Dragan Radulovi

ili avo u tranzicionom Disneylandu

Vitezovi nitavila

Rije uz hrvatsko izdanje Vitezova nitavila

Kada su mi ljudi iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske ponudili da u okviru svoje izdavake djelatnosti obnove izdanje Vitezova nitavila, jer je ono crnogorsko iz 2005. godine odavno iscrpljeno, pristao sam bez ustezanja. U nekoliko navrata, razliitim povodima, potvrdili smo meusobno povjerenje, i smatrao sam prirodnim da Zajednica, ako ve to eli, kao jedan od suizdavaa mojih knjiga u Hrvatskoj objavi i ovaj katalog groteski. Naposlijetku, to moe biti dobra prilika da jo jednom razmislim o svojoj knjizi, da je paljivije proitam, i da ispravim greke koje budem uoio, a kojih, po pravilu, u svakom tekstu uvijek ima vie nego to bi pisac elio da ih bude. Unio sam nekoliko stilskih i pravopisnih ispravki, i to je bilo sve. itajui tekst, shvatio sam da bi ovu knjigu trebalo napisati iznova, uz uvaavanje svega to se u meuvremenu dogodilo, ali za takav poduhvat prosto nemam volje. Zanimaju me druge stvari. Odolio sam iskuenju da katalog dopunim novim likovima, iako su me mnogi dobronamjerni itatelji nagovarali da to uradim, iz razloga to smatram da je razuenost vitezova u tranzicionom Disneylandu pria bez kraja. Uostalom, katalog je vrsta otvorenog teksta, shodno emu onaj ko eli, neka u vlastitoj mati ili na hartiji, ako je ve dokon? dopisuje i prekraja po mjeri vlastite volje i dara. to god itatelj uinio, pisac mu nee zamjeriti, bar to je sasvim izvjesno. Knjievni kritiari koji su podrobnije pisali o mojim knjigama, i u svojim tekstovima uporeivali roman Auschwitz Caf sa katalogom groteski koji se nalazi pred itateljima, bili su u nedoumici da li je katalog uvod ili appendix romanu, oigledno zbunjeni semantikom povezanou ta dva djela, ali nita manje i razlikom koja se u sferi estetskog moe lako uoiti? I pored toga to volim da razmiljam o literaturi, pogotovo onoj koju sam piem, ne bih se uputao u rjeavanje pomenutih nedoumica. Izuzev opaske, da Vitezovi mogu
3

osvijetliti poneko od mranih mjesta iz Auschwitza, iako im to nije bila prvobitna svrha. Bilo kako bilo, ispostavilo se da je ovaj katalog groteski moja najkomunikativnija knjiga, jer su u njemu opisane perverzije tranzicionog Disneylanda veoma bliske itateljima; na alost, odavno su dio naeg svakodnevnog iskustva. I moda je barem u tom pogledu opravdano likove kataloga smatrati nekakvim svjedoanstvom vremena, uz naglasak, dakako, na pojam svjedoanstva, jer o vremenu, iskren da budem ne znam dovoljno U Budvi, 9. aprila 2009. Autor

Uvodne napomene
Osnovna pretpostavka ovog kataloga groteski, ili ako vam je drae, ovog vaara ljudske nedovrenosti, jeste tvrdnja da je u postojeem svijetu ovjek mrtav i da ga nikako ne moemo vaskrsnuti. Poslije uspjeno izvedenog ubistva Boga kao i poslije sistematskog unitenja svake racionalne legitimacije vlastitog postojanja, to je sasvim razumljiv kraj i, ako emo pravo, sudbina kakvu je homo humanus odavno zasluio. Ono to preostaje, reliquiae reliquiarum, jesu tek fenomeni razliitog i nedefinisanog ontolokog statusa, bia bez utemeljenja ije je postojanje mogue identifikovati u rasponu od prizora do nakaze, da navedemo samo osnovnu podjelu unutar kataloga. Blagonakloni e itaoci, vjerujem, pronai koju rije razumijevanja za ovjeka, te e, dobri kakvi ve jesu, otro osuditi namjeru autora da sve to postoji predstavlja u krivom svijetlu i prikazuje sa njegove nakaradne strane. Svijet nije sekularizovani pakao, kazae, i plodovi ove primijenjene demonologije ne pripadaju tako uzvienom biu kakvo je ljudsko. Autor je podlegao tetnim uticajima vremena u kojemu ivi, povikae glasno, oigledno je tranzicioni Disneyland ostavio svoj pogubni peat i na njegovu duu. A zar je moglo drugaije, upitae autor rezignirano, i to e biti sve to e dozvoliti sebi da izgovori u svoju odbranu. Odavno je shvatio da ne vrijedi raspravljati sa takozvanim optimistima, pogotovo da to ne vrijedi initi sa optimistima po slubenoj dunosti kakvih danas ima najvie. Ovaj svijet je oduvijek vapio za sopstvenim opravdanjem, no koji god pisac smatra da je banalna apologija svijeta njegovo intelektualno utoite i oslonac, eto mu ga tamo. Samo neka se docnije ne ali kada ga taj isti svijet savae i ispljune kao neslanu komadinu mesa budui da bolje od toga nije ni zasluio. Pisac ovog kataloga u svojoj naivnosti smatra da je, nakon svih u prolosti obavljenih zadataka i odigranih uloga,
5

posljednje dostojanstveno stanovite onoga koji sebe jo uvijek razumijeva kao mislee bie da inficira ljude skepsom i pesimizmom. No, kako je zdravi razum u stvari miljenje dominantne grupe, tako je u njemu najmanje zdravlja i razuma, a najvie sile. A svaka je sila po pravilu bez milosti i pameti! Zbog toga, o pesimizmu, zdravom razumu i sili ni rijei vie! Nema teksta bez interteksta, staro je pravilo knjievne teorije. Stoga ni tekst koji se otvara pred itaocem nije jednoliko siroe bez sijenke. Od pregledane literature, dakako one koja mu je bila dostupna i od koristi, autor izdvaja samo nekoliko uzora koji su znaajnije uticali na uobliavanje njegovog pogleda: Teofrastove Karaktere kao precizan dokaz da je ljudska priroda u svojoj gnjilosti nepromjenljiva, Primjere ojstva i junatva Marka Miljanova Popovia knjigu koju je autor kataloga proitao u malo iskoenijem kljuu nego to je to uobiajeno u Crnoj Gori iz razloga to ga nita nije toliko nagonilo na razmiljanje kao injenica da je stari crnogorski serdar za potrebe svojega djela morao na raznim stranama i pod lupom tragati za primjerima ojstva i junatva. Oigledno zbog toga to ljudi i junaka na jednom mjestu nije bilo dovoljno, iako su, istini za volju, i njegovi kriterijumi bili preotri. No, kako god, izvjesno je da crnogorsku slavnu prolost valja sagledavati sa vie skepticizma jer je ne sainjavaju samo junaci i moralni nadljudi, mnogo je vie bilo podmitljivih glavara i popova koji su sirotinji davali novac na kamatu. Taman koliko i danas to ih ima, kazali bi cinici, jer ovaj na svijet ipak nije pao s neba. Od uzora katalogu jo valja pomenuti dramu Miroslava Krlee Gospoda Glembajevi, preciznije scenu u kojoj zgaeni Leone promatra obiteljsku galeriju portreta glembajevskih predaka i tuan reflektira o razornoj koliini mutnog u nama. Tako je mogue da i nae tranziciono plemstvo uskoro bude portretisano i izloeno po zidovima svojih porodinih dvoraca. Uz malo mate lako ih je zamisliti: bie to lica uglednih
6

graana, otre fizionomije bivih razbojnika koji su jednako uspjeno prali neistu prolost i prljavi novac. Dakako, na radost svojih potomaka, jer pored naslijeenog bogatstva, oni o mutljagu svoje porodine prolosti nee razmiljati. Posebno vrijedan izvor obavjetenja neophodnih za valjano uoblienje likova bili su tekstovi objavljivani posljednju deceniju i po tampi, jer je njihova precizna jednoznanost dragocjeno i nezaobilazno svjedoanstvo optega posrnua. I nipoto ne na kraju, kao snaan podsticaj za pisanje ovog kataloga groteski, autor izdvaja knjigu francuskog filozofa Denisa de Rougemonta U zagrljaju avla. Iako je knjiga pisana za vrijeme Drugog svjetskog rata i objavljena daleke 1944. godine, pred naom publikom se pojavila tano na vrijeme u osvit balkanske kasapnice 1991. godine kada su generali rigali na Grad mrnju iz podrumskog kluba knjievnika, kako je prevodilac Frano Cetini naveo u posveti svog prijevoda dubrovakom pjesniku i rtvi granatiranja Milanu Miliiu, po nacionalnosti Srbinu, ako je naposlijetku ikome vie stalo do toga koje je ubijeni pjesnik nacionalnosti bio!? Pisac zna da je prosto nemogue zahvatiti svu baroknu rasko kreatura koje egzistiraju u tranzicionom Disneylandu. Cvijet vitetva koji je predstavljen u katalogu tek je neznatni dio infernalnih slika nae stvarnosti i to iz samo jednog razloga njihova demonska priroda je neuhvatljiva i u neprestanom preobraaju. Oni mogu biti sve, a da stvarno ne budu nita. Njih nita ne obavezuje. Njima je svejedno. (A da zlo bude vee kao da je i nama postalo svejedno, kao da smo i mi osloboeni svake odgovornosti). Dakle, vitezova je u naem svijetu mnogo vie nego to ih je navedeno u katalogu, to je sasvim razumljivo, jer ako je vjerovati podacima u knjizi De Praestigiis Daemonum (O demonskim obmanama) koju je daleke 1563. godine objavio znameniti ljekar i demonolog Johann Weyer, podacima iju istinitost jo niko nije osporio, onda avolje kraljevstvo broji 72 princa i 7.405.926 demona
7

koji su rasporeeni u 1.111 legija od kojih svaka ima tano 6.666 slugu... Zbog toga, katalog koji se otvara pred itaocem jeste i to jedino moe biti! samo beznaajna estica teksta o demonskim preobraajima naega vremena. P.S.

Osnovna razlika izmeu prizora i nakaza je u sljedeem: prizori se jo uvijek sjeaju svoje izgubljene due, dok su nakaze vrsto ubijeene da duu nikada nijesu imale. Razlika je samo na prvi pogled aksioloki bitna, jer je istraivanje nedvosmisleno pokazalo da je ultimum putovanja svakog prizora da se jednoga dana preobrati u nakazu.

Novinar
U sutini alosna pojava, bez obzira da li poslove obavlja za vlast ili opoziciju. Kada mu zazvoni mobilni telefon on ustaje od stola, bez rijei isprike prekida ve zapoetu konverzaciju i udaljava se nekoliko metara kako bi neometan razgovarao sa svojim izvorom od povjerenja. Tokom razgovora izbjegava gestikulaciju, a da bi sprijeio sluajno prislukivanje on zaklanja usta slobodnom akom i malice krivi glavu. Kada obavi razgovor, ljudima za stolom samozadovoljno saoptava ime svog sagovornika: po pravilu je to neko uticajan iz svijeta visoke politike ili businessa, ovjek obinim smrtnicima nedostupan. Sve znaajne ljude dravnog aparata poznaje intimno, sa njima redovno srkue jutarnju kafu i pijucka viski, ali, za razliku od drugih, on njih poznaje jo od ranije, jo od vremena kada su ti ljudi bili niko i nita, obini gubitnici bez gaa na guzicu, kako ih novinar slikovito opisuje, skoro im tepajui. Jedino to o sebi bez oklijevanja moe rei jeste da je vana linost, da njegovo miljenje uvaavaju centri moi i da se niti jedna politiki znaajna odluka ne moe donijeti prije nego to neko iz vrha vlasti paljivo ne saslua to on misli o tome. Novinar smatra da je to uspjeh koji neprekidno mora naglaavati jer ljudi su po prirodi zaboravni, pogotovo kada je rije o njegovoj vrijednosti. Negdje je uo ili proitao (iako sve manje ima vremena za itanje!) da on kao novinar predstavlja glas javnosti i da je njegova uloga od znaaja za razvoj demokratije to je injenica koja ga posebno raduje i koju u razgovorima redovito istie. Odavno ve ne vodi rauna pred kojim ljudima to ini, jer on ne strahuje od mogue provjere, navikao se na neuhvatljivi ivot u lai. Iako je potkupljiv za sitne pare, njegova je omiljena pria ona o asti i potovanju novinarske etike. Rado citira misli Marka Miljanova, ali kao veina Crnogoraca to ini selektivno,
9

nikada ne pominje ono to bi kritiki mogao primijeniti na sebe. to, dakako, ne doivljava kao protivurjenost, jer sebe ne uspijeva da vidi. Njegove su oi uvijek usmjerene tamo gdje treba, ali o tome gdje treba ipak ne odluuje samostalno. I zbog toga je srean jer ga unaprijed i na drugom mjestu odreeni smjer pogleda oslobaa potrebe da misli. Svoje tekstove pie s namjerom da im ree, a najvea mu je pohvala kada od italaca (ljudi slinih njemu, dakako) uje: e vala majstore, svaka ti ast, ovako ih niko nije nagrdio do sad. Ne zamara svoj intelekt istraivanjem podataka, on zna da postoje analitike slube u policiji koje e taj naporni posao obaviti umjesto njega, a u njihov profesionalizam ima beskrajno povjerenje. Njegova je samo klevetnika forma i jezik zdrav, narocki, svima razumljiv, jezik iz njegovog sela. Posebno ga uznese neoekivani sijev deseterca u tekstu jer on voli da stihoklepa i rimuje, doivljava to kao posebnu odliku svog novinarskog stila po emu je, najzad, i prepoznatljiv u medijskom ivotu Crne Gore. Za njegovo se britko pero ulo izvan domaje, ak u Biogradu, naglaava novinar, ne bez ponosa u glasu. Nekoliko puta u karijeri tuili su ga zbog klevete i blaenja, izvodili pred sud i prijetili kaznom. Meutim, od presude redovno nije bivalo nita jer je uvijek vodio rauna da ima dobru zatitu. Zapravo, uvijek je i napadao samo one koji ne mogu da uzvrate; to je uostalom oduvijek bila mjera njegove hrabrosti. Tube oteenih ljudi po pravilu predstavlja kao organizovani napad na slobodu misli i govora, a u njihovoj pozadini prepoznaje niske, iskljuivo politike motive. To su neprijateljske aktivnosti usmjerene protiv svega to je zdravo i napredno u naem drutvu, ljutito komentarie. Pomno je pratio dogaanje naroda, prisustvovao je zbivanjima iza scene (i danas, za kafanskim stolom, rado prepriava politike pikanterije iz tog vremena), ali se konano proslavio tek u ratu za mir. No, za razliku od svojih maloumnih
10

kolega koji su, bez obzira na sve vojne poraze, nastavili da duvaju u ratnohukaku tikvu, on se na vrijeme prestrojio i postao vodee pero demokratskih procesa. Sa istim arom nekadanjeg naciste, on danas pie hvalospjeve o potovanju ljudskih prava i medijskih sloboda kao i o potrebi da se izvri dekontaminacija javnog diskursa drutva jer to Evropa izriito zahtijeva od nas, kako u svojim tekstovima esto naglaava taj samonabijeeni tuma evropskih interesa u regionu. Prilagodljiv je i to je njegova moda najbolja osobina. Majstor je autodizajniranja i mnogo energije ulae u odravanje lane predstave o sebi, ali kako od toga ivi on ne pita za cijenu. lan je nekoliko novinarskih i knjievnih udruenja, nosilac je vie ratnih i mirnodopskih pohvala i odlikovanja, ali mnoga od tih odlija u meuvremenu su izgubila na cijeni i on vjeto izbjegava da ih navede u biografiji to vie nije lukrativno. U mladosti je objavio dvije knjige stihova i izvjesno vrijeme ivota proveo zanesen milju da e od sebe nekako uspjeti da napravi pjesnika. Sreom, ubrzo je shvatio da od toga nema nita, da je vlastitu poetsku snagu ve iscrpio u te dvije sveice, shodno emu je zauvijek napustio literaturu i posrnuo u novinarstvo. Na pitanje znatieljnika zbog ega je prestao da pie poeziju, on odgovara nadmeno: shvatio sam da postoje znaajnije stvari u ivotu. I zaista: raspad zemlje, moralni i drutveni kolaps, odbrana ugroenih interesa nacije, sve je to zahtijevalo njegov angaman, i svemu je on dao svoj prepoznatljivi doprinos. Napustio je literaturu, ali ne i udruenje knjievnika jer kada mu se sluajno dogodi da pogreno procijeni smjene politikih garnitura i za kratko vrijeme ostane bez urednikog posla, on zamae sa one dvije zbirice i kao punopravni lan knjievnjakog ceha kidie na sve strane da mu nova vlast obezbijedi kakav posao, odgovarajui njegovom drutvenom znaaju, razumije se. Povoljna okolnost jeste da ne ostaje dugo bez rabote, najvie mjesec-dva, dok odnosi snaga ne dou na
11

svoje mjesto, dok ponovo ne postane upotrebljiv i od koristi. ivi sa porodicom u oevoj kui i sanja da nekako zakui stan u jednom od elitnih zdanja gradskog centra: zasluio je veli, i to poodavno. Histerina ena ga neprekidno maltretira i vrijea, a dvoje musave, punoljetne djece, inae propali studenti i lijentine, skoro da ne obraaju panju na njega, samo trae pare, pare, pare..., govori novinar rezignirano. A on vie ne zna kako da doe do para, ini mu se da je sve isprobao, a uzalud. U poetku je pisao po narudbini, brljao po komandi i za pristojnu nadoknadu, no ubrzo je shvatio da novac moe uzeti i za nenapisani tekst samo ako je novinar pametan. Kada namirie kakvu pronevjeru, a hvala Bogu tendera i privatizacije kod nas ne faliva, on se direktoru odreenog preduzea obrati zahtjevom za bespovratni kredit uz obrazloenje (usmeno, dakako!) da je mnogo bolje da ga iskreditiraju sa hiljadu-dvije eura nego da on objavi seriju razarakih tekstova. I direktori plaaju, to je to za njih samo da maknu bijedu s vrata, da im se ime ne valja po novinama u negativnom kontekstu. Ali kada ga zaista pritisnu dugovi, kada mu novac postane bolno neophodan (a tada kao za inat nijedne afere nema na vidiku), on zarea od firme do firme i skuplja novac za knjigu. Vidite, potrebno mi je 3000 eura, a do sada sam uspio da prikupim 2500. Eto, mislim da ete mi vi pomoi tih 500 to mi fali, obraa se sponzoru umilnim glasom. To to knjigu nije napisao niti u bliskoj budunosti namjerava da je napie, ne uzbuuje ga uopte. Njemu je potreban novac, a cilj opravdava sva sredstva, nauio je odavno. U rijetkim trenucima iskrenosti pred samim sobom, on zamilja da je visoki vladin slubenik, ministar ili bar direktor televizije. Tada ga obuzima neka unutarnja radost, potpuno se rasplinjava u sanjarenju, svi njegovi jadi nestaju bez traga. Zbogom bircuzi i jeftina pia, zbogom sitne pare i drutvo gubitnika, sada je vrijeme za veliki business, govori sebi tiho, apue u pola glasa i ve sijeda u slubenu limuzinu: mekana
12

koa zadnjih sjedita miluje njegovo namueno tijelo, a iz friidera u automobilu vadi bocu skupocjenog konjaka i otpija gutljaj... Naalost, njegove snove prekida sirova realnost, neko potpuno beznaajan ga poziva preko mobilnog zbog ega je mrzovoljan i brzo okonava razgovor. Zatim pokuava iznova da oivi raspreni san i da ga dosanja, ali mu to ne uspijeva. Psuje, oajniki psuje sudbinu i sve one funkcije koje su mu u ivotu izmakle za dlaku, bar je on ubijeen da je bilo upravo tako: za jednu malu, najmanju od svih malecnih dlaka koje postoje na ovom svijetu. On pripada redu nakaza. I nema mu pomoi.

13

Novinar, poetnik
Umnogome slian svom duhovnom ocu iako to ni za ivu glavu ne bi priznao jo je mlad i misli da je neuporedivo bolji igra, zapravo da je igra kakvoga majka jo nije raala, bar ne na ovim prostorima. Ali, proi e ga. Prvo politiko sjebavanje u redakciji i odae se lakim narkoticima, ionako je sklon tome, od slabog je materijala. Od kole nema mnogo, tek srednju (a za razliku od svog starijeg kolege, nije ni pokuao da studira), no zbog toga je zavrio ubrzani kurs Kako da postanete novinar savremenog doba (pod pokroviteljstvom jedne strane organizacije zaduene od Evropske unije da pobolja i unaprijedi kvalitet novinarskog kadra u nesretnim zemljama tranzicije) i zadovoljan je postignutim. Neko mu je na redakcijskom sastanku jednom skrenuo panju da novinar mora neprekidno da se obrazuje i itanjem knjiga izgrauje svoj stil i tako mu je postao vjeni neprijatelj. On u slobodnom vremenu izbjegava sve to makar izdaleka lii na knjigu, samo igra kompjuterske igrice, slua muziku i mata o tome kako e jednoga dana da osnuje kakvu nevladinu organizaciju za praenje rada medija. U meuvremenu tezgari za sitne honorare, po redakcijskom zadatku obilazi zelenu pijacu i uporeuje cijene. U anale crnogorskog novinarstva, televizijskog posebno, bie zabiljeen po pitanju koje je uputio preprodavcu na pijaci: Kako vam se danas kreu jaja, gospodine?, ali i po odgovoru koji je od aljivdije dobio: Hvala na pitanju: dinamino! Meutim, ne uzbuuje se zbog toga. On je cool. Jo uvijek se nada, a to je za svaku pohvalu. Pisanje ga brzo umori, stoga taj dio novinarskog posla izbjegava kad god moe. Za njegovu majstorsku ruku je unta od mikrofona i kamera koja pomno biljei i najmanji trzaj na sagovornikovom licu. Prirodno je talentovan za brbljanje i ubijeen je da je to sasvim dovoljno, u emu moda i ne grijei.
14

Iako nije poteno ni poeo da se bavi novinarstvom, on ve razmilja kako e ga napustiti. Prije nego to osnuje vlastitu NGO, okuao bi se rado kao PR menader neke od ve postojeih. Nije bitno to zamuckuje kada razgovara sa ozbiljnim ljudima, svejedno je to su njegove reenice blijede i u neredu, to je u nesporazumu sa padeima, to ne zna crnogorsku ijekavicu, to... Nita od navedenog nije bitno, on je prirodni talenat i treba ga podrati da to prije napusti novinarstvo. I pored toga to posjeduje sve neophodne preduslove za nakazu, tek je prizor. Ali, to je olakavajua okolnost samo na prvi pogled.

15

Prosvjetni radnik
udan je to svat, sluena rtva eksperimenata nadlenog Ministarstva: koliko dugo svjesno bie moe da izdri u nestabilnim ivotnim uslovima. uo je od nekoga, ili proitao u novinama, da se ti eksperimenti izvode pod pokroviteljstvom EU i njenim novcem u emu vidi jasan znak avoljeg prisustva i sasvim dovoljno razloga da postane paranoik, ako to ve nije. Najzad, injenica da je ovjek paranoik ne znai nuno i da ga niko ne goni. Plai se raunara. Niti ga sebi moe priutiti, niti bi ga koristio i da moe. Po svaku cijenu namjerava sauvati svoju samobitnost i metafiziku originalnost, potpuno je siguran da internet nije nita drugo do tajno oruje Novog svjetskog poretka kojim vladari iz sijenke namjeravaju otrovati njegov intelekt. A on svoj intelekt briljivo uva od zagaenja, napaja ga na istim izvorima narodnog duha i napasa na zelenim livadama rodnog kraja. Ponekad, u rijetkim trenucima nemilosrdne samokritinosti, tjei samoga sebe kako bi sve ipak bilo drugaije samo da mu je platica vea bar za 100 eura, ali to traje kratko jer i sam je svjestan da se nita promijenilo ne bi, da je svaka promjena izvan granica njegovog bia. No, zbog tog nepovjerenja u mogunost promjene nije mu se uditi, jer samo on zna koliko je u svojoj karijeri nadivio razliitih reformi kolstva od kojih su sve bez izuzetka bile grandiozno zamiljene da bi se ipak na kraju pretvorile u svoju nakaradnu suprotnost. Zna to i Gospod na nebu (onaj bez svog miljenika na zemlji!), ubijeen je prosvjetni radnik dok patosom starozavjetnog proroka zaziva potpuni kolaps obrazovnog sistema. Na djelu je planetarno zaglupljivanje, urota protiv ovjeka i obrazovanja, bijesno uzvraa na svaki pomen savremenih dostignua u pedagogiji. Razoaran je u ivot, ne vjeruje vie nikome i esto pada u stanja duboke depresije koju bezuspjeno nastoji ublaiti alkoholom.
16

Na granici je samoubistva, ali tu granicu ne prelazi, u posljednjem trenutku otkriva dovoljno dobar izgovor da nastavi svoj ivot. Kae sebi da posao koji obavlja ipak ima nekog smisla, da se meu njegovim acima vjerovatno krije kakav budui naunik, slikar ili pisac, uspjean poslovni ovjek, jednom rijeju normalno ljudsko bie eljno znanja obmanjuje se! i zbog jedne takve due nastavlja sa predavanjima, izvlai iz ve iscijeenog sebe posljednje iskrice energije i udi se odakle mu. On voli da objanjava, da ukazuje na eleganciju naunog dokaza, da nadahnuto i vjeto analizira sloenu filozofsku teoriju: neprekidno pie po tabli, crta, rauna i izvodi formule, tako da na kraju asa ve ne lii na ljudsko bie. Umrljan je i nikakav, nagutao se praine od krede, kalje i promuklim glasom pita ima li to nejasno. Ne naputa ga nada da e mu jednom neko od njegovih uenika postaviti pravo pitanje o razloenom problemu, da e u tom pitanju naslutiti trag razumijevanja i, to je najbitnije, intelektualne radoznalosti. Iako ne pamti kada mu se to dogodilo posljednji put i da li mu se uopte dogodilo, njega nada ipak ne naputa. Poslije dobro odranog asa, dok pui u zbornici i bez uitka ispija oljicu bljutave kafe, par minuta osjea neko mutno i neodreeno zadovoljstvo i na tome se sve okonava. Ve sljedei as je umoran, otaljava predavanje i svako malo pogleduje na sat. On ne pita za kim zvono zvoni, odgovor mu je odavno znan. Iako je najadaptivnija kreatura od svih koje bitiu u tranzicionom Disneylandu, prosvjetni radnik jo uvijek ne razumije zbog ega je njegov poloaj u drutvu tako beznaajan. Poniava ga saznanje da je svaki razbojnik sa ulice graanin sa vie autoriteta i dostojanstva nego to ga on sebi moe priutiti. Shvata da je znanje, u odnosu na drogu i oruje, izgubilo svoju cijenu i moda je jedini koji iskreno ali zbog toga. Svjestan je da na osnovu svog poloaja nikome ne moe rei: ui, bie ti bolje, jer u tom sluaju rizikuje da mu neko od slobodnijih
17

uenika uzvrati: jeste, pa da mi bude kao vama, da radim za 400 eura plate. Kako ne zna to bi na to odgovorio, on se ustruava da ikoga uputi na knjigu. Pred kraj zavrnog razreda maturante ispituje o njihovim planovima za budunost: da li su odluili ta e i kuda dalje, fakultet ili posao, elio bi da sazna. Posljednjih godina sve ee uje da je zanimanje kriminalca veoma primamljivo njegovim uenicima. Na takav odgovor on se samo nasmije i pokua da objasni kako u tom poslu nema kasnih poetaka, a da su oni sa svojih osamnaest godina ve dobrano zakasnili. Ta su radna mjesta, dame i gospodo, ve zauzeta. Dok ste vi svoju dragocjenu energiju prividno troili na kolsko obrazovanje, neko drugi je savladavao osnove zanata ili u popravnom domu sklapao poznanstva koja e mu docnije koristiti u poslu. Najzad, zbog kriminala ljudi idu na robiju, iznosi na kraju svoj najjai argument. Ali uenici mu ne vjeruju da iko zbog kriminala moe biti kanjen, i moda su u pravu, jer u to ne vjeruje vie ni on sam. Zazire od politikog izjanjavanja jer njegovi su stavovi toliko konzervativni da se mnogi od njih nalaze na samoj ivici rasizma zbog ega mu se ne isplati da ih javno iskazuje doivio bi osudu ak i od istomiljenika. Iako rado ogovara vlast, ini to povrno i bez preciznih argumenata, na nivou bulevarske tampe, rijeima koje nikoga ne obavezuju i koje, ako zatreba, kasnije moe lako opovrgnuti. Naziva to kritikom svega postojeeg, sjea se svoje marksistike mladosti. Ne usuuje se da ozbiljnije razmilja o drutvenoj stvarnosti, izbjegava da se zagleda u jamu u kojoj se nalazi, uplaen je da meu mnotvom krivaca ne prepozna i sopstveno lice. Intimno, jo uvijek se divi najpoznatijem stanovniku Scheveningena, divi mu se jo vie od kada je protiv njega pokrenut proces, oduevljen je njegovom herojskom odbranom pred meunarodnim sudom, ali to ne pominje nikome. Puti vraga!, odmahuje rukom. Vjeto izbjegava sva nastojanja znatieljnika da saznaju
18

njegovo pravo miljenje makar to bilo i o vremenskoj prognozi za sjutra, jer on nije zaduen da iznosi miljenje, on je pobogu prosvjetni radnik, odgovara samodopadno, a u stvari tek prikriva injenicu da ve odavno nema svoje miljenje ni o vremenskoj prognozi, a kamoli o neemu bitnijem. Nekada je imao, tjei se, ali kada je to bilo nije u stanju da kae, ne sjea se vie. Sada on brine o svojoj kori hljeba, kloni se sindikalnih aktivnosti i ustruava od svake pomisli na iskuenje trajka. Vei konja gdje ti gazda kae., njegov je moto. Uvee, kada poslije napornog dana doe kui, ukljui televizor i odgleda dnevnik, pojede neto i onako zdruzgan uti. Na hladna pitanja svoje supruge kako je proveo dan on odgovara preko volje, mrmlja neto i romori, prosto mu je ve postalo neprijatno da upotrebljava rijei. Iako je na putu do kue sebi vrsto obeao da nee razmiljati o potroenom danu, on u sjeanju detaljno prebira po njegovim ostacima i gnua se nad samim sobom. Prije nego to zaspi u mlitavom vremenu iekivanja sna, ini mu se da nasluuje onaj jezivi trenutak u svom ivotu kada je sve krenulo naopako. Sebe je nekako ubijedio da tek poto precizno identifikuje i prihvati taj trenutak unutranjeg raskola, neto se u njegovom ivotu uopte moe promijeniti. No, upravo kada prui ruku prema njemu i ponada se da e ga uhvatiti, trenutak udnje se razlae u tami, a prosvjetni radnik poinje da luta kroz maglu razoarenja dok ubrzo ne potone u zaslueni san. I tako svako vee, ini mu se bez izuzetka, uzalud iekuje trenutak mistinog otkrovenja koji e njegovom osakaenom ivotu dati nekakav smisao i opravdanje, koji e biti pouzdana osnova za novi poetak; i to ini on, koji u mogunost poetka ve odavno ne vjeruje. Premda izgleda kao ovjek koji je zaboravio svoju duu, to je samo privid, jeftini trik automarketinga. On se jo uvijek sjea svoje izgubljene due samo nema hrabrosti da to sebi prizna i da se ponaa s tim u skladu. Dakle, prizor.
19

Businessman, sitni
Poeo je karijeru kao policajac, ali je blagovremeno shvatio ta se dogaa: upoznao je ljude, bio na pravom mjestu u pravom trenutku i iskoristio priliku. On zna da se prilike samo jednom ukazuju i ako ih ovjek ne iskoristi tada, nee vie nikad. Nekoliko puta je bio zaduen da slubenim vozilom prati konvoj, odradio je posao kako treba i stekao ugled meu dobrostojeim ljudima. Proulo se za njega: veoma brzo poeo je da dobija poslovne ponude izvan slube, dobro plaen honorarni rad u civilu, slobodno vrijeme koje je iskoristio na pravi nain. Uskoro je napustio policiju, osnovao vlastitu agenciju, postao je ovjek-firma, ali nije zaboravio svoj nekadanji ivot pa je sauvao poznanstva sa ljudima iz slube. On bar zna da policajac, svjetenik i komunista nikada nijesu bivi, i to mu saznanje uliva sigurnost. Poslije izvjesnog vremena naputa rizine poslove, a steeno bogatstvo ulae u gradnju stanova za prodaju i tako ga legalizuje. Pere novac, svoj i svojih kompanjona, ini to elegantno i brzo, bez tragova. Poinje da vjeruje u svoju poslovnu dovitljivost, ubijeen je da mu se nita loe ne moe dogoditi, smatra da je Bog napokon pogledao i na njegovu stranu. Postao je neko te vie nije bitno to je nita. Odavno ve nije podstanar, ni sam vie ne zna to sve posjeduje. Njegova ena ubrzo otkriva blagodeti novca koji se troi u ogromnim koliinama i nemilice, zbog ega mu velikoduno prata maloljetne ljubavnice i esta poslovna putovanja. Ona ga razumije i podrava, ubijeena je da dokle god su sinovi kraj nje i on tu negdje pod nadzorom, njihov brak je siguran. Jednom rijeju, porodina idila: zajedno izlaze na veere u ekskluzivne restorane, pokazuju se u pravom svijetlu i uivaju u zavidljivim pogledima obinih smrtnika. Sada su graani od ugleda, niko se vie ne sjea prolosti, ona je zauvijek izbrisana maginom krpom.
20

