gore.

'

''

i
w
V=1
Voda u tlu.
4-11

_______________________________________________________________________________________________

Hidrauliki slom dna graevne jame mogua je i vrlo opasna
posljedica ovakve situacije, u kojemu tlo gubi stabilnost i strojevi i ljudi
tonu u tlo. Vrlo vrlo opasna situacija. Zato se, pri izvedbi duboke
graevne jame, posebna panja daje moguoj vrijednosti hidraulikog
gradijenta i mjerenju pornog tlaka pod dnom jame tijekom izvedbe.
Posebne potekoe ini nehomogenost tla, kako se vidi iz nastavka.

4.10 Jednodimenzionalno strujanje vode kroz jedan ili dva sloja tla.

Promatrajmo horizontalno uslojeno tlo, bez izvora i bez ponora, te
jednodimenzionalno strujanje kroz tlo, prema gore ili prema dolje.
Zakon odranja mase, implicira da je u svakom presjeku, tj. po dubini z,
v(z) = const.
Primjena DArcyevog zakona implicira da je produkt hidraulikog
gradijenta i propusnosti tla konstantan:
v(z) = i(z) k(z) = const.
tako da u homogenom sloju konstantne propusnosti
k(z) = const.
odatle vrijedi:
i(z) = - dh(z)/dz = const.
a, budui da se piezometarska visina moe izraziti kao
h
p
(z) = h(z) - h
g
(z)
onda i
dh
p
(z)/dz = const.
du(z)/dz =
w
dh
p
(z)/dz
tj. u podruju u kome nema promjene propusnosti, promjene ukupnog
potencijala, piezometarskog potencijala i tlaka vode su linearne.
h
GD

u
D

h
p
G
h
g
G
h
G

l
GD

h
p
D
h
g
D
h
D
D
u
G

referentna ravnina
u
G
=
w
h
p
G

u
D
=
w
h
p
D

G
G
Voda u tlu.
4-12

_______________________________________________________________________________________________

Znai, poznajemo li h i h
p
na granici nekog sloja (podruja konstantnih
svojstava), poznajemo ih i unutar toga podruja kao linearnu
interpolaciju.
Meutim, imamo li dva sloja meusobno razliitih propusnosti, i
poznajemo li h i h
p
na vanjskim granicama, moramo pronai i h i h
p
na
zajednikoj granici.

Zakon odranja mase primijenjen na volumen vode koja struji kroz dva
promatrana sloja ili uzorka, (1) i (2), koeficijenata propusnosti k
1
i k
2
, te
hidraulikih gradijenata i
1
i i
2
, implicira jednakost protoka kroz ta dva
sloja ili uzorka
v
1
= v
2

tj.
i
1
k
1
= i
2
k
2

h
1
/l
1
k
1
= h
2
/l
2
k
2

Pri tome poznajemo ukupnu razliku potencijala, koja se odnosi na
vanjske granice uzoraka, h i znamo da
h =

h
1
+ h
2

dakle
h
2
=

h - h
1

h
1
/l
1
k
1
= (h - h
1
) /l
2
k
2

h
1
= h [

(

l
1
k
1
)] / [ k
2
+ k
1
(

l
1
/l
2
)]

h
1
= h [k
2
(

l
1
/l
2
)] / [ k
1
+ k
2
(

l
1
/l
2
)]
h
2
= h [k
1
(

l
2
/l
1
)] / [ k
2
+ k
1
(

l
2
/l
1
)]

Posebno je zanimljiv sluaj u kojemu su slojevi vrlo razliitih propusnosti,
a debljine slojeva su istog reda veliine.
Uzmimo sluaj sloja gline, na primjer k
1
10
-7
cm/s, uz sloj pijeska, na
primjer k
2
10
-2
cm/s:
poznajemo u
G
=
w
h
p
G

poznajemo u
D
=
w
h
p
D

zakon o odranju mase:

v
DS
= v
SG

i
DS
k
DS
= i
SG
k
SG
h
DS
/l
DS
k
DS
=h
SG
/l
SG
k
SG
h
DS
/l
DS
k
DS
=(h
GD
h
DS
)/l
SG
k
SG
h
DS
=h
GD
[k
SG
/l
SG
]/[k
SG
/l
SG
+k
DS
/l
DS
]
h
DS
=h
GD
[k
SG
]/[ k
SG
+k
DS
l
SG
/l
DS
]

ako k
SG
>> k
DS

onda h
DS
= h
GD
, h
SG
= 0

h
p
G
h
G

h
GD

h
p
D
h
g
D
h
D

referentna ravnina
voda
voda
l
SG
k
SG

l
DS
k
DS
G
S
D
Voda u tlu.
4-13

_______________________________________________________________________________________________
h
1
= h [10
-2

(

l
1
/l
2
)] / [10
-7
+10
-2
(

l
1
/l
2
)] = [10
-2
/ 10
-2
] h
h
h
2
= h [10
-7

(

l
2
/l
1
)] / [10
-2
+10
-7
(

l
2
/l
1
)] =[10
-7
/ 10
-2
] h 10
-5
h
0
jer, mjerimo li h metrima, h
2
e biti mjeren desecima mikrona.

To znai da je razlika ukupnog potencijala ostvarena u sloju gline,
odnosno da je strujanje koncentrirano na sloj gline, dok u susjednom
sloju pijeska ukupni potencijal ostaje konstantan kao u mirnoj vodi.

Openito,
k
1
<< k
2
implicira h
1
h, h
2
0

Velike razlike u propusnosti tla pod graevnom jamom ili slino imaju za
posljedicu koncentriranje strujanja na slabo propusne slojeve.
Hidrauliki gradijent moe tako biti bitno vee apsolutne vrijednosti
nego da je tlo homogeno, a efektivna jedinina teina, ili efektivna
naprezanja, mogu biti smanjeni ak i do nule ili negativnih vrijednosti
to znai da je rezultanta sila usmjerena vertikalno prema gore, te da
prijeti hidrauliki slom: izbacivanje tla i tonjenje ljudi i opreme. Odatle
vanost prepoznavanja slojeva velike propusnosti u tlu i poznavanja
slike pornih tlakova.
Voda u tlu.
4-14

_______________________________________________________________________________________________
4.11 Strujnice, ekvipotencijale, strujna mrea.

Mnogi problemi strujanja dadu se svesti na dvodimenzionalno strujanje,
u ravnini, ime se takoer bavi hidromehanika. Ovdje se izabiru samo
elementi potrebni za osnovno bavljenje mehanikom tla.

Strujnice su krivulje kojima su tangente vektori brzina u svakoj toki.
Strujnice se nigdje ne sijeku (nema li u promatranom podruju ni
izvora ni ponora) i podruje izmeu dviju izabranih strujnica zovemo
strujnom cijevi. Ako nema ni izvora ni ponora budui da su brzine
strujanja uvijek tangentne na rubne strujnice protoka du strujne
cijevi je konstantna.

Ekvipotencijale su krivulje koje ine toke istog ukupnog potencijala. Drugim rijeima, zbroj geodetskog
i piezometarskog potencijala konstantan je du neke ekvipotencijale. Ekvipotencijale se takoer nigdje
ne sijeku nema li u promatranom podruju ni izvora ni ponora.

Strujna mrea je skupina izabranih strujnica i ekvipotencijala. U izotropnim homogenim sredinama
strujnice i ekvipotencijale su meusobno okomite, te se esto se radi sa kvadratnom strujnom mreom,
takvom da se, u svako polje omeeno dvjema susjednim ekvipotencijalama i dvjema susjednim
strujnicama moe upisati krunica. Za takve mree vrijedi 1. Protoka kroz svake dvije strujne cijevi
jednaka je. 2. Pad potencijala izmeu svake dvije susjedne ekvipotencijale jednak je.

U ortotropnim homogenim sredinama, gdje su propusnosti konstantne u horizontalnom smjeru te u
vertikalnom smjeru, k
h
k
v
, moe se raditi takoer sa kvadratnom strujnom mreom ali takovom da su
geometrijska mjerila razliita u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Danas postoje raunalni programi
koji omoguavaju brzo odreivanje strujne mree.

Vrlo jednostavni primjer strujanja kroz homogeno i izotropno tlo oko zagatne stijene prikazan je skicom.
Pri iskopu graevne jame ispod razine podzemne vode korisno je odravati razinu vode u graevnoj
jami pri dnu graevne jame. Razlika ukupnih potencijala jednaka je udaljenosti dviju razina vode:
podzemne vode oko graevne jame i razine na dnu (ili ispod dna) graevne jame. Uslijed postojanja
razlike ukupnih potencijala dolazi do strujanja. Ukoliko je tlo homogeno i izotropno, strujna mrea
moe izgledati otprilike kao na skici. Da bismo procijenili protoku (i potrebni kapacitet crpki za
odravanje konstantne razlike potencijala) te opasnost od hidraulikog sloma, odredimo

h
1
2
3
10
1
2
3
4 5
4
5 6 7
8
9
Voda u tlu.
4-15

_______________________________________________________________________________________________
10 h / 10
broj strujnih cijevi, n
s

broj ekvipotencijala, n
e
+1, tj. broj jednakih padova potencijala n
e

pri emu je onda pad potencijala izmeu susjednih
ekvipotencijala jednak h/n
e

U skiciranom primjeru, n
s
= 5, n
e
= 10.
Protoka u ovom dvodimenzionalnom problemu moe se izraunati na
slijedei nain:
Promatrajmo kvadrat koji ine x-ta strujna cijev i y-ti pad
potencijala. Na promatranom mjestu irina strujne cijevi je a
xy
.
Darcyeva brzina, tj. protoka kroz jedininu povrinu presjeka x-te
strujne cijevi jednaka je
v
xy
= i
xy
k
xy
= h
xy
k
xy
= h/n
e
k
xy

Dakle protoka kroz cijelu x-tu strujnu cijev jednaka je v
xy
a
xy
,
a ukupna protoka jednaka je zbroju protoka kroz sve strujne
cijevi:
Q = v
xy
a
xy
= k h/n
e
a
xy
/ l
xy
= k h/n
e
n
s

Q = k h n
s
/n
e

gdje je h ukupni pad potencijala, n
s
je broj strujnih cijevi i
n
e
je broj jednakih padova potencijala, sve u jedinstvenoj
kvadratnoj strujnoj mrei.

Poznajemo li strujnu mreu, moemo doi i do podataka o tlaku u svakoj toki ekvipotencijale.
Ekvipotencijala je geometrijsko mjesto ili krivulja na kojoj je ukupni potencijal jednak za sve toke,
dakle, od izabrane referentne ravnine, za sve toke neke ekvipotencijale vrijedi: h = h
g
+ h
p
= const. Pa
tako vrijedi
h
A
= h
g
A

+ h
p
A

= h
B
= h
g
B

+ h
p
B

ili, na primjer, traimo li tlak u toki A, a poznajemo tlak u toki B, i poloaj obje toke,
h
p
A
= h
A
- h
g
A

= h
B
- h
g
A

= h
g
B

+ h
p
B
- h
g
A

Pozabavimo li se zagatnom stijenom i jednostavnim strujanjem kroz homogeno i izotropno tlo oko
stijene, za iscrtanu kvadratnu strujnu mreu sa 11 ekvipotencijala tj. n
e
= 10 jednakih padova potencijala,
pojedini pad potencijala izmeu dvije ekvipotencijale jednak je h/n
e
=h /10. Na slijedeoj skici prikazan
je po jedan piezometar sputen u svaku ekvipotencijalu i podizanje vode.

A
B
h
p
A

h
g
A

h
g
B

h
p
B

h
A
= h
B

Voda u tlu.
4-16

_______________________________________________________________________________________________
10 h / 10
Pokazuje se da je vano poznavati i djelovanje vode u tlu i veliinu tlaka porne vode na zagatnu stijenu.
Tlak vode jednostavno odredimo za svaku toku u kojoj je iscrtana ekvipotencijala, te umijemo odrediti
h
p
. Tlak vode je u = h
p

w
= (h h
g
)
w
.

Na skici sa lijeve strane voda struji prema dolje i prema dolje se smanjuje ukupni potencijal. Smanjuje se
i tlak porne vode u odnosu na situaciju u kojoj ne bi bilo strujanja. Sa desne strane skice tlak porne vode
vei je nego da nema strujanja.

10 h / 10
Voda u tlu.
4-17

_______________________________________________________________________________________________
4.12 Skupljanje i bujanje tla.

Promjene vlanosti u sitnozrnom tlu izazivaju promjenu volumena koja moe biti znaajna i uzrokovati
ozbiljne tete.

Skupljanje tla (shrinking) uzrokovano je suenjem, pri emu mogu rasti kapilarne sile i stvarati pukotine
u tlu.

Bujanje tla (swelling) uzrokovano je vlaenjem, to znaajnijim to je vea aktivnost gline, posebno ako je
vlanost bliska granici plastinosti. Pritisci izazvani bujanjem budu 100 ili 200 kPa, pa sve do 1000
kPa, to su golema optereenja za malene i lagane kue.

Zato valja ispitati osjetljivost temeljnog tla na skupljanje i bujanje i zamijeniti tlo ako je potrebno ili
drugaije sprijeiti otvaranje pukotina u graevini ili slino, te se pozabaviti mehanizmima suenja i
vlaenja tla uslijed kienja i slino, uslijed rasta stabala i slino.

4.13 Smrzavanje tla.

Poveanje volumena vode pri smrzavanju za oko 10 % jedan je od uzroka podizanja povrine tla. U
naim uvjetima, gdje je zona smrzavanja tla oko 0,5 m dubine, a vlanost bude oko 30 %, to bi znailo
podizanje za nekoliko centimetara (Nonveiller). Pokazuje se, meutim, da u sitnozrnim tlima podizanje
tla pri sniavanju temperature moe biti bitno vee, to, potom, slijedi veliko poveanje vlanosti pri
zatopljenju. U sitnozrnim tlima, ako je mogue podizanje vode iz podzemlja, kapilarnost omoguava
privlaenje vode na ve zamrznutu vodu, to vodi do stvaranja lea leda u tlu, to veih to je snienje
temperature bre, to je tlo sitnijih estica tj. sitnijih pora.

Spreavanje teta od smrzavanja tla mogue je izvesti

1. izvedbom temelja ispod zone smrzavanja,
2. zamjenom sitnozrnog tla (sa kapilarnim efektima) slojem ljunka ili sl.
3. izoliranjem podloge od vode u podzemlju.

4.14 Preporuljiva i citirana literatura:

1. literatura iz podruja hidromehanike
2. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, 823 str
3. Holtz,R.D., Kovacs,W.D., 1981, An Introduction to Geotechnical Engineering, Prentice-Hall, Inc.,
Englewood Cliffs, New Jersey, 733 str.

Voda u tlu.
4-18

_______________________________________________________________________________________________
4.15 Zadaci

1. Uzgon. Porni tlak i pritisak vode na ukopani objekt.

Prelagani kutijasti ili cjevasti objekti u potopljenom
tlu uslijed uzgona mogu isplivati. Tlak vode na
ukopani objekt jednak je pornom tlaku tj. tlanom
naprezanju u pornoj vodi. U slijedeem zadatku tlo
se na lokaciji smatra homogenim, a voda mirnom.
Porni tlakovi rastu sa dubinom od razine
podzemne vode i jednaki su u =
w
h
p
. Uz skicu
profila tla sa oznaenom razinom podzemne vode
prikazani su grafovi h
g
, h
p
i h u ovisnosti o dubini.
Referentna ravnina je proizvoljno izabrana: neka je
to donja granica promatranog sloja tla. Na
usporednom dijagramu prikazan je graf pornog
tlaka, u. Desno je skiciran i poloaj kutijaste crpne
stanice koja se gradi na lokaciji, u vertikalnom
presjeku i u tlocrtu, te porni tlakovi, tj. tlak vode
koji djeluje na objekt. Rauna se i rezultanta
pritisaka podzemne vode na ukopani objekt: na
svaku stjenku posebno, te rezultanta u dva
horizontalna smjera i vertikalno.

Na lokaciji do dubine od 20 m tlo se moe smatrati
homogenim dobro graduiranim ljunkom. Razina
podzemne vode nalazi se na 2 m dubine. Promatrajmo
pritiske vode u tlu. Trodimenzionalni raspored vrstih
estica teko je nacrtati u dvije dimenzije, ali za ovu
priliku dovoljno je zamisliti neki mogui raspored vrstih
estica ljunka koje se naslanjaju jedna na drugu i tvore
trodimenzionalnu strukturu. Usredotoite se sada na
pore toga tla: na prostor izmeu vrstih estica. Za
razliku od meusobno odvojenih mjehura zraka tj. rupa u
ementaleru, pore u tlu uglavnom su spojene i tvore vrlo
razvedenu posudu. Mi se sada bavimo sa gornjih par
desetaka metara te posude. Jo se ne bavimo pritiscima
vrstih estica, nego samo vodom u tlu.

Ako je razina podzemne vode na 2 m dubine, to znai da su
sve pore u tlu ispod te razine ispunjene vodom barem
do donje granice ispitanog podruja. Na razini podzemne
vode, kao i na drugoj otvorenoj povrini vode, tlak vode
jednak je nuli to ustvari znai da je jednak
atmosferskom tlaku koji kod nas iznosi uglavnom oko
1000 hPa, kako se izraava u meteorologiji, odnosno, u jedinicama koje odgovaraju geotehnici, oko 100 kPa, to
odgovara teini stupca vode (jedininog horizontalnog presjeka) visine oko 10 m. Ispod razine podzemne vode
ako nema strujanja tlak vode raste linearno sa dubinom i jednak je u =
w
h
p
, gdje h
p
je ta dubina mirne vode.

U promatranom zadatku, kako je razina vode horizontalna ravnina i tlo je homogeno, tlak vode i h
p
rastu samo sa
dubinom. Zato se dijagram h
p
najzgodnije moe nacrtati prema dubini. Piimo dubinu oznakom z. h
p
je upravo
jednak dubini ispod razine podzemne vode, pa tako na primjer: za dubinu 2 m, na razini podzemne vode, h
p
je
jednak 0 m, h
p
[2m] = 0 m, za dubinu 4 m, 2 m ispod razine podzemne vode, h
p
[4m] = 2 m, za dubinu 10 m, 8 m
ispod razine podzemne vode, h
p
[10m] = 8 m; za bilo koju drugu dubinu, sve do donje granice promatranog
Voda u tlu.
4-19

_______________________________________________________________________________________________
podruja, h
p
jednak je isto tako dubini samoj, te h
p
moemo prikazati pravcem koji se od razine podzemne vode
sputa sa promatranom dubinom u tlu, dakle nagiba je 1:1.

Za sluajeve gdje e se pojaviti strujanje u tlu, zanimljive su i vrijednosti h
g
i h. Geodetska ili geometrijska visina, h
g
,
koja predstavlja poloaj toke od izabrane horizontalne referentne ravnine, takoer ovisi samo o dubini
promatrane toke. Ako je referentna ravnina na dubini z
referentno
(mjereno od povrine terena prema dolje), onda h
g

(mjereno od referentne ravnine prema toki) je za dubinu z, jednako h
g
= z
referentno
-z. Tako na referentnoj ravnini h
g
= 0, a od referentne ravnine prema gore h
g
raste linearno sa dubinom. Ako elimo da brojevi budu pozitivni, a
grafovi svi sa iste strane osi, moemo izabrati za referentnu ravninu donju granicu promatranog podruja. Ovdje
neka je z
referentno
= 20m. Tako za dubinu 2 m, na razini podzemne vode, h
g
je jednak h
g
[2m] = 20 m - 2 m =18 m. Za
dubinu 4 m, h
g
je jednak h
g
[4 m] = 20 m - 4 m =16 m. Za dubinu 10 m, h
g
je jednak h
g
[10 m] = 20 m - 10 m =10 m.
Za bilo koju drugu dubinu, sve do donje granice promatranog podruja, h
g
jednak je isto tako h
g
= z
referentno
-z, pa,
budui da se z mijenja linearno sa dubinom, a z
referentno
je konstantno, i h
g
se mijenja linearno sa dubinom i moe
se prikazati pravcem koji se od razine podzemne vode smanjuje sa promatranom dubinom u tlu, dakle nagiba je -
1:1.

Ukupna visina, h, moe se prikazati kao zbroj h
g
i h
p
. U dijelovima gdje h
g
i h
p
su linearne, i h je linearno. U ovom
primjeru, gdje je tlo homogeno, to vrijedi po cijelom promatranom podruju. Dapae, u ovom primjeru gdje nema
strujanja vode h je konstantno. Za dubinu 2 m, na razini podzemne vode, h je jednako h[2m] = h
g
[2m] + h
p
[2m]
=18m + 0 m =18 m. Za dubinu 4 m, h je jednako h[4m] = h
g
[4m] +h
p
[4m] =16m +2 m =18 m. Za dubinu 10 m, h je
jednako h[10m] = h
g
[10m] + h
p
[10m] =10m +8 m =18 m. Grafove h
g
, h
p
i h vrijedi crtati u istom dijagramu da se
jasno vidi njihov meusobni odnos. Sve su te vrijednosti visine (ili potencijali) koje izrazimo u metrima, pa ih vrijedi
crtati u istom mjerilu u kome se crtaju dubine.

Treba nam crpna stanica kutijastog oblika, tlocrta 7 m puta 9 m, dubine 10 m i visine iznad tla 4 m.

Zbrojimo sve pritiske porne vode na kutiju.
Na istonu stranu prema zapadu djeluje srednja vrijednost pornog tlaka po visini = 0,5 * 80 kN/m
2
= 40 kN/m
2
;
dakle po cijeloj visini ukupni pritisak jednak je = 40 kN/m
2
* ( 10 m - 2 m) = 320 kN/m uzdu 7 m = 2240 kN;
na zapadnu stranu prema istoku djeluje 320 kN/m uzdu 7 m = 2240 kN;
ukupno istok zapad 0 kN;

na sjevernu stranu prema jugu djeluje 320 kN/m uzdu 9 m 2880 kN;
na junu stranu prema sjeveru djeluje 320 kN/m uzdu 9 m 2880 kN;
ukupno sjever jug 0 kN;
18
18
18
18
18
18
0
2
4
6
8
0
2
4
6
8
20
18
16
10
0
12
14
18
10
0 5 10 15 20
h g, h p, h [m]
d
u
b
i
n
a

[
m
]
ukupna visina
geometrijska visina
0
0
2
4
6
8
10
20
0
40
60
80
180
20
0 100 200 300 400 500 u [kPa]
d
u
b
i
n
a

[
m
]
porni tlak
Voda u tlu.
4-20

_______________________________________________________________________________________________
ukupno horizontalno djelovanje 0 kN

vertikalno po dnu 80 kN/m
3
po tlocrtu 7 m puta 9 m = 63 m
2
, 80 kN/m
2
puta 63 m
2
5040 kN
ili: uzgon na dio crpne stanice koji je uronjen u mirnu vodu:
volumen= 7 m puta 9 m puta (10 minus 2,0 m) = 504 m
3

uzgon= 504 m
3
puta 10 kN/m
3
= 5040 kN

Ako su stjenke crpne stanice debljine 0,5 m izraene od AB jedinine teine 25 kN/m
3
, onda je po metru visine crpna
stanica teine 691 kN/m visine, i temeljna ploa debljine 0,7m teka je 1102,5 kN
to ini ukupno 10771 kN
Rezultanta teine i djelovanja vode, usmjereno vertikalno prema dolje, je 5731 kN

Meutim, da je debljina stjenka jednaka 0,25 m, tako da je crpna stanica teine 345 kN po metru visine, te da je
visina stjenki samo do povrine tla
teina bi bila 4556 kN
Rezultanta teine i djelovanja vode je - 484 kN
usmjereno vertikalno - prema gore, to bi znailo da bi dolo do isplivavanja ovako zatvorene kutije!!!!
Sline pojave mogu se dogoditi u tlu, da doe do izbacivanja dijela tla u sluaju da voda struji prema gore sa
prevelikim gradijentom, tj. ako je strujni tlak prevelik. O tome vie u poglavlju o naprezanjima u tlu.

Ako je, dakle vlastita teina 10771 kN,
oprema 10000 kN,
ukupno 20771 kN,
ako je povrina dna 63 m
2
, onda je kontaktno naprezanje na dnu temelja crpne stanice
330 kN/m
2
.
Od toga porni tlak je 80 kN/m
2
.
Dakle skelet tla nosi 250 kN/m
2
.
_______________________________________________________________________________________________
membrana
membrana
5 Naprezanja u tlu.

5.1 Naelo efektivnih naprezanja.
Ilustracija: poloite spuvu u posudu s neto vode tako da spuva bude
potopljena kao na slici i da sve pore budu ispunjene vodom. Dolijevajte
vodu u posudu i promatrajte mijenja li spuva volumen ili oblik.
Opteretite spuvu laganim krutim predmetima, ili rukom. Mijenja li
spuva volumen, mijenja li oblik? Promijenite redoslijed. Potopljenu
spuvu prvo opteretite, moda u koracima, zatim dolijevajte vodu.
Oito, voda u porama spuve, povezana sa vodom u posudi, prenosi tlak
vode i poveanja tlaka vode. vrsti dio spuve zato ne reagira na
dolijevanje vode ako je spuva cijela potopljena i sve pore ispunjene
vodom.
Opteretimo li vrsti dio spuve neposredno, predmetom, tako da je
mogue istjecanje vode iz pora, dogodi se deformacija.
A ako je spuva zatvorena nepropusnom membranom, i istjecanje vode
nije mogue, nee biti ni bitne deformacije.
Za razliku od spuve, o elastinosti skeleta tla moe se govoriti samo za
veoma malene promjene naprezanja, te je ova ilustracija korisna da se
razlikuje prijenos optereenja preko skeleta tla i preko vode, nita vie.
Skelet tla - koji ine vrste estice, te pore izmeu - koje su povezane u
jedinstveni prostor potpuno ili djelomino ispunjen vodom, razliito
prenose optereenje i razliito sudjeluju u deformiranju, pa zato
razlikujemo dio naprezanja u tlu koji prenosi skelet tla i dio koji prenosi
voda.

NAELO EFEKTIVNIH NAPREZANJA kako ga je 1936. godine uveo
Karl Terzaghi, a niz istraivaa kasnije potvrdio vrlo paljivim
mjerenjima, smatra se temeljnim naelom u mehanici tla.
Naprezanje koje prenosi cijelo tlo zovemo ukupno ili totalno
naprezanje (total stress). Naprezanje koje prenosi voda, o
kojemu se vie moe nai u posebnom poglavlju, zovemo porni
tlak (pore pressure).

