Emma Goldman

Francisco Ferrer i Moderna kola

1917.

Iskustvo se smatra najboljom ivotnom kolom. Na mukarca ili enu koji ne naue neke ivotno bitne lekcije u toj koli, gleda se kao na prave glupane. Ipak je udno da mirno primamo, kao samo po sebi razumljivo, to da organizirane institucije ponavljaju greke, ne ue iz iskustva. U Barceloni je ivio i radio ovjek po imenu Francisco Ferrer. Bio je uitelj, poznat i obljubljen meu pukom. Izvan panjolske samo nekolicina obrazovanih zna za Ferrerov rad. Za veliki svijet taj uitelj ne postoji. Prvoga rujna godine 1909. panjolska je vlada po nalogu katolike crkve zatvorila Francisca Ferrera. Trinaestoga listopada, nakon tobonjega suenja, smjestili su ga u jamu zatvora u Montjuichu, uz straan zid mnogih uzdaha, i ubili. Odjednom je Ferrer, neugledni uitelj, postao univerzalan lik, odsjaj srdbe i bijesa cijeloga civiliziranoga svijeta prema neodgovornome ubojici. Ubojstvo Francisca Ferrera nije prvi zloin to su ga poinile panjolska vlada i katolika crkva. Povijest tih institiucija dugaka je rijeka ognja i krvi. Ipak nisu nita nauili iz iskustva, niti su shvatili da svaki krhki ivot koji crkva ili drava ubiju prerasta u monoga diva, koji e jednoga dana osloboditi ljudski rod od njihova opasna stiska. Francisco Ferrer rodio se 1859. u skromnoj obitelji. Bili su katolici i nadali se da e podii svojega sina u istoj vjeri. Nisu znali da e djeak postati glasnik velike istine, da e njegov um odbiti krenuti starim putem. U ranoj je dobi Ferrer poeo propitivati vjeru svojih otaca. Zahtijevao je da dozna kako to da bog, koji mu govori o dobroti i ljubavi, remeti san nevinoga djeteta stranim i uasnim mukama, patnjama, paklom. Budui da je bio oprezan te iva i ispitivaka duha, nije mu trebalo puno pa da otkrije strahote tog crnoga udovita, katolike crkve. On je s tim htio prekinuti. Francisco Ferrer nije bio samo ovjek sumnje, u potrazi za istinom; bio je i pobunjenik. Duh bi mu se rasplamsao pravednom srdbom prema eljeznom reimu njegove zemlje; kad je skupina pobunjenika, koju je vodio hrabri domoljub general Villacampa, pod stijegom republikanskog ideala, snano napala taj reim, nije bilo vatrenijega borca od mladoga Francisca Ferrera. Nadam se da republikanski ideal nitko nee brkati s republikanstvom u Americi. Ma kakve prigovore imala ja, kao anarhist, na republikance latinskih zemalja, znam da oni visoko nadvisuju tu korumpiranu i reakcionarnu stranku koja, u Americi, unitava svaki znak slobode i pravde. ovjek mora pomisliti na Mazzinije, Garibaldije, na mnotvo drugih, kako bi shvatio da su njihovi napori bili usmjereni ne samo protiv despotizma, nego posebice protiv katolike crkve, koja je od svojeg samoga poetka bila neprijatelj svakog napretka i slobodarstva. U Americi je posve suprotno. Republikanci zastupaju utvrena prava, imperijalizam, korupciju, unitenje svega to nalikuje na slobodu. Njihov je ideal slatkorjeiv, gmizav ugled McKinleya i okrutna Rooseveltova arogancija. Pobuna panjolskih republikanaca je uguena. Potrebno je neto vie od puke hrabrosti da se razbije stoljetna stijena, da se odsijee glava katoloikoj crkvi, toj hidri, i panjolskome tronu. Uhienja, progon i kanjavanje uslijedili su nakon junakoga pokuaja male skupine. Oni koji su izbjegli progonitelje, morali su pobjei u potrazi za sigurnou u strane zemlje. Francisco Ferrer bio je meu njima. Otiao je u Francusku. Kako se njegova dua morala rascvjetati u novoj zemlji! Francuska, kolijevka slobode, ideja, akcije. Pariz, uvijek mlad, estok Pariz, pulsirajuega ivota, nakon mraka njegove zaostale zemlje kako ga je samo on morao nadahnuti! Kakve povoljne prilike, kakva sjajna ansa za mladoga idealista! Francisco Ferrer nije gubio vrijeme. Poput izgladnjeloga ovjeka ubacio se u mnoge razliite liberalne pokrete, upoznao svakovrsne ljude, uio, upijao, rastao. Dok je bio ondje, 2

