SAVJETODAVNI RAD

1. POJAM SAVJETOVANJA Savjetovanje je posebna metoda pruanja pomoi trenutano neuspjenim osobama u njihovom osobnom rastu, razvoju i sazrijevanju i prilagoavanju ivotnim uvjetima radi njihova osposobljavanja za samostalno rjeavanje aktualnih i buduih problema. Osobe koji su potencijalni korisnici savjetovanja klijenti, pacijenti ili subjekti savjetovanja, slobodne su linosti i mogu se opredijeliti za savjetovanje ili ga odbiti, jer to su zdravi i po svemu barem prosjeni ljudi. Termini osoba ili subjekt procesa savjetovanje najprikladniji su u ovom kontekstu i za ove potrebe. Kako drukije i zvati onoga koji je individua za sebe, drukija od ostalih, autohtona i upravo prolazi kroz proces u kojemu postaje samostalna i samosvojna nego osobom, odnosno subjektom procesa. Najei problemi koji se susreu u savjetovanju: Potreba za komunikacijom s drugim ljudima, Nezadovoljstvo samim sobom, Nezadovoljstvo okolinom ili odnosom s njom, Specifine potekoe i problemi, Potreba za potvrdom ispravnosti vlastitih odluka i postupaka.

S obzirom na odnos prema subjektu procesa savjetovanja, osobi koja dolazi posavjetovati se postoje dva osnovna pristupa - direktivni i nedirektivni. Direktivni pristup trai od savjetovatelja da provodi promjene prema svom nahoenju, struno i odluno. U sklopu ovog pristupa savjetovatelj je taj koji: zna to je problem, odreuje cilj i metode njegova rjeavanja, radi rjeava problem, zna kada je problem rijeen, ima etiri petine teksta u dijalogu.

Nedirektivni pristup postavlja sudionike na pravo mjesto i u primjerene odnose. Osoba koja je subjekt cijelog procesa postaje sredite dogaanja. Sada je subjekt procesa savjetovanja onaj koji: zna to je problem, odabire, definira i konano postavlja ciljeve, odluuje o promjenama i putu kojim e krenuti do njih, 1

provodi pozitivne akcije, ostvaruje ciljeve koje je sam postavio.

Savjetovatelj je struna osoba posebno pripremljena za primjenu metode savjetovanja. Uspjenost u pruanju pomoi, u ovom sluaju kvaliteti primjene metode savjetovanja, ovisi o sljedeim initeljima i svojstvima savjetovatelja: osobinama linosti, osobnom ivotnom etikom usmjerenju, pripremljenosti, educiranosti i stalnom radu na sebi.1

2. SAVJETODAVNI ODGOJNI RAD U KOLI Savjetodavni rad je kompleksna i odgovorna pedagoka djelatnost, da se ona ne moe amaterski obavljati i da je za njenu uspjenu realizaciju potrebno pripremiti specijalizirane strunjake. Poetkom prolog stoljea savjetodavni rad je bio preteno usmjeren na profesionalnu orijentaciju mladih i na rjeavanje njihovih individualnih tekoa u razvoju i ponaanju. Postepeno se savjetodavni rad obogauje novim formama (individualno i grupno savjetovanje), sadrajima, tehnikama i postupcima (savjetodavnog i terapeutskog rada) i postaje integralni dio odgojno-obrazovne djelatnosti. Savjetodavni rad je suptilna i delikatna pedagoka djelatnost kojom se postie svestraniji i potpuniji razvoj linosti. Savjetodavnim radom dublje se sagledava i objektivnije procjenjuje proces odgoja. Za savjetodavni rad je znaajno koliko pedagog moe shvatiti potrebe i probleme svojih uenika, koliko pokazuje iskrenosti u potovanju njihovih linosti u procesu meusobne komunikacije, koliko je u stanju shvatiti njihovu potrebu da ostvare vlastiti izbor i slobodno opredjeljenje i da li je i koliko u stanju kreirati demokratsku atmosferu u kojoj e se voditi dijalog , slobodno iznositi miljenje, uviati prednosti i ogranienosti vlastitog vrijednosnog sustava. Savjetodavni rad se ne moe svesti na rjeavanje specifinih sluajeva, ne moe se svesti na utvrivanje pedagoke dijagnoze i terapije ili ograniiti na oblikovanje ljudskog ponaanja, ve obuhvaa razvoj linosti u cjelini i samim tim je sastavni dio cjelokupnog odgoja i obrazovanja. Pedagoko voenje i pedagoko savjetovanje su dva pojma, o kojima je bilo dosta rasprava, a bilo je i pokuaja da se oni razgranie. Iz onoga to se iz brojne literature moe vidjeti izvjesno je da je pedagoko voenje vie vezivano za profesionalnu orijentaciju, dok je pedagoko savjetovanje vie vezivano za rjeavanje problema linosti i odgojni rad u procesu razvoja linosti.