(A) RAZLIKU IZMEU UKUPNOG NAPREZANJA I PORNOG TLAKA
ZOVEMO efektivno naprezanje (effective stress). Za normalna
naprezanja vrijedi da je u svakoj toki i svakoj ravnini (smjeru)
normalno efektivno naprezanje jednako razlici izmeu normalnog
ukupnog naprezanja i pornog tlaka.

= - u

to se tie posminih naprezanja, kako voda u mirovanju ili
sporom strujanju ne prenosi posmina naprezanja, u svakoj toki i
svakoj ravnini, posmina efektivna naprezanja jednaka su
posminim ukupnim naprezanjima.

=

Samo se ukupna naprezanja i porni tlak mogu mjeriti, a efektivna
naprezanja su izvedena veliina, izravno nemjerljiva, ali

(B) SVI MJERLJIVI EFEKTI PROMJENE NAPREZANJA, KAO TO SU
KOMPRESIJA, DISTORZIJA (DEFORMACIJE), VRSTOA,
UZROKOVANI SU SAMO PROMJENOM EFEKTIVNIH NAPREZANJA.
Naprezanja u tlu.
5-2

_______________________________________________________________________________________________

Efektivna su naprezanja, oito, onaj dio naprezanja koji prenose vrste
estice ili skelet tla. Pri tome vrijedi primijetiti da se i ukupna
naprezanja i porni tlak, pa dakle i efektivna naprezanja, definiraju po
jedininoj povrini ukupnog presjeka. Dakle, efektivna naprezanja nisu
kontaktna naprezanja, tj. ne mjere se po povrini dodira vrstih estica
nego po ukupnoj povrini cjelokupnog tla. Kako je dodirna povrina
izmeu vrstih estica posve malena, jasno je da su kontaktna
naprezanja bitno vea, ovisno o obliku i veliini estica i slino.

Vrijedi posebno napomenuti da se naelo efektivnih naprezanja odnosi na
sve smjerove, ne samo na u geotehnici najee razmatrana
vertikalna naprezanja.

Tlak zraka ovdje se ne spominje. Nezasieno tlo jo nije dovoljno
istraeno i u geotehnici danas najee pribjegavamo izboru izmeu
pretpostavki o (1) suhom tlu i (2) zasienom tlu u kome vrijedi gore
izreeno naelo efektivnih naprezanja. Djelomino zasieno tlo
zahtijeva bitno vie truda.

5.2 Naprezanja u horizontalno uslojenom tlu neoptereenom na
povrini. Stanje mirovanja.

5.2.1 Hor i zont al no usl oj eno t l o. St anj e mi r ovanj a.

O horizontalno uslojenom tlu govorimo kada su povrina terena i granice
izmeu slojeva (podruja tla gotovo jednakih svojstava) priblino
horizontalne. U takvom sluaju, kako svojstva tla, tako i naprezanja u
tlu ne ovise o horizontalnom poloaju promatrane toke, nego samo o
dubini, a i horizontalne i vertikalne ravnine slobodne su od posminih
naprezanja (ne i ostale!). Tako moemo zamisliti da tlo sustavom
vertikalnih ravnina podijelimo u stupce koji se meusobno dodiruju.
Horizontalno je deformiranje tako sprijeeno postojanjem susjednih
stupaca tla i deformacija od iroko rasprostrtog optereenja dogaa se
samo u vertikalnom smjeru. Vertikalna naprezanja moemo izraunati,
kako je to pokazano u nastavku, iz optereenja (jednoliko rasprostrtog
po povrini) i vlastite teine tla. Veliina horizontalnih naprezanja
odreena je veliinom vertikalnih naprezanja i uvjetom da nema
horizontalnih deformacija:

h
=
h
/E + (
h
/E +
h
/E) = 0 u elastinom podruju

h
=
v
/(1 )
h
=
v
K
0
openito

gdje K
0
zovemo koeficijent mirovanja, a odgovarajue stanje
deformacija i naprezanja zovemo stanje mirovanja.

Veliina horizontalnih naprezanja jako ovisi o povijesti optereenja.
Naroito je vana pri procjeni pritisaka tla na poduporne konstrukcije i
slino, pa se u odgovarajuim poglavljima moe nai vie podataka.

5.2.2 Totalna vertikalna naprezanja u horizontalno uslojenom tlu

Promatrajmo na dubini z element tla omeen vertikalnim i horizontalnim
ravninama tako da ima jedininu povrinu horizontalnog presjeka i
visinu z. Ravnotea vertikalnih sila tada daje
(z+z) = (z) + (z) z
u

A=1
Naprezanja u tlu.
5-3

_______________________________________________________________________________________________
ili: prirast vertikalnih totalnih naprezanja po dubini jednak je jedininoj
teini:
(z) /z = (z)
Da bismo procijenili vrijednost vertikalnog totalnog naprezanja na dubini
z, trebamo podatke o rasporedu slojeva, dubine granica slojeva i
jedinine teine pojedinih slojeva. Izaberemo si niz slojeva kojemu
odgovara niz debljina slojeva:
z
1
, z
2
,.. z
i
,.. sve do traene dubine z;
niz dubina granica slojeva:
z
1
=z
1
, z
2
= z
1
+z
2
,.. z
i
= z
i-1
+z
i
niz jedininih teina:
1
,
2
,..
i
,..

Vertikalno naprezanje traimo u nizu toaka, posebno na dubini z,
v
(z), jednak teini stupca jedinine povrine tlocrta i dubine z
plus optereenje na povrini:

v
(z) =
i
z
i
+
v
(0)

tj. vertikalno naprezanje dobijemo kao zbroj umnoaka jedinine
teine i debljine sloja, za sve slojeve do traene dubine (a za svaki
sloj i pretpostavljamo konstantnu vrijednost
i
), pri emu uvijek
treba dodati i optereenje na povrini.

5.2.3 Porni tlak u horizontalno uslojenom tlu

Porni tlak u horizontalno uslojenom tlu sa horizontalnom razinom
podzemne vode gdje se sve promjene dogaaju samo sa
promjenom dubine, promatrajui opet element tla na dubini z i
visine dz, a jedinine povrine u horizontalnom smjeru,

u(z) =
w
h
p
(z) =
w
[h(z) - h
g
(z)]
=
w
[h(z) + z - z
referentne ravnine
]

Dakle, promjena pornog tlaka po dubini u situaciji
vertikalnog strujanja jednaka je
u(z)/ z =
w
[h(z)/z + 1] =
w
[-i(z) + 1]
=
w
- i(z)
w

5.2.4 Efektivna vertikalna naprezanja u
horizontalno uslojenom tlu sa vertikalnim
strujanjem

Zanima li nas vertikalno efektivno naprezanje u horizontalno
uslojenom tlu, moemo ga dobiti ili kao razliku totalnih
naprezanja i pornog tlaka ili integrirajui doprinose
efektivnih naprezanja po dubini.
Promatrajmo element tla na dubini z visine z jedinine
horizontalne povrine i sile koje djeluju na taj element

v

(z+z) + u(z+z) = (z) + u(z) + (z) z

v
(z+z) +
w
h
p
(z+z) = (z) +
w
h
p
(z) + (z) z

v
(z+z) +
w
[h(z+z) - h
g
(z+z)]=
=(z)+
w
[h(z) - h
g
(z)] +(z) z

v
(z+z) +
w
[h(z+z) + (z+z)] =
referentna ravnina
h
g
h
p
h
z
promatrana
dubina z
z
referentne ravnine
v
(z)
v
(z+z)
(z)z
A=1
z
v
(z)
v
(z+z)
u(z)
u(z+z)
(z) z
A=1
z
z
0
4
4
, z
4

1
1
, z
1

2
2
, z
2

3
3
, z
3

5
5
, z
5

Naprezanja u tlu.
5-4

_______________________________________________________________________________________________
(z)
V=1
w
ako je tlo
potopljeno
i(z)
w

u smjeru
strujanja
vode
"(z)
(z)
= (z)+
w
[h(z) + z] +(z) z

v
(z+z) (z) = (z) z +
w
[ z z z] +
w
[h(z) - h(z+z)] =
= (z) z
w
z +
w
[h(z)/ z] z =
= [(z)
w
+ i(z)
w
] z
Dakle, prirast vertikalnog efektivnog naprezanja po jedinci dubine je
v
(z)/ z = (z)
w
+ i(z)
w
= "(z)

(z) zovemo efektivnom jedininom teinom. ine je tri
pribrojnika:
+ (z), jedinina teine tla, tj. teina jedininog volumena tla,
usmjerena je prema dolje
-
w
, uzgon na tlo jedininog volumena u podruju u kojem
postoji porni tlak, usmjeren je prema gore
+ i(z)
w
, strujni tlak na element jedininog volumena, u podruju
strujanja, usmjeren u smjeru strujanja, dakle dodaje se teini ako voda
struji vertikalno prema dolje, oduzima od teine ako struji prema gore.

Vertikalno efektivno naprezanje dobijemo podijelimo li tlo u slojeve
unutar kojih je efektivna jedinina teina tla konstantna,
tako da imamo niz debljina slojeva u kojima su, unutar svakog,
konstantna i svojstva tla i potopljenost odnosno hidrauliki gradijent:
z
1
, z
2
,.. z
i
niz dubina granica slojeva:
z
1
=z
1
, z
2
= z
1
+z
2
,.. z
i
= z
i-1
+z
i
niz efektivnih jedininih teina:
1
,
2
,..
i
,..
tako da na dubini z, vertikalno efektivno naprezanje jednako je sumi
svih efektivnih teina uveanoj za efektivno optereenje na povrini:
v
(z) =
i
z
i
+
v
(0)

Jasno, vertikalno efektivno naprezanje moemo izraunati i po
definiciji:

v
(z) =
v
(z) u(z)

5.3 Dodatna naprezanja od iroko rasprostrtog
optereenja

Dodamo li iroki nasip na povrinu postojeeg terena, kao novi sloj tla,
zadrava se sprijeenost horizontalnih deformacija tla, i za
svaku dubinu jednako vertikalna se naprezanja poveavaju za
veliinu dodatnog optereenja, to je ilustrirano u zadatku u
nastavku.

z
0
4
4
, z
4

1
1
, z
1

2
2
, z
2

3
3
, z
3

5
5
, z
5

Naprezanja u tlu.
5-5

_______________________________________________________________________________________________
z'
L
B
5.4 Dodatna naprezanja od koncentriranog optereenja na povrini

Dodatnim naprezanjima smatraju se ona koja nastaju uslijed graevinom nanesenog optereenja. To su
prije svega naprezanja od kojih raunamo slijeganja u tlu. U najjednostavnijim i najeim sluajevima
zadravamo se na procjeni samo vertikalnih naprezanja, pretpostavljajui elastinost tla, te uz njih
koristimo parametre stiljivosti tla koji odgovaraju stanju mirovanja (bez horizontalnog deformiranja).

Veliinu dodatnih naprezanja od koncentrirane sile na povrini terena daje Boussinesq-ovo rjeenje
za elastini homogeni poluprostor (1885) iz kojeg je izveden niz drugih jednostavno
primjenjivih rjeenja.

Steinbrenner (1934) daje rjeenje za dodatna vertikalna naprezanja
pod vrhom jednoliko optereenog pravokutnika:

pri emu z je dubina pod optereenom povrinom, L i B su duljine stranica optereenog pravokutnika,
pri emu L > B, a q je veliina jednolikog optereenja.

Pretpostavljajui linearnost, zbrajanjem utjecaja od niza jednoliko optereenih pravokutnika (neka
optereenja pri tome mogu biti negativna), moe se dobiti dodatno vertikalno naprezanje od opeg
oblika optereenja.

Za krute temelje mogu se koristiti Kany-evi
dijagrami koji prikazuju dodatna vertikalna
naprezanja pod karakteristinom tokom
pravokutnog optereenja na povrini. To je toka
(ustvari etiri toke) jednoliko optereenog
pravokutnika koji je istog tlocrta kao i analizirani
temelj, istog ukupnog optereenja i istog
slijeganja (Grasshof, 1951). Naime, prema
Steinbrennerovim izrazima, jednostavno se
izraunaju dodatna naprezanja uslijed optereenja
jednolikog po pravokutnom dijelu povrine, ali
stvarni kruti temelji nemaju jednolika kontaktna
naprezanja, nego jednolika slijeganja. Te su etiri toke udaljene od svake stranice za 13% irine, tj.
duljine dna temelja.

Ovi izrazi ne sadre podatke o tlu i vrijede samo u linearnom podruju, dakle gdje su naprezanja u tlu
dovoljno malena koje je to podruje ovisi o svojstvima tla i relativnoj veliini optereenja. Slom tla
pod temeljem naziv je za pojavu velikih deformacija u odnosu na koje najee odreujemo granice u
kojemu ovi izrazi vrijede.

|
|
|
|
|
.
|
\
|
(
(
(
(
(
|
.
|
\
|
+
+
|
.
|
\
|
+
|
.
|
\
|
|
.
|
\
|
+
|
.
|
\
|
+
+
|
.
|
\
|
+
|
.
|
\
|
+
=
2 2 2
2 2 2 2
1
1 1
2
B
z
B
L
B
z
B
L
B
L
B
z
B
L
B
z
B
z
B
L
B
z
B
L
arctg
q
0,13L 0,13L
0,13B
0,13B
0,74B
0,74L
Naprezanja u tlu.
5-6

_______________________________________________________________________________________________
5.5 Citirana i preporuljiva literatura:

1. Boussinesq, J. (1885) Application des Potentiels ltude de lquilibre et du Mouvement des
Solides lastiques, Paris, Gauthier-Villard prema Terzaghi, 1943

2. Grasshof, H. (1951) Setzungbereshungen starrer Fundamente mit Hilfe des kennzeichnenden Punktes,
Der Bauingenieur, Berlin, str. 53-54

3. Steinbrenner,W. (1934) Tafeln zur Setzungsberechnung, Die Strasse, Vol.1, 121-124 prema
Terzaghi, 1943

4. Terzaghi,K. (1943) Theoretical Soil Mechanics, John Wiley and Sons, Inc. New York-London-
Sydney prema prijevodu Terzaghi (1972)

5. Terzaghi,K. (1972) Teorijska mehanika tla, Nauna knjiga, Beograd

6. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, 823 str. vie primjeraka
nalazi se u Knjinici u Kaievoj ulici, knjiga se moe kupiti u knjiarama

vie primjeraka nalazi se u Knjinici u Kaievoj ulici


9. ostala dostupna literatura

Slika 5-1. Skica sila na element tla jedininog volumena, na
mjestu tj. na dubini z od djelovanja teine i vode:
predstavlja teinu,
w
uzgon, strujni tlak i
w
strujni tlak;
(z) je rezultanta djelovanja teine i vode ako je tlo
potopljeno, a " ako pri tome voda u tlu struji.
teina jedininog volumena tla: (z)
V=1
w
ako je tlo potopljeno: uzgon na
jedinini volumen tla
i(z)
w
u smjeru strujanja vode:
strujni tlak: djelovanje strujanja vode
na jedinini volumen tla
rezultanta djelovanja teine i djelovanja
vode na jedinini volumen tla: "(z)
rezultanta djelovanja teine i djelovanja
uzgona na jedinini volumen tla (z)
Naprezanja u tlu.
5-7
_______________________________________________________________________________________________
prije iskopa
00
0
00
36
148
186
386
00
36
106
206
20
40
60
80
180
110
72
70
88
52
0 100 200 300 400 500
porni tlak
totalni naponi
efektivni naponi
hg, hp, h
v
, u,
v
'
1 1 1
(1i)
w

''

hg, hp, h
18
18
18
18
18
10
0
2
4
6
4
6
8
10
20
18 18
14
12
16
0
8
18
2
0
25
0 10 20
d
u
b
i
n
a

(
m
)
5.1 Zadaci

1 Iskop u horizontalno uslojenom tlu.

Na lokaciji tlo se moe smatrati horizontalno uslojenim: granice izmeu slojeva su horizontalne ravnine. Povrinski je
sloj pijesak dobre graduiranosti (=18kN/m
3
), slijedi sloj gline srednje plastinosti (=19kN/m
3
), te sloj ljunka jednolike
graduiranosti (=20kN/m
3
). Razina podzemne vode je u povrinskom sloju pijeska. Tijekom iskopa ispod razine
podzemne vode treba crpiti podzemnu vodu da bi se radilo u suhom. Promatra se prvo poetna situacija prije iskopa, a
potom iroka graevna jama i iroki iskop dubine 2 m, 4 m, 6 m, 8 m. Provjerava se moe li se iskop raditi bez
opasnosti ili treba poduzeti mjere zatite.

Prije iskopa
Razina vode je na 2 m dubine.
Izaberemo li za referentnu ravninu horizontalu na dubini od 20 m,
ukupni potencijal u prije iskopa jednak je
h = 20m 2m =18m u svim slojevima.
Geodetski potencijal jednostavno odredimo kao
udaljenost od referentne ravnine, npr. na razini
podzemne vode, za dubinu od 2 m,
hg(2m) = 20m-2m =18m.
Pornog tlaka nema na razini podzemne vode, ali na
svakoj drugoj dubini moemo izraunati
hp = h- hg i u = w hp.

Totalna naprezanja na neoptereenoj povrini jednaka
su nuli, a s dubinom rastu sa prirastom jedinine teine
odgovarajueg tla:
v(0m) = 0kPa
v(2m) =v(0m) + (2m-4m) (4m - 2m) =
= 0kPa + 18kN/m
3
2m =36kPa
v(4m) = 36kPa + 18kN/m
3
2m = 72kPa
v(6m) = 72kPa + 19kN/m
3
2m = 110kPa
v(8m) = 110kPa + 19kN/m
3
2m =148kPa
v(10m) = 148kPa + 19kN/m
3
2m = 186kPa
v(20m) = 186kPa + 20kN/m
3
10m = 386kPa

Efektivna naprezanja moemo nai na dva naina:
kao razliku totalnih naprezanja i pornog tlaka:
v(0m) = v(0m) u(0m) = 0kPa - 0kPa = 0kPa
v(10m) = v(10m) u(10m) = 186kPa - 80kPa =
106kPa
v(20m) = v(20m) u(20m) = 386kPa - 180kPa =
206kPa

ili zbrajanjem efektivnih jedininih teina
v(0m) = 0kPa
od 0m do 2m nema pornog tlaka, dodajemo jedininu
teinu tla:
v(2m) = v(0m) + (2m-4m) (4m - 2m) =
= 0kPa + 18kN/m
3
2m =36kPa
ispod 2m imamo podzemnu vodu ali nema strujanja,
dodajemo uronjenu jedininu teinu tla
v(4m) = 36kPa + (18-10)kN/m
3
2m =52kPa
v(6m) = 52kPa + (19-10)kN/m
3
2m =70kPa
v(8m) = 70kPa + (19-10)kN/m
3
2m =88kPa
v(10m) = 88kPa + (19-10)kN/m
3
2m =106kPa
v(10m) = 106kPa + (20-10)kN/m
3
2m =206kPa

Naprezanja u tlu.
5-8
_______________________________________________________________________________________________
18
18
18
18
18
10
0
2
4
6
4
6
8
10
20
18 18
14
12
16
0
18
8
2
0
25
0 5 10 15 20 25
d
u
b
i
n
a

(
m
)
hg, hp, h
v
, u,
v
'
00
0
60
80
180
00
0
112
00
70
170
40
20 36
74
150
350
0
34
52
16
0 100 200 300 400 500
porni tlak
totalni naponi
efektivni naponi
v
, u,
v
'
Iskop 2 m
Dubina se mjeri i dalje od poetne povrine terena. Ne
mijenjamo li referentnu ravninu, ne mijenjaju se ni hg.
Razina vode je na 2 m od poetne povrine terena,
sada na povrini terena. Nema promjena u h, hg, hp
Totalna naprezanja na novoj povrini jednaki su nuli, a
sa dubinom rastu sa prirastom jedinine teine
odgovarajueg tla, ali iskopom rastereeni su svi
slojevi za poetno v(2m) =36kPa. U novoj situaciji
v(2m) =0kPa
v(4m) = 0kPa + 18kN/m
3
2m = 36kPa
ili v(4m) =72kPa 36kPa = 36kPa
v(6m) = 36kPa + 19kN/m
3
2m = 74kPa
ili v(6m) =110kPa 36kPa = 74 kPa
v(8m) = 74kPa + 19kN/m
3
2m = 112kPa
ili v(8m) = 148kPa 36kPa = 112kPa
v(10m) = 112kPa + 19kN/m
3
2m = 150kPa
ili v(10m) =186kPa 36kPa = 150kPa
v(20m) = 150kPa + 20kN/m
3
10m = 350kPa
ili v(20m) = 386kPa 36kPa = 350kPa

Porni tlakovi se ne mijenjaju jer se iskopom do 2 m ne
dira podzemnu vodu. Efektivna naprezanja promijene
se zbog rastereenja i smanjenja totalnih naprezanja.

Iskop 4 m
Iskopom se dolazi do slabo propusnog sloja. Razina
vode sputa se za dva metra crpljenjem. Ukupni
potencijal tako se smanjuje za 2 m na povrini terena.
Budui da se ispod slabo propusnog sloja nalazi jako
propusni sloj koji se prihranjuje iz rijeke, ukupni
potencijal u donjem sloju ostaje nepromijenjen.
Na novoj povrini terena h(4m) = 20m 4 m = 16 m. U
donjem sloju h(10m) = 18 m kao i prije iskopa. Zbog
razlike ukupnih potencijala, h = 18 m 16 m = 2 m
ostvaruje se strujanje i to prema manjem potencijalu,
dakle vertikalno prema gore. Duljina strujanja je od l
= 10m 4m = 6m. Ako je slabo propusni sloj
homogen, hidrauliki gradijent jednak je i = h /l =
2 m/6m = 0,33. Piezometarski potencijal moemo
dobiti kao razliku hp = h- hg iz ega dobijemo porni
tlak, u = w hp. Na primjer hp(6m) = h(6m) hg(6m)
=(18m 0,33(6m-2m)) 14 m = 2,7m
u(6m)=27kPa.
Totalna naprezanja smanje se za slijedeih 36kPa, tj.
za poetnih v(4m) = 72kPa po cijeloj dubini.

Efektivna naprezanja moemo opet nai na dva
naina:
v(10m) = v(10m) u(10m) = 114kPa - 80kPa =
34kPa
v(20m) = v(20m) u(20m) = 314kPa - 180kPa =
134kPa

v(4m) = 0kPa
od 4m do 10m zbog strujanja, dodajemo jedininu
efektivnu teinu tla,
"=
w
+ i
w
= (19-10-0,3310)kN/m
3
= 5,7kN/m
3

v(6m)=0kPa+(19-10-0,3310)kN/m
3
(6m-4m)=
=11kPa
v(10m) = 11kPa + 5,7kN/m
3
4m =34kPa
ispod 10m imamo podzemnu vodu ali nema strujanja,
dodajemo uronjenu jedininu teinu tla
v(10m) = 34kPa + (20-10)kN/m
3
(20-10)m =134kPa

Iskop 2m
Naprezanja u tlu.
5-9
_______________________________________________________________________________________________
Iskop 6 m
Iskopom se stanjuje slabo propusni sloj. Razina vode
sputa se za jo dva metra crpljenjem. Ukupni
potencijal tako se na povrini terena smanjuje za jo 2
m. Budui da se ispod slabo propusnog sloja nalazi
jako propusni sloj koji se prihranjuje iz rijeke, ukupni
potencijal u donjem sloju ostaje nepromijenjen.
Na novoj povrini terena h(6m) = 18m 4 m = 14 m. U
donjem sloju h(10m) = 18 m kao i prije iskopa. h = 18
m 14 m = 4 m, l = 10m 6m = 4m. Hidrauliki
gradijent jednak je i = h /l = 4m/4m = 1.
Totalna naprezanja smanje se za slijedeih za
poetnih v(6m) = 110kPa po cijeloj dubini.
Efektivna naprezanja moemo opet nai na dva
naina: kao razliku totalnih naprezanja i pornog tlaka ili
zbrajanjem efektivnih jedininih teina. Od 6m do 10m
zbog strujanja jedinina efektivna teina tla bila bi:
"=
w
+ i
w
= (19-10-110)kN/m
3
= -1 kN/m
3
< 0
dakle, rezultanta teine i djelovanja vode usmjerena je
vertikalno prema gore.

v(6m) = 0kPa
v(10m) = v(10m) u(10m) =
= 19kN/m
3
(10m-6m) 80kPa =
= 76kPa 80kPa =
= 4 kPa < 0

Kako je povrina neoptereena, efektivna naprezanja
postaju negativna, dakle rezultanta sila na povrinski
sloj tla usmjeren je vertikalno gore, to predstavlja
hidrauliki slom dna graevne jame.

Kako se moe izbjei hidrauliki slom? Koje veliine bi trebalo promijeniti da se dovoljno smanji jedinina efektivna
teina tla odnosno vertikalno efektivno naprezanje? Zatita graevnih jama predstavlja zanimljivo podruje geotehnike
gdje se primjenjuju ovakva znanja iz mehanike tla.

Pri promjeni razine podzemne vode u tlu crpljenjem dolazi do razlike potencijala i strujanja. Budui da je sloj gline bitno
manje propustan, strujanje kroz pijesak i ljunak zanemarive je brzine, te tom strujanju odgovara zanemarivo mala
promjena ukupnog potencijala. Drugaije reeno, strujanje se odvija kroz sloj posve male propusnosti izmeu dva jako
propusna sloja. Strujanje se odvija prema manjem ukupnom potencijalu, dakle u ovom primjeru: prema gore.

Tako tijekom iskopa, ukupni potencijal u donjem sloju ljunka ostaje jednak jer se stalno prihranjuje (recimo vodom iz
rijeke Save). Ukupni potencijal u gornjem sloju odreen je crpljenjem vode iz graevne jame. Hidrauliki gradijent
kroz promatrani sloj gline tako je odreen razlikom ukupnih visina, h u gornjem sloju i u ljunku i duljinom puta,
l, tj. debljinom slabo propusnog sloja gline.

Tijekom iskopa razlika visina h se poveava, a debljina sloja l se smanjuje pa hidrauliki gradijent po apsolutnoj
vrijednosti raste. Time raste i strujni tlak koji na tlo djeluje u smjeru strujanja, ovdje usmjeren prema gore. Time se
efektivna teina tla smanjuje, a smanjuju se i efektivna naprezanja.

Postanu li efektivna naprezanja negativna, dakle vlani, nee biti mogua ravnotea u tlu, jer se ne moe raunati na
vlak izmeu sloja ljunka i sloja gline, te e doi do hidraulikog sloma dna graevne jame, tj. nestabilnosti povrinskog
sloja.

ak i pribliavanje izraunatih efektivnih naprezanja negativnoj vrijednosti odnosno nuli, predstavlja opasnost, jer ni
jedan od elemenata prorauna nije posve pouzdan.