vidio je i Modernu kolu na djelu, to e odigrati tako vanu i sudbonosnu ulogu u njegovu ivotu. Moderna je kola u Francuskoj osnovana puno prije Ferrerova doba. Njezin je zaetnik, premda u uskom krugu, bio svjei duh Louise Michel. Svjesno ili nesvjesno, velika je Louise davno osjetila da budunost pripada mladom narataju; da e, ako se mlade ne oslobodi institucije to razara um i duu, buroaske kole, drutvena zla nastaviti postojati. Mislila je, kao i Ibsen, da je ozraje proeto duhovima, da odrasli mukarac i ena moraju nadii mnoge praznovjerice. I tek to prerastu smrtonosni zahvat jedne sablasti, gle, ve se nau u ropstvu devedeset i devet drugih sablasti. Samo neki dosegnu vrhunac potpunoga preporoda. Dijete, pak, nema tradicija koje bi moralo nadii. Njegov um nije optereen nizom ideja, njegovo srce nije hladno prema klasnim i drutvenim razlikama. Dijete je za uitelja ono to je glina za kipara. Hoe li svijet primiti umjetniko djelo ili prezrenu imitaciju, ovisi u velikoj mjeri o kreativnoj moi uitelja. Louise Michel u prvom je redu bila sposobna osluhnuti enje djeje due. Nije li i sama bila naravi poput djeteta, tako slatka i njena, jednostavna i velikoduna? Louisina je dua izgarala nad svakom drutvenom nepravdom. Uvijek je bila u prvim redovima kad god su se Pariani bunili protiv kakve nepravde. I budui da je bila zatvarana zbog svoje velike odanosti potlaenima, male kole na Montmartreu uskoro je nestalo. Ali sjeme je bilo posijano i rodilo je plodom u mnogim francuskim gradovima. Najvaniji je pothvat Moderne kole onaj velikoga i uvijek mladoga Paula Robina. S nekoliko prijatelja otvorio je veliku kolu u Cempuisu, prekrasnom mjestacu pokraj Pariza. Paul Robin teio je viem idealu, a ne samo unijeti moderne zamisli u naobrazbu. Htio je pokazati stvarnim injenicama da je graanska koncepcija nasljednosti samo izgovor za potedu drutva od njegovih stranih zloina protiv mladei. Tvrdnja da dijete mora trpjeti za grijehe svojih otaca, da ono mora nastaviti sa siromatvom i prljavtinom, da mora izrasti u pijanca ili zloinca, samo zato to mu roditelji nisu ostavili nita drugo u naslijee, bila je odve naopaka za lijepi duh Paula Robina. On je vjerovao da osim naslijea, bez obzira na njegovu ulogu, ima i drugih jednako velikih imbenika, ako ne i veih, koji bi mogli i koji hoe iskorijeniti ili umanjiti takozvani prvi uzrok. Odgovarajue ekonomsko i drutveno okruenje, daak i sloboda prirode, zdrava vjeba, ljubav i suut, i, ponad svega, duboko razumijevanje za potrebe djeteta sve e to unititi okrutnu, nepravednu i zloinaku stigmu nametnutu nevinoj mladei. Paul Robin nije birao svoju djecu; nije iao takozvanim najboljim roditeljima: on je uzimao djecu gdje god ih je naao. Uzimao ih je s ulice, iz koliba, sirotita i domova za nahoad, popravnih domova, iz svih onih sivih i stranih mjesta kamo blagonaklono druvo skriva svoje rtve kako bi umirilo svoju grenu savjest. Skupio je svu prljavu, umrljanu, drhtavu siroad koja je naao i odveo je u Cempuis. Ondje su, u prirodi, slobodne i neobuzdane, dobro nahranjene, iste, voljene i okruene razumijevanjem, ljudske biljice poele rasti, cvjetati, razvijati se iznad oekivanja njihova prijatelja i uitelja, Paula Robina. Djeca su se razvila u mukarce i ene sigurne u sebe, koji vole slobodu. to je vea opasnost za institucije koje proizvode sirotinju kako bi je ovjekovjeile? Francuska je vlada zatvorila Cempuis jer su razredi u njemu bili mjeoviti to je u Francuskoj tada bilo zabranjeno. Ipak, Cempuis je dovoljno dugo djelovao da je uspio pokazati svim naprednim pedagozima svoje nevjerojatne mogunosti i da bi posluio kao poticaj za moderne metode naobrazbe, koje polagano ali neizbjeno podrivaju trenutano postojei sustav. Nakon Cempuisa uslijedio je velik broj drugih obrazovnih pokuaja meu njima pokuaj Madelaine Vernet, nadarene knjievnice i pjesnikinje, autorice djela L`Amour Libre 3

