ZLATNA KNJIGA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE

PETO IZDANJE

Sastavio

NIKOLA MILIEVI

Kad sam se prihvatio posla da sastavim ovu Zlatnu knjigu nisam imao (niti sam mogao imati) namjeru da pruim potpunu panoramu svjetske ljubavne lirike. Takve pretenzije bile bi previe ambiciozne i neostvarive. Jedini put koji sam mogao izabrati bio je: da pregledam ono to je u nas u novije doba prevedeno iz strane poezije, da nastojim da se jo poneto prevede i da od svega toga izaberem ono to mi se inilo i najprikladnije, kako bih itaocima pruio to je mogue bolju i raznovrsniju zbirku pjesama za itanje. Za vee i ire organiziranje posla nije bilo ni vremena ni mogunosti. Zahvaljujui injenici da je u posljednjih dvadeset godina u nas znatna panja posveena prevo enju poezije, imao sam na raspolaganju podosta gradiva, od kojega se eto, ipak, mogla sastaviti prilino bogata knjiga ljubavnih pjesama svih vremena i gotovo svih naroda. Ali, pregledavajui sav taj materijal, lako je bilo uoiti da nam jo mnogo toga nedostaje, kao npr. iz klasine poezije nekih evropskih naroda, naroito iz engleske i francuske. Poezija azijskih naroda (arapska, perzijska, indijska, kineska, japanska) kod nas je poseban problem. 1 nije sva nevolja u tome to se ove poezije u nas ne prevode s jezika originala, nego to se sve to radilo prilino povrno i bez ikakva sistema. Na veim evropskim jezicima postoje mnoge dobre i pouzdane antologije ovih poezija (pravljene u novije doba), te bi se uz ozbiljan rad i uz konzultiranje razliitih edicija ipak moglo doi do koliko-toliko zadovoljavajuih rezultata. Ali, na alost, tako se kod nas ne radi. U ovoj se knjizi naao na okupu znatan broj veoma dobrih i veoma poznatih ljubavnih pjesama iz svjetske literature. Ali isto tako znatan broj tekstova neemo ovdje nai. Takva knjiga, razumije se, ne moe sve obuhvatiti, ali je ozbiljniji razlog u injenici da se ne moe sve prevesti. Uloio sam mnogo truda da se za ovu priliku prevede to vie neprevedenih pjesama. U tim sam nastojanjima bar jednim dijelom uspio, i to mi je posebno drago. Na alost, kao to esto biva, neki prevodioci nisu izvrili svoja obeanja i zbog toga je knjiga u nekim dijelovima poneto manjkava. Zbog toga sam isto tako bio prisiljen da sam prevodim vei broj tekstova, kako bih bar donekle popunio neke praznine. Iz poezije jugoslavenskih naroda uzeo sam neto vei broj pjesama nego to bi (u omjeru prema izabranom gradivu iz drugih knjievnosti) trebalo uzeti. Tako sam postupio naprosto zato to je to n a a poezija. Pa ipak e mi tkogod prigovoriti to nema ovog ili onog pjesnika, ove ili one pjesme. I meni je samom ao za mnogim pjesnicima i pjesmama. Ali ovaj, kako rekoh, i tako irok okvir nisam mogao jo vie proirivati. Izbor poezije iz stranih knjievnosti mnogo puta nije ovisio o volji sastavljaa, nego O raspoloivim prijevodima, i ako su npr. talijanska, francuska i panjolska poezija bolje zastupljene od, recimo, engleske ili ruske, to je zato to nisam imao dovoljno engleskih i ruskih prijevoda. Posebno mi je ao to nisam mogao doi do tekstova novijih ruskih pjesnika. Zlatnu knjigu sam komponirao po epohama, a unutar svake epohe pjesnici pojedinih zemalja su ostali na okupu. Tako je npr. poezija srednjega vijeka raspore ena ovako: provansalska, portugalska, talijanska, njemaka, panjolska, katalonijska, francuska. inilo mi se da je taj nain mnogo prikladniji od stroge i potpune kronologije, koja bi zahtijevala da se pjesnici svih zemalja izmijeaju pa onda poredaju po godinama ro enja. A jo manje bi imalo smisla knjigu komponirati po zemljama (odnosno

jezicima) tako da npr. francuska ili talijanska ili neka druga poezija bude sva na okupu. Onaj tko eli pregledati u cjelini poeziju ove ili one zemlje, lako e se orijentirati prema *Popisu pjesnika po zemljama, koji se nalazi na kraju knjige. U komponiraju po epohama i u redoslijedu zemalja unutar epoha ne treba traiti neku strogu svrhu ili dosljednost, jer poznato je da je razdobljima mnogo puta teko odrediti preciznu granicu. Narodnu poeziju svih zemalja smjestio sam otprilike u osamnaesto stoljee, ispred romantizma (premda su neke od tih pjesama zabiljeene mnogo ranije), jer je tada poelo izrazitije zanimanje za narodno stvaranje i jer je velik dio narodnih pjesama upravo tada prikupljen.

Zagreb,6. travnja 1965.

Nikola

MILIEVI

NAPOMENA UZ PETO IZDANJE

Budui da zbog vie razloga nije bilo mogue znatnije proiriti ovu knjigu, ovo izdanje se samo neto malo razlikuje od prethodnog. Dodano je petnaestak pjesama kojih dosad nije bilo, a pet-est ih je izostavljeno. Zagreb, 6. veljae 1982. N. Milievi

Stavi me kao znak na srce, kao peat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob; ar je njezin ar vatre i plamena bojega. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve to u kui ima, taj bi navukao prezir na sebe. PJESMA NAD PJESMAMA (Biblija)

PJESME STAROG EGIPTA

LJUBAV MOJE DRAGE

Ljubav moje drage na drugoj je strani. I izme u nas je rijeka iroka. elim doi do nje. Ali se krokodil na pijesku pruio. Silazim u vodu I gazim valove. Moje srce nemirno je poput bujice, Ali je voda vrsta kao tlo pod nogama. Jer me ljubav moja uinila neranjivim I ona je vodu kao i mene zaarala.
KUKOLJA

POZIV DRAGOME Dragi moj, moj muu voljeni, Presretna sam, to mogu sii (k rijeci) I ispuniti tvoju elju, Da se naga kupam pred tobom. eljna, da ti vidi svu moju ljepotu, U odjei od najtanjega lana, Natopljenu mirisavim uljem I namirisanu skupocjenim balzamom. Ulazim u vodu, da do tebe do em, I opet iz vode, zbog ljubavi, izlazim Sa crvenom ribom u rukama svojim, to je hladnu na vrele grudi prinosim. O, muu moj, najmiliji, Do i, do i i ovdje je, jadnu, pogledaj.
KUKOLJA

PIJANSTVO OD LJUBAVI

1
Vidim svoju dragu, kako k meni dolazi I srce mi je sretno, A moje se ruke ire da je zagrle. Moje srce od radosti skae Kao da ne misli nikad prestati. Ne ostavljaj me sama i do i Blie k meni, o moja miljenice.

2
Kada svoju dragu na ruke podignem I kad me njene ruke vrsto zagrle, Osjeam se kao u sanjanome kraju, Kao da je moje tijelo Premazano mirisavim balzamom. A kada je ljubim I kad su njene usne uz moje priljubljene, Osjeam se posve pijanim A da nisam ni okusio pia.
KUKOLJA

IZ VELIKE RADOSTI SRCA

Ona, to je meni najdraa, I najljepa na svijetu cijelome, Ona kojoj nema ravne, slina sjajnoj zvijezdi, Na pragu jedne divne nove godine. Ona, to sja ljepotom i ija se koa Ko najljepi biser zrcali u noi, Ona, koja ima oi jasnog pogleda I koja nikad ne zbori uzalud.

Ona, iji vrat je tanak ko u labuda I ije su grudi slatke ko dvije jabuke, Ona, ije su ruke sjajnije od zlata, I iji su prsti njeni ko lotosove peteljke. Ona, iji struk je tanak, a bokovi zaobljeni, I ije noge ljepotu svijetom pronose, Ona, iji hod je prepun dostojanstva, Kada zemljom prolazi i nikoga ne gleda. Ona, za kojom se kad pro e I mlado i staro pomahnitalo okree, I to svakog ini i sretnim i nesretnim, Kad mu svojim glasom bilo to progovori. Ona, to nalikuje, kad iz doma svoga izlazi, Na najdivniju neku boicu, Tek jednim svojim poljupcem Uzbunila je moje srce.
KUKOLJA

MOGRANJ

Zrnje moje nalikuje na zube njezine, A plodovi su nalik njenim grudima. U vrtu sam, bez sumnje, ja drvo najljepe, Jer ivim i cvatem najdue u godini. I draga i njen dragi vole najvie Pod granama mojim uvijek etati, Pijani od vina i sree ljubavne, Ko da ih opaja balzam i rajski mirisi. A ujesen, kad padnu moji cvjetovi, I u vrtu sve drvee bez lia ostane, Ja ponosan i zelen stojim i dalje Jer dvanaest mjeseci ivim preko godine.

Zar nisam, dakle, prvo drvo u vrtu, Iako me oni posljednjim smatraju? Ali vie neu ni ja utjeti, Budu li me oni toliko potcjenjivali. I neu vie kriti tajne njihove, Budu li o meni zlo govorili, I budu li se samo lotosovim cvijeem kitili, Pa neka se zna tada, to su radili.
KUKOLJA

POUKE

1
Ako li si mudar, podigni svoj dom I osnuj svoje ognjite. Ljubi svoju enu onako, Kako tebi samome to najbolje odgovara. Odmaraj svoj duh i hrani svoje tijelo, Te raduj svoje srce tako dugo dok -ivi, Jer ono je, uistinu, Najvjerniji prijatelj svoga gospodara.

2
Svaki ovjek oenjen treba da zna Obuzdavati samoga sebe, Ne nadgledajui enu odvie izbliza I ne doputajui joj nikada Da odvie uznemiruje njegovo srce. 3 Uzmi svoju enu, dok je jo mlada I pouavaj je u onome, to ine ljudi. Ona e ti na vrijeme darovati sina, I ti e imati zdravo i lijepo potomstvo. Jer ovjek koji je sklon ljudima, Stjee pravi ugled tek po svojoj djeci, Koja su mu bila od njegove ene ro ena.
KUKOLJA

NEPOZNATI PJESNIK (oko 4. stoljea stare ere) IZRAEL

PJESMA NAD PJESMAMA (Fragmenti) Zarunica

to je jabuka me u umskim stablima, to je dragi moj me u mladiima, bila sam eljna hlada njezina i sjedoh: plodovi njeni slatki su grlu mome. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. Potkrijepite me kolaima, osvjeite me jabukama, jer padam bolna od ljubavi. Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. Keri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! Zarunik Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i do i, jer evo, zima je ve minula, kia je prola i nestala.

Cvijee se ukazuje posvuda, vrijeme pjevanja do e i grlica se javlja u naem kraju. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, mirie. Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i do i! Golubice moja (koja prebiva) u spiljama kamenim, u skrovitima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.

Kralj Salomon Lijepa ti si, prijateljice moja, lijepa ti si: ima oi kao golubica kad gleda ispod koprene, a kosa je tvoja kao stado koza to iza oe na brdo Galaad. Zubi su ti kao stado ovaca kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. Usne su tvoje kao trake od grimiza i rije je tvoja draesna, kao krike mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom... Tvoje su dvije dojke kao dva laneta blizanca koutina to pasu me u ljiljanima... Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

Zarunik
Po i sa mnom s Libana, nevjesto, po i sa mnom s Libana. Si i s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. Srce si mi ranila, sestro moja nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja nevjesto! Sla a je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. S usana tvojih, nevjesto, sae kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapeaen...

Zarunica Dragi je moj bijel i rumen, istie se me u tisuama. Glava je njegova kao zlato, zlato isto, uvojci kao plamine mladice, crne poput gavrana. Oi su njegove kao golubi nad potokom, zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.

Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijee ugodno, usne su mu kao ljiljani iz kojih smirna tee. Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao ista bjelokost pokrita safirima. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnoju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav prijatelj moj, o keri jeruzalemske!

Salomon (gleda zarunicu kako plee) Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, keri kneevska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. Pupak ti je kao okrugla aa koja nikad nije bez pia. Struk ti je kao stog penice ogra en ljiljanima Dvije su dojke tvoje dva laneta blizanca koutina. Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oi su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska.

to gleda prema Damasku. Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene uvojke. Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraa, u milinama! Stas je tvoj kao palma, dojke su tvoje grozdovi. Rekoh: popet u se na palmu da dohvatim vrke njezine, a dojke e tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. Usta su tvoja kao najbolje vino...

Zarunica
Do i, dragi moj, ii emo u polja, noivat emo u selima. Rano emo ustajati, ii u vinograde da vidimo cvate li loza, zamee li se gro e, jesu li procvali mogranji? Tamo u ti dati ljubav svoju. Mandragore ire miris, u naim kuama ima svakog voa, novog i starog. za te sam ga uvala, o najdrai moj! O da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, nala bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.

Povela bih te i uvela u kuu majke svoje, koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me zagrli. Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela.
MILIEVI

18

ARHILOH (7. stoljee stare ere)

GRKA

LJUBAVNA ENJA

Takva je nastala ljubavna enja u mome srcu, da je gusta magla obvila moje oi a njeno srce ukrala iz grudi...
SMERDEL

VESELA SE DRAGA RADUJE

S granicom mirte i njenim pupoljkom rue vesela se draga raduje. Njena kosa puna sjaja na vrat joj pada u obliku sunanoga slapa.
SMERDEL

SAPFO (oko 628-568. stare ere)

GRKA

OEKIVANJE

Otprhnula je poput ptice s lovorove granice i sad je u srcu sve mirnije... Djevojina dua vie ne dre. Moda je stigo neki putnik, netko tko joj je drag... Zabrinuta shvatila sam boli u srcu prijateljice.

Za doek je obukla lijepu haljinu, obukla za susret prijateljski. I sad sva u urbi, jer je netko eka, postaje jo ljepa. Njezina je enja u tako lijepu ruhu meka, meka...
SMERDEL

PJESMA O DJEVOJCI

Slatkoj je jabuci slina, rumenoj jabuci na vrhu najvie grane. Ubrati nju su berai zaboravili, dok voe su brali. Nisu je zaboravili, dohvatiti nisu je mogli.
SMERDEL

LIJEPA DJEVOJKA Milo je tvoje oblije, tvoje su oi pune dragosti... i tvoja ljubav... Ta se slatka ljubav prelijeva kao rumeni med tvojim licem, koje onda budi enju...

SMERDEL

MOJA LJUBAV

Ljubav danas razdire moje srce. Ona je ko vjetar koji u planini na hrastove stoljetne udara ... Ljubav je vjetar koji sve pustoi...
SMERDEL

SLOMILA JE LJUBAV

Slatka majko, ja ne znam vie tkati. Svladala me ljubavna enja, koju mi je udahnula mila Afrodita za mladiem jednim ...
SMERDEL

INI MI SE BOZIMA SLIAN

ini mi se bozima slian onaj koji smije naprama tebe sjesti te izbliza sluati tebe kako ljubazno zbori, smijekom slatkim smije se, to je meni sve u grudma stravilo srce miljem. im te samo za asak vidim, glas mi u grlu zapne, jezik meni zanijemi, tihi mene po svem tijelu ljubavni oganj pro e, nit ve vidim oima nit to ujem, ui mi ume,

21

teki znoj mi tee sa ela, drem sva ko prut, a ua sam nego trava, ini mi se, samo jo malo te bih umrla jadna.
BADALI

ANAKREONT (6. stoljee stare ere)

GRKA

JELENE

Plaljivo se djevojka okree slina jelenetu sisanetu koje u umi od straha strepi, kad mu se udalji kouta majka...
SMERDEL

LJEPOTICA S LEZBA

Eros zlatne kose udari me jednog dana purpurnom loptom. Potaknu me da se loptam s djevojkom sa sandalama izvezenim. Al ona ko djevojka s Lezba i iz dobro gra ena grada prezirno pogleda moju sijedu kosu i za drugog ushit sauva svoj...

SMERDEL

ANAKREONTIKA
GRKA

PJESMA U PROLJEE

Kako je lijepo lutati niz zelene livade, kad lahor odie ljupkim dahom mirisnih trava. Kako je krasno pohoditi vinograde kad listaju, pa pod liem loze njenu zagrliti djevojku to odie svom ljupkou boice Afrodite!
SMERDEL

MOJA LIRA

Htio bih pjesmom slaviti Atride, htio bih Kadma junaka opjevati, ali moja lira sa svim icama svojim skladno svira samo s pjesmama ljubavnim. Htjedoh nedavno zamijeniti ice i svojim pjesmama izmijeniti lice pa da pjevam Heralkovim podvizima, al osjea ipak moja lira da je samo ljubav zanosi i dira. O svi vi dini junaci, moju napustite matu, jer moju liru samo ljubav zanosi i dira.
SMERDEL

23

IBIK (6. stoljee stare ere)

GRKA

JESEN LJUBAVI

Opet me Eros oima crnim ispod trepavica eznutljivo gleda i u meni tamnu budi enju za novom kobnom ljubavlju. Zato drhtim kad je naslutim. Slian sam konju pobjedniku koji kad osjeti starost obino bezvoljan s mla im trkaima tri.
SMERDEL

PRAKSILA (6. stoljee stare ere)

GRKA

ODLOMAK

Ti koja me gleda oima lijepim sa svoga prozora, ti si djevica u licu a ena u kukovima ...
SMERDEL

24

NONOS (4. stoljee stare ere)

GRKA

BALADA

Umro je krasni pastir, ubi ga djevojka krasna. Njega prepuna enje pogubila djevojka ljupka. Tako je umjesto ljubavi smrti darovala njemu, jer je krvlju pastira svoju omastila strijelu i ugasila ljubavnu zublju vjenih Erota. Krasni Nimfe pastir je umro, sluala nije, pa ubi ga djevojka krasna! gore,

nije ni hridi ni

nije ni brijestove, ni omorike kad su joj rekle: Strijelu ne bacaj, nemoj pastira ubiti krasna! Vuk je plakao za njim i medvjedi plakahu drski, plakahu za njim mrkogledi lavovi suzama krupnim. Krasni Junice, pastir je umro, ubi ga djevojka krasna! sada

druge planinske glavice traite

i vi bikovi pasite odsada travnjake druge. Ljupki umro je pastir, enje ubie njega. Panjaci, ostajte zdravo! Travnjaci da ste mi zdravo! Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna! Izvore zbogom! Pozdravljam i vas strme o hridi, ostajte zbogom i vi Nimfe uma i voda! Pastirski Pan i sjajni Apolon rekoe tada: O nek nestane frula! Gdje li je osveta sada? Gdje je Afrodita? Erose, luk ti sada odbaci! O nek odsad zauvijek zamru frulini zvuci, jer je preminuo pastir koji je pjevao divno.

SMERDEL

25

NOSIDA (oko 330. stare ere)

GRKA

AFRODITINE RUE Sla e ti nita, sretnije nita od ljubavi nije. Ljubav kad osvoji nas, drugo sve gubi svoj sjaj. Nosida misli da i med je poslije ljubavi gorak. Boica dariva slast onom to poznaje cvat njezinih rua i dah toga milog joj cvijeta.
SMERDEL

MELEAGAR (130-60. stare ere)

GRKA

IGRA EROSOVA esto se Eros i ja igramo loptom. Gle, Heliodoro, on ti umjesto lopte moje dobacuje srce! Uslii ipak moju enju i poigraj se sa srcem mojim, al ako ti na zemlju padne, tad nikad Afroditi oprostiti neu nehajno loptanje tvoje!
SMERDEL

NEZABORAVNA ZENOFILA I arkadski potvrdit e Pan da ti, Zenofilo, skladno na harfi svira, te ice preskladan zvuk uz tvoj se razlijee glas.

Kako da napustim tebe? Kamo da odem? Sa svih strana k tebi me goni Eroti. Izgubih zbog toga dah, strast mi odnijela mir. as me tvoja zanosi pjesma, as me oparava tvoja krasota a zatim jo ljupkost. Od enje izgaram, plamtim. Izgorjet u sav!
SMERDEL

UMRLOJ DRAGOJ

aljem ti, Heliodoro, suze u Podzemlje tamno, izbirak njenosti uj, iako skriva te Had. Gui me suza gorina, dok rtvujem ganut na grobu rtvu spomena tvog, ljubavi preslatke srh. Za tobom kuka Meleagar, jer si mu draga i mrtva, uzalud kuka ti on, gluh je Aheront i gluh. Kuku i lele! Had mi je udenu zgrabio dragu, divni rascvali cvijet, obori njega u prah. Zemljo, majice svega, djevojku zagrli njeno rukama svojim ti sad, koju oplakuje svak!
SMERDEL

RUFIN (1.- stoljee)

GRKA

KAKO JE KRASNA!

Nije Vrijeme potamnilo sav sjaj tvoje ljepote, krasi te jote i sad bive draesti ar. Svjea je tvoja milota i ruama sline ti grudi, prekrasan njihov je smijeh, jedar njihov je val. Odnio oka ti plam mnogim je u srcu mir!

SMERDEL

27

LJEPOTICA

U drage zlatne su oci, a obrazi njeni su cvjetni, ljepi no rua je cvat usana njezinih kras. Mramorno bijeli u nje je vrat i prebujne grudi bijelih nogu joj hod Tetidi oteo ar. Ako sjedina se koja u njenoj kosi ba blista, prezreti neu je ja. Srebrne niti su to!
SMERDEL

28

KATUL (87 54. stare ere) RIM

IVIMO, LEZBIJO

ivimo, Lezbijo moja, i ljubimo se, a sva kivna brbljanja strogih staraca neka ne vrijede za nas ni po groa. Sunce zalazi, ali se opet vraa, a nama kad se pogasi kratki sjaj ostaje no i samo beskrajan san. Daj mi tisuu cjelova i onda sto pa drugu tisuu i opet drugih sto i onda jo jednu tisuu i jo sto. A kad se skupi mnogo, mnogo tisua, tada pomrsimo raun, nek se ne zna, da nas zlobnici moda ne bi urekli kad bi za takvo mnotvo cjelova znali.
MILIEVIC

MOJA MI DRAGA KAE

Moja mi draga kae da mene jedinog voli, da bi i samog Jupitra odbila, da joj do e. Kae; ali to ena u strasti kae ovjeku, to zapisi na vjetar, na talas brze vode!
MILIEV1

29

NAJLJEPI DAN

ako se nekome ispune elje kad se najmanje nada, sretan je u svom srcu. I ja sam sretan i to mi je drae od zlata, jer evo opet si dola, Lezbijo, k meni koji sam tako arko eznuo za tobom, dola si, a ja sam eznuo za tobom bez ikakve nade; opet si dola. O dane, dostojan da te oznaim najbjeljom bojom. Tko je sretniji od mene, tko bi mogao neto ljepe poeljeti u svom ivotu!
MILIEVI

JADNI KATULE

Jadni Katule, ne daj se vie. to misli da je propalo, propalo je, znaj. Dok si iao s djevojkom draom ti od sviju, Raskono ti je blistao sunev sjaj. Tolike radosti ovdje proivio si s njome. Veseo ti je bio svaki asak taj. Sve to je ona htjela, po elji ti je bilo. Raskono ti je blistao sunev sjaj. Sad ona vie nee, ali nemoj vie ni ti. Ne udi za onim, to slii varavoj sjeni. Ne budi oajan, slabi nemoj biti. Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni.

30

Zbogom, djevojko, Katul ti nije vie jadan. to ti je bio, nikad ti vie nee biti. A ti e za njim jo kako zaaliti. Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan. A ti, zloo, ta ti osta od ivota? Drugome nee biti, to si bila meni. Koga e sada voljeti, kome e draganom biti? Koga e ljubiti, ije e usne gristi? A ti, Katule, samo odluno, stvrdni se, okameni. op

HORACIJE (65 8. stare ere) RIM LIDIJA Horacije Nekad, Lidijo, dok ti bijah mio, dok nisi bila sklona da ti drugi savija ruke oko bijelog vrata, bijah sretniji od kralja Perzije. Lidija Prije, dok nisi za drugom eznuo i dok ti Kloe nije bila draa, ime Lidije bilo je slavnije nego Ilija, boginja Rimljana Horacije Sada sam posve predan dragoj Kloi to mi milo pjeva i na citri svira. Za nju bih umro bez ikakva straha, samo da usud njoj dade da ivi.

Lidija za Kalaisa, sina Ornitova, ja sva izgaram, i on za me gori. Rado bih za njeg i dvaput umrla, samo da usud njemu da da ivi. Horacije Ali, da stara povrati se ljubav i da nas opet u tvrd jaram vee? Da plavu Klou otjeram, i da mi otvori vrata prezrena Lidija? Lidija Premda je onaj i od zvijezde ljepi, ti nestalniji od laganog pluta i od burnoga Jadrana nagliji, s tobom u rado ivjeti i mrijeti.
MILIEVI

DJEVOJCI KLOI koja je odbila pjesnika

Nekada bijah mio djevojkama i boj bojevah s uspjehom i slavom, danas, oruje, istroeno ratom, i lutnju svoju objesit u o zid koji zaklanja tvoje lijevo krilo, Venero morska. Okaite ovdje blistave baklje, lukove i motke koje su tvrda otpirale vrata.

32

O ti, boginjo, kraljice, to vlada nad sretnim Ciprom i toplim Memfisom, gdje nema snijega, daj, zamahni biem, i drsku Klou bar jednom raspali.
MILIEVIC

TIBUL (48 19- stare ere) RIM DELIJI

O, sve zlato svijeta neka radije propadne, nego da zbog mog puta plae ijedna djeva. Tebi pristaje, Mesala, da na kopnu i moru ratove vodi i kuu trofejima krasi; mene je privezala jedna lijepa djevojka te kao straar sjedim na pragu njenih vrata. to e mi slava, Delijo! Glavno je da sam s tobom pa nek mi slobodno kau da sam nitko i nita.

Sada se ljubimo, dok nam je sudbina sklona, jer brzo e doi smrt, ovita crnim mrakom, doi e starost i nee nam priliit vie da, sijedi, ljubimo i apemo njene rijei. Sada uivajmo ljubav, dok nije sramota razbiti vrata ili izazvati sva u. U takvu sam poslu dobar vo a i vojnik. Vi, zastave i trube, dalje odavde! A rane nosite ratniku koji je slave eljan. Njemu i blago dajte! Ovo malo to imam meni je sasvim dosta. ivim bez ikakve brige i prezirem bogate kao to prezirem glad.

MILIEVI

TKO LJUBAV NOSI U SEBI

Tko ljubav nosi u sebi, miran i posveen, nek ide kud ga je volja. Nek se ne boji zasjeda. Meni ne kodi studen ledene zimske noi ni pljuskovi kie, samo da Delija na vratima svojim povue zasun, da mi pucketanjem prsta, neujno, dade znak da u em. Skrenite oi, ljudi i ene: ljubav hoe da njene potajne kra e ostanu skrite. Nemojte da strepim od bata koraka, ne traite kako se zovem i vae sjajne baklje ne prinosite k meni. Ako me netko sluajno opazi, nek uti, neka se na sve bogove kune da se ne sjea nieg. No ako se netko ipak izbrblja i kae taj e se uvjerit da je boginja ljubavi ro ena iz krvi i valova bijesnog mora.
MILIEVI

NJEZIN ORA

Cerinte, djevojka moja otila je u selo. O kako je bezduan taj, kome jo mio je grad I sama je Venera za njom u selo otila bijelo. Priprosta seljaka rije Amoru draga je sad. O kako bih radosno kraj nje ja motikom kopao tamo, oro uz najtei trud svuda oko nje u krug. Samo da blizu nje budem i kradom je pogledam samo naas, i dalje da svoj preteki povlaim plug.
OP

34

SULPICIJA (1. stoljee stare ere) RIM

LJUBAV JE DOLA

Napokon, ljubav do e, i da je, zbog stida, pokuam kriti, bila bi vea sramota nego da je nekome kaem. Moje su muze molile Veneru te mi je ona donese i spusti u krilo. Tako boginja ljubavi ispuni obeanje i, ako se nade netko tko nije imao sree, taj neka pria o mojoj radosti. Nita neu da zapiem, jer ne elim da o tome netko ita prije mog dragana. Ali grijeh je sladak i gadno bi bilo da zbog dobra glasa pravim nevino lice. Bili smo dostojni jedno drugog. I to neka se kae.
MILIEVI

PROPERCIJE (48 16. stare ere)

RIM

TO ENE ZNAJU

I tako, nevoljna eno, zar nisi mogla ni jednu no, ni jedan jedini dan izdrati sama? ak to vie, pili ste au za aom, u smijehu, i o meni, moda, podrugljivo priali svata.

35

A pola si upravo k onom, koji te nekad odbacio. Pa dobro, kad ti se svi a, uivaj s njime! Ali, zar ti tako pamti zavjete to sam ih neko inio za tvoje zdravlje, kad ti je glava ve bila u vodi Stiksa i kad smo uz tvoj krevet stajali plaui? O podmukla, a on, gdje ti je bio, ta li je radio onda? ta bi od tebe bilo da sam sluajno u dalekoj Indiji sluio vojsku ili da sam u la i plovio irokim morem? No vama je lako kovati lai i varke, jer to je oduvijek jedino to ene znaju.
MILIEVI

GORKI SPOKOJ

Ova su pusta i spokojna mjesta za onog tko bol u dui nosi, jer ovdje nikog nema, samo daak vjetra piri samotnom umom. Tu bez straha moe otkriti tajne boli, ako je istina da samo kamenje uti... .. .O bukve i borovi, toliko dragi Panu, vi mi svjedoci budite, vama ljubav rekoh. Koliko puta su odzvanjale moje rijei u sjeni vaih kroanja! Koliko puta ime dragane svoje upisah u vau koru! Koliko trpjeh od tvojih nepravdi, Cintijo, to tvoja nijema vrata najbolje znaju. Ve sam naviko da posve krotko podnosim tvoje ohole naredbe i da ne plaem na glas patnje svoje. Jedina su utjeha meni boanski izvori i ove hladne hridine a divlje staze daju mi gorki spokoj.

36

I sve to osjeam, sve to mi duu titi moram u osami priati zvonkim pticama. No bila ti kakva mu drago, ume e meni i dalje umit Cintija, a ime e tvoje uvijek odzvanjati kroz puste, daleke gore.
MILIEVI

MUZE IPAK POSTOJE On joj je davao mnogo i bio je spreman jo vie dati, pa ipak je pohlepa nije odvukla iz mog krila. Nisam je slomio zlatom ni biserjem s istoka nego umilnim tonom stihova mojih. Dakle, muze ipak postoje, i one, koji iskreno ljube, Apolon uje.
MILIEVI

PISMO CINTIJI U KUPALITU BAJI

Cintijo, sada dok uiva kliktava, sjajna sred Baje, putenog roita tog tamo uz Herkulov al, dive se moru nad kojim je Tesprot kraljevao davno, slavni gdje Mizenov grob umni zapljuskuje val, misli li na mene, sada, dok bdijem nad noima naim? Osta li u srcu tvom za me bar slabani trak? Ili te napasnik neki ve salijee, hoe da moji stihovi od sada svi zvue bez imena tvog. Kamo li sree da snatre vesla jezercem Lukrinom, tihi mu motrei ar, sama u amiu svom. II l ovijena u prozirne bukove bistrog Tevtranta plivaju zamahom svim, presijeca brzi mu tok, nego da negdje na zabitnom alu, podatljiva, udna, varavom apatu sad priklanja uzbu en sluh. Djevojci lukavoj slina, to mugnuvi pratilji s oka, bestidno podlegne tad, preziru bogove sve.

Nisi ti sumnjiva meni, to glasine o tebi bruje, nego se u srcu ar ljubavni burka i bol. Draga, oprosti mi, ako te togod rastuie moji stihovi; svemu je kriv potajni u meni strah. Ah, ni za majicu dragu toliko se brinuo ne bih. Bez tebe ivot je moj nitavan, besciljan svud. Ti si mi bogatstvo cijelo, o Cintijo, sve mi na svijetu. Svakom trenutku si mom radost i utjeha ti. Do em li prijanu tuan, ii radostan, uvijek u njemu, istu proaptati rije: Sve je zbog Cintije to. Samo to prije, to prije tu razbludnu ostavi Baju. Mnogom je razdoru, znaj, uzrokom bio taj al. Bjei iz gadnoga legla, to nije za djevojke edne. Proklet bio taj al, proklet mu varavi val.
OP

OVIDIJE (43. stare ere17. nove ere) RIM

PA VJERUJ U BOGOVE

Eto, pa vjeruj u bogove!? Ona mi postade nevjerna, a sve je na njoj jednako kao i prije. Bujna kosa, kakvu je nekad imala, jednako niz nju pada duga i bujna. Bila je bijela bjelinom, rumena, a isto joj lice i sad ko zlato sija. Noga joj uvijek bila i ostala mala. Vitki i visoki stas i danas vitko se njie. A arke oi, to su me okrutno varale, ko zvijezde jednakim sjajem gore.

38

MILIEVI

BRIJEST I LOZA

Brijestu je mila loza i loza ne naputa brijest. Zato se onda esto od svoje drage dijelim? Ti si se meni klela da e mi biti vjerna, klela se oima svojim, zvijezdama mojim dragim. No rijei djevojaka lake su od suha lia i prazna obeanja nose lahor i voda.
MILIEVI

MARCIJAL (40-104)
RIM

LIKORI

Nije bilo nijedne ene, Likoro, koja se mogla usporediti s tobom; danas Gliceri nijedna nije ravna. Ona e jednom postati kakva si ti, ti nikada vie kakva je ona sada. Eto to ini vrijeme! Sad evo elim nju, a nekad sam elio tebe.
MILIEVI

39

PETRONIJE (1. stoljee nove ere) RIM

SASVIM NEJAKA

Sasvim nejaka udadoh se za ila i snana mua, a sada evo, kad sam zrela, kod sebe imam troma starca. Onaj me slabu mrcvario, ovaj me, dok sam puna snage, po svu no puta neka leim i nee niti da me takne. Kad nisam htjela, gnjavio me, sad, kada hou, nema nita. O ljubavi, posluaj me: ili mi vrati mlade dane, ili mi vrati mlada mua.
MILIEVI

NEPOZNATI (3. stoljee stare ere 1. stoljee nove ere) RIM

POMPEJANSKI NATPISI Plavojka me pouila da mrzim crnke. Mrzit u ih, ako budem mogao. U protivnom ljubit u i protiv volje.

Ako tko sliku Apelesove Afrodite vidio nije, nek djevoje pogleda moje; slina je boici i ljepotom blista!

O ti cvijete Afroditin, ako zna to ljubav znai, ako srca ima, ti dopusti da u sobici te pohodim...

Dok ove rijei na zidu piem Ljubav mi ispunja srce za tobom, ona me na to upuuje. Radije bih poginuo i kad bog bih neki postao nego da ivim bez tebe O, elim, ljepotice Sabino, da ljepota tvoja dovijeka cvjeta, elim da lijepa bude do kraja svijeta!
SMERDEL

41

Iz zbornika I-KING (115. stoljee stare ere) KINA

NEMIRNE VODE

Usred

nemirnih

voda

Bijelo je stijenje isto. U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Yueha te slijedih. Sad kad vidjeh svoga gospodara Zar da se ne veselim? Usred nemirnih voda Oprano bijelo je stijenje. U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Kaoa te slijedih. Sad kad vidjeh svoga gospodara Zato bih bila tuna? Usred nemirnih voda Bijelo je stijenje golo. ula sam da si se vjenao: Kako da se usudim da ti ita kaem?
OLJAN

UZLAZI MJESEC

Bijeli

uzlazi

mjesec,

Gospo ljupka i sjajna. to sam oparan tako? to me izjeda bol?

42

Bijeli ulazi mjesec; Rasko gospoje moje, to sam lancima sputan? to me izjeda bol? Raste raskoni mjesec, Svjetlo ljubavi moje. to sam naputen tako? to me izjeda bol?
SOLJAN

KOU E (1. stoljee stare ere)

KINA

KAD JE ENA SAMA

Veoma je zelena trava na obali rijeke, veoma su guste vrbe u vrtu, veoma je gorda ta ena uvrh paviljona: blistava pojava na prozoru! Veoma lijepa pod rumenilom, u raskonoj odjei. Ona promatra svoje profinjene ruke. Nekada je bila kurtizana. Danas ne vraa. Kad je ena sama, teko je ouvati prazan krevet! je ena lakoumna ovjeka, lakoumna ovjeka, koji je izaao i koji se

MILIEVI

CARICA IWA NO HIME (4. stoljee)

JAPAN

ENJE

Sve dok bijelo inje jesenje ne padne na moju vranu valovitu kosu, itav ivot ekat u tebe, koga ljubim. Ti si ve odavno otiao, i u enji za tobom, ne znam, moram li sad na brdo tebi ususret izii, ili mi je ekati, pa e brdo samotno k meni dolje sii. O, radije bih umrla, ili tvrdi kamen iz gore kao jastuk stavila pod glavu, nego da me, oajnu, i dalje enja tako mui.
KUKOLJA

44

JA UR-VEDA (Prije nae ere) INDIJA

O ENO!

O eno, ti si blago tijelom svojim, i ja te kao blago uzimam. Ti si smjerna i meni pristupana kad pro e vrijeme uenja. Ja te uzimam! Ti si bogatstvo, i ja te kao bogatstvo uzimam. Ti si blistanje, i ja te kao blistanje uzimam.
KRMPOTIC

SVA SI OD MILJA

O eno, ti obasjava zemlju i nebesa i iroko carstvo zraka me u njima. Sva si od milja i od ljupkosti, i od iste svjetlosti znanja. Postavljam te u dom mua tvojega koji je duga vijeka, pod okrilje te muko dajem, zatiti njegovoj, u srce te muko smjetam, u dubinu njegovu poput morske.
KRMPOTI

45

KALIDASA (5. stoljee)

INDIJA

LJETO

Sunce u poaru, mjesec blag i hladan; lokva, ak i plitka, na kupelj poziva; suton u tiini, ljubav u klonuu, eto, to je ljeto! Djevojke u svili, s pojasom na boku, s grudima u cvijeu, gdje grimiz-bradavice sandalom odiu, raeljane kose, mirisne, podane. Kako lako gaze lelujave ene tabanima rujnim od laka i smole, tako im grivne ko labu i kliku, pamet muku mute. Grudi naprahane vijencem skrletnim netaknute sandalom, rose, pod cvjetnim krupni

bokovi s kojih pojas klizi tko da im odoli? Zbog znojne rose u dolinama tijela skidaju se halje tekim zlatom tkane; sad tanka svila bujnost enskih grudi jo bujnijom ini. Na bijeloj terasi djevojke pospale, a pohotni mjesec pase udne oi; u zoru kad ga sunce u tome zatee, poblijedi od srama. Nek ti ljetni dani pro u u kupelji mirisnoj od lia, u kropcu lotos-rose; noivao na krovu, mjesecom umiven, u pjesmi s ljepojkama.
KRMPOTI

TIRUVALUVAR (5. stoljee)

INDIJA

TUALJKA U PREDVEERJE

Ti nisi puko vee ti si koplje to probada ivot nujnih nevjestica. Zbogom ostaj, o veernje doba! Neka ti je pozdrav, potiteni sutone! Jesu li ti noi emerne ko meni? Je li tvoja ena jednako bezduna kao suprug moj? Dok je mu moj boravio sa mnom, drhtavo i krotko prilazilo vee; a sad mi se primie bez straha i s jadom me mojim razgovara. Otkad nema voljenog supruga, veeri se iz potaje uljaju, ko dumanske vojske na zlim pohodima. Kakvo li sam dobro jutru uinila te mi vazda nosi olakanje? ime li sam vee uvrijedila, te me stalno na muke udara? Dok je mu moj boravio sa mnom, nisam znala to je vee kadro uiniti ucviljenoj dui. Ljuvena je boljka jutrom u pupoljku, i dan kako raste, tako ona raste, a uvee punim cvatom cvate.

47

Svirala pastirska, nekad blagozvuna, sad je glasnik veernje lomae. Blii mi se kao smrtonosno oruje u ruci veeri, as prije smaknua. Kad padne vee, moj duh se rastepe, a svrh grada lijee mrak i sumor, i puk ide u zbunjenoj misli. Moja se dua sama sobom krijepi, omrkla u pustoj amotinji, u duboke zavezana misli o muu koji ode tragom zlata.
KRMPOTI

BHAVABHUTI (78. stoljee)

INDIJA

SLAST ILI BOL

Ne umijem rei je li to slast ili bol, mrtvilo ili san? Da li se to otrov ulja kroz ile, ili slatka omama od pia? Jer kad te taknem, zbune i se ula, um se moj zamagli i vie ne zna za sebe.
KRMPOTI

48

AMARU (7. stoljee)

INDIJA

LJUBAV

Kamas je slomio moje srce i ubio vitko tijelo. Nikad mu se neu pribliiti u ljubavi. Tako je govorila prijateljici ponosnim rijeima, a pogledom gazele gledala je da li se on pribliava.
GOLOB

EKANJE

Sve tamo dokle pogled dopire ona promatra put kojim je otiao. A kad se putovi pomute u suton, kad tama pone gmizati, klonula i tuna ona upravi korak prema svome domu.

MILIEVI

BHARTRIHARI (7. stoljee)

INDIJA

RIJEKA

Njeno je tijelo rijeka samotnica na kojoj trepte traci mjeseine; tri su je mreke oplele u struku, u krunom slijedu, kao kolobari. Dvije labud-ptice kvase snjeno perje i neujno se ljuljaju na valu, i voden-rue glavama klimaju, al je bjelji cvijet njezina ela. Vi koji pijete od vode ivota, dr te se obale, podalje od vira! Jer tamo u dubini uda su neznana, strave i hudobe kakvih nigdje nema.
KRMPOTI

SARMAD (17. stoljee)

INDIJA

LJUBAVNA BITKA

U bitci ljubavi ne pogiba nitko izim onih to vole; slabi i rdavi ne dopadnu rana. Ti, ako si zaista ljubavnik, ne bjei od bitke, oni koji preive, mrtvi su za ljubav.
KRMPOTI

50

KONZUL MAKEDONIJE (5. stoljee)

BIZANT

EROS MI JE OTEO SANJU

San sam sanjao noas da sam djevojku dragu i nasmijanu zanosno grlio. I sva se predala meni, dok sam je milovao strasno. Ipak, ljubomoran bijae Eros! Blizu sobice moje uljao se kao tat i u kasni sat probudio me, te sna lijepog nestade. Eto tako je meni neskloni Eros u duboku nonome snu sve radosti i zanose srca rasprio moje!
SMERDEL

PAVAO SILENCIJARIJ (520-575)

BIZANT

LAIDIN OSMIJEH

Sladak je Laidin osmijeh. Njene su oi mile, kada zablista u njima bisernih suza niz. Juer je draga zaista bez razloga plakala naslonivi glavicu njeno na rame moje. A kad je i dalje uzdiui plakala i kad sam je u usne poeo cjelivati, poljupce nae orosie prevrele suze. Napokon rekoh joj: - Zato Laido plae? Drhtavim glasom odgovorila ona: Strepim da me ne ostavi! Svi se vi kunete i o vjernosti govorite, al zakletva vaa esto je obina la!
SMERDEL

POLJUPCI

Galateja cjeliva dugo i pucka pri tome usnama, al Dema sono, dok Dorida grize. Onda, u emu je najvea slast? Zaista, nisu ui zato da poljupce ocijene, jer usne su tu da ocjenu iskrenu dadu. O srce, ti si zaneseno! Soni i blagi Demini poljupci poznati su tebi, jer njena je usna sla a od meda. Nju samo cjelivaj, jer ona ljubiti zna! Pa neka drugi ljepotice druge ljube, ja Demu zaboraviti neu!
SMERDEL

KRATKA JE NO

Dugo je u mrkloj noi plakala ljupka Teano naslonivi glavicu na rame moje. A kad je veernja zvijezda ko Danica nad Olimpom zablistala, Teano plaui ree: Gle, zora ve svie! O nijedna se ljudska ne ostvaruje enja! Zaista, za poklonike Erosove sve su noi vrlo kratke!
SMERDEL

DVIJE RUMENE JABUKE

Potajno i kriom od majke lijepo mi je djevoje na dar poslalo dvije rumene jabuke. Vjerujem da je u jabuke tajno arobni udahnula dah, jer jadnik izgaram od ljubavnog plama dok drim na dlanu samo jabuke dvije!

SMERDEL

IMRUL-KAIS (umro oko 540) ARABIJA

UAO SAM JEDNOG DANA

Uao sam jednog dana u Onajzinu nosiljku .. Nesreo! Natjerat e me da idem pjeice, ree mi; a nosiljka je u me uvremenu krenula s nama... i zatim: Si i, ImrulKais, ivine mi zamara. A ja joj odgovorih: Hajd, otpusti mu uzde; ne tjeraj me, pobogu, od svog ploda koji me opija ... Posjeivao sam ene poput tebe, pa ak i trudne, neke bi ostavljale dojene, okrueno amuletima... Ako bi zaplakalo, one bi se napola okrenula prema njemu, a moj bi ih raonik mimo rezao i ne bi "spao iz brazde.
j. PUPAI

NA PIJESKU OTISAK NAIH TIJELA

Proao sam etu uvara koji me, spremaju mi neasnu smrt, vrebahu; kad se na nebu ukazae Vlaii, poput niza bisera na pojasu, u oh, a ona bje zbog poinka odloila svu odjeu kraj zavjese, izim tunike lagane. Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje, ree mi, vidim, ne kani prestati da me zavodi.

I povedoh je odmah; krih joj put, a ona je, vuku po zemlji ogrta, brisala nae tragove. Kad pre osmo preko seoskog trga i stigosmo do male doline, okruene dunama, rukama na njenim sljepoicama nagnuh je, ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uza me, ukraena prstenjem. Tanka i bijela, nikakvu pravu samou nije doputala; glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu. Odrazi odbijanja il elje na glatkome licu, zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu, lijepi vrat kao onaj u bijele gazele, njean, kada se uspravi, i bez ikakva uresa; bujna i potpuno crna kosa, to ukraava le a, bogata poput palmine grane pune plodova; i neposlune joj kovre diu se neukroene, potapajui vrpcu u zamrene talase; njeni bokovi, gipki kao ue spleteno; noga, postojani okot u plodnoj zemlji, i prosute mrvice mousa po njezinu leaju, ona spava, pod visokim suncem, oputena nehajno.
J. PUPAI

54

KUTHAIJIR (? 723)
ARABIJA

KAD BIH SE MOGAO RAZBOLJETI Netko drugi na mome mjestu dobio bi svoj dio sree kraj neke druge na tvom mjestu, tek govore joj ove pjesme to za te sam ih ispjevao. A1 meni one ne koriste da dobijem to posti elim. Poezija nek postane pothvat jalov i nemoan kad nestanem s ovog svijeta, kad vi tako er nestanete. Stih neka onda poslije mene premine svojom lijepom smru, isto ko onaj to ga spjeva, Ljubavi u ast.
J. PUPAI

KAIS IBN AL-MULAVAH, zvani: Madnun Laila (8. stoljee) ARABIJA

LEILA Uvijek mislim na Leilu i na minule dane. Prijatelji moji, zato ne oplakujete sa mnom moju nevolju? Htio bih da imam prijatelje koji plau kada sam tuan. O, da li Alah ima mo da sjedini dva srca, kad je nada,

Neka Alahova kletva padne na sve one koji misle da vrijeme mome srcu moe donijeti mir. Moj um i moje srce neprestano sanjaju o Leili i u snu je vidim gdje oeve ovce svako vee tjera s livade. Ali Alah je ve drugom obeao moju dragu, a mene je izludio od ljubavi. Zar mi nita ljepe nije mogao darovati? Zar mi ne rekoe da ona svakoga ljeta dolazi u Timu? Ali topli ljetni dani odavno ve pro oe, a nje jo uvijek nema. Jao, moja ljubav napeta je kao strijela i jednog e dana luk popustiti. I svakoga jutra, kad jutarnja zvijezda sa blistavom zorom iz duboke noi izlazi, probudi se opet moja enja... A kad se spremam na molitvu Alahu, sagibam se prema onoj strani, gdje ti, moja najdivnija zoro, boravi... I ma da mi sveti zakoni Korana to zabranjuju, ja ipak samo za njom eznem, jer vie od svega volim ime Leilino. I ljubim sva imena koja slie njenome. Ali besmislenim ini mi se ovaj ivot jao! kad ona, za kojom toliko eznem, pripada sada drugome. Ja ivim sad da stradam i tugujem za Leilom. I kad jaem na svom konju preko livade, priteem to vre mogu svoje sedlo, jer se ono uvijek naginje spram one strane gdje se moja draga nalazi... A kad nou ne mogu da usnem, zaklinjem Alaha, neka mi san daruje
56

da

barem

u snu

vidim njenu divnu sliku.

Jer dra i milina, koje od nje dolaze, arolija su najvea. I kada bih znao da uistinu ima tajanstvenih rijei kojima se moe arati nikada ih ne bih elio izgovoriti, da ne zaaram njima svoju dragu, kojoj sve do smrti elim sluiti. Prijatelji moji, ako mi ne moete rei gdje se nalazi Leila, pripremite mi sanduk i mrtvake ponjave, i molite Alaha, neka se smiluje ovjeku kome je srce prepuklo za Leilom.
KUKOLJA

ABU NUVAS (arapski pjesnik, 748 814) IRAK

OKRUTNOST

Bila je tako lijepa one veeri i tako vedrih oiju. U smionoj igri dopustila je da joj skinem s ramena bijelu maramu. A kad je no spustila preko nas svoju crnu zavjesu, postao sam jo odvaniji. No ona mi se istrgla i rekla: Priekaj do sutra! Drugog dana, kada sam je sreo, bila je jo divnija.

I ja joj uzdrhtavi od sree rekoh to mi je obeala. No ona mi je na to odgovorila: Mutne rijei to se kazuju u noi gube danju svaki smisao! I nasmijeivi se blago ree mi na odlasku: Budi strpljiv i ne gubi nade nikada!
KUKOLJA

SJENE

Nedavno sam u snu doivio da su se nae sjene ponovo srele i naa je ljubav bila kao i nekada. Zato su, draga, naa tijela rastavljena a nae sjene sretne? Zar ne bi bilo bolje da i u ivotu dolazi tako blaga u susret meni kao i u ivotu mog sna. Od boli! Mi smo dva ljubavnika koji se vole kad sanjaju, a stvarnost je puna mrnje. Treba se uvati kula u zraku i snova, ali oni su ponekad mudriji od nas ljudi.
GOLOB

58

OPOJNOST

Izgledala je zabrinuta. Htjedoh da je zagrlim iznenada. No tada iz njenih oiju potekoe tople suze, palei rue, to su venule na njenim obrazima. Ponudih joj au... i tako mi po e za rukom da prodrem do njena Raja. Ali jao! Kad je izronila iz valova svoje opojnosti, pomislih da e me ubiti jednim od maeva svog zaborava. To vie to nisam znao pravilno vezati uzao njena pojasa.
MILIEVI

IBN AL-MUTAS (arapski pjesnik, 861 908) IRAK

POBJEDNICA

Ne ljubiti vie, odluio sam, ali me ljubav ipak svladala. Ne saopivi mi sata svoga dolaska, posjetila me draga, opremljena svim orujima sjajnim svoje draesti.
59

Nju posjedovati gotovo je isto to i zlatan ivot ivjeti. Nju izgubiti gotovo je isto to i najstraniju smrt doekati. Ma, luk i strijele zdrueni se vide u njezinu pogledu. I kao vatre sjaje oko njena tijela zlatni pojasi. Dok u bokovima njenim smiono koraca gordost pobjede. I ma da se zauvijek posvetih svetoj molitvi, svi zavjeti sada u prah e se pred njom sruiti.
KUKOLJA

60

VANG SENG JU (6. stoljee) KINA

OSAMLJENA

K.ao mjesec na nebu, sama sam u sobi. Ugasila sam svjetiljku i drhtim u tami, kao plaha ptica. Svi presahnuli izvori u meni su prokljuali i ja opet plaem plaem, jer si ti daleko. . . I nikad nee doznati, kako mi je teka ova no bez tebe.
KUKOLJA

VAN VEJ (701-761)

KINA

PITANJE

Ti dolazi ravno iz mog sela i sigurno e znati mnogo toga rei. Kai, da li je ve procvala trenja u njezinu vrtu, nije li koza obrstila ruu, to sam je zasadio kraj njena prozora?
KUKOLJA

61

LI TAI PO (701 - 762) KINA

TUGA ZA MUEM VOJNIKOM

Mu moj otiao daleko, daleko, na svome bijelom konju i oblaci praine sada ga ovijaju u tu oj hladnoj zemlji. Kako prolazi teko vrijeme i misli su moje o njemu sve tunije i alosnije i mranije svakog dana. Jesenske krijesnice dolijeu na stakla mojih prozora, i trijem se od inja zabijelio, i mjesec tiho putuje. S lipe se truni posljednje lie i stablo je ve golo: grane pod otrim vjetrom u noi lamataju i kripe. A ja osamljena toliko o njemu mislim danju i nou. A suze bez prestanka iz oiju mojih samo teku i teku.
MILIEVI

62

ENA RIJENOG TRGOVCA: PISMO

Dok sam jo nosila kosu ravno postrienu na elu Igrala sam se kraj vrtnih vrata berai cvijee. Ti si naiao na bambusovim hoduljama igrajui se konjanika; Obilazio si oko moje kue poigravajui se s modrim ljivama. A mi smo i dalje ivjeli u selu o Kan: Dvoje mladih ljudi, bez neprijateljstava ili sumnji. S etrnaest godina pola sam za tebe, Moj Gospodaru. Srameljiva, nisam se nikada smijala. Obarajui glavu, gledala sam u zid. Zazivana, tisuu puta, nisam se okretala. S petnaest godina prestala sam se mrgoditi; Poeljela sam da se moj prah izmijea s Tvojim Zauvijek i zauvijek i zauvijek. Zato da ekam na straarskom tornju? Kad sam navrila esnaest godina Ti si otputovao. Otiao si u daleki Ku To Jen, na rijeci uskovitlanih virova; I nema Te ve pet mjeseci. Tuni su glasovi majmuna s krova. Kad si odlazio koraci su Ti bili nevoljki. Kraj vrtnih vrata razrasla se sada mahovina, razne mahovine I suvie guste da se opljeve! Ove se jeseni lie rano osiplje na vjetru. Leptiri u parovima ve ute od kolovoza Nad travom u Zapadnom vrtu; Nanose mi bol. Starim. Ako se vraa tjesnacima rijeke Kiang, Javi mi, molim Te, unaprijed, I ja u Ti doi u susret. Sve do o Fu Sa.
BUJAS

63

LJEPOTICE VIE NEMA

Tu dvoranu je krasilo cvijee Kad joj je bila dom. Ljepotice vie nama Li Po je pjevao o tom. Haljine njene na leaju S vezom od arene svile. Tri godine ve bez vlasnice, A njen su miris skrile. Ziv je neprispodobiv daak, Da uvijek bude bliz, Premda gospodarice nema. Godina besciljan niz. Danas mislim samo na nju, A uto lie slijee. Vrt na pod surovom slanom Zelenjeti vie nee.
BUJA

TU FU (712-770) KINA POSLIJF NJENOG ODLASKA

Kad ona ode, ne donosite mi vie iz vrta boure,

64

ve granice empresa.

Obuci u tada svoje najljepe haljine i otii u da snivam me u visoke bambuse, koje je ona toliko voljela.
KUKOLJA

NA RIJECI U

Moj amac hitro rijekom prolazi, ja utim i gledam u vodu. Nada mnom lete bijeli oblaci, i meni se ini, kao da moj amac plovi po nebu. Srebrna slika mjeseca zasja najednom u vodi, i tad mi se uini, da je to slika moje drage procvjetala u mome srcu.
KUKOLJA

ANG CZI (8. stoljee)

KINA

PJESMA VJERNE ENE

Vi znate da sam udata, pa ipak mi nudate dva sjajna bisera. Ja sam ganuta vanom njenom ljubavlju i htjela bih da ih objesim na svoju crvenu halju.

Kua se moja uzdie tamo, na kraju carskih vrtova, a mu moj, s kopljem u ruci, uva mir gospodarev u dvorcu Jasne Svjetlosti. Znam da je ko sunce i mjesec vaa namjera ista, no ja sam se zaklela da u ivjeti i umrijeti uz svoga mua. Zato vam suznih oiju vraam vaa dva bisera sjajna. O, zato vas nisam susrela prije, dok sam djevojka bila?
MILIEVI

NEPOZNATI PJESNIK (8. stoljee)

KINA

LJUBAVNI POKLON

Ubrao sam krukin cvijet i dao ga mladoj eni. Usne joj od neba rumenije, njenije od krukina cvijeta. Uhvatio sam lastavicu i dao je mladoj eni. Obrve njene jo tanje su i tamnije od krila lastavice.

Jednog je dana cvijet uvenuo a lastavica odletjela u modre planine. Ali usne mlade ene jo su rumene, a tamne obrve nisu odletjele sa njenih oiju.

GOLOB

NEPOZNATI PJESNIK (8. stoljee)

KINA

POVRATAK VOJNIKA U SELO KI-ANG Na zapadu zalazi crveno sunce i ptice pjevaju negdje u daljini. Iza grmlja vidim gdje se smijei moja kua ko brod sa zastavama. eno moja, dijete, tu sam konano! Ne nalazim rijei, samo suze. Gra anski rat je spalio zemlju i vjeala rastu umjesto drvea. Morao sam bjeati hiljade milja, hiljadu puta umro sam na vjealima. Tamno je ve, do i, nek lampa gori, pusti da se nijemo u oi gledamo.
GOLOB

LI AN JIN (812-858)
KINA

BEZ NATPISA U osmoj se godini kradom gleda u ogledalu I ve zna crtati obrve. Deset godina. U proljetnim etnjama Haljina joj okiena sljezovim cvjetovima. U dvanaestoj godini ve prebire na lutnji Prsti joj srebrnim noktom ukraeni. U etrnaestoj, neodluna pred zarukama Bjei pred estoricom. Napokon petnaest godina. Skrivena iza njihaljke Puta da joj vjetrovi lagani piju suze.

IVANISEVI

LI O EJ (9. stoljee)
KINA

PJESNIK MISLI NA SVOJU DRAGU

Jo

uvijek

kii.

Vjetar

ranjava

cvijee jasmina u mome vrtu i lomi boure, koji posiplju stijene. Otvaram prozor i kao da vidim talasanje djevojakih kosa. alostan sam i mislim na svoju dragu. Plavo nebo, zeleno more i bijele planine nas dijele. Ah, kada bi ove ptice mogle ponijeti mojoj dragoj list, koji joj sada piem. Ah, kada bi potok mogao da joj ponese latice mojih boura! Magnolije sjaje u noi. Ne uzimam lutnju. Promatram mjesec, koji mi nalikuje na golem magnolijin cvijet.
KUKOLJA

68

OTOMO NO JAKAMOI (720-785) JAPAN

UTJEHA CVIJEA

Prognan od svemonog cara u daleku pustu zemlju, pet godina eto ve ivim bez tebe, ljubljena eno. I nema utjehe za me do toga cvijea u vrtu, to ga iz movare donijeh i zasadih pred vratima kue. Te uvijek kad idem od kue gledam gdje ono cvate, mislei uvijek na te, ljubljena moja eno.

Pripjev O, kada vas ne bi bilo, slatki ljubavni snovi, da mi ublaite muku, doista ne bih ni asa mogao vie da ivim u tome pustom kraju.

KUKOZJA

MUIMARO (8. stoljee)

JAPAN

ALOSNA VRBA

alosna vrba na grobu djevojke savila je grane na jednu stranu. Tamo je humak mrtvog mladia. Tko moe jo sumnjati ija je bila ljubav ove djevojke?
GOLOB

PRINC NARIHIRA (825 - 880)

JAPAN

LJUBAV

Na procvaloj grani, gdje je ona, sjedei u zoru, pjevala nje sad vie nema. Zbog toga je slavuj danas tako alostan.
KUKOLJA

70

GOSPO A KAMAI (834 - 885)

JAPAN

MOLITVA Onoga, koji zna za moju ljubav, a ipak odlazi, zaustavi o drvo trenjino! I neka padnu tvoje latice da zametu njegov put.
KUKOLJA

OIKOI NO MITSUNE (859-907)

JAPAN

JEDNOM PRIJATELJI Ti mojoj kui samo zato dolazi da vidi kako cvate divno cvijee u mom vrtu, a kad ono uvene, znam, da u danima ekati uzalud tvoj dolazak.
KUKOLJA

MIBU NO TADAMINE (868-960)

JAPAN

RASTANAK Otkako se od nje hladne kao zora! rastadoh, dok je blijedi mjeseev srp na jutarnjem nebu stajao, nita za mene nije tako bolno kao bljetavi sjaj jutarnjeg rumenila.

KUKOLJA

71

RIJEKA LJUBAVI

Kao to perunike u dubokoj rijeci tu i tamo bez korijenja bujaju, tako i ja rastem bez prestanka uokolo u rijeci ljubavi.
KUKOLJA

Nepoznati pjesnici iz zbirke KOKINU (9. stoljee) JAPAN LUDOST JE

Ludost je pisati rijei po vodi koja protjee, ali nema nita lu e, nego svoje snove darovati eni koja nema srca za tebe.
KUKOLJA

LJUBAV I SMRT

Tko je bio taj koji je ljubav prozvao imenom ljubavi? Zar ne bi bilo bolje da ju je nazvao umiranjem, kad ljubiti uistinu znai umrijeti?
KUKOLJA

72

SJENA

Od plamene enje osuih se kao sjena. O, kada bih barem mogao sad biti sjena svoje drage, da joj vjeno bijele noge milujem.
KUKOLJA

TERANGE (10. stoljee)

JAPAN

ALOST Jao, drugi posjeduje srce lijepe djevojke koju volim. esto se sjetim alosne vrbe to raste u mom vrtu. Vrba je moja, ali njene grane rese susjedov vrt, a ne moj.
KUKOLJA

NEPOZNATA PJESNIKINJA (10. stoljee)

JAPAN

OSTAVLJENA Prijatelju, ti ne zna kako je tuna i duga no od veeri do zore, kad ja sama, sama, sama leim na postelji mokroj od suza.

GOLOB

IGEJUKI (11. stoljee)

JAPAN

OAJ

Kao to se talas na olujnom vjetru o kamenu hrid razbija, tako se i moja enja na otroj stijeni tvoje oholosti razbija, o moja hladna ljubavi!
GOLOB

GOSPO A INO BETO (11. stoljee)

JAPAN

ISTA NO

Kako to, da jedna ista no, to smo je proveli zajedno, tvom srcu dade mir, a mene zauvijek ispuni ludom ljubavi?
KUKOLJA

74

GOSPO A IZUMI IKIBU (11. stoljee)

JAPAN

SAMO JO JEDNOM

Jo samo jednom, dragane, prije nego to zemlju ostavim, pusti me da gledam tvoj mili lik, da ga u sebe duboko upijem i da ga ponesem sa sobom u tamno carstvo vjenosti.
KUKOLJA

75

NEPOZNATI PJESNIK (10. stoljee)

BIZANT

PODOKNICA (Iz poeme Digenis Akritas)

O pojavi se, ljepotice, da ti vidim krasno lice, pa da tvoja ljubav moje prome srce! Mlad sam i nevin, ali kad me tvoja oara ljubav, o plavojko moja, tad ni moni otac tvoj, ni rodbina ugledna tvoja, ni sve njihove strijele, ni maevi ni lukovi zastraiti nee moje srce zaljubljeno ... I gle, preko praga pozlaena prozora prekoraila je ljepotica!

A mladi uspravljen na dobro osedlanu konju doekao Eudokiju djevicu. Odletjela je prepelica. Zgrabio je jastreb, ptica grabljivica!
SMERDEL

NEPOZNATI PJESNIK (14. stoljee)

BIZANT

LIBISTROSOVA POHVALA LJUBAVI (Iz poeme Libistros i Rodamneja) Ljubav je svemoni kralj, vladar u cijelom svijetu. Ona je vladar u neivu carstvu. Vlada i nad vladarima samim, a sve due ispituje i upravlja strastima svima.
76

Ona

vodi

snane

elje

aprijatelj

je

estitosti.

Nekad za te, o Ljubavi, mario nisam. tavie, prezirah te, o vladaru svemoni, al nemoj mi zbog pogreke zamjeriti ove i ne kazni me, jer neupuen bijah. Ti to dobro zna pa zato meni oprata! I to je dovoljno to me toliko plai. Smiluj mi se, jer od sada tvoj u biti rob, u svemu u te sluati i svaku tvoju posluati rije, dok me tamni ne skrije grob!
SMERDEL

77

OMER HAJ JAM (1040-1123) PERZIJA

RUBAIJE

Zbirka poezije i burence vina, komad suha kruha nijema tiina, a ja i ti sami oko nas pustinja. To je carstvo, a ne kruna od rubina! Vino, svirka i djevojke mlade, pa jo rijeka i cvjetne livade! To ti je raj ne spominji pako, drugog raja, vjeruj, ne imade! Jedne zgode sad u se dotai, ali hou da budem to krai: s ljubavlju u pod zemlju otii i s ljubavlju iz zemlje izii.
*

Miris tvoje due u ruici traim, kada duh klonuli hou da osnaim. Stog je ruin miris moj balzam i snaga, a njen cvijet nakit kojim cure draim.
*

Zora je, ustaj, draga, izvore moje sree, pij i sviraj na harfi kraju se ivot kree! Ni oni dugo ne ive, to dugo spavati mogu a ni oni koji su bili nikad se vratiti nee! Ljubav je uvod knjizi vie znanosti, ljubav je prva strofa pjesme mladosti. Ti, koji nema pojma o uvstvu ljubavi, znaj da je ljubav izvor ljudske radosti.

MIRZA SAFET

SAADI (oko 1193-1250)

PERZIJA

GLEDAJUI DRAGU

ivot je lijep ovako, ljepi na obali mora. Vino nam bolje prija kad sluamo slavuja. O, divno je usnuti kod procvala jasmina! Prijatna li je frula uz namirisanu dragu. Meni ne treba harfa ni pjevanje pjevaa, radije razgovaram sa svojom milom draganom. Da bi vidio polje, ne okrei se nikad od svoje vjerne drage: ona je ugodnija. Njene uvijene i kovave kose draesnije se njiu od valova pod vjetrom. Saadi, da 1 e ikad vrijednost svoje drage moi upoznati bez napora i patnje? Mnogo je ugodnije postii to se eli poslije mnogog truda i mnogih nastojanja.
MILIEVI

HAFIZ (14. stoljee)

PERZIJA

ENA

Rua nije lijepa, ako uz cvjetove njene nema umilnog lica drage, voljene ene. Bez opojna pia, bez dobrog starog vina ni proljee ne vrijedi ni njegova milina. I nebo ti je pusto, i sva je bata pusta ako nema poljupca s toplih, rumenih usta.

I na svijetu ti, brate, nema tunije stvari nego gledati dragu kad se u licu ari, kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi, a ne brati poljupce, ne milovati joj grudi. I ples vitkog empresa i umilnost rue, ako nema ljubavi, to mogu da ti prue? I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama, bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama. Divna je ljepota pjesme, rue, vina, no kad nema ene sve je to praznina.
MILIEVI

ALOSNO PROLJEE

Javilo se proljee. Karanfil i tulipani i narcisi niu nasmijani iz svih tratina. Ali gdje si ti? Zemlja te vrsto skriva u svojoj tami. Plakat u poput proljetnog oblaka, moda e ipak iz svoje dubine niknuti kao najljepi cvijet proljea.

GOLOB

NAJLJEPA SMRT Ja sam siromana uljena svjetiljka koja mutno i neprimjetno tinja u noi. Ti si bogato jutarnje rumenilo to se sjajno i raskono ra a na horizontu. Pred tobom gasne moje malo svjetlo i ne bih alio, kad bih morao umrijeti. Ti si tako neizrecivo lijepa, gdje je sla e umrijeti nego u tvojoj ljepoti?