Da bi se provjerila veliina efektivnih vertikalnih naprezanja, treba poznavati razinu podzemne vode, tj. ukupni
potencijal u donjem sloju, a ta je vrijednost ovisna o meteorolokim prilikama u irokom podruju oko lokacije i o seriji
razliitih utjecaja. Treba poznavati i debljinu slabo propusnog sloja, to je takoer ne posve pouzdani podatak dobiven
ekstrapolacijom vrijednosti izmjerenih na konano mnogo mjesta. Nije rijetka pojava u slabo propusnom materijalu
jako propusne lee tla u kojoj potencijal ovisi o prihrani vodom iz nekog vodotoka i slino. Zbog nepouzdanosti svih
ovih parametara, valja osigurati dovoljno veliki faktor sigurnosti, te tijekom izvedbe provjeravati ostvarene vrijednosti
potencijala i moguu opasnost od hidraulikog sloma.

Naprezanja u tlu.
5-10
_______________________________________________________________________________________________
00
0
0
00
0
0
314
0
134 180
27
80
53
114
76
38
34
0
23
11
0
25
0 100 200 300 400 500
porni tlak
totalni naponi
efektivni naponi
iskop 4m
iskop 6m
iskop 8m
14
16
18
18
10
0
4
18
2
4
6
8
10
20
14
12
0
8
0
25
0 5 10 15 20 25
d
u
b
i
n
a

(
m
)
00
0
0
0
40
80
180
00
0
0
0
276
00
0
96
2
4
6
8
10
20
38
76
0
0
0
25
0 100 200 300 400 500
porni tlak
totalni naponi
efektivni naponi
00
0
0
0
0
80
00
0
0
0
0
238
0
-42
58
2
4
6
8
20 180
38
10
0
25
-100 0 100 200 300 400 500
18
18
0
18
2
4
6
8
10
20
12
0
10
12
8
0
25
0 5 10 15 20 25
d
u
b
i
n
a

(
m
)
hg, hp, h
hg, hp, h
hg, hp, h
v
, u,
v
'
v
, u,
v
'
v
, u,
v
'
hg, hp, h

16
16,7
17,3
18
18
10
0
2,7
5,3
2
4
6
8
10
20
14
12
16 0,0
18
8
0
25
0 5 10 15 20 25
dubina (m)
Naprezanja u tlu.
5-11
_______________________________________________________________________________________________
2 Promjena reima podzemnih voda u horizontalno uslojenom tlu.

Na lokaciji tlo se moe smatrati horizontalno uslojenim: granice izmeu slojeva su horizontalne ravnine. Povrinski je
sloj pijesak dobre graduiranosti, slijedi sloj gline srednje plastinosti, te sloj ljunka jednolike graduiranosti.

Razina podzemne vode je u povrinskom sloju pijeska, ali ispod slabo propusnog sloja gline, u ljunku, mijenja se
ukupni potencijal vezano na visinu vode u vodotoku odakle se taj sloj prihranjuje.

Prvo promotrimo situaciju u kojoj nema strujanja, ukupni potencijal jednak je po visini.

U drugoj situaciji ukupni potencijal povea se u donjem jako propusnom sloju dok razina podzemne vode ostaje na
istoj dubini tako da dolazi do strujanja vertikalno prema gore kroz jako slabo propusni sloj. Totalna se naprezanja
ne mijenjaju, ali se poveavaju porni tlakovi i smanjuju se efektivna naprezanja. Ako je porast potencijala u donjem
sloju velik, moe doi do potpunog smanjivanja efektivnih naprezanja i hidraulikog sloma (provjerite u zadatku koje su
dubine kritine).

U treoj situaciji ukupni potencijal smanji se u donjem jako propusnom sloju dok razina podzemne vode ostaje na
istoj dubini tako da dolazi do strujanja vertikalno prema dolje kroz jako slabo propusni sloj. Totalna se naprezanja
ne mijenjaju, ali se smanjuju porni tlakovi i poveavaju efektivna naprezanja.

Podaci o tlu odgovaraju onima iz prolog zadatka, prije iskopa. Ukupni potencijal podigne se u donjem sloju za 8 m tj.
spusti za 5 m.

1. situacija, bez strujanja
Naprezanja u tlu odgovaraju onima iz prolog zadatka. Za referentnu ravninu bira se horizontala na dubini od 20 m.

2. situacija, podizanje ukupnog potencijala u donjem sloju za 8 m
U piezometru sputenom u sloj ljunka oitava se
podizanje ukupnog potencijala od 8 m, tj. podizanje
vode u piezometru za 8 m iznad razine podzemne
vode.
Budui da je propusnost sloja gline bitno manja od
propusnosti susjednih slojeva pijeska i ljunka,
promjena ukupnog potencijala tj. strujanje
koncentrirani su na posve slabo propusni sloj gline.
Ako je taj sloj homogen, promjene potencijala linearne
su.
U gornjem sloju, sloju pijeska, ukupni potencijal ostaje
jednak, h(2m) = h(4m) = 20m 2 m = 18 m. .
U donjem sloju, sloju ljunka, ukupni potencijal vii je
za 8 m , h(10m) = h(20m) = 18 m + 8 m = 26 m.
Izmeu 4 m i 10 m dubine, ukupni potencijal mijenja
se linearno izmeu te dvije vrijednosti.
Razlika potencijala je h = 8m, duljina puta strujanja
je l = 10m 4m = 6m.
Hidrauliki gradijent jednak je i = h / l = 8m /
6m = 1,33.
Ako je propusnost gline oko k 10
-7
cm/s, onda je
Darcy-eva brzina jednaka v = i k 1,310
-7
cm/s, to
znai da kroz horizontalnu plohu jedinine povrine
prolazi q = 1,310
-7
cm/s

= 1,310
-9
m/s, tj. kroz
horizontalnu plohu povrine 1m
2
u 1s proe 10
-9
m
3

vode ili protoka je q = 1,3 10
-9
m
3
/ m
2
/s
=10
9
m
3
/m
2
/s(10
3
l/ m
3
)(3600s/h)=

=510
3
l/ m
3
/h

Piezometarsku visinu dobijemo kao razliku ukupne
visine, h, i geodetske visine, h
g
, koja je odreena
referentnom visinom. Iz toga izraunamo porni tlak, u.

Jedinina efektivna teina toga tla uslijed strujanja
smanji se na
"=
w
+ i
w
=(19-10-1,3310)kN/m
3
= 4,3kN/m
3
.

Meutim, efektivna vertikalna naprezanja nisu manja
od nule zbog teine gornjeg sloja, sloja pijeska.


v
(10m) =
v
(10m) u(10m) =
= 186kPa - 160kPa = 26kPa
v
(20m) =
v
(20m) u(20m) =
= 386kPa - 260kPa = 126kPa
v
(10m) =
v
(4m) +(4,3)kN/m
3
(10m-4m) =26kPa
v
(20m) = 26kPa + (20-10)kN/m
3
10m =126kPa

Vertikalna efektivna naprezanja na isti nain
izraunamo ili oitamo iz dijagrama i za svaku
drugu dubinu.

Naprezanja u tlu.
5-12
_______________________________________________________________________________________________

18
18
26
00
2
16
00
4
10
20
26
18
10
0
16
0
2
0 5 10 15 20 25 30
d
u
b
i
n
a

(
m
)
18
13
00
2
3
00
4
10
20
18
13
18
10
0
16
0 2
0 5 10 15 20 25 30
d
u
b
i
n
a

(
m
)
18
18
00
0
2
8
2
4
10
20
18
18
16
0
10
18
0
0 5 10 15 20 25 30
d
u
b
i
n
a

(
m
)
ukupna visina
geometrijska visina
hg, hp, h [ m ]
Naprezanja u tlu.
5-13
_______________________________________________________________________________________________
00
0
00
72
186
00 00
4
10
20
20
160
260
36
386
36
26
126
52
2
0 100 200 300 400 500
d
u
b
i
n
a

(
m
)
00
30
00
36
72
186
00 00
4
10
20
0
20
130
386
36
156
256
52
2
0 100 200 300 400 500
d
u
b
i
n
a

(
m
)
v
,
u,
v
'
v
,
u,
v
'
00
0
20
00
36
72
186
00
36
00
2
4
10
20
80
180
386
52
206
106
0 100 200 300 400 500
d
u
b
i
n
a

(
m
)
porni tlak
totalna naprezanja
efektivna naprezanja
u,
v
,
v
' [kPa]
v
, u,
v
'

Naprezanja u tlu.
5-14
_______________________________________________________________________________________________

3. situacija, sputanje ukupnog potencijala u donjem sloju za 5 m

U piezometru sputenom u sloj ljunka oitava se
smanjivanje ukupnog potencijala od 5 m, tj. sputanje
vode u piezometru za 5 m ispod razine podzemne
vode.
Strujanje je opet koncentrirano na bitno manje
propustan sloj izmeu susjednih slojeva velike
propusnosti.
U gornjem sloju, sloju pijeska, ukupni potencijal ostaje
jednak,
h(2m) = h(4m) = 20m 2 m = 18 m. .
U donjem sloju, sloju ljunka, ukupni potencijal manji
je za 5 m ,
h(10m) = h(20m) = 18 m 5 m = 13 m.
Izmeu 4 m i 10 m dubine, ukupni potencijal mijenja
se linearno izmeu te dvije vrijednosti.
Razlika potencijala je h = 5m, duljina puta strujanja
je l = 10m 4m = 6m.
Hidrauliki gradijent jednak je
i = h / l = 5m / 6m = 0,83.
Protoka se bitno ne mijenja.
Piezometarsku visinu dobijemo kao razliku ukupne
visine, h, i geodetske visine, h
g
, koja je odreena
referentnom visinom.

Jedinina efektivna teina toga tla uslijed strujanja
povea se na
"=
w
+ i
w
=(19-10+0,8310)kN/m
3
= 17,3kN/m
3
.

v
(10m) =
v
(10m) u(10m) =
= 186kPa - 30kPa = 156kPa
v
(20m) =
v
(20m) u(20m) =
= 386kPa - 130kPa = 256kPa
v
(10m) =
v
(4m) +17,3kN/m
3
(10m-4m) =156kPa
v
(20m) = 156kPa + (20-10)kN/m
3
10m =256kPa

Naprezanja u tlu.
5-15
_______________________________________________________________________________________________
3 Optereenje irokim nasipom horizontalno uslojenog tla.

U horizontalno homogenom tlu, vertikalna totalna naprezanja u tlu ako je povrina terena neoptereena dobijemo
zbrajajui po dubini teinu tla. Kao da izreemo u tlu stupac jedinine povrine horizontalnog presjeka i traimo
teinu toga stupca sve do promatrane dubine.

v
(z) = (z
i
) z
i
. gdje

i ide od povrine po svim slojevima do dubine z.

Ako se na povrinu terena doda jednoliko rasprostrto optereenje od vrlo irokog nasipa, kao i od sedimentacije
novog sloja, onda zbroju svih teina dodajemo i optereenje na povrini i tako na svakoj pojedinoj dubini.

v
(z) = (z
i
) z
i
+
v
(0). gdje

i ide od povrine po svim slojevima do dubine z.

Na lokaciji iz prethodnog zadatka, dodajmo optereenje od 40 kPa na povrinu terena. Ako je tlo jako propusno, a
optereenje se nanosi dovoljno polagano, nee biti promjena pornog tlaka i vertikalna naprezanja u tlu bit e kao na
slici. Desno je prikazano i poveanje vertikalnih naprezanja u tlu: jednako svuda po dubini poveaju se naprezanja
za veliinu optereenja na povrini terena.

Napomena: ovdje se radi o irokom optereenju po povrini terena. Kod relativno koncentriranih optereenja kakva
na tlo dodaju temelji, uslijed sve veeg rasprostiranja optereenja sa dubinom, dolazi do smanjivanja dodatnih
naprezanja sa dubinom.

0 40
200
240
440 260
0
2
4
6
8
10
20
0
20
180
80
60
40
80
160
120
80
40
100
120
160
140
0 100 200 300 400 500
u, v
, v
' [ kPa]
porni tlak
vertikalnai totalna naprezanja
vertikalna efektivna naprezanja
40
40
40
40
40
40
40
40
40
40
40
40
40 40
0
10
20
-250 -150 -50 50 150 250
promjena totalnih vertikalnih naprezanja
promjena efektivnih vertikalnih naprezanja
[ kPa]
Naprezanja u tlu.
5-16
_______________________________________________________________________________________________
4 Promjena razine podzemne vode u horizontalno uslojenom tlu.

Za lokaciju iz zadatka o uzgonu na crpnu stanicu pronaimo vertikalna naprezanja u tlu: totalne, porni tlak, efektivne.
Pronaimo promjenu naprezanja u tlu u sluaju promjene razine podzemne vode: prvo promotrimo podizanje razine
podzemne vode do povrine terena, tj. za 2m, potom sputanje razine podzemne vode za 5m. Kakve posljedice
oekujete uslijed ovih promjena?

Podizanje razine podzemne vode za 2 m

Sputanje razine podzemne vode za 8 m
18
18
18
18
18
18
0
0
2
4
6
8
0
2
4
6
8
20
18
16
10
0
12
14
18
10
0 5 10 15 20 25
h g , h p , h [m]
d
u
b
i
n
a

[
m
]
ukupna visina
geometrijska visina
20
20
20
20
20
20
20 0
0
2
4
6
8
10
0
2
4
6
8
20
16
14
10
12
18
20
20
10
0 5 10 15 20 25
h g, h p, h [m]
d
u
b
i
n
a

[
m
]
ukupna visina
geometrijska visina
00
160
200
400 200
20
40
200
100
80
60
40
120
80
20
0
40
60
100
80
0 100 200 300 400 500
u , v , v ' [kPa]
porni tlak
vertikalni totalni naponi
vertikalni efektivni naponi
10
10
0
10
10
20
10
0
0 5 10 15 20 25
h g, h p, h [m]
d
u
b
i
n
a

[
m
]
ukupna visina
geometrijska visina
0
0
160
200
400 300
10
20 100
40
120
80
40
0
80
120
200
160
0 100 200 300 400 500
u , v, v' [kPa]
porni tlak
0
0
0
40
160
200
400
40
220
20
180
80
60
40 120
80
0
60
80
120
100
0 100 200 300 400 500
u , v, v' [kPa]
porni tlak
porni tlak
totalna vertikalna naprezanja
efektivna vertikalna naprezanja
porni tlak
porni tlak
Naprezanja u tlu.
5-17
_______________________________________________________________________________________________

Podizanje razine podzemne vode izaziva poveanje pornih tlakova te smanjenje efektivnih naprezanja u tlu.
Sputanje razine podzemne vode izaziva smanjenje pornih tlakova te poveanje efektivnih naprezanja u tlu.

Kakve posljedice za tlo moemo oekivati ako se u tlu poveavaju efektivna naprezanja?
Time se bavi slijedee poglavlje.

Napomena: ovdje je zanemareno kapilarno dizanje tla, to je uglavnom opravdano u krupnozrnom tlu gdje je
kapilarno dizanje maleno. Kapilarno podizanje u sitnozrnim tlima moe biti zamjetnije. U zoni kapilarnog podizanja
porni su tlakovi negativni te se time poveavaju efektivna naprezanja u tlu.

Druga napomena: ovdje se raunaju i crtaju vertikalna naprezanja u tlu. Ako se radi o horizontalno uslojenom tlu i
promjenama kakve su ovdje prikazane, vertikalna naprezanja su doista najbitnija, iako ne treba zaboraviti da postoje
i naprezanja u svim ostalim smjerovima, pri emu su posebno zanimljivi horizontalna naprezanja u tlu.

0
20
20
20
20
20
0
-20
-20
-20
-20
-20
2
4
6
8
20 -20
0
10
20
-250 -150 -50 50 150 250
promjena pornog tlaka
promjena vertikalnih efektivnih
napona
S i 3
[kPa]
0
0
-20
-40
-60
-80
0
0
20
40
60
80
-80 80
0
10
20
-250 -150 -50 50 150 250
promjena pornog tlaka
promjena efektivnih vertikalnih
napona
S i 3
[kPa]
promjena efektivnih
vertikalnih naprezanja
promjena efektivnih
vertikalnih naprezanja
_______________________________________________________________________________________________
6 Graevinski inenjer i geotehnika.

6.1 Graevina i rizik.

Graevine su dio svijeta i svakodnevnog ivota ljudi. Zahvaljujui tisuljeima prakse pokuaja i pogreaka,
razmiljanja i smiljanja danas se graevine tako dobro ponaaju da veina ljudi ne primjeuje niti napore
potrebne da se graevina izgradi, niti mogue opasnosti od loeg graenja. Tek kad se dogodi nesrea zbog
greke graditelja, propusta, previda ili neega to ni jedan graditelj ne bi mogao oekivati korisnici graevine,
ili ak iroka publika, postanu svjesni rizika i trae krivca. Zato mi, graditelji, moramo uiniti napor i pronai sve
oblike postojanja graevine koju gradimo, sve utjecaje koje na okoli inimo, sve utjecaje koje e graevina
doivjeti tijekom izvedbe, tijekom vijeka koritenja, pa i nakon toga.

6.2 Zadatak graevinskog inenjera.

Zadatak je graditelja osigurati svojoj graevini uspjeno raanje, ivot i smrt. Zadatak je graditelja uiniti da
graevina bude dovoljno korisna i lijepa, i da ne stvara prevelike opasnosti. Svaka aktivnost nosi svoj rizik, ali
na je posao da potencijalne rizike uoimo, izbjegnemo ih gdje je mogue, ili bar drimo dovoljno malenima.
Postoje standardi, propisi i uobiajena praksa. Ali svatko od nas u inenjerskom poslu nosi odgovornost za vlastito
djelovanje pogotovo ako neto krene loe. Zato trebamo razumjeti, to bolje moemo, kako funkcionira
stvarnost, da bismo problem mogli uoiti, ako je mogue izbjei, ako je potrebno rijeiti, ili bar nai put rjeenja.
Budui da mnoge generacije graditelja ive, rade, probleme rjeavaju i o tome ostavljaju tragove u knjigama i
graditeljskim djelima mnoga su rjeenja ve naena, provjerena i pripremljena za jednostavnu primjenu. Ali,
ipak, veoma je vano u inenjerskom ivotu razlikovati
stvarnost
nae poimanje stvarnosti temeljeno na promatranju i mjerenju
model, tj. niz modela razvijenih da, prema naem poimanju, predvidimo dogaaje u stvarnosti, na kojemu
temeljimo proraun
Previe esto, na alost, inenjerskim se poslom smatra proraun. A proraun je samo jedan, zavrni dio posla, koji
vrijedi samo toliko koliko vrijede podaci koje o stvarnosti imamo i model koji proraun prati tj. koliko dobro
primijenjeni model odgovara datoj situaciji. Za svaki pojedini problem nuno je kvalitetno izvesti
izbor modela kojim e biti predstavljena stvarnost i izbor potrebnih mjerenja,
mjerenja,
proraun prema modelu i prema poznatim podacima.
Pri tome najtee je i najljepe upravo to da nema ponavljanja. I zato svakome novome poslu treba prii kao posve
novome. Pogotovo geotehnika, sa svim nehomogenostima i nepoznatostima koje prua tlo nejasnog nastanka i
nejasne povijesti, a ponaanja tako jako ovisnog o nastanku i o povijesti omoguava i trai upoznavanje sa
svakim novim problemom posve iz poetka.

6.3 Naprezanja, deformacije i ostalo.

Naruitelj ili korisnik objekta, kao i sluajni prolaznik, oekuje i treba da graevina slui svrsi, da pri tome kota
dovoljno malo i, jasno, da se ne srui, da nema ozlijeenih, da nema teta...
Sluajno ruenje graevine dogaa se vrlo rijetko tijekom potresa ili slino. O tome korisnici ne vole ni
razmiljati. Iako propisi i zakon graditelje obavezuju da potres i sline situacije nikako ne zaboravljaju.
Ali esto dolazi do manjih oteenja koja izazivaju smetnje pri funkcioniranju graevine, dodatne radove i trokove,
nezadovoljstvo korisnika te tekoe pri dobivanju kasnijih poslova. To su razliita naginjanja podova koja
onemoguavaju izvoenje predvienih radnih procesa, oteavaju otvaranje i zatvaranje prozora i slino, to su i
razliite pukotine koje se otvaraju u zidovima i prijete gubitkom stabilnosti, moda samo doputaju propuh ili su
tek porunjenje stambenog prostora i uzrok neugode stanovnika. esto do ovakovih nezgoda dolazi zbog
nesagledane situacije u tlu i nedovoljno dobro rijeenog temeljenja. Izdizanje ili tonjenje temelja moe biti
uzrokovano bujanjem ili smrzavanjem gline, razliitim slijeganjima tla pod razliitim temeljima a sve to jer tlo
nije dovoljno upoznato: jer postoje lee slabog tla ili je tlo uope premale vrstoe ili prevelike stiljivosti
Slijeganja i deformacije, dakle, dio su stvarnosti. Naprezanja predstavljaju apstrakciju kojom se slue inenjeri da bi
stvarnost mogli pratiti i/ili predvidjeti.
Graevinski inenjer i geotehnika.
6-2
_______________________________________________________________________________________________
Brzi razvoj raunalnih tehnika omoguava da prorauni budu sve sloeniji. Ipak jo nisu pronaeni modeli
ponaanja tla koji bi, bez obzira na duljinu prorauna, dobro pokrivali sve aspekte ponaanja tla. Zato prema
problemu na koji nailazimo biramo (ili stvaramo) model ponaanja tla, objekta i skup odgovarajuih veliina
kojima opisujemo/predstavljamo svojstva tla, materijala, konstrukcije Laboratorijski pokusi, mjerenja na
terenu, usporedbe sa prethodno upoznatim materijalima i sluajevima put su za procjenu tih veliina,
parametara tla.

6.4 Ispitivanje tla.

Klasifikacija tla radi se (1) sijanjem i (2) traenjem Atterbergovih granica plastinosti, te (3) ispitivanjem sadraja
organskih tvari, pri emu se ustvari ispituje sastav vrstih estica tla. Za klasifikaciju tla, dakle, potrebno je i
dovoljno imati poremeeni uzorak tla, dio tla koji dobro reprezentira tlo ustvari vrste estice tla sa
ispitivanog mjesta i dubine.
Za poznavanje zbijenosti ili konzistentnog stanja tla, trebamo imati sauvan i izvorni volumen odnosno vlagu uzorka
tla, trebamo dakle neporemeeni uzorak tla. Da bi se ispitala stiljivost i slina svojstva tla u laboratoriju,
trebamo opet neporemeeni uzorak, takav kome je posve sauvana struktura.
Do uzoraka tla doemo buenjem ili vaenjem blokova tla. Da bi struktura tla bila sauvana, uzorak treba zatititi od
prignjeivanja, razrahljivanja, suenja i slino kako tijekom buenja ili rezanja bloka, tako i tijekom prijenosa do
laboratorija, te uvanja do voenja pokusa i tijekom ugradnje uzorka.
Tijekom buenja postaju dostupni poremeeni ili neporemeeni uzorci tla kontinuirano niz buotinu, to omoguava
prema boji, teksturi te identifikacijskim pokusima identificirati vrstu tla i donekle zakljuiti o granicama
izmeu pojedinih podruja/slojeva tla. Slino je mogue i tijekom pregleda istrane jame.
Laboratorijski pokusi na dobro sauvanim uzorcima, ukoliko su dobro voeni, omoguavaju upoznavanje svojstava
tla tj. praenje ponaanja tla tijekom zadane promjene stanja naprezanja ili zadanog oblika deformiranja.
Laboratorijski su ureaji openito tako graeni da stanje naprezanja i deformacija bude to blie homogenom, te
da rubni uvjeti budu to jasniji. Pri tome ispitivanje se vri na uzorku koji je relativno malenih dimenzija,
odnosno predstavlja jedan izabrani element tla, te daje skup podataka o jednoj toki analiziranog podruja. Svaki
se ispitivani uzorak dodatno opie: klasificira se, opiu mu se boja i slino, posebnosti,
Voenje pokusa na nizu elemenata omoguava usporedbu promjene svojstava tla sa dubinom ili u horizontalnom
smjeru te odreivanja granica izmeu podruja koja se smatraju jedinstvenima to su najee slojevi tla.
Ponekad statistika obrada podataka o pojedinim slojevima vodi do jedinstvene vrijednosti pojedinog parametra
tla, a ponekad se pronae zakon promjene neke vrijednosti sa dubinom ili slino.
Buenjem dobiva se dakle niz podataka o tlu niz buotinu, niz jednu tj. vie vertikala u tlu. Laboratorijskim
pokusima poveava se niz podataka u pojedinim tokama tih vertikala. O prostoru izmeu moe se zakljuiti
interpolacijom poznatih podataka.
Razliitim ispitivanjem na terenu moe se dobiti i slika o trodimenzionalnim promjenama kroz ispitivano podruje.
Promjena gustoe tla, stiljivosti i slino mogu se ocijeniti dobro odabranim i dobro izvedenim ispitivanjima bilo
sa povrine tla bilo iz buotine u buotinu i slino. Tako dobiveni podaci manje su pouzdanosti od onih dobivenih
preciznim laboratorijskim mjerenjima, ali svakako pokrivaju bitno vee podruje i omoguavaju ocjenu
reprezentativnosti ispitanih uzoraka. Zato svakako laboratorijska ispitivanja i ispitivanja na terenu treba obavljati
u dobroj ravnotei, vodei rauna o tome da su upotrebljiva ispitivanja samo ona koja su dobro obavljena.

Iako je to samo po sebi jasno, trebalo bi naglasiti: tlo koje naemo na terenu poznato je samo toliko koliko smo ga
na kvalitetni nain ispitali. Dok nemamo nikakvih podataka o tlu dotle ne znamo kriju li se u nevidljivom
podzemlju kakve kaverne koje e uiniti da budua graevina nestane u jami naputenog rudnika ili slino. Ne
znamo moemo li oekivati slaba mjesta koja e izazvati neoekivana slijeganja i poremeaj ravnotee ili
funkcije graevine. Ne znamo sa kolikom pouzdanou smijemo raunati, odnosno koliko bismo mogli pritediti
da o tlu znademo vie.

6.5 Preporuljiva literatura:

1. Tonkovi, Kruno, Mostovi u izvanrednim okolnostima, kolska knjiga, Zagreb
2. agar, Zvonimir, razliita literatura
_______________________________________________________________________________________________
7 Deformabilnost i vrstoa tla.