(Slobodna ljubav), i Sbastiena Faurea, i njegove La Ruche (Konica), koju sam posjetila u Parizu 1907. godine. Prije nekoliko je godina drug Faure kupio zemljite na kojemu je izgradio svoju La Ruche. U razmjerno kratkom vremenu uspio je preobraziti nekad divlje, nekultivirano zemljite u procvjetalo mjesto, koje je poelo izgledati kao dobro odravano gospodarstvo. Golemo kvadratino dvorite, okrueno trima zgradama i iroka staza koja vodi u vrt i vonjak, doekuju posjetioca. Vrt, odravan onako kako to samo Francuz zna, prua veliku raznolikost raslinja. Miljenje je Sbastiena Faurea da e djetetov razvoj trpjeti ako ono bude podvrgnuto proturjenim utjecajima. Tek kad su materijalne potrebe, kuna higijena i intelektualni okoli usklaeni moe dijete izrasti u zdravo, slobodno bie. O svojoj je koli Sbastien Faure rekao: Uzeo sam dvadeset i etvero djece obaju spolova, veinom siroadi, ili onih kojima su roditelji odve siromani da bi im mogli platiti kolovanje. Odjenuo sam ih, pruio im dom i obrazovao ih na svoj troak. Do svoje dvadesete godine primat e temeljitu osnovnu naobrazbu. Izmeu dvanaeste i sedamnaeste godine dok im naobrazba jo traje poet e ih se poduavati nekom zanimanju, u skladu s njihovim pojedinanim sklonostima i sposobnostima. Nakon toga su slobodni napustiti La Ruche i poeti ivot u izvanjskome svijetu, ali sigurni da se uvijek mogu vratiti u La Ruche, gdje e biti primljeni otvorenih ruku i s dobrodolicom, kao to roditelji doekuju svoju voljenu djecu. A ako ele raditi kod nas, mogu to pod sljedeim uvjetima: jedna treina proizvoda pokrivat e njihove trokove izdravanja, druga treina ide u opi fond namijenjen za primitak nove djece, a posljednja je treina namijenjena za osobne potrebe. Zdravlje je djece koju trenutano imam na skrbi izvrsno. ist zrak, hranjivi obroci, tjelesna vjeba na otvorenome, duge etnje, odravanje higijenskih pravila, zanimljiva metoda poduke i, iznad svega, nae razumijevanje i njena skrb za djecu, urodili su zadivljujuim tjelesnim i mentalnim rezultatima. Bilo bi nepravedno tvrditi da su nai uenici ostvarili udo; ali, ako uzmemo u obzir da pripadaju prosjeku, da im se prije nije pruila prilika, rezultati su doista zadovoljavajui. Najvanije to su postigli to se rijetko dogaa s djecom u redovnim kolama jest da vole uiti, da ele znati, biti informirani. Nauili su novu radnu metodu, metodu koja ubrzava pamenje i potie matovitost. Posebice se trudimo probuditi djetetovo zanimanje za njegovo okruenje, da shvati vanost promatranja, istraivanja i razmiljanja, tako da kad djeca sazriju, ne budu gluha i slijepa za stvari oko njih. Naa djeca nita ne prihvaaju na slijepo, da ne propituju zato i zbog kojeg je razloga neto takvo kakvo jest; niti su zadovoljni dok na svoja pitanja ne dobiju potpun odgovor. Tako je njihov um osloboen sumnji i straha koji proizlaze iz nepotpunih i neistinitih odgovora; upravo ovo posljednje izopauje djetetov razvoj i stvara u njemu pomanjkanje povjerenja u sebe i u one oko njega. Iznenaujue je koliko su iskreni, ljubazni i srdani nai maliani jedni prema drugima. Sklad izmeu njih i odraslih u La Rucheu silno ohrabruje. Bili bismo u neprilici kad bi nas se djeca bojala ili nas cijenila samo zato to smo njihove starjeine. inimo sve da dobijemo njihovo povjerenje i njihovu ljubav; tako ostvareno razumijevanje zamijenit e dunost; povjerenje e zamijeniti strah, a ljubav strogost.