Razmiljaju o budunosti svoje djece, obezbjeuju im asove stranih jezika i mataju o tome kako e ih poslati na kolovanje u inostranstvo: vajcarska, moda Engleska, Italija ili Njemaka, u svakom sluaju ozbiljne poslovne kole jer porodino bogatstvo valja proiriti. Ulau u vrijeme koje dolazi, sanjaju o sopstvenoj imperiji, oni znaju da budunost pripada ljudima koji je uju kako koraa i zbog toga paljivo oslukuju tamu u kojoj ive. Sreni su, zadovoljni i ude se ljudima koji to nijesu: to su neupotrebljive lijentine, dosadne sebi i drugima jer ne moe se nita bez rada, prijatelju moj, kako esto govore i businessman i njegova lady Macbeth u jedan glas. Pred svake izbore, businessman odvaja znatan dio novca za finansiranje politike partije; ini to dragovoljno jer zna ta je dobar poslovni potez. Ne valja biti sebian, tvrdi, ovjek mora misliti i na opte dobro. Poslije pobjednikog slavlja, uloeni novac se brzo isplauje, on dobija nove poslove i priliku da uvea svoje bogatstvo. Gospode, obraa se svom zatitniku na nebu u trenucima iskrenosti, kako je ivot lijep. I jednostavan, ne proputa kroz uzdah da naglasi. Sunovrat je poeo neprimjetno, businessman jednostavno sopstvenu nezajaljivost vie nije mogao da nadzire i dri pod kontrolom. Istovremeno poinje vie razliitih poslova, gradi stambene zgrade za koje unaprijed zna da ih nikada nee zavriti, iste stanove prodaje po nekoliko puta razliitim ljudima ne obraajui panju kome to ini i da li mu neko od prevarenih moe nauditi. Uzima novac od zelenaa zatim ga drugim nesretnicima daje pod kamatu, vrti, burgija, preliva iz nita u kojeta i divi se vlastitom smislu za posao. Jo uvijek mu uspijeva da odri privid uspjenog ovjeka, jo uvijek je njegov ivot na visokom nivou iako glavobolje postaju sve razornije, a telefonski pozivi na koje se ne usuuje da odgovori sve ei. Na pitanja svoje supruge to se to dogaa na poslu, odmahuje rukom, trenutne potekoe, kae, nita ozbiljno, prebrodiemo. Da bi joj to i dokazao kupuje nova kola, luksuznija od prethodnih, ili
21

otvara jo jednu agenciju za prodaju nekretnina, ili porodino putuju na odmor u Maroko, Egipat, Tunis... Jednog popodneva nepoznat ovjek dolazi kod njih doma, svog poslovnog saradnika je traio u kancelariji, kae, nikoga nije bilo tamo, stoga je odluio da ga saeka u njegovoj kui. Odbija ponueno pie, uljudno se osmjehuje djeci i strpljivo eka sedam sati u njihovoj dnevnoj sobi. Pozdraviete ga, kae na odlasku. Businessman toga dana nije doao svojoj kui, a njegova Lady je doivjela svoj prvi nervni slom. Bio je to poetak kraja jedne surove tranzicione bajke kojeg, po vlastitom tvrenju, niim nijesu zasluili. Uznemiravanja postaju bezobzirnija, a prijetnje sve grublje. Pokuava da se za pomo obrati svojim kompanjonima, ali niko od njih ne eli da razgovara s njim. Ne poznaju ga vie, odjednom su postali nedostupni, izvan dometa. Svi ga zaboravljaju ili bjee od njega, ako ga ve ne jure zbog prevare. Da bi vratio dugove i zatitio porodicu od povjerilaca koji ga progone, businessman je prvo prodao vozni park firme, jahtu, gliser, zatim poslovni prostor u centru grada u kojemu se nalazila njegova agencija za nekretnine, potom graevinske maine, na kraju kuu, sat od 25.000 eura, umjetnike slike, nakit svoje gospoe... Gnjido nesposobna!, vriti na svoga mua Lady Macbeth dok poput sablasti hoda neuglednim staniem u koji su se preselili, zaputena je i neuredna, a tamni kolutovi ispod oiju jasno svjedoe o dubini pada. Nikada se nee izvui, vriti neutjena, Bankrotirao si, gnjido! Unitio si budunost nae djece! Sada su poput oca, niko i nita. Nijesam to uinio sam, uzvraa joj mu, Pomogla si mi u tome, droljo jedna prljava, kae joj businessman. Tako poinje porodina svaa koja, po pravilu, okonava tuom i razbijanjem ono malo namjetaja koji nijesu uspjeli da prodaju. Poeo je da se opija. Kupi u prodavnici flau jeftinog pia i odlazi u jednu od svojih nezavrenih zgrada gdje pije do besvijesti. Tamo ga jedne veeri pronalaze utjerivai dugova,
22

elinom sajlom vezuju mu stopala i vjeaju ga o gredu plafona. Pod batinama obeava da e prodati stan, to mu je jo jedino preostalo, obeava da e vratiti novac koji duguje. Sa kamatom, naglaavaju utjerivai, a on nemono potvruje: sa kamatom. Tako i ini. Za desetak dana je prodao stan, ali nije imao hrabrosti da o tome obavijesti porodicu, odgaa to za jednu od boljih prilika. Meutim, novac ipak nije predao utjerivaima, ta koliina para za njega je bila iskuenje kojemu nije mogao odoljeti. U toj gomilici novca koju dri u rukama prepoznaje ansu za novi poetak, samo ako pametno odigra, a odigrae, drugog izbora nema. Oblai svoje jedino pristojno odijelo, ostavlja pismo eni u kojemu joj pokuava objasniti to je uradio, ne brine za nju i djecu, neka ive kod eda i babe, neka njegovi roditelji vraaju dugove ako ele, njemu je postalo svejedno. Sa 40 000 eura u depu businessman odlazi u Srbiju, planira da se povee sa prijateljima, tamo jo uvijek ima dobrih veza, iskoristie ih. Kao prosjeni, maloumni Crnogorac smatra da u Srbiji nema prevaranata i lupea njegovog ranga, zbog ega je ubijeen da je upravo njemu sudbina odredila da ih prosvijetli i naui novim nainima muvanja. Dok slua uspavljujue kloparanje voza na liniji Bar Beograd, on mata o tome kako e poslije dva-tri obavljena posla ponovo stati na noge, kako e otkupiti kuu i vratiti dugove, a sebi sveano obeava da e u novom ivotu biti oprezniji, da e igrati na sigurno, bez i najmanje mogunosti promaaja. Po dolasku u Beograd, na trafici kupuje karticu za mobilni i dva vauera, odsjeda u hotelu Slavija i odmah se javlja svojim poznanicima. Nestrpljiv je da pone. Iste veeri po njega dolaze utjerivai dugova, premlauju ga i odvode u nepoznatom pravcu. Iako postoje ljudi koji tvrde da nije ubijen ve da su ga svojim oima vidjeli kako kloari po Beogradu i povremeno radi za ankom u jednoj diskoteci, niko ozbiljan u te prie ne vjeruje. Nakaza. No, da li je samo on kriv zbog toga?
23

Intelektualac, dravni
Dugo mu nita nije bilo jasno, a onda je, u trenutku iznenadne lucidnosti, shvatio da nije jedini ovjek kojemu treba objanjenje drutvene zbilje i da je to u stvari posljednja ansa koja mu se u ivotu ukazuje. Zbog toga su njegove demonske transformacije vie nego dragocjene kao prilog optoj istoriji balkanskog beaa. Poslije iskustva propasti socijalizma odluio je da prihvati nacionalistiki diskurs, ali ne zbog toga to je u budunost te prie vjerovao, koliko iz razloga iste raunice: njegov dosadanji nauni rad je beznaajno prepisivanje te ako se pomou politike ne izbori za svoje mjesto u drutvu ostae ono to je oduvijek bio: intelektualna i finansijska nitarija ili, drugim rijeima: glupan bez pare u depu. Njegova magistarska titula lijepo zvui, no ako bude pametan mogao bi i doktorirati, ubjeuje samoga sebe. Potrebno je samo da govori i pie ono to vlast eli da uje i u ovoj zemlji bez budunosti, njegova je budunost sigurna. Jo je Tales govorio da filozof moe da se obogati kad god hoe, samo to bogatstvo nije ono to filozof eli, tjeio se javno na dravni intelektualac (koji umilja da je filozof!), dok je tajno mjerkao tokove ilegalnog novca oko sebe i nagaao da li e im ikada pristupiti sa kanticom u rukama, jer on za razliku od Talesa ipak udi za opipljivijim vrijednostima u ivotu. On vie nema nikakvih iluzija o mudrosti i srean je zbog toga. Napokon je slobodan. O, blagoslovljene li su dubine njegova posrnua, njegova pada! Postao je trgovac ljudskim mesom, iako to jo uvijek odbija da prizna. On je kurvino kopile i dii se time, jer to ne moe biti svak, kako glasi stih jedne, davno zaboravljene pjesme iz njegove radno-akcijake mladosti. Znamenitu Osmu sjednicu nije razumio na pravi nain i blagovremeno, zbog ega je morao ii na popravni. Ali, kada
24

se dogodio narod u Crnoj Gori ve je bio budan i na pravom mjestu: kao lan protestnog odbora vodio je rauna da se na mitingu u Titogradu mikrofona ne doepaju neprijatelji bratstva i jedinstva, dokazani protivnici samoupravnog socijalizma i ekstremni elementi koji ele da ponite tekovine NOB-a, kako je bilo napisano u befehlu iz Beograda (jer kako se Crna Gora u toj igri ve odavno nije pitala svojih gaa, prirodno je bilo da mu nareenja stiu sa strane). Zanimljivo, nije primijetio da su glavni govornici na mitingu upravo bili ekstremni elementi i protivnici bratstva i jedinstva, to mu je promaklo. Meutim, zadatak na ije je ispunjenje posebno bio ponosan jeste smiljanje politiki zapaljivih parola. Sa jo nekoliko crnogorskih intelektualaca (tri propala pjesnika, dva novinara i jednim profesorom knjievnosti u srednjoj koli), uz bocu vinjaka i mineralnu vodu oslukivao je treptaje sa politikog Olimpa i pretakao ih u jezgrovite banalnosti iz glave cijela naroda: Dolje foteljai, Pada vlada usred Titograda, Ua, jagnjee brigade i tako dalje i tome slino... Odradio je povjerenu rabotu kako je bilo predvieno i time se na pravi nain preporuio svojim buduim naredbodavcima. Ko nas moe, ko nas smije, rastaviti od Srbije, bio je njegov usklik sljedeih godina. Sve do rata za mir i napada na Dubrovnik. Tada je prvi put, malice, posumnjao u ispravnost ciljeva srpskog nacizma, ali to je uinio duboko u sebi, krijui, jer nije zaludu Andri napisao u utanju je sigurnost. Nije namjeravao dopustiti da ga sumnja koliko god neznatna bila! skrene sa puta koji donosi novac i privilegije. Ali sve je to razumljivo i ljudski, odve ljudski, kazao bi Nietzsche! Na je dravni intelektualac ve bio u godinama kada se greke ne prataju, drugim rijeima njegove greke vie nijesu mogle biti zalog za budunost, jer on je svoju budunost odavno potroio. I nije imao emu da se nada izvan poslunosti. Iz dubine viem k tebi, Gospode!, prelazilo je preko njegovih usana u rijetkim trenucima jezive iskrenosti dok je
25

jo bio ubijeen u posebnost vlastite boli. Tanije, obraao se Gospodu u trenucima iskrene zabrinutosti za svoju sudbinu, jer zlobnici su sve ee pominjali njegovu odgovornost za ideoloko opravdanje krvoprolia koje se odvijalo na terenu. Gospode! uj glas moj. Neka paze ui tvoje na glas moljenja mojega. Ako e na bezakonje gledati, Gospode: ko e ostati?, govorio je neto kasnije, poslije iskustva Bosne, u formi skruenosti i molbi koju niko nije elio sasluati, a najmanje od sviju Bog. Kako se zajednika domovina teko ruila u krvi (iako su govorili da je to kula od karata koja e se raspasti sama od sebe!), kako je vjenaja pamjat postala svakodnevni napjev, tako se na intelektualac napokon prisjetio da je etnik hrvatska rije iz XIX vijeka, a ustaa srpska iz XIX stoljea. No, tada je moj burazere ve bilo dockan: hulje su se odavno ve dohvatile noa i mekanih djeijih vratova. Zbog ve poslovinog kanjenja Minervine sove, on se nije usudio da taj trenutak istine prizna ikome, a najmanje od svih sebi. Zapravo, to i nije bio trenutak istine, to nije bila nikakva istina, tjeio se docnije. Samo treptaj njegove napaene due uzrokovan trenutnim zastojem na frontu ili napredovanjem neprijateljskih snaga. Pomno je pratio razvoj situacije na bojitu smatrajui, kao svaki Crnogorac tih dana, da je roeni strateg i vojskovoa onaj pobjedonosni, naravno. Gubitnici su trebali biti s druge strane. Zgraavao se nad primitivizmom zloinaca. On lijepa dua, on apstraktni humanista, dokazani prijatelj svih ljudi, pogotovo onih sa kojima ne dijeli isti jezik i nebosklon (Svoje blinje on u stvari mrzi, iako toga nije svjestan.). Zgraavao se, ali duboko u sebi i krijui. Vodio je rauna da se njegovo gaenje ne primijeti, pazio je da kakvom neodmjerenom rijeju ne podrije ratne napore svoji sunarodnika. Najzad, nije njegovo da javno iskazuje svoju sumnju, njegovo je da sauva neophodnu intelektualnu distancu. To je uslov odgovornog promiljanja drutvene stvarnosti, govorio je u svoju odbranu.
26

Njegovi javni nastupi iz tog vremena jednoga e dana posluiti kao kolski primjer intelektualne prostitucije: barokna rasko grubih zamjena teza koje su rtvu oas pretvarale u zloinca, banalna politika eristika namijenjena ve ionako sluenom puku bila je njegovo najubojitije propagandno oruje. Zbog apologetskog ara kojim je izgovarao stavove o potrebi konanog zaokruivanja nacionalne teritorije, o nesebinoj podrci ratnim naporima, o neizbjenosti da u ratu ako treba a izvjesno je da treba! rtvujemo i milion sunarodnika samo da se ve jednom, definitivno, ispravi istorijska nepravda avnojevskih granica. Zbog njegove ubijeenosti u ispravnost cilja, dakle, kao i rijeenosti da tom cilju podredi sve, ponajprije mutnu predstavu intelektualne odgovornosti, teko je prihvatiti injenicu da se on ikada iskreno zgadio nad sobom, da ga je ikada bilo iskreno stid. Iako sada, poslije svekolike propasti, on tvrdi da se oduvijek zalagao za multi-kulti, da je ostao dosljedan sebi i svom humanistikom opredjeljenju, ali da to niko nije bio u stanju proitati na pravi nain, shodno emu sa indignacijom odbija svako naknadno tumaenje svojih stavova od strane politikih protivnika i linih neprijatelja, kako ne proputa da naglasi, jer po njegovom miljenju to su ili crnogorski gadluci, ili tek nesporazumi. Navikao na esta gostovanja u politikim emisijama na televiziji, ulogu nacionalnog proroka igrao je sa puno darovitosti i glumakog nadahnua to mu, po vlastitom priznanju, nije bilo odve teko, jer on intimno nikada nije bio nacionalno optereen ovjek, preciznije: on je bie bez nacionalnog identiteta, bez identiteta uopte, ako emo pravo. Kao nagradu za svoje usluge dobio je titulu doktora nauka (napokon je odbranio tezu u krugu svojih istomiljenika i naredbodavaca iz Beograda), a odmah poslije tog dogaaja primljen je za redovnog profesora na skoro osnovanom Filozofskom fakultetu u Nikiu (i pored najbolje volje, oni koji su mu udijelili titulu doktora nikada
27

ga stvarno ne bi priznali za ravnopravnog kolegu, najvie to bi u Srbiji dobio jeste mjesto vanrednog profesora u Pritini). Ali ono to je najbitnije, njegove politike gazde u Crnoj Gori zaposlili su mu sina u slubi nekog Ministarstva i obeali mu veliki stan u zgradi zaslunih graana. Zadovoljan je. On je uspjean ovjek, smatra, ostvareni naunik i predava. Jedino to povremeno naruava njegovo samozadovoljstvo jeste poraavajua injenica da ga vie niko ne poziva da gostuje u razgovorima na televiziji, da nikome vie nije stalo do njegovog miljenja. A teta je, veli, jer on bi jo puno toga imao da kae, sada je u najboljim godinama za intelektualca, kako tui nad svojom sudbinom taj na pravi nain nikada iskorieni kadar. Valja imati na umu da je dravni intelektualac bez ikakve dravotvorne svijesti, a upuen je na Crnu Goru samo prvog u mjesecu, kada treba primiti platu. Njegov dravotvorni san ostvaruje se na drugom mjestu. To to se ostvaruje u obliku none more, najmanja mu je briga. Uopte sebe ne smatra odgovornim, naprotiv: krivi su politiari koji nikada do kraja nijesu sasluali ono to je on govorio. A on je uvijek govorio to treba. I u pravo vrijeme. Nakaza. Bez prava albe!

28

Intelektualac u usponu, analitiar

Zato sada napadamo vlast?, postavljao je pitanje svojim istomiljenicima devedesetih godina i odmah na njega sam odgovarao: Da bismo je kada doe vrijeme uspjenije branili! On je ve tada znao da se vlast na ovim prostorima u sutini nikada ne mijenja, da se mijenja samo politika. I to saznanje je osnova njegove karijere. Iako je magistrirao (prava, politike nauke ili ekonomiju, za njegovu sortu svejedno je) on se ne bavi naunim radom niti razmilja o doktorskoj tezi: jednostavno, ne privlai ga zamisao da najbolje godine ivota strai na gluposti. Sreom, nije optereen ideolokim nasljeem, podjednako su mu odbojni srpski nacional-socijalizam kao i liberalna demokratija. Njegova pamet mu govori da vie nikakve ideje ne postoje, tanije da su sve ideje u opticaju i podjednako valjane, a da je jedina razlika meu njima ona koja poiva na principu upotrebljivosti. Postao je pragmatista, rortyjevac-mafija to je kako se na kraju ispostavlja sasvim oekivani nekrolog za jednog biveg omladinskog funkcionera Saveza komunista Jugoslavije (Najzad, u pravu je Rorty: sve se ideologije po pravilu svode na retoriku!). Nije uspio da pronae svoje mjesto meu mladima, lijepima i pametnima, ali ne zbog toga to su mu navedeni kvaliteti nedostajali ve iz razloga mnogo prostijeg: u vrijeme njihovog osvajanja vlasti sa ulice, bio je na studijskom boravku u SAD-u, dakle propustio je priliku da bude prvoborac. Po dolasku u domovinu pokuao je da se stavi na raspolaganje, ponudio je usluge intelektualnog konsaltinga svim potencijalno zainteresovanim stranama, i bio je ne malo iznenaen njihovim odbijanjem. Veoma pristojno, paljivo biranim rijeima ali i nedvosmisleno stavili su mu do znanja da je u njihovom feudu on potpuno beznaajna pojava, da takvih imaju na stotine u skladitu, zbog ega bi najpametnije uinio ako se posveti
29

knjizi i nauci ili kakvim slino budalastim stvarima u kojima je najbolji. Najzad u tome poslu nee imati ozbiljnije konkurencije jer se u Crnoj Gori samo budale i nesree knjigom zanimaju. Neka se okane oravoga posla i politike, govorili su mu dobronamjerni savjetodavci. A on ih je sluao i klimao glavom ve vrsto rijeen to e i kako dalje, jer da se okane politike nije mu bilo ni na kraj pameti, odmah je vidio gdje lei novac. Poeo je da pie politiko-ekonomske analize na temu domaeg nacizma, prevodio ih na engleski i odmah distribuirao svjetskim asopisima nije oekivao da e biti publikovane, ali se nadao da e neko na osnovu tih tekstova pogledati u njegovom pravcu. Redovno je obilazio redakcije opozicionih listova u zemlji, objavljivao poneto, kretao se u pravim (diplomatsko-obavjetajnim) krugovima i veoma brzo sklapao odgovarajua poznanstva. Od toliko postavljenih udica na parangalu, mislio je, neto jednom mora da zagrize. Samo neka on bude strpljiv, tjeio je sebe u trenucima malodunosti. Na kraju e ipak sve doi na svoje zaslueno mjesto. Odluujui preokret dogodio se na jednom od bezbroj seminara u Budimpeti, u taverni hotela Hungaria. Dok je na analitiar sam za stolom uivao u ai kajsijevae, priao mu je ovjek i uljudno ga zamolio za doputenje da mu se pridrui. Poslije desetak minuta neobaveznog askanja preli su na posao: ovjek je bio dobro upoznat sa nevoljama koje pod diktaturom trpe slobodni i demokratski mediji, progoni novinara, ucjene, otkazi, fiziko maltretiranje, nedostatak tamparskog materijala, oajnike borbe za dobijanje televizijske frekvencije, sve on to zna, a to je najbitnije voljan je da pomogne. Meutim, on to ne moe da uini sam i njemu je potrebna pomo da bi pomogao. On nudi vrijeme, ali ne bilo kakvo ve najispunjenije od svih moguih vremena, kazao je dobroinitelj. Analitiar je bio dovoljno priseban da ne postavlja pogrena
30

pitanja, a da istovremeno prua prave odgovore i posao je sklopljen. O detaljima ne brinite, kazao je ovjek. To emo rjeavati u hodu, nasmijao se zadovoljan obavljenim zadatkom. Nasmijao se i na analitiar, srean to je sve prolo lako. Bio je to njegov prvi ugovor. Docnije e ih biti jo, ali ovaj je bio prvi. Zbog toga je odluio da narui jo jednu kajsijevau, i da ovaj tren potpunog ispunjenja konzervira u svom sjeanju, zauvijek. Samo klik unutranje blende i fotografija je sauvana za vjenost. Vrijeme to bljutavo vrijeme ljudskog ivota! e protei u nepovrat, a na e se analitiar u trenutku tame sjetiti romana koji je itao u mladosti, Doktor Faustus, knjigu jednog Nijemca koji je u izgnanstvu, pod stare dane, pisao svoje, moda, ivotno djelo. Sjetie se, intelektualna protuha naa, svojih razmiljanja o ugovoru koji se pie i potpisuje krvlju. Sjetie se svojega uenja zbog ega se to Mannov avo predstavlja kao ironini gondolijer, sklon cinizmu i dijalektikom nadmudrivanju, obuen u arene krpice epohe, bez repa, kopita i ravastog jezika. Zbog ega to ini tako jednostavno, bez vatre pakla i smrada sumpora za sobom? U asu samozadovoljstva i sebinosti, pomislie nesrea naa domaa da to gondolijer ini iz ljubavi prema njemu, da je ta zavodljiva barkarola izuzetak od utvrenih pravila slube, ispjevana samo radi njega. Tada e, jado na, pomisliti dvije-tri utjene misli o svojoj vanosti, polaskae samome sebi i tako ohrabren bie voljan da obavi sve to gondolijer bude zahtijevao od njega. Pa to kota, da kota. A nee ga kotati nita, osim ono malo preostale due, od koje se ionako ve oprostio. Poslije Budimpete na je intelektualac napokon osjetio ari karijere u usponu: svima je bio potreban, svi su od njega zahtijevali pomo, inilo se da nijedna vana rabota ne moe biti obavljena bez njegove podrke postao je bitan. Izotrio je svoj kategorijalni aparat kritikujui primitivizam dominantnog nacizma, dakako sa pozicija borbe za demokratiju i ljudska
31

prava, sa pozicija uvoenja evropskih standarda u balkansku krmu, kako je esto volio da naglasi, iako je i do danas ostalo nejasno o kakvim je to standardima bilo rijei, da li se to odnosilo na sterilisanje koljakih instrumenata prije nego se pristupi runoj radinosti na terenu, to niko ne zna pouzdano. Njegove izjave i intervjui stranim medijima ije kopije paljivo uva u linoj dokumentaciji, predstavljaju dirljivo svjedoanstvo graanske hrabrosti i intelektualnog potenja, zbog ega nije iskljueno da u jednoj od buduih reformi kolskog sistema nau svoje mjesto u udbenicima. Kao primjer na kojemu e djeca uiti kako se valja suprotstavljati nakaradnoj vlasti i boriti za svoje miljenje. Nekoliko puta je bio pozivan na glasovite informativne razgovore, ali se uplaio samo prvi put, dok jo nije znao da e se to na kraju pretvoriti u dobrovoljni rad za dva gospodara. Zbog jedne gluposti, koja nije vrijedna pomena, vlast je ak ozbiljno razmiljala da protiv njega podigne optunicu zbog ugroavanja ustavnog poretka, ali su dalekovidi ljudi na vrijeme odustali od toga, jer ko zna kada e im njegove usluge zatrebati, procijenili su. Dokazao je da je dobar sluga, a takvi su u svim vremenima od posebne vrijednosti. Javnost za njegovo ime doznaje tek poslije glasovitog rascjepa u vrhu jedne, jedinstvene i nepodijeljene partije, kako su parmenidovski govorili njeni istaknuti lanovi u doba najeih unutarodborskih ratova. Svojim izjavama bez rezerve je podrao stranu za koju je pretpostavio da e pobijediti, (ili su mu to apnuli iz inozemstva, ostaje nepoznato). Podrku je pruio odmah i javno, bez oklijevanja tako karakteristinog za crnogorsku inteligenciju. Pogrijeio je, govorili su po skuptinskim kuloarima njegovi protivnici. Prevario se u procjeni i slomio vrat, peatili su zlurado njegovu politiku sudbinu. Da je bar saekao jo koji dan. Jo uvijek se nita ne zna, sve opcije su u igri, mudrovali su kafanski glupaci kao iskreno zabrinuti za njegovu budunost.
32

Na ta prazna umovanja crnogorskih dokonjaka na je analitiar odmahivao rukom i tajanstveno odgovarao: U Crnoj Gori se nikada nita ne zna, ovdje su uvijek sve opcije u igri. Upravo zbog toga je opasnost vea, ulog ozbiljniji, a izazov prosto neodoljiv. Nepotrebno je napominjati da nije pogrijeio u procjeni. Zbog nesebinog angamana u tekim vremenima ponueno mu je mjesto u Vladi, ali ga analitiar vjeto izbjegava. Utivo se zahvaljuje na ukazanom povjerenju, no smatra da vie moe pomoi nau stvar kao spoljni saradnik, kao nezavisni intelektualac koji e po potrebi odapinjati strijele na sve to bude dozrelo za likvidaciju. Sa doputenjem najvieg mjesta osniva nekolike NGO, razvija business i uvruje svoje kontakte sa inostranstvom. Gorljivo se zalagao za referendum na kojemu e se graani izjasniti o dravnom statusu Crne Gore, meutim, poslije prvog signala sa strane da od referenduma nema nita, on mijenja priu i naglaava potrebu da ozbiljno razmotrimo politiku realnost, mi politiki-realno mislei ljudi. Ideja zajednike drave postaje mu iznenada vie nego prihvatljiva jer to je najzad i najkrai put u Evropu. Gostuje na televiziji, u politikim emisijama objanjava svoje stavove, prividno kritikuje vlast, a u stvari vjeto odrauje apologetski zadatak. Njegova NGO postaje vrelo inicijativa koje e sasvim izvjesno donijeti blagostanje ovom posrnulom svijetu i on je ponosan zbog toga. Intimno, oekuje da e ga nagraditi ambasadorskim mjestom u jednoj od zemalja engleskog govornog podruja, ali za to je jo uvijek rano, tvrdi. To e doi kao kruna jedne uspjene karijere. Ima vremena. Ne optereuje se koja e ga drava postaviti na to mjesto: Srbija, Crna Gora, Kosovo ili sve tri zajedno... Njemu je svejedno. Neka o tome drugi razmiljaju. Nakaza. Ali, neko mu je u prolazu jednom dobacio da mu ta titula lijepo pristaje i on se od tada ne buni previe. Uostalom, zato bi to inio!? To je pjena dana.
33

Politiar, veteran
Ponekad, onako umoran i sit svega, posmatra kroz blindirani prozor svoje luksuzno opremljene kancelarije ljude koji hodaju ulicom u centru grada i pita samoga sebe: da li njegov ivot jo uvijek ima nekoga smisla ili je to samo tlapnja, fikcija koju oblai za posebne prilike, pred izbore ili posjetu kakvog slubenika iz Evropske unije naim sirotim krajevima? Sreom, na to pitanje izbjegava direktan odgovor, ljutito odmahuje glavom i rastjeruje zle misli. On ima preega posla nego da razmilja o svom ivotu. On briguje vie brige, vodi rauna o naim ivotima, jer sudei po svemu mi smo oajno nesposobni za tako ozbiljnu rabotu kao to je preuzimanje odgovornosti za vlastito postojanje. to on potuje. Uostalom, ta ontoloka nesposobnost podanika temelj je njegove vladavine i zato je onda ne bi potovao. Toliko luksuza sebi uvijek moe dopustiti. Iako je preivio sve i svata i dalje je ostao svakome udu naredan. Smatra da ga nita ne moe iznenaditi. Vidio je sve. On bar poznaje ljude, bolje, ubijeen je, i od njih samih. Vidio je crve, i ljude koji se u crve pretvaraju pod njegovim nogama. Vidio je i ljude koji ljudi ostaju bez obzira koliko ih vrsto gazio. Ali takvi su, sreom, beznaajni po broju i politikom uticaju te ih bez razmiljanja ostavlja za sobom. Oni mu ne mogu nauditi. Blejanje usamljenih ovaca koje uje u torini za koju sebe smatra odgovornim, ne predstavlja mu nikakvu opasnost. Ta disharmonija na farmi nesumnjivo doprinosi idealnoj slici koju o sebi izgrauje: zatitnik je prava na slobodu miljenja i govora, pobornik miroljubive koegzistencije politikih neistomiljenika, a multikonfesionalnost i multikulturalnost njegove su omiljene rijei za govorne vjebe pred kamerama. ini mu se da to radi ve jednu vjenost. A vjenost ga nadahnjuje. Stvarnost je prosti materijal njegove igre, neto gnjecavo
34

i bez oblika, mrtvilo kojem tek on udahnjuje ivot. Pih, stvarnost gadljivo odmahuje rukom! Odavno je shvatio da se ona proizvodi po volji ovjeka koji posjeduje mo. Ali to saznanje je privilegija rijetkih. Rulja je jo uvijek ubijeena da stvarnost postoji nezavisno od njenog uticaja. U toj vrsti naivnog realizma i ne grijei siroti puk, jer stvarnost je za narod uistinu neto nedohvatno i nesaznatljivo, tek nijema apstrakcija koja ga troi i pretvara u nita i koja zauvijek ostaje u dometu izabranih. Kada naui kako najlake skuvati abu, ali pod uslovom da ona to ne primjeti, obraa se svom efu kabineta, a zapravo malome od palube, u rijetkim trenucima nadahnute iskrenosti, tek onda si na pola puta do saznanja tajne vladanja. Smijei se diskretno, tek uglom usana jer je tokom godina shvatio kako je smijeh punim ustima sloboda koju sebi ne moe dozvoliti, ili je sebi dozvoljava iskljuivo u drutvu bliskih prijatelja. No, kako stvarnih prijatelja nema ve samo poslovne saradnike iji je glavni cilj da mu neprimjetno dou glave on se jednostavno ne smije. To je cijena moi, tjei sebe. Neto je prosto morao rtvovati na putu do cilja. A cilj je uvijek samo jedan: potpuno ostvarenje vlastitih mogunosti! To to u njegovom ivotu ljudskih mogunosti skoro da i nema, ili, ako ih ima, onda su po svojemu karakteru jezive i monstruozne, injenica je koja ga uopte ne zabrinjava o tome neka brinu drugi ako ih je volja. Njegovo je da ih ostvari, bez obzira na cijenu. Uostalom, tu cijenu uvijek plaaju nepoznati ljudi. Njegovo samoostvarenje plaa onaj prosti viak bez lica, banalna gomila mesa koja pred svake izbore sebi laska da neto vrijedi i znai, a u stvari predstavlja samo teret ivotu, golu ovjeetinu ije je postojanje bez ikakve svrhe i opravdanja izvan zaokruivanja odgovarajueg rednog broja na glasakom listiu. Uostalom, ta hoe taj narod?!, ljutito prska pljuvakom po polituri svog radnog stola kada ga ujutro iznenadi vijest o novom trajku glau u nekom kolektivu koji
35

radnicima posljednjih tri godine nije isplatio zaradu. Misle li oni da je put u Evropsku uniju i evroatlantske integracije lak i jednostavan? Misle li oni da su tranzicioni procesi bezbolni? Da emo uspjeti da demokratizujemo drutvo preko noi, tek tako?! inom odluke! E to ne moe. No neka dre to su uhvatili jer i to to su uhvatili mnogo je vie od onoga to zasluuju. Ako nee, onda neka krepaju, ko im jebe mater glupavu! Uostalom, nijesu ni radili, pa na osnovu ega onda oekuju da im se novac isplati. Poto se izvriti u samoi svoje kancelarije zgroen optim nerazumijevanjem rulje, polako ujednaava disanje i poinje da smilja neku aferu kojom e bar za tren skrenuti panju ovih vjeito gladnih nesretnika sa kore hljeba koju nemaju. Najzad, ko im je kriv: vikali su hoemo hljeba, dok su ga bacali u kontejnere. A ta se bahatost plaa, i to skupo. Ipak, nije on ovjek bez srca, smislie im neku afericu za jednokratnu upotrebu. isto radi igre, neka se jo koji mjesec zamajavaju. Tako od mjeseca do mjeseca, od godine do godine... I nakupilo se pristojno vrijeme na vlasti. Bogu velikome hvala, kako politiar ne proputa da naglasi, jer smatra da ovo to se njemu u ivotu dogodilo isti je dokaz Bojeg postojanja. Iako je poznato da Bog ima udan smisao za humor, to saznanje ga ne zabrinjava ubijeen je da e uvijek biti u Njegovoj milosti. Nikada nije bio u opoziciji niti namjerava da bude. Ako jednom vie ne bude na vlasti, batalie politiku i ostatak svog ivota provee na dugom odmoru u nekom od hotela na Djevianskim ostrvima, ili tu negdje u blizini novca koji je na vrijeme sklonio. Ali, pssst! O tome nerado misli, jer je ubijeen da e uz nesebinu pomo svojih dobromisleih prijatelja iz inostranstva vjeno biti na vlasti ili bar pri njoj, tamo gdje je najtoplije. Ministar, doministar, potpredsjednik, tajni savjetnik za ovo ili ono (kao da je uostalom bitno?!), to su njegove funkcije. Nikada prva linija fronta, nikada potpuna
36

osvijetljenost polutama i mutljag, to je njegov prirodni ambijent, u takvoj ivotnoj sredini njegove plivake sposobnosti dolaze do izraaja. lan je nekoliko Upravnih odbora (aluminijum, elektrina energija, telekom) predsjednik je par Sportskih drutava (fudbal, rukomet, odbojka i ah dakako) na osnovu ega mjeseno dobija neku kinticu. Ali to je njegov deparac, to je sitni koji potroi na reprezentaciju: jastog ovdje, viski tamo, prstaci na buzaru, arhivsko vino... Mora se. Od toga se novca ne koluju njegove djevojice u Rimu niti pazare u Fendijevom butiku na panskom trgu za te svrhe otvorio je posebne fondove. Morao je. Njegove djevojice ipak zasluuju najbolje! Ne shvata zato ga novinari prozivaju, zbog ega istiu nesrazmjeru koja postoji izmeu njegove plate i ivota kojim ivi: Da nema enine plate krepali bismo od gladi!, ljutito naglaava. Moja porodica ivi od 900 eura kunog budeta, vozim raspali opel, a moje dvije djevojice su zahvaljujui svojemu znanju dobile stipendiju u inostranstvu i ja tu nemam nikakvog troka. esto pozajmim novac od prijatelja da bi ih posjetio u Rimu! O tome treba da piete, a ne o zlonamjernim glasinama koje ire protivnici Crne Gore, demokratije i evroatlantskih integracija, vriti nezadovoljan medijskim slobodama u domovini. Ne postoji ovjek na zemaljskom globu koji moe rei da je meni uplatio jednoga centa. Djeja suza nije moje istote!, naglaava. I tu je potpuno u pravu sve transakcije su obavljene preko posrednika, a bogatstvo ije blagodeti uiva fiktivno pripada nekome drugo, ne njemu. Ako ga ipak jednoga dana istrani organi pritisnu iako ne vjeruje u tu mogunost, ali hajde, bar teoretski... ako ga ipak jednoga dana upitaju kazae da je taj novac dravni, da je bio namijenjen Crnoj Gori u sluaju da sirotica jednom postane suverena drava, a da ga je on samo uvao do tog trenutka opte sree i narodnog zadovoljstva. Politiar je ipak majstor svojega posla i uinie sve da ga ne uhvate sa teglom dema u rukama.
37

A suverena Crna Gora? A referendum? Risto vs. Mira, CANU vs. DANU? Pitanje jezika? Srbija do Tokija... I tako dalje i tome slino. to s tim? Naravno, nita! To su prie za neupuene u tajnu metodologiju neprimjetnog kuvanja abe, dakle za rulju bez gaa. Nakaza. Ali uz nau nesebinu pomo.