7.1 Naprezanja i deformacije. Modeli ponaanja elementa tla.

Da bismo predvidjeli ponaanje graevine i temeljnog tla, odnosno oblikovali/projektirali graevinu tako da budu
ispunjeni svi zahtjevi naruitelja ili korisnika, te zahtjevi struke, trebamo jasno odrediti

dopustive deformacije i ostale uvjete koje namee koritenje graevine,
optereenja koja namee lokacija,.. ali opet konstrukcija, graevina i njeno koritenje,
uvjete koje omoguava tlo.

Pri tome vrijedi imati na umu da se moe raunati i na interakciju temeljnog tla i graevine, tj. da je
posebnim postupcima mogue uraunati djelovanje deformacija tla na graevinu i obratno.

U ovom poglavlju naizmjence dati su

opisi jednostavnih i najeih laboratorijskih ureaja i odgovarajuih pokusa u mehanici tla tj.
geotehnikom inenjerstvu sa naglaskom na oblik deformiranja/optereivanja koji se namee uzorku tla
i, odatle, uporabljivosti rezultata mjerenja,
objanjenja ponaanja tla u odreenim uvjetima temeljena na opaanjima, mjerenjima i provjerama,
najjednostavniji modeli ponaanja podloga za proraun/procjenu temeljeni na objanjenjima,
teorijama, idejama.

Prikazuju se stiljivost tla i vrstoa tla: kako se tlo ponaa, u kojim uvjetima tlo uobiajeno ispitujemo, te kojim
svojstvima opisujemo.

7.2 Stiljivost tla, kratki uvod

Tijekom graenja na tlo se nanosi optereenje, i tlo se rastereuje, to izaziva deformiranje tla. Raznovrsnost
optereenja i raznorodnost tla uvjetuju i razliitost deformacija. Da bismo izbjegli mogue raznorodne tete pri
gradnji ili tijekom uporabe graevine, pokuavamo predvidjeti deformacije i ako se pokau neodgovarajuima
prilagoditi irinu temelja, brzinu nanoenja optereenja, svojstva tla.. Najee je, za uobiajene graevine
dovoljno uz odreena ogranienja stiljivost tla ispitati u jednostavnom pokusu u edometru za koherentna
tla za koja moemo pribaviti neporemeene uzorke. U ostalim situacijama trebamo in situ ispitivanja, a najbolje
je kombinirati podatke razliitih mjerenja. O ogranienjima primjene uporabe rezultata ovih ispitivanja vie u
geotehnikim poglavljima.

Slika 7-1. Pukotine u
staroj kui u Zagrebu
zbog kojih su stanari
preseljeni u hotel na
troak izvoaa.
Pukotine su primijeene
nakon izvedbe duboke
graevne jame u
neposrednom
susjedstvu, izvedene da
zbog produbljenja
podruma tj. proirenja
korisnog prostora
susjedne ugostiteljske
radnje. Fotografirao ing.
Zvonko ike.

Deformabilnost i vrstoa tla.
7-2
_______________________________________________________________________________________________
1. neporemeeni uzorak
2. elini prsten koji sprjeava
horizontalnu deformaciju
3. porozne ploe za dreniranje uzorka
4. elina ploa i ureaj za jednoliku
raspodjelu vertikalnog optereenja
5. mjerna urica za praenje vertikalne
deformacije uzorka
4
4
3
3
3
3
5
5
1
1
2
2
7.3 Edometar.
Slika 7-2. Skica edometra.
Edometar (oedometer) je vrlo esto koriteni laboratorijski ureaj
kojim se ponavlja sprijeenost horizontalnih deformacija u tlu i
u tim se uvjetima ispituje stiljivost tla (confined compression
test, one-dimensional compression test, oedometer test).
Ugrauje se neporemeeni uzorak, mjeri se poetna visina
uzorka, te promjena visine tijekom optereivanja. Rezultati se
koriste kod procjene slijeganja (v. 7.6) i vremenskog tijeka
slijeganja (v. 7.7) za standardne objekte (geotechnical category
2).

Osnovni dijelovi edometra su:
okrugli elini prsten (2) u koji se uzorak (1) ugradi:
unutranjost prstena je glatka, a rub prstena zaotren je s
vanjske strane, tako da se ugradnja vri utiskivanjem prstena u
uzorak. (Uzorku je ve pripremljena jedna horizontalna
povrina, utiskivanje se vri okomito na tu povrinu i posve
njeno bez zakretanja i nepotrebnog poremeivanja; druga
stranica uzorka odree se njeno posebnim noem, opet bez
nepotrebnog poremeivanja.) Ugraivanjem u kruti prsten
sprjeavaju se horizontalne deformacije uzorka tijekom pokusa.
Visina prstena bira se to manja (npr. 2 cm) da bi to manji bili
utjecaji trenja na prstenu; irina prstena odreena je irinom
uzorka koji se ugrauje, dakle dostupnom/koritenom
garniturom za vaenje uzoraka;
dvije porozne ploe (3) koje se postave ispod i iznad uzorka
ugraenog u prsten tako da nesmetano bude dreniranje (tj.
istjecanje vode iz uzorka) tijekom pokusa; ploe pri
optereivanju tijesno (esto sa zazorom od 0,5 mm) klize u
prsten;
posuda koja osigurava kad je to potrebno potopljenost i
zasienost uzorka;
elina ploa postavljena na gornju poroznu plou tako da
prenosi optereenje po cijeloj horizontalnoj povrini uzorka
jednoliko; udubljenje na vrhu i kuglica u njoj omoguavaju da
se optereenje na uzorak prenosi jednoliko (4);
sustav za optereivanje: najee je to preko kuglice na
elinoj ploi koja poklapa uzorak poluga koja poveava
djelovanje utega; optereenje se moe nanositi i hidrauliki;
osjetilo za mjerenje pomaka gornje eline ploe odnosno
deformacije uzorka to je najee mjerna urica privrena na
okvir ureaja koja je pominim ticalom oslonjena na plou (5).
Edometar moe imati osjetila za mjerenje horizontalnih
naprezanja ugraena u prsten to je veoma korisno kad nas
zanimaju horizontalni pritisci u tlu i njihov razvoj.
Slika 7-3. Zapis jednog stupnja
optereenja.
Uvjeti odvijanja standardnog pokusa:
uzorak se ugradi, omogui se zasiivanje vodom,
oita se poloaj eline ploe koja pokriva uzorak
nanese se prvi stupanj optereenja: najee pomou utega
koji se objesi na polugu i time jednoliko optereti cijeli uzorak
oita se poloaj eline ploe koja pokriva uzorak
prisustvo vode u porama tla usporava odvijanje
deformacije. Zato se, za svaki stupanj optereenja, vie puta
oitava visina ploe. Najbre promjene dogaaju se tik po
nanoenju optereenja, a potom se kontinuirano usporavaju.
Zato i oitavati treba ee na poetku: vremena oitavanja
mogu biti: 4 s, 8 s, 15 s, 30 s, 1 min, 2 min, 5 min, 15 min,
vrijeme
ocitanje
mikrourice
7-3
_______________________________________________________________________________________________
e,
koeficijent
pora
log
v

45 min, 2 h, 4 h, 8 h, 24 h, 2 dana, 3 dana, 4 dana, 6 dana
sve dok se deformacija ne umiri. Niski (2 cm) uzorci
najee za 1h do 24 h doive umirenje deformacije tako da
se moe npr. svakoga dana u isto jutarnje vrijeme
zapoeti sa novim stupnjem optereenja.
nakon to se deformacija umiri, nanese se slijedei stupanj
optereenja: najee dva puta vei od prethodnog tijekom
optereivanja, ili dva ili etiri puta manji od prethodnog tijekom
rastereivanja.

Mjerenja koja se u ureaju vre su:
mjerenje poloaja eline ploe koja pokriva uzorak u
odreenim trenucima u vremenu;
ako je ugraeno osjetilo: horizontalna naprezanja;
vertikalna naprezanja dobiju se dijeljenjem sile na uzorak
sa horizontalnom povrinom uzorka;
ako ureaj to omoguava: protoka tj. propusnost uzorka.

Prikaz rezultata pokusa:
za svaki stupanj optereenja: tijek deformacije ili relativne
deformacije u vremenu: na horizontalnoj osi prikae se vrijeme,
na vertikalnoj, prema dolje: deformacija;
ukupna deformacija nakon u svakom stupnju prikae se u
ovisnosti o optereenju: na horizontalnoj osi prikae se
naprezanje, na vertikalnoj relativna deformacija ili koeficijent
pora.
Slika 7-4. Edometarski dijagram:
zapis razvoja koeficijenta pora sa
porastom optereenja u
stupnjevima.
Slika 7-5. Zapis jednog
edometarskog pokusa: pratite
smanjivanje koeficijenta pora s
poveanjem vertikalnog
optereenja.

7-4
_______________________________________________________________________________________________
e,
koeficijent
pora
log
v

prvo
optereenje
e,
koeficijent
pora
log
v

rastereenje
e,
koeficijent
pora
log
v

ponovno optereenje
e,
koeficijent
pora
log
v

e,
koeficijent
pora
log
v

p

edometarski
rezultati
e,
koeficijent
pora
log
v

p

e,
koeficijent
pora
log
v

p

1
c
r
1
c
c
7.4 Jednodimenzionalno deformiranje tla. Naprezanje prekonsolidacije.

Dio deformacije tla dogodi se trenutno, a dio prije svega promjena
volumena tla koju ini promjena volumena pora vezana za istjecanje
vode iz pora, posebno u sitnozrnim, slabo propusnim tlima
dugotrajni je proces o kome govorimo kao o vremenskom tijeku
slijeganja. Izbor konane vrijednosti deformacije nije uvijek
jednostavan v. 7.7 i esto se radi sa vrijednostima koje odgovaraju
vremenu od 24 h nakon nanoenja optereenja. Edometarski dijagram
prikazuje konanu relativnu deformaciju ili koeficijent pora prema
nametnutom naprezanju.

Definiraju se veliine kojima se opisuje stiljivost tla ovisno o stupnju
optereenja tj.
v
:
koeficijent stiljivosti (coefficient of compressibility) u i-tom
koraku optereenja: a
vi
= e
i
/
i

modul stiljivosti ili modul linearne kompresije (oedometer
modulus, constrained modulus) u i-tom koraku optereenja: M
vi

=
i
/
i
= (1+e
i-1
)/a
vi

koeficijent promjene volumena (coefficient of volume change) u
i-tom koraku optereenja: m
vi
= a
vi
/ (1+e
i-1
)

Napomena: Modul stiljivosti esto se dobije iz in situ pokusa iako
neizravno mjeren. Modul stiljivosti jako se esto koristi pri procjeni
slijeganja u tlu.

Paljivo vaeni uzorci u paljivo voenim pokusima pokazuju bitnu
promjenu stiljivosti tla pri naprezanju otprilike jednakom najveemu
kojemu je tlo u prolosti bilo izloeno, a koje zovemo naprezanje
prekonsolidacije (preconsolidation pressure) i oznaavamo
p
. Zbog
promjene stiljivosti, ali i povezanosti sa nekim drugim svojstvima tla,
vano je to bolje procijeniti veliinu
p
. Zato se u edometarskim
pokusima esto smanji korak promjene optereenja u okolini
oekivane razine
p
.

Prikae li se
v
u logaritamskom mjerilu, pokazuje se gotovo linearna
zavisnost log
v
~ e u dva podruja iju granicu ini
p
. Nagib
krivulje log
v
~e za
v
>
p
zovemo indeks kompresije
(recompression index) i oznaavamo C
c.
Nagib krivulje log
v
~e za
v
<
p
zovemo indeks rekompresije (compression index) i
oznaavamo C
r
. Iako obje veliine treba odrediti za razinu naprezanja
koja se oekuje u promatranom problemu, C
c
je otprilike jednake
vrijednosti za svaki sluaj u kome
v
raste iznad do tada najveeg
optereenja, C
r
je otprilike jednake vrijednosti za svaki sluaj u kome
v
je manje od do tada najveeg optereenja, pri rastereenju kao i pri
ponovnom optereenju.
( C
c
= e/(log
v
) u nekom stupnju optereenja)

Mjerenja pokazuju da se samo posve mali dio deformacije tla odnosi na
elastinu deformaciju vrstih estica ili vode. Veliki dio deformacije
nastaje premjetanjem vrstih estica, njihovim odlamanjem i sl., to
je nepovratni, ireverzibilni proces. Pri rastereenju je tlo zato bitno
krue nego pri prvom optereenju. Pri ponovnom optereenju sline je
krutosti jer je raspored vrstih estica ve prilagoen prethodno
dogoenom optereenju, sve do razine najveeg prethodnog
optereenja. esto se govori o pamenju tla koje kao da prepozna
najvee prethodno optereenje. Sa ovim je procesima povezano i
starenje (ageing) tla i slino.
Slika 7-6. Skica razvoja edometarske krivulje: (a) u tlu, (b) tijekom vaenja, (c -g) u edometru.
(d)
(a)
(b)
(c)
(e)
(f)
(g)
7-5
_______________________________________________________________________________________________
0
4
4
, z
4

1
1
, z
1

2
2
, z
2

3
3
, z
3

5
5
, z
5

z
5
z
2
z
3
z
4
z
1
7.5 OCR. Normalno konsolidirana,
prekonsolidirana i nekonsolidirana tla.

Stupanj prekonsolidacije, OCR (overconsolidation ratio), je omjer
najveeg vertikalnog naprezanja u prolosti,
p
, i onoga kome je
tlo izloeno u sadanjem trenutku,
v

OCR =
p
/
v

Normalno konsolidirana, NC (normally consolidated), su ona tla u
kojima je OCR jednak 1. To su tla u kojima je proces
konsolidacije dovren, a prethodno nisu bila izloena veim
optereenjima.

Prekonsolidirana, OC (overconsolidated), su ona tla u kojima je
OCR vei od 1, dakle su uglavnom prethodno bila izloena
veim optereenjima.

Razliiti uzroci prekonsolidacije odreuju razliitu promjenu
vrijednosti OCR po dubini:
erozija odnoenje povrinskog sloja tla predstavlja
rastereenje za donje slojeve, i to vrijednosti koja se ne
mijenja sa dubinom; promjena
p
sa dubinom zato je
paralelna onoj
v
,
starenje tla izaziva poveanje
p
proporcionalno
v

isuivanje povrinskih slojeva uslijed stalnih promjena
razine podzemne vode i slino, uglavnom poveava
p
u
gornjim slojevima,
kemijski i slini utjecaji izazivaju razliite druge oblike
promjena.

Nekonsolidirana su tla u kojima nije dovren proces promjene
pornog tlaka i u kojima se mogu oekivati znatna slijeganja i
bez dodatnih optereenja.

7.6 Slijeganje horizontalno uslojenog tla uslijed jednolikog optereenja.

Izgradnja irokog nasipa na povrini terena predstavlja jednoliko
optereenje na povrini i izaziva dodatna naprezanja u tlu
jednake veliine na svim dubinama. Slino je pri promjeni
poloaja razine podzemne vode. U tim sluajevima, kao i
tijekom sedimentacije, sprijeene su horizontalne deformacije u
tlu i proces slijeganja odgovara stanju mirovanja odnosno
edometarskim uvjetima.

Slijeganje, kao ukupna deformacija cjelokupnog tla na
promatranom mjestu, moe se odrediti kao zbroj deformacija
pojedinih slojeva. Da bismo dobili deformaciju pojedinog sloja,
trebamo podatke o promjeni naprezanja i o stiljivosti sloja.
Prije svega, dakle, stupac tla dijelimo na slojeve za koje se
stiljivost moe smatrati jednakom.
Slika 7-7. Skica
jednog stupca tla.
Debljina pojedinog, i-tog sloja neka je z
i
, dubina neka je
prikazana na primjer dubinom sredine sloja, z
i
. Dodatno
naprezanje u tom sloju jednako po dubini ako je optereenje
iroko rasprostrto neka je oznaeno . Relativnu
deformaciju moemo procijeniti prema parametrima iz
edometra za to su potrebni i poetna naprezanja u tlu,
7-6
_______________________________________________________________________________________________
v0
(z
i
), naprezanja prekonsolidacije,
P
, i parametri C
c
i C
r
, ili
na primjer iz modula stiljivosti, M
vi
, pri emu takoer ne treba
zaboraviti da se stiljivost mijenja s razinom naprezanja i
dodatnog naprezanja tj.
M
vi
= M
vi
(
v0
(z
i
),
i
...).

Ako radimo sa modulom stiljivosti, relativnu deformaciju i-tog
sloja jednostavno dobijemo kao

(z
i
) = /M
v
,
iz ega ukupna deformacija toga sloja jednaka je
s
i
= (z
i
)z,
te zbrajanjem deformacija svih slojeva dobijemo procjenu
ukupnog slijeganja
s = s
i
= (z
i
) z
i
= /M
v
, z
i

Postavlja se pitanje dubine potrebne procjene deformacija tj.
stiljivosti tla. Ako je optereenje iroko rasprostrto,
deformacije u tlu mogu biti znaajne sve do posve krutih
slojeva.

U sluaju pak da optereenje nije iroko rasprostrto, da se radi o
uobiajenom temelju, onda se irina rasprostiranja optereenja
poveava sa dubinom, tj. dodatna naprezanja koje tlo prenosi
smanjuju se sa dubinom. Uobiajeno je ispitivati tlo tj. raunati
deformaciju barem do dubine na kojoj vertikalna dodatna
naprezanja postaju manji od oko 10% poetnih efektivnih
naprezanja, tj.
v
= 10%
v
. O tome vie u poglavljima o
temeljima.

7.7 Trenutno slijeganje, primarna konsolidacija, sekundarna konsolidacija.

Dio deformacije tla koji se odnosi na deformaciju vrstica i slino dogaa se istovremeno sa nanoenjem
optereenja. Odgovarajui dio slijeganja zovemo trenutno slijeganje.

Zbog posve malene stiljivosti kako vode tako i vrstih estica, najvei dio deformacije tla dogaa se uslijed
premjetanja vrstih estica i promjene volumena pora. U zasienom tlu promjena volumena pora znai i
promjenu koliine vode u porama. U dobro propusnim tlima kao to su ljunak i pijesak, ako je migracija vode
mogua, deformacija se odvija veoma brzo, paralelno sa izvedbom graevine, graevne jame i slino. U sluaju
slabije propusnih tala predviamo vremenski tijek slijeganja procjenjujui koji e dio slijeganja biti ostvaren u
nekom vremenu od poetka graenja, ili koliko je vremena potrebno za odreeni stupanj slijeganja i sl.
Vremenski tijek slijeganja zovemo i primarna konsolidacija.

U naim krajevima esto se moe zanemariti puzanje vrstih estica i sline procese deformiranja nevezane za
promjenu stanja naprezanja, to zovemo sekundarna konsolidacija. U novije doba, posebno u tropskim
krajevima, nailazi se na tla u kojima je sekundarna konsolidacija nezanemariva.

7.7.1 Terzaghi-evo rjeenje za jednodimenzionalnu konsolidaciju

Razvijen je niz modela koji omoguavaju predvianje vremenskog tijeka slijeganja. Najjednostavnije je rjeenje
koje je izveo Terzaghi za jednodimenzionalno dreniranje u sloju horizontalnih granica uslijed dodatnih
naprezanja koji se linearno mijenjaju sa dubinom. U literaturi se takoer mogu nai rjeenja za radijalno
dreniranje za sluaj postojanja drenanih bunara i slino, te druga. Sve bra raunala i sve moniji raunalni
programi omoguavaju i brza i jednostavna rjeenja i za sloene situacije. Ovdje se samo kratko prikazuje samo
najjednostavnije rjeenje radi ilustracije tj. da bi se olakalo razumijevanja problema.

Terzaghievo rjeenje zasniva se na usporedbi ravnotee u horizontalno uslojenom tlu, odnosa naprezanje i
deformacije preko koeficijenta stiljivosti i promjene koeficijenta pora, te jednadbe kontinuiteta. Definira se
koeficijent konsolidacije, c
v
, kao
c
v
= k(1+e)/
w
a
v

7-7
_______________________________________________________________________________________________
gdje k je koeficijent propusnosti iz Darcy-evog zakona, e je koeficijent pora,
w
je jedinina teina vode, a a
v
je
koeficijent stiljivosti
Rezultat je najee prikazan u obliku relacije izmeu normaliziranog slijeganja, U, i odgovarajueg
normaliziranog vremena, T
v
,
stupanj slijeganja (degree of consolidation) definira se kao
U(T
v
) = s(t)/s

gdje s(t) je slijeganje u trenutku t, a s je konano slijeganje,

vremenski faktor (time factor) definira se kao
T
v
= t c
v
/H
2
,

gdje t je vrijeme, a H je debljina onog dijela sloja koji se drenira u jednom smjeru, dakle
H je debljina sloja ako je jedna granica sloja nepropusna
H je polovica debljine sloja ako su obje granice propusne

Za sluaj da se dodatno vertikalno naprezanje linearno mijenja sa dubinom, relacija izmeu U i T
v
prikazana je
dijagramom
0,0000
0,0077
0,0314
0,0707
0,126
0,196
0,286
0,403
0,567
0,848
0,00
0,10
0,20
0,30
0,40
0,50
0,60
0,70
0,80
0,90
1,00
0,0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9
Tv
U

Slika 7-8. Odnos vremenskog faktora, Tv, i stupnja
konsolidacije, U, za jednodimenzionalno strujanje uslijed
poveanja vertikalnih naprezanja konstantnog s dubinom.

Ako nas zanima vrijeme odreenog dijela slijeganja, raunat emo

t = T
v
H
2
/ c
v

s(t) = s U(T
v
)

7.8 Zadatak

Promatrajmo horizontalno uslojeno tlo
Pijesak do dubine od 4 m
jedinine teine = 18 kN/m
3
glinu do dubine od 10 m
3
ljunak do dubine od 20 m,
3
ispod je nestiljiva podloga
Razina podzemne vode je na dubini 2 m
Gradi se iroki nasip koji e initi optereenje od
p = 20 kPa
Treba procijeniti
slijeganje
vremenski tijek slijeganja.
Jednoliko rasprostrto optereenje ini dodatno naprezanje
20 kPa
po cijeloj dubini
w
= 10
kN/m
3

7-8
_______________________________________________________________________________________________
Pijesak
debljina z = 4 m
modul stiljivosti M
v
= 4000 kPa
dodatno naprezanje
v
= 20 kPa
srednja relativna deformacija
v
=
v
/Mv=
= 0,005
0,5%
deformacija sloja s =
v
z =
= 0,005 *
4 m
= 0,02 m
= 2 cm
Glina
debljina sloja z = 6 m
dubina sredine sloja 7 m
poetno naprezanje u sredini sloja '
v0
= 79 kPa
koeficijent konsolidacije C
c
= 0,3
koeficijent rekonsolidacije C
r
= 0,03
naprezanj prekonsolidacije
p
= 90 kPa
poetni koeficijent pora e
0
= 0,5
dodatno naprezanje
v
= 20 kPa
promjena koeficijenta pora e = 0,014
relativna deformacija
v
= 0,009
deformacija sloja s = 5,6 cm
ljunak
debljina sloja z = 10 m
modul stiljivosti M
v
= 20000 kPa
v
= 20 kPa
srednja deformacija
v
= 0,0010
deformacija sloja s = 1,0 cm
Ukupno slijeganje s = s =
= 9 cm

Vremenski tijek slijeganja
c
v
= 0,1 m
2
/mjesec
1 obje granice sloja su propusne
H = 3 m
U = T
v
= s(t)[cm]= t[mj]= t[god]=
0,1 0,0077 0,56 1 0,1
0,2 0,0314 1,13 3 0,2
0,3 0,0707 1,69 6 0,5
0,4 0,126 2,26 11 0,9
0,5 0,197 2,82 18 1,5
0,6 0,286 3,39 26 2,1
0,7 0,403 3,95 36 3,0
0,8 0,567 4,52 51 4,3
0,9 0,848 5,08 76 6,4
0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1
0 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9
vremenski faktor, Tv
p
r
o
s
j
e
n
i

s
t
u
p
a
n
j

s
l
i
j
e
g
a
n
j
a
,

U

7-9
_______________________________________________________________________________________________
ubrzavanje slijeganja
kako uiniti da se
90% slijeganje dogodi za
9 mjeseci?
t = 9 mjeseci
Tv = t*c
v
/H
2
= 9 mjeseci *
* 0,1 m
2
/mjesec *
* ( 3 m)
2
=
= 0,1
odatlle
U = 0,35
s(t) = 5,1 cm
s = 14,4 cm
v
= 0,024
e = 0,036
zadanim optereenjem ostvari se
e = 0,014
preostaje ostvariti
e = 0,022
budui da je dodatnim optereenjem ve premaeno '
p
,
konano
= 117 kPa
potrebno predoptereenje je
v
= 18 kPa
U = T
v
= s(t)[cm]= t[mj]= t[god]=
0,1 0,0077 1,44 1 0,1
0,2 0,0314 2,88 3 0,2
0,3 0,0707 4,32 6 0,5
0,4 0,126 5,76 11 0,9
0,5 0,197 7,20 18 1,5
0,6 0,286 8,64 26 2,1
0,7 0,403 10,08 36 3,0
0,8 0,567 11,52 51 4,3
0,9 0,848 12,96 76 6,4
0
1
2
3
4
5
6
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
vrijeme (mjeseci)
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
(
c
m
)
0
5
10
15
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
vrijeme (mjeseci)
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
(
c
m
)
0
1
2
3
4
5
6
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90
vrijeme (mjeseci)
s
l
i
j
e
g
a
n
j
e
(
c
m
)
7-10
_______________________________________________________________________________________________

7.9 Posmina vrstoa, kratki uvod

Dananje mogunosti mjerenja i raunanja daju zamamnu slobodu pri ispitivanju tla i predvianju ponaanja tla,
meutim rokovi i ogranienost sredstava esto nas nukaju na jednostavne modele i brze postupke. Ovaj se tekst
bavi samo jednostavnim pokusima takoer zato to su vrlo instruktivni. Ipak, ni pri jednostavnom ispitivanju
ne treba zaboraviti da su rezultati ispitivanja dobri samo koliko je dobar uzorak i pazljivo voden pokus.

U mnogim problemima geotehnike pri deformiranju tla dolazi do formiranja klizne plohe i klizanja jednog dijela tla.
Da bismo se osigurali od takvih nepovoljnih dogaanja, provodimo provjere stabilnosti u kojima proraunate
naprezanja u tlu usporeujemo sa moguim graninim vrijednostima naprezanja. U sluaju klizanja,
usporeujemo prije svega posmina naprezanja, iako u odnosu prema normalnim naprezanjima. Jednostavni i
ilustrativni laboratorijski ureaj za ispitivanje posmine vrstoe je ureaj za izravni posmik (ili direktno
smicanje).

