nP

novi PLAMEN
Godina IV. broj 13 www.noviplamen.org cijena 15 kn
Antun
Vuji:
Fragmenti
socijaldemokracije
u Hrvatskoj
Guste
Santini:
Politika
koja je
dovela do krize ne moe
nas iz nje izvesti
don Ivan
Grubii:
Marxova metoda
bila je blia
istini od crkveno
-religijske
asopis demokratske ljevice za politika, drutvena i kulturna pitanja
np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 3
Napokon Muzej
suvremene
umjetnosti
zagrebaki meandar
na obali Save
Zvjezdana Fio
Stablo,
zemlja i zrak
u februaru,
ulje, akrilik/
platno, 1982.
Kamilo Ruika
Autoportret
pastel/
papir, 1923.
Ante Kuduz
Kadar 67,
tu, olovka/
papir, 1967.
Oton Gliha, Gromae 10-72, ulje/platno, 1972.
np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 4
1
Novi Plamen
asopis za politika,
drutvena i kulturna
pitanja
Izdava:
Demokratska misao d.o.o.
Pavla Hatza 14,
10 000 Zagreb
www.noviplamen.org
redakcija@noviplamen.org
asopis izlazi kvartalno
Glavni urednici:
Filip Erceg
Mladen Jakopovi
Goran Markovi
Redakcija:
Goran ubrilo, Filip Erceg,
Mladen Jakopovi, Goran
Markovi, Jasna Tkalec,
Marko Veligaj
Urednik znanstvene
sekcije:
Neven Jakopovi
Grafiki urednik:
Nenad Pejukovi
Grafem d.o.o.
Tisak:
GMG GRAF, Sesvete
iro-raun:
2484008-1103959884
(Reiffeisen banka)
Pretplate iz inozemstva
mogu se vriti na:
SWIFT RZBHH2X
IBAN: HR25
2484008 - 2100111688
INTERNACIONALNI
Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i
politiki pisac, najistaknutiji ivui javni
intelektualac prema anketi britanskog
asopisa Prospect, slobodarski socijalist
Ken Coates - vodei svjetski strunjak
za samoupravljanje, predsjednik Bertrand
Russell Peace Foundation, 10 godina bio
lan Evropskog parlamenta, a 5 godina
predsjednik Komisije za ljudska prava
Evropskog parlamenta
David Graeber - profesor na Yaleu,
vodei svjetski antropolog, slobodarski
socijalist
Michael Albert - vodei svjetski strunjak
za participativnu demokraciju, urednik
ZNeta
Chris Ford - britanski humanistiko
-socijalistiki filozof i sindikalni aktivist
prof. dr. Bogdan Denitch - prof. emeritus
sveuilista u New Yorku, predsjednik udruge
Tranzicija u Demokraciju i su-predsjednik
Demokratskih socijalista Amerike
John McDonnell MP - lijevo-laburistiki
lan britanskog parlamenta.
prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava
u Oxfordu
prof. dr. Catherine Samary - vodea
lanica etvrte Internacionale, suradnica
francuskog izdanja Le Monde
Diplomatique, parika profesorica ekono-
mije i vodea strunjakinja za podruje
bive Jugoslavije
prof. dr. Jean Ziegler - profesor na
parikoj Sorbonni, znameniti autor
i bivi specijalni UN-ov povjerenik
za pravo na hranu
SLOVENIJA
dr. Sonja Lokar, predsjednica Gender
Task Forcea Pakta za stabilnost, biva
lanica predsjednitva SK Slovenije
prof.dr. Rastko Monik, sociolog
i profesor sociologije kulture, lan
Foruma za levico
prof.dr. Slavoj iek, filozof i kulturni kritiar
BiH
prof. dr. Nerzuk urak, profesor na
Fakultetu politikih nauka u Sarajevu,
novinar
doc. dr. Salmedin Mesihovi, vii asistent
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
Bratislav Napotnik, predsjednik
sindikalne organizacije ROS ajavec,
Banja Luka
prof. dr. fra Marko Oroli, bivi BiH
ministar za Multireligijska i multinacionalna
pitanja
Josip Pejakovi - glumac, predsjednik
Alternativnog ministarskog vijea
prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor
ekonomije, bivi BiH ministar za vanjsku
trgovinu
prof. dr. Miodrag ivanovi - predsjednik
Stalnog meunarodnog komiteta za
humanizam i poredak, predsjednik
Evropskog pokreta BiH.
HRVATSKA
prof. dr. Inoslav Beker - novinar
prof. dr. Nadeda ainovi - profesorica
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pred-
sjednica Hrvatskog PEN kluba
Kasum Cana - predsjednik Foruma Roma
Hrvatske i lan Internacionalnog Roma
parlamenta u Beu
prof. dr. Maja Hribar - Oegovi
- teatrolog
dr. Ivan Jakopovi, politolog
dr. sc. Hrvoje Juri, asistent na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu
prof. dr. Svetozar Livada, sociolog
Dorino Manzin, novinar
prof. dr. Predrag Matvejevi - pisac,
profesor na rimskoj Sapienzi i parikoj
Sorbonni
prof. dr. Milorad Pupovac - lingvist,
saborski zastupnik
Boo Rude - direktor izdavake kue
Prometej
dr. Guste Santini - financijski strunjak,
poslovni konzultant i urednik znanstvenog
asopisa Ekonomija/Economics
Slobodan najder, pisac i kazalini redatelj
prof. dr. Slobodan Uzelac
- potpredsjednik Vlade RH
mr. sc. Velimir Viskovi, predsjednik
Drutva hrvatskih pisaca, leksikograf,
urednik Knjievne republike i Sarajevskih
biljenica
dr. sc. Antun Vuji, filozof i leksikograf,
saborski zastupnik SDP-a, bivi ministar
kulture RH
SRBIJA
doc. dr. Vladimir Markovi - politiki pisac
i predava na Fakultetu politikih nauka u
Beograd
Ratibor Trivunac - aktivist i politiki pisac
Ibrahim Huduti Rustemovi - ekonomist,
predsjednik Muslimanskog kulturnog
centra u Subotici
Duan Vukadinovi - politiki pisac
prof. dr. Todor Kulji, profesor Filozofskog
fakulteta u Beogradu
Biljana Kovaevi-Vuo, odvjetnica
i predsjednica Komiteta pravnika za
ljudska prava
Duan Gojkov, beogradski pisac, reiser,
te urednik Balkanskog knjievnog glasnika
Miroslav Samardi, politolog iz Zrenjanina
CRNA GORA
doc. dr. Filip Kovaevi - profesor
politike psihologije i psihoanalize na
Univerzitetu Crne Gore u Podgorici
SAVJET NOVOG PLAMENA IMPRESSUM
np 13 14/01/2010 18:53 Page 1
S A D R A J
MEMENTO: Sjeanje na pregaene
HRVATSKA RAPSODIJA: Ivo Josipovi - novi hrvatski predsjednik
Antun Vuji, Fragmenti socijaldemokracije u Hrvatskoj
OBLJETNICE: Goran Markovi, Kraj jedne epohe ili jed(i)ne alternative
GM Tomas, Gdje smo pogrijeili?
BOSANSKI LONAC: Goran Markovi, Butmirski (ne)sporazum.
Sead Kapetanovi, Forum otpora u Sarajevu i Ljubljani
GORSKI VIJENAC: Filip Kovaevi, Politiki nudizam crnogorskih bogova
INTERVIEW: Guste Santini, Politika koja je dovela do krize ne moe nas iz nje izvui
Ivan Grubii, Marxova metoda bila je blie istini od crkveno-religijske
LJEVICA U DOBA KRIZE: Njemaka, Portugal, Francuska
ANTIMILITARIZAM I MIROVNA POLITIKA: Sran Dvornik, 13 lanih razloga protiv NATO-a
SINDIKATI: Bruno Buli, Svaki ovjek treba teiti ka socijalizmu
Okrugli stol: Sindikati u potrazi za ofanzivnom strategijom
Petar Pavlovi, Prema vrstom radniko-studentskom savezu
Pierre Khalfa, Sukob rada i kapitala i dalje je motor drutvenog razvoja
SVIJET U 21. STOLJEU: Skandal koji je sramota svih nas Hrvatska sramota
Bill Van Auke, Odredi smrti, nestanci i tortura u Pakistanu
Tom Eley, Obamina vlada titi CIA-ine muitelje
Jo jedno irako siroe
(P)OGLEDI: Mladen Jakopovi, Progresivni patriotizam
Filip Erceg, Dijalektika kapitala (II.)
Jasna Tkalec, O istini, revoluciji i slobodi
Salmedin Mesihovi, Neoliberalizam kao poredak destrukcije
Ljubodrag Simonovi, Manifest egzistencijalnog humanizma
(S)RODNA PITANJA Sonja Lokar, Na istorijskoj raskrsnici
KNJIKI MOLJAC: Kristian Beni, Kako je Sun Tzu pobijedio Marxa
Filip Erceg, Tri Jugoslavije
HISTORIJSKI REVIZIONIZAM: Goran Markovi, etnici i antifaizam
Nikola Vukobratovi, Zloin, ideologija, historija
PROKULTURA: Marin Jurjevi, Grad i demokracija
GREEN: Jens Holm, Stoarska industrija i klima
PRAVA IVOTINJA: Pokolj mora
Razgovor s dr. Martinom Balluchom
3
4
9
14
18
24
27
28
30
41
47
50
55
58
61
64
66
67
68
70
71
72
88
91
93
101
103
106
120
126
130
132
133
134
np 13 14/01/2010 18:53 Page 2
3
P
rije 40 godina zapoelo je ameriko
bombardiranje Kambode, pri emu
je ubijeno oko 600.000 seljaka, te po-
ploan put za dolazak na vlast sumanutim
Crvenim Khmerima. Istovremeno je bjesnio
rat u Vijetnamu, ija je konana bilanca
oko 4 milijuna mrtvih. No to je samo djeli
zloinakog mozaika amerike vanjske po-
litike. Kao to je marljivo dokumentirano u
znamenitoj knjizi Killing Hope: US Military
and CIA Interventions Since World War II
Williama Bluma, ovoj su agresiji od kraja
Drugog svjetskog rata prethodile (esto i
po vie puta u istoj zemlji) indirektne i di-
rektne amerike vojne intervencije u Kini,
Grkoj, Filipinima, Koreji, Njemakoj, Iranu,
Gvatemali, Kostariki, Siriji, Indoneziji, Lao-
su, Haitiju, Aliru, Ekvadoru, Kongu, Brazi-
lu, Peruu, Dominikanskoj Republici, Urug-
vaju, Gani, Kubi, Vijetnamu i drugdje, a na-
kon bombardiranja Kambode uslijedio je
Istoni Timor, ile, Bolivija, Angola, Zair, Ja-
majka, Grenada, Surinam, Libija, Nikarag-
va, Panama, El Salvador, Haiti, Srbija, Irak,
Afganistan, Pakistan itd. Militarizam i nasil-
je su sveprisutni, ve je preko milijun ljudi
umrlo u ratu u Iraku, a prema miljenju
brojnih ekonomista bio bi dovoljan djeli
od pola trilijuna dolara koje SAD-e koristi za
vojsku svake godine kako bi se ukinula
glad, od koje prema prethodnom UN-
ovom Rapporteuru za pravo na hranu Jea-
nu Ziegleru umire oko 36 milijuna ljudi sva-
ke godine!
Rijeima slavnog (demokratsko-socijalisti-
kog) pisca Georgea Bernarda Shawa, najvei
zloin protiv naih supatnika nije ih mrziti, ne-
go biti ravnoduan prema njima: to je bit ne-
humanosti. Za urednitvo Novog Plamena ti
ljudi nisu samo brojke, pa im posveujemo
ovu pjesmu.
1. Jesu li ljudi Vijetnama
Koristili kamene svjetiljke?
2. Jesu li imali ceremonije
Koje slave otvaranje pupoljaka?
3. Jesu li bili skloni tihom smijehu?
4. Jesu li koristili kost i bjelokost
Nefrit i srebro za ukrase?
5. Jesu li imali epsku pjesmu?
6. Jesu li razlikovali govor i pjevanje?
1. Gospodine, njihova osvijetljena srca postala su kamen.
Nije poznato jesu li u vrtovima
Kamene svjetiljke rasvijetlile ugodne staze.
2. Moda su jednom, okupljeni, uivali u cvatu
Ali kada djecu ubie
I pupoljci nestadoe.
3. Gospodine, smijeh je gorak spaljenim ustima.
4. Moda, u davnim snovima. Ukras je veselje.
Sve kosti bijahu pougljene.
5. Ne zna se. Imajte na umu,
Veina su bili teaci ; njihov ivot
U rii i bambusu.
Kad su se mirni oblaci zrcalili u riitu
I bivoli sigurno kroili po terasama,
Moda su oevi priali sinovima stare prie.
Kada su bombe razmrskale zrcala
Uspjelo se jedino kriknuti.
6. Nema jo odjeka njihova govora
Koji je bio kao pjesma.
Prialo se da je njihovo pjevanje sliilo
Letu nonih leptira na mjeseini.
Tko to moe potvrditi? Sada je muk.
Sjeanje na pregaene
Denise Levertov
Kakvi su bili?
Memento
np 13 14/01/2010 18:53 Page 3
Ivo
Josipovi
NOVI
HRVATSKI
PREDSJEDNIK
np 13 14/01/2010 18:53 Page 4
5
Hrvatska rapsodija
I
vo Josipovi, ugledni
pravnik, nagraivani
kompozitor i sveuilini
profesor, trei je hrvatski
predsjednik! Rezultat je to
drugog izbornog kruga u kojem je Ivo Josipovi os-
vojio ak 20 posto vie glasova od svog protukan-
didata Milana Bandia, tonije 60,26 posto nas-
pram 39,74 posto. Takav rezultat bio je sasvim
oekivan s obzirom da je u prvom krugu Ivo Josi-
povi osvojio najvie glasova od svih kandidata, od-
nosno 18 posto vie od Milana Bandia koji je s
njim uao u drugi izborni krug. U nedjelju, 10. si-
jenja, Hrvatska je izabrala novu pravednost Ive
Josipovia, odbacivi populizam Milana Bandia.
Po zavretku prvog izbornog kruga, Ivo Josipovi je
izjavio da Hrvatska za dva tjedna bira izmeu svjet-
la i tame, zbog ega je bio osuen od nekih mo-
ralista kao bogohulnik koji sebe proglaava Svjet-
lom, dok je Milan Bandi poruio da on, za razliku
od Ive Josipovia, nije predsjedniki kandidat na
daljinski upravlja Zorana Milanovia (predsjednika
SDP-a, iz kojeg se sam iskljuio). Potom je Ivo Josi-
povi, pomalo neoprezno i ishitreno, na predizbor-
nom skupu u Rijeci izjavio da e se uskoro cijela Hr-
vatska zacrvenjeti, elei pri tom rei da e on u
drugom krugu kao kandidat SDP-a (a crvena je tra-
dicionalna boja ljevice) pobijediti i u onim dijelovi-
ma Hrvatske u kojima u prvom krugu nije dobio ve-
inu glasova, to je izborni stoer Milana Bandia
doekao kao vodu na mlin svoje nacionalistike re-
torike, plaei Hrvatice i Hrvate baukom komuniz-
ma koji ponovo, eto, krui Lijepom naom. Milan
Bandi, bivi lan SKH i SDP-a, poruivao je sad iz
sveg glasa: neemo crvenu Hrvatsku Ive Josipovi-
a, ve Hrvatsku njezinih povijesnih boja, crven-bi-
jeli-plavi; mi nismo za nove podjele na crvene i cr-
ne, ve za Hrvatsku bez podjela!
Kri i petokraka
ovjek, a ne stranka, zvuao je neuvjerljivo nje-
gov izborni slogan, kad se zna da je sve donedav-
no bio u SDP-u i da cijelu
svoju politiku karijeru du-
guje upravo - crvenima!
Dravno izborno povjeren-
stvo je 5 do 12 zabranilo i
njegov izborni spot sa isjecima Josipovievog go-
vora u Rijeci u kojem se poruuje STOP crvenoj Hr-
vatskoj, ocijenivi ga neprimjerenom manipulaci-
jom tuim rijeima izvuenim iz konteksta. Bila je
to prljava kampanja u kojoj se nisu birala sredstva
kako bi se dolo do cilja. Nema to Izborni stoer
Milana Bandia nije uinio ne bi li diskvalificirao Ivu
Josipovia. Izvuena je iz naftalina nekakva navod-
na afera s Posmrtnom pripomoi iz koje je Ivo Josi-
povi toboe izvukao 138 tisua ondanjih njema-
kih maraka preko tedionice Zlatica, u ijem je bio
Nadzornom odboru, dovodila se u pitanje njegova
imovina, govorilo se da ima osam stanova, da je
tajkun meu politiarima, optuivalo da je njegov
Zakon o zatiti autorskih prava (ZAMP) hara na
ugostitelje, zatim da je zlostavljao studentice, da
mu je otac bio zapovjednik Golog otoka, da su mu
podrku dali Milorad Dodik i Savo trbac, i sl. Na
sve te i sline optube, Josipovi je odgovarao mir-
no i dostojanstveno, da gospodin Bandi konfabu-
lira i da obmanjuje javnost, a kad je on prozvao
njega da se rastavio od ene kako bi otkupio dru-
tveni stan, iako je jedan ve bio otkupio, onda je
Bandi kao pravi obiteljski ovjek i dobar katolik
traio od Josipovia da mu se ispria, i da mu ne
ulazi u privatni ivot, jer on, eto, moe imati pravo
na privatnost, a Josipovi ne. Kad se vie nije ima-
lo ime oblatiti Josipovia, onda se prelo na klasi-
ne ideoloke diskvalifikacije, tipa: Josipovi je ne-
vjernik (naime, Josipovi se deklarirao kao agnos-
tik, to je klerikalna desnica odmah prevela u ne-
vjernika i bezbonika), a Bandi katolik koji ivi kr-
anska naela. Iznad Josipovieve glave se crtala
petokraka, a iznad Bandieve kri. To je bila jedna
prljava kampanja u kojoj je neizravno sudjelovala i
Katolika crkva. Jo prije poetka predsjednike
kampanje, Crkva je izrazila stav da bi budui hrvat-
ski predsjednik trebao biti katolik, a u izboru Josi-
Hrvati izabrali
novu pravednost
np 13 14/01/2010 18:53 Page 5
povi ili Bandi, dileme nije bilo: naravno, Bandi;
on je hercegovakog roda, nae gore list, odgojen
u katolikom duhu, prvi na hodoaima i prvi u
crkvenim redovima. Kakav Josipovi, on je sumnjiv;
potie iz komunistike obitelji, deklarirani je nevjer-
nik. Josipovi ne dolazi u obzir! U jeku drugog iz-
bornog kruga, kardinal Bozani je primio u audi-
jenciju Milana Bandia, to je bila jasna poruka bi-
raima za koga glasati, dok je biskup Bogovi u
svojoj propovjedi pozvao vjernike da glasaju za
osobu, a ne za stranku (a kako je Bandiev slogan
glasio ovjek, a ne stranka, uope nije bilo teko
pogoditi, tko je ta osoba za koju bi trebalo glasa-
ti). Ipak, Bandiu ni Crkva nije pomogla, mada je
Hrvatskoj od strane Bandia i Crkve nametnut dis-
kurs da treba birati izmeu vjernika i nevjernika,
to je bilo krajnje neprihvatljivo i opasno za jednu
sekularnu dravu koja eli u EU. Bandi je
cijelo vrijeme kampanje za drugi krug pri-
eljkivao referendum. Govorio je: ili mi ili
oni, a onda mu se doista dogodio referen-
dum, ali protiv njega.
Gradonaelnik ili dravnik
Sada, kada je sve gotovo, kada se zna tko
je novi hrvatski predsjednik, lako je biti ge-
neral poslije bitke, ali sada ipak trijezne
glave moemo rei, zato je Ivo Josipovi
uvjerljivo pobijedio, a Milan Bandi izgu-
bio? Kao prvo, Ivo Josipovi je, koliko god
to zvualo banalno, bio doista bolji, da ne
kaemo superiorniji kandidat od Milana
Bandia. Bandi moe biti i je relativno us-
pjean gradonaelnik glavnog grada, ali to ne zna-
i da moe biti i dobar predsjednik drave. Grado-
naelnika funkcija je krajnji doseg njegovih politi-
kih mogunosti: plafon kojeg on nije u stanju pro-
biti. Bandi po svom habitusu, stilu, gardu i drav-
nikom znanju, naprosto nije adekvatna osoba za
predsjednika Republike. S druge strane, njegov
protukandidat Ivo Josipovi idealna je kombinacija
politiara ope prakse kakav bi u sutini trebao bi-
ti predsjednik Republike. Njega je pak teko zamis-
liti kao gradonaelnika koji obilazi trnice i gradili-
ta, ali ga je lako zamisliti u drutvo s Obamom ili
Angelom Merkel. To su razlike koje Bandi nije mo-
gao shvatiti, jer se kao i mnogi drugi politiari pre-
cijenio, ali je zato njegove dravnike sposobnosti
najbolje ocijenilo birako tijelo. Bandi je etiri pu-
ta uvjerljivo pobjeivao na izborima za zagreba-
kog gradonaelnika. Slovio je kao nepobjedivi poli-
tiar. A onda se dogodilo da Ivo Josipovi i u pr-
vom i u drugom krugu izbora za predsjednika Re-
publike dobije u Zagrebu 20 posto vie glasova od
njega. Time su Zagrepani na neki nain kaznili
Bandia, koji je svojom kandidaturom za predsjed-
nika ustvari elio pobjei s gradonaelnike funkci-
je na Pantovak, iako je tek prije godinu dana iza-
bran ponovo za gradonaelnika. Tako se ne pona-
a ozbiljan politiar: ne moe prije godinu dana
govoriti da e biti gradonaelnik, a poslije godine
dana da eli biti predsjednik drave. Osim toga,
Bandi je politiar za kojeg se afere lijepe kao mu-
he na selotejp. Na primjer, on je politiar koji je
svojevremeno u pijanom stanju bjeao autom is-
pred policije, da bi policajac koji ga je prijavio na
njegovu intervenciju ostao bez posla. Tu su zatim
afere sa zlatni WC-ima, sa Zagrebakim Holdin-
gom, sa Zagrepankom, sa Tomom Horvatiniem
u vezi Cvjetnog trgaDodue, niti jedna od tih afe-
ra nije mu dokazana, ali to narod kae, gdje ima
vatre ima i dima. Za razliku od njega, Josipovi je
u utrku za Pantovak uao sasvim ist, bez repova,
sa moralnim i intelektualnim kapitalom, kojeg bira-
i siti korumpiranih politiara nisu mogli a da ne
nagrade. Josipovi je poruivao graanima: vidite,
moe se biti i drugaiji politiar; nisu svi politiari
isti; ja sam drugaiji od ostalih. S jedne strane on:
tih, uglaen, fin, obrazovan, politiar evropskog
profila koji kao da dolazi iz Finske, a s druge stra-
ne Bandi: sirov, jeftini populist, poluobrazovani
korumpirani politiar provincijalnog tipa. To su bi-
la dva svijeta koja su u drugom krugu podijelila Hr-
vatsku kao rijetko kada do sada. To je bio referen-
dum za ili protiv: ili pravedna, graanska i civi-
lizirana Hrvatska Ive Josipovia, ili korumpirana,
primitivna, berluskonizirana Hrvatska Milana Ban-
dia. Da je kojim sluajem pobijedio Bandi, Hrvat-
ska bi postala jedna karikaturalna banana republi-
ka; s Ivom Josipoviem, Hrvatska jo ima neke
anse. teta je samo to po sadanjem Ustavu
predsjednik Republike nema velike ovlasti kako bi
realizirao svoj program, tako da e mnogo toga
to se u kampanji obeavalo odnijeti vjetar. On je
nakon Tumana vie svjetonazorska vertikala, ne-
go stvarna mo.
Nadalje, gledano isto matematiki, Bandi nikako
nije mogao pobijediti, jer mu niti jedna relevantna
stranka nije dala podrku. Kao to je primijetio ko-
lumnist Veernjeg lista Milan Ivkoi, Bandi je ust-
vari bio niiji kandidat. Ostao je bez podrke svo-
je stranke - SDP-a, a HDZ mu, sasvim ispravno, nije
elio dati podrku. Naime, HDZ u drugom krugu ni-
je podrao niti jednog kandidata, to je bila korekt-
Hrvatska rapsodija
np 13 14/01/2010 18:53 Page 6
na odluka: nije mogao podrati kandidata svoje su-
parnike stranke, SDP-a, a nije htio riskirati ni s
kandidatom koji je do juer bio u SDP-u. HDZ-ovi
koalicioni partneri takoer nisu podrali Milana
Bandia. Je donekle HSS, ali ne sasvim otvoreno.
HSLS je podrao Josipovia, kao i SDSS i sve srpske
organizacije. Josipovia su ak podrali i hadezeo-
vi disidenti, njegovi protukandidati iz prvog kruga,
Vidoevi i Primorac. Dakako, podrala ga je i
predsjednika kandidatkinja HNS-a Vesna Pusi, za-
tim predsjedniki kandidat IDS-a Damir KajinA
tko je podrao Bandia? Podrali su ga sve sami
gubitnici, kuka i motika: Miroslav Tuman, Boris
Miki, stranka odbjeglog ratnog zloinca Branimi-
ra Glavaa, HDSSB, okrivljenik za ratne zloine u
Pakrakoj poljani Tomislav Merep, te splitski
gradonaelnik eljko Kerum, koji se javno hvali ka-
ko bi ne bi volio da mu je zet Srbin (!). Istina, Ban-
diu su podrale gotovo sve braniteljske udruge,
ali su i Josipovia podrali neki istaknuti i neokalja-
ni sudionici Domovinskog rata lijevo-liberalne pro-
venijencije. Na kraju, a to je izuzetno vano: Josi-
povia je podrao i odlazei predsjednik Stipe Me-
si! I ne samo da ga je podrao, nego je ak uao
u javnu polemiku s Milanom Bandiem, tvrdei da
taj ovjek lae kad kae da je sudjelovao u njego-
voj predsjednikoj kampanji.
Ivo Josipovi je demantirao sve one koji su sumnja-
li u njegovu pobjedu. Mnogi nisu vjerovali da on
moe pobijediti. Govorili su da je blijed, tih, bez ka-
rizme, knjiki moljac koji nema anse. No Josipovi
je pobijedio ba zato to je drugaiji od ostalih: on
nije profesionalni politiar, ve profesor, pa potom
politiar; jo nikada do sada nije povisio ton, govo-
ri smireno, sadrajno, nije bahat, ne igra prljavo. U
politiku je uao ne kako bi se u njoj obogatio, jer
je i prije bio dosta dobro situiran, ve da bi radio
na ope dobro, a to graani osjeaju. On je bio
kandidat SDP-a, saborski je zastupnik i lan SDP-a,
ali nikada nije bio posluni vojnik stranke (partijski
aparatik). Samostalan je i svoj, to je vrlo vano
za predsjednika Republika koji se mora znati izdii
iznad stranakih interesa. Jedan je od rijetkih koji
je u Saboru glasao protiv Sporazuma Kosor-Pahor,
iako je njegova stranka na kraju podrala taj Spo-
razum. Josipovi je bio lan SKH, ali nikad visoko
pozicionirani rukovodilac Partije; potom je lan
SDP-a i autor prvog esdepeovog Statuta; 1994. iz-
lazi iz SDP, nezadovoljan to Raan i Tripalo nisu
postigli suradnju; posveuje se znanstvenoj karije-
ri, u meuvremenu doktorira, osvaja neke nagrade
za svoje kompozicije, i na poziv Raana ponovo
ulazi u SDP
Svakom prema zaslugama
Predsjednik Republike ne smije biti korumpiran, a
Josipovia nitko ne dri u aci. On je ak digao
kredit kako bi mogao pokriti neke trokove svoje
kampanje, dok je Bandi i bez stranake infra-
strukture imao daleko najskuplju kampanju. Iza
Josipovia je stajala uglavnom njegova stranka
(koja se financira iz dravnog budeta), te nekoli-
ko dobronamjernih bogatijih pojedinaca, a iza
Bandia krupni kapital koji je oito bio zainteresi-
ran da jedan krak korupcijske hobotnice zavri na
Pantovaku. Josipovieve financije su bile transpa-
rentne, a Bandieve mutne ko muak. Za Bandia
se nije moglo znati sasvim pouzdano iji je ovjek,
a za Josipovia se pretpostavljalo da bi mogao bi-
ti svoj.
Ivo Josipovi je imao i malo sree: on je bio kandi-
dat SDP-a, stranke koja u ovom trenutku najbolje
kotira od svih politikih stranka. Da se danas ras-
piu parlamentarni izbori, SDP bi po svim istraiva-
njima javnog mnijenja osvojio najvie glasova.
Negdje oko 30 posto. No za Josipovia je glasalo
60 posto birakog tijela, to e rei da su za nje-
ga glasali i oni koji inae nisu glasai SDP-a. To sa-
mo znai da su ga mnogi prepoznali kao nadstra-
nakog kandidata koji moe biti predsjednik svih
graana Hrvatske. Nije proao ovjek, a ne stran-
ka, ali je proao ovjek iznad stranke. Ivi Josipo-
viu je zasigurno pomoglo i to to se Ivo Sanader
nije kandidirao za predsjednika Republike. Da se
Sanader kandidirao, tada dok se jo nije iskompro-
7
Hrvatska rapsodija
Oni su podrali Ivu Josipovia: Damir Kajin, Vesna Pusi, Darinko Kosor i Nadan Vidoevi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 7
Hrvatska rapsodija
mitirao nakon svojeg odlaska iz politike i otkriva-
nja niza afera, Josipovi bi tee pobijedio. Ovako
mu je Sanader oistio politiki prostor. No, koliko
je god Sanader neizravno pomogao Josipoviu, to-
liko je ujedno odmogao Milanu Bandiu. Svojim
pokuajem stranakog pua u zavrnici utrke za
drugi krug, i zahtjevom da se Predsjednitvo HDZ-
a odlui izmeu dva kandidata, te da jednog od
njih podri, Sanader je okirao i na neki nain
prestraio hrvatske graane. Bilo je sasvim oito
da on podrava Bandia, a Ban-
diu je u tom trenutku najmanje
trebala podrka omraenog Sa-
nadera. Nepopularnost Ive Sa-
nadera negativno se reflektirala
na stav o Milanu Bandiu. Po-
sumnjalo se da je on moda kan-
didat na daljinski upravlja Ive
Sanadera, a govorilo se i da njih
dvojicu vee afera s Hypo ban-
kom. Bilo kako bilo, Bandi je
svojom kandidaturom za pred-
sjednika Republike iskljuio sa-
mog sebe iz SDP-a i time zape-
atio svoju politiku karijeru; Ivo
Sanader je nakon neuspjelog
stranakog pua iskljuen iz svo-
je vlastite stranke, HDZ-a (koji
ga je prije est mjeseci proglasio
poasnim predsjednikom!), dok
je tihi i neupadljivi Ivo Josipovi
pobijedio jedanaest drugih kandidata, te na kraju
Milana Bandia, i postao predsjednik Hrvatske.
Bandi se vraa na mjesto gradonaelnika Zagre-
ba, s tim da je razvlaten i u Zagrebakom Holdin-
gu i u Gradskoj skuptini, Sanader e moda u
bajbokanu, jer sve afere vode do njega, a Josi-
povi na Pantovak! Reklo bi se: svakom prema
zaslugama!
Lijeva naa
Ipak, ne treba podcijeniti ni glasove koje je osvo-
jio Milan Bandi. On je osvojio oko 40 posto gla-
sova, a to nije zanemarivo. Pri tom treba rei da je
Bandi trijumfirao na izborima u dijaspori. U BiH je
Bandi osvojio ak 95 posto glasova, a Josipovi
samo 5 posto! U BiH je na izbore za drugi krug
izalo 130 posto vie biraa nego u prvom krugu,
to govori o velikoj mobilizaciji koju je Bandi us-
pio izvriti meu bh Hrvatima. Naravno, to govori
i o lokalnom, rodovsko-plemenskom patriotizmu,
koji razmilja otprilike ovako: glasat emo za Her-
cegovca, jer je on na (na roo ili rodjak!), a ne
za komunjaru JosipoviaNo, to iznad svega go-
vori o politikoj situaciji u BiH. Glasanjem za Mila-
na Bandia, Hrvati su ustvari glasali za trei enti-
tet u BiH, jer je Milan Bandi bio jedan od rijetkih
kandidata koji se zalagao za mogunost treeg
entiteta. Ovi su izbori kao ni jedni do sada poka-
zali koliko je Hrvatska podijeljeno drutvo, i da
postoje goleme razlike izmeu tzv. domovinske i
iseljenike Hrvatske. No, ovo su i prvi izbori od de-
vedesetih na kojima je SDP ostvario uvjerljivu pob-
jedu. Pobjeda Ive Josipovia ujedno je i pobjeda
Zorana Milanovia. SDP je prvi put dobio na Pan-
tovaku svog predsjednika. Netko je dobro primi-
jetio da bi Lijepa naa uskoro mogla postati Lije-
va naa, jer SDP je ve osvojio Pantovak, a po
svemu sudei e pobijediti i na sljedeim parla-
mentarnim izborima, bili oni redovni ili izvanredni.
SDP je, dodue, pobijedio na
izborima 3. sijenja 2000., ali u
vrlo heterogenoj i nestabilnoj
esterolanoj koaliciji, koja se
pokazala krajnje neuinkovi-
tom, zbog ega je ponovo iz-
gubio od reformiranog HDZ-a
2003. Istina je, meutim, da
HDZ vlada Hrvatskom, s preki-
dom od etiri godine (2000. -
2004.), ve punih etrnaest go-
dina, i da bi SDP sada mogao
ponovo osvojiti vlast, ali u dale-
ko stabilnijoj koaliciji (s neus-
poredivo slabijim HNS-om i re-
gionalnim IDS-om, eventualno
s HSLS-om koji s novim pred-
sjednikom Darinkom Kosorom
skree ulijevo, te sa Srbima ko-
ji su dobre udavae i lijevih i
desnih).
Pobjeda Ive Josipovia je dobra stvar i za regiju.
Na pitanje, koja e mu biti prva zemlja koju e
posjetiti u svojstvu predsjednika, odgovorio je da
e to vjerojatno biti neka od zemalja iz regije. Mo-
gue je da to bude i Srbija, no ako i ne bude, on
e sasvim sigurno pokuati popraviti odnose sa
Beogradom koje je u posljednje vrijeme naruio
njegov prethodnik Stipe Mesi. Inae, Josipovi je
izjavio da svjedoenje Hrvatske za kosovsku neza-
visnost pred Meunarodnim sudom u Haagu nije
bilo mudro, a rekao je i da ne bi nikada pomilo-
vao Siniu Rimca, merepovca osuenog za ratne
zloine
Hrvatska je prvi put od osamostaljenja dobila biv-
eg predsjednika (jer je Tuman umro ne doekav-
i kraj svojeg mandata, dok Mesi tek sad ide u
mirovinu, alei se da e biti doivotni bivi pred-
sjednik), i prvog predsjednika bez zatvorskog
staa (jer su i Tuman i Mesi bili politiki zatvore-
nici). Hrvatska je dobila predsjednika, kojeg se,
ako nita drugo, njezini graani nee morati stid-
jeti.
Ivo Josipovi je inae od poetka bio pretplatnik
Novog Plamena, te se zaloio za na asopis
kod odreenih institucija. U broju 7. iz 2008. ima-
li smo i intervju s prof. Josipoviem, kojem ovom
prilikom estitamo na izboru za predsjednika Re-
publike Hrvatske, u elji da Hrvatska s njime na e-
lu postane sretnija i pravednija zemlja!
8
np 13 14/01/2010 18:53 Page 8
9
Hrvatska rapsodija
S
vakome su njegove nevolje najvee. U Hrvatskoj
se obino misli da je deregulirana privatizacija ra-
nijeg socijalistikog gospodarstva, pljaka javnog
dobra s preprodajom i razaranjem industrije (pa i one
kapitalistiki kompetitivne) te socijalna bahatost nove
klase kompradorskih bogataa istoni grijeh tranzicije
uope, ali posebno hrvatske. Od pretvorbe socijalisti-
kog drutvenog vlasnitva, pa sve do nedavnog kriz-
nog poreza, obino se misli da su se sve vrline tran-
zicijsko-globalizacijskih procesa posebnom silom oko-
mile ba na Hrvatsku. Odatle i mit o hrvatskoj tranzi-
ciji kao posvemanom razvojnom neuspjehu, o ano-
mijskom stanju demokracije, pa i cijelom hrvatskom
drutvu kao korupcijskom, neradnikom i ak katato-
ninom. U takvim gorkim i defetistikim ocjenama,
koje ponavljanjem ostvaruju same sebe, prednjae
mediji. Njihovi su vlasnici zagospodarili pozicijama
ekonomske i (para)politike moi koja se reproducira
upravo zahvaljujui takvom stanju. Stoga je i politiko
djelovanje u korist bilo kakve razvojne promjene pos-
redovano filterom medijskih falsifikata. Na taj feno-
men, koji - kao novi prilog teorijama kolapsa - postaje
vaan dio politike geografije, jo emo se referirati.
Razumije se, Hrvatska nije neki poseban sluaj. Nedav-
na komparativna istraivanja stanja socijalne drave u
Hrvatskoj
1
pokazala su da je ona uglavnom na oeki-
vanom mjestu - neto iza eke i Slovenije i neto is-
pred veine ostalih (ranijih) tranzicijskih zemalja (neke
sada i u EU). Ako se uzmu u obzir i posljedice jo ne-
davnog rata, moda to i nije tako komparativno loe.
Ali, od komparacija se ne ivi. Hrvatska ima veoma
nisku stopu zaposlenosti, oko 45 % (zaposleni u od-
nosu na radno sposobno stanovnitvo)
2
, alarmantni
vanjski dug (39,8 milijardi eura)
3
, nultu stopu gospo-
darskog rasta
4
, nepodnoljivu unutranju nelikvidnost,
deficit robne razmjene s inozemstvom 11,2 milijardi
eura (23,6 % BDP-a) u 2008., deficit tekueg rauna
bilance plaanja 4,5 milijardi eura (9,4 % BDP-a), pro-
raunski manjak (1,6 % BDP-a)
5
, socijalnu ugroenost
najirih slojeva (prosjena neto plaa u rujnu 2009.
godine pokriva 83,62 % trokova ivota)
6
, to sve pra-
ti neefikasna a skupa dravna uprava, kao i navodno
korumpirano pravosue. Za socijaldemokrate, to su
posljedice loe voene politike populistiko-konzerva-
tivne vlasti. Za vladajuu koaliciju efekti globalne kri-
ze, a za masovne medije i veinu graana poraavaju-
i uinak svih, podjednako nekompetentnih politikih
elita, pa i demokracije same. Bez prostora za iru
anamnezu, posvetimo se nakratko analizi diskurza hr-
vatskih socijaldemokrata.
Diskurzi hrvatske socijaldemokracije
Neki od njih se zadovoljavaju personaliziranom kriti-
kom nesposobne Vlade, izdajnikog premijera ko-
ji je dao ostavku bez ikakva obrazloenja, nelegitim-
ne premijerke i nekompetentnih ministara... drei
da bi socijaldemokrati ve sami po sebi bili bolji. Ova
retorika u iroj javnosti se ita kao oekivano obiljeje
bespotednog nadmetanja za privilegije omraene po-
litike klase i pripada u repertoar standardnih nuspo-
java demokracije kojima dodatni komentar ovdje nije
potreban.
Drugi, meutim, upozoravaju i neto krupnije, to bi
moglo postati i predmetom spora na ljevici: limitirana
izvorno koruptivnim karakterom socijalnih i ekonom-
skih odnosa koje reprezentira, vlada donosi odluke za-
dane irim globalizacijskim i tranzicijskim okvirom.
Njene namjere, smatra se, dodue jesu upitne, ali je
jo gore to to su joj politike moi periferne, a mane-
varski prostor, posebno u uvjetima krize, iznimno su-
en. Jednom rijeju, vlada je odreena interesima post-
komunistike (pseudo)kapitalistike klase koja jest au-
tohtona, ali nije autogenerina. Za njen uspon odgo-
vornost bi, prema ovim drugim socijaldemokratima,
dakle bila ira hrvatska, tranzicijska, ali i europska, tj.
globalizacijska. Odakle, naime, patoloki oblici politi-
ko-ekonomskih strategija: trgovina umjesto proizvod-
nje, zatita meetarenja umjesto oporezivanja, raspro-
daja nacionalnih dobara umjesto njihovog ouvanja i
koritenja? Hrvatska nije raj za ulaganje kapitala, ali
jest raj za njegovo izvlaenje. Neki hrvatski poslovni
kompleksi - izvorno marginalni u europskom portfelju
- u vrijeme krize postaju profitabilniji dio svojih global-
Fragmenti
socijaldemokracije
u Hrvatskoj:
dr. sc. Antun Vuji
periferija
u
razbijenom
ogledalu
ljevice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 9
Hrvatska rapsodija
nih centrala (npr. telekomunikacije i
financijski sektor).
Kada takvi stavovi poprimaju or-
ganiziraniji oblik, oni barem dio hr-
vatskih socijaldemokrata vode i dru-
gim pitanjima: mora li openito u
postkomunizmu to biti ba tako,
tko je i zato izvlastio radnitvo i
graane iz njihovog (drutvenog)
vlasnitva, u bescijenje rasprodao
prirodna i ranije stvorena dobra, a
razvio kompradore? Gdje je tu, na-
pokon, i sama Europska unija, na-
pose ona socijaldemokratska? Vie-
godinju tranzicijsku politiku
utnju i u Hrvatskoj postupno naru-
avaju disharmonini glasovi. Kada
se sruio komunizam, sruio se i
globalni istoni sistemski konku-
rent zapadnom kapitalizmu, pa i onaj specifini jugo-
slavenski. Umjesto konvergencije sustava o kojoj se
rado govorilo u 60-ima i 70-ima, Istok je propao bez
konvergencije. U sociopolitikom smislu Zapad nije
uzeo od Istoka nita. Ono najvanije - socijalnu dravu
- imao je i sam, i to bolju. Ali, Zapad je Istoku oduzeo
njegovu socijalnu dravu, a da mu nije dao svoju. Glo-
balizacijom su ekspandirali trite i demokracija, ali ne
i socijalna drava. Opi demokratski politiki model
znaio je u praksi vrlo odreen neoliberalni gospodar-
ski model, i taj je pobijedio na obje fronte - na Istoku
kroz drastini oblik postkomunistikog kapitalizma, a
na Zapadu kroz revizije socijaldemokracije (ukljuujui
i znameniti Trei put). Za Istok, Trei put bi bio u uva-
avanju njegovih specifinosti, nacionalnih i socijalnih
interesa, a ne u njihovom potiranju. Istoku je zapadni
Trei put bio neto vanjsko - podvrgavanje trinoj
ekonomiji i globalizaciji ne samo gospodarskih (trino
gospodarstvo), nego i svih socijalnih odnosa (trino
drutvo), socijalnih prava, zatite osjetljivih socijalnih
skupina, mladih, ena, umirovljenika... sve do dekora-
tivnog pitanja opstanka kulturnog i nacionalnog iden-
titeta. Istok je, dakle, odavno prihvatio Trei put, do-
due ne kao vlastiti izbor, nego kao nunost koju su
propagirale sve politike strane, ukljuujui i socijalde-
mokratsku. Socijaldemokratske stranke na Istoku (i hr-
vatski SDP), kad su se nale na vlasti, ispunjavale su
sve zahtjeve pristupanja Europi kao sveto slovo. Od
tih zahtjeva niti jedan nije bio klasino socijaldemo-
kratski - osim demokracije same. Ovaj drugi diskurz
kroenja trine zvijeri u hrvatske socijaldemokracije
nije nov, ali je i danas - kad ga od radikalnijih lijevih ak-
tera mjestimice preuzimaju i velike europske socijalde-
mokratske stranke, pa i PES - svakako vie lijevo od
njenih institucionalnih pozicija, a blii autonomnim
zonama otpora neoliberalnoj ideologiji u rijetkih ak-
tera civilnog drutva, slobodnih mislilaca usamljenih
na akademskoj sceni ili nedavno pokrenutoj nezavis-
noj studentskoj inicijativi protiv komodifikacije obrazo-
vanja odnosno za ukidanje kolarina na hrvatskim fa-
kultetima. Pitanje moe li se u tom trokutu stvoriti kri-
tina doza politizacije koja bi nekoj novoj hrvatskoj so-
cijaldemokraciji omoguila ne sa-
mo izbornu pobjedu, nego i radi-
kalan preustroj drutva, pitanje je
koje trai i odgovore o mogunos-
tima nove sindikalne organizacije
koja bi bila kadra socijalizirati inte-
rese kognitivnog proletarijata,
sve ee zaposlenog u fleksibil-
nim oblicima radnih odnosa. Pita-
nje je to ne samo o veem samo-
potovanju i kapacitetu governan-
cea, nego - u krugu od obrazovne
do industrijskih i tehnolokih poli-
tika odrivog razvoja - i o rekon-
strukciji razvojne perspektive tran-
zicijske Europe. Pronau li se od-
govori, moda se i dostojanstve-
nim naelima jednakosti, solidar-
nosti i slobode rekonstruiraju sa-
draji? U protivnom, moglo bi se dogoditi da onaj tko
vlada dravom prekasno primijeti da je ostao bez dru-
tva. Kako dalje sada, kada je za socijaldemokrate pre-
preka vie i kada su se one politiki dobro organizira-
le? Konzervativno-populistika vlada osigurala se iri-
nom nagomilane dravne uprave i koalicijom s poslov-
nim elitama s jedne, a lanim socijalnim partnerstvom
s atomiziranim i malobrojnim sindikatima s druge stra-
ne. Mnogobrojni samozvani akteri civilnog drutva
suprotstavljaju se izabranim predstavnicima politi-
kog drutva kao zlu po sebi. Napokon, svemu tome
tabloidno aplaudiraju anomijski mediji, stojei u ulozi
moralnog suca nad svakim tko bi taj sklad mogao na-
ruiti.
Kulturalizacija sociopolitikih odnosa
u tranziciji
Subjektivno, u Hrvatskoj se esto dri da ona zaos-
taje jo od vremena prije sloma Jugoslavije. Hrvatska
je imala specifino ideoloko, politiko i gospodarsko
nasljee, donekle i socijaldemokratsko, donekle i raz-
vojno. Podaci za Hrvatsku posljednjih godina sruene
dravne zajednice loiji su nego oni iz 1970-ih godina.
Ipak, sa 5.350 GDP/USD per capita (1990) Hrvatska je
uz Sloveniju (6.940 USD) bila znaajno razvijenija od
drugih dijelova bive Jugoslavije (npr. Srbija: 3,025
USD).
7
Tada jo izgledna brodogradnja, industrijski
(Konar), petrokemijski (INA), farmaceutski (Pliva),
prehrambeni (Podravka) i dr. gospodarski kompleksi,
s turizmom, predstavljali su respektabilne razvojne po-
tencijale koji danas to vie nisu ni u tragovima, ali su
bili dovoljno atraktivni da postanu plijen u preprodaji
izmeu domaih i vanjskih meetara. Ideoloki i poli-
tiki slobodnija (sa Slovenijom), Hrvatska je razvila i re-
lativno uspjenu, premda esto i kritiziranu, tehno-
menadersku strukturu, kao i relativno razvijenu i
obuenu radnu snagu. Tzv. samoupravni socijalizam
stvorio je tip drutvenog vlasnitva koji je ostvarivao
svojevrsnu radniku participaciju i omoguavao radni-
cima osjeaj sudionitva u vlasnitvu nad poduzeima,
a zdravstvena, obrazovna i druga socijalna prava bila
10
np 13 14/01/2010 18:53 Page 10
11
Hrvatska rapsodija
su svima dostupna i rado koritena. Relativno razvije-
ni (pluralistiki koncipiran) civilni sektor, koji je u jed-
nostranaju zamjenjivao politiki pluralizam, pretrpio
je dodue teki udar redogmatizacije drutva Titovom
retorzijom nad tzv. Hrvatskim proljeem (1972.), kao
i nad slinim demokratskim iskoracima u Sloveniji
(cestna afera, 1969.) i Srbiji (anarho-liberalizam,
1972.). Bili su to ujedno i posljednji neuspjeli pokuaji
da se reformizmom sauva i Jugoslavija i socijalizam
(s ljudskim likom). Kako je poznato, tada je to spri-
jeeno gotovo staljinistikim istkama, a poslije je bi-
lo kasno, iako se socijalistiki pluralizam od polovice
1980-ih opet obnavljao. Tako, s uvoenjem stvarnog
politikog pluralizma 1990-ih, nije dolo niti do pretva-
ranja drutvenog vlasnitva u radniko dioniarstvo,
niti do pretvaranje samoupravnih prava u participacij-
ska prava (kako je to eljela tada nastala socijaldemo-
kracija)
8
, niti do preobrazbe reformistikog socijalizma
prema inherentnoj socijaldemokraciji. Dapae, dolo
je do rata.
9
Drutveno vlasnitvo proglaeno je fikci-
jom i najprije podravljeno dravnim titularom, a za-
tim privatizirano, a radnika participacija (samouprav-
ljanje) ukinuta je kao relikt komunizma. Do danas ni-