IBN KUZMAN (arapski pjesnik, 1095 1159)

ANDALUZIJA

POHVALA

Srce mi kida, malena. O, kad bi znala kako stradavam! Toliko te elim iz zbog svojih elja toliko sam tjeskoban, da ne mogu oka sklopiti ni usnuti. Samo su Alahu poznate moje misli i moja duboka osjeanja. Kada te vidim, o bjelino mojih oiju, kad promatram rue tvojih obraza, vrt svoj, kad si zadovoljna sa mnom, o ljubavi srca mojega, tada sam ispunjen savrenom radou. Ljepota je sluavka tvoja i robinja tvoja. Svijet se ukraava da te primi kad se pojavi. Kad stane pred svoju postelju da legne, cijela se kua svjetlou ispuni. Tvoje je lice svjetlost mojih oiju i zora moja. Ti si za mene mirta i slatko pie. Nemam radosti ni nadahnua, ako tvoje lice ne vidim.

MILIEVI

NEPOZNATI ARAPSKI PJESNIK

STARA MUDROST

S ljubavlju je isto kao i sa sjenom: ako za njom tri, dostii je nee nikada. No samo joj okreni le a, ona e te zauvijek slijediti.
KUKOLJA

IBN AL-DABARI (arapski pjesnik, umro oko 1240)

SIRIJA

NO RADOSTI

Mi u bujnom perivoju, o ljepoto toga vrta, to pred naim se vidom stere, opasan krunom bisernom koju nosioci kie oblaci bijahu poloili. Jedna golubica gue svoju radost po granama, i svaka se granica svija, svaka granica, pod teretom cvijea, pod teretom plodova.

82

Odbacila sam svaki stid u udnji za njegovom ljubavlju, i to mi bijae milo. Radosni zanosi ro eni s muzikom to se ula, njeni napjevi na lutnji bez struna. I svjetla se pehar, i pije sa mnom Dragi moj, sjajni mjesec me u blistavim zvijezdama... Postigla sam ono to je udjela moja ljubav, blagost zagrljaja i balzam cijelog jednog ivota u njegovu drutvu, bez klevetnika i bez smutnji. O slasti ove noi! Probdjeli smo je na prijestoljima, jedno pored drugog, pokriveni rascvalim granicama, klizei niz neku bistru rijeku.
B. PUPAI

83

AN TIJU LIN (12. stoljee) KINA

LIST PROLJETNE VRBE

Ne ljubim zato onu mladu enu, koja se sanjarski nagnula preko prozora, to ima dvorac na utoj rijeci. Ne! Nego je ljubim, to je taj maleni list proljetne vrbe bacila u vodu. Ne ljubim zato istoni vjetar, to mi je s dalekih visina donio miris krukina cvijeta. Ne! Nego ga ljubim, to je taj maleni list proljetne vrbe doveo do moga amca. Ne ljubim zato taj maleni list vrbe, to mi je ranjenom srcu poklonio proljetnu radost. Ne! Nego ga ljubim, to je na njemu njezinom rukom ispisano moje ime.
KUKOLJA

LI I HAN (13. stoljee)

KINA

DIVLJI LABUDOVI Svu no je vjetar puhao i bjesnila oluja, podstiui plamen moje enje. U zoru, kad je svanulo pola sam na balkon, gdje sam neko ekala svog dragog.

Jo je uvijek kiilo i nabujala rijeka valjala je odasvud panjeve stabala. Ali moje boli ne htjede da ponese... I dok sam tako matala, gledajui u vrtu usnule boure, odjednom zauh nad sobom pjev divljih labudova. O, ptice drage! zaplakah i spustih im na krila dvije vrele kapi suza Ponesite ih onome, to me tako mui.

KUKOLJA

VILIM OD POITIERSA (Guilhem de Peiteus, 1071-1126) PROVANSA

SA NOVIM VREMENOM

Sa novim vremenom slatkoe listaju ume, ptica hoe da svaka na svoj nain jekne po stihu novom, novom zvuku; pa pravo je, svak to da stekne za im ga elje snano vuku. Od te, to ima svu mi svijest ne dolazi mi list ni vijest, zbog eg nit spavam nit se smijem, a nit se pokrenut smijem, jer ja o miru ne znam je li onakav, kakva ga ja elim. Naa je ljubav jednakoga udesa, kao grana gloga koja na grmu drhte lista za noi, kie i za slane, do jutra, sunce kad zablista u zelenome liu grane. Jo spomen mi na jutro traje kad ratovanju bio kraj je i kad mi dade dar ko niko: svoj prsten, milovanja slast: daj bog mi ivjet jo toliko da ruke stavim pod njen plat!

86

JAUFRE RUDEL (12. stoljee)

PROVANSA

KAD RAZBISTRI SE MLAZ FONTANE

Kad razbistri se mlaz fontane kako i treba u as nov, kad divlje rue bukne cvat i umom razlegne se jeka to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se meka to ne bi jeknula i moja? O ljubavi sa tla daleka, zbog vas mi tijelo mui jad, a nai mu ne mogu lijeka osim da do em na va zov dok ljubavne me elje mame za zastor, il u cvjetna polja u drutvu eljene mi dame. Al prilike mi nema sad, i ne udim se to sam plamen, jer niti jedna od nje bolja kranka nije, ne da bog, ni idovka ni Saracenka; kog malo njenog srca eka tog uistinu manom hrane! Moja je elja stalna tijeka k toj, kojoj najvie sam rad; a znam, zavarava me volja ako je izgubljena za me; otrije bode nego glog bol, to u slasti na e lijeka! al nemoj stog se smilit na me.

SLAMNIG

BERNART DE VENTADORN (12. stoljee)

PROVANSA

VRIJEME DOLAZI

Vrijeme

dolazi,

bjei,

tee,

mjeseci, ljeta, dana trista, a moje srce to da ree? Moja je elja uvijek ista: niti se mijenja, nit me minu, jer vazda elim nju jedinu, koja mi ne htje radost dati. Ona se smije, jer joj godi, a mene mui bol paklena. Igra, kojoj me ona vodi, za me je dvaput izgubljena, jer ljubav lako gine, bjei, kad samo jedno za njom tei i dok je drugo ne prihvati. Ako sam brukom tom pogo en, sve mi to moja pamet dade, jer nije stvor, od majke ro en, sluio tako, a bez nade. Ne kazni li me ona sama, jo lu i bit u, jer ludama batina samo razum vrati. Zato pjevati vie neu. kao to moj je htio metar, jer pjesma mi ne donije sreu, iako strofa bje mi vjeta; bilo da zborim il se tuim, niemu sve mi to ne slui, uvijek me ista bijeda prati.

88

No neka, neka samo ini od mene to je njena volja, neka me mui, neka kini, jednom e ipak postat bolja, jer iz Svetoga pisma slijedi da dan radosti vie vrijedi nego sto dana kad se pati. Ljubavi dobra i jedina, lice proeto rujnom bojom, stasito tijelo, puti fina, to Bog je stvori rukom svojom, o tebi uvijek ja sam snio i drugu nisam poelio, nit u za drugu ljubav znati. Pojavo divna, lie mio, On to te stvori, kad bi htio da me uz tebe k srei vrati.
MILIEVI

I NIJE UDO

I nije udo, to mi par nijedan od pjevaa nije: k ljubavi elja jaa mi je, za slubu njenu vei dar. A srce, tijelo, znanje, um posvetih joj, i snagu, mo; sve tako odluno, da po ne mogu ve na drugi drum. Taj ba je mrtav, tko ni trun ljubavi nema, da ga grije, tom ivot sav bez vrijednosti je i samo dosade je pun.

Ah, Bog gospodar nek mi da da umrem isti dan il no, u dosadu kad moram do i ljubavi ne utjet ar...
SLAMNIG

COMTESSA DE DIA (12. stoljee)

PROVANSA

U VELIKOJ TEGOBI BIH U velikoj tegobi bih zbog viteza kog ima ah, i htjela bih da uvijek zna kako ga voljeh iznad svih. Znam sad da sam prevarena, jer mu ne predah ljubav svu, u velikom bjeh zbog zlu, u postelji i obuena. O, da moj vitez plemenit u naruaj mi do e nag! Trenutak taj e bit mu drag; jer ja u jastukom mu bit; Floris nije tako bio za svojom Blancheflorom lud; dajem mu ljubav, srce, grud, um i oi, ivot cio. Lijepi moj, dobri, da bar znam kad u nad vama imat mo! Da legnem s vama jednu no i ljubavni vam cjelov dam! Znajte, vas bih kao mua eljela imat, jer ste vi uiniti obeali sve ono to mi radost prua.

SLAMNIG

MARTIN COD AX (umro 1250)

PORTUGAL

BARKAROLA

Moja hoete

sestrice sa mnom

lijepa, doi

tamo u crkvu u Vigo gdje je visoko more i gledat emo vale. Moja sestrice lijepa,

do ite drage volje tamo u crkvu u Vigo gdje se podiglo more i emo vale. Tamo u crkvu u Vigo gdje je visoko more, tamo e, o majko, doi i moj dragi i gledat emo vale. Tamo u crkvu u Vigo gdje se je more diglo, jer tamo e biti, majko, i moj mili i gledat emo vale.
MILIEVI

gledat

91

BERNAL DE BONAVAL (13. stoljee) PORTUGAL

ENJA

enu koju volim koja je gospa moja, pokai mi je, Boe, ako je volja tvoja, ako ne, smrt mi zadaj. Nju, koja je svjetlost za ove oi moje, za kojom stalno plaem, pokai mi je, Boe, ako ne, smrt mi zadaj. Nju, koju si stvorio ljepom od svih ena koje poznam, Boe, pusti da je gledam, ako ne, smrt mi zadaj. Nju, koju si dao da je vie volim nego sebe, Boe, daj da s njome zborim, ako ne, smrt mi zadaj.
MILI C EVI

RUY FERNANDEZ (13. stoljee)

PORTUGAL

BARKAROLA

Kada

promatram

vale

strme obale divne, vali mi srce rane zbog jedne djeve mile: prokleto bilo more koje me mui tako!

Nikad ne gledam vale ni previsoke stijene da mi ne rane srce zbog jedne krasne djeve: prokleto bilo more koje me mui tako! Ako promatram vale, ako promatram ale, vali mi srce rane zbog jedne vitke male: prokleto bilo more koje me mui tako!
MILIEVI

JOAN ZORRO (13. stoljee)

PORTUGAL

BARKAROLA

U Lisabonu, gdje je more, graditi dadoh la e nove, haj, moja gospo lijepa! U Lisabonu, a uz alo graditi nove la e dadoh, haj, moja gospo lijepa! Graditi dadoh la e nove, neka puinom mora plove, haj, moja gospo lijepa! Graditi nove la e dadoh i na more u s njima rado, haj, moja gospo lijepa!

MILIEVI

PERO DA PONTE (oko 1200-1250) PORTUGAL

O DA MI JE NE VOLJET NJU

O da mi je ne voljet nju to mene nije zavoljela i da navedem kakvom zlu tu, to je uvijek zlo mi htjela, s tom osvetom bih sretan bio, samo da mogu muit nju koja me mui ivot cio. Ali ne mogu da zavaram to srce moje to me vara: ono me sili da izgaram za njom, to za mnom ne izgara. Zato sam od sna poblijedio, jer muiti ne mogu nju koja me mui ivot cio. O, da napusti dobri Bog tu, to me tako napustila, i da mi da da budem strog s njom, to je sa mnom stroga bila. Tada bih miran san usnio, samo da mogu muit nju koja me mui ivot cio. Da se ne molim vie toj koja ne moli, ve prkosi. Zato da zbog nje snosim bol, kad ona za me bol ne snosi? Zato sam uvijek jadan bio, jer muiti ne mogu nju koja me mui ivot cio.

MILIEVI

KRALJ DON DINIS (1261-1325)

PORTUGAL

KAU VAM, GOSPO

Kau vam, gospo, za moje zlo da ja ne pjevam jer vas volim neg zato to mi pjesma godi, a meni dobro ne dao Bog, ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam, gospo, za ljubav tvoju. I ta koja vam veli to da pjevam samo jer uivam, a ne zbog vas o kojoj snivam, lae, i svako snalo me zlo, ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam, gospo, za ljubav tvoju. Zato, tko god vam rek& da ja ne pjevam zbog vas koju elim, ve zato jer me pjesma veseli, lae, i Bog me kaznio sad, ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam, gospo, za ljubav tvoju.
MILIEVI

95

CHIARO DAVANZATI (umro oko 1280) ITALIJA

NE UDI MENE

Ne udi mene to izme u sviju ostalih ena vi ste poput cvijeta i to se svakoj sve ljepote skriju kad uz vas budu, jer im vaa smeta; jer vae se vrline sravnit smiju sa zvijezdom to se ranom zorom sreta to vie gledam, vie iz vas siju ljubavna uvstva prirodna i sveta. Stoga su misli moje uvijek iste kad svjetlost vidim u vama toliku: da enski stvor sa ovog svijeta niste, ve mislim da u svome divnom liku po volji velianstva bojeg vi ste an ela jednog pokazali sliku.
CALH

COMPIUTA DONZELLA (13. stoljee)

ITALIJA

U PROLJEE

Kada priroda procvate i lista, ljubavnik njean veu radost ima: svakoga u gaj vodi elja ista kad ptice ljupke pjesme poju njima;

zaljubi se tko god je srca ista, gospama mladim sluiti je svima, pa svaka od njih u radosti blista, a samo mene bol i pla se prima, jer otac moj je uzrok tome jadu, moje se muke esto jedva broje; na silu hoe udati me mladu. A daleko od mojih elja to je i sve u patnji ivim, pa ne znadu radost cvijea i lia misli moje.
ALE

GUIDO CAVALCANTI (oko 1255-1300)

ITALIJA

U VAMA CVIJEE...

U Vama cvijee sve i zelen sva je i sve to sja i ljepotom se kiti; jae od sunca pojava Vam sjaje, tko Vas ne vidi nee otmjen biti. Na ovom svijetu u nijednog stvora toliko nema ljupkosti i drai; i ljubovnik srameljiv planut mora, jer Vae lice u njem udnju snai. Svaka od gospi to Vas pratit znadu s ljubavi Vae moju hvalu prima; ponizno molim njinu krepost mladu nek ast i hvalu samo za Vas ima; nek sve Vam draga srca prednost dadu jer ste i tako vi prva nad svima.
TOMASOVI - MAROEVI

RAD SEBE SAMOG. Rad sebe samog samilost me gane, pun bolnog jada vidim ivot cijeli; a kada slomljen odmorit se elim, gledam gdje duu bol razdirat stane. Sav sam utuen, jerbo dobro utim da moji jadi vrh svake su boli, a gospa ona iju milost molim ostavlja mene u mukama ljutim. A kada svoje njoj upravim oi, ona mi tada prezriv pogled vrati okrutno tako da mi srce plae. Tad bivam lien svake svoje moi, a srce moje kao da e stati s pogleda ovih to nemilost znae.
TOMASOVI - MAROEVI

DANTE ALIGHIERI (1265-1321)

ITALIJA

SONET

Tolike drai i sklad se u moje Gospoje vide, kad pozdravlja koga, Da svaki jezik nijem protrne s toga, A oi u nju gledati se boje. Dok joj, kad ide, svatko hvalu poje, Nju resi krotkost i dobrota mnoga, Pa misli: stvor je taj zemlji od Boga Poslan, da udo on pokae svoje.

Tko god je gleda, tako mu se mili, Da kroz oi mu slast u srce lije, Koju ne pojmi, tko je kuo nije. I s njene usne regbi duh se krili Ljubavi slatke pun, to duu zove Neprestano na uzdisaje nove.
KOMBOL

GUIDU CAVALCANTIJU

Guido, htio bih da ti se, Lapo i ja ko zaarani na emo u lakom brodiu, da po vjetru plovi ma kom, i po naoj nas volji morem njija; i da oluja nikad ne zavija i nemirnim ne zaprijei nas zrakom, ve jedna elja da raste u svakom: da zajedno nam uvijek biti prija. I gospe Vannu i Lagiu i s njima onu to trideseta je po redu da taj arobnjak dobri kraj nas stvori, i samo da se o ljubavi zbori, da im je lijepo u svakom pogledu, kao to, mislim, bilo bi nam svima.
ALE

99

CECCO ANGIOLIERI (oko 1260-1313) ITALIJA

TRI STVARI

Tri su mi samo stvari drage sanje i dovoljne mi nikad nisu bile, a to su: ene, krma i kockanje, samo su one mome srcu mile. No sad ih moram uivati mnaje, jer depovi me prazni na to sile; dreknem kad mislim na to jadno stanje, da elje imam, a pare se skrile. Pa velim: Oca koplje nek udari! Jer moro bih se iz Francuske vratit bez poziva, kad novac ne da stari. Njemu je tee jedan dinar platit, pa i na Uskrs kad se daju dari, nego tri drala sokolu uhvatit.
ALE

FRANCESCO PETRARCA (1304-1374)

ITALIJA

ZAMILJEN

Zamiljen, samac, hodam sve sporije, kroz pusto gazim koraka napeta i pazim mjesta da izbjegnem kleta kuda je ljudska noga prola prije.

Zaklona drugog ne znam da me skrije od zagledanja znatieljna svijeta; a jer je s mene sva radost uzeta, izvan se ita da u meni vrije. I mislim: gore i ikare ljute, rijeke i ali poznaju jednako ivot mi to ga pred drugima skrivam. Al ne znam nai tako divlje pute, gdje Amor ne bi stigao me lako, da sa mnom zbori i da s njim prebivam.
MILIEVI

TO UTIM

to utim, to je, ako ljubav nije, Al ako je ljubav, boe, to je ona? Ako je dobra, zato je zlu sklona, Ako je zla, zbog ega slatka mi je? Gorim li od sebe, emu pla i tuba, Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi. O iva smrti, slatkoo u bijedi, Ako vas neu, emu ste mi druba? Al ako vas hou, zdvajat nemam prava, Suprotni me vjetri, kroz um i bjesnou, Tjeraju u amcu vrh bezdana plava. Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti, Tako da ne znam sam stvarno to hou, Te se znojim zimi, a cvokoem ljeti.
DELORKO

VESELI I SRETNI CVIJECI Veseli i sretni cvijeci, trave mile, to vas zamiljena moja gospa gazi, obalo, do koje glas njen sladak slazi, gdje su lijepe noge trag joj ostavile! O vi drvca glatka, grane to bi bole i ljubice blijede, koje ljubav grije, sjenate ume, o vas sunce bije, pa je uzrok da ste visoke i hole. O susrete krasni, o ti rijeko ista, to joj vlai lice ko i oi jasne, sjajnost joj je oka ko i tvoja ista. Zbog navika njenih mene enja mori, nek ne bude sred vas hridi, pa da strasne ne osjea udnje i sa mnom ne gori!
DELORKO

JA NEMAM MIRA

Ja nemam mira, a u rat ne hrlim; Leden a gorim, plaim se i nadam; Po nebu letim, a na zemlju padam; Ne hvatam nita, a svijet itav grlim. Amor me kazni da sred uza stojim, Nit omu drijei, nit okove stee, Nit da me smakne, niti da odvee, Nee me iva, ne smatra me svojim.

102

Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim: Umrijeti udim, a pomoi traim, Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim. Nit mi se mrije, niti mi se ivi, Smijem se plaui, alou se snaim. Ovakvom stanju vi ste, gospo, krivi.
TOMASOVI

IZ KOJEG DIJELA NEBA

Iz kojeg dijela neba i iz koje zamisli Narav uzor je uzela za milo lice, u kojem je htjela da tu pokae rajske moi svoje? Takove zlatne kose zar postoje u umskih vila i nimfa iz vrela? Jo mnoga krepost u njoj se je srela, a najvia je uzrok smrti moje. Boanstvenu ljepotu zalud ite tko njene oi jo vidio nije kad blagi pogled okree i njie. A kako ljubav i lijei i bije, zna tko nju vidje kad milo uzdie i milo zbori i milo se smije.
MILIEVI

103

AMORA MOLJAH

Amora moljah i molim da mene ispria kod vas, gorka moja slasti, moj jade slatki, ako s puta asti i s vjerom jakom ponekada skrenem. Ne nijeem, gospo, nit mi nijekat vrijedi da um, to ravna dobrom duom svakom, ne svlada elja; pa me ona lako odvede tamo gdje je silom slijedim. Vi, srca to ga obasjava snagom nebeskom vinja krepost, pamet jasna, kakva na svijetu ne vidje se nikad, trebate rei saalno i blago: to drugo moe, muen od mog lika: on tako eljan, a ja tako krasna.
TOMASOVI

KO DAD

Ko dad mi s lica gorke suze liju i muan vjetar uzdaha ih prati, kad dogodi se da mi pogled svrati na vas, zbog koje sklanjam se od sviju. Dok vam se ljupke oi blago smiju, mogu mir mojoj vruoj udnji dati i smire plam u kom mi srce pati, kad motriti ih moje oi smiju.

104

No svaki duh se u meni zaledi, im vidim kako rastaju se odu kobnih mi zvijezda ari nesu eni. Kad ljuven klju je pusti na slobodu, iz srca dua ode da vas slijedi, pa s milju na vas povrati se meni.
ALE

HAJDETE BOLNE RIME

Hajdete bolne rime tvrdom kamu to mi u zemlji milo blago skriva, odzvat e vam se s neba, premda sniva tijelo joj skrito u samrtnu jamu. Recite da mi teko ivjet samu i plovit ovim stranim morem biva, pa plod joj slave skupljam sa svih njiva, i za njom idem krok po krok u tamu. O njoj ivoj i mrtvoj samo zborim, dapae samo ivoj, sad besmrtnoj, neka je svatko voli i upozna. Molim je kada za smrt moju dozna, koja je blizu, nek upravi put moj k sebi, da kraj nje u nebu se stvorim.

U KRHKO STAKLO U krhko staklo svoje nade kujem, a misli slikam na zrak i na sjene, kad hou naprijed onda nazadujem: sudba je moja uvijek protiv mene. Mir traim, a rat strani prieljkujem, jer to da ekam od varljive ene? Ko list na vjetru ona je lagana i stoput mijenja elje tokom dana.*
MILIEVI

GIOVANNI BOCCACCIO (1313-1375)

ITALIJA

NA LIVADICI Na livadici u zelenoj travi prepunoj cvijea, oko jednog vrela o ljubavi su moda zbore sjela tri an ela, a granica na glavi to svakoj od njih u vjeni se savi po lijepu licu sjenke im je plela; s vjetriem blagim kosa im se srela, pa s njim se igra uvojak im plavi. A domalo e jedna od njih rei (kako sam uo): Kad bi iznenada doao svakoj na dragi po srei, bismo li od stra mi utekle tada? Druge e dvije: Koja bi utei htjela toj srei, njom pamet ne vlada!
ALE

106

Ne zna se pouzdano je li ovo Petrarkina pjesma.

FRANCO SACCHETTI (1330?-1400) ITALIJA

MADRIGAL

Kraj ala jednog dovede me Amor; netko je pjevo gdje je rijeka tekla, a ne znam otkle pjesma je potekla. Tako mi srce ispuni milinom, da se okrenuh pitat svog gospara gdje se ta slatka udnja s pjesmom stvara? Milosne sjajne oi gospodara pokazae mi jednu gospu malu, koja je poju sjedjela na alu: Tu nimfu posla boginja Dijana, iz udesnih je stigla umskih strana.
ALE

NEPOZNATI PJESNIK (14. stoljee)

ITALIJA

GIZDAVA GOSPO

Gizdava gospo, vi ste uzdah moj! Kada vas vidim, ar me kida vrui; iz polja, s posla, vraaju se kui ko lu ak idem viu oja oj.

Trim i trim, pustivi volove, i kad ne radim, moje misli plove za vama to ste dinija od zlata, ko potonica miljem ste bogata, ko cvijet brnistre okrunjena sjajem. Ako vam, gospo, sve to srce dira, s prozora vaeg pogledajte na me, a ja vam evo za uzdarje dajem: svinjetu vaem punu korpu ira, teletu vaem punu korpu slame. A vama, gospo due umiljate, vama donosim koaru salate.
MILIEVI

WALTHER VON DER VOGEL WE IDE (1170-1228)

NJEMAKA

OVDJE POD LIPOM

Ovdje pod lipom Usred luga Bio je krevet dvoje nas: Zgaeni hipom, Ko dva druga, Trava i cvijee bjehu taj as! A pred lugom, gdje stoji dol, Tralalala! Slavuj je ljubavnu pjevo bol. Dola sam amo Cvijee brati, A moj me dragan doeka: On bje ve tamo. Boja mati, Kako li sretna bijah ja! Cjelov li da mi? Hiljade! Tralalala! Usne mi gore jo i sad, gle! Spremio mi je Leaj ba lijep; Cvijeem ga posuo svud. Tomu se smije Tko nije slijep, Ako na isti dospije put A po ruama moe da zna, Tralalala! Gdje mi je glava leala.

109

Da bi tko znao, Sto li sve nismo Radili tamo, ne dao bog! Stid ne bi dao Priznat, da mi smo Grlili tu se, i mnogo jo tog. Sve je to gledala ptiica, Tralalala! Al ona tajnu uvati zna.
JEI

KLARA HATZLERIN (15. stoljee) NJEMAKA

IZ PJESMARICE (1471)

Svom duom, tijelom tvoja sam, Najdrai mi od svih si, znam; Da mogu sebe da ti dam, Najsretnija bih bila ja. Ah, uzmi ljubav, uzmi sve, Po mojoj elji tvoje je. U srce svoje stavi me, Nek mojim kuca ilama. Ja sluim ti, ko da si car. I ljubavi me pali ar: Moj budi k novom ljetu dar To elja mi je jedina.

JEI

110

JUAN RUIZ (Arcipreste de Hita; 1283?1351?) PANJOLSKA

MALE ENE

Hou da skratim govor i da zborim bez zloe, jer moja rije je vazda pravi uzor kratkoe, a o malenoj eni malo se rijei hoe. Kratki se govor pamti, ako je pun jasnoe. Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena. Ako je ena mala, u njoj je ljubav golema. Mnoge velike ene nisu maloj ni sjena i od velikih esto bolja je mala ena. Ljubav me na to tjera da slavim ene male i evo, odmah u za njih velike rei hvale, za one male ene s kojima zbijate ale: hladne su poput snijega a kao vatra se pale. Izvana su ledene, u njima gore plami, one su oganj, radost, u krevetu, u tami; u radu i veselju njima prolaze dani. Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami! Biseru malom nitko ne moe sjaj da sprijei, mali eer je sladak, od sveg drai i prei, a mala ena ljubavlju najbolje zna da lijei. Tko dobro shvaa tome ne treba mnogo rijei. I malo zrno ita, to se u zemlju sije, vanije je neg orah i mnogo bolje grije, tako i mala ena, kad iz nje ljubav vrije, nijedna slast na svijetu milija od nje nije.

111

Kao to mala rua po boji sjajna biva, ko to u malo zlata poiva vrijednost iva, ko to u malo balzama veliki miris pliva, tako u maloj eni velika ljubav sniva. Kao to mali rubin mnogo ljepote ima, i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima, tako i mala ena mnoge pohvale prima zbog ljepote i ara, ljubavi i milina. Mala je ptica eva, malen slavuj to lijeta, ali pjevaju bolje od veeg ptijeg svijeta. I ena, kad je mala, to ba nita ne smeta, jer je ovjeku sla a od eera i cvijeta. Mala se ena ni s im usporediti ne da, ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je sjaj i radost, ljubav sla a od me a; bolja je kad se kua nego kad se gleda. Manja neka vam uvijek bude draa neg vea, jer nije mudro uzet veliko zlo na plea, Od dva zla biraj manje na to nas mudrac sjea zato u maloj eni poiva prava srea.
MILIEVI

MARQUES DE SANTILLANA (1388-1458)

PANJOLSKA

ROMANCA

Kud me noge nose ja ne vidjeh lice ko u obanice 112 sela Finohose.

Idu malo prije iz Kalatravenja put Svete Marije, zalutah sred stijenja i dno gorske kose ugledah pristalu obanicu malu sela Finohose. U drutvu pastira uvala je stada, po cvijeu, sred mira, gazila je mlada; ja sam udio se takvoj ljepotici i to obanici sela Finohose. Niti rua jasna ne bi za me bila ni toliko krasna, ni toliko mila, da sam susreo se prije s lijepim licem male obanice sela Finohose. Ne gledah je da me ne oara ime, no da bih saznao bar njezino ime, rekoh: Djevo, to se ee, lijepa lica, gdje je obanica sela Finohose?

113

Dobro doli k nama, (u smijehu mi vrati) ja razumijem sama to elite znati, no ljubavne ale nita ne zanose obanice male sela Finohose.
MILIEVI

GIL VICENTE (portugalski i panjolski pjesnik, 1470?1536?) DRAESNA

DJEVOJICA Gle draesne djevojice, krasna li je i pristala! Ti nam reci, o mornaru, na brodu si vijek proveo, je li brod i je li jedro, je li moda zvijezda jasna tako krasna? Ti nam reci, o vitee, to oruje bojno pae, je li konj i je 1 oruje, je li bitka ta opasna tako krasna? Ti nam reci, o pastiru, koji svoje stado uva, je li stado, je 1 dolina, je li moda gora glasna tako krasna?

114

MILIEVI

AUSIAS MARCH (1397-1459)

KATALONIJA

LJUBAVNA PJESMA

Ko bik to odmor u pustoi trai kad je od jaeg svladan protivnika i ne vraa se dok se ne osnai da pobijediti moe pobjednika, ja tako bjeim iz vae blizine, jer va mi pogled cijelu snagu ubi, i neu doi sve dok me ne mine taj ludi strah zbog kojeg sreu gubim.
MILIEVI

JORDI DE SAN JORDI (1397-1425) KATALONIJA

RASTANAK

Uzdiem, gospo, zbog vas izdaleka, a ludost moja sve me jae mori zbog te ljubavi kojoj nema lijeka te mi se radost u tugu pretvori kad se sjetim da moram otii i odijelit se od vaeg pogleda; zbog tog rastanka patnja e me stii i bol velika to srce izjeda. Znam, bolje bi mi bilo i umrijeti ko sveti Petar i sveci po redu okrutnom smru, nego doivjeti da prisustvujem tom tunom obredu.

Kad na to mislim, razum pove gubim, kad lud hodam, sam sa sobom zborim i sve rijeima odgovaram grubim, ako me netko smiruje i kori. U teke muke mene ljubav mee te do odlaska muiti ne elim vlastite oi, jer pomo mi nee znanje ni razum s umovanjem cijelim, i ako silom otii mi treba, hou da odem odmah, bez ekanja, od vaeg tijela, divnijeg od neba, a srce moje nek ostane s vama. O Boe, kako da se smrti spasim, kada se na em, smeten, nasred mora, u broduj to ga podiu talasi, daleko od vas i od ovih gora? Kada se, dalek, sjetim vaeg lika i mile zemlje, vae postojbine, umrijet u moda poput oajnika, kunui sebe i grubost sudbine. Vau ljepotu preporuam Bogu i umnost vau koja zlo otklanja, i vas to svijetu daste slavu mnogu, jer ast vam je u srcu upisana. Preporuam mu i oko ljuveno koje mi patnje nanese podmukle. Ostajte zbogom, najdivnija eno od svih koje su koulju obukle. Kraljice asti, svud, na svakoj strani, iv ili mrtav, ja sam va pred svima, i neka Bog me od zla ne obrani ako pogazim ljubav koju imam.
MILIEVI

116

CHARLES D ORLEANS (1394-1465)

FRANCUSKA

RONDO Lijepo li ju je gledat, boe, Ljupka je, dobra i milena! Ta prevelika vrijednost njena Svakome srce hvalom proe. Tko nagledati nje se moe? Ljepota sved joj obnovljena. Lijepo li ju je gledat, boe, Ljupka je, dobra i milena! Pa da se sve na svijetu sloe, Nijedna djevojka ni ena Nije ko ona savrena. Ko san me miso na nju proe. Lijepo li ju je gledat, boe!
ALE

FRANCOIS VILLON (1431-1480?)

FRANCUSKA

BALADA O DEBELOJ MARGOTI Toj ljepojci ako sluim dragovoljno, Zar sam zato luda, po miljenju vaem? S njom bi svako srce bilo zadovoljno, Stog za njenu ljubav ma i pojas paem. Pa kad dodu gosti, po krage kaem I donosim vino bez kavge i zloe: Tu im nudim vode, kruha, sira, voe. Pa tko dobro plati, podravljam ga: Svate, Svrati opet k nama, kad god ti se hoe, U jazbinu ovu gdje nam poso cvate!

A1 ponekad znade izbit ljuta tua, Kad se tko bez pare k Margoti uulja; Gonim ga i grmim: Daleko ti kua, Skidaj hlae, gae! Gdje je potkoulja? A sad bje otale, bezona si hulja! Podboim se, sijevam gle ti Antikrista! A on mi se kune smru Isukrsta, Da je zadnji puta! epam kladu, brate, Zviznem ga po tikvi, polomim mu krsta, U jazbini ovoj gdje nam poso cvate. A kad sve se smiri, ona vjetar puta, Debeo ko dobro ugojena urka. Cerei se, apu na tjeme mi sputa I veli: Vozi! pa me nogom gurka. Tad hremo pjani zvonko poput turka; A u zoru, kad joj krule jutro javi, Na mene se popne, da svoj plod ne davi. Pod dahtanjem njenim tad provodim sate, Dok me poljupcima malone udavi, U jazbini ovoj gdje nam poso cvate. Vjetar, mraz il tua moj se hljebac pee! Izvrstan sam ortak lopue jo vee. Lijepi par smo: krpa na e svoje vree: Lonac svoj poklopac, vrijedni iste plate, Odani uitku ba smo vrake sree. Ne traimo asti, il ona k nama nee, U jazbinu ovu gdje nam poso cvate.
KUKOLJA

118

MATTEO MARIA BOJARDO (1441-1494) ITALIJA

JA VIDJEH

Ja vidjeh sunce gdje se s mora die pod bujnom grivom od zlaanih zraka, a u licu mu takva sjajnost arka kao da plamen iz puine lie. Vidjeh kad grane rosom se ogrnu, ruu kad cvatu takvom bojom sine te svak bi reko, motre iz daljine: to vatra gori na zelenom trnu. Proljee vidjeh, zemlju obnovljenu, i mlade travke kad se blago prue i kad bujaju mla anim ivotom. I vidjeh jednu boanstvenu enu pod ranim suncem kako bere rue i sve na svijetu zastire ljepotom.
MILIEVI

KROZ KAKVU OLUJU

Kroz kakvu oluju samo moram proi, Srea, ne, nije bila sklona meni, Ona sipa na me snijeak zale eni, Da kasnije mogu svoj elji doi. Ispod ljuta neba ja u isto poi, Strah me nee biti vjetra ni studeni, Jer se u mom srcu igra val ognjeni, Pa mi zbog njeg zima nee nita moi.

Uz Ljubav se njeno stislo bie moje, A ona mi kae putove, kroz koje Moja enja ravno samo k njojzi stie. Sada bijela rua, a sad bijelo cvijee, Priinja se meni snijeg to s neba lijee, Dok mislim na Sunce, kome sam sve blie.
DELORKO

LORENZO DE MEDICI (1448-1492)

ITALIJA

KROZ PAMET MOJU

Kroz pamet moju nepsretano luta i u sjeanje vraa mi se esto haljina ona, i vrijeme, i mjesto gdje gospu svoju vidjeh prvi puta. Ti zna, ljubavi, kakav ar je kiti, jer ti si uvijek uz nju boravila; koliko bjee draesna i mila, teko je rei, teko zamisliti. I to su sjajne zrake sunca, kada po snijegu sjaju vrh planinskih strana, nad bijelom haljom to je kosa njena. No to da zborim i nabrajam sada! Gdje ima sunca tu je uvijek dana, raj je nebeski gdje je lijepa ena.
MILIEVI

120

ANGELO POLIZIANO (1454-1494)

ITALIJA

NA OH SE

Na oh se, cure, jednog lijepog maja izjutra usred zelenoga gaja. Ljubice bjehu okolo, ljiljani, cvjetii ljupki sred zelene trave, modri i bijeli, rumeni, zlaani: stadoh ih brati, prinosit do glave, da njima kitim svoje kose plave, vjeniem ljupkim da okrunim prame, Nadoh se, cure... Kad je u skutu puno cvijea bilo, ugledah rue raznovrsne boje; potrah tad da skupim puno krilo, tako im bjehu blagi vonji koje osjetih kako bude srce moje i elju slatku, boanstvene plame. Nadoh se, cure... Promatrao sam: bjehu tako mile da izre ne znam, one rue tada: neke su netom u pupoljku bile, neke tek vehnu, a neka je mlada. Amor mi ree da uberem sada na trnu to su najcvjetnije za me. Na oh se, cure...

121

Laticu svaku kada iri rua, kad najljepa je, tad je treba brati; vjeniu ukras tad najbolji prua, prije no ari bjeat e joj stati. Berimo, cure, kad najvie cvati u vrtu rua od ljepote same. Na oh se, cure...
ALE

JACOPO SANNAZZARO (1458-1530)

ITALIJA

UT ETE OPET

ut ete opet, obale sunane, pla i jad tei no to itko sluti; o ume, bolne glase ete uti i tuan zvuk zbog stare moje rane. ut e, o more, muke dobro znane, i ribe e mi albu osluhnuti; lahori, druzi, nee ostat kruti na uzdisaje arke to me hrane. ivi l sred hridi ovih iskra ista ljubavi prave, moebit ih gane srce to ude izgara i blista. Ah, njena milost nee da mi svane: spram mojoj udnji ona je sve ista, pa i spram suzi kad iz oka kane.
ALE

122

LODOVICO ARIOSTO (1474-1533) ITALIJA

SRETNI ZATVOR

Zatvore sretni, ljupki, gdje me stavi Dumanka moja i slatka i lijepa, A1 ne rad srdbe to joj srce cijepa, Ve radi milote i njene ljubavi; Zatvori drugi, kad ih se zabravi, Stue, a moj mi radost i okrepa: Ne ekam suca od zakona slijepa, Ni smrt, ni muke, nego ivot pravi; Ve blagi doek, vrele zagrljaje, Rijei, to dem ih nikakav ne sputa, Igru i alu, milovanje milo; Vatrene dane, slatke poljubljaje Tisuu, tisu, tisu, tisu puta Sve da ih zbrojim, malo bi ih bilo.
ANGJELINOVI

GASPARA STAMPA (1523-1554)

ITALIJA

SONET

Kojoj je od vas, gospe, upoznati stalo Gospodina moga, nek sebi doara Mlada, umna stvora, kome nema para, I kojeg je svako slavlje ovjenalo.

Puti ive, svijetle, oka to bi znalo Razigrati mnoge, krupnim likom stvara Sliku savrenstva pravoga tek ara Ljubavnog u njega, ah, ima vam malo. A tko hoe mene upoznati, nek gleda enu trepetljivu, due osjeajne, A uz to slaba, napaena lika: Boravite vrsto vjere ive, stalne: Jednu to, jer plae, uzdie i preda, Ne moe da gane krutog ljubavnika.
DELORKO

TORQUATO TASSO (1544-1595)

ITALIJA

URBINSKOJ VOJVOTKINJI U nezreloj dobi, plavoj rui slina, Bila si, koja na sunane zrake, Ne otvara grudi, neg sred svoje lake Zelena halje, nije svijetu vina! Ili jo bolje sliila si Zori, (Smrtna stvar nije pore enje za te), S koje polja blijete, a brda se zlate I ista rosa kao dijamant gori. Sad iako nisi ko prije zelena, Iako ti prva mladost nije dana, Jo si uvijek svjea, mila i rumena. Tako se i cvijet vie krasan raji, Kad otvori ake, a sunce sred dana Vie nego s jutra svjetluca i sjaji.
DELORKO

CVIJETI ZUZORI

Ni svjee stablo nema takve kose, Kad ih rasplete, il mraz ih stegne leden, II l kad se nona koprena razvede Ko te, to mree Amorove nose. Ni zvijezde jutra, vlane jo od rose, Na istom nebu, privlane i blijede Nisu ko oi, to me egu, lede, Ko usnice, gdje grimiz skupio se. Da, to je cvijet, visoko u ljepoti I kreposti, kog Ilirija rodi, A1 amo ga je prevezao Amor: Tu uzdasi mu nai laki lahor, A mjesto toplih voda tu od plaa Ljepota mu je i zamamnost jaa.
SLAMNIG-SOLJAN

EPIGRAM

Da mi je biti pela, gospo lijepa i stroga, da iz vas siem soka medenoga; pela bi bar smjela da vas ubode u ta prsa bijela i na taj nain da vam se osveti, pa u toj slatkoj rani da ostavi svoj ivot okonani.
MILIEVI

125

MADRIGAL

ute ume i rijeke, more bez vala sniva, vjetar u spilji smiren otpoiva, a tamna no je puna tiine, koju stvara bijela luna: svu ljubavnu milinu mi sakrismo u tminu: nek ljubav naa veeras ne die i neka se ne glasi, nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.
MILIEVI

126

KARLO PUCI (latinist, 1461-1522)

HRVATSKA

POHVALA DJEVOJCI JANJI (Odlomak iz Prve elegije)

Zar nisi krasna kao nebo i divnija od zvijezde? Koja ljepota tvoju zasjeniti moe? Oi su ti ljepe od suneva sjaja, a mlijena ramena svjetlija od snijega. Izgaram, kad me kao zvijezda promatra. Izgaram, kad zbori il utljiva uti. Izgaram, kad skladne rijei govori. Izgaram, kad na tle hladno obara oi, II l kad se osmjehuje il gorko plae il ljupke izgovara rijei. Izgaram, bilo da hitrim hodom izmie oku ii l smirena po stazi koraa. Izgaram, pa ako si me odvie mrzila ii l moda sada arko ljubi. Takve zlatne niti isplele su meni Sudenice! A ja bih radije htio da mnogi gorki pretrpim tren nego da val brzice rijeke primi moj sjen!
SMERDEL

127

ELIJE LAMPRIDIJE CRIJEVI (latinist, 1463-1520) HRVATSKA

NEPOSTOJANA FLAVIJA

Tee je milovati tvoje tijelo to uvijek izmie nego dohvatiti na obali morskoj Proteja to proricati znade. Htjedoh da te cjelivam, al usne moje niz jagodice skliznue tvoje. I kad htjedoh bujne da pomilujem grudi, ti prekrila si rukom drai krasne. Al onda elio sam da te zagrlim, taj vrat tvoj nemirni da obuhvatim... Uzalud se pruile ruke... Jer kad se ponadaju one da ve te grle, ti vjeto njima izmie pa one klonu nepomine...
SMERDEL

DORE DRI (1461 -1501)

HRVATSKA

ODILJAM SE

Odiljam se, moja vilo, bog da nam bude u drubu; pla i suze i moju tubu da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Pokle ti je sluba mila koju ti sam ja inio, a sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.

128

Putovaje, uzdihaje i srdacem svaki danak, a na oi moje sanak da t ne pride, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjea, od svih tuga ma najvea; da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Ne uzdam se u dni kratke da te vidu, srce moje, koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Ako drumak pomanjkaje ter te ivot moj ne vodi, srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj sluit, a s tobom se ne razduit; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Ja ti dadoh vjeru moju do ivota da te sluim, a po smrti da te zdruim; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo. Govori se: pravi sluga i tko bude vjeran biti, u vijek nee izgubiti, tko se bude potruditi. Odiljam se, moja vilo. Oh, kako ja, moja vilo, odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.

129

HANIBAL LUI (1485-1553)

HRVATSKA

JUR NIJEDNA NA SVIT VILA

Jur

nijedna

na

svit

vila

lipotom se ve ne slavi, jer je hvale sve skupila vila ka mi srce travi. Ni e biti, ni je bila njoj takmena ka se pravi. Lipotom se ve ne slavi jur nijedna na svit vila. Vrhu njeje vedra ela vridna ti se kruna vidi od kosice ku je splela, kojom zlatu ne zavidi; svakomu je radost vela, kad ju dobro razuvidi. Vridna ti se kruna vidi vrhu njeje vedra ela. Obrve su tanke i crne nad crnima nad oima; crne oi kada svrne, lovik tugu prem da ima, tuga mu se sva odvrne prima. Nad crnima nad oima obrve su tanke i crne. za veselje koje

130

Kako polje premaliti lica joj se ruom die, rua nigdar pri na sviti toli lipa ne iznie. Mladost e se pomamiti, kojano se za njom stie. Lica joj se ruom die kako polje premaliti. Pri rumenih njeje usti ostao bi kuralj zada; zubii su drobni, gusti, kako biser ki se sklada; slatku ricu kad izusti, bi re mana s neba pada. Ostao bi kuralj zada pri rumenih njeje usti. Blaen tko joj bude grlit grlo i vrat bil i gladak; sria ga e prem zagrlit, iviti e ivot sladak; arko sunce nee hrlit da mu pojde na zapadak. Grlo i vrat bil i gladak, blaen tko joj bude grlit. Lipo ti joj ustrepeu prsi bilji sniga i mlika, tere oi na nje meu, ki alosti iu lika, jer ne mogu slatkost veu umisliti do vik vika. Prsi bilji sniga i mlika lipo ti joj ustrepeu.

131

Prsti su joj tanci, bili, obli, duzi, ravni, prosti, gdi bi zelen venac vili ali krunu od vridnosti, koga ne bi prehinili od lefane da su kosti? Prsti joj su ravni, prosti, obli, duzi, tanci, bili. Od svih gospoj, ke su godi, gospodina njoj se prosi, meju njimi jer kad hodi, toli lipo kip uznosi, bi re tanac da izvodi, tim se ona ne ponosi. Gospodina njoj se prosi od svih gospoj, ke su godi. Grihota bi da se stara ova lipost uzorita, boe, ki si svim odzgara, in da bude stanovita, ne daj vrime da ju shara do skonanja sega svita. Ova lipost uzorita grihota bi da se stara.

IVAN BUNI (1594-1658)

HRVATSKA

SLATKA DUO MOM IVOTU

Slatka duo mom ivotu, ah drago ti travi mene kroz zamjernu tvu ljepotu i razblude te ljuvene.

Milo ti mi e bolovati ugodnome mom nezdravi i svakomu pripijevati tko me veza i zatravi. Vi ste, vi ste zamrsili moju mladost, svijetli prami, i u ropstvo postavili zlatnijeh ica verigami. Vi ste krivci, krivci vi ste me slobode izgubljene jer vi sami uloviste zlatnom mreom tvrdo mene: Vi, dadei tiho i blago vrh snjeana bila vrata, utopiste mene drago sitnom rosom suha zlata: Vi ste kruna zlatni kosi bez procjene slavna dosti kom se dii i ponosi esarica od lijeposti. O razbludni svijetli vlasi, moj gorui prami lijepi, o sunani zraci drai s kojieh dua ma oslijepi: O dubravo ne zelena neg li od zlata istonoga, slatka plato ma ljubljena, dragi otkupu srca moga.

Pravo e pravo vjerovati da ovim zlatom strijele svoje vazda ljubav pomno zlati kada ranja srce moje. Od ovoga svijetla prema spletena mu jest tetiva, od ovoga snuje sama zastor kijem se zasljepljiva: Od ovoga vlasa zlatna, od njega su izatkane meke uze, tanka platna kojem lijei moje rane. Ma pjesance, ne naprijeda, ustavi se, pjesni mila, evo i ti sa mnom, gleda, u pram si se zamrsila. Oba emo robovati u srijed veza zlatnijeh ica i suni se sreni zvati, ja rob, a ti robinjica.

134

CLEMENT MAROT (1496-1544)

FRANCUSKA

NISAM TO BIJAH

Nisam to bijah, vidim eto, i to sam bio nikad vie, proljee moje, moje ljeto ve mi kroz prozor iskoie. Ljubav je, iznad svih bogova, bila gospodar moje volje. O, da mi se je rodit snova, sluio bih je jo i bolje!
MILIEVI

MAURICE SCEVE (1510 -1564)

FRANCUSKA

DELIJA

Sam sam, ona sa svojim je drugom, I u branoj dok poiva luci, Od bjesnila valjam se u muci. Na rukama poiva mu s tugom Njegov dodir zasipa me rugom; Vri slaba, to je dunost eni; Ljubav skvrni, to je pravo plijeni. To je ljudsko, a ne boje pravo! O zakone sveti, krut si meni, Jer ja patim, njoj to skrivi avo.

JEI

135

PIERRE DE RONSARD (1524-1585)

FRANCUSKA

USTAJTE, MARIJO

Ustajte, Marijo, ljenivice mlada: ve se nebom ori poj veselih eva, ve slavuj u grmlju tankovito pjeva, i svoju ljuvenu tugovanku sklada. Na noge! Po imo vidjet travnjak mali, to biserom blista, i pupoljke bujne vae rue krasne te klinace rujne, koje ste briljivo sino zalijevali. Sino ste lijeui kleli oi svoje, da ete od mene jutros di se prije, ali san u zoru, drag diklicam to je, jo vam slatkim drijemom divne oi krije. Ah! dajte da njih i vae lijepe grudi sto puta cjelivam, da vas tako budim,
TOMASOVIC

USRED TMINE NOI

Usred tmine noi ja sam jednom snio kako se preda mnom grob otvara jedan: smrt lee u njem, sva od strave blijeda, to grob je Marije odzgor natpis bio. Od tog sna preplaen kliknuo sam smjesta: I ljubavlju, dakle, ljudski zakon vlada! Najljepe je svoje izgubila sada, i njegova carstva s jednom smru nesta.

Ni doreko nisam, kad u zoru ranu putnik neki brian na vrata mi banu, i vijest bolnu saznah od putnika toga. Hrabro, duo moja, slijedit nam je treba: isti smjer bje puta i njenog i moga; i ve ujem kako zove nas sa neba.
T0MAS0V1

MRTVOJ MARIJI

Ko to majskoj rui, kad blista na grani u mladosti lijepoj, u svom prvom cvatu, i nebo zavidi na sjaju i zlatu, a Zora je, plau, suzom rose hrani. Ljubav i milina u njoj sniju tada i mirisom njenim vrt itavi die, a onda, najednom, od ege i kie nemona umire, list joj po list pada. Tako tebe, mladu, u ranoj ti zori, dok te sve slavilo s ljepote i sree, kobna Parka ubi i u prah obori. Posljednji ti poklon alost moja prua: tu posudu s mlijekom i koaru s cvijeem, da iva i mrtva bude kao rua.

MILIEVI

137

SONET HELENI

Kada stara bude, navee, pri svijei, predui uz vatru, ti e iznenada poju pjesme moje u zanosu rei: Ronsard me slavio kad sam bila mlada. A sluavka tvoja te e rijei uti, premda ve pospana od dnevnog rada, na moje e ime glavu podignuti i besmrtne hvale rei e ti tada. Ja u bit pod zemljom, avet bez kostiju, pod mirtom u sniti, dalako od sviju, a ti e kod pei, stara i pognuta, alit ljubav moju i svoj prezir ljuti. Zato ivi danas, dok ivota puti ruama ti cvatu, i ne ekaj sutra.
MILIEVI

LOUISE LABE (1526-1566)

FRANCUSKA

SAN

im mi se tijelo u postelji prui i u san klone da odmora na e, alosni duh moj iz mene iza e i k tebi leti, oko tebe krui. Tad mi se ini: u meni prebiva eljeno dobro koje sam sanjala i za kojim sam tako uzdisala te esto miljah da u svisnut iva.

138

O slatki snovi, prepuni tiine, odmore blagi, moja sretna noi, neka se san moj nikad ne prekine. Ako ne moe moja jadna dua do svoga dobra u stvarnosti doi, neka ga barem u obmani kua.
MILIEVI

SONET

Dok mi suze mognu iz oiju tei, za vremenom s tobom provedenim patit, dok jecaje glas mi mogne uzdrati, kroz uzdahe barem rije poneku rei; dok mi ruka mogne u leut zvonei o lijeposti tvojoj ice prebirati; i dok duh mi htjedne samo za te znati nikakvoj ne tee izvan tebe srei, ja ivjeti elim sve do toga trena. Ali kad outim da sjaj zgasnu zjena kad glas mi zamukne, ruka mo izgubi, u tom smrtnom stanu kada duh mi jadan pokazat ne mogne vie kako ljubi, smrt u molit nek mi dan pomra tada.

TOMASOVI

PHILIPPE DESPORTES (1546-1606)

FRANCUSKA

VILANELLA

im izbivah, Rosette, malo, srce vam se izmijenilo, nestalnost vam jer je znalo, i mom isto to se zbilo; ari takve nevjernice kanit u se dok iv trajem; vidjet emo, pastirice, tko e prvi da se kaje. Dok u plau bolan venem svoj odlazak kunu jadan, po navadi mjesto mene vi grlite drugog sada. Nemaju ni vjetrenice tako brze okretaje; vidjet emo, izdajnice, tko e prvi da se kaje. Obeanja gdje su mnoga, na rastanku rijei mile? Varka srca nestalnoga one suze zar su bile? Boe, kakve laljivice! Proklet, tko vam vjeru daje! Vidjet emo, pastirice, tko e prvi da se kaje.

140

Onaj to mi mjesto ote kao ja vas ljubit nee; koju ljubim, ta ljepote i vjere je od vas vee. Ljubavi se drte svoje, za promjene ma ne haje, vidjet emo od nas dvoje tko e prvi da se kaje.
TOMASOVI

AGRIPPA DAUBIGNE (1552-1630)

FRANCUSKA

LUDA LJUBAV Snanim bljeskom svoga boanskog pogleda mene smrtnog tvoja nebeska ljepota nagna da okuam to je smrt i bijeda da bih se domogo besmrtna ivota. Duh tvoj me zanese i nebu me ote, tvoj plamen boanski smrtnost mi sagori, moja dua s tvojom bje puna divote: boginjo, bozima ti me ravnim stvori. Usnom htjedoh tai usnice crvene, da bih, lien smrti, ljepost vjenu brao; ambrozija, nektar hranili su mene, najsla e boanstvo tad sam uivao. Imam rtvenike posred rajskih dvora ko i drugi bozi, puni zlobna bijesa, i za me se, Boe, stidi Ljubomora, otkad zvijezdom svojom izmijenih nebesa.

141

Slijepi, kivni ljudi gone me bez kraja, ljestvama do neba popeli se k meni: no ja im prezirem zemlju iz svog Raja, a uz ljepost tvoju nit nebo ne cijenim.
MILIEVI

VOITURE (1598-1648)
FRANCUSKA

RONDO

Svako tijelo, svaka slika, sve je runo ispred lika to ga Ani nebo dade, njene oi, usne mlade plijene srca prolaznika. Njeno grlo, boje djelo, njena prsa, njeno tijelo, sve to mami, sve to zove, sve je lijepo. Ali moje enje plove oko jedne stvarce zlatne, rumenkaste, delikatne, no to je samo za bogove. Manimo se, pero moje, sve je lijepo.

MILIEVI

142

THEOPHILE DE VIAU (1590-1626)

FRANCUSKA

SAMOA U tom dolu usamljenu, na um vode to se toi, jelen riu sputa oi k vrelu, motre svoju sjenu. Iz potoka gdje Najada otvorivi dveri svoje sred kristalna stana poje, zvone zvuci serenada. Nimfa lovom satjerana u hlad ovih luga zade da skrovito mjesto nade, od satira divljeg gnana. U brijestova mladih sjeni spokoj sniva hladan, sjetan, dok granama njie vjetar ire neki ar ljuveni... Corine, blie sada do i:

prostrimo se tu na polje, da budemo skriti bolje, ili sa mnom spilji po i. Oh, otvori oi snene: sto ljubavi lei tamo, njezinih su strijela plamom ispunjene tvoje zjene. Od pogleda znaj da tvojih i sam Amor biva svladan, te u svojem carstvu sada u uzama ko rob stoji...

TOMASOVI

GARCILASO DE LA VEGA (1503-1536)

PANJOLSKA

SONET

Dok se ljiljan i rua mirisava bojom na licu vaemu ogleda, dok edna vatra vaega pogleda svjetlou istom oluju svladava; dok vae kose, pomnjivo sabrane i privezane u vrpcu od zlata, vjetar vam mrsi oko bijelog vrata, vijore njima urno na sve strane; proljea vaeg berite to prije plodove slatke, dokle bijesno vrijeme vrhunac lijepi snijegom ne pokrije. Jer hladni vjetar rui smrt zadaje i sve e brzo promijeniti vrijeme, koje ne mijenja svoje obiaje.
MILIEVI

GUTIERRE DE CETINA (1515-1557) PANJOLSKA

MADRIGAL

Oi jasne i mirne, ako umilnost vaa svakog dirne, zato ste za me uvijek pune leda? Ta to ste manje krute i to je u vas vie smilovanja, to ste ljepe za onog tko vas gleda.

144

Stog ne budite ljute, da vam ljepota ne bi bila manja. Aj zlo i naopako! Oi jasne i mirne, o, gledajte me, pa makar i tako!
MILIEVI

BALTASAR DEL ALCAZAR (1530-1606)

PANJOLSKA

PJESMA

Moja ljubav tri su stvari i svaka mi srce rani: lijepa Ines, dobra unka i sa sirom patlidani. Zbog te Ines, ljubavnici,

pamet mi je bila slijepa te sam skoro zamrzio sve to nije Ines lijepa. I tako sam ludovao dok mi nije jednog dana za marendu dala unke pa sira i patlidana. I otada nitko ne bi mogo pravo da rasudi za kojom mi od tri stvari ponajvie srce udi, jer razlike tu vam nema, sve je dobro i bez mane: sad bih Ines, sad bih unku, sada sir i patlidane.

unka je iz Aracena, a Ines je ljepotica, dobar sir i patlidani panjolska je poslastica. I ako se pravo vae tereti su poravnani, sve je isto: unka, Ines i sa sirom patlidani.
MILIEVI

FERNANDO DE HERRERA (1534-1597) PANJOLSKA

SONET Rujno sunce, to ara bezbroj boja blistavom bakljom po nebu uznijetu, vidje li igdje ljepote na svijetu ko to je mirna, sretna Svjetlost moja? Vjetriu blagi neujnih koraka, to si nas esto svjeim dahom sreo, kad Svjetlost moja stavi zlatni veo, takne li igdje ljepih uvojaka? Mjesee, slavo noi, divni Zbore zvijezda, to blude nebesima, sjajne, da li sretoste takve zvijezde dvije? O Sunce, Vjetre, o vi Svjetla gore, uste li moje vapaje beskrajne, vidjeste l Svjetlost koja gore bije?
MILIEVI

146

LUIS DE GONGORA (1561-1627)

PANJOLSKA

LIJEPA LEONORA

Za rujnom zorom sunce pozlaeno pomaljalo se kroz vrata istoka, ona u cvijeu, ljubiasta oka, ono u zrake sjajne okrunjeno. Kao da sreu il bol svoju slave, ova umilnim, ona bolnim glasom, malene ptice pri tom svjetlu jasnom, u svjeem zraku i sred rosne trave. A kad poelje lijepa Leonora da tijelo prui vjetru, duh kamenju, pa poju si e iz svojega grada, ne uh ve ptice i ieznu zora, jer sve postade nijemo u u enju; (il moda ja sam obnevidjeh tada!?)
MILIEVI

SONET

Dok uzalud se takmi s kosom tvojom to isto zlato, kad se suncu preda, dok elo tvoje s preziranjem gleda ljiljan u polju, sjajan bijelom bojom; i dok bi oi radije ubrale usnice tvoje neg karanfil rani, dok vrat tvoj divni ponosno se stani i zasjenjuje blistave kristale, 147

uivaj kose, vrat, usne i elo, prije neg sve to, to je nekad sjalo ko zlato, ljiljan, kristalna iskrita, ne bude s tobom zajedno postalo, ne blijedo srebro ili cvijee svelo, ve otpuh zemlje, dim, sjena i nita.
MILIEVI

JEDNOJ DAMI IZ GALICIJE KOJA JE U ITALIJI SVOJIM TIJELOM ZARADILA BOGATSTVO

U kune si se odjela dopola, zlo naih kesa, sreo podlih Juda, kurvo, punija promjena i uda neg igra kola i let sto sokola. S galjekih kuna ne budi ohola, po mekoj dlaci poznate su svuda, a zara ene ne ba s mnogo truda, jer krmarska ti pomogla je kola. Prednji si dio kunama podila spomou uvijek vlanog prednjeg dijela, to ga panjolske kie namoie. A Italija alosna je bila to i na stranji nisi kune djela, kad ih stranjica zaradi jo vie.

MILIEVI

148

ROMANCA
Djevojka najljepa iz naega sela udova je danas, a juer ga srela, vide da joj oi odlaze u boj majci svojoj kae to joj slua bol: pustite da plaem na obali mora. Jer mi daste, majko, u moj mladi dan tako dugu patnju, tako kratak san, kad me povjeriste tom to u rat kree odnose mi kljue slobode i sree: pustite da plaem na obali mora. Ove moje oi svaki pogled blag u gorko plakanje nek okrenu sad, to drugo da rade u nevolji toj, u rat ide onaj to mir bio moj: pustite da plaem na obali mora.

149

Nemojte me prijeit ni re krivi sud, pravo nije pravo, drugo j uzalud, ako me volite, ne inite zlo, utei umrijeti o, strano je to: pustite da plaem na obali mora. O majko, tko ne bi

zaplakao tu, pa imao duu od kamena svu, tko alio ne bi moju jadnu kob vide kako vene najljepa mi dob: pustite da plaem na obali mora. Nek idu i noi kad morahu po oi, zbog kojih sam bdjela mnogu no, neka, da ne vide samou i bol dok mi je suvino pol kreveta mog: pustite da plaem na obali mora.

MILIEVI

150

NEPOZNATI PJESNIK (16. ili 17. stoljee)

PANJOLSKA

CRNA GOSPA

Za gospo om jednom crnom crni je udvara tuni mnoge crne suze lio a iz svojih crnih grudi. Do e joj u crnoj noi, tako crnoj kao da je zbog njegove strasti crne odjenula crne halje. Gitara mu bila crna, zelenih i crnih ica, i vijci su na njoj crni jer ih crna ruka dira. Crn mi Uskrs, ako nisam zbog milina crnih tvojih postao ve mnogo crnji od crnine vjene noi. Jednu crnu milost molim, ako milost crnu ima i ako se crnca samo crnim plaa milostima. Gospo a je crna tada na crnca ve ljuta bila i svog crnog udvaraa crnom rijeju ojadila:

151

"Nek u crnu propast ide crnac to toliko eli, jer za crnce zaljubljene mi imamo crni prezir". A gospodin crni tada, ne htiju ocrnit sebe vie nego bje crn, skide crni eir i pobjee.
MILIEVI

LOPE DE VEGA (1562-1635)

PANJOLSKA

ENA

ena je dobro najvee u ljudi, (ludost je rei da to nije tako) ona nam daje ivot, dobro svako, ona nam esto smrt i otrov nudi. Mirno se nebo u oku joj budi, a mnogo puta paklu je jednako; svijet vrijednost njenu uoava lako; a ovjek pati od podle joj udi. Ona krv daje, ivot nam podari, i bog ne stvori od nje lu e stvari: sad an eo je, sad gora od zmije. Voli pa mrzi, miluje pa mrvi, i ena, to je ko putanje krvi to katkad spasi, a katkad ubije.

152

MILIEVI

BUHA

Ubode neka iva stvarca kleta u bijele grudi lijepu Leonoru: dragulj s biserjem, sjaj ruina cvijeta taj trag gdje zubi nevidljivi oru. Ona, ljutita, smoi u tom trenu dva sjajna vrka na bijelim prstima i gnjee njima buhu prestraenu u jednoj kazni dvje osvete ima. Izdiu, buha ree: Jao, boli! Za sitan ubod hoe me ubiti! Ja rekoh: Buho, tebe srea prati; ustavi dah i Leonoru moli nek pusti da je ubodem gdje i ti, i svoj u ivot za smrt tvoju dati.
MILIEVI

BARTOLOME LEONARDO DE ARGENSOLA (1562-1631) PANJOLSKA SONET

Prvo ti moram priznat, don Juane, da ona rumen kod gospe Elvire, kad dobro gleda, iz nje ne izvire, ve su te boje novcima satkane. Ali ti moram priznat isto tako, da je tolika lijepost njene lai, da niti lice, puno prave drai, ne moe s njenim takmiti se lako.
153

No najgore je to ta varka kleta pamet mi uze, premda svi mi znamo kako nas vara narav plemenita. Jer plavo nebo to ga svi gledamo, niti je nebo ni je plavo. teta to sva ta rasko nije istinita.
MILIEVI

FRANCISCO DE QUEVEDO (1580-1645) PANJOLSKA

VARAVI UICI SNA

Floralba, sanjah da te... Zar da kaem? Da, jer san bjee, da te grlim ludo. Ljubavnik samo, u snu, takvo udo stvara, i skupa raj i pako slae. Tvoj snijeg ledeni i moj oganj vreli, kao suprotne iz tobolca strijele, spajao Amor, spajao ih smjele, ko ljubav moja, kad te budna eli. I rekoh: da mi sudbina dosudi, ako sam budan, da ne zaspim nikad, i ako spavam, da se ne probudim. Al probudih se, nesta to sam snio, i vidjeh da sam ivio u smrti, i vidjeh da sam, ive, mrtav bio.
MILIEVI

154

BERNARDO DE BALBUENA (1568-1627)

PANJOLSKA

SONET

Izgubljen, gospo, lutam bez ivota, bez vas, bez sebe, bez bia, bez Boga, bez vas, jer neete udvaranja moga, bez sebe, jer vaa daleko je ljepota; bez bia, jer od vas kada sam daleko, svaka me stvar od bia mog rastavlja, bez Boga, jer dua Boga zaboravlja misle kako bih ljubav vau steko; bez ivota, jer dua nije s njime, i ako nisam mrtav to je zato to vjeru u vas izgubit ne mogu. O lijepe oi, o blistavo zlato, pogledajte me i vratit u se time vama, sebi, biu, ivotu i Bogu.
MILIEVI

155

LUIS DE CAMOES (1524-1580)

PORTUGAL

JAKOB I RAKELA

Sedam je godina Jakob pastir bio Labanu, ocu br anke divne Rakele; ne ocu, ve njoj je sluio dane cijele i samo nju je kao nagradu htio. S nadom u dan jedini tekli su dani i sati, im pogleda je, sretniji je od sviju: ali se otac njezin lukavstva lati, mjesto Rakele dao mu je Liju. Vidjevi tuan pastir kako je varkom obmanut tako pastiricu svoju izgubio, kao da je nije zasluio dvorbom arkom, sedam godina novih produio je zadatak, rekavi: Sluit u dalje, ako ne bude bio za tako dugu ljubav ivot tako kratak.
CETTINEO

LJUBAV

Ljubav je oganj to nevidljiv gori, rana to boli, al se ne osjea, ona je nikad zadovoljna srea, bol to ne boli nego mukom mori. Ne eljet drugo nego da se ljubi, izme u svijeta ii sam i zdvojan, u zadovoljstvu ne bit zadovoljan tamogdje se gubi.
156

zaradu

htjeti

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji: pobije enome na usluzi biti, vjernost poklanjat onom tko nas bije. No kako ljubav moe darom svojim smrtna nam srca skladom ispuniti, kad tako mnoge suprotnosti krije?
MILIEVI

O DOBRA DUO MOJA

O dobra duo moja, ti se vinu tako prerano iz bolnog ivota i odmara se sred rajskih ljepota, a ja jo idem kroz zemnu gorinu. Ako u zranom stanu nebeskome miso na ivot smije da vas gane, sjeti se katkad ljubavi odane koja je sjala u pogledu mome. I ako moda ustanovi da ti uga a neto ova patnja kleta koju zbog tebe sad podnosim bijedan, moli se Bogu, to ti ivot skrati, nek me to prije digne s ovog svijeta, da s tobom budem, da te opet gledam.
MILIEVI

157

SONET IZ INDIJE

Ljepota ove hla ane planine, sjene zelenog kestenova granja, ovi potoci blagog otjecanja gdje sva alost nestane i mine. Mukli um mora u tom stranom kraju poinak sunca kad za gore pada, skupljanje u tor i posljednjih stada, borba oblaka u nebeskom sjaju. I sve od ove prirode bogate, to nam je tako raznoliko dano, sve me to mui, kad nisam uza te. Bez tebe sve me vrije a i ranjava, bez tebe tu me mori neprestano uz mnogu radost mnogi jad i strava.
MILIEVI

ROBINJA BARBARA

Robinja me ova svojim robom ini i jer ivim u njoj ne da mi da ivim. Oi ne vidjee nikada na svijetu tako lijepu ruu u njenom buketu.