Troosni ureaj u mnogo raznih izvedbi omoguava i mnogo detaljnija mjerenja sa mijenjanjem bitno vie
elemenata optereenja ili deformacija. Kvalitetno izgraeni troosni ureaji omoguavaju puno vie nego to je
procjena posmine vrstoe npr. mjerenje deformacija tla tj. ispitivanje deformabilnosti pri praenju traga
naprezanja spomenutog u dodatku o Mohrovim krunicama ime se bavi specijaliziranija literatura. Ovdje su
prikazani osnovni elementi troosnog ureaja i najeih pokusa, te je ukazano na mogunosti dreniranja
tijekom pokusa i vezanost ponaanja tla na uvjete deformiranja.

Cijela serija drugih laboratorijskih ureaja omoguava ispitivanje tla u razliitim uvjetima optereivanja tj.
deformiranja. Laboratorijski se pokusi usporeuju i nadopunjuju mjerenjima in situ.

7.10 Ureaj za izravni posmik.
Slika 7-9. Skica ureaja za izravni posmik.
Ureaj za izravni posmik (direct shear apparatus) jednostavni
je i esto koriteni laboratorijski ureaj. Sastoji se od
dvodijelne eline kutije (5, 6) razdijeljene horizontalno
u koju se ugradi neporemeeni uzorak (1) izmeu dviju
poroznih ploa (2). Poklopac (3) tijesno klizi u gornji dio
kutije (6) kako se nanosi vertikalno optereenje i uzorak se
konsolidira. Nakon smirivanja vertikalne deformacije, koja
se prati slino kao u edometarskom ispitivanju, izaziva se
posmik: gornji (6) i donji dio kutije (5) pomiu se u
horizontalnom smjeru jedan u odnosu na drugi. Deformacija
uzorka koncentrirana je na usko podruje oko horizontalne
ravnine spoja dijelova kutija. Niti stanje naprezanja niti
deformiranje uzorka nisu homogeni, ali tijekom smicanja
razvija se klizna ploha slino kao u nekim procesima u tlu.

Rezultati mjerenja za svako vertikalno optereenje
prikazuju se kao relacija izmeu ostvarenog posminog
naprezanja i odgovarajueg pomaka izmeu dviju kutija.
Posmino i normalno naprezanje u plohi na spoju dviju
kutija su
= T/A,
= N/A
gdje A je povrina uzorka u ravnini dodira dviju kutija
ureaja. U jednom je pokusu stalno, a raste od nule, ali
se tijekom pokusa smanjuje prirast do maksimalne
vrijednosti, nakon koje ostaje konstantan ili se smanjuje.
Slika 7-10. Mjerenje (pomak, ) tijekom jednog mjerenja
(za jedno normalno naprezanje) u ureaju za izravni posmik.
Najzanimljivije su granine vrijednosti posminog naprezanja:
vrna vrstoa kao najvea vrijednost posminog
naprezanja kad nas zanimaju relativno male
deformacije i
pomak
= /
f
vrno
f
rezidualno
3
normalna sila N
posmina
sila T
4
5
7
6
2
2
1
6
7-11
_______________________________________________________________________________________________
rezidualna vrstoa kao naprezanje koje odgovara
velikim deformacijama.
Obje su vrijednosti, kao i cijela krivulja, odreene veliinom
normalnog naprezanja u istoj ravnini, te brzinom smicanja.
Redovito se za oznaku vrstoe rabi indeks f, od
engleskog failure za hrvatsko slom ili lom.

S promjenom normalnog naprezanja, mijenja se i razvoj
posminih naprezanja pri smicanju. Uobiajeno se na istom
uzorku (ili tri uzorka izrezana iz istog uzorka) izvode tri
mjerenja s tri razliita vertikalna optereenja tj. normalna
naprezanja.

Slika 7-11. Mjerenje (pomak, ) tijekom tri mjerenja (za
jedno normalno naprezanje) sa razliitim vertikalnim
optereenijima () u ureaju za izravni posmik.
7.11 Mohr
1
-Coulomb
2
-ov zakon vrstoe.

Pokazuje se da se naprezanja koji odgovaraju slomu tla odnosno
velikim deformacijama, uglavnom mogu priblino opisati
parom pravaca u Mohrovoj ravnini , . Uobiajeni zapis
pravca je kroz nagib pravca i odsjeak na osi .

f
= tg + c

gdje je normalno naprezanje u nekoj ravnini, a c i su
parametri koji odreuju pravac vrstoe. Zovemo ih parametri
vrstoe:
c zovemo kohezija,
zovemo kut unutarnjeg trenja.

Drugim rijeima, za mogue posmine naprezanje uz normalno
naprezanje jednako vrijedi:

f
= tg + c

Dva pravca ine anvelopu sloma: sva mogua stanja naprezanja
opisana parom , nalaze se u podruju omeenom s ta dva
pravca. Takoer i sve mogue Mohrove krunice nalaze se
unutar ta dva pravca.

1
Georg Mohr [mor]1640-1697
2
Charles Augustin Coulomb [kulon] 1736-1806

f
= tg + c

c
c

pomak

fc

fb

fa

b
7-12
_______________________________________________________________________________________________

f
= tg + c

c
1
Slika 7-12. Mohrovi dijagrami.

Mohrova krunica koja dodiruje anvelopu sloma, odgovara stanju
naprezanja u toki u tlu u kojoj dolazi do sloma. Tokama dodira
sa anvelopom sloma odgovaraju dvije ravnine u kojoj je vrstoa
dosegnuta odnosno u kojoj dolazi do velikih deformacija.

Da bi se odredili parametri vrstoe, tj. pravac vrstoe, potrebne su
barem dvije toke, tj. dva pokusa. U pravilu se rade tri mjerenja,
tj. tri pokusa izravnog posmika ili drugaija pokusa, u
drugim odgovarajuim ureajima (v. npr. 7.12).
Veliinu normalnih naprezanja treba birati tako da
odgovaraju analiziranom problemu, jer se sa porastom
normalnog naprezanja kohezija neto poveava, a kut unutarnjeg
trenja pomalo smanjuje.
Mjerenjima dobiveni parametri vrstoe mogu se primijeniti na dati
geotehniki problem ukoliko odgovaraju uvjeti deformiranja i
stanje naprezanja. Na primjer pri provjeri stabilnosti kosine, esto
se usporeuju naprezanja u sustavu potencijalnih kliznih ploha u
onima u kojima bi moda moglo doi do klizanja. Svaki element
tla na kliznoj plohi usporeuje se sa elementom tla ispitivanom
npr. u ureaju za izravni posmik. Iz mjerenja vrstoe i veliine
normalnog naprezanja na tom mjestu (u toj toki i tome
smjeru), , moe se odrediti koliki je oekivani granino
posmino naprezanje:

f
= tg + c

Slika 7-13. Razvoj uz konstantno .

Posmino naprezanje u istoj toki i istom smjeru, , usporedimo
s
f
, odreenim prema , i c: ako je blizu
f
, onda je
situacija posve opasna. Mjeru sigurnosti uglavnom izraavamo
faktorom sigurnosti, omjerom granine i stvarne vrijednosti
posminog naprezanja u promatranoj toki i plohi:
Fs =
f
/ = ( tg + c) /

Pri tome treba odluiti da li je za problem odluujua vrna ili
rezidualna vrstoa, te koji su odgovarajui uvjeti dreniranja,
brzina smicanja i slino. Iako se Mohr-Coulombov zakon bavi
graninim vrijednostima, vrijedi primijetiti da odreeni pomaci
postoje za bilo koje .

Sve ovdje opisano odnosi se samo na dvodimenzionalno
smicanje. Trea dimenzija je u nekim problemima posve
nezanemariva. Ipak, jednostavni Mohr-Coulombov zakon i
ureaj za izravni posmik daju u mnogim situacijama posve
dobra rjeenja, ako se vodi briga o ogranienjima i primjeni.

Takoer, ovdje se ne vodi rauna o anizotropnosti tla: tlo,
naime, esto, ima ravnine (smjerove) u kojima je vrstoa vea
ili manja zbog naina sedimentacije, povijesti optereivanja,
prethodnog klizanja i sl.

pomak

f

7-13
_______________________________________________________________________________________________
7.12 Troosni ureaj.
7.12.1 Opis troosnog ureaja.

Troosni ureaj gradi se tako da se ispita ponaanje elementa tla pri homogenoj promjeni naprezanja odnosno
homogenom deformiranju prije svega deformabilnost i vrstoa. Postoje rijetki ureaji koji omoguavaju
nezavisno optereivanje u tri okomita smjera, pravi troosni ureaji. Standardni troosni ureaji u mnotvu
izvedbi omoguavaju osno simetrino optereivanje i deformiranje.
Slika 7-14. Shema troosnog ureaja.

Troosni ureaj omoguava ispitivanje uzorka tla u homogenom stanju deformacija i naprezanja. Troosni je ureaj
graen slino razliitim ureajima za ispitivanje tlane vrstoe, ali osim aksijalnog optereenja, na uzorak se moe
nametnuti i radijalno (ustvari izotropno) optereenje.

Uzorak je obavijen nepropusnom mekanom membranom tako da struktura tla tijekom pokusa bude sauvana od
poremeaja na povrini i slino, te da uzorak i voda u uzorku budu izolirani od vode oko uzorka.

Osnovni dijelovi ureaja su
kruto postolje i kruta kapa, horizontalnih i glatkih ploha tako da aksijalno optereenje bude preneseno
homogeno na cijeli uzorak, te sustav za aksijalno optereivanje;
elija koja zatvara cijeli uzorak, postolje, kapu tako da preko vode u eliji na uzorak bude preneseno
izotropno optereenje (a membrana treba osigurati da voda u eliji doista predstavlja samo optereenje na
uzorak), te sustav za nanoenje elijskog tlaka;
porozni kameni u postolju i kapi, u dodiru sa dnom odnosno vrhom uzorka, spojeni sustavom cjevica sa
ureajima za mjerenje promjene volumena ili promjene pornog tlaka u uzorku tijekom pokusa, te sustav za
nanoenje pornog tlaka;
instrumenti za mjerenje
aksijalnog optereenja (tj. devijatora naprezanja);
aksijalne deformacije;
elijskog tlaka, moda promjene volumena vode u eliji;
pornog tlaka;
promjene volumena vode u uzorku;
moda lokalne aksijalne deformacije, radijalne deformacije
osnovni elementi
uobiajenog troosnog
ureaja
klip
kruta kapa
elija
elijska
voda
mekana nepropusna
membrana
neporemeeni
uzorak
porozni kameni
sustav za
pornu vodu
kruto postolje
osnovne mjerene ili
nametane veliine
aksijalna deformacija...
a
devijator naprezanja...
elijski tlak...
r
radijalna deformacija...
r
volumska deformacija...
V
porni tlak... u

a
-

r
7-14
_______________________________________________________________________________________________
Slika 7-15. Nekoliko troosnih ureaja s potpunom opremom. Proizvoa: Seiken, Tokyo, Japan.
(a) U sredini: troosni ureaj, lijevo: sustav za nametanje optereenja, desno: mjerenje

(b) U sredini: troosni ureaj, lijevo: sustav za nametanje optereenja, desno: mjerenje i biljeenje rezultata.
U ovoj izvedbi kapa je privrena na okvir tako da se poremeivanje uzorka moe biti minimalno tijekom ugradnje.
elija se namjeta nakon to je uzorak ugraen i nametnuto je maleno optereenje koje titi strukturu uzorka.

(c) Za velika optereenja i za ispitivanje stijena koriste se elije od elika, a za nametanje elijskog tlaka koristi se ulje kojim se
ispuni elija.
(d) Za velike uzorke izgraeni su posve veliki ureaji.

7-15
_______________________________________________________________________________________________
7.12.2 Osnovni koraci pokusa u troosnom ureaju.

Pravilna ugradnja uzorka svakako predstavlja prvi vani korak svakog pokusa. Budui da se ispituje
ponaanje tla, treba svakako sauvati izvornu strukturu tla, takoer i ako se radi o uzorcima koji se
pripremaju u laboratoriju. Zatvaranje elije i slini koraci ugradnje izazivaju poremeaje koje treba
minimizirati, pa je za zatitu uzorka razvijen niz postupaka. Za pokus se moe traiti zasiivanje uzorka
vodom to moe biti posebno delikatni korak i trai posebne procedure.

Konsolidacija uzorka: dovoenje uzorka u poetno stanje: to moe biti ono stanje u kome je uzorak bio in
situ prije vaenja, odnosno ono poevi od kojega se eli ispitati ponaanje tla. Za vrlo osjetljiva tla i sl.
razvijene su posebne procedure kojima se umanjuju utjecaji nunih poremeivanja tijekom vaenja uzorka iz
tla. Optereivanje uzorka ini se dovoljno sporo da se ne poremeti struktura tla, a pri tome su drenovi
otvoreni tj. mogua je promjena volumena tla. Razlikujemo izotropnu i razliite oblike anizotropne
konsolidacije, od kojih je moda najzanimljivija K
0
konsolidacija, u kojoj se optereenje - i aksijalno i
elijski tlak - nanosi u malenim koracima tako da se horizontalna deformacija odrava na nuli:
h
= 0.

Smicanje uzorka: promjena aksijalnog optereenja ili nametanje aksijalne deformacije. Najee se rade
monotoni pokusi, do sloma, ali postoje i razliiti cikliki pokusi i nebrojeno mnogo procesa promjena
stanja naprezanja ili deformacija. Pri tome razlikujemo (a) drenirane pokuse tijekom kojih su drenovi
otvoreni odnosno mogue je istjecanje ili utjecanje vode iz ili u uzorak i (b) nedrenirane pokuse u kojima su
drenovi pri smicanju zatvoreni, tj. ako je uzorak zasien, nije mogua promjena volumena uzorka.

7.12.3 Konsolidirani drenirani (CD) pokusi.

Konsolidirani drenirani pokusi (consolidated drained tests) mogu se raditi da se ustanovi stiljivost i/ili vrstoa tla u
sporim procesima u tlu u kome je uglavnom dovrena konsolidacija. Tijekom pokusa, nakon dovrene
konsolidacije, smicanje se odvija takoer sa otvorenim drenovima.

Za ilustraciju ponaanja tla u konsolidiranim dreniranim pokusima prikazuju se (Slika 7-16) rezultati pokusa na tri
jednaka uzorka koji su na isti nain pripremljeni od pijeska Toyoura, ali sa razliitim zbijenostima. Uzorci su
konsolidirani izotropno na
0
= 0,1 MPa. Trag naprezanja pokazuje Slika 7-16(a). Za sva tri pokusa, kako su
drenovi otvoreni, totalna se naprezanja tijekom pokusa ne razlikuju od efektivnih
3
. Konsolidaciju predstavljaju
identine linije koje prate os . Smicanje je bilo ostvareno poveanjem aksijalnog optereenja, uz stalnu
vrijednost radijalnog naprezanja. Razvoj aksijalne deformacije vidi se na Slika 7-16(b) ovisno o promjeni
devijatora naprezanja (prikazana je ustvari polovica vrijednosti devijatora naprezanja:
max
= q/2). Odgovarajue
promjene volumena i koeficijenta pora prikazuju Slika 7-16(c) i (d). Vidi se da rahlija tla pri nedreniranom
smicanju doivljavaju zbijanje, a zbijenija se tla, nakon poetnog zbijanja, razrahljuju. Zanimljivo je primijetiti
da oni uzorci (istog tla i iste poetne strukture) koji su istog poetnog stanja naprezanja tijekom smicanja tee ka
istom koeficijentu pora.

7.12.4 Konsolidirani nedrenirani (CU) pokusi.

Konsolidirani nedrenirani pokusi (consolidated undrained tests) mogu se raditi da se ustanovi stiljivost i/ili
vrstoa tla u brzim procesima pri kojima ne moe doi do promjene volumena tla, ali u tlu u kojem je bilo
dovreno konsolidaciono slijeganje tla. Tijekom pokusa, nakon dovrene konsolidacije, smicanje se odvija sa
zatvorenim drenovima. Uzorci su prije ili tijekom konsolidacije redovito zasieni vodom, tako da je tijekom
smicanja sprijeena promjena volumena uzorka. Time se izaziva promjena pornog tlaka, pa se tijekom smicanja
efektivna naprezanja razlikuju od totalnih
4
. Zato se razlikuju i anvelope sloma za totalna naprezanja i one za
efektivna naprezanja.

Za ilustraciju ponaanja tla pri nedreniranom smicanju pokazuju se rezultati pokusa na nizu uzoraka koji su na isti
nain pripremljeni od Nevada pijeska, ali tako da se zbijenosti, tj. koeficijenti pora razlikuju. Svi su uzorci
konsolidirani na istom poetnom naprezanju,
0
= 0,3 MPa. Slika 7-18(a) prikazuje, u Mohrovom dijagramu, trag

3
Ustvari, moe postojati trajna razlika: na poetku pokusa, da bi se olakalo zasiivanje uzorka, esto se podignu i elijski tlak i
porni tlak u uzorku, tako efektivna naprezanja ostaju nepromijenjena. (back pressure; procedura treba biti paljivo izvedena
tako da se ne poremeuje struktura uzorka.) Ovdje se govori o totalnim naprezanjima kao razlici elijskog tlaka i te poetne
vrijednosti, te o pornom tlaku kao razlici mjerenoga i poetne vrijednosti.
4
Brzina smicanja mora biti prilagoena ispitivanom tlu, jer promjena pornog tlaka te deformiranje uzorka moraju biti jednaki u
cijelom uzorku.
7-16
_______________________________________________________________________________________________
naprezanja za svaki od pokusa, a Slika 7-18(b) prikazuje razvoj odgovarajue aksijalne deformacije. Najrahliji
uzorci tijekom smicanja pokazuju smanjivanje efektivnih naprezanja tj. porast pornog tlaka, to prati i porast a
potom smanjivanje devijatora naprezanja tj. prateih posminih naprezanja i posmine vrstoe.
Za najrahlije uzorke (e = 0,956; 0,908; 0,889) vidi se porast posminih naprezanja do najvee vrijednosti, tj.
vrne posmine vrstoe, te zatim smanjivanje do posmine vrstoe jednake nuli.
Neto zbijeniji uzorci (e = 0,847; 0,835; 0,823) pokazuju porast a potom i smanjivanje pornog tlaka, te dosizanje
vrne vrstoe i, potom, rezidualne vrstoe vee od nule.
Dva najzbijenija uzorka u ovom nizu pokazuju uglavnom porast pornog tlaka i porast posminih naprezanja sa
porastom deformacije, pa se ne govori ni o vrnoj ni o rezidualnoj vrstoi. Ukratko, s porastom zbijenosti raste i
vrstoa tla. Porni tlakovi uglavnom rastu u situacijama gdje bi se tlo zbijalo u dreniranim uvjetima, i smanjuju se
gdje bi se razrahljivalo.

Slika 7-18 prikazuje etiri konsolidirana nedrenirana pokusa na Toyoura pijesku, na uzorcima koji su pripremljeni i
konsolidirani tako da su imali isti koeficijent pora nakon konsolidacije na etiri razliita poetna naprezanja,
0
= 0,1MPa; 1 MPa, 2 MPa, 3 MPa.
Zanimljivo je primijetiti da se uzorci konsolidirani na manjim naprezanjima ponaaju onako kako bi se ponaali
zbijeniji uzorci. Uzorci konsolidirani na veim naprezanjima ponaaju se onako kako bi se ponaali rahliji uzorci.
Zanimljivo je primijetiti takoer i da sva etiri uzorka od istog materijala, iako su konsolidirani na razliitim
poetnim naprezanjima, ali tako da im je koeficijent pora isti, na velikim deformacijama imaju jednako stanje
naprezanja.

7.12.5 Nekonsolidirani nedrenirani (UU) pokusi.

Nekonsolidirani nedrenirani pokusi odgovaraju situacijama u kojima nema vremena niti za proces konsolidacije niti
za dreniranje tijekom promjene optereenja kojoj odgovara smicanje. U takvim se pokusima uzorak ugrauje, te
se bez konsolidacije smie. Ukoliko je uzorak posve zasien, lom se dogaa pri efektivnim naprezanjima koji ne
ovise o nametnutim totalnim naprezanjima. Drugim rijeima: za seriju zasienih identinih uzoraka, Mohrova
krunica pri slomu jedinstvena je za efektivna naprezanja, a za totalna naprezanja postignuti kut unutarnjeg trenja
pri slomu bude
UU
=0.

7.13 Jednoosna vrstoa.

Pokus jednoosne vrstoe (unconfined compression test) odgovara pokusu u troosnom ureaju u kome nema
elijskog tlaka. Pokusi su vrlo jednostavni, brzi, ali ograniene primjene.

7.14 Poremeeni i neporemeeni uzorci. Laboratorijsko ispitivanje tla.

Sijanje uzorka, kao i ispitivanje granica plastinosti, testovi su u kojima se reprezentativni uzorak tla prosijava,
mijesi, valja i na razliite naine poremeuje, tako da se dobivaju podaci o vrstim esticama koje koristimo za
klasifikaciju tla.

Da bismo dobili podatke o stanju tla, konzistentnom stanju ili zbijenosti, trebamo podatke i o strukturi tla: vlanost,
koliinu pora i slino. Dakle, trebamo uzorak kome je sauvana struktura: raspored vrstih estica, vlaga,

Zanima li nas ponaanje tla, trebat e nam opet uzorak kome je sauvana struktura. tovie, zbog takozvanog
pamenja tla, tj. zbog vanosti utjecaja povijesti procesa optereivanja/deformiranja tla, bit e nuno sauvati
uzorak od poremeivanja tijekom vaenja, prenoenja, ugradnje
Ureaji kojima se sluimo pri vaenju uzorka moraju biti prilagoeni ovim zahtjevima: cilindri kojima
uzorak vadimo to tanji,
Cijev u kojoj prenosimo uzorak treba vrlo paljivo zatvoriti da se uzorak ne sui.
Pri prenoenju uzorak treba zatititi od potresanja, zagrijavanja, hlaenja
Uzorak treba to prije testirati, da bi se smanjilo vrijeme u kome dolazi do suenja i sl.
Dok uzorak eka na testiranje, nakon vaenja iz zatitne cijevi, treba ga parafinirati da bi se zatitio od
suenja - pazei pri tome da uzorak samo na trenutak bude izloen povienoj temperaturi rastopljenog
parafina i hladei ga odmah potom. Uzorak treba uvati u vlanoj komori da se minimizira suenje.
Zamrznute uzorke treba uvati u hladnjaku. Uzorak treba neprestano uvati od optereivanja, savijanja,
gnjeenja
Pri pripremi uzorka za ugradnju, tzv. trimanje uzorka: rezanje u potrebni oblik treba izvesti bez
prignjeivanja, savijanja i to to bre da se sauva sva vlaga. Prenoenje uzorka u ureaj za ispitivanje,
7-17
_______________________________________________________________________________________________
ugradnja koja ukljuuje zatvaranje ureaja i nanoenje osnovnog optereenja (navlaenje membrane,
sputanje kape troosnog ureaja npr.) moraju biti dovoljno spori da se sauva uzorak.
Takav uzorak, kome je pri vaenju, prijenosu i ugradnji sauvana struktura moemo zvati neporemeeni uzorak.

Postoje situacije u kojima nije mogue dobiti neporemeene uzorke, ili ne u dovoljnom broju. Na primjer prah je
materijal u kome je vrlo teko, ponekad nemogue izvaditi neporemeeni uzorak. Takoer, postoje istraivanja u
kojima je vano napraviti niz ispitivanja na jednakim uzorcima. U tim se sluajevima moe raditi na
rekonstituiranim uzorcima, takvima koji su pripremljeni u laboratoriju, u strogo kontroliranim uvjetima. esti
nain pripreme pjeanog uzorka je sipanje sa stalne visine (air pluviation), ime se postigne struktura slina onoj
nastaloj sedimentacijom vjetrom. Drugi je nain ugradnja vlanog pijeska u slojevima (moist tamping). Glineni
uzorci mogu biti izmijeani u mnogo vode (remoulded), te ostavljeni da se konsolidiraju, moda u posebnom
ureaju u kome se pritisak dri stalnim, a omoguena je jednodimenzionalna deformacija. Zatim se reu eljeni
oblici.

Edometar, troosni ureaj i slini laboratorijski ureaji redovito omoguuju da se tijekom ispitivanja kontroliraju
rubni uvjeti ili deformacije ili naprezanja. Ispitivani uzorak je relativno maleni element jednostavnog oblika. Pri
tome veliina uzorka mora odgovarati veliini najveeg zrna, tako da pri ispitivanju ne bude dominantno
ponaanje jednog zrna, nego se moe smatrati da je stanje naprezanja homogeno.

7.15 Preporuljiva i koritena literatura:

1. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, 823 str. vie primjeraka
nalazi se u Knjinici u Kaievoj ulici, knjiga se moe kupiti u knjiarama

2. Veri,F., biljeke za predavanje Konsolidacija tla, predmet Mehanika tla i temeljenje, Graevinski
fakultet Sveuilita u Zagrebu

vie primjeraka nalazi se u Knjinici u Kaievoj ulici



7-18
_______________________________________________________________________________________________
Slika 7-16. Rezultati tri konsolidirana drenirana pokusa
0
= const.: (a) trag naprezanja u s,t dijagramu, (b) odnos aksijalne
deformacije i naprezanja (stress-strain curve), (c) promjena volumena tijekom pokus, (d) promjena koeficijenta pora

(a)
0
5
10
15
20
25
30
0 5 10 15 20
s = (
1
+
2
)/2 (MPa)
t = t
max
=
e = 0,831
e = 0,917
e = 0,996
y y
Toyoura sand

max
= (
1
-
3
)/2 (MPa)

(
1
+
3
)/2 (MPa)

7-19
_______________________________________________________________________________________________

0
5
10
15
20
25
30
0 5 10 15 20 25 30
a
, relativna aksijalna deformacija (%)

-4
-2
0
2
4
6
0 5 10 15 20 25 30
V/V
0,8
0,82
0,84
0,86
0,88
0,9
0,92
0,94
0,96
0,98
1
0 5 10 15 20 25 30
a
, relativna aksijalna deformacija (%)
e
rezuultati bi trebali biti bolji.. v. Verdugo's
thesis p 203

(b)
(c)
(d)
a
V/V
a
7-20
_______________________________________________________________________________________________
Slika 7-17. Rezultati sedam konsolidiranih nedreniranih pokusa na pijesku Nevada s0=const: (a) trag naprezanja, (b) veza
deformacije i naprezanja. Pokusi se razlikuju po koeficijentu pora; brojevi oznaavaju vrijednost koeficijenta pora.
(a)
0,908
0,908
0,847
0,835
0,823
0,799
0,75
0,0
0,2
0,4
0,6
0,8
0 5 10 15 20 25 30 35
9
t (MPa)
0,956
0,908
0,847
0,835
0,823
0,799
0,75

Slika 7-18. Rezultati etiri konsolidirana nedrenirana pokusa e0=const: (a) trag naprezanja, (b) veza deformacije i
naprezanja
(a)
0
20
40
60
80
100
0 50 100 150 200 250 300
s!)
!
t !
!
e = 0,833
mjerenja: Ramon Verdugo, University of Tokyo, Toyoura sand
(MPa)
(MPa)

a

=
max
= (
1
-
3
)/2 (MPa)

s = (
1
+
3
)/2 (MPa)

e
e=
7-21
_______________________________________________________________________________________________

(b)
0,0
0,2
0,4
0,6
0,8
0 0,2 0,4 0,6 0,8
s (MPa)
t (MPa)
0,956
0,908
0,847
0,835
0,823
0,799
0,75

(b)
0
20
40
60
80
100
0 5 10 15 20 25 30
relativna aksijalna deformacija (%)
300 kPa
200 kPa
100 kPa
10 kPa
e = 0,833
!
mjerenja: Ramon Verdugo, University of Tokyo, Toyoura sand

0
=

e
_______________________________________________________________________________________________
E
D

E
L

N
T
W
8 Stabilnost kosina

8.1 Pojava klizita i potreba za provjerom stabilnosti kosina.

Kod obilnih kia ili pri topljenju snijega, ali i u drugim prilikama, svjedoci smo pojava klizita (landslide).
Pukotine u cestama i pukotine u kuama na padinama esto su posljedica deformiranja i pomaka u tlu u kosini.
Mehanika tla omoguava razumijevanje ovakvih pojava, te se koristi pri provjeri stabilnosti kosine na kojoj e se
graditi, ili koja moe utjecati na neku graevinu ili dogaanja.