su obnovljeni ak niti radni sudovi (za koje se SDP
upravo bori ovih dana).
U ratom zaotrenim politikim odnosima, s nominal-
nim opstankom komunizma u Srbiji (S. Miloevi) koji
svakako nije pogodovao razvitku ljevice ni u Srbiji ni u
Hrvatskoj, socijaldemokracija u Hrvatskoj morala je
krenuti od poetka. Komunisti, ma koliko reformirani,
pa i s preporukom borbe protiv Miloevia, ak ako su
nosili i etiketu revizionizma u naim redovima, nisu
mogli raunati niti na onaj obrat politikog klatna ko-
ji je relativno brzo doveo na vlast njihove reformirane
kolege u nekim drugim tranzicijskim zemljama (npr.
Maarska i Poljska). Socijaldemokracija se najprije for-
mirala s malom strankom izvan orbite ranije socijalis-
tike nomenklature, dapae iz opozicije komunisti-
kom reimu (Socijaldemokratska stranka Hrvatske -
SDSH, 1989). Premda jedva parlamentarna, ta je
stranka, uz pasivne komuniste, u jednom periodu bila
jedina ljeviarska stranka u Hrvatskoj, u socijalnim pi-
tanjima za te prilike ak i radikalno ljeviarska (npr.
protiv kompradorske uzurpacije drutvenog vlasnit-
va, za zatitu stanarskih prava i dr.). Meutim, izlas-
kom iz stranke (ili pasivizacijom konzervativnog dijela
lanstva), pa i promjenom samog naziva stranke, od
Saveza komunista preko Stranke demokratskih pro-
mjena u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (1993.),
napokon i zaslugom otvaranja prvih (i korektnih) de-
mokratskih izbora (1990.), reformirani SDP Ivice Raa-
na poeo je igrati aktivniju ulogu. Isprva takoer veo-
ma slab, od 1994. fuzioniran s jo slabijim SDSH, od-
jednom je kao ujedinjeni SDP postigao izuzetnu poli-
tiku sinergiju te je ubrzo toliko ojaao da je mogao i
pobijediti na izborima 2000. i formirati prvu koalicij-
sku vladu lijevog centra (od poetka 2000. do kraja
2003.). S druge strane, stiavanjem rata hrvatska se
politika javnost gotovo smjesta okrenula socijalde-
mokraciji i tome sukladnim socijalnim oekivanjima.
Pokazalo se da u Hrvatskoj ima prostora za socijalde-
mokraciju. Koalicijska vlada na elu s SDP-om svakako
je uinila golem iskorak i u ekonomskoj i u socijalnoj,
napose u kulturoloko-demokratskoj politikoj sferi,
ali u pogledu socijalnih oekivanja, pa i u pogledu is-
pravljanja nepravdi socijalno-ekonomskih odnosa os-
tala je ambivalentna. Na tom mjestu, naime, sudbina
hrvatske socijaldemokracije poravnava se sa sudbi-
nom socijaldemokracije u tranzicijskim zemljama uop-
e.
Nove se stranke na Istoku, kako primjeuje Klaus
von Beyme
10
, nisu mogle nadovezati niti na iskustva
otprije Drugog svjetskog rata, niti na nasljee socijalis-
tike faze. Demokratske preobrazbe u tim zemljama
nisu pratili instrumenti ouvanja socijalnih prava, nego
su ta prava odbaena zajedno s komunistikom ideo-
logijom. To je omoguilo stvaranje novog, postkomu-
nistikog tipa kapitalizma koji je nastao na privatiza-
ciji kao podjeli ve ranije stvorenih dobara, a ne na ra-
du, ulaganju i stvaranju novih dobara. Taj se tip radi-
kalnog kapitalizma razlikuje od europskog, socijalno-
uravnoteenog, a njegov je eksponent i drugaija, tzv.
kompradorska klasa kapitalista koja nije aktivno po-
litiki djelovala, nego je s politikim strankama na vlas-
ti sklapala neprincipijelne saveze kako bi podalje od
politike ostvarila svoje ekonomske interese. Socijalde-
mokratske stranke, koje nisu sve (kao ni u Hrvatskoj)
proizale iz komunistikih struktura - kao klasine za-
govornice interesa rada u konsolidiranim demokracija-
ma - same nisu bile dovoljno snane da tranziciji daju
oblik socijalnog ugovora, a reformirani komunisti, kao
da su pod uvjetnom kaznom, pomno su se uvali da
ne daju povoda optubama kako se nisu iskreno pre-
obratili u demokrate. Dapae, kad je rije o staroj no-
menklaturi, njen dobar dio prvi je i naslutio karakter
promjena te se u njima snaao kao kolibri (komunis-
tiki liberali), znaajan (ak i uglaeniji) dio nove kapi-
talistike elite. U takvim uvjetima veina socijaldemo-
kratskih aktera preuzima zagovaranje zapadnjakih,
europejskih vrijednosti kao temeljni element svog po-
litikog identiteta, oekujui da e se s hipostazom
prikljuenja Europskoj uniji (koje u sluaju Hrvatske
dramatino zaostaje) i u njihove zemlje preliti za-
padnoeuropski standardi upravljanja i obiljeja tamo-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 11
Hrvatska rapsodija
nje socijalne drave. Biti demokrat u tranziciji je zna-
ilo ili s osmijehom izvravati zahtjeve slobodnog tri-
ta kao prethodnice Europske unije, ili zauzeti rigidnu
nacionalistiku grimasu izolacije. Ispunjavajui pro-
gram ulaska u Europu iji je prvi dio sastavljen od re-
zanja socijalnih prava i izruivanja poduzea i banaka
stranim vlasnicima, a drugi od izruivanja optuenika
za ratne zloine Sudu u Den Haagu, socijaldemokraci-
ja je od strane konzervativno-populistike strane, uz
prikladno trovanje nacionalistikog bazena, napokon
histerino optuena ak i za veleizdaju, to jest za
sve ono prvo to je spremno izvodila vlada HDZ-a i pri-
je 2000. (barem prvi dio programa), i poslije 2003. go-
dine. Rezidue nacionalizma jo su i na izborima 2007.
igrale vanu ulogu u retorici HDZ-a, a retorici reakcije
pridonijelo je od nekih socijaldemokrata osporavano
pravo glasovanja hrvatskih dravljana iz inozemstva
na izborima u Hrvatskoj. Je li motivacija biraa sklonih
nacionalistikoj retorici vie doprinijela tijesnoj pobjedi
HDZ-a, ili je pak retorika reakcije vie doprinijela tijes-
nom porazu SDP-a manje je bitno i, uostalom, neprov-
jerivo. Mnogo znaajniji fenomen je dominacija tema
na rascjepu izmeu centra i periferije, izmeu prete-
no socijaldemokratskog grada i razumljivo konzerva-
tivnog sela, te veoma uvjetne solidarnosti pravih i
nacionalizma drugorazrednih hrvatskih dravljana iz
Bosne i Hercegovine. Taj kulturalni rascjep je, kao i u
veini tranzicijskih drutava, bio i - jo krajem 2007.
godine - ostao dominantan u odnosu na socioeko-
nomski rascjep izmeu rada i kapitala.
Zapaanja Dauerstdta, Gerritsa i Mrkusa
11
, po ko-
jima je u tranzicijskim zemljama na djelu rascjep zam-
rznut na stupnju uvoenja masovne demokracije te
da neki Istonoeuropski stranaki sustavi u mnogo
toga nastavljaju odraavati sukobe poetnog stadija
promjene reima, iz razdoblja 1988. - 1990. su sva-
kako tona. Otuda proizlazi da politiku promjenu u
korist socijaldemokracije nije mogue ostvariti bez na-
glaenog pozicioniranja socijaldemokrata kao istin-
skog zastupnika interesa onih koji ive od svoga rada,
a ne kapitala, odnosno snanog mobiliziranja upravo
tog socioekonomskog rascjepa. Da li je to, meutim,
sa stajalita EU uope poeljno, dapae - da li je doz-
voljeno?
Tektonski poremeaj na ideolokoj bojinici
Kako je poznato, HDZ je na prethodnim izborima
(2007.) odnio tijesnu pobjedu i sa Seljakom stran-
kom, dijelom liberala, Strankom umirovljenika i
predstavnicima nacionalnih manjina formirao Vladu.
Meu socijalno izraajnim i politiki dominantnim te-
mama izdvajala se SDP-ova najava uvoenja poreza
na kapitalnu dobit koju je promovirao jedan od vode-
ih hrvatskih ekonomista, ujedno i SDP-ov kandidat za
premijera, profesor Ljubo Juri.
SDP je u prvoj fazi, oko godinu prije izbora, zaosta-
jao vie od 10 posto; u drugoj fazi (pola godine prije
izbora) je biljeio jednako toliku prednost, da bi na
kraju izgubio za 3 posto!
Sredinju socijalnu toku izbornog dnevnog reda u
kojoj se zapravo saima i odnos prema radu i kapita-
lu, kao i pogodak u (zakonski legitimiran) koruptivni
socijalni odnos, kljuan za postkomunistiki kapitali-
zam, koju su socijaldemokrati razvili i upornim policy
raspravama na terenu, jedan hrvatski politiki znan-
stvenik prokomentirao je ovim rijeima: Jurieva na-
java poreza na kapitalnu dobit izazvala je zapravo tek-
tonski poremeaj na naoj ideolokoj bojinici. Ta ide-
ja simboliki uva jednu od rijetkih preostalih vrstih
odrednica ljevice da treba ispravljati nejednakosti, od-
nosno nepravde, bilo one prirodom ili drutvom zada-
ne. Juriev porez na kapitalnu dobit, najava usposta-
ve razvojne drave koja se legitimira visokim stopama
rasta i odbacivanje ideje trinog drutva (A. Vuji)
predstavljaju solidnu osnovu za lokalni lijevi ideoloki
revival. Ne udi da je HDZ odgovorio s nee biti novih
poreza zagovarajui tako jednu vrstu dioniarskog
kapitalizma.
12
Kasnija stranaka rasprava o tome da li
je ba trebalo u izbore ii s temom poreza na kapital-
nu dobit kao (moda) nepopularnom temom, otkri-
va najvie: razliku izmeu shvaanja socijaldemokraci-
je kao politike odgovornosti i socijaldemokracije kao
spin-politike proarane moda i klijentelizmom. Ta nas
razlika vraa na temu predstavljenosti ili potpredstav-
ljenosti odnosa izmeu rada i kapitala u postkomunis-
tikim zemljama. Treba svakako uzeti u obzir da se ni
socijaldemokracija ne sastoji samo od anela, te da je
odnos izmeu rada i kapitala dovoljno dinamian da
ue i u socijaldemokraciju ne samo s prve, strane ra-
da, nego i s one druge, strane kapitala, potpomognu-
te medijskim pritiscima, ako ne i pojedinanim partito-
kratskim i klijentelistikim interesima.
Bit nije sporna, niti tradicionalno-ideoloka, niti raz-
vojno-politika. Najava uvoenja poreza na kapitalnu
dobit, koji inae postoji u veini zemalja, zapravo je
metonimija socioekonomskog programa utemeljenog
na poveanju domae proizvodnje i ekstenzivnijim so-
cijalnim aranmanima kao to su obrazovanje i zdrav-
stvo. Jednako kao i neto manje zapaene najave stro-
e financijske regulacije, taj dio cjeline programa soci-
jaldemokrata uspio se provui kroz anti-policy filter
medija i kolonizirati dnevni red zahvaljujui tome to
je podrazumijevao sukob (izmeu bogatih pobjednika
tranzicije i siromanih koji preivljavaju od oporezova-
nog rada), personalizaciju (Ljubo Juri kao kandidat
SDP-a za predsjednika vlade) te velik dobitak ili tetu
(vrijeme je to - za hrvatske prilike - znatne dioniarske
aktivnosti) u ogranienom vremenu (izbori)
13
. Usto,
nova financijska arhitektura, kako bi se antikriznim
rjenikom reklo, jo tada je, 2006. i 2007. godine na-
javljivala otvorenu borbu protiv glavnih uzroka nae
kasnije propasti: pekulacija (stranim) novcem i njego-
vim derivatima kudikamo se vie isplati nego (doma-
a) proizvodnja, mali radni kontingent, visoka stopa
nezaposlenosti, ogroman vanjski dug te deficit vanj-
skotrgovinske i platne bilance. U smislu konkretizacije
sfere industrijske politike taj program se - usmjere-
njem na stvaranje lokacijskih uvjeta za proizvodnje s
viom dodanom vrijednosti - zapravo nadovezivao i na
projekt kulturno odrivog razvoja koji koalicijska vlada
predvoena socijaldemokratima poetkom desetljea
12
np 13 14/01/2010 18:53 Page 12
13
Hrvatska rapsodija
u svom jedinom mandatu nije stigla ozbiljnije zapoe-
ti provoditi.
14
Iz perspektive aktualne krize, koja se u
Hrvatskoj odraava tek 2009. godine smanjenim eu-
ropskim narudbama za mali dio izvozne ekonomije,
ali udruuje uinke s dugotrajnom domaom krizom
realnog sektora koja datira jo iz jugoslavenske plan-
ske ekonomije, taj socijaldemokratski model razvojne
i socijalne drave predstavljao je, dakle, i relativno pra-
voremenu antikriznu politiku. Navedeni tektonski
poremeaj u kapital-odnosima - zapravo presedan
(uz ovogodinju, politiki vrlo artikuliranu, akciju stu-
denata protiv komodifikacije obrazovanja) na hrvat-
skoj politikoj sceni, odnosi se na dva svakako nova
uinka: socijaldemokrati su po prvi put zauzeli jasnu
poziciju aktera rada nasuprot kapitala, a prvoklasna
policy tema dola je prvi (i jedini) put na vrh nacional-
nog dnevnog reda, tradicionalno koloniziranog pred-
politikim temama blie ili ak veoma daleke prolos-
ti.
Zakljuak: protiv nemoi
Zaotravanje odnosa izmeu rada i kapitala? Mo-
da je to put izlaska socijaldemokracije na Istoku, ili ba-
rem u Hrvatskoj, iz politikog rascjepa zamrznutog
na stupnju uvoenja masovne demokracije i prelae-
nje preko pukog odraavanja sukoba iz vremena po-
etka tranzicije. Meutim, za postavljanje nove politi-
ke jednadbe, potrebno je zatomiti spomenuti primor-
dijalni kulturni rascijep ne samo kao vjeiti izvor inspi-
racije za retrogradnu ideoloku ikonografiju, nego i
kao sredstvo perpetuiranja i zatite statusa quo od po-
litike (socijaldemokratske) promjene. Petrifikacijom
retorikog sukoba u prolosti falsificira se stvarni ka-
rakter politikog sukoba u sadanjosti i budunosti, a
ranije naznaenom anomijskom teorijom opeg ko-
lapsa potie se politika nemo.
Proizvodnja politike nemoi sastavni je dio politike
moi. Mediji, iji su vlasnici u meuvremenu postali vi-
talan dio vladajue oligarhije, i iji listovi i doslovno
stoje u kompradorskoj poziciji izmeu europskog bro-
da s vlasnicima na palubi i kolonijalne itateljske publi-
ke na suhom, preusmjeravaju borbu protiv korupcije u
opu nemo, javno samosaaljenje i defetizam. Ne-
mo pred obujmom afera ili difamacija, dakako ogra-
niena je na ciljane skupine kao to su npr. lijenici ili
profesori - i naravno, politiari, potonji en gros (ako su
svi politiari lopovi, onda su to i oni koji nisu lopovi, pa
ni nema nekog izbora). Opa difamacija politike i po-
litiara istodobno osigurava i privid slobode medija
i zatitu njihove pojedinane (oglaivake i politike)
klijentele, kako je to pokazalo i jedno novinarsko
svjedoenje u Hrvatskom saboru
15
. Sprega takvih me-
dija i interesa poslovnih krugova u kojima se nalaze
njihovi vlasnici dodatna je determinanta mogunosti
politikog (posebno socijaldemokratskog) djelovanja
u uvjetima medijske kolonizacije politike
16
.
Mislim da je pitanje izgradnje socijaldemokratskih
modela - ouvanja i izgradnje socijalne drave, pitanje
odgovora na globalnu krizu, uspostavljanje socijalde-
mokratskih solucija u tranzicijskim i posttranzicijskim
drutvima - usko povezano s razjanjenjem aktualnog
pitanja o stanju i putovima socijaldemokracije ne sa-
mo na Istoku, nego i u Europskoj uniji. Ako je Istok,
ma kakav bio, prije 1989. oznaavao bipolarnost pla-
netarnog ostvarivanja socijalnih preferencija i opih
socijalnih uvjetovanosti, posredno utjeui i na Zapad,
njegovo preputanje kolapsu, nakon to je poloio
oruje, djeluje u najmanju ruku nesocijaldemokratski.
Kritika istonih despocija kao asocijalnih je tona ko-
liko i nepotena. S komunizmom nije pao samo partij-
ski birokratizam, nego i socijalna prava tamonjih gra-
ana. Ranije deficitarna politika prava nisu se pribro-
jila socijalnim niti ih unaprijedila, nego ih, na radost ta-
bloida, zamijenila. Komunizam i nije pao pred kapita-
lizmom, nego pred demokracijom, ali je pred kapita-
lizmom pala i (socijal)demokracija. Kritiku takvog sta-
nja, pa onda ni uspostavu socijaldemokratskih soluci-
ja na Istoku, nije mogue voditi odvojeno od kritike
stanja i uspostave socijaldemokratskih solucija na Za-
padu. Buenje socijaldemokracije u Hrvatskoj putem
pitanja o odnosu rada i kapitala nije periferno pitanje,
nego ono uspostavlja i kritiki odnos prema dominant-
nom neoliberalnom okruenju, ne samo u Hrvatskoj i
drugim slinim zemljama, nego i u Europskoj uniji.
Dr. sc. Antun Vuji je filozof i leksikograf,
saborski zastupnik SDP-a i bivi ministar kulture RH
(2000. - 2003.). lan je Savjeta Novog Plamena.
1 T. Matkovic, Z. Sucur, S. Zrinscak: Inequality, poverty and mate-
rial deprivation in new and old members of the European Union,
Croatian Medical Journal, Zagreb: October 2007; 636-52
2 Kriza i okviri ekonomske politike, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb: 2007.; 2
3 Centre for Macroeconomic Analysis, Croatian Chamber of Eco-
nomy,
http://hgk.biznet.hr/hgk/tekst.php?a=b&page=tekst&id=378
4 The World Bank, EU 10 Regular Economic Report, May 2009,
http: //si teresources. worl dbank. org/I NTECA/Resour-
ces/257896-1242920964286/RER_CRO_May.doc
5 The World Bank, Croatia Country Brief 2009,
http: //www. worl dbank. hr/WBSI TE/EXTERNAL/COUN-
TRIES/ECAEXT/CROATIAEXTN/0,,contentMDK:20150212~me-
nuPK: 301252~pagePK: 141137~pi PK: 141127~t heSi -
tePK:301245,00.html
6 Savez samostalnih sindikata Hrvatske, http://www.sssh.hr/in-
dex.php?option=com_content&task=view&id=139&Itemid=77
7 http://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_SFR_Yugosla-
via#Yugoslav_economy_in_numbers_-_1990 - IMF/World
Bank, Fiscal year: calendar year - 1990
8 Prva socijaldemokratska stranka, Socijaldemokratska stranka
Hrvatske - SDSH formirana je 1989. U ovom pitanju tada jo ne-
reformirani komunisti bili su neodluni.
9 Teke socijalne, ekonomske, pa i psiholoke posljedice rata ov-
dje ne moemo razmatrati, ali ih se ne smije zanemariti niti u
aspektu razvitka socijaldemokracije.
10 Klaus von Beyme: Parteien im Wandel, Westdeutscher Verlag,
Wiesbaden: 2000.
11 M. Dauerstdt, A. Gerrits, G. Mrkus: Troubled Transition, Frie-
drich Ebert Stiftung/Wiardi Beckman Stichting, Alfred Mozer
Stichting. Bonn/Amsterdam: 1999.; p. 59.
12 Toni Kursar: Tektonski poremeaj na ideolokoj bojinici, Jutar-
nji list, Zagreb: 7. 7. 2007.
13 Thomas Meyer: Mediokratie: die Kolonisierung der Politik durch
die Medien, Frankfurt am Main: 2001.
14 V. Katunari i B. Cvjetianin (ed.): Strategija kulturnog razvitka,
Hrvatska u 21. stoljeu, Zagreb: 2003.
15 Hrvoje Appelt, www.appeltreport.com
16 Thomas Meyer: Mediokratie: die Kolonisierung der Politik durch
die Medien, Frankfurt am Main: 2001.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 13
Obljetnice
S
edmog novembra se obiljeava dan kada su rus-
ki komunisti izvrili prvu uspjenu socijalistiku re-
voluciju i time probudili nadu stotina miliona lju-
di da je novo, pravednije i humanije drutvo mogue.
Devetog novembra se obiljeava dan kad je pao Ber-
linski zid, simbol onog istog drutva iji upravljai su se
pozivali na ideologiju ruskih komunista koji su izveli
Crveni oktobar. Ruski boljevici su juriali na Zimski
dvorac, osvojili ga i otpoeli epohu jednog novog dru-
tva za koje se vjerovalo da je alternativa kapitalizmu.
Njemaki graani su juriali na Berlinski zid, sruili ga
i otpoeli epohu neoliberalnog kapitalizma za koji se
vjeruje da e izlijeiti rane koje je nanijela birokratija
skrivena iza ideologije Lenjina i njegovih drugova.
Devetog novembra ove godine se obiljeavalo dva-
deset godina od pada Berlinskog zida, to je simboli-
zovalo pad jednog sistema koji se sedamdeset godina
takmiio sa zapadnim kapitalizmom u borbi za pre-
vlast na planeti. Stoga je ova proslava trebala
predstavljati i dokaz vjenosti kapitalizma, njegovog
trijumfa nad komunizmom, njegove vitalnosti i bezal-
ternativnosti. U pozadini svega je jedna ideja - pad
Berlinskog zida je oznaio kraj komunizma i konanu
pobjedu kapitalizma. Poslije dvadeset godina, pitanje
da li je ovo istina i dalje ostaje znaajno i vanije nego
ikad prije, pogotovo u svjetlu globalne ekonomske kri-
ze i poraznih injenica o siromatvu, gladi, bolestima,
nepismenosti i nezaposlenosti koje globalni kapitali-
Novembarski praznici
Kraj jedne epohe ili
jed(i)ne alternative?
dr. sc. Goran Markovi
14
np 13 14/01/2010 18:53 Page 14
15
Obljetnice
zam nije uspio rijeiti. I ne
samo da ih nije rijeio, ne-
go se ovi problemi stalno
poveavaju, uveavajui
jaz izmeu siromanih i
bogatih u pojedinim dru-
tvima i u planetarnim ok-
virima. U tom kontekstu,
izjave o konanom krahu
komunizma i trijumfu ka-
pitalizma zvue bijedno.
Kraj jedne epohe
Nema sumnje da je de-
veti novembar oznaio
kraj jedne epohe - epohe
hladnoratovske podjele svijeta, podizanje gvozdene
zavjese i slom sovjetskog totalitarizma. Graani su
masovno okrenuli lea svemonoj dravi, odsustvu
ljudskih prava i sloboda, jednopartijskoj diktaturi,
praznim prodavnicama, cenzuri, ideolokoj torturi i
stagnirajuoj ekonomiji. Jednom rijeju, oni su okrenu-
li lea jednom tipu drutva koje se u zapadnoj litera-
turi i propagandi, a zatim i kod nas, nazivalo i naziva
komunizam ili realni socijalizam.
Tvrdilo se da je slom tog drutva predstavljao kraj
epohe koju su ruski boljevici zapoeli Oktobarskom
revolucijom. Ta epoha, meutim, nije poela sa Lenji-
nom, Trockim i Oktobarskom revolucijom. Ona jeste
poela u istoj zemlji, ali ne pod istim reimom i u isto
vrijeme. Ona nije poela u Rusiji 1917. godine, kada
su boljevici doli na vlast, ve u Sovjetskom Savezu
sredinom 1920-ih godina, kada je Staljin pobijedio
svoje suparnike u boljevikoj partiji i nametnuo novu
sovjetsku birokratiju kao vladajuu klasu koja e ga
posluno, ali i iz vlastitih interesa, slijediti u uspostavi
birokratskog totalitarizma. Nova epoha je poela on-
da kad je boljevika revolucija u usponu i u svojoj pr-
voj fazi zamijenjena birokratskom kontrarevolucijom.
Stoga, ako pad Berlinskog zida ita oznaava, onda je
to kraj te sedamdesetogodinje birokratske kontrare-
volucije i diktature, koja nije bila samo diktatura pro-
tiv ovjeka, protiv radnika i njegovih prava, nego i dik-
tatura protiv nada koje je Oktobarska revolucija pro-
budila.
Kraj epohe birokratskog totalitarizma nije, meu-
tim, i kraj alternative nadiruem kapitalizmu. Sistem
koji je funkcionisao s one strane gvozdene zavjese
davno prije svog sloma nije predstavljao stvarnu alter-
nativu kapitalizmu. To su shvatile i brojne komunisti-
ke i lijeve socijalistike partije i alternativni ljeviarski
pokreti, koji se, poev od 50-ih godina, vraaju izvor-
nom marksizmu, smatrajui ga najpunijom negacijom
staljinizma i promiljajui alternativu ne samo kapita-
lizmu nego i sovjetskom sistemu.
Novo drutvo i revolucija na bajonetima
Kad se danas irom svijeta, a posebno u krizi ophr-
vanoj Evropi, slavi pad Berlinskog zida kao pad komu-
nizma, vano je podstak-
nuti raspravu o prirodi
tog drutva kojeg su, iako
iznutra ve teko obolje-
log, dokrajili maljevi ber-
linskih graana koji su ru-
ili Zid. Ta rasprava nije
vana samo sa stanovita
istorije i teorije, ve i
prakse. Jer, ako je alter-
nativa ono to je palo za-
jedno sa Zidom, a to oi-
gledno vie niko ne eli,
osim moda vrlo malog
broja ostarjelih sovjetskih
i istonoevropskih biro-
krata, onda je kapitali-
zam zaista vjean. Drugim rijeima, pravo pitanje je
da li je sa Zidom pala i alternativa.
Kad tvrdimo da sovjetski sistem nije predstavljao al-
ternativu zapadnom kapitalizmu, onda to ne tvrdimo
zato to se od njega drastino razlikovao, ve zato to
je imao zapanjujue mnogo slinosti s njim. Na prvi
pogled ova tvrdnja izgleda bezumna. Zar se moe go-
voriti o slinosti izmeu drutva obiljeenog svim onim
neslobodama i nedostacima o kojima smo ovdje ve
pisali i drutva koje postoji na Zapadu? Itekako moe,
ali sve zavisi od toga na ta se stavlja akcenat. Ako se
u prvi plan istie politiki reim, onda su razlike ne-
sumnjive, jer se politiki reim jednopartijske autokra-
tije zaista ne moe porediti sa viepartijskim sistemi-
ma Zapada u kojima su politike slobode barem for-
malno proklamovane a do odreene granice i ostvar-
ljive. Razlike su vidljive i u prirodi ekonomskog siste-
ma, jer jedan poiva na dravnoj intervenciji i kontroli
privrede, a drugi na privatnoj svojini i tritu. U osno-
vi ovih razlika se kriju sutinske slinosti. I jedno i dru-
go drutvo, dakle i istono sovjetsko i zapadno kapita-
listiko, imaju dvije sutinske slinosti - u ekonomskoj
sferi to je eksploatacija, a u politikoj dominaciji. I jed-
no i drugo poivaju na podjeli drutva na dominantnu
i potlaenu klasu, odnosno, u politikoj sferi, na elitu
i masu. Jedni zapovijedaju, drugi izvravaju. Jedni stva-
raju viak vrijednosti, drugi o njemu odluuju. Razlii-
te su samo forme u kojima se ove drutvene nejedna-
kosti ostvaruju i izraavaju. U jednom sluaju putem
trita, u drugom putem drave. U jednom sluaju,
dominantna klasa je birokratija, u drugom to je bur-
oazija.
Stoga se drutvo u Sovjetskom Savezu i njegovim
satelitima ne moe smatrati socijalistikim, jo manje
kapitalistikim. Rije je o novoj drutvenoj formaciji,
koja se na istorijskoj liniji nalazi izmeu kapitalizma i
socijalizma, a moe se nazvati birokratski kolektivizam
(u terminologiji Maksa ahtmana) ili etatizam (naziv
koji su koristili poznati jugoslovenski teoretiari Bran-
ko Horvat i Svetozar Stojanovi). Razlozi za ovakvo
njegovo definisanje nisu samo doktrinarni ve i prak-
tini. Doktrinarni razlozi imaju veze sa shvatanjima
Marksa, Engelsa, pa i Lenjina i niza drugih teoretiara
o tome kako novo drutvo treba da izgleda da bi bilo
np 13 14/01/2010 18:53 Page 15
u stanju da predstavlja negaciju kapitalizma. Upravo
bi analiza usklaenosti Marksove doktrine sa priro-
dom sovjetskog sistema pokazala vapijui raskorak,
budui da su sovjetski birokrati i ideolozi potpuno za-
boravili Marksovu teoriju, idui tako daleko da su nje-
gove radove prestali tampati ili su ih smijetali u bi-
blioteke i podrume, kako bi sprijeili da se sovjetski
podanici zapitaju o legitimnosti
onoga to birokratija radi. Umjes-
to toga, itav sistem je temeljen
na pojedinim Lenjinovim radovi-
ma, a potom na ideolokim maj-
storijama Staljina i itave plejade
manje ili vie (ne)poznatih ideolo-
ga i birokrata kojima je bila po-
trebna teorijska, a zapravo,
ideoloka platforma praktino-po-
litikog djelovanja i dominacije
nad drutvom. Ne samo da je i-
tav sistem zasnovan suprotno te-
meljnim stavovima Marksove teo-
rije, nego su i Lenjinovi stavovi ko-
riteni selektivno, u mjeri u kojoj
je to odgovaralo sovjetskoj birokratiji. Tako, na pri-
mjer, Drava i revolucija, Lenjinovo najpoznatije teorij-
sko djelo, nije mogla predstavljati ideoloki temelj no-
vog drutva, jer se u njemu pledira za sistem partici-
pativne demokratije, nego se sovjetska birokratija po-
ziva na Lenjinove radove pisane u vrijeme estokih ok-
raja tokom graanskog rata.
Ostavimo li po strani Marksa i Lenjina, ili demokrat-
ske stavove inspirisane samoupravljanjem i antibiro-
kratizmom takvih vrsnih komunista kakvi su bili Anto-
nio Grami i Roza Luksemburg, da se sovjetsko drut-
vo ne moe smatrati socijalistikim proizlazi i iz rasko-
raka izmeu proklamovanih ciljeva i njegove zbilje. So-
cijalistiko drutvo je ono u kome nema ekonomske
eksploatacije, jer o viku vrijednosti odluuju oni koji
ga stvaraju. Nema ni politike dominacije, jer se gra-
ani ne dijele na elite i mase. To drutvo poiva na
stvarnom, a ne na fiktivnom samoupravljanju. U nje-
mu se partiji ne priznaje uloga vjene i neupitne avan-
garde, nego je ona sama jedna od mnogobrojnih or-
ganizacija u drutvu samoorganizovanih i samoaktiv-
nih graana. Partija ne vodi, jer socijalizam nije drut-
vo ovaca ve slobodnih ljudi. Ona samo pokuava da
uvjeri slobodne ljude u ispravnost svojih stavova, a
ako joj oni ne povjeruju, ne eli i nema mogunosti da
ih alje u logore ili im ini druga zla. U socijalizmu su
interesi miliona vaniji od interesa milionera, a kako
svi moraju ivjeti od svog rada, milioneri i ne postoje.
Umjesto nacionalizacije i privatizacije sprovodi se soci-
jalizacija i drutvom upravljaju samoupravljai oslo-
boeni materijalne bijede i ideolokih okova. Jednom
rijeju, socijalizam je drutvo slobodnih ljudi. On je sve
ono to kapitalizam nije a treba da bude da bi ovjek
ivio u skladu sa svojom prirodom i potrebama.
Ruski komunisti su Oktobarskom revolucijom htjeli
izgraditi upravo takvo drutvo. Ali, ta revolucija nije bi-
la samo revolucija protiv kapitala, ve i revolucija pro-
tiv Kapitala, kako je pisao italijanski komunist i mark-
sistiki teoretiar Antonio Grami. Drugim rijeima,
ona nije smjerala samo ka ruenju kapitalistikog dru-
tva, nego je izvrena u uslovima koji, prema piscu Ka-
pitala, Karla Marksa, nisu bili nimalo povoljni za jednu
socijalistiku revoluciju. Ona je izvrena u ekonomski
zaostalom ruskom drutvu, jo uvijek polufeudalnom,
sa malobrojnom radnikom klasom, sa dosta nepis-
menih, u drutvu bez ikakvih de-
mokratskih tradicija, sa nerazvi-
jenim radnikim pokretom. Osim
toga, ta revolucija je ostala izolo-
vana i morala je da se bori protiv
intervencije etrnaest kapitalis-
tikih zemalja. Zar je onda udno
to ta revolucija u osnovi nije us-
pjela? Ruski boljevici su se os-
mjelili da zanemare vlastite teo-
rijske poglede i pokuaju izgradi-
ti novo drutvo tamo gdje za nje-
ga nije bilo objektivnih uslova.
Organizovali su revoluciju koja je
po svojim ciljevima, ali ne i po
svom ishodu, bila socijalistika.
Zaista su stvorili novo drutvo, ali ono, zbog prirode
ruskog drutva nije bilo socijalistiko ve etatistiko.
Alternativa sovjetskom sistemu i alternativa
alternativi
Prevlast birokratije u Sovjetskom Savezu, njegova
znaajna uloga u Drugom svjetskom ratu i velika
vojna snaga su uinili tu zemlju imperijalistikom vele-
silom, koja nakon 1945. godine izvozi svoje drutveno
ureenje u druge zemlje. Tako sovjetski sistem stie u
zemlje Istone i Centralne Evrope na bajonetima Crve-
ne armije i namee se njihovim graanima nezavisno
od njihove stvarne politike volje. Stoga je logino da
se taj novi sistem nije mogao odravati drugaije osim
bajonetima, logorima, zatvorima i cenzurom. Daleko
od toga da narod od njega nije imao bilo kakve koris-
ti. Ekonomski i kulturni napredak ovih zemalja poslije
Drugog svjetskog rata je bio nesumnjiv. Socijalna si-
gurnost graana je bila na daleko viem nivou. Sve
zemlje Istonog bloka su se iz agrarnih razvile u indus-
trijske ili industrijsko-agrarne. Uvedeni su besplatno li-
jeenje i kolovanje. Ovaj napredak, istina, nije praen
mogunou vee potronje, poto je drava zanema-
rivala proizvodnju roba iroke potronje, u nastojanju
da to vie razvije industrijski kompleks i vojni poten-
cijal. Da je standard porastao u odnosu na predratni,
nije sporno. Da je zaostajao za zapadnim, takoe je
nesumnjivo. Generacije stasale u tom novom drutvu
su postajale sve nezadovoljnije tim zaostajanjem za
Zapadom. Ovo nezadovoljstvo, u kombinaciji sa neza-
dovoljstvom zbog nepostojanja politikih i drugih slo-
boda i sa nezadovoljstvom zbog ekonomske stagnaci-
je, je na koncu dovelo do nezadovoljstva sistemom u
cjelini. Postavilo se pitanje alternative.
Jedina vidljiva alternativa je bio zapadni kapitalizam
i to iz dva razloga. Prvo, decenijama je na globalnom
nivou voena borba izmeu dva svjetska sistema - ka-
16
Obljetnice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 16
17
Obljetnice
pitalizma i birokratskog kolektivizma/etatizma. Na
ideolokom i propagandnom planu su analizirane i
objanjavane njihove prednosti i nedostaci. Podanici
drava Istonog bloka su, stoga, mogli vjerovati da
im je jedina alternativa zapadni kapitalizam, jer su sa-
mo za njega znali, a i taj sistem je predstavljao, ba-
rem se njima tako inili, najpuniju negaciju onog sis-
tema u kome su ivjeli i kojeg
na koncu vie nisu eljeli. Dru-
go, svaki pokuaj da se alterna-
tiva sovjetskom sistemu izgradi
u okviru marksistike ili druge
radikalno-ljeviarske ideologije
i politike nije mogao biti uspje-
an, jer je sovjetski sistem de-
cenijama dugom propagan-
dom bio izjednaavan sa mark-
sizmom i komunizmom. Para-
doksalno, ali sa slomom sovjet-
skog sistema propale su, ba-
rem privremeno, i sve alternati-
ve proistekle iz marksistike
tradicije, iako je njihova kritika
sovjetske realnosti i ideologije bila najradikalnija.
ta su eljeli stanovnici Istonog bloka kad su ruili
Berlinski zid i primoravali svoje vlade na ostavke? Naj-
jednostavnije, eljeli su pristojan ivot. eljeli su dobi-
ti mnogo toga to su imali ljudi na Zapadu, ali su e-
ljeli sauvati i ono to ljudi na Zapadu nisu imali. I tu
su pali u zamku vlastitih elja i opozicionih obeanja.
Jer, neoliberalni kapitalizam ni graanima Zapada ni-
je garantovao ona prava koja su stekli za vrijeme so-
cijalne drave. Pogotovo to nije mogao garantovati
stanovnicima Istonog bloka, koji su upravo imali da
budu izloeni prvobitnoj akumulaciji kapitala. Tako se
i moglo (i moralo) desiti da su stanovnici bive Demo-
kratske Republike Njemake, nakon to su sruili Zid,
bili izloeni stranim posljedicama kapitalistike res-
tauracije obiljeene prvobitnom akumulacijom kapita-
la. U njemakoj je prodano ili ugaeno 14.000 predu-
zea u dravnom vlasnitvu. Devedeset pet posto
vlasnika privatizovanih preduzea je dolo van Isto-
ne Njemake. Kapitalistika restauracija je u samo
dvije godine dovela do gubitka 1.3 miliona radnih
mjesta. U proizvodnim industrijama je danas zaposle-
na samo etvrtina radnika iz 1989. godine. Ove eko-
nomske posljedice su imale znaajan uticaj na demo-
grafiju. U dijelu Njemake koji je nekad inila Istona
Njemaka danas ivi 13 miliona stanovnika, u odno-
su na 14,5 miliona koliko ih je bilo prije ujedinjenja.
Stopa nezaposlenosti je godinama nakon ujedinjenja
iznosila visokih 20%, da bi se tek u posljednjih par go-
dina smanjila na, i dalje visokih, 12%. Dok radnici na
zapadu Njemake primaju 17,20 eura (bruto) po sa-
tu radnog vremena, njihovi drugovi u istonom dijelu
primaju 13,50 eura. Stoga nije udno to su stanov-
nici bive Istone Njemake izgubili iluzije. To se vidi
iz podatka da je na posljednje federalne izbore izalo
tek neto malo vie od 60% istonih Nijemaca. Prema
posljednjim istraivanjima javnog mnjenja, 23% isto-
nih Nijemaca smatra da su od njemakog ujedinjenja
imali vie tete, dok jo 30% smatra da se pozitivni
efekti ujedinjenja tiu mogunosti putovanja, sloboda
i smjetaja, dok su negativni efekti prisutni u sferi
zdravstvene zatite, socijalne sigurnosti, prihoda i so-
cijalne pravde. Samo 32% istonih Nijemaca smatra
svoju ekonomsku situaciju dobrom. Politiki se ovo
nezadovoljstvo izrazilo kroz jaanje Partije demokrat-
skog socijalizma, koja predstav-
lja ideoloki i programski refor-
misanu bivu vladajuu partiju
Istone Njemake. U meuvre-
menu se ta partija ujedinila sa li-
jevim socijal-demokratima iz Za-
padne Njemake i stvorila Ljevi-
cu (Die Linke), koja uiva veliku
podrku biraa u bivoj Istonoj
Njemakoj, ali sve vie i u ostat-
ku Njemake.
Dakle, sovjetski sistem je pro-
pao uslijed vlastitih protivrje-
nosti i nemogunosti da rijei
vlastitu krizu. Dijelovi bive
(neo)staljinistike birokratije
su, zajedno sa tajkunima, nerijetko iz njenih vlastitih
redova, stvorili novu vladajuu klasu u bivem Isto-
nom bloku koja je u kratkom roku sprovela radikal-
nu kapitalistiku restauraciju. Ali, ta alternativa sov-
jetskom sistemu se nije pokazala uspjenom. tavi-
e, ona je osudila drave biveg Istonog bloka na
(polu)periferni poloaj u okviru globalnog kapitaliz-
ma, a u svakom pojedinom drutvu dovela do znat-
no veih socijalnih razlika nego to su bile ranije.
Stoga se u ovim drutvima postavlja pitanje alterna-
tive onoj alternativi koja je prije dvadeset godina
sruila (neo)staljinistiku birokratiju i nagovijestila
demokratiju, slobodu i prosperitet. Nakon dvadeset
godina je oigledno da je napredak postignut u sfe-
ri politike, jer su uspostavljeni, ponegdje vrlo krhki i
prividni, demokratski reimi. U ekonomskoj, a pogo-
tovo socijalnoj, sferi se o nekom napretku ne moe
govoriti, ili ga je ostvarila samo manjina. Biva dru-
tva Istonog bloka pate od iste bolesti koju je uzro-
kovao neoliberalni kapitalizam na Zapadu - i kad
ima ekonomskog napretka, od njega nema koristi
veina stanovnitva, ve se socijalne razlike ak i po-
veavaju.
Berlinski zid je simbol neuspjeha sistema birokrat-
skog kolektivizma na istoku Evrope. Pad Berlinskog
zida je oznaio nesposobnost kapitalizma da stvori
djelotvornu alternativu birokratskom kolektivizmu.
Alternativa se jo uvijek trai. Ako se komunizam pro-
glasi mrtvim, onda je jasno da alternative nema. Sto-
ga se pad Berlinskog zida slavi i jo e se dugo slaviti
kao pobjeda nad komunizmom, odnosno kao pobje-
da nad jedinom, a ipak loijom, alternativom. Probu-
eni interes za Karla Marksa i jaanje radikalne ljevi-
ce u mnogim zemljama Zapada, izmeu ostalih i u
Njemakoj, bi mogli znaiti da je alternativa prona-
ena, makar ona jo nemala dovoljno snage da na
dnevni red istorije postavi pitanje konane smjene ka-
pitalizma socijalizmom.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 17
18
Obljetnice
Donosimo intervju (prvobitno objavljen u
teoretskom asopisu International
Socialism) nedavno preminulog
marksistikog teoretiara Chrisa
Harmana s GM Tamasom, istaknutim
maarskim disidentom i bivim lanom
madarskog parlamenta za liberale
(Slobodni demokratski savez, jedna od
vodeih madarskih stranaka iji je neko
vrijeme Tamas bio i voa). Profesor je fi-
lozofije na sveuilitu u Budimpeti, a
ovdje govori o razvoju situacije u
Istonoj Europi nakon pada staljinizma
Sada je dvadeseta godinjica kolapsa staljinistikog
reima u Maarskoj i pada Berlinskog zida. To je ta-
koer godina u kojoj je svjetska ekonomska kriza
udarila Istonu Europu s razornim uinkom. Vi ste
bili jedan od disidenata prije 1989.
- Disidentski pokret ovdje u Maarskoj nije bio velik.
Ja sam bio jedna od vodeih osoba u njemu i igrao
sam ulogu u pokretu otpora od kraja sedamdesetih.
Kada sam se odluio u potpunosti sukobiti s reimom
i dalje sam bio ljeviar - liberterski socijalist. Ja i moji
prijatelji disidenti smo praktiki svi doli s ljevice, te za-
tim postali potpuni liberali. Neki su, ukljuujui i me-
ne, otili prilino daleko u tom smjeru, a neki manje
daleko. Intelektualni i socioloki korijeni ovih grupa
gotovo svugdje u Istonoj Europi su bili lijevi. Na prvi
sukob nije bio sa socijalizmom kao takvim, ve sa
staljinistikim reimima. Dva ideoloka profila bila su
veoma karakteristina: Jnos Kis i ja. Jnos Kis je bio
uenik druge generacije Gyrgy Lukcsa i stvarao je
marksistike radove visoke kvalitete (koji naalost nisu
iroko prevoeni). Ja sam bio manje marksist, a vie li-
berterski socijalist, i to veoma lijevi. Svi smo krenuli u
smjeru liberalizma, ukljuujui i nau poljsku i ostalu
brau i sestre po oruju. U trenutku u kojemu smo
dosegnuli cilj, a u Maarskoj je to bila 1988., bili smo
prilino posveeni liberalnom programu ljudskih pra-
va. To se dogodilo gotovo svima.
Mikls Haraszti, koji je napisao knjigu Radnik u rad-
nikoj dravi, koja je imala velik utjecaj na ljevicu u
Britaniji, krenuo je u istom smjeru.
- Apsolutno. On je na poetku bio gevarist, te se
smatrao konzistentnim komunistom. Sada je lan ko-
misije za slobodu tiska Organizacije za sigurnost i su-
radnju u Europi, te sam ga vidio na slici sastanka
vojno-humanitarnog tipa u Slovakoj s Georgom
Bushom, kada je posjetio tu zemlju. Haraszti je borbe-
ni liberal dokle god se radi o slobodi tiska, te borbeni
neokonzervativac dokle god se radi o socijalnim i eko-
nomskim pitanjima. Ja sam krenuo drugim putem, ali
do sredine devedesetih nisam bio razliit od ostatka
moje generacije. Tokom vie od 15 godina disident-
stva bio sam nezaposlen i ivio sam zahvaljujui pre-
voenju pod tuim imenima i poduavanju jezika na
crno kako bih preivio. Bio sam intelektualac disident,
pisao sam teoriju, politike eseje, te se bavio politi-
kim novinarstvom u samizdatu (ruski naziv za necen-
zurirani disidentski materijal). Drali smo ilegalne se-
minare o povijesnim, politikim, ekonomskim i socio-
lokim temama. Tada mi je od 1968. bilo dozvoljeno
da poduavam u inozemstvu - u SAD-u, Britaniji i Fran-
cuskoj, te sam obavljao neka istraivanja u Oxfordu.
Poetkom 1988. sudjelovao sam u rastue organizira-
nom i formaliziranom pokretu otpora protiv reima.
Govorio sam na demonstracijama i uzeo aktivno ue-
e u prosvjednim akcijama. Dogaalo se cvjetanje ci-
vilnog drutva, tisua novih grupa, foruma za diskusi-
je i klubova. Bilo je to prekrasno vrijeme. Nismo mno-
go spavali - nisam mnogo spavao od 1988. do 1992.
Govorilo se, govorilo, govorilo, govorilo mnogim,
mnogim ljudima. To je bio period socijalne imaginaci-
je iz koje nije proizalo previe, no bio je to trenutak
svjesnosti i nadanja slobodi. Nalazio sam se u sreditu
svega toga, kasnije sam izabran kao poslanik Slobod-
nog demokratskog saveza koji je tada bio stranka di-
sidenata, te druga najvea stranka u parlamentu. To
je bila liberalna stranka, a ja sam u velikoj mjeri bio na
njezinom desnom krilu.
Liberalna u europskom, a ne britanskom
ili amerikom smislu?
Gdje smo pogrijeili?
Ono to se dogodilo nije bila
transformacija ekonomije, ve
destrukcija ekonomije