Jankovi, J. (1997), Savjetovanje nedirektivni pristup, Zagreb, Alinea

Voenje je vie kognitivna, a savjetovanje vie emocionalna veza; voenje je manje personalna i intimna veza, a savjetovanje vie personalna i intimna veza; voenje je vie strogo strukturirana i zatvorena veza, dok je savjetovanje manje strukturirana i vie otvorena ljudska veza; voenje je vie javna, a savjetovanje privatna i povjerljiva veza; voenje je vie didaktizirana, a savjetovanje manje didaktizirana veza; u procesu voenja za kontakt daje inicijativu kolski pedagog ili psiholog, dok kod savjetovanja inicijativa za kontakt dolazi od uenika; u procesu voenja manje dolazi do izraaja interakcija izmeu uenika i pedagoga, a kod savjetovanja interakcija je puno vea zbog toga to su oba subjekta vie emocionalno ukljuena. Specifinosti savjetodavnog odgojnog rada: 1. Savjetodavni rad je specifina pedagoka djelatnost koja poinje sa roenjem ljudskog bia i zavrava se njegovom smru. 2. Savjetodavni odgojni rad obavlja specijalizirani strunjak (pedagog, psiholog, socijalni radnik, ljekar), koji je osposobljen za savjetodavni odgojni rad, za prouavanje i dijagnosticiranje sluaja, za individualan i grupni savjetodavni terapeutski rad. 3. Savjetodavni odgojni rad podrazumijeva poznavanje ciljeva odgoja, subjekata koji se odgajaju, metoda, tehnika i postupaka djelovanja s pojedincem i grupom i uvjeta u kojima se realizira odgojni rad, ivi i radi odgajanik. 4. Odgojno djelovanje, korektivni i terapeutski rad sastavni su dio odgajanja linosti u obitelji, koli i drutvenoj sredini. 5. Savjetodavni rad se moe i ue shvatiti, npr.kada govorimo o savjetovanju pojedinca da odabere odreenu kolu, struku, ovlada tehnikom uenja i slino. 6. U procesu savjetodavnog odgojnog rada linost odgajatelja je maksimalno angairana i motivirana da doprinosi svome razvoju i razvoju drugih, i da se realno suoava sa svojim problemima. 7. Savjetodavni rad doprinosi osposobljavanju mladih da se slobodno opredjeljuju, donose odluke, i preuzimaju odgovornosti za realiziranje odluka i za posljedice koje iz toga proizlaze.2