Nitko jo nije u cijelosti shvatio bogatstvo suosjeanja, ljubaznosti i velikodunosti to se krije u djejoj dui. Napor svakog istinskog pedagoga trebao bi otkljuati tu riznicu da bi se potaknuli djeji porivi i izvukle iz njega najbolje i najplemenitije sklonosti. Nema vee nagrade za neiji ivotni rad nego nadgledati rast ljudske biljke, vidjeti kako njihova narav rastvara svoje latice, i promatrati kako se razvijaju u pravu linost. Moji drugovi u La Rucheu ne trae vee nagrade i upravo zahvaljujui njima i njihovu naporu, vie nego mojemu, na ljudski vrt obeava da e roditi lijepim plodom. 1 to se tie teme povijesti i prevladavajuih tehnika poduavanja, Sbastien Faure je rekao: Naoj djeci objanjavamo da se prava povijest tek treba napisati pria o onima koji su umrli, neznani, u naporu da pomognu ovjeanstvu na putu prema veim dostignuima. 2 Francisco Ferrer nije mogao izbjei taj veliki val pokuaja da se ostvari Moderna kola. On je uvidio njezine mogunosti, ne samo na teoretskoj razini, nego i na razini njezine praktine primjene za svakodnevne potrebe. Bit e da je shvatio da panjolskoj, vie nego i jednoj drugoj zemlji, treba upravo takva vrsta kole, ako ikada eli zbaciti dvostruki jaram, sveeniki i vojniki. Kad razmotrimo da je cijeli sustav naobrazbe u panjolskoj bio u rukama katolike crkve i kad se, nadalje, prisjetimo katolike formule, Utuvi li se katolianstvo u djetetovu glavu do njegove devete godine, ono vie ne prima ni jednu drugu ideju, razumjet emo golemu zadau koju je Ferrer imao kad je donio novo svjetlo meu svoj narod. Sudbina mu je uskoro pomogla u ostvarenju njegova velikoga sna. Gospoica Meunier, uenica Francisca Ferrera, i bogata dama, zainteresirala se za projekt Moderne kole. Kad je umrla, ostavila je Ferreru vrijedan posjed i dvanaest tisua franaka godinjega prihoda za kolu. Reeno je da zloeste due mogu zamisliti samo zloeste zamisli. Ako je tako, onda se podle metode katolike crkve kojima je ocrnjivala Ferrerov znaaj, kako bi opravdala svoj crni zloin, mogu odmah objasniti. Tako se amerikim katolikim tiskom proirila la da je Ferrer bio u intimnim odnosima s gospoicom Meunier kako bi se dokopao njezina novca. Osobno mislim, da je intimnost, ma koje vrste, izmeu mukarca i ene njihova osobna stvar, njima sveta. Voljela bih da ne troim ni rijei na tu temu, da nije rije o jednoj od mnogih kukavikih lai to su se irile oko Ferrera. Naravno, oni e, koji poznaju potenje katolikoga sveenstva, razumjeti insinuaciju. Jesu li katoliki sveenici ikada gledali na enu drugaije osim kao na spolnu robu? Povijesni e me podaci otkriveni u samostanima podrati u tome. Kako bi onda oni mogli razumjeti suradnju mukarca i ene osim na spolnoj osnovi? Zapravo su gicu. Meunier smatrali Ferrerovom pretpostavljenom. Budui da je provela djetinjstvo i djevojake godine sa krtim ocem i pokornom majkom, shvatila je kolika je vrijednost potrebe za ljubavlju i sreom u djejem ivotu. I posve sigurno je uvidjela da Francisco Ferrer nije bi uitelj stvoren u koli, kao na stroju ili naprosto netko s diplomom, nego je bio obdaren duhom za taj poziv. Opremljen znanjem, iskustvom i potrebnim sredstvima, iznad svega proet boanskom strau svoje misije, na se drug vratio u panjolsku i ondje poeo svoje ivotno djelo.
1 2

Mother Earth, 1907. Isto.