38

Businessman, krupni
U mladosti je izvjesno vrijeme proveo radei na naftnim platformama u Sjevernom moru kao prosti fizikalac, bio je graevinski radnik u vedskoj, godinu dana je radio u Australiji, docnije se malo bavio anerisanjem po Italiji, bio je u Francuskoj, a ni Njemaku nije zaobiao... Vidio je svijeta i od svakog jezika nauio po nekoliko kolokvijalnih reenica, za zlu ne trebalo mislio je, jer nikada ovjek ne zna ta mu sve u ivotu moe biti neophodno. Vrzmajui se po inostranstvu upoznao je zanimljive ljude, naijence dakako, koji su obavljali diskretne poslove za DB. Bilo je to avanturistiko vrijeme njegovog ivota: osamdesete godine, drug Tito je upravo umro i zemlja se polako pripremala da potone u mrak, a emigracija je sve agresivnije dizala glavu. Emigracija, hmmm. I danas se njegovim licem razlije smijeak zadovoljstva na pomen emigracije. Da nije bilo etnika, balista i ustaa, ko zna gdje bi on sada bio. Ovako, imao je vie sree no pameti: odradio je nekoliko ozbiljnih poslova za domovinu (motivisan iskljuivo patriotsko-finansijskim razlozima), stekao je ime i ugled u odreenim krugovima, a jedno blesavo ranjavanje posluilo mu je kao prihvatljiv izgovor da okona svoju karijeru plaenika i povue se iz posla. Iako je povremeno osjeao strah da e ga jedne veeri neko saekati u stanu i naliti vrelim olovom, svejedno da li e to biti ovjek iz slube ili autorizovani predstavnik organizacija koje je krvavo zaduio svojim radom u inostranstvu to se ipak nije dogodilo. Ubrzani raspad zemlje angaovao je i slubu i emigraciju podjednako, a on je bio dovoljno oprezan da ne privlai panju na sebe. Od poteno zaraenog novca otvorio je kafi u centru grada, malo potom i butik ekskluzivne garderobe i bio vie nego zadovoljan postignutim. Uvijek je bio pametan momak i drao je jezik za zubima. A to su u njegovom poslu najcjenjenije osobine.
39

Iz biveg ivota zadrao je samo dvije navike: jednu ispod pazuha (Sig Sauer 9mm) i drugu, u futroli na desnoj cjevanici (Zbrojevka 6.35mm). Za zlu ne trebalo, mislio je. Jer on dobro zna da zlu uvijek neto treba. Vrijeme ovjeku prireuje najneprijatnija iznenaenja, neko mu je davno rekao tu banalnost, ali je on tih nekoliko rijei upamtio poput najvee mudrosti. Jednog sparnog popodneva u njegov kafi ula su dva tipa i odmah s vrata odmjerili ga od glave do pete (sjedio je sam za stolom do prozora). Iako su ga prepoznali vidio je to u iskricama njihovih oiju bili su dovoljno lukavi da glasno od konobara zatrae da im pokae gazdu. Dok su prilazili njegovom stolu za trenutak je pomislio da je kucnuo as konane naplate dugova iz prolosti, vrsto je pribio lea uza zid i malice pomjerio svoju jaknu u stranu da bi lake izvadio oruje... Sreom, do obrauna nije dolo: umjesto olova, tipovi su mu uruili poslovnu ponudu. Od onih koje se ne odbijaju. Govore u ime ovjeka kojemu obaveze istaknutog javnog radnika ne doputaju da se bavi gomilanjem novca, ali koji smatra da bavljenje optim dobrom nije oteavajua okolnost zbog koje bi sebi uskratio neto od lagodnosti koju novac omoguava. Postae ugledan poslovni ovjek, rekli su mu. Tvoje je samo da radi ono to ti budemo kazali, da novac redovno uplauje na raune koje ti budemo dostavili, da ne postavlja blesava pitanja i da nikada ali, podvlaimo: nikada! ne pomisli na prevaru. Ako sve bude ilo kako je dogovoreno, ne brini: imae toliko novca da ga ni tvoji unuii ne mogu potroiti. Meutim, ako neto poe naopako...? E u tom sluaju, prijatelju, nee poivjeti dovoljno dugo da bi alio zbog toga. Pristao je na sve to su traili od njega i veoma brzo na poslovnom nebu iznad Montenegra zasijala je nova zvijezda. Ranih devedesetih godina u modi je bio ticung: na kursnoj razlici izmeu propadajueg dinara i njemake marke,
40

zahvaljujui blagovremenim informacijama, ali i ogromnoj koliini bezvrijednih dinara kojom je bio redovno snabdijevan od svojih mentora, za kratko vrijeme stvorio je ogromno bogatstvo. Istina, nije sve bilo njegovo, tek manji dio kolaa, ali je i taj manji dio bio ogroman. Nezamisliv! Pored ticunga, verc nafte i naftinih derivata pokazao se kao veoma unosan posao: proboj nepravednih i niim izazvanih sankcija Savjeta bezbjednosti UN bio je u stvari par excellence patriotski in, novac je tu bio tek uzgredna pojava, tek neznatna nagrada za trud i rizik. Rizik kojega u stvari nema, jer sve je unaprijed bilo dogovoreno. Pomo su mu pruili drugari iz Malesije, dobro povezani sa mafijom u Skadru i tone goriva neprekidno su se slivale u Crnu Goru preko Skadarskog jezera. Gospode, kakvo je to vrijeme bilo, za jedno vee ovjek je mogao postati milioner. Ili plutajua leina, ukoliko neto zajebe, jer to ipak nije bio posao za svakoga. Povremeno se sjeti nekolicine optimista koji su baricama samoinicijativno prelazili granicu natovareni buradima benzina, zamilja koliko je bilo njihovo iznenaenje kada su shvatili da to ne ide tako, da bez adekvatne povezanosti sa pravim ljudima oni mogu biti sitni preprodavci na ulici, ali prevoznici goriva i snabdjevai ne mogu nikako. Pametni bi shvatili i posluali odmah, a glupi i pohlepni jo uvijek spavaju s ribama poput nesretnog Luce Brazzia u Coppolinom filmu. ticung i nafta nijesu bili dugoga vijeka, i ubrzo ih je zamijenio verc cigaretama. Svjetska je to pria u kojoj sirota Crna Gora ne igra posebno znaajnu ulogu, glavni igrai su SAD i Evropska unija, meutim to nije bio razlog da ne uvaava koliinu novca koju je smaknuo petljajui oko aerodroma, organizujui transport za Hrvatsku, Bosnu, Srbiju, ali i za Italiju, Austriju, Francusku. Postao je poslovni ovjek od meunarodnog ugleda, istina meu razbojnicima i mafijaima slinim sebi. Ali ugled je ugled, tjeio se, to o tome znaju ove domae nesree i bezganici. Nita!
41

Da bi proslavio prvih sto miliona eura zarade organizovao je glamuroznu zabavu u dvoritu svoje vile: skupocjena jela i pia, dame u veernjim haljinama a gospoda u odijelima, draga i poznata lica sa malih ekrana: politiari, novinari, poslovni ljudi, radnici u kulturi, dileri drogom i orujem, trgovci ljudima i ubice elita drutva u nastajanju! On obilazi svoje zvanice i upuuje im rijei dobrodolice, a iz svakog pokreta koji uini isijava sigurnost ovjeka koji zna ta je uspjeh i kako se do njega stie. Te veeri on trijumfuje, uiva u potpunom priznanju kojim ga nesebino obasipaju njegovi gosti, ubijeen je da je ostvario sve to ovjek u svom vremenu moe ostvariti i srean je, neopisivo je srean zbog toga. Nekoliko dana poslije zabave (poto se otrijeznio i nekako dozvao sebi od kokainskog utrnua) on odluuje da je vrijeme da legalizuje svoje bogatstvo. U razgovoru sa strunjacima za finansijski konsalting zakljuuje da e najbolje biti ako osnuje banku, jer nita tako umilno ne pere novac kao bankarski posao, naglasili su mu eksperti. Innominato Bank ve je smislio i naziv, dok zadovoljno trlja ruke, ubijeen da ivi u najboljem od svih moguih svjetova. U emu moda i ne grijei. Dopustili su mu da osnuje banku, poloio je potrebni depozit, uplatio sve neophodne dabine, zaposlio je nekoliko diplomiranih majmuna da rade za njega i poeo. Mjesec, dva, tri, godina maala! Para paru stie... Nekoliko puta, na zahtjev svojih prijatelja, on je taj koji kupuje socijalni mir u domovini i spaava apru nalogodavcima. Kada crnogorski gladnovi i lijentine (koji sebe jo uvijek nazivaju radnikom klasom) izau na ulice i zaprijete totalnom blokadom gradskog saobraaja, njegova banka im diskretno isplauje zaostale plate i tim novcem odgaa erupciju socijalnog nezadovoljstva. Tako jednom, tako dva put, deset puta... Njegovi prijatelji postaju nezajaljivi, i on odluuje da ih zaustavi. Kako sve ima svoje granice, ni njegova dobra volja nije izuzetak, a finansijski je dovoljno ojaao da odbije poslunost, kuraio je
42

sebe. Malo e biti ljuti na njega i to je sve, jer ubrzo e pronai novu muzaru. Leinari i paraziti, uzvikuje u svojoj kancelariji dok pod dejstvom kokaina skuplja hrabrost za predstojei obraun sa dojueranjim kompanjonima. Pokaite malo zahvalnosti, gospodine, uljudno ga opominje glas koji dopire iz telefonske slualice. Bez nae pomoi ostali biste nepopravljiva nikogovina, zar je mogue da ste to zaboravili?! U tom trenutku nastaje fatalna greka u komunikaciji: ma ko je nikogovina, oca ti oina!? Ko je nikogovina, ubre jedno smrdeljavo? Punite mi u prkno! Malo sam vam zaradio, a!? Mr, i da me vie nijeste zvali. Je li vi jasno, majmuni!? Je li vi jasno!? Bilo im je jasno. Nekoliko mjeseci nijesu ga zvali niti opominjali niti mu na bilo koji nain prijetili. Izgledalo je kao da su ga zaboravili. I upravo kada je pomislio da je napokon slobodan i svoj na svome, prijatelji su odluili da zaigraju bilijar njegovim mesom. Businessman je pronaen na stolu u svojoj kancelariji, raereen, sa bilijarskom kuglom u grlu i tapom koji mu je cijelom duinom bio nabijen u prkno. Ostalo je nejasno da li su ga prvo natjerali da proguta kuglu pa mu onda natukli tap u prkno, ili su mu prvo instalirali tapi pa mu potom tisnuli kuglu, ili su to je takoe mogue to uinili simultano. No bilo kako bilo, jedno je sigurno: prije nego to su ga ubili u tom neoliberalnom performansu na crnogorski nain, natjerali su ga da potpie nekoliko dokumenata koji svjedoe da je svoju pokretnu i nepokretnu imovinu dobrovoljno prenio na drugoga ovjeka. ovjeka poslunijeg nego to je on ikada bio, iskreno se nadaju njegovi bivi prijatelji. Nakaza, koja je dobro znala kako se tikve sade. Iako je na trenutak zaboravila s kim to ini.

43

Goldengirl, vjetica crne ekonomije

Diplomirala je ekonomiju najviom ocjenom, jo kao studentica bila je zvijezda nove crnogorske doktrine u ekonomiji, ali joj ni na kraj pameti nije bilo da svoje znanje uloi u spaavanje ve posrnule privrede: Nema tu hljeba, govorila je rezignirano: samo zaludno gubljenje vremena. Zaposlila se u jednoj od bezbroj agencija za finansijski konsalting i svojinske tranformacije privrede, ali to u jednoj od bezbroj ne znai u bilo kojoj. Naprotiv, itekako je povela rauna gdje e poeti svoju karijeru. Njen mentor sa studija preporuio je pravim ljudima, pri tom je naglasio njenu pouzdanost i talenat, to je evojka koja obeava, kazao je profesor, naa evojka, nije propustio da naglasi njenu podobnost i tih nekoliko rijei naposlijetku se ispostavilo bile su sasvim dovoljne da evojci obezbijede unosan posao i mjesto u drutvu. Agencija u kojoj radi navodno pripada istaknutoj linosti iz vladajueg establimenta, ali ona tu linost nikada nije upoznala niti vidjela i opravdano sumnja u istinitost te tvrdnje. Najzad, nije ni bitno kome agencija pripada sve dok mlada lavica poput nje tu moe mlatnuti dobru paru. A moe dokazala je to nebrojeno puta vie nego dobru! Ni matematika nije egzaktna nauka, a kamoli ekonomija, govorila je, tako da se na kraju cijeli problem svodi na pronalazak odgovarajueg modela interpretacije; jer injenice su nijeme, a rijei kojima e progovoriti zavise iskljuivo od cilja koji smo ranije sebi postavili da ostvarimo pomou njih. I ni od ega vie! No koliko god da su ciljevi bili raznovrsni, njih su uvijek odreivali interesi onoga ko ima novac a to prua izvjesnu sigurnost u ovom inae potpuno nesigurnom svijetu, zaneseno je tvrdila Goldengirl. Ona je stvarala argumente koji su dokazivali da e odreeno preduzee nestati sa privredne mape ukoliko ga za sitne novce
44

ne kupi upravo ta, jedna jedina i neponovljiva osoba, koja je ve nameraila da ga posjeduje. Posebno se proslavila procjenama nekoliko objekata turistike privrede, tanije vjetinom da za obian lopovluk ponudi finansijske razloge koji su dovoljno ubjedljivi za upravu i radnike, a istovremeno toliko vrsti da bez ikakvog straha mogu biti iznijeti pred bilo koji sud na provjeru. Politika podrka za privatizaciju je svakako nuan uslov, ali ne i dovoljan, govorila je. Istina je da nema kupovine sve dok se ne obezbijedi saglasnost vlasti, ali je takoe istina da sve ee po naoj zemlji vrljaju timovi revizora iz inostranstva, te da im se pored novca i neto od dobro sroenih papira mora ponuditi kada vam zakucaju na vrata, ubjeivala je svoje potencijalne klijente. Govorila je tiho i nenametljivo, tonom osobe koja je sigurna u uspjeh zajednikog poduhvata, ali kojoj je ipak svejedno ta e naposlijetku biti klijentova odluka. Ona ima posla preko glave, tako da jedan honorar manje ne ini posebno bitnu razliku u njenom ivotu. Ubrzo je otkrila da posjeduje talenat za ubjeivanje ljudi u to ta je njihov stvarni interes i vremenom je na sebe poela da preuzima ulogu pregovaraa, posrednika izmeu uprave preduzea i sindikata radnika na jednoj strani i budueg gazde na drugoj. Poela je da uiva u tome, nije se vie zadovoljavala samo da utvrdi postojee stanje i predloi odgovarajui model privatizacije sve vie je privlaio ulazak u direktni sukob interesa, tanije: bila je privuena onim ushienjem koje osjeti u trenutku kada sve zainteresovane strane, sve koliko ih god ima u poslu, na kraju ubijedi da su na dobitku. A to je mogue postii samo dobro osmiljenom manipulacijom, nikako drugaije. No kako se manipulacije vremenom neminovno pretvore u dosadu, tako je i ona osjetila potrebu da promijeni posao. Svakog dana joj je postajalo mrznije da se bavi privatizacijom ionako propalih preduzea, vie nije uivala u smiljanju bajkolikih lai koje su dovoljno ubjedljive da opravdaju
45

svakakvu budalatinu, sve joj je to odjednom postalo muno i lieno izazova. Napokon je kucnuo as da sve ono to je nauila iz oblasti crne ekonomije primijeni u velikoj igri. Svakom elijom mesa osjeala je spremnost za velike poduhvate. A osjetili su to i drugi. Za veerom u restoranu Mlini Gospodnji, nezvaninom sastajalitu eksperata iz razliitih oblasti, (koji nijesu imali nita zajedniko osim ljubavi prema nezakonito steenom novcu i prezira za one ljude bez dovoljno rijeenosti da ga na takav nain steknu). Za veerom, dakle, dok je sluala samohvalisanje svojih drugara i uivala u ribljim specijalitetima kue, dobila je poslovnu ponudu. Ozbiljan posao, naglasio je njen budui poslodavac. Za Vas?, upitala je ovjeka, polako postajui svjesna sree koja joj se osmjehuje. Dijelom i za mene, ali najvie za poslovne prijatelje iji identitet iz razumljivih razloga neu otkrivati, odgovorio je ovjek pruajui joj svoju vizit-kartu. Javite mi se sjutra. Najkasnije do podneva. U deset sati sjutradan, evojka je ve bila u kancelariji svog budueg poslodavca i pijuckala espresso. Razgovarali su kratko o poslu koji treba obaviti: Gospoice, predstavljam grupu poslovnih ljudi, koji su zainteresovani za vae usluge obratio joj se posrednik. Razumijete nas, ne elimo vie da na dosadanji nain poslujemo u ovoj zemlji. Budunost naeg novca, svakim danom postaje sve neizvjesnija. A vas smo izabrali zbog toga to ste mladi, perspektivni i da budem iskren: zbog toga to se do sada nijeste previe kompromitovali. To nam uliva sigurnost da ete posao obaviti kako dolikuje osobi pred kojom je budunost: bez suvinih pitanja, dakle, ovjek se nasmijao, a njegov osmijeh je prihvatila i evojka, sauesniki. Vremena je malo, stoga da se prvo dogovorimo o vaem honoraru. Pretpostavljam da je 0,25% od ukupne sume sasvim prihvatljivo? Kada je ula o kojoj je sumi rije, evojka je odmah poela da smilja najbolju strategiju. Nije
46

problem, rekla je. Osnovni princip je odavno razraen, razlika je samo u modalitetu izvedbe. ovjek je nezainteresovano slegnuo ramenima, njega je zanimalo samo da to uspjenije i bre opere tih 100 miliona eura, nikakvi principi i modaliteti. Neka se pametnjakovii brinu o modalitetima, njemu se ivo jebe za njih. Osnovaemo nekoliko offshore kompanija, govorila je evojka nadahnuto. Ali ne na Maralskim ili Kajmanskim ostrvima, ili na Kipru ne daj Boe. Ta su mjesta odavno provaljena. Izabraemo neko diskretnije ostrvo, jedan jo uvijek neizvikani raj za poreske obveznike. Ostrvo Niue na primjer, Caicos ili Beliza, iako ni Svalbard Jan Mayen nije lo izbor... U svakom sluaju uporediemo razlike u njihovim poreskim stopama i na osnovu toga odluiti koje je najprihvatljivije. A onda, kao da se neega iznenada sjetila: Imaju li vai poznanici kakvu firmicu u zemlji? ovjek je utke odmahnuo glavom. Znai, i to moramo. Dobro, onda neto eksport-import, vidjeemo ta. U svakom sluaju fiktivni gazda e biti neko ime sa spiska skoro umrlih. Neko koga rodbina nije jo odjavila, zapisala je evojana u svoj notes. Neophodne su nam dvije. Frutex i Mutex, ime kompanija nije bitno, pretpostavljam. ovjek je klimnuo glavom saglasan da ime kompanija uopte nije bitno. Evo kako emo: Mutex po uveanoj fakturi uplauje novac za uvoz robe naoj offshore kompaniji, recimo 2 miliona za robu koja vrijedi, recimo ne vie od 150.000. Zatim, naa offshore kompanija sa svog rauna plaa izvozniku iz tree zemlje stvarnu cijenu robe. Za transakcije koristiemo jednu od najboljih banaka iz domovine, najpoeljnije onu koja u svom trezoru, umjesto novca i hartija od vrijednosti, uva drogu... Lako emo sa njima postii dogovor o proviziji. Dalje, nastalu razliku od 1.850.000 zadravamo izvjesno vrijeme da bi je potom u ime neke fikcije uplatili Frutexu, a ta firma e svu lovu docnije provui kroz svoje papire. Platiemo neto poreza, isto da ovim nesretnicima u domovini zamaemo oi. Ono to naposlijetku preostane je potpuno ist novac s kojim poslije inimo to nas je volja.
47

Istu stvar ponovimo onoliko puta koliko je potrebno. Na kraju likvidiramo sve etiri kompanije i ciao! Poslodavac je malo razmiljao o svemu to je upravo uo, a onda se nasmijeio: A uvezena roba, to emo s njom?, upitao je. Prodaemo je, naravno. I jo zaraditi na njoj, odgovorila je Goldengirl samouvjereno i nastavila da objanjava svoju strategiju: Uvoziemo robu kod koje je carinska stopa znatno nia od poreza na razliku izmeu nabavne i prodajne cijene. Isplatie nam se da fiktivno prikaemo veu uvoznu fakturu, ak da na to platimo i veu carinu, ali je razlika izmeu te uveane cijene i prodajne cijene manja, shodno emu je i osnovica za plaanje poreza manja, dakle plaamo manji porez. A moemo i da ne platimo tu fiktivnu vrijednost uvoza ve da ga kasnije u knjigovodstvu otpiemo kao neku modifikaciju inostranog dobavljaa... To su ve nijanse, vidjeemo. ovjek je shvatio da je unajmio pravu vjeticu crne ekonomije i bio je veoma zadovoljan. Kada e sve biti gotovo?, upitao je na kraju. Hmmm... Najvie za mjesec dana. Odgovara li vam vrijeme?, upitala je poslodavca oprezno. ovjek je klimnuo glavom. Rukovanjem su zapeatili dogovor. Od zaraenog novca (250.000 eura) kupila je poslovni prostor u centru grada i u njemu otvorila vlastitu agenciju za finansijski konsalting. Dobro joj ide. A na vizit-karti kojom se predstavlja zainteresovanim strankama, ispod imena vlasnika navedene su i djelatnosti kojima se bavi njena firma: svojinska transformacija, uvoenje nelegalno steenog novca u legalne finansijske tokove, falsifikovanje poslovnih dokumenata, dvojno knjigovodstvo, osnivanje offshore kompanija... Vjetica je za sada nedefinisanog ontolokog statusa: davno je prestala da bude prizor, a potencijale nakaze jo uvijek nije uspjela da razvije u potpunosti. Meutim, hoe uskoro. Ovo je njeno vrijeme. ivot je pred njom.

48

Pisac zakona
On je osnovnu mudrost tranzicionog Disneylanda na vrijeme nauio: prsti se liu od slasti, pika od strasti, a guzica zbog novca ili vlasti. Inae, veoma je ponosan na vlastitu sposobnost uenja. On ui brzo, temeljito, a pamenje mu je fotografsko. Ljudi za njega jo uvijek govore da boljega studenta prava nije bilo u generaciji. Za razliku od svojih kolega kojima je bio cilj samo da to prije zavre studije i doepaju se diplome bez obzira na znanje koje e ponijeti u svijet, on je iskrenom ljubavlju volio nauku, za njega pravo nije bilo zbir praznih zakona ve sama sutina drutva, najintimniji prikaz ivota jedne politike zajednice, njen krvotok... itao je strunu literaturu na engleskom i njemakom jeziku, njegovi seminarski radovi bili su nadahnuto pisani, a nemilosrdnom otrinom iznijetih primjedbi esto je znao da iznenadi svoje profesore i da ih u docnijoj raspravi zabavi o jadu. Bilo kako bilo, predviali su mu blistavu budunost na fakultetu. Meutim, od te blistave budunosti nije bilo nita, posrnuo je u politiku kao u porok. avo je na kraju ipak doao po svoje. Ali tu nema mjesta iznenaenju, jer avo nikada ne proputa da doe po ono to mu stvarno pripada. Zovite mi Pisca zakona, zareao je jednoga jutra The Big Giant Head na svojega efa kabineta. Neka odmah doe. Imam posao za njega. ef kabineta je istog asa poziv prenio Piscu zakona i ovaj se za nepunih pet minuta naao pred vratima najznaajnije kancelarije u dravi. Ve zadihan i znojav od tranja uza stepenice, Pisac zakona je stajao pred vratima zbunjeno ekajui da mu se disanje uravna jer nije namjeravao da razgovara sa The BGH isprekidanog daha i mucajui. Bilo bi to samo dodatno ponienje, suvino optereenje ionako jadnog poloaja koji zauzima u dravnoj hijerarhiji. Boe, to li sad hoe, pomislio je Pisac zakona dok je otvarao vrata kancelarije i odmah padao niice da bi svoje tijelo prosuo po uglaanom
49

mermeru kancelarije kao na dvoru vizantijskog cara, proskineza burazere. O, Zvijezdo evroatlantskih integracija... O, Prvi ovjeku... O, Nezaobilazni partneru u regionu... O, Nesebini voo... O, Svjetlosti koja nam obasjava put u budunost... O, nebosklonu nad naim glavama..., nabrajao je glasno Pisac zakona sve titule kojima je mogue osloviti Veliku Glavu, a istovremeno biti siguran da to obraanje nee izazvati bijes. The BGH je saekao nekoliko minuta dok Pisac zakona nije iscrpio svoj repertoar, da bi naposlijetku rekao: Potrebno je da napie zakon. Potpuno novi i do sada nepoznat u naoj domaji. Zakon o porezu na ekstra-profit. Shvata? Pisac zakona je klimnuo glavom iako mu nita nije bilo jasno. Oni smradovi iz svijeta mi neprekidno dosauju: te ovo, te ono... Kao da ja ne znam kako mi je! Znam, ne boj se. I to dobro! Zbog toga e ti smisliti zakon. Ali povedi rauna da ne pretjera. Ostavi dovoljno prostora da moe biti izvrdavan. elim u njemu dovoljno rupa da bih na osnovu njihovog postojanja mogao zatvoriti usta naim poslovnim ljudima kada ponu da se ale. Dakle, tvoj zadatak je da napie zakon koji e zadovoljiti svaiji interes: i moj, i njihov, i Evropske unije, i svaiji... Moe li to?! Pisac zakona je klimnuo glavom da moe. E, odlino onda. Neka bude gotov do podneva da bi ga ovi iz protokola jo koliko je danas poslali Skuptini na usvajanje i zavrili s njim, rekao je The Big Giant Head zadovoljan postignutim dogovorom, da bi potom umornim pokretom ruke otpustio Pisca zakona iz svoje kancelarije. Poto je zatvorio za sobom vrata, Pisac zakona je pogledao na sat bilo je 9:46. Hm, uzdahnuo je: vremena za rad imao je svega oko sat i po, ne vie. Ali uspjee on, hrabrio je samoga sebe. Jer da nije sposoban, ne bi ni bio tu gdje je! Dok je ubrzano hodao prema svojoj kancelariji, koja je bila smjetena dva sprata ispod zemlje, smiljao je svoje novo remek-djelo: Zakon o ekstra-profitu. Polako se u njegovoj svijesti uobliavalo to malo udo pravne vjetine: odmah na samom poetku, u lanu 1 treba da bude napisano sljedee:
50

ovo je jednokratni porez na ekstra-profit ostvaren za vrijeme trajanja sankcija Savjeta bezbjednosti OUN u periodu od 30. maja 1992. do 01. novembra 2000. godine, bez ispitivanja porijekla tog profita. im je jednokratan, mislio je Pisac zakona, to e odmah podgrijati entuzijazam ovih korupciji inae sklonih poreskih obveznika da e ako uspiju da srede jo ovaj put nakon toga biti mirni pred zakonom zbog naina na koji su stekli svoje bogatstvo. im je porez jednokratan to otvara prostor za korupciju i podmiivanje nadlenih dravnih slubenika od strane monika: bilo da se smanji iznos poreza, bilo da se ospori osnov za njegovo primjenjivanje, bilo da se u potpunosti izbjegne primjena ovog zakona na njih, koji su nedodirljivi za pravni sistem. ta znai norma bez ispitivanja porijekla tog profita?, provjeravao je sebe Pisac zakona. To znai otvoren poziv svima koji su svoj profit stekli kriminalnim aktivnostima kakve su verc, utaja poreza, pranje para, organizovani kriminal, terorizam i slino, da je pravnoj dravi Crnoj Gori jedino vano da plate neto poreza i da poslije toga slobodno mogu da uivaju u prljavim parama zaraenim od kriminala. A onda, u njegovoj svijesti iskra sumnje: ta da radimo sa Konvencijom Savjeta Evrope o zaplijeni i konfiskaciji svih sredstava za koje se sumnja da su nastala iz nekog od oblika kriminalnih aktivnosti? Nita, odahnuo je. Ako doe stani-pani pitaemo Solanu ili nekog funkcionera njegovog ranga. Oni e sigurno znati. Najzad, to im je posao. Za to dnevnice uzimaju. U sljedeem lanu Zakona bie neophodno precizirati stvari, presuuje Pisac dok ulazi u svoju kancelariju i odmah, s vrata, nareuje sekretarici da uzme list papira i pone da biljei njegove iskriave misli. lan 2 definie ko su obveznici poreza na ekstra-profit i ta e se sve oporezovati: stav 1 glasi da su to pravna i fizika lica, koja su u periodu iz lana 1 ovog Zakona stekla imovinu ija je pojedinana ili ukupna vrijednost vea od 35. 000 eura. Stav 2, lana 2, bie jo precizniji i on
51

treba da glasi: imovinom u smislu stava 1 ovog lana, smatraju se: nekretnine u visini graevinske vrijednosti, dobit ostvarena uvozom i distribucijom akciznih proizvoda bez plaanja carinskih i poreskih obaveza, dobit ostvarena korienjem primarne i sive emisije novca u finansijskim transakcijama, depoziti kod domaih i inostranih banaka, plovni objekti i vazduhoplovi, akcije i udjeli u preduzeima, plemeniti metali i predmeti umjetnike vrijednosti. Pisac zakona zadovoljno trlja ruke: cio zakonski projekat ide mu mnogo bolje nego to se nadao. Svjesno pravi zamjenu izmeu pojmova dobiti i imovine, namjerno zamagljuje stvari, jer The BGH je rekao da ne pretjera u pravednosti, da ostavi dovoljno prostora za kreativnost buduih tumaa. Dobit je razlika izmeu prihoda i rashoda, ona je element bilansa uspjeha, dok je imovina neto sasvim drugo i element je sasvim drugog bilansa bilansa stanja. Dakle, dobit nije imovina. Pisac zakona to dobro zna, ali ga jednostavno nije briga. Imovina su depoziti u gotovom novcu, nekretnine, akcije i udjeli, plemeniti metali. Svu dobit koja je steena kriminalnim aktivnostima, ekstra-profiteri odavno su pretvorili u razne oblike imovine i tu kompletnu imovinu treba oporezovati i to ne jednokratno. On to dobro zna. Zbog toga je njegova podvala isti dokaz Sokratove naivnosti kada je tvrdio da onaj ko zna razliku izmeu dobra i zla nee initi zlo. Meutim, hoe, jo kako. Ali znalaki! Nekonzistentnost u definisanju predmeta oporezivanja dosee nesluene razmjere. Pisac zakona je u amanskom transu, prosto ne vjeruje da je toliko sposoban. Ali njegovo nadahnue zahtijeva publiku i on poinje da objanjava svojoj sekretarici nijanse zakona: navodimo nekretnine, ali ne i one u inostranstvu; obuhvatamo akcije i udjele u preduzeima, ali ne i hartije od vrijednosti; pominjemo depozite kod banaka, ali izbjegavamo mjenice i ekove; shvatate li koleginice u emu je finta? Koleginica uti i redovito klima glavom, ali ne podie pogled sa svojih biljeki, ne moe sve da stigne. To nije sluajno,
52

nastavlja Pisac zakona. Time omoguavamo diskreciono tumaenje normi po volji upravo onih koji bi trebalo da budu oporezovani. Shvatate? Pisac zakona napokon uvia da njegova sekretarica ne shvata nita od navedenog, rezignirano odmahuje rukom i nastavlja da joj diktira. lan 3 treba da u cijelu priu unese dodatnu zbunjenost, on neka glasi ovako: porez na ekstra-profit ne plaa se na imovinu iz lana 2 ovog Zakona ukoliko je ona steena iz redovnih prihoda, putem poklona, nasljea ili ranije posjedovane imovine. Boe kako li mi je ovo samo palo na pamet, uzdie Pisac zakona. Ovo je prosto genijalno: zakon predvia mogunost naknadne procjene da li je imovina koju posjeduju ekstra-profiteri steena iz redovnih ili nekih drugih izvora te ako se utvrdi da je steena iz redovnih onda posjednike treba osloboditi poreza. lan 4 odreuje poresku stopu, diktira dalje Pisac zakona. Ona e biti ista za sve, bez razlike kolika je ija imovina. A iznos poreske stope... Hmm, ostavite prazno mjesto u tekstu zakona. Upisaemo to kasnije. Poslije konsultacija sa zainteresovanim ljudima. Nekoliko trenutaka on duboko razmilja, a onda mu licem zablista dijabolini osmijeh: lan 5 obavezuje poreske obveznike da samoinicijativno podnesu poreske prijave za plaanje poreza na ekstra-profit. Da, klie Pisac zakona, to je to! Blistavi zavretak Zakona. lag na torti! Implementacija zakona zavisie iskljuivo od potenja onih na koje se odnosi, a kako se odnosi na tipove koji su se bavili vercom roba, droge, oruja, ljudi, pranjem para, organizovanim kriminalom, ticovanjem, pljakanjem drutvenih i dravnih preduzea... Genijalno, prosto genijalno, laskao je sebi Pisac zakona. The Big Giant Head e biti zadovoljan, jo samo nekoliko sitnica, par stilskih uglaavanja i Zakon je gotov. Pogledao je na sat: 11: 26. Eto, i vrijeme je na njegovoj strani. Sjea se pjesmice iz mladosti i poinje da pjeva: Time is on my side. Yes, it is!
53

Nakaza, ali on o tome jo uvijek ne razmilja. A kada mu vlastiti ontoloki status jednom postane predmet razmiljanja bie suvie kasno. Naalost, ne samo za njega.