Ovdje se prikazuje samo nekoliko osnovnih postupaka ocjene stabilnosti kosine, te daje pregled razloga za
nastajanje klizita, kao i osnovnih naina sanacije i zatite od klizita.

Svi ovi postupci temeljeni su na nizu pretpostavki koje omoguavaju jednostavnost. Iako je primjenjivost ovih
pojednostavljenja dokazana, valja imati na umu njima uvedena ogranienja.

8.2 Beskonana kosina ravna klizna ploha paralelna kosini.

Moda najjednostavniji i najinstruktivniji model analize kosine odnosi
se na beskonanu kosinu. Model dobro odgovara vrlo dugim ravnim
kosinama u nekoherentnom tlu ili kosinama sa povrinskim slojem
koherentnog tla stalne debljine. Klizanje se u tim sluajevima dogaa po
plohi bliskoj ravnini paralelnoj povrini kosine.

Mjeru stabilnosti moemo dobiti usporeujui posmina
naprezanja u potencijalnoj kliznoj plohi paralelnoj
pokosu sa odgovarajuom posminom
vrstoom. Kako pronai veliinu
posminih naprezanja?

Promatrajmo ravnoteu
sila na tijelo omeeno
potencijalnom kliznom
plohom.
Ograniimo se samo na
jedan dio tog tijela
omeen dvjema
vertikalnim ravninama. Ako je kosina beskonano duga, situacija na
svakoj vertikali jednaka je, pa su sile E
L
i E
D
iste veliine i smjera, i
suprotnog usmjerenja, pa je jednostavno odrediti T i N, tangencijalnu i
normalnu komponentu u potencijalnoj kliznoj plohi, iz W, rezultante
teine lamele.

Naprezanja u potencijalnoj kliznoj plohi posmina i normalna dobijemo iz T i N.

Faktor sigurnosti izrazi se kao omjer posminog naprezanja koji se moe ostvariti i onoga koji se stvarno dogaa
u promatranoj potencijalnoj kliznoj plohi, primjenjujui Mohr-Coulombov zakon:
Fs =
f
/ = ( tg + c) /

Najveoj opasnosti od klizanja odgovara najmanji faktor sigurnosti, dakle traimo potencijalnu kliznu plohu kojoj
odgovara najmanji faktor sigurnosti.

Prvo je prikazan sluaj bez podzemne vode i utjecaja pornog tlaka, potom potopljena kosina, a onda situacija u
kojoj uslijed naglog sputanja razine vode dolazi do strujanja paralelno pokosu. Ovo je samo jedan jednostavni
model, ali dosta dobro upuuje na vanost pojedinih parametara i ulogu strujnog tlaka.
Stabilnost kosina.
8-2
_______________________________________________________________________________________________

N, normalna komponenta sile
u potencijalnoj kliznoj plohi

T, posmina komponenta sile
u potencijalnoj kliznoj plohi
b
N T
W
W
teina
potencijalna klizna ploha
povrina kosine
z
W
T N
8.2.1 Beskonana kosina bez utjecaja podzemne vode.

Promatramo kosinu nagiba povrine u homogenom tlu. Potencijalna klizna ploha neka je ravnina
paralelna povrini kosine na dubini z. Dvjema vertikalnim ravninama omeena je lamela irine b.

Dakle, teina lamele jednaka je
W = b z
Normalna komponenta sile u potencijalnoj kliznoj plohi je
N = Wcos = bz cos
Tangencijalna komponenta sile u potencijalnoj kliznoj plohi je
= W sin = bz sin
irina dijela klizne plohe koji odgovara promatranoj lameli jednaka je
b / cos
pa normalna i tangencijalna tj. posmina naprezanja u kliznoj plohi dobijemo kao
= N/(b cos) = z cos
2

= T/(b cos) = z cos sin

Faktorom sigurnosti usporeuje se stvarni posmino naprezanje, , s graninom vrijednosti,
posminom vrstoom,
f
, sve u promatranoj potencijalnoj kliznoj plohi. Faktor sigurnosti izrazi se kao
Fs =
f
/
= (c + tg)/
= c/(z cos sin ) + tg cos/sin

Fs = c/(z cos sin ) + tg / tg

Prvi pribrojnik pokazuje utjecaj kohezije, c. Ako za neku kosinu poznajemo jedininu teinu tla, , i
nagib, , promatrajmo utjecaj dubine potencijalne klizne plohe, z, na veliinu faktora sigurnosti. Kako
dubina z raste, tako faktor sigurnosti postaje sve manji. To znai da e u nekom homogenom sloju
najmanji faktor sigurnosti biti za najvee z, za najdublju potencijalnu kliznu plohu.

to se tie drugog pribrojnika i utjecaja kuta unutarnjeg trenja, vidi se da nema utjecaja dubine
klizne plohe. Bavimo li se nekoherentnim tlom, sa c = 0, faktor sigurnosti jednak je 1 za = .

Stabilnost kosina.
8-3
_______________________________________________________________________________________________
8.2.2 Beskonana kosina potopljena.

Promatrajmo sada situaciju u kojoj je kosina posve potopljena. Tlo je zasieno vodom i nema nikakvog
strujanja. Djelovanje vode se uobiajeno uzme u obzir na jedan od dva naina: ili kao porni tlak po
granici promatranog podruja (ovdje je to promatrana lamela) ili kao uzgon i strujni tlak a strujnog
tlaka u ovoj situaciji nema. Skicirani su smjer i veliina pornog tlaka, u, na lijevom dijelu skice, pri
emu u ovisi o dubini do razine vode: u = h
p

w
.

Ako nema strujanja, djelovanje vode uglavnom se jednostavnije uzme u obzir samo kao uzgon, pa, da
bismo dobili efektivna naprezanja u tlu, raunamo sa uronjenom jedininom teinom, =
w
i
djelovanje i teine i vode na cijelu lamelu dobivamo kao
W = (
w
) b z
Odavde normalna komponenta sile u promatranoj potencijalnoj kliznoj plohi na dubini z i to efektivni
dio, rezultanta efektivnih naprezanja jednaka je
N = W cos = bz cos
a tangencijalna komponenta sile u potencijalnoj kliznoj plohi jednaka je
T' = W sin = bz sin
Odavde dobijemo efektivne normalna i posmina naprezanja u potencijalnoj kliznoj plohi
= N/b cos = z cos
2

= T/b cos = z cos sin

Posmina naprezanja usporedimo sa posminom vrstoom u istoj toki i smjeru
Fs =
f
/
= (c + tg)/
= c/(z cos sin ) + tg cos/sin

Fs = c/(z cos sin ) + tg / tg

Usporedimo li faktor sigurnosti sa prethodnom situacijom, sa posve dubokom podzemnom vodom,
vidimo da u (desnom) pribrojniku koji se odnosi na utjecaj kuta unutarnjeg trenja nema razlike. to se tie
utjecaja kohezije, vidi se da faktor sigurnosti potapanjem naraste. Ili obratno: spusti li se podzemna voda
u kosini od koherentnog tla, moe se oekivati i smanjenje faktora sigurnosti i smanjenje stabilnosti
kosine.
Pri sputanju razine vode uobiajeno postoji i meustanje u kojemu je tlo jo zasieno i voda se zadrava
u tlu, te je razina podzemne vode otprilike na povrini kosine.
z
povrina kosine

N, normalna komponenta sile u
potencijalnoj kliznoj plohi

T, posmina komponenta u
b
N T
W
teina
- uzgon
Stabilnost kosina.
8-4
_______________________________________________________________________________________________
8.2.3 Beskonana kosina sa strujanjem paralelno kosini.

Ako je kosina potopljena, a onda doe do naglog sputanja razine vode, voda se zadri u tlu sa razinom
podzemne vode otprilike na povrini kosine, te se u tlu javlja strujanje paralelno povrini kosine.
Djelovanje vode opet se moe uraunati na jedan od dva naina: ili kao porni tlak po granici podruja
ili kao uzgon i strujni tlak po cijelom podruju (to raunamo po volumenu podruja).

Totalna teina lamele u ovoj je situaciji jednaka
W = () b z
a uronjena teina (samo oduzimajui uzgon, ne i strujni tlak) jednaka je
W = (
w
) b z
Efektivnu normalnu silu u potencijalnoj kliznoj plohi N dobijemo iz poligona sila iz malog trokuta
koji zatvaraju N, W i dio T neuravnoteen sa strujnim tlakom.
N = W cos = bz cos
T' = W sin = bz sin
Efektivna naprezanja u potencijalnoj kliznoj plohi su
= N/b cos = z cos
2

= T/b cos = z cos sin
pa je faktor sigurnosti jednak
Fs =
f
/
= (c + tg)/
= c/(z cos sin ) + / tg cos/sin

Fs = c/(z cos sin ) + / tg / tg

Provjerimo utjecaj naglog sputanja razine vode na stabilnost kosine usporedbom sa prethodnom
situacijom. U prvom pribrojniku koji se odnosi na utjecaj kohezije, u nazivniku se umjesto pojavi , te
se time faktor sigurnosti smanji za oko dva puta. U drugom pribrojniku, koji se odnosi na utjecaj
unutarnjeg trenja, pojavi se faktor / koji takoer smanji faktor sigurnosti za oko dva puta. Pokazuje se
da je od tri jednostavne promatrane situacije ova najopasnija.

Obzirom na vanost djelovanja vode, vrijedi u jednostavnom sluaju beskonane kosine pozabaviti se
raunanjem djelovanja vode na dva jednostavna naina: preko pornog tlaka ili uzgona i strujnog tlaka.
z
W
b


N, normalna komponenta sile u

T, posmina komponenta u
teina+
+strujni tlak

- uzgon
povrina kosine
N
T
T
N'
Stabilnost kosina.
8-5
_______________________________________________________________________________________________
N
T
N
W
b

N
z
T

ekvipotencijale
strujnice
z
c
o
s

z

z
c
o
s

h
p
=
z
c
o
s
2

u
W
N
teina +
+ strujni tlak -

- uzgon
N
T
N
T
W
b

N
z
T

h
l
i = h/l = sin
Prvo izrazimo djelovanje vode preko pornog tlaka. Ako je razina podzemne vode upravo na povrini
kosine, onda je i porni tlak na povrini kosine upravo jednak nuli. Porni tlak raste sa dubinom, i to
jednako po svakoj vertikali ako se radi o beskonanoj kosini. Radi li se o izotropnom tlu, onda su
strujnice i ekvipotencijale meusobno okomite. Povrina kosine jedna je strujnica, ostale su joj paralelne,
a ekvipotencijale su okomite na njih.
Spustimo li piezometar na dubinu z, odgovarajua e ekvipotencijala biti ona okomica na povrinu kosine
koja prolazi dnom piezometra. Kako je skicirano sa desne strane, podizanje vode u piezometru dogaa se
do horizontale kroz sjecite te ekvipotencijale i povrine kosine. Iz trigonometrijskih odnosa u dva
skicirana trokuta, dobivamo da je piezometarska visina na dubini z jednaka h
p
= z cos
2
ime je odreen
traeni porni tlak u promatranoj potencijalnoj kliznoj plohi. Rezultanta pornog tlaka dobije se
integriranjem po cijelom dnu lamele, tj. mnoenjem sa irinom lamele, b/cos.
Dakle,
rezultanta pornog tlaka = h
p
w
l =
w
zcos
2
b/cos=bzcos
Drugi nain uraunavanja djelovanja vode je preko volumskih sila uzgona i strujnog tlaka. Nagib kosine
ujedno je i nagib strujnica, pa i = h/l = sin tako da rezultante uzgona i strujnog tlaka su
rezultanta uzgona =
w
V =
w
bz
rezultanta strujnog tlaka = i
w
V =
w
bz sin
Stabilnost kosina.
8-6
_______________________________________________________________________________________________
8.3 Postupci granine ravnotee

Prikazani postupak provjere stabilnosti beskonane kosine jedan je od onih koji se zasnivaju na usporedbi
stvarnog posminog naprezanja u potencijalnoj kliznoj plohi i granine vrijednosti posminog
naprezanja koji odgovara velikim deformacijama. Do vrijednosti naprezanja, posminog i normalnog u
potencijalnoj kliznoj plohi dolazimo uravnoteujui sile koje djeluju na tijelo omeeno potencijalnom
kliznom plohom. Takve postupke zovemo postupcima granine ravnotee. Zasnivaju se na slijedeim
pretpostavkama:

Pretpostavlja se postojanje potencijalne klizne plohe.
Kliznom plohom omeeno tlo moe se smatrati krutim tijelom, dakle dovoljno je promatrati
rezultante sila na to tijelo.
Faktor sigurnosti izrazi se kao omjer posmine vrstoe i posminih naprezanja u potencijalnoj
kliznoj plohi
Fs =
f
/ = ( tg + c) /
Pretpostavlja se da je faktor sigurnosti konstantan po cijeloj potencijalnoj kliznoj plohi.

Provjera stabilnosti sastoji se od slijedeih koraka:

definira se geometrija, optereenja, parametri posmine vrstoe za svaku situaciju
definiraju se plohe po kojima bi moda moglo doi do klizanja ovisno o geometriji,
optereenjima i vrstoi potencijalne klizne plohe,
za svaku potencijalnu kliznu plohu za njome omeeno kruto tijelo trae se sve sile i odgovarajui
faktor sigurnosti,
trai se minimalna vrijednost faktora sigurnosti, po svim potencijalnim kliznim plohama;
ukoliko se u sustavnom prikazu izraunatih faktora sigurnosti pronau pravilnosti koje upuuju
na neke druge potencijalne klizne plohe, postupak se dopunjuje;

postupak se ponavlja za svaku situaciju svaku kombinaciju optereenja, reim podzemnih voda
i slino.

U svakom sluaju biraju se potencijalne mogue klizne plohe i za svaku se trai faktor sigurnosti
meu kojima traimo minimalnu vrijednost. Ustvari pokuavamo pronai sustav potencijalnih kliznih
ploha kojim emo obuhvatiti, pomou kojeg emo detektirati i onu najmanju vrijednost faktora sigurnosti,
odnosno kritinu kliznu plohu. Tu, minimalnu vrijednost pripiemo cijeloj kosini za promatranu
situaciju (kombinaciju optereenja, reima voda, parametara vrstoe).

U nastavku se prikazuju jo dva postupka ove vrste.

Drugaiji pristup, kakav omoguava metoda konanih elemenata, zasniva se na analizi stanja naprezanja
u sustavu toaka u kosini. Takoer, ne treba zaboraviti na progresivni slom, to jest na injenicu da u
stvarnosti dolazi do razvoja pomaka tj. deformacija i naprezanja gdje je posmina vrstoa samo granina
vrijednost posminih naprezanja koja odgovara velikim deformacijama ili klizanju.

Vrijedi primijetiti da veina postupaka provjere stabilnosti zanemaruje trodimenzionalnost stvarnog
problema, te da treu dimenziju valja uzeti u obzir na drugi nain.

8.4 Kruna klizna ploha u homogenom tlu grafiki postupak.

U mnogim sluajevima do klizanja dolazi po plohama koje su slicne krunim, tj. cilindrinim. Obzirom
na jednostavno ispunjavanje uvjeta ravnotee, razvijen je jednostavni grafiki postupak za krune klizne
plohe u homogenom tlu. Jedan jednostavni postupak razvijen je za tlo bez unutarnjeg trenja, = 0, to
odgovara klizanju u nedreniranim uvjetima, drugi za tlo bez kohezije, c = 0, a trei koristi ova dva kao
korake u iterativnom postupku.
Stabilnost kosina.
8-7
_______________________________________________________________________________________________
r
r
c
B
O
A
P.
N
T
c
T
c
T
c
N
N
8.4.1 Kruna klizna ploha u tlu sa c =const., = 0... grafiki postupak.

Pretpostavlja se da je = 0 i c = const. po cijelom podruju. Biraju
se potencijalne klizne plohe. Za pojedinu potencijalnu kliznu plohu
trai se rezultanta svih optereenja, P.
Faktor sigurnosti se definira kao
Fs =
f
/ = ( tg + c) / to u ovom sluaju postaje
Fs =
f
/ = ( tg0 + c) / = c / dakle je
= c /Fs. Budui da c = const da Fs = const du klizne plohe,
onda je i
= c /Fs = const du klizne plohe.

Rezultanta posminih naprezanja u kliznoj plohi, dakle,
veliine je T
c
= c/Fs = c/Fs [AB],
gdje [AB] je duljina spojnice AB
paralelna je sa spojnicom AB,
a udaljenost, r
c
, dobije se iz momenta
oko sredita zakrivljenosti, O:
(AB)r = T
c
r
c

, gdje (AB) je
duljina luka AB, dakle,
r
c
= r(AB) / [AB]

Rezultanta normalnih naprezanja u
kliznoj plohi, N, kao i normalno naprezanje u svakoj
toki klizne plohe, usmjerena je kroz sredite
zakrivljenosti, O. Budui da uravnoteuje sile P i T
c
,
prolazi i njihovim sjecitem. Time je odreen smjer sile
N.

Iz poligona sila moe se oitati veliina sile T
c
, te odrediti
veliinu faktora sigurnosti
Fs =
f
/ = T
f
/ T
c
= c [AB] / T
c

Ovo je faktor sigurnosti za biranu tj. analiziranu kliznu plohu.
Da bi se odredio faktor sigurnosti za kosinu, treba sustavno
birati razne klizne plohe i traiti minimalnu vrijednost
faktora sigurnosti.
Stabilnost kosina.
8-8
_______________________________________________________________________________________________
O
r
r
s

A
B
P
N
N
N
T
s
T
s
T
s
8.4.2 Kruna klizna ploha u homogenom tlu sa = const., c = 0... grafiki postupak.

Pretpostavlja se da je c = 0 i = const. po cijelom podruju.
Biraju se potencijalne klizne plohe. Za pojedinu potencijalnu
kliznu plohu trai se rezultanta svih optereenja, P.
Faktor sigurnosti se definira kao
Fs =
f
/ = ( tg + c) / to u ovom sluaju postaje
Fs =
f
/ = ( tg+ 0) / = tg / dakle je
= tg /Fs. Budui da = const da Fs = const du klizne
plohe, onda je i
/ = tg = tg /Fs = const.
du klizne plohe.

Smjer normalnih naprezanja uvijek je ka
sreditu zakrivljenosti klizne plohe, O, a
posmina su naprezanja svugdje
okomita. Tako je i rezultanta
normalnih naprezanja u smjeru
toke O, a rezultanta posminih
naprezanja okomita je. Iz
raspodjele normalnih
naprezanja moe se
pronai poloaj
rezultante.

Pretpostavi li se
da je = 0 na
rubovima klizne plohe i sinusoidalne
raspodjele izmeu, to je prilino realno,
udaljenost rezultante posminih
naprezanja jednaka je r
s
= r
s
gdje
s
je dat dijagramom u
ovisnosti o kutu = (AOB).
Na luku radijusa r
s
rastavimo silu P u dvije komponente,
N, u smjeru sredita, i T, okomito.

Faktor sigurnosti jednak je
Fs = tg / tg

Vrijednost tg najbolje je oitati na gornjoj slici, izravno, bez
prenoenja.

Stabilnost kosina.
8-9
_______________________________________________________________________________________________
P.
O
P.
r
r
c
B
T
c
P.
T
c
A
r
O
B
A
P
P.
T
c
T
c
T
s
P.
r
s

P.
T
s
N
T
s
T
c
P
8.4.3 Kruna klizna ploha u
homogenom tlu sa = const.,
c = const....
grafiki postupak.
Pretpostavlja se da je c = const i
= const. po cijelom podruju.
Biraju se potencijalne klizne
plohe. Za pojedinu
potencijalnu kliznu plohu
trai se
rezultanta
svih
optereenja,
P.
Pretpostavlja
se da su
jednako
mobilizirani kohezija i unutarnje trenje:
= ( tg + c) / Fs = tg / Fs
s
+ c / Fs
c

Fs
s
= Fs
c
= Fs
U prvom koraku pretpostavlja se vrijednost faktora
sigurnosti za koheziju, Fs
c
, iz ega slijedi
T
c
= c [AB] /Fs
c
,
rezultanta dijela posminih naprezanja koje preuzima
kohezija, a koja djeluje na udaljenosti r
c
=

r

c
od
sredita O i to paralelno sa spojnicom AB.
Trai se onaj, neuravnoteeni, dio P koji treba
preuzeti unutarnjim trenjem i normalnim
naprezanjima. Iz poligona sila dobiva se da je
to P.
P rastavljamo na udaljenosti r
s
=

r

s
od sredita O u dvije komponente:
jednu u smjeru sredita O, to je N i
jednu okomitu, to je T
s
.
Faktor sigurnosti za unutarnje
trenje, Fs
s
, dobijemo iz kuta
izmeu P i N:
Fs
s
= tg / tg

N
P
Stabilnost kosina.
8-10
_______________________________________________________________________________________________
Ako su pretpostavljeni Fs
c
i odgovarajui Fs
s
jednaki, onda smo u
prvom koraku pogodili vrijednost Fs. Nisu li jednaki, uobiajeno
je napraviti jo dva koraka: jo dva puta pretpostaviti novu,
vjerojatniju vrijednost Fs
c
i odrediti odgovarajui Fs
s
. Traena
vrijednost Fs bit e ona za koju
Fs
c
= Fs
s
= Fs

8.5 Kruna klizna ploha pojednostavljeni Bishopov postupak.

U sluaju da tlo u kosini nije homogeno, a da se potencijalne klizne
plohe mogu smatrati krunima, uobiajeno je tijelo omeeno
kliznom plohom podijeliti vertikalnim ravninama u lamele, takve
da su za svaku parametri vrstoe konstantni po cijelom odsjeku
klizne plohe. Dobro je da su lamele dovoljno uske da se mogu
aproksimirati pravokutnicima i da se proraun sila moe za svaku
lamelu raditi u njenoj osi.

Meu mnogim slinim postupcima, Bishopov postupak omoguava
uraunavanje djelovanja vode na jednostavni i pregledni nain.
Ovdje se prikazuje pojednostavljeni Bishopov postupak koji
zanemaruje vertikalnu komponentu sila izmeu lamela i izvediv je
runo, ali i u raunalnim programima kao to je MSExcel, a
ugraen je i u geotehnike raunalne programe kao to je SlopeW
1
.

1
SlopeW proizveden u Geoslope, v. http://www.geo-slope.com/, ima i
besplatnu studentsku verziju koju je vrlo uputno isprobati jer je relativno
jednostavna i instruktivna. U nastavku daju se i upute za uporabu
prilagoene studentima.
pretpostavljene vrijednosti Fs
c

rezultirajue
vrijednosti Fs
s

vrijednost Fs takva da Fs
c
= Fs
s

Stabilnost kosina.
8-11
_______________________________________________________________________________________________
Skica pokazuje kosinu (geometrija je zadana koordinatama u metrima), razinu vode izvan kosine i vodno
lice, povrinu podzemne vode unnutar kosine. Ucrtana je i jedna potencijalna klizna ploha za koju e biti
prikazan proraun pojednostavljenim Bishopovim postupkom. Posebno su naglaene granice jedne
lamele, os te lamele (to je vertikala na sredini izmeu granica), te onaj radijus koji prolazi sjecitem osi i
promatrane potencijalne klizne plohe. Kut izmeu tako odreenog radijusa i osi oznaen je .
Sile koje djeluju na pojedinu lamelu su
teina sa ostalim optereenjima koja djeluje u osi,
sile od lijeve i od desne lamele
sile u dnu klizne plohe: rastavimo ih na tangencijalnu, T, i normalnu, N, komponentu da
bismo primijenili Mohr-Coulombov zakon vrstoe. N djeluje u smjeru sredita zakrivljenosti,
na pravcu spomenutog radijusa, a T okomito na taj pravac. Zanimaju li nas efektivna
naprezanja, traimo i rezultantu pornih tlakova za koju opet smatramo da djeluje u smjeru istog
radijusa.

Djelovanje vode moe se uraunati ili kao porni tlak po granici promatranog podruja, ili kao uzgon i
strujni tlak po cijelom podruju. U ovom je postupku uobiajeno djelovanje vode uraunati razliito za
dva dijela lamele. U skicu je ravnina koja predstavlja razinu vode izvan kosine nastavljena i kroz kosinu.
Ispod te ravnine, koja se u ovom tekstu zove razinom mirne vode, nema u tlu strujanja, pa je djelovanje
vode jednostavno uraunati kao uzgon (dakle, bez strujnog tlaka) i to tako da se umjesto jedinine teine,
, uraunava uronjena jedinina teina, .
Iznad razine mirne vode treba uraunati i efekte strujanja. Budui da se se smjer strujanja mijenja,
mijenja se i smjer strujnog tlaka, pa tako i efektivna jedinina teina, . Zato je jednostavnije raditi sa
pornim tlakom ustvari neuraunatim dijelom pornog tlaka. Porni tlak u kliznoj plohi jednak je
u = h
p

w
, gdje h
p
, piezometarska visina, treba biti mjerena od klizne plohe, odnosno piezometarska
ploha trebala bi biti odreena za svaku potencijalnu kliznu plohu. Piezometarska ploha nalazi se neto
ispod povrine podzemne vode, i ponekad se s njom identificira.
Budui da je dio djelovanja vode uraunat, na dio lamele ispod razine mirne vode, treba uraunati samo
preostali dio pornog tlaka,
u = h
p

w
gdje h
p
treba mjeriti od razine mirne vode, ne od klizne plohe.