G
M

T
A
M
A
S
np 13 14/01/2010 18:53 Page 18
19
- Zapravo u oba. Bila je zapravo prilino lijeva po pi-
tanju ljudskih prava, prava manjina, kulturnih sloboda,
jednakih prava za gejeve i lezbijke itd. - u tom smislu
dosta slina amerikom liberalizmu. No, ekonomski je
bila neokonzervativna. Ja sam takoer zagovarao mje-
avinu tog tipa.
Iznenada i neoekivano nali smo se u svai s kon-
zervativnom desnicom. Naa prva predizborna kam-
panja bila je dizajnirana tako da bude usmjerena pro-
tiv naeg zajednikog neprijatelja, poststaljinistike
partije. No ta je partija iznenada nestala i neko vrije-
me nije igrala nikakvu ulogu. Nekoliko njihovih lano-
va je uspjelo doi do parlamenta, no oni su uglavnom
utjeli. Tako smo se iznenada nali suoeni s konzer-
vativnom desnicom i njihovim priama o idovskoj
zavjeri, neprijateljima naeg roda itd. Ve se zbio
stari sukob izmeu pro-zapadnih i nacionalista,
kozmopolita i patriota- te veoma zastarjeli izraz
maarske desnice - onih tuinskog srca i onih sna-
no ukorijenjenih u tradiciji. Tako je bilo 1990., a nas-
tavlja se i danas, bivajui jednako dosadnim i nepro-
duktivnim. Tokom 1988. - 1989. jo smo primali neke
prijetnje od stare staljinistike garde, u stilu visjet e-
te i slino. Oekivali smo vie toga. Umjesto toga bi-
li smo napadnuti od strane nacionalistike desnice. Svi
su moji posteri bili zaarani Davidovom zvijezdom i
svastikom. No, u to vrijeme takve sklonosti su bile od-
baene od veine izbornog tijela.
Desnica je dobila izbore, no njezino je umjereno kri-
lo predstavljalo veinsko miljenje, tako da se taj pro-
blem za neko vrijeme smanjio. Do kraja 1994., kada
sam u potpunoj zbunjenosti napustio profesionalnu
politiku, izbore su osvajale kombinacije socijaldemo-
krata i liberala; raspoloenje je bilo sasvim drugaije i
inilo se da je desna nacionalistika opasnost nestala.
Ono to mi se naknadno ini bitnim jest injenica da
je dva milijuna radnih mjesta izgubljeno dok sam pro-
veo prve dvije godine u najviem tijelu svoje zemlje
kao tvorac zakona - i mislim da to nisam primijetio. To
je jedna od najveih sramota mojega ivota. Mislim da
to nije kruilo politikim debatama u to doba. Posto-
jale su vane debate u vezi ustavnih prava i republi-
kanskih nasuprot monarhistikih simbola, borbe za
kontrolu dravnog radija i televizije. Ne elim rei da
politiki sukobi nisu bili bitni, no oni su u usporedbi s
ekonomskom katastrofom bili od manjeg znaaja, a
mi nismo uoili njihovu meuovisnost. Zato je vlada-
jua klasa trebala centralizaciju medijske moi? Zato
to je gubila veinsku potporu populacije koja je pos-
tajala siromanija. Bili smo potpuno naivni, na je dis-
kurz u to vrijeme je bio onaj klasinog liberalizma i bio
je prilino neuinkovit. Ova liberalna partija e sada
vjerojatno, prilino zaslueno, nestati iz parlamenta.
Poeo sam shvaati to se dogaalo oko mene u vri-
jeme kada mi je mandat dolazio kraju, te sam odluio
da se ne kandidiram za parlament. To nije bio samo
maarski problem. Od Sibira do Praga, od Alma-Ate
do istonog Berlina - svugdje se nalazio isti problem.
Ono to se dogodilo nije bila transformacija ekonomi-
je, ve destrukcija ekonomije. Nismo izumili neki novi
kapitalizam, ve crnu rupu. To je bila jedna od velikih
demonstracija destruktivne snage kapitalizma.
Metode su bile iste kao i one kojima moemo svjed-
oiti u drugim dijelovima svijeta: otputanje i nadma-
ivanje konkurencije, privatizacija i zapoljavanje jefti-
nije radne snage. Strani kapital je stigao u potrazi za
tritima roba, zatvarao industrijske pogone koje je
kupio za sitni. No, razlika je bila u razmjerima. Svug-
dje se zbivao veliki gubitak radne snage, posebno u in-
dustrijskoj proizvodnji, no ovdje je izgubljen cijeli na-
in ivota. Prilino uspjena kooperativna poljoprivre-
da je nestala, a nove se obiteljske farme nisu dokaza-
le trino isplativima. Nezaposlenost je na selu ende-
mina. Dobro se sjeam kako su tokom rudarskog
trajka u Britaniji ljudi iznenada shvatili da nee nesta-
ti samo rudarska industrija, ve i kultura stotina ru-
darskih sela, te da Wales vie nikada nee moi biti is-
ti. No, ovdje smo imali kvalitativnu promjenu; situaci-
ju u kojoj je cijela kultura nestala. Od 1945. staljinisti-
ki je sistem, ma koliko bio udovian, tiranski i drav-
no-kapitalistiki, stvorio kroz urbanizaciju i industrijali-
zaciju zanimanja i ivotne oblike za stotine milijuna lju-
di. Mogli su biti razoarani i nezadovoljni s nainom i-
vota, no barem je to bio njihov nain ivota. Nitko ih
nije pripremio na ono to e ga zamijeniti. To za mno-
ge ljude osobno nije bilo neto bolje, niti neto to bis-
mo mogli nazvati promjenom, ve umjesto toga
kraj ekonomije kao takve. Na velikim dijelovima isto-
noeuropskog i euroazijskog teritorija nastupio je kraj
onoga to smo znali kao civilizaciju, koja je u velikoj
mjeri bila ovisna o dravi. Drava je ve poela funk-
cionirati u Putinovoj Rusiji i to na jedan veoma neugo-
dan nain, no ona poinje raditi regularno, biljei re-
gistracije, prikuplja porez, plaa namjetenike, odgo-
vara na pisma, prima graane s prigovorima. No, po-
etkom devedesetih ak ni to nije bilo dostupno, bila
je to potpuna katastrofa. U meuvremenu, mi na vr-
hu svega toga smo slavili trijumf slobode i otvorenos-
ti i pluralizma i fantazije i uitka i svega toga. To je bi-
lo neumjesno i glupo i duboko sam posramljen.
Nekako sam znao da postoje problemi. To se odra-
avalo u mojem pisanju. No, analize koje sam nudio bi-
le su umjetne politike prirode. Na primjer, postojali
su znakovi - amerika politika na Balkanu, Zaljevski
rat, ope nezadovoljstvo time to se stvari ne razvija-
ju dobro. No, ovo se smatralo prijelaznim pojmovima:
prijelaz je teak, no na kraju sve e biti dobro - isti pris-
tup koji su pravovjerni komunisti imali u odnosu na
Staljina. Uasne rtve sada, a bljetava budunost kas-
nije, les lendemains qui chantent (sutranjica koja
pjeva, slogan Komunistike partije Francuske iz Dru-
gog svjetskog rata).
No sve nije u redu i nee biti u redu. Kao netko tko
se profesionalno bavio teorijskim istraivanjima, osje-
ao sam da to moram shvatiti. Tako sam poeo itati
i nanovo itati teoriju i ekonomske znanosti, empirij-
sku sociologiju i povijest, te sam pokuavao shvatiti
to se dogaa, pokuavao sam shvatiti to je pogre-
no u temeljima nae misli, te pronai neki izlaz. ak
sam proao i kroz literaturu konzervativne kritike libe-
ralizma, a odatle skoio na marksizam (dosta je zabav-
no to je konzervativna kritika liberalnih svetinja, kao
Obljetnice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 19
20
to je ona Michaela Oakeshotta i Leo Straussa, ola-
kala moj put prema marksizmu.) Tako sam proveo
mnogo godina u uenju, a ne ponavljanju, budui da
nikad prije nisam bio stvarno upuen marksistiki ita-
telj. Vratio sam se natrag u kolu. Veoma sam polaga-
no i detaljno pokuavao razumjeti karakter prijanjeg
reima, zato se prijelaz na trite dogodio tako kako
se dogodio, te zato trine reforme nisu bile rjeenje
za bilo ope ili lokalne endemine probleme istono-
europskog dravnog kapitalizma. To je uzelo dosta
vremena, a jo je vie vremena trebalo za javno for-
muliranje navedenoga i njegovo artikuliranje, te pro-
mjenu mog diskurza, jezika i vokabulara. To je bilo
slino dugoj bolesti i dugom oporavku. No, mislim da
sam konano na poetku novoga ivota.
Za mene je ovo nevjerojatno bitno, ne samo za Vas
kao za osobu, ve i zato to su u bivem Istonom
bloku deseci tisua ljudi vjerovali u liberalno demo-
kratsku promjenu i vjerovali su da se ona moe ost-
variti putem trita. Posjetili smo Poljsku tijekom ta-
monjih trajkova 1988. i razgovarali smo s ljudima
koji su generalno bili lijevi. Razgovarao sam s ljudi-
ma u Poznanu i za njih je tranzicija trebala biti us-
mjerena prema Skandinaviji. Nije postojalo razumi-
jevanje da je mogla biti i po bilo kojem drugom kap-
italistikom modelu. Tada sam rane 1989. otiao u
Lenjingrad, kako se tada zvao, te razgovarao s hra-
brim ljudima koji su radili letke za izbore pojedina-
no napisane rukom. Nisu shvaali to zapadni oblik
kapitalizma znai. Oni su pretpostavili da znai slo-
bodu, prosperitet itd.
- Mi smo bili bolje informirani. Doli smo s ljevice.
Znali smo za zloine modernog kapitalizma. Voe
maarske opozicije su svi otili na Zapad tokom osam-
desetih i mogli su sami vidjeti to on znai. Vidjeli smo
to znai Ronald Reagan. Znali smo to se dogodilo
1973. u ileu i nismo si mogli laskati idejom da smo
neznalice. Nismo bili. Mnogi od nas su bili entuzijasti-
ni itaoci asopisa Spectator (ak sam i pisao za nje-
ga), Weekly Standard i Commentary. Prihvatili smo
kapitalizam sa svim njegovim nesavrenostima, i na
cilj nije bila Skandinavija, ve SAD. U to je vrijeme dr-
ava blagostanja nestajala ve dulji period. Otvorili smo
to poglavlje irom otvorenih oiju. Naravno, ljudi u
Poljskoj i SSSR-u su bili puno vie izolirani od Zapada
nego to smo bili mi i Jugoslaveni. Ne moemo rabiti
tu ispriku.
Postojala su i sekundarna razmiljanja. Mogli smo
vidjeti kako je posljednji radniki pokret koji je uinio
ljude entuzijastinima, pokret Solidarnost u Poljskoj,
bio odbaen od njemake socijaldemokracije. Voe
njemakog SPD-a Herbert Werner i Helmut Schmidt,
kao i Bruno Kreisky, austrijski socijaldemokratski voa,
postavljali su si pitanje: zato Rusi ne interveniraju?.
Bojali su se da bi se to moglo proiriti i na Istonu Nje-
maku, te da bi se radniko nezadovoljstvo moglo i-
riti. Tu su bili i ljudi koji su kao lanovi mirovnog pok-
reta bili ukljueni u Hladni rat na strani SSSR-a i nama
se inilo da nekomunistika ljevica nije bila zainteresi-
rana za osloboenje Istone Europe od staljinistikog
sustava. Zauvijek sam zadrao potovanje prema anti-
staljinistikim lijevim tradicijama, a mislim da su i osta-
li. I dalje osjeam potovanje prema tradicijama lije-
vog komunizma i komunizma savjeta. Odrastao sam
na djelima Borisa Souvarinea i Victora Sergea, a jedna
od prvih knjiga na francuskom koju sam proitao bila
je Izdana revolucija. Tako da nikada nismo govorili:
sve je to isto, svaki je marksist gulagovac, svaki je ko-
munist tvrdokorni staljinist. Nismo bili toliko glupi.
No, inilo se da su pokuaji mijenjanja sistema u stilu
SSSR-a s ljevice bili neuspjeni, te da moramo platiti ci-
jenu kapitalizma kako bi okonali diktaturu. Na poet-
ku smo govorili kako je to cijena koju treba platiti, a
kasnije se razvila ljubav prema tome.
No, to nije trajalo. Moj vlastiti sluaj u Maarskoj je
cause clbre, budui da sam bio poznat kao vodei
disident, a bio sam i ef liberalne partije neko vrijeme.
Imao sam zapaeni imid kao netko tko je pisao i jo
uvijek pie za visokotirane novine i tko se pojavljuje
na televiziji. To ne znai da je moj sluaj bio bitan, no
bio je vidljiv.
Mislim da nije bilo mogue da se vratim onom tipu
zbunjenog liberterskog ljeviarenja u kojega sam vje-
rovao tokom osamdesetih. Takoer, i dalje ne mislim
da djelomino uspjean socijaldemokratski model
drave blagostanja moe biti ponovno uspostav-
ljen. Takoer ne smatram da su razliiti modeli nave-
denoga poeljni. Nisam sklon zaboraviti 1968., pos-
ljednji revolucionarni trenutak u Zapadnoj Europi, koji
se razvio iz protesta prema dravi blagostanja. Sklo-
ni smo zaboravljati probleme drave blagostanja i
oni bi, ak da smo je i u stanju ponovno izgraditi, i da-
lje postojali - etatizam, konformizam, te autoritarni hi-
jerarhijski modeli bavljenja politikom. Neokonzervati-
vci su dvolini kada kritiziraju dravu blagostanja u
tim terminima, no to ne znai da je verzija kapitalizma
u vidu drave blagostanja toliko atraktivna, iako je
ona na mnogo naina superiornija dananjoj verziji -
bila je egalitarnija i doputala je malu dozu protutee
i kontra-hegemonije. To je bio, na kraju krajeva, sis-
tem kompromisa, dok je ovo sistem potpune domina-
cije kapitala. Ne mislim da postoji jo toliko mnogo
verzija kapitalizma koje sustav moe izmisliti kako bi
ak i prevaru pruio kao ispunjeno obeanje ljudima
koji nisu vlasnici kapitala, te koji nisu zatieni od stra-
ne imperijalistike drave. Stoga, ako sada raskine s
kapitalizmom, imat e manje iluzija nego ikada rani-
je. Sada smo vidjeli sve kompromise. Stari socijalde-
mokratski kompromis 1914., staljinistiko konstruira-
nje tiranskog dravnog kapitalizma, diktature na ljevi-
ci i desnici, New Deal, nacionalsocijalizam, militaristi-
ke sustave, nacionalistike sustave, katoliki korporati-
zam la Seipel/Dollfuss i la Salazar, neokonzervati-
vizam. Sve zamislive verzije su isprobane, a problemi
su izranjali ponovno i ponovno.
U trenutku u kojemu sam raskinuo s buroaskim
mainstreamom nije ostalo drugih mogunosti, pa sam
morao postati revolucionarni marksist. Nisam vidio
drugih inteligentnih i potenih rjeenja. Morate pogle-
dati injenicama u lice. To nije komotan izbor, niti iz-
bor kojega je odabrala veina, no to nije ni bitno. Mis-
Obljetnice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 20
21
lim da su sve mogunosti iscrpljene.
To je sada vidljivo s trenutnom krizom. Kada gospo-
dari svemira eksperimentiraju s razliitim mjeavinama
starih rjeenja, te su jo manje inteligentni i manje ra-
dikalni nego to su bili tokom 1930. ili 1950., tko
moe vjerovati da mogu spasiti kapitalizam na huma-
nistiki nain od njegovih najgorih aspekata. To se jed-
nostavno ne ini moguim. Da sam ranije raskinuo s li-
beralizmom mogao sam postati socijaldemokrat. No
gdje je socijaldemokracija? Ona je mrtva. To je tradici-
ja, no to nije iva politika opcija. Ljudi i dalje glasuju
za laburiste i socijaldemokrate zato to im se tradicio-
nalno ini da su oni metaforiki dom za radniku kla-
su i ljude iz nie srednje klase, te da se bore za veu
jednakost. No, to je navika, a ne ideja i tu je razlika.
Jo nekoliko pitanja o Maarskoj. Tokom ranih
osamdesetih Maarska je predstavljana kao model
trinog socijalizma, temeljenog na masovnim
vanjskim zajmovima i to je dolo na naplatu tokom
1988. i 1989. Tada ste vi disidenti preuzeli vladu.
- Mi nismo. Mi smo ostali u opoziciji.
Preuzele su je nekomunistike snage. No, sredinje
strukture drave su ostale iste - policijski efovi, oni
koju su upravljali vojskom, te poduzeima?
- Da. No najvanija institucija drave je bila partija, a
nje vie nije bilo. Tako da su promjene bile ogromne,
ak i u dravnom aparatu. Partija je bila uporite dr-
avnih struktura, kako teritorijalno, tako i u svim eko-
nomskim granama (i horizontalno i vertikalno), tako
da je tvorila cjelinu u dravi upravljajui ivotom u
svim pogledima. U klasinim kapitalistikim zemljama
dravna birokracija se nalazi izvan tvornice. Meutim,
partija je bila jednaka i u vladi i u rukovodstvu podu-
zea - ona je bila instrument za odravanje reda kao i
instrument za modernizaciju. Bila je to struktura koja
je nudila disciplinu, kulturu i dokolicu; koja je odredila
ivot ogromnom broju ljudi; pruala sredstva napret-
ka, indoktrinaciju, osjeaj orijentacije, osjeaj pripad-
nosti, te inilo se i stabilan projekt za budunost. Ta-
ko da se ne moe rei da je sve ostalo isto. Ne smije-
mo podcjenjivati promjene, iako je politika vodstva
Komunistike partije u sedamdesetima i osamdeseti-
ma bila dogmatski pro-trina.
U isto vrijeme, bitni elementi kontinuiteta ne smiju
biti zanemareni. Dravni kapitalizam tipa onoga u
SSSR-u bio je robno-proizvodni, utemeljen na najam-
nom radu, neegalitaran, hijerarhijski, predstavljao je
represivnu novanu ekonomiju, te klasno drutvo, ne-
usporedivo sa svim klasnim drutvima, koje je bilo iz-
vanredno uspjeno u guenju proleterskog otpora. Po-
bune protiv tog reima uvijek su bile socijalistike re-
volucije - radnika vijea 1956. u Maarskoj, huma-
nistiki socijalizam 1968. u ehoslovakoj. Solidar-
nost zapravo nije bio sindikat, ve mrea teritorijalno
organiziranih radnikih vijea koja su na poetku htje-
la samoupravljaku radniku republiku samoorganizi-
ranog naroda; sve dok ga represija nije pretvorila u
gorko konzervativni, pesimistiki i katoliki pokret ko-
ji se dezintegrirao u trenutku politike pobjede.
Srednjeuropski stil prosvijeenog apsolutizma, koji
se temeljio na reformama usmjerenim odozgo prema
dolje, osmiljenim od strane znanstveno i filozofski
izuenih elitistikih donosioca planova, nije se promi-
jenio od 18. stoljea. Komunistiki ekonomski dono-
sioci planova su bezbolno preobraeni u neokonzerva-
tivne monetaristike donosioce planova. Za njih je, u
karakteristinoj pozitivistikoj maniri, socijalizam
predstavljao pogreku u ekonomskom raunu. Margi-
nalna korisnost inila se modernijom od radne teorije
vrijednosti, a birokrati se radije povode za popular-
nom modom nego dizajneri.
Ljudi iz Komunistike partije su zadrali svoju mo?
- Da, posebno u provinciji - u lokalnim vijeima, po-
liciji, ekonomskom ivotu, gospodarskim komorama,
te buroaskim strankama. Jedna je od tekoa moje
bive liberalne stranke da, poto je potjecala od disi-
denata, nije privlaila bive lanove Komunistike par-
tije. Zbog toga je ostala bez takvih korijena u lokalnoj
administraciji, meu lokalnim efovima, te lokalnim
klikama.
to se tie ekonomije, Maarska je u osamdesetima
ne samo ovisila o vanjskim dugovima, ve i sudjelova-
la u dobro zatienom trinom mehanizmu Comeco-
na (ruski voeno vijee za uzajamnu ekonomsku po-
mo). Tako da su se ak i dosta nazadne tehnologije
i roba s niskim trokovima proizvodnje mogli izvoziti u
Sovjetski Savez s njegovim ogromnim unutranjim tr-
item. To je zadravalo staru preraivaku industriju,
te u isto vrijeme privlailo ulaganja putem zapadnih
zajmova, pa je trite u Sovjetskom Savezu zajedno sa
stranim investicijama stvaralo prednosti. Trite je pos-
tojalo za ostale staljinistike zemlje, no bez zajmo-
va.
Jedan od razloga zbog kojega se reim svugdje ras-
pao bio je taj to Komunistika partija nije mogla pre-
ivjeti bez svoje ideologije i svojeg osjeaja identiteta.
Ma koliko god da je ona bila instrument moi i kon-
trole, svejedno je bila ovisna o dobrovoljnoj predanos-
ti lanova, a partija je nastojala lanove ideoloki kas-
trirati. Marksizam je za njih bio neugodan, jer ako se
pusti da se marksizam razvija, on stvara pobune. Zbog
toga su neutralizirali marksistika istraivanja i razmi-
ljanja na razliite naine - u Maarskoj putem Webe-
rovskih modernizirajuih teorija i nekontroliranog
esteticizma, a u Poljskoj i Rumunjskoj putem naciona-
Obljetnice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 21
22
lizma. Do osamdesetih godina marksizam je kao po-
gled na svijet sigurno bio u manjini, ogranien na sta-
re drugove koji nisu imali nikakvu ulogu u socijalizaci-
ji mlaih partijskih kadrova. lanovi onih socijalistikih
partija u Istonoj Europi koje su nastale iz starih dr-
avnih partija koji se nalaze u svojim etrdesetim ili pe-
desetim godinama nisu u svojemu ivotu nikada pro-
itali marksistiku knjigu. Svugdje u Istonoj Europi,
ukljuujui naravno i Sovjetski Savez, partija je izgubi-
la svoju ideoloku jezgru.
Bez nje je funkcionirala neko vrijeme, u potpunosti
prazna, zasnivajui se na svojemu vlastitom opravda-
vanju; no pala je na prvom ozbiljnom izazovu, i to jed-
nome prilino banalnome, koji je potjecao od liberala,
boraca za ljudska prava i demokratskih nacionalista.
Tada nisu imali to rei. Njihov je stav bio: mi elimo
isto to i vi (a to je liberalni kapitalizam), no neto spo-
rije.
Oni su izrazito nasilno prekinuli demonstracije koje
su se odrale 16. lipnja 1988. na godinjicu smrti
Imre Nagya (i pretukli Vas pred TV kamerama), no
samo dvanaest mjeseci kasnije su se uruili, kada je
velik broj istonih Nijemaca prolazio kroz Maarsku
kako bi putem austrijske granice preli na Zapad.
- Zaustaviti istone Nijemce bi znailo masovnu upo-
trebu sile, a to nisu mogli uiniti. U cjelini gledano,
promjene u Istonoj Europi su protekle bez prolijeva-
nja krvi, uz neke iznimke kao to je Rumunjska. Nitko
nije elio pucati i nije bilo nikoga iz starih komunisti-
kih partija tko bi rtvovao svoj ivot. Nitko nije po-
maknuo ni malim prstom u obranu sistema, na kraju
krajeva stvorenog Oktobarskom revolucijom. Nije pos-
tojalo prave motivacije za otpor promjeni. to je mo-
gao biti raison dtre za vladajue komunistike par-
tije? Razlika izmeu monetariziranog i potritenog i
obinog kapitalizma je infitezimalna. Mogli su izabra-
ti kineski put (divljaki kapitalizam plus jednopartijski
sistem) no za to im je nedostajala ekonomska autarki-
ja i istinski revolucionarni korijeni kineske Komunisti-
ke partije. Temeljna pokretna sila u Istonoj Europi je
bila, prilino jednostavno, Zapad. Lideri komunisti-
kih partija jednostavno nisu imali nita za rei i non-
alantno su se pretvorili u socijalno-liberalne parla-
mentarce koji su sami sebi bitni. Od drugih se strana-
ka razlikuju samo po prolosti svojih lanova, a ne
zbog njihove sadanjosti. Politiki programi i manifes-
ti tih bivih komunistikih partija ne razlikuju se od
onih koje imaju ostali.
Sjeam se da sam 1989. bio izabran u stari parla-
ment putem izvanrednih izbora kao prvi i jedini pri-
padnik opozicije, i imao sam govor u kojem sam ko-
munistikog premijera u lice nazvao laljivcem, i to je
bilo uivo emitirano na televiziji. To je bilo prvi puta da
je netko javno izrekao neku slinu stvar u proteklih 40
godina i to je izazvalo ogroman niz snanih emocija.
No, tada je generalni sekretar partije doetao do me-
ne u hodniku, predstavio se (prije toga se, naravno,
nismo sreli), te mi na moje veliko iznanaenje rekao
da sam apsolutno u pravu. Ova je pukotina postala
vidljiva.
ak je i fasada poela podrhtavati. Broj 1 je optui-
vao broj 2 kao neprijatelja naroda...
Recite mi neto o Maarskoj danas.
- Dok su se industrija i poljoprivreda uruavale, vlada-
jue politike snage su konstatirale kako e pretvoriti
Maarsku u svjetski centar financijskih usluga. To je bi-
la glupost. Nakon potpunog kolapsa u ranim devede-
setima dogodila su se neka vanjska ulaganja i uslijed i-
roko dostupne jeftine radne snage tu i tamo je dolazi-
lo do neke izgradnje. No, kupnje su se uglavnom do-
gaale zbog likvidacije konkurencije i ienja robnog
trita za multinacionalne korporacije. Meutim, kako
su radnici gubili poslove, ova su se robna trita prirod-
no nala na tankom ledu. Do sada se ve multinacio-
nalne korporacije pakiraju i spremaju na odlazak. U cje-
lini gledano, drava se i dalje pokuavala nekako pobri-
nuti za rastui broj ljudi koji je ostao bez ikakvih resur-
sa. Imamo puno vie penzionera nego zaposlenih s pu-
nim radnim vremenom u privatnom sektoru. ivotni
standard je potonuo, radni sati su postali dui za one
koji su jo zaposleni, a nezaposlenost je svugdje, s ola-
kicama za nezaposlene za samo est mjeseci. Mnogi
ljudi postaju gladni, a na to nisu navikli. Tokom sedam-
desetih i osamdesetih Maarska je bila prosperitetna u
odnosu na ostatak regije, posebno tokom sedamdese-
tih, kada je ivotni standard rastao. Sve je ovo u kolap-
su. Ono to ovdje odreuje politike konflikte je oaj-
nika borba za dravne resurse koji se smanjuju. To je
borba izmeu srednje klase i ostalih. To je baza eks-
tremne desnice. Nema dovoljno za sve. Postoji oajni-
ki grabe za socijalnom pomoi, olakicama za stano-
ve socijalnih sluajeva, europskim fondovima itd. U is-
to vrijeme politika socijalistike vlade koja se sastoji
u rezovima, jo vie rezova, te jo neto rezova, suprot-
stavlja srednju klasu modernizatorima koje predstav-
lja multinacionalni kapital, te stoga stranci. Opozici-
ja neoliberalnoj globalizaciji uglavnom poprima nacio-
nalistike forme. U manje ili vie demokratskoj zemlji
potrebno je objasniti ljudima kako i zato se usuuju
ne pruiti te resurse onima koji ih trebaju. Odgovor se
sastoji u kriminaliziranju i rasiziranju konflikta -
prianjem kako su svi ljudi koji trebaju socijalnu pomo
rasno drugaiji od nas, rasno inferiorni u sluaju Roma
ili neodgovorni i lijeni paraziti ovisni o pomoi u slua-
ju bijelaca niskog socijalnog statusa. Odgovor je tada
izgraditi vie zatvora, prikupiti vie policije i drati pro-
letarijat, prekarijat, i nie radnike klase na svom mjes-
tu kao inferiorne. Prilino je izvanredno koliko je opi
odgovor na krizu, galopirajuu anomiju, te iree siro-
matvo, anti-plebejski. Otvorena mrnja spram starih
umirovljenika, nezaposlenih, te primaoca socijalne po-
moi kao parazita uravnoteena je s mrnjom prema
vladajuem poretku kapitala kao stranom. Zapadno
- liberalna kritika istono-europskog rasizma, ksenofo-
bije i neofaizma shvaena je kao strateki napad koje-
mu je cilj poraziti nacionalni otpor bezonom koz-
mopolitskom financijskom kapitalu, i politike korekt-
nosti koja unitava ivot. Jaanje desnice ne znai sa-
mo odvratne kvazi-faistike tradicije koje ponovno o-
ivljavaju, ve je takoer i rezultat socijalnog kolapsa i
Obljetnice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 22
23
dezintegracije. Desnica obeava red, socijalnu kohezi-
ju, te preivljavanje srednje klase, posebno za mlade,
bijele, kranske obitelji nacionalnih korijena.
Sve se ovo dogaa u vrijeme u kojemu je radnika
klasa bez ikakvog politikog predstavnika, ak i bez
manjinskog ili avangardnog tipa reprezentacije koji
moe biti od presudne vanosti u sluaju konflikta. Ne
postoji ak ni simbolino predstavnitvo poput Laburis-
tike partije ili manjinskog radikalnog predstavnitva
poput vas u Socialist Workers Party. Ovdje je radnika
klasa tiha. Ona je uspavani div. To je jedina klasa u Is-
tonoj Europi koja eka, koja ne radi nita, koja politi-
ki ne postoji. Oni se ne pridruuju ekstremnoj desnici u
njezinoj sranoj borbi protiv niih slojeva, a ne pridru-
uju se ni socijalistikoj ili socijaldemokratskoj opoziciji
budui da ne postoji. Sindikati su do sri uplaeni mo-
gunosti gubitka svojih privilegija i svojih uobiajenih
dogovorenih pozicija. Ne znam koliko e dugo stvari
ostati ovakve. U ovome trenutku jedina vidljiva borba
je ona srednje klase protiv niih slojeva i protiv krize,
koja se smatra stranom zavjerom - neto to nam je
nametnuto od strane Zapada, od strane plutokrat-
skog, kozmopolitskog, protumaarskog, protupolj-
skog poretka. S jedne strane u ovome trenutku na
vlasti imamo neokonzervativne stranke - koje predstav-
ljaju globalno kapitalistiko krilo dominantnih snaga, a
s druge strane nacionalno konzervativnu desnicu ko-
ja simbolino predstavlja interese srednje klase, ne de-
klarirajui se takvom. Tenzija je ogromna, prava politi-
ka odreenja nisu predstavljana javnom mnijenju. To je
ono za to se nekolicina nas bori, stoga je to je teka
borba koja u ovome trenutku znai samo pitanje pro-
pagande i edukacije. Mogli bi doi do cilja, ali tada bi
moglo biti prekasno.
Oko sebe imate malu grupu ljudi i ukljueni ste
u izborni proces.
- Postoji neformalna grupa intelektualaca na ljevici ko-
ja nastoji pomoi sindikatima u njihovom poslu - radei
besplatno kao sluba za odnose s javnou i inei ih
prihvatljivijima za drutveni mainstream, gdje su stig-
matizirani. Oni se smatraju ljudima koji organiziraju pro-
slave za Prvi maj s balonima, kobasicama i pivom. Pre-
ma njima se odnose s prezirom. Ljudi iz te populacije ne
taje svoj potpun prezir prema onima koji obavljaju fizi-
ki rad; ak i publikacije takozvanog lijevog centra otvo-
reno ismijavaju ljude koji imaju prljave ruke. Stanje je
slino kao tokom dvadesetih godina prolog stoljea:
antidemokratsko i antiradniko, te estoko antikomu-
nistiko, u odsutstvu bilo kakve organizirane socijalisti-
ke ljevice, tako da mi ne kaemo da ne volimo nejedna-
kost samo u principu. Odlazimo do eljeznikih radnika
i metalskih radnika i pokuavamo pomoi, razgovarati s
njima i uiti. Ja nisam formirao ovu novu izbornu gru-
paciju. Od strane vodstva jedne malene ortodoksne
grupe sljednice Komunistike partije zajedno sa zeleni-
ma i feministicama upitan sam da li bih elio biti na e-
lu njihove liste kandidata u Europskim izborima. Dugo
sam oklijevao. Za mene kao beskompromisnog borca
protiv biveg reima bilo je teko pridruiti se njegovim
nasljednicima, ma kako oni poteni i nevini bili.Oni nisu
imali vlast - ef ove stranke je mladi inenjer koji je imao
dvadeset godina kada se sistem uruio. Na kraju sam
pristao. U meuvremenu su nam se pridruile ostale
grupe - maarski Attac, ljeviarske grupe civilnog dru-
tva, a imamo i neku malenu suzdranu podrku sindi-
kata. Pokrenuli smo skromnu kampanju bez ikakvih
oekivanja; meutim, privlaimo odreenu pozornost.
Moemo natjerati ljude da sjednu i sluaju, a tada mo-
da i da uzmu nau literaturu i pokrenu neto.
Dakle, nalazimo se na samom poetku bilo kakvog li-
jevog, socijalistikog, marksistikog organiziranja, ali
smo barem poeli. To je polagana i teka borba, i vie
nego ikada sam uvjeren da je apsolutno nuna. Posto-
ji otra kaotina klasna borba. Tu su buroazija i sred-
nja klasa, multinacionalni kapital i domaa srednja kla-
sa; s razliitim, ali djelomino podudarnim interesima,
napadaju proletarijat i nie slojeve. Ne postoji odgovor
- no trebalo bi biti odgovora. Takoer bi bilo u intere-
su nekih pripadnika srednje klase stvoriti saveznitvo s
novim proleterskim snagama kao u stara vremena,
ako ne ele neki oblik autoritarne nacionalistike polu-
diktature. Ljudi e ovo shvatiti, no bojim se da bi tada
moglo biti prekasno. Jer, sada nam prijeti savez izme-
u konzervativaca i ekstremne desnice, u kojem e dik-
tat globalnog kapitala biti prihvaen uz prekrivanje na-
cionalistikim sloganima, uz rasiziranje i kriminalizira-
nje radnikog otpora. Moe se vidjeti kako ovaj bur-
oaski establiment pokuava izgurati sve za koje se i-
ni da se ne uklapaju. Gej i lezbijski klubovi i enske gru-
pe su napadani, spaljeni u plamenu - jednako kao i oni
romski. Postoje usko i vrsto organizirane neo-nacisti-
ke teroristike organizacije koje su ve ubile nekoliko
Roma, te pokuale ubiti nekoliko socijalistikih i liberal-
nih politiara. Nacionalno konzervativni politiari u
cjelini nisu voljni da osude takve dogaaje. Maarska
ima jedine nacionalsocijalistike dnevne novine i nacio-
nalsocijalistiku TV postaju u Europi, moda i na svije-
tu. Na stotine otvoreno antisemitskih komentara se
dnevno posta na web-stranicama mainstream novina
lijevog centra, da ne govorimo o ostalim izvorima. Au-
toritarna reforma obrazovanja se provodi koritenjem
tjelesnog kanjavanja djece - to je bilo zabranjeno na-
kon 1945. Postoje zahtjevi za ponovnom uspostavom
zloglasne andarmerije, iji su ar i okrutnost prilikom
deportiranja idova u 1944. iznenadili ak i Eichman-
na. Plaljivim anti-segregacijskim mjerama u kolama
se buno suprotstavljalo i odbilo ih se od strane lokal-
ne vlasti. Djeca tamne boje koe imaju svoje vlastite
bijedne obrazovne institucije. Moderna umjetnost se
ismijava na nain koji se nije dogodio jo od tridesetih
godina prolog stoljea. Kultura i modernistiko naslje-
e ponovno se predstavljaju kao degenerirani i avol-
ski. Na sve se ove stvari gleda kao da imaju potencijal
pobune. Izbacuju se svi reakcionarni klieji. Reakcija ui
stanovnike Istone Europe kako su ove borbe poveza-
ne. Svoje lekcije uimo na teak nain. Ne treba nam
govoriti kako socijalisti, feministi, gej i lezbijski aktivis-
ti, borci za prava manjina i sindikalisti trebaju biti sku-
pa, budui da smo svi neprestano napadani od istog
neprijatelja.
Preveo Petar Pavlovi
Obljetnice
np 13 14/01/2010 18:53 Page 23
24
P
redstavnicima tzv. meunarodne zajednice je bi-
lo jako stalo da organizuju susrete sa voama po-
litikih stranaka u Butmiru. U tome su i uspjeli. Ali
samo u tome. Doli su, vidjeli se, porazgovarali i razi-
li se. Reklo bi se da nisu postigli mnogo. To, naravno,
nije tano. Uspjeli su podii temperaturu i jo jednom
uvjeriti graane da se nacionalne politike elite ne mo-
gu ni o emu sporazumjeti. A to je vrlo vana poruka,
pogotovo u vrijeme kad se stalno raspravlja o potrebi
ostanka OHR-a krae ili due vrijeme.
Nema mjesta teorijama zavjere, to je potpuno jasno.
Takvo to bi, na koncu, bilo sasvim neozbiljno. I pored
toga, postavlja se ozbiljno pitanje: zato je butmirski
sastanak zakazivan na onakav nain? ta se njime e-
ljelo postii? Da li je zaista cilj bio dokazati da Bosna i
Hercegovina ne moe funkcionisati samostalno?
ta hoe stranci?
Ideja je zaista plemenita - treba skupiti domae lide-
re za pregovaraki sto i pomoi im da se dogovore.
Ako je to i bila ideja, sprovedena je krajnje nevjeto,
to nije svojstveno zapadnoj diplomatiji. Svima je jas-
no da nacionalni lideri jo uvijek insistiraju na svojim
maksimalistikim ciljevima i da ne mogu postii kon-
senzus o temeljnoj ustavnoj reformi. Ne samo da je
sporna politiko-teritorijalna organizacija Bosne i Her-
cegovine, o kojoj se esto govori sa oigledno nereal-
nih pozicija, nego se nacionalne politike elite ne mo-
gu sporazumjeti ni o strukturi i nainu odluivanja po-
jedinih politikih institucija, a pogotovo o obimu nad-
lenosti drave.
Druga vana injenica je da se opti izbori odravaju u
oktobru 2010. godine. Svaka ozbiljnija rasprava o ustav-
noj reformi danas predstavlja uvod u izbornu kampanju.
Stoga je potpuno nerealno oekivati da e razgovori na-
cionalnih lidera dati bilo kakve rezultate. Ako ita moe
uticati na njihov rejting, to je zauzimanje to tvreg sta-
va u ovim razgovorima, kako bi se pred biraima poka-
zali kao beskompromisni zatitnici nacionalnog ili drav-
nog interesa. Budui da su nacionalne politike elite iz-
gubile najvei dio svog legitimiteta, mogu pokuati da
ga obnove samo insistiranjem na tvrdim nacionalistikim
ili dravotvornim frazama. Svako poputanje se tumai
kao znak slabosti ili ak izdaje. ta se moe postii u tak-
vim okolnostima? Objektivno, vrlo malo.
Zato je onda organizovan butmirski samit? Stranci-
ma sigurno nije stalo do toga da na takvim samitima
pokazuju kako njihov projekat ne funkcionie. Jo ma-
nje im je stalo da pokau kako su oni sami nesposob-
ni da zavedu red u Bosni i Hercegovini. Ali, ima tu ne-
to drugo. Ako ga zavedu, a pogotovo ako su ga ve
zaveli, onda vie nema potrebe za armijom evropske
birokratije u Bosni i Hercegovini. Moda je butmirski
samit predstavljao pokuaj evropske birokratije da se-
bi kupi jo malo vremena i privilegija ostankom u Bos-
ni i Hercegovini. A moda se radilo o neem sasvim
drugom - lobiranju?
ta hoe nai?
Nije lako odgonetnuti namjere i poteze stranaca na-
ma koji smo daleko od Brisela. Jedno je ipak jasno -
kad bi se domae politike elite mogle sporazumjeti,
stranci bi imali znatno manji manevarski prostor, a
OHR bi, htio-ne htio, bio na izdisaju. Ove elite stalno
istiu kako Bosna i Hercegovina ne moe funkcionisa-
ti ili kako ovakva Bosna i Hercegovina ne moe funk-
cionisati. Iz toga se izvode razliiti politiki ciljevi: pos-
tojei ustavni sistem treba temeljito izmijeniti, odnos-
no konstitutivnim narodima treba dopustiti da iskoris-
te pravo na samoopredjeljenje i referendumski se iz-
jasne o otcjepljenju. Obje ideje ne samo da su nereal-
ne nego i opasne. Niti Ustav Bosne i Hercegovine do-
puta otcjepljenje jednog od entiteta, niti bi to meu-
narodna zajednica priznala. Osim toga, takav pokuaj
bi nesumnjivo doveo do usijanja politike sukobe u
zemlji, poto najmanje jedna strana insistira na op-
stanku Bosne i Hercegovine kao drave.
S druge strane, ni temeljna revizija ustavnog siste-
ma nije mogua jer o njoj nema saglasnosti nacional-
nih politikih elita. Mogue su samo manje izmjene
pojedinih ustavnih rjeenja. Nema sumnje da ustavni
sistem Bosne i Hercegovine pati od krupnih nedosta-
taka - dravna organizacija je komplikovana, a graa-
ni su diskriminisani ne samo u praksi nego i prema
vaeim ustavnim rjeenjima. Sve to zahtijeva usvaja-
nje novog ustava. Za to, meutim, nema ni osnovnih
pretpostavki. Nov ustav bi morao znaiti nov ustavni
sistem, a ne samo nov ustavni tekst u kome bi bio iz-
raen postojei sistem. Zapoinjanje procesa pisanja
novog ustava bi, zapravo, znailo stvaranje novog us-
tavnog sistema, a o tome kako on treba da izgleda
nema ni minimalnog konsenzusa. Stoga nije jasno ko
bi i kako napisao i usvojio novi ustav, makar bilo van
svake sumnje da je on poeljan.
Bosna i Hercegovina nije jedina drava ija istorija
oteava izgradnju funkcionalne drave. Ona nije jedi-
na drava ije heterogeno drutvo, izdijeljeno po vie
osnova, oteava kompromis o ustavu. Svaka na svoj
nain, i neke druge drave, poput vajcarske i Belgije,
su prolazile kroz brojne sukobe prije nego to su izgra-
dile stabilno drutvo i efikasnu dravu. Vienacional-
nost bosanskohercegovakog drutva nije smetnja
Bosanski lonac
Butmirski (ne)sporazum
dr. sc. Goran Markovi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 24
25
njegovom veem integrisanju, kao to nije smetnja iz-
gradnji funkcionalne federalne drave. Smetnju
predstavljaju nacionalne politike elite koje drutvo
optereuju tetnim ideologijama nacionalizma. Bosna
i Hercegovina moe funkcionisati efikasno, ali je po-
trebno da bude ispunjen jedan preduslov - da se oslo-
bodi balasta nacionalne iskljuivosti.
Da je to istina, najbolje pokazuju butmirski susreti.
Na njima se jo jednom ispoljila uskogrudost i maksi-
malizam nacionalnih politikih elita. Nema sumnje da
je i nacionalnim liderima jasno da su promjene nune,
makar one bile relativno sitne. Status quo traje suvie
dugo da bi se mogao tolerisati. S druge strane, nacio-
nalnim liderima je jasno i da su krupne ustavne pro-
mjene nemogue. Ako neki od njih insistiraju na ou-
vanju postojeeg stanja, dok drugi ele nov ustav, to
je vie nastup usmjeren ka svojim biraima, nego oz-
biljno promiljanje mogueg i poeljnog. Bosna i Her-
cegovina, njeni narodi i graani su i dalje taoci nacio-
nalizma, odnosno grupnih interesa nacionalnih politi-
kih elita koje se grevito bore za preraspodjelu sve os-
kudnijih glasova svojih etnikih birakih tijela.
ta je ponueno?
Amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine koji su
trenutno u opticaju ne predstavljaju radikalnu novinu
u odnosu na uveni aprilski paket, koji nije usvojen u
aprilu 2006. godine zato to su u Predstavnikom do-
mu nedostajala dva glasa za dvotreinsku veinu.
Amandmani ne predviaju bitniju preraspodjelu nad-
lenosti izmeu drave i entiteta. U Ustav se kao nad-
lenost drave unose odbrana i obavjetajni poslovi,
to je ve prelo u njenu nadlenost i bez ovih amand-
mana. Takoe se predviaju podijeljene nadlenosti
drave i entiteta: unutranja bezbjednost, izborni pro-
ces, oporezivanje, pravosue, lokalna samouprava,
poljoprivreda, nauka i tehnologija, ivotna sredina. Sa
izuzetkom ove prve, sve ostale podijeljene nadlenos-
ti su bile predviene aprilskim paketom. Novina se jav-
lja u pogledu dodatnih nadlenosti. Ono ega nema u
sadanjem ustavnom tekstu, a to je bilo predloeno i
aprilskim paketom, je mogunost da nadlenosti koje
su sa entiteta prenesene na dravu budu vraene en-
titetima ako se s tim saglase drava i entiteti.
Ovim amandmanima se predlau izmjene u sastavu,
nainu izbora i odluivanja Doma naroda Parlamentar-
ne skuptine Bosne i Hercegovine. Umjesto 15, u nje-
gov sastav bi se birao 21 delegat, od toga dvije treine
iz Federacije Bosne i Hercegovine a jedna treina iz Re-
publike Srpske. Budui se da se ne bi, kao dosad, iz Fe-
deracije birali samo Bonjaci i Hrvati, a iz Republike Srp-
ske samo Srbi, bila bi otklonjena jedna od najteih dis-
kriminacija koju Ustav predvia. Osim toga, predlae se
da svaki konstitutivni narod ima najmanje est delega-
ta u Domu naroda, to teoretski otvara mogunost da
u ovaj dom budu birani i delegati nacionalnih manjina i
nacionalno neopredijeljenih (Ostali). Predstavniki
dom, kao predstavnitvo graana, bi imao 87 poslani-
ka umjesto sadanja 42, s tim to bi najmanje tri mjes-
ta bila garantovana lanovima koji ne pripadaju konsti-
tutivnim narodima. Takvo rjeenje ne postoji u sada-
njem ustavu, ali ga je predviao aprilski paket.
Domovi Parlamentarne skuptine bi i dalje bili ravno-
pravni u vrenju zakonodavne funkcije, a entitetsko
glasanje, koje je bilo jedan od razloga zbog kojih nije
usvojen aprilski paket, bi opstalo. Predstavniki dom
bi ipak imao vee nadlenosti od Doma naroda, jer bi
samo on birao predsjednika Savjeta ministara i pot-
vrivao listu ostalih ministara, usvajao budet, kontro-
lisao rad Savjeta ministara i odluivao o sredstvima po-
trebnim za rad institucija Bosne i Hercegovine. Time bi
se naruila dosadanja ravnopravnost domova u vre-
nju funkcija Parlamentarne skuptine, koja je, sa izu-
zetkom potvrde imenovanja predsjedavajueg Savjeta
ministara, bila potpuna.
Umjesto neposredno biranog kolektivnog Predsjed-
nitva, Bosna i Hercegovina bi imala posredno biranog
predsjednika i dva potpredsjednika koji bi zajedno i-
nili Predsjednitvo. Oni bi pripadali razliitim konstitu-
tivnim narodima. Iako amandman ne kae da bi la-
novi Predsjednitva morali biti iz reda konstitutivnih
naroda, iz naina njihovog izbora je oigledno da bi to
bio sluaj. Time se diskriminacija prema nacionalnim
manjinama i nacionalno neopredijeljenim samo for-
malno uklanja, dok u stvarnosti ostaje. Za lana Pred-
sjednitva bi mogao biti biran poslanik Predstavnikog
doma, a izbor bi se vrio tako to bi delegati u Domu
naroda birali po jednog kandidata, a onda bi listu od
tri tako odreena kandidata morao potvrditi Predstav-
niki dom. Predsjednik Predsjednitva je istovremeno
predsjednik Bosne i Hercegovine, s tim to bi lanovi
Predsjednitva, ako tako predvidi zakon, mogli da se
rotiraju na toj funkciji.
Butmirski paket predvia drugaije nadlenosti i na-
in odluivanja efa drave u odnosu na vaea rjee-
nja i aprilski paket. Ustav Bosne i Hercegovine pred-
via da lanovi Predsjednitva kao kolegijalni organ po
pravilu odluuju konsenzusom o svim pitanjima iz
nadlenosti Predsjednitva, uz mogunost odluivanja
veinom glasova, pri emu lanu Predsjednitva koji je
ostao u manjini pripada pravo veta. Aprilski paket je
predviao da predsjednik Bosne i Hercegovine o vei-
ni pitanja odluuje samostalno, a da sa potpredsjedni-
Bosanski lonac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 25
26
cima odluuje o odbrani, imenovanju sudija Ustavnog
suda i Upravnog odbora Centralne banke. Butmirski
paket predvia donekle drugaija rjeenja. Predsjed-
nik i potpredsjednici, kao Predsjednitvo, konsenzu-
som odluuju o: kontroli oruanih snaga i komando-
vanju oruanim snagama; imenovanju kandidata za
predsjednika Savjeta ministara; imenovanju lanova
Upravnog odbora Centralne banke; dodjeli odlikova-
nja; uz sapotpis premijera, o pomilovanjima. Predsjed-
nik, kako vidimo, nije primus inter pares. Njemu pripa-
da pravo suspenzivnog veta, jer bi u roku od sedam
dana nakon usvajanja zakona u Parlamentarnoj skup-
tini Bosne i Hercegovine imao pravo da od nje zahti-
jeva ponovnu raspravu i izjanjavanje o tom zakonu.
Butmirski paket predvia da e izvrnu vlast u Bosni
i Hercegovini vriti Savjet ministara, ijeg predsjednika
Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine pred-
lae Predsjednitvo. Predstavniki dom potvruje listu
ministara koju mu podnosi izabrani predsjednik Savje-
ta ministara. Za razliku od vaeeg ustavnog teksta,
nadlenosti Savjeta ministara bi bile taksativno utvre-
ne Ustavom. One bi bile vee od nadlenosti koje mu
sada pripadaju. Savjet ministara bi vodio spoljnu poli-
tiku, to je sada u nadlenosti Predsjednitva. Predla-
gao bi budet, to prema vaeem tekstu moe da i-
ni samo nakon to mu Predsjednitvo proslijedi usa-
glaeni nacrt budeta. On bi imao pravo zakonodav-
ne inicijative, a u njegovoj nadlenosti bi bilo izvrava-
nje akata Parlamentarne skuptine.
Amandmanima se predviaju Sud, Tuilatvo, Dr-
avna agencija za istrage i zatitu i sudsko i tuilako
vijee kao ustavne kategorije, a to su institucije koje
ve postoje u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine,
na temelju odluka visokog predstavnika i zakona usvo-
jenih u Parlamentarnoj skuptini.
U emu je problem?
Odgovor je jednostavan - u dnevno-politikim mani-
pulacijama i politikom maksimalizmu. Kako se vidi iz
predloenog, ustavne promjene ne bi vodile radikal-
noj reviziji ustavnog sistema. One ne vode drastinom
poveanju obima nadlenosti drave. Najveim dije-
lom, uz nekoliko izuzetaka, se ograniavaju na unoe-
nje na listu nadlenosti drave onih pitanja koja su ve
prenesena u njenu nadlenost u prethodnom periodu.
To pitanje je za pojedine nacionalne politike elite
sporno iz razliitih razloga. Srpska politika elita nael-
no ne bi imala razloga da se protivi ovakvom ustav-
nom normiranju ve prenesenih nadlenosti, jer ih je
ona ve izgubila. Ako se, meutim, ima u vidu njeno
zalaganje za povrat svih ili dijela prenesenih nadle-
nosti entitetima, jasno je da njihovo ustavno normira-
nje njoj ne odgovara, jer bi kasnije bilo praktino ne-
mogue mijenjati Ustav u smislu povrata tih nadle-
nosti. Bonjaka politika elita u cjelini, bez obzira na
bliu partijsku pripadnost, nije zadovoljna ovako
skromnim prenosom nadlenosti sa entiteta na dra-
vu, pa se dijeli u dvije velike grupe. Jedan njen dio je
pragmatian i spreman je prihvatiti ponuene amand-
mane, dok bi drugi, okupljen u Stranci za Bosnu i Her-
cegovinu, bio zadovoljan samo radikalnijim povea-
njem nadlenosti drave.
Butmirski paket, kao i aprilski prije njega, predvia i
mogunost povrata entitetima nadlenosti koje su ve
prenesene na dravu, pod uslovom da se s tim sagla-
se i drava i entiteti, to je praktino nemogue, ali
ipak predstavlja nekakav kompromis - bonjaka elita
se uzda u praktinu nemogunost da do toga doe,
dok srpska eli ouvati barem teorijsku mogunost da
se to dogodi.
Radikalna promjena ili zadravanje postojee politi-
ko-teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine je ta-
koe sporno pitanje. Dok srpska politika elita uporno
nastoji da ouva Republiku Srpsku sa nepromijenjenim
ustavnim poloajem, hrvatska politika elita eli takvu
promjenu teritorijalne organizacije koja bi ukljuivala
najmanje tri federalne jedinice, pri emu bi jedna, ma-
da se to nigdje ne govori izriito, imala hrvatsku vei-
nu. Bonjaka politika elita se zalae za ukidanje en-
titeta i regionalizaciju Bosne i Hercegovine. Postojanje
ovako razliitih ciljeva je samo po sebi problem za
funkcionisanje drave i ustavne reforme, tim vie to
se na radikalnoj politiko-teritorijalnoj reorganizaciji in-
sistira u trenutku kad za to ne postoji ni minimum
konsenzusa. S druge strane, oigledno je da ni posto-
jea politiko-teritorijalna organizacija ne moe opsta-
ti sa nepromijenjenim ustavnim i politikim sadrajem.
Stoga treba traiti kompromisno rjeenje. Ono bi se
moglo ogledati u sljedeem - bila bi zadrana postoje-
a dvoentitetska struktura Bosne i Hercegovine, uz
dosljedniju primjenu principa konstitutivnosti naroda
na entitetskom nivou, ime bi stepen ravnopravnosti
tri naroda na nivou entiteta bio vei. Moglo bi se raz-
misliti i o smanjivanju broja kantona u Federaciji BiH -
na primjer na dva, jedan sa bonjakom i jedan sa hr-
vatskom veinom, uz primjenu principa konstitutiv-
nosti naroda u veoj mjeri nego dosad.
Koliko su pozicije nacionalnih politikih elita o ustav-
noj reformi udaljene, vidi se iz jo jedne injenice - bo-
njake i hrvatske politike stranke su ponudile svoj na-
crte novog ustava Bosne i Hercegovine, dok to srpske
nisu uinile. Razlog je jasan - prvi i drugi ele temeljnu
ustavnu transformaciju, dok trei ne ele da se mije-
njaju dejtonska rjeenja. To to bonjaka i hrvatska
elita piu nacrte ustava ne znai da se njihova vienja
ustavnih reformi slau. Razlike su, zapravo, prilino ve-
like. Dok hrvatska politika elita eli federalnu dravu
zasnovanu na etnikom principu, bonjaka politika
elita eli unitarnu dravu zasnovanu na graanskom
principu.
Glavni uzroci nemogunosti da se pronae zajedni-
ki jezik lee u prirodi nacionalnih ideologija, koje isklju-
uju ideju zajednikog ivota vie nacija na principu
ravnopravnosti, ideoloko-politikoj (samo)obmani na-
cionalnih politikih elita da su jedini zatitnici interesa
nacije ili drave, kao i njihovoj potrebi da radikalnom
nacionalistikom i/ili dravotvornom retorikom poku-
aju sprijeiti sunovrat dobro poljuljanog legitimiteta.
Zbog toga, a ne zbog prirode bosanskohercegova-
kog drutva, se teko, a u izbornoj godini nikako,
moe oekivati manje trnovit put ka ustavnoj reformi.
Bosanski lonac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 26
27
Bosanski lonac
U Sarajevu je 12. i 13. septembra odran prvi Forum
Resistance - Forum otpora u organizaciji niza drutve-
nih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Sr-
bije i Makedonije. Drugovi iz Hrvatske nisu mogli do-
i, ali su podrali ideju. Cilj odravanja Foruma je bio
da se na jednom mjestu okupe pripadnici politikih i
nevladinih organizacija, kao i sindikata, raspravljaju o
razliitim problemima s kojima se suoavaju naa dru-
tva, razmjene iskustva o oblicima i sadrajima svoje
borbe i obrazuju zajedniko koordinaciono tijelo.
U radu ovog skupa su sudjelovali Pokret Dosta!,
Pokret za socijalnu pravdu, lanovi Saveza samostal-
nih sindikata Slovenije, Radniko-komunistike partije
Bosne i Hercegovine, grupa Crveni kritiar i Marks 21
iz Srbije, Nova iskra iz Makedonije, i druge politike i
nepolitike organizacije. Konferenciji su prisustvovali i
delegati Poljske partije rada, francuske Nove antikapi-
talistike partije, grke politike grupacije Spartakus
(lanice 4. internacionale) i etvrte internacionale.
Uesnici Foruma su raspravljali o graanskom aktiviz-
mu, demokratskim izazovima i novim politikim for-
macijama u Evropi. Na koncu je usvojena deklaracija,
koju ovdje objavljujemo.
Nastavak ovog foruma je drugi Forum otpora koji se
u Ljubljani odrao od 10. do 12. decembra. U trenutku
pisanja ovog teksta Forum jo nije okonan, ali nai i-
taoci mogu saznati o temama o kojima e se na njemu
raspravljati: spontani pokreti otpora protiv neoliberaliz-
ma u BiH i Grkoj, borbe protiv neoliberalnog unitava-
nja i efekat na prirodno i socijalno okruenje, studentski
i otpor mladih, budunost organizovanja, i drugi.
Sead Kapetanovi
Forumi otpora u Sarajevu
i Ljubljani
Organizacije i sudionici Forum Resistance odranog u Sarajevu
12. i 13. IX. 2009. god. donose sljedeu rezoluciju:
I. injenica je da se danas svijet nalazi na historijskoj prekretnici,
uslijed konanog raspada neoliberalnog ekonomskog, politi-
kog, drutvenog i kulturnog poretka. To iziskuje potrebu za
novim rjeenjima kojim bi se prevazili problemi proizali iz op-
eg sunovrata u kojem se nalazi moderni svijet.
II. Teko stanje na globalnoj sceni posebno i dodatno se reflekti-
ra na regionalnom i lokalnom nivou. To je posebno vidljivo na
prostorima Balkana, odnosno jugoistone Europe. Slom neoli-
beralnog poretka samo je dodatno pogorao stanje u drutve-
nim zajednicama i strukturama politike i ekonomske vlasti i
moi.
III. Pod formalnim platom borbe za samoproglaene nacionalne,
etnike, religiozne, socijalne ciljeve i interese domae oligarhij-
ske klike i elite ve duboko zaglibljene u blatu korupcije, nespo-
sobnosti, nevizionarstva, samozadovoljstva, se jo uvijek odr-
avaju na vlasti.
IV. Svojim djelovanjem te oligarhijske klike i elite zloupotrebljava-
ju i nacionalna i religijska osjeanja obinih ljudi kako bi se
odrali na vlasti i nastavili svoj anti-progresivni i anti-humanis-
tiki projekt odranja vlasti.
V. U zadnje dvije decenije te oligarhijske klike su pokazale da ust-
vari predstavljaju vladavinu najgorih (KAKISTOKRATIJA). inje-
nica je da se kakistokratske elite uspijevaju odrati na pijedes-
talu moi zahvaljujui i ponaanju i uplivu stranih, vanbalkan-
skih elemenata. U prvom redu rije je o interesima multinacio-
nalnih institucija, kompanija i banaka i protektorskih uprava (u
BiH i Kosovu).
VI. Uzajamno djelovanje navedenih faktora dovelo je situaciju u
jugoistonoj Europi u slijepu ulicu. Radnika klasa je obesprav-
ljena i sve se vie svodi na zavisan poloaj unutar sustava bo-
anstva neoliberalnog trita. Znaajan dio subjekata kriti-
kog miljenja i djelovanja je postao instrument vladajue klase.
Intelektualizam se vie ne cijeni i praktino se svodi samo na
formu ili birokratsku sadrinu i suhoparne deklamacije. Obra-
zovni i znanstveni rad se nalazi u regresiji.
VII. Dananja kriza kapitalizma je poput krize iz 1929. godine vrlo
plodno tlo za nastajanje i rast ekstremnih ovinistikih, nacio-
nalsocijalistikih, faistikih i fundamentalistikih pokreta.
VIII. Kao skupina odgovornih organizacija i pojedinaca Forum Re-
sistance, stoji na stajalitu potrebe za objedinjavanjem svih is-
tinski i nekompromitiranih progresivnih, demokratskih i ljevi-
arskih pokreta u jedan zajedniki front. Kreiranje Forum Re-
sistance je prvi korak ka objedinjavanju tih snaga.
IX. Forum Resistance predlae formiranje zajednikog bloka i
akcionog nastupa sa sindikalnim organizacijama, ali istovreme-
no se otro suprostavlja izigravanju interesa radnike borbe.
Forum Resistance se zalae za dostojne radne i ivotne uslo-
ve radnika i radnica.
X. Forum Resistance svoju djelatnost usmjerava prema ostva-
rivanju ekolokih interesa.
XI. Potrebno je obogaivati postojee i razvijati nove oblike parti-
cipativne demokratije, posebno u sferi ekonomije, kao i u dru-
gim oblastima drutvenog ivota, ime radnici i graani ogra-
niavaju mo buroazije i politikih elita i ue se da vre priti-
sak na njih u cilju praktine realizacije svojih legitimnih prava i
interesa. Forum Resistance e raditi na razvoju klasne borbe,
aktivizma i solidarnosti radnike klase. Potrebna je posebna
panja kako bi se sprijeilo koritenje participativne demokrati-
je protiv interesa radnih ljudi.
XII. Forum Resistance osniva i Koordinacioni Komitet za jugois-
tonu Europu (Coordination Committee of Forum Resistan-
ce for South-eastern and Eastern Europe CCFR).
XIII. CCFR je otvoren za saradnju sa ljeviarskim, progresivnim i de-
mokratskim organizacijama u jugoistonoj Europi i predstavlja-
e glavnu mreu i krovnu organizaciju za navedene organiza-
cije i njihove aktivnosti.
XIV. Forum Resistance konstatuje da na prostorima bive Jugo-
slavije ne postoji dovoljno snana lijeva partija koja zastupa
radnike interese.
Nacrt Sarajevske rezolucije
np 13 14/01/2010 18:53 Page 27
28
K
ada je Nieov Zaratustra imao trideset godina,
napustio je svoju kuu pored jezera i otiao u
planine. Zaratustra je u planinama spoznao da je
Bog mrtav. Do koje bi spoznaje doao Zaratustra da
se kojim sluajem, umjesto meu njemake, zaputio
meu ove modre crnogorske planine u prvoj deceniji
21.vijeka? Jer, bogovi (istina, sa malim poetnim slo-
vom - gramatika inferiornost koju oni nadoknauju
bukanjem) su u Crnoj Gori esta pojava. U zadnjih
dvadeset godina samo se mnoe. Moglo bi se rei, ko-
ristei omiljenu terminologiju premijera Mila ukano-
via, da meu bogovima vladaju multiplikativni efek-
ti. U tome su crnogorski bogovi slini virusima svinj-
skog gripa (i nije im viruso-svinjsko samo to). Jer zna
se da su svinje svatojedi. A virusi paraziti. Kako dru-
gaije nazvati svakodnevno i kontinuirano skandaloz-
no pustoenje prirodne i kulturne batine Crne Gore?
ije apetite pothranjuje divljanje privatizacija i inte-
lektualno srozavanje mladih generacija? Jaz izmeu
najsiromanijeg i najbogatijeg u Crnoj Gori je za Gini-
sovu knjigu nacionalne sramote. Zapadne drave su
odavno uhodale simbiozu. Znaju zapadne elite da ako
lipe organizam-domain, lipsae i virus-parazit. Zato
su i izmislili koka-kolu, televizor i ameriki san. ap-
tai sa strane na ovo upozoravaju i domae crnogor-
ske vladaoce. Meutim, ne haju oni. Duboko su zaga-
zili u fantazije o svojoj grandioznosti da bi sada mogli
da prate racionalne savjete. Jer treba zadrati imid u
oima svjetskog det-seta, tog drutva sultana, trans-
nacionalnih prevaranata, holivudskih zvijezda, seksua-
lnih delikvenata i narkomana. A to kota. I zato se vi-
rusna pohara iri. Sa crnogorske obale i plaa na rije-
ke i ume, sa juga na sjever, i to sve kompjuterski iscr-
tanim trasama od boga danog autoputa Bar-Boljari.
Puta koji zavrava kao i sve putanje, staze i bogaze
ove vlasti - u nedoiji. A i to e bogovima putevi, kad
se oni i tako voze privatnim avionima i MUPovim heli-
kopterima? Ne za svoj raun, naravno, jer ko je vidio
da bogovi koriste novac? Oni su mnogo suptilniji, i
mnogima dolaze u (ne)mirne snove. Zbog toga se na
javi toliko uti. A imalo bi da se pria, odavde do Ba-
rija, pardon, do vjenosti, jer kome se na rame spusti
teka tuilaka ruka italijanskog tuioca uzepea el-
zija, teko da se vraa u rodni kraj.
Voljom bogova
Avgustovski sluaj nasilnitva podgorikog gradona-
elnika Miomira Mugoe, njegovog sina Miljana i vo-
zaa Dragana Radonjia nad zamjenikom glavnog
urednika nezavisnog dnevnog lista Vijesti Mihailom
Jovoviem i fotografom Borisom Pejoviem je najupe-
atljivija ilustracija osinosti crnogorskih bogova i servil-
nosti crnogorskog policijsko-bolniko-tuilakog apa-
rata. Do incidenta je dolo u noi 6. avgusta kada je
Pejovi fotografisao nepropisno parkirani gradonael-
nikov automobil. Tada su iz oblinjeg kafea istrali
Mugoa otac i sin i njihov voza i poeli da ga vrije-
aju i maltretiraju. Pejovi je telefonirao svom efu Jo-
voviu koji je ubrzo stigao na lice mjesta. Tada je, po
svoj prilici, zapoeo i fiziki obraun u kojem je Jovo-
viu povrijeena bubna opna zbog ega je slijedeeg
dana hitno operisan. Jovovi je tvrdio da je u napadu
na njega od strane mlaeg Mugoe korien i pitolj
(koji je ispario iz policijskog izvjetaja). Taj pitolj ko-
Gorski vijenac
Politiki
nudizam
crnogorskih
bogova
dr. sc. Filip Kovaevi
Avgustovski sluaj nasilnitva
podgorikog gradonaelnika
Miomira Mugoe, njegovog sina
Miljana i vozaa Dragana Radonjia
nad zamjenikom glavnog urednika
nezavisnog dnevnog lista Vijesti
Mihailom Jovoviem i fotografom
Borisom Pejoviem je najupeatljivija
ilustracija osinosti crnogorskih
bogova i servilnosti crnogorskog
policijsko-bolniko-tuilakog
aparata

