KOJE RIJEI SE TONO RIJEI MORAJU BROJATI U ESEJU?

Esej treba imati 400-600 rijei. U ukupan broj rijei ubrajaju se i rijei iz naslova (npr. Fjodor
Mihajlovi Dostojevski - 'Zloin i kazna' je ve 6 rijei). Donja doputena granica je 10 posto
manje od minimalnog broja rijei, dakle 360 (iako nije preporuljivo igrati se s brojevima i
'natezati' rijei do 360). Eseji koji imaju ispod 360 rijei ne boduju se.
Gornja granica nije tono odreena, iako bi se, donekle, takoer mogla shvatiti kao 10 posto vie
od maksimalnog broja rijei, dakle 660, eventualno 700. Ne gube se (svi) bodovi ako se napie
ak i preko 700 rijei, no preporuljivo je ostati u tom nekom razumnom opsegu.
KAKO TONO ESEJ MORA GRAFIKI IZGLEDATI I KOJI SU DIJELOVI ESEJA?
Esej se dijeli na 3 ulomka (uvod, razradu i zakljuak), za razliku od eseja iz engleskog kojem se
razrada dodatno fiziki dijeli na + i strane.
Kod eseja na hrvatskom, razrada je jedinstvena cjelina unutar koje se sve jedinstveno razrauje,
usporeuje, suprotstavlja...
Prijedlog je da uvod ima do 80-ak, razrada do 450-ak i zakljuak do 80-ak rijei - ukupno oko
600-tinjak rijei. Uvod i zakljuak bi, barem priblino, trebali biti jednake duljine i, pojedinano,
dosta manji od velike razrade.
Esej se fiziki dijeli na tri odlomka na nain da se:
1.poetni redak uvue i ne preskae red izmeu dva odlomka
2.poetni redak ne uvue, ali se preskoi red izmeu dvaju odlomka Uglavnom, bitno je da se
jasno vide odijeljeni odlomci na bilo koji nain. ak i ako se uvue redak s istovremenim
preskoenim redom izmeu dvaju odlomaka, to ne bi smjelo predstavljati problem zbog kojeg bi
se oduzeo/oduzeli bod/bodovi.
Uvod:
u uvodu se, openito, pie o trima stvarima: piscu, knjievnopovijesnom razdoblju i djelu.
Ovo su svi elementi prema kojima se pie o gore navedenim stvarima:
1.puno ime i prezime pisca
2.udarna i poznata djela
3.glavna crtica iz ivota (npr. traume iz djetinjstva, odlazak u vojsku, neku prekretnicu koja je
utjecala na njegov daljnji razvoj i stvaralatvo)
4.poloaj, vrijednost, utjecaj, uzori i poveznice u nacionalnoj i svjetskoj knjievnosti

5.glavni motivi, poante, ideje (npr. socijalizam, utopija, liberalistika nastrojenost...),

6.stilska izraajna sredstva, stvaralake posebnosti
7.po emu je pisac autohton i jedinstven
8.njegovi postupci u razradi fabule, njenoj dinamici, karakterizaciji i opisima
9.kojem knjievnopovijesom razdoblju pripada (npr. modernizam)
10.stilske posebnosti dotinog razdoblja
11.njegov povijesni smjetaj (stoljee, godine (od-do))
12.doticaj s drutvom (reakcije, komentari, kritike na razdoblje i djelo)
13.vrsta djela...
Razrada:
Razrauje se opirnim odgovaranjem na smjernice (dobro je ne raditi nagla skakanja sa
smjernice na smjernicu ime se dobije dojam rascjepkanosti, zgodno je ubaciti poneku
povezniku reenicu koja spaja teme dviju smjernica i ini esej tenijim za itanje).
Banalni primjer:
1. smjernica: Kakvo je duevno stanje glavnog lika?
2. smjernica: Kakvo je fiziko stanje glavnog lika?
Odgovor: Glavni lik je rastrojen, neuraunjiv... Isto tako, situacija nije drugaija ni s njegovim
fizikim stanjem koje je takvo i takvo... Umjesto: Glavni lik je rastrojen, neuraunjiv. Njegovo
fiziko stanje je takvo i takvo... Oba odgovora su u redu, no u prvom odgovoru podebljana slova
slue kao neki most izmeu dviju smjernica, kao uvod ('zalet') za drugu smjernicu. Time se esej
na neki nain stilski oblikuje da bude teniji, dok drugi odgovor moe biti tur i monoton. Primjer
nije kvalitetan, ali slui za poantu, ideju.
Zakljuak:
Zakljuak je, zapravo, sinteza svega dosad reenog uz potvrdu, komentar ili neku vrstu
generaliziranja o vanosti djela, glavnog lika, poante pisca i ideje djela uz nezaobilaznu dozu
osobnog osvrta, komentara, stava, odnosa premu svemu dosad reenom (ipak, nije potrebno
pisati neka upozorenja, opaske i krilatice (u stilu: Pisac poruuje budite dobri!) jer nije ni mjesto
za to, ve treba dati jedno kritiko, knjievno miljenje bilo o djelu, liku i piscu, bilo o poanti i ideji).