70
80
90
100
110
120
130
140
150
160
80 100 120 140 160 180

r
r sin
Stabilnost kosina.
8-12
_______________________________________________________________________________________________
Pregled sila koje djeluju na pojedinu lamelu osim sila od susjednih lamela, prikazan je na slijedeoj
skici. irina lamele oznaena je b, kut izmeu osi i okomice, tj. nagib odsjeka klizne plohe u osi oznaen
je . irina odsjeka klizne plohe jednaka je l = b/cos

W
1
je dio teine koji raunamo sa jedininom teinom - i dodajemo mogua ostala optereenja na
povrini kosine ili slino, to je teina lamele iznad razine mirne vode. Ako se jedinina teina, ,
razlikuje po visini lamele, treba to uzeti u obzir, a u najjednostavnijem sluaju konstantnog ,
W
1
= bh
1
gdje h
1
je visina lamele mjereno u osi lamele, od razine mirne vode, do povrine kosine.

W'
2
je dio teine, skupa sa udjelovanjem vode, koji raunamo sa uronjenom jedininom teinom, to je
teina lamele skupa sa uzgonom ispod razine mirne vode. Ako se uronjena jedinina teina, ' , razlikuje
po visini lamele, treba to uzeti u obzir, a u najjednostavnijem sluaju konstantnog '
W'
2
= 'b h
2
, gdje h
2
je visina lamele mjereno u osi lamele od klizne plohe do razine mirne vode.

u =
w
h
p
je neuraunati dio pornog tlaka u dnu lamele, a u l je rezultanta u dnu lamele.
Rezultanta normalnih efektivnih naprezanja je N = ' l, a rezultanta posminih naprezanja je T = l.

Za svaku lamelu, slijedei Mohr-Coulombov zakon, vrijedi slijedea jednadba:
u svakoj lameli, u kliznoj plohi, T = cl/Fs + N tg/Fs
Za svaku lamelu iz ravnotee vertikalnih komponenti svih sila slijedi jednadba
y svih sila na svaku lamelu W
1
+W
2
= (N + u l) cos + T sin
Iz ravnotee momenata svih sila na sve lamele slijedi jedna jednadba:
M sila na sve lamele oko sredita zakrivljenosti
i
T
i
r -
i
(W
1
+W
2
) r sin = 0

l

vertikalna os
lamele
normala kroz
os i dno
povrina
kosine
piezometarska
linija
razina mirne
vode
potencijalna
klizna ploha
l
' l
u l
b
W
1
= bh
1

W'
2
=' bh
2

h
1
h
2

h
p
u =
w
bh
p

sile koje
djeluju na
lamelu
pojednostavljeni
Bishopov postupak
Stabilnost kosina.
8-13
_______________________________________________________________________________________________
Vrijednost faktora sigurnosti ne da se izraziti izravno, nego je uobiajeno traiti ga iterativno, uz
pomo koeficijenata m
i
odreenih geometrijom svake lamele i pretpostavljenom vrijednosti Fs.
.

Uobiajeno se pretpostavi neka poetna vrijednost Fs, te se izraunaju, za svaku lamelu, vrijednosti m
.
Iz toga se rauna vrijednost Fs, pa onda m
, sve dok ne doe do ponavljanja. Uobiajeno su dovoljna tri

koraka. U nastavku pokazuje se primjer ija je geometrija ve prikazana. Primjer je izraen u MSExcelu,
ali prikazan je samo onaj dio lista koji donosi rezultate, tako da je prikazana tablica kakvu bismo koristili
u runom proraunu.

Prva pretpostavljena vrijednost Fs = 2, iz ega se raunaju m
i tako dalje.
m
i
= cos
i
- sin
i
tg
i
/Fs

i
[c
i
b
i
+ (W
1i
+W
2i
- u
i
b
i
) tg
i
]/ m
i

i
(W
1i
+W
2i
) sin
i

Fs =

Stabilnost kosina.
8-14
_______________________________________________________________________________________________
8.6 Provjera stabilnosti kosine

Provjera stabilnosti za neku kosinu sastoji se od slijedeih koraka
analiza moguih svojstava tla i stijene,
analiza moguih situacija i djelovanja, posebno obraajui panju na mogunost porasta pornog tlaka,
te strujanja vode kroz tlo;
izbor sustava ploha po kojima bi moglo doi do klizanja
potencijalne klizne plohe;
kod krunih kliznih ploha: sustav centara i radijusa zakrivljenosti
provjera optereenja i djelovanja na potencijalnom kliznom plohom omeeno tijelo, kao na kruto
tijelo, te unutarnjih sila tj. naprezanja u promatranoj potencijalnoj kliznoj plohi
provjera faktora sigurnosti za pojedinu potencijalnu kliznu plohu
provjera faktora sigurnosti reprezentativnog za cijelu kosinu
da li je provjerenim sustavom potencijalnih kliznih pronaena kritina ploha..

8.7 Situacije koje mogu izazvati poremeaj stabilnosti kosine.

Poremeaj stabilnosti kosine u pravilu moe se dogoditi bilo poveavanjem posminih naprezanja u kosini,
bilo smanjivanjem vrstoe, to moe biti uzrokovano nizom razliitih promjena koje su uglavnom prikazane u
slijedeih devet toaka.
1 poveanje nagiba kosine uslijed erozije i sl.;
2 poveanje optereenja, posebno ako je nanoenje optereenja brzo;
3 posebno poveanje optereenja na vrhu kosine, rastereenje dna kosine;
4 udarci ili potresi;
5 jake kie podizanje pornog tlaka i smanjivanje vrstoe tla;
6 promjene u reimu podzemne vode strujanje, posebno u smjeru kosine;
7 smrzavanje tla i topljenje;
8 troenje promjene vrstoe tla;
9 unitenje biljnog pokrova korijenje kosinu uvruje mehaniki, sui je, a duboko korijenje
mijenja nepovoljni smjer strujanja.

8.8 O sanaciji klizita.

Sanacija klizita najee se sastoji u otklanjanju uzroka klizanja. Prema tome osnovni postupci su
promjena nagiba tj. oblika padine,
dreniranje podzemne vode, ime se voda izvodi iz podruja klizanja ili se skree strujni tlak,
poboljanje tla, tj. poveanje posmine vrstoe tla,
pridravanje podupornom konstrukcijom,
novi postupci izvedbe armiranog tla kombinacija su posljednja dva elementa..

Klizita predstavljaju zanimljivi dio geotehnike gdje veliku vanost ima suradnja s geologijom.

8.9 Preporuljiva literatura:

Udbenik sa vie instruktivnih prikaza dogoenih klizanja, kao i vie postupaka procjene klizanja, naeg
zagrebakog profesora, meunarodno priznatog eksperta koji se bavio klizitima, biveg ministra. Vie
primjeraka nalazi se u Knjinici u Kaievoj ulici.
1. Nonveiller, E. 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, 823 str

Vrlo vrijedna knjiga koja prikazuje nastajanje i sanaciju klizita, vie sluajeva klizita i sanacije klizita.
Profesor Nonveiller posebno se bavio klizitima i razvio meunarodno priznati postupak za provjeru
stabilnosti plohe opeg oblika.
2. Nonveiller, E. 1987, Klienje i stabilizacija kosina, kolska knjiga, Zagreb, 197-201 str.

3. Federal Emergency Management Agency, http://www.fema.gov/hazards/landslides/
_______________________________________________________________________________________________
9 Aktivni tlak i pasivni otpor, stanje mirovanja. Uvod u
nosivost temelja i pritisak tla na poduporne konstrukcije.

9.1 Razvoj slijeganja pod temeljem. Pojam nosivosti temelja.

Temelj je dio graevine koji lei na tlu, te optereenje
graevine prenosi na tlo, a rezultirajue deformacije tla
unosi u graevinu. Temelj treba oblikovati tako da slijeganje
temelja bude dovoljno maleno vodei rauna kako o
tehnolokom funkcioniranju sadraja graevine, tako i o
deformacijama tj. naprezanjima u nosivoj konstrukciji, te
ostalim elementima graevine ne zaboravljajui na
razliite uvjete u kojima se graevina moe nai: nastajanje/
graenje, vjetar, snijeg, potres

Porast optereenja na neki temelj na danom tlu openito
izaziva (1) rast slijeganja i (2) rast gradijenta slijeganja (tj.
slijeganje sa rastom optereenja raste sve vie i vie).
Slika 9-1. Razvoj slijeganja s porastom optereenja
odreenog oblika za neki temelj na nekom tlu.
Slika 9-2. Razvoj posminih naprezanja
i pomaka tijekom izravnog smicanja.

Slika 9-3. Nosivost i
dopustivo optereenje obzirom na nosivost.

Ve pri malenim optereenjima, oko rubova krutih temelja
uslijed koncentracije naprezanja razvijaju se velike,
plastine deformacije. (v. Deformabilnost i vrstoa tla) Sa
rastom optereenja, raste i podruje u kojima se razvijaju
plastine deformacije.

Granino optereenje pri kome dolazi do nekontrolirano
velikih deformacija u tlu, ili sloma tla zovemo nosivost.
Zato temelj oblikujemo tako da optereenje koje emo na
temelj nanijeti bude dovoljno manje od nosivosti
govorimo o optereenju dopustivom obzirom na slom tla
pod temeljem. Tako postiemo jo neto: da jednostavni
postupci za procjenu slijeganja temelja daju dovoljno
pouzdane rezultate.

Time je uobiajena provjera dimenzija temelja svedena na dva
koraka:
(a) provjera dopustivih optereenja obzirom na slom tla
pod temeljem i
(b) provjera slijeganja,
te nam je potrebno poznavanje kako zahtjeva na graevinu i
nosivu konstrukciju, tako i uvjeta u tlu: stiljivosti, vrstoe
i drugih osobina.

pomak

optereenje
slijeganje
nosivost
slom tla
optereenje
slijeganje
nosivost
slom tla
Aktivni tlak i pasivni otpor, stanje mirovanja.
9-2
_______________________________________________________________________________________________
Uobiajeno je optereenje koje odgovara slomu tla, nosivosti,
odrediti prema jednostavnim izrazima izvedenim iz
ravnotee podruja obuhvaenog velikim, plastinim
deformacijama.

U srednje stiljivim ili rahlim tlima, bitno slijeganje moe biti
ostvareno uslijed lokalnog loma, tj podruje velikih,
plastinih deformacija, razvija se samo u podruju ispod dna
temelja, a krivulja optereenje-slijeganje bitno je strmija,
kao na skici ispod. U vrlo slabim stiljivim ili rahlim tlima,
velike deformacije mogu biti ograniene na podruje tik uz
temelj. Krivulja optereenje-slijeganje bude kao na
slijedeoj skici. Kojem tlu/ obliku temelja odgovara koji
sluaj, prikazuje desna skica: najdesnije podruje za opi
slom, srednje za lokalni slom, lijevo
za utiskivanje temelja. (Uokvirene skice uzete
su sa http://fbe.uwe.ac.uk/ public/geocal/geoweb.htm)

Slika 9-4. Podruje velikih deformacija i granica klizna ploha
prema relativnoj zbijenosti (Dr) i omjeru dubine i irine dna temelja (Df/B)

Dr
lokalni slom
slom utiskivanjem
potpuni slom
relativna zbijenost
9-3
_______________________________________________________________________________________________
Slika 9-5. Modelska ispitivanja na dvodimenzionalnom modelu: podruje velikih deformacija pri slomu tla.

9-4
_______________________________________________________________________________________________
9.2 Stanje mirovanja.

Stanje mirovanja (v. Naprezanja u tlu) je stanje u kome je horizontalna deformacija sprijeena. Openito u stanju
mirovanja
h
=
v
K
0
gdje K
0
zovemo koeficijent mirovanja. Koeficijent mirovanja se mijenja sa
razvojem optereenja ili rastereenja.
Za normalno konsolidirana tla primjenjuje se najee Jaki-eva empirijska relacija
K
0
= 1 sin

Pri rastereenju, tj. za prekonsolidirana tla, K
0
raste. U literaturi se mogu nai korelacije K
0
sa stupnjem
prekonsolidacije. Vrijednosti horizontalnog naprezanja mogu se izmjeriti in situ, ili se mogu preraunati iz u
laboratoriju izmjerene vrijednosti K
0
.

Govorimo li o pritiscima tla na podupornu konstrukciju, pritisci tla bliski su onima u stanju mirovanja ako tijekom
izvedbe poduporne konstrukcije ne dolazi do deformacije u horizontalnom smjeru niti do zbijanja tla.

9.3 Granina stanja. Aktivni tlak i pasivni otpor.

Ugradimo li u homogeno normalno konsolidirano tlo horizontalne povrine bez poremeivanja krutu zagatnu
stijenu glatkih ploha, pritisci tla na zagatnu stijenu odgovarat e stanju mirovanja i bit e jednaki
h0
=
v
K
0
za svaku dubinu. Odgovarajua Mohrova krunica za neku izabranu dubinu u slijedeoj je skici
ucrtana crtkano i crno: najvee normalno naprezanje je
v
, a najmanje je
h0
.

Zakreemo li tu krutu stijenu, time izazivamo horizontalno rastezanje u dijelu tla (lijeva strana na slijedeoj skici), te
smanjivanje horizontalnih naprezanja i pritisaka tla na stijenu, pri emu vertikalna naprezanja ostaju jednaka.
Odgovarajue Mohrove krunice imaju, dakle, najvea naprezanja stalne vrijednosti
v
, a najmanja su vrijednosti
h
, koja u Mohrovom dijagramu putuje prema lijevo kako je prikazano crtkanom crvenom linijom. U donjoj skici
ucrtana je i anvelopa sloma odreena parametrima vrstoe c i koja ograniava mogua stanja naprezanja.
Dakle, najmanja vrijednost
h min
=
A
odgovara Mohrovoj krunici koja tangira anvelopu sloma i u donjoj je skici
prikazana crveno. Odgovarajue stanje naprezanja zovemo aktivno Rankine-ovo stanje.

Za Mohrovu krunicu u aktivnom Rankine-ovom stanju, pol je toka P
A
koja odgovara paru naprezanja
, 0.
Diralitima Mohrove krunice i anvelope sloma, tokama D
A
i T
A
odgovaraju parovi naprezanja za koje vrijedi
|| =
f
= tg + c, a odgovarajue su ravnine paralelne pravcima D
A
P
A
i T
A
P
A
. To znai da u blizini skicirane
krute zagatne stijene do velikih deformacija tj. do sloma tla dolazi u ravnina paralelnih pravcima D
A
P
A
i T
A
P
A
.
Tako je i odreena i granica podruja u kome dolazi do velikih deformacija.

Veliina minimalne vrijednosti horizontalnog naprezanja za neku dubinu moe se jednostavno izvesti iz
trigonometrijskog razmatranja Mohrovog dijagrama:

A
=
v
tg
2
(/4 /2) 2c tg (/4 /2)

Poduporna konstrukcija ne mora biti vertikalne glatke poleine, niti tlo homogeno, ali se pritisci tla redovito dadu
izraziti jednostavnim izrazom

A
=
v
K
A
2c K
A

Pri tome pritisak tla zovemo aktivnim tlakom ako se radi o minimalnoj vrijednosti pritiska, tj. ako je omoguena
za to potrebna deformacija. U normalno konsolidiranim tlima za razvoj aktivnog tlaka tj. aktivnog stanja potrebna
je relativna horizontalna deformacija od nekoliko promila (to odgovara nekoliko milimetara pomaka za zid
visine nekoliko metara). U prekonsolidiranim tlima potrebne su i znatno vee deformacije.

Koeficijent K
A
zovemo koeficijent aktivnog tlaka. Radi li se o podupornoj konstrukciji vertikalne i glatke
poleine, te homogenom zasipu horizontalne povrine, dakle o Rankine-ovom aktivnom stanju, koeficijent
aktivnog tlaka jednak je K
A
= tg
2
(/4 /2)

Radi li se o drugaijim uvjetima, kosoj i hrapavoj poleini te nagnutoj povrini zasipa, pritisak tla na zid u
aktivnom stanju moe se odrediti pretpostavljajui da je podruje velikih deformacija, kao i na prethodnoj skici,
omeeno ravninom. Modelska ispitivanja pokazuju da su time uinjene greke veliine tek nekoliko postotaka.

U skiciranom jednostavnom primjeru, desno od krute zagatne stijene dolazi do horizontalnog zbijanja tla, te
poveanja horizontalnih naprezanja
h
, kako je skicirano zelenom crtkanom linijom. Dogodi li se dovoljno
9-5
_______________________________________________________________________________________________
horizontalno
rastezanje
horizontalno
zbijanje
P
=
h max

h

h min
=
A

velika deformacija, moe se, za dano vertikalno naprezanje
v
, dosegnuti maksimalna vrijednost horizontalnih
naprezanja, koja odgovara Mohrovoj krunici koja, skicirana zeleno, dodiruje anvelopu sloma. Ovo stanje
naprezanja zovemo pasivnim Rankine-ovim stanjem. Pol ove Mohrove krunice, P
P
, odgovara paru naprezanja
v
, 0. Diralitima Mohrove krunice i anvelope sloma, tokama D
P
i T
P
odgovaraju parovi naprezanja za koje
vrijedi
| | =
f
= tg + c,
a odgovarajue su ravnine paralelne pravcima D
P
P
P
i T
P
P
P
. To znai da u blizini skicirane krute zagatne stijene
do velikih deformacija tj. do sloma tla dolazi u ravnina paralelnih pravcima D
P
P
P
i T
P
P
P
. Tako bi bila odreena i
granica podruja u kome dolazi do velikih deformacija.

Pritisak tla na podupornu konstrukciju u uvjetima horizontalnog zbijanja do sloma zovemo pasivnim otporom, i
moemo odrediti vertikalnim naprezanjem i koeficijentom pasivnog otpora

P
=
v
K
P
+ 2c K
P

Za pasivno Rankine-ovo stanje
K
P
= tg
2
(/4 + /2)
Modelska ispitivanja pokazuju, meutim, da su plohe u kojima dolazi do sloma u ovim uvjetima zakrivljene, te se
rijetko pretpostavlja Rankine-ovo stanje. Gotova rjeenja esto se zasnivaju na kliznoj plohi oblika logaritamske
spirale.
U normalno konsolidiranim tlima za razvoj pasivnog otpora potrebna je relativna deformacija od nekoliko
postotaka (dakle vie centimetara horizontalnog pomaka zida ili vrha zida visine nekoliko metara). Za manje
deformacije treba raunati i sa manjim pritiscima tla. to se tie prekonsolidiranih tala, potrebna relativna
deformacija moe biti i tek nekoliko promila.

Slika 9-6. Podruja velikih deformacija oko rotirane glatke vertikalne stijene
ugraene bez poremeivanja
u horizontalno uslojeno tlo
9-6
_______________________________________________________________________________________________

c
v P
P
P
A
h0
f
= tg + c

/4/2 /4+/2
D
A

D
P
T
A

T
P

Slika 9-7. Mohrov dijagram i - na dubini kojoj odgovara vertikalno naprezanje v - Mohrove krunice pri velikim
deformacijama tj. u aktivnom stanju i u pasivnom stanju.

Aktivno stanje i pasivno stanje su granina stanja naprezanja. U tim stanjima dosie se vrstoa tj. ostvaruju velike
deformacije u svakoj toki u jednom paru ravnina, tj. u dva smjera, za odgovarajue normalno naprezanje i
posmino naprezanje vrijedi = tg + c

9.4 Pritisak tla na podupornu konstrukciju, uvod.

Najei oblici podupornih konstrukcija osiguravaju da se razvoj deformacija i naprezanja u pridranom tlu moe
uspjeno jednostavno prikazati opisanim stanjima deformacija i naprezanja. Zato se najee za oblikovanje
podupornih konstrukcija upotrebljavaju izrazi koji odgovaraju aktivnom tlaku i pasivnom otporu. Ipak, treba znati
da su aktivni tlak i pasivni otpor granina stanja naprezanja, koje odgovaraju velikim deformacijama, te na njih
vrijedi raunati samo onda kad su takove deformacije mogue odnosno doista se ostvare.

Ponekad se u literaturi ili razgovoru - isti termini koriste i u situacijama u kojima se ne ostvaruje granino stanje
naprezanja, kao stvarni pritisci tla na podupornu konstrukciju. Time se poveava mogunost zaboravljanja na
razinu horizontalne deformacije neophodnu da bi se granino stanje razvilo, a pritisak tla spustio do aktivnog
tlaka ili podigao do pasivnog otpora.

Mogue pojednostavljenje, preporueno za britansku praksu, vano barem kao ilustracija vanosti veliine
horizontalnih deformacija tla odnosno stvarnih pomaka poduporne konstrukcije, prikazano je slijedeim skicama.
Na horizontalnoj osi dijagrama prikazana je relativna horizontalna deformacija tla, a na vertikalnoj osi je mjera
horizontalnih naprezanja u tlu. Skicirani su i pritisci tla na podupornu konstrukciju.

U normalno konsolidiranom tlu, za smanjivanje horizontalnih naprezanja u tlu do minimalne vrijednosti, aktivnog
tlaka, potrebne su posve male deformacije, horizontalno rastezanje od samo nekoliko promila, to odgovara posve
9-7
_______________________________________________________________________________________________
malenom zakretanju potpornog zida. Za porast optereenja do pasivnog otpora potrebna je bitno vea
deformacija, veliine nekoliko postotaka. Zato treba procijeniti mogue deformacije tla, odnosno pomake
poduporne konstrukcije i odabrati odgovarajue pritiske.

U sluaju da je pomak poduporne konstrukcije posve sprijeen, ne smije se raunati na smanjivanje pritiska tla i tada
aktivni tlak nije jednak aktivnom tlaku nego moda tlaku mirovanja.

U prekonsolidiranom tlu, deformiranje tla potrebno za rastereenje horizontalnih naprezanja moe biti bitno vee, a
manje je deformiranje tla potrebno za porast horizontalnih naprezanja do pasivnog otpora. Dakle, aktivni tlak
moda je jednak dvostrukoj vrijednosti aktivnog tlaka.

Optereenje na povrini terena poveava i naprezanja u tlu. Zbijanje zasipa iza potpornog zida takoer poveava
pritiske tla. O tome vie u poglavljima o podupornim konstrukcijama.

Jasno, ne treba zaboraviti niti na djelovanje vode. Porni tlak se uglavnom ne mijenja sa deformacijom tla, te se sve
ovdje navedeno odnosi uglavnom na efektivna naprezanja. Zato se u izvedbi potpornih zidova posebna panja
daje izvedbi drenae. O djelovanju vode vie u poglavljima o podupornim konstrukcijama.

9-8
_______________________________________________________________________________________________

Slika 9-8. Razvoj horizontalnih naprezanja u tlu tj. pritisaka na stijenu s horizontalnom deformacijom u tlu (a)
i skica pritisaka na konzolnu stijenu (b) - za normalno konsolidirano tlo

Slika 9-9. Razvoj horizontalnih naprezanja u tlu tj. pritisaka na stijenu s horizontalnom deformacijom u tlu (a)
i skica pritisaka na konzolnu stijenu (b) - za jako prekonsolidirano tlo
koeficijent
pritiska tla
K
horizontalno
zbijanje
horizontalno
rastezanje
h min
=
A

aktivno
stanje
P
=
h max

pasivno
stanje
K
0
=0,5... NC
3% 0,3%
aktivni
tlak
moda
pasivnog otpora
normalno
konsolidirano tlo
koeficijent
pritiska tla
K
horizontalno
zbijanje
horizontalno
rastezanje
h min
=
A

aktivno
stanje
P
=
h max

pasivno
stanje
K
0
=0,5... NC
pasivni
otpor
moda
2 puta
aktivni tlak
K
0
=2,5 OC
jako
prekonsolidirano tlo
(b)
(a)
(b)
(a)
9-9
_______________________________________________________________________________________________
9.5 Nosivost plitkih temelja.

Slika 9-10. Podruje velikih deformacija u tlu ispod temelja pri slomu.
Nosivost plitkih temelja, tj. srednja vrijednost
optereenja na dnu temelja u sluaju da dolazi
do sloma tla pod temeljem, odreuje se
jednostavnim izrazima izvedenim od 20-tih do
60-tih godina 20-tog stoljea.
Pretpostavlja se razvoj aktivnog tlaka pod
temeljem, razvoj pasivnog otpora u okolnom
podruju, te kontinuirani prijelaz izmeu.