np 13 14/01/2010 18:53 Page 28

29
ji se rastvara u vazduhu je, naime,
samo prvi element bogovskog
obrta ove more ljetne noi. Nai-
me, kada su krugovi oko Mugoe
saznali za ozbiljnost povrede Jo-
vovia, negdje sredinom slijede-
eg dana u podgoriki Kliniki
centar dolazi gradonaelnikov vo-
za Radonji i od strane direktori-
ce radiolokog odjeljenja dr Mi-
lanke Raievi biva mu dijagnozi-
rana ishemijska promjena na
mozgu i nagneenje iznad lijeve
une koljke. to to u stvari zna-
i postaje jasno nekoliko sedmice
kasnije kada istrani sudija Neboj-
a Golubovi dodjeljuje Mihailu
Jovoviu status prvookrivljenog,
tvrdei da je Radonjiu nanio teku tjelesnu povredu,
za koju moe biti propisana kazna do osam godina
zatvora! (Ova optunica ima jo bisera - naprimjer,
da je Jovovi navodno neosuivan). I tako dok se od
rtve pravi nasilnik, premijer ukanovi i ostali elnici
vladajue koalicije poruuju da treba saekati da nad-
leni organi urade svoj posao prije donoenja bilo
kakvih zakljuaka o politikoj (ak i moralnoj!) odgo-
vornosti podgorikog gradonaelnika. Voza sa ishe-
mijskim promjenama na mozgu i dalje vozi gradona-
elnika (moda zato nepropisno parkira!), a u podgo-
rikoj gradskoj skuptini propada pokuaj inicijative za
raspisivanje referenduma o opozivu. Zarad ouvanja
neprikosnovene partitokratije i tajkunskih interesa
ogoljava se sutinska zavisnost svih crnogorskih insti-
tucija - od policije do bolnice - od volje bogova. Svoje-
vrsni politiki nudizam kako je ovakvo stanje stvari
nazvao profesor Milenko Popovi.
Nema treeg puta
Povodom ovog sluaja u sedmicama koje su usljedi-
le nije se oglasio niko od zvaninika Evropske komisi-
je niti ostalih EU ambasadora akreditovanih u Podgo-
rici. Potom se otkrilo da ef Evropske Komisije u Pod-
gorici Leopold Maurer treba da za svoju rezidenciju iz-
najmi vilu koja je u vlasnitvu, pogodite koga, Miomi-
ra Mugoe! Time su se razodjenuli i evropski politi-
ki nudisti. Naime, kao predstavnici tipine kolonijalne
sile, oni su vrlo brzo srasli sa lokalnim vlastodrcima.
Njima najvie i odgovaraju na novac lakomi politiari
jer ih je lako drati pod kontrolom. Jer, ove uvaene
diplomate se ponaaju kao da su u Crnu Goru dole
da prespavaju mandat, da se nauivaju u drutvu
bezobrazno bogatih crnogorskih bogova (ijoj se
moi javno ili tajno dive, a njihov ef Havijer Solana
nosi barjak u oboavanju ukanovia) i da zatim odu
u neku slinu perifernu papagaj-dravu, gdje e raditi
opet isto, i tako sve do penzije. Da li ih je briga, u kli-
matizovanim rezidencijama iza ograda visokog napo-
na ili crnih stakala limuzina, to to u Crnoj Gori jedna
treina stanovnitva ivi na rubu siromatva? Samo da
im se ovi balkanski nesretnici (ukanoviev termin)
bre sklanjaju s puta, dok jure s
jednog prijema na drugi! Ipak,
mora se naglasiti da svaka pria o
bogovima je ujedno i pria o vjer-
nicima. Logika je neumoljiva - bez
vjernika, nema ni bogova. Pa, to
onda da se kae o vjernicima cr-
nogorskih bogova, a da ne zazve-
i kao vjetar kroz praznu tikvu?
To to vjeruju njima, a ne svojim
oima, je znak da su na djelu, mo-
ra biti, neke maije. Teko da je
mogue upotrijebiti ovdje termin
ideologija, jer takav je stepen inte-
lektualne osiromaenosti u dana-
njoj Crnoj Gori da je moderna
koncepcija ideologije neprim-
jenljiva. Ideologija u Crnoj Gori
je dozlaboga uproena i trivijalizovana i svodi se na
hleb, puku i ogoljenu materijalnu dobit. Da li je zbi-
lja toliki strah od fizike gladi u Crnoj Gori? Ili je katas-
trofalno moralno pustoenje posljednjih decenija mu-
tiralo svijest do to mjere da najelementarnije ljudske
potrebe smatra i za jedine mogue? Jer, ovdje se mo-
ralni bogalji promoviu u mecene, a filozofija zgrtanja
postaje baza za formiranje univerziteta (takozvanog
Univerziteta Donja Gorica iji je ukanovi jedan od
suvlasnika).
Zna se recept na kojem je ukanoviev DPS dobijao
sve izbore do sada. Prvo bi namjenski sijali strah kod
crnogorskih graana da je njihova elementarna egzi-
stencija ugroena, a zatim bi, manipulativnim dejstvi-
ma i tehnikama, uz pomo uslunih novinara i upre-
gnutih intelektualaca, okupljenih oko Dnevnika 2 i
dnevnog lista Pobjeda, predstavljali sebe kao jedi-
nog mogueg spasioca. Ta transformacija muitelja u
spasioca je ovih dana opet u igri jer treba svaliti svu
odgovornost za razorenu crnogorsku privredu i za
tektonske pukotine u crnogorskom budetu na glo-
balnu ekonomsku krizu.
Meutim, crnogorska kriza je unutar-sistemska, i
medijske meditacije novih-starih ministara i njihova i-
va vjera u nepogreivost svog lidera su kao kapi vode
u pustinji. Da u toj pustinji poraste jedno zeleno drvo
trebae godina i godina napornog vraanja na pravi
put. Mnogo e se laki initi ostanak u kolektivnim fa-
tamorganama DPS-a i njihovog manjeg koalicionog
partnera SDP-a (u kojem je od socijal-demokratije os-
talo samo ime), ali tu je onda putu kraj. I otvara se
ambis u pakao. Jer, dugogodinja navika crnogorskih
bogova da se ponaaju kao da su sa one strane do-
bra i zla, da bezobzirno kre i zakonske norme i eti-
ka pravila kada je to u njihovom linom, porodinom
ili klanovskom interesu postala je u stvari njihova pra-
va priroda. Zato smo suoeni sa hamletovskim izbo-
rom. Ili sumrak bogova, ili sumrak Crne Gore. Trei
put ne postoji.
(Kraa verzija ovog teksta objavljena je u dnevnom
listu Vijesti.)
Doc. dr Filip Kovaevi je profesor politike
psihologije i psihoanalize na Univerzitetu
Crne Gore i lan Savjeta Novog Plamena
Gorski vijenac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 29
30
Interview
Politika koja je dovela
do KRIZE, ne moe
nas iz nje izvesti
Razgovor vodili Filip Erceg i Mladen Jakopovi
G
U
S
T
E

S
A
N
T
I
N
I
Dr. Guste Santini jedan je od malobrojnih lijevih hrvatskih ekonomista s visokom
reputacijom, ekonomist kojeg neemo esto vidjeti na televiziji da sudjeluje
u raspravama o ekonomskim problemima. Neemo ga vidjeti moda ba zato to
ne bjei od Marxa kao vrag od tamjana. On nije omiljeni gost popularnog
Otvorenog, jer govori suvie otvoreno, a to kod nas svakako nije popularno.
Naprotiv, Santini je prole godine, povodom 160. obljetnice od prvog izdanja
Komunistikog manifesta, jedini kod nas, objavio - za inat svima preko svojeg
istraivakog centra RIFIN, reprint te znaajne knjige.
Teka i neizvjesna ekonomska kriza u kojoj se Hrvatska nalazi, i brojne afere,
najbolji su povod za razgovor s ovakvim ekonomskim ekspertom kakav je dr. Santini,
s vrhunskim ekonomistom od prakse koji je radio u Hrvatskoj narodnoj banci,
poslovnom bankarstvu, osiguranju, gospodarstvu, te je bio direktor Tvornice duhana
Zagreb i Instituta za javne financije.
U velikom intervjuu za Novi Plamen, dr. Santini govori o uzrocima svjetske
i domae krize, o ekonomskom nacionalizmu, samoupravljanju, privatizaciji
brodogradilita, poreznoj reformi i dr.
Na je sugovornik, inae, poslovni konzultant, nastavnik po pozivu na
dodiplomskom i postdiplomskim studijima iz podruja poslovnih kombinacija,
monetarnog i fiskalnog sustava i ekonomske politike.
Pokreta je i glavni urednik znanstvenog asopisa Ekonomija/Economics.
Urednik je ekonomske redakcije asopisa Informator, te je lan urednitva
asopisa Suvremena trgovina.
lan je Znanstvenog vijea za ekonomska istraivanja i hrvatsko gospodarstvo
HAZU-a. Pokreta je takoer tvrtke za financijski konzulting Rifin
(www.rifin.com). Autor je devetnaest knjiga, te pedesetak znanstvenih i
vie stotina strunih lanaka.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 30
31
F. E. Dr. Santini, Hrvatska se nalazi u tekoj ekonom-
skoj krizi. Jedni smatraju da je ta kriza posljedica
svjetske ekonomske krize, a drugi da se radi o struk-
turalnoj krizi koja nema veze sa situacijom na svjet-
skom tritu. Bilo kako bilo, ini se da je svijet na iz-
lasku iz recesije, a da prava kriza u Hrvatskoj jo i ni-
je poela. Zanima nas, to je po Vaem miljenju
pravi uzrok krize hrvatskog gospodarstva?
- Ekonomske krize bitan su dio funkcioniranja kapi-
talistikog naina proizvodnje. Kriza je, da slikovito
kaem, istilite kapitalistikog naina proizvodnje.
Naime, u svojoj biti suprotstavljeni kapital, s jedne
strane, i, rad, s druge strane, kao pretpostavka priv-
redne aktivnosti posloeni su tehnolokom razinom
(ogranienjem) proizvodnog procesa koji se stalno
unapreuje. Raspodjela ostvarenih rezultata tako
odreene privredne aktivnosti odreena je kapital od-
nosom u kojem rad dobiva svoj faktorski dohodak, a
kapital svoj. Trite na kojem se sueljavaju ponuda i
potranja mijenja njihove meusobne odnose. Kako je
kapital nadmoan radu, tako prisvaja vei dio novo-
stvorene vrijednosti, pa se trite roba i usluga ne is-
ti kako bi se proces reprodukcije glatko odvijao. I
to nije sve. Kako se proizvedeno ne proda (postoje
neutroeni dohoci) bankarski sustav napaja potranju
kreditima kako bi se trite roba i usluga oistilo.
Dok su oekivanja pozitivna, realizacija proizvedenog
je potpuna. Kada se oekivanja promjene nastaje pe-
simizam kod svih sudionika procesa reprodukcije to
ima uinak katalizatora u pravcu kontrakcije privredne
aktivnosti. Ovom valja pridodati i ulogu drave koja
pokuava na sve naine usporiti tendenciju pada pro-
fitne stope (itaj: oplodnje kapitala). Krediti, monetar-
na i teajna politika, dravna intervencija putem fiskal-
ne politike, govorei jezikom ope ravnotee, zapravo
su intervencije netrinog karaktera i iskrivljuju trine
signale. Tako iskrivljeni trini signali rezultiraju jalo-
vim investicijama, jalovim trokovima, jalovim drav-
nim rashodima, itd. Globalna financijska kriza nastala
je zbog pozitivnih oekivanja, s jedne strane, i, ne-
primjerenog rasta kredita, s druge strane. Posebno je
vano rei da krediti nisu usmjereni u pravcu razvoja
realnog sektora, ve u simbol ekonomiju, obveznice,
dionice, derivate itd. Kako su oekivanja rasla, tako su
veliki igrai s financijskih burzi preli na robne burze
kao to je nafta, sirovine, itd. I tu se dogodila kvaka
22. Nafta, sirovine, hrana inputi su realnog sektora
iji spekulativni rast cijena nije bez inflatornog pritiska
bilo mogue pratiti. Osim toga, inflacija je i povratna
informacija investitorima da se stvari ne odvijaju su-
kladno njihovim oekivanjima. Rezultat cijele prie je
dananja kriza. Neoliberalizam nije osposobljen da se
nosi s krizom, pa je iz naftalina pozvan Keynes i
intervencionisti svih boja. Umjesto globalne politike
vodi se nacionalna politika. Drugim rijeima, kada ide
dobro drava nije poeljna; meutim, kada krene loe
drava mora intervenirati u interesu odranja kapital
odnosa. To je u grubim crtama pria na razini global-
nog. Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje, padom
Berlinskog zida uspostavila je trini model privreiva-
nja pri emu nije prethodno dala dijagnozu stanja sus-
tava koji je eljela napustiti. Istina bog, data je ocjena
u smislu, sve je gore da gore ne moe biti. Treba to
prije napustiti postojei samoupravni sustav i drutve-
no vlasnitvo kao njegovu materijalnu osnovu. Da
podsjetim, prvi in nove vlasti bio je zatvaranje Institu-
ta Konara koji je okupljao velik broj strunih i znan-
stvenih radnika, ili, to je isto, razvojnu komponentu
Konara. Isto tako nije se odredio ni poeljni sustav
ve su se stvari stihijski mijenjale to je rezultiralo veli-
kim smanjenjem broja zaposlenih i poveanjem broja
prijevremenih umirovljenika. Programom stabilizacije
iz 1993. godine napravljen je prvi korak u pravcu sta-
bilizacije. Meutim, kako stabilizacijski program nije
pretoen u razvojni program, razvoj je postao, i naa-
lost ostao, rezidualna stavka. Tu je geneza naih pro-
blema. Oni su se dodatno intenzivirali izlaganju nacio-
nalnog gospodarstva svjetskim uvjetima, a da pret-
hodno nije ama ba nita uinjeno da se to i takvo
gospodarstvo osposobi za svjetsku utakmicu. Ovo se
najbolje vidi iz kretanja deficita robne razmjene s ino-
zemstvom. Podsjeam da je do 1995. godine vanjsko-
trgovinska bilanca bila gotovo uravnoteena. Nakon
Interview
Brutalnost
kapital
odnosa
vraa
ljevicu
na scenu