54

Manager u kulturi, ili ministar u potencijalitetu

Uvijek o sebi govori u mnoini, poput kakvoga cara ili kralja: Nae carsko i kraljevsko velianstvo Franjo Josif ili Mi Nikola I, kralj Crne Gore. Kada su ljudi napokon shvatili da se njegova mnoina ne odnosi na tim strunjaka kojim upravlja (i postie dakako: zavidne rezultate) ve jedino i iskljuivo na njega, nastala je sprdnja: Nae kulturnjako dostojanstvo sviju umjetnikih aktivnosti u zajednikoj nam domaji zvanoj Srbija i Crna Gora, Mi, taj i taj, u estetici vaspostavljeni XY. Od te sprdnje on nikakve koristi nije imao, od samog poetka ona se zbivala iza njegovih lea, jer ljudi su ispravno procijenili da on nikakvoga smisla za humor nema i da nije sposoban da neto naui iz ale na svoj raun. Takav je ovjek. Uz to je osvetoljubiv i pun sebe, kao svaki Crnogorac koji tri dana zaredom nije imao stolicu! Napisao je nekoliko donekle uspjelih knjiga, ranije je objavljivao knjievnu, pozorinu i likovnu kritiku, svugdje ga je bilo i o svemu je znao da izrekne vlastiti sud. Iako se moe bez ustruavanja rei da je za svoje stvaralatvo doivio priznanje sredine u kojoj ivi to je daleko ispod njegovih oekivanja: on mata da mu omogue mjesto ministra kulture u Vladi RCG. Ubijeen je da bi sa tog poloaja uspio da na pravi nain predstavi vrijednosti crnogorske kulture Evropi, da pomogne uspostavljanju novog crnogorskog kulturnog identiteta premda ni sam esto nije siguran to to uopte znai!? Ali ko jo vodi rauna to rijei znae sve dok lijepo i zavodljivo zvue staro je pravilo manipulacije. Iako udi za poloajem ministra, on e se poslije niza neuspjenih samokandidatura zadovoljiti i opipljivijim vrijednostima u ivotu. Zbog njegovih zasluga za narod darovali su mu jedan poslovni prostor u glavnoj ulici. Tamo je prvo otvorio knjiaru, a potom osnovao izdavaku kuu rijeen da objavljuje samo provjerene literarne vrijednosti, knjige koje e svojim
55

sadrajem znaajno obogatiti posnu crnogorsku izdavaku ponudu, kako je bilo napisano u katalogu kue. Malobrojni ljubitelji knjige bili su oduevljeni neoekivanom pojavom novog izdavaa i lakomisleni, kakvi ve jesu, sa radou su oekivali prve naslove. Meutim, ljudi koji ga malo bolje poznaju bili su sumnjiavi i oprezni u svojim prognozama: moe svega bit, ali da On uradi neto za opte dobro, a da se prije toga papreno ne ugradi e vala, u to je teko povjerovati; no ko zna, sve se mijenja, pa je moda i on promijenio ud, govorili su. Naravno, bili su u zabludi svi koji su oekivali da e se ita promijeniti, jer nita se ne mijenja, ovjek jo i najmanje, pogotovu ovjek njegovog karaktera. Istini za volju, tampao je nekoliko naslova. Bile su to knjige iz istorije, jedan putopis iz prolosti (francuskog autora koji je u XIX vijeku sluajno zalutao u Crnu Goru), nezaobilazni Gorski vijenac u bezobrazno luksuznom izdanju, zatim par monografija uspjenih preduzea (sa fotografijom novokomponovanog businessmana na omotu korica, dakako). Meutim, ono to mu je donijelo presti, slavu, ugled, novac, i pravo da nosi titulu Izdava milenijuma bilo je tampanje knjige politikih govora, refleksija i maksima iji je autor The Big Giant Head, a pod znakovitim naslovom Politika, zauvijek. To djelo je u rekordnom vremenu postalo crnogorski bestseller: inilo se da nema ovjeka koji tu knjigu ne posjeduje, da nema uesnika u javnom diskursu drutva koji iz te knjige ne citira, odravale su se promocije irom domovine, pisali se prikazi i panegirici knjiga je ponovo u modi, radovali su se ljubitelji lijepe knjievnosti. Ali se najvie od svih ipak radovao izdava, jer njemu je napokon sjekira upala u med. Jedno kapitalno djelo politike misli, nezaobilazno tivo za sva budua istraivanja politikog ivota u naoj domovini nalazi se pred itaocima. I moemo bez oklijevanja rei da mu itaoci oduevljeno hrle u susret, govorio je nadahnuto, uz ve poslovinu mnoinu po kojoj
56

je bio poznat. A na pitanje novinara ta mu je predstavljalo najvei problem u borbi za dobijanje izdavakog prava, on spremno odgovara: Ljude poput naeg autora, ljude koji znalaki promiljaju ono supstancijalno vremena u kojem ive, krasi jedna, naalost ve zaboravljena vrlina, a ta je skromnost. On je veoma samokritian u pogledu vrijednosti vlastitog djela i najvie smo problema imali dok nijesmo uspjeli odagnati tu potpuno bezrazlonu zabrinutost autora. Ali, uspjeli smo! Strpljivim pregovorima i kontinuiranim naglaavanjem neophodnosti da Crna Gora napokon dobije knjigu kakvu zasluuje uspjeli smo! Knjiga je publikovana!, slavodobitno klie izdava. Klie i smie. Nezaobilazan je gost na svim tribinama, knjievnim veerima, gostovao je u svakoj TV emisiji koja se bavi kulturom, njegova izdavaka kua postala je poznata, a on se nakrcao para kao niko njegov. Postoje ljudi koji tvrde istina, nikada javno ve uvijek u pola glasa i krijui da je za naslov Politika, zauvijek uzeo ni manje ni vie nego cijelih 350.000 eura. E sad, ko u to moe vjerovati, a da u toj vjeri sauva istu svijest?! Naravno, knjiga je tampana u 70.000 primjeraka, naravno da je luksuzno opremljena (mnogo luksuznije nego ve pomenuti Gorski vijenac, to je i prirodno), naravno da je na Vaaru knjiga u Beogradu osvojila nagradu za najbolju opremu, naravno da je planulo prvo izdanje za nepunih mjesec dana... Ali ipak, 350.000 eura je mnogo novca. Mnogo je za budale i sirotinju, govore oni koji se dobro razumiju u meandre novca po naoj zemlji, ali za Njegovo knjievno gospodstvo ne daj Boe da je ita mnogo. Svaku je knjigu troduplo naplatio i jo dva puta prodao, i to prije nego to je iz tampe izala. Sve poslije toga je isti dobitak. Sinu i keri kupio je po dvosoban stani u svom susjedstvu, da mu pod stare dane budu blie. A ono ostatka uloio je u reprezentaciju novog businessa postao je menader u kulturi. Poslije izuzetnog uspjeha koji smo postigli izdavakim poduhvatom milenijuma, osjetili smo potrebu da tu filozofiju
57

dobitnika primijenimo i na druge oblasti u kulturi. Mi jasno prepoznajemo kulturne potrebe graana, svjesni smo zahtjeva trenutka, ali nita manje i tradicije kojom je taj trenutak bremenit... Zbog toga, smatramo da je napokon sazrela svijest da se u kulturi moraju mnogo dinaminije mijenjati paradigme razvoja. Crna Gora to oekuje od nas, brabonjao je menader blagoglagoljivo, on je bar poeo kao pisac, on dobro zna kojim se rijeima moe ugoditi svima. On dobro zna da je grandiozna najava danas mnogo isplativija od samog djela ukoliko je, naravno, ovjek sposoban da ga najavi na pravi nain. Reklama je ono to odrauje posao. U pravom trenutku! Kairos i reklama obavljaju rabotu, nikada rabota sama po sebi. Zapravo, djelo moe samo da smeta grandioznoj zamisli jer on ne stvara djela ve prodaje uenu imaginaciju potroaa. Znate, dugo smo razmiljali ta je to u stvari to nedostaje savremenoj Crnoj Gori? I do kakvog smo odgovora na kraju doli? Nama je najpotrebnija slika o sebi! To mi ne posjedujemo, to nama nedostaje: Slika o sebi! Dobro je stara kuka nanjuila kod koga su pare i kojim nainom je mogue dio toga novca preliti u svoj dep. Savremenim bogataima i tu je potpuno pogodio! neophodna je Slika o sebi. To oni nemaju, to im fali. Taj nedostatak bolno osjeaju svakom elijom svoga mesa. Slika o sebi u kojoj nee biti ono to stvarno jesu: gomila patolokih tipova koji bi, u nekoj civilizovanoj zemlji, odavno bili smjeteni po tamnicama ili bar u kakvoj ustanovi za lijeenje duevnih bolesnika. Intuitivno je shvatio na menader da drutvo u tranziciji iako je u sutini bez ikakve ideologije ipak, neutjeno vapi za nekakvom ideolokom konstrukcijom koja e, bar privremeno, sve drutvene protivrjenosti opravdati, a sve pukotine i neravnine uglaati do visokog sjaja. A kada svi oslijepimo od nametnutog bljetavila, vie nee biti nikoga da upre prstom u neizmjerne dubine naega posrnua i pada. Jer poznato je u psihologiji manipulacije, a tranzicioni totalitarizam je to doveo ini se do
58

savrenstva: frenetina aktivnost lane promjene prvi je uslov da se nikada nita ne promijeni. Neprekidno mora neto da se dogaa, simulakrumi moraju neizostavno da se smjenjuju jedan za drugim, svaki prazniji od prethodnog da bi bolje i due zveao... I to je najvanije, niti jedna drutvena protivrjenost ne smije biti razrijeena ve samo odloena u skladite vjeno otvorenih problema, u skladite iz kojega po potrebi ponovo moe biti uvedena u igru. Nema vie ni pomena o pravednijem drutvu i potrebi da se distribucija ekonomske i politike moi izmjesti iz jednog centra. To su odvratni koncepti mrskog nam marksizma i socijalizma, reaguju priueni filozofi po novinama na svaku kritiku divlje privatizacije. Meutim, i njihove su reakcije preotre, jer ljudi slijepi od agresivnog bljetavila nove elite, vie nita ne pominju, najmanje od svega pravednije drutvo. Upravo to bljetavilo, koje ovjeka oslijepi i onijemi, rijeio je da proizvodi na menader u kulturi. Uz blagoslov The BGH organizovao je nekoliko donatorskih konferencija u hotelu Crna Gora, na kojima je novonastaloj eliti neumorno izlagao svoje zamisli ubjeujui ih da e na kraju oni biti na dobitku, jer poslije uea u planiranim akcijama nee vie biti paraziti i lupei ve ozbiljni i odgovorni poslovni ljudi koji nesebino ulau u kulturu svoje domovine. Da li je zaista bio toliko ubjedljiv ili je presudio befehl sa vrha, to niko sa sigurnou ne moe kazati. No, bilo kako bilo, Crnom Gorom su poele da niu manifestacije: bijenali, trijenali, memorijalne izlobe, izdavaki konkursi, sajmovi knjiga, instalacije i performansi te svakovrsni projekti: Pjesnike veeri bijeloga mrsa Pljevlja, knjievno-teorijska okupljanja na Marezi Zlatna pastrmka, okrugli sto posveen politiko-ekonomskim problemima sa kojima se suoavaju drutva u tranziciji pod nazivom Dani gambora Budva, simpozijum crnogorske muzikologije Njeguka kobasica Cetinje... I tako dalje, i tome slino. Do u beskonanost. Ravu, razumije se. Jer mi
59

druge ionako nemamo. Menader u kulturi je nakaza. To on dobro zna, toga su svjesni i ljudi oko njega, a to je najljepe to znaju i njegovi finansijeri. Meutim, to saznanje nikome ne smeta. Najzad, a zato bi?!

60

Nihilista, pesimista
Utulili smo ga! U-tu-li-li! Nema tu sree, drue moj. Nikada je nije bilo, vjeruj mi. Ovo je sebini svijet, bez imalo sluha i milosti za ovjeka, a mi koji njime hodimo tek smo obezljuene maske koje se jo uvijek, lano predstavljaju kao ljudi. Nijesi saglasan?! Ne prihvata ovo to govorim, ne dopada ti se?! Dobro, i to je nekakav odgovor, nihilista odmahuje glavom kao da kae nijesam ni oekivao neto bolje i drugaije od takvih osoba kao to si ti. Nekoliko trenutaka provode u utanju, nihilista prinosi au vinjaka ustima i otpija gutljaj, a njegov sagovornik koristi to vrijeme predaha da bi zapalio cigaretu i gladno udahnuo prvi dim. Rubinov vinjak je pie crnogorskih intelektualaca, kae nihilista poto je stresao svoju glavu od udara koji alkohol ostavlja za sobom. Nijesi o tome razmiljao, pita iako ne oekuje odgovor. Njemu odgovor i nije potreban, samo pitanja koja e ga postai na monolog. Vinjak je u stvari konjak kome ne dozvoljavaju da se tako nazove. A poslije izvjesnog vremena i sam se navikava na novo ime. Upravo zbog te shizoidne dvojnosti vlastitog identiteta, vinjak je savreno pie za crnogorskog intelektualca. Lozovaa ili viski samo su prazne forme, bezuspjeni pokuaji bjekstva od sudbine, zar nije tako? Nihilista se smije, ali ovla, krajem usana. Sit je ve odavno i svojega smijeha. Njegov sagovornik ne potvruje niti opovrgava izreeno, a kako mu ovo nije prvi put da razgovara sa nihilistom zna da je najpametnije da uti i prepusti njemu da govori, tanije da sam sa sobom raspravlja svoje vjene teme. Nitavilo simulakruma, prijatelju, to je ovaj svijet. A u naem, crnogorskom sluaju to nitavilo je autotelino, ono je samo sebi svrha. Zamisli zlo koje je podijeljeno na dvije po svemu ravnopravne i jednake polovine. Zamisli sada, da svaka od tih polovina ini sve to je u njenoj moi da optui onu drugu da je izvor svih uasa koji postoje. Eto, to je naa
61

sudbina: neprekidno biramo izmeu dva zla, iskreno ubijeeni da biramo dobro! Poslije se ne moemo nauditi odakle ovoliko izopaenosti u naem svijetu, pa mi smo pobogu izabrali manje zlo, ili drugim rijeima najvie dobra to je bilo mogue izabrati u odreenom povijesnom trenutku. Ali tu grijeimo, da ni sami nijesmo svjesni koliko, jer manje zlo je demonska obmana. Ne zaboravi: polovine su po svemu jednake i ravnopravne! U Malim pjesmama u prozi, Baudelaire je zapisao da je najljepe avolje lukavstvo u tome da nas uvjeri kako ne postoji, tada se Klevetnik vjerovatno najslae smije. A poto nas ubijedi da ne postoji, moe nam ponuditi sebe u najistijem ontolokom obliku i mi emo ga prihvatiti uvjereni da prihvatamo ono najbolje od svega to jeste. Kakav li je tek onda njegov smijeh, prijatelju? Osluni paljivije, mogao bi uti taj grohot iz pakla. A sada zamisli politiku zajednicu koja se iscrpljuje u bezuspjenim pokuajima da prevlada sobom stvoreni uas olikotvoren u neprekidnom preobraaju iz nita u kojeta, a sve to pod izgovorom da tei ka progresu, ka pravednijoj organizaciji vlastitog postojanja, ka potovanju ovjekovih prava prije svih prava na dostojanstven ivot ili, u krajnjem, na ivot uopte, bez obzira koliko banalan i nedostojanstven bio... Zamisli politiku zajednicu koja prodire samu sebe jer njena elita nema snage da prevazie vlastita ogranienja. Ovo bijesno arenilo koje se u Crnoj Gori naziva politikim partijama u stvari su tek interesne zajednice ili sekte, treega modela jo ne vidjeh. I zar samo postojanje takve skupine nije dovoljan razlog za potpuno utrnue posljednje iskrice u ovjeku i za tugu, toliko duboku i nepojamnu, da je skoro nemogue predstaviti njen uas? Na to pitanje sagovornik ne odgovara, umjesto njega to ini nihilista postavljanjem novog pitanja. Ko zna to su navijai oekivali da e dobiti na kraju? Posmatrai zloina i uivaoci iz druge ruke, oni me posebno zanimaju. Jo uvijek im dajem
62

izvjesnu ontoloku prednost u odnosu na koljae, inspiratore ili meunarodnu birokratiju. Koljai su oekivali titulu viteza i mjesto u crkvenom kalendaru, inspiratori popunjene bankovne raune i doivotni naziv nezaobilaznog partnera u regionu, svjetska birokratija ubjedljivo opravdanje vlastitog postojanja, neprekidni politiki poar koji zahtijeva njihov mirotvoraki angaman, ali ta su navijai, kojega Vraga, oekivali kao dobitak to mi ni danas nije jasno. Bilo kako bilo, na kraju ih je dobitak sve neprijatno iznenadio nije to bilo ono, vritali su uvrijeeno! Ali, to to se na kraju dobije nikada i nije ono, dripci, uvijek je to neto sasvim drugaije od pretpostavljenog. Epiko moja neopjevana, uzdahnuo je nihilista zamiljeno i zautao. Nijesam oduvijek bio ovakav, rekao je poslije izvjesnog vremena. Sagovornik zamalo nije upitao a kakav to?. No, uspio je da odoli tom iskuenju. Vjerovao sam da emo se, poslije okonanja ratnih dejstava na prostoru ex-YU i potpunog poraza strane na kojoj smo uestvovali i mi Crnogorci, napokon otrijezniti kao drutvo, da emo u sebi pronai dovoljno snage za povlaenje crte ispod koje se vie ne smije ii... da emo otro i bez milosti pogledati sebi u duu, a svu prljavtinu koju budemo tamo pronali da emo izbaciti napolje. Posrnuli smo kao civilizovani ljudi i to je neosporna injenica. Pojeli smo ono to nije za jelo, rekao bi jedan moj susjed. Ali, zbog toga ne moemo izvriti kolektivno samoubistvo, mislio sam. Moramo pronai nain da se izvuemo iz blata u kojemu se nalazimo. To je osnovni zadatak politike, ekonomske i kulturne elite drutva, jer oni su stvarni predstavnici narodnog subjektiviteta i taj posao niko sa strane nee obaviti umjesto njih. Najzad, niti smije da ga obavlja. To nije samo ispit zrelosti jedne politike zajednice ve stvarno pitanje njenog opstanka. Izgradnja demokratskih institucija sistema, razvoj tolerancije, potovanje politikih razlika, najzad potovanje zakona, jer zakonitosti, bar tako mi se inilo, bili smo eljni vie od hljeba...
63

O kako sam nedopustivo naivan bio! Umjesto demokratizacije drutva dobili smo demokraturu tranzicionog totalitarizma, umjesto institucija samovolju i bahatost pojedinaca ogrezlih u korupciji i kriminalu, uz neprekidno donoenje novih i novih zakona koje niko nije potovao, koji najzad i nijesu donoeni da bi se potovali ve da se pomou njih stvara privid nekakve politike aktivnosti... Shvatio sam da elita koja je stasala na posljedicama haosa i bezumlja jedne svinjarije od rata, u stvari nema nikakvog interesa da te posljedice lijei i zaustavlja njihovo razorno dejstvo, jer one predstavljaju neodvojiv uslov njenog postojanja kao elite. alosno, ali tako je. Dakle, brzo me je prola vjera u budunost. Shvatio sam da budunosti nema i da nam predstoji morbidno uivanje u razliitim formama bez ikakvog supstancijaliteta koje smjenjuju jedna drugu, sve gra od gre. U sadanjosti, dakako, onoj koja se nikada nee okonati. I to je moja najtea misao, moje vjeno vraanje istog! Nihilista odmahuje rukom, ispija ostatak vinjaka iz ae, zatim upitno posmatra svog sagovornika oekujui da ovaj narui novu turu; na svoj raun dakako, jer ovo prethodno pie nihilista je platio. Sagovornik razumijeva svoju obavezu, poziva konobara i naruuje pie. Dupli vinjak, bez leda. Espresso i au mineralne, izgovara nihilista u dahu. Sagovornik naruuje kriglu piva i trai raun. Konobar odmah donosi pie, a sagovornik iz depa vadi nekoliko metalnih eura i plaa. Izvjesno vrijeme ute, zamiljeni nad onim to je sve dotad izgovoreno za stolom, a onda se istovremeno hvataju za svoje pie i prinose ga usnama. Taj neoekivani sinhronicitet za trenutak izaziva osmijeh na njihovim licima, ali osmijeh ubrzo blijedi i njih dvojica se ponovo gube u depresivnom utanju. Da li si nekad razmiljao u ta emo se na kraju pretvoriti, pita nihilista svog sagovornika. Nemoj mi samo rei da te nije zanimalo jer to je prosto neshvatljivo. Ne vjerujem da moe postojati ovjek kojega ne zanima u ta emo se na kraju
64

pretvoriti. To je nemogue! Hajde, odgovori mi, izaziva nihilista svog sagovornika. Ali on, umjesto odgovora krivi usne i slijee ramenima, postalo mu je suvie muno da upotrebljava rijei. Zadovoljava se grimasom koja u zavisnosti od potrebe moe znaiti bilo ta: prihvatanje, ravnodunost, molbu, saglasnost, poziv na razgovor... Ili, sve to istovremeno. Kako nihilista ipak ne odustaje, sagovornik naposlijetku progovara: Ne, nijesam razmiljao. Reci mi, u ta emo se to pretvoriti na kraju? Meutim, nihilista je naglo izgubio volju da razgovara; jedna od njegovih promjena raspoloenja stupa na scenu i on postaje bijesan i gotov na svau. Ali jo uvijek kontrolie svoje uzbuenje, tanije, sabija gnjev natrag u sebe, ne dozvoljava mu da se ispolji pred sagovornikom. Izvjesno vrijeme neto nerazumljivo mrmlja i grgolji, odmahuje razoarano rukom i krivi usne kao da nekome prijeti. Potom zapada u stanje potpune utrnulosti ula, izgleda kao ovjek do kojega vie nita iz spoljanjeg svijeta ne moe doprijeti. I ve kada je njegov sagovornik izgubio svaku nadu, nihilista napokon progovara: Postaemo humanoidne forme organske materije, koje sebe makar i uzalud, makar i naivno nazivaju ljudskim biima. Naa sposobnost prilagoavanja ubrzo e dosegnuti svoju taku Omega postaemo predmet prouavanja studenata antropologije sa svjetskih univerziteta. Etno-park, prijatelju. Ve ujem huk elisa helikoptera nad naim sojenicama, ve vidim studente kako u pratnji svojih vodia kroz rijetku makiju bojaljivo koraaju prema nama, a u rukama dre inuve, ogledalca i okoladice za nau musavu i gologuzu djecu... To emo postati na kraju opere, prijatelju. Etno-park, perverzni amalgam kamenog i informatikog doba, jer e na poglavica uz sjekiru od kamena posjedovati i raunar sa satelitskim prikljukom na internet. Ha, ha, ha... Dok sablasno odjekuje smijeh nihiliste po unutranjosti kafane, njegov sagovornik razmilja o jednom upropatenom
65

ivotu iju baroknu rasko upravo posmatra. I njemu polako dolazi da se nasmije grohotom, jer nad propau ne treba plakati, ona suze nije vrijedna. Nihilista je prizor, iako bi intimno volio biti nakaza. Ali ne, on se jo uvijek sjea svoje izgubljene due. Iako od toga sjeanja nikakve koristi nema, samo tete. Samorazarajue uivanje osjea dok hoda gradom, dok razdraganu djeicu njihove zabrinute majke pokuavaju uplaiti njegovom pojavom: budi posluan i dobar jer ako ne bude, vidi li ovoga ika on e te odnijeti k vragu! Tada se pokuava nasmijeiti uplaenoj djeici, ali mu to ne uspijeva. Umjesto osmijeha na njegovom licu pojavljuje se sakata grimasa prezira i gnuanja. Jer taj razoarani ljubavnik svijeta, ovjek ija je ljubav prezrena i odbaena poput rublja koje vie ne vrijedi prati samo je prizor. Unato svemu!

66

Droga
Iako jo uvijek nije napunio dvadeset godina, da sada krepa ne bi bilo ovjeka koji bi za njega rekao da je lijep le. Zaludu mu je. Njegovi veseli roditelji dugo nijesu imali pojma to ini i u kakvom to drutvu njihov sini provodi vrijeme, zbog ega ne dolazi doma na vrijeme ve se neprekidno nekuda gubi. Iako, istini za volju, nijesu ba bili ni zainteresovani da saznaju jer su odve bili zauzeti smicanjem novca i gradnjom politiko-poslovne karijere. Najzad, oni u njega imaju puno povjerenje!, govorili su. A kada su napokon saznali da je njihovo edo zavisnik o heroinu, i to onaj okoreli, bilo je odve dockan da mu pomognu. U poetku su izigravali savremene roditelje ije dijete samo ima problema, po uzoru na one roditelje iz amerikih tv-filmova, i vodili su ga na seanse kod poznatih psihijatara pa to kota da kota, njihovo je dijete u pitanju, a novca im ne faliva. No kada su napokon shvatili da mu nikakve pomoi nema, otac je prvi prelomio: Sve u vas prijaviti policiji, i tebe i tvoje drugove drogae. Svi ete vi u zatvor, ja vam garantujem. ubradi jedna! Dok je majka bila neto njenija i tolerantnija prema svom sinu, puna razumijevanja za probleme koje dijete ima sirotica se ve poslije prvih posjeta psihijatru odala alkoholu i po cijele dane je provodila gledajui panske serije, uz bijelo vino, razumije se. A nekada je bila advokat, i to kau veoma uspjean. Avantura je poela jo u osnovnoj koli, kraj osmog razreda bio je za maloga odluujui za ulazak u svijet narkotika. Nekakvo blesavo drutvance gubitnika, u kojemu se osjeao prihvaen i priznat, a da se za taj status niim posebno nije morao boriti (bilo je dovoljno da je tu negdje i da se submisivno smije provalama deurnog lajavca). Njegova, izgledalo je uroena, malaksalost pred svijetom, potreba da bar za tren bude neko drugi, razliit i misteriozan kao filmovani junak
67

iz stripa, njegova, dakle, za taj uzrast sasvim zdrava mata, ali kako se docnije pokazalo slabana i na pogrenu stranu usmjerena (a svaka je mata koja poiva na lijenosti usmjerena na pogrenu stranu i pervertirana) presudila je da na kraju mali postane narkoman. U poetku trava ili tabletice sa alkoholom, gutali bi po itavu tablu bromazepama, bensedina, flormidala (najzad, gutali su sve ono to bi im dolo do ruku: anksiolitike, sedative, analgetike, hipnotike, ika Parkinsona nijesu pravili nikakvu razliku, nijesu bili izbirljivi). Progutano ubre bi zalivali votkom dok se potpuno ne obleje. Metadon je ve bio slavska trpeza. Ali zanimljivo, ekserii mu nijesu odgovarali, uzeo ih je nekoliko puta i uvijek je bio zbunjen mutnom bliskou sa drugim ljudima koji su izazivale tablete, a osjeaj poviene mentalne i fizike snage uopte mu nije bio neophodan, jednostavno, uopte nije znao kako da se ponaa pod dejstvom ekstazija. Mali neprimjetno poinje da troi sve znatnije koliine novca, dilere jo uvijek ne poznaje izravno tako da mu posrednici uzimaju dio, ali njega to ne zabrinjava, on ima para. Veoma brzo upoznaje svoje nozdrve sa zadovoljstvom koje nudi heroin, lagani pokret slamkom po nacrtanim linijama Unknown pleasures... i udar koji mu iznenada otvara lobanju. Osjea blaenstvo za koje nije ni slutio da postoji, ali, ono traje suvie kratko za njegov ukus. Kako dolazi svijesti, njegovu utrobu poinje da razara bol i on povraa, eruptivno bljuje iz sebe preostali talog due, sve ono to ga jo vezuje za preanji ivot. Umrkava heroin ili ga pui u metalnoj foliji, a na signale svojih kompanjona da je nastupilo vrijeme za iglu, Mali odmahuje rukom. Zazire od igle, jo uvijek nije u stanju da naini taj odluujui korak u karijeri svakog narkomana, bar onog koji dri do sebe. Iako neprestano vjeba, svakoga dana nae venu iglom, ubode se i izvue malu koliinu krvi, da bi je potom, zadovoljan postignutim, vratio nazad u venu.
68

Roditelji, naravno, ne sumnjaju nita. Niko ne primjeuje preobraaj koji se zbiva u njegovoj svijesti, a on briljivo uva svoje prvo ljubavno iskustvo, tajnu koja ga odvaja od svih i napokon ini drugaijim. Neprekidno misli na onaj jedinstveni trenutak u vremenu kada ga je heroin prvi put udario i razbio mu svijest u parie za koje je bio siguran da se nikada vie nee sklopiti kao ranije. Osjea strah, ali ga taj strah ne odbija ve ga eljustima privlai i izaziva. Nagovjetaji buduih zadovoljstava mijeaju se sa prizorima strave i neizdrivog bola u dnu utrobe... Strah je zavodljiv poput dugo oekivane ljubavnice i Mali mu prosto ne moe odoljeti. Svaki sljedei put, brown sugar udara sve monije, (Maloga istina zajebavaju sinusi, ali mu pomau adrianol kapi koje utrpava u neogranienim koliinama) i on shvata da je karijera narkomana u stvari ono to je cijeloga ivota htio za sebe. Jedne veeri je u svojoj sobi drobio u prah svoju porciju droge da bi je docnije umrkao, kad odjednom: tata, majka, i ujak koji radi u muriji razvaljuju vrata i upadaju unutra, izvlae ga napolje, pretrauju mu sobu, iste noi ga vode u jednu privatnu ambulantu gdje mu uzimaju uzorke krvi i mokrae za analizu. Sjutra ga ve odvode psihijatru, specijalisti za lijeenje narkomanije, jednom od mnogih koje e u svom kratkom i bijednom ivotu posjetiti. Svaka tri dana roditelji ga vode na urino-test, a svakih sedam kod psihijatra. Pod neprekidnom je prismotrom, ne dozvoljavaju mu da bude ni trenutka preputen sam sebi, on vie nema slobodnog vremena: kua, kola, ambulanta, termin kod istaa mozga... i poslije 21 dan izgleda kao da se skinuo, lijekove uzima redovno, malo se ugojio, sve ukazuje da je njegova avantura bila samo trenutno i beznaajno iskliznue haosa, nipoto sudbina. Mali je bio ist sve dok u ekaonici ambulante nije sreo poznanika koji mu u prolazu, neprimjetno, stavlja u dep malo pakovanje i pisamce od njegovih prijatelja. Nestrpljiv je da
69

doe kui, ve zamilja snagu kojom e ga udariti jer uo je da poslije perioda skidanja droga udara jo jae. Sljedei test pokazuje da je uzimao narkotike, a njegovi roditelji vrite i tonu u depresiju. I dalje ga vode u ambulantu i kod psihijatra, ali to sada ine bez vjere da e uspjeti. Mali droga pobjeuje i ponosan je zbog toga. Ako eli da se ubije, uzmi moj revolver i uini to ve jednom. Da vie poinemo od tebe!, govori mu otac bijesno. Na te njegove rijei Mali se smijei, a umjesto ponuenog revolvera iz kunog sefa uzima 10.000 eura i bjei. Nekoliko dana poslije oeve prijave da je pokraden, policija pronalazi Maloga u iznajmljenoj sobi na moru. Bio je u drutvu maloljetne enske osobe, oboje skoro mrtvi od narkotika. Mali je tih par dana slobode kreativno iskoristio: preao je na iglu. Policija ga dovlai doma, a njegovi roditelji uzalud pokuavaju da razgovaraju sa njim. Zapravo, to pokuava samo njegova majka; otac ga ne eli vidjeti, a jo manje razgovarati sa njim. Ne primjeuje draga, obraa se svojoj eni cinino, malo ubre od naeg sina je zadovoljno svojim ivotom. Zar nije oigledno sa koliko uivanja pristupa samounitenju? A kada ve skot uiva u tome, ne vidim razloga zato da ga spreavamo?! No iako tako govori, njegov otac je veoma zainteresovan da se Mali odvikne od narkotika. Kao tipini predstavnik emancipovanih Crnogoraca smatra da tragedija nije u tome to mu se dijete drogira, koliko u injenici da e on na kraju ostati bez nasljednika. On! Bez mukog nasljednika! Farsa koju je Mali odavno prozreo i nauio da koristi za postizanje svojih ciljeva. Ponovo pristaje da ide kod psihijatra, smatra to nekom vrstom intelektualnog izazova. Poslije iskustva igle osjea neopisivu nadmo u odnosu na sve ljude koji to iskustvo ne posjeduju. Smatra da ga niko ne moe nadmudriti, da je pametniji od svih. Ne da bez igle nijesi narkoman bez igle nijesi ovjek, to zlatno pravilo drogakog sistema vrijednosti Mali je potvrdio u svom ivotu, napokon je preskoio prepreku
70

koja odvaja folirante od pravih narkomana i doivio je prosvjetljenje... Jednu vibraciju univerzuma, jezivi bljesak u svijesti koji mu omoguava da primi u sebe cjelovitost boije percepcije, sve to postoji sagledava istovremeno i dok to ini osjea isto mentalno ushienje, zvuci se pretvaraju u boje, a osjeaj prostora pretvara se u ono to je oduvijek bio, u pustu iluziju dimenzije... Mali je u potpunosti prihvatio drogaku mitologiju i njoj pripadajui sistem vrijednosti. Njegov pogled na svijet definitivno je odreen alosnom pseudofilozofijom glupaka koji se ubadaju i koji misle kako ih to ini izuzetnim primjercima ljudske vrste... Nakaza. Umrijee veoma brzo, mlad a ve potroen, no istovremeno vrsto ubijeen da je iskusio sve od ivota.

71

itateljka
Ne moe sa sigurnou utvrditi kada je proitala prvu knjigu niti se moe sjetiti njenog naslova, ali ono neimenljivo uzbuenje koje je osjetila poto je proitala posljednju stranicu odredilo je njen ivot, ini se zauvijek. Iako sebe proklinje zbog odanosti knjigama, ona jednostavno ne moe drugaije, smatra da je odavno izgubila mogunost da sa svijetom uspostavi kontakt koji nee biti isposredovan literaturom. Njen pogled je otar i pronicljiv, ali je korak nesiguran; ona lebdi nad svijetom tek nekoliko centimetara udaljena od tla, no eterinost njenog bia ne umanjuje strah koji neprekidno osjea. Naprotiv, u trenucima koje posveuje redovnom njegovanju sopstvene due, ona shvata da nikada nee uspjeti da povrati davno izgubljenu vrstinu u ophoenju sa svijetom i drugim ljudima. Zapravo, ona je svjesna da tu vrstinu nikada stvarno nije posjedovala, da je to oduvijek bila samo zabluda, preciznije, samoobmana kojom se uzalud pokuavala utjeiti pred saznanjem da je unaprijed izgubila. Izgubila neto njoj nepoznato, ali ipak prisutno kao nedostatak i praznina. Poslije zavrenih studija svjetske knjievnosti nekoliko je godina potroila radei u koli, ali je na vrijeme shvatila da je ljubav prema literaturi privilegija rijetkih, da to nije iskljuiva karakteristika njenog vremena ve da je oduvijek bilo tako, i napustila je posao. Zahvaljujui svom znanju jezika (engleski, njemaki i italijanski pie bez greke, iako sa tugom uoava da njeno govorno korienje tih jezika ve dugo nije na nekadanjem nivou) zaposlila se na mjestu inokorespondenta u jednoj trgovakoj firmi koja se bavi uvozom prehrambenih proizvoda. Zadovoljna je svojom platom kao i odnosom pretpostavljenih i kolega prema njoj. Ranije je prevodila prozu i eseje svojih omiljenih pisaca (sjea se da je sa najvie zadovoljstva rjeavala prevodilake izazove Kafkinih pria), zatim je pokuavala da i sama neto
72

napie, meutim nije bila zadovoljna postignutim i odluila je da preostalo vrijeme svog ivota posveti itanju. Vodi urednu evidenciju o proitanim knjigama, ali odolijeva iskuenju da neto od toga objavi u tampi, u formi prikaza ili prijedloga za prevoenje. Smatra da od toga niko ne bi imao koristi i to je dovoljno da u korijenu uniti svaki pokuaj. Ona je itateljka, posljednja od svoje vrste. I ne ali zbog toga. Vjeruje da je svaki dan bez nekoliko proitanih stranica potpuno izgubljen zbog ega nastoji da takvih dana u njenom ivotu bude to manje, tanije, da ih ne bude uopte! Svjesna je koliko takav stav moe biti odbojan drugim ljudima, ali na to ne obraa panju jer davno je nauila da zdravorazumska veina koja tvori dominantno miljenje jednog ljubitelja knjiga doivljava poput nastranog ovjeka ijoj bolesti nema lijeka, ali koja se ipak ne smatra dovoljnim razlogom za njegovo prinudno smjetanje u duevnu bolnicu ili zatvor. itanje je, bar zasada, nekanjiva djelatnost. Neka vrsta drutveno tolerantne devijacije, kako kroza smijeh govori samoj sebi dok iz udobnosti fotelje a preko ruba knjige koju dri u rukama posmatra svijet u iezavanju. Predvee svakoga dana, osim nedjelje, ona odeta do gradske biblioteke, prelista dnevne novine jer, novine se itaju uvee, kada je ve sva teta svijetu nanijeta, te vie nema nikakve koristi od ljutnje na gadosti dana razmijeni nekoliko ljubaznih rijei sa slubenicom koja radi na izdavanju knjiga, ponekad izabere neki naslov za sebe, potpie na odgovarajuem mjestu, i lagano napusti zgradu. Ponekad ne uzima knjigu, samo doe da prelista novine. Ponekad ni to. Samo po navici doeta do biblioteke, ue unutra, sjedne pored stola na kojemu se nalazi dnevna tampa, a na pitanje slubenice da li joj neto treba, ona umorno odmahuje rukom. Nita joj nije potrebno. Samo da izvjesno vrijeme neometano posmatra usredsreena lica studenata koji u itaonici pripremaju svoje seminarske radove, posmatra lica uenika koji
73

trae knjige za lektiru, penzionere koji neumorno iitavaju memoare politiara, uzbueno tragajui za odgovorom na pitanje gdje je to u njihovim ivotima sve polo naopako... Posmatra lica posjetilaca, i pokuava odgonetnuti da li je na osnovu njihove fizionomije mogue unaprijed pretpostaviti bar vrstu literature koja ih zanima, ako ve nije mogue precizno utvrditi naslov koji trae. Ali ta igra ne traje dugo, tek nekoliko promaaja poslije kojih izgubi volju da ita zakljuuje na osnovu spoljanjeg izgleda ljudi koji dolaze u biblioteku. Najzad, ta se uopte moe zakljuiti o ljudima koji posjeuju biblioteke i tragaju za knjigom? ta bi neki posmatra sa strane, eljade diskretno i pouzdano, mogao zakljuiti na temelju njenog izgleda? Nita! Prosto i jednostavno, nita! Odavno je savladala vjetinu prilagoavanja. Ona ve dugo niim ne privlai panju na sebe. ovjek zaista mora dobro da se zagleda da bi je uopte primijetio. A kada je napokon ugleda, tek onda mu je neophodna dodatna koncentracija da bi njen lik zadrao pred svojim oima. To se ne dogaa zbog neprijatnosti koju ovjek osjea dok je posmatra uostalom, nikakve tu neprijatnosti nema, ona je ena sasvim pristojnog izgleda dodatna koncentracija je neophodna zbog toga to pred izazovom njene pojave oi posmatraa same bjee nekud u stranu. Ali kako i zbog ega se to zbiva niko i ne pokuava da odgovori! Njoj je ionako svejedno, odavno se navikla na ivot sjene. Prije nego to izabere knjigu koju e ponijeti doma, ona se zavue izmeu polica i prstima prelazi preko pranjavih primjeraka. Ako je neki naslov posebno zainteresuje, ona tu knjigu otvori, prelista, proita reenicu ovdje, redak tamo, provjeri da li su raniji itatelji biljeili svoje opservacije po marginama, obrati panju da li je neko od njih neto podvlaio i ako jeste ta. Izbor odgovarajue knjige zahtijeva stanovite pripreme, rekla bi ak da zahtijeva neku vrstu mistinog nadahnua koje u sebi nema ni trun ustreptalosti ve se pokazuje u formi
74

spokoja. Ustreptalost nastupa docnije, smatra, poto proita knjigu. Ali zasada, ona je izgubljena meu policama i dok prstima paljivo oslukuje zavodljivi apat poutjelih stranica, preputa se rijetkim trenucima zadovoljstva. Da, potpuno je sigurna, vrijeme kolebanja je posebna dragocjenost: ini joj se da je svaka knjiga iz tog bezbrojnog mnotva zaziva po imenu, a da je njoj prosto nemogue da odlui koji e od tih poziva prihvatiti. Izvjesno vrijeme je pretvorena u kip od soli, njena ruka zastaje na pola pokreta, ini joj se da e tako zaleena provesti svo preostalo vrijeme ivota, zauvijek izgubljena u sopstvenoj neodlunosti... A onda, kada se ve pomirila sa sudbinom, meu mnotvom njoj upuenih poziva prepoznaje onaj pravi i ruka sama dohvata knjigu. Skoro da i ne gleda ta je uzela, poslije toliko godina itateljskog staa ima povjerenja u vlastitu sposobnost intuitivne procjene tako da je potpuno sigurna kako e u odabranoj knjizi otkriti neku dragocjenost za sebe. Ponekad izabere knjigu koju je davno itala njen izblijedjeli potpis na kartonu nepobitno svjedoi o tome! ali, ona se zbog toga ne uzbuuje, jer nije od onih italaca koji svoje interesovanje iscrpe u trenutku kada saznaju: o emu se u knjizi radi, najzad nju je oduvijek vie zanimalo: kako se u knjizi radi, a do tog saznanja nije mogue doi poslije jednog itanja. Rijetko je izabrana knjiga naslov sa police koja je rezervisana za trenutno popularna djela, neki od nagraenih romana: hit godine, ili kako se to ve senzacionalistiki naziva u tampi. Proita ga, a zatim donese sud. Najee je to prezrivo odmahivanje rukom uz umoran osmijeh i primjedbu kako pisci danas nita ne itaju, ali zbog toga ni jednog trenutka ne dovode u pitanje svoje oekivanje da njihovo soinjenije bude proitano. Ponekad ni toliko. Iako izbjegava otre rijei, paljiviji posmatra bi na njenim usnama mogao naslutiti tragove gaenja. Knjievnost je mogue napraviti od bilo ega, pa i od smea, ali samo pod uslovom da se tom smeu udahne novi ivot, presuuje bez kolebanja u glasu. Najvei problem
75

savremenih pisaca jeste upravo njihova savremenost, kae zagonetno, a onda vidjevi zbunjenost i nerazumijevanje na licu sagovornika, ona pojanjava: Pisci su jezivi odraz svojega vremena: blijedi i banalno jednoznani, no kako su bez hrabrosti da budu nesavremeni u Nietzscheovom razumijevanju toga pojma, ne preostaje im nita drugo osim da samozadovoljni slave dubinu svojega pada. A dubine pada su neizmjerne. Zbog toga je ne iznenauje kada kui donese neku od ve provjerenih knjiga: Hadrijanove memoare ili Anu Karenjinu, Kako upokojiti vampira, Orkanske visove ili Jedan dan u ivotu Ivana Denisovia... No, to god da uini, ona biblioteku naputa zadovoljna; u torbi koju nosi o ramenu osjea teinu upravo uzete knjige, a tih nekoliko grama vika ine da njena egzistencija bar za tren postane stvarnija i od boljeg materijala nainjena. Prizor. Ili se nekako jo uvijek odupire tome, ko zna?!