KOLIKO E SMJERNICE POMOI PRI PISANJU ESEJA?

Dani su odlomci/odlomak iz tekstova/teksta na temelju kojih su, ispod njih/njega, obavezno
napisane smjernice (njih 10-ak).
Te smjernice uvelike pomau u pisanju budui da podsjeaju na bitne stvari (uglavnom se ne tiu
fabule i prepriavanja radnje, ve vanosti i simbolike djela, karakterizacije i stanja likova i slinih
elemenata, iako se trebaju naglasiti glavne prekretnice radnje u djelu, npr. kod 'Zloina i kazne'
sami in ubojstva...) koje se, u eseju, obavezno moraju spomenuti i razraditi te je, u konanici,
jedini zadatak odgovoriti na njih.
Oni elementi, koji ne piu u smjernicama, u biti nisu potrebni, ali svakako nije naodmet da se
napiu ako se ima prostora i vremena (npr. ubaciti nekog sporednog lika kojeg 'nitko ne zna' u
kontekstu neega, sjetiti se 'sone' knjievne kritike koju je netko napisao o dotinom djelu, ili pak
neki sporedni dogaaj u djelu, neku alegoriju, metaforu, stilsko sredstvo (psihologizacija, tehnika
solilokvija i slino), no, naravno, bez velikog okolianja, isto radi 'umjetnikog' dojma koji, uz
hladnu injenicu to se esej shvaa kao shema i zadatak, igra nezanemarivu ulogu). Dakle, bitno
je jasno i detaljno razraditi zadane smjernice.
Redoslijed smjernica nije bitan, ve je vano da se niti jedna ne izostavi. Dodue, nije naodmet ii
po redu jer je, oito, ispitiva pretpostavio neki tok svijesti samim poretkom tih zadanih smjernica
(samo je stilski bitno ne skakati nepovezano s teme na temu).
KAKO KORISTITI TUICE I INTERPUNKCIJSKE ZNAKOVE?

Pripazi na preveliko koritenje tuica (npr. 'kontemplacija' umjesto 'miljenje', 'implementacija'

umjesto 'ucijepljenje', 'rezime' umjesto saetak i slino). Takve se rijei mogu ubaciti na 2-3
mjesta isto radi dokaza irine vokabulara, ali poanta toga je gotovo pa zanemariva. Koristi iste,
izvorne hrvatske rijei (naravno, ne treba pisati 'zrakomlat' umjesto 'helikopter' ili 'dalekovidnica'
umjesto 'televizija'...).
Pripazi na interpunkciju (pogotovo zareze kod umetnutih reenica).
Crtica '-' ide prije dijela reenice ili rijei koja se eli posebno naglasiti.
Toka zarez ';' ide na mjesto gdje se, na neki nain, dvije reenice spajaju u jednu s odreenom
'stankom'. Ako se doslovno navodi (izvorno pie) strana rije, npr. facebook, trash i sline rijei,
one se obavezno stavljaju u gornje jednostruke navodnike ('facebook', 'trash').
Dodue, takve rijei je preporuljivo pisati doslovno po naem izgovoru, dakle fejsbuk, tre i to
bez ikakvih navodnika. Ako se, primjerice, navode nazivi knjiga i djela, takve se rijei stavljaju u
dva gornja dvostruka navodnika (npr. ''Gospoda Glembajevi'').