np 13 14/01/2010 18:53 Page 31

32
1995. godine dinamizira se deficit robne razmjene s
inozemstvom i nikad on nije bio manji od 5 milijardi
dolara. Danas je deficit robne razmjene jednak velii-
ni izvoza, odnosno, to je isto, pokrivenost uvoza izvo-
zom iznosi manje od polovine. Konzumerizam, koji je
prisutan u svim tranzicijskim zemljama, rezultirao je
velikim inozemnim dugom, rasprodajom obiteljskog
srebra, te predaje nacionalne financijske industrije ino-
zemnim investitorima koji nemaju (a zato i bi) iste in-
terese kao i graani Hrvatske. Tako imamo dvije krize.
Onu inozemnu i onu nacionalnu. Inozemna kriza e se
rijeiti nezavisno od nae volje. Nacionalnu krizu mo-
emo rijeiti jedino promjenom ekonomske politike. Da
parafraziram Einsteina, politika koja nas je dovela u
dananje stanje nije u mogunosti da rijei prisutne
gospodarske probleme. Prema tome, kriza e biti
dua i dublja nego to to sugeriraju politiari, bez ob-
zira da li se radi o onima na vlasti ili onima u oporbi.
F. E. Nije li ipak kriza hrvatskog gospodarstva u ko-
relaciji sa globalnom ekonomskom krizom. U svojoj
knjizi Refleksije jednog Turanjca zapisali ste na
jednom mjestu: to su male zemlje nerazvijenije,
to je njihova ovisnost vea, ili drugim rijeima:
Ako je pak zemlja nerazvijenija, kao Hrvatska, tada
je intenzitet udara svjetske recesije dramatino vei
(progresivan), jer postoji veza izmeu veliine drut-
venog proizvoda per capita (sposobnost amortizaci-
je vanjskog udara) i konjukturnog ciklusa. Moete
li nam ovo malo pojasniti?
- Tono. I da nemamo ovu nau hrvatsku krizu ima-
li bi znatnih potekoa u njezinom rjeavanju. Naime,
u uvjetima male i otvorene zemlje koja je, budimo re-
alni, nerazvijena, rjeavanje krize predstavlja izuzetan
izazov. Ovo stoga to mala i otvorena zemlja ima ma-
nji broj stupnjeva slobode, dakle, mogunosti za vo-
enje autonomne ekonomske politike. Izvanjsko je ok-
vir i ogranienje nacionalnom. ak kada je rije o ma-
lim i razvijenim zemljama problemi krize su znatno iz-
raeniji nego to je to sluaj u velikim zemljama. Nai-
me, velike zemlje imaju u velikom broju grana i grupa-
cija mogunosti da odre i unaprijede odnosne pos-
lovne kombinacije na nacionalnom tritu, to ne vri-
jedi za male zemlje. Podsjetio bih na Lenjinove tzv. pri-
vilegirane nacije. Radi se o malim evropskim zemljama
koje su svoju veliinu identificirale kao resurs i dinami-
zirale privrednu aktivnost nacionalne ekonomije na
tim osnovama. Danas male zemlje koje su razvijene
imaju jednu ili vie multinacionalnih kompanija koje
djeluju globalno a u domicilnoj zemlji investiraju u is-
traivanje i razvoj, marketing i financije. Upravo nave-
dene funkcije su razdjelnica izmeu razvijenih i neraz-
vijenih zemalja. Tako e biti i u budue. Da bih pojas-
nio, dozvolite da to slikovito prikaem. Zamislite sebe
na obali neke plae gdje se dubina mora postepeno
poveava. U uvjetima plime more je na najveoj razi-
ni. Recimo da je to boom. Meutim, kada je oseka, re-
cimo kriza, more se maksimalno povlai. Odredimo li
na bilo kojoj toki te plae dubinu mora imamo doho-
dak per capita. to je plie to je manji dohodak i vei
postotak smanjenja imaju one toke koje su blie oba-
li od onih koje su na veoj udaljenosti. I dok neke to-
ke, najmanji dohodak per capita, bivaju potpuno, u
vrijeme oseke, otkrivene, one koje su udaljene izgubi-
le su tek dio svoje dubine. Drugim rijeima, to je do-
hodak per capita vei to je i mogunost amortizacije
krize vei. Dohodak per capita u razvijenim zemljama
tek e smanjiti tednju, dok e u nerazvijenim zemlja-
ma taj dohodak postati tako malen da nee omogui-
ti reprodukciju radne snage. Uostalom, zemlje koje
imaju velike stope rasta drutvenog proizvoda i velik
dohodak per capita imaju problem vika tednje, a
one koje imaju manje stope rasta i manji dohodak per
capita imaju problem njezinog manjka.
M.J. U svojoj poslovinoj stratekoj samozatajnos-
ti, hrvatski sindikati su se u prijedlozima za borbu
protiv korupcije u poduzeima sa znaajnim drav-
nim vlasnitvom uglavnom ograniili na kritiku poli-
tikog utjecaja u tim firmama, nekritiki kopirajui
recepte svojih neoliberalnih protivnika. Meutim, ni-
je li pravi problem upravo u tome da su partitokrat-
ski i drugi privatni interesi zamijenili ozbiljnu dravnu
i javnu kontrolu nad tim poduzeima? Ako su mena-
deri toliko ogrezli u raznim sumnjivim radnjama, ne
bi li progresivan i efektan odgovor bio ba u jaanju
javne kontrole? Uostalom, nisu li npr. njemako rad-
niko i sindikalno suodluivanje (Mitbestimmung),
kao i istraivanja najnovije nobelovke za ekonomiju
Elinor Ostrom, dokaz da javno vlasnitvo i javna kon-
trola mogu biti itekako ekonomski uspjeni, a prema
njenim istraivanjima ak i uspjeniji od privatnog?
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 32
33
- Privatizacija u Hrvatskoj je, kao to to javnost zna,
provedena na najgori mogui nain. Dananji guver-
ner Rohatinski i ja smo 1994. godine dali svoj prijed-
log za koji i danas mislim da je bio superiorniji od ta-
da i danas vaeeg. Na model je polazio od razine
efikasnosti. Meutim, oito da to nije bio dobar pri-
jedlog jer je na poetku uspostave hrvatske drave
ukinut SDK (Sluba drutvenog knjigovodstva) koji je
po mome miljenju morao preuzeti brigu o uinkovi-
tom upravljanju drutvenog/dravnog vlasnitva. Nije
problem to je vlasnitvo podravljeno (na tim temelji-
ma uspostavio sam podjelu poreza po kriteriju vreme-
na), problem je to drutveno vlasnitvo nije ostalo
materijalnom osnovom mirovinskih osiguranja. Pa,
kao to znate, imali smo rasprodaju drutvenog/dr-
avnog vlasnitva ispod cijene. Zaposlenicima smo
omoguili da kupe jedan dio tog vlasnitva. Meutim,
to je bilo krivo, jer stariji se sjeaju, bile su znatne raz-
like u poloaju pojedinih grana/grupacija u primarnoj
raspodjeli, to je rezultiralo razli-
itim stopama akumulacije. Tako
je Naftaplin imao najveu aku-
mulaciju jer se nije utvrdio iznos
rudarske rente, a tekstilna i du-
hanska industrija su tavorile bez
akumulacije ili, kako smo to tada
nazivali, na pozitivnoj nuli. Jasno
je da model privatizacije koji nije
temeljen na prethodnim uteda-
ma moe imati - i imao je - razli-
ite diskrecione kriterije koji su
znaili prvobitnu akumulaciju ka-
pitala. Dovoljno je podsjetiti na
tadanje rjeenje stare devizne
tednje koja se pokazala kao
uinkovit instrument privatizaci-
je. Na je model privatizacije za
uinkovite tvrtke predlagao da
se u njih ne dira, ve da im se
omogui da nastave poslovnu
aktivnost pri emu valja, istini za
volju, rei da nismo predlagali ostanak samoupravlja-
nja kao temeljnog modela, to ne znai da radnici ni-
su mogli zadrati vlasnitvo pa samim time, putem
svojih predstavnika, participirati u upravljanju. Ovdje
je potrebno uiniti jednu digresiju. Samoupravljanje
kao model konvergencije rada i kapitala ne samo da
je dobro rjeenje, ve je, po mome miljenju, za sada
najuinkovitiji put kako ovo neizvjesno globalno selo
usmjeriti da slui ovjeanstvu, dakle, ovjeku sa veli-
ko . Drugo je pak pitanje kako smo mi operacionali-
zirali model u praksi. Po mome miljenju, samouprav-
ni sustav vie je bio kontrolni mehanizam Partije, a
manje proizvodni odnosi udruenih proizvoaa. Doz-
volite da ovu misao ekspliciram. Samoupravni model
privreivanja je morao u veoj mjeri posvetiti panju
uinkovitosti, to se nije dogodilo. Naime, udrueni
radnici nisu bili sigurni da e dodana vrijednost uistinu
njima pripasti, to su vrlo jasno vidjeli po nelinearnos-
ti obveza prema zajednici, s jedne strane, i razliitim
poloajem (neravnopravnim) u primarnoj raspodjeli, s
druge strane. Tako su oni umjesto da poveavaju sto-
pu akumulacije i dinamiziraju razvoj svoje osnovne or-
ganizacije udruenog rada maksimalizirali osobne do-
hotke, koji su sa svoje strane bili porezna osnova za
sve i svata. Tako je, umjesto ureenog i uinkovitog
sustava, samoupravljanje krenulo krivim putem. Osim
toga, valja rei da je samoupravljanje u svojoj biti mo-
ralo zadovoljiti odnos rada i kapitala. Ni to nije uinje-
no na zadovoljavajui nain. Inflacija je stalno obezvrj-
eivala drutveni kapital, pri emu nije bilo razvidno u
kojoj je mjeri drutvo doprinijelo rastu materijalne os-
nove rada, a u kojoj mjeri su to inili udrueni radnici.
Zahtjev nekih ekonomista o potrebi osiguranja mini-
malne uinkovitosti putem programirane akumulacije
ocijenjen je kao tehno-menaderski prijedlog i njezini
zagovornici su imali znatnih potekoa da objasne da
tome nije tako. Osim toga, i poslovne banke, servis
udruenog rada, nisu alocirale tednju u najuinkoviti-
je projekte, ve je to preputeno komitetima koji su,
po prirodi stvari, favorizirali jed-
ne na teret drugih. Stoga je nu-
no razdvojiti samoupravni mo-
del od modela koji je bio u primi-
jeni u bivoj dravi. Upravo u va-
em pitanju implicite ste pret-
postavili da radnika participaci-
ja unapreuje upravljanje u od-
nosnim tvrtkama umjesto da ih
unazauje. Isto se moe rei i za
slobodnu razmjenu rada koja je
bila i jest rjeenje za podruje za-
jednike potronje i upravljanje,
to privatni kapital nije u stanju
uiniti na drutveno zadovolja-
vajui nain. to se tie sindika-
ta, valja rei da je njihova uloga
u globaliziranom svijetu smanje-
na, jer kapital odnos determinira
ukupna kretanja procesa repro-
dukcije. Osim toga, ne treba gu-
biti iz vida da razvoj tedi rad-
nu snagu, to poveava rezervnu armiju radne snage.
Trea tehnoloka revolucija trai visoko obrazovani
rad koji je i sam kapitaliziran, ulaganja u obrazovanje,
i samo takav rad je mogue sueliti kapitalu. Neprim-
jeren stupanj obrazovanosti stvara strukturnu krizu
koju nije mogue rijeiti potezom pera. Naime, u vrije-
me Adama Smitha, Karla Marxa, itd., rad je bio krat-
koroan i svodio se na opsluivanje procesa. Danas je
rad aktivni imbenik procesa reprodukcije i nije mogu-
e preslikavanje znaaja i uloge sindikata tada i sada.
Ipak, sindikati bi morali jasno identificirati da pored
radnika postoje i oni nezaposleni radnici koji su dio
radnog kontigenta i da nije mogue osigurati socijalni
mir ako se ne vodi podjednaka briga o jednima i dru-
gima. Osim toga, sluajno ili ne, velik broj, esto sue-
ljenih, sindikata pokazuje da se radi o problemima u
samim sindikatima, pa se postavlja pitanje u ijoj su
funkciji ovako organizirani sindikati/radnici. I dalje u
svijetu sindikati imaju ozbiljne ekonomiste koji optima-
liziraju poloaj radnika u nacionalnoj, odnosno globa-
Interview
Nije dobro da Hrvatska
nema nacionalno bankar-
stvo. Ovo nikako ne zna-
i da je trebalo braniti
dolazak stranih banaka.
Upravo suprotno, trebalo
im je dozvoliti dolazak,
ali postaviti takva pravila
igre koja bi osigurala
razvoj nacionalnog
gospodarstva, a ne
razvoj konzumerizma koji
nam se dogodio

np 13 14/01/2010 18:53 Page 33

34
liziranoj ekonomiji. Pri tome ekonomske analize
predstavljaju argumentirane zahtjeve sindikata. Ovo
je u sluaju Hrvatske, s obzirom na njezinu otvore-
nost, posebno znaajno.
M.J. to mislite o prijedlogu HUP-a da se osnuje in-
dustrijska banka koja bi podupirala obnovu realnog
sektora? Ima li ikakve mogunosti za obnovu hrvat-
ske ekonomije bez obnove monetarnog suverenite-
ta zemlje, iji bi kljuan aspekt bilo osnivanje drav-
nog bankarskog sektora?
- Moji stavovi o rasprodaji bankarskog sustava su jav-
nosti poznati. Moram rei da su i kolege koje danas za-
govaraju nacionalno bankarstvo tada mislili drugaije.
Bilo kako bilo, nije dobro da Hrvatska nema nacional-
no bankarstvo. Ovo nikako ne znai da je trebalo bra-
niti dolazak stranih banaka. Upravo suprotno, trebalo
im je dozvoliti dolazak, ali postaviti takva pravila igre
koja bi osigurala razvoj nacionalnog gospodarstva, a
ne razvoj konzumerizma koji nam se dogodio. Ovako
internacionalizirani bankarski sustav moemo poistov-
jetiti kao odvajanje tijela od njemu pripadajueg krvo-
toka. Ukoliko ne postoji integracija tijela i krvotoka jas-
no je da organizam nee zadovoljavajue funkcionira-
ti. To se upravo nama dogodilo. Osim toga, jednom e
se valjda uiniti analiza o uincima internacionalizira-
nog bankarskog sustava. I dalje smatram da nam je
potrebna nacionalna komercijalna banka, pri emu ni-
je od odluujueg znaaja da ona bude dravna, ve
da dijeli sudbinu hrvatskog gospodarstva. Naime, iz os-
nova ekonomije je poznata razliitost politika teme-
ljem ukupnih odnosno marginalnih trokova. Upravo
tu injenicu, kad smo internacio-
nalizirali bankarsku industriju, iz-
gubili smo iz vida. Upravo se ras-
pravlja o problemima u Potan-
skoj banci koja je najvea drav-
na banka. Ve se problemi spo-
menute banke koriste kao argu-
mentacija kako nije mogue ima-
ti uinkovitu nacionalnu banku.
Jasno da su te i takve argumen-
tacije bez osnova. Treba znati da
banka ima svoju filozofiju funk-
cioniranja koja je zasnovana na
opem, posebnom i pojedina-
nom kao uostalom i bilo koja
gospodarska grana. U istoj mjeri
kao i u proizvodnji automobila,
aviona ili bilo ega drugog, pos-
toje tehniko-tehnoloka pravila
koje valja zadovoljiti bez obzira o
kojoj se prirodi vlasnitva radi.
To vai i za poslovanje poslovnih
banaka. Ovdje je mogue jo dodati da su poslovne
banke trgovci posebnom robom - novcem i kreditom -
koji po prirodi stvari mora imati elemente javnosti i jav-
nog interesa. To u svim zemljama danas rade central-
ne banke. Ovo nadalje znai da poslovna banka mora
imati svoju poslovnu politiku, a odstupanje od poslov-
ne politike mora odobriti upravni odbor banke. To to
politika ima utjecaja na poslovanje banke je sasvim
druga pria koja pokazuje da odnosna banka naputa
gospodarske kriterije u korist politikih kriterija, pa sa-
mim time, poznati su izvori tih i takvih nevolja. Odgo-
varajui potvrdno na vae pitanje elim dodati da je
potrebna snana nacionalna banka koja ne mora biti u
dravnom ili pretenom dravnom vlasnitvu, ali koja
svoje poslovanje mora usmjeravati na dinamiziranja
gospodarskog razvoja u istoj mjeri kao to HBOR dina-
mizira investicijsku aktivnost. Inae, zainteresirane ita-
oce upuujem na moje radove u svezi potrebe i naina
funkcioniranja nacionalne komercijalne banke.
F.E. Jeste li Vi ekonomski nacionalist, kakvim Vas
je okvalificirao Ante Gavranovi u predgovoru Vae
knjige Bespuima ekonomske politike? Naime, biti
nacionalist danas vie nije popularno: nacionalizam u
Hrvatskoj izaziva samo negativne konotacije - naje-
e i opravdano. Pod nacionalizmom se kod nas mis-
li u pravilu na etniki nacionalizam, na ovinizam,
ksenofobiju, ali ne i na ekonomski nacionalizam. to
je, meutim, za Vas, dr. Santini, ekonomski naciona-
lizam: autarkini izolacionizam, protekcionizam, soci-
jalno odgovorna drava ili neto tree?
- Ekonomski nacionalist, kako ja shvaam znaenje
tog pojma, predstavlja nastojanje da se dinamizira
nacionalno gospodarstvo i da odnosna zemlja ostvari
bolje rezultate od ostalih zemalja s kojima se uspore-
uje, odnosno koji su joj glavni vanjskotrgovinski part-
neri/konkurenti. Drugim rijeima, ja se zalaem za di-
namiziranje hrvatskog gospodarstva. Da sam Kinez
borio bih se za dinamiziranje ki-
neskog gospodarstva. I tako da-
lje. Adam Smith je osporavao
merkantiliste, jer je Velika Brita-
nija tada bila najrazvijenija zem-
lja. Isto je uinio i David Ricardo
svojim modelom komparativnih
prednosti, pa je sugerirao Portu-
galu da proizvodi vino dok je En-
gleskoj predlagao razvoj tekstil-
ne industrije, tada vodee grane.
List je protekcionizmom, kojeg je
nauio u SAD, preferirao nje-
mako gospodarstvo. U svim
zemljama svi vodei ekonomisti
vodili su brigu o razvoju nacio-
nalnog gospodarstva. I Keynes je
imao u vidu probleme Velike Bri-
tanije kada se suprotstavio posli-
je Prvog svjetskog rata povratku
na zlatni standard. Prema tome,
ekonomski nacionalizam znai
maksimalno koritenje izvanjskog kako bi se dinamizi-
rao razvoj nacionalnog gospodarstva. U tom smislu ja
sam ekonomski nacionalist. Globalisti, da i to kaem,
danas odreuju ekonomsku politiku koja nas je, uz na-
u prilagodljivost toj i takvoj ekonomskoj politici, i
dovela u stanje u kojem jesmo. Pri tome ne treba za-
Interview
Problem brodograevne
industrije temeljno je
pitanje opstojnosti
hrvatskog gospodarstva.
Naprosto jedina marka
kojom jo raspolaemo je
brodogradnja, koja je
desetljeima devizama
snadbjevala bivu zemlju.
Ne treba zaboraviti da je
naa brodogradnja bila
svojevremeno trea
u svijetu.

np 13 14/01/2010 18:53 Page 34

35
boraviti da su zagovornici globalizma ekonomisti iz
najrazvijenijih zemalja, koji su se u ovoj krizi ponaali
krajnje nacionalno.
F.E. A propos nacionalizma. Prosto je nevjerojatno
koliko su ljudi jo uvijek vei etno-nacionalisti od
ekonomskih nacionalista, iako je ekonomija temelj
drutvenog i individualnog ivota. Kad se radi o ne-
koliko cisterni slane vode na dnu koje plovi nekoliko
kila ribe (aludiram na hrvatsko-slovenski spor oko iz-
laska Slovenija na otvoreno more!), onda smo svi
veliki nacionalisti, ali kad treba sprijeiti rasprodaju
obiteljskog srebra i zatiti domau proizvodnju, on-
da smo svi veliki liberali, kozmopoliti i internaciona-
listi. Nije li to fenomen (koji zahtjeva jednu podrob-
nu psiholoku, vie nego ekonomsku analizu), da te-
ritorij na kojem ne ivi nitko i od kojeg malo tko i-
vi, ima vee emotivno i mobilizatorsko znaenje od
jedne Ine, Plive, Podravke, hrvatskih brodogradilita,
ili drugih poduzea, od kojih, na kraju krajeva, zavi-
si nacionalni suverenitet?
- Kada ne postoji koncepcija i strategija razvoja, te tak-
tika i operativna politika, stvari vam se dogaaju i vi kao
vatrogasac gasite poar pri emu, po prirodi stvari, ga-
sei poar destruirate i dobra koja bi valjalo sauvati. Ka-
ko poar izbija tamo gdje ga ne oekujemo, tako gase-
i poar inimo velike, katkad sudbonosne greke, koje
e biti veliko optereenje buduim generacijama. Ras-
prodaja obiteljskog srebra dogodila nam se jer nismo
dijagnosticirali prethodni gospodarski sustav (samou-
pravni sustav), jednako kao to nismo odredili sustav ko-
ji bi bio primjeren karakteristikama drutvenog sustava
kojem su se graani Hrvatske nadali. Drugim rijeima,
nismo identificirali od kuda polazimo niti kuda idemo,
pa je i sam put bio nepoznanica koji je oito tako pos-
tao smisao sam sebi. O problemima privatizacije prezen-
tirao sam mogui model jo 1994. godine. O modelu
oporezivanja 1995. godine. O nacionalnoj poslovnoj
banci 1999. godine koji, jasno, nisu bili razmatrani kako
bi se uinilo ono to i kako se je uinilo. to se tie gra-
nice, o njoj mogu misliti i rei kao svaki drugi graanin
to nije mogue identificirati kao relevantan stav.
F.E. Propao je prvi natjeaj za privatizaciju hrvatskih
brodogradilita. Svi govore o tome da su brodogradi-
lita veliko optereenje za dravu, i da ih stoga treba
privatizirati, ali nitko ne uoava jedan apsurd: ako su
brodogradilita u vlasnitvu drave neprofitabilna, po
kojoj bi to onda logici ona trebala biti profitabilna u
privatnom vlasnitvu, i koji bi to privatni poduzetnik
preuzeo na sebe neprofitabilna poduzea? Dr. Santi-
ni, nije li privatizacija u naem sluaju samo eufemi-
zam za devastaciju i pljaku drutvene imovine?
- Problem brodograevne industrije temeljno je pita-
nje opstojnosti hrvatskog gospodarstva. Naprosto je-
dina marka kojom jo raspolaemo je brodograd-
nja, koja je desetljeima devizama snadbjevala bivu
zemlju. Ne treba zaboraviti da je naa brodogradnja
bila svojevremeno trea u svijetu. Mi smo stagnirali, a
druge brodograevne zemlje otile su u svakom po-
gledu daleko naprijed. Ipak, smatram, hrvatska brodo-
gradnja mora opstati i privatizacija o kojoj je rije nije
niti moe biti rjeenje. Da pojasnim. Hrvatska je na-
pustila proizvodnju dok u pogledu usluga nita poseb-
nog nije uinila, to je vidljivo iz deviznog priliva/odli-
va rauna roba i usluga u platnoj bilanci. Primjer Plive,
Ine, itd., koje ste spomenuli u prethodnom pitanju,
jasno pokazuju i dokazuju kako funkcionira kapital od-
nos. Kupovanje, restrukturiranje, komadanje i ponov-
no prodavanje prirodan je proces koncentracije i cen-
tralizacije kapitala. Ne treba gubiti iz vida da kapital
odnos dominira u svim razvijenim dravama koje su u
funkciji tog i takvog kapital odnosa. To je prirodno
za trini nain privreivanja. Spomenuti ekonomski
nacionalizam nije nita drugo nego zatita nacional-
nog gospodarstva svim doputenim sredstvima. Vrati-
mo se brodogradnji. Iako se tvrdi da postoje brojne
studije koje pokazuju da brodogradnju valja privatizi-
rati, ja moram priznati da nisam imao priliku vidjeti bi-
lo koju od njih. O potrebi restrukturiranja brodograd-
nji pisao sam 1993. godine, ali to po prirodi stvari ni-
je razmatrano. I, ako se sjeate, imali smo stalno ne-
ke vatrogasne mjere glede brodogradnje, ali nikada
nismo problem dijagnosticirali, kao to lijenici dijag-
nosticiraju bolest, i shodno tome, nismo odredili prim-
jerenu terapiju. Osim toga, brodogradnja nije tek ne-
ka djelatnost. Brodogradnja je za hrvatsko gospodar-
stvo bitna poluga gospodarske aktivnosti. To znai da
brodogradnju nije mogue, niti dopustivo, promatrati
kao gospodarski problem -brodogradnja je drutveni
problem. Kada je rije o drutvenim problemima tada
standardne kalkulacije nisu dostatne. Potrebna je
cost-benefit analiza, dakle izraun ukupnih trokova i
koristi. To je, priznat ete, sasvim druga pria. Naime,
ne treba gubiti iz vida da postoje izravno i neizravno
zaposleni radnici u brodogradnji koji imaju svoje obi-
telji koje materijalno ovise u brodogradnji. Nadalje,
proizvodnja brodova donosi dravi znatne porezne
prihode. S druge strane, brodogradnja je izvozno ori-
jentirana grana, to znai da donosi devizne prihode.
Na ovim prostorima nikada nije bilo dovoljno deviznih
sredstava. Da podsjetim, nije sluajno da je nekada-
nja Jugobanka, po mnogima jedina komercijalna ban-
ka iz tzv. socijalistikih zemalja s reputacijom, imala
dvije filijale uz brodogradilita. Jedna filijala se nalazi-
la u Splitu, a druga u Rijeci. Nadalje, danas nije spor-
no da je kuna precijenjena valuta i da fiksni teaj ku-
ne sve tee odravamo, pa e eventualno naputanje
brodogradnje dodatno smanjiti ionako nedostatan de-
vizni priljev. Naime, nije realno oekivati da e even-
tualni kupac nastaviti s proizvodnjom brodova, s jed-
ne strane, i s druge strane, da nee angairati svoje
dobavljae ukoliko nastavi s proizvodnjom brodova.
Ovom treba dodati da brodogradilite u Puli ima neus-
poredivo bolje rezultate nego to je to sluaj s ostalim
brodogradilitima. Pitanje je zato ne angairamo bro-
dogradilite u Puli kao stoerno brodogradilite i ne
podrimo znanstveno-istraivaki rad na naim fakul-
tetima, odnosno pitanje svih pitanja je zato je Brodar-
ski institut pao na tako niske grane. Ne treba zabora-
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 35
36
viti da je brodograditeljska ambicija u prethodnoj dr-
avi bila proizvodnja podmornica, to je tehniko-teh-
noloki izazov na koji su tek neke zemlje bile u stanju
uinkovito odgovoriti. Postavljanje pitanja nije odgo-
vor na vae pitanje. Odgovor se namee sam po sebi.
Ako je Hrvatska pomorska zemlja, onda bi valjalo rei
to to znai. Po mome miljenju, pored ostalog, to je
proizvodnja brodova i brodarenje. Nekada smo imali
snane brodare, to znai da imamo resurse da posta-
nemo brodarska sila. Da bi to postali potrebni su ka-
paciteti koji se zovu brodovi. Ne vidim nikakvog razlo-
ga da drava ne uzme uea u zatvaranju financijske
konstrukcije izrade stotinjak brodova to bi omogui-
lo brodogradilitima restrukturiranje, s jedne strane, i
dostizanje razvoja u proizvodnji brodova koji je danas
prisutan u vodeim brodogradilitima, s druge strane.
Umjesto skupih kilometara autocesta, koje su nam is-
tinabog dobrodole, mogli smo s nekoliko milijardi eu-
ra imati dobra brodogradilita i snane brodare. Poz-
nato je da male zemlje imaju, kao to sam ve rekao,
jednu ili vie multinacionalnih tvrtki koje su lideri raz-
voja odnosnih zemalja. Ovo je sasvim razumljivo ako
imamo u vidu ogranienu veliinu nacionalnog trita
i, temeljem te injenice, nuno otvoreno gospodar-
stvo. I konano, kada napustimo brodogradnju, to e
biti s fakultetima i visokim kolama koje obrazuju
strunjake iz podruja brodogradnje. Prodaja Ine
moe, naalost, rezultirati i zatvaranjem naftnog fa-
kulteta u narednih desetak godina.
F.E. Michael Moore u svom posljednjem dokumen-
tarcu o svjetskoj ekonomskoj krizi Capitalism: A Lo-
ve Story kao alternativu postojeem neoliberalnom
sistemu afirmira zadrugarstvo, kranski socijalizam
i - samoupravljanje (U Americi danas postoji stoti-
njak tvrtki koje posluju po samoupravnim principi-
ma!). Hoe li svijet u 21. stoljeu doi na ono to su
jugoslavenski komunisti znali jo pedesetih godina
prolog stoljea? Je li socijalistiko samoupravljanje
stvar prolosti, ili ideja koja pripada budunosti?
- Karl Marx je dobrodoao, smatra papa Benedikt
XVI. Nije to sluajno. Kristov nauk koji je bio na strani
obespravljenih, rijeima ljubav-opratanje dao je temelj
za drugaija razmiljanja u odnosu na sustav koji je ta-
da vladao. Isto tako i danas u kapitalizmu postoje oni
koji su sve bogatiji i oni koji su sve siromaniji. Pria vri-
jedi u okviru neke zemlje kao i izmeu zemalja. Svi
imaju svoj Sjever i svoj Jug. Kapital odnos, po prirodi
svog funkcioniranja, tei oploivanju, to je sve tee
ima li se u vidu smanjenje profitne stope o emu su
marksisti rekli svoje, a ije su stavove tzv. stagnacionis-
ti prihvatili. Globalizacija i nije nita drugo nego irenje
kapital odnosa, to su sjajno objasnili Marx i Engels u
Komunistikom manifestu. Podvlaim da je Marx
1848. godine imao tek trideset godina. Miljenja sam,
kao i Galbraith, za kojeg se ne moe rei da je bio
marksist, da je Komunistiki manifest monumentalni
rad i sjajna analiza/predvianje za XXI. stoljee. Odgo-
vor na 1948. godinu bio je, kao to znate, naputanje
sovjetskog modela i uvoenje samoupravljanja. Poe-
tak samoupravljanja bio je, po svojim rezultatima, kao
to je rekao Branko Horvat, projekt sa velikom pers-
pektivom. I dok je proirena reprodukcija bila u ruka-
ma Partije, stvari su se kako tako razvijale. Meutim,
kada je udrueni rad trebao ovladati procesom proire-
ne reprodukcije, sada ve visoko birokratizirana Partija
to nije mogla dozvoliti. Odgovor, pored ostalih, bio je
prevoenje bankarskog sustava u sustav servisa udru-
enog rada - nova forma sa starim sadrajem koji je mo-
gao opstati tek kreditima iz inozemstva, s jedne stra-
ne, i s druge strane, izvozom radne snage, koji je osi-
guravao devizni priljev - u tada brzo rastue gospodar-
stvo Zapadne Njemake. Meko budetsko ogranienje
postalo je nunost i uvoz tednje iz inozemstva bio je
uvjet opstanka gospodarstva bive drave. Pri tome va-
lja imati u vidu da je hrvatsko gospodarstvo bilo loko-
motiva, a da je dananje, naalost, vagon na spored-
nom kolosjeku. Ovom valja pridodati da je odrivost
socijalnog mira u postojeoj krizi u znatnoj mjeri odre-
eno naklonou naih inovjerovnika. Kratak odgo-
vor na vae pitanje glasio bi: neki oblik samoupravlja-
nja kao odnos rada i kapitala je nuan ako elimo sa-
uvati ovu zeleno-plavu kuglu koju nazivamo Zemljom.
F.E. Ako je samoupravljanje mogue (a Vi tvrdite da
jeste), zato je onda propalo u Jugoslaviji? Izgleda da
u samoupravljanje krajem osamdesetih nisu vie vjero-
vali ni sami komunisti. U listu Borba (glasilu komu-
nistike partije), iz lipnja 1989., pie da je privatizacija
posljednja ansa za socijalizam (!). I doista, u rujnu
1990. u Jugoslaviji je poslovalo ve vie od 30.000 pri-
vatnih poduzea. Kao to se onda privatizacija doiv-
ljavala kao posljednja ansa za socijalizam, tako se i
danas privatizacija preostalog dravnog vlasnitva do-
ivljava kao posljednja ansa za spas hrvatske ekono-
mije. Zato je tome tako? Zato se privatizacija uzima
kao panaceja za sve ekonomske probleme?
- Ve sam dijelom odgovorio na to pitanje. Mogao
bih iznesenom jo dodati da, po mojem miljenju, sa-
moupravljanje nije identificirano kao odnos rada i ka-
pitala ve je samoupravljanje izjednaeno s cjelokup-
nim znanjem koje je neophodno u funkcioniranju, op-
stanku i razvoju neke tvrtke. Kao direktor u to vrijeme
imao sam mnoge probleme o kojima mi je bilo teko
donijeti odluku, iako sam cijeli ivot uio. Za mnoge
odluke konzultirao sam svoje kolege na Ekonomskom
institutu i Ekonomskom fakultetu. Ipak, radniki je
savjet donosio odluke. Jasno da su one bile formalne,
jer radnici, po prirodi stvari, nisu bili meritorni da od-
luuju o strunim pitanjima. U mnogome su se radni-
ki savjeti ponaali kao derivat Partije, to znai da je
birokratska struktura bila znaajno prisutna i u radu
radnikih savjeta. To je umanjilo uinkovitost samou-
pravnog sustava. Kada vie nije bilo dodatne akumu-
lacije iz inozemstva, krediti su se morali vraati zbog
kreditne krize iz osamdesetih godina, birokratizirani
sustav vie nije mogao funkcionirati. Drugim rijeima,
Partija je imala sve manju materijalnu osnovu svoga
funkcioniranja. U tom smislu dovoljno je prelistati Du-
goroni program ekonomske stabilizacije u kojem je
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 36
37
to bjelodano argumentirano. Pri-
vatna inicijativa je u to vrijeme
bila definirana kao bauk samou-
pravnog sustava. Meutim, da je
on funkcionirao, konkurencija
privatnog sektora ne bi dovodila
samoupravni sustav u pitanje
ve bi mu bila podrka. Tako je,
recimo, zemljini maksimum bio
jedno od traginih rjeenja. Selja-
ci su skriveki uzimali u zakup
dodatne povrine i tako krili
besmislene propise. Naprosto
tehnologija i razvoj u poljoprivre-
di uinio je zemljini maksimum
neodrivim rjeenjem. Isto se do-
gaalo i u obrtnitvu s moguim
brojem zaposlenika. Naime, prin-
cipijelno govorei, samo jedan
radnik, govorei tadanjim jezi-
kom, bio je dovoljan da se iden-
tificira eksploatacija od strane vlasnika. Pet zaposlenih
nam nije smetalo, ali vei broj od pet je bio nedopus-
tiv. Takvih primjera ima mnogo. Nakon uvoenja tr-
inog modela privreivanja stvari su krenule u suprot-
nom smjeru. Cjelokupno drutveno vlasnitvo je pro-
glaeno ne-vlasnitvom i tako postalo predmetom pre-
raspodjele drutvenog bogatstva koje sam nazvao
obiteljskim srebrom.
M.J. Je li, po Vaem miljenju, potrebno redefinirati
poeljne oblike javnog vlasnitva? Pretpostavljamo
da rjeenje ne nalazite u socijalno neodgovornoj
dravnoj birokraciji, ali kakvo je Vae miljenje o
ESOP-u, vedskom Rehn-Meidner modelu i slinim
pokuajima redefiniranja javnog vlasnitva u uvjeti-
ma razvijenog kapitalizma?
- Vlasnitvo je nebitno s aspekta uinkovitosti. Ima-
te tvrtke koje su u dravnom vlasnitvu i dobro funk-
cioniraju, kao i tvrtke u privatnom vlasnitvu koje ima-
ju potekoe. U uvjetima kapital odnosa uvijek kad ide
dobro drava je nepotrebna, dapae tetna. Kada kre-
ne loe, drava je ta koja mora osigurati preivljavanje
kapitala. To se najbolje vidi iz ponaanja razvijenih ze-
malja u ovoj krizi. Javno vlasnitvo koje proizvodi jav-
na dobra su jedna pria, a privatno vlasnitvo koje
proizvodi takoer javna dobra su posve druga pria.
Ovom valja pridodati i tzv. prirodne monopole koji ne
bi smjeli biti u podruju privatnog odluivanja. Dovolj-
no je podsjetiti na privatizaciju energetskog sustava u
najtrinijoj zemlji - SAD-u. ESOP, kao i drugi oblici po-
vezivanja rada i kapitala na ravnopravnoj osnovi ne sa-
mo da imaju budunost; oni su, po mojem miljenju,
u vektorskom smislu pravac traenja rjeenja na rela-
ciji rad - kapital. Pri tome moram rei da je potrebno
razlikovati kapitalizirani rad od jednostavnog rada. Pr-
vi je rezultat uenja, koji je financiran putem javnih i
osobnih ulaganja, i stoga se ponaa kao kapital, to je
vidljivo iz ugovora o radu. Kao to je znano, oni ne ra-
de za nadnicu, ve za plau. Pojam kapitalizirani rad
vrlo je blizak Galbraithovom pojmu
tehnostrukture koja dominira mul-
tinacionalnim korporacijama i koja
godinje skuptine dioniara ini
prigodnim dogaajem bez sadra-
ja. Problem je kako ukomponirati
jednostavni rad za kojim se potra-
nja smanjuje, jer istraivanje i raz-
voj determiniraju razinu uinkovi-
tosti svake tvrtke i svake drave.
Rastua rezervna armija radne sna-
ge dijeli jednostavne radnike na
one koji rade, bez obzira na visinu
najamnine, i one koji ne rade i ive
od socijalne pomoi. Upravo rastu-
i udio nezaposlenih postaje te-
meljni problem funkcioniranja sva-
ke zemlje, ukljuujui i one najraz-
vijenije. Oito je da e drava mo-
rati ovom problemu posvetiti naj-
veu moguu panju. Prema tome,
participacija rada je oita ve danas kada kapitalizira-
ni rad kao temeljni i ograniavajui imbenik determi-
nira proces reprodukcije. Kapitalizirani rad, kao to re-
koh, po definiciji postaje nadmoan kapitalu. Jedan
od razloga neuspjeha samoupravnog sustava je upra-
vo u tome to je nedovoljno osposobljeni rad morao
upravljati ukupnom drutvenom reprodukcijom, a to
se u konanici pokazalo kao karikaturalno rjeenje.
M.J. to se tie strategije moderne demokratske lje-
vice, u epohi gotovo totalne financijske dominacije
desnih i centristikih ideolokih snaga, smatrate li
da bi emancipatorna ljevica moda trebala usmjeriti
veu pozornost na svoje vlastito financijsko oivlja-
vanje putem participacije u kooperativima, kredit-
nim zadrugama, socijalnom poduzetnitvu i sl. gra-
nama ekonomije, koje na Zapadu igraju ve nezane-
marivu - makar jo uvijek marginalnu - ulogu (sjeti-
mo se samo panjolskog samoupravnog Mondra-
gon kooperativa koji okuplja 150 kompanija)? Ima-
ju li progresivne politike snage ozbiljne anse u ok-
viru sadanjeg sustava financiranja politikih strana-
ka i politikih inicijativa?
- Neoliberalizam je pojavni oblik daljnjeg razvoja ka-
pital odnosa. U vrijeme prosperiteta on razara gospo-
darske strukture zemalja prije svoga dolaska u te zem-
lje. Zato govorimo o razvoju nerazvijenosti. Ljevica da-
nas nije snaga koja bi mogla mijenjati svijet. Propali
pokuaj tzv. socijalizma znatno je umanjio snagu ljevi-
ce. Meutim, brutalnost kapital odnosa vraa ljevicu
na scenu. Upravo nedogmatsko prouavanje marksiz-
ma, ali ne samo njega, daje mogunost boljih rjeenja
organizacije drava koje e u veoj mjeri potivati na-
elo uzajamnosti. Ekoloki problemi zorno pokazuju
da nije mogue separatno od zemlje do zemlje rjea-
vati probleme. Svi se slau da je to planetarni pro-
blem. Upravo problem ekologije ukazuje da se i pro-
blemi gospodarstva moraju promatrati na naelu uza-
jamnosti. Jednom je Kennedy rekao da se varaju bo-
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 37
38
gati da e sauvati svoje bogatstvo, ako ne pronau
rjeenja za siromane. Povezivanje pojedinanih tvrtki
u mreu ne samo da je dobro rjeenje - ono je nuno.
Uostalom korporativizam koji je prisutan u tzv. rajn-
skom modelu privreivanja, slian model imamo i u
Japanu, jer promatra nacionalno gospodarstvo kao je-
dinstvenu cjelinu. Sutra emo tako promatrati i global-
no gospodarstvo.
M.J. Kod nas se obino konkurentnost suprotstavlja
socijalnoj dravi. Meutim, mnoga znanstvena is-
traivanja ne potvruju tu tezu, ve ukazuju na ve-
u uspjenost onih socio-ekonomskih modela u koji-
ma su ljevica i sindikati igrali snaniju ulogu (Garrett
and Lange, 1986.; Cameron, 1984.; Lange 1984.;
Lange and Garrett, 1985.; Katzenstein, 1985.; Mar-
tin 1986. itd.). To ne ukljuuje samo faktor oivlja-
vanja potranje, niti samo ono to se ponekad defi-
nira kao pozitivan motivacioni efekt trust/stakehol-
der modela kapitalizma (ako ve ne participativnog
demokratskog socijalizma), ve je tu rije i o drugim
faktorima koje socijalnija ekonomija omoguava,
poput veeg ulaganja u obrazovanje radne snage,
visokotehnoloku proizvodnju nasuprot modelu pe-
riferijskog, sweatshop kapitalizma i sl. Da ne spo-
minjemo prednosti javne kontrole i odreene razine
javnog planiranja koje suodluivanje omoguuje...
Smatrate li da bi hrvatska ekonomija mogla krenuti
tim putem, ili je moda ipak nemogue preskoiti
fazu perifernog kapitalizma?
- Pitanje koje ste postavili zahtijevalo bi vrlo dug od-
govor i nisam siguran da bih bio zadovoljan njime.
Ipak, dat u tek nekoliko naznaka. ovjek je subjekt
drutvenog sustava. Prema tome, gospodarstvo moe
biti tek derivat koji e biti u funkciji drutvenog susta-
va. Kako je danas kapital odnos dominirajui imbe-
nik, on podreuje sebi ne gospodarski, ve ukupni
drutveni sustav. Podrutvljenje gospodarske aktivnos-
ti smanjit e znaaj kapitala kao takvog, a svoje mjes-
to e ustupiti radu. Ovo dalje znai da e oslobaanje
ovjeka kao kreativne linosti
funkcionirati na drugim temelji-
ma. Moram rei da je znanje
odreivalo budunost bilo kojeg
drutva u prolosti. Jednostavno
reeno, ne poznajem niti jednu
zemlju u povijesti ovjeanstva
koja je bila razvijena, a da nije bi-
la vodea na intelektualnom po-
druju svoga vremena. Razvijene
zemlje su imale i druga etnika
naela, to znai da je socijalna
senzibilnost bila drugaija. Tako
Adam Smith u svome Bogatstvu
naroda iz 1776. godine istie da
je siromaan onaj Englez koji ho-
da bos, iako je to sasvim obino
u Francuskoj. Zaostajanje na obrazovnom i znanstve-
nom podruju siguran je signal da e stvari u odnos-
noj zemlji krenuti loe. To vide svi sociolozi, mi ekono-
misti to vidimo tek ponekad. Znanost kao temeljna
proizvodna snaga funkcionira sukladno svojoj spoz-
najnoj razini. Znanost se danas ne moe zamisliti bez
planiranja. Isto vrijedi i za njezine nalaze. Jakov Sirot-
kovi je jednom rekao: Plan je osnovno sredstvo i in-
strument ekonomske politike. Ja se potpuno slaem
s takvim stavom. Upravno ukidanje Zavoda za plan,
Slube drutvenog knjigovodstva itd., bili su jasni sig-
nali da tadanja hrvatska vlast nije bila na razini izazo-
va ondanjeg vremena. Svaki od primjera zahtijevao bi
posebno istraivanje i rezultat tog i takvog istraivanja
bio bi, po mojem miljenju, vie nego znakovit; odgo-
vor zato smo tu gdje jesmo. Pitanje perifernog kapi-
talizma je posebno pitanje. Naime, vrijeme se ubrza-
va. Smatra se da je vrijeme na poetku dvadesetog
stoljea bilo deset puta sporije nego na njegovom kra-
ju. To drugim rijeima znai da proputena godina
ima uinak deset godina. Mi smo od 4. listopada
1993. godine proputali da dinamiziramo svoj razvoj i
tu smo gdje jesmo. Ubrzanje vremena znai da manje
razvijeni imaju svakim danom sve manju ansu da pos-
tanu razvijeni. Kina je specifian sluaj i nikakva uspo-
redba s Kinom nije primjerena. tovie, dananja peri-
ferija je u nepovoljnijem poloaju u odnosu na poloaj
koje su imale negdanje kolonije. Ovom je razlog to
su metropole brinule i koliko toliko investirale u kolo-
nije mimo kapital odnosa, s jedne strane, i s druge
strane, preslikavali svoj drutveni model u kolonijalno
carstvo. Danas kapital odnos dozvoljava nezavisnost
nerazvijenih zemalja, a vlast u tim zemljama sve ini
kako bi privukla kapital odnos. Ovo drugim rijeima
znai da kapital odnos nema nikakvih obveza prema
nerazvijenim zemljama i ukoliko ne budu primjereno
poslune, on e napustiti te zemlje. Dovoljno je pogle-
dati kretanja u Africi gdje ljudi umiru u funkciji kapi-
tal odnosa. To je odista tragino. to se tie Hrvat-
ske, ja sam vjeiti optimist. Hrvatska ima resursa koji
bi se u kratkom roku mogli aktivirati. Meutim, poli-
tika scena ini ove mogunosti upitnim. Kao to sam
pokazao u svojoj knjizi Refleksije jednog Turanjca, ne-
ma bitne razlike na relaciji HDZ - SDP. Upravo razoa-
renje koje smo imali dolaskom
Koalicije na vlast potaknulo me
da dadaistiki komentiram do-
gaanja na mojim web stranica-
ma (www.rifin.com) to sam po-
tom bez promjena pretoio u re-
enu knjigu. Ve vie od godinu
dana predlaem koaliciju SDP-a i
HDZ-a. Ovo inim iz razloga to
je izlazak iz krize mogu jedino
kirurkim zahvatima. Oni su mo-
gui jedino ako najvee stranke
shvate da je bitno to emo os-
taviti buduim generacijama, a
ne koji emo rezultat ostvariti
na izborima. To je ujedno i razli-
ka izmeu politiara i dravnika.
M.J. U Hrvatskoj se na znanost troi samo 0.9 %
BDP-a, dok se u Finskoj npr. za istu svrhu troi preko
4% BDP-a. Je li uope mogua eljena reindustrijali-
Interview
Potrebno je znaajno
smanjiti porezno
optereenje nadnica i
vratiti zatitnu kamatu
na kapital. Nadalje,
sugerirao bih mu da se
suprotstavi steajevima u
najveoj moguoj mjeri.
Steaj je eutanazija.