Devetoga rujna godine 1901. otvorena je prva Moderna kola. Graani Barcelone primili su je sa zanosom i obvezali se poduprijeti je. U kratkom slovu prigodom otvorenja kole, Ferrer je iznio svoj program prijateljima. Rekao je: Nisam govornik, nisam propagandist, nisam borac. Uitelj sam; iznad svega volim djecu. Mislim da ih razumijem. elim da svoj prinos borbi za slobodu ostvarim tako da pripremim mladi narataj za novo doba. Njegovi su ga prijatelji upozorili da bude oprezan u svojem suprotstavljanju katolikoj crkvi. Znali su kako bi daleko ona ila da ukloni neprijatelja. I Ferrer je to znao. Ali je, poput Branda, vjerovao u sve ili nita. Ne bi mogao podii Modernu kolu na istoj staroj lai. Bit e iskren, poten i otvoren s djecom. Francisco Ferrer je postao oznaen ovjek. Od samog prvoga dana nakon to je kola otvorena, poeli su ga slijediti. Nadzirali su gradnju kole, nadzirali njegov mali dom u Mangatu. Pratili su ga u stopu, ak i kad je iao u Francusku ili u Englesku da se posavjetuje sa svojim kolegama. Bio je oznaen ovjek, i bilo je samo pitanje vremena kad e ovjek iz zasjede stegnuti omu. Gotovo mu je to uspjelo 1906., kad su Ferrera upleli u pokuaj atentata na Alfonsa. Oslobaajui je dokaz bio prevrst ak i za crne vrane; 3 morali su ga pustiti na slobodu premda ne zauvijek. ekali su. Oh, oni mogu ekati, kad odlue da ulove rtvu u zamku. Taj je trenutak konano doao, tijekom antimilitaristike pobune u panjolskoj u srpnju 1909. Proelja li ovjek sve anale revolucionarne povijesti nee nai znamenitijeg prosvjeda protiv militarizma. Stoljeima je vojska tlaila panjolski narod, i oni taj jaram vie nisu mogli izdrati. Odbili su sudjelovati u beskorisnom pokolju. Nisu vidjeli razloga da podupiru despotsku vladu u njezinu guenju i tlaenju maloga naroda koji se bori za svoju neovisnost, kao to su to inili hrabri stanovnici Rifa. 4 Ne, oni se nee boriti protiv njih. Tisuu osamsto godina katolika je crkva propovijedala evanelje mira. Ali kad su ljudi poeljeli to evanelje provesti u zbilju, ona je natjerala vlast da ih prisili na oruje. Tako je panjolska dinastija slijedila metode ruske dinastije ljude su natjerali na bojite. Tada je, i to tek tada, njihova mo izdrljivosti dola kraju. Tada su se, i to tek tada, panjolski radnici okrenuli protiv svojih gospodara, protiv onih koji su, poput pijavica sisali njihovu snagu, njihovu krv. Da, napali su crkve i sveenike, ali da sveenici imaju i tisuu ivota, ne bi mogli platiti za strana zlostavljanja i zloine koje su poinili nad panjolskim narodom. Francisco Ferrer uhien je prvoga rujna 1909. Do prvoga listopada njegovi prijatelji i drugovi nisu znali to se s njim dogaa. Toga dana L`Humanit je primio pismo iz kojega se moglo doznati sve o lakrdiji od suenja. A sljedeega dana njegova je druica, Soledad Villafranca, primila sljedee pismo: Nema razloga za brigu; zna da sam posve nevin. Danas sam posebice pun nade i radostan. Ovo je prvi put da ti mogu pisati i prvi put od mojeg uhienja da se mogu okupati na zrakama sunca, to velikoduno probijaju kroz prozore moje elije. I ti se mora veseliti. Kako je dirljivo da je Ferrer vjerovao, ak i etvrtoga listopada, da nee biti osuen na smrt. Jo je dirljivije da su njegovi prijatelji i drugovi bili u zabludi uzdajui se u to
3 4

Crne vrane=katoliko sveenstvo. Rif (Er Rif) planinsko podruje u sredozemnom dijelu Maroka, koje je bilo u posjedu panjolske. op. prev.