esto koristi poveznike rijei (kako bilo, tovie, nadalje, osim toga, uz to, uostalom, naprotiv...).
Dobro je njima zapoinjati reenice.
KAKO PRAVILNO CITIRATI U ESEJU?
Esej treba sadravati dosta citata (primjerice 6-7). Citirati se mogu itave reenice ili njeni
dijelovi:
1.ako se citira cijela reenica, ona se stavlja u zagrade, poinje se s donjim dvostrukim
navodnicima, prva rije se pie velikim slovom, slijedi reenica s konanom interpunkcijom
(tokom, usklinikom, upitnikom) pa gornji dvostruki navodnici i zatvaranje zagrade, ako reenica
zavrava citatom, ak i iza te zagrade je potrebno staviti konanu interpunkciju (toku, usklinik,
upitnik) npr. Tu se vidi njena osobnost (,,Svakog dana, etala je parkom i smijeila se.'').
2.ako se citira dio reenice, sve je isto osim to se prva rije ne pie velikim slovom te ispred nje
idu tri tokice, kao i iza zadnje rijei umjesto konane interpunkcije (toke, usklinika, upitnika)
npr. Vidi se da je bila aktivna (,,...etala je parkom...'').

KOJI SU TIPOVI ESEJA I TO U KOJEM PISATI?

Postoje 3 tipa eseja.

Bilo koji od njih moe doi na maturi:
1.Interpretativni tip eseja u kojem se obrauje samo jedno zadano djelo, tema, ulomak, postoje
zadane smjernice i one se razrauju
2.Raspravljaki tip eseja u kojem se problematizira zadano djelo, tema, ulomak na nain slian
eseju iz engleskog na maturi, navode se pozitivne i dobre strane, tj. sve dobre i loe osobine
zadanog, kao da unutar eseja postoje dvije sukobljene strane, a svaka dokazuje neto svoje u
vidu dijaloga koji se oblikuje
3.Komparativni tip eseja u kojem su zadana dva djela, ulomka ili teksta, a zadane smjernice
odnose se i na jednog i na drugog, kad se napie smjernica za jedno djelo, ista smjernica treba
se razraditi i za drugo djelo s tim da se ubaci neka zajednika poveznica izmeu ta dva djela (ili
npr. glavna lika) u sklopu dotine smjernice, npr. kad prijatelj pita: ,,Kako si?'' (smjernica), ovaj
drugi odgovori mu (razradi svoju smjernicu), a onda taj drugi pita prvog isto pitanje (smjernicu) pa
prvi odgovori (razradi svoju smjernicu), dakle, u tom stilu. Npr. Kakav je Mersault, a kakav
Raskoljnikov? Mersault je psihiki rastrojen..., a situacija nije drugaija ni kod Raskoljnikova koji
je...
Dakle jedinstvena smjernica mora se odnositi i na ulomak s Mersaultom ('Stranac') i na
Raskoljnikova ('Zloin i kazna'), a ne da se, primjerice, pie samo o jednom.

KOJI ESEJ BIRATI I KAKO SE BODUJU ESEJI?

Jedne je godine na maturi postojala mogunost biranja izmeu dva priloena ulomka. Jedan bi se
izabrao i o njemu bi se pisao interpretativni esej, no druge su godine bila priloena dva ulomka i
trebalo je pisati komparativni esej (uzeti oba ulomka u obzir) pa obrati pozornost na to i dobro
proitaj zadatak i provjeri da li u smjernicama pie 'usporedi'.
Esej nosi 50% bodova (80/160 bodova) na maturi. Esej, u biti, nosi 40 bodova, a dobiveni rezultat
mnoi se s 2 kako bi se dobio broj od 80 bodova (kako bi esej nosio 50%). Dakle, ako je
postignuto 35/40 bodova, to je zapravo 70/80 bodova.