 Makedonski jezik službeni je standardni jezik u Republici

Makedoniji, koja se mirno izdvojila iz tzv. Druge Jugoslavije

i od 1991. godine samostalna je država koja se nalazi u
unutrašnjosti južnoga Balkanskog poluotoka između
Srbije, Bugarske, Grčke i Albanije.
 Glavni grad i kulturno središte Skopje, a turističko i
kulturnopovijesno središte je istočna obala Ohridskoga
jezera sa starim gradom Ohridom.
 Makedonskim kao materinjim govori oko 1,3 milijuna
stanovnika.
 Makedonski zajedno sa srodnim bugarskim jezikom
pripada istočnoj skupini južnoslavenskih jezika i s njime te
s rumunjskim i albanskim čini tzv. Balkanski jezični
savez.
 Makedonsko pismo jest ćirilica, koja se oslanja na
srpsku ćirilicu i sastoji se od 31 grafema i to 5
samoglasnika i 26 suglasnika.

 Sljedeća tablica prikazuje ćirilične grafeme u njihovu

uobičajenom redoslijedu.
 Pravopisna pravila su uređena Pravopisom, najprije
1945., potom 1950. autora Koneskog i Toševa.
 Pravopis je u biti fonetski tako da se u stvarnom
izgovoru primjenjuje pravilo “jedno slovo odgovara
jednom glasu”, to vrijedi i za jednačenje po zvučnosti.
 Na kraju riječi i ispred m-člana obezvučenje se
grafijski ne označuje (Ohrit).
 Za razlikovanje homografskih riječi makedonski
slovopis upotrebljava gravis.
 Makedonsko s odgovara staromu ćiriličnom znaku s i
ne treba ga dakle zamjenjivati latiničnim s.
 Epentetsko “l” se izgubilo, često i h, ali umjesto toga h
često dolazi v, odnosno f> rekof “rekoh”.
 Također je tipična makedonska promjena, među
ostalim (s, z, š, ž, č, j) ispred demunitivnoga nastavka –
če i –ca u >v npr.> listić- lis-če< list-če.
 Fleksijska morfologija makedonskoga jezika na području
imenskih riječi pokazuje gubitak deklinacijskih nastavaka,
dok se glagolski sustav dalje razvio.