da neprijatelj ipak ima osjeaj za pravdu. esto su vjerovali u mo sudstva, da bi onda doivjeli kako im ubijaju brau pred oima. Nisu se pripremali da oslobode Ferrera, nisu ak ni prosvjedovali; nita nisu uinili. Zato, pa nemogue je osuditi Ferrera; on je nevin. No, s katolikom je crkvom sve mogue. Nije li ona titonoa u praksi, ija su suenja njezinim neprijateljima najgora lakrdija pravde? etvrtoga listopada Ferrer je poslao sljedee pismo L`Humanitu: Zatvorska elija, 4. listopada 1901. Dragi moji prijatelji unato apsolutnoj nevinosti, tuilac zahtijeva smrtnu kaznu, utemeljenu na policijskim denuncijacijama, koje me predstavljaju kao vou anarhista svijeta, koji upravlja radnikim sindikatima u Francuskoj i okrivljuju me za zavjere i pobune posvuda, tvrde da sam svoja putovanja u London i Pariz poduzeo u tu svrhu. Takvim me besramnim laima pokuavaju ubiti. Dostavlja samo to nije krenuo i nemam vie vremena za pisanje. Sav dokazni materijal koji je policija predoila sucu istraitelju nije nita drugo do hrpa lai i klevetnikih podmetanja. Ali nema ni jednoga dokaza protiv mene, jer nita nisam niti poinio. Ferrer. Trinaestoga listopada 1909. utiano je Ferrerovo srce, tako hrabro, nepokolebljivo, tako vjerno srce. Sirote budale! Posljednji samrtni otkucaj tog srca jo nije otkucao kad je ono poelo stostruko udarati u srcima civiliziranoga svijeta, dok se nije pretvorilo u stranu grmljavinu, bacivi svoju kletvu na hukae crnoga zloina. Ubojice u crnoj odori i pobonoga lica pred sud pravde! Je li Francisco Ferrer sudjelovao u antimilitaristikoj pobuna? Prema prvoj optubi koja se pojavila u katolikom listu u Madridu, a potpisali su je biskup i svi barcelonski prelati, nije niti bio optuen za sudjelovanje. Prema optubi, Francisco Ferrer je bio kriv zato to je organizirao bezbone kole i dijelio bezbonu literaturu. Ali u dvadesetom se stoljeu ovjeka ne moe samo tako spaliti jer ne vjeruje u boga. Moralo se neto drugo pronai; otuda optuba za pobunu. Ni u jednom se autentinom izvoru do sada istraenom ne moe nai ni jedan dokaz koji bi povezivao Ferrera i pobunu. Ali, vlasti nisu ni htjele dokaze, ili ih prihvatile. Bilo je sedamdeset i dvoje svjedoka, a njihovo je svjedoanstvo zapisano. Nikada ih nisu suoili s Ferrerom ili njega s njima. Je li psiholoki mogue da je Ferrer sudjelovao? Ne vjerujem da jest, a evo i mojih razloga za to. Francisco Ferrer nije bio samo velik uitelj, nego nedvojbeno i udesan organizator. U osam godina, izmeu 1901. i 1909., organizirao je u panjolskoj stotinu i devet kola, osim toga to je potaknuo liberalne elemente svoje zemlje da organiziraju jo i tri stotine i osam drugih kola. Uz svoj vlastiti rad u koli, Ferrer je opremio moderan tiskarski pogon, organizirao je prevodioce i raspaao stotinu i pedeset tisua primjeraka modernih znanstvenih i sociolokih djela, a da i ne govorimo o golemoj koliini racionalistikih prirunika. Takvu je majstoriju mogao izvesti samo iznimno metodian i uinkovit organizator. S druge strane, apsolutno je dokazano da antimilitaristika pobuna uope nije bila organizirana; da je i sam narod iznenadila, poput mnogih revolucionarnih valova u prolosti. Graani Barcelone su, primjerice, drali grad pod nadzorom etiri dana, i, prema izjavama turista, nikad u gradu nije vladao vei red i mir. Naravno, ljudi su bili tako slabo pripremljeni pa kad je kucnuo as, nisu znali to napraviti. U tome su bili poput Pariana tijekom Komune 1871. I oni su bili nepripremljeni. Premda su gladovali, titili su skladita do vrha puna 7