76

Privatni detektiv
U posljednje vrijeme sve ee razmilja o ivotu, o profesiji, o karijeri koju polako privodi kraju, o zasluenom uivanju u skromnom bogatstvu koje je zaradio poteno, kako ne proputa priliku da naglasi... Ve izvjesno vrijeme ne razmilja o svojim kolegama koji nijesu robovali zahtjevima profesije ve su pokazali mnogo vie razumijevanja za diktat vremena u kojemu ive. I to je izbor, misli inspektor. I njegovo dosljedno izbjegavanje da kompromituje slubu prihvatanjem ponude za brzu i laku zaradu takoe je bio izbor, tjei sebe u trenucima dok gadljivo prebira po sjeanju... Na poetku je sve nekako drugaije i ljepe izgledalo nego to se na kraju ispostavilo da e biti: Fakultet bezbjednosti u Skoplju, potom nekoliko kljunih ispita na Pravnom fakultetu u Beogradu, specijalizacija u Londonu na poziv Interpola i... odmah posao. Turistiki uzlet Crne Gore poetkom osamdesetih godina bio je pravi izazov: za obje strane zakona podjednako. Rjeavanje jedne krae na Svetom Stefanu u julu 84. bila je odluujua prekretnica njegove karijere: supruga glavnog direktora borda kompanije Sony za Evropu ostala je bez svog nakita, a on je za nepunih pet dana sa timom svojih saradnika uspio da uhvati lopova i vrati ukradene dragocjenosti. (Jedina uspomena koja ga neprekidno podsjea na taj sluaj jeste nadimak koji jo uvijek nosi: Stric. Iako ne zna ime ga je zasluio, on se ne uzbuuje oko toga ionako su svi nadimci koje policajci nose upravo takvi bez ikakve vidljive veze sa stvarnou.) Pohvaljen je od pretpostavljenih zbog izuzetnog zalaganja i profesionalnog odnosa, a njegov podvig bio je za glaveine dobar povod da istaknu vrijednosti socijalistike kriminalistike pred detektivima osiguravajueg drutva iz inostranstva koji su odmah doputovali na Sveti Stefan. Docnije su zavidne kolege njegov uspjeh objanjavale vikom sree: nikakve tu posebne vjetine nije bilo, obina srea, glupavi lupe je sam
77

uletio u zamku, govorili su. Sluajui njihove prie inspektor se smijeio i slijegao ramenima, nije ih pitao da li znaju ko je osmislio zamku u koju se lopov uhvatio, nije pominjao neprekidni rad na terenu, intenzivno proeljavanje svih sumnjivaca, nije pitao nita od toga, odavno je nauio da ljudi jednostavno imaju potrebu da popljuju i ogade svaki uspjeh, a ovjeka koji neto uradi kako valja odmah moraju svesti na jedinu mjeru koju zlobnici priznaju, dakle baciti ga u prainu i zgaziti nogama. Takvi su ljudi, mislio je. I nema im popravke. Kriza na Kosovu samo je pokazala svu nesposobnost jugoslovenske elite da problem rijee na politiki zadovoljavajui nain, a ko god je htio paljivije da posmatra mogao je lako uoiti kako se naruava delikatna meurepublika ravnotea na kojoj je poivala jugoslovenska zajednica. Stric je na Kosovu proveo dvije godine, bio je crnogorski predstavnik u specijalnim jedinicama saveznog SUP-a koje su bile upuene da pomognu SUP-u Srbije u borbi protiv kontrarevolucije, kako su ideoloki mudraci nesvjesni onoga to se na terenu zbiva na konferencijama za tampu nazivali djela otvorenog terorizma. Odmah po dolasku odluio je da naui albanski jezik jer je svoj boravak smatrao prilikom koju mora iskoristiti da to temeljnije upozna kulturu jednog od naroda SFRJ. Govorio je engleski sasvim dobro, neto malo italijanskog te je na osnovu vlastite sposobnosti za uenje bio ubijeen da e nauiti i albanski, bar koliko mu je potrebno za sporazumijevanje. Najzad, on nije doao na Kosovo da porobljava ve da albanskim kolegama pomogne u borbi protiv neprijatelja zajednike domovine; bar tako je mislio osamdesetih. Tokom tih dvije godine uestvovao je u nekoliko dobro osmiljenih akcija presijecanja kanala kojima je teroristima dopremana pomo iz inostranstva. Oruje, eksploziv, medicinski materijal, savremena sredstva za komunikaciju, sve ono to je neophodno za dugotrajno iscrpljivanje neprijatelja diverzantskim aktivnostima. No, sve je to bilo uzalud, inspektor je shvatio
78

da policijske akcije protiv terorista ne prati politiko rjeavanje problema ve upravo suprotno: da onaj ko bi o tome morao voditi rauna, ipak sve nade polae u silu. Sa zebnjom je posmatrao kako kolege Albanci jedan za drugim naputaju policijsku slubu ili bivaju istjerani pod optubom da podravaju ideje separatizma. Sumnjiavo je vrtio glavom ali nije govorio nita sve dok jedne veeri na primjedbu svoga saradnika kako ih sve treba poistiti, nije ledeno uzvratio: Bez Albanaca u naim redovima mi smo okupatorska policija. Uostalom, najbolja prevencija terorizma je u otklanjanju njegovih uzroka, a to je uvijek stvar politike, rad na dui rok, kompromisi i u krajnjem promjena generalnog stava prema problemu i njegovim zastupnicima. Ako je uopte nekome stalo do rjeavanja krize, jer ponekad imam osjeaj da je njeno radikalizovanje postalo mnogo poeljnija stvar. Iako je izgledalo da tih nekoliko reenica niko nije uo, one su ipak stigle tamo gdje treba, ubijeen je inspektor. Iako su bile sasvim u skladu sa zvaninim stavom drave, oigledno je da nekome ipak nijesu odgovarale. Dvadeset dana poslije, dok se umoran vraao sa terena, slubenom vozilu kojim je upravljao otkazale su konice. Sreom, kae inspektor, nije bilo drugih kola na cesti, a on sam bio je dovoljno priseban da izabere pravo mjesto za iskakanje iz automobila. Sve je na kraju zavreno sa nekoliko modrica i naprslim rebrima. S anelima kako je moglo da bude, Stric je bio zadovoljan. Uviaj nije doprinio rasvjetljavanju sluaja, ali njemu uviaj nije ni bio potreban da bi shvatio o emu se radi bilo je to upozorenje, klasino upozorenje u reiji DB-a, ono koje doputa meti da se izvue ukoliko ima i trunku sree, jer sljedei pokuaj bie drugaije izveden: cisterna puna goriva koja na raskrsnici otkazuje poslunost i u eksploziji pretvara u prah putniko vozilo koje se sluajno nalo na drumu, zatim trovanje hranom, ili iznenadni srani udar sa traginim posljedicama, ili neto slino iz bogatog repertoara naruenih likvidacija...
79

Inspektor smatra da je preivio zahvaljujui srei. Svaka dalja pria za njega je ista glupost ili kako se to ljepe kae: neutemeljena spekulacija. Dobro je pazio da nikome ne pomene mogunost atentata, a na pitanja svojih kolega o uzroku nezgode, on je slijegao ramenima i smijeio se krajem usana, odluan da vie ne sijeda sam u slubeni automobil i da se to je mogue prije vrati natrag u Crnu Goru. Dosta je bilo, pomislio je, u svakom sluaju: od mene vie nego to mogu pruiti. Kontaktirao je svoje pretpostavljene i zatraio da mu pronau zamjenu za dvije nedjelje bio je doma, vraen na svoje staro radno mjesto, dakle bez unapreenja i pohvala, no zbog toga se inspektor nije uzrujavao, bio je zadovoljan. Ali, kao mnogo puta u njegovom ivotu, zadovoljstvo je trajalo kratko: osjeao je da se neto muno dogaa u svijetu oko njega, ozbiljna politika lomljava krajem osamdesetih prijetila je pokazivanjem svoje njuke, a da on nije bio siguran kako e sve okonati i da li e u tom kotrljajuem zameateljstvu uspjeti da sauva samoga sebe. Bilo kako bilo, bar je nauio da uti. Zbog toga, mogue je, nije odmah dobio otkaz od novih vlasti, ve su ga tiho uklonili neto kasnije, na malo ljepi nain, upuivanjem u penziju. Rjeenje kojim ga obavjetavaju da vie nije aktivni pripadnik snaga bezbjednosti doivio je kao olakanje. Iako je sve bilo zamiljeno da ga dodatno povrijedi: rjeenje mu nijesu uruili njegovi pretpostavljeni ve ga je podigao u kancelariji mrzovoljnog arhivara. Potpisao je svaki dokumenat koji mu je bio ponuen da potpie. Nije bilo nikakve zabave niti zakuske, a onih par kolega koje je sluajno sreo u hodniku, okretali su svoje glave pretvarajui se da ga nijesu prepoznali... Meutim, Stric je tada po prvi put za dugo vremena bio srean. I zbog tog nedefinisanog osjeanja sree, bilo mu je sasvim svejedno kako se drugi ljudi prema njemu odnose jer niim ga vie nijesu mogli povrijediti. Pola godine nije radio nita, uivao je u penzionerskim danima, itao novine i igrao karte u lokalnom kafiu koji je drao
80

njegov drug iz djetinjstva. inilo mu se da je vrijeme ivota zauvijek stalo, a da je i Bog pogledao na njega im je uinio da vie ne radi u policiji jer ono ime se njegove kolege sada bave moe biti nazvano raznim imenima, ali policijskim zanatom sigurno ne moe! Mnotvo nerijeenih sluajeva, mnotvo ubistava, kraa i razbojnitava svake vrste, na kraju se nekome moralo sruiti na plea, a kako je policija bila zauzeta nadziranjem politikih protivnika reima, ispostavilo se da su ta plea njegova! Sve je poelo sluajno, ako sluaj uopte postoji, esto se docnije pitao Stric nastojei da razumije udne sudbinske puteve svojega ivota. U predahu poslije nekoliko odigranih partija, priao mu je gazda kafia i zamolio ga da odvoji par minuta i razgovora sa jednim ovjekom, poznaje ga lino rekao je gazda, dobar je ovjek a u velikim je problemima i niko mu ne moe pomoi ukoliko to ne uini inspektor, za dobra stara vremena, zamolio ga je na kraju njegov drug iz djetinjstva. Stric je prihvatio da razgovara, a poslije razgovora prihvatio je da pomogne ovjeku: nakon dvije sedmice istrage pronaao je u Beogradu njegovu ker jedinicu i vratio je porodici. Mala je oigledno bila narkoman, ali to nije bio inspektorov problem, njegovo je bilo samo da je pronae i bezbjedno vrati roditeljima. Vremenom se proulo da postoji osoba, pouzdana i utljiva koja e za dobar honorar pomoi ovjeku u nevolji. A kako je nevoljnika bivalo sve vie tako su poslovne ponude poele da stiu jedna drugu. U poetku je pronalazio nestale ljude, vraao ukradenu robu, ali kako su zahtjevi klijentele postajali sve sloeniji bio je prinuen da otvori agenciju za pruanje usluga iz oblasti bezbjednosti. Zaposlio je nekoliko stabilnih momaka iz lokalnog karate kluba, dodatno ih obuio onome to trebaju znati da bi valjano obavili postavljene zadatke. Meutim, njegov ubjedljivo najbolji poslovni potez bio je ulaganje u elektronsku opremu protiv prislukivanja i jedan uvrnuti invalidni inenjer elektrotehnike kojemu je pruio uhljebljenje.
81

Obezbjeivao je poslovne sastanke uglednih predstavnika nove business elite, a njihova paranoja da su predmet prislukivanja bila je nepresuni rudnik zlata... Postao je prvi privatni detektiv u Crnoj Gori, ali mu ni na kraj pameti nije bilo da sebi dozvoli pojavljivanje u tampi ili na TV-u, preputao je medijsku slavu tipovima koji nemaju pojma o poslu kojim se bave jer on je znao da se privatnom istraitelju fotka smije pojaviti u javnosti tek poslije njegove smrti, a da je najbolja reklama ona koja se saoptava u pola glasa, izmeu ljudi koji su ve koristili njegove usluge i onih kojima takve usluge oajniki trebaju. Troio je on svoj ivot u beznaajnim zadovoljstvima naruenih zadataka, bez osvrtanja za sobom i bez suvinog razmiljanja o budunosti. inio je to sve dok jednog dana nije unajmljen da rijei sluaj za koji se ispostavilo da ga niko nije mogao rijeiti, sluaj ije e rjeavanje Strica kotati niza besanih noi i puno tuge u dnu oiju pojava serijskog ubice, prvog od svoje vrste u nesretnoj mu domovini bio je izazov kojemu Stric nije mogao odoljeti! No, o tome to e se dogaati docnije, u vremenu koje se lijeno otvara pred njim, inspektor sreom nita ne sluti. I dobro je to je tako jer da je slutio to ga to oekuje u bliskoj budunosti odmah bi se pretvorio u nakazu. Ovako je ostao samo prizor. I srean je zbog toga.

82

Kentaur
127, 128, 129, 130, 131... broji naglas dok podie tegie od pola kilograma. ini to dva puta na dan sve dok ne stigne do broja 150, tek onda je zadovoljan: 75 puta lijevom, isto toliko desnom rukom. Onda prestaje, odlae ustranu plastine tegie napunjene pijeskom, uzima pekir i brie znoj sa lica. ovjek mora voditi rauna o svojim miiima, govori kao da ubjeuje nepostojeeg sluaoca kako bi bilo dobro da i on slinu vjebu usvoji kao vlastiti, svakodnevni ritual. to me ne ubije, to me ojaa! izgovara veselo znamenitu Nietzscheovu misao, rasteui ruke od sebe kao da eli zagrliti sobu i sve stvari koje postoje u njoj. Uvijek se poslije vjebanja osjea dobro; dok slapovi energije natapaju njegovo umorno meso i oivljavaju ga iznova, izgleda mu kao da i on ustaje iz mrtvih. No, ta iluzija vaskrsenja traje kratko, tek jedan dragocjeni trenutak koji brzo nestaje, ali koji za sobom ostavlja trag obeanja sree. Ne, na takve stvari danas neemo misliti, nareuje sebi glasom koji opominje i prijeti istovremeno. Ovaj dan je kao stvoren za jo jednu pobjedu i osvojiemo je Kentaure, toliko dugujemo jedan drugome, zar ne? Na prste jedne ruke se mogu nabrojati ljudi koji su ga uli kako razgovara sa sobom i kako sebe naziva Kentaurom. Vjerovatno su istog trenutka pomislili, ti ljudi koji su ga uli, kako je potpuno odlijepio i postao neuraunljiv. Vjerovatno je bilo tako, ali njemu je odavno postalo svejedno to drugi ljudi misle jer u trenucima najdubljeg oaja otkrio je mogunost spasa, svoje neranjivo drugo ja, ono koje moe izdrati svekoliku bijedu poloaja u kojemu se neprekidno nalazi i ostati nedodirnuto prljavtinom. To njegovo drugo ja (ili bi moda tanije bilo rei, jedino koje ima, a da je upotrebljivo!?), sainjeno je od snova ispunjenih tajnom i od enje koja je roena u dubinama nijemog bola. Nije uvijek bilo tako, uje glas koji dopire iz jedne od
83

sjenovitih odaja svijesti. Naravno da nije, odgovara ljutito, jer ga ta podsjeanja vrijeaju. Ali Kentaur je rekao da vie neemo misliti na prolost i mi ne mislimo na tu prokletinju, ne mislimo nikada i ni po koju cijenu, ne mislimo, jednostavno tako kaemo sebi i ne mislimo, nikada, ne mislimo o tome uopte... Sjea se da je jo uvijek osjeao muninu od anestezije kada se osvijestio poslije jedne od bezbroj operacija kojima je bio podvrgnut, sjea se da mu je bilo nepodnoljivo da die i dri oi otvorene, ali je ipak smogao snage da upita deurnog ljekara za svoje roditelje. Jo se nalaze na odjeljenju intenzivne njege, ne mogu vam nita detaljnije rei, ali bie im bolje, odgovorio mu je ljekar. Iako je u njegovom glasu prepoznao la, nije imao snage da mu to i kae. Docnije e saznati da su njegovi roditelji poginuli na mjestu nesree, a da je on ostao slomljene kime, iv i zauvijek osuen na invalidska kolica. Nije krivio Boga, niti Sudbinu, nije krivio vozaa kamiona koji je zaspao i preao na suprotnu traku, njihovu, i savakao automobil u kojemu su bili otac, majka do njega i on na zadnjem sjeditu, nije krivio ni sebe to je na slavi kod kumova popio par piva vie te je otac morao uzeti volan u ruke, kao da bi mu ga otac prepustio i da nije popio tih par piva, ne bi otac sigurno, on nikada nije doputao drugome da vozi njegov auto, pogotovo ne sinu... Nije krivio nikoga, ali je est mjeseci poslije nesree svakoga dana elio da se ubije. Smatrao je da nema vie ta da oekuje od ivota i da je najbolje da sve prekrati i poalje do avola. Nije se ubio iz samo jednog razloga bilo ga je strah. Shvatio je da se istovremeno plai sopstvene smrti, a i ivota kojim je prinuen da ivi... Tada je upoznao Kentaura i postao on. Virtuelno bie sa etiri noge konja i grudima ovjeka. Porodinu kuu prilagodio je potrebama invalida: ugradio je lift, a nekoliko stepenika ispred ulaza je izravnao tako da moe kolicima doi do vrata. U kupatilu je ugradio nekoliko olakavajuih izmjena, a ni kuhinja nije ostala poteena
84

prepravki. Sve je uinio da ponovo ivi kao ovjek ili bar najpriblinije ovjeku. Jednom nedjeljno dolazi mu ena koja detaljno sprema kuu, isti i usisava, a svakih dva dana posjeuje ga fizioterapeut: njegove nepokretne noge zahtijevaju masau jer je opasnost od miine atrofije sasvim realna u ivotu jednog invalida. I to su jedini ljudi kojima je bilo dozvoljeno da uu u njegovu kuu. On sam nije izlazio napolje ili je to inio veoma rijetko, sva njegova potraivanja od spoljanjeg svijeta zavrio bi advokat, ukoliko je bilo neto slubeno, a svakodnevne nabavke neophodne odravanju domainstva obavljao je momak iz komiluka koji je u predsoblju uzimao novac, zatim odlagao korpu sa namirnicama i uz pristojnu nadoknadu odmah naputao kuu. Slobodno vrijeme posvetio je usavravanju svog obrazovanja iz oblasti informatike: raunari su bili i ostali njegova jedina prava ljubav, jo od rane pubertetske mladosti. Potisnuo je svoje neizdrive opsesije, a uoljiv nedostatak sposobnosti za komunikaciju i druenje sa drugim ljudima odluio je da dri pod kontrolom dok ne poloi onih dva-tri ispita na ETF-u koji su mu bili preostali do diplome. Ne zbog toga to je u diplomu vjerovao ili to mu je bilo potrebno to parence papira, jednostavno zbog toga to nije elio da za sobom ostavi nezavren posao. Kad si ve poeo studije, red je i da ih privede kraju, rekao je Kentaur jednog jutra. Ili je preciznije kazati: podsjetio ga je na injenicu da ozbiljan ovjek zavrava preuzete obaveze, bez obzira na sve oteavajue okolnosti. Izvjesno vrijeme je uivao u steenoj slobodi graanina sa diplomom, ali je ubrzo osjetio kako mu postaje dosadno. Vie ga nijesu mogli razonoditi ni budalasti kompjuterski programi koje je smiljao ni blesavo hrabri crackerski upadi u glavne raunare vodeih evropskih kompanija koje se bave tehnologijom za odbranu od elektronskog desanta. Probijao se lako kroz bedeme od vatre koji su titili najosjetljivije memorijske dijelove raunara, vjeto je zaobilazio klopke smiljene da upozore osoblje
85

obezbjeenja na neovlaen upad kao i logove koji bi ukazali na uljeza dok se nelegalno infiltrira i stvara kanale za prolaz... Meutim, vremenom je sve to postalo samo jednolina rutina bez ikakvog ushienja u sebi. Zbog toga su njegovi zloini postali sve uestaliji, grublji i bezobrazniji: osvajao je glavne raunare na aerodromima po svijetu i pravio haos, nita opasno, ali dovoljno da ih o jadu zabavi. Jednom je u Citibank ekspoziture New Yorka, onako od zajebancije, premjetao velike svote novca sa rauna na raun, bez linog interesa, naravno, a na berzi u Londonu proglasio je bankrot nekoliko znaajnih firmi i izazvao paniku meu brokerima, istina kratkotrajnu, ali sa posljedicama koje su bile vie nego upozoravajue... Strunjaci za bezbjednost napadnutih kompanija udarali su ga najjaim orujem kojim u tom trenutku raspolau, ali on je zasljepljuom brzinom razbijao njihove ifre, pogaao lozinke i napore svojih protivnika pretvarao u glupost... inio je to iz samo jednog razloga: da u sukobu sa najboljima u poslu provjeri svoje modifikacije Black Office hidra-programa za preuzimanje kontrole nad napadnutim kompjuterom. Taj je program dobio na poklon kao znak punopravnog lanstva u crackerskom kultu Mrtve Vrane (The Cult of the Dead Crow, skraeno cDc). Pomou njega je Kentaur mogao da upravlja napadnutim kompjuterom potpunije od osobe iji je to kompjuter bio: mogao je bez ikakvog problema da unosi nove, dotad nepostojee podatke u raunar ili krade one koji se ve nalaze u njemu, bez obzira na stepen zatite, mogao je da pokupi istoriju internet pretraivanja rtve koja sadri njegovo online ponaanje u proteklih nekoliko godina, da identifikuje svaki link koji je ikada kliknut, svaku sliku koja je pogledana na osnovu ega docnije izgrauje jasnu predstavu o rtvi, to je neophodno ukoliko u budunosti namjerava njen kompjuter da iskoristi za planirani crackerski proboj, jednostavno, za nepunih deset minuta Kentaur je bio u stanju da poisti sve sa rtvinog hard diska: adresar, poslovna i finansijska dokumenta, ali i druge osjetljive i privatne
86

podatke: broj socijalnog osiguranja na primjer, ukoliko je rtva bila dovoljno glupa da ga zabiljei negdje u kompjuteru. Program Black Office, sa izvjesnim modifikacijama, omoguava napadau da za sobom ne ostavi niti jedan upotrebljivi trag koji bi docnije uputio na njega, on garantuje potpunu zatitu identiteta. Svaki raunar ostavlja za sobom online trag koji je mogue slijediti, meutim osnovna vrijednost Kentaurovog programa bila je u tome to sakuplja identitete nasumino odabranih kompjutera koji se tog trenutka nalaze na netu, i lano ih prikazuje kao glavne uzronike problema. Mada je to nepoteno prema vlasnicima kompjutera, jer oni kasnije snose odgovornost za zloin koji nijesu skrivili ali, kada ve neko mora da najebe, a u ovom poslu neko uvijek mora onda je bitno da to ne bude on! Uivao je da prati kako do bijesa i ludila dovodi svoje rtve, da nadzire njihove pokuaje da otkriju ko stoji iza napada, motrio je kako slijede onih nekoliko lanih tragova koje je namjerno ostavio za sobom dok na kraju ne okonaju u jo veoj nevolji od one u kojoj su bili na poetku, jer se na svakoj od otkrivenih adresa nalazi mala programska bomba koja razara i potjeru i domaina. Svi tragovi na kraju vode u jamu s vukovima, govorio je Kentaur utjeno. Zbog suptilno prikrivenog izazova u nekoliko reenica oglasa objavljenog u dnevnoj tampi, prijavio se da razgovara o moguem poslu sa predstavnikom agencije za pruanje usluga iz domena bezbjednosti koja je traila strunjaka za kompjutere. Odreenog dana odgurao se kolicima do adrese koja je bila navedena u oglasu, prijavio se djevojci koja je bila zaduena za prijem kandidata i saekao da doe na red za razgovor sa poslodavcem. Kada je djevojka proitala njegovo ime, oprezno je uao u prostoriju, zaustavio kolica dva metra od stola za kojim su sjedjeli neki ljudi i neto nerazumljivo meusobno razgovarali. Poslije par minuta, jedan od njih mu je uputio ljubazno izvinjenje to je ekao da bi odmah, i ne saekavi da im odgovori, poeli da mu postavljaju pitanja o svemu to ih je
87

zanimalo, a zanimalo ih je sve u rasponu od struke do odgovora na pitanje o smislu ivota. Nekoliko puta je uspio da ih zbuni svojim odgovorima, a nekoliko puta ih je nasmijao cininom opaskom na svoj raun: na pitanje kako je uspio da u roku diplomira ETF kada se zna da je prosjena duina studija skoro deset godina odgovorio je samoironino kako se nije bavio tranjem. ta oekujete od ovog posla, upitao ga je sjedokosi ovjek koji je sve do tada paljivo sluao razgovore o struci. Novac, uzvratio je Kentaur, po mogustvu u ogromnim koliinama. Svi su se slatko nasmijali, a najslae ovjek koji je postavio pitanje. Zadali su mu da rijei nekoliko raunarskih problema i on je to zavrio kao od ale. Na koliko kompjuterskih jezika piete, pitali su ga. Za trenutak je bio u iskuenju da odgovori: na koliko god vam treba, ali se ipak na vrijeme uzdrao. Da razmislim na tren, uzvratio je: Python, Java, C, C++, Perl, Lisp, Unix... To su omiljeni hackerski jezici, zar ne, upitao ga je kao naivno jedan od tipova za stolom. Kentaur je slegnuo ramenima, o tome nita ne znam, rekao je, meni slue za pisanje programa. Potom su izvjesno vrijeme svi utali, kao da se plae da izgovore misli koje su im navirale u svijest. Ostavite nam svoju adresu, presudio je sjedokosi na kraju, obavijestiemo vas o rezultatima konkursa. Iako nije vjerovao da e ga obavijestiti, ipak su to uradili. Dva dana kasnije sjedokosi ovjek za kojega se ispostavilo da je poslodavac doao je kod njega doma. Vodim malu, ali veoma uspjenu firmu, rekao je da bi mu potom u razgovoru koji je trajao skoro tri sata detaljno objasnio kakva ga vrsta posla oekuje na buduem radnom mjestu: konstruisanje razliitih kompjuterskih modela za isprobavanje uspjenosti odreenog plana, analiza obavjetajnih podataka, ometanje ureaja za prislukivanje kao i njihovo postavljanje i nadzor nad njima ukoliko se ukae potreba... Dogovorili su visinu plate i Kentaur je poeo da radi u detektivskoj agenciji, tanije, u Informatikom odjelu na mjestu Direktora analitike i virtuelnih operacija kako se esto
88

alio na svoj raun, jer Odjel je bila soba nekih dvadesetak kvadratnih metara, pretrpana mainerijom i ureajima za koje niko osim njega nije znao emu slue, a Direktor je ujedno bio i jedini slubenik. Istina, bilo mu je neophodno izvjesno vrijeme da se uputi u nijanse posla koji radi, da upotpuni svoje znanje iz oblasti koje ga ranije nijesu toliko interesovale, a koje su sada postale nezaobilazni dio njegove svakodnevnice. Meutim, to je shvatio kao vrstu intelektualnog izazova i jednostavno uinio sve da mu odgovori na najbolji nain. Gazda je bio zadovoljan, on sam takoe, a ni novac koji je dobijao mjeseno nije bio za potcjenjivanje. Njegov odnos sa gazdom bio je sasvim korektan, iako uvijek u poslovnim granicama. Te dvije macho-olupine prijatelji e postati docnije kao to im i prilii, tokom zajednikog lova na zvijer! Zar je mogue, postavljao je docnije Kentaur sebi pitanje, zar je mogue da takva zvijer meu nama hoda i da niko, ali ba niko, nema elju da ga uhvati i strpa u kavez!? Meutim, u svijetu koji masovnim zloincima doputa da oblikuju njegovu stvarnost, jedan serijski ubica je mogao sasvim neometano da postoji. I da radi, bez uznemiravanja! Ono to od Kentaura egzistira u stvarnosti koju je mogue empirijski verifikovati isti je prizor! Ono to pak egzistira virtuelno, mogue je imenovati nakaza! Ali, ko e nainiti valjanu razliku!? Taj neka se prvi baci kamenom!

89

Profiler
Poslije zavrenih studija psihologije u Beogradu, po povratku u domovinu izvjesno vrijeme je radila u socijalnoj slubi, ali je veoma brzo promijenila posao: njene kvalifikacije, kao i odlino vladanje engleskim jezikom, omoguile su joj da pronae mjesto u predstavnitvu organizacije Save the Children. Najzad, neko je i tu morao neto da radi, nijesu ba svi mogli biti zadueni za smicanje novca od donatora iz inostranstva. Da li zbog mladosti i neiskustva, ili zbog shvatanja da njen posao zaista ima nekoga smisla, tek ona je nesebino pruala pomo djeci sa traumama od rata ili djeci rtvama nasilja u porodici izmeu kojih nikakve razlike nije bilo: jer nasilje u porodici nije nimalo blae od onoga koje ljudima donosi rat. Uvjerila se ve nebrojeno puta u istinitost te tvrdnje. Izvjesno vrijeme bila je zateena onim to vidi na svom radnom mjestu: zlostavljana djeca ugaslih pogleda, nevoljena, obezvrijeena, djeca koja ute i strahuju, ona koja su prinuena da trpe teror, djeca sa tragovima dubokih ugriza na tijelu, opeklinama, djeca sa mjestima na glavi sa kojih je iz korijena iupana kosa, sa prelomima, modricama neobjanjivog porijekla, djeca koja misle da je muenje koje svakodnevno doivljavaju najprirodnija stvar na svijetu, djeca koja opravdavaju postupke svojih muitelja, a za sve to im se dogaa okrivljuju sebe i svoju neposlunost, jer po njihovom miljenju roditelji ih vole i brinu o njima... Tako erka koju je majka za svaku sitnicu kanjavala polivanjem vrelom vodom po leima jo uvijek voli svoju majku, kao i sini od sedam godina ije je stopalo ekiem zdruzgao otac u trenutku ljutnje, da bi kasniji ljekarski pregled utvrdio kako je tih trenutaka ljutnje u njihovoj zajednikoj prolosti bilo neizdrivo mnogo... Svata je vidjela, ali se zbog toga nije navikla na patnju. Uvijek je iznova zaprepasti koliina bola koji djeci nanose njihovi
90

najblii, iznova je prenerazi matovitost kojom roditelji mue svoje dijete zbog ega ponekad obeshrabreno pomisli kako je sve ono to ini da bi toj djeci pomogla u stvari blijedo i nedostatno naspram patnje koja im je ve nanijeta. Ponekad, zbog svega emu je prinuena da svjedoi, osjeti neku mutnu i teku malaksalost u miiima, uini joj se tada kako ovaj svijet ne bi ni trebao da postoji i da bi najbolje za sve ljude bilo da nikada nije ni nastao. U tih nekoliko sati munog preispitivanja, ona nepovratno izgubi djeli svoje due tanije, zamijeni ga za mogunost da nastavi dalje. Djeli po djeli, smije se sama sebi. Na kraju e ostati bez due, a da nee ni znati to joj se dogodilo. Tako se inae to i zbiva, iznenada i bespovratno, kae sebi kroz osmijeh upozorenja. ovjek se ne moe naviknuti na patnju, smatra. Ukoliko je ovjek, naravno. Zapravo, tek injenica da se ne moe naviknuti na patnju i tvori ga ovjekom. Jer navika je najoitiji nedostatak saosjeanja, onaj trenutak potpune ravnodunosti prema bolu koji osjea drugo ljudsko bie, ono zadovoljstvo to se uas ne dogaa nama ve strancu. Apsolutna sebinost u stvari je temeljna pretpostavka svakoga zla. Uslov njegovog postojanja. A zlo fascinira, iako u njemu nema nikakve veliine. U svojim matarijama kako je nazivala vlastita razmiljanja o dometima i prirodi zla ona pokuava da odgonetne razloge koji jedno ljudsko bie nagone da povrjeuje ovjeka do sebe, po jezivom pravilu ovjeka koji se ne moe odbraniti, a sa kojim esto dijeli i zajedniki dom... Nasilje u porodici, nasilje emocionalno, seksualno, svakovrsno poniavanje ad infinitum koje se u najboljem sluaju okonava bjekstvom rtve ili smru muitelja... Ne, ona nema odgovora. Zadovoljenje patolokih elja je nedostatan odgovor, to je samo administrativna odrednica, obini sklop rijei koji se upisuje na potrebno mjesto u medicinskom kartonu ili u kakvoj analizi za potrebe seminara, ali ta odrednica ne zahvata sutinu ve ostaje da lebdi na povrini uasa.
91