Ni na nebu zvijezde ni cvijee iz polja, nita nije lijepo kao ljubav moja: neobino lice, oi mirom gore, crne i umorne, no smru ne more. ista, iva ljupkost u njima joj tinja, te je gospa onom kome je robinja. Njene crne kose kada se pojave, nitko ve ne smatra da su lijepe plave. Ta crnina divna sve ljubavlju plijeni, te bi i snijeg htio da boju promijeni. Vesela joj blagost bistru umnost krije: tu inka je udna, no barbarka nije. Ta spokojna dua oluju sputava, uz nju patnja moja odmorena spava. Ta me robinjica svojim robom ini i jer ivim u njoj, ja moram da ivim.
MILIEVI

Ova pjesma odnosi se na neku enu, crnkinju ili mulatkinju, s kojom je Camoes ivio u Indiji.

159

SOR JUANA INES DE LA CRUZ (1651-1695) MEKSIKO

U OBRANU ENE

O vi ljudi nerazumni, to enu optuujete, a neete da vidite da ste uzrok njena grijeha. Vi to arko nastojite da steknete njezin prezir, elite da bude dobra, a na zlo je navodite? Vi njen otpor svladavate, a onda ste sasvim strogi i lakoom nazivate ono to ste s mukom stekli.

Nijednu ne potivate, pa ma kako da je skromna, primi li vas, tad je laka, odbije vas, nemila je. I tako ste vazda glupi te slijepo osu ujete jednu da je neovjena, drugu da je laka roba. Pa kakva da bude ena da zaslui ljubav vau, kad vas vrije a nezahvalna, a laka vas samo ljuti?

160

No u ljutnji i u patnji za koje ste sami krivi dobro ini koja nee da vas voli ni potiva. Ljubei ih nastojite da slobodna krila steknu i kad zlu ih nauite hoete da budu dobre. Ta tko li je vei krivac u djelima grene strasti, taj to klone pred molbama, i l tko moli da se klone? Koga vie da krivimo, pa ma kakvo zlo inio, onog to za novac grijei, ili onog to grijeh plaa? Kad je tako, zato li ste svi toliko uplaeni zbog slabosti i zbog grijeha za koje ste sami krivi? Volite i l ih dakle takve

kakve ste ih uinili, nastojte neka budu kakve biste sami htjeli. Prestanite s opsjedanjem i tad ete s vie prava napadati onu, koja prva do e da vas moli. U borbi se gordost vaa

orujima mnogim slui, jer spajate s udvaranjem krv i svijet i samog avla.

MILIEVI

161

EDMUND SPENCER (1552-1599) ENGLESKA

SONET LXXV

Na al sam jednom ime joj napiso, al do e val i ispra njeno ime. Napisah opet, drugim rukopisom, al moja ruka posta plijenom plime. Lu ae, ree, to se bavi time da smrtnom dade vjeitosti dar, ta i ja sama propasti u s njime kratkovjekom svom imenu sam par. Ne tako, rekoh, neka nia stvar istrune ti e ivjet po slavi, po stihu mome vjean ti je ar, na nebo e ti ime da se stavi. I tu e, kada smrt sve ivo svlada, ivjeti naa ljubav, vjeno mlada.
SLAMNIG

SONET LXXVIII

Kroz brda traim ljubav, kroz ravnice, ko lane mlado, to za srnom bjei, i traim mjesta, gdje joj vidjeh lice, kog otisak u dui nosim svjei. Niz polje, koje stopa obiljei prolazim, gledam umski zaklon, gdje prisutnost njena nedavna jo lei; nigdje je nema, sve je puno nje.

Al kad se oi tamo uprave vrate se opet meni, izigrane; mislim da vidim njihov cilj al ne, to mene samo prazne mate hrane. Stanite, oi, kad se vidjet ne da, i misao nek u meni je gleda.
SLAMNIG

SIR PHILIP SIDNEY (1554-1586)

ENGLESKA

TI IMA SRCE MOJE... Ti ima srce moje, a ja tvoje, Izmjenom ravnom ba jedno za drugo; Ja uvam tvoje, a ti pazi moje, Pogodbe bolje nije bilo dugo: Ti ima srce moje, a ja tvoje. U meni tvoje, a u tebi moje Jednim nas stvara, jednim uvstvom grije; Ti ljubi moje, jer je bilo tvoje, Ja tvoje utim, jer u meni bije: Ti ima srce moje, a ja tvoje.
ANGJELINOVI

163

WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616) ENGLESKA

VENERA I ADONIS (Ulomak)

im bez daha joj on tre s usana Usta, taj koralj teka rajskog soka, Nagnu se natrag nju povue znana udnja da pije, kao e estoka: On pjan je od nje, a nju udnje gue, Sljubljenih usta na zemlju se srue. Usnama udna guta mu usnice, Taj plijen to dre, al glada ne blai; Pobjednim njenim njegve podlonice Plaaju danak to silnica trai; Ko nesit udi sve vie i vie, Da sva mu blaga s usana isie. I kad osjeti svu slast svoga plijena, estinom slijepom plijeniti ga stade; Lice joj planu, krv zavrije njena, Slijepa joj udnja slijepu hrabrost dade, Zaborav svlada razum joj od strasti, Sram s uma smetnu i ast upropasti. On vru, slijep, trudan u grljenju tome, Ko plahi srnda shrvan proganjanjem, Il divlja ptica kada je pitome, Il plano edo smireno ljuljanjem Podatan sav je, ona sve uzima to moe ne sve, to eli da ima.

164

Zar stinut vosak toplina ne kravi, Da ve poputa i na dodir slabi? Odvanost spasi esto u ljubavi Beznadno: prst daj, ljubav ruku grabi, Ne blijedi ljubav kao podli ljudi, im vie ima, tim vie i udi. Kad se on neko, tad ustukla nije; O, kakav nektar s usana mu sasnu! Tko ljubi, rije ga zla odbit ne smije; Zar radi trna ne brat ruu krasnu? Ljubav e skrit dvadeset lokota Ako se skriva pod njima ljepota.
ANGJELINOVI

SONET XVIII

Da kaem, da si poput ljetnog dana? Ti vie ima draesti i milja: Pupoljke majske vihor kida s grana, A ljetno vrijeme prekratko je zbilja. Prevrelim katkad nebo sjaji okom, A esto opet pomueno sja, I lijepo sve zastranit katkad zna. II l sluajem, il stalnim svijeta tokom.

Al tvoje ljeto cvast e kroz vremena, Izgubit nee nikada ljepotu, A smrt se nee hvalit, da si njena, Kroz vjenost ti e ostat na ivotu. Dok ljudi diu i dok oi sjaje, I ovo ivi, ivot tebi daje.

SLAMNIG-OLJAN

165

SONET XXIX

Kad sasvim sam nad svojim stanjem tuim Prezren od ljudi, prezren od Fortune, ispraznim krikom gluho nebo ruim, pogledam sebe, sudbinu prokunem, ko ovjek bogat nadom biti hou, gra en ko on, ko on pun prijatelja, sad za vjetinom udim, sad za mou, za tim to imam najmanja mi elja. Zamalo tako prezrem sebe sama al na sreu se tada tebe sjetim, i poput eve, kad se gubi tama, pjevaju, s tune zemlje k nebu letim. Jer tvoja ljubav blago alje da ne da mi se mijenjat niti s kraljem.
SLAMNIG

SONET XIX

O gladno vrijeme, kande lavu atri, nek zemlja sama svoju djecu prodre, iupaj divljem tigru zube otre, feniksa spali u vlastitoj vatri, nek slijede doba veselo i jadno, o brzonogo vrijeme, u tvom letu, to god te volja ini cijelom svijetu, al jedno ti zloinstvo branim gadno:

166

po elu moje drage ne potei, sa vjenim perom dana od nje bjei! Kroz tok tvoj neka netaknuta bude ko uzor lijepog za budue ljude. II l kuaj sve: usprkos tvojih jada u mom e

stihu ivjet, vjeno mlada.

SLAMNIG

SONET CXVI

Brak srodnih dua zar s puta ne smetne Zapreku svaku! Prava ljubav nije Ako se mijenja kada mijenu sretne, I krene vjerom kad nevjera bije. Ne, ljubav nije igraka Vremena, Oluje gleda da nikad ne trene; Ladi to luta cilj ko zvijezda daje: Upliv joj neznan, mjere izmjerene. Ne, ljubav nije igraka Vremena, Makar joj rue srp Vremena robi, I ne mijenja se od trena do trena, Ve vrsne ak i pod otricom kobi. Kad toj bi varci ja dokazom bio, Ja ne bih pjevo nit bi tko ljubio.
ANGJELINOVI

167

SONET CXXX

Ljepe se koralj od usna joj rudi; Ko sunce lijepost oi joj ne krasi; Ako bijel je snijeg, sive su joj grudi, II l vlas crna ica, ice su joj vlasi. Vidjeh barun rua, rujnih i bijelih, Na licu takva rua dragoj nije; Mnogi miris vie slasti dijeli Od daha to iz moje drage bije. Volim glas njen, ma da vie godi Muzika, jer zvuk jo ljepi ima: Boicu nikad ne vidjeh da hodi, A moja draga ide samo tlima; Tako mi neba, ipak divna mi je, I nijedna joj druga ravna nije.
GORAN KOVAI

JOHN DONNE (1572-1631)

ENGLESKA

BUHA

Gle buhu tu, i samim tim Da mi se preda ne smatraj zlim; I mene je i tebe pila, U buhi naa krv se slila; Tome ne daje znaenje, Jer nije grijeh, ni razdjevienje;

168

A lako ubra uitak, Nae je krvi krijepi napitak, Umjesto na buhin je dobitak. Potedi u njoj ica tri, Jer mi smo vre no vjenani. Ta buha sad smo ti i ja, Brani na hram, brana postelja; Zalud svim bijes, jer zatvara Zid nas ve ivi od jantara. Prem mene moda ubije, Sebe samu i brak na ne smije, Tri zla trim krvima da umije. Zar, okrutnice, nokat tvoj U ednosti greznu krvavoj? Da buha nije kriva bila S kapi krvi iz tvojih ila? Ti pobjedu kanda slavi, Ne vidi da kao i ja slabi; Sad zna: to nije strahota, Ni da se poda nije grehota, Ni buhe smrt kraj tvoga ivota.
KUAN

PJESMA

Najdraa moja, ne odlazim Jer zamoren sam tobom, I da svijet bi me obdario ne mislim Ljubavi za me boljom; Ali kako znam Da na kraju umrijeti moram, Bolje je smrti da se narugam I hinjenom smru da umirem.

169

Sino je sunce odavle krenulo, A ipak je danas ve ovdje, I dok put mu je dugaak vrlo, Zato nemoj nada mnom da strepi, Ve vjeruj da bit u Putnik bri, jer letjet u Krilima koja ti uznosi. O kako nemoan je ovjek Kad ovlada ga srea, Za koji asak da produi joj vijek, II l izgubljena asa da se sjea. Ve do i zla kobi, Jo stranijom te zamiljajui, Dopustit emo ne htijui Tvoj udes da nas zdrobi. Uzdie li, ne uzdie vjetre, Ve duu uzvitlava moju, Plae li, te suze tvoje dobre Krv mojih ila isahnjuju. Ne moe biti Da koliko kae me voli, Kad ruei svoj, moj ivot rui, Kojeg najbolji dio si ti. Srcu svome vidovitom nemoj dati Zla slutnja da ga ispunja, Sudbini bi moglo se prohtjeti Da ostvari tvoja strahovanja. Ve zamisli Da usnuli smo lakim snom; One koji ive jedan u drugom, Nita ne moe da odijeli.
JOJI

Ono nit enju, nit razum ne posjeduje.

170

ROBERT HERRICK (1591-1674)

ENGLESKA

JULIJINIM GRUDIMA

Jeste li vidjeli kad (sa veseljem) Crvenu ruu gdje viri iz bijele? II l moebit trenju (boanskom se ini) Unutar ljiljana? Ba u sredini? II l ikada zrake primijetili one, to jagoda puta, u vrhnje kad tone? II l vidjeli rumen rubina, iz istoga Glatkoga bisera bijelog, sa Istoka? Ba slina je ovom i svemu tom skupa Draest joj prsiju svakoga pupa.
SLAMNIG-OLJAN

THOMAS CAREW (1595?-1639?)

ENGLESKA

PRIJETNJA NEZAHVALNOJ LJEPOTICI

Znaj, Celia, u svojoj ponosnosti, Da ja sam glas i slavu dao tebi. U gomili ljepotica bi prostih ivjela; nitko pamtio te ne bi, Da stih moj nije pronio ti ime Svijetom; ja digoh krila Fame njime.

171

Ta ubojita mo ni malo nije tvoja; Ja sam je dao tvom glasu i zjeni; Slatkoa ti i draest sva je moja; Moja si zvijezda, sja s mog neba meni; Ne strijeljaj stog iz neba posu enog Munje na onog to te tamo djeno. Prijetnjama takvim vie me ne kinji, Rainit mogu ono to sainih; Nek se budale dive tvom mistinom obliku, Ja tebe znadem u smrtnikome liku. Pjesnici mudri skrie Istinu u djela, Al je sami znadu kroz sva njena vela.
SOLJAN

ANDREW MARVELL (1621-1678)

ENGLESKA

SVOJOJ PLALJIVOJ GOSPOJI

Da svijeta i vijeka nam dosta je, vilo, Nekanje ne bi vam zloinstvo bilo. Razmiljaju mogli bi spokojno sjesti I misliti, gdje emo ljubav sprovesti. Kraj indijskog Gangesa ti bi rubine Traila; ja bih kod Humbera plime Tuio; deset bih ljeta vas volio Prije no potop bi svijetom se prolio; A vi bi se na mene, po volji, mrtili Sve dok se idovi ne bi pokrstili Ljubav bi bujna moja narasla Vea, al sporije, od svakog carstva.

271

Stotinu ljeta bih pjevao slavu Oima tvojim, i motrio glavu. Po godina dvjesta za svaku od grudi; A ostalom trideset hiljada budi. Po vijek jedan najmanje za svaki dio, A posljednji vijek bi ti za srce bio. Jer vrijedni ste, gospojo, za ovo stanje, A ni ja vas ne bih tada ljubio manje. Al ujem za le ima stalno sve blie Krilata koija vremena stie; Tamo pred svima se prostire nama Golema vjenosti pustinja sama. Sa svijeta e tvoja se lijepost ukloniti A pjesme mi nee pod mramorom zvoniti; I tada e naeti crviju sila Nevinost, to dugo je uvana bila, U prah e pretvoriti udnu vam ast U pepel obratiti svu moju strast. Skriveni i lijepi su grobnice svodi, A sumnjam da pod njima ljubav se vodi. Pa zbog toga, dokle ti koa jo nosi Tu mladosti boju, to slina je rosi, I dok ti poletna dua jo gori Naprestanim vatrama na svakoj pori, Daj da se igramo, dok je mogue, Ko grabljive ptice kad ljubav ih vue Poderimo radije vrijeme odjednom U valjanju nemojmo lijenit se bijednom. Svu slatkost i snagu nam zbijmo odsvuda Nek postanu jedna jedincata gruda, I probijmo snano sve nae uitke Kroz vrata ivota, kroz gvozdene ipke. I tako, mi neemo sunce zadrat, Al emo zato ga uspjet ubrzat.

SLAMNIG-OLJAN

JOHN DRYDEN (1631-1700)

ENGLESKA

EPITAF PJESNIKOVOJ ENI

U ovome grobu lee kosti moje ene. Vjeni sad mir kod nje vlada. A tako i kod mene.
JEI

PJESMA

U dui hranim plamen, to me svija I srce mui, al mi ipak prija: To ugodna je bol, i draga mi je, Izgubiti je! umrla bih prije. Al onaj, za kim patim, nee znati, Ni glas ni oi nee znaka dati, Jer uzdah, suza zbog tog moga jada Ko rosa preko rue tiho pada. Pa da mi ljubav drugoga ne mori, Sama je rtva, sama sobom gori; I dok ja patim da on mimo ee, Vjernost mi godi, premda on je nee. Promatrat u mu oi, u veselju, Zle volje se ne bojim, kriju elju. Ni slutiti ne mogu veu sreu, A ne penju se, niti pasti neu.

SLAMNIG-SOLJAN

174

MIKOLAJ REJ (1505-1569) POLJSKA

ONAJ, TO MU SE ENA U VRTU OBJESILA

Na kruki se nekome ena objesila; on je za njom tugovo, jer je dobra bila. Do e k svome susjedu, taj je imo goru, pred njim se je tuio na svoju pokoru. Taj e njemu: Kojeta! to ti do tog stalo? Hoe li se eniti, zar ih ima malo? Samo daj mi, molim te, granu s kruke tvoje, da ucijepim u vrtu svome kruke moje.
BENEI

JAN KOCHANOWSKI (1530-1584)

POLJSKA

MAGDALENI

Javi mi se, Magdaleno, da vidim lice, lice takvo, da misli, gle! to su ruice, kosu zlatnu ti raspleti, pogledaj okom slinim zvijezdi, to krui po nebu visokom. Usta ljupka mi pokai, rumena usta bisera puna, i prsa raskoi pusta! i mramornu ruku, gdje nalazi se sada srce moje! O, luda je, mahnita nada! to to ja elim? Nesretnik, kako te ljubim! Gledaju te, nad sobom vlast potpuno gubim, nemam rijei, plamen me potajni svlada, ui mi zuje, na oi tmina mi pada.

BENEI

BALASSA BALINT (1551-1594)

MA ARSKA

SUSREVI JULIJU, OVAKO JE POZDRAVIH

Nita svijet ne vrijedi Bez tebe, cvijete lijepi, to stoji kraj srca moga Zdrava, sjajna, mila moja! Ti radosti srca sjetna, enjo due, slatka, njena, Sreo moja najdivnija, Boja ruka te titila. Divan dvor si skupocjeni, Rue krasne lik rumeni, O arobna ljubiice, Zadugo ti sjalo lice! Sjaji, moje sunce jasno, Obrve svedene krasno, ar oiju to mi blista, Nado moga ivota ista! Zbog tebe mi srce gori, Beskrajna me enja mori, O ljubavi, duo, nice K tebi padam, vladarice! Kako sam je sreo bio, I nju vedar pozdravio, Na koljena pred nju pao, Obraz joj se nasmijao.
VELEBIT

176

NAH ABED KUAG (16. stoljee)

ARMENIJA

ISPOVIJED

Otkako ivim na ovome svijetu, Ne po oh popu na ispovijed svetu. Kad kakav popo ide prema meni, Ja se tad skrijem il pravac promijenim. Al kada spazim kakvu zgodnu malu, Odmah joj pri em i zaponem alu. Crkva i oltar ona bude meni, Ispovijedam se na grudima njenim.
MILIEVI

177

CHRISTIAN HOFFMANN VON HOFFMANNSWALDAU (1617-1679)

NJEMAKA

PRIGODOM POSLANOG KARANFILA

Odailja mi krv svog obraza i usne, Tvoj vrli glasnik jest karanfil ovaj ubav: Dodue vidim krv na bijelom kad se zgusne, Al ipak nije to sva ona bliska ljubav. Karanfil tujem tvoj uz poljubaca trista, Nagnua utim srh pred darom tvoje ruke; Al ne gane se kap, to nije radost ista; Vrelina i tvoj dah su sad mi tlapnje puke. Taj cvijet ne stavlja med na moju usnu vlanu, On niti cmoknut zna a niti zapalacat, Od sveg purpura tvog on pozna malju lanu, I problijedi u tren dok cjelov stane bacat. On moje usne dvije ne umije razdvojit, Taj cvijetak ne zna dra tvog vlanog podraenja, Uz topli drhtaj blag slast poljupca udvojit, Jer mokrog cvijeta dah je kratkoga ivljenja. Pa ipak ja taj cvijet iz svojih usti ne dam, Podilazi me svud od tvoga znanog milja. I zato cjelov vru u druici da predam, Da vavijek bude nam tog rosnog preobilja. Iz snatrenja me mog blag spomen uto tre, Na poljubac tvoj lak sred milja to me zgodi. I zato cjelov daj mi povrh cvijeta bre, Da spoznam to mi to od cvijea vie godi.
RUNT1

178

FAZULI (16. stoljee)

TURSKA

LJUBAV KOJA ZAMARA

O kako li si mi samo duu zamorila! Zar to i tebe ne mui, ljubljena moja? Nebesa su se zapalila od mojih uzdaha... I svijea bi mogla gorjeti od boli mojih! Svim bolesnicima ukazuje se panja Zato i mene ne lijee kad sam bolestan? Ja tajim svoju tugu, ali rekoe dragoj. Hoe li il nee vjerovat, nevjernica? Dua mi izgara, krvave suze ronim, Po noi svijet se budi od moga plaa. Zar ta crna nesrea nikad nee zaspati? Ti se smije, smije, a ja evo plaem. Sada je doba rua, ej milena moja. Ova tekua voda zar se pomai nee? Ja se nikad nisam poklonio pred tobom, A ti si mi svu pamet uzela iz glave... Nepaljivi ljudi mene e ukoriti; Zar se ti nee postidjeti toga? Slobodni mislilac Fazuli sad je lud i omraen! Upitaj ljubav, moe li se ogaditi?!
BJELEVAC

179

NEFI OMER (ubijen 1634)

TURSKA

POLJANA KJATHANE

Poljana Kjathane puna je etaa, Kao na Sudnjem danu, danas je na poljani. Sav svijet je ovdje, raj se napunio ljepoticama, Mjesto je ovo danas da gleda i uiva. Ovo je dan nezaboravnih uspomena, Divnih ljepota; ovdje je danas sastanak Propalih i nesretnih ljubavi; Velikih i poniznih sastanak je danas ovdje. Poboni fanatie, shvati da si izgubljen ovdje, U ovom mnotvu, gdje se luda ljubav lovi.
BJELEVAC

SEJRANI (18. stoljee)

TURSKA

OHOLOJ LJEPOTICI

Ne oholi se ljepotom, ljepojko sjajna ko mjesec. Koliko ih je s visine na nisko palo i prolo! Nita ti koristit nee ni pla tvoj ni kukanje Moj drhtavi uzdah i brdo Kei je proao... Tvoja nesmiljenost i nevjernost tvoja! Tko je kome naao uinio... Ti si meni uinila. I sad me hoe za druga! ta da kaem na to? Ja sam se proao takva posla, ljubljena moja...

180

Proteno ti je od mene, prelijepa eno! Idi s kim eli i ljubav mu pokloni!... Tebi neka je zdravlje a spas meni Takva trgovina ve mi je dojadila.
BJELEVAC

KATIBI - SEYDI ALI (18. stoljee)

TURSKA

NE BJEI LANE

Ne bjei od mene, lane, ja lovac nisam, Na elu mi pie da tebe ljubim, Ne bjei, divno lane! Ja nemam planine da pobjegnem kao Mednun, Ni bae nemam da ti ko slavuj pjevam, Ne nosim zamke niti konce za njih, Da te bar tako ulovim, jer lovac nisam... Ti bjei od mene, druge gleda i daje im drai, Iz drugih ruku pije slatko vino. Kouto moja, to od mene bjei, Ja nisam lovac, ne bjei od mene! Ja u pismo napisati, Zlatnim perom povijest napisati, Uvojak tvoje kose nanizati biserjem... Ne bjei, kouto, jer ja lovac nisam...
BJELEVAC

181

NARODNE PJESME
JUGOSLAVIJA

DJEVOJKA I HRABAR

Na junaku su zlatne ostroge, a na djevojci tanka koulja; i zadjee se zlatne ostroge za djevojinu tanku koulju. (15. stoljee)

UZ POTOK NIZ POTOK

Uz potok, niz potok, gdje djevojka i sama spi, iz njedara dunja ckli cavti. ah, da mi je pogristi. (17. stoljee)

POASNICA MLADIU

Prilian junak suncu na nebi, pristala mu je orda na bedri, na bedri orda mlada djevojka. Podante mu je, ne brante mu je, dobar je junak i dobre volje, oenite ga, ne morite ga. (Prva polovica 18. stoljea)

182

JUNAK JEZDI

Junak jezdi niz potok, konjic mu je putonog. Stani, konju, iv ti ja, da djevojci cjelov dam, ako 1 joj ga i ne dam, jo e biti to bog da! (Prva polovica 18. stoljea)

KLOBUI

A ja si primaknuh trudan vodu piti, draica mi klobui odnese, a ja ti se obrnuh: kamo meni bijeli klobui? Oto ti mi klobuk djevojci na glavi tere mi se mlada na me nasmija. (Kraj 18. stoljea)

A TI, DIVOJKO EGLJIVA

A ti, divojko egljiva, zapni putaca do grla, da ti se dojke ne vide, da mene elja ne bude. Na tvoje dojke gledaju vranoga konja zakovah i i moje drube ja ostah mojega gospodina.

381

A ti, divojko egljiva, vazmi vidarce na glavu, i vidriicu na ruku ter mi dva pojmo na vodu kroz te mi luge zelene, na one hladne studence! Oni jidoe na vodu kroz te mi luge zelene, na one hladne studence. Kada dojdoe na vodu, na one hladne studence, jo mi govori divojka: Hodmo si mi dva pospati, za te mi luge zelene! Klie mi ree junak mlad: Mi ti smo oba mlajahna i mi smo oba lujahna, mi emo zoru zaspati i nas e majka karati. Klie mi ree divojka: Ja jimam slavja u njadrih, ti jima svoga slavia, ki e nas rano buditi, neemo zoru zaspati, ni e nas majka karati. Oni jidoe pospati za te mi luge zelene; svu su se nocu jigrali a pak su zoru zaspali. Karala jih je majica: a ste toliko inili? za te mi luge zelene?

(16. stoljee)

184

TRUDAN STAN

A djevojko, mala momo, ja sam jedan, konj mi je jedan, moe li mi, duo moja, stan bit u tebe? A junae, mlad junae, ti si jedan, konj ti je jedan, trudan ti si stan naao ovdi u mene, trudan, brae, nepokojan, a sam za sebe; konju ti e zobi biti i bistre vode, tebi, mladu, nepokoja s veer do zore. (Kraj 18. stoljea)

DRAGI I NEDRAGI

Bela ruo, jesi li cvetala? Golubice, jesi 1 se udala? Jesam, dragi, za nedragog pola i s nedragim edo sam rodila; htela sam mu tvoje ime dati, ali nisam mogla od alosti; edo moje bez imena zovem ko to mu je majka bez dragoga.

(1805)

185

DJEVOJKA JEAM PROKLINJE

Djevojka je jeam, ito klela: Jeam ito, u boga ljepota! Ja te ela, a ja te ne jela! Svatovski te konji pozobali!

(Prva polovica 19. stoljea)

MOME IDE PLANINOM Mome ide planinom, a djevojka gradinom, on se mee gloginjom, a djevojka trnjinom. Ne misle se ubiti, ve se misle ljubiti. (Prva polovica 19. stoljea)

PRESJAJNA MJESEINA

Veer sjala sjajna mjeseina, obasjala pute i sokake, da ne moe dragi dragoj doi od sjajnosti sjajnoga mjeseca. (19. stoljee)

186

OJ JAVORE

Oj javore, zelen bore, lako ti je zeleniti i zelenu tebi biti! I ja bih te mlada brala, ali sada nemam kada, pria mi se udavati a za ono mome mlado to je sino dohodilo sitno voe donosilo, svakom daje po jabuku, meni daje divljakinju, ne bi li mu podivljala, u dvor sama doigrala. (19- stoljee)

MLADI NIKO

etao se Niko mlad pod prozorom Elene ponosite gospoje. Govori mu Elena: Do i gore, Niko mlad, otio je Jeli ban, nee doi za tri dan! Prevari se Niko mlad i on ode k Eleni, ponositoj gospoji. Ljubili se cilu no, ljubili se cili dan. Al se vrati Jeli ban pa on ree Eleni ponositoj gospoji:

187

Bi je niko kod tebe! Nije, bane, niko bi, nego nai susedi, s dicom su se igrali. Al govori Jeli ban: Di su kljui za orman? Govori mu Elena: Dica su se igrala, kljue su izgubila! Rasrdi se Jeli ban, udre nogom u orman, orman mu se otvori, mlad se Niko pokloni. Govori mu Jeli ban: Ne boj me se, Niko mlad, jer ja kad sam bi ka ti, bi sam stoput vei vrag, po plotima skakao, u koprive padao, koprive me palile, stare babe grdile, a divojke ljubile.

BUGARSKA

SIANA KIA

Siana kia ko biser pada, moj dragi svoga konjica sedla da na rad ide u Karavlaku. A ja mu zborim i ja ga molim: Ostani, dragi, ovu godinu, ovu godinu i ovu zimu: pare se, dragi, uvijek zarade, mladost je, dragi, jedna na svijetu, mladost prolazi kao rosica: zorom je ima, danju je nema!

188

KEPESKI

MLADIEVA NEUGASIVA LJUBAV

More, kolko te ljubim, djevojko, Toliko se uvaj, Da te ne sretnem pjan na ulici, Pjan na ulici, trijezan u klancu, Da to ne uinim, Jer mi je tuga na srce legla. More, ako me sretne, junae, ta e! Ja ti nisam Jabuka da me u njedra skrije, II l narana da me rasiiee, Da me razdijeli, Drubi svojoj, mojim druicama! More, ako te sretnem djevojko, Pijan na ulici, Gdje nosi sitan erdan o vratu, Ja u ga pokidat i zdrobiti, To u uraditi, Zrno po zrno, konac po konac, More, ako te sretnem, djevojko, Trijezan u klancu, Cjelivat u ti bijelo lice, Bijelo lice i crne oi, More da vidi, Kakva mi tuga lee na srce!
VELEBIT

RUSIJA

UMICA ZELENA

umica zelena svu no bi umila, A ja, mla ahna, po svu no ne snila. Po svu no ne snila, si ela i prela. Pre i, moja preljo, pre i, ne dangubi.
189

 Ja bih rado prela, u goste me zvao, U goste me zvao susjed na besjedu, Susjed na besjedu, na pir pirovati, Na pir pirovati, goste zabavljati. Kad prijeha na pir na konjicu vranom, Na konjicu vranom, pod bijelom dolamom, Pod bijelom dolamom, moj dragi s brcima, Moj dragi s brcima, s rusim uvojcima...
J. PUPAI

NA GORI RASTE KUPINA

Na gori raste kupina, pod gorom raste malina, Mla ahna djevojka mladenca je ljubila; Uzela njega za ruku, svu no ga vodila, Svu no dok ne bje po; na dvoru bijeli se zora, Na dvoru bijeli se zora djevojka spati mora. Dola je lijepa djeva na prozor svoje sobice. Ozeblo lijepoj je djevi njezino bijelo lice. Lako je tebi, djevojko, po gori lutati. A da 1 je meni, mladiu, na zimi drhtati! S mrazom se sle uju noge; bijeli snijeg sipa, Bijeli snijeg sipa, i stazu zasipa...
J. PUPAI

DOBRI SE JUNAK DOSA UJE

Dobri se junak dosa uje, Ognjenu strijelu nasaduje: Ti leti, leti strijelo ognjena, Povie uma preko nebesa, I ispod sunca zemljom crnom, Ti ubij, ubij, strijelo ognjena,
190

letu sivoga sokola,

Na pohodu hrabroga junaka, Suru patku na Volgi rijeci, Goluba sinjeg na stijeni kamenoj, Krasnu djevojku na kuli visokoj: Sura patka hrana je moja, Krasna djevojka nevjesta moja, Sinji je golub zabava moja, Dobri je junak dosada moja!
J. PUPAI

UKRAJINA

OJ MJESEE, NEMOJ SJATI

Oj mjesece, nemoj sjati Da te drugi vide, Samo svijetli mome dragom Kada k meni ide. Svijetli dragom i rastjeraj Sve oblake lake, A ako on drugu ima, Za i za oblake. Svijetlio je mjesec jasni Pa za oblak zao, A ja jadna gorko plaem: Dragi drugu nao!
MENAC

191

ESTONIJA

LJUBAVNA PJESMA

Drug moj je sada daleko, s onu stranu valova moj je dragi, odve daleko za moje poglede. Mnoge me stvari dijele od njega: prva je more, iroko i silno, a onda pet prozirnih jezera, onda est neplodnih bregova, sedam stotina pjeanih ravnica, osam zelenih travnjaka panjaka, devet strelovitih i bunih brzica, deset izvora hladnih i bistrih, i jo dvadeset drugih prepreka. Tako ne mogu do njega doi, a ni on ne moe doi do mene. Mjesec prolaze i ne znam kako, sedmice prolaze, ne vidim kako, svri godina, a njegov zagrljaj jo uvijek ne moe da me utjei, nit mogu, jadna, njemu u krilo. Drug moj je sada daleko, s onu stranu valova moj je dragi, odve daleko za moje poglede, mnoge me stvari od njega dijele, voda i zemlja meni ga otimlju. Dahni mu pozdrav od mene, vjetre, vjetriu, nosi mu rije ljubavi, oblaci, dugi mu ivot dajte, valovi, dajte mu lijepe dane, a ti mu, kio, utjehu nosi, nebo, sreu mu svaku udijeli.

192

Ako je sretan, nek bude sretan, u radu neka ga zdravlje slui. Toliko mu dragih pozdrava nosite koliko elja srce mi eli, koliko je lia u umi joha, koliko grana u umi borova, toliko pozdrava njemu nosite, koliko more ima valova, koliko zvijezda sija na nebu.
MILIEVI

TKO POZNAJE MUKO SRCE

Zato me je namamio, Zato zvao iz daljina? Zborei da omorike, Ljeskovici zlato kriju, Da je meda pun borovik. Ja poivjeh i ja vidjeh Omorike iglom bodu, Ljeskovici grad poznaju A borovik smolu samu Djevojka sam i ja nemam, Muko srce ne poznam: Strljeni su u njem, moda, Komjai se u njem roje, Bumbar se pod skutom gnijezdi; Rusoglavca aka teka, A drugi je srcem mamen, Hitar ovjek, ruka kamen.
VELEBIT

LETONIJA

JA PUTELJKOM NEU POI

Ja puteljkom neu poi kud je io mlad vlastelin. Kroz movaru, trsku lome Trala sam pred boljarom. Movaru sam gazit stala, Susrela sam tu boljara. On je stao da me snubi, Ja zaplakah tuge puna. Ne plai mi, sirotice, Zar te pitam za imutak? Svidje mi se kosa tvoja? Uzrast tvoj lijep i njean, Uzrast tvoj lijep i njean, Govor koji zvoni, jasan.
VELEBIT

RUMUNJSKA

TO JE LJUBAV?

Toliko me srce pita da mu kaem to je ljubav. Srce, kako da ti velim to rije ljubav pravo znai?

Ne znam kako da je zovem, jer ne elim ,da pogrijeim. To je ivot i uitak, to je mladost, to je nada, to je srea i utjeha, uzdignue i padanje, ljubav, to je bol i patnja, to je mnogo gorkih suza, gdje utjehe ne nalazi. Takva ti je prava ljubav.
KOVAEC

NOVOGRKA

KRATKE PJESME

Oko mene mirie bosiljak, a vrt ne vidim. To djevojka ga u njedrima nosi. Zato bosiljak miris iri svoj. Pozdravljam te pjevom slavuja. Preko mora u kljunu lastavice aljem ti pismo. O sjajni mjesee, na te je ljubomorno moje jer moju promatra dragu, dok ja sam daleko, daleko, Gle! moj junak prolazi. Vitak je u pojasu. To zaista on sad prolazi. O kako susjedama krvari srce! Ustadoh rano da se zraka nadiem. Promatram tvoje razgaljene grudi. ini mi se da je osvanuo dan!

An eli tvoji su slikali lik, kad je mjeseina obasjala cijeli krajolik. Zato si bijela, bijela i sjajna poput bisera. Gle, kako dragi koraa! Slian je an elu to mu u ruci blista korica maa! Zanosi me tvoja ljubav, dok je enja za tobom raspaljuje. ini mi se da letim na oblacima ti ih Sjeverac goni. Pitaj oblaie na nebu da ti kau zato suze oi moje kad se sjetim tebe.
SMERDEL

TURSKA

PASTIRE

O pastire, uj me samo, do i da se veselimo, si i dolje u ravnicu, na izvore hladne vode. Jeleni su ovdje proli, tvoja draga sad je s njima. Gle, visoko, pod oblacima, drali lete u jatima. I 196 na odlaze dalje... dalje... Do i da ih oplaemo podnoju te planine.

Moda kakav trag na emo na kamenju il na travi, kud nestalna srea pro e.. Naslon glavu na rame mi da gledamo let dralova. Hoe 1 opet k nama doi i nai nas u zagrljaju?
BJELEVAC

DALEKI SU NAI PUTI

Sedlam konja potkovana, daleki su nai puti, Dunav meta, Srijem i Ugri, moj alate, put je dalek! Ti ne plai, draga moja, ako ti se ja ne vratim. Od mene e samo ostat koulja okrvavljena, A glas e ti moda stii, kad se koji drugar vrati.
BJELEVAC

ITALIJA

VIDJEH JE

Vidjeh je u kouljici, na balkonu poiva. Da ne zgnjei male dojke, laktom se podboila.

197

SLAMNIG

TO ON JE DALJE

to on je dalje, nada mi je vea, u toj daljini srcu mom je srea: to on je dalje, vjernost mi je vea, od te daljine ljubav naa krepa.
SLAMNIG

U CRKVU KADA IDE

U crkvu kada ide, ti se zuri, u svetu vodu malu ruku turi i osvrne se, na elo je metne, pa otac i sin i duh sveti rekne. Dva oka digne s klupe tamo sprijeda, jedno ti Boga, drugo dragog gleda: tu svece tjera na grijehe i blude izide van i tjera u smrt ljude. Ubija mene, o ljubavi ista, a sve bez grijeha, ne radei nita.
SLAMNIG

SLAVUJ

Vidite onog slavuja to pjeva? On se pjevanjem jadovati voli. To i ja inim ako kad zapjevam, jezik mi pjeva, a srce me boli. Jezik mi pjeva, a srce uzdie: tko me je volio taj me nee vie.
MILIEVI

PANJOLSKA

(Narodni Romancero i Cancionero, 15. stoljee)

HLADNO VRELO

Hladno vrelo, hladno vrelo, hladno vrelo ljuveno, gdje ptiice sve dolaze da bi nale spokoj svoj, a grlica udovica ona sama nee do. Tu prolazi slavuj ptica, taj nevjerni drski soj, podmukle su njemu rijei, on podmuklo kae njoj: Ako hoe, gospo moja, ja u biti sluga tvoj. Id odavde, dumanine, izdajnie srca mog, nit sjedam na zelengranu, nit sred polja procvalog, ako na em bistru vodu, mutnu pije kljun je moj, ja neu da imam mua, nit poroda hou svog, neu s djecom zadovoljstva, nit utjehe s njima, no. Idi, crni dumanine, izdajnie srca mog, neu biti ljubav tvoja, niti hou u tvoj rod.

MILIEVI

OD BOLA LJUVENOGA

Uz planinu pastir ide, ide pastir, gorko plae, mokra mu je sva dolama, tolike mu suze pale. Ako umrem od tog bola, u groblje me ne kopajte, ve na nekoj livadici, u pustoi, grob mi dajte. Kosu van mi ostavite i lijepo je poeljajte, da bi rekli koji pro u: Neki jadnik ovdje pade. Tu prolaze do tri dame, svaka od njih gorko plae. Jedna veli: Zbogom, rode! Druga veli: Zbogom, brate! A najmanja od njih veli: Zbogom, dragi premileni!
MILIEVI

SELJANKA IZ ZARZUELE

Iao sam, majko, u Vilu Reale i zalutah s puta kroz nemile strane. Idah sedam dana bez ikakve hrane. Izme Zarzuele i Darazutana ja upravih pogled spram zapada samog i kolibu spazih, dim se iz nje die. Tad podbodem mazgu i pourim tamo. Budni psi pastirski zalajali na me, al spazim seljanku, ljepoticu pravu, Naprijed, gospodine, nita se ne bojte, moj otac i majka sada su u gradu, moj dragi Minguillo po kruh otiao, nit e doi danas ni drugoga dana.

200

Uzet ete mlijeka dok se sir pripremi, spremit emo krevet od trave i lana, pravit emo sina i Paskal ga zvati, ii l e biti biskup, kardinal il papa, ili moda svinjar u Vili Reale. Eto, ivota mi, ne moe bez ale.
MILIEVI

KADA CRNKA

Kada crnka pod maslinom naricati stane, od alosti drhte grane. Djevojica, vitko tijelo, crnka mala, vitko tijelo, pod maslinom dragog plae i kako naricat stane od alosti drhte grane.
MILIEVI

LUNO, KADA SIJA

Luno, kada sija, svu no obasjava. Aj, no luno kad obasjava sija, moju

srebrna i bijela, svu lijepu dragu. Ljubljena, kad sija svu no obasjava.
MILIEVI

KUPKE LJUBAVI

Ja u kupke od ljubavi hou sama po da se kupam cijelu no. Da ozdravim od tog zla koje mori jadnu mene i stvara mi smrtni jad od kojeg mi tijelo vene. Ja u kupke teke tuge hou sama po da se kupam cijelu no.
MILIEVI

ANDALUZIJSKE KOPLE Niti s tobom nit bez tebe nema mojoj boli lijeka. Kad sam s tobom, ubija me, a bez tebe, smrt me eka. S mojih e me vrata zvati, zvati e me sve to jae. Neu sii da otvorim, a ut e me kako plaem. Moj je uzdah otiao, otii e i tvoj s tugom, ako se na putu sretnu, to e rei jedan drugom? Tko bi znao to se zbiva u smetenom srcu mom; govorim ti: ne volim te, a luda sam za tobom.

Ti si meni rije zadala tamo pokraj bistrog vrela, i to si kod vode rekla, to je voda i odnijela. Sa panjolskom vladom ja bih usporedit enu htio: niti e je tko razumjet, niti ju je razumio. Ako te gledam, ne misli da sam zaljubljen u te. Mnogi na sajmu gledaju, a da nita ne kupe. Voljesmo se, rastasmo se, sada opet trai mene, no ja vie ne obuvam cipele ve odbaene.
MILIEVI

PORTUGAL

MALI KNEZ Poao mi Mali knee da okupa konja svog, kako konjic vodu pije, on mi pjeva divan poj: Pij mi, pij mi, moj konjicu, neka mi te uva bog od nevolja ovog svijeta, od tog mora irokog. Probudi se, o princezo, i posluaj divan poj, ii l an eli s neba poju, il sirene s mora tog. Nit an eli s neba poju, nit sirene s mora tog, to mi pjeva Mali Knee, koji eli biti moj. Ako eli tvoj da bude, ubit u ga nevoljnog. Onda s njim i mene jadnu nek ubije bode tvoj, kod vrata me zakopajte, kod oltara dragog mog. Umrije jedno, umrije drugo, svako spuste u svoj grob, iz jednoga niknu jelka, iz drugoga viti bor.
203

Raste bor i raste jelka i spoje se zajedno, kada kralj na misu ide da ne moe tuda pro. Ali kralj je proklet bio, da ih sijeku, ree on. Iz jednoga mlijeko tee, krv kraljevska iz drugog, s jednog bjei golubica, a s drugoga golub moj, kada kralj na misi sjedi, na ramena slete mu. Toliko je ljubav teka, o teko je mnogo to: u ivotu ni u smrti nee jedno bez drugog.
MILIEVI

KRATKE PJESME

U ulici ljubavi moje mnoge zapreke stoje: po danu starice avrljaju, po noi psi laju. Maramu cjelova nosim i udim tebi ih dati s etiri vora ljubomore, koje ne mogu odvezati. Kad bi se poljupci rascvjetali ko rumarinove hvoje, mnoge bi djevojke imale lica ko perivoje. Tko ima jednu ljubav, ne spava, tko je nema, uspavljuje se, od kog je daleko, plae, tko je ima blizu, pati.
CETTINEO

204

FRANCUSKA

SLAVUJ IZ DVORCA LJUBAVI

Slavuju, lijepi slavuju Hoe mi pismo ponijeti Hoe mi pismo ponijeti Tamo u dvorac ljubavi I reci mojoj dragani Reci joj pozdrav od mene Slavuj se digne, poleti Leti u dvorac ljubavi Ah, evo za vas, ljepojko dragana irokim pozdravlja Slavuju, lijepi slavuju Ti si se za me muio U moju sobu popni se Zlata i srebra uzimaj To e ti dati hrabrosti Da mi to ee dolazi Na tvome zlatu, ljepojko I na tvome srebru hvala ti Burno sam more preao Bez broda i bez posade Burno sam more preao Bez pare i bez krajcara. Pismo On I od od srca vaeg morem vas plovi

MILIEVI

205

PASTIRICA I PLEMI

to li radi, pastirice, to li radi u tom polju? Tu podnosi runo vrijeme, led i kiu i nevolju. Ne podnosim runo vrijeme, led ni kiu ni nevolju, ve preslicu svoju predem paze ovce u tom polju. Ako bi me, pastirice, ako bi me ljubit htjela, mogli bismo u hlad poi, na livadu pokraj vrela. U koiju moju do i, pusti stado nek se skita, u mom dvorcu bit e dama bogata i plemenita. Briga me za koiju, u va dvorac ne bih rado, drae mi je u slobodi da ja uvam svoje stado. Male ptice u poljima sto puta su veselije nego one ulovljene to kavez krije. ih lijepi

MILIEVI

PERNET

Pernet se ustala rano prije dana, Uzela preslicu i vreteno malo. Kako god je prela tako uzdisala. Majka je upita: to ti je, Perneto? Da 1 te glava boli, ili ljubav mori? Ne boli me glava, ve ljubav umara. Ne plai, Perneto, udat emo tebe, dati te za kneza ii l barunskog sina. Ja neu ni kneza, ni barunskog sina, Hou moga Petra, iz tamnice crne. Nee po za Petra, objesit emo ga! Objesite 1 njega, objeste i mene.

207

Kod svetog Jakova vi nas pokopajte. Njeg prekrijte ruam, mene hajduk-travom. Putnici kad pro u, beru struk e rei: Bog uvao due jadnih zaljubljenih! Jedno drugo ljube umrijee oboje. (15. st.)
B. PUPAI

NJEMAKA

TAMO GORE

Tamo gore u planini stari mlin se vrti sam, i on melje samo ljubav cijelu no i cijeli dan. Ali mlinski kamen pue i ljubavi do e kraj. Bog te uvaj, draga moja, ja odlazim u svoj jad.
MAJER

208

PAO JE MRAZ

Pao je mraz u proljetnoj noi po prelijepim cvjetiima, ubila ih zima. Momak je djevojku volio, od kue su bjeat stali, ni otac ni majka nisu to znali. Bjeahu ih zima.
MAJER

daleko

tu inu,

nemahu sree ni u snima, ubila

ARMENIJA

LJUBAVNA PJESMA

ijte ogrta za moju draganu, sunce uzmite za tkaninu, od mjeseca podstavu reite, od oblaka mu vatu stavite, konac posudite od pjene morske, zvijezde neka za dugmad slue. O moja dragano, u bijelom snijegu, kad bih te nagu k sebi privinuo, zima bi za mene postala ljeto. Ne smijem da suncu povjerim tugu, strah me da svjetlost svoju ne izgubi. Tugu u svoju mjesecu rei koji se svakog mjeseca obnavlja.

MILIEVI

209

GRUZIJA

S TEBE OIJU NE SKIDAM

S tebe oiju ne skidam kao soko s jarebice. O kome li sada misli, htio bih da kriom saznam. O, sretna li za mene dana, kad te budem zagrlio. Ti si, djevo, bijeli papir to ga pero ne dotae. Ti si plodna, jaka zemlja, otrim plugom neorana. Ledina si, dobro znadem, stvorena si da plod daje. Za te krijem ljubav svoju, tko je moe izmjeriti!
MILIEVI

KIRGIZIJA

TRI PJESME

Tu je, pod goru, k potoku ona po vodu hodila. Radost je nje se sjetiti, ljepojke s crnim kosama. O tvome snjenom vratu pjevam, o bijelosnjenom vratu pjevam. Kai: dokle u ja ovako beznadnu svoju pjesmu pjevati?

210

Ja sam za Ural odlutao, tvoju postaju ugledao: ti si izila iz atora, a moj je konjic od radosti, od radosti zarzao.
MILIEVI

TADIKISTAN

SMIJEAK

Cvijetak se meni nasmijeio i oaran sam bio, tek to se pogled s pogledom sreo ve sam se zaljubio. Zaljubio sam se tako, da jae ljubiti nije mogue. Kako li moe toliko ljubavi stati u jedno srce? Sad evo stojim pred ljepotom i emu da se nadam? Ko putnik na putu, pod olujom, i emu da se nadam?
MILIEVI

MONGOLIJA

KAD PLAMEN SUTONA Kad plamen sutona zlati moju glavu, ja mislim na tebe. Kad vjeni snjegovi prolaze, grimizni i zlatni, ja mislim na tebe. Kad prva zvijezda zove pastira, kad blijedi mjesec pone crvenjeti, ja mislim na tebe. Kad niega nema, osim mene, ja mislim na tebe.
MILIEVI

SINDIRIJA Pri svjetlu mjeseca za tebe sam tkala tuniku od utih cvjetova. Da sam znala da e me napustiti, cvjetove bih bila u rijeku prosula. U sjeni stabala za tebe sam tkala tuniku od umske mahovine. Da sam znala da e me napustiti, u etiri vjetra bila bih je rasula. Vjetar to se u ponorima kovitla ne moe pomai Sindirijine stijene. Sva otrina nesmiljenih bogova ne moe izmijeniti srce to te ljubi. Voda svih kia i poplava ne moe zamutiti Sindirijino vrelo. Ni ljudi ni dani to prolaze ne mogu pomraiti moje ljubavi.

212

MILIEVI

DAGESTAN

LJUBAVNA HIMNA

Neizmjerno su veliki bregovi Beparma, ali je mnogo vea moja ljubav. Gleeri na padinama blistaju bijeli, ali mnogo su bjelje tvoje grudi. Antilopa plae svijetlocrvenu krv iz bolne rane koju je moja strijela uinila. Nalik na crveno cvijee, krv je prekrila polja na kojima cvijee jasmina lei poput snijega. Tvoja je ruka bjelja od snijega. Tvolj poljubac gori crvenije od krvi antilope. Neizmjerno su veliki bregovi Beparma, ali je mnogo vea moja ljubav.
GOLOB

KURDISTAN

EMILEH

Prijatelji moji, poznajete li poznajete li emileh?

emileh, karanfil, tirkiz,

najljepu djevojku koju je Bagdad vidio? Prijatelji moji,

O prijatelji moji, kako mjesec sjaji na njenu licu! Po jedno sunce blista u svakome oku.

O prijatelji moji, njene su grudi vrste i uspravne kao nezrele breskve. Kao dvije kule vitke i nepobjedive njena su mramorna bedra. Gledajte, prijatelji, emileh prolazi, zlatna kao kola

svetkovina i pali svaije srce. Ona silazi sa planina, dragi prijatelji, i u rukama nosi maleno cvijee, koje je sama ubrala i koje nikada ne vene.
GOLOB

SIJAM

LJUBAVNA

Traio sam te neprestano i sada je moje srce ludo od tvojih oiju. Kao da krv tee iz prerezanih ila, moj ivot se lagano gasi. Volim te! Rijei su samo sjena, kao slatka uspomena skrivaju tvoja ramena. Volim te, jer ti si kao mjesec i ja odlazim na visoke planine da budem blie tebe. Ti si daleko i ne mogu te dostii. Kada bih imao krila, poletio bih do tebe, ljubljena prijateljice. Moja te ljubav prati neprestano. Ti si kao mjesec, a ja nemam krila, nikada neemo biti zajedno.
GOLOB

214

KOREJA

RASTANAK

Kao i voda rijenim koritom otila je ona, a moje oi zauvijek skrivaju nemirnu uspomenu. Juer je cvalo jo ljetno cvijee vatreno i crveno, a danas ga nema vie, na zemlji lei jesen uokolo. uju se krikovi divljih gusaka, ali nema vijesti od moje dragane. Samo kia uti mutno i neprestano. Da sam barem drvo njene gitare, njeno bi me grlile drage ruke. O kakav miran san na tvome srcu. Kada e, ljubavi, prestati na rastanak? Mjesee dragi, puteve mi obasjaj do postelje moje dragane.
GOLOB

INDONEZIJSKI ARHIPELAG

KRATKE PJESME zvane Pantun

Biser sam u travi izgubio. Iako je pao, sauvao je sjajnost. Ljubim jednu djevojku, no ljubav e otii: biserna kap rose to polako umire. 215

Gle, mjesec sija i zvijezde blistaju. Vrana krade i jede mladu riu. Ako dragana moja sumnja u moju ljubav, nek mi se otvore grudi, nek mi se vidi srce. Odakle dolazi ptica u svom letu? S visine se sputa u riino polje. Odakle dolazi ljubav i enja moja? Iz njenih oiju u moje srce silaze. Nogu sam svoju o panj ranio, o maleni panj u svome polju. Srce sam ranio motre jednu pletenicu, malu pletenicu, cvijetom zakienu. Jedna kapljica, dvije: voda tee iz posude od kokosova oraha. Krik svoj bacam u srce noi, uzglavlje grlim jecajui. Ako se mora vratiti uz dolinu rijeke, trai moje tragove u svakom selu. Ako bude morala umrijeti prije mene, ekaj me na vratima neba. Otvori plod uzbudljiva mirisa i vie se nikad nee moi zasititi. Njegove sjemenke kao jaja klize pod prstima. Njegov sok je jak i sladak kao luk i mlijeko.

MILIEVI

VIJETNAM

SAVJETI MLADOJ SNASI Druice, ti koja ulazi u dom ovaj kao snaha, Moram da ti savjet dam i da te uputim. O druice moja, milostiva je moja majka, Pomiri se, zbog gladi, s tvojim loim haljinama i psovkama mojih roditelja Jer ipak imamo krov nad glavom, Zadovolji se da imamo grede i potpornje, Zadovolji se da smo mu i ena; Prioni ivo uz kune obveze; Ako u bazar krene, ne zvjeraj i ne lunjaj naokolo I ako tko moli da stane, ako te tko ustavlja, Uzvrati mu laui da te tvoj derani kod kue eka.
VELEBIT

NOVI ZELAND

TUALJKA ZATOENICE Neizreciva, neizreciva je tuga moja. Suze teku iz oiju kao dva izvora. Gdje je sad moj ljubljeni Kaiuku, onaj koji me ostavio? Uspinjem se na brijeg sa koga mogu vidjeti otoke zaviaja, kada je vidik jasan i tuna gledam ponosni Taumo, gdje boravi na vladar Tangiteruru. O da sam barem tamo visjeli bi zubi morskog psa kao nakit na mojim uima. O kako lijepa, kako bih lijepa bila u oima moga dragana.

GOLOB-VRKLJAN

217

AFRIKA (Bagirmi, Sudan, Istona Afrika)

ENJA

Uzet u srebrni novac, kupit u laganu svilu i rog sa antimonom, o ti moj vitki mome. Skrivam se ukraj zida, suknjom sam pokrila njedra, oprat u kuu svog dragana. O ti moj vitki mome. Oi sam obrubila antimonom, stegnula pojas amuletima, hou da zatomim ljubavlju enju, o ti moj vitki mome.
GOLOB-VRKLJAN

(Galli, Istona Afrika)

NEODLUNOM DRAGANU

O slatki dragane ne uri se dolazei, ali ni mene ne ostavljaj samu, eznem za tobom. Dok ivi, ja u te oplakivati, kad umre, nee me vie uti. Guska je sretna jer se nee utopiti, a ti si bog ije srce ne poznaje enje.
218
GOLOB-VRKLJAN

(Toucouleur, Zapadna Afrika)

LJUBAVNO PRIZNANJE

Ti zna dobro: kad te pogledima traim, a ne ugledam te, da moje male oi postaju iezero suza; a moje sitne noge stanu udarati od nestrpljivosti. Jer hou da vidim svog mladog Samba Dyallo! Ali moj prijatelj tamnosmede puti je u ratu. Neka ga bog uva!
KUKOLJA

(Madagaskar)

TU E ENE

U umi, ti si bila crveni kardinal, no ovdje, ti ima boju eve. Tu e ene su koralji rasuti po rogoini. Oi ih rado gledaju. Ruke ih ne mogu uzeti.
MILIEVI

PTICA ALI

Ptica ali za prolom sezonom. Ja alim za dragom koja je otila. Piti vodu sa dlana svoje dragane, nije to e , nego hir ljubavi.
MILIEVI

219

GRONLAND (Eskimi)

SAN

Ove sam noi o tebi sanjao, sanjao sam kako hoda po ljunku obale zajedno sa mnom. Ove sam noi o tebi sanjao i kao da sam bio budan, sanjao sam da te slijedim, da te elim, da si poeljna kao sasvim mlada foka, da te elim, kao to lovac eli foku, sasvim mladu foku, koja roni jer osjea lovca. Toliko te elim, ja koji sam sanjao o tebi.
GOLOB-VRKLJAN

SJEVERNA AMERIKA (Dakota, Gornji Mississippi)

LJUBAVNA PJESMA

Ovu ti pjesmu alje onaj koji je alostan, jer ti si tako nijema, moja ljubavi. Zato uti? Zar nismo dobili mo govora? Zar nije lijepo, dragano moja, govoriti o ljubavi? Znam tvoju ednost, da ali pokai je drugima, a ne meni.

220

Nisam li zbog tebe sluio dugo vremena? Nisam li ti pokazivao da te volim? Zar nisi bila radosna kad smo se vidjeli? Dugo smo trpjeli glad, dugo vremena i od slabosti postali nijemi. Ali sada je dola plodna godina. Sada imamo dovoljno snage da govorimo i nemoj utjeti vie, ljubavi moja.
GOLOB-VRKLJAN

(Kwakiutl, Sjeverozapadna Amerika)

LJUBAVNA PJESMA Ona je ravnoduna,

ona me ne voli, jedina moja ljubav, dragana moja. Ljubavi, otila si daleko, tvoje dobro ime nestaje, jedina moja ljubavi, dragano moja. Prijatelji, ne sluajmo vie ljubavne pjesme onih koje ne vidimo. Prijatelji, moda bi trebalo da na em novu ljubav, novu draganu. Nadam se da e ona uti moju ljubavnu pjesmu, koju u pjevati novoj ljubavi dragana moja.

GOLOB-VRKLJAN

(Sioux)

TUALJKA ZA MRTVIM Najhrabriji od hrabrih! Traio si slavu na vratima smrti, nisi mislio na onu koja sama plae. Zato se nisi sjetio mene? Najhrabriji od hrabrih! Traio si slavu, a ne ljubav. Dragi moj, plaem i nisam kukavna, srce moje plae za tobom, srce moje plae kada se oi umore.
GOLOB-VRKLJAN

ODLAZAK
Crnaka tugovanka (blues)

Odlazim sada mila zaborav samo hou Odlazim sada mila zaborav samo hou Jer ostanem li ovde patiu danju i nou Ma da te ne volim vie bar mi dobra budi Ma da te ne volim vie bar mi dobra budi Ja prosto nisam mogo da tvoje podnosim udi Kad ovde kia pada na moru se bura pokrene Kad ovde kia pada na moru se bura pokrene Dobrog si oveka muila kad si muila mene Pa dobro senka moja nee na prag ti pasti Pa dobro senka moja nee na prag ti pasti Zbogom, nee me vie sa praga oterati Al ao mi je mila do srca mi je ao Al ao mi je mila do srca mi je ao Tako smo dugo bili zajedno a sad se moramo rastati

222

ANDRI

MEKSIKO (Azteci)

PJESMA MLADE INDIJANKE

Ne znam jesi li daleko ili blizu, jer ja odlazim na poinak s tobom i s tobom ustajem. U mojim snovima mi smo sjedinjeni, kad naunice na mojim ukama zadrhte, znam ti si se pomakao u mome srcu.
GOLOB-VRKLJAN

PERU (Indijanci Keua)

ANDSKA LJUBAVNA PJESMA

O prekrasna, s visina, Inti ti se nasmijao i jednu je svijetlu zraku izgubio koja sada poiva u tvojim oima. Kondor je, kruei u visinama, ispustio jedno pero. Ono je silo, treperei, da bi se pretvorilo u tvoju kosu. Plaljivi leptir zamijenio te za cvijet. On sada poiva, zarobljen, u tvome srcu. Dvije koljke izronie iz morskih dubina i postadoe tvoje ui. Savijena duga dade tvojim obrvama svoj blagi luk.

223

eva se iz plavetnila spustila k tebi i im te je vidjela izgubila je svoj glas. Njene srebrne tonove na oe u tvom grlu. A grlo je tvoje najljepe utoite...
MILIEVI

O CVIJETE PLAVETNI

Zato sam zavoljela tog neznanca? Zato ga odabra moje srce, a ne znam ni ime njegova plemena, ni put kojim je doao, ni dan kada je stigao! O trnje planinsko, o cvijete plavetni! Bila bih zavoljela vikunju to plae na obali jezera, na vrhuncima i visoravnima. Bila bih zavoljela, o trnje planinsko, o cvijete plavetni, jelena koji pase slatku travu po breuljcima. Vikunja bi plakala moje patnje, jelen bi me odnio u sjene visokih brda. Ne bih bila sama, o cvijete plavetni, srce mi ne bi bilo ranjeno. O poljski cvijete plavetni, o trnje planinsko!

224

MILIEVI

CELSO MEDINA
Putnie, gdje si susreo Celsa Medinu? Napustivi dragu svoju sam je otiao. Susreo sam ga na vrhu planine, kod svetita, pod smetove snijega i tue htio je da se zakopa, pod visoki snijeg i led htio je da se zakopa. Zar te nije pitao za svoju draganu, za onu koja mu je pomagala da podnosi vjetar i hladnou, za onu koja je po vjetru i hladnoi s njime plakala? U njenim tunim oima nema vie suza, u njenom srcu patnja se sasuila, kao samrtni vjetar ona mora da ide, a sama ne zna kuda.
MILIEVI

VIKUNJO S BREULJAKA

Vikunjo s breuljaka, jelene s planina, recite, pro e li ovdje nezahvalna golubica, koja je napustila svoje gnijezdo i zaboravila dragoga svoga? Vikunjo s breuljaka, taruko s planina, do ite i gledajte kako mi oi plau; tako me ostavila s uplakanim oima, tako me ostavila sa srcem ranjenim. O, da bi bila edna na putu! Da ne bi nala ni inja na grmlju, da ne bi nala ni rose na travi! O, da bi bila edna na svim putovima golubica, koja je tako zaboravila svoga dragana.

MILIEVI

225

DA SAM SRNA
Slatki plode, nemire mog ivota, tko ti je rekao da sam jo uvijek mala djevojica? Sine crne krave, june uprljani, tko te je poslao da me rasplae? Ja sam vikunja, a nisam srna, i kao vikunja iskreno te volim. Jer da sam srna i da imam rogove, ja bih ti ih nabila kada god bih htjela.
MILIEVI

ZALJUBLJENI

Ne daji svoju ljubav tu oj eni jer ti se poslije moe desiti kao i njenom muu. Ne zaboravi da posijano sjeme zemlja ne uniti: ono se vraa sa stostrukim plodom.
MILIEVI

MODA Prekrasna eno, s madeom na licu, ako si djevojka, sa mnom po i, ako si udata, idi svojim putem, ako si udova, da vidimo, moda...

MILIEVI

RAJMUND KUNI (latinist, 1719-1794) HRVATSKA

PJESMA DRAGOJ LYDI

Nimfe koje ste sve zaposjele krasne borike i svaki tuskulski vrh, njegov planinski vis, neka bi Lydi to voli pohoditi sjedita vaa, blistav va doeko lik, mio presreo glas! Vi je pridrite bolnu, izvedite u ume guste, vjetar gdje prenjeni dah svaki pokree list, cvrkut gdje umilni arenih mnogih odjekuje ptica, a um vode je plah, uboran njezin je slap. Vesela tu povedite kola, smijehom i alom njezin razvedrite duh, pjevom veselite sluh! Neka se razbjegnu alosne Brige i prestroga Tuga, a da bi purpurni let Radosti bio njen svijet! Nimfe, neka bi u vaem skupu po cvjetnom polju kratki provodila dan, koji ba leti ko san! Doavi kui preslatki neka je obuzme drijem. U snu da obgrli nju podnevne svjetlosti as.
SMERDEL

227

LUDWIG HEINRICH CHRISTOPH HOLTY (1748- 1776) NJEMAKA

MAJSKA NO

Kada srebrni mjesec gleda iz grmlja i svoje pospano svjetlo na travnjake lije i slavuj pjeva, lutam tuno od grma do grma. Blaen te tada slavim, slavuju, dok zove, jer enka s tobom prebiva u istom gnijezdu, svome muu koji pjeva daje tisuu odanih poljubaca. Zasjenjen liem, gue mi golublji par o svom divljenju, ali ja se okrenem, traim grmove mrane, i osamljena suza tee. Kad u te, o sliko nasmijeena, to kao rumenilo zore kroz duu sja, na zemlji nai? I osamljena suza niz obraz klizi sve vrua i dre.
MAJER

JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749-1832)

NJEMAKA

PRED SUDOM

S kime sam zanijala, neu vam rei, Ma umrla ovoga trena. Vi pljujete na pod: gledaj ti kurve A ipak sam estita ena.

228

S kime se ljubim, neu vam rei. Drag mi je, divan je za me, Nosi li zlatan lanac o vratu II l samo eir od slame.

Pa ako ve mora biti sramote, Ponijet u sama sve jade. Ja njega znam, on mene zna, A bog nas oboje znade. Mira mi dajte, gospodine sue! Jednako, upnie, i vi! Dijete je moje i ostat e moje, Od mojih e ruku da ivi!
CESAR1

MIGNON Pozna li zemlju, gdje limun cvate? U tamnom liu narane se zlate, Sa plavog neba laki vjetri piri, umori lovor, mirta uz njeg miri, Da li je zna? O, poi s tobom tamo. Ljubavi, moja, elja mi je samo. Pozna li kuu? Krov joj nose stupi. U odajama mramor blista skupi. Kipovi blijedi gledaju me milo: Kakvo se zlo, o jadno dijete, zbilo? Da li ga zna? O, poi s tobom tamo, Zatito moja, elja mi je samo.