zaliha. Postavili su straare da nadgledaju Francusku banku, u kojoj su buruji drali ukradeni novac. Radnici Barcelone isto su tako nadgledali plijen svojih gospodara. Kako je dirljiva glupost slabijega; kako strano tragina! A opet, nisu li mu lanci tako duboko zabijeni u meso da ih ne bi, ak i kad bi mogao, pokidao? Strahopotovanje prema vlasti, zakonu, privatnome vlasnitvu, stostruko se usjeklo u njegovu duu kako e ga nepripremljen, neoekivano prekinuti? Moe li se na as pretpostaviti da bi se ovjek poput Ferrera udruio s takvim spontanim, neorganiziranim pokuajem? Ne bi li znao da e takav pokuaj zavriti porazom, kobnim porazom naroda? Nije li vjerojatnije da bi, da je sudjelovao u njemu, on, iskusni poduzetnik, do kraja organizirao taj pokuaj? Ako nam i manjkaju svi drugi dokazi, taj jedan imbenik bio bi dovoljan da oslobodi Francisca Ferrera. Ali ima i drugih jednako uvjerljivih. Na sam dan pobune, 25. srpnja, Ferrer je sazvao konferenciju svojih uitelja i lanova Lige za racionalnu naobrazbu. Trebali su razmotriti to e raditi u jesen, a posebice objavu velike knjige lisea Reclusa, L`Homme et la Terre (ovjek i zemlja) i knjige Velika francuska revolucija Petra Kropotkina. Je li uope vjerojatno, je li uope uvjerljivo da je Ferrer, budui da je znao za pobunu i u njoj sudjelovao, hladnokrvno pozvao svoje prijatelje i kolege u Barcelonu na dan kad bi znao da su njihovi ivoti ugroeni? Doista, samo bi mu zloinaki, pokvareni jezuitski um mogao pripisati tako promiljeno ubojstvo. Francisco Ferrer je sam zacrtao svoje ivotno djelo; mogao je sve izgubiti i nita ne dobiti, osim propasti i nesree, da je potpomogao pobunu. Ne radi se o tome da je sumnjao u pravinost ljudske srdbe; ali njegovo djelo, njegova nada, sama njegova narav teili su drugome cilju. Uzalud su mahniti napori katolike crkve, njezine lai, krivotvorine, objede. Optuila ju je probuena ljudska savjest da je ponovila jo jedanput prljave zloine iz prolosti. Francisco Ferrer je optuen jer je poduavao djecu idejama to lede krv da mrze boga, primjerice. Strano! Francisco Ferrer nije vjerovao u postojanje boga. Zato bi uio djecu da mrze neto to ne postoji? Nije li vjerojatnije da je djecu izveo van, pokazao im ljepotu zalaska sunca, sjaj zvjezdanoga neba, udo planina i mora to u ljudi budi strah, da im je objasnio svojim jednostavnim, izravnim nainom zakon rasta, razvoja i meupovezanosti svega u ivotu? Uinivi to postigao je da zauvijek bude nemogue otrovnom sjemenu katolike crkve da pusti korijen u djetetovu umu. Izjavljuju da je Ferrer pripremao djecu da unite bogate. Prie starih usidjelica o duhovima. Nije li vjerojatnije da ih je pripremao da priteknu u pomo siromanima? Da ih je poduavao da je ponienje, degradacija, uas siromatva, zloin a ne vrlina; da ih je poduavao dostojanstvu i vanosti svih stvaralakih napora, koji jedini odravaju ivot i grade karakter. Nije li najbolji i najdjelotvorniji nain iznijeti na svjetlo dana apsolutnu beskorisnost i nepravdu parazitstva? Na kraju ali ne manje vano, Ferrer je osuen da je potkopao vojsku irei antimilitaristike ideje. Doista? Bit e da je, poput Tolstoja, vjerovao da je rat legalizirani pokolj, da ovjekovjeuje mrnju i bahatost, da izjeda srce nacija i pretvara ih u pobjenjele manijake. Kakogod, evo to sam Ferrer kae o svojim idejama o modernoj naobrazbi: Volio bih da moji itaoci obrate pozornost na ovu zamisao: sve vrijednosti izobrazbe poivaju na potovanju tjelesne, intelektualne i moralne volje djeteta. Ba kao i u znanosti, nema dokaza bez injenica, tako nema stvarne naobrazbe osim one koja je liena svakog dogmatizma, koja samom djetetu preputa da odredi smjer svojih napora, i koja se ograniava na to da podupire njegov napor. Nema niega lakeg nego promijeniti tu svrhu, i nita teeg nego je potovati. Izobrazba je uvijek nametanje, 8