Kada osjeti intelektualnu nemo pred dubinom tame sa kojom se srijee svakodnevno, kada se nedvosmisleno ubijedi da nikada, ali ba nikada nee biti u stanju da shvati ontoloke dimenzije zla, tada pomisli kako joj nedostaje obrazovanja. Djeja psihologija koju je specijalizirala nije dovoljna, pomisli da bi moda filozofija ili teologija bile adekvatnije nauke za potrebe primijenjene demonologije. Izvjesno vrijeme je pokuavala da nadogradi svoje obrazovanje iz tih oblasti, ali poslije jednog razgovora sa prijateljem iz djetinjstva koji je diplomirao filozofiju, odustala je. Plaim se da tu ne pomau komplikovane teorije, nema tu mjesta mudrovanju, presudio je otro. ovjek je ivotinja i to je sve. Na njenu primjedbu kako ni ivotinje ne ine to to ovjek radi, prijatelj se oporo nasmijeio i dopunio svoju tvrdnju: Izvinjavam se, ovjek je stvaralaka ivotinja. Jedini sisar koji pristupajui zlu ispoljava kreativnost nesluenih razmjera. Ispriala mu je priu o devetogodinjoj djevojici koju je seksualno zlostavljao otac. Misli da nikada nee zaboraviti kako je ta djevojica izgledala kada je sa majkom ula u njenu kancelariju, scena dostojna platna flamanskih majstora: mutna svjetlost koja se muno probija kroz staklo prozora iznenada obasjava njeno lice i ruke kojima dri mae, izgrebano i prljavo Baba je prva uoila da se neto udno zbiva izmeu njenog sina i unuke. U poetku nije mogla da prihvati ono to je vidjela kada je tiho odkrinula vrata spavae sobe: kako njen sin svlai svoje dijete, dodiruje po stidnim djelovima tijela i nagovara je umilnim glasom da i ona njega dodiruje prstiima. Poslije trenutka grozne zaleenosti koji je trajao cijelu vjenost kako joj se poslije svega ini, baba je shvatila da se nalazi u poloaju da bira: ili e se praviti da nita nije vidjela i tako unititi unuku ili e sve prijaviti snahi, pa neka njen bolesni sin ide do avola. Baba je bila dovoljno hrabra da izabere. Ispriala je sve to je vidjela i nastao je haos po kui: otac je poeo da vie i razbija namjetaj, majka je plakala, a djevojica
92

je sklupana na trosjedu grevito privijala mae na grudi. Tako su je i doveli sjutra, sa maetom u naruju. Gospode, koliko mi je napora bilo potrebno dok je nijesam ubijedila da mi preda to mae, koliko paljivo odabranih rijei i suptilnog podeavanja glasa kojim u te rijei izgovoriti, samo da bi mi predala to mae. Odmah sam pretpostavila o emu je rije, otac je vjerovatno ucjenjivao svoju ker maetom, znala sam jo od ranije kako to ide: ovo je naa tajna, govorio je svom djetetu, ako je oda majci ili babi povrijediu ti maence... Kada je stvar napokon otvorena, djevojica je bila uplaena da e otac ostvariti svoju prijetnju zbog ega je svo vrijeme porodinog bijesa vrsto stiskala mae pri sebi. Dva dana sam je molila i ubjeivala da mi preda to prokleto mae i jedva sam na kraju u tome uspjela. Da bih na kraju shvatila kako je to moj vjerovatno najznaajniji uspjeh u ovom poslu. Nije mi jasno zbog ega si toliko insistirala da ti preda mae, upitao je prijatelj zamiljeno. U njega je investirala svu preostalu ljudskost, sve ono to je smatrala dovoljno vrijednim da bi je odralo u ivotu, onaj djeli due koji joj omoguava da izdri jad svog poloaja. Jer djeca sve osjeaju, ako ve ne razumiju ono to im se dogaa... Ba mi nije jasno zbog ega si to uradila, rekao je prijatelj zbunjeno. Nije mu odmah odgovorila, posmatrala je izvjesno vrijeme kako se na njegovom licu smjenjuju grimase uenja i opreza, gaenja i bola. Djevojica je u naruju drala uginulo mae, rekla je naposlijetku. Onog trenutka kada je ula u moju kancelariju osjetila sam da s maetom neto nije u redu, da je izlomljenog tijela u potpuno neprirodnom poloaju, a onda sam u trenu jezivog saznanja shvatila da je mrtvo. Djevojica je pred strahom od oeve odmazde nenamjerno udavila svog ljubimca. Zbog ljubavi. I drala ga je mrtvog u naruju dva dana, takoe zbog ljubavi. I to je to, i to je jebeno to: kada god pomislim na uas koji me srijee u ivotu, dozovem u sjeanje infernalnu sliku mrtvog, ukoenog maeta, prljavog krzna i zguvane
93

njuke, koje djevojica vrsto dri u naruju... I tog trenutka moj svijet prestaje da postoji. Uruava se u sebe i nestaje. ta ti u stvari oekuje od mene?, ljutito je upitao prijatelj. Kakvu vrstu pomoi? Odgovor na koje pitanje? Rjeenje kojeg problema? ta, kojega vraga oekuje!? Da mi protumai neke podatke, odgovorila je tiho. U 90% sluajeva nasilje nad djecom nikada ne izae na vidjelo, a u 40% sluajeva nasilje je tolikog intenziteta da ostavlja neizbrisive posljedice, od toga je 27%... Prekini s tim glupostima, naredio je grubo njen prijatelj. Procenti nikada ne saoptavaju stvarnu sliku o razmjerama zla. Naprotiv, smatram da je svaka upotreba procenata samo budalasta racionalizacija tame. Sjea li se draga kako je poeo ovaj posljednji rat, ovaj za koji svi veselo tvrde da je uspjeno zavren? Prebrojavanjem zaklanih! Koliko je u Jasenovcu zvjerski umoreno ljudi: 700.000 ili 25.000, a od toga procentualno: koliko Srba, Jevreja, Roma i Hrvata... Kao da je to bitno, kao da jedan zaklani ovjek nije sasvim dovoljan za zloin? Tako e uskoro i Srebrenicu racionalizovati, trpce, Bljesak, Loru i Oluju... Shvata li u emu je podvala? U knjigovodstvu! Jer zlo se time ne bavi. Ono potuje neponovljivost ljudske egzistencije jer u toj sferi realizuje svoje demonske nadlenosti. Zloinac moda ne potuje rtvu, ali zlo to svakako ini. Nije za utjehu, ali je tano. Njen prijatelj je tada uutao zabavljen o svojemu jadu, protrljao je prstima sljeponice i elo, duboko je uzdahnuo jednom pa jo jednom, da bi potom zapalio cigaretu gladno udahnuvi smrdljivi dim Lovena. Poslije izvjesnog vremena, prijatelj je pogledao kao da se udi njenom postojanju i rekao: Ako misli da sam promaio temu i da tvoja djevojica sa maetom nema nikakve veze sa onim o emu sam upravo govorio, grdno se vara. Iako se nikada vie nije usudila da sa njim razgovara o zlu, ona smatra da je te veeri ipak razrijeila niz sopstvenih
94

nedoumica. Ako nita drugo, bar joj vie ni na kraj pameti nije bilo da za uzrocima zla traga u tamnim oblastima demonologije. Jer zla tamo nema. U to je poslije svega, vie nego sigurna. Moda zbog toga, kada pomisli na jade svojega ivota vie u sjeanje ne doziva sliku mrtvog maeta u naruju ve jedan melodramatski trenutak obasjanja nastao neto docnije, kada prvi put poslije nekoliko mjeseci intenzivnih razgovora naputa kancelariju i izlazi u etnju sa djevojicom. Trenutak u kojemu djevojica posmatra svijet i kao prvi put divi se bojama koje ranije prosto nije imala priliku da primijeti. Profiler je prizor, ali unato tome to svakodnevno njena dua menstruira i nepovratno gubi po djeli sebe, ona nikada nee postati nakaza.

95

Pater familias
Ve izvjesno vrijeme osjeam kako nam se ivoti pretvaraju u trivijalitet, kae mu iznenada. Ne znam zbog ega je tako, ali kao da ivimo petparaku priu u kojoj ak nijesmo ni glavni likovi... Ranije sam oekivao da u imati vie uticaja na sopstveni ivot, da mi nee ovako izmicati kroz prste... Ne znam Ali njegova ena zna odgovor, dobro poznaje simptome malodunosti, kao i njihov uzrok: Jesi li podigao platu?, pita ga tiho. On potvrdno klima glavom. Jesam, kae, cio iznos. I pokazuje na etiri poluzguvane novanice koje bez sjaja lee baene na stolu. A ti, pita je mu, jesi li stigla do banke? Da, potvruje ena, koleginica me je prebacila kolima. Smiju se jedno drugom. ena uzima novac sa stola, zatim iz tane vadi svoju platu i sve to zbira na jednu gomilu. Radosni su. Bar za jedan tren osjeaju se kao ljudi. Odvajaju koliko je potrebno da plate raune: struja, voda, telefon, dva vauera za mobilne po 10 eura, djetetu za vrti, cigarete muu (4 teke plavoga ronhilla), sati za internet, kablovska to je prvo to im pada na pamet, jer poto malo razmisle, kada oduevljenje iili, shvatie da im glavni trokovi tek predstoje: djetetu neto robice za jesen, eni nove farmerice i koulja, a muu patike... Raunaju dalje: kilogram mesa pretvaraju u etiri ruka, junetina, mljeveno, piletina, suva rebra i koljenice za pasulj, jednom nedjeljno spremaju ribu (sitne kokote od tri eura po kilogramu, ponekad nabave krapa pa skuvaju i orbu), voe, povre (ali, ne pretjeruju u tome), kolae ne prave, torte nipoto, piju sokove (tanije, to ini samo njihovo dijete, oni se ne usuuju), luk, krtola, ulje, kosti za supu, dvije-tri sardine u konzervi... Ne znaju koliko troe mjeseno na hranu, ali imaju osjeaj da samo to kupuju. Ve dugo ne izlaze nigdje, njihov drutveni ivot je na nuli, ne posjeuju prijatelje, nijesu sreni ni kada
96

im neko doe u kuu: rakija i kafa ili sok na razblaivanje, to je sve to imaju da ponude gostima, neto preko toga na alost, rijetko! Ali nijesu tuni zbog toga. Navikli su. Dobro je da ne plaamo za stan, kae mu. ena klima glavom. Dobro je. Taj izdatak ve ne bi izdrali. Samo da ovog mjeseca ne crkne neto od bijele tehnike, zabrinuto mu vrti glavom. Prolog mjeseca popravljali su mainu za rublje, krpili su prokleti bubanj i majstor ih je odrao do krvi. Pozajmili su novac za opravku. I automobil, kae mu. Samo da izdri!, naglaava. Samo zdravlja, presuuje ena i dodaje: Bie svega. Sada je ve na mua red da klimne glavom i da se saglasi. Samo zdravlja jer bolest je luksuz koji njihova porodica sebi ne moe dopustiti. Jebi ga, psuje mu autoironino: Sirotinja se ne smije ni razboljeti kad hoe ve samo kad joj to finansijska situacija dopusti. Smiju se. Jo nije vrijeme bolesti i umiranju, jo uvijek su mladi. Bar oni tako misle da mladi niti umiru niti se razbolijevaju i zbog toga ne primjeuju koliko su od svoje mladosti ve potroili. Ali nijesu tuni, jednostavno ne misle o tome. Te veeri izau u poslastiarnicu: mu popije espresso bez cukra i mineralnu vodu, ena cappuccino, a dijete pojede dva parenceta torte... Sreni su. Nasmijani. Lie na ljude. Bar za tren izgledaju upravo onako kao to su nekada zamiljali da e izgledati: zadovoljni sobom i bezbrini. Izvjesno vrijeme oboje osjeaju isto: neko udno i neuhvatljivo nadahnue koje njihovim ivotima daruje smisao i opravdanje. Posmatraju svoje dijete koje im se smije umazano filom torte oko usana. Uzvraaju mu osmijeh. Boe, uzdie ena, koliko je ovjeku malo potrebno da bi bio srean. A i to malo mu je po pravilu nedostino, htio je rei mu, no na vrijeme se uzdrao od komentara; nije htio kvariti trenutak ushienja svojoj eni. On je voli. A sauvati drugome ovjeku iluziju sree moda je najbolja definicija ljubavi ili bar jedna od mnotva najboljih. Ne eli o tome da razmilja, bar ne sada.
97

Unutranjim objektivom zahvata cjelinu prizora ispred sebe i klikom zamiljene blende zauvijek zadrava tu sliku u sjeanju: njegova ena polusklopljenih kapaka, malo podignute brade i lica koje je obasjano mutnim zrakama neonske svjetlosti... zadovoljna, skoro usnula... njihovo dijete, irom otvorenih oiju posmatra svijet oko sebe dok prstiima hvata komadie torte i halapljivo ih trpa u usta... vidi i sebe kako ustima prinosi oljicu kafe... i za tren, taj najkrai od svih trenutaka koji postoje u njegovom ivotu, on udie vazduh, duboko... i osjea da je sve na svom mjestu, postavljeno ba kako treba da bude. Prije nego to te veeri dou doma, svratie u prodavnicu na uglu i kupiti bocu piva, Q-pack od litru i po. Dijete e zaspati brzo, a njih dvoje e popiti po koju au. Poslije izvjesnog vremena, onako opijeni vodie ljubav. Iako to vjerovatno nee biti najbolji seks njihovog ivota, oni ne obraaju panju. Dan koji ostavljaju za sobom nije bio prazan, uspjeli su da ga otrgnu od nitavila, a to se, najzad, jedino i broji u ljudska dostignua. Sve ostalo je prevara i la. Pater familias i njegova ena su prizori. Niim se posebno ne izdvajaju od mnotva slinih pojava koje bauljaju tranzicionim Disneylandom. Oni se, istina, jo uvijek sjeaju svoje izgubljene due, ali kao svako sjeanje, i to njihovo se na kraju ispostavlja kao beskorisno, neupotrebljivo... U trenutku skoro mistinog nadahnua, ini im se da iznad glave njihovog djeteta primjeuju svjetlucavi oreol nainjen od obeanja sree. Mutnog obeanja sree koje postoji na poetku ivota svakog ovjeka, ali koje, na alost, po pravilu ostaje neispunjeno.

98

Lupe, u depresiji
Doktore, vjerujte mi nema potrebe da me propitujete o djetinjstvu i koliini roditeljske ljubavi. To je najljepe vrijeme mojega ivota, nepovratna idila u kojoj ne postoji ni trunka tame i najvie od svega volio bih da je to vrijeme mogue oivjeti. Te divne slike iz prolosti, onu toplinu porodinog sklada, davno izgubljenu... Ali na alost, to je nemogue vaskrsnuti, to je zauvijek ugaeno u nataloenom blatu prolosti. Ne, nijesam zbog toga tuan. Znam ja dobro da je vrijeme ljudskog ivota neponovljivo i da je znak bolesti svako nastojanje da se ono povrati u ivot. Neto drugo me mui i proganja jedno gnjecavo i masno osjeanje besmisla uzrok je moje nesanice. O tome bih volio da razgovaram sa vama. Da, jasno mi je. Morate prethodno odbaciti sve uzroke na koje obino sumnjate. U redu je, potpuno vas razumijem. I pristajem na sve to od mene budete zahtijevali. Dakle, o porodici. ta vas najvie interesuje, od ega da ponem? Svejedno vam je?! Ha, onda je u redu, samo da razmislim malo to je to u mojemu ivotu dovoljno vrijedno da ga nazovem poetkom, jer od poetka valja poeti svaku priu, zar ne? Molim? Poetak je ono najupeatljivije ega se ovjek sjea iz svoje prolosti. Hmmm, da, moda ste u pravu, poetak je ono to ovjek nikada nee zaboraviti. Ali u mom sluaju to nijesu dogaaji, samo slike, nepovezani djelii ispunjeni osjeanjima. Naravno, veoma prijatnim. Zvuite kao da sam vas iznenadio, ili razoarao? Nema potrebe da budete razoarani. Ba nikakve. Sjeam se recimo, doruka. Zapravo, sjeam se samoga sebe za vrijeme doruka, pred oima mi je vlastiti lik dok sjedim za stolom sa sestrom, a ispred nas je na metalnom tanjiru nekoliko feta hljeba, tegla marmelade i po olja aja. Iako nas je majka umila na kamenici ispred kue i obrazi nam bride
99

od hladne vode, sestra i ja smo jo uvijek sanjivi, ali i sreni to je vrijeme spavanja okonano i to je pred nama cio dan za igru... Odnekud se u moje nozdrve uvlai pramen duvanskog dima i nagoni me da okrenem glavu prema ocu koji sjedi sa strane i pui kiju, gasei svaki udisaj dima gutljajem kafe to je bio njegov jedini doruak, ne sjeam se da sam ga ikada vidio da je ujutro stavio zalogaj u usta, samo ikara kafe i duvan... Kada se nai pogledi ukrste, nasmijei mi se i vrhom brade pokae na hranu ispred mene, time mi daje znak da moram pojesti sve ukoliko ne elim da se majka naljuti. Taj nijemi dogovor je samo naa tajna, a bliskost koja u tom trenutku postoji izmeu nas dvojice i danas mi izmamljuje osmijeh. Sjetan dakako, ali ipak osmijeh bremenit sreom. Da, volio sam ga. I nju naravno, majka mi je. Doktore pobogu, otkud vam ta ideja: nijesam je volio manje od oca, samo drugaijom ljubavlju. U tome je razlika. Ne, nije mi problem da objasnim. Nema tu nita komplikovano. Zato bi bilo? Majka je ikona, a ona se potuje i predmet je naega divljenja, sa ikonom se niko ne zajebava, zar ne? Otac nije bio takav, nita crkovno i aneoski isto nije bilo u njemu, obini probisvijet koji je eretski prihvatao svako moje protivljenje. Imao je smisla za humor, u prvom redu na svoj raun. A to je rijetka vrlina, zbog koje e, nadam se, i u paklu biti blagoslovljen. Dakle, saeto koliko je mogue: moja ljubav prema majci proizilazila je iz potovanja, a potovanje prema ocu iz ljubavi koju sam neprekidno osjeao prema njemu. U sutini ih nijesam razlikovao. Bio sam sreno dijete jer nijesam traio nemogue. Za razliku o svoje sestre koja u ivotu niim nije bila zadovoljna potpuno. No, to je ve pria koju ne namjeravam otvarati. Cijenu svojega izbora sama je platila. A to u uvijek potovati. Mogue je da ste u pravu, doktore. Ne sporim. Najzad, od oca sam nauio osnove zanata: kako se krade, kada i od koga, na kom mjestu u kui ugledni Crnogorci najee uvaju dragocjenosti: kakvi ljudi, kakvu vrstu blaga vole najvie od svega,
100

kako se valja raspitivati po selu ko je skoro zaimao kakvoga imetka, u emu je razlika izmeu povratnika iz Amerike koji kupuje livade uz porodino imanje i proiruje ga u odnosu na seoskog zelenaa koji nikada nije napustio rodno mjesto, iji novani uspjesi nijesu grandiozni, ali jesu ujednaeni, najzad kako valja procijeniti najbolji as za krau, kod kojega se bravara moe napraviti najbolji kalauz, kako najuspjenije sakriti tragove, kako obezbijediti svjedoke od asti koji e svojom rijeju potvrditi da je lupe u vremenu pljake bio kod njih doma za trpezom... Nauka je to, moj doktore, skup saznanja koja se mukotrpno stiu kroz iskustvo, ne samo pojedinca ve svih lanova porodice i briljivo se prenosi s koljena na koljeno. Naravno da o tome govorim otvoreno i bez stida. A zato bih se kojega vraga stidio? Doktore, doktore, samo jedan trenutak, molim vas, oigledno se nijesmo razumjeli. Moja porodica je tradicionalno lupeka. Bio je to moj otac, ed, praed, a to sam i ja. Postoji anegdota o jednom mom pretku kojega je krajem XIX vijeka pomenuo knjaz Nikola. Ako je vjerovati porodinom predanju, moj praed je po nalogu crnogorskog Dvora ukrao izvjesna dokumenta jednom austrijskom pijunu. Obavljeno je to u Zadru, daleko od Crne Gore i bez ikakvih tragova, diskretno i majstorski. Iako sadraj dokumenata nije poznat najzad, moj praed je bio lojalni podanik Knjaevine i profesionalac kojemu ni na kraj pameti nije bilo da zaviruje u njih! No, sudimo li na osnovu docnije Knjaeve zahvalnosti opravdano je pretpostaviti da je sadraj tih dokumenata bio politiki kompromitujui za Dvor. Meu biranijem glavarima u Odakliji crnogorski vladar je esto poslije tog dogaaja sa sjetom ukazivao na rodoljublje i lupeke vrline mojega praeda. Vrline kojima smo to valjda ne moram posebno naglaavati porodino ostali vjerni, bez obzira na smjene vlasti i drutvenih ureenja. Noblesse oblige, doktore! Plemstvo obavezuje. Lako je dananjim lopovima, njih nita ne obavezuje, najmanje od svega ast porodinog imena i potovanje majstorskog pisma.
101

E, tugo moja. Danas je svako lopov. Zbog toga smo ovdje gdje smo, ja vi jemac! Ne razumijem, ta o emu mislim? A to, po noi kad ne mogu da zaspim. O emu razmiljam? Ma svata mi pada na pamet, nema tu reda. Najvie strepim za budunost svoje djece... Jeste bogami, od toga me najvie strah. Ne valja za nau profesiju kad se ne zna ko krade, a ko uva. To je istina koju zaludu pokuavam objasniti sinovima, ali ne vjeruju mi. Moje istine za njih ve odavno nemaju nikakve vrijednosti izuzev dobrog povoda za sprdnju i smijeh. Nita od onoga to im govorim ne ele da sasluaju do kraja. Bre malo tata, kau mi zabrinutim tonom, a u stvari jedva prikrivaju ljutnju to im oduzimam dragocjeno vrijeme. Usporen si mnogo, dok te sasluamo do kraja, proe dan, brecaju na mene. Nijesam ja usporen, no ste vi nestrpljivi, odgovaram prezrivo. A u pravu su, jer osjeam ve izvjesno vrijeme kako ne upravljam svojim mislima sa nekadanjom sigurnou, ako malice zanesem u rukavac prie, ako podlegnem izazovu nekog potpuno nebitnog detalja, odmah smetnem s uma ono glavno to sam namjeravao da kaem i ne mogu da se sjetim, pa iznenada zautim u pola reenice, postien zbog vlastite nemoi. A taj prizor je muan, u prvom redu za mene, zatim i za posmatrae, pogotovo za one koji me poznaju od ranije, iz vremena kada nijesam bio ba ovoliko jadan. Ako je to vrijeme veliine ikada postojalo, jer sada mi izgleda da sam oduvijek bio upravo ovakav... Tja, starost je prokleta na bezbroj naina i ne zna se koji je gori od kojega. Ali ja toj prii nijesam kapac, ao mi je. Ma, svjestan sam ja toga doktore! Znam ja da svako vrijeme donosi vlastite vrijednosti i da se stvari mijenjaju, jasno mi je toliko, ako sam star nijesam glup. Neto drugo ne mogu da razumijem: da li je opta siromatina istovremeno i valjano opravdanje za sebinost? Prozlio se narod, moj doktore, a ja nekako ba i nijesam ubijeen da je jedini uzrok tome nedostatak para. No, hajde sad, ta je tu je.
102

Moji sinovi?! Te dvije hulje! Djeca nijesu roditeljska utjeha, no najvee njihovo razoarenje, doktore. Vjerujte mi, znam o emu govorim. Moji sinovi grijee, a da ni sami nijesu svjesni cijene koju e naposlijetku biti prinueni da plate. Zapravo, ubijeeni su da im raun nikada nee biti ispostavljen. Idioti ele da postanu bogatai. Naravno da nema nita loe u tome, to je sasvim prirodna elja. Ono to ne valja je sljedee: dva lopova ele da se nakradu i obogate toliko da im vie nikada nita ne zatreba! Kako ete to da izvedete, pitao sam ih. Nasmijali su mi se nema-ti-pojma osmijehom. Pokuao sam da im objasnim kako je to nemogue, protivprirodno! Govorio sam da ovjeka novac ne oslobaa od rabote, naprotiv samo je uslonjava. Na njihov nain razmiljaju samo lijentine i gotovani, to je njihov posljednji izgovor, govorio sam. to ovjek posjeduje vie novca i njegova odgovornost postaje vea, a tu nema mjesta za nerad i plandovanje. Odmahivali su rukama na moje rijei kao da tjeraju od sebe dosadne muve, one zelene, govnulje. Tata, postoji mogunost da zaradimo veliki novac. Ali zaista veliki! Za veoma kratko vrijeme, tata. Takva se prilika nikome ne ukazuje dva puta u ivotu i bili bismo ludi da je propustimo! Uinite to, rekao sam, propustite je. Ako mi neemo tata, iskoristie je neko drugi, vrisnuli su zaprepaeno moji sinovi uglas. Neka je slobodno iskoristi, tiho sam rekao, to nijesu poslovne prilike za lupee, no za budale bez grama mozga. Sve to prepustite drugima, djeco, bez aljenja. Nije to za nau porodicu. Niti je ikada bilo. Ali tata mi smo lupei, zato da se ne obogatimo kad nam se otvara, zavapili su poput dvije zgaene stjenice. Posmatrao sam ih izvjesno vrijeme, mrtio se i grickao usne, pretresajui neizbjenu misao razoaranih roditelja: gdje sam kojega vraga pogrijeio u vaspitanju svoje djece. Koliko god da ukradete momci, rekao sam tuno, nikada neete postati bogatai. ao mi je, ali to je ovdje nemogue. Bogata je
103

eco, gospodin ovjek. Kako to ne shvatate, jadni ne bili?! On posjeduje puno, a onaj koji se nalazi ispod njega na drutvenoj ljestvici posjeduje neto manje, sljedei na stepeniku malo manje, sljedei opet malo manje... i tako dalje, do sirotinje koja, bez obzira koliko bila sirota, opet neto posjeduje, bar trunju vie od apre. Razumijete li to vam pokuavam objasniti? Kao to ovjek ne moe biti slobodan, ako su svi oko njega robovi, isto tako ne moe biti ni bogata, ako samo on ima, a svi ljudi oko njega su sirotinja bez gaa. Moete vi naklapati gomilu para, ali zbog toga neete postati bogatai, upozorio sam ih. Ne inite to! Nije to sudbina kakvu bih vam poelio, eco. Izgubiete se, rekoh im na kraju, ali me nijesu posluali. I eto ih sad tamo gdje su htjeli da budu: sa nekoliko svojih kompanjona, odsjeeni od svijeta, lano se predstavljaju kao bogatai i glume elitu drutva. O tome vrtim po svu no dragu. Dobro je samo to moja ena odmah zaspi pa me ne gleda kako lebdim po kui kao tenac. U neka zla doba, pred samu zoru, zaspim i ja, kada vie ne mogu da izdrim, onako izmoden i kratkoga daha. Ali to doktore nije san ve nekakvo varkanje koje ne traje dugo, satdva najvie. Kada se probudim, bolje bi mi bilo da nijesam ni spavao. Uh, nije to san, no muenje. Kao i dan to se otvara preda mnom. Sve mi je mutno i otealo, svaka me koica boli, valjam se od fotelje do trosjeda, nenaspavan i naduvenoga lica. Ponadam se da e sljedee noi biti bolje, da u se naspavati kao ovjek, ali kada te veeri legnem, sve se ponavlja. Zbog toga sam doao kod vas, doktore. Dajte mi neto za spavanje, samo neka bude jako, da me odmah obali i da me dri cijelu no. Dan jo i nekako mogu da podnesem, ali noi ne, omrzle su mi. Sve noi mojega ivota su mi omrzle. Prizor.

104

Pisac umjetnike proze, knjievnik dakle

Nekada davno, na samom poetku svoje spisateljske avanture, zavidio je piscima koji su ostavili za sobom potpuno zaokruen i grandiozan opus, onim malobrojnim sretnicima koji su unato jadima ivota uspjeli da ostvare svoje estetske zamisli bez ostatka. Zavidio im je na stvaralakoj energiji, ali nita manje i na rijeenosti da bez kolebanja rtvuju sve to je vrijedno rtve postizanju zadatog cilja. esto je docnije razmiljao o toj sebinosti pisaca, o toj skoro ludakoj usredsreenosti uobrazilje da se to uspjelije objektivira u stvarnosti umjetnikog djela. Pitao je samoga sebe itajui do izbezumljenja neku od knjiga starih majstora u emu je tajna? Ne njihovog uspjeha niti znamenitosti ve pomou koje se to alhemijske formule stvaraju upeatljive verbalne slike, kojim se to nainom tanane strukture iz mate pretvaraju u knjievno djelo neodoljive snage? Iitavao je knjige omiljenih autora po nekoliko puta uzastopce i uvijek bi se pojavilo neto novo: odgonetajua misao pisca pomou koje na drugaiji nain razumijeva odnose meu likovima ili tek njegova, itaoeva kritika opservacija o tome gdje je velikan pogrijeio. itajui je nauio da i velikani grijee, a to je moda najpametnije od svega to je ovjeku dato da naui iz knjiga. Sa izvjesnom melanholijom se poslije toliko godina prisjea svoje mladosti, pojavljuje mu se osmijeh na uglu usana, ali taj osmijeh je odavno ugaen, poput utrnule ike u pepelu. Ponekad uzme u ruke neku od svojih davno objavljenih knjiga, proita po koju reenicu, odabranu sasvim nasumino, bez posebnog oekivanja... I ako ima sree istog trenutka u mati oivi svoju prolost ili preciznije: sebe u prolosti kakav je bio dok je radio na tom rukopisu. Bjesomuk, izgovara u sebi tu rije, ali tiho, jer i kada govori u sebi plai se da bi ga neko mogao uti. Bjesomuk, da upravo takav je bio. Razarajua strast rada na tekstu
105

upravljala je njime mjesecima, godinama... A u samom temelju te strasti nalazilo se jedno, drugim ljudima nezamislivo zadovoljstvo: likovi o kojima je pisao vremenom su u njegovoj mati postajali stvarni, po pravilu stvarniji od bilo kojeg ovjeka koji ivi ili je nekada ivio. Bili su to njegovi najintimniji prijatelji, jedino je prema njima osjeao bliskost i bio slobodan da se povjeri. Njegova uobrazilja ta mrana, ali neophodna mo due vremenom je postala dragocjeno utoite utvarama koje vape za uoblienjem i on im je to uoblienje darovao bez ustezanja. Da je skloniji mistifikacijama o knjievnosti iako nije potpuno osloboen tog iskuenja rekao bi da njemu u stvari pripadaju krv i meso koje su omoguavale utvarama promjenu njihovog ontolokog statusa i transformaciju u knjievne likove, te da je zbog vampirske prirode toga odnosa empirijska stvarnost njegovog ivota postajala sve siromanija dok se na kraju nije potpuno rastvorila u nitavilu. Ali on to ne govori. Ve odavno je suvie umoran da bi razmiljao o stvaralakom procesu, kae rijetkim radoznalcima koji se odvae da ga neto upitaju o pisanju, ne obraa vie panju na sadraje sopstvene imaginacije, sve mu je to ve postalo dosadno, kako razoaranim glasom objanjava taj uvenuli arobnjak samoobmane... A zapravo, govori lai. U njegovoj imaginaciji vie nikakvih sadraja nema. Ve dugo ne posjeduje nikakav unutranji ivot. On je neopozivo mrtav iznutra. Stvaralaka leina koja godinama nije napisala niti jedan ozbiljan i za knjievnost vrijedan redak. Ali zbog toga nije prestao da pie. Naprotiv, knjievni istoriari njegove domaje utvrdie u svojim naunim radovima da je najvie knjiga napisao upravo poslije datuma svoje kreativne smrti. to je ironijski paradoks ili parapsiholoki fenomen samo na prvi pogled, jer e potpuna istina o preobraajima njegovog stvaralatva biti utvrena tek poto se otvore avolji arhivi kupljenih rukopisa. Iako je poznato da kod gospodina Vraga pisci, intelektualci i novinari
106

u Crnoj Gori nijesu na posebnoj cijeni jedino njih najzad i kupuje za sitne privilegije ipak se zbog toga Vrag nee kompromitovati i dopustiti sebi luksuz odavanja tajni jer to u prvom redu nije dobro za njegov business. A ako je ita tano o njemu, tano je da on uvijek vodi rauna o svom poslovnom ugledu. Uspon i sunovrat pisca umjetnike proze, knjievnika dakle, poeo je istovremeno. I on jasno moe uprijeti prstom na taj trenutak i rei: da, tada je sve poelo! Istina je da mnogi ljudi nijesu u stanju da precizno ukau na prelomne trenutke svojega ivota, ali je takoe istina da to saznanje piscu i nije za neku utjehu. Za bezobrazno male pare kupio je odlian automobil, od poznanika svojih poznanika, od kumovog brata prijatelja s posla... Nije obraao panju na prodavca, bio je oduevljen adajom tamnoplave boje: vii ga samo, molim te vii ga, samo je preao 100 000 tek razraene maine, a za tako smijene pare sam ga uzeo... Ljudi koji se poneto razumiju u trgovinu automobilima govorili su mu blagonaklono da je trebao prije davanja novca provjeriti to kupuje, ali on je na ta upozorenja odmahivao rukom, sve je to u redu. Jedan aljivdija mu je za stolom u kafani, ne mogavi valjda vie da trpi njegovo hvalisanje, rekao: Ajde jadan, e si u Crnu Goru vidio da pisac vozi takva kola? to nijesi izabrao neto prilinije sebi: renolicu kakvu raspalu ili juga? A to je zavidljive, brecnuo se pisac na njega, to hoe, kad moe asistent na fakultetu od svoje bijedne platice da vozi isto auto, mogu vala i ja, nijesam nita gri od njega. Poslije izazvane salve smijeha u restoranu pored redakcije, naruio je novu turu pia da proslavi uspjenu trgovinu. Taj asistent je istovremeno i visoki partijski funkcioner neko je dometnuo u pola glasa, no u optoj graji koja je nastala ta je primjedba prola nezapaeno. Zadovoljstvo obavljenim poslom trajalo je svega etiri nepuna mjeseca, dok je vozio na tablice ranijeg vlasnika.
107