229

Pozna li brijeg i oblane mu staze? Tu mazge trae put u magli gaze. U peinama zmajevi su skriti, I slap se rui preko strme liti. Da li je zna? O, poi tamo, tamo, to prije, oe, elja mi je samo.
CESARI

NASLADA SJETE Ne presuujte, ne presuujte, Suze vjeite ljubavi! Ah, ve i napol osuenu oku, Kako pust i mrtav svijet se priinja! Ne presuujte, ne presuujte, Suze nesretne ljubavi!
TADIJANOVI

NONE MISLI

ao mi je vas, o jadne zvijezde, Koje divno tako jasno sjate, Nevoljnome svijetlei brodaru, Bez nagrade od boga i ljudi, Jer ne znate jadne, to je ljubav, Niti ste za ljubav ikad znale! Bez prekida vode vjeni sati Nebesima povorke vam sjajne. Kakve li ste prevalile pute, Dok ja bijah u naruju drage, Ne mislei na vas ni na pono!
CESARI

230

MOLBA

O lijepa djevojko, Ti sa crnom kosom, to prilazi k prozoru, I na balkonu stoji! Zar stoji uzalud? O, kad bi za me stajala I potegnula zasun, Kako bih sretan bio! I uspeo se brzo!
TADIJANOVI

GIZDAVOJ DJEVOJCI

Ne vidi li naranu? Jo visi na drvetu; A oujak ve pro e, I novi dolazi cvat. Ja pristupam k drvetu, I govorim: Narano, Ti zrela narano, Ti slatka narano, Tresem, gle, ja tresem; O, padni mi u krilo!
TADIJANOVI

231

FRIEDRICH HOLDERLIN (1770-1843)

NJEMAKA

MENONOVA TUALJKA ZA DIOTIMOM

3
Svjetlo ljubavi! Hoe li i mrtvima sjati, zlaano! Slike jasnijega doba, hoete li mi svijetlit u noi? Dobro doli da ste mi, vi ljupki vrtovi, Sutonske planine, i vi tihe staze gaja! Svjedoci nebeske sree, i vi zvijezde to iz visoka gledate Udijelivi mi esto, neko, blagoslov svojih pogleda! I vas prepune ljubavi keri svibanjskih dana. Tihe rue i vas, ljiljani, esto vas jo spominjem! Izmiu proljea, jedna godina drugu istiskuje Smjenjuju se u borbi, tako huji vrijeme u prolasku Gore, nad smrtnom glavom, al ne pred blaenim oima I ljubavnicima je drugi ivot udijeljen. Jer svi ti dani i godine zvijezda, Diotimo moja, Bijahu oko nas prisno u vjenost sjedinjeni.

4
A mi, zadovoljno smo drugovali, ko zaljubljeni labu i Kad poivaju uz jezero ili se, njihani valovima, Zagledaju u vodu gdje se zrcali srebmasto oblaje, A plavet etreska ispod njihovih tijela protie, Tako smo putovali zemljom. Makar prijetio sjevernjak, Ljubavnicima duman, zainju tolike jadikovke, Makar s grana lie padalo i kiu nosio vjetar, Smireno smo se smijeili i u povjerljivu razgovoru, U zajednikom pjevu naih dua osjeali svog boga I poput djece radosno sami, sa sobom pomireni. Al sad mi je pustoan dom jer su mi svjetlost Oiju oduzeli i sebe sama njome sam izgubio. Stoga ja bludim i poput sjene valja mi ivjeti odavna mi se ve sve ini besmislenim.
232

Al ti, koja si mi neko na raspuu, za utjehu, Kad ponikoh pred tobom, ljepotu viu kazala, Ti, koja si me utke mirnim svojim oduevljenjem Uila da vidim uzvieno i veselije da pjevam bogove, Hoe li opet, kao neko, s pozdravom mi se javit, Dijete bogova, i ko onda o viim govorit mi stvarima? Vidi, plakati pred tobom i jadati se moram, mada se, Misle na plemenitiju prolost, dua toga stidi. Jer tako dugo, priviknut na te, tako dugo sam Lutaju obamrlim stazama zemlje tebe traio, Radosni due zatitnice, al uzalud i protekoe godine Otkad smo puni slutnje gledali gdje blistaju veeri.
MRKONJI

FRIEDRICH SCHLEGEL (1772-1829)

NJEMAKA

PJESMA LJUBAVI

Ko nou to se burni vali pjene, as rastu sve do sjajnih zvijezda gore, as ruei se na dno kao sjene, U smjeni igre, to je stvara more, Sve dok se, smireni, ne zarumene U vlanom sjaju ruiaste zore; Na pjesmu tako rujni sjaj Iz mora enje i greva slasti.
KRKLEC

e pasti

233

NOVALIS (1772-1801)
NJEMAKA

ONKRAJ U POI

Ja onkraj u po, a muka sva postat e bodlja strasnoga sna. Za kratak e as prost bit mi put, ja pjan u lei dragoj u skut. Beskrajan ivot u meni vri, ja gledam s visina gdje prebiva ti. Na onom humku gasne tvoj sjaj - sjena mi donosi vijenaca hlad. O, upij me, ljubljena, snano ti, da snivat bih mogo i ljubiti. Ja osjeam smrti pomla en vrv, u balzam i eter mijenja mi krv. I ivot mi danju vjernost i har, a smrt mi nou posveen ar.
STAMA

234

CLEMENS BRENTANO (1778-1842)

NJEMAKA

KADA ZA E SUNCE JARKO

Kada za e sunce jarko, Mrko zatreperi zrak. Suton ima lice arko, Crnu alost krije mrak. Otkad ljubav tiho minu, Ko siroe ostah ja. Obrazi mi venu, ginu, Sjetna tuga sa njih sja. Crnim velom tama skriva Radost moju, bol i jad, Al zvjezdana no otkriva Sve to trpjet moram mlad. Stog, ako ti usne taje Bol mog srca nisam kriv, Suze e ti otkrit da je ar ljubavi u njem iv.
KRKLEC

HEINRICH HEINE (1797-1856)

NJEMAKA

OTROVANE SU MI PJESME

Otrovane su mi pjesme. Da 1 drukije moe biti? U moj ivot, kad je cvao, Poela si otrov liti.

Otrovane su mi pjesme. Da l' drukije moe biti? Srce mi je puno zmija. A uz to si u njem i ti.
CESARI

KAD ENA TE IZDA

Kad ena te izda, ti na drugi tad Upravi pogled svoj smjeli. Al' bolje e biti da ostavi grad. Na rame torbu, i seli! I jezero modro e nai. Ko krug Vrbici tu turobni stoje. Pa isplai ondje sav sitni svoj vaj I siune bolove svoje. I dok e na strme se bregove pet, Daui gazit e sporo. Al kada se popne na kameni vrh, Nad tobom kretat e oro. Sam bit e ko oro, preporo en sav Na onoj planinskoj klisi; I doznat e kako na tom naem dnu Izgubio mnogo ba nisi.
NAZOR

CRNA ENA

Glavu je moju na grudi joj tada Sve njenije stiskati stala. Ah! Moji su vlasi posivili svi, 236 Gdje njezina suza je pala.

Od cjelova njenih sam uzet, sam klijen, Njen cjelov mi oslijepi zjene. Iz kostiju ovih svu ispila sr e divlja u ustma te ene. I moje je tijelo ko leina! Duh U njemu

utamnien lei. Il hvata ga ama, il drma ga bijes Pa divlja: sad tuli, sad rei. I nemono kune. Od kletva tih Ni muhu e

glava da boli. Oh, smiri se, strpi. Gledaj da tih Ko dijete se tui. I moli.
NAZOR

SJAJNE ZVIJEZDE

Sjajne zvijezde na visini, kate dragoj u daljini, da sam ja jo uvijek njen bolan, blijed i zaljubljen.
MAJER

NIKOLAUS LENAU (1802-1850)

NJEMAKA

TEKO VEE

Oblaci

su

teki,

juni,

Zamraili itav svod, A u vrtu odjek tuni Pratio nam spori hod.
237

No bez zvijezda ponad krova Poprimila tuge lik, Isto kao i ljubav ova, Stvorena za bol i krik. Na rastanku naem tada, Kad ostavih noni vrt, Ja poeljeh, prepun jada, Svakom od nas skoru smrt.
KRKLEC

PJESMA MELANKOLIJI

Tiha sjeta mene prati, Uza me je ivot sav, I kad zvijezde ponu sjati, Il' tonut u ponor plav. U sure me vodi kre, Gdje orlova vlada muk. Crne jele uvis stre. Bui divljih rijeka huk. Na mrtve se sjeam tada, Suzi vreloj predam ud, Pa prislonim, prepun jada, Obraze na tvoju grud.
KRKLEC

238

ROBERT BURNS (1759-1796)

ENGLESKA

O AFTONE, TECI...

O Aftone, teci kroz pohumlja kraj, Ja tvoje ljepote slavit u sjaj. ubori blago kroz sunani dan, Gdje Mary mi sanja svoj blagi san. O golube divlji, tvoj uje se guk, Kos cikalac zvidi kroz trnjak i lug; Vi kieni vivci svoj stiajte glas, Ne budite Mary, ja zaklinjem vas. Na humcima, to te okruuju svud, Bjelasa se mnoga staza i put. Tu lutam u podne, a dolina sva Preda mnom, stada, Maryna koliba. Obala, do i zelen umiljata; umom se jaglac uti poput zlata. Kad veernja rumen nad dolinom sja, Pod brezom se sklanjamo Mary i ja. Oko Maryne se kolibe ista Tvoja voda poput kristala blista, Oko bijelih nogu udno joj plazi, Kad ona, cvijee beru, ondje gazi. O Aftone, teci kroz pohumlja kraj, Kada tebe slavim i svoj zaviaj; Kraj Mary, koja spava, pjesmu gudi, Al samo pazi, da je ne probudi.

GORJAN

239

WALTER SAVAGE LANDOR (1775-1864) ENGLESKA

ROSE AYLMER

Ah, to pripada kraljevskom rodu! Ah, to boansko je! to svakoj istoti, svakome skladu! Rose Aylmer, sve bje tvoje. Rose Aylmer, koju ove besane oi Plakati mogu, alvidjet nikada, Uzdahe i sjeanja jedne noi Posveujem ti sada.
BOROJEVI-JOJI

LORD BYRON (1788-1824)

ENGLESKA

GLE, IDE LIJEPA KAO NO

Gle, ide lijepa kao no kraja Zvjezdanog neba, vedrih klima, Sve najljepe od mraka i sjaja U liku svom i oku ima, Umekanom svijetlom raja, to od neba ga dan ne prima. Tek sjena jaa, manja zraka I II slabi slast neiskazana U valu njenih l blaga svjetlost, licu dana, uvojaka, Gdje kae slatka miso svaka Svu dra, istou svoga stana.

240

S tog obraza i ela njena to tiho je, a rije ne gubi Smijeci zbore i boja njena, Da njenu prolost blagost rubi, Da ne zna duh njen zemnih enja, A srce njeno isto ljubi.
GORAN KOVAI

PERCY BYSSHE SHELLEY (1792-1822)

ENGLESKA

Ja cjelova se tvojih bojim, Ti mojih se ne boj; Pod tekim duhom jedva stojim, I to da muim tvoj.

Tvoj glas me plai, kretnje, lice, Ti mojih se ne boj; Nevinim srcem, djevojice, Ja slavim drhtaj tvoj.
GORAN KOVAI

JOHN KEATS (1795-1821)

ENGLESKA

LA BELLE DAME SANS MERCI

to te mui, o moj pau, Da tu samac trai spas? a tek uti, al svih ptica Zanijemio glas.
241

to te mui, o moj pau? Tone sav u nujne sne? Vjeveriin ambar pun je, A jesen ve mre. Tvoje elo bijel je ljiljan, Boli kap ko biser ist Blista, obraz blijedi vene Kao ruin list. Gospu ja u polju sretoh: Kao vila lijepa sva, Kose duge, noke lake, Oko joj se sja. Glavu vijencem joj ukrasih, Grivne spletoh njoj u ast. Pogleda me, ja outjeh Svu ljubavnu slast. Podigoh je na svog konja, Za sve bijah slijep taj dan; Pjevae mi pjesmu divnu, Kao vilin san. Korijenja mi slatkog, meda Divljeg da i mane sjaj; Govori ba udnim glasom: Ja te ljubim, znaj. Vilinskom me domu vodi. Plae danju i po noi. S tri poljupca morao sam Da joj stisnem oi.

242

Sve sam kralj i knez i ratnik njen! Tu je mene uspavala; Sanjah to, to nee pro. Na obronku brijega hladna Proveo sam no. Vidjeh usta razvaljena, Prijete, da to nee pro. Budim se, gdje tu na brijegu Proveo sam no. Zato ovdje jadan lutam, U samoi traim spas. a tek uti, al svih ptica Zanijemio glas.
GORJAN

A svak blijed ko sablast, sjen -

Viu: La belle dame sans merci! Zauvijek si

THOMAS HOOD (1799-1845)

ENGLESKA

RUTA

U zlatnu itu ravno stala, A na njoj rana zora sjala, I sunce ko na dragu baca Na Rutu ar svih poljubaca.

Duboko joj na licu zrela Jesenja rumen; ta boja vrela, to kroz sme inu zakrvari, Ko mak u itu kad se ari. A nad oi joj pale rude, Crnje od svega, kad mrak bude, I trepavice zastirale, Da ne bi zrake odve sjale. eira njenog obod slamni Rudasto elo joj potamni, Dok stajae kraj itnog stoga Hvalei slatkim okom Boga. I nebo nije moglo znati Gdje ja anjem, da ti e brati, Odloi snop svoj ja joj velim Da dom i etvu s tobom dijelim.
GORAN KOVAI

LORD TENNYSON (1809-1892)

ENGLESKA

MLINAREVA KI

Gle, to je mio, mio Stas mlinareve keri, Kada bi dragulj bio, to s uke joj treperi: Skriven, svu no i dan cijeli Njen vrat bih dirko, vrui i bijeli.

244

Da mi je pojas biti: Njeni, njeni struk grlei uo bih joj srce biti U tuzi i u srei: Znao bih mu kucaj tako, Grlei je vrsto, jako. Lani bih bio rado, Da uz grud njenu sjajem, Danju bih se dizo, pado Sa smijekom il uzdisajem; Nou s njom bih tiho spavo, I rijetko se otkopavo.
GORAN KOVAI

245

EDGAR ALLAN POE (1809-1849)

AMERIKA

ANNABEL LEE

Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je ivjela, koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je ivjela milju: Da voli, i da se volimo mi. Bio sam dijete i bila je dijete U carstvu kraj mora to bi Al vie neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni. I to je razlog to jednom davno U carstvu kraj mora to bi Vjetar se spusti iz oblaka, nou, Sledivi moju Annabel Lee. I doli su plemeniti ro aci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu to kraj mora bi. Zavidjeli su nam an eli s neba, Ni upola sretni ko mi Da! To je razlog (kao to znaju U tom carstvu kraj mora svi), Sto nou je vjetar iz oblaka doo I sledio, ubio Annabel Lee.

246

Al ljubav nam bila je jaa od ljubavi mnogih to stariji bili neg mi I mudriji mnogo neg mi I niti an eli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti duu od due Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee; Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oi Annabel Lee. Tako leim pored svoje drage do zore Svoje drage, drage, ivota i mlade, U njezinoj grobnici uz more U njenom grobu uz umorno more.
SLAMNIG-OLJAN

247

ANDRE CHENIER (1762 -1794) FRANCUSKA

EPIGRAM

Nejako bijah dijete, a ona lijepa, zrela. Dozivala me smijekom i na se bi me sjela. Dok stajah joj na krilu, edna mi ruka mala Njenu je kosu, lice i grudi milovala. A kadto njena ruka, iz koje ljupkost zbori, Tu nesmotrenost djeju pravila se da kori. Kad kraj sebe je dragane imala, smetene, Mazila je jo vie ta divna ena mene. Ah, koliko li puta (ta ta zna u toj dobi?) Moje lice od njenih usana cjelov dobi! A zavidni pastiri govorili su meni: Sretno dijete! Koliki cjelovi izgubljeni!
ALE

ALPHONSE DE LAMARTINE (1790-1869)

FRANCUSKA

JEZERO

I noeni vjeno, u vjeitoj noi, bez povratka gnani spram obala skritih, zar u moru ljeta neemo se moi ni dan usidriti? O jezero! Jedna godina,tek ode, a pred mile vale koje bez nje gledam, gdje ona sjedae, na kamen kraj vode, ja sam evo sjedam.

248

I onda si tako bualo pod stijenom i razbijalo se o tvrde joj strane, a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom noge milovane. Jedno vee pamti? plovismo u muku, med vodom i nebom negdje iva glasa, jedino se vesla ula kako tuku u skladu talasa. Najednom, glas neki, udan, posve blago s arobnih obala podigao jeku, val se primirio, a iz glasa dragog uh rijei gdje teku: O vrijeme, ne leti! Vi, trenuci sretni, ne hitajte tamo! Pustite da slasti naih dana cvjetnih mirno uivamo! Koliko nesretnih na zemlji vas moli: za njih brzo hajte; njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte. Jo koji trenutak zalud molim vrue, vrijeme ni da uje. Noi zborim: Lake!, ali ve svanue tamu rastjeruje. Ljubimo se dakle! Ne gledajmo nita! Nek nas radost primi! ovjek nema luke, vrijeme pristanita, s njim teemo i mi. O zavidno vrijeme, zar e pjani sati, kad nas ljubav sretnim valovima hrani, jednakom brzinom od nas otjecati ko nesretni dani?

249

Zar od njih ni traga nee biti vie? Zar zauvijek nesta tih asova sree? Vrijeme to ih daje, vrijeme to ih brie, zar ih vratit nee? Vjenosti, prolosti, vi, dubine tamne, od otetih dana to tamo inite? Hoete 1 nam vratit sve zanose plamne to nam ih grabite? O jezero! stijene! pilje! umo slijepa! Vi tono vas vrijeme obnavlja i tedi, na tu no sauvaj, o prirodo lijepa, barem spomen blijedi! Bilo u tiini tvojoj il u buri, jezero, u sjaju okolice tvoje, u jelama crnim, u hridima surim to nad tobom stoje. Bilo u lahoru koji ume brodi, u umoru to ga al alu predaje, u srebrnoj zvijezdi to u tvojoj vodi blijedim sija sjajem. Vjetar to jaue, trska to umori, lagani mirisi u zraku i dahu, sve to vidim, ujem, diem, neka zbori: Oni se voljahu!
MILIEVI

250

VICTOR HUGO (1802-1885)

FRANCUSKA

POTO SAM...

Poto sam pehar tvoj, jo pun, usnama tako; Poto u tvoje ruke zaronih blijedim elom; Poto dah blagi katkad udisao sam lako, Dah tvoje due, miris tamnim ovijen velom; Poto mi bjee dano da te jo ujem rei Rije onu to na srce svoj tajni melem toi; Poto vidjeh u tuzi, poto vidjeh u srei Tvoja usta na mojim, a pred oima oi; Poto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala Zvijezda tvoja, avaj, uvijek maglom omotana! Poto vidjeh gdje mi je na val ivota pala Latica s rue otrgnute od tvojih dana! Ja mogu godinama sada urnim da velim: Letite dalje, jer e starenje moje stati! Odlazite odavde s tim vaim cvijeem svelim, Ja imam cvijet kog nitko ne moe uzabrati! Udrite krilima, prosut neete moi njima Tu au tako punu iz koje sada pijem. U meni vie plama, no u vas pepela ima! Vie no vi zaborava, ja ljubavi krijem!
SAULA

251

JUDITI GAUTIER Ave, Dea: Moriturus te salutat.*

Smrt su i ljepota dvije stvari jake to u sebi nose mrak i plavet sjajnu; sestre su, jednako plodne i opake, istu zagonetku kriju, istu tajnu. O ene, pogledi, kose plave, crne, sjajte, ja mrem! Sijaj, ljubavi i drai! O blistave ptice iz dubrave tmurne! O biserje to ga val mije i vlai! Gospo, nas smo dvoje blii po sudbini, neg to se po licu mom i vaem ini: u oima vaim svemirski je ar, a u mojoj dui zvjezdan ponor vreba; oboje, Judito, susjedi smo neba, vi, jerbo ste lijepi, a ja jer sam star.
MILIEVI

GERARD DE NERVAL (1808-1855)

FRANCUSKA

LUKSEMBURKA ALEJA

iva i brza kao ptica, ona je prola, mlada djeva, u ruci divan cvijet joj blista dok neki novi napjev pjeva.

252

* Zdravo,

Boginjo!

Pozdravlja te onaj koji e

uskoro

umrijeti.

Moda bi ba ta mogla doi i mome srcu ljubav dati, i svu dubinu moje noi jednim pogledom obasjati. Al ne mladost je zavrena.. Zbogom, ti blago svjetlo moje Djevojka, miris, uspomena. . . Srea je prola nestalo je.
MILIEVI

ALFRED DE MUSSET (1810-1857)

FRANCUSKA

CHANSON

Rekoh svome srcu, slabom srcu svome: Zar to nije dosta svoju dragu ljubit? Zar ba neprestance treba srce gubit, I rasipat sreu u traenju tome? Reklo mi je srce: Ne, to dosta nije, Ne, to nije dosta svoju dragu ljubit, Ve ba neprestance treba srce gubit Slada nam je srea, to je bila prije. Rekoh svome srcu, slabom srcu svome: Zar to nije dosta, ova vjena tuga? I kad neprestance nadolazi druga, Ne pati li boli u traenju tome? Reklo mi je srce: Ne, to dosta nije, Ne, to nije dosta, ova vjena tuga, I kad neprestance nadolazi druga, Sve su sla e boli, to su bile prije.

JEI

253

PISMO LAMARTINEU

Tko od nas, Lamartine, kad mladi smo bili, ljubavnika strasnih pjesmu nije znao uz jezero kad si za nas uzdisao? Koga ti jecaji nisu rasplakali, ko nebo duboki, isti kao vali? Tko ljubavi lanih tuge dugotrajne, ostatke vremena to se svuda krije, te tragove zrake prolazne i sjajne ne poznaje, zar se ovjek zvati smije? Tko ljubljae tom su brazgotine dane, to sve otvorene u grudima stoje; nosei te drage, tajanstvene rane manje eli lijeka bolesniji to je. To tebi, pjesniku patnje, zar da reem kako bol ti slavnu patih podjednako? Kako sam pred nebom, ko ti ono vee, u naruju bio ica, nade, sree, poput tvog da nesta moj san isto tako? Uz lahor u sumrak da sam jednog asa usnuo spokojan kao ti i sretan, na nebeske rijei ljubljenoga glasa mislio da stala zauvijek su ljeta?...
TOMASOVI

THEOPHILE GAUTIER (1811-1872)

FRANCUSKA

POSLJEDNJI LIST

U goloj umi, u jeseni, nieg u spletu granja bijedna, ve jedan list zaboravljeni, jedan list i ptica jedna.

254

U pustom krilu moje due jo jedna ljubav jadikuje, ali jesenski vjetar pue i ne doputa da se uje. Odlazi ptica, listak pada, ljubav se gasi od studeni. Do i mi na grob, ptico mlada, pjevaj, kad stablo ozeleni!
MILIEVI

SERENADA U PANJOLSKOJ

Na balkon bi me dii htjela, I saginje se... Zalud muka! Visoko ti je ruka bijela, Ne moe do nje moja ruka. De, ne plai se svoje stare, vrpcu spusti dolje, Ili od ica sa gitare Opleti ljestve, ii jo bolje... Cvijee i ealj skini skupa, Spusti mi svoje duge kose, Taj slap jantarni koji kupa Oble ti noge, pete bose. Po tim ljestvama udnim ja u U visine se lako peti. Nisam an eo, a ipak u Sve do nebesa odletjeti. erdan i

MILIEVI

255

UGO FOSCOLO (1778-1827)

ITALIJA

LJUBLJENOJ

S pravom, kada te napustiti mogah, Sad valima viem, to se ume roje Bijui o Alpe, dok jecaje moje Nose vjetri gluhi mora Tirenskoga. Nadam se, naputen od ljudi i boga, Baen u progonstvo protiv volje svoje Iz lijepa kraja, gdje provodi tvoje Dane, uzdiui rad odsustva moga, Nadah se, da e vrijeme, zgode dnevne I hridi, kroz koje umorna me takla Divlja ravnodunost, zatim ume drevne Bit okrepa srcu u tolikoj bijedi. Ah, prazna nado! Ljubav i sred pakla Besmrtna, mona znat e da me slijedi.
DELORKO

256

GIACOMO LEOPARDI (1798-1837) ITALIJA

USPOMENE (Ulomak)

O Nerino! Zar mi moda o tebi ne priaju ova mjesta? Zar si, moda, iz misli mojih iezla? Kamo ti ode, o dragosti moja, pa ovdje samo uspomene na te susreem? Vie te ne vidi zaviaj, a pust je onaj prozor s kojega si mi obino govorila, na njemu tuni trepte zvjezdani traci. Gdje si, da vie ne ujem tvoj zvonki glas kao nekad davno, kad bi svaka jedva jasna rije s usana tvojih, kad bih je uo, bljedilom oblila moje lice? Nepovratno to je doba. Prohujali su dani tvoji, o mila ljubavi moja. Nestala si! Drugima koraati je dosudila i na sudba ovim zemljom

stanovati mirisnim breuljcima. Ti brzo kroz ivot pro e. Snu je slian bio ivot tvoj. Prola si ko u plesu. Radost ti sjala na elu, u oima ti blistalo matanje puno pouzdanja ono svjetlo mladosti, kad ih udes utrnu i ti mrtva pade. Oh, Nerino! U mom srcu biva ljubav vlada. Ako jo katkad na proslave i sijela po em, samom sebi reknem: Nerino moja, za sijela i sveanosti ti se vie ne kiti!

257

A kad grane svibanj pa s granicama zelenim i s pjesmom idu k djevojkama zaljubljeni mladii, ja opet velim: Nerino moja, nikad se za te proljee i ljubav vratiti nee. I za svaki vedar dan to ga gledam i svaki predjel u cvatu i za uivanje svako to osjetim, velim: Nerina sad vie ne uiva, ne divi se zraku ni poljima! Oh, tebe je nestalo, vjeno moje uzdisanje, prola si! O nek bude svakog lijepog zamiljaja i svih njenih osjeaja, tunih i milih otkucaja srca uspomena ova pratilica gorka!

SMERDEL

JOSE DE ESPRONCEDA (1808-1842)

PANJOLSKA

RUE I NADE

Svjea i bujna i blistava rua, gizda i ponos vrta rascvjetana, pristali ures uzdignutih grana, ra a se tiho i svoj miris prua. Al kad se sunce od srdbe potrese i kad raspali arke zrake svoje, nestane njena mirisa i boje, a brzi lahor lie joj odnese. Tako i meni blijesak sree sinu kad su me krila ljubavi ponijela, a na moj oblak sjaj radosti pade. Al, jao, dobro prije e u gorinu te s vjetrom ode, gola i uvela, umilna rua moje tune nade.
MILIEVI

259

GUSTAVO ADOLFO BECQUER (1836-1870) PANJOLSKA

LJUBAV PROLAZI

Gle, nevidljive estice uzduha pale se tiho i drhte uokolo. Nebo se razbija u zlaane zrake, zemlju potresa veliko veselje. ujem: plovi kroz vale harmonije tih lepet krila i um poljubaca. Oi se moje sklapaju.. .to se zbiva? To ljubav prolazi.
MILIEVI

TAMNE LASTAVICE

Opet e doi tamne lastavice i objesit e gnijezda pod tvoj krov. opet e krilom kucnuti o stakla da uje njihov zov. Al one to su, da te vide lijepu i mene sretna, zustavljale let, one to su imena naa znale, te.. .vie nee doi! Vratit e se mladice kozje krvi i okitit e u tvome vrtu plot, i ponovno e, uvee, mnogo ljepe, cvijet otvoriti svoj.

260

Ali one, na kojima gledasmo rosu gdje drhti u spokoju svom i pada kao iste suze dana, te.. .vie nee do! Doi e i arke ljubavne rijei da svojim tonom dodirnu tvoj sluh, moda se tvoje srce iz sna tekog probudi na taj zvuk. Al nitko, nijem, nee preda te pasti da ti se moli ko to se moli Bog, nikad te nitko nee tako voljet ko to sam te volio ja.
MILIEVI

261

JOAO BAPTISTA ALMEIDA GARRETT (1799-1854)

PORTUGAL

SUDBINA

Tko ti je stazu naznaio kojom e ii nebom, zvijezdo? Tko li je pticu nauio kako da gradi svoje gnijezdo? Tko je kazao biljci: cvati, crvu da mora pokrov tkati i da se onda u nj obue, tko li mu za to niti sue? Zar je kazao netko peli, koja livadom zuji, gleda, da li cvijet uti ili bijeli u sebi kriju slatkog meda? Da si da to ti, draga, mi mi moje bie, ivot svie, je ljubav tvoja sve, ne ree nitko, ne. dau tvom oku

Kao to zvijezda nebom krui a livadom se pela kree, kao to nagon svakom prui da sazna pute svoje sree, i ja na tvoje grudi divne do oh da na em put sudbine, jer samo s tobom znam ivjeti i samo za te mogu mrijeti.

MILIEVI

262

JULIO DENIS (1839-1871)

PORTUGAL

METEOR

Ne vidjee je gdje prolazi? Jesen bijae onda, kad cvjetovi venu, kad slavuj vie u umi ne pjeva, a suha trava sni u zaboravu. Ne vidjee je gdje prolazi? Snijeg je vrhove gora krunio bjelinom, dok su vjetrovi u laganom letu zapuhivali snanim zamasima. U tuzi ovih alosnih prizora ona jedina smijala se, blijeda, grudi su joj se mraile od patnje a lice joj se sjalo od veselja. Ne vidjee je. Pro e. Priroda je opet u bujnu rasko odjevena, no moja dua ovita je tugom kao u asu onoga rastanka.
MILIEVI

263

ALEKSANDAR PUKIN (1799-1837)

RUSIJA

TRENUTKA JO SE SJEAM

Trenutka jo se sjeam sjajna, Kad preda mnom se ti pojavi Ko privi enje, kao tajna, I ko ljepote genij pravi. Kad tuga sve mi skrha nade, A kinjile me strepnje tate, Tvoj njeni glas mi pjevat stade, I lik tvoj sanjah na dnu mate. No doba minu. Vihor snjeni Rasprio mi sne i stravu. I predadoh ja glas tvoj njeni I lik nebeski zaboravu. Polako su se vukli dani U zabiti, u zatoenju. Bez zanosa, bez suza ranih, Bez nadahnua, nalik mrenju. Al stie dui probu enje. I opet mi se ti pojavi Ko iznenadno privi enje I ko ljepote genij pravi. I kucat stade srce vrue. Nov ivot u njem maha uze. I opet plamti nadahnue, I ljubav sja, i teku suze.
KRKLEC

264

NE PJEVAJ, DRAGA

Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom, Gruzinske pjesme pune tuge: U sjeanju mi bude tamnom Daleki al i dane druge. Kad razliju se u tiinu Te pjesme lude, zanesene, Ja vidim stepu, mjeseinu I lik daleke, jadne ene. Otkada ugledah te, draga, Njen lik u mome srcu gasne, Al nova oivi ga snaga, Kad zaujem te pjesme strasne. Ne pjevaj, draga, kad si sa mnom, Gruzinske pjesme pune tuge; U sjeanju mi bude tamnom Daleki al i dane druge.
CESARI

ELEGIJA

Ludo veselje mojih mladih ljeta Kao mamurluk, sad mi samo smeta. Al kao vino tuga davnog plaa U mojoj dui biva sve to jaa. Moj put je tmuran. A dane sve gore Nosi mi burno budunosti more.

265

Al mrijeti mi se nee. Jo se nadam. Ja ivjet hou, da mislim i stradam. Med nedaama, jadima i zlima, Ja znam da za me i naslada ima. Ponekad opet zanijet u se skladom, Nad svojom sanjom zaplakati kradom I tko zna, nee 1 posljednji mi dani Ljubavlju zadnjom biti obasjani.
CESARI

VOLIO SAM VAS

Volio sam vas; i ljubav jo, moda, Nije ugasla sva u srcu mom; No nek vas ona sad ne brine vie, Ja neu da vas rastuujem njom. Volio sam vas nijemo i bez nade, S ljubomorom i strepnjom srca svog; Volio sam vas iskreno i njeno, Volio vas tako drugi, dao Bog.
VITEZ

FJODOR TJUTEV (1803-1873)

RUSIJA

JA ZNADOH OI

Ja znadoh oi o te oi! Kako ih ljubljah, sam bog zna! Od njinih arnih, strasnih noi Ne mogoh otkinut duu ja.
266

U ponorima tog pogleda, to ivot do dna razotkriva, Takav se u njem bol ogleda, Takva dubina strasti skriva! U trepavica sjeni tada Disae tuan i udesan, On sav umoran, ko naslada, I, kao patnja, sav udesan. I nijednom se to ne zbude U trenucima divnim onim Da me susretom ne uzbude I da bez suza u njih ronim.
VITEZ

JA JO SE MUIM

Ja jo se muim tugom enja, jo tebi stremim duom svom - i u sumraku uspomena jo ljubav dajem liku tvom. Tvoj mili lik, nezaboravan, uvijek i svuda nosim ja, lik nedostian, miran, stalan, ko zvijezda to na nebu sja.

MILIEVI

MIHAIL LJERMONTOV (1814-1841) RUSIJA

KAD ONA PJEVA

Kad ona pjeva glas se topi Ko poljupci joj na usnama, Kad gleda ko da pogled popi Svu modru radost neba sama; Kad ide sve u sklad se spaja I rije joj, to se grlu ote Sve puno uvstva, izraaja, Sve puno edne joj ljepote.
VITEZ

A. O. SMIRNOVOJ

Bez vas bih htio rei vam mnogo, Kraj vas bih htio sluat vas; No vi ute gledate strogo, A ja, sav zbunjen, gubim glas. I to sad?.. .Rijeju neiskusnom Zanijet um va nije mi lako... I sve bi to sad smijeno bilo, Kad ne bi bilo tuno tako...
VITEZ

268

NE, JA TE TAKO VATRENO NE LJUBIM

1
Ne, ja te tako vatreno ne ljubim, Ljepota tvoja ne blista za mene: U tebi svoje prole patnje ljubim 1 mlade svoje dane izgubljene.

2
U asu, kad te zadivljeno gledam, S oima tvojim kad svoj pogled spojim, Tajanstvenom se razgovoru predam, Ali ne s tobom, ve sa srcem svojim.

3
Ja s dragom zborim, koje vie nema, U tvome liku traim crte njene, U ivim ustma usta davno nijema, U oima ti sjaj ugasle zjene.
VITEZ

NIKOLA J NEKRASOV (1821 -1878)

RUSIJA

OLUJA

Susjetka se Ljuba dugo opirala, Na koncu mi anu: Sjenica je mala Tu u naem vrtu... pazi... ove noi.. . Nestrpljivo ekah kad e veer doi!
269

Krv je u nje mlada: uzavret e velim. Al u nebo glednem, pa se ne veselim. Oblaci se teki svud okolo viju... Udario pljusak i gromovi biju. Ja namrten idem i sumnje me prate Danas na sastanak nit ne misli, brate! Plaljiva je Ljuba i mnogo je fina, Takva nee vani kad je grmljavina. Znam, njoj do oluje ne bi bilo stalo, Samo da je u me zaljubljena malo. K sjenici prilazim, bol me mori neka, Prilazim i vidim: Ljubuka me eka! Noge posve mokre, promoena bunda... I da je prosuim trebalo je truda. Otad se ne mrtim niti negodujem, Nego se nasmijeim kad oluju ujem.
MILIEVI

TARAS EVENKO (1814-1861)

UKRAJINA

PLIVAJ, PLIVAJ, LABUDICE

Plivaj, plivaj, labudice, Po sinjemu moru,' Rasti, rasti topolice, I prerasti goru. Rasti tanka i visoka Do oblaka lakih I gospoda pitaj da 1 u Dragog doekati. Rasti, rasti i pogledaj: Tamo mi je srea Oj daleko, preko mora, A ovdje nesrea. Tamo mi je crnooki, Pjesme pjeva, ee, A ja plaem, njega ekam, Nema meni sree. Reci njemu da me podsmijeh Tu ih ljudi prati, Reci njemu da u umrijet Ako se ne vrati. U zemlju me ek i mati Hoe zakopati, A tko li e u starosti Tad nju njegovati? Nee se ni za nju nai Ljudi dobri, blagi.

271

Majko moja! Sudbo moja Boe, boe dragi! Dobro gledaj, topolice! Ako njega nema, Plai rano, prije zore, Dok nikoga nema. Rasti, srce-topolice, I prerasti goru, Plivaj, plivaj, labudice, Po sinjemu moru.
MENAC

ADAM MICKIEWICZ (1798-1856)

POLJSKA

NJEMENU

Njemene, rijeko rodna! Gdje su vali oni, Gdje vodu nekad hvatah u dlanove male, A zatim u brzake plivah da razgale Vrelinu srca koje nespokojnost goni? Tu se Laura, skraja, voljela da skloni, U kosu da uplete vijence rascvjetale; Tu lik joj to bi pao na srebrne vale esto suzama mutih to ih mladost roni. Njemene, rijeko rodna! Gdje su vode one, S njima toliko sree, i nada, elja? Gdje su godine drage djetinjih veselja? Gdje ljeta draa kada nemiri nas gone? Gdje je Laura moja, gdje krug prijatelja? Sve pro e pa to se jo moje suze rone?
AULA

JULIUSZ SLOWACKI (1809-1849)

POLJSKA

NA JEZERU

Odonda sretni bili smo nas dvoje jezerom plove tamnomodre boje; ne znam, da 1 noge u amcu mi stoje, jer s dusima sam bratimit se htio,

po vodi hodah, u raju sam bio, a ona mi je vo om bila svuda! Ah! ona kao labud bijelih krila jezera plavog kraljica je bila! Letei s unom ona plovi tuga, za unom sjaj je safirove boje u sjaju tome ribe kolo vode i bacaju se k njoj iz modre vode; i s takvom pratnjom plovljasmo nas dvoje. Nad modrilom se usne njene smijee, boginja voda modrih ona bjee, pred njenim amcem golubi, delfini, a kristalni joj dvori u dubini, nou joj krunu mjeseina splela... Mogla je sa mnom init, to je htjela.
BENEI

ZA MRTVOM DRAGOM

Pod prozorima mojim je fontana, to jaue u planom razgovoru: i jedno drvo, gdje u harfe zboru slavuji ive; kroz prozor izvana svaku no blijeda zaviri Dijana i elo moje tunim sjajem mami. Dok plaem, bude mene u osami: to drvo, mjesec taj, i ta fontana. Ustajem blijed, kroz prozor da izvirim: to jadikovke kroz dolinu jee, slavuji plau, a fontana tee, govore o njoj a ja srce irim, u oaju se za smrt molim jae, i sahnem, venem, mrtav da se smirim... A svako jutro ta fontana plae.

BENEI

ADAM ASNYK (1838-1897)

POLJSKA

NIT MED NAMA BILO NIJE

Nit med nama bilo nije, niti rijei, uzdisanja, nita, to se kae, krije, osim tih proljetnih sanja, osim tog mirisa, boja, i tog iznad zemlje sjaja, osim gaja i tih hvoja i zelenog svjeeg maja, osim onih vodopada, gdje se rosom cvijet odmara ispod duge blagog hlada i prirode slatkih ara, osim onih bistrih vrela, gdje je srce zanos pilo, osim vijenca, to si plela, nit med nama nije bilo.
BENEI

275

FRANCE PREEREN (1800-1849) SLOVENIJA

SONET

Mirisne, rosne rue poezije otkrivaju to u srcu se skriva. Srce je moje vrt i plodna njiva, gdje sada ljubav elegije sije. Ti si mi sunce. Al mi dano nije pronai te, o lui, vatro iva: u kazalitu, ispod okna siva, na plesu, etnji... svud se lik tvoj krije. Koliko puta od elje poludim u gradu naem sresti te to prije, no zalud lutam i uludo udim. Oko mi suze u samoi lije i zato pjesme zbog kojih se trudim iz kraja nisu u kom sunce grije.
KRKLEC

PETAR PRERADOVI (1818-1872)

HRVATSKA

MRTVA LJUBAV

Gdje u tebe, o ljubavi moja, sad zakopat, kad si izdahnula? U mom srcu nije ti pokoja, jer si pokoj sav mu razmetnula.

276

Da te legnem u zemljicu crnu, u zemljici ti ne bi sagnjila, zemska vila dragocjenost tvoju u kamenje predrago bi zbila. Da te spustim u duboko more, u moru se ne bi rastopila, morska vila dragocjenost tvoju u biser bi predragi salila. Pak bi doli ljudi blagohlepni, iz zemlje bi te iskopali, iz mora bi te izvadili i po svijetu svuda rasprodali. A ti idi, nek te uzdisaji k nebu dignu, tamo zvijezdom budi, tamo meni alosnome sjaji, tamo nee dostignut te ljudi!

BRANKO RADIEVI (1824-1853)

SRBIJA

NIKAD NIJE VITO TVOJE TELO.

Nikad nije vito tvoje telo Ruka moja mlada obavila, Ni s u tvoju usnicu upila Moja usna ikad, edo belo! Tio vee ko da te donelo Sred an ela sa boija krila, U ma, s divno meni pojavila, U ma divnu vee te odnelo.

277

Sam ostado sa suznijem okom, Sam tu samcit na svetu irokom, Sam sa noi tavnom, al bez sanka. O zoro moja, zora bez osvanka, Sunce milo, al bez bela danka, Na te mislim, duo, bez prestanka!

URA JAKI (1832-1878)

SRBIJA

NESTANOJ DEVOJCI

Zar poljubac meni, starcu, daje, mlada, sa usana? Zar na moje staro rame pada ruka usijana? Je 1 to ljubav, je li ala, te je tvoja ruka mala na ramenu sedog starca zadrhtala, zatreptala? II l si dola, zluradice, da me varka, da me jedi? Izmuene stare grudi da povredi, da pozledi? Ja te ljubim!... tvrdi, mlada, puna jada, puna nada, ali ljubav sedom starcu veruj, duo, teko pada... Uvele su grudi moje, tvoja ljubav vatra iva pa se bojim, starac sedi, od plamena i goriva.

278

JOVAN JOVANOVI ZMAJ (1833-1904) SRBIJA

LJUBIM LI TE ... IL ME SANAK VARA

Ljubim li te ... il me sanak vara, to te udilj uza me doara; Ljubim li te ... il me dua vara, to se udilj s tobom razgovara; Ljubim li te ... il me bezum ganja, Nemam vida, nemam oseanja; Ljubim li te ... il ljubavi nije to se grli, to su same zmije; Ljubim li te ... ili mene nema, Ili tebe, nas ni jedno nema; Ljubim li te ... ili nema sveta, Nema sunca, ni rose, ni cveta, Ve sve tmina, to je pako mesi, A po tmini vitlaju se besi, A med njima prabesina spava, Moju ljubav u snu izmiljava.

LAZA KOSTI (1841-1910)

SRBIJA

SNOVE SNIVAM

Snove snivam, snujem snove, snujem snove biserove, u snu ivim, u snu diem, al ne mogu sitne snove, ne mogu ih da napiem.

279

Snove snivam, snove snujem, u slike bih da ih kujem, al su sanci poletanci, ne mogu ih da prikujem, srcu mome laganome. Al nasloni na te snove tvoje grudi biserove, dve ledene biser kapi: ta bi studen smrzla snove, sve te slike sledila bi.

RIKARD JORGOVANI (1853 1880)

HRVATSKA

DRVO LJUBAVI

Visoko vam je drvo ljubav, Ko jablan vie, mnogo vie, Na njegovih se vitih granah Umjesto ptice zvijezda njie. I sunace i mjesec blijedi Tek onda cijelim arom sijeva, Kad preko lia toga drva Na alostan se svijet osmijeva. I blago onom kom je dano Uivat radost a pod njime: Je 1 slijep? Tad vidi rajske bate. Je l' gluh? On uje serafime.

280

SANDOR PETOFI (1823-1849)

MA ARSKA

BIT U STABLO

Bit u stablo ako cvijet si stabla. Ako si rosa, bit u cvijee tvoje. Bit u rosa ako si sjaj sunev, Da se, najzad, naa bia spoje. Djevojice, ako li si nebo, Onda u se ja stvoriti zvijezdom; Ako li si, djevojice, pako, Zgrijeit u da s tobom ve sam jednom.
VELEBIT

MOJ JEDINI CVIJET SI BILA

Moj jedini cvijet si bila; Svenu: pust mi ivot vene. Bila si sjajno sunce, mila; Ugasnu: no je oko mene. Krila si mojim snima dala; Slomljena si: ve ne letim. Krv si mi arom zagrijala; Ti ohladnje, ja se ledim.
VELEBIT

281

KRAJEM RUJNA

Gle, jo cvatu cvjetne bae u dolini I zeleni jablan jo pod oknom lista, Al pogledaj zimski svijet u daljini, S vrhova planina snijeg posvuda blista. U srcu jo ivi ljeto puno ara, U njemu jo cvate proljee cijelo, Ali kosa tamna sijedom se stvara, Glavu ve mi pokri zimsko inje bijelo. Vene, mre cvijee i ivot se gasi... eno moja, amo u krilo mi sjedni! Gle, na moja prsa glavu nagnula si, A sutra e moda past na trup moj le ni Reci, ako mene uzme smrt prijeka, Hoe li, uz suze, platem pokriti me, Ili e zbog nekog mladoga ovjeka Napokon i moje zaboravit ime? Odbaci li veo tuge jednog dana, Kao barjak crni vjeaj ga nad grobom: Doi u ga uzet iz grobnoga stana U pono i, tuan, ponijet ga sa sobom Da otarem suze to odvie lako Zaboravi mene, mua svog u boli, Da povijem rane srca to jednako I tamo jo, trajno, samo tebe voli!
VELEBIT

282

CHARLES BAUDELAIRE (1821-1867)

FRANCUSKA

JA TE OBOAVAM Ja te oboavam kao nebo nou, O posudo tuge, i tvoju mirnou Ja ljubim sve vie to mi bjei dalje Pa i makar mislim da te tama alje Da bi ironino razmak poveala to ga je do neba ve priroda dala. U divljem naletu nasrem i skaem I ko crv leinu ne bih dao jaem! I meni je draga, u oaju slijepom, ak i ta hladnoa to te ini lijepom.
ROBI

JEDNOJ PROLAZNICI Ulica je buno vrela oko mene. Vitka, u crnini, s plemenitim strukom Jedna ena pro e pridiui rukom U raskonoj kretnji rub halje vezene; Isklesanih nogu, sklad oko nje rosi. Nestrpljiv ko luda, lakomo sam pio Iz oka joj (nebo gdje se orkan krio) Blagost to opinja i slast to smrt nosi. Blijesak ... pa no potom! Ljepoto bjegua. O ti, ije oi u tren me opie, Da li e te ikad moja e gorua Opet sresti? Kasno! Moda nikad vie! Jer ja ne znam tko si ni gdje si se skrila, Ti, to ud si moju jasno osjetila!

JUREVI

283

SMRT LJUBAVNIKA

Divani e nai bit mirisa puni, Duboki ko rake, s leajima mekim, Na stalcima cvijee to se tiho truni, Procvjetalo za nas pod nebom dalekim. Rasipljui strasno posljednje topline, Naa srca dva e kao zublje sjati, Dvostruki e traci od svjetlosti njine Na zrcalu duu jedan odraz dati. A u vee modro nadnaravna sjaja Jedan emo blijesak izmijenit jedini Kao dugi jecaj u znak oprotaja, Odkrinuvi vrata, tad An el e ui Da radosnom kretnjom oivi u tmini Ogledala mutna i uglasle lui.
JUREVI

JEDNOJ MALABAREANKI

Njena kao ruke stopala su tvoja, Od bedara svih je tvoje ljepeg kroja; Umjetniku drag je ritam tvoga boka; Crnji je od puti barun tvoga oka. U sunanom kraju gdje te Bog tvoj stvori, Odano ti srce gospodara dvori: Ti lulu mu pali i mirise drage, Razgoni moskite i puni krage. im jutarnji vjetar raspjeva platane, Kupuje na trgu ananas, banane. Bosonoga vazdan, leprava hoda, Ti popijeva drevne napjeve svog roda. A kad si e vee u grimiznu velu, Rogoini preda svoju nagost vrelu.

284

Tvoji sni su puni ljupkih kolibria I ko ti su cvjetni, sa peludom pria. to te, sretno dijete, u Francusku nosi, U Francusku nau koju patnja kosi? Plijen mornarskih ruku bit e sred puine; Zar ostavit hoe rodne tamarine? U opravi lakoj od tanka muslina, Pod snijegom i tuom studenih daljina, alila bi zavijek ova sretna ljeta, Da pobirat mora steznikom sapeta Mrve tu eg jela u brlogu grada I prodavat miris svoga tijela mlada, Slijedei kroz maglu u veeri kasne Mutna privi enja kokose sablasne!
JUREVI

PAUL VERLAINE (1844-1896)

FRANCUSKA

MOJ INTIMNI SAN O eni nepoznatoj san mi se udan vraa, o eni to me voli i to je meni mila, koja nikada nije kakva je prije bila, a nije ni drukija, i voli me i shvaa. I jer me shvaa, ona jedina moe ui u moje srce jao! koje za nju samo nije zagonetno, a znojno elo tamno jedina ona zna mi osvjeit plaui. Ne znam je 1 crna, plava, rida ta ljepota. Ime joj? Samo pamtim: zvoni milo i meko ko imena dragana prognanih iz ivota. Kao pogled kipa pogled je njen usnuli, a u glasu joj tihom, tekom i dalekom glasovi drhte dragi koji su umuknuli.

MILIEVI

285

GREEN

Evo lie i cvijee, grane, plodovi zreli, evo i moga srca to samo za vas bije. Nemojte ga raniti rukama svojim bijelim, i ovaj skromni darak neka vam mrzak nije. Dolazim prepun rose, po meni kapi mnoge od vjetra na mom elu hvata se inje lako. Pustite da moj umor, smiren uz vae noge, sanja asove sretne i da se odmori tako. I po grudima vaim nek moja glava pliva, koja od poljubaca sva umori i pada. Od te oluje krasne nek tako otpoiva, i da trenutak zaspim kad i vas umor svlada.
MILIEVI

SENTIMENTALNI RAZGOVOR

U starom parku, samotnom i le nom, Dva stvora pro oe stazicom jednom. Njine su oi mrtve i usne meke, A rijei jedva ujne i poput jeke. U starom parku, samotnom i le nom, Dvje sjeni spominju ta bjee jednom. Na nau strast davnu sjea 1 te bar malo? Da se tog sjetim, zato vam je stalo? Bije 1 ti srce kad ime mi spomene se? Da P duu moju jo u snu vidi? Ne.

286

 Ah, ti dani kad spajasmo usne vrue U neizrecivoj srei! Da, mogue! Nebo bje plavo, a nada tako mona! Sad slomljenu nadu skriva tama nona! I tako idu kroz travnjake puste I samo no uje kada to izuste.
SAULA

FIFI SE PROBUDIO...

Fifi se probudio. U zoru si mi dala cjelov za dobro jutro, a jadna ptica mala jedanput zacvrkuta i glavu skri pod krilo te utihnu na asak pjevanje njeno milo. Tada ti za tvoj cjelov je cjelov svoj uzvratih mnogostruk, posvudanji, koji te cijelu prati, sve dolje od stopala do kose raspletene stajui na mjestima gdje su bljesci i sjene. Bilo je to veselo i tebe smijeh osvoji, a ja koljena naglo tisnuh izme u tvojih, oprijeh se na njih, nagnut, usta ti zgrabih ivo, i tada postah surov, a tebi ne bje krivo, ak mi tvoj pogled vlani kao da ree hvala. Tada se Fifi prenu, nemirna ptica mala, i kao vjeran drugar, veseo svakog asa, to ne zavidi srei niti zlo kakvo snuje, on pozdravi moj trijumf salvama svoga glasa kao da hoe da ga i samo nebo uje. Skakutae ponosno ko mome to se die da slavnom pobjedniku uzvikuje i mae, a zora to tad rujna na stakla sobe stie bila je, ne laui, svjedok ljubavi nae.

MILIEVI

287

ARTHUR RIMBAUD (1854-1891)

FRANCUSKA

SANJARENJE ZA ZIMU Posveeno.. .Njoj Zima, malen vagon ruiaste boje, Mi na modroj klupi. Bit e fino. Kut, gdje poljupci se roje, Sumrakom nas upi. Ti e sklopit oi, da na none sjene Pogled ti ne svrne, Na demone iza stakla, na hijene I vukove crne... Zatim e outit da ti odraz rudi, I malean cjelov, kao pauk ludi, Niz vrat e ti sii.. . Prignuv glavu Trai! rei e zacijelo, Svu no trait emo bubu, to e cijelo Tijelo ti obii.
GERI

288

EMILE VERHAEREN (1855-1916)

FRANCUSKA

CRVENE LJUBAVI

Ma tko da mari za govorkanja, zle rijei, Kad ivot u dvoje s toliko slasti ute? Krik bogomoljca, zloban pogled zar da sprijei Tu radost veeri kad stazom se upute, Kad on je osjea gdje gori njenom puti Kad stegne je uza se, dugi pogled svrne Na dugi vrat, gdje mjesto poljupca ve sluti, Na iskru udnje, to joj zasja zjene crne, A ona uti srh i elju luda bila Da preda mu se sva, da pomama je svlada, Jer srce vrelu elju tjera tokom ila, Krik nagona je sage eljom, te bi rada Od svoga tijela momku bogat stol da poda, Te do jutra da davnu glad i ed utai, Nezasitnom da usnom ljubavi se oda Na pravoj gozbi puti, mladosti i drai. I zagrljeni tijesno kroz vrbake gaze, Po sagu mahovine, prostrte za dvoje, Sve dalje, kidajui ivicu kraj staze Da grozniavom usnom lie s grane broje. Sa smijekom on joj otkri nemir to ga atre Kad nije bilo nade da mu bude ena, I tad o sveanosti uzee da snatre Kad otetim cjelovom prekri usta njena. Al sad je ona ta to udi cjelov dati, Te opija se sva tom nezasitnom hranom, Na svjeem zraku, kada suton nebo zlati, I l u crvenom oprotaju sunca s danom. I ista, nereena elja ih odvue Da zgodno mjesto u hrastiku mladu na u, Te s osmijehom na licu, dok im srce tue, Na zaokretu s puta niz obronak sa u.
289

Kraj ute plohe rai obilata klasa Ko sluajno se na e kutak gdje se ziblje Zelenilo to svjei vjetar ga talasa Iza njih kronja stabla, sprijeda grm i iblje, Mjestance mimo, gdje se samo ito vlano U dugom dahu glasa kada vjetar due, Sve gledajui se i zagrljeni snano, Bez daha, tromi, na tie zbunjeni se srue. Da divlja krika ula i estoke gladi, Oslobo enih elja, nagona u kome, U borbi puti, enka i njen mujak, mladi, U snanom stisku jedno drugom krsta lome, Svu travu zgnjei klupko valjanja im luda, Ko nalet snana vjetra, pljuska ili tue, Te izrovana zemlja pored njih je svuda, Od udaraca nogu praska krhko prue! Bez krika, lana straha, opiranja, smjelo Sad ona sve mu drai svoga tijela nudi, Bez bojazni da glas e doprijeti u selo Eksplozije od ljubavi to razdire im grudi. Na obijest krda misle, kad ivinske glave U proljee se divljim nagonom razgore, Na konje kada ru, i na spremne krave Da ljubavnom se jarmu bikova pokore. A on, kralj njenog tijela, vladar svijesti njene, Od sviju izbra nju, da s njome ljubav vodi, I kada drhtavu je gleda poput sjene, Tad momaki ga ponos nadme te mu godi. I kad se baci na nju, to je krik oluje, Jo bjenje no kad pljusak udara o stijenje, Od gra njegova se dubok hropac uje, U grcanju se gui divlje sjedinjenje. Da obamru joj ula, slomit bi je htio U mutnu besvijest snagom bia svoga, Te posljednji je nalet tako estok bio I sama im se ljubav uplai od toga.

Da, sprva e ih selo s porugom da prati, A roditelji kletvom, ali dan e doi Kad ipak privolu za udaju e dati, I sadanji njen momak uza nju e poi, Na dan vjenanja, s paskom mlada mua, Da u crkvu je vodi, da joj prsten dade, U sjaju novih svijea pored ranih rua, Nju, to ve, mlada, drhtaj materinstva znade.
GERI

TI SI MI REKLA

Ti si mi rekla sino tako umilne rijei te nas je mnotvo cvjetova, to se nad nama svilo, odjednom zavoljelo, a jedan od njih sleti da bi nas dotakao, i pade nam u krilo. Govorila si kako e ubrzo sve da mine, kako e naa ljeta pasti ko zrelo voe, kako e odjeknuti posljednji zvon sudbine i kako emo se voljet sred starake samoe. Srce ti je gorjelo puno spokojnog ara, tvoj glas me je grlio stiscima koji gode, i bi mi ko da vidim gdje se mirno otvara daleki splet puteva to prema grobu vode.
MILIEVI

291

HENRI DE REGNIER (1864-1936)

FRANCUSKA

ODELETTE

Kazah li rije o svojoj Ljubavi, rekoh tromoj je vodi Koja me slua kad se nad nju prignem; Kazah li rije o svojoj Ljubavi, to je bilo vjetru to apue i smije se u granju; Kazah li rije O ljubavi mi, reko sam je ptici to prolazi i pjeva Uz pratnju vjetra; Kazah li rije, To bjee jeci. Ljubljah li duom svom, To bjehu oi tvoje Vesele i tune; Ljubljah li duom svom, To bjehu usta tvoja stroga i slatka, To bjehu usta tvoja; Ljubljah li ita duom cijelom, To bjehu put ti topla i tvoje usne svjee; A to to traim, sjen je tvoja.
NAZOR

29 2

FRANCIS JAMMES (1868-1938)

FRANCUSKA

JA BIH TAKO ELIO

Ja bih tako elio u dan nedjeljni bijeli, kad bude mnogo vrue i kad su grozdovi zreli, da mi je ruati u kakvoj seoskoj kui, kod neke stare djevojke, gdje se rublje sui, bijelo i isto rublje na konopcima svuda, a po dvoritu mnotvo pilia vrluda i vrti se oko zdenca, i jedna cura mlada da s nama zajedno za stolom bude tada. Ruali bismo dobre, masne gibanice, a s njima moda dvije peene golubice. Onda bismo popili kavu svih nas troje pa bismo brzo sloili servijete svoje i poli bismo u vrt, pun kupusa plavog, a stara bi nas pustila da ostanemo tamo. Dugo bismo se grlili, a naa usta arka crvena bi se spojila pored crvenog maka. Onda bi zazvonilo, kada se polja smrae, a mi bismo se stisnuli vatrenije i jae.
MILIEVI

VREMENIMA VOLIM...

Vremenima volim Claru dEllebeuse, uenicu starih internata, koja je u tople veeri odlazila ispod lipa itati negdanje magazine.

293

Volim samo nju, i osjeam u srcu plavo svjetlo njezina bijeloga vrata. Gdje li je ona? Gdje bje onda ta srea? U svijetlu njezinu sobu ulazile su grane. Ona moda jo nije mrtva il, moe biti, oboje to bijasmo. U velikom dvoritu bilo je mrtvoga lia. Svreci prastarog ljeta u hladnome vjetru. Da li se sjea paunova perja u velikoj vazi, u blizini koljki? Spoznasmo tada da smo brodolomci i Novom Zemljom nazivasmo klupu. Dodi, o dodi, Clara dEllebeuse; i volimo se jo, ako postoji. U starom su vrtu stari tulipani. Dodi sva gola, Clara dEllebeuse.

J PUPAI

GIOSUE CARDUCCI (1835-1907) ITALIJA

ZA ANNIE VIVANTI

U zatvoren kapak prozora udaram granicom cvijea plavozelenkastog i modrog, ko tvoje oi, o Annie. Vidi: sunce je osmijehom drhtave zrake poljubilo oblak, i reklo Oblae bijeli, otvori se. Sluaj: vjetar s planine svjeim apatom pozdravlja jedro, i kae Prebijelo jedro, zaplovi. Gledaj: ptica se s vlanoga neba sputa na breskvu u cvatu, i cvrkue Rumena biljko, mirii. Poezija, boginja vjena, iz mojih misli silazi na srce, i glasno vie O staro srce, udaraj. I posluno srce u tvoje velike vilinske oi gleda, i zove Slatka djevojko, pjevaj.
MILIEVI

GABRIELE DANNUNZIO (1863-1938)

ITALIJA

KIA U BORIKU

uti. ume na rubu Rijei ti ne uje ljudske, No rijei Koje su nove I meke, 295

A apu ih lie i kapi Daleke. Sluaj. Kia je pala Iz oblaka rasutih nebom Na borove otrih igala, Na mru kojoj su grane edne i slane; Kii na miru Boansku, Na blistave ukve S kojih Trune, Na smreke koje su sonih I mirisnih bobulja Pune; Kii na lica nam umska, Kii na ruke nam Gole, Kii na ruho nam Tanko, Na svjee misli to iz nove due nam Niu, Na lijepu priu to tebe obmanila jue, A meni gle danas Duu zatravit svu e, O Hermiona. se cvjetovi

Na crne ti obrve kii; I ja bih reko da plae Od miline. Bijela Nijesi; noena snagom Ko da si izala cijela Iz kore drveta. I ivot sav nam je sada Mirisav, pun je svjeine;

296

U grudma je naima srce Ko breskva; Izme u vje a nam oi Ko puljci u travi, A zubi su nai U rupicama svojima nalik Na bademe gorke. Od este k esti! Sada Smo skupa, a sad nismo, Dok biljska nam snaga Omotava glenje, koljena vee; Al ipak hodamo samo, A tko zna kamo, a tko zna kamo? I kii na lica nam umska, Kii na ruke nam Gole, Kii na ruho nam Tanko, Na svjee misli to iz nove due nam Niu, Na lijepu priu to tebe obmanila jue, A meni gle danas Duu zatraviti svu e, O Hermiona.
NAZOR

297

ANTONIO FEIJO (1860-1917)

PORTUGAL

SERENADA

O zvijezde jasnih noi, budite budne! Mjesee, laganije sijaj, laganije! Klinaci, makovi, rue, sagnite glave! Pustite je da spava, pustite je... Ptice, stiajte se u starom umarku! Tiino, pjeno koja cjeliva ale!... Spava!... moda Pustite je sanja... mene sanja... da spava, pustite je...

Polake pirite, klonuli povjetarci! Zalijte je mirisima, preplavite je! Tekim mirisima uvelih magnolija! Pustite je da spava, pustite je... Pretvorite se u kristal, suze none, i u drhtavo biserje ovijte je, iz da plavetnih urni! spava, pustite je... Pustite je padajte spokojno

Mjesee, zvijezde bezbrojne, budite budne! Ptice, tiina! Lahori, nosite mirise! Klinaci, makovi, rue, sagnite glave! Pustite je da spava, pustite je...

MILIEVI

298

ANTONIO NOBRE (1867-1900)

PORTUGAL

O DJEVOJKE

O djevojke, pri suncu to zalazi zapjevajte idu po samotnoj stazi. Hou pjesmu, koja izgubljeno ognjite moje doarava, jer ga srce ite. Zapjevajte mi svemonim svojim glasom o suncu to tonu more vijencem kruni, o obilju etve koja blista klasom, o vinu, draesti, ljepoti i luni. Pjevajte! Pjevajte vedre pjesme svoje! Uklonio sam s razvalina kue sve one stare iluzije moje to ih u snu vidjeh tune, umirue. Svojim me glasom vedrim uspavajte, o ljupke, o svjee djevojke... zapjevajte!
CETTINEO

299

CHRISTINA GEORGINA ROSSETTI (1830-1894) ENGLESKA

PJESMA

Umrem li, o dragi moj, Nek pjesme ti ne tue; Cipresu sjenatu na grob Ne sadi, niti rue: Nek bude trava zelena Nada mnom, s rosom kie; I ako hoe sjeaj se, II l ne sjeaj se vie. Ja neu sjenu vidjeti, Ni utjet dad to lijeva: Niti slavuja sluati, to, ko da pati, pjeva; I snivaju u sumraku, Gdje sve se mijene skrie, Moda u se sjeati, A moda nikad vie.
GORAN KOVAI

THOMAS HARDY (1840-1928)

ENGLESKA

TAMNOOKI GOSPODIN

Pabirke spustih na Crimmercrock-stazi, Da podvezu sveem i dalje da gazim, Kad crnook gospodin tud pro e i ree Tako, da krv me u licu zapee:

Sto vidim to ovdje ja? Krasna li koljena! I pri e i podvezu moju mi zaveza. Od sunca do mjeseca bje, to se sjeam; Ah, lako se gubi, a gubitak je vjean! Tom strancu ni imena nisam znala, Al upoznah mu narav i sve to je dala. Gorko sam tad Plakala ja, to nekad mi podvezu zaveza. Al kraj mene djeak sad ivahan sjedi, Moj je prestup zaboravljen, ne ivim u bijedi, On mi je radost i drug mi za poslom, On me zatiuje, on mi je oslon. On ne nosi jada, I zahvaljujem sada, to podvezu vezo mi njegov je tata.
SLAMNIG-OLJAN

WILLIAM BUTLER YEATS (1865-1939)

ENGLESKA

KADA BUDE STARA

Kada bude stara, sijeda i u snima, Drijemat e kraj ognja, itaju polako Ispustit e knjigu, sanjati o blagom Pogledu, kog oiju ti skrivala dubina.

301

Voljeli su mnogi aske tvog veselja, I ljubav im bila prava ili kriva, Tek ti jedan ovjek duu punu elja Ljubio, i tugu, to ti lice skriva. Naginju se tuno k aru svog kamina, apni, kako ljubav nas je ostavila, I sad hodi iznad planinskih visina, Gdje je posred zvijezda svoje lice skrila.
SLAMNIG-OLJAN

ZA ANNE GREGORY

Nikad nee mladi neki, U oaj dok ga baca Boje meda bedem meki to pada ti niz rame, Voljet te zbog tebe same, A ne tvoje ute prame. Al mogu, ako mi se svi a, Obojit kosu bilo kako, Da bude crna, sme a, ri a, Oajni mladii da me Vole radi mene same, A ne moje ute prame. Sino ba iznaao je Neki religiozni starac, Da spis za dokaz naao je, Da samo Bog bi mogo, draga, Voljet te zbog tebe same, A ne tvoje ute prame.

SLAMNIG-OLJAN

WALT WHITMAN (1819-1892)

AMERIKA

OBINOJ PROSTITUTKI Budi sabrana sa mnom moe biti mirna ja sam Walt Whitman, liberalan i vedar kao priroda. Dok te sunce ne izopi, ni ja te neu izopiti. Dok vode ti ne uskrate blistanje i listovi utanje, nee ti ni moje rijei uskratiti blistanje i utanje. Moja djevojko, ja ugovaram s tobom sastanak i obvezujem te, da uini pripreme, da bude vrijedna mene. I obvezujem te, da bude strpljiva i savrena, dok ja ne do em. Do tada ja te pozdravljam znaajnim pogledom, da me ne zaboravi.
SLAMNIG-OLJAN

EMILY DICKINSON (1830-1886)

AMERIKA

JER NE STIGOH Jer ne stigoh ustavit se pred Trenutkom Smrti On ljubazno preda mnom je zato U koiji uz nas jo samo Besmrtnost zauze mjesto. Polako odmicasmo on urbe ne poznavae A ja odloih posao svoj I odmor tako er, Te se prepustih susretljivosti njegovoj Ostavismo kolu gdje djeca iekivahu Na igralite izlazak Ostavismo polja zablenuta ita Ostavismo sunev zalazak

II l bolje on ostavi nas Drhtavicu i studen rosa mi donijela Jer pauini nalik hajina mi, Ogrta od tila Zastasmo pred kuom to bijae Nalik izboini zemlje Krov se jedva nazirae Vijenac mu ispod zemlje Stoljea su tome a ipak Da krae je od dana se ini Kad prvi put naslutih. da konji Vjenosti su glave okrenuli
BOROJEVI-JOJI

SIDNEY LANIER (1842-1881)

AMERIKA

VEERNJA PJESMA

Promotri, Ljubavi, po utom pijesku, Da vidi, kad se val i sunce spoje; O, dugo li se ljube tu u blijesku! Ah, dulje jo nas dvoje. U morskoj rujnoj berbi ar se topi, Ko biseri u vinu rastopljeni, A no Kleopatrina sve sad popi. O, Ljubavi, daj ruku meni. O, zvijezde, nebu smirit srce treba, Nek bljetav val po tamnom alu pljusne, Razdvoji, Noi, sunce nam od neba, Nikad nam ruke, usne.