np 13 14/01/2010 18:53 Page 38

39
zacija bez znaajnih dravnih investicija u ovome sek-
toru, pogotovo kada uzmemo u obzir spekulantsku
narav veine stranih privatnih investicija u Hrvatskoj?
- Sporna je teza kako strane investicije dinamiziraju
razvoj. To sam ukratko objasnio kada smo govorili o
brodogradnji. to se tie nedopustivo malog iznosa ko-
ji se izdvaja za znanost, valja rei da i ova skromna
sredstva vie slue za pokrivanje hladnog pogona na
podruju znanosti, nego za razvoj znanosti. U tom
smislu dovoljno je identificirati cijenu koju mora platiti
doktorant da bi obranio doktorsku disertaciju. To je
odista tragino. Mi smo mala zemlja. Na znanstveno-
istraivaki rad valja derivirati iz koncepcije i strategije
razvoja. Kako koncepciju i strategiju razvoja nemamo,
tako nam je i znanstveni rad kao uostalom i drutvo u
cjelini na stranputici. Uzmimo ekonomsku znanost. Ne
tvrdim da imamo dobre niti loe ekonomiste. Imamo
to imamo. I umjesto da su svi ekonomisti koji imaju
to rei angairani, oni se ignoriraju kao to se ignori-
raju i njihovi eventualni prijedlozi. Dokaz da je tome ta-
ko je moj asopis Ekonomija/Economics koji ve se-
damnaest godina predlae rjeenja kako bi Hrvatska
postala dio razvijenog svijeta, a ne nebitna zemlja na
periferiji. Pri tome, to valja jasno rei, ulazak u Europ-
sku uniju nije ulazak u razvijeni svijet kao to su poka-
zale Grka, Slovenija, Maarska, Rumunjska i Bugarska
- da spomenem nae sadanje i bive susjede.
F.E. esto citirate onu narodnu izreku: U radie
svega bie, u tedie jo i vie. Ako je doista tako,
onda mi moemo imati sve manje, jer rad ne cijeni-
mo, a sve manje i tedimo, iako bez nacionalne
tednje nema ni razvoja, zar ne?
- Male, tranzicijske, nerazvijene zemlje nakon sloma
tzv. socijalizma okrenule su se potronji koja je godi-
nama potiskivana. Ta se ocjena odnosi na sve; na dr-
avu u istoj mjeri kao i na graane. Kako je prihvaen
neoliberalizam kao ekonomska filozofija, rastua po-
tronja nije praena dinamiziranjem nacionalnog gos-
podarstva. Upravo suprotno; u kojoj je mjeri potronja
rasla u jo znaajnijoj mjeri se proizvodnja smanjivala.
Tako e Hrvatska u ovoj 2009. godini imati manji do-
mai proizvod nego to je on bio davne 1989. godi-
ne. Treba identificirati da je proteklo dvadeset godina,
a hrvatsko gospodarstvo stoji gdje je i bilo. Nije to sa-
mo sluaj u Hrvatskoj; i ostale tzv. socijalistike zemlje
(osim izuzetaka, kao to je Slovenija, koja istina sada
ima potekoa, i eke). Daljnje nabrajanje ini mi se
sporno iz vie razloga. Izneseno pokazuje da smo se
ponaali suprotno od potrebitog. Umjesto da hrvat-
sko gospodarstvo, koje je bilo izvozno orijentirano u
bivoj dravi (ne raunajui turistiku djelatnost), dina-
mizira svoju gospodarsku aktivnost, privatizacijom ga
je destruiralo. Istovremeno, potronja je rasla po izra-
zito visokim stopama. Hrvatska drava je dobar repre-
zentant tog i takvog ponaanja. Rast kreditne zadu-
enosti kod domaih banaka drugi je pokazatelj ka-
ko su se graani ponaali u cijeloj prii. Ovdje valja re-
i da je veina graana mislila, misli i danas, da e ih
drava zatititi, to se nee dogoditi, kao to je to bi-
lo u prethodnom samoupravnom sustavu. Graani na-
prosto nisu prepoznali promjene, a politiari isto rade
i danas, govore kako je kriza zavrena pria i dinami-
ziranje gospodarske aktivnosti tek to nije poelo. Na
alost, moje je miljenje, kriza i sve strahote krize tek
nam predstoje. Izreka koju citiram potjee od Stjepa-
na Radia koji je doktorirao na problemima oporeziva-
nja, pa je, prema tome, kvalificirano razmiljao to je
potrebno siromanim hrvatskim graanima. Od tada
se nita promijenilo nije. Osim toga, kada istu izreku
napiete kao uradie svega bie, utedie jo i vie,
dobijete obrazac nunog ponaanja na razini zemlje.
Na vae pitanje, prema tome, odgovaram potvrdno. I
dalje dogaanja koja predstoje prisilit e nas da se po-
naamo kako je govorio Stjepan Radi.
F.E. Ako se poslodavci i sindikati u iemu slau, on-
da se slau u tome da bi trebalo ukinuti tzv. krizni
porez, popularni hara. No ako ukine taj porez, Vla-
da tvrdi da nee imati za tekuu isplatu plaa i mi-
rovina. estorka je prije izbora 2000. predlagala
smanjenje stope PDV-a; to je obeavao i Sanader
prije pobjede na prolim parlamentarnim izborima,
a onda je PDV nedavno povean sa 22 na 23 posto.
Vi pak predlaete poveanje PDV-a na 24 i 25%, ali
uz smanjenje poreza na dohodak. ini se da drava
koja ne zna stvarati, moe samo rezati ili uzimati. S
druge strane, socijalne drave nema bez visokih po-
reza (ali kakvih?). Uenici trae besplatne knjige,
studenti besplatno obrazovanje, umirovljenici bes-
platni prijevoz tramvajem, a svi mi zajedno besplat-
no zdravstvo. A tko e to sve financirati, i iz ega e
se to financirati, ako ne iz poreza?
- Ekonomija oporezivanja je moje ue znanstveno
podruje. Smatram svojom obvezom da ponudim re-
formu poreznog sustava koji bi u veoj mjeri odgova-
rao stanju koje danas imamo u hrvatskom gospodar-
stvu. Moram rei da je moj prijedlog vrlo radikalan u
odnosu na postojei porezni sustav. Ono to sam
imao u fokusu kad sam kreirao porezni sustav, uosta-
lom ponudio sam sustav oporezivanja s puno vie so-
cijalne senzibilnosti jo davne 1995. godine (to sam
u najnovijoj knjizi ponovio), je dinamiziranje razvoja iz-
vozno orijentiranog gospodarstva. Smatrao sam, i da-
nas smatram, da je najbolja socijalna politika kada
graani mogu raditi za plau koja im omoguuje dos-
tojanstven ivot. Nadalje, kada govorimo o oporeziva-
nju govorimo o zaposlenim graanima, a ja postav-
ljam pitanje koji je status nezaposlenih. Treba smanji-
ti broj nezaposlenih, i to je prioritetni zadatak porez-
ne reforme. Naprosto, uvoenje poreza znai troak
za tvrtku bez obzira tko je njezin vlasnik. Upravo teku-
i steajevi kao i oni koji e tek doi za svoje nesretno
stanje mogu zahvaliti nerazboritom oporezivanju. I to
nije sve. U radu sam pristupio prezentaciji porezne
presije sukladno mojoj podjeli poreza koja pokazuje
da su budue generacije optereene u veoj mjeri ne-
go to se uobiajeno misli. Nije samo javni dug obve-
za budue generacije. Prodano obiteljsko srebro i de-
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 39
40
ficiti platne bilance dio su buduih obveza nae djece,
unuadi, itd. Da ne reklamiram svoju knjigu, zaintere-
sirane itaoce upuujem na moj rad pod naslovom
Porezna reforma i hrvatska kriza.
F.E. Socijaldemokracija je u pravilu za vie poreze,
a liberali za nie. Meutim, poreze nitko ne voli, to
je i logino. (Ne kae se uzalud za onoga tko je ru-
an, da je ruan ko porez!). Ljevica kae: tko ima
vie, njemu treba vie i uzeti (kroz tzv. progresivno
oporezivanje), a desnica: to je nepravedno, jer se
destimulira onog tko vie radi. U Hrvatskoj, meu-
tim, s poreznom politikom nisu zadovoljni ni radnici
ni poslodavci, pa pitanje glasi: kako spojiti razvojnu
i socijalnu funkciju poreznog sistema?
- Tono. I to s pravom. Naime, ako drava moe po-
veavati proraun znai da za nju nema ogranienja.
Troenje poreznih prihoda nikad nije potpuno zadovolja-
vajue. U tranzicijskim zemljama to je poseban problem.
Kada je rije o porezima tada valja rei da porezi ovise o
poreznom kapacitetu zemlje. Mora se znati da je proces
reprodukcije nedjeljiv. Ignoriranje te injenice, to je u na-
oj zemlji praksa, predstavlja znaajno ogranienje dina-
miziranju gospodarstva. U svojoj knjizi predlaem da se,
u prvom koraku, odredi porezni kapacitet, a potom da
Sabor raspodjeli tako odreene porezne prihode. Pri to-
me elim biti sasvim precizan da porezni kapacitet hrvat-
skog gospodarstva iznosi izmeu 25 i 30%. Preciznija
analiza dala bi i precizniji odgovor. Kada je rije o pore-
zima, treba znati da je to jedini preostali snani nacional-
ni instrument ekonomske politike. Stoga moram rei da
svaka odgovorna politika stalno preispituje porezni sus-
tav, kako mjere ekonomske politike u dijelu porezne po-
litike ne bi imale kontraktivne uinke. Uvoenje troari-
na na male brodove rezultirat e eutanazijom i ovog po-
duzetnikog dijela brodograevne industrije. Inae, Bi-
blija je puna negativnih kvalifikacija kada je rije o pore-
zima. Tako Bog alje Mojsiju da spasi izabrani narod iz
Egipta. itaoci pogaaju razlog tome - nepodnoljivo vi-
soki porezi koji su nametnuti idovima. Inae, idovi su,
pored Amerikanaca, vjerojatno najodluniji borci protiv
nesnosnih poreza. Bostonska ajanka je iskra koja je
pokrenula borbu za neovisnost SAD od Velike Britanije.
F.E. Hrvatski vanjski dug dostigao je zabrinjavajuih
40 milijardi eura. Ministar uker se nedavno zadu-
io na amerikom tritu za dodatnih milijardu i pol
dolara. Hoe li Lijepu nau, nakon to joj vjerovnici
sjednu na naplatu, zadesiti sudbina Peveca? Keynes
bi rekao da smo svi na dugi rok gubitnici. Je li do-
ista tako crno?
- O inozemnom dugu pisao sam u svojim knjigama iz
2000. godine kada mnogi nisu inozemni dug smatrali
problemom. Moja Bespua ekonomske politike u svoja
dva izdanja govori o problemima inozemnog duga. Jed-
nako sam tako 2007. u knjizi Iluzija i stvarnost hrvat-
skog gospodarstva pokazao da je dug neodriv. Dakle,
znalo se da inozemni dug moe postati odluujue
ogranienje daljnjem razvoju Hrvatske. Ne treba zabo-
raviti da je krajem 1991. godine dug bive drave izno-
sio manje od 16 milijardi dolara. Mi smo danas duni
42 milijarde eura. Moje su procjene da je kratkoroni
dug dodatnih 5 milijardi eura, to znai da je visina ino-
zemnog duga vea od drutvenog proizvoda koji uklju-
uje i tzv. sivu privredu. O kakvom je problemu rije ne-
ka poslui sljedei obraun. Recimo da je dug, kao to
vi rekoste, 40 milijardi eura i da je prosjena kamatna
stopa 7%. Jedna i druga veliina su podcijenjene. I ta-
ko podcijenjene veliine daju godinju obvezu servisira-
nja tog duga od 2,8 milijardi eura, to je vie od dvade-
set milijardi kuna. Ovom valja pridodati i interes stranih
investitora koji su kupili obiteljsko srebro i dobit ete
obvezu od dodatnih milijardu eura. Zbrojimo li navede-
ne veliine imamo gotovo 4 milijarde eura godinjih ob-
veza prema vjerovnicima i investitorima, to je vie od
8% domaeg proizvoda, a mi ove godine biljeimo
smanjenje od 6%. Odista, inozemni dug je zabrinjava-
jua obveza naratajima koji dolaze poslije nas!
F.E. Sasvim kratko i jasno: da se sada (kojim slua-
jem) naete na mjestu ministra gospodarstva, to bi
prvo poduzeli? Koje bi bile Vae prve tri antirecesij-
ske mjere?
- Za tako to nema nikakve anse. Ali da me minis-
tar gospodarstva konzultira rekao bih mu da je po-
trebno znaajno smanjiti porezno optereenje nadni-
ca i vratiti zatitnu kamatu na kapital. Nadalje, suge-
rirao bih mu da se suprotstavi steajevima u najveoj
moguoj mjeri. Steaj je eutanazija. Treba dokazati
da je steaj jedini izlaz. Ja sam 1994. godine defini-
rao kriterije privatizacije, kada su svi govorili kako je
drutveno vlasnitvo ograniavanje usprkos injenici
da su mnogi aktivno sudjelovali u privatizaciji. Moju
raspravu na tu temu ponovio sam u knjizi Iluzija i
stvarnost hrvatskog gospodarstva. Naime, valja imati
u vidu da steaj znai nove poreze nove socijalne gu-
bitke u irem smislu te rijei. Umjesto steajeva suge-
rirao bih nastavak proizvodnje ako odnosna tvrtka
pokriva svoje varijabilne trokove uveane za jednu
kunu. To je princip od kojeg bi valjalo krenuti. Na kra-
ju, ali ne najmanje vano, predloio bih odluno sma-
njenje dravne birokracije. Znate, birokracija ima, kao
i tumor, sposobnost metastaziranja. Mislim da propi-
se valja pojednostaviti i da nije dobro da se daju dis-
kreciona prava u zakonima koja onda otvaraju mo-
gunost mnogim zloupotrebama i razoarenjima, te
novim raunima poreznim obveznicima. Nije tono
da smanjenje dravne birokracije nije dobro u vrijeme
krize. Upravo suprotno. Kriza je pravi trenutak za re-
strukturiranje dravne birokracije. Kao primjer navo-
dim poveanje neoporezivog dijela dohotka sa sada-
njih 1.800 kuna na 5.000 kuna. Porezna uprava bi se
temeljem poveanja neoporezivog dijela dohotka
mogla znaajno smanjiti. Prigovori da bi izostali po-
rezni prihodi dravi nisu primjereni. Naime, ne treba
gubiti iz vida da je 5.000 kuna doljnja granica preiv-
ljavanja i nije tono da je moralna porezna obveza
ako porezni obveznik nema poreznog kapaciteta. To
je tako ma koliko mi utjeli o tome.
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 40
41
Dr. Grubii, Hrvatska e uskoro dobiti novog
predsjednika, treeg po redu od njezinog osamos-
taljenja. Smatrate li i Vi kao biskup tambuk da bi
novi predsjednik trebao biti katolik? Tuman je
bio vie hinjeni vjernik (kao to znamo, tajno se
vjenao u crkvi tek devedesetih), Mesi je pak bio
u latentnom sukobu s Crkvom, a ini se da ni kan-
didat koji ima najvie izgleda da postane novi
predsjednik, nije ba neki veliki katolik. Nema
sumnje da smo mi veinska katolika nacija: bio
novi predsjednik katolik ili ne, sasvim je sigurno da
niti jedan kandidat ne moe postati predsjednik
bez potpore veinskog birakog tijela, koje je ka-
toliko. No, koliko je samim biraima - katolicima,
vano da njihov predsjednik bude katolik? Uosta-
lom, koliko je u Hrvatskoj stvarnih katolika, a koli-
ko tek deklaratornih?
-U Hrvatskoj, po prethodnom popisu stanovnitva,
postoji velik broj deklariranih katolika, ali, postoje
ozbiljni pokazatelji, da je veoma mali broj katolika
koji izvravaju svoje vjerske dunosti, kao to je, re-
cimo, sudjelovanje u nedjeljnoj misi. Malen je broj
Interview
Marxova metoda
bila je blia ISTINI
od
crkveno-religijske
Razgovor vodio Filip Erceg d
o
n

I
V
A
N

G
R
U
B
I

Dr. don Ivan Grubii ugledni je kranski intelektualac, predstavnik one

malobrojne, ali hrabre liberalne struje unutar Crkve u Hrvata, svojevrsni katoliki
disident. Teolog, sociolog, borac za ljudska prava, te ovjek nadasve (autor je
nekoliko knjiga pod naslovom ovjek nadasve), Ivan Grubii je, izmeu ostalog,
i predsjednik splitske Hrvatske akademske udruge, koja se zalae za univerzalne
ljudske vrijednosti, graansko drutvo i duhovno zajednitvo.
Don Grubii bio je i dugogodinji aktivni lan HHO-a, iz kojeg je istupio zbog
neslaganja s odlukom da se nagrada za ljudska prava dodijeli dravnom odvjetniku
Mladenu Bajiu.
Ivan Grubii roen je 20. lipnja 1936. u Dicmu. Maturirao je 1956. na Biskupskoj
klasinoj gimnaziji u Splitu. Godine 1962. diplomirao je na Bogoslovnom
katolikom fakultetu u Zagrebu, a 1982. na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Doktorirao je 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Religiozno
ponaanje katolika u Dalmaciji sredinom 80-ih i vrednovanje toga ponaanja
S don Grubiiem razgovarali smo o tome kakav bi trebao biti trei hrvatski
predsjednik, je li vjeronauku mjesto u kolama, a krievima u javnim institucijama,
zatim o odnosu Crkve i drave, o Marxu, neoliberalizmu, sukobu civilizacija
i ekumenizmu
np 13 14/01/2010 18:53 Page 41
42
katolika koji imaju stalnu povezanost s Crkvom,
praktinih katolika. Tako u gradovima redovito prak-
ticira nedjeljnu misu negdje 10-14% katolika od e-
ga 1/3 su djeca niih razreda osmogodinje kole,
dok se na selima taj broj penje od 20 do 25% prak-
tinih katolika. Taj mit o velikom postotku katoli-
ka sa stvarnim stanjem nema naroitu povezanost,
posebno ne u moralnom i ivotnom promiljanju
vjernika. Budui Predsjednik RH nee biti, posebno u
gradovima, biran po tome je li i koliki je katolik, ne-
go ima li druge osobine koje se trae za Predsjedni-
ka Republike Hrvatske. I sam predsjednik Stjepan
Mesi dobio je izbore zahvaljujui vjernicima. Hrvat-
sko je drutvo svjetonazorski i politiki dosta hetero-
geno i miljenja sam da se sekularizacija drutva
stalno produbljava.
Ako je Crkvi toliko stalo da Predsjednik drave bu-
de katolik, zato onda Crkva jednostavno ne izae
na izbore sa svojim kandidatom (koji ne mora nu-
no biti teolog ili sveenik)? To je sasvim legitimno,
a Crkva ionako uiva veliko povjerenja graana.
-Hijerarhiji crkve, miljenja sam, stalo je da novi
Predsjednik bude katolik, ali ne i vjernicima koji su to
samo na verbalnom izjanjavanju. Crkva bi mogla
imati svoga kandidata, ali mislim da bi slabo proao
kod biraa, ako bi mu glavna prepoznatljivost bila
to to je katolik, a ne i koliko je moralno profilirana,
kompetentna i odluna osoba.
Time dolazimo do odnosa Crkve i drave. esto e-
mo uti kako se Crkva ne bi smjela mijeati u poli-
tiku, da propovjedaonica nije politika govornica, i
sl. No zato se Crkva ne bi smjela mijeati u politi-
ku? Pojedina se stranka bavi politikom, iako nije
prela ni izborni prag, dok se Crkva koja predstav-
lja devedeset posto hrvatskog stanovnitva, politi-
kom ne smije baviti. Gdje tu ima logika?
-Crkva je poslana svim graanima, odnosno ljudi-
ma dobre volje. Ona mora biti osjetljiva i graani
vjernici se trebaju baviti politikom kao brigom za op-
e dobro i to im je sveta dunost, kako poruuju
francuski biskupi, ali samim sveenicima i Crkvi kao
instituciji stranaka politika, u
skladu s stavovima II. Vatikan-
skog sabora, nije poslanje i kle-
riki dio Crkve mora biti strana-
ki depolitiziran.
Komisija Hrvatske biskupske
konferencije Iustitia et pax o-
trim je jezikom osudila nacrt
sporazuma Kosor-Pahor. To je,
rei e mnogi, nedopustivo mi-
jeanje Crkve u politiku svje-
tovne vlasti. Nota bene, to Vi
mislite o stavu HBK-a, a samim
time i o sporazumu Kosor-Pa-
hor, koji je na kraju ipak prih-
vaen (iako tijesno) u Hrvat-
skom Saboru? Primjetno je da
se Vae ime nije nalo ni na popisu onih 26 intelek-
tualaca koji su svojim potpisom osudili taj Spora-
zum?
-Izjava je bila dobro sroena, uvjerljiva, ali i diplo-
matski promaaj na tetu same komisije Iustitia et
pax i odnosima dviju Crkava hrvatske i slovenske.
Stoga je i kardinal Bozani morao intervenirati, kao
i Vatikan, da se taj spor rijei u dijalogu dviju sestrin-
skih Crkava. Crkva se u autonomiju politike ne smije
izravno mijeati, jer za to postoje legitimne demo-
kratske institucije drutva. Od mene nitko nije traio
potpis, a da je netko i traio, ja ga sigurno ne bih
potpisao.
Zadrimo se jo malo na odnosu crkve i drave. Pr-
vo, jedno sasvim teoloko pitanje: nije li Crkva od
Milanskog edikta ustvari svojevrsna drava u dra-
vi? Ako je Crkva, kako kae sv. Aurelije Augustin,
Boja drava (Civitas dei), nema li onda ta dra-
va primat nad svjetovnom dravom (ili dravom
obinih smrtnika)? Odnosno, drugim rijeima, je li
Boja drava od Novog vijeka konkurentska
opasnost svjetovnoj dravi, zbog ega je ova i eli
iskljuiti iz politike? Ili je moda rije o tome da
Crkva jo od vremena investiture ne eli odustati
od vlasti nad svjetovnom dravom?
-Ne bih se vraao u prolost nego bih neto rekao
o stavovima II. Vatikanskog koncila o odnosu Crkve
i drave, a to bi trebali za Crkvu i demokratsku dr-
avu biti odreeni normativi. Tri su stava koja treba is-
tai o odnosu Crkve i drave: priznanje religijskog
pluralizma u drutvu; afirmativni stav prema vjerskoj
slobodi u svakom drutvu; au-
tonomija vremenitih stvarnos-
ti. U tom smislu i Crkva i dra-
va su autonomne na svom po-
druju, upuene na suradnju
jer se radi o istim ljudima unu-
tar jedne drutvene ili dravne
zajednice. Crkvena hijerarhija
ne moe imati svoju vlastu dr-
avi. No, Crkva ako i nije na
vlasti, jako eli biti uz vlast pa i
nekakvi mentor same vlasti,
to je kod nas, ponekad i pre-
vie oito.
Pitanje odvojenosti Crkve
od drave je ujedno i pitanje
vjeronauka u svjetovnoj koli.
Interview
Nai su glavari sveeniki
i starjeine naroda, da se
izrazim novozavjetnim
rijeima, uinili fatalnu
pogreku kad je Crkva
prihvatila poetkom 90-
tih odreenu politiku
opciju, a za uzvrat dobila
brojne privilegije. Stala je
uz odreenu politiku a
ne uz sam narod

np 13 14/01/2010 18:53 Page 42

43
HDZ je ve nekoliko puta iz niskih politikantskih
razloga optuio SDP da je za ukidanje vjeronauka,
no bez obzira na dnevnu politiku, nije li ipak mjes-
to vjeronauku u crkvi, a ne u koli?
-Zalagao sam se i izlagao, i sada se zalaem da je
konfesionalnom vjeronauku mjesto u crkvenim pros-
torima a ne u kolskom programu. Prvenstveno radi
dobra samih vjernika i Crkve, kao i ivotnije poveza-
nosti djece i mladih s crkvenom zajednicom. Naa-
lost, u tome ne uspijevam, premda su mnogi svee-
nici uvidjeli promaaj s konfesionalnim vjeronaukom
u kolama. Crkva je naprosto ostala bez djece i mla-
dih. O tome zadnju rije imaju, svakako, biskupi kao
i odgovornost za nastalo stanje.
Da se razumijemo, ja osobno nemam nita protiv
vjeronauka, ali sam protiv toga da se vjeronauk
nauava u svjetovnim kolama, i to vjeronauk sa-
mo jedne vjere. Vjera je privatna stvar svakog po-
jedinca, a religija stvar ope kulture. Smatram da
bi u svjetovne kole trebalo uvesti predmet religij-
ske kulture. Miljenja sam da vjernici inae povr-
no poznaju svoju vlastitu religiju, a da druge religi-
je gotovo uope ne poznaju. Meutim, nedopusti-
vo je da u vrijeme pluralizma katolik kroz kolsku
naobrazbu dobije uvid samo u katolianstvo, a da
pri tome nema pojma o pravoslavlju, protestantiz-
mu, islamu, budizmu, i drugim religijama, kao to
je i nedopustivo da se vjera promatra samo s vjer-
sko-dogmatskog, a ne i sa sociolokog aspekta. Ne
znam kako Vi, ali ja sam vrsto uvjeren u to da ne-
ma tolerancije bez poznavanja i priznavanja Dru-
gog i Drugaijeg, pa tako ni vjerske tolerancije?
Da, religija spada u opu kulturu ovjeka i u tom
smislu odreena religijska kultura trebala bi biti pri-
sutna i u kolskim programima bilo kao samostalan
predmet bilo u sklopu nekih drugih predmeta. Mi
smo, naalost, religijski nepismena nacija. U demo-
kratskim ureenjima bez svjetonazorske i ideoloke
raznolikosti nema mira meu razliitima i drukijima.
Ovdje moemo rei: Istina e vas osloboditi. No,
do nekog idealnog stanja teko emo doi.
Tu je i pitanje isticanja vjerskih simbola u svjetov-
nim institucijama. Vi ste naelno podrali pred-
sjednika Mesia, koji je svojom izjavom da vjer-
skim simbolima nije mjesto u dravnim ustanova-
ma, razljutio ne samo Crkvu, ve i dobar dio jav-
nosti.
-Miljenja sam da treba imati na umu dvije stvar-
nosti: jedna je pravo na vjersku slobodu i religijsku
tradiciju, a druga, na potivanje lainosti i odvojenos-
ti Crkve od drave. U tom sam vidu, branei lainost
drave podrao uklanjanje vjerskih simbola iz drav-
nih ustanova, ali sam kao sveenik i graanin i na
potivanje vjerskih sloboda i zdravih tradicija. Ne
smatram da je Predsjednik Mesi protiv kria kao kr-
anskog katolikog simbola, dapae, ali kao drav-
ni poglavar elio je da funkcionira lainost drave i
odvojenost Crkve od drave. Mnogima je to poslui-
lo kao poticaj da se Predsjednika, bez ikakvog poto-
vanja i milosti, nazove razliitim pogrdnim imenima.
Pitanje odvojenosti Crkve od Drave je, po meni,
pitanje par exellance odnosa autoritarizma i libera-
lizma u modernoj dravi. Pojava liberalizma je, kao
to znamo, oznaila i poetak kraja povezanosti
Crkve sa Dravom. Naime, suvremena zapadna
drava je liberalno-demokratska, dok Crkva u os-
novi poiva na autoritativnim principima (stroga hi-
jerarhija, guenje kritikog miljenja, ekskomunika-
cija nepoudnih, papina nepogreivost itd.). To su
dva razliita svijeta - i svjetonazora (dakako) - koja
jedva da mogu koegzistirati, i zato svjetovna dra-
va, kao pobjednik u borbi za vlast nad crkvenom
dravom, inzistira na odvojenosti crkve od drave.
to Vi mislite o tome? Uostalom, niste li se i Vi sa-
mi, kao svojevrsni crkveni disident, najbolje osvjed-
oili u to koliko je Crkva jo i danas autoritarna, da
ne kaemo totalitarna organizacija (u kojoj nema i
ne moe biti opozicije)?
-Radi se o dvije paradigme koje u naelu jedna dru-
gu iskljuuju: autoritarna i demokratska- paradigma
istine autoriteta i paradigma autoriteta istine. Nael-
no i u Ustavu, pa i kod nas, Crkva i drava su odvo-
jene, ali imaju i neke zajednike ciljeve jer imaju sli-
nu ili identinu populaciju kao svoje pripadnike. Po-
treban je iskren i ustrajan dijalog kako bi se prona-
la prava rjeenja brojnih pitanja. Osobno smatram
da je demokratska paradigma blia kranskim izvor-
nim stavovima nego autoritarna, prirodno-religijska.
No to je moje miljenje. Takoer je moje miljenje da
bi Crkva imala znaajniju ulogu u drutvu kad bi se
tako postavila, nego da jedno govori, recimo o de-
mokraciji, a sama funkcionira iskljuivo na autoritar-
noj paradigmi. Evanelju je blia demokratska para-
digma.
Ipak, izmeu liberala i vjere u metafiziko postoji
jedna udna simbioza. Liberali, od fiziokrata, pre-
ko Milla i Smitha, do dananjih dana, vjeruju da
ravnoteu na tritu uspostavlja Bog, od kojeg pot-
jeu trini, kao i svi ljudski zakoni. Ako stoga u
drutvu vlada nejednakost, onda to tako hoe
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 43
44
Bog. Marksisti pak ne vjeruju u Boga, ali zato sma-
traju da je nejednakost rezultat drutvenih (a sa-
mim time i nehumanih trinih odnosa), a ne Bo-
je volje. I tko je sada tu u pravu: oni koji se poziva-
ju na Boga da bi opravdali nejednakost kapitalisti-
kog sistema, ili oni koji ne vjeruju u Boga, iako su
za drutvenu jednakost?
-Crkva se na II. Vatikanskom koncilu, kao to smo
rekli, zalae za autonomiju zemaljskih vrijednosti. U
povijesne prijepore ne bi trebalo ulaziti jer je pogre-
nih stavova bilo i na jednoj i na drugoj strani. Mislim
da smo danas na tom podruju, kao i nekim drugi-
ma, blii jedni drugima. Bog skoro u naelu nema
nita s naim lupetanjima o nekim istinama. Kad ri-
jeimo ljudske probleme i ljudske meuodnose u du-
hu prihvaanja i solidarnosti, potivanje ovjekova
dostojanstva, tada ni Bog nema nita protiv naih
postignua.
Nedavno su slubene novine Svete Stolice Osserva-
tore Romano prenijele dio lanka Georga Sansa,
profesora filozofije na Papinskom grgurrovskom
sveuilitu, u kojem on poziva na ponovno itanje
Marxa, napose njegovih ranih radova. Prof. Sans
smatra da su rjeenja koja nudi Marx daleko manje
zlo od rjeenja koja nudi (neo)liberalizam. Naravno
da time Vatikan nije Marxa ni rehabilitirao, a ni re-
valorizirao, mada je ipak udno da o njemu sada
pozitivno piu ba vatikanske novine. to pak Vi
mislite o tome; trebamo li mi ponovno itati Mar-
xa, koji je negdje napisao da je religija opijum za
narod, ili ne; i ako da, to u tom sluaju iz njego-
vog djela ustvari trebamo iitati?
-Marksova znanstvena metoda drutvenih odnosa
bila je blia istini i stvarnosti nego religijsko-ideolo-
ka i crkveno svjetonazorska. Marksovu izreku o ne-
gativnom govoru o religiji ne treba generalizirati, jer,
premda je uz religiju vezano mnogo negativnoga,
kad religiju vrednujemo kroz vjeru i duhovnost dobi-
vamo sasvim druge i pozitivnije rezultate. Uostalom,
u vrijeme kad je Marks ivio i Crkva je bila uvjerena
da o svemu, pa i o ekonomiji i ljudskim odnosima
ima poklad vjenih istina. No, ni u Crkvi danas ma-
lo tko tako iskljuivo misli.
Ove godine obiljeavamo 20 godina od pada Ber-
linskog zida. Prije 10 godina proslavili smo 2000
godina kranstva. Evo to Vas elim pitati: kran-
stvo se odralo preko dvije tisue godina, dok je
komunizam propao za sedamdeset i tri (Rusija) ili
ak etrdeset i pet godina (Istona Evropa, Jugo-
slavija). Kako je to mogue? Po emu je religija (ne
samo kranska) superiornija od ideologije, iako je
komunizam bio i svojevrsna ateistika religija? Ko-
ja je tajna religije, odnosno dugovjenosti kran-
ske vjere, i u emu se krije tajna propasti komuniz-
ma?
-Postoje odreeni egzistencijalni osjeaji u ovjeko-
vu ivotu koje je nemogue zatomiti ili zabraniti. Ta-
ko je ovjek bie vjere i nade, bie ljubavi i slobode.
ovjek ima mogunost transcendiranja postojeeg i
slobode razmiljanja o buduem koje je uvijek stvar
vjere i nade, a ne samo i ne prvenstveno, nekog zna-
nja. Tu je i pitanja dubljeg smisla samog ivota na
koja samo religija, smatra se, daje sigurna rjeenja.
Te stvarnosti, razliita podruja, slikovito reeno
kruke i jabuke, ne moemo doslovno usporeiva-
ti. Dok bude smrti, neki kau bit e i vjera, kako ona
ljudska tako i vjernika vjera u Trenscedentno. Jedan
suvremeni znanstvenik (Peter Russel) smatra da e
budunost nae civilizacije ovisiti o napretku znanos-
ti i uvaavanju duhovnosti. Jedno bez drugoga nee
nas izvesti iz jo mnogih bespua suvremene civiliza-
cije.
Naslov pod kojim ste objavili nekoliko svojih knjiga,
a koji je ujedno i Vae geslo, glasi: ovjek nadas-
ve. To me neodoljivo podsjea na onu Protagori-
nu da je ovjek mjera svih stvari (iako mi se ini da
je Novac danas ta mjera). No, nije li ipak za pravog
kranina Bog nadasve, ili iznad svega? to time
elite rei: to da je ovjek iznad Boga, ili da bi u
samom ovjeku trebalo pronai Boga?
-Kad sam izaao u javnost sa sintagmom ovjek
nadasve, i objavio prvu knjigu tako naslovljenu bio
sam izvrgnut estokim napadima od nekih ljudi u sa-
moj Crkvi. Priznajem da je bilo povoda za takvu ne-
gativnu ocjenu, ali samo ako se ne radi o kranstvu.
Naime, u kranstvu Bog sve poduzima, radi ovjeka:
Koji je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s
nebesa: Bogu je ovjek u evaneoskoj objavi nadas-
ve vaan-ovjek nadasve, jer, sve je stvorio radi ov-
jeka i sam postao ovjekom. U tom smislu treba
shvatiti moj credo izraen ovom sintagmom. Mogli
bismo navesti jo itav niz biblijskih i novozavjetnih
citata kako bi ju obrazloili.
Ako je Bog u svim religijama neto Dobro, onda bi
sve religije trebale zbliavati ljude, koje je On stvo-
rio na svoju sliku i priliku. No ini se da nije tako.
Religije su esto bile i ostale kamen smutnje, uzrok
razdvajanja i podjela meu ljudima. Spomenimo
samo kriarske ratove od 11. do 13 stoljea, ili
vjerske ratove u Evropi u 16. i 17 stoljeu, ili sve-
te ratove za vjeru MuhamedovuJesu li i koliko,
po Vaem miljenju, i ratovi na ovim prostorima
Interview
np 13 14/01/2010 18:53 Page 44
45
nosili vjersko obiljeje? Sjetimo se samo Drugog
svjetskog rata. Nisu li i ustae i etnici bili nai do-
mai vjerski fundamentalisti? Ustae iznad slova U
crtaju kri (a pred raspelom se i zaklinju), a etnici
oko krsta ispisuju etiri irilina slova S?
-Kad su pitali nobelovca Dalaj Lamu da li je religio-
zan, odgovorio je: Ne! I dodao: religije su kroz povi-
jest ljude dijelile, razdvajale i u ime religijske iskljui-
vosti voeni su mnogi ratovi i uinjeno mnogo zla.
Dalaj Lama je dodao: Ja nisam religiozan, ja sam
duhovan ovjek. Na-alost to se je dogaalo i na na-
im prostorima kako u prolosti tako i u nedavnom
domovinskom ratu. Stoga je za samu Crkvu i vjeru
dobro da se ne vee uz bilo kakvu ideologiju ili poli-
tiki sustav, nego uz ovjeka i njegove probleme.
Crkvi bi ljudska osoba trebala biti kriterij ispravnosti.
Ili kako je govorio Ivan Pavao II. ovjek je put Crk-
ve! Na ovom su nam podruju mentalni sklopovi
svojevrsni berlinski zidovi.
Problem Bosne i Hercegovine ujedno je i problem
vjerskog suivota. U BiH su se na jednom mjestu
nale zajedno tri najvee monoteistike religije da-
nanjice: katolianstvo, islam i pravoslavlje. Meu-
tim, BiH je podijeljeno drutvo - moda ba i zbog
toga? Pristalice Huntingtona kau da BiH ne moe
opstati zbog sukoba civilizacija. Ako se BiH ras-
padne zbog ovog ili onog razloga, kakva e to bi-
ti poruka graanima Evrope i svijeta; da vjerski su-
ivot nije mogu ni u 21. stoljeu?
-Konfesionalni vjerski ivot je teko ostvarljiv, vie
se radi o eljama nego o mogunostima. O religij-
skom dijalogu se vie govori nego se on prakticira.
Svaka religija, smatra da je njen istina apsolutna, i
povijesno gledano, tu su istinitost dokazivale sna-
gom oruja a ne argumentima. Potreban je dijalog u
slobodi i ravnopravnosti, a vjerske istine bilo koje re-
ligije ne dirati niti ih drugima silom nametati. Jesam
za meureligijski dijalog, a prvi preduvjet jest da nit-
ko nikome ne namee svoje stavove. ovjeku poje-
dincu treba ostaviti slobodu opredjeljenja i izbora.
Ne ini li Vam se da Pravoslavna i Katolika crkva
koriste Jasenovac i Bleiburg kao bojna polja za svo-
je stare i nove obraune? Nezamislivo je, na pri-
mjer, da SPC odri liturgiju za ubijene na Bleibur-
gu, iako je ondje stradao i nemali broj pravoslava-
ca - etnika i dr, kao to je jo uvijek nezamislivo
da Crkva u Hrvata odri u Jasenovcu onakvu kon-
celebriranu misu u najirem sastavu kakvu svake
godine odrava na Bleiburgu, iako je i u Jasenov-
cu stradao nemali broj ljudi katolike vjeroispovi-
jesti. Pravoslavna crkva je proglasila svecem star-
ca Vukaina iz Klepaca, rtvu monstruoznog us-
takog zloina u Jasenovcu, dok je papa Ivan Pa-
vao II beatificirao Alojzija Stepinca, kojeg je ko-
munistiki sud osudio za kolaboraciju s ustakim
reimom. Mogu li uope Jasenovac i Bleiburg pos-
tati mjesta kranskog oprosta (to ne znai i po-
mirbe u onom negativnom smislu izjednaavanja
krivnje), kojeg e inicirati upravo dvije kranske
crkve: pravoslavna i katolika, ili e i dalje ostati
mjesta novih-starih sukoba u ijoj reiji sudjeluje
nerijetko i sama Crkva?
- Ovo bih pitanje najradije preskoio, ali neu. ov-
jek treba izrei svoj stav, bez obzira hoe li on doiv-
jeti odobravanje ili sotonizaciju. Institucionalne religi-
je na suradnju prisilit e jedan suvremeni proces se-
kularizacije koji je openit, dubok i tekih posljedica
za vjerske zajednice, a ne njihova dobra volja da te-
e k istini koja je prvenstveno i za sve odnos prema
ljudskoj osobi. Niti se kua gradi od krova niti se mir
meu ljude unosi uenjem o najveem i zajednikom
biu stvoritelju neba i zemlje. Ponimo ureivati od-
nose meu ljudima, a onda u slobodi i odnose pre-
ma Bogu ili boanstvima, religijskim vrednotama.
Nedavno je kardinal Josip Bozani posjetio Spo-
men podruje Jasenovac u pratnji tristotinjak sve-
enika. Publicist Slavko Goldstein zamjerio mu je
tom prilikom u otvorenom pismu to je posao oba-
vio do pola. Obiao je, kae, Memorijalni centar,
tamo je neto i izustio, ali nedovoljno, potom se
okrenuo i otiao, a da nije doao do kripte Kame-
nog cvijeta, gdje se i odravaju komemoracije. Ja
kada odlazim nekome na grob, doem do nad-
grobne ploe, poloim cvijee i zapalim svijee, a
to ete uiniti i Vi: neemo se zaustaviti na kapiji
groblja! Kaptol se ispriao protokolarnim obveza-
ma, te je ujedno preko Glasa Koncila napao ne-
primjereno uglednog starog antifaistu Goldstei-
na. No mogu li protokolarne obveze biti iznad kr-
anskog pijeteta? Kako Vi gledate na odlazak viso-
kog katolikog klera u Jasenovac?
-Na slino pitanje novinara, kad je taj in bio ui-
njen, odgovorio sam da treba samo utvrditi datum
dogaanja u Jasenovcu i datum kada zagrebaki
nadbiskup dolazi u Jasenovac i sve e biti jasno. No,
bolje da se to dogodilo, ali sasvim sigurno da je tre-
balo doi na uobiajeno mjesto iskazivanja pijeteta i
pokloniti se rtvama i izrei svoju molitvu. Ovo su ne-
potrebni autogolovi!
Prilikom posjete Jasenovcu, kardinal Bozani izra-
zio je aljenje zbog katolikih sveenika ubijenih u
tom logoru, to je takoer za neke bilo neprimje-
reno, jer je sveenike stavio u prvi plan, kao da su
oni maltene bili najvee rtve ustakog zloina.
Interview
Jesam za meu-
religijski dijalog,
a prvi preduvjet
jest da nitko
nikome ne
namee svoje
stavove

np 13 14/01/2010 18:53 Page 45

46
Meutim, kardinal Bozani jo nikada nije odao
priznanje onim katolikim sveenicima koji su se
borili u partizanima: od monisnjora Svetozara Ritti-
ga, preko Joe Lampreta, Franca mone, Stanka
Straeka, do Sreka tifania, Zvonimira Brumia,
fra Joze MarkuiaZar se Katolika crkva stidi
svojih sinova koji su se za slobodnu Hrvatsku bori-
li sa Kriem pod crvenom Zvijezdom petokrakom?
O socijalistima i komunistima koji su u Jasenovcu
ubijeni, a koje nije ni spomenuo, da ni ne govori-
mo...
-Traenje istine o svim rtvama nee nas dovesti do
eljenog mira, jer svatko svoju istinu o rtvama. Po-
vijesna zbivanja treba prepustiti nepristranom povi-
jesnom i kritikom preispitivanju, a zloine koji ne
zastarijevaju, prepustiti i traiti da ih sankcionira dr-
avna sudbena vlast. Kad Crkve trae istinu i za nju se
zalau, svaka polazi sa svojih navodno neupitnih do-
kaza i injenica. To, po mojem miljenju, nije put ni
do istine ni do pomirbe. Pitanje je da li to traimo,
prvenstveno, radi samih rtava ili iz nekih sasvim
konkretnih dokazivanja za osobne ili institucionalne
interese.
Zbog ega su religijske hijerarhije i institucije u Hr-
vatskoj tradicionalno bile na strani elita, a protiv
progresivnijih snaga i pokreta? Za usporedbu, soci-
jalno kranstvo, kranski socijalisti, teologija os-
loboenja i sl. pokreti i organizacije imaju dugu
povijest u raznim zemljama, od Engleske i Italije do
SAD-a i June Amerike.
-Naalost, Crkva je vie retrovizor, gleda u povijest,
a ne reflektor usmjeren prema naprijed, u budu-
nost. Ivan Pavao II. je o 200-toj obljetnici Francuske
revolucije priznao da su ideje revolucije: sloboda, jed-
nakost i bratstvo kranske ideje. O Darwinovoj teo-
riji evolucije, tek se ovih dana govori u pozitivnom
kontekstu, dvjesta godina bio je neprijatelj broj 1.
Tako se, miljenja sam, Crkva ponaa samo u korist
svoje tete!
Mnoge zemlje imaju organizacije koje okupljaju
progresivne krane, dok je u Hrvatskoj, ini se,
Crkvena hijerarhija uzurpirala ecclesiju (u novozav-
jetnom smislu) i zastupa ouvanje statusa quo.
Smatrate li da je vrijeme da se u neku zasebnu or-
ganizaciju ili forum okupe i autentini, progresivni
krani?
-Nai su glavari sveeniki i starjeine naroda, da
se izrazim novozavjetnim rijeima, uinili fatalnu po-
greku kad je Crkva prihvatila poetkom 90-tih odre-
enu politiku opciju, a za uzvrat dobila brojne privi-
legije. Stala je uz odreenu politiku a ne uz sam na-
rod. To je dovelo Hrvatsku do ruba propasti i zadu-
enja, a radnike istjeralo na ulice, ostali su bez posla.
Zalagao sam se za slobodnu Crkvu u slobodnoj dr-
avi, a protiv srednjovjekovne sprege trona i oltara.
Opet sam, po mnogima u HDZ-u i Crkvi bio na krivoj
strani. No, ja sam osobno na taj svoj izbor jako po-
nosan, a ao mi je, do koje smo provalije doli, do-
veli narod.
Istaknuti ste zagovornik aktivne, participativne de-
mokracije. Nismo li u Hrvatskoj samo preli s jed-
nopartijske na viepartijsku partitokraciju, gdje su
graani opet iskljueni iz procesa odluivanja i ar-
tikulacije drutvenih ciljeva i ekonomskih i politi-
kih strategija?
-Mi nismo razvijali demokratske procedure, prav-
nu dravu, ni socijalnu dravu, premda u Ustavu ta-
ko odreujemo Hrvatsku. Uspostavljena je partito-
kracija koja se je pretvorila u kleptokraciju, o emu
svjedoe brojne afere. Hrvatskoj su potrebe korjeni-
te promjene za to se zalaem i osobno i preko Hr-
vatske akademske udruge- ovjek nadasve i preko
Graansko-etikog foruma. Te promjene se odnose
kako na promjene u izbornom zakonodavstvu tako
i o promjenama o funkcioniranju dravne uprave i
samo uprave. Potrebno je dravnu upravu decen-
tralizirati, racionalizirati, uspostaviti Hrvatsku kao
dravu povijesnih regija s visokom autonomijom re-
gija. Ponititi upanije, brojne opine koje ive iz
donacija dravnog prorauna. Isto tako, s obzirom
da nas ima neto preko 4 milijuna smanjiti broj zas-
tupnika u Hrvatskom Saboru na razumnu mjeru, a
to bi, po naem miljenju bilo izmeu 70 i 80 zas-
tupnika. Bez tih korjenitih promjena Hrvatska e se
teko izvui iz provalije nad koju smo doveli hrvat-
ski brod. Brojne afere kojih smo svaki dan svjedoci,
vezani su uz interesne politikantske grupe, da ne
kaem politike stranke. U nas je nije dogodila po-
litika kao briga za ope dobro, nego politikantstvo
i kleptokracija.
Interview
Zalagao sam se za slobodnu Crkvu u
slobodnoj dravi, a protiv srednjovjekovne
sprege trona i oltara. Opet sam, po
mnogima u HDZ-u i Crkvi, bio na krivoj
strani. No, ja sam osobno na taj svoj izbor
jako ponosan, a ao mi je, do koje smo
provalije doli, doveli narod.