Izrazi su izvedeni originalno za jednoliko
vertikalno optereenu temeljnu traku irine B,
na povrini homogenog tla jedinine teine ,
kohezije c i kuta unutarnjeg trenja ,
optereenog jednolikim optereenjem q.
Srednje optereenje na dnu temelja, u sluaju
sloma, izraava se kao

p
f
= B N
+ c N
c
+ q N
q

Izborom globalnog faktora sigurnosti Fs,
odreujemo dopustivo optereenje obzirom na
slom:
p
a
= p
f
/ Fs

U sluaju da je prisutna podzemna voda, pa treba
raunati na uzgon, umjesto sa , raunat emo
sa . U sluaju da je temelj ukopan u tlo, q e
odgovarati minimalnoj teini tla skupa sa
ostalim optereenjima uz dno temelja, ali
emo moi raunati i na vrstou tla iznad dna
temelja. U sluaju da je temelj ograniene
duljine, ili da je optereenje nagnuto,
upotrijebit emo izraze izvedene
eksperimentalno ili teorijski kao popravne
koeficijente osnovnog izraza. U sluaju da
optereenje nije jednoliko, raunat emo samo
sa dijelom dna temelja koji kao da je centrino
optereen. Detaljne upute za procjenu
optereenja sloma date su u nastavku, kako
predviaju sadanji propisi. Pri tome
predviena je uporaba parcijalnih faktora
sigurnosti, tako da neposredno dobivamo p
a
.
B
q q p
f

aktivno
stanje pasivno
stanje
optereenje
slijeganje
p
f

slom tla
p
a

pasivno
stanje
9-10
_______________________________________________________________________________________________
Dopustivo optereenje na dnu temelja
ono je koje je dopustivo i obzirom na slom tla i obzirom na dopustiva slijeganja.
p
dop
= min{ p
dop obzirom na slom
; p
dop obzirom na slijeganja
}

Dopustivo optereenje na dnu temelja obzirom na slom tla pod temeljem, p
dop obzirom na slom
rauna se:

p
a
= Q/A = B N
+ (c
m
+ q tg
m
) N
c
s
c
i
c
d
c
+ q

gdje

V je ukupno vertikalno optereenje na dnu temelja
H je ukupno horizontalno optereenje na dnu temelja

M
B
je ukupni moment na dnu temelja u smjeru irine dna temelja
M
L
je ukupni moment na dnu temelja u smjeru duljine dna temelja
e
B
= M
B
/V je ekscentricitet u smjeru irine dna temelja, B
e
L
= M
L
/V je ekscentricitet u smjeru duljine dna temelja, L

B je efektivna irina dna temelja, B=min{B-2e
B
; L-2e
L
}
L je efektivna duljina dna temelja, L=max{B-2e
B
; L-2e
L
}
A = B L je efektivna povrina dna temelja

s
= 1 - 0,4 B/L je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj oblika temelja

s
c
= 1+0,2 B/L je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj oblika temelja

H/(Ac
m
+ Vtg
m
) je mjera nagiba optereenja
i
je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj nagiba optereenja, prema H/(Ac

m
+ Vtg
m
), v. sliku
i
c
je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj nagiba optereenja, prema H/(Ac
m
+ Vtg
m
), v. sliku

q je minimalna vrijednost jednoliko rasprostrtog optereenja oko dna temelja
d
c
= 1+0,35 D/B je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj vrstoe tla iznad dna temelja: ako je tlo jednake ili
vee vrstoe iznad dna temelja kao i u podruju velikih deformacija ako je manje vrstoe, ili je temelj ukopan
samo djelomino, onda se radi sa d
c
= 1

je jedinina teina tla u podruju potencijalno obuhvaenom velikim deformacijama smanjena za uzgon ako
ispod razine podzemne vode
c je kohezija tla u istom podruju
je kut unutarnjeg trenja u istom podruju

F
c
je faktor sigurnosti za koheziju, vrijednost se uobiajeno bira izmeu 2,0 i 3,0
F
je faktor sigurnosti za kut unutarnjeg trenja, vrijednost se uobiajeno bira izmeu 1,2 i 1,8

c
m
je mobilizirana kohezija, c
m
= c/F
c

m
je mobilizirani kut unutarnjeg trenja, tg
m
= (tg) /F

N
c
je faktor nosivosti, funkcija od
m
, v. sliku
N
je faktor nosivosti, funkcija od

m
, v. sliku

B-2e
B
2e
B

L-2e
L

2e
L

centrino optereeni dio dna temelja

0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0
H/(A'c
m
+ V tan
m
)
0.0
0.2
0.4
0.6
0.8
1.0
i
= 10
0
20
0
30
0
40
0
0.0 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0
H/(A'c
m
+ V tan
m
)
0.0
0.2
0.4
0.6
0.8
1.0
i
c
= 10
0
20
0
30
0
40
0
0
0
e
B

e
L

0 10 20 30 40

0
0
1
10
100
N
c
N
m
_______________________________________________________________________________________________
Dodatak: Naprezanja, Mohrove krunice.

D.1 Ravnotea. Unutarnje sile. Posmina i normalna naprezanja.

Mehanika, tehnika mehanika, otpornost materijala discipline su ije razumijevanje prethodi mehanici tla. Ovdje
se prikazuje niz primjera sa namjerom da se prizove intuitivno poimanje mirovanja i ravnotee, te na ilustrativni
nain ponovi niz pojmova: naprezanj, Mohrova krunica posve neophodnih za bilo kakovo bavljenje
mehanikom tla. Studentu se preporua da ako je potrebno konzultira biljeke sa predavanja ili potrebnu
literaturu.

Promatrajmo drveno tijelo oblika kvadra na glatkoj podlozi. Djelujmo silom na to tijelo.

Tijelo se giba. Da bismo ga umirili, treba uravnoteiti silu.

Na mjestu djelovanja sile, vlakanca su optereena vie nego susjedna, ali, zbog trenja meu vlakancima, ako je tijelo
dovoljno dugo, u sredinjem su dijelu sva vlakanca jednako optereena.

Sila se prenosi kroz tijelo, kroz vlakanca. Promatrajmo unutranjost tijela, napregnutost vlakanaca.

Kao to mirovanje tijela znai ravnoteu sila koje djeluju na njega, tako i mirovanje pojedinih dijelova tijela znai
ravnoteu sila koje djeluju na promatrani dio tijela.
Promatrajmo jedan zamiljeni presjek i dio tijela koji je njime odreen.

Tu djeluje ista sila, F, ali rasporeena po svim vlakancima.
Srednju veliina sile koja djeluje na jedinici povrine promatrane plohe zovemo naprezanje:
F
F F
F F
A
F
=
0
F F
F
F F
0
Naprezanja, Mohrove krunice.
D-2
_______________________________________________________________________________________________
U ovom presjeku, rezultantna sila okomita je (normalna) na presjek (i tlana), pa su naprezanja normalna (i to
tlana). Rezultantna sila djeluje centrino, pa su, dovoljno daleko od ruba tijela na kome djeluje sila, naprezanja
jednoliko raspodijeljena. Kako tlo gotovo da ne prima vlana naprezanja, u mehanici tla tlani se naprezanja
smatraju pozitivnim.

Promotrimo neki drugi presjek, n-n, pod nagibom . Rezultantnu silu, ovdje takoer veliine F, obiavamo rastaviti
na dvije komponente: jednu okomitu (normalnu), N
, i jednu paralelnu sa presjekom (posminu), T
. Presjek n-n
definiran je kutom to ga normala zatvara sa osi x.

U tom presjeku razlikujemo
okomito ili normalno naprezanje, omjer normalne komponente sile na presjek i povrine presjeka,

posmino ili tangencijalno naprezanje, omjer tangencijalne (posmine) komponente sile na presjek i povrine
presjeka,

Mijenjamo li nagib promatranog zamiljenog presjeka, kut , mijenjaju se i vrijednosti normalnog i posminog
naprezanja u presjeku prema izvedenim izrazima.

D.2 Jednoosno stanje, izotropno stanje,
dvoosno stanje naprezanja.

Vrlo zanimljiv je, pokazuje se, grafiki prikaz naprezanja u
koordinatnom sustavu ,: Uobiajeno je okomita ili normalna
naprezanja nanijeti na horizontalnu os, posmine ili tangencijalne na
vertikalnu.

Ako je
0
= F/A nanesen na horizontalnu os, hipotenuza trokuta kojemu
je kut uz ishodite ,
0
cos je duljina susjedne stranice.
Projiciramo li tu stranicu, duinu 0X, na os , dobivamo
0
cos
cos, to je vrijednost
. Projiciramo li tu stranicu, duinu 0X, na os

, dobivamo
0
cos sin, to je vrijednost
. Dakle, toka X
predstavlja par

,
,
par normalnog i posminog naprezanja u ravnini .. Mijenjamo li kut , toka X, kao vrh
nasuprot hipotenuze, opisuje krunicu. Tu krunicu, kojoj svaka toka odgovara jednoj ravnini a obuhvaene su
ravnine svih nagiba zovemo Mohrova krunica.

cos sin cos sin

cos /
sin
0
= = = =
A
F
A
F
A
T

2
0
2
cos cos
cos /
cos
= = = =
A
F
A
F
A
N
F F

0
cos
0
X
O

0
cos
0
cos
2
=

=
0
cos sin
0

O
X
F F N

T

n
n
D-3
_______________________________________________________________________________________________
Prikazani primjer predstavlja jednoosno stanje naprezanja. Skica pokazuje prizmu tla sa zadanim F/A u npr.
horizontalnoj ravnini, i traenim naprezanjima u ravnini nagnutoj pod ::
, te odgovarajuu Mohrovu
krunicu.

Promatrajmo prizmu tla sa jednakim normalnim naprezanjem,
3
, na dvije okomite ravnine, posminih
naprezanja neka nema. Traimo naprezanja u ravnini pod kutem :
. Ravnotea u
horizontalnom i vertikalnom smjeru implicira

3
A sin/cos +
cos A/ cos
sin A/ cos = 0

3
A
sin A/ cos
cos A/ cos = 0
iz ega slijedi (
3

) sin +
cos = 0; (
3

) cos
sin = 0
iz ega slijedi (
3

) (sin
2
+ cos
2
) = 0;
(sin
2
+ cos
2
) = 0
iz ega slijedi

=
3
i
= 0
Drugim rijeima, u svakoj su ravnini normalna naprezanja jednaki
3
, a posmini jednaki nuli.
Odgovarajua Mohrova krunica je toka na mjestu (
3
, 0).

Trei, opi sluaj dvoosnog optereenja, moemo prikazati kao zbroj prethodna dva sluaja: postoje
dvije okomite ravnine u kojima nema posminih naprezanja, okomita naprezanja u njima mogu se
prikazati kao
2
u jednoj i
1
=
0
+
2
u drugoj. Pretpostavljajui linearnost, dobivamo vrijednosti
naprezanja na ravnini nagiba :

= (
1

2
) cos
2
+
2
=
1
cos
2
+
2
sin
2

= (
1

2
) cos sin
Odgovarajua Mohrova krunica, prikazujui zbroj stanja naprezanja, predstavlja krunicu iz prvog
sluaja, koja je translatirana za
3
.

A
A/cos
3
A
Atg
A/cos
= 0
3
A
Atg
A/cos
1

max=
1

min=
3

= max=
1

0

D-4
_______________________________________________________________________________________________
D.3 Mohrova krunica. Pol Mohrove krunice.

Jedna Mohrova krunica, dakle, grafiki prikazuje naprezanja u jednoj toki prostora i vremena. Svaka toka
Mohrove krunice odgovara jednom smjeru tj. jednoj ravnini u toj promatranoj toki prostora. Obratno, svakoj
ravnini promatrane toke odgovara jedna toka Mohrove krunice, tj. jedan par naprezanja ,.

Korisno je uoiti postojanje pola Mohrove krunice: paralela promatranoj ravnini u prostoru, povuena kroz pol
Mohrove krunice, sijee Mohrovu krunicu u toki , koja odgovara naprezanjima u promatranoj ravnini.

Rotiranje tijela zajedno sa optereenjem koje djeluje na njega ne mijenja Mohrovu krunicu, ali mijenja poloaj pola
Mohrove krunice.

D.4 Trag naprezanja. Srednje naprezanje i devijator naprezanja.

Pratimo li procese promjene naprezanja, trebao bi nam niz od beskonano mnogo Mohrovih krunica. U takvim je
sluajevima u mehanici tla uobiajeno crtati samo vrh Mohrove krunice, toku koja odgovara srednjem
normalnom naprezanju i najveem posminom. Krivulju koja se sastoji od tih toaka zovemo tragom naprezanja
(stress path). Ponekad se tako zove i promjena naprezanja, ne samo njen grafiki prikaz.

Mohrova krunica je prikaz naprezanja u jednoj ravnini. Zato pregledno opisuje naprezanja ako se radi o
ravninskom stanju naprezanja ili o ravninskom stanju deformacija kad nije bitan utjecaj naprezanja u ravnini
okomitoj na ravninu u kojoj se dogaa deformiranje. Trea dimenzija moe se dodati crtanjem Mohrovih
krunica za tri koordinatne ravnine: najee jednu horizontalnu i dvije okomite vertikalne ravnine. Te se
Mohrove krunice po dvije dodiruju na osi normalnih naprezanja jer su oni zajedniki za po dvije okomite
ravnine.

Proraun naprezanja zahtijeva jednostavnije parametre. Najee su u uporabi dva parametra koji, pokazalo se,
najpotpunije opisuju naprezanja u tlu na jednostavni nain. To su srednje naprezanj i devijator naprezanja. Pri
tome postoje dva razliita para definicija u geotehnici. U novije vrijeme ee se radi sa slijedeim veliinama:

srednje naprezanje (mean stress), p = (
xx
+
yy
+
zz
) /3 = (
1
+
2
+
3
) /3
devijator naprezanja (deviator stress),
q = [[(
xx
-
yy
)
2
+ (
yy
-
zz
)
2
+ (
zz
-
xx
)
2
]/2 + 3(

2
xy
+
2
xy
+
2
xy
)]
1/2

to je najee jednako
q = (
1
-
3
)
U vanoj literaturi mehanike tla radi se sa dvije druge veliine istog naziva:
srednje naprezanje (mean stress), s = (
1
+
2
) /2, to se ponekad takoer pie p,
devijator naprezanja (deviator stress), t = (
1

2
) /2, to se ponekad takoer pie q,
Par s,t predstavlja vrh Mohrove krunice i opisuje trag naprezanja pri promjeni stanja naprezanja.
3
A
A/cos
tg
1
Pol
Mohrove
krunice
P

max=
1

min=
3

D-5
_______________________________________________________________________________________________
D.5 Preporuljiva literatura:

1. Despot, Z. biljeke predavanja Tehnika mehanika
2. imi,V., 1992, Otpornost materijala I, kolska knjiga, Zagreb
3. Nonveiller,E., 1990, Mehanika tla i temeljenje graevina, kolska knjiga, 823 str
4. ostala dostupna literatura iz podruja tehnike mehanike, otpornosti materijala ili vrstoe

D.6 Zadaci

D.6.1 Mohr ov a k r uni ca za uzor ak t l a opt er een pr v o i zot r opno, pot om dodat no
ak si j al no

Uzorak tla promjera je 5 cm i visine 10 cm. Tijekom ugradnje u troosni ureaj (koji se opisuje detaljnije u poglavlju
o Deformabilnosti i vrstoi tla), da se zatiti od nepovoljnog poremeivanja, uzorak se izvana zatiti mekanom i
tankom nepropusnom membranom, te se optereuje (a) izotropno, sa naprezanjom
0
= 20kPa. Zatim, nakon
zatvaranja uzorka u eliju, elija se ispuni vodom, te se namee optereenje na elijsku vodu, koja izotropno
optereuje uzorak. Optereenje se postepeno poveava na (b)
3
= 200 kPa, to je srednja vrijednost naprezanja u tlu
na mjestu vaenja uzorka. Da bi se ispitala deformabilnost datog tla uslijed gradnje, uzorak se potom (c) dodatno
optereuje aksijalnim vertikalnim optereenjem, sve do sile od 2 kN. Treba iscrtati odgovarajue Mohrove krunice.

Ako je uzorak dobro pripremljen (reconstituted specimen) ili bez znatnog poremeivanja izrezan iz tla koje
elimo ispitati (unsdisturbed specimen), te ako je bez znatnog poremeivanja transportiran i ugraen u ureaj za
ispitivanje, te ako je uzorak homogen, i sprijei se trenje na granicama uzorka, takoer i stanje naprezanja i
deformacija homogeno je u cijelom uzorku. Obzirom na veliinu nametnutog optereenja, vlastita teina uzorka
zanemariva je.

(a)
Stanje naprezanja je izotropno, sva naprezanja u uzorku tla samo su tlani, i svi su jednaki
0
= 20 kPa. Mohrovu
krunicu predstavlja toka na osi , gdje =
0
= 20kPa.

20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 20; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0 200; 0
-60
-40
-20
0
20
40
60
0 50 100 150 200 250 300 350

(b)
Ako je poveanje optereenja dovoljno sporo da deformiranje uzorka bude homogeno, sva naprezanja u uzorku u
svim smjerovima kontinuirano se poveavaju, od =
0
= 20 kPa, do =
3
= 200kPa. U svakom trenutku,
Mohrova krunica je toka na osi, od =
3
= 20 kPa, do =
3
= 200kPa. U Mohrovom dijagramu iscrtane su
poetna i krajnja Mohrova krunica, te trag naprezanja du osi .

(c)
Pri dodatnom aksijalnom vertikalnom optereenju, horizontalna naprezanja u uzorku ostaju nepromijenjeni, a
vertikalni se poveavaju. Mijenjaju se takoer i ostala naprezanja, u ostalim smjerovima tj. presjecima.

D-6
_______________________________________________________________________________________________
Za konano stanje, gdje sila je 2000 N, dodatno vertikalno naprezanje, ili devijator naprezanja, izraunamo iz
vrijednosti sile i poprenog presjeka
(5cm/2)
2
* = 20cm
2
:
= (2000 N) / (20cm
2
) = (2 kN) / (20* 10
-4
m
2
) = 10
0-2+4
kN/m
2
= 10
2
kPa = 100 kPa
Ako nema trenja ni na vertikalnim ni na horizontalnim plohama, horizontalna i vertikalna naprezanja su glavna
naprezanja, tj. najmanje i najvee naprezanje.
Dakle, vertikalna naprezanja, na horizontalnim ravinama, maksimalno naprezanje u tom uzroku, jednaki su
1
=
3
+ = 200kPa + 100 kPa = 300 kPa
Horizontalna naprezanja, na vertikalnim ravninama, minimalna naprezanja u tom uzorku, jednaki su
3
= 200 kPa
Mohrovu krunicu crtamo izmeu te dvije toke. Sredite Morove krunice je na osi , u
(
1
+
3
) / 2 = (300kPa + 200kPa) / 2 = 250 kPa
Radijus Mohrove krunice jednak je
/ 2 = 100 kPa / 2 = 50 kPa
U Mohrov dijagram ucrtan je i trag naprezanja tijekom nanoenja dodatne vertikalne sile.

250; 50
250; -50
300; 0
200; 0
-60
-40
-20
0
20
40
60
0 50 100 150 200 250 300 350

Pronaimo pol Mohrove krunice. Horizontalno naprezanje,
3
djeluje u vertikalnoj ravnini, pa povucimo vertikalni
pravac kroz toku (200;0) u Mohrovom dijagramu. Vertikalno naprezanje,
1
djeluje u horizontalnoj ravnini, pa
povucimo horizontalni pravac kroz toku (200;0) u Mohrovom dijagramu. Pol Mohrove krunice je u sjecitu ta dva
pravca, u toki (200; 0). Traimo li naprezanja u bilo kojoj ravnini promatranog elementa tla, povuemo toj ravnini
paralelni pravac kroz pol Morove krunice i oitamo (, ). Na primjer pod kutem od 30 prema horizontali,
oitavamo = 275 kPa; = 43 kPa. Pod kutem od 60 prema horizontali, oitavamo = 225 kPa; = 43 kPa.

275; 43 225; 43
275; -43 225; -43
300; 0
200; 0
-60
-40
-20
0
20
40
60
0 50 100 150 200 250 300 350

P

D-7
_______________________________________________________________________________________________
D.6.2 Mohr ova k r uni ca za zar ot i r ano opt er eenj e

Pretpostavimo da uzorak iz prolog zadatka, zajedno sa optereenjem, zarotiramo za 30. Slino e u tlu, za vrijeme
gradnje, optereenje na uzorak rasti, vertikalne i horizontalne ravnine nee nuno biti bez posminih naprezanja.

275; -43 225; -43
200; 0 300; 0
225; 43
275; 43
-60
-40
-20
0
20
40
60
0 50 100 150 200 250 300 350

Oitajmo sad naprezanja u horizontalnim i vertikalnim ravninama:
Kroz pol Mohrove krunice povlaimo paralelu traenoj ravnini, horizontalu, i oitavamo:
= 225 kPa
= 43 kPa
Kroz pol Mohrove krunice povlaimo paralelu traenoj ravnini, vertikalu, i oitavamo:
= 275 kPa
= 43 kPa.
Jednako moemo oitati naprezanja i u bilo kojoj drugoj ravnini, ili moemo iz veliine naprezanja odrediti smjer
ravnine.

P

_______________________________________________________________________________________________
Mehanika tla, 2006-11-22
bilj eke sastavila Sonj a Zlatovi
Deformabilnost i vrstoa tla. Dodatak.

Relativna deformacija iz edometarskih podataka.

Ako je relacija log
v
~ e prikazana u logaritamskom mjerilu sa dva pravca, tako da

granicu odreuje
p

nagib krivulje log~e za >
p
je C
c
, koeficijent kompresije
nagib krivulje log~e za <
p
je C
r
., koeficijent rekompresije

poetno naprezanje je
0

dodatno naprezanje je
konano naprezanje je
0
+

onda iz log
v
~ e dijagrama slijedi da

ako je
0
+ >
p

onda e = c
r
log[
p
/
0
] + c
c
log[(
0
+ ) /
p
]

ako je
0
+
p

onda e = c
r
log[(
0
+ ) /
0
]

Pri tome,
relativna deformacija se dobije kao
= e/(1+e
0
)

gdje
e
0
je poetni koeficijent pora.
e,
koeficijent
pora
log
p

1
c
r
1
c
c
e,
koeficijent
pora
log
p

1
c
r
1
c
c
0
+
e,
koeficijent
pora
log
p

1
c
r
1
c
c
0
+
_______________________________________________________________________________________________

I ndex

A linija, 2-14
aktivni tlak, 9-1, 9-4
aktivnost gline, 2-14
bentonitna isplaka, 2-13
beskonana kosina, 8-1
Bishopov postupak, 8-10
bujanje tla, 4-18
vrste estice tla, 2-1
vrsto stanje, 2-12
vrstoa, 7-12
devijator naprezanja, D-4
dijagram plastinosti, 2-14
dobro graduiran, 3-1
dvoosno stanje naprezanja,
D-2
edometar, 7-2
efektivna jedinina teina, 4-
10
efektivno naprezanje, 5-1
ekvipotencijale, 4-14
geometrijska visina, 4-3
geometrijski potencijal, 4-3
geotehniki istrani radovi,
1-1
glina, 3-3
granica plastinosti, 2-13
granica stezanja, 2-13
granica teenja, 2-12
granice plastinosti, 2-12
granulometrijski dijagram, 2-
6
granulometrijski sastav, 2-5
gustoa vrstih estica, 2-9
gustoa tla, 2-9
hidrauliki gradijent, 4-7
hidrauliki slom dna
graevne jame, 4-11
indeks konzistencije, 3-3
indeks plastinosti, 2-13
indeks teenja, 3-3
indeksni pokazatelji za
nekoherentna tla, 3-2
izotropno stanje naprezanja,
D-2
izravni posmik, 7-11
jedinina teina vrstih
estica, 2-10
jedinina teina, 2-10
jednolino graduiran, 3-1
jednoosna vrstoa, 7-17
jednoosno stanje
naprezanja, D-2
klasifikacija tla, 3-1
klizita, 8-1
koeficijent pora, 2-8
konsolidacija uzorka, 7-16
konsolidacija, 7-6
konsolidirani drenirani
pokusi, 7-16
konsolidirani nedrenirani
pokusi, 7-16
maksimalni koeficijent pora,
2-11
minerali glina, 2-4
minimalni koeficijent pora, 2-
11
modul linearne kompresije,
7-4
modul stiljivosti, 7-4
Mohr-Coulomb-ov zakon
vrstoe., 7-12
Mohrova krunica, D-4
naelo efektivnih naprezanja,
5-1
naprezanje prekonsolidacije,
7-4
nasip, 2-1
nekonsolidirani nedrenirani
pokusi, 7-17
nekonsolidirano tlo, 7-5
neporemeeni uzorci, 7-17
normalno konsolidirano tlo,
7-5
nosivost temelja, 9-1
OCR, 7-5
pasivni otpor, 9-1, 9-5
piezometarska visina, 4-2
piezometarski potencijal, 4-2
pijesak, 3-1
piknometar, 2-6
plastino stanje, 2-12
poduporna konstrukcija, 9-6
poduporne konstrukcije, 9-1
podzemna voda, 2-11, 4
pol Mohrove krunice, D- 4
poluvrsto stanje, 2-12
pore, 2-1
porni tlak, 4-2
porni tlak, 5-1
poroznost, 2-8
posmina vrstoa, 7-11
prah, 3-2
prekonsolidirano tlo, 7-5
primarna konsolidacija, 7-6
rekonstituirani uzorci, 7-18
relativna gustoa, 2-11
relativni porozitet, 2-8
rezidualna tla, 2-1
sedimentna tla, 2-1
skupljanje tla, 4-17
slabo graduiran, 3-1
slijeganje, 7-5
smicanje uzorka, 7-16
smrzavanje tla, 4-18
specifina masa, 2-6
specifina teina, 2-6, 2-10
srednje naprezanje, D-4
stabilnost kosina, 8-1
stanje mirovanja, 5-2, 9-1,
9-4
stijene, 1-2
stiljivost tla, 7-1
strujanje vode, 4-7
strujna mrea, 4-14
strujni tlak, 4-8
strujnice, 4-14
struktura tla, 2-1
stupanj prekonsolidacije, 7-5
stupanj saturacije, 2-9
stupanj zasienosti, 2-9
suha gustoa tla, 2-9
suha jedinina teina tla, 2-
10
ljunak, 3-1
tekue stanje, 2-12
temelj, 9-1
totalno naprezanje, 5-1
trag naprezanja, D-4
trenutno slijeganje, 7-6
treset, 3-3
troosni ureaj, 7-14
ukupna visina, 4-3
ukupni potencijal, 4-3
ureaj za izravni posmik, 7-
11
uzgon, 4-3
uzorci, 7-17
veliina vrstih estica tla, 2-
5
vlanost, 2-10
vremenski tijek slijeganja, 7-
6
zasienost, 2-9
itko stanje, 2-12

_______________________________________________________________________________________________

Pr egl ed oznak a

D
r
relativna gustoa
e koeficijent pora
e
max
maksimalni koeficijent pora
e
min
minimalni koeficijent pora
h ukupna visina
h
g
geometrijska visina
h
p
i hidrauliki gradijent
I
c
indeks konzistencije
I
L
indeks teenja
I
P
indeks plastinosti
k koeficijent propusnosti
K
0
koeficijent mirovanja
K
A
koeficijent aktivnog tlaka
M
v
modul stiljivosti
n relativni porozitet
OCR stupanj prekonsolidacije
s slijeganje
Sr stupanj zasienosti tla
u porni tlak
w vlanost
w
L
granica teenja
w
P
granica plastinosti
w
S
granica stezanja

jedinina teina tla
uronjena jedinina teina
efektivna jedinina teina
d
suha jedinina teina tla
s
specifina teina, jedinina teina vrstih estica
gustoa tla
d
suha gustoa tla
s
gustoa vrstih estica

specifina masa
totalno (normalno) naprezanje
efektivno naprezanje
v
vertikalno naprezanje
posmino naprezanje

Mehanika Tla Uvod

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mehanika Tla Uvod

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

_______________________________________________________________________________________________

masa piknometra ispunjenog destiliranom

masa vrstih estica tla, m

masa piknometra u koji je usut uzorak,

, sve dok ne doe do ponavljanja. Uobiajeno su dovoljna tri

= 1 - 0,4 B/L je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj oblika temelja

je koeficijent kojim se uzima u obzir utjecaj nagiba optereenja, prema H/(Ac

je faktor nosivosti, funkcija od

, i jednu paralelnu sa presjekom (posminu), T

. Projiciramo li tu stranicu, duinu 0X, na os

cos sin cos sin

You might also like