2.1. Procesi i faze savjetodavnog rada

2

Mandi, P. (1986), Savjetodavni vaspitni rad, Sarajevo, Svjetlost

Proces savjetovanja moemo podijeliti u tri osnovne faze: - inicijalna ili rana faza, - srednja ili promjenama usmjerena faza, - terminalna ili zakljuna faza. Rana faza savjetovanja ima vrlo znaajnu ulogu za uspjenost samog strunjaka i klijentove percepcije kao i prihvaanju strunjaka- savjetnika. Oblikovanje odnosa izmeu savjetnika i klijenta je prvi zahtjev rane faze savjetovanja u kojoj strunjak-savjetnik empatino komunicira. Potovanje je takoer olakavajua okolnost i vrlo znaajna u ranoj fazi savjetovanja. Kad strunjak-savjetnik i klijent uspostave odnos, onda slijedi vrlo znaajno podruje savjetovanja: otkrivanje problema o cilju savjetovanja, a to ukljuuje sljedee aktivnosti: vaganje problema, klijentova oekivanja, njegov nivo funkcioniranja, nivo motivacije, razjanjenje savjetnikovih kompetencija i naina pomoi unutar ustanove. Eksploriranje klijentovih oekivanja i ciljeva utjeu na odabiranje oblika pomoi, pomau klijentu da modificira nerealna oekivanja i osvjetljuje pravila odnosa izmeu savjetnika i klijenta. Srednja ili promjenama usmjerena faza savjetovanja je srce cijelog procesa savjetovanja i usmjerena je upotpunjavanju ciljeva savjetovanja. Sastavni dio upotpunjavanja ciljeva u srednjoj fazi je i prepoznavanje prepreka koje omoguuju razvijanje novog i svrsishodnog ponaanja. Osnovni i vodei cilj srednje faze procesa savjetovanja je pomaganje klijentu da razvija i iri svjesnost o silama koje su u pozadini osjeaja bezizlaznosti. Empatina komunikacija u srednjoj fazi pomae klijentu sa razumije samog sebe i svoje tekoe sve bolje i bolje. U ovoj fazi strunjak-savjetnik izraava visok nivo potovanja kada podvlai klijentove potencijale za efikasne promjene i postizanje maksimalne autonomije i odgovornosti. Terminalana faza procesa savjetovanja ovisi o duljini trajanja, znaenju i tipu savjetovanja. Kada su ciljevi jasni i formulirani te opredijeljeni, odluka o zavretku procesa savjetovanja je za savjetnika i klijenta jednostavna i jasna. Ako je klijent zadovoljan s postignutim napretkom u procesu savjetovanja, onda savjetnik i klijent zajedniki odluuju o zavretku savjetovanja. U zavrnoj fazi procesa savjetovanja vana je i anticipacija moguih buduih problema, to priprema klijenta ne samo za budunost, nego zavrava i sam proces savjetovanja veim samopovjerenjem.3 2.2. Uvjebavanje vjetina potrebnih za voenje savjetovanja

Kristani, A. (1982), Metoda i tehnika savjetodavnog rada, Zagreb, SZ

Intervju Intervju se najee definira kao oblik komunikacije u kojemu dvije ili vie osoba sudjeluju u verbalnoj i neverbalnoj interakciji usmjerenoj unaprijed definiranom cilju. Prema kriteriju svrhe za koju se intervju koristi, mogue je intervju izdvojiti kao instrument za: Prikupljanje podataka (istraivaki i faktografski), Procjenu sposobnosti i osobina linosti (dijagnostiki), Provoenje terapije (pomaui).

Intervju u savjetovanju je realizacija suradniki pomaueg pristupa osobi optereenoj problemima koje trenutano ne moe sama rijeiti. Obojen je emocijama prihvaanja a obiljeavaju ga napori usmjereni uspostavljanju srdanog terapijskog ugoaja punog povjerenja i sigurnosti te pozitivne transferne relacije koritenjem verbalne i neverbalne komunikacije. Aktivno sluanje Ono se oituje u stalnom praenju verbalnih i neverbalnih poruka, visokom stupnju koncentriranosti i odgovarajuim reakcijama koje e biti potvrda osobi da je paljivo sluana i poticaj za nastavak i produbljivanje komunikacije. Kao to subjekt savjetovanja alje verbalne i neverbalne poruke iznosei svoj problem, isto tako i savjetovatelj tijekom aktivnog sluanja odgovara na obje razine. Kratkim ciljanim pitanjima poticat e osobu na proirivanje, produbljivanje ili pojanjavanje pojedinih dijelova izlaganja, ali tako da ga ne odvodi na posve druga podruja eksplikacije problema prije negoli su izraena ona koja subjekt procesa sam nudi. Empatinost Empatija se najee definira kao sposobnost razumijevanja osjeaja drugih i vraanja odgovarajueg emocionalnog odgovora, a temelj je svakoj neposrednijoj komunikaciji meu ljudima. Stupanj empatine komunikacije razliit je u pojedinim odnosima i situacijama. U savjetovalinom odnosu njegov intenzitet ovisi o: emocionalnom stanju osobe u procesu, vrsti i teini problema s kojima je ona suoena, empatinom potencijalu savjetovatelja.