np 13 14/01/2010 18:53 Page 46

47
Donosimo nekoliko lanaka iz talijanskih
dnevnih novina Liberazione, koje
dokumentiraju snane zaokrete na
francuskoj, njemakoj i portugalskoj
politikoj sceni
Njemaka
Zeleni Njemake lete,
ali lider gubi
Zeleni su u Njemakoj, s 10,7% preferencijalnih glaso-
va postigli odlian rezultat na zadnjim izborima, ali ovjek
koji ih je doveo do uspjeha, njihov lider Cam Oezdemir,
nee ui u Bundestag. Predsjednik Zelenih je poraen u
svom izbornom okrugu u Stuttgartu od kandidata CDU-a,
Stefana Kaufmana. U izravnom glasanju za kandidate
Oezdemir, prvi u povijesti lider Zelenih turskog porijekla,
dobio je svega 29,9% glasova nasuprot 34,4% glasova
svog protivnika iz CDU-a.
Trijumf Die Linke (Ljevice)
na ruevinama SPD
(Socijaldemokratske partije)
Nenadano se prolomio urlik oduevljenja. To se dogodi-
lo kada su se na mega-ekranima pojavile prve izlazne
ankete eksploziju oduevljenja bilo je nemogue zaustaviti
pod atorom Die Linke (Ljevice), smjetenoj u Kulturbraue-
rei, bivoj tvornici piva, koja je pretvorena u tvornicu kul-
ture u Prenzlauerbergu, ik etvrti berlinske alternative. Bi-
lo je tu vie od tisuu osoba, zbijenih jedna do druge, koje
su izraavale vlastito likovanje pred tele-kamerama i deseci-
ma mikrofona, to su objavljivali uspjeh. A nema sumnje da
je ovo pohvalan izborni rezultat za partiju postignut zahval-
jujui trudu i popularnosti dvaju prokuanih politikih bora-
ca, kao to su Gysi i Lafontaine, koji su ve u izbornoj kam-
panji nadmaili sami sebe. Prvi put od svog nedavnog nas-
tanka partija Die Linke - Ljevica - prekoraila je zid od 10%
i postigla dvocifreni rezultat na nacionalnim izborima, do-
avi na etvrto mjesto meu pet partija, koje su prele iz-
borni prag od 5%. Die Linke je danas plasirana ispred Zele-
nih, koji imaju veliku i dugu tradiciju u Njemakoj. Krajnji re-
zultat ipak nije bio, kako se u poetku inilo, 13% glasova
(kakva teta!), ve 11,9%, koji su svi dobijeni na utrb na-
vodne ljevice SPD-a (socijaldemokrata) - to je kod mase
prisutnih izazivalo iroke osmjehe. Gysi veli: S ovakvim re-
zultatom moemo poeti smatrati nau partiju masov-
nom partijom.
Porast Die Linke je 3,2 % u odnosu
na odline rezultate postignute ve na
izborima 2005. - kada se partija
predstavila pod imenom Linkspartei, sa
svoje dvije due: PDS u istonim pokra-
jinama Njemake i WASG-om na zapa-
du. Ove dvije partije slile su se u jednu
2007. godine. U sljedeem izbornom
mandatu na klupama zastupnika ljevice sjedit e 76 depu-
tata Die Linke.
Omjer porasta Ljevice u odnosu na njene izravne kon-
kurente vidan je i iz broja zastupnika koji su dobili glaso-
ve veinskim sistemom, prvo u vlastitim izbornim okruzi-
ma, njih 16, a to je 13 zastupnika vie nego na posljed-
njim izborima prije etiri godine. Sve su to glasovi iz is-
tonih pokrajina: mahom Brandenburga i Saksonije.
Analiza glasova partije pokazuje iznenaujui porast
glasova kako na istoku tako i na jugu zemlje. ak i u
Bavarskoj, kae Oskar Lafontaine, uspjeli smo dobiti vie
od 6% glasova, tako da se partija ljevice - Die Linke - sta-
bilno nalazi u est regionalnih parlamenata (Lndera) na
zapadu, kao i u jo est regionalnih parlamenata na is-
toku zemlje, gdje ima najjae uporite. No nije to vie
partija samo (omalovaavanog) istonog dijela Njema-
ke. Sad nam je cilj pobijediti u sjevernorajnskim pokra-
jinama i u Vestfaliji, bivoj utvrdi SPD-a, u srcu Rurha,
gdje e se izbori odrati sljedeeg maja - tvrde rukovo-
dioci Die Linke.
Smjesta emo desnom centru pruiti eljezni otpor uv-
jerava novoizabrana zastupnica iz lijeve struje partije, ko-
munistkinja Sahra Wagenknecht. Pravit emo pritisak u
Parlamentu i izvan njega, sa sindikatima i sa mnogim dru-
gim organizacijama civilnog drutva, uvjerava birae Bo-
do Ramelow, koji se ve tjednima bori da u Tiringiji vlada
bude crveno-zelena.
Zanimljivo je i kretanje glasova, koje je Die Linke pre-
otela od raznih drugih partija. Mnogo je vie glasova
dobila no izgubila, a oni koje je izgubila zavrili su, iz-
gleda, u velikom kotlu neglasaa. Ipak, 350 tisua biv-
ih glasaa Die Linke nije izilo na izbore, dok se misli da
je oko 20 tisua njih prelo liberalima u partiju FDP - me-
utim rezultat je al pari, jer je Die Linke isti broj gla-
sova navodno oduzela toj politikoj formaciji. No Die
Linke je najvie profitirala propau SPD-a. 1.130.000
glasaa prelo je od socijaldemokrata u Die Linke, par-
tiju drutvene pravde, koja je protiv rata u Afganistanu
i koja propovijeda socijalizam u sutinski socijaldemo-
kratskom ozraju. To je daleko vie od 130.000 glaso-
va, koje je navodno Die Linke otela Zelenima. Die Linke
je najjaa partija meu onima koji su izgubili posao.
Treba se nadati da e uspjeti uiniti neto za njih, te da
e tako nadvladati kare desnice i centra, koji slave tri-
jumfalni banket na ruevima SPD-a.
Ljevica u doba krize
SPD nikad gore, crveni i zeleni
sve jai
Oskar
Lafontaine
np 13 14/01/2010 18:53 Page 47
48
Katastrofa za SPD, koja je pala na
historijski minimum:
Angela Merkel vladat e s
liberalima
Matteo Alviti
Da li je mogue istovremeno pobijediti i izgubiti? Da, a
to dokazuju nedavni opi izbori u Njemakoj. Od tada
Njemaka ima staru, iako tek iskovanu staru vlast. Ange-
la Merkel, prema svim oekivanjima, iznijela je pobjedu.
Ipak, njezima Unija nije postigla rezultate kojima se na-
dala, te klizi dolje, ali je od pada zadrava porast libera-
la FDP-a, koji su u stanju, budui da su doivjeli veliku
pobjedu, utedjeti kako zemlji tako i Angeli Merkel dru-
go izblijedjelo izdanje takozvane velike koalicije (Gros-
se Koalizion).
Brojevi jasno pokazuju da je velika koalicija doivjela
nesumnjiv poraz. Jo se oekuje porast partija opozicije,
od kojih se na ljevici istie Die Linke, kojoj je ogroman
manevarski prostor ostavila praznina nastala uruava-
njem SPD-a.
Pobjeda desnog centra ne ini sretnima voe Unije, ko-
ja je dobila 33,8% glasova (CDU zajedno sa svojom de-
mokranskom bavarskom sestrom CSU). Radi se o naj-
gorem izbornom rezultatu od 1953. godine, i on je za jo
1,4% manji od onog ve razoaravajueg, postignutog
2005. Nije toliko izgubila CDU, koliko CSU, koja je u Ba-
varskoj spala na 42,6%, a to je 6,6% manje nego na iz-
borima 2005. Taj je rezultat doveo do sukoba u Uniji.
CSU, naroito otkad njim rukovodi Horst Seehofer,
predstavljala je onaj dio Unije, barem na rijeima, koji je
imao najvie uha za socijalne probleme. Poraz CSU u tak-
vim okolnostima oslabio je lijevu struju te partije u ko-
rist njene (ekonomski liberalne) desnice, koja e s novim
partnerom u vladi, FDP-om, moi kormilo odluno okre-
nuti udesno.
Samo Merkelova - koja se zahvaljujui vlastitom djelo-
vanju u CDU istakla kao osoba osjetljiva za socijalne pro-
bleme - mogla bi, kad bi to htjela, koiti sve jae neoli-
beralne tendencije nove veine. To bi joj omoguio njen
vrlo jak poloaj. Do sada je postojao u historiji Njemake
samo jedan kancelar, koji je u jednakoj mjeri kao i Mer-
kelova bio siguran kako e na izborima ponovo biti iza-
bran. Bio je to Konrad Adenauer, politiar iz CDU, koji je
isklesao lik Zapadne Njemake nakon Drugog svjetskog
rata. Demokrani dobro znaju da velik dio svog uspjeha
duguju sigurnom licu mamice Angele Merkel.
Novi sudruzi u vladinoj koaliciji, liberali FDP - koji su Uni-
ji oteli ni manje ni vie ve jedan milion glasova - slave svoj
historijski najbolji rezultat: 14,6%, uz porast od 4,8%!
Moe se konstatirati da se radi upravo o zapanjujuem
uspjehu, ako se uzme u obzir, da je rije o partiji ija je
ideologija u osnovi dananje krize. Ipak, obeanja o sma-
njenju poreza i zaista liberalni -slobodarski - stavovi u od-
nosu na graanska prava njihovog lidera Guida Wester-
welea, uvjerenog pobornika kako Evropske Unije tako i
ulaska Turske u nju, dali su rezultate s obzirom da je iz-
borno tijelo bilo u potrazi za sigurnim stavovima, makar
su liberali kazali nepopularno da zadravanju nuklearki.
Unija i FDP imat e slobodne ruke za sve reforme, jer mo-
gu raunati na veinu i u Domu regija.
Na drugoj strani, u polju progresista, bode oi katas-
trofalan rezultat SPD-a. Oni su izgubili vie od onog to
su govorila najcrnja predvianja. Postignutih 23% znai
da su pali za 11,2 boda. Nikad nisu tako loe stajali od
kraja Drugog svjetskog rata. Kuda su otili njihovi glaso-
vi? Procjene govore jasno. Vie od dva miliona biraa
SPD-a nije izilo na biralita, vie od milion glasova ovoga
je puta glasalo za Die Linke, a ak 800 hiljada za Uniju -
isti broj (800.000) dobili su od SPD-a i Zeleni, dok je po-
la miliona glasova otilo liberalima. Socijaldemokrati nisu
ni od koje partije dobili ni jedan glas. Doivjeli su samo
gubitke. Te sudbonosne nedjelje oi su onih koji su doli
u sjedite partije bile prazne: svi su bili pokisli u Willy
Brant Hausu. Da je on iv mrmlja neko, gledajui kip
velikog socijaldemokrate. Kako vam se to dogodilo? -
Iskreno govorei, nemamo pojma - odgovaraju snude-
no: Moda bi zaista morali biti socijaldemokrati i obnovi-
ti rukovodstvo partije Franz Mnfering, dugogodinji
predsjednik partije, dao je ostavku, dok Steinmeier ipak
ostaje voom grupe u Bundestagu, ukoliko ga ne probo-
de jedan od dugih noeva, koje je ljevica unutar partije
ve naotrila.
I na ljevici pobjeuje opozicija. Die Linke se penje za 3,2
boda i postie 11,9% glasova. Tim je rezultatom postala
etvrta politika snaga u zemlji, prava opozicija vladi s lje-
vice. Dobro su proli i Zeleni, koji su sa 10,7% glasova po-
rasli za 2,6 boda. Ipak, obje su te partije promaile svoj cilj,
koji je bio pobjedniki ulazak u Bundestag. Zeleni e se u
sljedeoj legislaturi boriti za ukidanje nuklearki. Moda e
se oko tog pitanja stvoriti mostobran za moguu pobjedu
ljevice na izborima 2013. Na kraju, dok neonnacisti (NPD i
DVU) gube, ak i na istoku, gdje ih je bilo mnogo, ostaje
zabrinjavajua injenica da je na biralita izalo svega
72,5% biraa, nikad tako mali broj od Drugog svjetskog
rata! Ljevico, razmiljaj, razmiljaj!
Portugal
S kime koalicija?
Simonetta Cossu
Socijalisti Portugala iznijeli su na izborima posljednjeg
tjedna septembra mjeseca pobjedu, iako ne bez rizika.
Potvrdili su da su prva partija u zemlji sa 36,5% glasova,
no izgubili su apsolutnu veinu. Premijer Socrates razmilja
o formiranju ne vie jednobojne, ve koalicione vlade. No
pravo se iznenaanje dogodilo na radikalnoj ljevici, gdje su
Blok ljevice (BE) i koalicija komunista i zelenih (CDU) pod-
vostruili broj glasova. Bloco de Esquerda biveg trockiste
Francisca Louc, popeo se od 7% na 9,8% glasova i tako
postao etvrta politika snaga zemlje, dobivi 16 zastupni-
ka u Parlamentu. Izvrstan je rezultat postigla i crveno-zele-
na koalicija, koju predvodi Sousa: ona je dobila 7,8% gla-
sova, odnosno 15 zastupnika u Parlamentu.
Socrates govori o velikoj pobjedi. Iz-
bor Portugalaca je kristalno jasan. Po-
kazali su kako ele da Socijalistika par-
tija i dalje vodi Portugal. Problem je s
kim e ga socijalisti voditi, budui da
vie nemaju apsolutnu veinu u Parla-
mentu, te se, kako bi vladali, moraju
osloniti na blok ljevice - Bloco de Esque-
rda (BE) ili na Ujedinjenu demokratsku
koaliciju zelenih i komunista.
Socrates je platio (manje no to se
oekivalo) tedljivost u javnoj potronji,
kao i odluku vlade da se broj godina
potrebnih za sticanje penzije povisi na
Ljevica u doba krize
Francisco Louc
np 13 14/01/2010 18:53 Page 48
49
65 godina. Nije stoga nikakvo udo da je voa lijevog
bloka Louc smjesta zatraio kao neodlono Stvaranje
sistema zatitnih mjera za socijalno ugroene, kao i po-
sebni porez na velika bogatstva, kako bi se iz njih finan-
cirala socijalna zatita i kako bi se poveale minimalne
penzije i najmanje plae. Da ne bi uskratio podrku so-
cijalistikoj vladi Louc je smjesta zatraio izbacivanje iz
vlade dosadanje ministarke obrazovanja Maie de Lour-
des Rodriges. On tumai.: Nijedna partija nije u tolikoj
mjeri poveala broj glasova kao lijevi blok (BE, komunisti
i zeleni). Socijalisti bez nas nita nee moi.
Za sekretara komunistike partije Jernima de Sousa
izborni je rezultat znak stimulativnog porasta zeleno-cr-
vene koalicije i ne treba ga podcijenjivati, jer bi mogao
dovesti do lomova. CDU - komunisti i zeleni - su veoma
osjetljivi na probleme iz svijeta rada, na one probleme
koji mue cijeli narod. Ovaj rezultat daje nam snage u
borbi potiv socijalnih nepravdi, za novi Portugal, u kojem
e glavnu rije imati pravda i solidarnost, kao i narodni
suverenitet. Sousa smatra da socijalisti imaju malo raz-
loga za zadovoljstvo, jer su kao vlast podravali neprav-
de i pokazali se arogantnima. Pobjeda socijalista nad
konzervativnim rivalima iz PSD-a, koji je dobio 29,3% gla-
sova, na elu s vrlo snanom enom, politiarkom Ma-
nuelom Ferreira Leite, gvozdenom damom, nije dakle
ni izdaleka sve rijeila. Leite je odbila bilo kakvu veliku
koaliciju i izjavila da e biti u opoziciji. Sami u vladi soci-
jalisti Portugala izlau se velikom riziku.
Komentar: Treba kazati da je stanje u Portugalu dale-
ko bolje nego u nekim drugim zemljama Evrope, u koji-
ma desnica nezaustavljivo pobjeuje. Ipak, stvari treba
vidjeti iz kuta gledanja stanovnika Pirinejskog poluotoka.
Pobjeda socijalista i Socratesa u Portugalu odraava si-
gurnu poziciju, kao i izborne pobjede Zapatera u susjed-
noj panjolskoj. I mada je Zapatero imao nekih sjajnih
poteza, naroito u odnosi na civilna prava manjina, na
prava ena, homoseksualaca i sl., sutinski su te politike
liberalne, to se najvie vidi u politici prema radu, te u ta-
kozvanim modernizacijama, u kojima bez posla ostaju
velike mase radnog stanovnitva obiju zemalja. To je sto-
ga to glavnu rije i dalje u ekonomiji vodi financijski ka-
pital, pa su tako i panjolska i Portugal meu zemljama
Evrope najtee pogoenim krizom. Takoer je i politika
socijaldemokratskih elita prema imigrantima nedozvolji-
va i predstavlja oigledno krenje svih ljudskih prava.
Francuska
Lijevi blok: kako dalje?
Sbastien Crpel
Liderica francuske Komunistike partije Marie-George
Buffet najavila je inicijativu za nastavljanje politike Lijevog
fronta i nakon europskih izbora, te otvaranje prema gra-
anima i zaintresiranim skupinama s ciljem stvaranja vein-
ske politike snage.
Je li Lijevi front izborna formacija bez budunosti? Ma-
rie-George Buffet je vrlo jasno odgovorila skepticima ubr-
zo nakon izbora, najavivi niz koraka koje treba poduzeti
kako bi se nastavila izgradnja Lijevog fronta, te ga se ui-
nilo popularnijim i otvorenijim prema graanima i progre-
sivnim skupinama. Izborni rezultati (6.4% na dravnoj ra-
zini i 5 poslanika) smatraju se zadovoljavajuim za novu i
rastuu inicijativu, a postignuti su zahvaljujui borbenoj
mobilizaciji u kojoj su komunisti odigrali
kljunu ulogu i ohrabrili provoenje
ujedinjenog pokreta koji nadilazi okvire
europskih izbora, kazala je. To je jedi-
ni nain, inzistirala je komunistika lide-
rica, koji omoguuje stvaranje uvjeta za
masovni popularni pokret progresivne
Ljevice.
to treba uiniti? Za Marie-George
Buffet Lijevi front nema granica, on se
ne ograniava na predstavnika ljevice
na ljevici nego pred sebe postavlja cilj
stvaranja masovnog narodnog pokreta
za ljevicu koja eli promjene. Kritizirajui
zamiljene pokrete za oivljavanje ljevice
oko Franois Bayroua, te nakon izbora i
oko Daniela Cohna-Bendita, kao neoz-
biljne, jer koriste previe preica. Nacio-
nalno tajnitvo PCF-a (Francuske komu-
nistike partije) smatra da socijaldemo-
krati nisu odgovorili na krizu drugaije
nego antisarkozijanizmom. To u svojoj
sutini ne doputa stvaranje projekta,
prijedloga, te saveza za poraavanje des-
nice. Ja nemam sklonosti k tome izjavi-
la je, najavljujui inicijative na mnogim
poljima. PCF poziva svu ljevicu, politike
grupe jednako kao i sve ene i mukarce
ljeviare, s ciljem da rade na politikom
projektu koji e udovoljiti svim popular-
nim zahtjevima, izjavila je. Glasai i aktivni lanovi Soci-
jalistike partije (PS) i Nove antikapitalistike partije (NPA),
koji se nisu pridruili Lijevom frontu, ali koji osjeaju nu-
nost takvog Lijevog fronta, mogu u tome sudjelovati bez
da si proturjee, objasnila je.
Takoer je predloila svojim kolegama u Lijevom frontu
(Parti de Gauche [Lijeva partija], Gauche unitaire [Ujedinje-
na ljevica], Rpublique et socialisme [Republika i socijali-
zam]) da stvore platformu za otvorene debate koje bi ukl-
juivale svu ensku i muku populaciju ljevice kako bi stvo-
rili naboj za Lijevi front. To je prijedlog koji e biti lokalno
izraen za cijelu dravu s ciljem udruivanja svih zajedno u
trenutku proslave Humanit Festivala, pojasnio je Olivier
Dartignolles, glasnogovornik PCF-a.
U meuvremenu je PCF predloila politikim grupama,
intelektualcima, sindikalistima, ekonomistima, umjetnici-
ma i svim izabranim lanovima aktivnima u Lijevom frontu
da zajedniki organiziraju proslavu u velikoj parikoj Sali
za konferencije, sa svrhom postizanja radnog plana za po-
litike projekte koji izranjaju iz samog srca trenutnih soci-
jalnih sukoba.
Nakon neodaziva koji je poharao na europskim izborima,
zamjenik Seine-Saint Denis misli da su ti izbori izraz socijal-
ne patnje i sumnje u efektivnost njihovih glasova pred Eu-
ropom koja je osnovana bez i protiv njih, to svjedoi inje-
nica da su njihovi glasovi bili ignorirani 2005.
Na kraju, prema rjeima Buffet-a, visok rezultat Europe
Ecologie, svjedoi da je izraena tenja naih graana za
sve veom ekolokom osjetljivou. Ponovila je da i Lijevi
front dijeli tu brigu, no poziva na debatu o politikim od-
lukama koje implicira potreba odrivog razvoja, koji oso-
bito zahtijeva borbu protiv neoliberalizma, npr. po pitanju
prometa, ili potrebu revizije industrijskog razvoja koja ga
ne bi stavlja la u suprotnosti s ekolokim brigama.
Prevela Jasna Tkalec
Preneseno iz francuskog ljeviarskog dnevnog
lista LHumanit
Ljevica u doba krize
Marie-George Buffet
np 13 14/01/2010 18:53 Page 49
50
A
kcija prikupljanja potpisa biraa uz zahtjev da se
o ulasku Hrvatske u Sjevernoatlantski pakt odlu-
i referendumom nije, uz dane resurse i zakon-
ske okvire, mogla domaiti traenih oko 450.000 pot-
pisa. U kontekstu medijske marginalizacije, pa i kon-
trapropagande, uobiajene domae politike inertnos-
ti, a napose autoritarne rezignacije pred ve goto-
vom stvari, broj od preko 124.000 onih koji su iska-
zali svoju volju nipoto ne predstavlja politiki neus-
pjeh.
Bezobrazluk ministra Vukelia, po kojem to doka-
zuje da je veina protiv referenduma, jedva da treba
komentirati; osim to su, odjednom, ankete javnog
mnijenja nevane (jer pokazuju samo 70 % podrke
referendumu, doim su dovoljne kada pokazuju da -
mada u niem postotku - veina trenutno prihvaa
ulazak u NATO), voljeli bismo vidjeti dotinog gospo-
dina da s toliko novca, volontera i medijske utnje ko-
liko su imali aktivisti za referendum pokua prikupiti
potpise u korist NATO-a. Vjerojatno bi mu ak i izlazak
pred splitski sud lake pao. Brojka nedostatna za za-
konski minimum, dakako, ne znai da pokretai i pot-
pisnici nisu u pravu. Stvari u koje bi Hrvatska ulaskom
u NATO bila uvuena toliko su krupne i zamrene da
definitivno pripadaju u pitanja koja se tiu njene neo-
visnosti i suverenosti, za koja vai referendumsko od-
luivanje. Ta je injenica, meutim, zamagljena op-
strukcijom ikakve javne rasprave (u ozbiljnom smislu,
u kojem se za prijedlog javno iznesu razlozi, u javnos-
ti se uju i eventualni proturazlozi, te se moe koliko-
toliko racionalno formirati neka politika volja), koja
pokazuje da postupanje politike i dijela akademske
elite slijedi tipian hegemonijski obrazac, po kojem
uope ne mora argumentirati svoje opredjeljenje. O
tome govori i slabost razloga za koje se na jedvite
jade dade prikupiti iz javnih istupa pobornika novog
blokovskog svrstavanja.
0. Kontekst
Sjevernoatlantski pakt je prije gotovo 60 godina bio
osnovan zbog vojne opasnosti Sovjetskog Saveza.
SSSR je potom formirao svoj pandan zapadnom blo-
ku, i zapoela je 40-godinja igra meusobnog zastra-
ivanja sredstvima sve masovnijeg unitavanja. Nakon
etiri decenija sovjetski se reim uruio, skupa sa svo-
jim imperijem. Ideolozi NATO-a pohitali su to protu-
maiti kao svoju pobjedu, premda je vojna komponen-
ta kolapsa komunistikih reima bila tek sporedna. Bio
je to poetak dugog niza izmiljanja razloga za nasta-
vak djelovanja zapadnog vojnog saveza.
Evo sad razlog? zbog kojih bi NATO navodno tre-
balo i dalje odravati, razvijati i iriti:
O
NATO je jedino sredstvo djelotvorne meunarodne
akcije demokratskih drava i najuspjenija meuna-
rodna asocijacija dosad
Mogue - ali djelotvorne za to i uspjena u emu?
Ako lanice i jesu demokratske (premda, vidjet emo,
ne sve i ne uvijek), to jo ne znai da meunarodno
promiu demokraciju i djeluju na demokratski nain.
lanice NATO-a imaju liberalno-demokratske i koliko-
toliko socijalne vrednote za kunu upotrebu, a prema
vani, osobito one s najsnanijim kapitalistikim privre-
dama, imaju interese - za pristup energentima, sirovi-
nama, tritima, jeftinom zemljitu, vodi i radnoj sna-
zi, te dakako za kontrolu stabil-
nosti svih tih uvjeta. Intervencije u
treim zemljama legitimiraju se
unutarnjom demokracijom veine
drava lanica, ali uspjenima su
se pokazale u neem drugome, a
ne u uspostavljanju slobode i de-
mokracije u svijetu. K tome, vode-
e lanice NATO-a opstruiraju jedi-
nu meunarodnu organizaciju ko-
ja bi mogla biti legitiman mehani-
zam meunarodnog djelovanja -
Ujedinjene Nacije.
Antimilitarizam i mirovna politika
lanih razloga za NATO
Sran Dvornik
Donosimo odlinu kritiku hrvatskog sudje-
lovanja u NATO paktu, koja je prvo objav-
ljena na Zamirzineu - www.zamirzine.net.
Zainteresiranima preporuamo i brouru
Alter-Nato-R: platforma za izgradnju mi-
ra kao alternativa prikljuenju RH NATO
savezu, Centar za mirovne studije, rujan
2007. -http://www.cms.hr/admin/fckedi-
tor/File/bookalternator.pdf
13
np 13 14/01/2010 18:53 Page 50
51
O
NATO titi od novih prijetnji sigurnosti: meuna-
rodnog terorizma, organiziranog kriminala...
Te nove prijetnje su (1) dijelom proizvod samog
NATO-a odnosno njegovih najjaih lanica, a (2) po
svojoj naravi takve da jedan vojni (pa ni vojno-politiki)
savez nema nikakvog znaenja u njihovu suzbijanju.
1. Terorizam je u problematiku svjetske sigurnosti
na velika vrata inauguriran nizom napada na trupe i
predstavnitva SAD po islamskom svijetu i u samim
Sjedinjenim Dravama (znamenitog 11. septembra
2001.). Niz napada na trupe i institucije najmonije
zemlje svijeta je propagandno promoviran u meu-
narodni: nikada nije pronaena nikakva meunarod-
na sila u pozadini tih napada. To da su se oslobodila-
ke, gerilske, pa i teroristike organizacije meusobno
povezivale, pomagale i umreavale stara je stvar, od
PLO-a do IRA-e; meunarodni terorizam al pari dra-
vama, pa i cijelom savezu, naprosto je politiko-medij-
ski konstrukt, kojim se interes jedne drave predstav-
lja kao univerzalan problem.
2. Kada je to vojska suzbila ikakav terorizam (ili or-
ganiziran kriminal i sline stvari, na koje se takoer po-
zivaju proroci novih sigurnosnih prijetnji)? ime bi,
dakle, jedan vojni (pa nek je uz to i politiki i kakav
hoe) savez doista bio lijek protiv toga? Po redu veli-
ine i nainu djelovanja terorizam, organizirani krimi-
nal i sline prijetnje djeluju sub-dravno, pa makar
to inile i prekogranino i usmjereno na dravne sim-
bole i/ili institucije. Adekvatan su odgovor policijske
mjere i metode, dopunjene odreenim obavjetajnim
aktivnostima. Iz nastojanja da se sve to ipak iskoristi
kao opravdanje odreene dravne i meudravne po-
litike, tim se pojavama pripisuje i dravna komponen-
ta, tj. konstrukcija o prijetnjama se projicira na odre-
ene drave (Afganistan, Irak, nadalje po potrebi Siri-
ja, Iran, ...) kao one koje terorizmu i organiziranom
kriminalu pruaju bazu, toleriraju ih, ili su napros-
to neuspjele kao drave - jer ne obavljaju policijske
funkcije za zapadni svijet. Time se otvara igralite za
vojne akcije, i zaista se dobiva meunarodna nestabil-
nost, od itavih se zemalja stvara prostor za terori-
zam, te je opravdanje za vojnu alijansu uspjeno pris-
krbljeno.
O
NATO pomae stavljanju nacionalnih armija
pod demokratsku civilnu kontrolu
To je eventualno moglo djelovati u nekim post-
komunistikim zemljama, u kojima je novim vlas-
tima trebao oslonac za demontau vojnih hijerar-
hija formiranih pod ideologijskim i politikim utje-
cajem propalog suprotnog bloka. Ali nije u Turs-
koj i nee u Hrvatskoj, u kojoj je vojska uspostav-
ljana ne iz neke komunistike armije, nego nasu-
prot njoj. K tome, Hrvatska je vojska bila i ostala
pod i te kakvom civilnom kontrolom, koju su pri-
je svega personificirali Tuman i uak. To to ta
politika kontrola nije bila demokratska, niti u du-
hu liberalne politike, NATO-u nikada nije smetalo.
tovie, ukljuivanje zemlje u nadnacionalnu
vojnu asocijaciju - kompliciranije procedure, vie
aktera, vie izgovora za politiare da prikrivaju os-
nove i tokove odluivanja, slabija preglednost -
pojaava postojee slabosti demokratske civilne
kontrole nad vojskom: netransparentne odluke,
nad-odreene sigurnosne procjene kao njihovo
opravdanje, manjkavu inspekciju okolia, javnih
nabava itd. Upravo aktualno petljanje i muljanje vode-
ih domaih politiara ve o samom odluivanju o
ulasku u NATO, pa ak i o tome bi li se moralo raspi-
sati referendum da je ispunjen ustavni uvjet o zahtje-
vu 10% birakog tijela, pokazuje to nas eka ako Hr-
vatska ue u NATO: ono na to pristanu u tijelima za-
jednikog odluivanja hrvatski e politiari prikazivati
domaoj javnosti upakirano - u dijelovima, iskrivlje-
no, kako bi se prikrile prave posljedice.
O
NATO ne donosi obavezu slanja naih momaka u
svjetska krizna arita
To je zapravo podlo sroen argument, koji prikri-
va da bi meunarodna obaveza sudjelovanja u uva-
nju mira trebala postojati, ali ne kroz vojni savez jed-
ne posebne grupacije, nego na osnovi univerzalnog
legitimiteta i pravila Ujedinjenih Nacija. lanice NATO-
a ine tri od pet stalnih lanica Vijea sigurnosti, koje
su najodgovornije za to to je UN onemoguen u toj
funkciji, to, dakako, dobro doe kao dokaz da se
bez NATO-a ne moe rijeiti nijedan sluaj tekog me-
unarodnog sukoba. To to lanstvo u NATO-u ne po-
vlai takvu obavezu muzika je za hrvatske ui, jer to je
bio jedan od najeih razloga protivljenja ulasku Hr-
vatske u alijansu. Stoga ne treba aliti zbog smanjenja
postotka protivnika - barem onih koji su bili motivirani
tim sebinim razlogom. Jesu li se i u jesen i zimu
1991. protivili tome da druge zemlje poalju svoje
deke da dou to stop the war in Croatia?
Antimilitarizam i mirovna politika
np 13 14/01/2010 18:53 Page 51
52
Stvar je, meutim, u tome to NATO-ova navodna
superiorna efikasnost u meunarodnim operacijama
prikriva zbiljski nedostatak primjerenog meunarod-
nog mehanizma uspostavljanja i odravanja mira. U
Bosni i Hercegovini, NATO je ekao vie od tri godine,
da bi se na kraju pokazalo kako se ekalo da se su-
protne strane dovoljno iscrpe te, uz par zavrnih uda-
ra po Srbima, budu spremne za pregovore u kojima
e se u nedogled zamrznuti teritorijalno-politiki rezul-
tati ratne podjele. Na Kosovu NATO nije uao kopne-
nim trupama da zatiti ljude tamo gdje se dogaalo
stvarno nasilje, nego je komotno, na daljinsko uprav-
ljanje, lupao po pozadinskim ciljevima u Srbiji, bez ob-
zira na to to je famozna kirurka preciznost svaki
as pogaala i civile, a predmet zatite je dotle pro-
ivljavao masovno ubijanje i izbjeglitvo. Ruanda mu
je posve promakla, a u Darfuru se eka - to? Kom-
promis s interesima Kine? O dosadanjim rezultatima
intervencija u Afganistanu i Iraku, gdje je NATO pasiv-
no gledao to ini njegova vodea lanica, da bi se po-
tom na mala vrata ipak ukljuio, ne treba ni govoriti:
dovoljno je pogledati samo uestalost ubijanja prije i
poslije intervencije.
Ukratko, NATO svoju demokratsko-spasilaku ulogu
glumi onda kada je to njegovim vodeim lanicama u
interesu, i glumi je prilino loe.
O
NATO doprinosi demokraciji svojih lanica
Dovoljno je pogledati samo jednu zemlju pa da se
vidi koliko stvarno vrijedi taj argument: Tursku. Ona je
sve od Atatrkovih reformi pod nekom vrsti puzeeg
vojnog udara. Oni koji turski sluaj smatraju izuzet-
kom (zbog graninog poloaja prema nekadanjem
Sovjetskom Savezu) trebali bi objasniti kako se onda u
NATO-u, i to kao zemlja-suosnivaica, naao i Portu-
gal, pod diktatorskim reimom, i bez ikakva geostra-
tegijskog izgovora. Zakljuak je jednostavan: Sjever-
noatlantskom vojnom savezu potrebno je da pokrije
odreena podruja, a narav unutranjeg reima je
drugorazredna, sve dok je taj reim politiki saveznik.
Ruenje Caetanove (Salazarov nasljednik) diktature u
Portugalu uslijedilo je dugo nakon ulaska u NATO, a
da taj savez nije niim pridonio ovom prevratu.
O
NATO doprinosi demokratizaciji u svijetu
Demokraciju se, kako pokazuju svi mogui sluajevi
od June Amerike, preko srednje i istone Evrope, do
Afrike i Azije, kao niti liberalnu vladavina prava, iona-
ko ne moe izvoziti. Moe se podrati vlastitu evoluci-
ju razliitih drutava prema oblicima koji iziskuju de-
mokraciju i vladavinu prava, ali se politiki i pravni
obrasci ne daju transferirati, a pogotovu ne nametati
vojnom silom. I zemlje lanice NATO-a, treba to priz-
nati, tu su mnogo uinile - ali ne kao lanice tog
vojnog saveza, nego kao izvori raznih vrsta politike,
obrazovne i ekonomske potpore, te podrke auto-
nomnim akterima u drutvima u postkomunistikoj ili
postautoritarnoj transformaciji. Pogleda li se ve spo-
menuti primjer Turske, vidjet e se da je postupnom
oslobaanju od autoritarne dominacije vojske - s ko-
jom je NATO decenijima mirno ivio - pridonijela poli-
tika koju se esto omalovaava kao meku i neodlu-
nu - politika Evropske Unije i njenih uvjeta za lanstvo.
Ono gdje bi, u nedostatku boljega, i NATO-va vojna
sila bila od koristi bilo bi zaustavljanje masovnog kre-
nja ljudskih prava putem ratnog ili quasi-ratnog tero-
ra. NATO, meutim, to ne ini ako nije u igri neki po-
seban politiki interes. Poznata je, uostalom, duga tra-
dicija politika sile i interesa njegove vodee lanice
(SAD), u kojoj su ljudska prava figurirala samo kao jed-
no od sredstava ideologijsko-politikog ratovanja.
Zbog toga se - i uz relativnu impotenciju ostalih lani-
ca za vanjsku politiku koja trai primjenu sile (pacifici-
ranje ratnih sukoba i masovnog nasilja) - ne moe oe-
kivati da se NATO zaista angaira tamo gdje najvie
treba kako bi se sprijeilo masovno nasilje. Mnogi e
diktatori i dalje uivati uinke znamenite izreke F. D.
Roosevelta o nikaragvanskom diktatoru Somosi: he
may be a son of a bitch, but he is our son of a bitch.
O
NATO olakava pristup Evropskoj Uniji
Nema nikakve potvrde za tu tvrdnju. Dapae, neko-
liko zemalja lanica EU (Finska, vedska, Irska, Austri-
ja) nisu lanice NATO-a niti to kane postati (a lanica
Antimilitarizam i mirovna politika
np 13 14/01/2010 18:53 Page 52
53
NATO-a Norveka odbija lanstvo u Uniji). Moglo bi
se prigovoriti da su to sve stare lanice (premda su
neke u Uniju ule decenijima nakon njenog osniva-
nja). No, niti lanice iz najnovijeg vala, Malta i Cipar,
nisu u NATO-u, a Malta je, dapae, i napustila part-
nerstvo za mir, a da to njenom lanstvu nije nimalo
natetilo.
O
NATO i svjetski mir
Ovako zamana tema zasluuje koju rije vie: Mo-
gunosti globalnog sukoba dadu se zamisliti - ali to ne
znai da bi u njemu trebalo biti na jednoj strani, od-
nosno da bi Hrvatska ili bilo koja druga zemlja trebala
biti u bloku sa Sjedinjenim Dravama. Uzmemo li ipak,
vie fantastiki nego hipotetski, da do sukoba velesila
i doe, on bi prije svega bio svojevrsna obnova hlad-
nog rata, ovaj put u trojnom postavu (s Kinom kao
novom partnericom uz SAD i Rusiju), i tu lanstvo ne-
kakve Hrvatske u nekakvom vojnom savezu ne znai
nita za ovu zemlju, kao to ni nekadanjoj Jugoslavi-
ji u najmanju ruku nije tetila njena nesvrstanost. U
odnosu na ovu regiju, pekulira se (i vrlo malo doka-
zuje) o prisutnosti Rusije na Balkanu kroz bliskost sa
Srbijom, ali ni traga o tome da bi ta prisutnost ima-
la vojnu komponentu i predstavljala sigurnosnu prijet-
nju. tovie, interesi Rusije su ponajvie vezani uz ono
iz ega ta drava u najveoj mjeri crpi ekonomsku i
politiku snagu - ovisnost Evrope o njenim fosilnim go-
rivima, te sljedstveno uz nesmetan pristup evropskom
tritu; vojni konflikt je sve prije nego pogodan za tak-
ve interese. K tome, i kada bi taj sukob doao u vruu
fazu - bi li bilo vie koristi ili tete od bivanja predzi-
em zapadnog saveza? U nekoj science-fiction zamis-
li o tom sukobu, zemlje na liniji fronte - Hrvatska i Sr-
bija - bile bi ili poprite najveeg razaranja, ili perma-
nentni vojni logor u kojem bi civilne ekonomske aktiv-
nosti poput turizma, inovativnih usluga i ostalih blago-
dati civilizacije bile na dugi rok suspendirane.
Uostalom, koje bi se sve metode rabile u takvim su-
kobima ostaje otvoreno. Nedavni prijedlog petorice vi-
soko rangiranih penzioniranih generala o usvajanju
prvog nuklearnog udara kao prihvatljive metode
moe se olako otpraviti kao neto to nije poteklo iz
NATO-vih oficijelnih struktura, niti se slubeno razma-
tra kao opcija, ali ostaje injenica da su ti ljudi done-
davno bili u najviim krugovima donoenja
vojnih odluka i da se NATO nije jav-
no ogradio od takve mogunosti.
NATO-vi advokati e brzo dodati ka-
ko taj prijedlog nije uvrten na dnev-
ni red nedavnog summita u Bukure-
tu, niti je uope bio predmet oficijel-
nog razmatranja. No, znajui da ne-
ma vojne strategije bez tajnih plano-
va, nemamo razloga za miran san.
Meutim, valja napomenuti da je
taj prijedlog, ak i uza svu odioznost
njegove ratoborne logike, daleko
poteniji od hrvatskih naina zagova-
ranja NATO-a: on prvo iznosi aktualne prijetnje i opas-
nosti (kako ih njegovi autori vide), potom nastoji po-
kazati po emu postojee obrambene i sigurnosne in-
stitucije nisu dorasle tim prijetnjama, pa iz toga izvo-
de razloge za svoj prijedlog. Za razliku od hrvatskih za-
govornika NATO-a, koji polaze od toga da treba ui u
taj savez, pa tek potom izvlae svoje slabane razlo-
ge.
O
Nema NATO baza
Da, nema baza koje formalno pripadaju NATO-u.
Postoje samo domae baze dane na koritenje NATO-
u. to bi, s oprotenjem, rekli Spliani - nije govno, ne-
go se posra pas. Iskustva zemalja-lanica s takvim ba-
zama pokazuju da one ili neki njihovi znaajni dijelovi
postaju s vremenom potpuno nedostupne domaoj ci-
vilnoj kontroli. Problem se otkrije tak kad izbiju teke
i zadugo nepopravljive tete, poput zagaenja lokal-
nih vodonosnika.
G
Nema NATO trupa, nego nacije slobodno odluuju
o angamanu trupa
I opet formalno tono. Trupe kojima raspolae NA-
TO dolaze iz nacionalnih armija. Ali, zemlje lanice ne-
maju samo razliite interese, nego i razliitu teinu. Po-
red Sjedinjenih Drava, kao neprijeporno dominantne
drave, postoji i neformalna liga A, koju ine zemlje i-
je privrede imaju i krupne investicije u treim zemljama
te stoga i ekonomske interese i uloge u eventualnim
konfliktnim podrujima, koje mogu neto profitirati od
vojnih intervencija. A postoje i zemlje iz lige B, koje, s
jedne strane, ne mogu imati udjela u dobitima meu-
narodnih intervencija, a s druge e jo zadugo biti bar
dijelom ovisne o potporama razvijenijih, pa e im se,
bez obzira na formalni konsenzus odluivanja u NA-
TO-u (koji, usput reeno, nije metoda demokratskog
odluivanja), moi zavrtati ruke i nametati poeljne
odluke. Dovoljno je usporediti dranje zemalja iz sta-
re i nove Evrope (u terminima donedavnog ameri-
kog rat(obor)nog ministra Rumsfelda) u odnosu na do-
sadanje intervencije.
Ova dva razloga - o bazama i trupama koje jesu/ni-
su NATO-ve - izvrsan su primjer poznate taktike cijep-
ljenja javnosti protiv nepoeljnih shvaanja: Ako se
ne eli da javnost usvoji neeljeno gledite, propagan-
disti sami puste u optjecaj njegovu razblaenu (to
e rei, simplificiranu i namjerno glupavo sroenu) ver-
ziju, pa onda lako poentiraju protiv njega.
OO
NATO prua kolektivnu zatitu
S time se politiki manipulira. SAD
su teroristiki udar 11.9.2001. pro-
glasile ratnim napadom i traile
aktiviranje odredbe o kolektivnoj
obrani, a samo je nevoljkost ev-
Antimilitarizam i mirovna politika
np 13 14/01/2010 18:53 Page 53
54
ropskih lanica - a ne oevidna
lanost same tvrdnje - sprijeila
da to ne postane casus belli.
Turska pak zatitu nije dobila ka-
da ju je traila zbog moguih ra-
ketnih represalija Iraka uoi ame-
rikog napada. Ako se i na te od-
luke primjenjuje konsenzus, bilo
tko moe opstruirati kolektivnu
obranu, to ba nije neko jam-
stvo sigurnosti. Ako se pak (fak-
tiki, iza zavjese) ne odluuje
konsenzusom, ostaje ili veinsko
odluivanje ili pritisak jaih na
slabije, pa onda lanice ipak mo-
gu biti uvuene u rat protiv volje
svojih demokratskih tijela. Ukoli-
ko pak i u tome prevladavaju ko-
jekakvi partikularni interesi - gdje
je onda uope ta kolektivna obrana, ako bi ikada zais-
ta bila potrebna?
OO
NATO donosi ekonomske koristi - jeftiniju obranu i
strane investicije
Glede obrane - da, ako se procjene obrambenih
trokova nacije prave po maksimalistikoj - uglav-
nom ideologijski i iracionalno pravdanoj - projekciji
prijeteih opasnosti. Izborom kolektivne obrane
kroz NATO nacija se fiksira upravo uz opciju po ko-
joj je vojna sila bitan faktor sigurnosti, dakle opciju
maksimalne potencijalne konfrontacije, i zamrzava
vojne trokove na najmanje 2% BDP-a, samo to
navodno ekonomizira trokovima u sprezi s drugim
lanicama. Odrie se drugih, realistinih i daleko
jeftinijih, a dugorono i daleko sigurnijih opcija, kao
to su uzajamno smanjivanje prijetnji meu susjedi-
ma, do, u konanici, uzajamno kontrolirane demili-
tarizacije. K tome, podvrgava se nadnacionalnim si-
gurnosnim procjenama i strategijama, pa poput
Slovenije plaa za zatitu zranog prostora, a da
nitko ne zna od kojih i ijih ugroza (austrijskih?
maarskih? ili moda hrvatskih, premda je Hrvat-
ska, eto, NATO-u prihvatljiva kao lanica?). S druge
strane, tko e doista tititi nacionalni zrani prostor
od prelet? avion? s otetim ljudima koje e i bez op-
tunice, i bez istrage, i bez pravosudnog postupka
u nekoj evropskoj ili treesvjetskoj ekspozituri ame-
rikih muionica cijediti dok ne priznaju da su tero-
risti?
Jo je bolji argument kako lanstvo u NATO-u i
njegova sigurnost ine zemlju privlanijom za
strane investicije. Ve se vie od 10 godina procje-
njuje kreditni rejting Hrvatske, konkurentnost
njenog trita i uvjet? poslovanja na njemu - i od
1990-ih godina nikada nije ukazano na to da bi za-
preku priljevu stranog kapitala predstavljala vojna
nesigurnost. Ali je zato naeno obilje drugih razlo-
ga da strane investicije zaobiu Hrvatsku, od op-
struktivne i koruptivne birokratiziranosti postupa-
ka, pa do toga da su hrvatski
partneri nepouzdani platie, jer
je to prije svega i sama hrvat-
ska drava. NATO, eto, nije sa-
mo povod za niz prozirnih lai,
nego ve i prije stupanja Hrvat-
ske u nj slui i za prikrivanje
zbiljskih svinjarija, koje s vojno
shvaenim prijetnjama i sigur-
nou blage veze nemaju.
OO
Protivnici NATO-a ne nude alter-
native
Jo jedan prljav argument: Po-
bornici NATO-a nikada se nisu
potrudili pokazati da postoji
problem kojemu treba nai rje-
enje, pa bi se, ako to nije NATO, protivnici, kao, mo-
rali potruditi oko nekog drugog rjeenja. Kolikogod
pobornici vrdali s novim licem Sjevernoatlantskog
saveza, nitko ne osporava da je to (i) vojni savez, a
njegov vojni karakter nije tek jedna od sastavnica,
nego njegova bit. Uklonite ono vojno, i od NATO-a
ostaje tek simbolika. Prema tome, ako nam je NATO
potreban kao rjeenje nekog problema, to bi valjda
bio problem koji se sastoji u vojnim i njima srodnim
ugrozama. Gdje su one? Gdje su kompetentne ana-
lize eventualnih opasnosti koje prijete Hrvatskoj?
Umjesto toga, dobivamo vie-manje konstantno dra-
matiziranje politikog cirkusa u susjedstvu, pri emu
su sve susjedne i oblinje zemlje osim Srbije ili u NA-
TO-u ili pod meunarodnom kontrolom, ili neutral-
ne. O Srbiji pak nema niti jedne ozbiljne vojno-poli-
tike analize koja bi pokazala koji su prevladavajui
sigurnosno relevantni politiki interesi i snage, koje
su njihove orijentacije i mogua djelovanja, a koji od-
nosi s vanjskim okruenjem, te konano, konkretno,
koliki su srbijanski vojni efektivi i izgledni naini nji-
hove upotrebe.
Ope strune analize bolje je i ne spominjati.
Osim knjiice Vlatka Cvrtile, koji se je jedini potrudio
dati razloge za i protiv (premda i sam nekritiki pre-
uzima neke polazne zasade iz NATO tabora), teko
je razluiti akademsku publicistiku od kurentne Vla-
dine komunikacijske strategije; i u jednoj i u drugoj
uzimaju se kao polazite postavke koje bi tek treba-
lo dokazati, a izriaj se svodi na ak i prilino nemu-
to prepisivanje i prepriavanje NATO-vih dokumena-
ta za javnost. Zainjeno, dakako, ponavljanjem pria
o meunarodnim opasnostima koje nam prijete, te
dijeljenjem lekcija domaoj javnosti kako nije informi-
rana.
Ukratko, protivnici NATO-a nude i te kakvu alterna-
tivu: demilitarizaciju naina miljenja i pristupa meu-
narodnoj i regionalnoj politici.
Sran Dvornik je istaknuti sociolog, bivi izvr-
ni direktor HHO-a i lan ureda Heinrich Bll
Stiftunga za Hrvatsku.
Antimilitarizam i mirovna politika
np 13 14/01/2010 18:53 Page 54
55
Ponimo s najaktualnijim pitanjima: svjedoili smo ne-
slavno propalom prvom krugu natjeaja za privatizaciju
brodogradilita. Kako sada stoje stvari i to se namjerava
poduzeti?
- Pitanje brodogradnje nije samo pitanje Hrvatske, ve
i Europe. Njega treba gledati u kontekstu svega onoga
to se zbivalo od 1982. na ovamo. To to se zbivalo je
sljedee: sva sofisticirana tehnologija, procesi i me-
nadment vezani uz brodogradnju, kao i tehnologija pro-
izvodnje i izrade konstrukcije strojeva, od tih godina kre-
nuli su putem Dalekog istoka. Kompletan kapital koji se
odnosi na brodogradnju iz Europe je krenuo putem Ko-
reje. No, tko je vlasnik toga? Europa je vlasnik. Tko je
ugasio svoja brodogradilita ? Europa ih je ugasila. Zapra-
vo, premda to ne ele rei niti e to ikada rei, oni nas
gledaju kao moguu konkurenciju sutra i ele nas uniti-
ti kao to su i Poljake. U kontekstu toga treba gledati to
se to deava s hrvatskom brodogradnjom, a uz to para-
lelno i u kontekstu neega to su do sada napravile sve
vlade. To je bio zloin nad hrvatskim narodom, jer su
unitile svoje financijske institucije i prodale ih, ja bih re-
kao poklonile, drugim dravama. Hrvatske banke nisu
privatizirane one su poklonjene drugim dravama koje
upravljaju svojim bankama. Naravno da te banke nee fi-
nancirati ono to njihova politika ne eli, odnosno to nji-
hovo gospodarstvo ne eli. Jer u Europi su svi igrai dru-
gorazredni osim njih sedam velianstvenih, koji su je for-
mirali. Svi drugi graani i svi drugi radnici su graani i rad-
nici drugog reda. I bit e zauvijek drugog reda. Ako net-
ko misli da emo mi biti dio EU s istim pravima i obveza-
ma kao i ovih sedam, onda se vara i obmanjuje!
Postavlja se sutinsko pitanje- to uope napraviti? Ta
pitanja rjeava, naalost, revolucija. To je normalna stvar.
Zato? Zato jer bogati, oni koji su pokrali narod, imaju u
svojoj funkciji politiku. Ti bogati su financirali politiare ko-
ji im to vraaju kroz zakonodavstvo; imaju represivni apa-
rat koji titi zakone i teko je tu neto napraviti, a da to
bude u skladu sa zakonom. Zato sam rekao onu teku ri-
je - revolucija. Nisam to uinio bez razloga, jer to je jako
teka rije. Meutim, povijest ide svojim putem i to nee
biti tako lako zaustaviti. Desit e se ono to se u povijes-
ti ve desilo. Recimo, Mussolini u Italiji do 1941, odnosno
do rata, nije krio zakone. Ali ti su zakoni bili nepravedni
i nepoteni, te u korist pojedinaca i na tetu naroda. Nije
ni udno to sada njihovi unuci govore da su njihovi dje-
dovi imali nepravedno suenje. Nisu ni mogli imati pote-
no, jer im je po onim zakonima bilo nemogue suditi! Po-
vijest se ponavlja u drugim okvirima. Vratimo to na bro-
dogradnjuKada gledamo brodogradnju trebamo je gle-
dati u kontekstu transporta, neovisno o tome radi li se o
teretu ili ljudima. Preko 98% svih transporta u svijetu se
vri morskim putem. To znai da je sinusoida prodaje i na-
rudbe brodova danas dolje, a sutra e biti gore. To je ne-
minovno, to svi znaju. Zato ele im prije unititi hrvatsku
brodogradnju jer ona jo nije legla, ona je samo kleknula.
Njima je cilj da ju se uniti, im prije - to bolje. Jer ta e si-
nusoida poeti rasti. Zato? Sinusoida ima svoj period, ali
isto ga ima i ljudska starost, a takoer i starost broda.
Ljudska starost je 70 god, a starost broda je 10 godina.
Nakon 10 godina on ne moe ii u preko 80% luka svi-
jeta - on ide u rezalite. Ta e sinusoida tada krenuti go-
re - onaj tko opstane, odnosno ne nestane, taj e se uz-
dignuti. To se sada zna. Cilj Europe je kroz pritisak pre-
ma naoj vlasti, koji nije uope teak, onemoguiti da se
brodogradnja ponovno uzdigne. Nai ljudi koji idu na sas-
tanke lau kada kau da su pregovarai - oni su sluai.
Osoba koja je u potpunosti ekonomski ovisna nema ni po-
litiku slobodu, niti bilo kakvu drugu slobodu. Mo je kod
onoga tko ima novac. Tu se sada nalazimo i to je sutina
problema te brze privatizacije. Mi smo kao sindikati upo-
zoravali da ta privatizacija nema veze s niim i da je to za-
pravo gaenje brodogradilita. Ljudi koji odluuju o brodo-
gradnji nita ne znaju o brodovima, nita ne znaju o mo-
ru, nita ne znaju o plivanju! Oni nita o tome ne znaju
niti ih to interesira. Oni su samo produena ruka kapitala
koja je dobila odreeni zadatak koji mora izvriti. Zbog to-
ga je i dobila novac da bude na vlasti.
to napraviti u ovoj situaciji ne znam. Teko je to rei zbog
jednog problema, a to je da radnici, graani, umirovljenici
itd. jo uvijek nisu upotrijebili svoj mozak. Oni i dalje koriste
samo dio svog mozga koji je napumpan elektronskim medi-
jima prije svega HRT-om i ostalim televizijama i medijima kao
Veernji, Jutarnji itd. Time poniavaju svoju inteligenciju jer
pitanje inteligencije nije pitanje strune spreme. S druge stra-
ne, studenti jo nisu prepoznali problemi ili ga ne ele pre-
poznati ili je pak maleni broj onih koji su to prepoznali, a ta
Sindikati
Svaki ovjek treba teiti ka
socijalizmu
Donosimo provokativan intervju s Brunom
Buliem, predsjednikom Sindikata Istre i
Kvarnera, kojeg je napravila grupa
Radnika borba.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 55
56
malena koliina jo uvije ne moe stvoriti kritinu masu. Oni
se jo igraju kao mala djeca ali morat e na sebe preuzeti
odgovornost, zajedno s mladim radnicima. Radnika i stu-
dentska svijest jo uvijek nije na razini kritine mase koja bi
sprovela promjene, pa ako treba i na silu. Ako ne bude mi-
lom to e se morati rijeiti silom! Nema kruha tu! Granica je
veoma blizu. Mogu oni mene zvati ljeviarom, marksistom,
komunistom, to god hoe! To je matematika s jednom ne-
poznanicom iz osnovne kole. Onog trenutka kada se djeci
vie nema to dati za jesti poinje pucati film. Zakoni tu ni-
ta ne vrijedeSamo e neki nakon 30 - 40 godina opet go-
voriti kako njihovi djedovi nisu imali poteno suenje. Naa-
lost, nisu ga mogli imati jer je to pravosue bilo nepravedno
i nepoteno. I nije ni udno to je najvei kriminal i najvei
zloin pravosue i sve ono to ima veze s njime! To je leglo
zla - od dravnog odvjetnitva, pravosua, policije, do sud-
stva itd. To je katastrofa! Na sudu u izgubiti ako onaj dru-
gi ima novaca - ja sam gotov, pojest e me.
Neki puta je dobro vratiti se samim temeljima problema.
to mislite, da li je privatizacija brodogradilita uope nu-
na?
- Apsolutno sam protiv privatizacije i oduvijek sam bio. Pri-
vatizacija uope nije nuna. Hrvatska je imala u sklopu Jugo-
linije izuzetno jaku flotu koja je imala ogroman broj brodova
koji su svi ostali hrvatski. Sve su rasprodali - to je injenica. Uz
svaku privatizaciju osim moda 5-10% veu se bogati ljudi ko-
je da to elite moete ve sada bez ikakvih tekoa strpati u
zatvor. Meutim, to su temelji kapitalizma koji su se morali
izgraditi na neemu, a ne mogu se stvoriti na novcu kojega
nema. Zbog toga se moraju sagraditi na krai.
Tko e po Vaem miljenju od privatizacije najvie pro-
fitirati i kome ona zapravo ide u korist?
- U pravilu ide u korist krupnom kapitalu Europe. To je pot-
puno jasno i tu nema spora. Hrvatska od te privatizacije ne-
e imati nita osim velikog broja nezaposlenih, socijalnih ne-
mira, bijede i siromatvaI nikada neemo biti ravnopravni
s ostalim dijelom Europe. Normalnom ovjeku je put od
stranjice do glave dug kojih 50-60 cm, a nekima je 6 meta-
ra, tako da im nikada ne stigne iz stranjice u glavu. Naa-
lost takvi ljudi danas vode nau dravu. To su ljudi koji ne ra-
zumiju elementarne stvari. Sve ovo to se radi, radi, se za
drugog. Nee se tu nitko iz Hrvatske obogatiti. Osim narav-
no onih koji su emisariPitanje brodogradnje je dalekose-
no pitanje. Tri velika brodogradilita kao Uljanik, Trei Maj i
Brodosplit su brodogradilita s kojima se moe ponositi sva-
ka drava. To je strano sofisticirana i propulzivna grana. Ko-
eficijent obrtaja novca je 2.9. Prema tome bih sve to se ra-
di, bez trunke ustezanja usporedio s ratnim zloinom prema
vlastitom narodu. Privatizacija brodogradnje je skoro jedna-
ka ratnom zloinu. Narod e to jednog dana osuditi. Zbog
toga sam rekao svojim kolegama sindikalcima: Maknimo
se od tih budala i radimo ono to narod od nas oekuje! Ko-
liko god to moglo biti runo ili moda neuspjeno. Ali tako
emo jednoga dana moi uzdignute glave ii po Rijeci, Puli
i Splitu i neemo trebati sagibati glavu dalje zato jer smo bi-
li suuesnici pljake nad vlastitim narodom.
ini se da jedan dio javnosti ima sasvim iskrivljenu sli-
ku o brodogradnji, njezinoj ulozi u drutvu, te potencija-
lima ove, za nas jedne od temeljnih, industrijskih grana.
U kojoj mjeri je to proizvod medijskih pritisaka?
- Ovo to radi HRT je u sutini kuhinja zla. To je kuhinja
zla ve od poetka devedesetih na ovamo. Ta kuhinja nije
nikada ni imala dobrog kuhara, pa je i zbog toga toliko zla.
Njihov je cilj bio stvaranje fame o tome da netko stalno fi-
nancira brodogradnju, a da ona samo uzima i troi novac.
Ja bih volio znati koliko je i kome novca Vlada isplatila na
temelju jamstva koje je imala, a krediti nisu vraeni. To je
klju problema. Da vidimo! Da vidimo tko je sjedio u tim
Nadzornim odborima, koji Vukelii itd. i koja je njihova od-
govornost. Matematika je ovdje veoma jasna. Tada e se
vidjeti da stvari nisu ba takve. Nikada brodogradnja i turi-
zam u normalnom trinom privreivanju ne mogu biti vi-
soko profitabilne djelatnosti. One su u sutini na rubu pozi-
tivnog poslovanja, ali imaju strahovit faktor obrtaja kapita-
la, tj. veu na sebe veliku industriju. 40 000 ljudi i 2000 gos-
podarskih subjekata je vezano za ova brodogradilita, a
816 poduzea je direktno ukljueno u samu izradu broda.
Oni ne znaju to govore kada govore o toj brodogradnji.
Umjesto da je maksimalno sauvaju, da stvore neke finan-
cijske institucije koje e pokrenuti gospodarski razvoj, da
razmisle kako e strpati u zatvor one koji su pokrali brodo-
gradilita i osnovati neku dobru brodarsku kompaniju, oni
bi to sve najradije rasprodali. panjolska direktno iz svojega
dravnog prorauna financira svoja dva brodogradilita, a
nama govore da mi ne smijemo. U Italiji je pak drava vlas-
nik brodogradilita. Vraamo se na poetak - ako u svojoj
kui niste financijski gospodar onda niste nikakav gospo-
dar. To sve nije nimalo sluajno. Npr. HUS je imao prosvje-
de i ja sam morao fiziki istjerati novinara i kamermana s
pozornice u Zagrebu. Izletio je dolje kao metak! Onda su
naravno govorili kako sam bezobrazan. Dobili su zadatak,
kao to je bio i sluaj u Osijeku, da pola sata prije snimaju
trg dok nema ljudi i da onda govore kako je propao pros-
vjed. Kada je HDZ napravio skup na Stareviemom trgu?
Nikada! Ni za vrijeme Tumana. elim pokazati kako medi-
ji rade jednu zloestu stvar koji su napravili i u vezi brodo-
gradnje. Veoma se lako iskrivi istina i dobije pogrena me-
dijska slika. To je strano! Oni sada rune stvari rade drugi-
ma. Biti novinar nije zanimanje, ve poziv. Novinar mora pri-
Sindikati
Nikada brodogradnja i turizam u normalnom trinom privreiva-
nju ne mogu biti visoko profitabilne djelatnosti. One su u sutini
na rubu pozitivnog poslovanja, ali imaju strahovit faktor obrtaja
kapitala, tj. veu na sebe veliku industriju. 40 000 ljudi i 2000
gospodarskih subjekata je vezano za ova brodogradilita, a 816
poduzea je direktno ukljueno u samu izradu broda