IMENICE
 U makedonskom jeziku ne pokazuju nikakvo razlikovanje
padeža, ali je izraženo razlikovanje roda ( imenice m.r.
uglavnom završavaju na suglasnik> krevet, grad), ženskog
roda na –a> rad, ili na suglasnik >radost, srednjega na –o>
selo ili e> pile
 I razlikovanje broja jd. i mn.
 BROJEVI
 Iza brojeva, osim jedan u imenica m.r. obično stoji tzv.
brojevni plural na –a (stari dual), dakle “dva dinara”.
 U svezi broj + pridjev+ imenica najčešće stoji obični
plural, “4 stara izvora”.
 Postponirani član omogućuje razlikovanje
neodređenih (bez člana) i određenih imenica npr.
“neki, jedan čovjek”, “taj čovjek”, “jezera”, “ta jezera”.
 PRIDJEVI
 Makedonski pridjevi kao i imenice pred kojima obično
stoje, razlikuju samo kategoriju roda i broja i u tim se
kategorijama ravnaju prema imenicama, nastavci su “tvrdi”.
 Komparativ i superlativ u makedonskom jeziku pridjevi kao
i prilozi tvore analitički, prefiksima –no i –naj npr. > velik
(uom), veći (uom), najveći.
 Zanimljivo je to što se ti komparativni i superlativni prefiksi
u razgovornome makedonskom jeziku mogu naći i kod
imenica i kod glagola> On je bolji (doslovce: više) majstor
nego ja, Pokazao se najboljim majstorom; kod glagola: ne
vrijedi, manje vrijedi, vrijedi najmanje.
 Oblici pridjeva s. roda u jd. Kao i m. roda u jd. ako
završavaju na –i upotrebljavaju se kao prilozi> novo, ruski.
 ČLAN
 U makedonskom jeziku postoje tri različita određena
člana, koji se dodaju prvoj imenskoj riječi, odnosno
posvojnoj zamjenici: -om, za neutralnu uporabu u
smislu > taj, ali i za označavanje predmeta i osoba u
blizini govornika.
 ZAMJENICE
 Makedonska osobna zamjenica za 3. osobu obično ima
u N oblik> moj, maa, moa, mue, ona čuva razlikovanje
padeža i kao posebnost ima u D i A udvojenost
“punog” i “kratkog” oblika.
 Upitne su zamjenice: koj> tko, umo> što; odnosne:
kujumo, umo, ostale zamjenice cekoj> svaki, ceumo>
svašta, hukoj> nitko, hekoj> netko, humo> nešto.
 GLAGOLI
 Makedonski je glagolski sustav raznolik i složen, pozna
kategorije osoba (lica), broja, roda, vremena, načina,
glagolskoga roda (dijateze) i vida (aspekta).
 Kao u ostalim slavenskim jezicima, razlikuju se 1., 2. i
3. osoba, i to u jednini i množini (dvojina više ne
postoji).
 Svršenim i nesvršenim vidom jednoga glagola razlikuje
se obilježena radnja (potpuna) od neobilježene
(nepotpune), npr. svrš.> kupi< “kupiti”- sa završetkom
te radnje i nesvrš.> kupova< “kupovati”- bez podatka o
završetku.
 JEDNOSTAVNA VREMENA
 Prezent- za izricanje sadašnjosti
 Aorist- makedonski određena, završena prošlost za
izricanje prošle radnje, završene ili pak prekinute.
 Imperfekt- određena, nezavršena prošlost za izricanje
neprekinute radnje u prošlosti.
 Vidski su oblici uglavnom podijeljeni tako da se od
svršenoga glagola tvori aorist, a ne od nesvršenoga
imperfekt; svršeni se prezent u makedonskom
upotrebljava samo u zavisnim rečenicama s veznicima
da i ako.
 PREZENT
 U prezentu makedonskim glagola za 1. osobu jd.
upućen je nastavak –aM, a za 3. osobu mn. –am, oblik
3. os. jd. Upotrebljava se umjesto izgubljenog infinitiva
kao osnovni oblik.
 Prema završetku osnove 2./3. osobe jd. i 1./2. os. mn.
Mogu se razlikovati 3 razreda: -a- -i- i –e- razred.
 SLOŽENA VREMENA
 Od složenih vremena futur 1. i futur prošlosti tvore se
pomoću nepromjenjive čestice ke + oblik prezenta odnosno
imperfekta, npr. napisat ću.
 Od ostalih složenih oblika postoje l-oblici. Prezent od e
“biti” +svrš. oblik l čini perfekt 1., a e+ nesvrš. L-oblik tvori
pluskavamperfekt 2.
 U makedonskom se jeziku također l-oblik upotrebljava i u
posebnu značenju kada se izjava ne temelji na
neposrednom svjedočenju, nego na čuvenju tj. kazivanju
drugih (narativ), to neizravno komuniciranje znači
modalnu ulogu l-oblika > Moja je majka rekla da ćete vi
putovati automobilom; Kupili ste auto, priča se, a nama
ništa niste rekli.
 IMPERATIV
 U makedonskom jeziku ima oblike samo za 2. osobu,
npr. nuj! Nujme! > e-razred; Pij! Pijme! > e-razred;