304

SLAMNIG-OLJAN

JAMES WELDON JOHNSON (1871 -1938)

AMERIKA

OTKAD SI OTILA

ini mi se zvezde nisu sjajne tako, ini mi se sunce da ne sija vie, ini mi se sve je sada naopako, Otkad si otila. ini mi se nebo nije plavo sada, ini mi se sve za tobom samo udi, ini mi se ne znam ni ta u od jada. Otkad si otila. ini mi se nita nije kako bee, ini mi se dan je sada dvaput dui, ini mi se ptice pesmu ne poee, Otkad si otila. ini mi se moram uzdisati samo, ini mi se grlo sui mi se stalno, ini mi se da bih plako neprestano, Otkad si otila.
ANDRI

MIHAIL EMINESCU (1850-1889)

RUMUNJSKA

DALEKO SAM OD TEBE Daleko sam od tebe i sam pokraj vatre, u mislima prolazim ivot svoj bez sree, ini mi se da proveh itav vijek na svijetu, da sam star kao zima, ti da si umrla. U kapima na duu padaju uspomene budei pred oima radosti proivljene; vjetar prstima lakim u prozore tue, ja opet u mislima predem nit slatke prie, i tada preda mnom kao da prolazi u magli, s oima u suzama i rukama njenim, rairenih ruku u zagrljaj moj pada, i kao da eli neto rei i uzdie. I ja grlim svoje blago ljubavi i ljepote, u poljupcu spajamo nae bijedne ivote. O! Glas uspomene ostaje zauvijek nijem, da zaboravim sreu koju uivah tek tren, i kako si se iz ruku mojih istrgla... Bit u star i sam i bit e davno umrla.
KOVAEC

GHEORGHE COSBUC (1866-1918)

RUMUNJSKA

GAZELA

Ljudima sam skrivio to sam mlad i to volim, Rekla si u mlin doi, U suton, da te vidim,

306

U mlinu sretnem, prijatelje, A pred njima se stidim. Juer sam te opet sreo, Kako da te zaustavim, Kad me je stid majke, A i tebe se stidim, I itav me svijet ljuti, Mrsko mi je to ivim. Ostavio bih te, a ne mogu, Volio bih te, al se ne usudim.
KOVAEC

307

JOSEF VACLAV SLADEK (1845-1912)

EKA

TVRDA GLAVICA

Ta moja djevojka ima glavicu, tjera samo svoje i svoje i svoje i gadnu uo bi pjesmicu tko bi zaigro u druge boje. Manje zrnaca makovica ima no ona bubica u glavi, i svaka drugom je bojom obojena ko ti leptirii u travi. I u oima sto avolia ima s usta joj praporci zvone svud, od navike plee noicama, i zar je udo to za njom sam lud. No ako i svira svoju pjesmicu, tko, boe, sad kriv je za to ko kremen ima glavicu, a srce ko isto zlato.
KRITEK

JAROSLAV VRCHLICKY (1853-1912) EKA

UVRIJEDILA SI...

Uvrijedila si, ljubavi, uvrijedila srce moje to sve ti je dalo, dobri boe, gdje je samo sila, 308 toliko je bola, a snage je malo.

Planinama hodih cijele noi traei travu za rane svoje, koja bi mogla sav taj ar izvui to pali, ljubavi, iz ruke tvoje. Preao sam rijeka, ne znam im broja, i nigdje cvijetka, gdje bi mogo bit? Klasove zlatne hvata umorna ruka moja, al udesni cvijet taj ne moe uhvatit. I tako s tom ranom moram i u groblje, jer da je zacijelim, nemam sila... Ptica sam to s dlana sudbine tugu zoblje, uvrijedila si, ljubavi, uvrijedila...
K.RITEK.

KAREL TOMAN (1877-1946) EKA

PORTRET

Dva divlja maka imae u kosi,, elastinost make igrae sme im joj tijelom. I svjetlo elektrino drhtae, ko u rosi, u tim oima, kretnjama i u biu cijelom. Iezla je zauvijek. U mojoj pameti strasno, za asak, njene strune zvone. To zvui bol i prkos taj prokleti: crveni stijeg na vije se nad tronom.

S KRITEK

IVAN FRANKO (1856-1916)

UKRAJINA

ZATO LI, DJEVOJKO

Zato li, djevojko sa tihe vode, To tvoje srce kao trn bode? Zato su usta ti tiha molitva, A srce tvoje otro ko britva? Zato ti oi sjaju tim arom Da srce mora planut poarom? Oh tvoje oi crnje od noi, Tko njih susree, ni sunca nee. I zato tvoj osmijeh to pali i ee Ko ljuta oluja srce mi stee? Djevojko moja, moja zoro krasna! Ti tugo moja, ti radosti jasna! Kada te vidim, moram da te poljubim, A kad te ljubim, duu svoju gubim.
MENAC

310

SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI (1865-1908)

HRVATSKA

U ELJI LJUBAVI

O do i negdje iznenada, Ko talas zraka s lipe cvjetne Za polusvijetle noi ljetne Sva iva, arka, bujna, mlada, Sa vrelom krvcom strasti sretne! Ne znadem medna imena ti I ne vidjeh te nikad divnu; Ko slavuj eljno tebe zivnuh, Kad milmirisna grana cvati I ljubav vapi milostivnu. O do i, eljo od vijeka, Srdaca sviju u en trenu, to ivot budi svud i svemu I koju srce eka, eka, Da l' kree otkud plana k njemu. Ti, koja grije micaj svaki, Neutaena udnjo svega, to smrtnim ovim putem bjega, Ko oblak sitan, mali, laki, to razi e se iza brijega.. O do i urno, nevi ena, Doumi dru iz daljine Na snenoj zraci mjeseine I stav mi ruku na ramena, Zagrli mene sred tiine!

I sakriti u vrua lica U topli barun udna tijela, Na opojna ti njedra bijela, Nek nagli tvoj me dah golica I opija me ispod ela. O do i negdje iznenada, Rairi vrste ruke dvije, U nesvjestici da se snije. U zaboravi strasna sklada, U velepjesni materije...

ALEKSA ANTI (1868-1924)

SRBIJA

EMINA

Sino, kad se vratih iz topla hamama, Pro oh pokraj bate staroga imama; Kad tamo, u bati, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajae Emina. Ja, kakva je pusta! Tako mi imama, Stid je ne bi bilo da je kod Sultana! Pa jo kada ee i pleima kree, Ni hodin mi zapis vie pomo nee! Ja joj nazvah selam! Al, moga mi dina, Ne e ni da uje lijepa Emina; No u srebrn ibrik zahitila vode, Pa po bati ule zahvati ode.

312

S grana vjetar duhnu, pa niz plei puste Rasplete joj one pletenice guste: Zamirisa kosa ko zumbuli plavi; A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina! Al meni ne do e lijepa Emina; Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje alak, to za njome crkoh!

JOVAN DUI (1871 -1943)

SRBIJA

POZNANSTVO

Kada je poznah, nebo bee mutno, Vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem; Jesenje vode umile zloslutno, I sve oajno urilo za mrenjem. I mladost moja nije vie znala Za dane strasti i trzanja njina: U moju duu njena sen je pala, Bleda i hladna, kao meseina. Glas njezin bee ko muzika tuge: I zato miljah, u sluanju mnogom, Samo na prolost, na jeseni duge, Na hladna neba, i na tuna zbogom. Poljubac njezin bee tih i leden, Mramorni poljub; a kosa joj plava Odisala je setan miris jedan Bokora rua koji docvetava. I mnogo puta, u jutra, bez moi, Prenem se kao iz olovnih uza; Ja ne znam to sam snevao te noi, Ali mi oi mutne, pune suza.
313

ANTUN GUSTAV MATO (1873-1914)

HRVATSKA

UTJEHA KOSE

Gledo sam te sino. U snu. Tuan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijea, Na visokom odru, agoniji svijea, Gotov da ti predam ivot kao rtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajui, da su tamne oi jasne, Odakle mi nekad bolji ivot sjao. Sve ba, sve je mrtvo: oi, dah i ruke, Sve, to oajanjem htjedoh da oivim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja jo je bila iva, Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.

314

MILAN RAKI (1876-1938)

SRBIJA

ISKRENA PESMA O, sklopi usne, ne govori, uti! Ostavi misli, nek se bujno roje, I re nek tvoja niim ne pomuti Bezmerno silne oseaje moje. uti, i pusti da sad ile moje Zabreku novim, zanosnim ivotom, Da zaboravim da smo tu na dvoje, Pred velianstvom prirode; a potom, Kad pro e sve, i malaksalo telo Ponovo padne u obinu amu, I ivot nov i nadahnue celo, Neujno tiho potone u tamu Ja u ti, draga, opet rei tada Otunu pesmu o ljubavi, kako eznem i stradam i ljubim te, mada U tom trenutku ne oseam tako... A ti e, bedna eno, kao vazda, Sluati rado ove rei lane; I zahvalie bogu to te sazda, I oi e ti biti suzom vlane. I gledajui vrh zaspalih njiva Kako se sputa nema polutama, Ti nee znati ta u meni biva, Da je u tebi volim sebe sama, I moju ljubav naspram tebe, kad me Obuzme celog silom koju ima, I svaki ivac rastrese i nadme, I oseaji navale ko plima! 315

Za taj trenutak ivota i milja, Kad zatreperi cela moja snaga, Neka te srce moje blagosilja! Al ne volim te, ne volim te, draga! I zato u ti uvek rei: uti! Ostavi duu, nek spokojno sniva, Dok kraj nas lie na drveu uti, I tama pada vrh zaspalih njiva.

DRAGOTIN KETTE (1876-1899)

SLOVENIJA

NEK SREM

Nek srcem, eno, u se tvoju slast, tvoj demonski me pogled neka mori! Ne trebam slatkih rijei! Nego zbori, ispovjedi mi, otkle ti ta vlast? I ime budi u meni tu strast? I reci, to si? Ljutica u gori? Tajanstvo, sfinga ili plod to zori, da l' an eo, il demon, to nam ast u propast vodi, led, il drhtav plamen, ii l uzdrhtala trska ili kamen, ii l moda sve, il nita? Reci, molim! Ah, bog nek zna, a ja ti se tek divim, i samo znam da beskrajno te volim, da bez tebe ne mogu ni da ivim.
GERIC

613

OTON UPANI (1878-1949)

SLOVENIJA

TI CVIJETE MOJ TAJANSTVENI

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ruo udesna, traio sam te ja i kad sam proao kraj tebe i pogledao na te, dua mi zadrhta sva. Srce je moje naslutilo

tajanstvenosti mo, srce je moje outilo kako se vedri no. U mojoj je dui sijevnulo svjetlo golema blaga. Sve moje bie je eznulo za tobom, za tobom, draga, ti cvijete moj tajanstveni, ti ruo udesna. O, bogat sam pomozi mi da podignem, ponesem blago svoje, sve blago due moje!
TOMA S I C

317

JOSIP MURN - ALEKSANDROV (1879-1901) SLOVENIJA

TI ZNA

Ti zna da volim drugu djevojku, a ipak se veseli, ti zna da u otii, djevojko, kada to tako eli. Ja znam da u otii, djevojko, kada to htjedne sama, a znam da e mi otad ivot biti tek mrtvilo i tama.
GERI

VLADISLAV PETKOVI - DIS (1880-1917)

SRBIJA

MODA SPAVA

Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja, Pesmu jednu u snu to sam svu no sluao: Da je ujem uzalud sam danas kuao, Kao da je pesma bila srea moja sva. Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja. U snu svome nisam znao za bu enja mo, I da zemlji treba sunca, jutra i zore; Da u danu gube zvezde bele odore; Bledi mesec da se kree u umrlu no. U snu svome nisam znao za bu enja mo.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san. I u njemu oi neke, nebo neije, Neko lice, ne znam kakvo, moda deije, Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan. Ja sad jedva mogu znati da imadoh san. Ne seam se nieg vie, ni oiju tih: Kao da je san mi ceo bio od pene, II te oi da su moja dua van mene, Ni arije, ni sveg drugog, to ja noas snih; Ne seam se nieg vie, ni oiju tih. Ali slutim, a slutiti jo jedino znam. Ja sad slutim za te oi, da su ba one, to me udno po ivotu vode i gone: U snu do u, da me vide, ta li radim sam. Ali slutim, a slutiti jo jedino znam. Da me vide, do u oi, i ja vidim tad I te oi, i tu ljubav, i taj put sree; Njene oi, njeno lice, njeno prolee U snu vidim, ali ne znam, to ne vidim sad. Da me vide, do u oi, i ja vidim tad: Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet, I njen pogled to me gleda kao iz cvea, to me gleda, to mi kae, da me osea, to mi brino prua odmor i nenosti svet, Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet. Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas; Ne znam mesto na kom ivi ili poiva; Ne znam zato nju i san mi java pokriva; Moda spava, i grob tuno neguje joj stas. Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas. Moda spava sa oima izvan svakog zla, Izvan stvari, iluzija, izvan ivota, I s njom spava, nevi ena, njena lepota; Moda ivi i doi e posle ovog sna. Moda spava sa oima izvan svakog zla. 319

IVAN VAZOV (1850-1921)

BUGARSKA

PORTRET

De, moj slikam, naslikaj na platnu sad mladu vilu, oivi je i privlanost pokloni joj pri tom milu. I njenu joj ljepotu daj kakvu ni jedna jo nema, da ljupki izraz poprime oi i usta njena. Malo nek i zlatna vlas ovjena njeno elo, a poglede sve ushiti draesno ljupko tijelo. A grudi neka joj budu ko da ih krije naem oku, al izvana nek se vidi da svakog zaludjeti mogu. Njenost i vatra strastvena u oima modrim nek gori, ko eni koja je voljena i koja beskrajno voli. De, ja te molim, naslikaj tu sliku punu milina, a ja u pri tom dodati odozdo jo: Katarina.
VELEBIT

320

KIRIL HRISTOV (1875-1945)

BUGARSKA

NEVOLJA

Tek dvije tri rijei izrekli smo bili Sluajno u vrevi tatoga svijeta, I gle, kakav ar ve utim u svakoj mi ili! Zato mi se um toliko tebi preda? Vani ve svie, dan stie ve umno, A ja jo bdim, sve vie mir svoj gubim, Bacam se u vatri i apem bezumno: O kako si draga, koliko te ljubim!
VELEBIT

JANKO JESENSKY (1874-1945)

SLOVAKA

ZBOGOM

Hej, to bjee zbogom, a ne dovi enja, kad smo si posljednji put, tuni, ruku dali. Lice mi tvoje iezlo, ko u daljini rupi mali, to je mahao za sreu na putu strpljenja. Ne, sree biti nee: sve do rastajanja obraz nam svakom prepun suza bjee, to tjeit nas moglo glupi ljudi nam uzee, nama su ostala samo tugovanja... Sad su moje misli mrea pauine, U njoj se stalno jedna sjajna muha krije. Pustiti je ne mogu na krilima joj med, njime me hrani dok u golim poljima Rusije mislim na na dragi, maleni svijet.
K.R1TEK

322

KOSTIS PALAMAS (1859-1943)

GRKA

PRVA LJUBAV

Kad se sjetim svoje prve ljubavi, uvijek kliknem: O nek bude blagoslovena ta djevojka njena srca! Sjeam se da me tada obuzela udna tjeskoba, slina onoj to je ispunila srce knjeginjici iz neke drevne bajke, kad je ugledala prestraena iznenada vraevu ibu. O prijateljice, to si prva uinila da procvjeta cvijet moje rane mladosti, pa uskoro odletjela u daleki kraj, a da me ni pozdravila nisi! Zlokobnice vile zapeatile moje usne, a zli dusi opsjeli mi srce. Jo i sada dru mi srce i dua, jo cijelo moje podrhtava bie zbog bu enja onog kojim si oparala mene, o vjena eno!

Postala si ipak obmana i privid, daleko si ko Meka i prorok pravovjernu hodoasniku. O, daleko je Meka! O vjena tjeskobo, ti si nedostina enja, a ta krilato bjei od grenika jednog. O srce puno ljubavi, ko Oresta progoni te Erinija kose tamne u kojoj sike klupko zmija!
SMERDEL

323

GEORGIOS DROSSINIS (1859-1951) GRKA

SRETNA ILI NESRETNA

Da li je sretna ili nesretna ta rua to rob je tvojih prstiju, ruku tvojih nevinih i smrtonosnih. Gle, ta rua, uguena tvojim milovanjem, potajno otrovana, vene, umir ljupko, sporo i slatko. . . Da li je sretna ili nesretna? jer ti kad vidje da joj je svjeina svenula i da miris vie ne hlapi, bez kajanja si je bacila. Oh, to je tebi skrivila rua pa si je usmrtila? Moda je to bilo neko ljudsko srce?
SMERDEL

KONSTANTINOS KAVAFIS (1863-1933)

GRKA

VRATI SE!

O dragi osjeaju, do i jo bezbroj puta, vrati se i zanesi me, jer se budi uspomena na jedno tijelo dok drevna enja struji u mojoj krvi, jer se usne i put moja sjeaju, dok ruke jo uvijek kao da ljepotu dodiruju. O vrati se bezbroj puta te po noi zanesi me, kad se usne i put moja sjeaju...

324

SMERDEL

KAD SE RAZBUDE.

O pjesnie, nastoj da sve sauva pa i ono najneznatnije to se od prolaznosti spasiti moe vizije one tvojih ljubavi! Potajno ih upleti u rijei svoje. Pjesnie, nastoj da sauva, kad se u tvome razbude duhu po noi ii u blistavo podne.
SMERDEL

MILTIADIS MALAKASSIS (1869-1943)

GRKA

LJUBAV

O nek miso u prolost vie ne svraa, bolje je to je uspomena netragom iezla. Tko zna da te i sad ljubim, a su eno je bilo ko nijednu drugu. Ako je uvenula tvoja mladost za kojom tui, ta je bila ptica to je u jatu s drugima odletjela. I jesen boji tvoju kosu, a vie nego jedno proljee grli ljubav moju. Tad ja neku drugu volim i zaklinjem se okom lijepim tvojim da za njom udim samo. To je blaga kratka zima prepuna vedrine. Takvo u tvoje jednom ugledati lice, Posluaj: Blagi sjaj se prosinakog sunca i ljepota mjeseine mjeseca sijenja ugledat u hirovitom travnju ne mogu, a ni u lijepim, trajno vedrim danima mjeseca svibnja.

SMERDEL

325

EJ-MIN (1859-1901)
KINA

LIST AJA DRIM U USTIMA

Na obzorju vidim obris drveta. A preda mnom u plantai aja ptice mlade pjevaju. List aja drim u ustima i mislim na te, koja srce moje mui, gdje li sad boravi? Kad posljednji sam put te vidio, na njenu ramenu riu si nosila: ila si kui u kolibu svojih roditelja. Dan bjee vru ko dananji, obrazi tvoji bjehu kao mramor, i ti si se odmarala pod drvetom. A ja, sav sretan, ja sam proao, i srce mi je lupalo, kad tebe zapazih. Gdje li sad boravi? Ti ne zna za me, ne zna ni da ivim. Nikad me vidjela nisi. U srcu tvom zlatnom stoji slika drugog ovjeka, na koga plau misli i u enji. Na obzorju vidim obris drveta... Obuzima me tuga, smrtna tuga.

GORJAN

328

MA HUANG UNG (1861 - ?) KINA

PREZREN RAZBIO SAM.SVOJU LUTNJU

Jedno vee stavio sam na prag svoje drage vijenac od krukina cvijeta. I zatim sam na svojoj lutnji zasvirao najnjeniju pjesmu o ljubavi. Sutradan, kada sam je opet sreo, ukraavali su njenu kosu karamfili, to cvatu u susjedovu vrtu. Oaloen, vratio sam se tad brzo kui i, proklevi sve karamfile, zaplakao sam i razbio svoju lutnju.
KUKOLJA

TUNG LIU FAN (1863 -?)

KINA

NA VALOVIMA OKIENA LA A

Ori se pjesma na palubi. Najljepe djevojke, udova bijelih i garave kose, na dueku svilenom lee u ladi. I kraj jarbola stoje i, zagrljene, pjevaju divno o smrti i ljubavi...

I tiho, sretno plovi la a niz vodu, na sjajnom suncu i u svijetlu utapa, sve dalje plovi, a djevojke pjevaju p smrti i o ljubavi, a lotosovo cvijee pjesmu uje, pa se udom udi. arene ptice prislukuju s drvea, i pogled njihov tugom se ispunjava. Tuga je i u vjetru, to kosu djevojaku dodirkuje, mirisom njenim prolazi, a tuga se iskri i u treptanju zvijezda... Djevojke pjevaju oi im se are, kao da gledaju nebo otvoreno. Smijeak im titra na usni. I sve dalje plove I pjevajui uplovit e one u more zeleno. I tu potonut e, udova bijelih i garave kose. Jo u smrti s usana njinih orit e se pjesma, pjesma ljubavna... Nikakve albe nee se uti!
GORJAN

330

RABINDRANATH TAGORE (1861-1941)

INDIJA

VRTLAR

48 Skini mi okove slatkoe, ljubavi moja! Dosta je opojnog vina poljubaca! Gusto se tamjan isparava, gui srce moje. Otvori vrata jutarnjemu sjaju! Izgubih se u tebi, obavijen naborima tkanja tvojih milovanja. Oslobodi me arolija svojih, vrati mi ljudskost, ponudit u ti opet oslobo eno srce.

49 Drim joj ruke, grlim je i traim Da poljupcima opljakam njen smijeh, U naruju da otmem njene drai, Da ispijem joj oi, tamne kao grijeh. Ah, tko da nebu plavetnilo uzme? Ljepotu mi se ugrabiti htjelo, Al izmed ruku ona mi ispuzne, U rukama mi osta samo tijelo. Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet? Vraam se opet, prevaren i smoden. Ah, kako tijelom da dotaknem cvijet to samo duh ga dotaknuti moe?

59
eno, ti nisi samo boje djelo, Ve si i rukotvorina ljudi. Nadahnjuju oni tvoje tijelo Ljepotom iz svojih grudi. Pjesnici nitima zlatnih slika Za tebe tkaju mreu. Slikari tvore od tvojih oblika Besmrtnost vjeno svjeu. More ti biser, rudnik zlato daje, Vrt ljetni na te svoje cvijee truni, Da bi ti drai sjale skupljim sjajem. Mukoga srca enja slavom kruni Tvoga ivota svaki mladi dan. I ti si pola ena, pola san.

60
U ustrom aru i urbi ivota, Ti, to si u kamenu klesana ljepota, Sama, daleka stoji, mirno, nijemo. Veliko Vrijeme, u te zaljubljeno, ape, do tvojih nogu lee nice, Reci mi neto, ljubavi, govori, nevjestice! Al kamenom je okovan tvoj govor, Ljepoto nepomina!

332

61
Miruj, srce moje, nek slatko bude vrijeme rastanka. Nek ne bude smrt ve ispunjenje. Neka se ljubav u uspomene pretopi, pretopi patnja u pjesme. Neka let nebom zavri sklapanjem krila nad gnijezdom. Neka posljednji dodir tvojih ruku bude blag poput nonoga cvijeta. Zaustavi se na as, o Lijepi Kraju, utnjom iskai svoje posljednje rijei. Naklonom te pozdravljam, svjetiljku podiui da ti obasjam put.
OLJAN

NAIDU SAROIJNI (1879-1949)

INDIJA

METEMPSIHOZA

Katkada mislim da se moja eljna dua sjea neke pre anje ljubavi, za kojom ezne i udi, kao da je ova naa vatra samo ugljen nekog divljeg plamena koji je izgorio u ranijim postojanjima. Moda sam u prolim danima bio postigao ono to sada uvijek uzalud traim; moda se moja dua s tvojom sastala i stopila u nekoj velikoj noi koja je odavna iezla i umrla.

MILIEVI

333

PAUL VALERY (1871 1945)

FRANCUSKA

KORACI

Tvoj korak, dijete moje utnje, Svet i lagan, muk me muti, K logu bdijenja moje slutnje Klizi nijem i zamrznuti. O bie divno, sveta sjeni, Tih je korak tvoj snu blagom! Bozi! Sve to elim, k meni Dolazi s tom nogom nagom! I ako usnom nesuvisli Ushit

udi da zanijemi, Stanovniku mojih misli Hranu cjelova da spremi, Ne hitaj tim njenim inom, Teret sumnje nije gorak; ekah te u svom iu cijelom, Jer moje srce tvoj je korak.
GERI

334

PAUL FORT (1872-1960)

FRANCUSKA

TA DJEVOJKA JE MRTVA...

Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana, U zemlju su je odnijeli, odnijeli prije dana, U zemlju su je stavili, stavili u svem krasu, Stavili sasvim samu, samu u tekom asu. I vratili se veselo, veselo ko na piru, I pjevali su veselo, veselo: Sad je u miru. Ta djevojka je mrtva, mrtva od ljubavnih rana. I otili su u polje, u polje ko svakog dana...
JEI

MAX JACOB (1876-1944)

FRANCUSKA

SANJA

Sanja trai rtve svoje: U zrcalu je odraz lika; Miljaste, da an el to je, A vaa je bila slika. U bijegu svom Eleonora Raspustila je duge kose, Da vidjela ne bi zora, Koga moje elje nose. Na supruga moda mila Da se misli, nema kada; Ljubavnik sam, imam krila, Letjeti vas uim sada.

K vam se muza lai sklanja, Vrh prstia vaih stavlja Prezir, to ga pastir sanja, Ponosniji i od kralja.
JEI

O. V. DE L. MILOSZ (1877-1939)
FRANCUSKA

I OSOBITO..

I osobito da sutranji dan ne sazna gdje sam - uma, uma bezbroj crnih bobica krije Tvoj glas je kao zvuk mjeseca u starom zdencu Gdje jeka, junska jeka dolazi da pije. I da nitko ne izusti moje ime tamo, u snu, Vremena, vremena su se posve ispunila Ko sitno stablo to pati od prvog soka U halji bez nabora bjelina je tvoja mila. I da se trnovo grmlje zatvori za nama, Jer strah me je, strah me je da se natrag vratim. Veliki, bijeli cvjetovi miluju tvoja koljena. A sjena, sjena je blijeda od ljubavi i pati. I nemoj rei vodama umskim tko sam, Ime je, ime je moje mrtvo i puno zaborava. Oi tvoje imaju sretnu boju mladih kia, Mladih kia na jezeru koje spava. I nita ne priaj vjetru sa staroga groblja,

Jer bi mi mogao narediti da ga slijedim. Kosa tvoja mirie na ljeto, mjesec i zemlju. ivjeti, ivjeti treba, drugo nita ne vrijedi.

336

MILIEVI

JOAN MARAGALL (1860-1911)

KATALONIJA

ONA JE CIJELA CVIJET

Ona je cijela mekan i njean cvijet, cvijet, s oima cvijeta i s duom u njima, njen glas, ko esma, u noi kad spava svijet. Ja vam govorim o njoj kao o ptijim letovima. Zbog nje gledate nebesa dobra i plava, najljepe misli vam u elo stavlja svima. Jedino njena prisutnost mene spasava. Lijep je doga aj dana, kad ona, iznenada, pro e pored mene; njen korak mi tada donosi veliko obilje mirisa i sklada.
MILIEVI

337

RUBEN DARIO (1867-1916)

NIKARAGVA

SONATINA

Princeza sjedi tuna.. .to bi princeza htjela? Uzdasi stalno bjee na njena usta vrela s kojih ieznu boja, s kojih ieznu smijeh. Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda, njen klavir nijem poiva, ni glasa vie ne da, u vazi naputenoj umire jedan cvijet. Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se ari, brbljava pratilica pria banalne stvari, a na nozi se vrti smijeni, areni klovn. Princeza se ne smije, princeza ih ne slua, po nebu Orijenta njezina slijedi dua nestalne iluzije leptira malenog. Je li joj princ iz Kine moda na pamet pao, i l onaj to je njenu koiju zadrao da bi oiju njenih slatki vidio sjaj? Ili misli na kralja s otoka toplog cvijea, ili se moda vlasnika dijamanata sjea, ili onog to ima Ormuzov kamen drag? Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica, htjela bi biti leptir i biti lastavica i lestvama od svjetla do sjajnog sunca po; imati krila laka i letjeti bez kraja, ljiljane pozdraviti stihom procvala maja, ili nestati s vjetrom u morsku burnu no. Vie ne eli dvore ni preslicu od srebra, ni sokola smiona, ni skrletnoga sebra, ni labu e to prave u vodi plavi krug. Svi cvjetovi su tuni u vratu, u tiini, lotosi sa Sjevera, i istoni jasmini, dalije sa zapada, rue i njihov Jug.

338

O uboga princeza, dva sjajna oka plava, sva skuena od zlata i blistavih oprava, jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj. A dvor velianstveni uvaju uvari, sto crnaca bdije, sto kopalja se ari, hrt jedan to ne spava i pregolemi zmaj. apue kuma vila: princezo, uti, uti, sretnoga konjanika ovamo vode puti, ma mu je za pojasom, u ruci jastreba dva; ne zna te, al te voli i samo tebe eka, on je pobjednik smrti, dolazi iz daleka, da ti zapali usne kada ti cjelov da.
MILIEVI

339

AMADO NERVO (1870-1919) MEKSIKO

U EKOJ

Ciganko, cvijete Praga, poljubi me za pet krajcara. Dok, umorni od bubnja, medvjedi mirno stoje i dok okretna ruka handarom uda stvara, a plau gusle i flauta daj mi usnice svoje, jagode pune ara. Si i s tog magaria na kom praporci zvone i crni e djeaci, to u frule romone, kad se poljubimo, smijeh prosuti svoj. Tu bakrenu preslicu pusti, tako ti boga, i daj, odgovori! Ne boj se cige svoga, jer znaj: u Dalmaciji skovan je bode moj!
MILIEVI

340

ANTONIO MACHADO (1875-1939)

PANJOLSKA

VOLJENA

Voljena, lahor mi ape o tvojoj haljini bijeloj.. . Oi te nee vidjeti, srce te moje eka! Ujutro tvojih nee mi je vjetar gora srce te

donio ime tvoje, a jeku koraka vidjeti, stalno ponavlja... Oi te moje eka! U zvonicima tamnim alosna zvona zvone... Oi te nee vidjeti, srce te moje eka! Po udarcima ekia crni lijes nasluujem, a mjesto tvoga groba po udarcima lopate... Oi te nee vidjeti, srce te moje eka!

MILIEVI

143

SANJAO SAM

Sanjao sam da me vodi po blistavoj bijeloj stazi, posred polja zelenoga, prema brda plavetnilu, jutra. Drao sam tvoju ruku, tvoju ruku, drugarice, tvoj glas krotki osjeao, poput glasa novog zvona, jednog zvona djevianskog u proljetnoj blagoj zori. Tvoja ruka, glas tvoj, u snu, kako li su bili stvarni!... ivi, nado: tko bi znao to sve crna zemlja guta!
MILIEVI

prema

plavim

bregovima, spokojnoga jednog

ZA MRTVOM DRAGOM

Gospode, uzeo si mi to sam najvie volio. Srce moje ponovo vapi, Boe, uje li gore? Tvoja je volja, Gospode, protiv moje izvrena, Gospode, opet smo sami moje srce i more.

MILIEVI

JUAN RAMON JIMENEZ (1881-1958)

PANJOLSKA

ASOVITI POVRATAK

Boe moj, kakva, kakva li je bila? O srce lano, neodluni due! Je 1 bila dodir lahora kad pue? II proljea u bijegu brza krila?

Bila je tako prozrana i laka ko sjena na vjetru.. .Nevidljiva ko to je osmijeh kad se u smijeh skriva. Mutna u zraku ko drhtaj barjaka. Barjak i osmijeh i sjemenka mala, proljee junsko, lahor iz daljine... Luda li i tuna tvoga karnevala! Promjenljivost tvoja u nita se skrila o sjeanje slijepo, o pelo gorine! Ne znam to je bila, a znam da je bila!
MILIEVI

RASTVORIO SAM TE

Rastvorio sam te kao ruu da bih tvoju duu vidio i ne vidjeh je. Ali sve okolo obzorja zemlje i mora sve, u nedogled, bi ispunjeno beskrajnim i ivim ivotom.

MILIEVI

DA BIH TE VOLIO

Da bih te volio, sudbini predao sam svoje srce, Vie se nee moi osloboditi vie se neu moi osloboditi! od kobnosti te ljubavi! Ne mislim na to, ne osjea to; ja i ti smo ve ti i ja, kao more i kao nebo, a nebo i more postoje bez svoje volje.

MILIEVI

FJODOR SOLOGUB (1863-1927) RUSIJA

VOLI ME VEDRO

Voli me vedro, ko to voli zora, Kada iskri smijehom, kad biserom gori. Obraduj i nadom i prozranim snima, I tiho zgasni u pramenju dima. Voli me tiho, ko to voli luna, Bestrasna, s hladnim sjajem liskuna. Osvijetli svijet moj udom i tajnom, Odmor na putu mranom i beskrajnom. Voli me prosto, ko to voli potok, I moj i niiji, cjelovom brzotok, Zagrli, predaj se i dalje trai. Kad razvoli, idi ne boj se, ne lai.
GERI

KONSTANTIN BALJMONT (1867-1943)

RUSIJA

SREMZA

Mirisav cvijet sremze oboje nas opi, Zaboravismo zoru, dan se u san stopi. I pretvori se jutro u more bez kraja, U more granja, cvijea, oblanoga sjaja. umarci, trave, cvijee, i cvijee i hvoje, Ocean boja, cvijea, ljubav i nas dvoje.

S rukom u ruci, tiho, priljubljenih glava, Outjeli smo sreu uzdrhtalih trava; S visine sinu sunce, rasprlo u boje I sve je bilo ushit, zanos i nas dvoje. I u nas u e Vjenost, u to kratko danas, I svitanje se rodi za nas, za nas, za nas, I bjesmo slutnje svibnja, dvije zrake danje, I mirisavom sremzom nadahnute sanje.
GERI

ONA POPUSTI BEZ PRIGOVORA

Ona popusti bez prigovora, Ona utke u cjelov unire. Kako dubok je taman jaz mora, Kako obrisi oblaka mire! Ona ni jednom ne ree: Nemoj! Ona ne eka rije obeanja. Kako magli se k noi nijemoj, Kako mirie svjei dah sanja! Ona bijee spremna da gubi, Ona ne zna za osvetne more. Kako basnen sjaj sazvije a rubi, Kako zvijezde besmrtno gore!

GERI

IVAN BUNJIN (1870-1953) RUSIJA

PRVA LJUBAV

Pred zalazom se iznad luga Oblaak uzvi u visinu I zaas humak vjena duga, I okolina svjetlom sinu. Svjetlucav, prorijedak i uman, Pljuskovit, radostan, dad mahom Zapljusnu i zelen uma Stihnu s blago hladnim dahom. O, kakav dan! I esto tako Pljusak padne, pa se stia... I strah i radost podjednako Donije nam ta zlatna kia! I tek smo stigli do umarka, Sve utihnu.. .O, roso pusta! O, zjeno, radosna i arka, O podatna hladnoo usta!
GERI

VALERIJ BRJUSOV (1873 -1924)

RUSIJA

KULA LJUBAVI

Oajavam, to nismo sami, danonono, I to e mjesec, gost nebeski, k nama, I to e grohot grada sruiti sve nono, I to e zora rasuti to donije tama.
347

Oajavam, to znam da sutra e odjednom Sa drugima se sliti u jedan talas pjene, I bit e me u njima, bit e s njima jedno, I tako e bar naas zaboraviti mene. O, da smo sami gdje u kuli, u visokoj, Gdje vjeno krvav kondir boji sjene svoda, Gdje sutra vraa juer, gdje je no i spokoj, I gdje se uje kako umi voda. I otrgnuti od svih, izvan vaseljene, Ja tvoj, a ti moja, sami, tek nas dvoje, Zavladali bismo vjenou svog trena, I godine bi tekle kanda dani stoje.
GERI

MIHAIL A. KUZMIN (1876-1935)

RUSIJA

BITI OSTAVLJEN

Biti ostavljen o kakve li sree! Kakva te svjetlost iz prolosti grije! Tako za ljetom zimsko doba kree, No sunce pamti i kada ga nije. Cvijet osueni i pisma u kutu, Oiju sretnih smijeak ti se javi; Sad se prepusti tamnu, blatnu putu, Ta proljetos si gazio po travi. Ah, sad uitak drugom cilju kree, Novi put, irok, pred noge ti pada. Biti ostavljen o kakve li sree! Biti neljubljen nema veeg jada.

348

MILIEVI

RAINER MARIA RILKE (1875-1926)

NJEMAKA

LJUBAVNA PJESMA Kako da zadrim duu, da mi Ne dirne tvoje? Kako da se s njome Vinem k drugim stvarma to postoje? Ah, rado bih je sakrio u tami Kraj izgubljenog neeg koje stoji Na tihom, stranom mjestu nekom to ne treperi od dubina tvojih, Al sve to nas dirne, to nas slije Skupa kao gudalo to dvije ice jednim glasom daje. Gdje smo, Na kojem glazbalu to zvuci? I koji igra ima nas u ruci? O slatka pjesmo.
VELEBIT

PJESMA KIPA Tko je taj koji me ljubi toliko, da za moj e ivot svoj ivot ugasit? Ako se tko iz ljubavi same u moru utopi za me, u ivot iz kamena mene e spasit. Ja udim da tijelom potee mi krv, jer kamen je samo kamen. Ja ekam i eznem u hladnoj samoi. Zar ne moe nitko smjelosti smoi, da ivot mi vrati i plamen? A kad mi tko ivot jedanput vrati, to zamamno sja se i zlati,

349

onda

plakat,

plakat u sama to nisam vie kip od kama. Jer ta e mi krv to vri poput vina, kad ne mogu dozvat iz morskih dubina svog ljubljenog, jedinog moga.

SAMOA

Samoa je poput kie. U veeri iz mora se die, iz ravnica pustih i dalekih stie, ide u nebo, gdje je uvijek ima. I tek sa neba pada po gradovima. Pada prije neg svjetlost je izala, kad ulice se okreu spram zore, i kad se tijela to nisu nita nala, razoarano dijele puna more, i kada ljudi to od mrnje gore, u postelji jednoj moraju da noe. Tad dolaze valovi samoe...

AULA

ELSE LASKER - SCHULER (1876-1954)

NJEMAKA

MOJA LJUBAVNA PJESMA Na obrazima tvojim Sniju zlatni golubovi. Srce ti je vihor, Krv ti umi ko to moja umi Slatko Du grmlja malina. Ah, koliko na te mislim Upitaj samo no. Nitko se ne zna tako lijepo igrati Tvojim rukama, Nitko ne zna dvorce gradit, kao ja Od tvog prstenjaka; Zamkove s visokim kulama! Mi postajemo tada gusari. Kad si uza me Uvijek sam bogata. Uzima me, a ja vidim Iz srca gdje ti sjaju zvijezde. Utroba je tvoja Od blistavih guterica. Sav si od zlata Sve su usne dah zatomile.

OLC

351

UJ ME

Noima otimam Cvjetove usta tvojih Da nijedna enka na njima e ne gasi. Ona, koja te grli, Krade meni moje slasti, to ih satkah oko tvojih udova. Rub sam puta tvojega. Ona, koja e te taknuti, Past e. Osjea li ivot moj Svagdje Kao da je dalek rub?
OLC

352

HERMANN HESSE (njemaki pjesnik, 18771962) VICARSKA

RAVENA Sve gospe u Raveni kriju, uz dubok pogled, ljupke kretnje, u sebi sjeanja na prolost tog grada, praznike i etnje. A plau tiho, poput djece, ko iz dubina bol da klija, i kad se smiju, to izgleda uz tuni tekst svijetla melodija. I molitve e, poput djece, njeno, s uivanjem da kau, i ljubavnu e rije kazivat, ne znajui da samo lau. I cjelove e dati htjeti i neobino i predano, o tom ivotu znajui samo da svima nam je umrijeti.
VELEBIT

HERMAN GORTER (1864-1927)

NIZOZEMSKA

NA MAHOVINI

Na mahovini je tada bilo snijega, na nj se opustila Usne njene vlane otvorene, oi njene vlane otvorene. Ruka joj zemlju dodirnula, spora bjelina prsta, ramena su njena kruila, u plavom na bjelini snijega. Oi ispod mene ovalne perle Bila je tada dio mene mene izgubljenog.
ZEKOVI

354

JOHANNES V. JENSEN (1873-1950) DANSKA

DJEVOJKA LUTALICA

Tko si ti, djevojko divlja, to sama luta po cestama i bori se s vihorom jakim pod crvenim sutonskim suncem? Da li si zbog toga takva to ima dogovor s vjetrom? On ti je leta! I ti nee ga na, jer je pao! Vihor pritiskuje ljubavno tanku ti suknju na koljena. Vjetar ti njeno ocrtava mladi struk, koji luta! Zato napinje grudi pred vihorom! On e te ponijet, ne budi uporna tako! Vihor pa to sam ja!

SLAMNIG - OLJAN

HARALD BERGSTEDT (1877-1955)

DANSKA

DOK POTOI UBORI

Ah, draga, ti se raspria, ve mnogo pro e sati, u usta oi zure mi, a um ni rijei da shvati. Ah, nemoj se zaustavit, govori, daj, govori jer divan mir se prostire dok potoi ubori.
SLAMNIG-OLJAN

356

IGBJ0RN OBSTFELDER (1866-1900) N ORVEKA RUA

Rua! Volim ruu! Mlade usne cijelog svijeta ljube rue, ljube rue. Drhtavi san u srcu djevojke. Nitko ga nikad ne smije upoznati, nitko osim nekoga, rue. Svaka ena na zemlji pomijeala je svoj dah s mirisom rue, i proaptala je drhtavim usnama draesne rijei, plamtee rijei koje nitko ne zna, nitko osim rue, koja je sama najuareniji drhtaj.
SLAMNIG-OLJAN

BEZIMENA

Magla tame tone po stablima i ravnicama, lie nema boje, trava nema zelenila. Plamenovi svijetla su ute zjenice mraka ute zjenice koje se tako neobino ire. Nema nikoga tko bi se smijao ili jecao u prolazima parka. Kaljem. Moj kaalj je ko izdisanje sablasti. Idem. Moji koraci su kao koraci sablasti. Ali u najmranijem prolazu parka, gdje nijedna svjetiljka ne svijetli sjedi sakrita me u stablima na osamljenoj klupi neka bludnica. Veo joj je ispred blijedih obraza, crn veo iza crnog vela su oi, koje neobino blistaju.
357

I mene hvata neka turobna, nona radost to sreem ovjeka u mraku, u mrtvoj noi. Tiho sjedam, odmiem joj crni veo, moje oi su blizu njenima, moja dua njenoj dui. Bezglasno pada nekoliko listova. Paljivo polaem uho na njeno srce... i briznem u pla, plaem u njenu hladnu rukavicu. Plaem i plaem i ne znam zato plaem. Ona me ne odgurava. Ona briljivo sui moje suze. I ja hvatam njenu ruku u tekoj tjeskobi i molim je da me skrije, da me skrije, da me skrije. Magla tame tone po stablima, po duama. Kronja nema boje, trava nema zelenila. Ali u magli bezglasno padaju crni listovi, i u tami sjedi skrita na osamljenoj klupi jedna bezimena, i skriva i skriva i nitko i nitko na vruim grudima lice jednog u bijelim rukama tjeskobu njegovih ne uje njegovo jadno ridanje, ne uje njeno aptanje to tjei. bolesnog, oiju

SLAMNIG-OLJAN

EINO LEINO (1878-1926)

FINSKA

KAO PO CVIJEU

Kao da stupa po samom cvijeu, kao da pjesmu pjeva joj hod, ko vila vitka svud nosi sreu ja joj se divim, bila gdje god. Nikad joj pjevat prestati neu, dokle me grije nebeski svod; noge e njene ii po cvijeu, valovi pjesme njihat joj hod.
JEI

359

GUILLAUME APOLLINAIRE (1880-1918)

FRANCUSKA

LJUBAV PREZIR I NADANJE

Privinuo sam te na svoje grudi kao golubicu to je djevojica i ne slutei gui Privinuo sam te sa svom tvojom ljepotom s tvojom ljepotom bogatijom no to su bila sva nalazita zlata Kalifornije u doba zlatne groznice I ispunio sam svu elju tvojim osmijehom tvojim pogledima i tvojim treperenjem I svladao sam to vie zavladao sam tvojim ponosom Dok te drah tako privijenu i dok si ti podnosila nad sobom moju mo i moje vladanje I ve sam povjerovao kako te svu stekoh ali to je bila samo obmana I sad ivim slian Ixionu to je milovao avet oblaka oblikovanu na sliku i priliku one to je zovu Herom ili jo bolje nevidljivom Junonom Jer tko moe da uhvati tko moe da obujmi oblak tko moe svoju ruku staviti na prikazu I kako se duboko vara onaj to jo uvijek misli da je svoje ruke ispunio nebeskim plavetnilom Ve sam povjerovao kako ti oduzeh svu tvoju ljepotu a stekao sam samo tvoje tijelo Ali tvoje tijelo jao! nije vjeito I zatim tijelo je tek za uivanje no ono je bez ljubavi I sad eto uzalud pokuavam da dotaknem tvoju nevidljivu duu Jer ona bjei i svuda mi izmie kao klupko guja to se rasplee

I tvoje lijepe ruke na dalekom obzorju ljutice su guje koje zrae bojom jutara savijene u znak pozdrava I ja stojim zbunjen ostajem zaprepaten utei se ve pomalo skren zbog te ljubavi koju ti odbacuje Stidei se ve pomalo ove ljubavi koju ti toliko prezire Ali tijelo ne odlazi bez due I kako bih se onda mogao sad nadati da u opet stei tvoje nekadanje tijelo kad je tvoje dua bila tako udaljena od mene Stoga neka se sad tijelo zdrui s duom Kao to ine iva tijela sva O ti koju posjedovah istom mrtvu
KUKOLJA

PIERRE JEAN JOUVE (1887-1976)

FRANCUSKA

OSAMLJENA USNULA ENA Po vremenu vlanom i sumornom bila si ljepa Po beznadnoj kii bila si toplija Za opustjela dana inila si mi se vlanijom Kada su stabla u akvariju vremena Kada je opak bijes svijeta u samim srcima 0 kada je zloj kobi dodijalo da tutnji u liu Bila si njena Njena kao bjelokosni zubi mrtvaca I ista poput grumena zgruane krvi to je smijeei se navirala s usana tvoje due Po vremenu vlanom i sumornom svijet postaje crnji Za opustjela dana srce je vlanije.

KUKOLJA

PIERRE REVERDY (1889-1960)

FRANCUSKA

OKRUTNO SRCE

Nikada vie ne bih htio da vidim tvoje alosno lice Tvoju kosu na vjetru obraze ispijene bolom Odhrlio sam dolom Ispod vlanih stabala Danju i nou Po suncu i kii Pod mojim je nogama utalo uvelo lue A kadikad je zasjao mjesec Nali smo se opet licem u lice Gledajui se bez ijedne rijei I vie nisam nalazio mjesta u koje bih mogao utei Ostao sam tako dugo prislonjen uz neko stablo S tvojom ljubavlju stranom tu ispred sebe Muen tjeskobom jae negoli u stravinom snu No netko vei od tebe najzad me oslobodi I svi pogledi tuni sada me slijede I ta slabost protiv koje se borba ne vodi Bjeim hitro spram zloe Spram snage to kao oruje podie svoje pesti Na neman koja me svojim pandama otkinula od tvoje topline Daleko od zagrljaja tvojih ruku u kojima se sva njenost krije Odlazim diui na plua Preko polja i uma Prema udesnome gradu gdje moje srce bije

362

KUKOLJA

PAUL ELUARD (1895-1952)

FRANCUSKA

MOJA LJUBAV

Moja ljubav poto prikaza moje elje Stavila je tvoje usne na nebo tvojih rijei kao zvijezdu Tvoje poljupce u ivu no I trag tvojih ruku oko mene Kao plamen u znak pobjede Moje su sanje na javi Jasne i vjene. I kada te nema uza me Sanjam da spavam sanjam da sanjam.
IVANIEVI

INTIMNA

Hou samo da te volim Oluja ispunja dolinu Jedna riba rijeku Stvorih te po mjeri svoje samoe itav svijet da se sakrijemo Dane i noi da bismo se razumjeli Da nita vie ne vidim u tvojim oima Osim onoga to mislim o tebi I o jednom svijetu nalik na tvoj lik I o danima i noima upravljenim tvojim vje ama.
IVANIEVI

363

ZALJUBLJENA

Na vje ama mi ona stoji I kose su joj u mojima, I ima oblik ruku mojih, Oiju mojih boju ima, U mojoj sjeni ona tone Kao kamen u nebesima. Oi joj uvijek otvorene I spavati me ne putaju. Njezini snovi u punom sjaju Tjeraju sunca da ishlape, I ini da se smijem, plaem, Da govorim kad nemam o em.
J. PUPAI

ZBOG LJUBAVI

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam, Razmrsio polje i grad gdje ivot provodim, Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim oima, Gdje sunce izlazi, gdje snivaju bdim. Svijet male sree, bez povrine i bez dna, S odmah zaboravljenim arima, Ro enje i smrt zamrava njihove dodire U neba i zemlje pomijeanim naborima. Nita ne odijelih, ve udvostruih srce svoje. Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i to je java; Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu I besmrtnu ulogu njoj koja me obasjava.

364

j.

PUPAI

LOUIS ARAGON (1897)

FRANCUSKA

OKTOBARSKA MELODIJA

Jedna melodija poput skuta beskrajna Jedna melodija koja nikad ne zavrava Jedna melodija oktobra jedna romanca Draa nego to je mjesec maj Jedna melodija koja uvijek poinje iznova Tvoje oi umorne su ve od obzorja Lud je tko modrine vidi dosta modrima I kome nebo vie nije tamnica Jer ljubiti treba bez mjere i opreza I za to nije dosta imati tek razloga Divna jesen s barunastim rukama To je pjesma nikad jo nepjevana To je pjesma nae ljubavi To je pjesma thea-cvjetova ije srce ima boju jutara Je li dovoljan taj jecaj duboki Da ispria sve nae osamljenosti Koje slie krugovima na vodi I vrijede li te rijei ovu muziku Duge udnje zatvorene u srcu Jedna melodija Elza bezumna Jedna melodija koja nikad ne zavrava Jedna melodija oktobra jedna romanca Draa nego to je mjesec maj Jedna melodija poput skuta beskrajna.

KUKOLJA

BENJAMIN PERET (1899-1959)

FRANCUSKA

BEZBOJNI TJEDAN Plavokosa plavokosa bila je ena to je nestala me u kockama ceste tako lakima te biste pomislili da su od lia tako golemima te biste povjerovali da su to kue Sjeam se bilo je to jednoga ponedjeljka dana kada je sapun nagnao astronome da plau U utorak sam je ponovo vidio bila je nalik na razvijene novine to se leprale na vjetrovima s Olimpa i nakon smijeka to se ugasio poput svjetiljke ona je pozdravila svoju sestru fontanu i vratila se u svoj maleni dvorac U srijedu naga i mrtvaki blijeda a okruena ruama ona je proleprala kao maramica ne pogledavi ni sjene svojih blinjih to su se pruile kao beskrajno more U etvrtak vidio sam samo njezine oi signale uvijek otvorene za sve katastrofe Jedno je nestalo negdje iza mozga a drugo je progutao sapun Petak je kad ljubimo dan svih elja Ali ona je utekla dozivajui Rika rika moja je svirala izgubljena Idi je potrai pod snijegom ili u moru

366

U subotu sam je ekao sa korijenom u ruci spreman da joj zapalim u ast zvijezde i no to su me odvajale od nje ali ona je bila izgubljena kao i njezina svirala i kao dan bez ljubavi I tako sam ekao nedjelju ali nedjelja nije nikada dola a ja sam ostao na dnu ognjita uplaen kao drvo
KUKOLJA

ROBERT DESNOS (1900-1945)

FRANCUSKA

TOLIKO SAM SANJAO O TEBI

Toliko sam sanjao o tebi, Da gubi svoju realnost. I da li je jo uvijek as da dostignem to ivo tijelo i da poljubim na tim usnama ra anje glasa, to mi je tako mio? Toliko sam sanjao o tebi, Da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenu, Spoje na mojim grudima, ne bi li moda osjetile Obrise tvoga tijela, I da sam pred stvarnom pojavom onoga, to me tako mui i upravlja sa mnom ve danima i godinama, postao bez sumnje sjena. O, osjeanja neodlunosti! Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje Prolo ve vrijeme moga bu enja. I ja sada spavam stojei s tijelom izloenim Svim pojavama ljubavi i ivota, I da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene jo uvijek neto znai, 367

Mogao tee dodirnuti elo i usne, Negoli bilo koje usne i bilo koje elo. Toliko sam sanjao o tebi, toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom sjenom, da mi sad vie nita ne preosta, a moda i zato, da postanem prikaza medu tim prikazama i sjena sto puta vie nego sjena, koja se ee, i etat e se radosno po sunanoj uri tvoga ivota.
KUKOLJA

JACQUES PREVERT (1900-1977)

FRANCUSKA

BARBARA Sjeti se Barbara Nad Brestom je A ti si prolazila Nad Brestom je A ja sam te sreo na Sjeti se Barbara Ti koju tada nisam jo ni znao Ti koja mene isto tako nisi znala Sjeti se Sjeti se ipak toga dana I ne zaboravi Jedan ovjek pod strehu je stao Povikavi iz svega glasa tvoje ime Barbara I ti si po kii prema njemu tada potrala Pokisla radosna i oarana
368

bez prestanka nasmijana bez prestanka Sijamskoj

kiilo tog dana

Pokisla radosna i oarana Sjeti se Barbara kiilo tog dana cesti

Ti si mi se tada ljupko nasmijala A i ja sam se tebi nasmijao

I u zagrljaj mu ravno pala

Sjeti se toga Barbara I ako ti kaem ti ne ljuti se zbog toga na mene Jer ja svakome govorim ti koga tako volim ak i ako ga ne poznajem najbolje Ja svima govorim ti koji se god vole ak i ako oni ne poznaju jo mene Sjeti se Barbara I ne zaboravi jo te jednom molim Onu kiu mudru i sretnu Po tvome licu sretnom Po tome gradu sretnom Onu kiu po moru I po arsenalu Po brodu iz Ouessanta O Barbara Rat je uistinu teka gluparija I reci mi to je s tobom sada Pod tom kiom od gvo a Vatre elika i krvi I da li onaj to te u svom zagrljaju stezao tada Zaljubljeno i sretno Jo i sada ivi ili pak i njega izjedaju ve crvi O Barbara Gle jo uvijek kii ponad Bresta Kao to je kiilo i prije No to sada vie isto nije Sada lije strana i korotna kia To ak vie ni oluja nije Od elika gvoda ili krvi Ve naprosto oblak to se kao uginula tenad strvi Otjeui vodom ponad Bresta Da nestane negdje daleko Daleko veoma daleko od Bresta Gdje nestaje sve.

KUKOLJA

369

ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otiao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi Otiao sam na trg cvijea I kupio sam cvijea za tebe moja ljubavi Otiao sam na trg gvo a I kupio sam okove teke okove za tebe moja ljubavi A zatim sam otiao na trg robija I tamo sam te traio Ali te nisam naao Moja ljubavi.
KUKOLJA

REN CHAR (1906)

FRANCUSKA

EVANDE

Ljeto i na ivot bijahu od jednog jedinog komada Polje je jelo boju tvoje mirisne suknje Izmirile su se pouda i oskudica Dvorac Maubec uranjao je u glinu Uskoro e se sruiti ljuljanje njegove lire

Teturali smo od silovitosti bilja Jedan gavran sumorni vesla udaljujui se od jata Na nijemom kremenu podneva raetvoren Njenim je pokretima pratio nas sporazum Srp se posvuda morao odmarati Naa rijetkost zapoinjala je kraljevanje (Besani vjetar to nam vje e nabire Okreui svake noi doputenu stranicu Hoe da svaki tvoj dio to ga zadravam Bude protegnut na jednu zemlju gladne dobi i goleme strehe) Bilo je to u poetku divnih godina Zemlja nas je neto malo voljela sjeam se.
MRKONJI

GUILLEVIC (1907)
FRANCUSKA

NJEZINA POSTELJA

Njezina je postelja kao gnijezdo, uvijek ugrijana. I ona ne govori nikad, da je pritite vrijeme. Ona, to jede plodove i koja pije vino. Ona, koja nita ne eli od vremena. Pa ipak, kada doekamo no, jedno uz drugo, Ona ne kae, da treba ostati. I ona ne rasprema postelje.
KUKOLJA

371

DAVID HERBERT LAWRENCE (1885-1930) ENGLESKA

PROBU EN

Polako die se luna iz rumene tmine, Odriu se svoje koulje zlatne, i tako Izranja jasna i bijela, i ja u udu Vidim gore pred sobom enu, koju nisam znao Da volim, ali eno je gdje ide, ljepota njena srce mi ranjava. Slijedim je u no, zaklinju je da se ne udaljava.
BOROJEVI JOJ1

ZIMSKA PRIA

Juer su tek siva bila polja od rasuta snijega, A sada jedva da provizije i najdua travka, Ipak duboke su ostale u snijegu njene stope, to vode Gore do borova na bijeloj ivici brijega. Ne vidim, je, jer od blijeda maglena ala Nejasna je tamna uma i mutno naranasto nebo; Ali ona eka, znam, nestrpljiva i hladna, I jecaji se diu u dahu joj prozeblom. Zato dolazi tako tano, kad znati mora Da samo blie je rastanku kojeg ne moemo izbjei? Brijeg je strm, na snijegu moji koraci su spori Zato dolazi kada zna to joj mogu rei?

BOROJEVI -JOJI

372

THOMAS STEARNS ELIOT (1888 -1965)

ENGLESKA, AMERIKA

POSVETA MOJOJ ENI

Kojoj dugujem to radou sam ispunjen I to se osjeaji moji bude kad budimo se mi I to istog trena poinak dolazi kad vrijeme je sna, Skladno disanje Ljubavnika kojih tijela miriu jedno drugom Koji misle iste misli bez potrebe da se zbori I tepaju iste rijei bez potrebe da se neki smisao rodi. Nee od zlovoljnog vjetra se zalediti Nit od sumornog tropskog sunca uvenuti Cvijee u cvjetnjaku koji je na i samo na Al posveta je ova da je drugi ita: I bliske su ovo rijei u javnost tebi upuene.
SABLJAK

WYSTAN HUGH AUDEN (1907)

ENGLESKA

SAN

Draga, makar je prola no San njen jo i danas oko nas krui, Onaj to nas donese u sobu Duboku, uzvienu kao

Posljednja eljeznika stanica, A nagomilani u sjeti toj Kreveti su bili, i mi u jednom to leao je u dalekom kutu. Na apat ne probudi ure, Ljubismo se i radostan bjeh Zbog svega to si uradila, Ravnoduan na one Koji su sjedili s neprijateljskim oima U parovima na svakom krevetu, S rukama oko vrata, Tromi i nejasno tuni. Kakvog pokopanog crva krivnje II, kakve zloudne sumnje Ja sam rtva, Zar si tad besramno Uinila ono to nikad nisam htio, Priznala ljubav drugu; A ja, ponizan, osjetih Da sam neeljen i iza oh?
SABLJAK

KAD BIH TI MOGAO REI

Vrijeme nee vie rei nego to ti rekoh ja Vrijeme jedino zna cijenu to moramo je platit; Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna. Ako bismo plakali kad clownovi poinju predstavu svoju, Ako bismo se poticali kad muziari sviraju, Vrijeme nee vie rei nego to ti rekoh ja.

374

Nema proricanja sree, premda, Jer te volim vie nego to mogu kazat, Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna. Vjetrovi moraju doi odnekud gdje puu, Razlozi zato lie vene moraju biti; Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna. Moda rue zaista ele rasti, Vizija ozbiljno namjerava ostati; Kad bih ti mogao rei, reko bih ti da zna. Zamislimo da svi lavovi ustaju i odlaze, I svi potoci i vojnici bjee; Zar vrijeme nee vie rei nego to rekoh ti ja? Kad bih ti mogao rei, rekao bih ti da zna.
SABLJAK

STEPHEN SPENDER (1909)

ENGLESKA

SAN

Ti sanja, ree on, zbog djeteta Uspavanog u gnijezdu tvoga tijela, koje sniva... Njene su usne sanjale, a on se smijeio. Poloio je svoju, mislima otealu glavu, Na san usana njenih. Tako spojeni U lei njihova zagrljaja Promatrae ivot na koji su utjecali njihovi ivoti,

Promatrana u njenoj savrenoj putenosti Budunost zagrli ivahne ulice irei se zlatnim licem svanua, Izme u njihovih tijela kolijevka se ljuljala.
SABLJAK

ODSUTNOST

Nitko nije savren, ipak Kada sam bez tebe, tjeim se Razmiljaju o nekoj mani Koja jednom otkrivena, moe sve pokvariti, Govore mi da tvoja odsutnost moe moja elja postati, Oh, zatim, ta prepreka to postavih je Izme u nas, nestaje. I vidim tvoju istou u tvojim oima. Daljine koje lee izme u mene i tebe Kao neke dveri otvorene Kroz koje nae zajednike uspomene nalaze elje zdruene.
SABLJAK

ONA NASMIJEENA DJEVOJKA

Ona nasmijeena djevojka, tamnooka Jo pred deset dana zborila je ovdje. Jo uvijek se smjeka U mojim mislima; usne jo obeavaju ivot tijelu, a bljesak oka obmanjuje.

376

Ona ivi pod naim svagdanjim stvarima: praini I stolicama, i nekoliko njenih pjesama u sobi. Makar smrt igra svoju igru, zemljina kora Progutala ju je u svom golemom grobu, Susreem je na svakom koraku; priguen dio, Utian aplauz, povorka to zaprepauje, Potiu njenu sjenu da u mom srcu se rodi. Kroz vrste zidove gledam je kako plee!
SABLJAK

SARA TEASDALE (1884-1933)

AMERIKA

NEK ZABORAVLJENO BUDE

Nek zaboravljeno bude poput cvijeta, II plamena, to je presto da se ari, Nek zaboravljeno bude za uvijek i uvijek, Vrijeme dobar drug je, sve nas ini starim. Ako tkogod pita, reci da je davno To zaboravljeno u vremena toku, Kao cvijet ili plamen, kao tihi odjek Koraka u snijegu, davnu i duboku.
SLAMNIG-OLJAN

NEU TE VOLJETI VIE

Kad umrem i prozrani travanj Nad grobom otrese kosu teku od kie, Prignuvi se nada mnom, ako i pati, Neu te voljeti vie. Spokojna u biti, smirena ko kronje Oputenih grana kada kia pada; Njemija u biti i tvr ega srca Od tebe sada.
BUJA

378

EZRA POUND (1885-1972)

AMERIKA

POJAVA PLESAICE za vjenanje u Kani Galilejskoj

Tamnooka, O, eno mojih snova, U sandalama od slonovae, Tu nitko nije nalik tebi me u plesaicama, Nitko s hitrim nogama. Ne na oh te pod atorima, U tami priguenoj. Ne na oh te na studencu Izme u ena s krazima. Tvoje su ruke mlado drvo ispod kore; Tvoje lice kao rijeka obasjana. Bijela kao badem ramena su tvoja; Kao mlad badem oien. Ne uvaju te eunusi; Ni reetke od bakra. Tirkiz pozlaen i srebro krase odmorite tvoje. Sme a halja zlatom protkana skupljena oko tvog tijela, O Nathat-Ikanaie, Stablo na rijeci. Kao potoi me u rogozom, na meni su tvoje ruke: A prsti tvoji ko rijeka sle ena. Tvoje su djevice bijele kao oblutak; Njihov poj te okruava! Tu nitko nije nalik tebi me u plesaicama: Nitko s hitrim nogama.

SABLJAK

379

DORIA

Budi u meni kao vjena ud turobnog vjetra, ne kao Prolazne stvari koje su radosti cvijea. Imaj me u ljutoj samoi Tamnih hridina I surih voda. Nek bogovi o nama njeno zbore U dane budue, Sjenovito cvijee Orcusa Nek te se sjea.
SABLJAK

HILDA DOOLITTLE (1886-1961)

AMERIKA

PJESMA

Ti si kao zlato, poput poluzrela ita to snova se u zlato stapa; bijela poput bijele kie koja prodire u poluzatvorene cvjetove bokorastog cvata gustog na crnim rukama jabukovih grana iz Ilirije. Moe li med iriti miomiris kao tvoja zlaana kosa?

380

Jer lice ti je isto kao kia, ali 'poput kinih kapi to bistre lee na bijelom sau i ine bijeli vosak jo sjajnijim, tako kosa na tvom elu prosipa svjetlost za jednu sjenu.
BUJA

CONRAD AIKEN (1889)

AMERIKA

SVA A

Odjednom ekali smo poslije sva e, Potiteni, oborivi oi, zanijemjeli, Mrtvih vje a i prstiju, u beznadnoj Oajnikoj nadi u opoziv rijei koja dijeli: Dok se muk u sobi taloio nijemo, Stazom naih misli douljao nam se glas Da se, tiho kao list kada pada, Spustila sjena i sva a je pala me u nas; I dok sam se, u muku, divio s bolom Tvojoj dubokoj, traginoj ljepoti to strada Kao razdrte blijede latice od obijesnih ptica Toj aljenoj i voljenoj ljepoti, odbaenoj sada; Kad se sumornost trenutka zgusnula do kraja, A vjera ugasla s nadom, i urotile se kie Da potresu strune naih srca u siva arpeggia, I smjelosti nije u ljubavi bilo, pa ni elja vie:

Zvuk vedrog gudakog kvarteta se prosuo Iz susjedove sobe tog trenutka, Istrgnuvi se iz tiine, tiine poput nae, Kao neukrotiv pjev ivotnog vrutka to zvoni i kroz poraz; prenuvi se iz tuge, Probu eni iz bola od te alosti jo ie, Podigli smo oi koje pamte, pogledali se Kroz radosne suze; a u mrtvo lie Sletio je, tiho kao prvi, jo jedan list; Nestala je sjena i smisao sva e tog asa, Ustali smo uz te boanske zvuke, Dodirnuh ti ruku i poljubismo se bez glasa.
BUJA

E. E. CUMMINGS (1894-1962)
AMERIKA

U KRAJU GDJE NIKAD NISAM BIO

u kraju gdje nikad nisam bio, sretno izvan svakog iskustva, tvoje oi imaju svoju tiinu: u pokretu tvom neto se krije to me okruuje neto to dotai ne mogu jer je previe blisko tvom pogledu njenom koji me polako zatvara i onda kad bih tako zatvoren bio, laticu po laticu otvarala bi me ti kao to Proljee otvara (dodiruju vjeto i tajanstveno) svoju prvu ruu ii ako eli da zatvoren budem, ja i ivot moj u istom trenu opet emo zatvoreni biti kao to srce ovog svijeta zamilja snijeg koji pomno posvuda pada;

nita to otkriti bismo mogli u svijetu tom nema mo takve krhkosti kao to je tvoja: i trajanje njeno s bojom krajolika svojih pobje uje mene nudei smrt i vjenost u svakom dahu (ne znam to je to u tebi to zatvara i otvara; al ipak jedan dio mene pojmi da je glas tvojih oiju dublji od svih rua) nitko, ak ni kia, nema tako malene ruke
SABLJAK

SVA U ZELENOM

Sva u zelenom je moja ljubav odjaila na velikom konju od zlata u srebrnu zoru. etiri vitka psa se uljaju sa smijekom veseli je jelen bjeao pred njima. Okretniji su od arenih snova brzi dragi jelenovi rijetki crveni jelenovi. etiri crvena srndaa kraj bijele vode okrutni rog je pjevao sprijeda S rogom o boku je odjaila moja ljubav odjaila niz jeku u srebrnu zoru. etiri vitka psa se uljahu sa smijekom livade su ravne bjeale pred njima.