Savjetovatelj koji je dobro pripremljen za svoju ulogu moi e stupanj empatije uskladiti s potrebama osobe i optimalnom mjerom iskazivanja empatije koja e omoguiti postizanje eljenih uinaka. Tolerancija 5

Tolerancija je sposobnost podnoenja visokog stupnja frustracije. Bez iznimno visokog praga tolerancije agresije, neadekvatnih izljeva emocija i ostalih negativnih pulzija u procesu savjetovanja teko je mogue ostvariti uspjeh. Autentinost/iskrenost Iskrenost ili autentinost je, prije svega, sposobnost ostvarenja kontakta sa samim sobom, vlastitim unutarnjim svijetom i prihvaanjem sebe mogue je govoriti o dvije razine autentinosti. Prva razina je osobna a temelji se na usklaenosti osjeaja, iskustava i svijesti o svemu tome, te prihvaanja sebe. Relacijska autentinost podrazumijeva sklad na relaciji ja drugi. Zainteresiranost Zainteresiranost je isto tako nezaobilazan initelj svake uspjene komunikacije i svakog najobinijeg odnosa. Nema ovjeka koji e odravati razgovor u kojemu ga sugovornik ne slua ili ne pokazuje minimalno zanimanje za sadraj ili barem nain an koji mu se taj sadraj nudi. Jasnoa Jasnoa je presudan initelj za uspostavljanje komunikacije izmeu dviju ili vie osoba, njenog odravanja, te uspjenog voenja i ispunjavanja svrhe uspostavljanja odreenog kontakta.4

2.3. Tipovi savjetovanja Prema odnosu naspram subjekta savjetovanja mogue je govoriti o dva tipa savjetovanja: direktivno nedirektivno.

Prema nainu provoenja savjetovanja: izravan (rad se odvija samo sa osobom koja ima problem) neizravan (rad se odvija s okolinom identificiranog pacijenta).

Prema irini kruga osoba zahvaenih problemima razlikuju se:

4

Jankovi, J. (1997), Savjetovanje nedirektivni pristup, Zagreb, Alinea

individualno partnersko obiteljsko grupno savjetovanje.

Prema vrsti komunikacije sa subjektima savjetovanja razlikuju se: licem u lice fonijom (najee telefonski ali u iznimnim sluajevima i ostali oblici fonijske komunikacije na daljinu, primjerice radiofonijom) dopisno savjetovanje i savjetovalite (s osobama s posebnim potrebama ili u sklopu sredstava javnog priopavanja). Prema subjektima procesa savjetovanja, a najei su s: obiteljima branim partnerima mladima u suoavanju s razvojnim, obrazovnim, osobnim i komunikacijskim potekoama osobama koje su suoene sa problemom ovisnosti osobama u kriznim stanjima zlostavljanim osobama.5

2.4. Podruja savjetodavnog rada sa pojedincem i grupom 2.3.1. Podruja individualnog savjetovanja Izvjesno je da bi najbolje bilo primijeniti oblike individualnog savjetovanja: a) kad uenik ima problema koji su dosta komplicirani; b) kad je potrebno povjerenje koje e tititi uenika; c) kad se testovima ne moe dobiti ono to je potrebno za savjetodavni rad sa pojedincem; d) kad postoji strah od grupe; e) kad je pojedinac nesposoban da se ukljui u grupu vrnjaka; f) kad su svijest i razumijevanje svojih osjeanja ogranieni ili do te mjere komplicirani da ne bi bili prihvaeni u grupi;
5

Jankovi, J. (1997), Savjetovanje nedirektivni pristup, Zagreb, Alinea

g) kad je u pitanju seksualno ponaanje; h) kad pojedinac ima potrebu za potovanjem i prihvaanjem njegove linosti. 2.3.2. Podruja grupnog savjetovanja U procesu grupnog savjetodavnog rada najbolji efekti se postiu u sljedeim podrujima: a) ui se bolje razmijevanje razliitosti kod drugih ljudi i saznanje kako drugi promatraju stvari i svijet oko sebe; b) stvaraju se uvjeti za uenje dubljeg potovanja drugih ljudi c) stiu se socijalne sposobnosti znaajne za komunikaciju; d) ui se uee u raznim aktivnostima sa drugim ljudima i stie smisao pripadanja grupi; e) u grupi u kojoj lanovi imaju iste ili sline probleme pojedinac se osjea slobodnim da raspravlja o problemima koje ima; f) daje priliku pojedincu da u vezi sa svojim problemom dobije miljenja drugih ludi; g) u grupi pojedinci dobijaju podrku od vrnjaka za neke svoje stavove i miljenja h) daje priliku kolskom pedagogu psihologu da pojedinca smatra u uvjetima kolektivnih aktivnosti.