Meutim, kako je registracija isticala a pisac htio da auto prenese na sebe i registruje, na tehnikom pregledu se ispostavilo da su kola potpuno neregularna, skinuta sa osiguranja u Njemakoj, a da je preanji vlasnik skoro nepostojee lice kojemu se ne moe ui u trag. Izio vuk magarca. Ako je auto ukraden, borio se pisac za pravdu sa alterskim slubenicima koji rade na poslovima registracije, kako je onda prethodni vlasnik uredno dobio papire? Nemamo pojma, odgovarali su slubenici i u isto kafkijanskoj atmosferi crnogorske birokratije nezainteresovano slegali ramenima. I to ja sada da radim?, pitao je pisac uzbueno. Nita, odgovarali su slubenici, parkiraj auto ispred kue i ekaj dok ne doemo po njega, na naem parkingu ionako ve odavno nema mjesta. Auf, uzdahnuo je pisac umjetnike proze, knjievnik dakle, a u bliskoj budunosti i analitiar po zadatku, tuma politike zbilje i svekolike hiper-realnosti crnogorske. A taman sam se bio navikao na limuzinu, tuno je zakljuio dok je pokunjeno naputao prostorije za izdavanje linih dokumenata, pasoa, saobraajnih i vozakih dozvola. E jebem li ti srenika, opsovao je glasno samoga sebe i sudbinu, ali je ipak bio dovoljno svjestan da to uini na znatnoj udaljenosti od predstavnika dravne administracije. Nekoliko dana je pogledom umlaenog teneta posmatrao svoj parkirani automobil, potpuno samljeven kombinacijom bijesa i nemoi. Samljeven ne samo u graanskom ve i u seksualnom pogledu, o emu svjedoi izuzetno uspio esej koji je ba negdje u to doba objavio u novinama, a tema je bila: povezanost kvalitetnog automobila i seksualne moi kod Crnogoraca. e ti je auto?, pitale su ga kolege iz redakcije vidjevi ga kako dolazi pjeke na rabotu. Pokvario se neto, odgovarao je smueno. Na takav odgovor kolege bi uzvraale raznim komentarima od kojih su mnogi bili na samoj ivici pristojnosti, ali uvijek vjerni osnovnim premisama njegovog eseja. Pomo je dola iznenada i sa potpuno neoekivane strane,
108

ali onaj ko se davi nema vremena da razmilja o namjeri spasitelja. Jedan od bezbroj advokata kojima je iznosio svoj problem, ovjek sumnjivog posla za koga niko ne bi mogao sa sigurnou rei da li zastupa pravdu ili se bori protiv nje, dao mu je broj telefona osobe koja navodno moe pomoi. Slobodno se pozovite na mene, rekao je advokat, ko zna, moda na kraju neto bude od toga. Iako je pisac po prirodi zbunjen i neodluan u komunikaciji sa nepoznatim ljudima, tokom telefonskog razgovora nije pokazao ni jednu od tih karakteristika: predstavio se, precizno objasnio u emu je problem i uljudno zamolio za pomo. Da li je telefon sa kojega zovete va, gospodine?, bilo je sve to ga je sagovornik pitao. Odlino. ujemo se onda za dan-dva, potrebno je prvo da ispitam o emu se radi. Nije ekao dan-dva, ve nakon par asova pozvao ga je tajanstveni sagovornik i rekao da nevolja sa njegovim automobilom nije nerjeiva, da postoji nada u povoljan ishod jer sve se moe prevazii samo ukoliko postoji dobra volja. Pisac je rekao da je njegova dobra volja nesumnjiva, a da je takoe spreman da plati svaku razumnu cijenu samo da napokon okona bijedu u kojoj se nalazi... Nema onda nikakvog problema, gospodine, rekao je ovjek. Najbolje je da se odmah koliko sjutra sretnemo i dogovorimo o svemu. Da najbolje je tako, saglasio se pisac, ne valja odugovlaiti. Kako u vas prepoznati, pitao je svog sagovornika. Ne brinite, prepoznau ja vas, odgovorio je ovjek zagonetno. Desetak minuta prije dogovorenog vremena pisac je ve bio gdje treba. Kafana Kod dva kralja jer Crnogorcima je jedan oigledno nedovoljan diskretna rupa na periferiji grada bila je pravo mjesto za tajne sastanke i prljave poslove. Svakih nekoliko sekundi pisac je gledao u sat i eznutljivo se osvrtao prema ulazu. Osjeao je kako mu srce ubrzano lupa, a u dnu stomaka grudva munine postaje svakim trenom vea. Ovako se nijesam osjeao jo od vremena prvih ljubavnih sastanaka, sjea se da je tada pomislio, ali ga ta misao uopte nije utjeila.
109

ovjek je doao na vrijeme. Priao je njegovom stolu, pruio ruku i predstavio se. Nadam se da me nijeste dugo ekali, rekao je umilnim glasom. Pisac je odmahnuo glavom, ekao bih vas do sjutra, rekao je, samo da se maknem jada. Nasmijali su se obojica istovremeno. ovjek je iz tane izvadio nekoliko dokumenata i pruio ih piscu. Sve je gotovo, rekao je. Nema vie razloga za brigu. Odnesite ove papire na alter i automobil e vam biti registrovan. Samo tako?, upitao je pisac zbunjeno. Samo tako, potvrdio je ovjek. Pisac nije mogao da vjeruje, a broj motora, a osiguranje... ovjek je odmahnuo rukom, koga je briga o tome... Poslije trenutka potpune sree, pisac je iznenada osjetio zebnju oko srca: koliko sam vam duan, gospodine? Nita, odgovorio je ovjek. Drago mi je to sam vam pomogao. Pisac je bio zateen: nemojte molim vas, postoje trokovi, zatim va trud, slobodno kaite iznos, tako je ipak najbolje... ovjek nije htio ni da uje: To je najmanje to mogu da uinim za vas, gospodine. Meni je ast to sam vas upoznao. Vi ste jedan od naih najboljih knjievnika. Izuzetan intelektualac i nacionalni radnik. Moja je najvea nagrada to sjedim sa vama za istim stolom. I zamolio bih vas, ako vam nije optereenje, da mi potpiete nekoliko vaih knjiga. Tu su mi, u torbi. Pisac je bio zateen, sada mu tek nita nije bilo jasno. Dok je potpisivao knjige, primijetio je da su pohabanih stranica, neko ih je ba paljivo itao, sjea se da pomislio tada. Ovo su vai primjerci, upitao je ovjeka oprezno. Da, potvrdio je ovaj. Volite knjievnost, nastavio je pisac. Veoma, odgovorio je ovjek. Toga dana su zajedno proveli skoro etiri sata. Razgovarali su o literaturi i crnogorskoj knjievnoj sceni. Pisac je bio iznenaen koliko je ovjek upuen u stvari o kojima su raspravljali, izgledalo je da ne postoji knjievnik za kojega nije uo ili roman koji nije proitao. Razgovarali su o politici i odmah se saglasili o svemu, zatim o novinama u kojima je pisac radio, o lanovima redakcije i spoljnim saradnicima. inilo se da ne
110

postoji tema koju nijesu otvorili. ovjek je postavljao prava pitanja i paljivo sluao ono to mu pisac saoptava, a svoju radoznalost pravdao je eljom da to vie sazna o tom svijetu novinara i knjievnika, svijetu koji ga fascinira, ali koji ne poznaje iznutra. Rastali su se kao najbolji prijatelji uz vrsto obeanje da e se ponovo sresti. Pisac je bio srean, napokon je upoznao ovjeka koji cijeni njegovu knjievnost, a istovremeno je dovoljno uticajan u drutvu i spreman da pomogne. Lijepo je biti zatien, zakljuio je na kraju, jer ovo je ipak nesiguran svijet. Vremenom njihov odnos poprima neto formalniji karakter: pisac dobija status saradnika i ifrirano ime Pelica, kao i obavezu da svoje izvjetaje podnosi u pisanom obliku. Mentor pak obeava diskretnu, ali snanu podrku slube kad god se za tim ukae potreba: unapreenje na poslu, kredit pod izuzetno povoljnim uslovima namijenjen rjeavanju stambenog pitanja, prisutnost u medijima, pokoja nagradica za knjievnost ili dozvola za noenje oruja... Sve to pisca bude zanimalo. A ispostavilo se u budunosti, koja se lijeno otvorila pred njima, da ga zanimaju mnoge stvari! Jedino to je kvarilo idilu potpunog razumijevanja i saradnje jesu zahtijevani izvjetaji u pisanoj formi: pisac jednostavno nije mogao a da ne estetizuje. Umjesto da hladno i u nekoliko preciznih reenica, izdvaja ono najbitnije, pisac se uputao u beskrajne psiholoke karakterizacije ljudi koji su bili predmetom njegove dostavljake aktivnosti. Izvjetaji policiji tako su se poeli pretvarati u prie i novele, a da on jednostavno nije mogao nita da uini protiv toga. Kad god je pisao, davao je najbolje od sebe. Uzalud mu je mentor skretao panju da za tim nema potrebe, da niko u slubi ne obraa panju na litararnu vrijednost njegovih izvjetaja, zapravo da taj cizelirani stil i nijansiranje moe samo da teti osnovnom cilju, koji je u prvom redu obavjetajne prirode pisac ipak nije mogao drugaije, bilo je to neto jae od njega. Na razoarenje svog
111

mentora, opis redakcijskog sastanka na kome se odluuje o glavnim temama sljedeeg broja pretvarao se u studiju karaktera, a bezbjednosno potpuno nebitni razgovor kojemu je prisustvovao u kafani preobraavao se u dramu apsurda napisanu na dvadesetak stranica. I tako u nedogled. Kako je vlastiti dar nemilosrdno traio na pisanje izvjetaja za policiju, nije mu ba ostajalo previe za literaturu: svaka sljedea knjiga koju bi objavio bila je alosnija od prethodne, meutim svaka je bila nagraena, glamurozno promovisana i o svakoj je bilo napisano po najmanje desetak prikaza. Uspjeh je uspjeh, ponavljao je u sebi zadovoljan. Ali ono malobrojnih poznavalaca knjievnosti ipak nije mogao prevariti, ljudi su uoili da se neto udno dogaa sa njegovim rukopisom, tanije uoili su da se uruava u sebe i nestaje. Sreom, poznavaoci su neuticajni, tako da je on bez ikakvih smetnji nastavio da se lano predstavlja kao pisac. Naravno, ukoliko u glavnu smetnju ne raunamo alosnu literaturu koju je potpisivao? Ako se na poetku knjievne avanture divio piscima koji su potpuno ostvarili svoje umjetnike potencijale, na njenom zalasku sve je ee sa zaviu posmatrao one autore koji su na vrhuncu karijere smogli snage da zauvijek odbace pero. Posljednje to je objavio jeste obiman esej pod nazivom Majstori sretne ruke, uzbudljiv i snaan tekst o proznim piscima i pjesnicima koji su se odrekli pisanja: Jerome David Salinger, Arthur Rimbaud i Dashiell Hammett. Posljednjem piscu, autoru Maltekog sokola i Krvave etve, posvetio je najvie prostora u svom eseju, oigledno fasciniran njegovim dranjem pred McCarthyjevim Senatskim komitetom za ispitivanje antiamerike djelatnosti, zadivljen injenicom da je Hammett, pored unitene karijere, najzad bio kanjen robijom i konfiskacijom svih prihoda zbog toga to nije htio svjedoiti protiv svojih kolega komunista. Ta nadahnuta meditacija na temu knjievnog utanja bila
112

je iznenaenje za sve ljude u Crnoj Gori koji se na bilo koji nain zanimaju literaturom, prosto nijesu znali kako to da razumiju: kao veliki povratak ili definitivno zbogom! Njihovu dilemu je na kraju razrijeio sam autor: prvi put u svom ivotu odbio je razgovor za TV, nije prihvatao ponude da mu ugledne institucije kulture organizuju predstavljanje knjige, a na molbe zainteresovanih italaca da im podrobnije objasni glavne premise eseja, umorno je odmahivao glavom. Majstori srene ruke su njegov nadgrobni spomenik, bolno svjedoanstvo o piscu koji nije umio da kae ne te je zbog toga izgubio svoj knjievni dar. Kao i svoju duu, uostalom. Nakaza.

113

Plaeni ubica
Kada bi ga neko pitao zbog ega je najbolji u poslu, odgovorio bi da nije najbolji, jer u njegovom poslu najbolji postoje samo na filmu. Ali ono to ga ini donekle uspjenijim od drugih jesu strpljenje i samokontrola, odgovorio bi, nita vie. On je strpljiva grabljivica. Meutim, niko mu nikada nee postaviti takvo pitanje, u to je potpuno siguran. Nauio je da uti, da o poslu kojim se bavi ne razgovara sa drugim ljudima bez obzira koliko mu bili bliski. Zapravo, nauio je da sa najbliima tek ne razgovara o poslu. Idealno stanje bilo bi da uopte ne razgovara o zadacima koje mora da izvri, ali to je naalost nemogue: posrednik izmeu njega i osobe koja naruuje posao djelimino je upuen u stvar, a to je uvijek razlog za brigu, koliko god ona bila mala. No, to je tako, neka vrsta prihvatljivog rizika sa kojim mora da rauna i protiv kojega ne moe nita. Jedino to mu donekle uliva sigurnost jeste injenica da je posrednik ovjek koji ga do sada nije iznevjerio, jer je posredujui zaradio pristojnu gomilu novca te e zbog toga uiniti sve to je u njegovoj moi da tako ostane i dalje. Na ovom svijetu sve se kupuje: ivot, smrt, ljubav, zdravlje, povjerenje, prijateljstvo... I nita ne traje vjeno. Plaeni ubica bar to zna bolje od svih. Svakoga jutra ustane u 5 i 30h, obavi svoje fizioloke potrebe u toaletu, pretri deset kilometara, donese novine, potom se okupa i dorukuje. Nikada ne mijenja navike, nije od onih ljudi iz svoje struke koji neprekidno neto izvoljevaju i fantaziraju, jer dobro zna da ako neko jednom odlui da ga ubije onda ga mogu spasiti jedino srea, hladna glava i sigurna ruka, nikakve promjene navika mu u tom sluaju nee biti od pomoi. Za doruak jede laganu hranu, najee zobene pahuljice s mlijekom. Vodi rauna o svojoj ishrani, ne pije alkohol, ne pui, ne uzima nikakve psihoaktivne supstance, odavno je shvatio da to nije dobro za posao kojim se bavi, unitava koncentraciju i ovjeka na kraju pretvara u idiota. Jedino to sebi dozvoljava
114

jeste jutarnja olja kafe s mlijekom koju pijucka dok ita novine. Samo jedna olja jer kafa izravno utie na njegov holesterol, u to je siguran. Veoma je ponosan na svoj nain ivota: zdrav je i u odlinoj kondiciji, ubijeen je da e ivjeti sto godina; ukoliko to bude zavisilo od njega, podrazumijeva se. Za sebe vjeruje da je najpaljiviji italac dnevne tampe koji postoji u Crnoj Gori, temeljno proita svaki lanak, posebno crnu hroniku i tekstove koji se bave unutranjom politikom i privredom. Smatra da ovjek od njegovog zanata mora biti dobro obavijeten, jer su njegovi nalogodavci, kao i rtve uostalom, po pravilu iz svijeta politike, privrede i kriminala. Za njega je to sve jedan te isti svijet, samo malo drugaije rasporeen. Iako je ve imao prilike da se nepobitno uvjeri u istinitost te tvrdnje, on se zbog toga ne uzbuuje. A i zato bi?! Na injenici da u sutini izmeu kriminala, businessa i politike nikakve razlike nema, on najzad krvavo i zarauje svoju nasunu koricu hljeba. O, dobro je to je tako jer da je drugaije on bi ostao bez posla ili bi morao da radi neto drugo, a od same pomisli na svakodnevni, desetosatni posao u nekoj privatnoj firmi sa gazdom koji se iivljava nad radnicima, aoh... Od same pomisli na to jei mu se koa na leima. Bljak. to naravno ne znai da je plaenik neka bezvrijedna lijentina, naprotiv, veoma je radan i posveen svom poslu. Najzad, da nije tako, ne bi ni igrao, a kamoli bio meu najboljima u igri. Njegova karijera zloinca poela je ueem u znamenitom ratu za mir 1991. godine. Zajedno sa drugarima iz kraja dobrovoljno se prijavio da pomogne nenaoruanom i golorukom narodu u njegovoj pravednoj borbi da se Dubrovnik oslobodi od ustaa i Kurda, rijeeni da ne odustanu sve dok taj grad bar ne sagrade iznova, sve dok ne postane stariji i ljepi nego to je ikada bio. Poslije dva mjeseca ratovanja dobio je pravo na posjetu kui, ali je umjesto povratka doma odluio da otputuje za Beograd i prikljui jednoj od
115

paravojnih jedinica koje su se tada uurbano formirale. Potpisao je nekoliko dokumenata u tabu, obeali su mu priznanje ratnog staa iako njega za tu prednost u odnosu na civile nije bilo ni najmanje briga. Otpjevao je sa buduom braom po oruju dvije-tri borbene pjesmice iz vremena Drugog svjetskog rata i odmah otiao na ratite u istonu Slavoniju. Iz nekih samo njemu znanih razloga veoma brzo naputa te bezveznjakovie, vjerovatno zbog toga to se oni nijesu za njegov ukus dovoljno dobro snali u blatu Panonije, i postaje oduevljeni lan Srpske dobrovoljake garde, jedan od Tigrova. Zavrava intenzivnu obuku u Erdutu, izvoenu pod nadzorom razliitih strunjaka za ubijanje iz Srbije i inostranstva i kao prava maina za klanje uestvuje u operacijama etnikog ienja u Bjeljini i Zvorniku. Nekoliko puta se istie junatvom, biva primijeen od svojih nadreenih i sa nepunih 25 godina postaje kapetan. (Komandant, koji je umjesto imena nosio nadimak uzet po jednom arobnjaku iz omiljenog stripa koji itao u djetinjstvu vjerovao je u brza i bljetava unapreenja svojih vojnika, smatrao je da nita tako dobro kao in ne podie moral kod boraca.) Kao elitni pripadnik Tigrova borio se u Kninskoj Krajini zatim izvjesno vrijeme ponovo u Bosni. Rukovodi likvidacijama civila u Sanskom Mostu i poslije svega ne moe da shvati kako su onih nekoliko nesretnika u Sasini, ehovcima i Pobrijeju uopte preivjeli kada je on lino pitoljem ovjeravao rtve poslije egzekucije! Zbog toga mu se danas gade masovni zloini: suvie je prljavtine u njima, a rezultat nikada nije sasvim pouzdan! Uvijek neki idiot preivi da bi poslije lajao o tome to se dogodilo na stratitu. No, tada je bio mlad i zanesen, tek na poetku karijere. Tada jo nije znao ni djeli onoga to zna danas. Uz dozvolu pretpostavljenih dakako, uskoro naputa Tigrove i prikljuuje se Jedinici za specijalne namjene Vojske Republike Srpske u ijem sastavu provodi otprilike godinu
116

i po. Meutim, taj period njegovog ivota prekriva potpuna tama, niko pouzdano ne moe rei gdje je bio i ta je radio, u kakvim je operacijama uestvovao jer su sva relevantna dokumenta o djelovanju Jedinica za specijalne namjene unitena poslije Dejtonskog sporazuma. U balkanskoj kasapnici bez prekida je proveo etiri godine. I to je najljepe, dopalo mu se: smatra to najispunjenijim periodom svog ivota! Po okonanju ratova vratio se u Crnu Goru, ali je bio dovoljno pametan da ne privlai panju na sebe: izbjegavao je svakovrsni politiki angaman, a Sedmi bataljon, kada su ga bivi kompanjoni pozvali da im se prikljui, uopte mu nije izgledao kao pametan izbor. Kao ni novi Kosovski boj, koji se u to vrijeme intenzivno vodio pod NATO bombama. Dugo nije znao ta da radi, ni od ega da ivi, a onda je, u jednom trenutku lucidnosti, shvatio da ne moe pobjei od samoga sebe, da jednostavno mora sebe prihvatiti onakvim kakav jeste, ono najbolje mora iznijeti na povrinu, i od toga zaraivati za ivot. (Meu mnotvom grabljivica, sebe doivljava poput bengalskog tigra koji je davno kuao ljudsko meso i vie mu ni na kraj pameti nije da za preivljavanje lovi druge ivotinje! Ali kako da vlastiti talenat unovi, bilo je pravo, egzistencijalno pitanje.) Po cio dan je besposlen visio u kladionici koju je drao njegov drugar iz djetinjstva, cijedio jedan espresso i mineralnu vodu po nekoliko sati, gledao utakmice, kladio se na sitno i strpljivo ekao svoj trenutak. Sasvim sluajno ako sluaj uopte postoji?! uo je razgovor dva tipa za susjednim stolom: nee majmun da plati, rekao mi je da sada nema, da mu je ao, ali da nema, misli li da je to tano, upitao je sagovornik svog drugara, ma, lae ubre, sigurno ima, ali to bi vratio novac kada zna da mu ne mogu nita, teta, rekao je sagovornik, a nije mala para u pitanju, okle mala jadan ne bio, ni 5000 nije malo, a kamoli 15, uzdahnuo je ovjek razoarano. U tom trenutku plaenik je shvatio da neto mora uiniti za sebe: Izvinite
117

gospodo, uo sam djeli vaeg razgovora, obratio im se, i mislim da mogu pomoi. Kako to, upitao je ovjek sumnjiavo. Recite mi ime vaeg dunika i njegovu adresu ili mi ga pokaite. Donijeu vam novac koji vam duguje. Najkasnije za dan-dva. Moja cijena je 1000, ne unaprijed, ve od novca koji naplatim od dunika. Poslije nekoliko sekundi razmiljanja ovjek je odbio ponudu, ne eli to da radi rekao je, dunik je u stvari njegov poslovni prijatelj i ne eli da ga izlae neprijatnostima te vrste. Plaenik je ravnoduno klimnuo glavom i nastavio da gleda utakmicu kao da se nita znaajno nije dogodilo. Njegovi susjedi su posjeeli jo desetak minuta, platili raun i napustili kladionicu. Plaenik ih nije udostojio ni pogleda. No poslije nepunih pola sata, ovjek koji je imao problema sa dunikom ponovo je uao u kladionicu, ali ovoga puta bez svog prijatelja. Pristajem, rekao je. Idemo u grad da ti pokaem prasicu koja mi duguje pare. Plaenik je klimnuo glavom. Odradio je nekoliko utjerivakih zadataka i ubrzo se prouo po vjetini ubjeivanja dunika da je u njihovom najboljem interesu da novac daju odmah: davio ih je lagano garotom, odsijecao im prste makazama za lim ili ih drobio ekiem, vadio klijetima zube, bez anestezije naravno, vezivao je rtvu za bukvu u umici izvan grada i putao izgladnjele i pomamljene pse da kidiu na nju... Primoravao je djecu rtava da posmatraju to im ini od roditelja koji svoje finansijske obaveze ne shvataju dovoljno ozbiljno, a to je kako se pokazalo najefektnije rjeenje: ljudi koji su inae bili spremni da izdre svakakvu torturu, lomili su se poput akalice pred oima svog djeteta... O da, plaenik je imao dovoljno mate za taj posao, a kako mu krv nikada nije predstavljala poseban problem, bilo je sasvim prirodno to je uspjean i dobro zarauje. Odluujui preokret u karijeri nastupio je poslije izvjesnog vremena kada mu je jedan od znaajnijih povjerilaca rekao: Taj ovjek mi duguje 30 000, ako uspije da naplati itav iznos ili bar jedan znatniji dio zadri ga, meni e donijeti
118

samo njegovu glavu. Ako pristaje, u redu. Ako ne, to se mene tie, bie kao da nijesmo ni razgovarali. Plaenik je pristao. Iako je tip bio u bjekstvu i krio se u Beogradu kod nekih prijatelja, plaenik ga je pronaao za nepunih mjesec dana. Uspio je da od rtve prvo uzme 19 000, a potom i njenu glavu, koju je u zobnici, kao dokaz obavljenog posla, predao svom poslodavcu. Za veerom u diskretnom separeu elitnog restorana u Podgorici, dogovorili su se o produbljivanju saradnje: njegov upravo zadovoljeni poslodavac bio je voljan da na sebe preuzme odgovornu ulogu posrednika koji e za pristojnu proviziju da pronalazi poslove, prikuplja sve relevantne informacije i uzima novac od ljudi koji naruuju ubistvo, a od plaenika se oekuje da radi svoj posao najbolje to umije i to je sve. Pred njima su sunani dani uivanja u obostranoj koristi. Jo nekoliko puta su razgovarali da bi utvrdili sigurne naine za kontakt i skrovita mjesta na kojima se mogu sresti da bi raspravljali o delikatnim detaljima koji nijesu za tue ui. Kada je sve napokon utvreno, pogotovu cjenovnik usluga: od 7 do 77 hiljada, odgovara li ti upitao ga je posrednik kroza smijeh, a plaenik mu je takoe kroza smijeh odgovorio da je saglasan, jer po njegovom miljenju ne postoji glava u naoj domovini koja vrijedi vie od toga, dok je ispod 7 hiljada besmisleno raditi ozbiljan posao, a smrt je ipak najozbiljniji od svih poslova koji postoje na zemlji kada je dakle i najmanja sitnica definitivno ugovorena, show je mogao da pone. Tokom posljednjih etiri godine plaenik je realizovao 19 ugovora, a u prosjeku je naplaivao tridesetak hiljada po ubistvu ve u zavisnosti ko je bio meta, kakav je njegov drutveni status, koliko je teko doprijeti do njega, da li je najzad: politiar, kriminalac/policajac, poekoji sumanuti novinar koji suvie ozbiljno shvata svoj posao ili tek businessman koji pokuava da zaboravi sopstvenu mranu prolost, na oiglednu alost svojih kompanjona koji mu privilegiju zaborava ne ele dopustiti.
119

Plaenik nije bio izbirljiv, bilo mu je sasvim svejedno koga ubija sve dok za to uzima pristojan novac. Njegove rtve su u smrti ostvarile sve demokratske ideale razvijenog svijeta: ubijao ih je bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu, politiku ili klasnu pripadnost, bez obzira na godine ili pol, jer je iskreno bio ubijeen da svaki ovjek u domovini ima neotuivo pravo na nasilnu smrt. Iako je oposlio nekoliko manjih ubistava u Srbiji, Hrvatskoj i Republici Srpskoj, glavnina njegovog drutvenog angamana ostvarivala se dakako u Crnoj Gori, u prvom redu zbog toga to je u nabrojanim zemljama konkurencija isuvie otra i ne tolerie upade sa strane. A plaeniku nije bilo ni na kraj pameti da Vraga upa za rep. Da bi odradio jedan ugovor bilo mu je potrebno u prosjeku oko mjesec dana priprema i detaljnih istraivanja, a za svako ubistvo iznova je na crnom tritu kupovao neophodno oruje po emu uopte nije liio na Crnogorca, jer za njega je oruje bilo samo alat kojega se poslije obavljenog posla mora to prije otarasiti, a ne komad gvourije kojoj e dopustiti da mu postane sastavni dio garderobe i potvrda nestabilnog identiteta. Alat je nabavljao u Albaniji, kod pouzdanih dobavljaa u Skadru, koji se nijednom nijesu zaudili njegovim narudbenicama, sve dok je njihovu cijenu plaao u gotovini i odmah. Nekoliko sluajeva zavrio je podmetanjem poara, nekoliko opet pomou eksploziva koji bi postavio ispod rtvinog automobila. Ali najvie je volio precizan hitac u glavu jer samo on garantuje da nee biti kolateralne tete. Najzad on ubija iskljuivo tipove za koje je plaen, smrt obinog prolaznika je zaludno rasipanje ubiinog talenta, mislio je, bespotrebno optereenje koje dodatno podie buku u javnosti. A to izbjegava, kad god moe. Njegova su ubistva izvedena isto, bez ikakvih tragova i sa odreenom elegancijom majstorskog rukopisa koja bi paljivijem posmatrau ukazala da je rije o ovjeku koji ozbiljno razmilja o svim aspektima posla kojim se bavi. Ne nosi kone rukavice jer zna da i one ostavljaju trag pomou kojega
120

poinilac moe docnije biti identifikovan, samo ukoliko se pronau prilikom pretresa njegove jazbine. Neuporedivo vie cijeni one gumene, hirurke, ali uvijek na ruke stavlja dva para, samo jedan par nije nikakva sigurnost jer je u amerikom asopisu za forenzika istraivanja online izdanje na koje se davno pretplatio proitao da postoje sluajevi kada je zloinac, i pored jednog para rukavica na rukama, za sobom ostavio dovoljno jasne otiske prstiju. Na radnom mjestu, dok u zasjedi eka rtvu da se pojavi, ne pije sokove, niti jede sendvie, njegova je poslovna garderoba istog dana donijeta sa hemijskog ienja u najlonskom omotau i odjenuta svega sat vremena prije nego to e ubistvo biti poinjeno, a kako je uvijek uredno podian i okupan, siguran je da za sobom ne ostavlja ni trunjicu materijala za DNK analize. Sve to plaenik ne ini zbog straha ili iznenadnog uvaavanja strunosti policije u domovini, naprotiv, neophodne mjere opreza preduzima iz samo jednog razloga on iskreno potuje majstorske standarde svojega zanata. Tog jutra je poslije popijene kafice ukljuio raunar da provjeri elektronsku potu i bio prijatno iznenaen kada je proitao pismo od svog posrednika, tanije njegov zahtjev da se istog dana sretnu na ranije utvrenom mjestu. Bie posla, unaprijed se obradovao plaenik, jer ve nekoliko uasno dugih mjeseci nita se ne dogaa u njegovom ivotu, a nerad nagriza, ak i najstrpljivije predatore. Veselo je otrao u spavau sobu da iz ormara odabere garderobu za dananji sastanak: sportski sako, svijetlo-plavu koulju, pantalone, lagane mokasine u kojima se osjea udobno, za trenutak je pomislio na kravatu, ali odbacio je tu misao, iako je u pitanju poslovni sastanak, kravata nije obavezna, nasmijao se. Od oruja ponijee Glock 17 kalibra 9mm, sa dva dopunska arera po deset metaka i priguiva, ponijee jo: no Oyabun pljosnate drke, tanto oblika, sjeiva duine petnaest santimetara u futroli koju nosi privezanu na spoljanjoj strani lijeve podlaktice jer mu uvijek
121

taj komad elika moe posluiti kao dobar tit od iznenadnog udarca, nosi uz to i jednu runu granatu domae proizvodnje u svojoj pederui bez tog kompleta nikada ne izlazi u grad. Naravno, ponijee i linu kartu, dozvolu za noenje oruja koju je uredno dobio od nadlenih slubi kao i legitimaciju pripadnika unutranjih poslova sa fotografijom sva njegova dokumenta su potpuno autentina, sa originalnim peatom i potpisom ovlatenih lica, lano je samo ime ovjeka na kojega se odnose, taj ovjek nikada nije postojao. Po navici, nekoliko sati prije vremena ugovorenog za sastanak on e paljivo osmatrati mjesto susreta, pregledae diskretno sporedne ulice i krovove okolnih zgrada, sva ona mjesta koja bi on odabrao da postavi zasjedu, jer i pored toga to ne sumnja u svog partnera, ozbiljan ovjek ini sve to je u njegovoj moi da ga ne bi iznenadili. Ako ga, meutim, neprijatni dogaaji ipak iznenade, plaenik je odluan da svoju apru proda to je mogue skuplje. Tano u dogovoreno vrijeme plaenik ulazi u butik kone galanterije za gospodu butik koji njegov partner inae koristi kao jedan od svojih lanih izvora prihoda, kao odlian nain za pranje novca pretvara se da je zainteresovan neto da kupi, a u stvari posmatra dva businessmana etvrtaste glave koji prevru po rukama futrolu za mobilni telefon od krokodilske koe na kojoj je cirkonima intarziran horoskopski znak ovna. Snebivaju se malo zbog cijene (985 eura) i neto doaptavaju meusobno, ali naposlijetku jedan od njih se maa za novanik i vadi dvije novanice od 500, zadrite kusur, kae leerno prodavcu. (U tom trenutku plaeniku se ini da drugi tip veoma usredsreeno bulji u njega, kao se trudi da mu zapamti lice. Ali to traje veoma kratko i plaenik tome ne pridaje znaaja. On jeste oprezan, ali ipak nije paranoik.) Da vam upakujem, gospodine, pita prodavac predusretljivo. Businessman odmahuje rukom, nije to poklon, veli, to je za mene. Poto je zadovoljni kupac ubacio svoj mobilni telefon u
122

futrolu, on i njegov prijatelj naputaju butik. Prodavac ih prati do izlaza, ljubazno ih pozdravlja uz primjetan naklon, a kada ih je ispratio, zakljuava vrata za njima i postavlja ploicu na kojoj pie: ZATVORENO. Vie li, molim te, ove dva brava, pita plaenika i prevre oima. A evo vieh na, odgovara plaenik preko volje i prezrivo. E, ovako ti je kod mene svaki dan, od kad se proulo da sam najskuplji ne mogu nadostizat da zadovoljim potranju ovih idiota koji smatraju da ne prodajem galanteriju ve ugled. Blesavi svijet potpuno, nego hajdemo mi pozadi u office da razgovaramo o pravom novcu, kae lani prodavac, a u stvari posrednik i sauesniki se smijei. Plaenik prihvata poziv, ali ne i osmijeh, ne uspijeva mu da se nasmije od srca, tek je ovla pokazao zube i ta nemogunost osmijeha u trenutku ga zabrinjava. Dok za partnerom ulazi u njegov office nesvjesno dodiruje oruje i tek kada prstima upije hladnou metalne drke od pitolja, ponovo osjeti sigurnost. Stvar je ozbiljna, rekao mu je partner. I golemi novac je u pitanju. Poslije ovoga posla moe slobodno u penziju, a da ne zaali vala ni za im. Plaenik je bio vidno zainteresovan. Oboavam golemi novac, rekao je. On mi jedino uljepava ivot. Pretpostavljam da smo napokon stigli do 77 000. Ne, sreo moja! Za ovaj ugovor ti je ponuena stotka. Cijela i okrugla. 100 000! Pa se ti vii, ako ti je do gledanja, odgovorio je posrednik samozadovoljno i nastavio da brblja. Ali plaenik ga vie nije paljivo sluao. Razmiljao je o koliini novca koji mu je ponuena, da je rije o 77 odmah bi prihvatio, ali stotka je suvie okrugla i suvie odbojna za njegov ukus. To je cifra za kupovinu budale, pomislio je. To je cifra unaprijed smiljena da vlastitom primamljivou u trenu izgori svaki oprez, svaki profesionalizam kod onoga kome je namijenjena... Neto ovdje nije u redu, bio je vie nego siguran. Ko je sretni dobitnik, upitao je plaenik kroza smijeh, a njegov partner mu je preko stola pruio fotografiju, bez rijei.
123

Kada je ugledao lice svoje potencijalne rtve, plaeni ubica nije niim pokazao sopstveno iznenaenje. Duboko je udahnuo zrak nekoliko puta, dok je u njegovoj svijesti kao nikada ranije u ivotu zvonilo na uzbunu. Meutim, savrena usredsreenost njegovog uma nije dopustila zvonjavi da mu se pojavi na licu. Ali kako ne treba podcjenjivati nikoga, pogotovu ne osobe poput njegovog posrednika, plaenik je odluio da progovori odmah jer dalje utanje moe biti pogreno protumaeno, a to je posljednja stvar koja mu je sada potrebna: pogrena tumaenja i nesporazumi. Ovo je istorija ovjee, ovo je prokleta istorija, izgovorio je plaenik kao uzbueno, a u stvari je bio hladan i kupovao je vrijeme da smisli to e i kako e dalje. I cifra je istorijska!, uzvratio je posrednik. Ako emo pravo, ni Lee Harvey Oswald u svoje pero, nije ovoliko dobio. Plaeni ubica je klimnuo glavom i zamalo odgovorio da ne zna koliko je taj gospodin dobio novca, ali da pouzdano zna kako u njemu nije stigao da uiva. Umjesto toga upitao je svog partnera: a ko me unajmljuje? Neki tipovi iz Beograda, odgovorio je ovaj. Doli su jue, smjestili se u hotel i odmah dotrali da te angauju. Ali zato ba mene, upitao je plaenik zbunjeno. Toliko dobrih ljudi za ovaj posao ima u Beogradu. Sekira je na primjer isti genije, ika Bugarin takoe, a i Ludi Patak se u posljednje vrijeme opasno pribliava samom vrhu lige. Dakle, zato su pored njih, ba mene odabrali? To si zaboravio da ih pita, prijatelju, rekao je plaenik tonom ovjeka koji ozbiljno sumnja u sopstveni kvalitet. Zato to si najbolji! Eto zato!, vrisnuo je posrednik razoaran malodujem svog partnera. A za ovaj posao im je takav i potreban. Najbolji! Ljudi su uli za tebe, znaju da si majstor. Najbolji od svih. Razumije li ti mene: naj-bo-lji! Plaenika je od ovih rijei istog trenutka zabolio stomak, htio je da kae kako najbolji u ovom poslu postoje samo na filmu, ali to nije rekao. Plaaju li unaprijed, upitao je tek reda radi, jer ako je u pravu, i ako je ovo namjetaljka kao to sumnja da jeste, onda ve zna odgovor koji e uslijediti, kao i pitanje koje
124

e postaviti nakon toga. Ne naravno, veliki je novac u igri, rekao je posrednik. Pola pola, dovrio je. Plaenik je saglasno klimnuo glavom, za sada je sve u redu i oekivano. Znai danas uzimam 50 000, a kada obavim posao jo toliko, htio je plaenik da bude siguran. Naalost, novac nije kod mene. Rekli su mi da im prvo javim telefonom tvoju odluku, da li prihvata ili ne. Ukoliko prihvati, sjutra e dobiti novac i detaljna uputstva. Oni e pruiti svu neophodnu logistiku podrku: obezbijedie ti oruje, informacije, siguran smjetaj i kanale za bjekstvo poslije obavljenog posla. Oni znaju da ti radi sam, ali ovo je suvie krupan zalogaj za jednoga ovjeka. Ubijeeni su da e razumjeti i da e im dopustiti da pripreme sve to treba. Ovaj ugovor im je veoma dragocjen, a kako je neophodno da bude realizovan tano u odreeno vrijeme, oni su odluni da ti uvijek budu pri ruci. Hmmm, tako dakle, a kada sve bude gotovo, moji nalogodavci e takoe biti dovoljno odluni da me isporue snagama bezbijednosti, najvjerovatnije ve mrtvoga, pomislio je plaenik. A injenica da u ja biti odavno mrtav, nimalo nee zasmetati policiji da pohvali vlastitu profesionalnost i brzinu u rjeavanju komplikovanih sluajeva. O da, dobro mi je poznata ta igra, pomislio je tuno plaenik. Sljedee pitanje koje se logino namee samo od sebe, jeste: a to e se dogoditi ukoliko odbijem njihovu ponudu? Ali plaeni ubica to pitanje ne postavlja jer mu je odgovor poznat: njegov posrednik je obavezan da svojim nalogodavcima potvrdi pristanak istog trenutka kada plaenik napusti ove prostorije, ukoliko to ne uini, tim ubica ve eka na ulici svoju novu rtvu. Jer, lice sa fotografije moe biti pokazano samo ovjeku koji prihvati posao. Predsjednik vlade, zajebi ovjee. Nije to bilo ko. Gospode, gospode, iz ovoga zameateljstva kako u izvui glavu, uzdahnuo je plaenik, prvi put u karijeri iskreno zabrinut za svoj ivot. Pristajem, rekao je na kraju. Takva se ponuda ne odbija.
125

Bravo legendo, takvoga te volim. Ti si carsko mudo!, bio je oduevljen posrednik. Ovo moramo proslaviti, rekao je i nalio sebi au viskija. Ti znam da ne pije, ali ja bogami moram. Kresnuo je pie i odmah poput psa otresao sa sebe udar alkohola. Sada ih zovem, ovoga trena, da im saoptim radosnu vijest. Veoma su nestrpljivi da uju tvoj odgovor, zna. Plaenik je saosjeajno klimnuo glavom, samo ih ti nazovi idiote, jer da si za zericu pametniji ne bi to inio u mom prisustvu. Posrednik je utipkao nekoliko brojeva u svoj mobilni i kada je veza uspostavljena, kiptei od uzbuenja izgovorio je tih nekoliko sudbinskih reenica: Sve je u redu gospodo. Da, da, tako je. Na ovjek je prihvatio posao. Da, i uslove ugovora takoe. Sve je u redu. Prijatno. Razumije se, sjutra po dogovoru. Nema nikakvog problema. Prijatno i vama. Zdravo bili! Istog trenutka kada je prekinuo vezu i presrean odloio svoj mobilni telefon na sto, posrednik je pao pogoen metkom kalibra 9mm, a da ni sam nije shvatio to ga je snalo. Dok je razgovarao sa nalogodavcima nije gledao u plaenika, a on je to vrijeme njegove nepanje iskoristio da na pitolj namontira priguiva. Poto je svoju rtvu ovjerio sa jo dva hica u glavu, plaenik je iz bara uzeo flaicu mineralne vode, otvorio je i otpio gutljaj. Saekae jo dvadesetak minuta i tek onda e izai van, u najboljoj nadi da nikoga nee biti napolju da mu preprijei put. Jebi ga, ako bude imao sree kupie sebi bar jedan dan, a vie od toga mu ionako nije potrebno. Za par sati bie u Skadru, a odatle e lako stii do Italije. Potom sa italijanskim pasoem do Ujedinjene banke Zricha, samo je pitanje voznog reda i niega vie. U toj banci posjeduje blizu 500.000 eura, a to je cifra koja e mu, uz paljiva ulaganja, osigurati bezbrine penzionerske dane. Zasluio je toliko. Nakaza.