Meki su neg san u papuama vitki gipki jelenovi okretni nestali jelenovi. etiri okrutne koute u zlatnoj dolini izgladnjela je strijela pjevala pred njima. S lukom o pasu odjaila je moja ljubav odjaila niz planinu u srebrnu zoru. etiri vitka psa se uljahu sa smijekom otri su iljci bjeali pred njima. Blje i su od strane smrti glatki tanki jelenovi, visoki, napeti jelenovi. etiri visoka jelena na zelenoj planini sretan lovac pjevao je pred njima. Sva u zelenom je moja ljubav odjaila na velikom konju od zlata u srebrnu zoru. etiri vitka psa se uljahu sa smijekom Moje srce palo je mrtvo pred njima.
SLAMNIG-OLJAN

384

LANGSTON HUGHES (1902-1967)

AMERIKA

JUE I DANAS

Kako bih eleo. mila, da jue danas bude! Jue si ovde bila, A danas si me ostavila. Nedostaje mi, Lulu, Nedostaje mi mnogo. I ne znam kako bih te Zaboraviti mog'o. Jue sam srean bio. Smatro sam srenom i tebe. Ne znam kako si sad, Al mene je obrvo jad.

385

PEDRO SALINAS (1892-1951)

PANJOLSKA

DUA TI JE BILA

Dua ti je bila otvorena, svijetla tako da ne mogoh nikad u nju ui. Okuah preace uzane, prolaze strme i opasne... A tvojoj pristupiti putima Spremih vitke zidine visoke sanjah kako prijee pristup tvojoj dui , ali tvoja dua bijae bez strae, zidova i plota. Traio sam k tebi uska vrata due, al dua ti bjee slobodna toliko da nikakvih vrata na njoj nije bilo. Gdje je poinjala? Svravala gdje je? I ostadoh tako zauvijek sjedei tu, na zagonetnom pragu tvoje due. se dui moglo irokim. ljestve

MILIEVI

PITANJE

Zato pitam gdje si, ako nisam slijep, ako ti nisi odsutna? Ako te vidim gdje ide i dolazi, tebe, tvoje tijelo vitko koje nestaje u glasu kao plamen u dimu, u zraku, neopipljivom, I pitam, te, da, i pitam te od ega si, ija si, a ti iri ruke i pokazuje mi svoju vitku pojavu i kae da je moja. A ja uvijek pitam.
MILIEVI

FEDERICO GARCIA LORCA (1898-1936)

PANJOLSKA

NEVJERNA ENA

K rijeci je povedoh tada mislei da djevojka je, no bila je ve udata.

U noi, na Jakovljevo, s dogovorom ko da bjee. Svjetla bjehu pogaena, a krijesnice upaljene. Kod posljednjih tamo kua takoh njene grudi snene i odmah se otvorie ko zumbula kite cvjetne. utao mi um u sluhu utirkane suknje njene, ko to uti komad svile kad ga deset noa ree. Bez svjetlosti u kronjama uzraslo je sve drvee, obzor pasa lajao je u daljini, iza rijeke. Kad prodosmo kroz kupine pa kroz trnje i kroz evar, ispod punde njenih kosa mekani razgrnuh pijesak. Ja onda kravatu skidoh, ona halju skide spremna. Ja pojas s pitoljem, ona prsluia etiri tijesna. Ni u smilja, ni u koljki tako glatke koe nema, ni kristal na mjeseini tako blistav ne izgleda. Kao ribe prestraene bjeala mi njena bedra, polovinu puna vatre, polovinu puna leda. Te sam noi projezdio najdivniju od svih cesta na drebici sedefastoj, a bez uzde i bez stremena. Neu rei, jer sam ovjek, sve to mi je ona rekla.

Svjetlost uma meni kae da razborit biti treba. Povedoh je s rijeke blatnu od cjelova i od pijeska A maevi ljiljanovi borili se protiv vjetra. Ko Ciganin pravog soja ja se ponijeh kakav jesam. Kutiju joj za pletivo poklonih, od platna svijetla, i nisam se zaljubio jer udata bjee ena, a ree da djevojka je kad se s njom na rijeku spremah.
MILIEVI

AMPARO

Amparo, kako li samuje u svojoj kui u bijelo odjevena! (Ekvator izme u jasmina i smilja.) Slua udesne vodoskoke svog dvorita i slabani uti urlik kanarinca. Predvee vidi kako drhte empresi s pticama, dok lagano veze slova na grubu platnu.

389

Amparo, kako li samuje u svojoj kui u bijelo odjevena! Amparo, i kako ti je teko rei: ljubim te!
IVANISEVIC

MALI BEKI VALCER

U Beu ima deset djevojaka, jedno rame na kojemu smrt jeca i jedna uma raspored golubica. Ima komadi jutra u muzeju inja. Ima salon s tisuu prozora. Jao, jao, jao! primi ovaj valcer zatvorenim ustima. Ovaj valcer, ovaj valcer, ovaj valcer pristanka, smrti i konjaka koji kupa svoj rep u moru. Volim te, volim te, volim te s naslonjaem i mrtvom knjigom, za potiteni hodnik, u tamnom potkrovlju ljiljana, u naoj postelji od mjeseca i u plesu to ga sniva kornjaa. Jao, jao, jao! Primi ovaj valcer slomljenih slabina. U Beu su etiri ogledala u kojima se igraju tvoja usta i jeka. Ima jedna smrt za klavir koji u plavo bojadie mladie.

Ima prosjaka na krovovima. Ima svjeih vijenaca plaa. Jao, jao, jao! Primi ovaj valcer to umire u mojim rukama. Jer ja te volim, volim, ljubavi moja, u potkrovlju gdje se igraju djeca, snijui stara svjetla Ugarske u mrmorenju blage veeri, opaajui ovce i snjene ljiljane u tamnom spokojstvu tvog ela. Jao, jao, jao! Primi ovaj valcer Ljubim te vjeno. U Beu u plesati s tobom, pod maskom rijeke. Gle, kakve li obale zumbula posjedujem! Ostavit u svoja usta me u tvojim nogama, duu svoju u fotografiji i ljiljanima, a u tamnim valovima tvoga hoda, elim, ljubavi moja, ljubavi moja, ostaviti violinu i grobnicu, vrpce valcera.
MILIEVI

koja

imati

glavu

VICENTE ALEIXANDRE (1898)

PANJOLSKA

OPRUENI, U NOI Tako tihu, motrim te, gotovo te istraujem, eljan da nou dugo gledam boju tvojih oiju. Lice ti hvatam rukama dok opruena ovdje lei, pored mene, budna, probu ena, nijema, gledajui me.

Da zaronim u tvoje oi. Spavala si. Da te gledam, da te promatram bez divljenja, suhim pogledom. A ne mogu te tako gledati jer ne mogu da te gledam bez ljubavi To znam. Bez ljubavi nisam te vidio. Kakva bi ti bila bez ljubavi? Katkad pomislim na to. Da te bez ljubavi gledam. Vidjeti te kakva bi bila iz drugog kuta. Iz drugog drugim S drugim kuta mojih oiju. Tamo umom koraka. vjetrom koji bi pomicao tvoju odjeu. gdje prolazi, gdje bi prolazila pri drugom osvjetljenju, s drugim nogama, s

I prilazila bi. Osmijeh... Prilazila bi. Takvu te gledati i vidjeti kakva si. Kakvu te ne znam. Kakva nisi... Jer ovdje si, ta koja spava. Ta koju budim, koju imam. Ta koja potiho kae: hladno je! Ta koja, kad je poljubim, mrmlja gotovo kao kristal, i izlu uje me svojim mirisom. Koja mirie na ivot, prisutnost, slatko vrijeme, vrijeme mirisno. Ta koju pokazujem kad pruim ruku, koju skupljam i pribliavam. Ta koju osjeam kao stalnu blagost, dok se ja osjeam kao srljanje koje bjei, koje prolazi, unitava se i saie. Ta koja traje kao list rue to ne blijedi. Ta koja mi daje ivot neprolazan, sadanji, sadanjost nepominu kao ljubav, u mojoj srei, u tom bu enju i uspavljivanju, u tom svitanju, u tom da se pogasi svjetlo i da se kae... Da se uti, i da se spava uz taj neprestani miris, miris ivota.

MILIEVI

392

RAFAEL ALBERTI (1902)

PANJOLSKA

ZARUNICA

Evo, zazvonie zvona s katedrale. Ja cipela nemam, a moram na vjenanje. Gdje li je moj veo, gdje haljina bijela, i moj cvijet narane? Gdje je moj prstenak, gdje bro pozlaeni, i moj derdan krasni? Pourite majko! Evo, zazvonie zvona s katedrale. Gdje li je moj dragi? Moj ljubljeni dragi gdje li mi je sada? Evo, zazvonie zvona s katedrale. A ja bez dragoga moram na vjenanje.

MILIEVI

LUIS CERNUDA (1902-1953)

PANJOLSKA

KAD BI OVJEK

Kad bi ovjek mogao rei ono to voli, kad bi ovjek mogao uzdii svoju ljubav do neba, kao to je oblak uzdignut u svjetlosti; kad bi poput zidova to se rue da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u sreditu, kad bi ovjek mogao razoriti svoje tijelo, ostavljajui samo istinu svoje ljubavi, istinu samoga sebe, koje se ne zove slava, srea ili ambicija, nego ljubav ili elja, ja bih konano bio onaj, kako sam se zamiljao, onaj to svojim jezikom, svojim oima i rukama objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu, istinu svoje istinske ljubavi. Ne poznajem slobodu, osim slobode da budem zarobljen u nekome, ije ime ne mogu uti bez uzbu enja, zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju, za koga sam danju i nou ono to eli, a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu, kao izgubljeno drvlje to ga more die ili topi, slobodno, sa slobodom ljubavi, jedinom slobodom koja me ushiuje, jedinom slobodom za koju umirem. Ti opravdava moje postojanje. Da te ne poznam ne bih ivio, da umirem ne znajui te, ne bih umro, jer nisam ivio.

MILIEVI

394

MANUEL ALTOLAGUIRE (1905-1959) PANJOLSKA

NA MOJE RAME NASLONJENA

Na moje rame naslonjena bila si mi desno krilo. Kao da bi razastrla svoje milo, crno perje, dizale me tvoje rijei u svjetlo i bijelo nebo. Uzbu enje. Tiina. Sad sjedim za svojim stolom, iz ramena krv mi tee, odsutnost me tvoja boli.

MILIEVI

JOSEP CARNER (1884-1970)

KATALONIJA

SAMI

Kada ljubav bukne, ljudi okreu lice, ljutite ruke zalupe vrtna vrata. Kad se poljubimo, grana nas osipa liem i na poljubac rastjera jato ptica. A kad se zagrlimo pobonim zagrljajem, zlatna kia dana polako malaksava; nestaju i ove pohlepne hridi, i mi smo sami, brodolomci, igrake mora.
MILIEVI

PITAM TE

Hoe li se na me sjetiti kad odem, ti, to me i sad dri za odsutna? Tko e znati je li ta ledena ruka ve svemu kraj ili tek poetak? I znati da li s tjeskobom ili obeanjem apue moje ime u kasni noni sat? I znati da li se u svojim snovima boji mene ili se za sebe boji?
KOVAEC

396

CARLES RIBA (1893-1959)

KATALONIJA

IZNAD NAS EVO ISTO GRANJE

Iznad nas evo isto granje, u oima svijet se zaboravlja, u tvojim rukama nada ivi; voda tee a vrijeme staje, voda pati, vrijeme uzdie; stari smo kao list i talas, kao san koji nas zarobljava. Gle, me u nama rua die. Rui i tebi, mila moja, dao sam jesen i proljee, kao to dajem hitri pogled u noi sjeni koja lijee.
MILIEVI

J. V. FOIX (1894)
KATALONIJA

U KAKVOM PONORU

U kakvom ponoru nas dvoje, u kakvom spokoju u sjajnosti soli, na prostranoj plai mi se upoznasmo u dvomislenoj slici i pod nebesima sjedinismo tijelo i suze? Svako za sebe sami u izgubljenom zaklonu, dua odsutna u neobinom kraju, no bijasmo jedno u varci, s krvlju i olujom u samotnoj dolini brali smo lano cvijee.

397

Bila si u meni neznatna prividnost, voda i pijesak u neizvjesnim alima ili ognjeni potoi u vrtu i polju? U drijemeu visokog saznanja Stablo i Plod opaam, Raj i Zmiju u tajnim uvalama tvojih oiju.
MILIEVI

TOMAS GARCES (1901)

KATALONIJA

PUTOVANJE

Ljubice se mijeaju sa zelenilom fontane i u blijedo nebo vrhunci se urezuju. Zvoni veer, zlatan list. 0 ljubavi moja, sjaj planine nas zove. Tamo dolje, zemlja se leluja toplinom mesa 1 die poput nostalginih grudi. ini se kao da nas nebo uhodi i primie uho puteljku kojim hodamo. Znat emo nai kakvu kolibicu, cvijet planinskog vrha, koja zaklanja snove. O ljubavi moja, putovanje je zavreno: u bukovoj umi sjene dozrijevaju!
MILIEVI

398

DELMIRA AGUST1NI (1886-1914)

URUGVAJ

LABUD

Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo jezera jednog iste vode, toliko iste te vjerujem da se u sjajnu povrinu misao moja upisuje. Cvijet uzduha i cvijet vode, dua jezera to je labud sa svoje dvije ljudske zjene, teak i otmjen poput princa; krila mu ljiljan, vesla rua... kljun mu u ognju, vrat alovit i ponosit je, i bjelina, i sva umilnost labudova. Ta ptica bijela, ptica teka, to zlokobnim se pjevom javlja; karamfil, skriven u ljiljanu, u plam i udo pretvara se... uzbu uju me bijela krila kao gorue dvije ruke. Nikakve usne nisu arke ko njegov kljun u mojoj ruci; nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala; nijedna put mi nije dala takav uitak, takvu patnju: kroz njegove se ile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.

Rubinom rujnim od poude glava je njemu okrunjena; i on odnosi puste elje u svome skutu ruiastom. Na rukama mu vodu dajem, a ini se da oganj pije; i ja izgledam ko da pruam itavi pehar svoga tijela. U mome snu toliko ivi i tako u put moju tone te esto mislim je 1 to labud s dva svoja krila leprava, s oima svojim rijetkim, ljudskim i sa crvenim, arkim kljunom, je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera, ii ljubavnik u mom ivotu... Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u tiini... a tiina je samo rua navrh njegova arkog kljuna. No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu sluam. Katkada cijela! ja sam dua; katkada cijela! ja sam tijelo. Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav... Na povrini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera, koje kadikada misao moju odraava, crvenom bojom labud plai, a ja bjelinom strah zadajem.

MILIEVI

GABRIELA MISTRAL (1889-1957)

ILE

STID

Sva sam lijepa kad tvoj me pogled prati, lijepa kao trava puna rose meke, i visoke trske nee prepoznati moje slavno lice, kad si em do rijeke. Stidim se evo svog glasa razbita i grubih koljena i usta punih bola. Sada kad tako tvoj me pogled ita, vidim da sam jadna i potpuno gola. Ni stijenu na punu nisi jo nikada vidio golu pri blistanju danjem, ko ovu enu na koju si sada svratio pogled, uvi joj pjevanje. Zbog ljudi koji idu kroz ravnicu utjet u da mi sreu ne primijete po sjaju na mom elu i na licu i po drhtanju moje ruke sretne. No je, na travu pada rosa snena; gledaj me dugo i api rije meku, jer ta koju ljubi bit e ispunjena ljepotom, ujutro, kad si e na rijeku.

MILIEVI

ODSUTNOST

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi, moje lice odlazi u gluhome ulju; moje ruke u rastopljenoj ivi, moje noge u dva pranjava vremena. Sve odlazi od tebe, sve od nas odlazi. Odlazi moj glas koji se pretvarao u zvono, gluho za svakog, osim za nas. Odlaze moji pokreti to su se upredali pred tvojim oima kao tkalaki unak. Odlazi moj pogled, koji je nemoan kad te gleda, brijest i smreka. Odlazim od tebe sa samim tvojim dahom, kao vlaga isparujem se iz tvog tijela. Odlazim od tebe s budnou i sa snom. U tvom vjernom sjeanju ve se briem i u tvojoj uspomeni ve sam kao oni to se ne rodie u poljima i dubravama. Da sam krv, kolala bih u dlanovima tvog rada, u tvojim ustima od mota. Da sam tvoja utroba, izgorjela bih u tvojim koracima, koje vie ne ujem, u tvojoj strasti, koja prolama no kao mahnitost osamljenog mora. Sve od nas odlazi, sve od nas odlazi.

MILIEVI

ALFONSINA STORNI (1892-1938) ARGENTINA

SUBOTA

Ustala sam rano i hodala bosa kroz hodnike kue; sidoh dolje u vrt da podragam biljke; istu paru zemlje udisah duboko upajui korov; oprah se u zdencu to ga mlado grmlje opkoljava. Zatim, jo mokra od vode, eljala sam kosu. Namirisah ruke sokom bilja svjea i mirisna. aplje teke i umilne krale su polako mrve iz mog skuta; zatim se obukoh u haljinu tanku, jo tanju od vela. U laganom skoku sjedalo od slame bacih u predvorje. Uprte u ulaz oi su mi bile, uprte u ulaz. Sat mi tada ree: Deset prije podne. Unutra, zveckanje posuda i stakla, salon je u tami; ruke to spremaju stolnjake. A vani, sunce kakvo nikad ne vidjeh, na bijelom mramoru stubita. Uprte u ulaz i dalje su bile moje ive oi. ekala sam tebe.
MI L I C E VI C

403

CARLOS OQUENDO DE AMAT (1899-1936) PERU

PJESMA Za tebe imam osmijeh tampan na japanskom papiru gledaj me jer ti ini da trava raste na livadama eno mapo muzike bistrino rijeke svetkovino plodova na tvoj prozor vjeaju brljan automobilskih volana i prodavai snizuju cijene svojoj robi dopusti da poljubim tvoj glas tvoj glas koji pjeva u svim granama jutra.
MILIEVI

PABLO NERUDA (1904-1973)

ILE

OVE NOI

Ove noi mogu napisati najtunije stihove. Napisati, na primjer: No je puna zvijezda, trepere modre zvijezde u daljini. Noni vjetar krui nebom i pjeva. Ove noi mogu napisati najtunije stihove. Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

404

U noima, kao ova, drao sam je u svom naruju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim njene velike nepomine oi. Ove noi mogu napisati najtunije stihove. Pomisao da je nema. Osjeaj da sam je izgubio. Sluati beskrajnu no, bez nje jo beskrajniju. I stih pada na duu kao rosa na livadu. Nije vano to je moja ljubav nije mogla zadrati. No je zvjezdovita i ona nije uz mene. I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Moja je dua nespokojna to ju je izgubila. Kao da je hoe pribliiti moj je pogled ite. Moje srce je ite, a ona nije uz mene. Ista no odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vie isti. Vie je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Drugome. Pripast e drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oi. Vie je ne volim, zaista, a moda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u noima, kao ova, drao u svom naruju, moja je dua nespokojna to ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, i ovi stihovi posljednji koje za nju piem.
KATELAN

TIJELO ENE

Tijelo ene, bijeli breuljci, bedra bijela, ti si spodobna svijetu u svom inu nu anja. Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopa i izbacuje sina iz dubine zemlje. Bijah osamljen kao tunel. Od mene bjeahu ptice i no je u me nadirala svojom monom najezdom. Da bih se nadivio, kovao sam te kao oruje, kao strijelu u svom luku, kao kamen u praki. Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim. Tijelo od koe, od mahovine, od mlijeka vrsta i lakoma. Ah, pehari grudi! Ah, oi odsutnosti! Ah, rue prepona! Ah, glas tvoj spor i tuan Tijelo ene moje, ostat u u tvojoj ljupkosti. e i moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodluni! Tamna korita, u kojima e vjeita traje, i umor traje, i patnja beskonana.
MILIEVI

EMILIO BALLAGAS (1910-1954)

KUBA

NOKTURNO I ELEGIJA (ulomak)

Ako upita za me, nacrtaj na zemlji znak kria od tiine i pepela preko mutnog imena koje podnosim. Ako upita za me, kai da sam umro i da se raspadam ispod mravinjaka. Kai joj da sam sada grana narane i krotka zastavica na nekome tornju.

406

Nemoj joj rei da jo uvijek plaem grlei prazninu njene odsutnosti gdje je njen slijepi oblik ostao utisnut uvijek ekajui da se tijelo vrati. Krv je lovor koji pjeva i pati i ja u uzalud ekati pod njegovom sjenom. Ve je veer. A ja sam nijema riba. Ako upita za me, daj joj ove oi, ove sive oi i ove prste; i kaplju krvi u ovoj maramici. Kai da sam nestao, da sam se pretvorio u tamnu jarebicu, u patvoreni prsten na nekoj obali zaboravljenih sita: reci joj da lutam od afrana do ljiljana. Reci joj da htjedoh sauvati njene usne i nastaviti palau njena ela. Ploviti jednu no u njenim kosama. Nauiti boju njenih zjenica i blago se ugasiti na njenim grudima, potonuti kao pono, obamrijeti uz mrmor gostionica i sordina.

Ako upita za me, reci da boravim u listu primoga i u akaciji. Ili, ako ti je drae, reci da sam umro. Daj joj uzdah moj i moju maramicu, moju utvaru u brodu ogledala. Moda plaem u lovoru ili traim svoje sjeanje u obliku jedne zvijezde.

MILIEVI

FERNANDO PESSOA (1888-1935)

PORTUGAL

ODA

Do i, sjedni do mene, Lidija, na obali rijeke. Mirno gledajmo kako tee i nauimo od nje da ivot prolazi, a mi se ne drimo za ruke. (Drimo se za ruke.) Onda emo misliti, velika djeca, da ovaj ivot prolazi i ne staje, nita ne ostavlja i ne vraa se, odlazi prema dalekom moru, odlazi Sudbini, dalje od bogova. Opustimo ruke jer nije vrijedno da se umaramo. Uivali, ne uivali, prolazimo kao rijeka. No treba znati prolaziti sasvim spokojno i bez velikih uzbu enja. Bez ljubavi, bez mrnje i strasti koje podiu glas, bez zavisti koja previe uznemirava oi, bez briga, jer i s njima rijeka e jednako tei i uvijek e odlaziti prema moru. Volimo se spokojno, mislei da moemo, ako hoemo, izmijeniti poljupce, zagrljaje, milote, ali bolje je da sjedimo jedno pored drugoga i da gledamo kako rijeka tee. Naberimo cvjetova, uroni u njih i ostavi ih u svom krilu, nek njihov miris blai ovaj trenutak ovaj trenutak kada smireni ne vjerujemo ni u ta, nevini pogani propadanja.

408

Bar e se, ako postanem sjena, sjetiti mene poslije, a da te sjeanje na me nee opei ni raniti, jer nikad se ne drasmo za ruke niti se poljubismo, niti bijasmo drugo osim djeca. I ako prije mene ponese obol mranom brodaru, neu morati da patim kad te se budem sjeao. Bit e mi blaga u spomenu kad te se sjetim na obali, tuna poganko s cvijeem u krilu.

MILIEVI

MANUEL BANDEIRA (1886-1968)

BRAZIL

POSVUDANJOST

Svijet si moj misaon sjajni, U svemu to matam si ti: Horizont tvoj je beskrajni, Stoji u zrnu to zri... U ovci to pase si ti, U rijeci to u more uvire: Tek ro eni tvoji su svi, Stoji u svemu to umire. U svemu, i puna nemira, Tako isto, a razlino bie! (Bila si prvo otkrie, Bit e i konac svemira). Stan tvoj duh je i slovo. Dua s ulima tobom se kiti, A vrijeme kad zavri ovo, Na nebu, na nebu e biti.
CETTINEO

MELANKOLINI MADRIGAL

Ono to ja u tebi oboavam Tvoja ljepota nije. Ljepota je ta to se u nama krije. Ljepota je pojam jedan. I ljepota je tuna. Po sebi ona tuna nije, Ve po krhkosti i nesigurnosti koje u sebi krije.

Ono to ja u tebi oboavam, Tvoja nadarenost nije. Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava, Slobodna ptica uvrh planinskog neba treptava. Ni tvoja duhovitost, tako gipka i blistava, Svega to se'u srcima ljudi u stvari krije. Ono to ja u tebi oboavam Nije ljupka muzika tvoga glasa, Koja se stalno obnavlja svakog asa, Draesna i vazduna kao misao tvoja, Koja zbunjuje i smiruje osjeanja moja. Ono to ja u tebi oboavam, Mati, koju sam izgubio, nije. Ni sestra, koju sad zemlja krije. Ni mrtav otac nije. Ono to ja u tebi oboavam Nije nagon materinstva duboka, Otvoren kao rana u srcu tvoga boka. Ni tvoja istota. Ni tvoja neistota. Ono to ja u tebi oboavam neka mi bol i utjehu Ono to ja u tebi oboavam ivot je koji prosi.

CETTINEO

RIBEIRO COUTO (1889-1963)

BRAZIL

DJEVOJKA SA SIROMANE STANICE

Ja volim onu stanicu usamljenu, Onu stanicu daleku, bezimenu, Gdje se vri samo kratki zastoj i smjena... U kui stanice, koja je mala i okreena, ivi i vene jedna djevojica rastuena. im stigne voz, malo podigav zavjesu, Ona ispituje za staklom, to je skriva, kradomice. Mnogi ljudi u vozu na okna se nadnesu I gledaju ljubopitljivo lice djevojice, Jednako bezimene kao i bijedne stanice. Polazi voz... Ostala je u daljini, zaboravljena, Tuna djevojica s prozora i mala stanica... Ali sa mnom putuje bolna uspomena... Ko zna da li od ivota oekivana ena Nije bila ona sa stanice, ona djevojica, Djevojica u daljini izgubljena?
CETTINEO

CECILIA MEIRELES (1901)

BRAZIL

PLAHOVITOST Jedna bi mala kretnja, daleka i laka kretnja dovoljna bila da bi ti poao sa mnom
412

i sa

mnom vazda bio

 kretnja koju uinit neu. S planina vremena jedna rije pala ispremee sva mora, spaja daleke zemlje, rije koju kazati neu. Da bi me me u misli tihim svoje,

vjetrovima smraujem

odgonetnuo,

oblaim none haljine koje u izmisliti za te. I sve dok me ti ne otkrije, svjetovi brodei hode u mirnom uzduhu vremena i ne zna se dokada a jednog dana ja u dokonati.
CETTINEO

PJESMA NJENOSTI

Kad bi ti ovjean bio, moje bi ruke ivjele, vezui njenosti i platna svilena, da ti prinesu haljine udesne legende.

Kad bi ti ovjean bio, oi bi moje upaljene sjale danju i nou, i uperene bi tako bile u tebe to sav bi blistao, kao onaj to se okrunio bio sunevim plamenom. Kad bi ti ovjean bio, moja bi usta voe bila za tvoju e , i za tvoj san muzika ljubavna, sveanost utjehe za tvoje njenosti. Kad bi ti ovjean bio, ja bih ti bila igraka djetinja, oruje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti. Kad bi ti ovjean bio, O, Odabrani, ja bih sve bila u tvome postojanju. Ali sam nita... Nisam drugo ve ova udnja neodoljiva da postojim. I mislim, kad bi ti ovjean bio, da bi ruke moje ivjele, vezui njenost i svilu, da ti prinesu haljine udesne legende.

CETTINEO

AUGUSTO FREDERICO SCHMIDT (1906)

BRAZIL

ELEGIJA

Ljepota e tvoja zapaliti la e na moru. Ljepota bi tvoja zapalila ume. Ljepota tvoja ima okus smrti. Ljepota tvoja ima jednu zorinu tugu. Ljepota tvoja ljepota je robinje. Rodila si se za velike satove slave, I tvoje e nas tijelo bezna u da ponese. Tvoja ljepota ljepota je kraljice. Iz tvojih jednostavnih kretnja, iz tvog nevjerojatnog siromatva Ra a se ova gracija Koja te obavija u tvoje tajanstvo. Tvoja ljepota zapalit e ume i la e. Rodila si se za slavu i za bolna iskuenja. 0 cvijete smrznutih voda, Krine hladnih dolina, Veernja zvijezdo. Rodila si se za ljubav. 1 tvoje oi nee spoznati radosti, I tvoje oi upoznat e se s bezutjenim suzama. Ljepota je tvoja svjetlo uvrh golih tjelesa, I zorina svjetlost uvrh studenog tijela. Iz tebe se rada onaj tajanstveni disaj Koji ini da drhture rue I mirne se vode jezera mrekaju. Zapalit u ume, zapalit u la e na moru, Da se otkrije ljepota tvoja U noi, preobraena.

CETTINEO

415

UMBERTO SABA (1883-1957)

ITALIJA

DJEVOJICA

Tko tebe vidi, vidi proljee, udno stabalce, koje ne donosi Cvjetove nego voe. Sad evo: rezali su ti kosu. Stajala si izme u tvog krvnika i majke, Uspravna i drska, Gotovo kao grub djeak ispod ibe, Kome srdba i bol obraze ispunja vatrom, Sjale su samo tvoje velike oi, I vjerujem, da su ti se tresla koljena Od jada, kojeg si trpjela. Pa onda s koliko si ponosa kupila Ono palo blago, Tvoju dugaku kosu. Ja ti podmetnuh zrcalo: izme u Crnih pramenova isticalo se okruglo Tvoje lice kao sono voe.
DELORKO

ENA

Kad si bila djevojica bola si kao umska jagoda. I noga ti je bila oruje, o divljana. Bilo te teko dohvatiti.

416

I dalje mlada, i dalje si lijepa. Tragovi godina, patnje, vezuju nam due, jednu od njih prave. A iza crne kose koju spleem oko prstiju, vie se ne plaim malog, bijelog, iljatog demonskog uha.
RICOV

DINO CAMPANA (1885-1932)

ITALIJA

JEDNOJ BLUDNICI ELINIH OIJU

Gleda me svojim oima malim ivotinjskim I uti i eka a onda se stie I ponovo me gleda i uti. Tvoja put Nezgrapna i teka spava omlitavljela U prapoetnim snovima. Bludnice... Tko te je dozvao u ivot? Otkud dolazi? Iz trpkih tirenskih luka S raspjevanih toskanskih sajmova Ili je u goruem pijesku bila okretana Tvoja majka ispod vjetrova jugoistonjaka? Beskrajnost ti utisnu u enje Na zvjerskom licu sfinge Kiptei dah ivota Tragino kao lavici Trese ti crnom grivom I ti gleda bezbono janje plavo Koje te ne ljubi i koga ti ne ljubi i koje trpi Zbog tebe i koje te umorno cjeliva.

DELORKO

417

ENA GENOVEANKA

Ti si mi donijela malo morske alge U svojoj kosi, i miris vjetra, to je hrlio iz daleka i stie teak Od ara, bio je u tvom bronanome tijelu: Oh boanska Jednostavnost tvojih vitkih oblika Ni ljubav ni enja, utvara, Sjena nude koja luta Vedra i neizbjena za duu I osloba a je u radosti, u u enju vedra Da je beskrajem jugo Moe ponijet dalje. Kako je malen svijet i lagan u tvojim rukama!
RICOV

VINCENZO CARDARELL1 (1887-1959)

ITALIJA

DJEVIIN SAN

Jedne veeri sam preao s tvojom majkom Prag tvoje sobe, Opora djevice, I vidio sam te kako spava Tamo, na krevetu, leala si nauznak, Nepokretna, bez daha, Napokon savladana. Nita an eoskog nije bilo u tebi, koja si spavala. Bez sna, bez due, Kao to spava rua. I neto se od tvoje boje 418 Bilo izgubilo.

Zatvorena lica, ukruena U nekom dalekom snu, I naduta od potajnog previranja, Rasla si spavajui, kao nekad U majinu krilu. I ja sam vidio, djevojice, Tvoj udesni san.
DELORKO

KLONULOST

Odletjela si, pobjegla kao golubica i nestala si, tamo, prema istoku. No ostala su mjesta koja te vidjee i asovi naih susreta. Pusti asovi, mjesta, koja su za mene postala groblje na kojem straarim.
MILIEVI

GIUSEPPE UNGARETTI (1888-1970)

ITALIJA

LIPANJ

Kada mi umre ova no i kada je kao tu in uzmognem gledati te san me obuzme

419

uz um valova to se smiruju premeui se do bagremove ograde moje kue Kada se probudim u tvom tijelu to se izvija kao slavujev glas Gasi se poput boje blistave zrela ita U prozirnosti vode tanano zlato tvoje puti osut e inje tamno Uznesena brenavim staklima zraka bit e nalik panteri Slistat e pod pominim sjeivima sjene Riui nijema u onoj praini guit e me

Zatim e sklopiti vje e Vidjet emo nau ljubav kako klone poput veeri Zatim u razgaljen u paklini obzorja duica tvojih oiju ugledati umiranje svojih zjena Sada je vedrina svedena kao u ovo doba jasmini u mom afrikom kraju Izgubio sam san Treptim na uglu neke ulice kao krijesnica Umrijet e mi ova no?

IVANIEVI

EUGENIO MONTALE (1896-1981)

ITALIJA

DVOJE U SUTONU

Struji izme u tebe i mene na uzvisini podvodno svjetlo koje izobliuje s profilom klisura i tvoje lice. Na prolaznu dnu stoji, odrezana od tebe, svaka tvoja kretnja; ulazi bez stope i nestaje u asu kad ispuni svaki trag i zatvara se pri tvome koraku: sa mnom si ovdje ti, u ovom zraku koji se spustio da zapeati ukoenost stijena. A ja okrivljujem moru, to pritite, naokolo, doputam vraaru da ne prizna vie od mene bilo to izvan mene: dignem li tek ruku, mijenja mi se in, razbiju se o jedan kristal sjeanja neznana i blijeda, a kretnja ve mi vie i ne pripada; govorim li, sluam zblenut onaj glas kako silazi k svojoj ljestvici najudaljenijoj ili moda ve ugaenoj na zraku koji je ne podnosi. Takva u asu kad se opire posljednjem raspadanju dana traje obmana; zatim pijavica zaplete doline u bjesomuno gibanje a s granica dopre zvonki glas koji se izgubi u munjevitome dimu dok prva svjetla riu pristanite.

422

rijei...

me u nas padaju ve svele. Gledam te u meku zrcalu. Ne znam da 1 te poznajem; znam da nikad ne bjeh odijeljen od tebe kako to biva u ovaj kasni povratak. Par trenutaka sagalo je od nas sve: osim dva lica, dvije obrazine to se nadimlju u silom izazvani smijeak.
RICOV

SALVATORE QUASIMODO (1901-1968) ITALIJA

A TVOJA HALJINA JE BIJELA

Pognuta ti je glava i gleda me; a tvoja haljina je bijela, i grud proviruje iz ipke razrijeene na lijevom ramenu. Prestie me svjetlo; trepti i dira tvoje nage ruke. Gledam te. Rijei su ti bile zatvorene i brze, Stavljahu srce na uteg ivota koji sam znao iz cirkusa. Duboka cesta gdje se sputao vjetar izvjesnih noi marta i budio nas kao prvi put.

RICOV

423

EPITAF ZA BICE DONETTI

S oima u kii i utvarama noi tamo je, na polju petnaest u Musoku, ena Emilijanka koju sam volio u tuno vrijeme svoje mladosti. Nedavno se s njome smrt poigrala dok je spokojno gledala kako vjetar jesenski trese grane platana i lie sa sive kue u predgra u. Njeno je lice jo ivo od u enja, kao to sigurno bijae u djetinjstvu zapanjeno zbog gutaa plamena na visokim kolima. 0 ti, koji prolazi, privuen od drugih mrtvih, pored groba jedanaest ezdeset, zastani jedan asak da pozdravi onu, koja se nikad nije potuila na ovjeka, to je ovdje zaostao, mren, sa svojim stihovima, jedan izme u mnogih tvoraca sanja.
MILIEVI

CESARE PAVESE (1908-1950)

ITALIJA

LJETO

Jest svijetao vrt, okruen niskim zidom, pun suhe trave i svjetla, vrt koji lagano iskuhava svoju zemlju. A to svjetlo nosi okus mora. Ti udie tu travu. Dodiruje kosu 1 stresa joj uspomene.

424

Vidjeh gdje padaju mnogi plodovi, slatki, u jednu tamo moju travu, uronjujui. Tako se i ti prene na trzaj krvi. Mie glavom kao da se naokolo doga a udo zraka a udo si ti. Jednaka je aroma i u tvojim oima i u toploj uspomeni Slua Rijei koje slua jedva te se dotiu. Na mirnom licu ima jasnu misao koja ti na ramenima hini svjetlost mora. Na licu ti je utnja koja titi srce uronjujui, a iz nje se cijedi stara patnja kao sok plodova koji su onda pali.
SLAMNIG

ALFONSO GATTO (1909)

ITALIJA

MODA E ME OD TVOG LIJEPOG LICA

Moda e me od tvog lijepog lica, ljubavi, ostaviti dah i plavo vee ieznut e kao muk unaokolo. Bio je mekan snijeg tvojih koraka a grad bijednih stovarita gasio je na dimnom nebu modri odraz zidova. Govorila si mi razgaljena do pojasa poput djevojice i daleko, kao u snu, vidio sam gdje silazi mekanom stazom veeri i kako otvara sjenu.

425

Jedna rije dovoljna je tvome srcu i nitko za tebe sada, kada zrak lista bedemima, nee znati da izrazi muk to bijeli od tvoga daha. Samo no, koje mjesec jednako plovi i mojim snima, zaustavljajui nebom stabla, breuljke i vjetar u empresima. U mlaku zaboravu, to ga istok topi s dragim daljinama i hladovinom, ja znam da ti pomae dan, ivi i zaboravlja snove i moj glas. Od tvoje sree ostaje mi tek zrak, prolost nitavila, jedna rije.

RICOV

EMMY BALL-HENNINGS (1885-1948) NJEMAKA

NEBO MOJE MLADOSTI

Mladosti moje nebo, zvono od stakla. Trenja u cvatu. Iz trave cvjetii vire. Pahulja snjena djeje nam dlanove takla. Mi smo jo nosile fiorentinske eire. Daleka brda Jutlanda i polja pusta. Zvijezde padahu u dvorite mog tate. Tu mornar nam je priao u kasne sate 0 lukoj krmi i djevojci vatrenih usta. Hoe li sa mnom mala? Pruih ruke. 1 poljubac mi dao mornar plavi je. Jer zorom ranom kreemo iz luke... to li su lijepe cure sred Batavije!
KRKLEC

GEORG VON DER VRING (1889)

NJEMAKA

ZALJUBLJENI

Dvojako rade potajno zaljubljeni Kada se sretnu: Oni se smijee I dru. No smijeh se raspri lako, A drhtanje traje i iri se posvud Gdje se raskrili dua.

427

Ali kad veer padne, Kad no u svakoj poiva rui, a crn je Mak, kad smijeh i drhtanje stane, I poljubac svri: Kako se dua tada Na krilima digne i zdruena nemirno lebd Visoko iznad smrti.
KRKLEC

BERT BRECHT (1898-1956)

NJEMAKA

SPOMEN NA MARIJU

U plavom neko mjesecu septembru, Pod kronjom ljive, tih dok bjee dan, Na rukama je drah, ljubav dragu, U zagrljaju arobnom ko san. A nad nama, na lijepom nebu ljetnom Oblak je stajao: ne mogu ni re Bjelinom kakvom visoko je sjao. No im ga spazili, nestao je ve. Od onog dana mnogi mjesec minu. Otplovie ko taj septembar svi. I mnoge ljive ve su posjeene. A ti me pita: ta s ljubavlju bi? Rei u ti: Ne sjeam se vie. Njen obraz davno zaboravih plah. No jedno pamtim ko da juer bjee: Poljubac onaj, to ga tad joj dah.

428

Ne bi se ni njeg, moda, sjeo vie, Da nije s nama bio oblak taj. O, jo ga pamtim, jo u meni die Taj bijeli oblak i taj vedri sjaj. I ljive, moda, jo i dalje cvatu, A njoj u krilu sedmo dijete spi. No oblak onaj tek za trenut zasja I ve ga vjetar od oiju skri.
KRKLEC

MANFRED HAUSMANN (1898)

NJEMAKA

SVAGDANJA UTJEHA

Zaboravi taj dan i rad, moj mili! Ta sve je prolo, sad si tu! Zaboravi, o kad bi opet bili Ko neko bliski! Zagrli me svu! Ja ivim samo kad si pokraj mene Ko sad. Uza te ivim sretno, znaj. O ne gledaj na elu mome sjene. Ne traim udo, tek ruku mi daj!

Tek asak s tobom na prozoru stati. Ta to je sve, to elim ja, I naslonjena na te osjeati Aprila rasko kako vani sja. I tad jo malko sanjariti mure 0 ljetu, to e skoro, skoro do, Dok eljeznice kroz dolinu jure 1 gube se sa zvidukom u no.
KRKLEC

429

ERICH KASTNER (1899)

NJEMAKA

OPETOVANJE OSJEAJA

Jednog dana opet bjee tu... I nala ga je blijedog, slabe volje, A kad on je pogledao nju, Pomisli: ni meni ne ide bolje. Uvee je odmah htjela poi Prvim vlakom nekud u Tirol. Ispoetka sjale su joj oi. Kasnije se tuila na bol. On joj kosu pogladi, al sjeta Obuze ga: emu suze te? Minulih tad sjetie se ljeta. I ko neko svrilo je sve. Probudiv se jo o ranoj zori Bjehu tu i jedno drugom. Dra Naglo nesta. I svi razgovori, Sve su rijei bile puka la. Rastanak se odigro u tuzi Na stanici. Ve se sputo mrak. Tu im srca leahu na pruzi, Kojom, zaas, u no krenu vlak.
KRKLEC

430

MARIE LUISE KASCHNITZ (1906)

NJEMAKA

NA ALU

Danas opet vidjeh te na alu, Gdje po pijesku crta udne are. Stigne pjena, noena na valu, Pa se od nje svi crtei kvare. Sav u igri nestanoj, ko dijete, Crtao si uvijek neto nova, Al s puine valovi dolete, Pa izbriu zagonetna slova. Gledo si me s osmijehom i alom, Ni ne slute kolko trpjet mogu Gledajui, kako val za valom S pijeska brie stope tvojih nogu.
KRKLEC

431

ALEKSANDAR BLOK (1880-1921)

RUSIJA

U CRKVENU U EM TAMU

U crkvenu u em tamu, I bijedni obred dajem. Tamo ekam Divnu Damu Pod kandila rujnih sjajem. Kraj stubova u polusjeni Zvuk vrata prene pogled moj A u me gleda ozareni Njen Lik samo, san o Njoj. O, privikoh se tim rizama Velianstvene Vjene ene! Visoko bjee karnizama Osmjesi, prie, snovi enja. Kako su, Sveta, mile svijee, Kako ti srce radost visi! Nitko mi uzdah nit rije ree, Ali vjerujem: mila Ti si.
VITEZ

DANAS SI ILA POSVE SAMA

Danas si ila posve sama, I ja ne vidjeh Tvojih uda. Na gorskom Tvome visu, tamo, Zupasta uma bjee svuda.

432

I ta uma kroanja zbitih, I ti putovi gorski tmasti Smetahu mi se s neznanim sliti I plavetnilom Tvojim cvasti.
VITEZ

UZ TEZGU SKOVAN U MEHANI

Uz tezgu skovan u mehani. Opijen. Smiren kao stijena. Na trojci moja srea vani U srebrn dim je odnesena... Na trojci ode kao snovi U snijeg vremena srea stara.. Ispod potkova duu ovi Srebrna magla od iskara. U pustom mraku iskre gore I cijele noi svijetle slavno, Praporci trojke zvee, zbore Da moja srea ode davno. Cijele se noi orma zlati, Svu no se vidi... Nju sam sluo... Ti, pusta moja duo, pati... Jer ti si pjana, pjana duo. . .
SLAMNIG-OLJAN

433
28 Milievi: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

ANDREJ BJELIJ (1880-1934)

RUSIJA

TVOJ BLISTAV POGLED Tvoj blistav pogled: u njem sebe lovim. I s njega nedohvatno opet snimam. I sebe, tako odraena, volim, I sebe, odraena, rado primam. Tvoj bistar pogled: moja slika, itka, Puna mira i blaenstva U golemom prostranstvu bitka, U golemom prostranstvu savrenstva. Povezuje nas mo sunanog sjaja, Puna zlaano sunanih sanja; I nae due svjeim dadom maja Natopie plaem naa rastajanja. I ti i ja sanja smo, rasprena O neiskazanu Susresmo se iskru izvan nekog svih leca; vremena,

Presretna i razdragana djeca.

GERI

U SUTONU

Majski suton gasio se blijedo rujan. Travu osu rosa, sitno drhturei. Gledao sam te beznadno nujan, Priao ti nezemaljske rijei.

434

Zamrla si, otila u beskraj sama. Shvatio sam. Sam sam, ostavila si me. inilo se da tvoj pogled taman Vidi utvaru daleke zime. utjela si... Stepa je ljepotom evala. U daljini plavet, slap aurnih zraka. Kao sjetni snovi, zalazom su pala Sivila oblanih ogoraka. Ustajui, rekla si mi: Privid... varka.. Ja uutjeh zauvijek. I glava mi se sagla. A nad vlanim sjenama umarka Dizala se hladna nona magla. Ostavila si me. Godine nas dijele. Zauvijek nas rastavie, sve nam kriju. Ali zato te u ove nevesele Sive dane volim kao prije!
GERI

ANA AHMATOVA (1889-1966)

RUSIJA

MJESTO MUDROSTI ISKUSTVO

Mjesto mudrosti iskustvo. Ta hrana u bezukusnom stanju. Mladost je bila ko molitva nedjeljnog dana, i zar da ne mislim na nju? Koliko sam pustih putova prola s tim to mi ne bjee mio. Koliko se molila u crkvi za onog to je u me zaljubljen bio.

Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu. Tiho prolaze sati. Nepoljubljene usne, nenasmijane oi tko e mi vie dati!
MILIEVI

POD TANKI VEO

Pod tanki veo ruke sam skrila... Zato si danas tako blijeda?... Zato to sam mu duu nalila gorkog bola i leda. Kako da zaboravim? Izaao je pognut i bolno iskrivljenih usta, a ja sam, ne dre se ograde stuba, za njim trala pusta. Pa to je ala! kriknuh kao bez due Vrati se. Umrijet u bez tebe. A on mi ree mirno i trpko: Pue, uvaj se da ne nazebe.
MILIEVI

U BIJELOJ NOI

Ah, nisam zatvorila vrata nit se primakla svijei, bila sam teko umorna, a nisam mogla lei. Gledati kako u granama suton gasne i zebe, opita nekim glasom kao da sluam tebe.

436

I znati da je sve propalo, da je ivot pakao noi! O, a tako sam vjerovala da e mi natrag doi.
MILIEVI

BORIS PASTERNAK (1890-1960)

RUSIJA

LJUBLJENA, PRIE SLADUNJAVE

Ljubljena, prie sladunjave, Kao uglja su gar svudvjeni. A ti uvane tajne slave Usisavajui rjenik. A slava zemljina tea. O, kad bih nikao pravostoj! No i ovako ne kao protuha, Ko svoj u ui u jezik svoj. Sad ne samo vrnjaci s poetom, Sve: me e, lijehe, staze uske Sa Ljermontovom rimuje ljeto, A sa Pukinom snijeg i guske. Htio bih da se poslije smrti, Kad zakljuimo pute svoje, Tjenje, no srce i osrje, Zarimujemo nas dvoje.

437

Da, sloeni i sjedinjeni, I sluh nekome prekrijemo Svime onim to pijemo I ustima trava isiemo.
VITEZ

BEZ NASLOVA Razdraljiva, a tako tiha, sva si od vatre koja gori. Daj mi, u tamno zdanje stiha ljepotu tvoju da zatvorim. Gle kako su preobraene u aru kuice abaura, kraj zida, kraj okna, nae sjene i obrisi naih figura. S nogama sjedi na divanu, po turski ih pod sobom splete, svejedno na svjetlu i u tami ti vazda sudi kao dijete. Priajui na konac nie zrnca to ti padoe s vrata. Pogled je tvoj i odve tuan, a rije naivna, umiljata. Rije ljubav prola, ti si prava; drugo u ime nai lako, za te u sav svijet preimenovat, samo ako ti eli tako. Moda e uvstva blago tajno tvoj tamni pogled da istoi i tvog srca bogatstvo sjajno?! Zato li tugom muti oi?

438

MILIEVI

MARINA CVETAJEVA (1892-1941)

RUSIJA OSVOJIT U TE

Osvojit u te od svih zemalja, od svih nebesa, Zato to je uma moja kolijevka, i grobnica uma, Zato to na zemlji stojim jednom nogom samo, Zato to u o tebi spjevati pjesmu kao nitko. Osvojit u te od svih vremena, od svih noi, Od svih zlatnih stjegova, od maeva svih, Bacit u kljue i pse u otjerati s praga, Zato to u zemaljskoj noi ja sam vjernija od psa. Osvojit u te od sviju od one, jedine, Niiji vjerenik nee biti, ja niija ena, I na posljednjem sudu uzet u tebe uuti! Od onoga, s kojim je Jakov stajao u noi. No, dok ti ne ukrste na prsima prste O, prokletstvo! u tebi ostaje ti: Dva krila tvoja usmjerena prema eteru, Zato to je mir tvoja kolijevka, i grobnica mir!
j PUPAI

KAO DESNA I LIJEVA RUKA

Kao desna i lijeva ruka Tvoja je dua mojoj dui bliska. Mi smo sklopljeni, blaeno i njeno, Kao desno i lijevo krilo. Al vihor se die ponor se otvori Od desnoga do lijevoga krila.

J. PUPAI

439

VLADIMIR MAJAKOVSKI (1893-1930)

RUSIJA

POAR SRCA (Odlomak iz Oblaka u hlaama)

I osjeam ja za me je malo. Netko se iz mene uporno otima. Halo! Tko govori? Mama? Mama? Vaega sina divno boli! Mama! Srce mu poar obuzeo. Recite sestrama, Ljudi i Olji ne zna vie kud bi se djeo. Svaka rije, ma i ala, koju rigaju usne gorue, izbacuje se kao prostitutka gola iz zapaljene javne kue. Ljudi njue vonja paljevinom! Stigli nekakvi. Bljetavi! Pod kacigama! izmetinama nije mogue! Recite vatrogascima, da je njenije penju na moje srce gorue.

440

Sam u. Bave suza iz oiju istoit cu. O rebra dajte da se oprem. Iskoit u! Iskoit u! Iskoit u! Iskoit u! Ljosnuli. Iz srca nee iskoiti! Na lice to gori iz pukotine usana pougljen poljupi hoe das prokljuje. Mama! Pjevati ne mogu. U crkvici srca pojanje se uje! Obgorjele figurice rijei i brojeva iz lubanje, kao djeca iz gorue zgrade. Tako je strah uhvatiti se za nebo dizao gorue ruke Luzitanije. Ljudima to drhte u tiinu soba s pristanita stooki se odrazuje sjaj. Kriku posljednji, barem ti jeku o tom, da gorim, stoljeima daj!
VITEZ

441

SERGEJ JESENJIN (1895-1925)

RUSIJA

KAALOVLJEVOM PSU

Daj, Dim, za sreu meni apu tu. Takove ape niko vie nema. Ded, lajat emo skupa na tiinu, kad no se spusti mjeseina i nijema, Daj, Dim, za sreu meni apu tu. Oprosti, dragi, nemoj da se lie. Bar ono to je najprostije shvati. Ta ti i ne zna to to znai ivot, i kako se na svijetu kadto pati. Gospodar tvoj i slavan je i drag, i kua mu je esto puta puna, i svaki gost podragao bi rado tu tvoju dlaku, meku od baruna. Na pseu ti si ba avolski lijep. Povjerljivo u susret svakom hrli i nikoga ne pitajui nita ko pjani drug i ljubi ga i grli. Moj mili Dim, znam, kod tebe je bilo gostiju kojekakvih sva sila, al ona to je tunija od sviju, nije li ona ovdje kada bila? Ona e doi, ja ti jamim za to. I kada upre u nju pogled svoj, za sve za to sam kriv i za to nisam, umjesto mene lizni ruku njoj.

CESARI

442

NEEMO VIE

Neemo vie gazit po lobodi, lutati grmljem, ni traiti trag. Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova mojih nesta lik tvoj drag. S bojom na koi jagoda rumenih, ko rujni suton kad tone za brijeg, njena i lijepa ti si bila meni, nalik na bijeli i blistavi snijeg. Oiju tvojih zrna uvenula, zvonko ti ime iezlo ko poj, no ipak osta u naboru ala nevinih ruku medni miris tvoj. A kad na krovu zora njuku svoju ko mae mije, u taj tihi as, vodene trske, dok u vjetru poju, o tebi krotki donose mi glas. Da si mi bila san, pjesma i srea, esto mi plava doaptava no. Tko tebi sazda gipki stas i plea, taj svijetle tajne otkrio je mo. Neemo vie gazit po lobodi, lutati grmljem, ni traiti trag. Sa snopom vlasi svojih poput zobi iz snova mojih nesta lik tvoj drag.

MILIEVI

443

TI NE VOLI I NE ALI MENE

Ti ne voli i ne ali mene, nisam vie mio srcu tvom? Gledaju u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smijeak ti je mio, ti si mlada, rijei moje ni njene, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamti? Koje zube? Proli su ko sjena kraj tvog tijela ne srevi se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjedi na nogama mojim. Oi su ti poluzatvorene i ti sanja o drugome nekom, ali ljubav prola je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne eli,

plahovita bjee ljubav vrua i ko to smo sluajno se sreli, rastanak e biti bez ganua. Ti e proi putem pored mene da prokocka sve te tune zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one to ne gore. I kad s drugim bude jedne noi u ljubavi, stojei na cesti, moda i ja onuda u proi i ponovo mi emo se sresti.

Okrenuvi drugom blie plei ti e glavom kimnuti mi lako. Dobro vee, tiho e mi rei. Dobro vee, miss, i ja u tako. I nita nam srca nee ganut, due bit e smirene posvema tko izgori, taj ne moe planut, tko ljubljae, taj ljubavi nema.
GOLOB

STJEPAN IPAOV (1899)

RUSIJA

KAD SVOJU LJUBAV

Kad svoju ljubav gledam u vremenu, ne mogu dosta naudit se sebi, da tako strana bi mi, da o svemu bar neto znah, a nita ba o tebi. Kakvi god dani doli kobi hude, koliko god jo ivio na svijetu, bez prestanka u blagosiljat pute to pomogoe naemu susretu.
VELEBIT

DOK LIE PADA

Dok lie pada i dok no svijeti, sjeat u se ne ale, zanesen, kako nas je zavela daleko javorova aleja u jesen.

Sjedimo pod lunom zagrljeni, a sve su due stabla kose sjene, uri se luna jer na cijeloj zemlji jedina je za sve zaljubljene.
VELEBIT

LEONID MARTINOV (1905)

RUSIJA

LJUBAV

Jo si iva, jo si iva! Nisu te saegli ni plamen ni lava, ni pepelom nisu te zasuli, jedva da su te okrznuli. Jo si iva, kao trava, koja nije imala prava da uvene, i u snijegu e biti zelena, poslije smrti i zaborava. I jo nad grobom mojim ti e se uzdii kao posmrtna slava. I kad ne bude mene, ti e ostati iva. Ne govori rijeima, umjesto odgovora samo kimaj dostojanstveno, osmjehni se i kimni, da bi zamukle isprazne glasine.

446

Jo si iva, jo si prava, ti, otrov moj i radost moja, svaki trenutak na zemlji to je trenutak tvoga slavlja.
MILIEVI

KONSTANTIN SIMONOV (1915) RUSIJA

EKAJ ME

ekaj me, i ja u sigurno doi, samo me ekaj dugo. ekaj me i kada ute kie noi ispune tugom. ekaj i kada vruine zapeku, i kada meava brie, ekaj i kada druge nitko ne bude ekao vie, ekaj i kada pisma prestanu stizati izdaleka, ekaj i kada ekanje dojadi svakome koji eka. ekaj me, i ja u siguno doi. Ne sluaj kad ti kau kako je vrijeme da zaboravi i da te nade lau. Nek povjeruju i sin i mati da vie ne postojim, neka se tako umore ekati i svi drugovi moji, i gorko vino za moju duu nek piju kod ognjita.

447

ekaj. I nemoj sjesti s njima, i nemoj piti nita. ekaj me, i ja u sigurno doi, sve smrti me ubit nee. Nek rekne tko me ekao nije: Taj je imao sree! Tko ekati ne zna, taj nee shvatit, niti e znati drugi da si me spasila ti jedina ekanjem svojim dugim. Nas dvoje samo znat emo kako preivjeh vatru kletu, naprosto, ti si ekati znala kao nitko na svijetu.

MILIEVI

JANKA KUPALA (1882-1924)

BJELORUSIJA

TI DO I

Ti do i k meni u proljee, Sa cvijetom budi, Ljepotom cvati kao cvijee, Miso mi probudi... Ti zatim do i k meni ljeti, Sa klasjem putuj, etvenom pjesmom, to poljem leti, Miso mi obraduj... Ti do i jesenas zlatnom umom, Zvijezdu slijedi, U dalek kraj sa borovom umom Miso mi povedi... Ti do i k meni zimus zrakom, Sa suncem budi, I punom sjaja divnom bajkom Miso mi probudi... Pro i na koncu mojom humkom, Sa cvijetom hodi, Tu vitki javor milom rukom Dareljivo posadi... Ti do i!
J. PUPAI

449

29

Milievi: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

JAKUB KOLAS (1882-1956)

BJELORUSIJA

GDJE GOD BIO

Gdje god bio, to god snio, Uvijek si mi krasna, I u mraku ti mi svijetli Kao zvijezda jasna. A u doba kobnih mora Tugu mi stiava, Jad i alost i nesreu Ti mi ublaava. Samo su se izme u nas Digli brijezi grdi, Putove nam zatrpali Kamenovi tvrdi. U polju se slono cestom Dva kotaa kreu, Al nikad se medu sobom Oni ne susreu.

J. PUPAI

MAKSIM BOGDANOVI (1891-1917)

BJELORUSIJA

NA KOULJI

Na koulji Ljavonovoj izvezene golubice, zato sam ih ja izvezla, jer on ljubi u usnice. Na koulji Semjenovoj izvezene ljubiice, zato sam ih ja izvezla, jer on ljubit zna ulice. Na koulji Sofronovoj izvezene potkovice, zato sam ih ja izvezla, jer ljubi u obrvice.

MILIEVI

JULIAN TUWIM (1894-1953)

POLJSKA

JESEN Preludij Znam... Uz prozor sjela si sada i gleda... Poutjeli kesten pred prozorom Tvojim stoji. Lie s njeg pada... jesensko lie... Kia kropi... na kesten pada. U dobrom Tvom oku jesenska tuga, ta Tvoja tuga, udna... spominjanje... Lie baca kestenje, uvelo, sumanuto, utei na zemlju pada, tuno... zlatno... jesenje... A moda sunce sja?

Znam, da misli na mene, juer sam kod Tebe bio... Sjea se moje tuge goleme, jer sam te ostavit moro, (.. Tiino, jesenja tiino...) jer sam te ostavit moro, i ne gledam dobre Ti oi, i vie se Tebi ne smijeim (.. .Tiino, jesenja tiino...) ne smijeim, dok tamo tiho umire bolesna gospa... Juer sam kod Tebe bio... Znam... A moda sunce sja?

Na ulici nikoga nema, miran je, miran ovaj Tvoj gradi, samo to leti s kestenja lie, a kia na kestenje pada, pada...

Sjedi uz prozor, draga, Ti sada sjedi uz prozor, dobra, Ti sada, Ti moje sunce drago, Ti moja tuna, bezimena sreo! .. .U sobi ura kucka na zidu ko svagda, ko uvijek, ko svaki as, (leti, leti s kestenja lie... tiino, jesenja tiino...) Tako si sva izmorena, pospana, glavica lei Ti naslonjena, suza u oku Ti zablijetila sam tu tako sam, i ja tako er... Ve tako se dobro poznamo, ve tako se dobro poznamo... Zna? Lie baca kestenje uvelo, sumanuto, pada zlatno, jesenje, a kia na kestenje pada. Sjedi, dobra, uz prozor sada, sjedi, mila, uz prozor sada... A moda sunce sja? Ah, to si se to zamislila? Ah, to si se to rastuila? I ja

BENEI

KAZIMIERZ WIERZYNSKI (1894-1969) POLJSKA

GLEDAJ VJETRA, PUSTOPANA VJETRA

Gledaj vjetra, pustopana vjetra, kraljevskoga lu aka tog svijeta, zakutnim to ulicama krivim i po mojim mislima to lijeta. Ulicom kad prolazim ja tako, misle ko to prilii sanjaru, gle odjednom vidim kako eir kotrlja se moj po trotoaru. Smijeno to je, doista je smijeno! emu sada da se fantazira, znam zacijelo: da se srce moje nalazi ba sred toga eira. A gle tamo, na kraju ulice, kako vjetar, pustoga li svata! ljetne suknje curicama die i kako ih uz noge ornata! Ohej, ohej, pustopani vjetre, objeenjak ti si naumice! O, koraci, to ste zasti eni, o, vi ipke, o, vi podvezice! I dok tako ulicom prolazim, ba mi nita vie i ne treba: s cijelim svijetom flertujem ja tako i smijem se veselo spram neba.
BENEI

454

JAROSLAV IWASZK1EWICZ (1894)

POLJSKA

TI, MOJA UMO

Ti, moja umo, Ti, moja vodo, Ti, noi moja, Ti, moja zoro. Ti, moj dae, Moja ljepoto, Ti, smrti moja, ivote!
MALI

JULIAN PRZYBOS (1901) POLJSKA

TEBI O MENI

Zagledan, da bih samim trepavicama pomeo snijeg s tvoje staze, hvatam u ushit tvoj pokret i gubim: Korakom tako ljupkim, kao da ptie vodi na pramenu, ila si ispred mene ispred sebe, ispred Poplaena od vrabaca ispod nogu tvoja se sjena u grmu zazelenila, zabjelasala u sitnu liu.

I iezla si u svome pjevu. Uutjesmo. Ali otad u sluh pretvoren, kad pitam o sebi, od biljke do rijei svaki se pup izraava kieno; svijet cvijeta hrlije i ogromnije u svecvijet. (Vinjina se granica izvila od cvjetova do lia lomnije neg bi se vjeverica dosjetila.)

MALI

JOSEF HORA (1891-1945)

EKA

BIJELA NO

Kamo plove oi moje, mila? ija mi je svjetlost nokte posrebrila? Kad plamen krvi trai no, svjetova nije. Oko se oku u tami uzalud krije. uje li moju put na tvojoj ta je? Tvoj jezik u mojim ustima svjetlo daje.
GOLOB

457

JIRI WOLKER (1900-1924) EKA

VEER

Naputena ena moe plakati, ali naputeni mladi nikada. Neproplakana bol uvee najvie zaboli i ljubav, kad sedam gora padne medu njih, sedam gora od tvrdoga kamena. Imam dva mala prozora, imam dva velika oka, no pisma nemam nikakva, koje bi na moj stol palo u sumraku, nalik bijelom oblaku, i koje bi reklo: ovjee, ljudi se vole!
KRITEK

VITEZSLAV NEZVAL (1900-1958)

EKA

ZBOGOM I RUPI

Zbogom i da se vie nikad ne sastanemo bilo je to divno i bilo je toga dosta Zbogom i da sastanak opet zakaemo moda neu doi drugog e nai gosta Bilo je to divno no sve svom kraju krene uti posmrtno zvono tu alost ja ve znam Poljubac rupi glas brodske sirene tri etiri osmijeha i onda ostati sam

Zbogom i da nita ne kaemo vie neka nas malene uspomene prate mirisne ko rupi proste ko razglednice i pomalo opojne kao vonj pozlate Pa iako vidjeh to drugi ne vidjee tim bolje lasto to trai rodno zdanje Jug si mi pokazala gdje gnijezdo tvoje bjee Tvoja je sudbina let a moja je pjevanje Zbogom pa ako zbilja konano sve propada tim gore nade moje niega za vas nema Ako se elimo sastati ne rastanimo se sada Zbogom i rupi Vri se sudbo nijema!
KRITEK-MILIEVI

FRANTIEK HALAS (1901 -1949)

EKA

JESENSKA Haljina bila jesenska kosa joj bila jesenska i oi bile jesenske Usta joj bila jesenska grudi joj bile jesenske snovi joj bili jesenski Stas joj je bio jesenski bedra joj bila jesenska osmijeh joj bio jesenski elje joj bile jesenske boli joj bile jesenske i njenosti joj jesenske Cijela je bila jesenska ko pjesma tuna, spomenska

MILIEVI

459

FRANO KRAL (1903-1955)

SLOVAKA

BEZNADNOST

Zdenac utapa zvijezde. Trenja sjenom pono ree. Dvoje ljubavnika donesoe ljubav u travu. Potonica struak bjee im jastuak, pokriva topli otri maslaak. Ta zvonii, zvonite! Uplaeni cvrku, arda zasviraj! Danas nedjelja bjee i danas je maj. Ah, mila krvavom ranom podatnih usana nikad tugu iz oiju mojih ne bi popila!
SKRITEK

460

ALOJZ GRADNIK (1882-1967)

SLOVENIJA

TUNA PJESMA

Nemoj otii, tu ostani sa mnom, i daj mi ruku da se moja zgrije, nek sve se vrati to je bilo prije, pa makar da je davno pokopano. Makar je mrano, ti ne pali lui, sve vidi tko je proplakao noi, nema elja tko je vjeno, u samoi, ekao, znaju kako usud mui. Pred nama sad su samo krhotine. U srce moje gledaj: kako malo od svih je rijei med nama ostalo. Kajanje osta, to nee da mine. Nemoj otii, ne govori nita, nek tee dalje slijepih snova rijeka i nek u unu nosi dva ovjeka, a svejedno je gdje su pristanita.

MILIEVI

JANKO POLI-KAMOV (1886-1910) HRVATSKA

LEDENI BLUD

Tu emo umrijeti, Kitty, i nemone su noge moje; nema izlaza iz ledene ume i nema putova u tmini; sve je pokrito i nestalo tragova naih; klonula mi ruka i mraz je pao na misao moju; propast emo, Kitty, pohotne su ralje smrti. Sjea se ljeta i pjesama mojih? papir e da pria potomcima grijehe moje i ime e moje biti kletva; plakat e tebe, i suza e biti Kitty; oskvrnuli te stihovi moji i prtei si blud u knjizi mojoj. Prepale se oi tvoje i sledila se sapa tvoja; sijeda si od studeni i usne su tvoje razderane; dre ti dua i groza je melodija njezina; mrtva je atmosfera i pjesma je oblijee tvoja; kratak je njezin vijek i vraa se k nama ko snijeg. uje li rijei moje, zabludjela plahosti? one su bezglasni blud i ledeno sru k tebi; ruke te moje bujme oh, daj mi apat krvi. Gle, pomralo sunce i blijednuli mu traci; sami smo u strahoti zimnih usta i crni se drijelo sablasti; zove nas i pohotan je njezin pjev; mahniti su zubi njezini i samljet e kosti nae. Daj mi apat krvi u krvi je ivot na; jaa je ona od bjesova i oduprijet e se samrtnoj navali; o duni i skoknimo i tisnimo se jedno u drugo; pospana je krv naa u bdijenju je spas na.

Gle, pao led i zamire botvo nae; nema sjaja majka moja i mrtve su usne njezine; nema mlijeka sa sisa njezinih i pomrijet e djeca njena; ledena je groza i mraz plazi vrhu nas; sledile se rijei moje i olovne se rue na nas. Gdje ti je krv, ljubavi moja? nokat e moj traiti i zub e biti ispitivalac, oni e biti ko oi gladi i glas potopa. Gluha si za rijei moje i nijema je strast tvoja; gdje ti je krv, eno pjesama mojih i sanja mojih? zamire, duo, i nema zvonca kod pogreba tvoga; sledila se krv tvoja i polomljene su kosti tvoje; nema toplote dah moj i mrtav je cjelov. Spremna su jestiva, sablasti, elim ti dobar tek, jedan je tanjir, Kitty, i tjelesa su naa jestivo; vjenani smo, eno u crijevlju nas eka pir; enidba je naa skora i krevet je prostrt na; prostrt je krevet na i avlima pribie daske. Jedan je grob na i preko njega nema krsta; jedan je lijes na i tjelesa se naa grle, vlana je zemlja o mrtva ljubavi. Nema due u kosturu naem i raspadu mesa naega; crvi su cjelovi nai i sagnjie oliene daske. Kapaju li suze povrh groba naega i cvjeta li cvijee? Miluje li nas pero pjesnika i toplota suutne mladosti? Hoe li prorovati naslage i probiti lijes? Hoe li nai kosti nae i proitati posljednji stih? Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla dua; rana je bila smrt ko prerane moje strasti; iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvuk; on je ko oaj s osude i plamen otpora.