hodi! Hodite! > suglasnički razred; Zovi! Zovite! > a-
razred.
 1. i 3. osoba se izriče opisno pomoću da+ neka +
prezent > Pijmo!
 Makedonski pozna samo jedan oblik priložnoga paticipa
(gerunda) koji je nastao od staroga nesvršenog participa
prezenta aktivnog i sada je nepromjenjiv, i to u oblicima na
–jku, taj gerund se odnosi na subjekt glavne rečenice
kojemu pripisuje istodobnu radnju.
 Drugih priložnih participa u makedonskom jeziku nema.
 Osim spomenutog participa u makedonskom jeziku postoji
particip perfekta pasivnog na –t ili –n.
 Pritom –t dolazi na osnove koje završavaju na –n ili –nj>
minuo, prošao, prema ranjen, prema >rani, pri čemu se
prethodni samoglasnik ravna prema aoristu; svi ostali
glagoli tvore taj particip nastavkom –n npr. > nošen,
napisan, kupovan.
 Od tih oblika participa perfekta pasivnoga (PPP) tvori se
glagolska imenica sa sufiksom –nje > kupovanje, nošenje, a
od svrš. glagola na –nie s apstraktnim značenjem > rješenje.
 PASIV
 Se u makedonskom izriče povratnim glagolom sa ce
“se”> “Prodaje se poslovni prostor”, ili pomoću e+ PPP>
“Zašto je kuća bila kupljena?”.
 DERIVACIJSKA MORFOLOGIJA
 Kao i u drugim slavenskim jezicima i u makedonskom
je najraširenije izvođenje pomoću sufiksa.
 Kod imenica se primjenjuju sufiksi > -ap, -huk, za
tvorbu ,muških odnosno ženskih (-ka)
 O SINTAKSI
 Zbog gubitka padeža sintaksa makedonskoga jezika ima
stroža pravila o redu riječi negoli ostali slavenski jezici.
 U jednostavnim rečenicama prevladava redoslijed: subjekt-
predikat- objekt, jer se u pravilu samo tako može postići
jednoznačnost> Djevojčica promatra čovjeka.
 Ta se jednostavna slika komplicira zbog udvajanja objekta,
određeni objekt u A> vidim (ga)
 Povratna zamjenica “ce” uvijek stoji pred svojim glagolom.
 Kao analitički nadomjestak za padeže u makedonskom
služe prijedlozi: G i D su jednaki i izriču se- u tom slučaju
značenjski ispražnjenim prijedlogom- na.
 Zbog nedostatka sintetičke deklinacije ne može se izricati
razlika između radnje i smjera kretanja (gdje i kamo).
 O LEKSIKU
 Pored njegovog slavenskog nasljeđa, postoje i turski,
ali i srpski utjecaji, njemački, kao i grčki, albanski, uz
koje dolaze internacionalizmi posebno u posljednjih
par desetljeća, prije svega radi se o anglizmima.
 O DIJALEKTIMA
 Makedonski se dijalekti dijele u 2 veće skupine:
 Zapadna i istočna s rijekama Vardarom i Crnom kao
granicom.
 Glavna razlikovna obilježja su naglasak, razvitak
nosnih samoglasnika, jerova i sustava članova.
 Zapadna skupina: Veles- Prilep- Bitola- Ohrid>
osnovica suvremenog makedonskog standardnog
jezika.
 Jugoistok> ostaci nosnih samoglasnika> npr. enzik-
jezik, pent- put.
 POVIJEST MAKEDONSKOG JEZIKA
 Početak makedonskoga književnog jezika Friedman stavlja
već u 18. st., a Koneski zajedno, s Prilčevim i Miladinovim i
njihovim pokušajima uspostave regionalnih jezika, u 19. st.
 Sigurno je također da je objavljivanje knjige Krste
Misirkova “ O makedonskim problemima” u kulturnom i
jezičnopolitičkom pogledu važna, osobito zbog toga što se
Misirkov zalagao da središnji zapadni dijalekti budu
osnovicom književnog jezika.
 Ali makedonski jezik izemdu dvaju ratova, nije bio moguć
ni službeno ni praktično, njegove su dijalekte smatrali
srpskim odnosno bugarskim. Ti početci nam govore da
makedonski jezik nije stvoren slučajno, nipošto nije
stvoren ni iz čega.
 Suvremeni makedonski jezik konačno je potkraj Drugoga
svjetskog rata političkom deklaracijom 2.8.1944. proglašen
nacionalnim jezikom Makedonaca i u jugoslavenskoj
Republici Makedoniji.
 Makedonski se standardni jezik sada već više od pola
stoljeća probio kao obvezatan jezik u svim područjima
javnoga života u Makedoniji i odavno je strukovno i
znanstveno u javnosti priznat.
 Političke promjene od početka 90-ih godina trebale bi
kao sociolingvističku posljedicu uzrokovati daljnju
funkcionalnu stabilizaciju makedonskoga jezika, koji
mora i može služiti i u onim područjima što ih je prije
pridržavao srpskohrvatski jezik.