126

Epilog
Nikada nijesam vjerovao piscima koji dodatno optereuju sopstveni tekst razliitim mistifikacijama, jer to uopte ne doprinosi uvjerljivosti djela, smatrao sam. Tekst je sam po sebi tajna, zbog toga svaka mistifikacija mora biti paljivo odmjerena i veoma oprezno utkana u tkivo proze, u protivnom stvari izmiu nadzoru te se ono to je trebalo da postane udo odgonetanja pretvara u stereotip. Od svih mistifikacija koje su u literaturi poznate, vjerovatno je najgluplja ona o pronaenom rukopisu koji je piscu pao u krilo kao dar neba te koji ga je od autora pretvorio u nekakvog prireivaa, da ne kaem tamparskog egrta. (Najzad, od svih izgubljenih rukopisa, ipak je najbolji onaj pronaen u Saragosi!) Ma hajde, odmahivao sam rukom, ko to ovdje koga namjerava da obmane kada svi dobro znamo da ni Bog ni avo ve odavno ne gube svoje rukopise, shodno emu, dakle, ti rukopisi ne mogu biti ni pronaeni. Jednostavno, to nije mogue, rukopisi se ne pronalaze, oni se stvaraju. Bio sam siguran da ne postoji ni najmanja ansa da mi se takvo neto dogodi, da me pronaeni rukopis natjera da preuzmem ulogu prireivaa, dok mi se upravo to jednog jutra nije dogodilo. Ne znam da li je jutro najbolje vrijeme za dogaanje uda (ako najbolje vrijeme za dogaanje uda uopte postoji?), ali to decembarsko jutro u Budvi nikada neu zaboraviti. Dok piem ove redove povremeno zastajem da bih na monitoru svog raunara proitao ono to sam napisao i tuan konstatujem kako su moje rijei natopljene sumnjom i liene nadahnua. Skoro da fiziki osjeam poput ljepljive grudve bola u dnu utrobe sve njihove nedostatke, a najvie onaj osnovni: suoen sa priom koju moram ispriati shvatam da vie ne vjerujem u vlastitu sposobnost literarnog uoblienja, da sam bespovratno izgubio onu piscima neophodnu ubijeenost da su njihove lai dovoljno snane da saopte istinu. U prvom redu
127

zbog toga to sam svjestan da povijest o Nikoli R. mora poivati na pretpostavkama koje je mogue dokazati i injenicama koje su podlone provjeri, da tu dakle nema mjesta domiljanju. Meutim, injenice na kojima poiva ljudski ivot su alosno banalne u svojoj neporecivosti, one su, bez domiljanja koje im udahnjuje ivot, samo neupotrebljiva gomila kamenja od koje se ne moe sagraditi ni mogila, a kamoli kakva graevina sa vie raskoi u sebi. Teko je i nezahvalno pisati o stvarnom ovjeku kojega ste poznavali jer na kraju, piui o njemu, neminovno shvatite da ga uopte nijeste poznavali, da vam je ono to sainjava neponovljivost njegovog postojanja zauvijek izmaklo. Zbog toga pisci izmiljaju svoje likove, uobliavaju ih od paria koji su pokupljeni sa raznih strana, a na osnovu saznanja da su ti parii detaljno proueni prije nego to im je data milost uoblienja, pisci vjeruju u mogunost zahvatanja istine o ljudskom ivotu. Ne znam koliko im je to vjerovanje pouzdano, kao to nijesam siguran ni u to koliko su na opisani nain steene istine uopte upotrebljive, ali toj prii nije mjesto ovdje. ovjek koji je stvarno postojao, iz vie razloga je nezahvalan materijal za literarnu obradu: njegovo je postojanje nemogue bez ostatka razloiti na sastavne inioce, a onih nekoliko inilaca do kojih je uopte mogue doi, na alost, ne mogu biti podvrgnuti detaljnoj analizi, dok homunkulus koji se dobije poslije uoblienja pokazuje jasne znake demencije Ne, taj posao je unaprijed osuen na propast. ivimo pored drugih ljudi ili sa njima, volimo ih ili mrzimo, pokuavamo ih razumjeti ili ne ulaemo ni trunku napora da bismo ih razumjeli, ali na kraju shvatimo da ih ne poznajemo. Najzad, ni sami sebe ne poznajemo, a kako drugoga ovjeka razumijevamo iskljuivo na osnovu onoga to znamo o sebi, onda je prirodno to nam te usamljene zvijezde zauvijek ostaju nedostupne. Ne mogu rei da je Nikola R. bio moj prijatelj, ali takoe ne mogu porei da smo naposlijetku prijatelji postali. Naalost, tek
128

poslije njegove smrti. to je na odreeni nain tuno, tim prije jer smo bili dalji roaci, o emu nepobitno svjedoi zajedniko prezime koje nosimo. Svaka porodica ima svoju crnu ovcu, ovjeka ije se ime za slavskom trpezom ili uopte ne pominje ili se pominje u pola glasa, s podsmijehom i krijui. Crna ovca nae porodice bio je Nikola. Tu titulu nije zasluio niim posebno, dakle nije bio razbojnik ni tetoina jednostavno: izbjegavao je da prisustvuje porodinim okupljanjima, a kada bi kojim sluajem bio prisutan, niko ga nije mogao uti ni rije da izgovori, zbog ega je podjednako bilo neprijatno i njemu i drugima tako da je na kraju prestao da dolazi na svadbe, slave, sahrane i roendane. Svako je to razumijevao na svoj nain, ali tumaenje koje je prevladavalo meu starijim lanovima porodinog vijea bilo je da takvim ponaanjem Nikola u stvari iskazuje prezir prema roacima koji nijesu dovoljno pametni da bi ih udostojio svojih rijei i prisustva. Ne znam, ranije sam i ja moda dijelio dominantno miljenje porodinih poglavica, ali sada ve, poslije svega to se dogodilo i to sam o njemu naknadno saznao, mislim drugaije: postoje utljivi ljudi, tvrdi na rijei i osmijehu, ljudi zaokupljeni sopstvenim mislima, oni koji znaju da svoje najtee misli ne mogu bez velike muke dijeliti sa drugima, pa zbog poslovine lijenosti uma drugih ljudi ute i najljepe im je u vlastitom drutvu. Puti budalu tamo, odgovorio mi je otac kada sam ga jednom upitao o Nikoli. Zaludu mu kola i pamet, kad je takav. A kakav je to, upitao sam ga? Eto, nikakav, presudio je otac otro i okonao razgovor. Diplomirao je na PMF-u, odsjek teorijske matematike, ali, izuzmemo li nekoliko privatnih asova koje je besplatno drao djeci iz komiluka, od njegovog znanja drutvo stvarne koristi nije imalo. Kao, vjerovatno, ni on sam. No, pored svega, na ovom mjestu osjeam potrebu da pomenem korist koju sam ja imao od njegovog znanja. Poto sam upisao studije filozofije, shvatio sam poput mnogih kolega da
129

od matematike, koliko god bjeao, ipak nijesam uspio dovoljno daleko pobjei: na prvoj godini, kao predmet koji se studira tri semestra, sve nas je doekala matematika logika, u obliku istog uasa ije smo razmjere bili nesposobni da spoznamo. Uzalud je profesor Aleksandar Kron drao nadahnuta predavanja pokuavajui da nas uvede u to carstvo iste misli. Njegovi su studenti, ukljuujui dakako i mene, bili hermetiki zatvorenih umova, ljudi koji su matematiku prestali da ue jo u petom razredu osnovne kole, zbog ega su na samu pomisao da e morati da rade nekakve zadatke uzvraali alergijskom reakcijom. Katastrofa, mislio sam, potpuno ubijeen da nikada neu zavriti fakultet. U trenucima najdublje depresije i razoaranja koje je dosezalo epske razmjere, a poslije kolokvijuma iz logike koji nikako nijesam uspijevao poloiti, napisao sam Nikoli pismo i zamolio ga da mi pomogne. Na kraju pisma naveo sam svoju adresu i uzbuen do izbezumljenja ekao njegov odgovor. Prolazilo je vrijeme, nedjelja, dvije, tri nikakav odgovor nije stizao. To je to, pomislio sam, nikome vie nije stalo, svi su me otpisali. Upravo kada sam ve poeo da sladostrasno uivam u sopstvenoj nesrei i da se bez ostatka davim u njoj, stigao je ve odavno prealjeni odgovor: Danas me je nazvao Nikola, rekla je moja majka, pominje neko pismo i kae da zaboravi na sve to si dosad nauio iz logike, da pone pripremati neki drugi ispit, a kada doe na raspust ponesi knjige, zajedno ete raditi; rekao je jo da ne brine jer od svekolikog znanja koje ti je potrebno kao priprema za matematiku logiku, dovoljna je samo sposobnost govora, a toliko valjda ve posjeduje. Bila je to ona neophodna slamka spasa, akalica koja se u odreenom trenutku pretvara u splav dimenzija prekookeanskog broda. Zbunjivala me je samo pomenuta sposobnost govora, nejasno mi je bilo kakve ona ima veze sa cijelom priom, ali to mi je docnije objasnio Nikola, rekavi: Dugo su matematiari i filozofi vodili spor oko toga ta je izvor: da
130

li je logika proizala iz matematike ili obrnuto, matematika iz logike, dok nijesu napokon shvatili da su i logika i matematika proizale iz ovjekove sposobnosti govora jer to je apstrakcija najvieg reda. Prema tome: ko umije da govori ve posjeduje sve neophodne genetske pretpostavke za ovaj posao, ostalo je samo stvar vjebe, i ljubavi! Drugog dana poto sam doao na raspust, javio sam se Nikoli i odmah smo poeli da radimo: u potkrovlju njegove kue, od osam ujutro do ispred podneva. U poetku mi je objanjavao emu uopte slui matematika logika, koje su njene prednosti u odnosu na formalnu, a koji su pak njeni osnovni nedostaci Iznosio je bizarne detalje iz ivota znaajnih matematiara i filozofa koji su cijeli svoj ivot posvetili odgonetanju logikih paradoksa i tajni, jednostavno je nastojao, kako je docnije govorio, da me ubijedi kako ja to u stvari volim samo te ljubavi jo uvijek nijesam bio svjestan. Zajedno smo radili zadatke iz predikatskog rauna, prolazili kroz neistraena polja modalne logike, ali jo uvijek pamtim sjaj u njegovim oima dok bi iznosio razloge zbog kojih se reductio ad absurdum smatra najjaim argumentom matematike. Za tih dvadeset dana uenja, Nikola me je osposobio da mogu samostalno pratiti predavanja iz logike, ali van svake sumnje njegovo najvanije postignue jeste to mi je pomogao da u sebi otkrijem ljubav prema toj zadivljujuoj oblasti ljudskog znanja. Kada sam, na kraju naeg druenja, pokuao da izgovorim nekoliko rijei zahvalnosti, samo je odmahnuo rukom. Bilo mi je zadovoljstvo, rekao je. I nastavi da vjeba. Moj povratak na studije bio je ravan vaskrsnuu, ne samo da sam mogao da pratim predavanja, ve sam i postavljao pitanja o izlaganom problemu koja su bila sasvim na mjestu. Napokon sam poeo da razumijem o emu se radi i da uivam u tome. Kolokvijumi vie nijesu predstavljali nikakvu prepreku, a nije to bio ni ispit na kraju. Sada, poslije svega to se dogodilo, razmiljam o tome da
131

li sam ja krivac to se nae druenje nije nastavilo. to nijesmo bolje upoznali jedan drugog, moda postali prijatelji? Ne znam. Ponekad pomislim da nam prosto nije bilo sueno, da su nae planete za trenutak okrznule jedna drugu i potom se odmah udaljile, a da je taj trenutak okrznua najvie to je bilo mogue jer ni on niti ja nijesmo po prirodi ba drueljubivi ljudi. U svakom sluaju, teta. Jer saznau docnije koliko je u stvari Nikola bio zanimljiv ovjek i koliko sam udnovatih stvari mogao jo nauiti od njega, ukoliko je vlastite misli o udnovatim stvarima uopte namjeravao dijeliti s nekim?! Jedino po emu je Nikola bio poznat u Budvi jeste ah. Nosio je zvanje majstorskog kandidata koje je stekao jo kao student, a ljudi koji se u to razumiju bolje, tvrde da je uz neznatni napor mogao stei i mnogo vie. Meutim, njemu oito nije bilo stalo do toga: zadovoljavao se da za 10 eura po partiji izvodi svoje petominutne majstorije. Nikada nije igrao vie od pet partija dnevno, u prosjeku bi dobio tri, a izgubio dvije, i kako je sam govorio: na kraju bi zaradio dnevnicu nadniara. Postoje tvrdnje da je izvjesno vrijeme svojega ivota potroio smiljajui nova ahovska pravila pomou kojih bi tu igru uinio jo sloenijom jer, navodno, po njegovom miljenju ubrzani razvoj informatike ozbiljno ugroava budunost aha. O tome se nita pouzdano ne moe rei jer ljudi koji takve prie priaju nijesu svjedoci na koje se ovjek moe osloniti ve gubitnici koji svoje nesuvisle ideje odve lako pripisuju mrtvom ovjeku. U tim priama pominju se dvostruke table koje bi stajale jedna iznad druge, a na kojima bi se istovremeno igrale nekolike partije zavisno od nastale pozicije na onoj osnovnoj, pominju se jo pojedine figure koje bi poslije ostvarenog uspjeha mogle na sebe preuzimati promjenu pravila kretanja i prelaska na sljedei nivo Svata se pominje, ali ja u to ne vjerujem, jer nijedna od tih pria koje se uju ne posjeduje u sebi koherenciju i misaonu otrinu tako karakteristinu za ovjeka kojemu se pripisuju. Nikola je moda bio udak, ali
132

sasvim sigurno nije bio idiot. Najzad, sve i da je to uistinu plod njegovih metarefleksija, moje poznavanje matematike i aha je nitavno da bih sebi dopustio slobodu procjene. ao mi je. Nijesam igra, ali zanimalo me je zbog ega neprekidno postoji lista prijavljenih ljudi koji ekaju da bi sa Nikolom odigrali partiju i jednom prilikom sam odluio da probam. Umlatio me je oas posla, vie se i ne sjeam u koliko poteza. Da mi odgovori na jedno pitanje, roae, hoe li?, upitao me je dok smo igrali. Od ega je nainjen ovjek? Vjerujem da ga nijesam ni pogledao. Zabavljen o svojemu jadu na tabli nije mi bilo ni na kraj pameti da mudrujem o prirodi ovjeka. Od krvi i mesa, ada od ega je drugo, sjeam se da sam naposlijetku odgovorio, moda i ljutito. Grijei roae, grijei. ovjek je nainjen od uda. Mat. Odigrao sam kasnije jo dvije-tri partije protiv njega i svaku sam naravno izgubio; da budem iskren, igrajui nijesam uspijevao ni da ga ozbiljnije zamislim, a kamoli neto vie od toga. Kada smo igrali posljednji put, upitao me je: Roae, smijem li posuditi od tebe sintagmu tranzicioni Disneyland, potrebna mi je za neke moje poslove? Odgovorio sam potvrdno, zadovoljan to je bar prelistao knjigu koju sam mu poklonio prije nekoliko mjeseci. Hvala, uzvratio je. Poslije nekoliko poteza dobio sam mat, a Nikola je moje utanje i nevjericu (jer sam bio ubijeen u genijalnu poziciju sopstvenih figura) iskoristio da mi udijeli koristan savjet: Roae, obratio mi se. Nemoj vie da igra ovu igru sa mnom. Tvoj nain igranja je uvreda za ovjekovu sposobnost apstraktnog miljenja. Posluao sam ga. Povremeno bih ga viao u najpoznatijoj underground konobi Budve Kod tunog Tulipana. Mahnuli bismo rukom u znak pozdrava i to bi bilo sve. On je igrao svoje petominutne partije, a ja bih sjedio sa drutvom i uz vino igrao karte. Zemaljski dani teku ak i u Budvi koja ponekad izgleda kao grad izvan vremena I ko zna koliko bi jo dugo to vrijeme naih ivota prolazilo u presipanju iz nita u kojeta, da
133

jednoga dana nijesam saznao da se Nikola nalazi u bolnici. Ozbiljno je bolestan, rekla je majka. A zna li se to mu je, upitao sam. Majka je slegnula ramenima. Sjutra smo ga posjetili, porodino i organizovano, ali prizor koji smo ugledali ni izdaleka nije podsjeao na Nikolu. Bolest treba ukinuti, obratio mi se kada sam pristupio da ga pozdravim. Ne zbog toga to se od nje umire, jer smrt je olakanje, koliko zbog ponienja koje nemo zbog bolesti donosi ovjeku. Pokuao je da se nasmijei, ali je taj osmijeh bio tek nedovrena grimasa gaenja nad bijednim poloajem u kojemu se nalazi i sa tugom ga se danas prisjeam. Nijesam vie odlazio da ga posjetim, jednostavno nijesam mogao. Uskoro sam uo da je izgubio svijest i donekle mi je laknulo pronaao sam dovoljno dobar razlog da opravdam sebe: zato da idem, mislio sam, ionako me ne bi prepoznao. Ne sjeam se da sam na vijest o njegovoj smrti prolio suzu, koliko god ona bila mala i beznaajna. Jo manje sam to inio na njegovoj sahrani: jedan tmurni novembarski dan, porodino groblje u selu iznad Budve, rodbina i nekoliko rijetkih prijatelja, njegov otac koji drhtavim glasom zahvaljuje prisutnima, majka i sestra, jedna pored druge, zagrljene, kao dva stuba od soli Kada je umro imao je trideset devet godina, a svi smo, izuzev njegovih roditelja i sestre, bili ubijeeni da nikada nije ni ivio meu nama. Mjesec dana poslije Nikoline sahrane, posjetila me je njegova sestra i odmah s vrata, kao da se zbog neega izvinjava, navela da postoji ozbiljan razlog za tu posjetu, inae me ne bi uznemiravala. U rukama je nosila kartonsku kutiju oblijepljenu selotejpom, na kojoj se nalazio komad bijelog papira sa mojim imenom na njemu. ta je to, upitao sam je. Zaostavtina, odgovorila je tiho. Ovo smo pronali meu Nikolinim stvarima, namijenjeno je tebi. Mogu samo zamisliti kakav mi je bio izraz lica im je ona pourila da objasni: Otvorila sam paket, u njemu su neke knjige i pismo za tebe. Vjerovatno
134

si mu ih nekada ranije pozajmio pa ih je prije odlaska u bolnicu upakovao i zaduio nas da ti ih vratimo? Ne sjeam se, odgovorio sam. Nikada mi nijesmo razmjenjivali knjige. Sjedi Marta, rekao sam joj. Mogu li te neim ponuditi da popije: kafa, sok... Nemam vremena, odgovorila je. urim do biblioteke, zna da je ostale svoje knjige odluio da pokloni biblioteci Budve. Nijesam to znao, uzvratio sam i dalje zbunjen. Jeste, jeste. Zbog toga urim jer sve to moramo urediti kako treba. Klimnuo sam glavom u znak razumijevanja, a Marta je napustila moj stan zadovoljna to je uspjeno ispunila bar jednu od namjeravanih obaveza. Izvjesno vrijeme poslije njenog odlaska, posmatrao sam paket u hodniku bez i najmanje predstave ta da radim. Zapalio sam cigaretu, ali nemir koji sam tada poeo da osjeam nita nije moglo umanjiti. Nasluivao sam svakom elijom svog mesa da se ovo nee okonati bez uda, ali kakva e to uda na kraju biti, nijesam mogao ni da zamislim. Najzad sam uzeo tapetarski skalpel sa radnog stola i paljivo otvorio kutiju. Prvo to sam ugledao bilo je pismo namijenjeno meni: velika uta koverta ispod koje sam nazirao nekoliko knjiga i fasciklu sa papirima. Docnije, kada sve budem detaljnije pregledao, utvrdiu nepobitno da knjiga ima sedam, a fascikle da su dvije na broju. No, tada sam odluio da prvo otvorim pismo i proitam ga, to sam i uradio sa zebnjom u srcu i griom savjesti istovremeno, jer mi uopte nije bilo prijatno da sluam rijei mrtvog ovjeka, pogotovo ne onoga kojemu neto dugujem. Sadraj tog pisma navodim u cjelini: Dragi roae, Vjerujem da e te ovo pismo iznenaditi jer ako ga ita to znai da njegov autor vie nije meu ivima. Piem ga tek dan pred odlazak u bolnicu, moje misli su optereene vremenom koje mi jo preostaje od ivota, a ono je veoma,
135

veoma oskudno Nemoj mi zamjeriti na izvjesnoj zbrci koju e nesumnjivo pronai meu reenicama koje ti upuujem, jednostavno nemam vremena da dotjerujem svoj rukopis, jer vrijeme kojim raspolaem odavno ve ne pripada meni. Volio bih da nije tako, ali na alost tako je. Dok sam u svojoj glavi smiljao ovih nekoliko rijei, sve je tada izgledalo neuporedivo lake, smatrao sam da e biti dovoljno da sjednem i napiem to namjeravam, meutim uopte nije tako: sada sve istine mojega ivota pokuavaju odjednom da izau na vidjelo, a kako je to nemogue, one se pretvaraju u bolni haos. Najbolje rjeenje je da odbacim ono suvino, ali kako procijeniti ta od svega zasluuje da zauvijek ostane u tami neizreenog? Najzad, kako poeti? Da li je poslije svega uopte mogue odrediti poetak? Da li je poetak as roenja? Ne vjerujem da jeste! Pravi poetak ivota je onaj bljetavi trenutak spoznaje u kojemu shvatamo da nijesmo sami i koji potom zauvijek usmjeri na ivot u odreenom pravcu. O tome valja govoriti. Poetak mojega stvarnog ivota je trenutak spoznaje Njegovog prisustva. Neu opisivati okolnosti koje su tome prethodile, jo manje detalje naeg razgovora iz prostog razloga to ne elim da sve to shvati kao bulanjenje bolesnog ovjeka. Nijesam prihvatio Njegovu ponudu i to je moda najbolje to sam u ivotu uradio. (A moe samo zamisliti koliko je velianstvena ona bila!?) Odbacio sam Njegovu ponudu zbog oholosti, jer sam bio vrsto ubijeen da mi pomo sa strane nije potrebna: upravo sam bio diplomirao i pripremao se za poziv naunika. Nepregledna prostranstva tog mora bez obala otvarala su se preda mnom, a ja sam bio vie nego siguran u vlastitu sposobnost jedrenja. Smatrao sam da mi nije potrebna pomo, pogotovo ne od tako patetine figure kakav je On, tanije: kakvim sam ga tada razumijevao. Docnije u, roae, shvatiti da uopte nije bitno kako e postupiti u trenu kada ti uputi ponudu, prihvatio ili ne, u oba sluaja plaa
136

cijenu jer ponuda je upuena, a to se kod Njega jedino broji. Kako god da uini, On je gospodar zemaljskog vremena. Ukoliko potpie ugovor, darovae ti najispunjenije od svih vremena, ukoliko pak odbije oduzee svaki sadraj vremenu tvojega ivota. Nita ti nee polaziti od ruke, svaki tvoj podvig bie unaprijed osuen na propast, bie ti zauvijek uskraena mogunost komunikacije sa drugim ljudima. To je Njegova konana osveta: moe misliti najblistavije misli, uzalud, one su osuene da zauvijek ostanu samo tvoje vlasnitvo, proklet si da nikada ne sazna odgovor drugog ovjeka, da nikada sa onim to ti je najsvetije ne dopre do njega. Kada sam napokon shvatio ta mi se u ivotu dogaa i ko je uzronik mojih nevolja, odluio sam da saznam to je vie mogue o Njemu i poslovima kojima upravlja. Poeo sam intenzivno da prouavam knjige iz oblasti demonologije, nadajui se da u uz njihovu pomo uspjeti da se oduprem Klevetniku. Mislio sam da u produbljenim saznanjem pakla i Njegove svite nekako raskinuti lance prokletstva. Dvanaest najboljih godina svog ivota utroio sam radei na knjizi pod naslovom Demonologija iji ti rukopis, roae, dostavljam i preputam na brigu. To je moje ivotno djelo, egzaktna analiza radikalnog zla, detaljan opis svih bia koja se jedino raduju ovjekovom posrnuu i padu, ukljuujui dakako Njega na prvom mjestu. Struktura knjige odgovara strukturi Njegovog dvora, sainjena je od devet kljunih stavova koji se zatim raslojavaju na podstavove, a svi zajedno tvore koherentnu cjelinu znanja o smislu i posljednjim konsekvencama zla. (Primijetie, kada bude otvorio knjigu, da je mnogo toga u njoj organizovano po ugledu na znameniti Tractatus LogicoPhilosophicus Ludwiga Wittgensteina, jer prosto nijesam odolio iskuenju da za uoblienje svog rada ne preuzmem formu od tog Belije ije sam djelo u mladosti prouavao sa puno intelektualnog ara, a sada bih rekao i demonskog nadahnua.)
137

Demonologija je moj poklon tebi, roae, moe uraditi s tom knjigom ta god eli: unititi je ili koristiti za potrebe vlastite literature, nije me briga, samo jedno ne smije nikada objaviti je! Postoje razlozi zbog kojih ti ovo naglaavam. A poto proita knjigu, saznae i koji su. No, za razliku od Demonologije, koja je potpuno dovrena, rukopis pod naslovom avo u tranzicionom Disneylandu je na alost daleko od toga. O emu je rije: posljednju godinu dana bavio sam se primijenjenom demonologijom, dakle sve ono to sam saznao o Njegovom uticaju na ovjekov ivot prepoznavao sam u svijetu oko sebe i paljivo biljeio. Iznenadie se koliko toga materijala ima. Zakljuio sam naposlijetku, slijedei tragove koje On ostavlja za sobom, da je uistinu nastupilo Njegovo vrijeme jer nam na svakom koraku nedvosmisleno obznanjuje sopstveno prisustvo. Apsolutna sebinost, razaranje i atomizacija drutva, nepostojanje javnih vrijednosti, gubljenje mogunosti stvarne komunikacije meu ljudima, neprekidni demonski preobraaji ovjeka, najzad utapanje ovoga svijeta u perverznoj raznolikosti simulakruma koji nijesu nita drugo do najpogodnije forme konanog unitenja svakog znaenja Zar to nijesu pouzdani znaci da je On meu nama i da nad nama vlada? Plaim se da jesu! Kada sam poeo da biljeim svoje itanje Njegovih stopa u pepelu naega svijeta? Pitanje je retoriko i zbog toga sam odmah duan da odgovorim: poeo sam da biljeim onoga trena kada sam shvatio da bespovratno gubimo duu trujui se hljebom koji nam On daruje! Jer podsjetiu te na osnovnu zamjerku koju Veliki Inkvizitor upuuje Hristu doao si meu ljude praznih ruku, zahtijeva vjeru a ne nudi za uzvrat koru hljeba. Zbog toga svi Veliki koji su inae uvijek na Njegovoj strani u jednoj ruci dre hljeb, a u drugoj barjak na kojemu pie: Slijedite me i biete nahranjeni!. Tuan je svijet u kojemu niko vie nije spreman da gladuje zarad ljudske vrijednosti! Svijet u kojemu su ljudi izgubili spremnost
138

na rtvu, izgubljen je unaprijed i nema vie prava da postoji! Drugim rijeima, takav svijet je odavno Njegov plijen. Ili preciznije, Njegovo lovite! Jer, ne zaboravi roae: Veliki metar inverzije ini ono to Hrist nije htio On kamenje pretvara u hljeb! avo u tranzicionom Disneylandu je moj pokuaj da dijagnosticiram pogubnu otealost naih tjelesa koja je nastala dranjem Njegovog hljeba. Nedovren pokuaj, rekao bih, i zbog toga mi je potrebna tvoja pomo. A nadam se da mi je nee uskratiti. Iako a zato i to ne rei? ne zamjeram ti nita ukoliko mi uskrati pomo jer ovo uistinu nije tekst kojim se dobija. Naprotiv, izgubie dragi moj, poput Chestertonovog ludaka, sve izuzev moi zdravog rasuivanja. No, ako ve nijesi, onda je sada vrijeme da pone jer kako svemu ima vrijeme (sjea li se one biblijske fraze iz Knjige propovjednikove?), tako postoji vrijeme i za gubljenje Svega, osim zdravog razuma! Kakvu vrstu pomoi oekujem od tebe? U rukopisu koji ti dostavljam pronai e plan za uoblienje dvadeset i jednog lika koji gmie tranzicionim Disneylandom, a iji je ivot zauvijek odredio Njegov uticaj. Plan je detaljan, ali nije Sveto pismo, dakle tvoje intervencije ne samo da su mogue ve su i poeljne. Ja sam od svega namjeravanog uspio da napiem tek uvod i pet-est likova, a tvoj zadatak je da napie ostalo. Naravno, ako procijeni da je cijela zamisao vrijedna tvojega truda. Na pojedinim mjestima u rukopisu pronai e decimalne brojeve, na primjer: 5.167, to znai da se u Demonologiji pod tim brojem nalazi skup stavova koji bi ti mogao biti od pomoi za uoblienje odreenog lika. Proitaj stavove na koje te upuujem, razmisli o njima i iskoristi ih u tekstu na najbolji mogui nain, ali ih ni u kom sluaju ne smije citirati u originalu. Prepriaj ih i razblai, ali ne ostavljaj tragove u knjizi na osnovu kojih bi Klevetnik mogao zakljuiti da o Njegovim poslovima zna vie nego to je smrtniku doputeno.
139

Bilo kako bilo, ne plai se. Dok slijedi moja uputstva siguran si koliko je uopte ovjeku dato da bude. Ako moe ne pominji moj udio u cijeloj stvari. No, ako me pomene, nita strano, ionako ti niko nee povjerovati da me nijesi izmislio. Blago tebi roae, izabrao si drutveno najprihvatljiviji model za ispoljavanje vlastite gluposti: to god da napie, ljudi e odmahnuti rukom i kazati: pusti budalu, on je pisac, a kada bih to isto napisao ja ili neko slian meni rekli bi: poludio je, definitivno. Ali, nije bitno, to je tu je, ni tebi ni meni izmaka vie nema. Svako pod ruku sa svojom sudbinom. Nemam vie nita da ti saoptim, mislim da sam ve sve rekao, a ono to sam zaboravio morae otkriti samostalno. Bez pozdrava, Nikola Moj roak je bio dovoljno pristojan da me niim ne podsjeti na pomo koju mi je pruio, ali je takoe bio dovoljno priseban da mi meu papirima ostavi pismo koje sam mu nekada davno uputio sa studija. Naravno, razumio sam poruku i odluio da uinim upravo ono to je zahtijevao od mene. Rad na njegovom tekstu bio je muan, a esto i neizvjestan, jer sam mnoge od ideja koje su bile navedene u Nikolinom planu morao iz temelja promijeniti i prilagoditi novim ciljevima. Teko sam deifrovao njegov tekst jer mnoge od matematikih oznaka pomou kojih je namjeravao da me uputi u pravom smjeru, u stvari su me zbunjivale i dovodile do ludila. No, ubjedljivo najvie nevolja imao sam prilikom usklaivanja Nikoline demonoloke esejistike nazovimo je tako! i vlastite potrebe da tim likovima udahnem malo papirnate due. Da li sam i koliko, uspio u tome, ne znam. Ali sreom, nije moje ni da odgovaram na to pitanje. ta kazati na kraju, jer do kraja se neminovno stie, osim
140

jedno: neka se Gospod smiluje tvojoj dui, roae, ali neka dio svoje milosti podari i nama, jer bez obzira koliko velianstvene bile dubine naega pada, Bog ipak voli ovjeka ludom ljubavlju i to je jedino zbog ega sam siguran da nam nee uskratiti milost svoju.

141

Biljeka o piscu
Dragan Radulovi je roen 1969. godine u Cetinju, inae je Budvanin. Osnovnu kolu je pohaao u Budvi, a gimnaziju u Beogradu, gdje je i diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu. Devedesetih godina kao student saraivao je u nezavisnom nedjeljniku Monitor, i bio lan redakcije. Poto je diplomirao vratio se u Budvu, gdje je kratko vrijeme radio u gradskom listu Primorske novine. Posljednjih dvanaest godina predaje filozofiju u Srednjoj koli Danilo Ki u Budvi. U crnogorskim novinama i knjievnim asopisima objavljuje povremeno prie, po koji esej, ili prikaz kakve dobre knjige: umjetnika proza, ponekad filozofija, a izuzetno rijetko, i to samo kada procijeni da zaista vrijedi poezija. Na sreu dijagonalnih itatelja, za dnevne novine pie rijetko... A i kada pie, onda sm bira o emu e. Sve u svemu, ne prestaje da ita. Jer vjeruje da je pisac sluajno, a italac je po vlastitoj odluci, namjerno! Iako se jo uvijek sjea uasnog trenutka u kojem je shvatio da nee proitati sve knjige koje su ikada napisane, razoaranje zbog toga, ipak, trajalo je kratko uskoro je sam poeo da pie. Poeo je da umnoava bastardne nesporazume sa sobom i drugima, kazali bi oni koji se u taj posao neuporedivo bolje razumiju od njega. I poeo je da uiva u tome posrnuu u porok literature sladostrasno. Objavio je zbirku pria Petrifikacija (Knjiara Logos, 2001. Budva), roman Auschwitz Caf (Drakar, 2003. Budva), katalog groteski Vitezovi nitavila ili avo u tranzicionom Disneylandu (Drakar, 2005. Budva) i zbirku pripovijesti Splav Meduze (Antibarbarus, Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske i Plima iz Ulcinja, 2007. Zagreb). Roman Auschwitz Caf je 2006. objavljen u Hrvatskoj (Antibarbarus i NZCH, Zagreb). lan je nekoliko udruenja. Od javnih navodi: crnogorski PEN i Maticu, a od tajnih: budvanski Consilium. Proza mu je prevoena na engleski, slovenski, vedski i maarski jezik. U sretnoj familiji novije crnogorske knjievnosti slovi za zlog ujaka iz provincije. I ta mu pozicija savreno odgovara.
142

Sadraj
Uvodne napomene ................................................................. 5 Novinar .................................................................................. 9 Novinar, poetnik .................................................................14 Prosvjetni radnik .................................................................. 16 Businessman, sitni ............................................................... 20 Intelektualac, dravni .......................................................... 24 Intelektualac u usponu, analitiar ........................................ 29 Politiar, veteran .................................................................. 34 Businessman, krupni ............................................................ 39 Goldengirl, vjetica crne ekonomije .................................... 44 Pisac zakona ........................................................................ 49 Manager u kulturi, ili ministar u potencijalitetu .................. 55 Nihilista, pesimista .............................................................. 61 Droga .................................................................................. 67 itateljka .............................................................................. 72 Privatni detektiv ................................................................... 77 Kentaur ................................................................................ 83 Profiler ................................................................................. 90 Pater familias ....................................................................... 96 Lupe, u depresiji ................................................................ 99 Pisac umjetnike proze, knjievnik dakle ..........................105 Plaeni ubica ...................................................................... 114 Epilog .................................................................................127
143

Izdava Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske-Zagreb Za izdavaa Dr. sc. Radomir Pavievi Urednik Dragutin Lalovi Slika na naslovnoj strani plakat Faust za HNK autor Dimitrije Popovi Grafiki urednici Ivan Savievi Dragi Savievi Tisak Skaner studio - Zagreb Stubika 49 Tiraa - 700 CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 702574

Knjigu sufinancira Savjet za nacionalne manjine

Zagreb, 2009.

144