Gledajte zalutali blud, gledajte strasti bitka; prokunite misao moju i sagite joj krila; sa strvina se izvija i buntovan je njezin dah; mrtva se tjelesa ljube i oajan je njihov krik. Zbunila se majka priroda i pijana bjee kod poroda: tijesan mi bijae vijek, a velebna bjee mi dua.

TIN UJEVI (1891-1955)

HRVATSKA

ZELENU GRANU

Zelenu granu s tugom uta voa u kakvom starom spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se dua noa i vlaga snova hvata duu moju; al enja dre kao ptie golo, ko plava pjesma naglo prekinuta, ko nebo blijedo i beznadno kolo, ko bosi prosjak na po pusta puta. Sva ljubav moja usred ceste kine, moje je srce od sedam komada; pod svakim maem jedan plam da vrisne; nad mojim dahom mramorna gromada. Tmurne se misli reska svjetla boje; krv u modane, mozak van da skoi; nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje, tu inska eno, samilosne oi.

464

MIROSLAV KRLEA (1893-1981)

HRVATSKA

ENA I ILUZIJE

ene jesu, kad glazba zvoni, med se toi i sunce gori. I smijeh kada ubori ko fontana, i onda ene jesu. Ali kad je Tmina, onda nema ena. O, kada uzimljemo na se teret na i kletvu nau, i kad je bol, ne, onda nema ena. Nema onda nae enske nasmijane pratnje. Apsolutno stoji ovjek sam. I dobro je, da ovjek stoji apsolutno sam. Iluzije su sve pogrebne i mrtve I dobro je da smo tvrdi i da nam je na sprovodu svih snova oko suho. Dobro je! Dobro je!

ANTUN BRANKO IMI (1898-1925)

HRVATSKA

LJUBAV

Zgasnuli smo utu lampu Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani ume oblaci i stabla Vani lete bijela teka krila Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se ude mole Draga, neka tvoje teke kose Kroz no zavijore, zavijore Kroz no Kose moje drage duboko umore kao more MILO CRNJANSKI (1893-1977)
SRBIJA

TRAG

elim: da posle snova ne ostane trag moj na tvom telu. Da ponese od mene samo tugu i svilu belu i miris blag... puteva zasutih liem svelim sa jablanova.

RADE DRAINAC (1898-1943)

SRBIJA

NAA LJUBAV

No me ta u mladosti stie, Pa mi u srcu spava da ne ozebe! Videste li pseto koje ovek tera od sebe, A ono mu i dalje ruke lie?

466

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje. Kada se osamim zaogrne me ogrtaem snova. I mada mi davno ree sve, Uvek je za me nova. Danima se koljemo kao hijene I jedno u drugom vidimo kugu, A opet... izvan te kobne ene U mojoj dui nema mesta za drugu. Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo, I ve sam od toga kao mesec ut, Pa se opet neobjanjivo sastanemo Da zajedno produimo put. Ne znam vie da li je to ljubav, Ili zagonetni ulni mrak; Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav 0 reni brzak.

DESANKA MAKSIMOVI (1898)

SRBIJA

NE BOJ SE

Ne boj se, to je kao kad list padne pod granu, kao da se nou izgubi posljednji um, kao kad se s vrha gore pogleda na drugu stranu, kao kad za blagom milju odluta um. Ne boj se, to je kao kad se more najednom stia 1 pokrije mutnim sjajem do u nedogled. Ne boj se, bie lako, kao to se lako spusti kia, kao to pred suncem iezne lako mesec bled.

Ne boj se, bie to samo kao kad se u maglu tone, staze i izvori i svet se pomrai sav. Evo ti moje ruke, poslednje tanke spone, dokle se u pomrinu ne bude otisnuo splav. Ne boj se, bie blago kao kad bela povesma poveju se topola i legnu tlom kao cvet. Bie kao prelaz od jednog do drugog bola, ugledaemo u jezeru rastuen sav oko sebe svet. Ne boj se, bie brzo kao kad se namakne zamka, uskovitlae se samo oko nas prostor plav. Evo ti moje ruke, ona e biti slamka kojom je preko reke prebrodio iz bajke mrav. Nekada si, kao dete, koraao niz brvno, preko ponora sveg u tamnoj, vlanoj esti, ne gledajui u dno pod sobom crno. Ne gledaj ni sad, ja u te polako povesti.

DUAN MATI (1898)

SRBIJA

DONEU TI CVEE

Doneu ti cvee to raste u snovima udno razroko grdno i grdobno doneu ti cvee usamljenika snove onih kojima ljubav nije odgovorila doneu ti cvee to raste u pustinjama nepojamno otrovno opojno i slepo doneu ti vatre to bukte u groznicama vatre to se ne gase vatre od kojih se umire

468

doneu ti cvee to nie u movarama cvee od koga se nee nikad da izlei doneu ti mirise svih mora svih sahara mirise od kojih se nikad nee da probudi doneu ti sve mrnje da risovi te one uvaju doneu ti sve maske da nevidljiva mi bude doneu ti nezajaenost svoju da u tebi zanavek gladuje doneu ti beskraj da se nikad vie natrag ne povrati doneu ti sve navike teke grivne da smire ruke ti nemirne sve sumnje da veu nestalno ti srce doneu ti sve radosti jake ko zaini istoka da te slome i bude tiha kao reka ponornica doneu ti cvee naih nebesa doneu ti cvee nae krvi doneu ti nebo nae krvi doneu ti krv naeg cvea doneu ti krv naih nebesa doneu ti nebo naeg cvea da krui u meni ko zvezde to u noi smeno i smeteno krue da si mi krvotok ivota da si mi krvotok smrti.

GUSTAV KRKLEC (1899-1977)

HRVATSKA

PEPEO STRASTI

Kao bludni otrov, u mene i u te prodrla je udnja jednoga za drugim; nae strasti rastu u mrane kolute mi gorimo nijemo u dnevima dugim.
469

Noi su nam bez sna, pune patnje, krika, traimo se svakim pokretom i kretnjom. e amo se e om vjenih ljubavnika koja prijeti suhom i samrtnom prijetnjom. Izvore nemira, vrelo vjenih snaga, crna esmo mojih estih nadahnua, prije no to stignem do tvojega praga nestat e mi daha, izdat e me plua. Svaki dan je brazda u mom elu vrelom, svaka no je krvav peat na dnu due. Svako jutro za te jedan kobni prelom i svakog te mraka crnje more gue. Kidamo se. Srca praskaju i gasnu. Izgaraju tijela. Traimo se. Sve smo izgubili svjesno. U sumraku kasnu krvlju cvatu usta. Budimo se. Gdje smo? Gdje smo? Usred mora, u zanosu sjajnom, u svijetu bez svjetla? Usred bestjelesne strepnje? U samoi u snu, u beskrajnom prostoru dvije munje pobunjene, bijesne? Nikad, nikad nee da se na u nae uzavrele udnje, uzburkane strasti. Svako e iz svoje gorke, slatke ae ispivi svoj otrov, u groznici, pasti. Izgorjeti svojom udnjom uzaludnom u pepeo i prah za zgarita nova i ko dim od vatre nestani na udnom, na arobnom putu put nestalih snova.

(DOBRIA CESARI (1902-1980^)

HRVATSKA

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. znanje!) Moda je pao trak istine u me, A moda su sanje. Jo bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti velim, Ali ja ne znam da li da je elim, Ili ne elim. U moru ivota to vjeito kipi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Moda iste kapi

Krhko je

to vjeito hlapi,

I kad pro e vjenost zvjezdanijem putem, vjenost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu nai Moda e se jednom uvee pojavit plavom, Ne slutei da si svoju svjetlost lila davnom javom, I ja, koji piem srcem punim tebe Oh, ja neu znati, enjo moje biti, Niti tvoje ime! Mojom

Jedna

Neka ista usta. Prekrasna, u

Ove udne rime,

Pa ako i dua u tome trenutku Svoje uho napne, Sigurnim e glasom zagluiti razum Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas veu Neki stari lanci. Ko sunce u krugu, Sve to slutnja apne; Kod veernjih lampa mi emo se kradom

No vrijeme se kree, no vrijeme se kree I nosi nam opet ono to je bilo: I radost, i tugu. I sinut e oi, nai e se ruke, A srce se dii

I slijepi za stope bivega ivota Njima emo ii. Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. Krhko je znanje!) Moda je A moda Desiti Ali ja ne Ili ne elim. pao trak istine u su sanje. desiti se ljubav, je elim, velim, znam da li da me,

Jo bi nam mogla

RISTO RATKOVI (1903-1954)

CRNA GORA

PONO MENE Zaspati ili umreti... Ili se pretvoriti u suncokret... Da li je ona ikada i bila... Ali otkud njen lik nasluen u vazduhu im pogledam.

Njeni prsti iveli su u mojoj ruci i posle njene smrti. Ja sam ih pokretao i nisam razlikovao Da li imaju vezu kakvu jo sa kosom njenom, Ili sa oima. Ili sa haljinom novom to joj kupih. Tako sam retko uzimao i za nju i za se. Tako esto smo se svlaili kao vedar dan. I ini mi se da nema mesta na svetu Gde nismo zajedno bili. Mrtva si, a tebe nema. Zato mi ne do e?... Ta zna li kako si obeala ee da e se meni javljat... Moda ti i kuca uporno na vid mi, Moda su oi moje nesposobne da te vide. Oseam lobanja cela tobom da mi je ispunjena. Voskresni! Voskresni ili sebe ili barem oi moje... Sluh mi je ve malo savreniji: Zovne me. Osetih i dah tvoj i miris predsmrtni, Tamo gde se nadao ne bih. I srce mi je jo sposobnije Za otkucavanje tajnih znakova duha, Duha ili druge materije, Ono ini da nou katkad moram zatvoriti vrata od sobe I oseam da lei povrh zelenih suncokreta. U zelenoj koulji, Prevrnutim oima.

473

Ali mi jo dola nisi, I bee kao ravnoduna Prema strahu mom to svaka stvar bee zagrobno iva. Muih se dugo u toj noi. Jedan mi ovek, seljaki odeven, ispria, U guvi dima i ljudi po jednom nepoznatom podrumu, Da ima neko to dodir na spreava, I to do mene lepe nisi doputovala. Poverih tome sumnjivom prijatelju zaveru svoju Da tog u duha polako ubiti iz puke to smeta naem sporazumevanju. Pobediu ga, mislim, grobom tvojim, Slikom i kosom crnom tvojom. I cvetom sasuenim koji bee oko tvoje glave A cvet se prihvati rukava mog: To ti mi kao uzdarje vrati. Pomozi mi, pomozi: Vidnija budi kad u ma koju sobu za mnom ude... Bar sad ne brine brige sirotinjske, Jadnice moja! Celog dana, onog dana, uzalud traih pare, A kad ti dodoh mrtvoj ti do oh... Velika patnice moja, Krvavo te pozdravljam.

DRAGUTIN TADIJANOVI (1905)

HRVATSKA

LELIJA

Srce je moje skreno, a tebi je ime Lelija. I ovoga proljea ubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u Rastuju. Gdje si, Lelijo, gdje si?

Vrbe uz potok rastu, Mekane kore. Proljetos Sjedasmo ukraj potoka: Ti i ja... Ustavi Odrezah granu vrbovu I sagradih sviralu sitnu, Ja, Lem. Kada ti dadoh sviralu, Potok je uborio, uborio: Ti si u sviralu svirala Kao vjetar to dolijee s bregova. Ja, Lem, nagnuh se, Kradom, nada te: U njedrima tvojim Mirno, mirno leahu Dva mala, bijela janjeta. Gdje si, Lelijo, gdje si? I ovog proljea ubori potok kao i proljetos Kada si ti bila u Rastuju. Srce je moje zgaeno, a tebi je ime Lelija.

OSKAR DAVIO (1909)

SRBIJA

HANA

im sam joj video prsa nad vagom kraj izloga izme u preseene narande i sapuna zavoleh je to je najlepa, zavolo sam je stoga, to je sva bila hranjiva, sva kao usta puna.

Hana sa enicom od bibera, s pramenjem od vanilje sa prstima kao cvee to u iraku gore... Ko ne bi voleo te zaine, to lisnato obilje, taj dimnjak nosa, ta prsa: bibavo more. Ta ne zna njene usne to se svlae, zube to kripe, sneg to vrije, tu harmoniku s dva reda dugmeta od porculana. Njen smeh me svog iscepa i smehom sve zaije taj radosni bunar, ta ivotinja Hana, kad me poljubi ustima vrelim ko mlado kue i ljulja poljupcima bez severa i smera, zagrljaji njeni u mene toe i izrue sve to divljak rua i matroz veera. Ti ne zna njen pogled prljav od uglja to se pui i gleda iz peci, te kapke to se diu: spore zavese; oko to sine: beli badem oljuten, njene zube krilate, zube od malih rei i jezik iljat i vreo, taj jezik pomalo rasputen.

476

NIK. VAS. RAKITIN (1885-1934)

BUGARSKA

LJUBAVNICI

Ona anje dok ne padne vee, on je tamo gore gdje stada planduju. Razdvojena srca venu kao cvijee, eznu i u enji snove svoje snuju. Al eto ve i vee dohrli s visina, kraj izvora sjen do sjeni brodi ona e po vodu sa svijetlim vedrima, on umorno stado sad onamo vodi. Nad vrsima tamnim mjesec rog izvija, zvijezde iskre kao zaljubljene oi, tiina meka ko cjelov sad prija. Ni vrbe ne trepere, ne umore; na izvoru voda slatko pjev svoj toi i dva srca slatko apu neto zbore.
VELEBIT '

ELISAVETA BAGRJANA (1894)

BUGARSKA

DALJINA

Svijet je sada podijeljen na dvoje i put se moj i tvoj sastati nee.

Za nas nesavladivih daljina u prostranstvenom pribliavanju ipak ima.

477

Jesi li sada tu ili na drugom kraju Zemlje, ili na nekoj planeti nepoznatoj jednako smo daleko jedno od drugoga i u mraku izme u nas razlivenom ne uje se ni zov, ni zvuk. ni znak. to ako isti val pjenuavi i tvoju i moju obalu prelije? I najjaa je tvoja elja slaba danas da ukloni sputene barijere, a ja krila nevidljiva stei ne mogu da posljednju stazu preletim i da ti na veeri tunoj budem gutljaj vina i zalogaj hljeba. Svijet je sada podijeljen na dvoje i put se moj i tvoj sastati nee.
KEPESKI

NIKOLA VAPCAROV (1909-1942)

BUGARSKA

OPROTAJ mojoj eni Kao daleki gost iji dolazak ne sluti ponekad u ti dolaziti u san. Ne ostavljaj me ti na putu ne zakljuavaj stan. Ui u tiho i spsti polako, moj pogled kroz mrak do tebe e stii. Kada gledajui te svoju e utolim tako, celivau te i otii.
UROEV1

GEORGE TOPIRCIANU (1886-1937)

RUMUNJSKA

RASTUENOJ DRAGOJ Htio bih plavog neba, i mira, i svjetlosti, perivoj ko u prii da mi se pojavi, s puteljcima, u sjeni, cvatom jorgovana i alosnim vrbama na obali jezera. I ti da bude tamo izvor moje sree! Da gledam struk ti tanki i oi kako plamte, ti vilo moja draga i kraljice cvijea, da ti dadem vjenost ljubavi beskrajne! Da te ne gledam tunu, ve ednu za ivotom, i rumenu u licu, s nasmijanom ljepotom, da ne bude gorine to te zadesila, da te ne boli vie bol tvoja sadanja.

KOVAEC

479

ZAHARIA STANCU (1902-1974)

RUMUNJSKA

VEER

Sino smo stali pod stablom starim, s jabukama ko obrazi tvoji. Koliko sam htio da ti kaem da u misli mi raste kao cvijet. Odjednom zajedno se smo digosmo s livade oboje, otili

zale enih usana; po nama tiho je teko potok mjeseine.

KOVAEC

GYULA JUHASZ (1883-1937)

MA ARSKA

VJENA ANNA

Ljeta su dola, tekla, ti izosta pomalo iz mojih sjeanja i posta sve blje i lik tvoj u srcu, izblijedje oblina tvojih ramena, i presta zvoniti glas tvoj, i vie ne slijedih tebe u umu ivota sve dublje. Sad mirno izgovaram tvoje ime, vie ne drem pred pogledom tvojim. ... Ta znam da bjee jedna izmed mnogih. Komedija je mladost; no svejedno ne vjeruj, draga, da bjee badava,
480

i ne vjeruj da ieznu za vazda!

Jo ivi u kravati koja kliznu u stranu, u svakoj nezgrapnoj rijei, u promaenom mom pozdravu svakom, ko i u svakom razderanom pismu, u cijelom varavom ivotu za me ti ivi, vlada, zauvijek. Amen.
VELEBIT

MIHALY BABITS (1883-1941)

MA ARSKA

BLIJEDA ZIMSKA SLIKA

0 kakva tiina blijeda! U zimskom snu gle dom na sni. Pri i oknu, cjeluni me 1 motri, draga, krajolik! Sunce sija, snijeit presta, al roj pahulja leti nijem: ko i one, meko, tiho sad leti za trenom tren. Do i, draga, ka prozoru, po dvoritu zirni sad! Na njegovu meku sagu izgubi se svemu trag! Samo gubi noga se male ko sluge ostvarila trag svoj blijed i Saharom karavana dugi red.

31

Milievi: Zlatna knjiga svjetske Ijub&vne poezije

Smrznut me u slamom zdenac stoji u dnu vrta sad, svojom le nom bradom zbori: ljeta lete kao sat. 0 pahulje svih asova gdje ste sad dok vlada led da branite zdenac srca bolje nego slamni splet A na snijegu bliskog krova dim, gle, prati udan sjen: ko da davni spomen leti srodnom srcu, zamoren. 1 dok snijei, tko sad misli na nas kao brat ii drug? Idu zemljom, dobra srca tajno vee lanac dug.
VELEBIT

DEZSO KOSZTOLANYI (1885-1936)

MA ARSKA

JADANJE BIJEDNOG DJEAKA

Ve gdjekada o ljubavi razmiljam. Kakva li je, Boe, slika njena? Ve je i sretoh negdje davno, davno, Valjda u kojoj prii Andersena? Bit e sjetna. Kestenjava. Mila. Due njene, meke kao svila. I dok e drugi ludovati, ona Darivat e cvijeem mene bona. Sjeda uz krevet. Knjiga pria su joj oi.

481

Tiho ape. Samo meni. Vie nikom I bolnu mi glavu ornata runikom. A smijeh joj zvuke violine toi. Sva ona ja sam. Sva je poput mene dana. Sva zagonetna, udna. Rijetko nasmijana. Blaga je, tiha. U no gleda, sniva I gdje se ozre, tu tiina biva...
VELEBIT

JULIO BAGHY (1891)

MA ARSKA

NE MOE BIT ZA ME SVETA

Ne moe bit za me sveta jedna slaba ena, zalud je to rimskom papi propovijeda tema. Kad bi samo svetih bilo, kraj bi doo svima, ne bi mene, tebe bilo, ni pape sred Rima. Kapelice ja ne gradim od enskoga krila da ko svetac hodoastim trae dui mira. Tek svecu se ena moli, pobono se udi, al cjelov i srce grijenim mukarcima nudi.

483

Poljubac da najsla i je od svih ljudskih snova, jednako to znadu pop i skitnica bez krova. Znao to i papa al je pre o zaboravu kad je tamni uvojak jo resio mu glavu.
VELEBIT

ATTILA JOZSEF (1905-1937)

MA ARSKA

DJETETOM TI ME STVORI

Djetetom ti me stvori. Trideset ljutih zima uzalud imah za odgojitelja muku. Ne mogu hodati ni sjediti mimo. K tebi svi me udovi guraju i vuku. U ustima te drim ko derle pas kaki i da me ne zague, bjeao bih rado. Sad na me trenutak nabacuje svaki ljeta od kojih ivot mi je strado. Hrani me, gle gladujem. Pokrij me zebem. Budala sam daj, malo se sa mnom bavi. Tvoja odsutnost kroza me ko propuh kroz kuu ide. Uini da strah me konano ostavi. Pogledala si me i sve zaboravljah. Sasluala i rije mi morae zapeti. Udesi da ne budem tako nemilostiv da sam ivjet mogu i sam umrijeti!

484

Majka me izbi na pragu sam leao da se moglo, u se bih se sakrio bio poda mnom kamen, a nada mnom praznina. eljan sna i mira, tebi zakucah tio. Mnogo ih je beutnih poput mene, kojima ipak oi prosuze jednom. Jako te volim i voljeti sebe nauih s tobom dragom, nada sve ednom.
VELEBIT

MIKLOS RADNOTI (1909-1944)

MA ARSKA

LJUBAVNA PJESMA

Jo na zapenuenom nebu tromo sunce stoji, zatim mahne senom pa potone. I tu, u tvom oku, sjajna zraka sija, pa blistava zamre u svodu plavom. Jedna se uta staza svija, davno zarasla travom! Jer pomalja se jesen. Ve stresaju orahe, a u sobama tiina sa zidova kaplje, pusti da ti sa ramena poleti sanjarska ptica, pada lie, mraz se blii, prevre se kruta oranica, uje li tiho ruenje, ko da nebo izdie? O, strao godinjih doba, krotka draga! Volim te kako nikad neu voliti vie.
KI

485

MARTINUS NIJHOFF (1894-1953)

NIZOZEMSKA

FUGUETTE

Klaudijo, svira na klaviru, a ja sam na verandi, oslukujem pjesmu iz krhka srca utihnulih stvari, glas noi sluam: nekome se moli. Moje se srce umirilo: to je tihi svretak velikih nevolja. Klaudijo, kia to su nas dijelile sad nema vie, a no je sve bjelja. Njenou blagom muzika se glasi: ko da u strani zelenoj prebiva, ii basnu ita, ii mozaik motri. A srce, primivi to srcu pripada, ne zbunjuje se patnjom, nije bolno i zaboravlja sve to jad mu zada.
ZEKOVI

GERRIT ACHTERBERG (1905 -1962)

NIZOZEMSKA

GROZNICA

Groznica vas kvasi u zemljinoj krasti. Moja su usta suha i zlatna od e i krvi.

486

Vi ste ta tenost to u mene klizi iz ove ae; slatka celuloza, s kojom se pelud moje due mijea u pokoj i rue. Ja sam tuberkuloza, zarazim vas drugim ivotom kasnim. utim, va uvojak na usnama mi lebdi. utim vie rani naih duak glava

vabi prve rijei; one pred gaenje. utavi dah noi sprijei umiranje.
ZEKOVI

487

EDITH SODERGRAN (1892-1923)

VE ANKA IZ FINSKE

RASHLA UJE SE DAN

I Rashla uje se dan u veer... Pij toplinu iz moje ruke, krv moje ruke krv je proljea. Uzmi moju ruku, uzmi moju bijelu ruku, uzmi enju mojih uskih ramena... Bilo bi divno osjetiti jedne jedine noi, ovakve noi tvoju teku glavu na mojoj grudi.

II Bacio si crvenu ruu svoje ljubavi u moje bijelo krilo ja vrsto drim vrelim rukama crvenu ruu tvoje ljubavi to brzo vene... O vladaru hladnih oiju, primam krunu koju mi prua, to saginje mi glavu prema srcu...

III Svog gospodara danas vidjeh prvi put, drui odmah ga prepoznah. Sad dobro utim teku mu pest na svojoj lakoj ruci... Gdje je moj zvonki djevianski smijeh, enska sloboda uzdignute glave? Sad dobro utim vrsti mu stisak oko mog drhtavog tijela, sad ujem stvarnosti tvrdi zvek pod mojim ruiastim, ruiastim snima.

IV Cvijet si traio naao Traio naao Traio plod. izvor more. enu

naao duu razoaran si.

SLAMNIG-OLJAN

INGER HAGERUP (1905)

VEDSKA

ZAELJEH UMRIJET PROLE NOI

Zaeljeh umrijet prole noi. Umrijet. Al preplaih se, jer sam bila sama, Duboka kao more bjee tama.

to e mi sati i noi i dani I tijelo moje kada tebe nema. Zaeljeh umrijeti, ali smrt bje preblizu. I prekrupnim me pogledala okom. U precrnome pogrebnome platu.
SLAMNIG-OLJAN

I LJUBAV E UMRIJETI

Ubij me, ree ona, jer tako i tako smrt vlada nama. Radije nego da me napusti ivot, napustit u ga sama. I ljubav e umrijeti ko da je ni bilo nije. Ljubljeni, pusti da odem prva, pusti da umrem prije!
SLAMNIG-OLJAN

ERIK LINDEGREN (1910)

VEDSKA

ARIOSO

Negdje u nama uvijek smo zajedno, negdje u nama nikada ne moe pobjei naa ljubav Negdje o negdje svi su vlakovi otili, a svi satovi stali: negdje u nama uvijek smo ovdje i sada, uvijek smo ti do stapanja i zamjene, iznenada smo udo u enja i promjene, val to se rui, vatra rua i snijeg.

490

Negdje u nama gdje su kosti izbijeljele kad je popustila e istraivaa i sumnjaa do zanijekanog sklizanja do zapeaenog naputanja O oblae utjehe! negdje u nama gdje su njihove kosti izbijeljele a udesa se sastala die se daleka izvjesnost kao talasanje talasanja zrcali nau daljinu kao talasanje daljinu zvijezde zrcalim nau blizinu kao talasanje blizinu zvijezde san uvijek skida masku i postaje ti to se u bolu od mene odmie do ponovnog povratka do ponovnog povratka meni sve vie i vie u nama, sve vie i vie ti.
SLAMNIG-OLJAN

KARL VENNBERG (1910)

VEDSKA

TAKVA JE MOJA BOL

Takva je moja bol kad me ostavlja, ravnoduna bol kao pokret rukom. Jedna je ljubav umrla, jedna ili obje, a povrije enost, pratilica mrtve ljubavi, ve je s druge strane prozora. Nato si ustala i izala iz sobe. Ipak je vedro svjetlo ulo kroz okna. Takva je dakle moja bol kad me ostavlja ravnoduna bol kao pokret rukom.

SLAMNIG-OLJAN

OLAV AUKRUST (1883-1929) NORVEKA

BLAENSTVO Kad oi rone u plaljive oi, A nikad nee sti duboko I dok se nebom svjetlo toi, A njihova ljubav vjeno mora Letjet visoko, Dok im se radosno due stisle, Tako da isto misle Dok toi se zvjezdano svjetlo nebesko Kakvo blaenstvo bit muko i ensko.
SLAMNIG-OLJAN

GUNNAR REISS-ANDERSEN (1896)

NORVEKA

SRCIMA

Ne zaboravi onu to nije te srela to moda te sretne Jednom poslije smrti. Ne zaboravi nikad Onu to moda ekae na te Cijeli svoj ivot.

492

Ne zaboravi onu Za kojom ezne Ne zaboravi nju Zbog one koju voli. Ne zaboravi onu Jer samo je ona Ona koju voli U onoj koju voli.
SLAMNIG-OLJAN

493

NIS PETERSEN (1897-1941)

DANSKA

PROLJEE U MARIAGER FJORDU

Udruila se zlatna dva leptira, osmera krila nose ih u dalj. Muica sitna na e kavalira i oni vrag im nije dao mira, a ivot kratak, brzo mu je kraj. Madonna svilene zavitla vlasi, ko platem ovi i prsa i plea. S djetlicom djetli djetliki se mazi, a kukavica proroki se glasi i puno gnijezdo djetlia obea. Jaglaci niu, niu umarice, iz vlane zemlje rumenika nie i milijuni pokazuju lice gle nasmijane cvjetne djevojice, gle nasmijane cvjetove mladie. Proljee bjee i svi kao ludi pri svakom smijeku na sunevu licu, a u toplini na travnatoj grudi kovaeva je cura, bujnih grudi, ila i ila malu kouljicu.
SLAMNIG-OLJAN

494

MAGNOS STEFANSSON (.Orn Arnarson.) (1884-1942) ISLAND

IZGON

U tvom ljubavnom raju zemaljskom Ko blaen sam ljubavnik luto I brao sam voe i jabuke I do mile volje ih guto. Al u raju se ne smije grijeit Ako si mudar i skladan. I sad sam izgnan iz raja, Ko Adam sad sam jadan. Al jo je ostalo voa I jabuka. To me alosti. Sve e to ostati drugima, Drugima, Boe mi prosti.
SLAMNIG-OLJAN

TMAS GUDMUNDSSON (1901) ISLAND O LIJEPI SVIJETE

Ko mlijeko bijel, ko mjesec blijed Ko mjesec blijed ti obraz sino. Ti do e svaku no u klijet I svaku no smo ili vino. I veselo je teklo vrijeme Veselo vrijeme. Sretan sat, I divne ruke, bijeli vrat. O dragi sat al srea skrene.

I emu alit proli dan to blistav pro e, emu tuba, Na ljubav koja kao plam U srcu ivu radost uga? Mladost ti htjede ljubav, vino A tisustruko se veseli Taj kojemu je ivot cijeli U danu mino uz ljubav, vino. Znam, ljubav nema vjean tok, Al znam za ljubav to slatkou I ar e dati na kratak rok. I kad ko smola crnom nou Konano budem zamotan I kad se smrae, zgasnu oi, Znam koja e se pjesma toit Kroz zrak i do mi uhu, znam: O, lijepi svijete, vino, sunce, hvala vam!
SLAMNIG-OLJAN

496

OLAVI PAAVOLAINEN (1903)

FINSKA

NOTTURNO

Ljubi me da se odmorim; umor je lijep leaj ljubavi. San na tvojim grudima grob je u moru. Dugo, prazno ljuljanje u kolijevci morskih struja. Ljubi me, da zaspim kao more koje nikad ne vraa mrtvace. Ljubi me da se smirim mirom tamnijim od beskrajne ume. Samo uma pokapa svoje mrtve bolje nego more. Daj da pustim svoje boli u njen labirint kao putnike koji se predaleko usu uju: vitice loza razbijaju svaki krik, lie paprati koja uzdie pokriva njihova tijela, divlje i mrano bilje pokriva sve. Sa suzama strasti na obrazu ti poiva u mojim rukama, ti si more, ti si uma njihovi mrtvi se nikad ne vraaju u ivot!
SLAMNIG-OLJAN

MARIE UNDER (1883 - ?)

ESTONIJA

EKSTAZA

U tom ivotu najbolje se utim, Svih vrelih udnja tu je blagdan moj. Tu predajem se slasti opojnoj Jer smirenost je strana mojoj udi. K nogama mojim, kao vrela pjena, Pada zelen tit. U smetenosti Do kraja klizi, jer bez himbenosti Najljepa je ipak naga ena. to iri tako miris suncokret I suton poput prie modar biva? U svem lijepom bie mi uiva to sklad u dui stvara, vii red: au ivota ispijat se spremam Ko smrt da goni pa vremena nemam.
VELEBIT

HENRIK VISNAPUU (1890)

ESTONIJA

ZLATNOUTA PJESMA

Zlatnout je park, zlatnouto je srce i hod sad u ginuu zlatnom. Zlatnout je put, zlatnouto je srce i dvoje u ginuu zlatnom.

498

Gle,

par

zlatnom

razgovoru; srdaca

zlatnouto je srce kao jesen; i hod u zlatnom razgovoru, rije zlatna je ko jesen. Dva srca zbore zlatno u snu zlatnom. Ta oba srca nejednako ute. Moje je srce u svome snu zlatnom, a tvoje prima druge boje ute. Zlatnout je park i vjetar zlatno kosi, leptiri zlatni klize svuda; zlatnout je put i vjetar zlato nosi na put. Zar lijevo ili desno, kuda?
VELEBIT

HILDA DRESEN (1896)

ESTONIJA

MOLITVENE RIJEI

Zorom rano i uvee, ja ponovo ko da molim, ja ponovo ko da molim, arka srca ovo zborim: ljubav moja da mi raste u sve dane, u sve sate, u sve sate korijenje srca da mi jaa, cvate. Ljubav moja da ne bude cvijet rujnih lati samo, cvijet rujnih lati samo koji svene nenadano, ve da bude stablo vito, korjenito, bujnih grana, bujnih grana, a na vjetru krepkost svjea, postojana. Njenom rastu, ko i stabla, neka zastoj ne prijeti, neka zastoj ne prijeti, a strah dalje od nje leti, i ko stablo duga vijeka, ljubav moja, kad smrt zovne, kad smrt zovne, ko blagoslov nek u srcu ivi tvome.

VELEBIT (sa esperanta)

EDVARTS VIRZA (1883-194o)

LETONIJA

ENA

Ko crven cvijet ja otvaram se nou u kasne sate, o pononom muku, i arki plamen proima me cijelu, a strasti plamte u potmulom zvuku. Tad golo tijelo mi na mjeseini blista kano cvijet lotosov bijeli, i pruam ruke u besvjesnoj strasti, to divlje, ludo zagrliti eli. Krv tvoje krvi tad u meni struji, ti blijed se rui poput ruevine; ja kao tamni poar dalje hrlim, dok nova rtva na grud mi se vine.

JEI

MYKOLAS VAJTKUS (1883-1973)

LITVA

NIKAD

Nikad, nikada vie ja te ugledat neu. Nikad, nikada vie... Kako to zvui muklo! Bijedni e prolazit dani: uzalud traei sreu, itav e ivot proi vie te ugledat neu. Kad srce pritisnu boli, uzalud trait u sreu U sjajnim oima tvojim... Tuno je zvono tuklo. Nikad, nikad vie ja te ugledat neu, Nikad, nikada vie... Makar i srce puklo.
JEI

KAZYS INIURA (1906-1974)

LITVA

IVJETI I LJUBITI

Kad bi jedan dan mi samo Stvoritelj na zemlji dao, Jurnuo bih odmah amo i radosno plesat stao: Molitvicu izmolio, Zemljicu bih poljubio, Pa bih opet otplovio I laka bih srca tad Ostavio zemlju rad.

Kad bi samo asak mali Tek za ljubav meni dali, Makar ne znam kako strado, I najvee boli rado Podnio bih. Makar cio Na tom plamu izgorio, Nikad ne bih poalio Neka znadu ljudi svi to, ljubavi, vrijedi ti!
JEI

502

KOSTAS URANIS (1890-1953) GRKA

PROLAZNICE

0 ene, to vas neko u vlakovima vidjeh, kad krenuti u tu e su zemlje morali, 1 vi ene, to vas ugledah kako s osmijehom iz jednog zagrljaja srljate u drugi, i vi ene s balkona to ste promatrale daljinu praznu lutajui pogledom ili dok ste s la e na odlasku rupiem pozdravljale znajte da sam ganut sjetno u sutonim kinim i hladnim, jer se se tada sjeam vas! O ene, to ste za tren kroz moj prole ivot, vi sad moju duu u tu i odnosite kraj!
SMERDEL

GIORGOS SEFERIS (1900)

GRKA

QUID PLATANON OPACISSIMUS?

San te obavio, kao stablo, sa zelenim liem ti si disala kao stablo u svjetlosti tihoj u bistrom izvoru promatrao sam tvoje lice: sklopljeni kapci i trepavice arali po vodi. Na mekoj travi moji prsti susreli su tvoje prste i zaas opipah tvoje bilo i osjetih iz daleka tugu tvoga srca.

Pod platanom, uz vodu, izme u lovorova grma San te izvlaio i mrvio oko mene, blizu mene, a da ne mogoh te svu obuhvatiti, ti si jedno sa svojom utnjom: promatrajui kako sjena raste i manja biva pa se gubi u sjenama drugim, u nekom drugom svijetu koji te je putao i otimao. Proivjeli smo ivot to nam ga darovali da ga ivimo. Oplakuj one to s tobom strpljivo podnose izgubljeni izme u zagasita lovora i krna platana i one to osamljeni govore sa atmjama i zdencima utapajui se u krugove svoga glasa. Oplakuj druga to je s nama nestaicu i znoj dijelio i to je nestao u suncu ko gavran iza mramorna brda bez nade da uiva u naoj nagradi.
SMERDEL

POEMA LJUBAVI

II Zaboravljaju se tajne mora na obali tmina dubina zaboravlja se u pjeni, Iznenada zasjaju purpurni koralji sjeanja. Oh, budi spokojan! Pokuaj sasluati svoj odlazak. Nijem... Dodirnuo si stablo s jabukama Pruila se ruka i nit ti pokazuje put. O sumornog li srha u korijenu i na liu Da li e to ti biti to zaboravljenu osloba a zoru?

Oh ugledati u dolini rastanka kako pupaju ljiljani i dane to svanjuju zreli, ta grijanja neba. Oh, u tim odbljescima gledati kako blistaju te oi ta ista dua kao to je ispie pjesma frule. Bijae li to no to je oi sklopila? Ostaje pepeo kao dugi zuj to za odapetom zuji strelicom i pepeo vrtoglavica u sunevoj uvali a na cesti lepet krila uronjen u podsvijesnu misao. Ti si nas, Vjetmice, znala i nas ko neznalice zatekla u trenu kad smo htjeli mostove graditi da preko njih prije u dvije sudbine s ukrtenim prstima i ieznu u vrtlogu dokone svjetlosti!
SMERDEL

J. M. PANAJOTOPULOS (1901)
GRKA

EST OSJEAJNIH STIHOVA

Ove me je noi sjeta toliko zanijela te povjerovah da uz tvoj tajni leaj stojim i soba da na rue mirie zbog ljubavi budne tvoje, dok sve uzvieno postaje ko tvoja krasota. Nad divni cvijet se tvoga nagnuh tijela, da bih usnuo, da bih preminuo.

SMERDEL

MARIA POLYDURI (1902-1930) GRKA

U TVOJOJ BLIZINI

U tvojoj blizini ne hue olujni vjetrovi. U tvojoj je blizni mir i svjetlost. Na vitlo iz bajke nae pameti namata se ruiasta misao. U tvojoj je blizini utnja slina osmijehu odsjaja oiju njenih, a ako katkad govorimo, u naoj blizini radost nemono krilima lepee. Blizu tebe pupa tuga kao cvijet, pa neoekivano uranja u ivot u taj mah. U tvojoj je blizini sve slatko i meko: kao milovanje, lahor i tvoj dah.
SMERDEL

ODIE AS ELITIS (1911)

GRKA

ZDRAVO STARA RIJEKO

Zdravo stara rijeko koja si gledala kako se zore Slino Bojem sinu s granom breskve U zubima ispunjaju mirisom tvojih voda; Zdravo i ti seoska mumulo koja si krupnjala Kad god se htio Andrucos predati snu; I ti drago podnevno vrelo to si dopiralo do njegovih nogu I ti djevojko koja si bila njegova Helena 506Koja si bila njegova ptica, njegova Bogorodica, njegova Plejada,

Jer ako se samo i jednom za ivota oglasi Ljubav u ovjeku koja osvjetljuje Od zvijezde do zvijezde tajna prostranstva Vladat e uvijek i svagdje njena sveta jeka Da bi malim ptijim srcima resila ume I lirama jasmina rijei pjesnika I da bilo gdje skriveno zlo kanjava I da bilo gdje skriveno zlo kanjava svojom svjetlou!
MARDESlC

507

FARUK NAFIZ (1898)

TURSKA

PROLJETNA PJESMA

Proljetni snijegovi s poplavama i kaskadama odoe uborei I vjetrovi raznijee bukete gnjilog cvijea ko pramenove kose, Po breuljcima i umama pojavie se rese na vrbama, U batama lale i zumbuli procvjetae. Zima osta kao hladna prolost, proljee nasta u mom ivotu... U grudima mi drugi zrak, u venama druga krv! Srce mi osvjetljuju zraci s tvoje zlatne glave. Volim... Svjei potoi duom mi struji... Volim... Volim pupoljke tvojih petnaest godina! Ne alim ljeto, ne eznem za proljeem, Jedino je u tome stvar Mjeseinom obasjane noi, sunani Tvoje oi ko dragi kamen, kao srebro kosa... Ti si osvijetlila sve kutove mog bia. Jesi li vatra u grudima Ovo proljee posljednje mojim, jesi li svjetlost oiju je proljee u mom ivotu, mojih? to me sve sjea na tebe: dani moji,

Djevojko, prije nego pro e hoe li moja biti?

BJELEVAC

AHMET KUTSI TEDER (1901)

TURSKA

HALAJ (kolo) Povedi kolo, nek saz bez prestanka svira! Jae, jae vodi! Ugodi igru! Nek se znoje plesai, nek se ljepotice znoje, I njihov vitki struk! Nek oni kapci se znoje.

Drite, djevojke, drite... Sastavite ruke! Udri po sazu, udri, neka pucaju ice! Djevojke, okrente... Nek se previja struk, Neka lepraju duge i crne kose... Neka frcaju arki pogledi ispod trepavica, Kao trag zvijezde to svjetluca u noi... I koljena neka dru, suknja neka vitla, Neka lepraju duge i crne kose...
BJELEVAC

DEVDET KUDRET SOLAK (1907)

TURSKA

ELJA

Kad bih imao jednu malu, malenu kuicu. Kad bih u njoj imao jedan malih tepih I kad bi sve to bilo moje. Sto, mastilo, polica I na prozorima moje zavjese. I na polici kad bih imao svoje knjige. Kad bih imao jednu malu, malenu kuu I u njoj enu koja bi me bez para voljela... I kad bi ta ena bila moja. Ma gdje i u ma kom mjestu bilo, Kad bih malu, malenu kuu naao, Dovoljan bi bio jedan mali tepih, Dovoljan, pa ak i suvian. Ma gdje, u ma kom gradu bilo, Bilo bi dovoljno da imam policu i svoje knjige, enu koja me ne voli zbog para, To bi bilo dosta, ak i suvie. 509

ABUL-KASIM ALABI (arapski pjesnik, 1909 1934)

TUNIS

MOJE PIJANE PJESME Snagu ivota nalazimo, kao ptica, u mirnom obzorju, i, kao pela, iznad cvijea bujnom ljupkom svjeinom.

to se nas tie, uitak ivota uhvaen je u liu, kao dva posve mala djeteta zatvorena u tlapnjama djetinjstva. Na prekrasnoj hridi, u dolini, izme u putova, opasnih i nepoznatih. Prolazimo od ranog jutra kroz ozelenjele livade, gdje prisustvujemo smiraju dana i pjevamo jednoglasno s blagim povjetarcem koji pjevui svoje napjeve. I apuemo svoje tajne u uho Prirode, koje dah se iri itavim svemirom; i sluamo kako kuca njezino srce, 510 slijedei mu ritam koji pjeva.
B. PUPAI

DAIGAKU HORIGUI (1892)

JAPAN

ENA MOJIH USPOMENA

Jedna ptica u mom vrtu plae i pjeva jutrom i veerom. Jedna ena ivi u mojim uspomenama i lije studene suze danas kao i jue. Ptico u mom vrtu, eno u mojim uspomenama, kad ete prestati da jadikujete, kad ete suzdrati svoje suze? Ljubav je kratka, ali ivot je dug. Takav je ivot, ta moete da radite? Nato suze i jadikovke? San nepovratno iezava. Mrtva se ljubav vie ne vraa. Ne jadikujte! Ne plaite! Ptico u mom vrtu, eno u mojim uspomenama, a potom, a potom, srce moje, kad ete prestati da jadikujete, kad ete uzdrati vae suze?

CETTINEO

JASO SAIDO (1892) JAPAN

NE JADIKUJ Ne jadikuj radi svoje ljubavi, jer ona ne traje, po svojoj prirodi, no samo trenutak. Ne jadikuj to mora rei Zbogom. Zbogom je uobiajeno kod ljudi koji se ovdje susreu. Gle kako je mjeseina veeras studena i blijeda!
CETTINEO

KACUMI TANAKA (1911)

JAPAN

SLUAJNI SUSRETI Halleyev komet pojavio se 1910. (A ja sam se rodio godinu dana potom): njegov period traje sedamdeset i est godina i sedam dana pojavit e se, dakle, ponovo 1986. Proitah to i srce mi se rastui. Sva je prilika da nikada vie neu vidjeti onu zvijezdu. Vjerojatno je tako i s ljudskim susretima. Rijetko se susreu srodne due, jo rje e nai e pravu ljubav. Znam da e se moj istinski prijatelj pojaviti tek poslije moje smrti i da je moja draga umrla jo prije nego to sam se rodio.

512

GORJAN

LUC DECAUNES (1913)

FRANCUSKA

KAO U SNU

Zanos noi penjao se sa svjeih njiva Svaka trava i svaki cvijet, siguran u svoju krepost, Otvarao se drhtei uklijeten lopatama A bio je uniten i posljednji trag kajanja u srcu. ulo se, kako zvone seoska zvona... U gradu, zorom sve poprima izglede nade. Bolesnici, umirui u mirisu ljekovitih ajeva, Nadali su se, da e doivjeti jo jedno vee. Vidio sam nebo potpuno modro, vidio sam istu snagu, Kako udara istinskim blijeskom o mjesta ljubavi, Sjedinjuju ono, to vene, s onim, to jo uvijek traje Sjedinjujui besmrtni red s udima dana. Vidio sam bezbroj predivnih pogleda, to se otvaraju u tamnoj sjeni, to se zauvijek gase, bez zebnje i bez kajanja, Vidio sam i srce, kako se uvlai u dvostruki oklop I teku masku, koju e smrt zagrliti! O eno, na tvojim grudima putuje i nestaje Vrtoglava nada ovjeka. U tvojim rukama Plamti ognjena lomaa posmrtnih milovanja, U tvojim se oima alostan svemir cijepa na komadike. Pravdo! Proljee je rastvorilo svoju novu sveanost I da bi se vidjelo tim njenim i umornim enskim oima Sjekire sunca Trebalo je da umrem, a tebe ne bijae tamo. uinile su da poleti moja sumorna glava.

KUKOLJA

ROBERT PRADE (1917)

FRANCUSKA

SLIKE LJUBAVI

Ona je veoma lijepa pjesma sa kinih obala pjesma sa kraja svijeta tkanina to se povija vjedro tiine gdje se smiruje ogledalo gdje se prekinuo list djeteline jednog imena ja sam suza za koju si ti mislila da je zauvijek presuila zatoena ja sam vrijeme i ti ne moe vie ivjeti na stabljici sumnje jo samo asak ekat u na granici srca tvoje ime moda e mi se ono ipak da vrati pored tog cvijea to ga je zasadilo pred tim vratima moje srce pod jednom zvijezdom gdje tvoja sjena mojim oima svake veeri ocrtava dan koji u nadam se prepoznati!
KUKOLJA

kia

ja

sam

514

YVES BONNEFOY (1923)

FRANCUSKA

PRAVO IME

Nazvat u pustinjom zamak koji si bila Nou ovaj glas, odsuem tvoje lice, I kad bude pala u jalovu zemlju, Nitavilom u nazvat munju to te nosila. Umrijeti, zemlja je koju si ljubila. Stiem Al vjeito tvojim sumranim putovima. Razaram tvoju udnju, tvoj oblik, tvoj spomen, Neprijatelj sam to prema tebi nee imat smilovanja. Nazvat u te ratom i uzet u Spram tebe slobodu rata: imat u U rukama tvoje lice mrklo i ispresijecano, U svom srcu ovu zemlju koju obasjava oluja.
MRKONJI

JACQUES DUPIN (1927)

FRANCUSKA

UZMI IPAK

Uzmi ipak svoju zapaljenu etvu I oti i, otvorenih ruku, tvrde krvi. Ostalo je neto nepoznato, uklijeteno Ovim razdvojenim tijelom,

Jedna cesta na mojoj cesti, I hrapavo likovanje izgladnjela prostora Svjetlost oboava presahle brzice, Rasprsnute usne... Odlazi, kua je u redu, Sulica vjetra njome prolazi.
MRKONJI

LEOPOLD SEDAR SENGHOR (francuski pjesnik, 1906)

SENEGAL

CRNA ENA eno gola, eno crna! Odjevena svojom bojom koja je ivot, svojim oblikom koji je ljepota! Rastao sam u tvojoj sjeni, njenost tvojih ruku povila je moje oi, I eto gdje u srcu ljeta i juga, otkrivam te zemljo obeana s vrha visoke i puste vrleti, I tvoja me ljepota poga a sred srca poput munje brzog orla. eno gola, eno tamna! Plode zreli vrsta mesa, mutne ekstaze crnog vina, usta to zanose moja usta, Savano sa istim obzorima, savano to drhti pod arkim milovanjima Istonog vjetra, Tam-tame isklesani, tam-tame zategnuti, to grmi pod prstima Pobjednika, Tvoj duboki glas kontra-alt duhovna je pjesma Ljubljene. eno gola, eno tamna! Ulje, to ga ne mreka ni jedan dah, ulje mirno sa bokova atlete, sa bokova prineva Mali Gazelo nebeskih nagnua, biseri su zvijezde u noi tvoje koe! Slasti ljubavnih igara, odsjevi crvena zlata na tvojoj koi, to se prelijeva. U sjeni tvoje kose paluca mi tjeskoba na bliskom suncu tvojih oiju. eno gola, eno crna! Pjevam tvoju ljepotu koja prolazi, oblik koji urezujem u vjenost, Prije no to te ljubomorna sudbina pretvori u pepeo, da hrani njime korijenje ivota.
KUKOLJA517

LIBERT CHATENAY (1905)

FRANCUSKA GUYANA

SKLOPLJENE RUKE

Tiina na tvom jasnom obrazu. Oi ponovo vrsto zatvorene nad vodom tihom i dubokom, I mir opet osvojen, U svim oajima, Taj bogati i blagi mir Na opustjelim borama. Jedan jedini korak u tvoju put Jedan jedini korak u snijeg, Taj snijeg tijela Svim koracima zatvoren. Ruke pruene iz naih noiju, Ruke zdruene od naih bu enja, Ruke nevidljive, Ruke tajnovite, Ruke opet sklopljene na naim kapcima.
KUKOLJA

518

FLAVIEN RANAIVO (1914)

MADAGASKAR

PUKA LJUBAVNA PJESMA

Ne ljubite me, moja rodice, kao svoju sjenu, jer sjena uvee iezava i morao bih vas uvati do pjeva pijetlova; ni kao papriku to mi trbuh zagrijava, jer tada ne bih mogao da utaim svoj glad; ni kao jastuk, jer bismo bili zajedno u asovima poinka, ali se ne bismo vi ali najvei dio dana; ni kao riu, jer tek to je progutate, na nju i ne mislite; ni kao slatke rijei, jer one brzo ishlape; ni kao med veoma sladak, no preobian. Ljubite me, kao divan san, nou ivot va, danju moje nadanje; kao srebrn novac na zemlji nevidljiv od mene, a za dalek put moj vjeran drug; ili kao tikvicu, to netaknuta slui za zahvaanje vode, razbijena, za konjice mog glazbala.

KUKOLJA

519

ATTILIO BERTOLUCCI (1911)

ITALIJA

LJUBAV MENI BLIZA Ljubav meni bliza Okrutnou tvojom me tjei; Vani je no i pada Slatka iznenadna kia. Porodina svjetiljka otkriva Intimne i drage stvari. Ljubav pria i pria o tebi Pritajena kao voda izme u visokih trava.
CETTINEO

GIORGIO CAPRONI (1912)

ITALIJA

SVITANJE Ljubavi moja, u dimovima jednog bara u svitanje, ljubavi moja, kakva duga zima i kakvi srsi ekati te. Ovdje, gdje je mramor u krvi led, a svjeinom ak i oko mirie, sada u usamljenom umu preko inja ja koji to tramvaj ujem, to otvara i zatvara u vjenost pusta svoja vrata?... Ljubavi, meni se ustavilo bilo: pa ako aica kroz buku jedva ujnu ima drhtavicu me u zubima, to je moda tih tokova jeka. Ali ti, ljubavi, ne reci mi, sada, kad umjesto tebe ve izlazi sunce, ne reci mi, da iz onih vrata, tu, s tvojim korakom, ja ekam smrt.

520

RICOV

FRANCO FORTINI (1917)

ITALIJA

LJUBAVNA PJESMA

Sada praporcima zvekeu kola me u granjem sle enih grobita, kre staklasti ljunak. Veer psiui zaziva niz zabate, u naputenim parkovima bunca sijeanjski vjetar. Tebe, golo tijelo, boji sjaj vatre; istee tegobne udove, cjevanice, sagane ljebove, kao da spava. Sanjajui razumijeva one zvukove, korak ovjeka zgrbljena i crna na kolniku; sapa se pui s njegova kljuseta. Slua ga kako je dalek, kako nestaje. Onda, ljubimo nadalje: uivajmo, mi mladi ljubavnici, ako se i sputa sjena na lica i mutan nas obuzima san. Ako i ubijaju i viu ljudi u hladnim kuama, zaboravimo zimu, o tople ruke, zajedno! Ali koliko je tu tiine: uje se samo vjetar kako grize oblake. Uzalud bismo htjeli milost! Ledena no obuzet e nae obnaene due, grane krhke na vjetru, sjenovite glasove, tualjke... Ali ti se ve die, popravlja kosu naviklom kretnjom i gleda Firencu kroz staklo.
SLAMNIG

521

ELIO PAGLIARANI (1927)

ITALIJA

LJUBAVNA PJESMA Imala si noge od kobile drebne a kosu od kuine, tvoje oblike stolarske proizvodnje tukao sam siguran u popravak, zamiljajui kad bih ti zubima natezao cicke jedno nabreklo obilje. Dobro ti je stajala marinerica, bijela i modra. Borio sam se na prini da te otvorim i da te rijeim vlakova. Sam Bog zna to sam vjerovao da vidim, u njezinim nemirnim oima. Da je u tome grijeh! idemo tlapnjo dobi, koja ostavlja znak i la: proglasivi odraslim ivot, evo me gdje grbim iju da kaem: udna stvar, udna stvar, kao guska. Uvi am da sam da ne utonem upotrijebio tebe kao pojas za spasavanje Ovdje, gdje je more prepuklo, nema vie sjeanja, i ako me obuze izdaja dubine, to je samo no, jasnoa brak mora i mjeseca u ovim zemljama niskim, to je samo Villa Serena tako gola, tiina, zbunjenost pred prijetnjama zore. jedne sumnje, podsuknjo narodnih

SLAMNIG

522

OCTAVIO PAZ (1914)

MEKSIKO

ZAPISANO ZELENOM TINTOM

Zelena tinta stvara vrtove, ume, livade, kronje gdje pjevaju slova, rijei koje su stabla, reenice koje su zelena zvije a. Pusti da moje rijei, o bijela, si u i pokriju te kao kia lia snjeno polje, kao brljan statuu, kao tinta stranicu. Ruke, struk, vrat, grudi, elo isto kao more, potiljak jesenske ume, zube koji grickaju vlat trave. Zelene pjege, poput zvijezda, osipaju tvoje tijelo, kao tijelo stabla u pupanju. Neka te ne smetaju toliki sitni i svijetli oiljci: pogledaj nebo kako je zelenim zvijezdama tetovirano.
MILIEVI

EFRAIN HUERTA (1914)

MEKSIKO

KRATKA ELEGIJA

Sada i u asu smrti nae, ljubavi, sada i uvijek, po zapovijedi patnje i u sjeni sna, ekam te, ekamo te, golube nostalgije, blaga evo.

Sad je biser koji se raspada dok leti. Patnja je tajna zadrana u svojoj smrti. Rei golub, znai vidjeti kako nam nada kap po kap odlazi. Evo me u tvojoj smrti, evo me u tvom ivotu. Pod tvojom jasnom sjenom, podno agonije. Malo sam stablo koje ne sui svog plaa, sjena sam sebe samoga, alkohol izmueni. Loman sam, mukarac, nostalgija sam zlostavljana. Sjena sam tvoje smrti, profil tvog ivota, aa tvoje krvi, rua tvog pepela, kip tvoga praha, estina tvoje svile. Tvoj sam jecaj i rana tvoga leta. Sada i u asu nae smrti, ljubavi, ja sam mramor u tvom krevetu, karamfil u tvojoj zemlji, zlato na tvom lijesu, empres na tvom grobu. Sad sam ovjek s crninom na ramenima. Tvoja sam crnina, tvoj crnac, slijep i promukao, ii i dolaziti, umrijeti, roditi se i umirati. Ti si bila golub najsavrenijeg leta. Ja izmiljam tugu i izmiljam agoniju. Stojim uz tvoju smrt koja je moj vlastiti otrov. Stoji uz moju smrt i ja sam tvoja elegija.
MILIEVI

524

JOAQUIN PASOS (1915-1947)

NIKARAGVA

BESKRAJNA PJESMA

U ovoj veeri tvoj profil nema preciznih linija, jer na tvom licu nema me e gdje bi poeo tvoj osmijeh; al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako tee i kad odlazi, nikad se ne moe rei da 1 je jo ovdje, isto kao i tvoja rije, od koje nikad ne ujem prvi slog i nikad da prestanemo sluati ono to govori, jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti te je uzalud pitati kad je doao tvoj dolazak, jer nam se ini da si bila ovdje cijelog ivota, s tim vjenim glasom, s tim stalnim pogledom, s tim nepromjenljivim obrisom svoga lica.
MILIEVI

GUSTAVO VARCARCEL (1921)

PERU

DESET GODINA

Deset godina, drugarice i eno moja, lee uz ljubav podno naih ivota. Deset godina podiu iz vremena jedinstvo naih bia sazdano na plau. Deset godina nam alju etvero djece i jedan ideal da se i dalje borimo.

Reci mi onda, kako da ne budem zahvalan prvom susretu s tvojim oima. Kako da ne elim vidjeti slobodu svijeta gdje obasjava tvoje kose. Kako da ne traim mir za nae suze ako muzika svitanja svira za ivot. Reci mi onda, kako da ne budemo dobri poslije tolikih patnja. Neemo nikada klonuti, drugarice, jer nam deset godina rekoe da u bijedi tamnici progonstvu i plau jo uvijek ima mjesta za sreu.
MILIEVI

JOSE RAMON MEDINA (1921)

VENEZUELA

SVE JE STVORENO ZA LJUBAV

Sve je stvoreno za ljubav. Klas pjeva u polju, rasko uvruje istinu vremena. Ukrtaju se rijei znakovi, tajanstveni tragovi niu iz dubine izgubljenih dana.

526

Tako, ivot pjeva u ljubavi svijeta; i svie jasnoa slina kakvom boanskom licu u samoi; ili pononi blijesak koji, iznenada, obasja tamna podruja zaborava. Osjeanje sporih ruku koje rastapaju snijeg, tajna leta, mekano amorenje ptica u bijegu.
MILIEVI

ERNESTO CARDENAL (1925)

NIKARAGVA

EPIGRAMI

Poklanjam ti ove stihove, Claudia, jer ti pripadaju. Napisao sam ih jednostavno, da bi ih ti razumjela. Napisani su samo tebi, no ako te ne budu zanimali jednog dana poznavat e ih moda itava Latinska Amerika. A ako prezre i ljubav koja ih je u pero kazivala, druge e sanjariti o ljubavi koja nije za njih bila. Moda e vidjeti, Claudia, kako ove pjesme, (spjevane da bi te osvojile) u drugih ljubavnika koji ih budu itali bude cjelove koje u tebi nije probudio pjesnik.

527

Od ovih kina, od zabava, Claudia od ovih konjskih trka potomstvu nee ostati nita do stihova Ernesta Cardenala za Claudiju (moda) i Claudijina imena koje sam u njima spominjao i imena mojih suparnika, ako ih odluim otkupiti zaboravu, i uklopiti u svoje stihove ne bih ih li ismijao.

Moja e osveta biti: Da jednog dana do tebe stigne knjiga slavna pjesnika, i da proita stihove koje je pjesnik napisao tebi a da ti to ne zna.

Rekli su mi da si zaljubljena u drugog tad sam otiao u svoju sobu i napisao protiv Vlade ovaj lanak zbog kojeg sad sjedim u zatvoru.
M. POLI

Ja sam rasturao ilegalne letke, vikao sam ivjela sloboda javno na ulici izazivajui naoruane straare. Ja sam sudjelovao u aprilskoj buni, ali problijedim kad prolazim kraj tvoje kue i od sama tvoga pogleda zadrhtim sav.

Moda emo se vjenati ove godine, ljubavi moja, i imat emo neku kuicu. I moda e biti objavljena moja knjiga ili emo otputovati u inozemstvo. Moda e pasti Somoza, ljubavi moja.
MILIEVI

528

1961.

JOSE LUIS HIDALGO (1919-1947)

PANJOLSKA

NE

No te unitava da bih te traio kao lu ak, u tami, u snu, u smrti. Moje srce izgara kao osamljena ptica. Tvoja me odsutnost rui, ivot se zatvorio. Kakva samoa i mrak, kakav suh mjesec na nebu, kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca, za tvoju neoekivanu odsutnost u noi koja raste. Moje ruke te ne steu i moje oi te ne poznaju. Moje su rijei uspravne traei te utaman. Spokojna no u meni, horizontalna i duga, pruena kao rijeka sa samotnim obalama. Ali idem da te traim, otimam te i upam iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjeanje. Tiina gradi tvoju neobjanjivu istinu. Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaje.
MILIEVI

MANUEL ARCE (1928)

PANJOLSKA

SADA

Bili smo kao dva mala kralja u svijetu naeg srca. Nae su ideje bile kao mladi tigrovi. I naa bol bijae takva: kao mladi tigar pred ivotom. A sada. . .

(Ne htjedoh ti rei da sam drugoga dana poao traiti slubu. Htio sam te iznenaditi.) Po oh da Po oh da Podoh da sanjati, pretvoriti u opipljivu stvarnost ovo kraljevstvo ljubavi koje nas rui unutra. Ali alteri banaka, ali predsoblja direktora poduzea, ali hodnici jeftinih stanova, ali ovaj strani svijet, sav ovaj ivot, upisan u molbe i potvrde, sve mi je to reklo da smo beznaajni, da smo maleni, da smo siroti. Nisam imao hrabrosti da im govorim o djetetu koje oekujemo. I nisam im htio rei da oekujemo dijete, koje emo nazvati Tereza ili Manuel. Jer kako da im govorim o naim snovima, kako da im reknem da ptica, cvijet, pogaena travka, koje smo jednog dana ganuti promatrali... Koje rijei da upotrijebim da bi nas mogli razumjeti. (Ptica, cvijet, pogaena travka...) I nisam htio da im govorim o djetetu koje oekujemo, jer kako da im govorim o tolikim stvarima, ako ni ne poznaju to udesno kraljevstvo koje se zove ljubav. traim traim traim slubu. kredit od jedne banke. mogli ivjeti, stan gdje bismo

MILIEVI

SOPHIA DE MELLO BREYNER ANDERSEN (1919)

PORTUGAL

DA BIH S TOBOM PROLA

Da bih s tobom prola pusto ovog svijeta Da bismo se zajedno suoili s uasom smrti Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah Pola sam uporedo s tvojim koracima Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu Svoju hitru no svoju tiinu Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu Svoje ogledalo svoj ivot svoju sliku I napustih perivoje raja Tako bijah na svjetlu bez koprene tvrda dana Bez ogledala vidjeh da sam gola A pustinja se zvala vrijeme Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo I nauih ivjeti u punome vjetru.

MILIEVI

Strano je voljeti te na mjestu tako krhkom kao to je svijet. Muno je voljeti te u tom kraju punom nesavrenstva Gdje nas sve lomi i uutkuje Gdje nas sve vara i rastavlja.

MILIEVI

JORDI COTS (1918)

KATALONIJA

TIINA

Tko zna za kakvu je radost pla moj? Tiina je kao da nas neki stranac ui pjevati, kada ti uti... Sve je, kao da se danas u ovom blagom kraju, gdje dolazi tiina, muzika, snovi, netko igra svoje vjenosti za tebe i za mene, koji smo nauili kako da se gledamo. O, ovo otjecanje voda, tiina!
MILIEVI

532

VINICIUS DE MORAIS (1913 -1980)

BRAZIL

AGONIJA

U tvom velikom bijelom tijelu ja Oi ti bijahu pomodrjele i mene

sam potom ostao. obuze strah. pjeanika

Ve si bez sjene bila bila si kao velika pustinja U koju sam se ukopao nakon dugog pjeaenja bez noiju. U svojoj tjeskobi iskao sam onaj pejza mira to si mi bila dala za tako dugo vrijeme. Ali sve je bilo besplodno, nakazno i bez ivota I tvoja su njedra bila razoreni sprudovi od prohujale oluje. Drhtao sam u agoniji i trudio se da se sam uzdignem, Ali sve je bilo besplodno, nakazno i bez ivota Htio sam biti nepomian i moliti Nestao sam u tvom biu rasutom Zatim je doao san, i mrak, i smrt. Kad sam se probudio bila je svjetlost i ja sam snova propupao, Bio sam prepun uasa od tvoje utrobe.
CETTINEO

se, ali sam se u tebi to se kao ponorskupljao.

utopio bio,

533

JOSE TAVARES DE MIRANDA (1919)

BRAZIL

BEATRIIN TRENUTAK

Ne pojmim niti znam to to biva. Samo znam da svi asovi slue jednom asu. A to bi od mene bilo u ovim danima radosti, kad sjena tvoga duha ne bi mazila moj lik? Moda bi lirski trenutak bio ve proao, i s velikim zvukom ne bi se nikad vie uskladila glazbala. to bi bilo me utim od krilatih trublja i promuklih glasova violonela? Da li bi pjeaio pjesnik zajedno s onima koji pate? Ili bi ostao na putu bez snaga, sa stidom i s tratinicom odlistalom u lijevoj ruci? Ne pojmim niti znam to to biva. Tratinica e stajati oivljena u mojim rukama i produit u da slijedim put onih koji pate ne naputajui da ivim ove asove, ove asove slatke koji su svi slini jednom samom trenutku.
CETTINEO

JOAO CABRAL DE MELO NETO (1920) BRAZIL ENA KOJA SJEDI

ena. ena i golubovi. ena izme u snova. Oblaci u njenim oima? Oblaci vrh njenih kosa.

(Posjeta eka u sobi, Vijest, na telefonu. Smrt raste sa satom, Proljee ima prozora.) ena koja sjedi. Mirna u sobi, kao da leti.
CETTINEO

LEDO IVO (1924)

BRAZIL

PJESMA NADIVJELOG VOJNIKA

Tvoje noge gaze po razliitim morima, o, usnula ljepotice, i u uspavanci tvoga tijela, otkriva novih ostrva, plovim oko mjesta gdje se rijeka dijeli u kanale i bijela se voda uutkuje u travi, kao da s enstveni pejza uspavljuje. Idem s tobom, koja si mladost s spasenje, ali nosim mrtvace, kao to pustinje vuku krst jednoga sunca. Otvorilo se vrijeme, i bio je jedan prozor, ali daleko od bubnjeva i krikova ja sam ostao gledajui te, eno iva, punu svretka i poetka, kao ivot i doline, i nada je tolika bila da su mi gorjele oi. Braa su moja ovi leevi prostrijeljenih, koje voda ispire i nosi movarnim grobitima. Moj je trg bombardiran, i kua, i crkva. Ustremljujem se usred stijenja, prljav, naprasit i ogoren i slijedim te, vidim te, presreem te, i motrim te. Zajedno s travom rijeke ivot se obnavlja.