nasilje, ogranienje; pravi pedagog je onaj koji ponajbolje titi dijete od (uiteljevih) vlastitih ideja, svojih osobitih muica, onaj koji najbolje zna s djejom energijom. Uvjereni smo da e naobrazba u budunosti biti posve spontana; naravno, mi to jo ne moemo ostvariti, ali razvoj metoda prema irem razumijevanju ivotnih pojava te injenica da svaki korak prema savrenosti znai nadilazak ogranienja sve to daje naslutiti da imamo pravo kad se nadamo da e se dijete spasiti znanou. Ne bojmo se rei kako elimo da ljudi budu sposobni razvijati se bez prestanka, neprekidno sposobni unitavati i obnavljati svoj okoli, i obnavljati sebe; ljudi, ija e intelektualna neovisnost biti njihova najsnanija sila, koji se nee ni za to vezati, uvijek spremni prihvatiti ono to je najbolje, sretni zbog pobjede novih ideja, i koji tee voditi mnogostruke ivote u jednom ivotu. Drutvo se boji takvih ljudi; zbog toga se ne smijemo nadati da e ono ikad poeljeti naobrazbu koja e nam podariti takve ljude. Slijedit emo rad znanstvenika koji poduavaju dijete s najveom panjom i s navjeom udnjom emo tragati za sredstvima primjene njihova iskustva u izobrazbi koju elimo izgraditi, kako bismo to potpunije oslobodili pojedinca. Ali kako moemo ostvariti na cilj? Neemo li to uiniti tako da se izravno ukljuimo u potporu osnivanju novih kola, kojima e vladati to je vie mogue duh slobode, za koji predosjeamo da e prevladavati cijelom naobrazbom u budunosti? Pokus je obavljen, i on je, za sada, ve pokazao odline rezultate. Moemo unititi sve to u dananjim kolama odgovara na organizaciju prisile, umjetni okoli kojim se djeca odvajaju od prirode i ivota, inelektualnu i moralnu stegu koja im namee gotove ideje, vjerovanja koja kvare i ponitavaju prirodne sklonosti. Bez straha da emo zavarati sebe, moemo vratiti dijete u okoli koji ga privlai, prirodni okoli u kojemu e biti u dodiru sa svime to voli, i u kojemu e ivotni dojmovi zamijeniti trebersko uenje iz knjiga. Ako i ne uinimo vie od toga, ve emo uvelike pripremiti osloboenje djeteta. U takvim bismo uvjetima ve mogli slobodno i plodno primijeniti znanstvene injenice. Vrlo dobro znam da tako neemo moi ostvariti sve svoje nade, da emo esto biti prisiljeni, zbog manjka znanja, primijeniti neeljene metode; ali uvjerenost e nas podrati u naim naporima naime, da ak i ako ne ostvarimo svoj cilj potpuno, trebamo uiniti vie i bolje u naem jo nesavrenom radu nego to to uspijevaju dananje kole. Volim slobodnu spontanost djeteta koje nita ne zna, vie od svjetskoga znanja i intelektualne deformiranosti djeteta koje je podvrgnuto naoj dananjoj naobrazbi. 5 Da je Ferrer doista organizirao pobune, da se borio na barikadama, da je bacio stotinu bombi, ne bi toliko bio opasan za katoliku crkvu i despotizam, kao svojim protivljenjem stegi i prisili. Stega i prisila nisu li one pozadina svih zala na svijetu? Ropstvo, pokoravanje, siromatvo, sva bijeda, sve drutvene nepravde proistiu iz stege i prisile. Uistinu, Ferrer je bio opasan. Zbog toga je morao umrijeti, 13. listopada 1909., u jarku Montjuicha. A ipak, tko se usudi rei da je umro uzalud? Imajui u vidu buran porast opeg ogorenja: Italija imenuje ulice po Franciscu Ferreru, Belgija mu podie spomenik; Francuska poziva svoje slavne ljude da nastave slijediti trag muenika; Engleska prva tiska njegovu biograju;
5

Mother Earth, prosinac 1909.

sve se zemlje ujedinjuju u elji da ovjekovjee veliko djelo Francisca Ferrera; ak se i u Americi, koja je uvijek troma kad je o naprednim idejama rije, raa Drutvo Francisco Ferrer, s ciljem da tiska sabrana Ferrerova djela i organizira Moderne kole diljem zemlje s obzirom na taj meunarodni revolucionarni val, tko moe rei da je Ferrer umro uzalud? Ta smrt na Montjuichu kako je udesna, kako dramatina bila, kako je uskomeala ljudsku duu. Ponosan i uspravan, svim svojim biem okrenut prema svjetlu, Francisco Ferrer nije trebao da mu laljivi sveenici daju hrabrost, niti je kudio udovite da ga je ostavilo na cjedilu. Svijest da njegovi egzekutori predstavljaju doba koje umire, a da je on predstavnik ive istine, odrala ga je u posljednjim junakim trenucima. Doba koje umire i iva istina, ivi pokapa mrtvoga.

10

Anarhistika biblioteka Anti-Copyright

31. 05. 2012.

Emma Goldman Francisco Ferrer i Moderna kola 1917. Prevela Biljana Romi. Preuzeto iz Emma Goldman, Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001. Francisco Ferrer and the Modern School, Emma Goldman, Anarchism and Other Essays, Mother Earth 1917 (1910). http://anarhisticka-biblioteka.net