CETTINEO

535

GWENDOLYN BROOKS (1917)

AMERIKA

KAD ZABORAVI NEDJELJU A kad zaboravi arene pokrivae srijedom i subotom, A naroito Kad zaboravi nedjelju; Kad zaboravi nae trenutke nedjeljom u krevetu, Ili mene kako sjedim na radijatoru uline sobe u tromo popodne, I gledam niz dugu ulicu koja nikamo ne vodi; Zagrljenu priprostim kunim ogrtaem nenadanja; I nita ne moram da radim, i sretna sam... I kad ponedjeljak ne bi nikad trebao doi! Kad to zaboravi, kaem.. . I kako si psovao ako bi netko uporno zvonio na vratima, I kako bi meni zastalo srce ako bi zvonio telefon, I kako smo konano odlazili na nedjeljni ruak; To jest, kroz ulinu sobu do stola zamrljanog tintom u jugozapadnom kutu, na Nedjeljni ruak. A to je uvijek bilo pile s tjesteninom, ili pile s riom, i salata, pa raeni kruh i aj, i kolaii s okoladnim mrvicama. Kaem, kad to zaboravi... Kad zaboravi moj tihi predosjeaj Da e rat svriti prije nego do e red na tebe; I kako smo se konano svlaili, Gasili svjetlo, uranjali u krevet, Leali naas oputeni u nedjeljno svjeoj posteljini, I njeno se slivali jedno u drugo... Kada, kaem, zaboravi sve to, Tada moe rei, tada u moda povjerovati Da si me dobro zaboravio.

536

BUJA

ALLEN GINSBERG (1926)

AMERIKA

LJUBAVNA PJESMA NA WHITMANOVU TEMU

Ui u kradom u spavau sobu i lei izme u mladoenje i mlade, tih tijela to su ravno s neba pala, pa lee i ekaju, ispruena, gola, nemirna, pokrivaju laktom oi i u tami; Zaronit u licem u njihova ramena i grudi, udisat u vonj njihove koe, i milovati, ljubiti im vrat i usta, rasporiti ih i upoznati, podii noge podatno savijene, penis to u tami bjesomuno trai i juria uzbu en sve od rupe do pohlepne glave; tijela to drhte gola i sljubljena, usne i bedra ko zavrtanj i matica, i oi, oi to bljeskaju zavodniki, razrogaene u zaboravu, i stenjanje, pokreti, glasovi, ruke u kosi, ruke me u bedrima, ruke u vlazi omekanih usnica, ritmiko grenje trbuha, sve dok se bijelo sjeme ne prospe u uskovitlanu posteljinu i mlada krikne traei oprotaj, a mladoenja se oblije suzama strasti i suuti, i ja se diem iz postelje, obogaen posljednjim prisnim pokretima i oprotajnim poljupcima sve to prije no se probudi duh, iza zastora i zatvorenih vrata u zamraenoj kui gdje stanovnici tumaraju nezadovoljni u noi, gole sablasti to trae u utnji jedna drugu.

SOLJAN

537

ANNE HEBERT (1916)

KANADA

POSTOJI SIGURNO NETKO

Postoji sigurno netko Tko me jednom ubio A zatim otiao Na vrhovima prsta, Ne naruivi svoj savreni ples Zaboravio me poloiti u krevet I ostavio me da stojim Svezana vrsto Na putu Sa srcem zarobljenim kao i prije S oima nalik Na njihov odraz u vodi jo ist Zaboravio izbrisati ljepotu svijeta Oko mene Zaboravio sklopit moje oi gladne I dopustio im tu pustu strast
PALJETAK

538

JEAN-GUY PILON (1930)

KANADA

SJENE Jer je jednog dana Htjedoh uiniti dijelom svoje sudbine Moji je snovi stvaraju strpljivo Iz tisuu tajanstva Ona je biljka ptica ili ena Njeno ime titra u istim slogovima Ako postane lopo Galeb ii ljubavnica
PALJETAK

ROLAND EVERSON (1930)

KANADA

STUDENA LJUBAV irei se od studeni jezerski led se kupi i pritie vodu. ujem kako puca led; voda prska uvis pod pritiskom. Hladnoa stee moju krv goni je bre. Sjea li se silovanja kod Drumhellera pri pedeset ispod? Kana ani su vrsti. uvaj se mene, ljubavi moja, u vjenosti zime; moja smrt ini me jo ivljim.

PALJETAK

539

RUDOLF HAGELSTANGE (1912)

NJEMAKA

DOPUST Usahla trava, svenuli cvijet, Iz tisuu neba svjetlost je pala: Posljednje, to jo imae svijet. Cipelu rosa vlait je stala. Bila je jesen, a nisi znala. U kronji je krvava gorjela kap, I oskorua mrko se sjala. Zovu je sunani kropio slap. Drozdu je godila bobica mala. Jabuka zrela u vrtu je pala. Sladak je bio i bazgov cvijet. Od tamnih suza blistat je stao. A ipak je bilo ko da je svijet O proljeu novom znak nam ve dao. Med zvijezdom i prahom tko bi to znao?
KRKLEC

HANS EGON HOLTHUSEN (1913)

NJEMAKA

KONAC RUJNA 0 jabuke su ljestve prislonjene Od sino, kad na vonjak pade mrak. Vedrina sad je rasprila sjene: Ko zlatno runo prelijeva se zrak. Sa kupinasto-tamnim spomenima U srcu mom se ugnijezdio dan. Opojnost ljeta zrelo voe prima 1 ar je njegov mladom vinu dan.

Za djevojku je sada stigo trenut. Kako si bez nje rasut bio as. O, sa njom biti, grliti je, krenut U polje sa njom, gdje je pao klas. Ve kronju bukve rujna rasko kiti. Usta uz usta, vreli zagrljaj. Jedno uz drugo pripiti se, biti Tek jedna enja, jedan zanos, sjaj. O nadzemaljski ushieno stanje, Kada se stapa radost, bol i krik. Potpuno ljeto i s njim rastajanje. U prvu maglu ve mu tone lik.
KRKLEC

KARL KROLOW (1915)

NJEMAKA

MOGU TE VIDJETI U TAMI

Mogu te vidjeti u tami, u noi, koja crni debele, zelene orahe, u krajoliku, koji kao da je bez koe, s mirisom lia i riba. Mogu te vidjeti u tami. Tvoje oi dvije tamne jagode u plavkastom mlijeku blistaju u svjetlu ibica. Zlatnik mjeseca u sjenama brijestova ne blista nita njenije. On je star i troan, loman od zraka, i melankolian kao aranje pjeana sata.

Mogu te vidjeti u tami i sricati utnju, i otri miris paprati u hladnoi bez vjetra, sricati tvoja usta i no, koja u jutarnjem rumenilu postaje tako stvarna, i koja se topi poput sladoleda.
VRKLJAN

OTILA SI A ja volim zidove sobe i oslikavam ih tvojim djeakim licem. Else Lasker-Schuler Otila si. Ti e uvijek otii, kada dan na grudi stie sive golubove i kada sumrak svoju maramu baca na nas. No dolazi s obojenom kosom i mirisom badema. Mjesec stoji nad strnitem koje mirii po metvici, i rana rosa pada na rijeke, u kojima rastu jegulje. Otila si. Crno je postalo plavetnilo u frulama encijana. Ostala je soba i zelena boja jakne od baruna nad vunenom suknjom, odsutni pogledi, koji bijahu kao znatieljne muice. Zidovi; obloeni nemirom i broncom jednog potiljka! Otila si. A ja volim zidove sobe, i oslikavam ih tvojim djeakim licem.

VRKLJAN

GEORGE FORESTIER (1920)

NJEMAKA

RAZGOVOR SA CRNIM ZIDOVIMA

Ja govorim u no, Sa elom o prozorskom staklu Rije, koja me tjei, 0 koju se hvatam U smutnji, u utnji Zidova golih. Oh, da si tu, Da i tebe tjeiti mogu Dahom usana svojih 1 svojim glasom Kog ne shvaa nitko Osim onih, to poput tebe ekaju naslonjeni S elom o prozorsko staklo Beskraja gluhog!

KRKLEC

JAN ELBURG (1919)

NIZOZEMSKA

VJETICE VJETICE ara li? ti ivi tako jednostavno kao tisuu drugih u atoru od francuskog platna tvoje grudi u dva mala predsoblja u kuici od tanke odjee tako malenoj tako malenoj da tvoje noge moraju na ulicu ti sniva skromno u svojim oima ti giba tako jednostavno ramenima kao tisuu i jedna ena zato se onda moj glas mora klanjati kao da prolazi kraljevna? ja se predajem neizmjerna zrana flota mirno prolazi hajde priznaj ti (vjetice vjetice) to radi, nije Ii istina, ara.

ZEKOVI

544

GERR1T KOUWENAAR (1923)

NIZOZEMSKA

U MARTU U martu nou u dva sata zapalio je na balkonu plamen nije se ugasio ona ree jesam (tu rije zaoble njegova usta) iva posvjedoe jedna rije i nita da dahne nita ne pro e niti ita stane samo ih bijelo plamenje u ledu uvana toplina najtie noi godine lizne
ZEKOVI

LUCEBERT (1924)
NIZOZEMSKA

KASNO LJETO svoje sam oruje u travu poloio moje e oruje odisati travom svoje sam tijelo u travu poloio mirisno tijelo ko drvo gorko i slatko to leanje to nitavno lagano leanje dok pluta kao uta sliica na vodi sjajna savijena na valovima na rubu ume pranoga tijela i sjena

o veliki dahu ne podii jo kamenje ne oteaj jo njihove obraze i oi manje kratkovidnije i sivlje pusti ljubavnike da jo lee i tiina crna u njihovim srebrnim uima i ah pusti djevojke nek namjetaju svoje perje i nek se smijee
ZEKOVI

HUGO CLAUS (1929)

NIZOZEMSKA

ENA

3
Ubilako sjeme tjera estoko korijenje. Kako u se, pastirice, u vama razgorjeti? Kopriva u travi? Promuklo vam enstvo izvire iz grla I gasi jutro u vrebanju. Vaa put, Taj divlji Uzbibani a kojim plamen tjeram, Sagori u prepast.

ZEKOVI

546

MARIE WINE (1912) VEDSKA

LJUBI ME Ljubi me Ali ne do i preblizu Ostavi mjesta za ljubav Da se smije svojoj srei Daj da uvijek jedan pramen moje ute kose Bude slobodan.
SLAMNIG-OLJAN

BO SETTERLIND (1923)
VEDSKA

LJUBAVNA PJESMA

Kod tebe leim u mraku nalazim mir. Nitko nije na svijetu dobar ko mrak i ti. Vezao sam se s mrakom Vezao sam se s tobom. Da se rastanem s mrakom rastao bih se s tobom. Kod tebe leim u mraku kao ptica u gnijezdu. Vjetar mi raznosi pjesmu.

SLAMNIG

TOMAS TRANSTROMER (1931) VEDSKA

PAR

Gase lampu i njezino bijelo sjenilo zatreperi na trenutak prije nego to se rastopi kao tableta u ai mraka. Zatim uzdizanje. Hotelski zidovi rastu u mrak nebesa. Jenjali su pokreti ljubavi i oni spavaju ali njihove se najtanovitije misli sastaju kao da se dvije boje sastanu i upiju jedna u drugu na mokrom papiru ake slikarije. Mrano je i tiho. Ali grad se primaknuo blie u noi. Ugaslih prozora. Dole su kue. U nagruvanoj tiini stoje vrlo blizu, gomila ljudi bezizraznih lica.
SLAMNIG

548

VERONICA PORUMBACU (1921-1977) RUMUNJSKA

ZNA LI? Zna li as kad zemlja pjeva svoju utnju i as kad se vjetar pretvara u vihor? Zna kad u letu s neba ptica pada i as kad se enja pretvara?
KOVAEC

ve

bol

NICHITA STANESCU (1933)

RUMUNJSKA

MUKA OD LJPOTE Ne kaem da je srea bila to sam te upoznao. Kaem samo da je to udo bilo. Gledaj da ne umre, voljena, pokuaj da ne umre ako moe. Meni je ivot nestao, tebi je srea nestala. Samo toliko kaem nas dvoje smo iveli na zemaljskoj kugli.

PETRU KRDU

549

MUHAMED AL ASMAR (1915) EGIPAT

BODE

Od tebe sam otiao, i svu ljubav prema tebi Iz srca svoga zauvijek iupao. Ali, jao! Tko moe prkositi svom udesu? I ja opet, kao nekad, ludo eznem za tobom. Kuda god bih prolazio putem samotnim, Ja sam znao, da zaboraviti tebe ne mogu, Negdanja mi enja uvijek pali srce I ti si opet sa mnom, uvijek i svuda. Tako sam te silno i duboko volio, Da se danas, eto, u uasnu mrnju Pretvorio moj plamen ljubavni. I sada mi pee duu dubokom i silnom ljubavi. I zbog toga me, draga, ako hoe kori ili mi pak oprosti, Ali na moj uas, ja sam sreo tebe: I kao divnu ruu na grudi te htjedoh uzeti, Al umjesto rue ti bode mi u srce usadi.
KUKOLJA

SALAH GAHIN (20. stoljee)

EGIPAT

AJ SA MLIJEKOM

etiri su ruke na bijelom stolnjaku: To dvoje mladih sjedi za stolom samotnim: Sunce je obasjalo sve kuteve kue. Dvoje zaljubljenih pije aj sa mlijekom.

550

Radosni i sretni oni slave svoj zlatni dan, Dan, koji je njima najveu sreu donio. I na ovom surovome svijetu Njihova dva mlada srca zauvijek zdruio. Dvoje mladih uti, raduju se jedno Drugome. I samo poljupci se uju iz tiine. Sunce je obasjalo sve kuteve kue. I proljetni lahor njie lake zavjese. etiri su ruke na bijelom stolnjaku, I na njima se sjaje dva zlatna prstena. Sunce je odagnalo sve sjene s njinih lica I bacilo preko njih svoj odsjaj rumeni. Sunce slavi ljubav, to dva srca spaja, Ljubav, to je jaa od bijede i od smrti, Rua svoje tajne ape povjetarcu... Dvoje zaljubljenih pije aj sa mlijekom.
KUKOLJA

551

LUDMILA JEVSEJEVA (1915)

LETONIJA

ZATO?

Privio me na grud. Rekoh: Idi ve! Al zato se pokrenu Srce trepere? Ugrizo me cjeluju, Stidi se! aptah tio. Al zato okom molih Da bi ponovio? Ta posve stran je meni i sva je lana ala, al to sam ga stalno eljom dozivala?

VELEBIT (sa esperanta)

MINNI NURME (1917)

ESTONIJA

MASKA

Iza tvoga lica ko iza maske stranac me gleda. Ti titi srce moje, kad hou k tebi, vide stranca, strah mi prii ne da, pa sumnjam i u oi svoje! Zar si ti taj to izgledae najdrai mom biu, kome sam srce dala? Da, tvoju duu sablasnu, kojoj zore ne sviu, tako sam malo znala.
VELEBIT

JEVGENIJ JEVTUENKO (1933)

RUSIJA

U RUMENOM DRUTVU

U rumenom drutvu utokljunca ona je sjedila u sali, ali svi avoli njenog lica mene u pomo su zvali. Ja pri oh. Sa cvijetom u ruci. Poklonih se. Gucnuh malo. A ona je guvala rupi i on je sve to gledao. Ona je tonula u polusan. On se muio s kotletom. O, kako mi je zavidio taj gusan i kako je prikrivao sve to! Poslije utei se digao od stola, a ona sva meni se nagnula, pa ipak, i ne okrenuvi se, bez bola, ne za mnom, za njim je krenula. On joj je pridrao kaput, romana njenog heroj, i osmjehnuo mi se usput estoko i rumeno.

SARAJLI

TADEUSZ ROEWICZ (1921)

POLJSKA

EVA

Izlazi iz mojih oiju naga hrapave koljke koljna ruiaste unutranjosti otvaraju se u noi bijelo krilo prepona an ela polako se zatvara i slana rosa ljubavi prekriva kou
MALI

TO JE BILO SKRIVENO

to je bilo skriveno otkriveno je ulazili smo u sebe kao to se ulazi u zemlju zrak vatru vodu tijela su nam drhtala oi su nam bile zatvorene

Dok

si

spavao

toplom trbuhu noi ohladnjelih savijen govorila tiho tiho u usta klupko budalice

sam srcu

kamo bi iskoilo on e tu ostati zauvijek nee se probuditi

MALI

WISLAWA SZYMBORSKA (1929)

POLJSKA

PREBLIZU SAM Preblizu sam da bi me sanjao. Ne lepram nad njim, ne bjeim mu pod korijenje drvea. Preblizu sam. Mojim glasom ne pjeva riba u mrei. S mog se prsta ne skida prsten. Preblizu sam. Velika kua gori a ja ne viem u pomo. Preblizu, da bi na mojoj kosi zvonilo zvono. Preblizu da bih mogla ui kao gost pred kojim se razmiu zidovi Vie nikad neu tako lako umrijeti, tako posve izvan tijela, tako besvjesno, kao nekad u njegovu snu. Preblizu sam, preblizu. ujem psiku i vidim ljeskavu ljusku te rijei, nepomina u zagrljaju. On spava, pristupaniji u ovom trenu jedanput vi enoj blagajnici putujueg cirkusa s jednim lavom nego meni koja leim uza nj.

556

Za nju se sada u njemu prostire ri olisna dolina, zatvorena osnjeenom planinom u plavetnom zraku. Ja sam preblizu da mu s neba spadnem. Moj krik sam bi ga probudio. Jadna, svedena na vlastitu pojavu, a bijah breza, a bijah salamandra, i svlaih sa sebe vrijeme i atlas prelijevajui se bojama koa. Mogla sam milostivo iezavati pred zau enim oima, to je blago nad blagom. Blizu sam, preblizu, da bi me sanjao. Ispod glave usnulog izmiem ruku, utrnulu, punu nestvarnih iglica. Na vrku svake od njih, da ih prebroji, svrgnuti sjede an eli.
MALI

STANISLAV GROCHOWIAK (1934)

POLJSKA

GOSPO I

Volim iz pleha tvoga vra Piti gorki aj, gospo o Volim gladiti tvog takora Kad mi do nogu dobaulja Ili priam sa araem, Ili psujem karbituu: Ta je dama prostakua I ne krasi ti dvorca.

Ipak ti je lijepa prljavtina S astronomijom opakih pauka, S mranim kazamatima svog podruma, Gdjeno pleke ginu na kukama. 0 feudalna moja gospo o, Slavim ti tvoj dom Vjeni podanik tvoje kose, Stalni vazal tvoga rebra...
MALI

JAROSLAV MAREK RYMKIEWICZ (?)

POLJSKA

SEDAMNAESTOGODINJA POPRAVLJA FRIZURU

Monika, jedna od mojih lijepih Muza, popravlja frizuru. Bljeskom ukosnice sapeta, Poeljana u konjski rep ili bubi, Kosa od tradicionalnog zlata, u kojoj zeleni ealj, od plastike, sitne iskre kree. Monika, kroz prano, raspuklo ogledalce Nad jastuiem srebrne pudernice, 1 ne znajui promie u davnu dekoraciju Iskonskom gestom popravljanja kose, Monika, Muza bilo koje epohe. Sada se Moniki duboko klanjaju Perike dvorjana u kraljevskom dvorcu

558

i bezimene sjene u krasuljcima Kneevine, A poete, na svojim piknicima, Samo za nju rimuju ljubavna uzbu enja. Monika, trideset deveto godite, Vraa se, kroz ogledalce nad jastuiem i dijalog Nastavlja, zatim sitnu noicu U crnoj arapi uvlai u moju poemu, Monika, jedna od mojih lijepih Muza. Kosa to luta kroz epohe I seks u konvenciji koja tek nastaje.

MALI

JIRI OTOLA (1924)

EKA

JA SAD IDEM VAN

Ja sad Bit u

idem van i

vratit u se tek ujutro.

vani, ne ekaj me, idi spavati, ondje u sjediti

i uati i doi u pijan. Ja sad idem van i vratit u se moda tek na godinu, ta tako gleda u mene? Ja sad pa zar idem van i je to neko vratit u se moda tek za trista godina, vrijeme?

Past u ti na prozor u spodobi jednog besprizornog razrokog fotona. Posadit u se u obliku praine, spale nekome s cipela, na prag tvojih vrata. A ti onda ne budi zla i puti me k sebi. Ne pravi mi scene. Ljubavnike emo pokupiti u pokriva i izbaciti kroz prozor. I ostavit emo sebi svjetlo. Ta pusti me k sebi. Ta pusti me ve k sebi, pa pusti me ve, zato ti to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ta to je grozno dugo, pa ja u tu usahnuti umrijeti umrijet od alosti, ta molim te ipak otvori ii u ti ta vrata razvaliti, kou u ti izgrepsti, oi u ti iziziskopati ljubavi moja.
KRITEK

560

A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?

A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima spavala? i to su ti govorili? i kako, kako je to bilo? Daj mi mira. uje, daj mi mira, fukam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od cipela, pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manetama i u policama pod rubljem, prestani, prestani, idi ve, kao nesnosnu muhu pratim oima tvoj lik po svim kutovima, idi, izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena, moram se ispavati, idi, rasplini se, rastopi se negdje u toj naranastoj lokvi pod svjetiljkom, izgubi se me u slovima ove glupe knjige to je itam, idi, ne volim te, nita neu, nita te ne pitam, to me ne zanima, fukam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed i sijed u te jo voljeti, nozaimeisusovo koliko, koliko si ih imala?
S KRIT E K

561
35 Milievi: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

TEFAN ARY (1918)

SLOVAKA

KOMADI SUNCA

Komadi sunca u boici nosim ti, nek se u tvojim oima rasvijetli, areno dugino stakalce sam ti dao, ako ti moda pogled neiji uini na ao. Komadi svjetla u boici mirisni, atom sunanog jutra draesni. Kad ostane sama i no se spusti, ti malo njega iz boice pusti. Zrake e zaigrati posred stijene, crtati kvadrate, bacati zlatno prstenje. Komadi sunca u boici zarobljeni s tajnama o svakoj alkemijskoj mijeni. Praak da uzme kad eli na spavanje poi i ja u ti nou opet u san doi. Komadi svjetla ukradoh nebeskom svijetu tom za tvoje grudi, kao za bro s topazom. Oboma nama da jasno svijetliti stane kad vie ni sunce nad zemljom ne grane.
KRITEK

562

MILAN KRAUS (1924)

SLOVAKA

OAJNOJ

Ti plae, a on ode tko zna s kojom, pred prijekorima i pred suzom tvojom. Ti sui rubac mokri, uplakani, on mijenja dane, mijenjaju ga dani. Ti eka list ko prosjak dva, tri groa, na prozor tvoj ne kuca listonoa, obilazi tvoj dom, Penelopo! Taj tupi bol zacijeliti e rane i ti e nai mir za svoje dane. No moda jednom... No moda jednom (vani pljute kie) zamolit e te netko utoite. Netko tko motri u mraku va dom. Bit e to on. Mir tvoje tuge dirnut e ga i kad smjerno digne pogled oprostit e mu ti. Oprostit e mu ti?

GOLOB

MIROSLAV VALEK (1927)

SLOVAKA

JABUKA

Jabuka s ormara skoturala se na zemlju. Tako, spakuj svoje stvari i moe ii. Naslonila se le ima na vrata i povikala oima: Zaboga, molim te, ne! No ja sam odmah znao da mi je toga dosta; ustao sam, podigao jabuku, zapraenu i jo zelenu, i poloio je na stol. Nije prestajala moliti, prila je k stolu, i plakala. Gledajui u mene, brisala je jabuku i plakala. Dok nisam rekao: Ostavi tu jabuku i idi! Doga aji su se odvijali kako sam pretpostavljao. to mari ako po drugom rasporedu! Otvorila je vrata, problijedio sam i rekao: Ostani! Ali ona je spakovala svoje stvari i otila. Jabuka s ormara skoturala se na zemlju.
KRITEK

564

MILAN RUFUS (1928)

SLOVAKA

MOLITVA ZA DRAGU Kako je tiho u liu iva. Pla rose uje kako traje. Pod nebom ptica srebrom pliva, a moja draga bolesna je. A moja draga lei sama pod bijelim svjetlom mjeseine. Ko kamenje na obalama, kao ta voda koja mine. Izlijei, boe, zato eka, izlijei, travo. Jorgovani. Bol njena teka kao rijeka i moje srce stoput rani. 0 luno, tvoje svjetlo bijelo tjeskobu nau neka skrije. Izlijei dijete neveselo. 1 vrati, vrati, vrati mi je.
GOLOB

JAN STACHO (1936)

SLOVAKA

NO KOJU U PROBDJETI S MARION Molitva crnog baruna, djevica. Hou da oslukuje svadbeno utanje posteljnog rublja u asu kad lastavica usne na mjeseini.

Jutros sam vidio ivu enu. Dolazila je s groblja s kosom kiom na licu, sa zapjenjenim vlasima, s namjernim dodirom cijelog dlana. Dolazim ti skelom, ljubavi moja, da bismo razgovarali o zemaljskoj srei, da bi otkrila moju pjesmu, jer samo tvoja lampa svijetli, Marion. Nou, kad usnule ribe podijele vodu na dvije polovine, drhtat e zvijezde, satovi javiti pono, a uplaene ptice kruit e iznad gnijezda i tada, upravo tada izii emo na balkon zajedno i rukom tek tako pruenom u tamu pozdraviti mjesec. Grudi e ti do jutra biti uplaene i dozvolit u ti da ruku do lakta uroni u vodu zdenca. Budi snana kao plavilo, a na rastanku rastvorena kao vjetrenjaa. Zatim emo u rukama, koje e mirisati na na doivljaj, ti nevina medu enama, ponijeti eir i do jutra hvatati padajue zvijezde kao leptire.

GOLOB

566

LINA KOSTENKO (1930)

UKRAJINA

UMI VATRA

umi, gori vatra veseli satana, crvenim se smehom otima iz pei... A ja sam uz prozor elom prikovana i tuga mi kriom obuzima plei. Samotna, za srcem, po oh u svet novi, da uz tebe na em kutak ubeita. Misli moje, misli divlji golubovi, itee niz polja plava utoita. I pobegoh sama u sneg, u nesutra, da prona em kljue duevnih tiina, a prona oh samo gorku tugu jutra, au koju pijem ko u mladog vina. I nekakva uda ekam da se dese... No upijam crnu i drhtim od svega. Ako voli sam e nai, bez adrese, moj ubogi prozor za morima snega. I gle, plovim sama u gluvi as dana, na prozorskoj santi, u studeno vee, a u pei spava veseli satana, eene mu ape u pepelu klee. I tako dok jutru ne pomodri lice, dok vozova ranih ne ujem pitanje, do beskraja, kao u tami enice, u nespokoj tihi iri se ekanje...

RAKOVI

567

LIANA DASKALOVA (1927)

BUGARSKA

BIJELE KOSE

Rano pada snijeg na visoki vrh... Rano su tvoje kose pobijelile, dragi! Provlaim kroz njih ruke uz pritajen dah, snjegovi moji bijeli, snjegovi neuporedivi... Bile su to zlatne kose... Kad se u zoru ispravljala tvoja glava na bijelom uzglavlju, ko to se sunce nehajno, prosuvi zlatne iskre, zaas podizalo nad morem osvijetljenim... Silne su bure urlale rani snijeg su nanijele, ovjenale su zauvijek tvoje elo nepokorno... Ti e uvijek biti isti u zori i u mraku, kao ponosni vrh to ga kroz prozor vidim. Snjenobijele uvojke na putu je posula rosa, kao to padaju zvijezde na vrh u planini, kao to mrak pokriva smolastu moju kosu, ko to nas izlazak sunca poznatim cjelovom dira. Vi ste morska pjena, a moj dlan je amac, on kroz vae njeno pijanstvo zaljubljeno plovi, vi ste prozraan oblak, od mjeseca obasjan nou, i magla u kojoj lutam kada sanjam. Bijele meke kose! Kao mlijeni put noi, moda ste vi isto tako zvijezde razasute? O sijajte za mene cijelog ivota, do smrti, jer ja sam no ako svjetlosti nemam!

KEPESKI

568

PENJO PENEV (1930-1959)

BUGARSKA

LASTAVICE Tebi Crni krstovi proumili su zrakom lastavija krila krue iznad nas... Opustjet e dani, da i ne zna kako lastavice lete, posljednji je sat... Mila moja! matah, tugovah za tobom s jatom ovim sutra i ja u na jug! Ne nagledah te se. Ne grlih te. Zbogom! Na stazama bijelim ti ostaje tu... Doletjet e jato, o ljubavi blaga, lastavice tebi vratit e se sve... Samo ja se vie vratit neu, draga o neprealjena, nikad, ni za tren!... ... Crni krstovi ve prostrli su sjene crna krila krue, drijema mali trg... Zbogom treba rei, a ti si kraj mene utei te gledam... i mislim na smrt...
PARUN

569

CENE VIPOTNIK (1914)

SLOVENIJA

VJERNOST

Bjei od mene, ne dokuujui da sam amiji od debala ovih kestena gle, sunce se na njih blago naslanja a ja jad samoe, samujui, u srce primam i bljetava se sanja lomi ko tuom stabla potuena. Uvijek sam sam: ti iezne za okukama svijeta... nestane niz neku stazu. Pod busenje trava legnem li, sruen, vrele iskre elja ugasit e tama. No posljednjim mrakom posve zasut, grliti jo u sjenu tvoje due.
SLAVIEK

BLAE KONESKI (1919)

MAKEDONIJA

VIJ

Zakljuah te u svijesti kao u pononoj crkvi. I kao to svijee blijede kad se gase, tako blijedi sada i ti, a sveci te pohlepno slijede. Ovdje si zatoenica, za koju sam se toliko puta zavjetovao. Ali otkucava pravi as, i sve mi kae treba da se javim.

Dolazim kao strani Vij, sivih oiju, mrtva glava, sav sam zemlja edna. Da, straan sam, a ti si blijeda, jer njenost ti nosim u tvrdim grudima. Primiem se kao strani Vij, ali tajanstvenu su ve povukli crtu, i im ja stignem do te crte, rue se, otro, u ponor stijene. Ruim se u taj ponor i ja sav edan, ko pijesak. I ginem ve, Ja, Vij, koji je domami u svijesti udno, ali bez snage da se vine do tebe.
KEPESKI

VESNA PARUN (1922)

HRVATSKA

TI KOJA IMA NEVINIJE RUKE

Ti koja ima ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrinost. Ti koja umije s njegova ela itati bolje od mene njegovu samou, i koja otklanja spore sjenke kolebanja s njegova lica kao to proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime poinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu leaju, i no tvojega glasa vonjak jo nedodirnut olujama.

571

Onda ostani pokraj njega i budi pobonija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka to se pribliuju nedunim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje hui. ei njegovim alom. Neka te susreu oaloene pliskavice. Tumaraj njegovom umom. Prijazni guteri nee ti uiniti zla. 1 edne zmije koje ja ukrotih pred tobom e biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noima otrih mrazova. Neka te miluje djeak kojega zatitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti mirie cvijee koje ja zalijevah svojim suzama. Ja ne doekah najljepe doba njegove mukosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustoili pogledi gonia stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja neu nikad voditi za ruku njegovu djecu. I prie koje za njih davno pripremih moda u ispriati plaui malim ubogim medvjedima ostavljenim u crnoj umi.

572

Ti koja ima ruke nevinije od mojih budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad neto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se ude, i susjede koji ale moju strpljivost. Ti koja ima ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu!

ACO OPOV (1923)

MAKEDONIJA

PJESMA

Budi zemlja nepodatna i tvrda. Budi nijema statua na stolu. Nasmijei se prolaznosti. I izrasti, runa, u kamenu i bolu. Budi nebo. Plavetnilo moje. Zvijezda snoplje. ivo vrijeme u etiri zida. Zabodi se u srce. Nepogreivo kao koplje. I podupri me ko karijatida.
KEPESKI

573

IVAN MINATTI (1924)

SLOVENIJA

NAS DVOJE

Nas smo dvoje tiho, zaboravljeno groblje. U nama mrtva ljubav spava. Tiinu, gdje vjenost me u tronim krievima drijema, katkada samo samotna ptica naruava. Zacvrkue, strese se, otprhne... ko da od nas neka strava bije. I ponovo na davne uspomene teak mir se slegne i na dva smo groba nalik, ko i prije. Ah, nekad bijasmo nemirne proljetne grane: u zagrljaj drhtav svoje lie slagasmo. Nekad sebe u nama smo strasno traili, sad odavno ve jedno za drugim ne tragamo. Svaki za se hodamo ovim neveselim svijetom i ni teki ni laki nisu nam sni. Tako emo koraat do kraja puta, ti ne vie ja, ja ne vie ti.
SLAVIEK

574

CIRIL ZLOBEC (1925) SLOVENIJA

PA IPAK

Uljudnost i taj tvoj smijeh su lani i oi to su tugu skrivale u oima mojim tek su lai traile, dok su me optuivale. Znam, ni najiskreniji pogled, draga, bez lai nikad nije, a rije je lana i kad je proaptana, kad srce izgovori je. Pa ipak... Sklopi oi, ponesena, poljubimo se, tuni od boli, u poljupcu lai moda nema, jo nema, i znat e da li te volim.
SLAVIEK

BRANKO V. RADIEVI (1925)

SRBIJA

LJUBOMORA

Tada je pevao dan u granama topola. Setim se tebe i odmah mi grena miso. Jutrom reka, a ti ludo gola. Pa miljah da je reka muko ja bih od bola vrisko.

575

I ja sam mogo ribe klati. Nisam verovo grmu, niti enskoj jovi. Ti si se mogla i mladom klenu dati. Iz tvog su ela nicali beli rogovi. Tada je pevao dan u granama topola. Da bi te videla trska je porasla za dva kolenca. Dolazile su zveri oba pola. Iz tvojih grudi htela su potei dva bela studenca. I ja sam mogao da padnem na kolena. Bio sam snaan junac a ti mlada mati. I gledao sam dva tvoja oka zamagljena zbog kojih kljua krv i snaga ludo pati. Tada je pevao dan u granama topola, Tvoja sam bedra zvao sapima, igraice. Oseao sam: iz mog ela rastu dva roga vola. Kako da stignem noge takve trkaice. Bio je to ludi galop, od jutra pa do noi. Povaljali smo trave, izranili ita. I gledali smo se na svetlu, svojoj bledoi, ja zdepast, debelog vrata, ti bela tankovita.

576

I presta da peva dan u granama topola. udno: rasle su ume sa korenjem gore. U vuka oi pune vujeg bola. U vodi ribe vode tajne razgovore. I bila su dva neba, jedno je u reci. I svaka je grana imala toplinu ruke. Plovili su neki udni, crni meseci, s usnama da ljube, s rukama za kurjake. I presta da peva dan u granama topola. Bi vee. Ti si leala na paprati. A ja sam bio mladi, slab, bez ona dva roga vola. Pa videh: ti bi se mogla i mladom kurjaku dati. Da sam ti bije rei riknuo ti bi znala. I nikad blie nou ne bi moja ruka. Pobegoh, sa mnom su i debla posrtala. Pratila su me dva grozna oka, tvoja ili tvog vuka.

ZVONIMIR GOLOB (1927)

HRVATSKA

OBINA PJESMA

Sve je neobino ako te volim, vrtuljak to se okree igrake i djeca. Vee koje silazi spava u mojoj dui.

Znam, vee koje silazi, stepenice, vjetar, sve same obine stvari to se ne mogu ponoviti, jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavlja u meni. Sve je neobino ako te volim: more skida i svlai svoje plaljivo tijelo, zatvorenih oiju i vlano od poljubaca. Ja vie nisam isti, sluajuc glas na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kia mijenjam te u sebi. Samo rue to tonu. Tjeskoba, obina pjesma, plai ponovo dok svoje teke vjede zaboravlja u snu poput marame na licu koje bdije. Sve je neobino ako te volim, ako te volim. Zagledana u nebo ti postoji kao svjetlo pregaeno u tmini.

STEVAN RAIKOVI (1928)

SRBIJA

ZLATIBORSKA PESMA

Ako se nebo irilo kao plava uteha, Ako je sunce imalo neto od tvoga disanja; Mi smo bili dva bora, tuna, bez greha, Dve grane to se lome i utanje... dva pitanja Izgovorena tiho kao kamen da pita (Tiho, sasvim, da se do besujnosti uje), Skoro nemuta: tako samo priaju ita Svoju nejasnu ljubav u vetrovima to huje.

578

Znam: odvojilo se neto od svega, ko ostrvo, I postojalo tako, samovalo, samo; Ako smo zvali: ljubav tiho je umelo drvo To, na kom je rasla misao da neto znamo. Zato su ulazile u nas daljine, one daleke. Pa oticale lepe kao zvezdano nebo, i gue, Od njih su nam ruke bivale po dve nemirne reke Sa pustim obalama to trae blago ue. Ako su trave imale prste koji nas prose I ptice, iznad, u perju slutile potoke: Bio sam u tvom oku krila to se nadnose Nad vode strano zelene, izgubljeno duboke. Dok je mirovalo, u vrhu, oblaje zaustavljeno Kao podvodno stenje u nebeskoj dubini Iz ponoi se dizalo tvoje koleno I sjalo belu svetlost po tunoj jednoj tiini. Pa ako su padine bile dlanovi zaborava I vrhovi bez ravnotee, u udnom znaku samoe; Nas su njihala dva mora nebo i trava Na crnom unu ljubavi gde raste glad i voe. Zato smo (ne znam) slutili da noi ne umiru I verovali u sve to kao u meso i kosti. O mi smo bili tek dva kamena u viru Baena sa tanke grane prolaznosti.

579

SRBO IVANOVSKI (1928)

MAKEDONIJA

ZEMLJA I povedoh je do rijeke

vjerujui djevojka je... Lorca alila je stabljike zapaljene vrelim tijelom i nije ula kad vjetar zaplaka u travi. A mislila je dubine e ugasiti e i prste je lomila u grudima zemlje. Jer je u njoj htjela da ostavi plamen svoga ela. I umirala je, a moda je samo sebe traila, nemona da otkrije svoju prisutnost nijemu. Po bedrima su ve klizili tu i prsti i sve je laka bila zemlja pod njom. Ruke su postale rijeke. I protekle su nemirno. Jer ih je zemlja crna zemlja upila. I onda je tek shvatila da je oduvijek, oduvijek bila dio nje i da se sa njom stopila.
K.EPESKI

580

SLAVKO MIHALI (1928)

HRVATSKA

PRIBLIAVANJE OLUJE

Pogledaj one oblake, Vera, zato uti Nisam, zaboga, ivotinja, ali evo kie Kako je naglo zahladilo Daleko smo od grada U redu, Vera, nikad neu zaboraviti to si mi darovala Mi smo sada jedno i emu govoriti uti oblaci obino donesu tuu Sve je ve nijemo, zrikavci i ito Ako ti eli, moemo i ostati Bojim se za tebe, za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najvii (i tako prokleto sami) Mnogi e ratar veeras kukati nad zrnjem rasutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plai, Vera, to su samo ivci I oni slute oluju Kaem ti, ivot je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih kapi, sad e poeti urnebes Zakopaj haljinu, gle i cvijee se zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se neto dogodi Dakako, ovo e mjesto u mojem sjeanju ostati sveto Molim te bre koraaj i nemoj se osvrtati

JOSIP PUPAI (1928 -1971) HRVATSKA

MOLITVA LJUBAVI

Kad me ispuni postajem svijetao iznutra i, svijetlei, obasjavam prostor u koji te unosim Kad te nestane odjednom potamnim Tvoje useljavanje i iseljavanje preobraava me kao to mijene preobraavaju godine Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba daj u trenutku moga djela ostani prisutna u meni Tek tako bih nestvaran za ivot sjao iz krute skamenjene prolosti u nedodirnute zrakama tvoje njenosti tamne ponore dua

582

MILIVOJ SLAVIEK (1929)

HRVATSKA

O LJUBAVI I O MOJOJ LJUBAVI

Jedina je budnost sputenih kapaka ljubav, 0 ona me, najzad, budi. Ljubav je ubrus pri ruku i veeri. Ljubav i ja u krevetu lutamo njenim kosama. A njena je put miris sna. Strast sna. Njene su oi dua sna. Toplina sna. Osmijeh je njen zastava sna. Pravac sna. Mi, ljubei se, prijateljujemo Meni je jeka potrebna! Ljubav raeljava melodije eljem od njenih pokreta, i elja die slikama melodija, nutrinom melodija Ljubav, ko smjelost, kad su koraci sami, vee osamljuje, jer vee je ljustva ljubavi, i ja se po njoj penjem do suza. Meni je potrebna moja jeka, njoj je potreban moj glas. Ljubav me budi, ljubav me gleda iz kave, i lica je zau ena. A zapravo, ljubav nosi oklope godinjih doba, i kaiprst ljubavi mjeseci su, namjere. Ja nestajem, prelazim u njezinu blizinu.

JANEZ MENART (1929)

SLOVENIJA

STARA PJESMA

Ti ljubi druge, ja u tebe ljubit, ja na te stavih sve to sam imao, mnogiput ve mnogi znao je izgubit, jer je volio koju nije smio. Ti ljubi druge, ja u tebe ljubit i eljeti da bude nevjernome ena, da ti njega, a on da drugu ljubi, da tako i ti bude poniena. Ti ljubi njega, ja u tebe ljubit, a tvoj e dragi, isto tako, drugu; nastoj da drugi tu drugu mu snubi, i svijet e lijepo vrtjet se u krugu.
SLAVIEK

MATEJA MATEVSKI (1929)

MAKEDONIJA

JEZERO

Ti si to moje jezero. Taj cvijet voda i neba rupa u tijelu polja ptica u zagrljaju brijega Jesi li ti taj starac to sunce taj govor to mi s obale na obalu s talasa preko talasa dolazi

584

Dugo te traim jezero ali gdje li si mi ti u oku valova u grlu kamena pritajena rosa na dlanu planina glas odavna spaljen i pren u pepelu voda Ti jezero divno si i sjajno krzno od kuna vuji zub jasike list blejanje zvona ti jezero spokojstvo si i buna u tri stotine runa kad te snagom dunje oplodi ona No nikad mi nisi tu ti stijeno rastopljena okom sunca dahom povjetarca ti ivo srebro nepodatnih ljeta ti otkosu sijena ti maku crveni ti cvjetanje pjene Ti si mi jezero ikona davno to se rodi pod paletom sunca na usnama monaha ti si vojnik sedmogodinji ti pealba si grobna ti nevjesta ti ekanje ti smrt i umiranje u nama Ti si to moje jezero. Ti si mi to sada. Prilegla u travi u cvijetu na stijeni ednoj ali val je tvoj ptica to leti bez sjene i sve je ve pjena i duga i vjetar I jezero si uvijek. Tu si a vjeno te nema s jednom obalom s krugom s obruem to mi pogled stee na jednom vrhu na dnu i u grmu jednom iz kojega mi zvijer tajno neprestano bjei Ti si mi to jezero. Ta ljepota i ena. Pjeano podne. Jarbol zaboravljenih krila. utim prisutno si. No obala je sva u pjeni kao da nisi jezero kao da nisi ni bila.

585

A ipak si ti jezero tuga izgubljena u polju zagrljaj brda sunce uvijek samo s jednom obalom s obruem s pogledom jednim zagledan u sebe kao kamen kao plamen.
KEPESKI

GANE TODOROVSKI (1929)

MAKEDONIJA

SONATINA

Sada snivani,

smo

samo smireni

spokoj, spokoj

samoa i svjeina Praznino prhni prepelice, pepeljasta prepelice podnevom u polju. Tu je toliko tiho,

tajanstveno i tiho ba za tugovanje Magijskim namrekane mukom minute mami, mami

Mirovanje! Mirovanje!
ICEPESICl

586

IVAN SLAMNIG (1930)

HRVATSKA

BARBARA

Veernja akula barba Nike Barbara bjee bijela boka Barbara bjee vrsta, iroka Barbara bjee naa dika Barbara, Barbara lijepa ko slika. Kad si je vidio, gospe draga, kako je stasita sprijeda i straga, srce se strese ko val na alu ko tandarac lagan na maestralu. To je lada to rijetko se ra a, to je prova staroga kova, to je krma to sitno se drma kad vjeto promie izme u molova ko mala krmarica izme u stolova. (Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara, modro, bijelo i crno farbana!) Je 1 danas u brodova takav stas, ima 1 jo ljudi poput nas, ima 1 jo mora, ima 1 zemalja, ima 1 jo vina, koje valja? U kakvim olujama imadoh sreu! Na kakvim sam munjama palio svijeu! Koliko puta rekoh na siki: Kupit u svijeu svetome Niki ako se spasimo Barbara i ja, e tutti quanti in compagnia.
1

i svi koliko nas je u drutvu.

587

Kakvo sve more vidjeh daleko! Bilo je jedno bijelo ko mlijeko, morske smo krave muzli jutrom, uveer bijeli kruh sa putrom. A uto more uto ko limun! Odonda sam za skorbut imun. Bijela jedra i bijela bedra, svojeglava Barbara, Barbara dobra, spora ko kornjaa, brza ko kobra, nijedan brod joj nije rod! More je tamnocrvene boje, stari mornari na palubi stoje. Parone, dobar odabraste pravac, more je gusti stari plavac. Jo jedan kabli nek pro e kroz stroj provjere radi nalog je moj. Barbara brodi, more nam godi, nijedna stvar ti nije par. I tako je Barbara sve dalja i dalja, crvenim morem se pospano valja e il naufragar xe dolce in questo mar. 2

588 I brodolom je sladak na tom moru.

POPIS PJESNIKA PO ZEMLJAMA I LITERATURAMA KOJIMA PRIPADAJU

AFRIKA ile

Narodne pjesme 218 219 AMERIKA

(USA)

Gabriela Mistral (1889-1957) 401-402 Pablo Neruda (1904-1973) 404-406

Argentina

Narodne pjesme 220 222 Edgar Allan Poe (1809-1849) 246 Walt Whitman (1819-1892) 303 Emily Dickinson (1830 1886) 303 Sidney Lanier (18421881) 304 James Weldon Johnson (1871 1938) 305 Sara Teasdale (1884- 1933) 378 Ezra Pound (1885) 379-380 Hilda Doolittle (1886-1961) 380 Conrad Aiken (1889) 381 E. E. Cummings (1894-1962) 382383 Langston Hughes (1902 1967) 385 Gwendolyn Brooks (1917) 536 Allen Ginsberg (1926) 537
AMERIKA, I-ATINSKA Meksiko

Alfonsina Storni (18921938) 403 Urugvaj Delmira Agustini (1886 1914) 399 Brazil Manuel Bandeira (18861968) 410 Ribeiro Couto (18981963) 412 Cecilia Meireles (1901) 412 413 Augusto Frederico Schmidt (1906) 415 Vinicius de Morais (1913) 533 Jose Tavares de Miranda (1919) 534 Joao Cabral de Melo Neto (1920) 534 Ledo Ivo (1924) 535

Narodna pjesma 223 Sor Juana Ines da le Cruz (1651 1695) 160 Amado Nervo (1870 1919) 340 Octavio Paz (1914) 523 Efrain Huerta (1914) 523
Kuba

Emilio Ballagas (19101954) 406

Nikaragva

Ruben Dario (1876- 1916) 338 Joaquin Pasos (1915 1947) 525 Ernesto Cardenal (1925) 527
Venezuela

ARAPSKA POEZIJA Imrul-Kais (umro 540), Arabija 53 Kuthaijir (umro 723), Arabija 55 Kais Ibn al-Mulavah (8. st.) 55 Abu Nuwas (748 814), Irak 57 59 Ibn al-Mutas (861908), Irak 59 Ibn Kuzman (1095 1159), Andaluzija 81 Nepoznati pjesnik 82 Ibn al-Dabari (umro 1240), Sirija 82 AbulKasim al-Sabi (19091934), Tunis 510 Muhamed al-Asmar (1915), Egipat 550 Salah Gahin (20. st.), Egipat 550 ARMENIJA Narodna pjesma 209 Nahabed Kuag (16. st.) 177 BJEL0RUSIJA

Jose Ramon Medina (1921) 526 Peru Narodne pjesme Keua 223 226 Carlos Oquendo de Amat (18991936) 404 Gustavo Varcarcel (1921) 525

Janka Kupala (1882-1942) 449 Jakub Kolas (1882- 1956) 450 Maksim Bogdanovi (1891 1917) 451 589

BUGARSKA Narodne pjesme 188189 Ivan Vazov (1850- 1921) 320 Kini Hristov (18751945) 321 Nile. Vas. Rakitin (1885 1934) 477 Elisaveta Bagrjana (1894) 477 Nikola Vapcarov (19091942) 479 Liana Daskalova (1927) 568 Penjo Penev (1930-1959) 569
EKA

ESTONIJA Narodne pjesme 192193 Marie Under (1883 ?) 498 Henrik Visnapuu (1890) 498 Hilda Dresen (1896) 499 Minni Nurme (1917) 553
FINSKA

losef Vaclav S'idek (1845 1912) 308 Jaroslav Vrchlicky (1853 1912) 308 Karel Toman (1877-1946) 309 Josef Hora (1891-1945) 457 Jiri Wolker (19001924) 458 Vitezslav Nezval (1900 1958) 458 Frantiek Halas (1901) 459 Jiri otola (1924) 560-561
DAGESTAN Narodna pjesma 213 DANSKA

Eino Leino (1878-1926) 359 Olavi Paavolainen (1903) 497

FRANCUSKA Narodne pjesme 205 207 Charles dOrleans (1394 1465) 117 Francois Villon (1431 1480) 117 Clement Marot (1496 1544) 135 Maurice Sceve (1510 1564) 135 Pierre de Ronsard (1524 1585) 136 138 Louise Labe (1526- 1566) 138- 139 Philippe Desportes (1546 1606) 140 Agrippa dAubigne (15521630) 141 Voiture (1598-1648) 142 Theophile de Viau (15901626) 143 Andre Chenier (1762 1794) 248 Alphonse de Lamartine (1790 1869) 248 Victor Hugo (1802- 1885) 251 -252 Gerard de Nerval (1808 1855) 252 Alfred de Musset (18101857) 253 254 Theophile Gautier (1811 1872) 254 255 Charles Baudelaire (1821 1867) 283 284 Paul Verlaine (18441896) 285 287 Arthur Rimbaud (18541891) 288 Emile Verhaeren (1855 1916) 289 291 Henri de Regnier (18641936) 292 Francis Jammes (18681938) 293 Paul Valery (1871 1945) 334 Paul Fort (1872-1960) 335 Max Jacob (18761944) 335 O. V. de L. Milosz (18771939) 336 Guillaume Apollinaire (1880 1918) 360 Pierre Jean Jouve (1887 1976) 361 Pierre Reverdy (18891960) 362 Paul Eluard (1895-1952) 363-364 Louis Aragon (1897) 365 Benjamin Peret (18991959) 366 Robert Desnos (19001945) 367 Jacques Prevert (19001977) 368 370 Rene Char (1906) 370 Guillevic (1907) 371 Luc Decaunes (1913) 513 Robert Prade (1917) 514 Yves Bonnefoy (1923) 515 Jacques Dupin (1927) 515 Francuska Guyana Libert Chatenay (1905)

Johannes V. Jensen (1873 1950) 355 Harald Bergsedt (1877 1955) 356 Nis Petersen (1897-1941) 494
EGIPAT

Pjesme starog Egipta 912 (Novije pjesnike vidi pod: Arapska...)

ENGLESKA

Edmund Spencer (1552- 1599) 162 Sir Philip Sidney (1554- 1586) 163 William Shakespeare (15641616) 164 168 John Donne (1572-1631) 168- 169 Robert Herrick (1591 - 1674) 171 Thomas Carew (1595- 1639) 171 Andrew Marvell (1621 -1678) 172 John Dryden (1631 - 1700) 174 Robert Burns (17591796) 239 Walter Savage Landor (17751864) 240 Lord Byron (1788- 1824) 240 Percy Bysshe Shelley (1799- 1822) 241 John Keats (1795- 1821) 241 Thomas Hood (1799-1845) 243 Lord Tennyson (18091892) 244 Christina Georgina Rossetti (18301894) 300 Thomas Hardy (1840 1928) 300 William Butler Yeats (1865 1939) 301 302 David Herbert Lawrence (18851930) 372 Thomas Stearns Eliot (1888 1965) 373 Wystan Hugh Auden (1907) 373 374 Stephen Spender (1909) 375 376

518

Senegal

ITALIJA

Leopold Sedar Senghor (1906) 517 Madagaskar Flavien Ranaivo (1914) 519
GRKA Starogrka

Arhilon (7. st. stare ere) 19 Sapfo (oko 628 568. stare ere) 19 21 Anakreont (6. st. stare ere) 22 Anakreontika 23 Ibik (6. st. stare ere) 24 Praksila (6. st. stare ere) 24 Nonos (4. st. stare ere) 25 Nosida (oko 330. stare ere) 26 Meleagar (130 60. stare ere) 26 27 Rufin (1. st.) 27 28 Konzul Makedonije (5. st), Bizant 51 Pavao Silencijarij (520 575), Bizant 51 52 Nepoznati pjesnik (10. St.), Bizant 76 Nepoznati pjesnik (14. st.), Bizant 76
Novogrka

Narodne pjesme 195 Kostis Palamas (18591943) 323 Georgios Drossinis (1859 1951) 324 Konstantinos Kavafis (1863 1933) 324 325 Miltiadis Malakassis (1869 1943) 325 Konstantin Hatzopulos (1870 1921) 326 Apostolos Melahrinos (1880 1952) 327 Kostas Urani (1890 1953) 503 Giorgos Seferis (1900) 503 504 J. M. Panajotopulos (1901) 505 Maria Polyduri (1902 1930) 506 Odiseas Elitis (1911) 506
GRONLAND Eskimska narodna 220 GRUZIJA

Narodna pjesma 210

INDIJA Jaur-veda 45 Kalidasa (5. st.)

46 Tiruvaluvar (6. st.) 47 Bhavabhuti (7 8. st.) 48 Amaru (7. st.) 49 Bhartrihari (7. st.) 50 Sarmad (17. st.) 50 Rabindranath Tagore (1861 1941) 331 Naiu Saroijni (1879-1949) 333
INDONEZlJSKI ARHIPELAG Narodne

Narodne pjesme 197198 Chiaro Davanzati (umro oko 1280) 96 Compiuta Donzella (13. st.) 96 Guido Cavalcanti (oko 1255 1300) 97 98 Dante Alighieri (1265 1321) 98 99 Cecco Angiolieri (oko 12601313) 100 Francesco Petrarca (1304 1374) 100 106 Giovanni Boccaccio (1313 1375) 106 Sacchetti Franco (13301400) 107 Nepoznati pjesnik (14. st.) 107 Matteo Maria Bojardo (1441 1494) 119 Lorenzo de Medici (1448 1492) 120 Angelo Poliziano (1454 1494) 121 Jocopo Sannazaaro (1458 1530) 122 Lodovico Ariosto (1474 1533) 123 Gaspara tampa (1523 1554) 123 Torquato Tasso (1544 1595) 124 126 Ugo Foscolo (17781827) 256 Giacomo Leopardi (1798 1837) 257 Giosue Carducci (1835 1907) 295 Gabriele DAnnunzio (1863 1938) 295 Umberto Saba (1883 1957) 416 Dino Campana (1885 1932) 417 418 Vincenzo Cardarelli (1887 1959) 418 419 Giuseppe Ungaretti (18881970) 419 Eugenio Montale (1896 1981) 422 Salvatore Quasimodo (1901 1968) 423 424 Cesare Pavese (1908 1950) 424 Alfonso Gatto (1909) 425 Attilio Bertolucci (1911) 520 Giorgio Caproni (1912) 520 Franco Fortini (1917) 521 Elio Pagliarani (1927) 522 IZRAEL (Stara hebrejska knjievnost, Biblija) Nepoznati pjesnik (Pjesma nad pjesmama) 13
JAPAN

pjesme 215 ISLAM > Magnus Stelansson (18841942) 495 lomas Gudmundsson (1901) 495

Carica Iwa no Hime (4. st.) 44 Otomo no Jakamoi (720 785) 69 Muimaro (8. st.) 70 Princ Narihira (825 880) 70 Gospoda Kamai (834 885) 71 Oikoi no Mitsune (859 907) 71 Mibu no Tadamine (868 960) 7172 Nepoznati pjesnici (9. st.) 72 73 Terange (10. st.) 73 Nepoznata pjesnikinja (10. st.) 73 igejuki (11. st.) 74 Gospoda Ino Beto (11. st.) 74 Gospoa Izumi ikibu (11. st.) 75 Daigaku Horigui (1892) 511 Jaso Saido (1892) 512 Kacumi Tanaka (1911) 512

591

JUGOSLAVIJA Narodne

pjesme 182 187 Crna Gora Risto Ratkovi (19031954) 472

Hrvatska

Dore Dri (1461 1501) 128 Hanibal Lui (1485 1553) 130 Ivan Buni (14941658) 132 Petar Preradovi (1818 1872) 276 Rikard Jorgovani (1853 1880) 280 Silvije S. Kranjevi (1865 1908) 311 Antun Gustav Mato (1873 1914) 314 Janko Poli-Kamov (18861910) 462 Tin Ujevi (18911955) 464 Miroslav Krlea (18931981) 465 Antun Branko imi (18981925) 465 Gustav Krklec (1899-1977) 469 Dobria Cesari (1902 1980) 471 Dragutin Tadijanovi (1905) 474 Vesna Parun (1922) 571 Zvonimir Golob (1927) 577 Slavko Mihali (1928) 581 Josip Pupai (1928 1971) 582 Milivoj Slaviek (1929) 583 Ivan Slamnig (1930) 587 Karlo Puci (1461 1522), latinist 127 Elije Lampridije Crijevi (1463 1520), latinist 128 Rajmund Kuni (17191794), latinist 227
Makedonija

Milo Crnjanski (18931977) 466 Rade Drainac (1898-1943) 446 Desanka Maksimovic (1898) 467 Duan Mati (1898) 468 Oskar Davio (1909) 475 Branko V. Radievi (1925) 575 Stevan Raikovi (1928) 578
KANADA

Anne Hebert (1916) 538 Jean-Guy Pilon (1930) 539 Ronald Everson (1930) 539
KATAL0NIJA

Blae Koneski (1919) 570 Aco opov (1923) 573 Srbo Ivanovski (1928) 580 Mateja Matevski (1929) 584 Gane Todorovski (1929) 586
Slovenija

Ausias March (1397 1459) 115 Jordi de San Jordi (1397- 1425) 115 Joan Maragall (1860-1911) 337 Josep Carncr (1884 1970) 396 Carles Riba (1893- 1959) 397 J. V. Foix (1894) 397 Tomas Garts (1901) 398 Jordi Cots (1<)I8) 532 KINA Zbornik I-KING (11 5. st. stare ere) 42 Kou e (1. st. stare ere) 43 Vang Seng Ju (6. st.) 61 Van Vej (701-761) 61 Li Tai Po (701-762) 62-64 Tu Fu (712-770) 64-65 ang Czi (8. st.) 65 Nepoznati pjesnik (8. st.) 66 Nepoznati pjesnik (8. st.) 67 Li San Jin (812-858) 67 Li O Ej (9. st.) 68 an Tiju Lm (12. st.) 84 Li I Han (13. st.) 84 ej Min (1859-1901) 328 Ma Huang ung (1861 ?) 329 Tung Liu Fan (1863?) 329
KIRGIZIJA Narodne pjesme 210 KOREJA

France Preeren (1800 1849) 276 Dragotin Kette (1876-1899) 316 Oton upani (1878-1949) 317 Josip Murn-Aleksandrov (18791901) 318 Alojz Gradnik (1882 1967) 461 Cene Vipotnik (1914) 570 Ivan Minatti (1924) 574 Ciril Zlobec (1925) 575 Janez Menart (1929) 584
Srbija

Narodna pjesma 215

KURDISTAN

Narodna pjesma 213

LETONIJA

Narodna pjesma 194 Edvarts Virza (1883-1940) 500 Ludmila Jevsejeva (1915) 552
LITVA

Branko Radievi (18241853) 277 ura Jaki (1832-1878) 278 Jovan Jovanovi-Zmaj (1833 1904) 279 Laza Kosti (1841-1910) 279 Aleksa anti (1868- 1924) 312 Jovan Dui (18711943) 313 Milan Raki (1876- 1938) 315 592 Vladislav Petkovi-Dis (1880 1917) 318

Mykolas Vaitkus (1883) 501 Kazys Iniura (1906) 501

MA ARSKA

Balassa Balint (1551-1594) 176 Sandor Petoti (1823-1849) 281-182

Gyula Juhasz (1883 1937) 480 Mihaly Babits (1883 1941) 481 Dezso Kosztolany (1885 1936) 482 Julio Baghy (1891) 483 Attila Jozsef (19051937) 484 Miklos Radnoti (19091944) 485
MONGOLIJA Narodne pjesme 212 NIZOZEMSKA

PERZIJA

Omer Hajjam (10401123) 78 Saadi (oko 1193-1250) 79 Hafiz (14. st.) 79-80
POLJSKA

Herman Gorter (1864 1927) 354 Martinus Nijhoff (18941953) 486 Gerrit Achterberg (19051962) 486 Jan Elburg (1919) 544 Gerrit Kouwenaar (1923) 545 Lucebert (1924) 545 Hugo Claus (1929) 546
NOVI ZELAND Narodna pjesma 217 NORVEKA

Mikolaj Rej (1505-1569) 175 Jan Kochanowski (15301584) 175 Adam Mickiewicz (1798 1856) 273 Juliusz Slowacki (18091849) 273 274 Adam Asnyk (1838 1897) 275 Julian Tuwim (18941969) 452 Kazimierz Wierzynski (1894) 454 Jaroslaw Iwaszkiewicz (1894) 455 Julian Przybos 0901) 455 Tadeusz Rozewicz (1921) 555 Wislawa Szymborska (1929) 556 Stanislaw Grochowiak (1934) 557 Jaroslav Marek Rymkiewicz (?) 558
PORTUGAL

Sigbjern Obstfelder (1866-1900) 357 Olav Aukrust (1883-1929) 492 Gunnar Reiss-Andersen (1896) 492
NJEMAKA

Narodne pjesme 208 209 Walther von der Vogelweide (1170 1228) 109 Klara Hatzlerin (15. st.) 110 Christian Hoffmann von Hoffmannswaldau (16171679) 178 Ludwig Heinrich Christoph Holty (17481776) 228 Johann Wolfgang Goethe (17491832) 228-231 Friedrich Holderlin (1770 1843) 232 Friedrich Schlegel (1772 1829) 233 Novalis (1772-1801) 234 Clemens Brentano (1778 1842) 235 Heinrich Heine (1797 1856) 235 237 Nikolaus Lenau (1802 1850) 237 238 Rainer Maria Rilke (1875 1926) 349 350 Else Lasker-Schiiler (1876 1954) 351 352 Hermann Hesse (18771962) 353 Emmy Ball-Hennings (1885 1948) 427 Georg von der Vring (1889) 427 Bert Brecht (1898- 1956) 428 Manfred Hausmann (1898) 429 Erich Kastner (1899) 430 Marie Luise Kaschnitz (1906) 431 Rudolf Hagelstange (1912) 540 Hans Egon Holthusen (1913). 540 Karl Krolow (1915) 541 542 George Forestier (1920) 543

Narodne pjesme 203 204 Martin Codax (umro 1250) 91 Bernal de Bonaval (13. st.) 92 Ruy Fernandez (13. st.) 92 Joan Zorro (13. st.) 93 Pero da Ponte (12001250) 94 Kralj don Dinis (1261 1325) 95 Luis de Camoes (1524 1580) 156 158 JoSo Baptista Almeida Garrett (1799 1854) 262 Julio Denis (1839- 1871) 263 Antonio Feijo (1860-1917) 298 Antonio Nobre (1867 1900) 299 Fernando Pessoa (18881935) 408 Sophia de Mello Breyner Andersen (1919) 531
PROVANSA

Vilim od Poitiersa (1071 1126) 86 Jaufre Rudel (12. st.) 87 Bernart de Ventadorn (12. st.) 88 89 Comtessa de Dia (12. st.) 90
RIM (Latinska poezija) Katul (87 54 stare ere) 29 31 Horacije (65 8 stare ere) 31 33 Tibul (4819 stare ere) 33 34 Sulpicija (1. st. stare ere) 35 Propercije (48 16 stare ere) 35 38 Ovidije (43. stare ere 17. nove ere) 38-39 Marcija! (40104) 39 Petronijc (1. st nove ere) 40 Nepoznati pjesnik (3. st. stare ere 1. st. nove ere) 40 RUMUNJSKA Narodna pjesma 194 Mihail Eminescu (1850 1889) 306 Gheorghe Cosbuc (18661918) 306

George Topircianu (18861937) 479 Zaharia Stancu (1902) 480 Veronica Porumbacu (1921 1977) 549 Nichita Stanescu (1933) 549
RUSIJA

Narodne pjesme 189190 Aleksandar Pukin (17991837) 264 266 Fjodor Tjutev (1803 1873) 266 267 Mihail Ljermontov (18141841) 268 269 Nikolaj Nekrasov (1821 1878) 269 Fjodor Sologub (1863 1927) 345 Konstantin Baljmont (1867 1943) 345 346 Ivan Bunjin (18701953) 347 Valerij Brjusov (1873 1924) 347 Mihail A. Kuzmin (1876 1935) 348 Aleksandar Blok (18801921) 432 433 Andrej Bjelij (18801934) 434 Ana Ahmatova (1889 1966) 435 436 Boris Pasternak (18901960) 437 Marina Cvetajeva (1892 1941) 439 Vladimir Majakovski (1893 1930) 440 Sergej Jesenjin (1895 1925) 442 444 Stjepan ipaov (1899) 445 Leonid Martinov (1905) 446 Konstantin Simonov (1915) 447 Jevgenij Jevtuenko (1933) 554
SI JAM

Luis de Gongora (1561 1627) 147149 Nepoznati pjesnik (16. ili 17. st.) 151 Lope de Vega (1562 1635) 152 153 Bartolome Leonardo de Argensola (1562-1631) 153 Francisco de Quevedo (15801645) 154 Bernardo de Balbuena (1568 1627) 155 Jose de Espronceda (1808 1842) 259 Gustavo Adolfo Becquer (18361870) 260 Antonio Machado (1875 1939) 341 342 Juan Ramon Jimenez (1881 1958) 343-344 Pedro Salinas (1892-1951) 386-387 Federico Garcia Lorca (1898 1936) 387 - 390 Vicente Aleixandre (1898) 391 Rafael Alberti (1902) 393 Luis Cemuda (1902 1953) 394 Manuel Altolaguirre (1905 1959) 395 Jose Luis Hidalgo (1919 1947) 529 Manuel Arce (1928) 529
VEDSKA

Edith Sodergran (1892 1923) 488 Inger Hagerup (1905) 489 490 Erik Lindegren (1910) 490 Karl Vennberg (1910) 491 Maria Wine (1912) 547 Bo Setterlind (1923) 547 Tomas Transtromer (1931) 548
TADIKISTAN Narodna pjesma 211 TURSKA

Narodna pjesma 214 SLOVAKA Janko Jesensky (1874 1945) 322 Frano Kral (1903 1955) 460 tefan ary (1918) 562 Milan Kraus (1924) 563 Miroslav Valek (1927) 564 Milan Rufus (1928) 565 Jan Stacho (1936) 565
PANJOLSKA Narodne pjesme 199202 Juan Ruiz (Arcipreste de Hita) (1283 1351) 111 Marques de Santillana (1388 1458) 112 Gil Vicente (14701536) 114 Garcilaso de la Vega (1503 1536) 144 Gutierre de Cetina (15151557) 144 Baltasar del Alcazar (1530 1606) 145 Fernando de Herrera (1534 1597) 146

Narodna pjesma 196 197 Fazuli (16. st.) 179 Nefi Omer (ubijen 1634) 180 Sejrani (18. st.) 180 Katibi-Seydi Ali (18. st.) 181 Faruk Nafiz (1898) 508 Ahmet Kutsi Teder (1901) 508 Devdet Kudret Solak (1907) 509
UKRAJINA Narodna pjesma 191 Taras

evenko (18141861) 271 Ivan Franko (1856 1916) 310 Lina Kostenko (1930) 567
VIJETNAM Narodna pjesma 217

594