np 13 14/01/2010 18:53 Page 56

57
kazivati istinu bilo da dobiva plau ili ne.
Postoje kritike na raun sindikalnih rukovodstava (i to
manje - vie svih konfederacija) da previe poputaju Vla-
di i poslodavcima, da su nedovoljno angairani u zatiti
radnikih prava, te da su birokratizirana. Gledajui global-
no to Vi mislite o tome? Postoje li takve tendencije, kao
i opasnost od njihovog jaanja?
- Da. Postoji ta opasnost. Kao prvo, Hrvatskoj nije potreb-
no pet sindikalnih sredinjica. Drugo, svaki sindikalni voa
svake sindikalne sredinjica mora razumjeti ono to sada ne-
ki ne razumiju, a to je da je temelj drutva (mirovinski sus-
tav, socijala, kolstvo) na realnom sektoru gospodarstva.
Ako oni ne razumiju da je realni sektor onaj koji stvara sva-
ku novu vrijednost i onaj na kojemu poivaju druge djelat-
nosti onda je suvino o bilo emu razgovarati. Danas imamo
sindikalne voe koji to ne razumiju. Meni je to teko rei, ali
na stotine tisua ljudi iz realnog sektora je ostalo bez posla,
a da nitko nije mrdnuo prstom. No, sada kada se postavlja
pitanje radnika iz dravne birokracije, dravne i opinske, svi
skau na noge. To je prva stepenica toga gdje stvari ne idu
kako treba. Druga stvar je tatina. Trea stvar je to koliko je
tko ulovljen u mreu bogatih i biznisa. Vidite da pojedine sre-
dinjice nikada ne diraju neke mone biznismene.
Ja sam vie puta predlagao Ani Kneevi, a ona je to dos-
ta prihvatila, da se mi kao HUS i SSSH moemo udruiti jer
i jedni i drugi pokrivamo isti sektor. Ali takoer sam joj re-
kao: Ana, ne moemo se udruiti dok vi ne promijenite
svoj statut. Jer va statut govori da ete vi kao sindikat usi-
sati ostale, a vi ste se s tim statutom pokazali potpuno ne-
efikasni i zapravo se raspadate. Ona meni kae: Bruno,
to bi trebalo?. Treba se vratiti na Savez sindikata Hrvat-
ske gdje ti samostalni sindikati nee odluivati samo o nov-
cu, ve i o radu, a sve to rade e biti financirano iz sredi-
njice kako treba. Tada nee biti problema i sigurno emo
se okrupniti.
Koliki je utjecaj kapitala na politiku, kapitala na medije,
te konano u kojoj mjeri kapital vlada itavom dravom?
Odgovor je da. Kapital vlada apsolutno svime. No,
kao to sam rekao na poetku sve ima svoje granice i to
e mu se obiti u glavu. Situacija kada e sve poeti pu-
cati po avovima doi e onda kada se obitelji vie nee
moi prehraniti.
Trenutno kapital vlada i medijima u cjelosti. Vi danas
nemate neki medij za koji bi mogli rei da je to slobodan
medij u kojem e se napisati ono to u rei. Osim, na-
ravno, vaeg asopisa ili naeg sindikalnog glasnika. No,
u Jutarnjem, Veernjem, Glasu Istre, Novoj TV, HTV-u,
Slobodnoj Dalmaciji itd. vi ne moete neto rei, ako se
to ne svia uredniku, a urednik izvrava elje bogatih. La-
u kada kau da je novinarski posao stresan kao takav,
on je stresan zbog toga to se ne objavljuje ono to ured-
nik ne dozvoli.
Kada govorimo o politici ja se ne ljutim na HDZ - oni su
liberali i provode svoj neoliberalni program. IDS? To su li-
berali. To to mali Kain glumi partizana u Saboru nema
veze. Kada gledate SDP, tog Juria, a prije Linia - to je
isti kapitalizam. Kada su banke otile a? 2001 su
banke otile a. O emu oni to govore? Zamislite ko-
je to stanje vlada u drutvu kada se izmeu stranaka ko-
je vladaju politikim prostorom graanin odluuje da gla-
sa za Kerume! Onda zamislite kakve su te stranke dno.
Jeste li upoznati s kampanjom Jutarnjeg lista kojom se
eli pokazati kako su hrvatski radnici lijeni, kako su soci-
jalna izdvajanja drave prevelika itd. to biste poruili
uredniku koji stoji iza ovoga?
- Pa, nisam upoznat s time, no ako je to tono ja mu
preporuam da pod hitno obavi jedan lijeniki pregled.
Ne mora ii kod pulmologa i ne mora ii kod kirurga. Ta
dva pregleda moe odmah preskoiti. Moda ima i odre-
enih potekoa, pa ne bih elio komentirati.
Tijekom govora za vrijeme HUS-ovog prosvjeda u Ri-
jeci izjavili ste kako moramo teiti prema socijalizmu.
Pri tome ste jasno razdvojili izvorno humanistiko i so-
cijalno znaenje ove rijei od njezinog pervertiranog
znaenja kakvo joj je dao staljinizam, odnosno biro-
kratske jednopartijske diktature
- Tono!
To je neto to nemamo prilike esto uti, pogoto-
vo ne na javnim skupovima. Je li bilo nekih nerazumi-
jevanja i negativnih reakcija kasnije?
- Nije nikada bilo. Svako drutvo mora teiti socijaliz-
mu. Svaki ovjek mora teiti socijalizmu. to znai soci-
jalizam? Pravedna raspodjela dobara i nove vrijednosti.
Kada kaem pravedna, to znai ureena po na elu pra-
vednosti i pravinosti za sve graane. To mora biti vje-
na tenja, kao to je vjena tenja kapitalista da se obo-
gati, te izrabljuje druge. Tenja radnika, tenja normal-
nih graana koji ive od svojega rada, mora biti socijali-
zam. Ja tu nisam spomenuo ni Brenjeva, ni Mao Ze-
donga itd! Pitanje financijske krize nije naprosto financij-
sko pitanje, to je pitanje jednog pogrenog sistema -
neoliberalnog kapitalizma i odgovarajueg modela glo-
balizacije u kojemu, kada im je god to potrebno, SAD
interveniraju vojno.
Moete li nam za kraj rei neto vie o Sindikatu Is-
tre i Kvarnera - koliko trenutno ima lanova, koje su
najzastupljenije struke, koje aktivnosti provodi u zad-
nje vrijeme?
SIK je nastao zbog cirkusa koje je stvorio SSSH u svo-
joj organizaciji. Prije smo bili samo Sindikat Istre, no
kasnije smo se proirili prema Liburniji i danas prakti-
ki djelujemo od Umaga do Raba. Imamo oko 10 000
lanova prisutnih u 130 poduzea. Imamo urede u Ri-
jeci, Umagu, Pazinu, Labinu, Puli i Poreu. SIK defini-
tivno ima, s obzirom na svoju veliinu, najsnaniju lo-
gistiku u Hrvatskoj. Meutim, to nije dovoljno. Mi smo
itavoj hrvatskoj javnosti pokazali jedan model kako
moe funkcionirati sindikat. Preteita djelatnost je bro-
dogradnja (u Treem maju i Uljaniku smo veinski), ali
pokrivamo i gotovo sve druge djelatnosti. Meutim,
gledajui dalje to nije dovoljno. Bilo bi nam drago ka-
da bi to prihvatili i drugi sindikati i tada ne bi imali ni-
kakvih potekoa. Razmiljamo o daljnjem irenju, ne
moemo se ovdje zaustaviti i nama je taj prostor po-
eo biti previe malen. Na ovome neemo stati. Ima-
mo dosta mladih kadrova koji e nastaviti rad i nakon
to se stariji sindikalisti povuku.
Sindikati
np 13 14/01/2010 18:53 Page 57
MILORAD MIJATOVI:
Treba li sindikati da
naprave politiku partiju?
Zahvaljujem vam na pozivu i to se nalazim u ovoj
sali i to moemo razgovarati o problemima u Srbi-
ji, o krizi, o mestu i ulozi sindikata. Pripadam Save-
zu samostalnih sindikata koji ima najvie lanova,
500.000. Dakle kao najvei, najbrojniji, ima i najve-
u odgovornost.
Krenuo bih sa jednom tezom koju je gospoa
Gojgi rekla, da se sindikati razlikuju. Mislim da se
sindikati mnogo ne razlikuju. Nema nesporazuma
oko mera vlade izmeu SSSS i UGS Nezavisnost.
Smatram da mislimo isto, jedino se razlikujemo u
metodama kako emo stii do odreenog cilja. Ne
bih to dalje obrazlagao, to e verovatno g. Stojiljko-
vi obrazloiti, ta oni i kako misle da rade. uli
smo da je kriza, da je recesija ve dola u Srbiju. Mi
smo to naglaavali jo u oktobru i novembru mese-
cu, kada su aktuelni ministri govorili da kriza nee
doi u Srbiju, da smo mi neko pusto ostrvo koje e
sve da zaobie. Mi smo tad znali da kriza dolazi,
osetili smo ve preko naih lanova sve ono to se
deavalo u radnim organizacijama, kako su se pos-
lodavci poeli ponaati i predvideli ono to e se de-
avati u kasnijim mesecima. Ipak, ivimo u Srbiji
takva kakva jeste i pokuavamo bar na ovoj sindi-
kalnoj sceni da uvedemo neki red.
Plaim se da u Srbiji postoji jedna, tako rei, an-
tisindikalna politika. esto se govori da su sindikati
slabi, nejaki, razjedinjeni. ini mi se da se i vlast tru-
di da nas razjedini i u javnosti se esto postavljaju
teze - sindikati se ne mogu dogovoriti. eli se na-
praviti atmosfera da se jedna vana institucija kao
to je sindikat marginalizuje, stavi u drugi plan, da
se otupi njena snaga i da se onda mnoge mere pro-
tiv kojih smo bili mogu lako sprovoditi.
Vrlo dobro znate ta je ova vlada najavljivala. Pr-
vo, solidarnost koja se ogledala u 300 dinara, 600
dinara, pa onda onih famoznih 6% na plate iznad
12.000. Tada je zahvaljujui sindikatima, javnosti,
bogme i Partiji penzionera, vlada morala da povue
svoje mere i da pod pritiskom javnosti i sindikata
predloi nov set mera koji je nedavno obrazloila i
za koji smo, bar mi iz SSSS, rekli da nismo zadovolj-
ni. Zato nismo zadovoljni? Ne postoji ova vlada sa-
mo da bi rasporeivala teret krize na sve slojeve
drutva. Ova vlada treba da prui izlaz iz krize. Kri-
za jeste i svetska, ali je i naa unutranja. Naa unu-
tranja kriza je zbog toga to nijedna vlast, zbog
estih izbora, dodvoravanja javnosti, nije uspela da
reformie ovo drutvo i ovu Srbiju. I nalazimo se
upravo u toj situaciji, da vlada ba zbog tih svojih
nedoslednosti predlae, imamo utisak, mere koje
su nesistematske, mere koje su parcijalne, mere ko-
je treba da daju reenje tipa: Dajte da preivimo
mesec, dva, pa emo posle videti. Taj nedostatak
dugoronih strategija, nedostatak celovitosti ove
vlade, koja ipak ivi od jednih do drugih izbora, a u
Srbiji, imam utisak, im se zavre jedni izbori, od-
mah se misli o drugim izborima, dovodi do toga da
nemamo izlaska iz krize u kojoj se nalazimo. Pozi-
vamo vas 29. aprila na Trg Nikole Paia, na os-
novni slogan je Probudi svest, doi na protest. Na
kome se lomi kriza? Ipak na onima koji imaju naj-
manje, na onima koji ive od svog rada i od svoje
plate. Smatramo da su mere koje je vlada preduze-
la ipak kozmetike mere i da e nakon mesec ili dva
vlada morati ii sa novim setom mera koje e biti
znatno otrije nego to su sada. SSSS 29. aprila ide
na protest. Smatramo da su mere koje je vlada pre-
duzela i ova pria oko smanjivanja plata u ministar-
stvima iznad 40.000, to se u principu moemo slo-
iti da je plata od 40.000 u Srbiji minimum gde po-
rodica od etiri lana moe da preivi, ipak kozme-
tike mere i da e nakon mesec ili dva vlada mora-
ti ii sa novim setom mera koje e biti znatno otri-
je nego to su sada. E, to je ono zbog ega SSSS ne
moe da se sloi i zbog ega elimo sad da upozo-
rimo javnost, pre svega politiare i sve ostale koji
vode ovu dravu, da tako vie ne moemo raditi.
Ne moemo iveti pod jednim stalnim strahom da
emo gubiti radna mesta, da e nam se smanjivati
58
Sindikati
Sindikati u potrazi za
ofanzivnom strategijom
Donosimo nekoliko istaknutijih govora s
okruglog stola Sindikati i kriza, koji je odran
22. travnja 2009. u Beogradu u organizaciji
Centra za demokratiju
i Fondacije Friedrich Ebert
np 13 14/01/2010 18:53 Page 58
59
plate, da e nam stalno pretiti: Znate, bie novi iz-
bori, doi e gori. Imam utisak da taj strah esto
kod svih nas dovodi do injenice da se povlaimo u
sebe, da uvamo ono malo to imamo, a ko tako
rezonuje, on e izgubiti i ono to ima. Zbog toga
mislimo da moramo da idemo u proteste i u ime
SSSS mogu da izjavim da emo biti otri kritiari
svake vlasti. A zato vam to kaem? Zbog toga to
je SSS uinio jedan iskorak pred ove izbore. On je
prihvatio da razgovara sa politikim partijama, kon-
kretno sa Demokratskom strankom, Socijalistikom
patijom Srbije i tu smo dobili znatna obeanja da e
svet rada biti u ovom trenutku, kad ova vlada stupi
na vlast, u znatno povoljnijoj situaciji. Meutim,
znate kakvi su politiari. Oni su najslabiji pred izbo-
re. Tada su spremni sve da obeaju, a onda kad se
zavre izbori, sedne se na vlast i tada se obeanja
zaborave. Imam utisak da smo i kao graani i kao
birai uvek interesantni pred izbore, a posle izbora
nas svi zaborave. Mi smo doli do jednog zakljuka
koji je sasvim jasan, da u ovoj tranziciji sindikati ne
mogu i ne smeju biti stalni gubitnici. Mi smo insisti-
rali i insistiramo na socijalnom dijalogu, insistiramo
da se bitne stvari po dravu, po zaposlene ipak do-
govaraju na socijalno-ekonomskom savetu. Ovog
puta moram priznati, u vreme predsedavanja i ko-
lege Avramovia, dolaze i ministri, premijer je bio
nekoliko puta. Ne mogu da kaem da se nije o me-
rama raspravljalo, ali mi nismo uestvovali u dono-
enju tih mera. Nama se samo doe i saopti: Mi
predlaemo to, slaete li se ili ne? Nije to socijalni
dijalog, da se slaemo ili ne. Socijalni dijalog je da
participiramo u donoenju mera, da damo svoje
vienje, iz naeg ugla takvo kako jeste.
Malopre sam rekao, sindikati ne mogu biti uvek
gubitnici, a gubitnici su otkako je poela tranzicija.
Ve od devedesetih godina za vreme Miloevia, od
2000. godine su takoe gubitnici. Vrlo dobro se se-
ate posle 2000. godine kada je krenula privatizaci-
ja, doli su nam ljudi koji su kolovani po stranim
univerzitetima, u novim odelima i kad god smo rek-
li da ova privatizacija ne ide dobrim tokom, oni su
rekli: ta vi znate, vi ste zastareli sindikati, a mi smo
pokupili svu pamet ovog sveta. Gubili smo radna
mesta, privreda je zaostajala. Moemo sad nabroja-
ti vrlo malo privatizacija koje su uspele jer su firme
kupili ljudi koji su nastavili i unapredili proizvodnju.
Sve ostalo je bilo da su ljudi gubili radna mesta, do-
bijali malo otpremnine i odlazili kui, a nova mala i
srednja preduzea koja su bila obeana, nisu funk-
cionisala, ni sad ne funkcioniu. I sada je dola fi-
nansijska kriza, dobro opravdanje za sve neuspehe:
Eto, to je dolo sa strane i mi nismo vie odgovor-
ni. Ponekad pomislim da sindikati imaju snagu a ne-
maju mo. Primer: penzioneri i PUPS su napravili
svoje politiko krilo i postali bitan, vaan faktor u
Srbiji. Da li sindikati treba da razmiljaju da prave
svoje politiko krilo? Prvi put iznosim ovu tezu. Da
naprave politiku partiju, znajui SSSS, u ije ime
nastupam, socijal-demokratske opcije. Da li je mo-
gue u ovoj Srbiji napraviti jednu istinsku socijal-de-
mokratsku partiju, gde e jedan od osnivaa biti i
sindikat i imati svoje politiko krilo? Jo u jednu te-
zu rei. Ozbiljno razmiljamo da li sindikati treba da
budu samo posmatrai kojima su jedini instrumenti
maksimalni trajkovi i ulica.
Ne mislim da partija treba da iznikne iz jednog
sindikata, partija mora da iznikne iz jedne irine da
u Srbiji imamo tu socijal-demokratsku opciju i da se
umeamo onda u stvarnu vlast i da imamo mo.
Ovako smo stalno u marginama, na margini, stalno
poraeni. Da se ne desi da doemo u sudbinu na-
ih suseda Maara, Rumuna, gde e biti mnotvo
sindikata, gde e se sniziti prag reprezentativnosti
novim zakonom o radu. Mnotvo razjedinjenih sin-
dikata koje vie niko nee moi da objedini u neku
stvarnu sindikalnu snagu.
Mislim da je tu naa odgovornost, nas na sindikal-
noj sceni, ali isto tako i svih drutvenih faktora koji
to ne mogu dozvoliti, iz prostog razloga jer ako Sr-
bija ne bude imala jake sindikate, nai e se u situa-
ciji da e imati haotino ponaanje sveta rada koje
e se verovatno vraati mnogo unazad. Ovde se na-
laze ljudi koji su mnogo od mene kompetentiji da
priaju o tome, koji to mnogo bolje promiljaju. Vo-
leo bih da oko ovih nekoliko teza koje sam ovde iz-
neo ujem miljenje struke i nauke. Hvala vam.
Milorad Mijatovi je potpredsjednik Saveza
samostalnih sindikata Srbije
VOJIN KRKOBABI:
Sindikati treba da
uestvuju u politici preko
slabijih stranaka koje
mogu da kontroliu
Moj je utisak da je sindikat kao organizacija u mno-
go ozbiljnijoj krizi ve godinama i da e tee izai iz
te krize nego to je ova ekonomska svetska krizaPo-
verenik sam za informisanje sindikata. Hteo bih da
kaem par rei o ovoj temi i ako je tema okruglog
stola Sindikat i kriza, onda bi trebalo pokuati bar
odgovoriti na pitanje ta sindikat treba da uini kako
bi u sadanjim i buduim uslovima opravdao svrhu
svog postojanja. Treba li sindikat da bude jo slabiji,
kako zagovaraju neki poslodavci i politiari i da je to
reenje izlaska iz krize, da ga nema, ili da bude zais-
ta ravnopravan socijalni partner svetu kapitala i da
se u toj ravnopravnosti trai stabilnost ukupne dra-
ve? Mislim da ova pria o protestu 29. i nije toliko
sutinski vana ni za sindikat, a rekao bih ak ni za
vladu, jer e biti tih protesta, ali smatram da je mno-
go znaajnije da se sindikat osposobi da bude zaista
jak partner. Ukoliko bi se strateki posmatralo, mo-
da bi sindikatima bilo najbolje da se veu za neke sla-
bije politike stranke, pa da im pozajme svoj deo pro-
grama, da prate tu politiku opciju, da ih kontroliu
Sindikati
np 13 14/01/2010 18:53 Page 59
60
i da na taj nain uestvuju u politikom ivotu. Sada,
kako vidim, a moda je smelo da o tome priam,
smatram da bi sindikat morao, potpuno osmiljeno
da sa itavom lepezom svojih interesa ue u svet po-
litike, da ue u politiki ivot Srbije. To je ovo to je
govorio malo pre Mijatovi, srpski sindikat je dosta
stidljivo to inio. Meutim, ovo je prilika da to sada
zaista sada uradi potpuno javno, potpuno transpa-
rentno, jer on ne moe interese koje nosi da druga-
ije ostvari u ovoj zemlji, ukoliko ne ue u sferu po-
litike. Centralni problem je ovde kako ui u politiki
ivot, sa kim i kako se povezati i konano, ima li u Sr-
biji nekompromitovanih politikih opcija koje se nisu
toliko ukaljale, da bi mogle praktino da nose tu le-
pezu interesa ljudi, odnosno radnika. Smatram da bi
sindikat morao, potpuno osmiljeno, da ue u poli-
tiki ivot Srbije, jer on ne moe interese koje nosi da
drugaije ostvari u ovoj zemlji. Ovaj izbor otvara je-
dan kontaminiran i opasan prostor za sindikat, ako
zaista eli da izae iz sopstvene krize, onda da bude
spreman za neke nove krize, mora poneti taj rizik da
ue u sferu politike, pak i po cenu gubitka dela lan-
stva. Dakle, on mora ostvariti ovu politiku opciju
gde e preko politikih predstavnika, najpre u zako-
nodavnoj, a ako Bog da kasnije u izvrnoj vlasti ima-
ti svoje zastupnike koji e braniti i ostvarivati intere-
se radnika. Ukoliko ne moe sam da stvori ovu poli-
tiku opciju, ne moe je kupiti, moe deo snage po-
zajmiti nekoj postojeoj politikoj partiji. Moe li sin-
dikat, na kraju, sa svim svojim manjkavostima uspeti
u tome? Moe, jer od kada je krenulo viestranaje
u Srbiji nije bilo politike partije koja se pred parla-
mentarne, predsednike ili lokalne izbore nije udva-
rala sindikatu. Ako ovde malo licitiramo brojevima,
re je od 200 do 6.000 nekih potencijalnih glasaa.
Nema lidera i nema politike partije koja se nee is-
kolaiti na taj broj ljudi koji bi eventualno mogao da
prie toj politikoj opciji. Naravno, u nekom dobro
profilisanom politikom ivotu i drutvu, a nae na-
alost nije takvo, znalo bi se koje bi politike opcije
mogle da raunaju na te potencijalne glasove. Me-
utim, kod nas to zaista nije tako, jer smo mi sa svim
politikim partijama probali i nije nijedna do kraja is-
potovala ni elementarna prava radnika. U posled-
njih devet godina kada se moe relevantno meriti
sve to, imali smo socijal-demokratske partije koje su
u Socijalistikoj internacionali, koje ele da uu u tu
internacionalu, a sprovele su najneoliberalniji kon-
cept i koje su i odgovorne na neki nain za ovu krizu
i marginalizaciju sindikata. Dakle, ako bih trebao da
zakljuim, na kraju, taj ulazak u politiki ivot ne bi
bio jednostavan. Ukoliko bi se strateki posmatralo,
moda bi sindikatima bilo najbolje da se veu za ne-
ke slabije politike stranke, pa da im pozajme svoj
deo programa, da prate tu politiku opciju, da ih
kontroliu i da na taj nain uestvuju u politikom i-
votu. Ovo jeste ambicioznija ideja, zahteva vreme,
zahteva osmiljen rad, dugogodinji rad. Ui u poli-
tiki ivot, ali to pripremiti uz sve manjkavosti koje
sindikat ima i ovu brojnost sindikata i koliko ih ima.
Vojin Krkobabi je predstavik Sindikata
panevake rafinerije
Sindikati
Niti te uju,
niti te vide,
misle da smrdi,
pa te se stide.
Elita ne uje
glas irokih masa,
zato to su mase
ostale bez glasa.
Ako neko ne zna
ta sve ovo znai:
u eliti svi su
glasootimai.
Elita i mase -
staromodne rei
na koje e neko
usta da raskrei.
Ali, i smeh moe
da zaglavi grlo,
u stvarnosti ove rei
ivahne su vrlo.
I, otkad je veka
odnos im je isti
rauni im, to je bitno,
nikad nisu isti.
Tako stvari stoje
ba i ovog asa -
elita se stvara
na grbai masa.
Ali, sve se sa grbae
da otrese moe
kada bude dogorelo -
do opstanka koe.
Zato, to te ne uju
nije neka teta,
jer se radi o dva
vrlo udaljena sveta.
Nenad Glii
Udaljeni
svetovi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 60
61
Sindikati
1. HUS- ovi prosvjedi i otvorena pitanja
Prvi organizirani pokuaj izraza nezadovoljstva posto-
jeom ekonomskom situacijom i politikom Vlade, u vi-
du prosvjedne kampanje Hrvatske udruge sindikata,
jasno je ukazao na snane potekoe u organiziranju je-
dinstvenog radniko - studentskog socijalnog fronta.
Destruktivne tendencije dole su do izraza u sukobima
izmeu rukovodstava razliitih sindikalnih sredinjica,
kao i nedovoljnom zajednikom zbijanju redova izmeu
radnika i studenata, u trenucima u kojima je to bilo mo-
gue. Naa namjera nije ulaziti u organizacijska pitanja
povezana uz ove prosvjede. Smatramo prirodnim da
ona budu predmet brige i diskusije sindikata koji ih je
pokrenuo, odnosno onog njegovog sloja koji je za bav-
ljenje tim pitanjima bio odgovoran. Na je stav da je Hr-
vatska udruga sindikata imala puno pravo i dunost or-
ganizirati prosvjede utemeljene na zahtjevima za ukida-
njem kriznog poreza, smanjenja stope PDV-a, te ukida-
nja PDV-a na prehrambene namirnice; te da je koncep-
cija odravanja prosvjeda u vie
gradova pozitivna. Napade pre-
ma kojima Hrvatska udruga sindi-
kata predstavlja trojanskog ko-
nja vlade, putem kojih su se ne-
izravno opstruirali prosvjedi, sma-
tramo neutemeljenima i van gra-
nica dobrog ukusa. Smatramo da
se iz rada HUS-a u ovome nepos-
rednom periodu - kako odlunog
nepristajanja na krizni porez, ta-
ko i rada na organizaciji ovih
prosvjeda - ova optuba u potpu-
nosti pokazuje kao neutemelje-
na.
To nipoto ne znai da se nu-
no u potpunosti slaemo s linijom
koju zastupa rukovodstvo HUS-a i
da se svrstavamo na njegovu
stranu u sukobu s nekim drugim
sredinjicama, te da se odriemo
prava na kritinost..No, ono to
smatramo presudnim jest postavljanje te kritike u jasno
definirane okvire, o emu e biti rijei neto kasnije.
Ovo je prilika da se ukratko osvrnemo i na pitanje or-
ganiziranja prosvjeda radnim danom. Nipoto se ne
moemo sloiti s idejom da je prirodno i poeljno da se
prosvjedi odvijaju iskljuivo neradnim danom. Prisjetimo
se jedne, vjerojatno zaboravljene, prepirke iz povijesti
radnikog pokreta. Nakon krvavog prvomajskog napa-
da na amerike radnike Druga internacionala je donije-
la odluku o godinjem obiljeavanju ovoga dogaaja.
Uskoro je dolo do ustre diskusije o tome trebaju li se
obiljeavanja ovog dogaaja odvijati na sam prvi maj ili
na prvi vikend od prvog maja. Oportunistika struja je
zastupala drugu varijantu bojei se sukoba s kapitalisti-
ma koji bi nastao zbog ometanja normalnog proizvod-
nog procesa. Za nas prosvjed nema suvie smisla ako
predstavlja naprosto jednu manifestaciju umjetno po-
saenu na neradni dan, te odvojenu od normalnog to-
ka ivota i procesa rada. Osnovna zadaa prosvjeda jest
da pokae snagu i beskompromisnost radnike klase i
njezinih saveznika u borbi za svo-
ja prava - a to znai i opstruiranje
proizvodnog procesa, kombinira-
nje prosvjeda i trajka, te na taj
nain zauzimanja tvornica, fakul-
teta i ulica. Socijalni pokret e mo-
i prijei u viu fazu tek kada u
potpunosti zaive ove metode ot-
pora.
to se tie odnosa organiziranih
studenata prema prosvjedima
HUS-a mora se konstatirati da je
odreena, na sreu jo ne preveli-
ka, teta uinjena. Studentski ple-
num je imao pravo da, na temelju
razloga za koje smatra da su rele-
vantni, odbije sudjelovanje u orga-
nizaciji prosvjeda. Meutim, u
ovome konkretnom sluaju pro-
puteno je povui otru distinkciju
izmeu sudjelovanja u organizaci-
ji prosvjeda i otvorenog i jasnog
Dosta je sektaenja
- elimo jedinstvo:
prema vrstom
radniko -
studentskomsavezu
Petar Pavlovi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 61
62
poziva u ime plenuma svim studentima i radnicima da
se pridrue prosvjedu, koji nije poslan. To je iskoriteno
od strane medija i u konanici je nezanemarivi broj rad-
nika stekao dojam da iz nekog razloga studenti danas
nisu uz nas. Smatramo da se u budunosti vea pa-
nja mora posvetiti tome da se ovakvi propusti vie ne
ponavljaju.
U gradovima gdje su u prosvjedima sudjelovali lano-
vi Radnike borbe mogli smo primjetiti da su optube
rukovodstva HUS-a prema medijima u odreenoj mjeri
opravdane - prema naem miljenju postojala je stalna
tendencija umanjivanja broja prosvjednika, kao i nega-
tivan medijski odnos prema njima. Nemogue je vjero-
vati da to barem dijelom nije uzrokovala kontrola krup-
noga kapitala nad medijima.
Zbog samih iskazanih zahtjeva, kao i logike organi-
zacije prosvjeda u vie gradova, smatramo ovu inicijati-
vu, usprkos nedovoljnom broju odazva-
nih i ostalim problemima i manjkavosti-
ma, korakom naprijed. Meutim, u slu-
aju da ne dovede do traenja novih
oblika iskazivanja nezadovoljstva, ve
do svojega ponavljanja, taj korak na-
prijed lako e se pretvoriti u korak na-
trag.
2. Sektake kritike
Pojam sektatva koji emo upotreb-
ljavati ne treba shvatiti naprosto kao
pogrdan epitet, izabran kako bismo nji-
me vrijeali nae neistomiljenike. Pod
njime emo ovdje podrazumijevati
praksu bavljenja socijalnim i politikim
pitanjima kod koje se pojedinac ili gru-
pa svojim stavovima i strategijom nastoje suprotstaviti
(esto i prikazati kao alternativa) masovnim radnikim
organizacijama ili predstaviti masovnu organizaciju ko-
je su sami lanovi kao jedinu pozvanu da zastupa rad-
nike interese. Veina onoga to emo nazivati sekta-
kim kritikama, a koje dolaze ili u obliku meusobnih op-
tuivanja rukovodstava razliitih sindikalnih sredinjica
ili napada na sindikate od pojedinaca i grupa izvan sin-
dikata, na teorijskom je planu potpomognuto intelektu-
alnom lijenou. Intelektualna lijenost podrazumijeva
izostanak ozbiljne i realne analize stvarnosti i njezinih
dijelova, nesklonost ralambi sloenih pojmova, kao i
zasnivanje politike linije na emotivnim impulsima, a ne
racionalnim razlozima. Svim takvim svjesnim ili nesvjes-
nim kritiarima moramo dati nekoliko savjeta. Sasvim je
pogreno rei sindikat, HUS ili SSSH i pri tome zamilja-
ti neku homogenu nedjeljivu cjelinu. Jo je vie pogre-
no i promaeno na takvim shvaanjima izgraivati sta-
vove i analize. Prihvaajui tu trivijalnu logiku dolazi se
do shvaanja po kojemu je sindikat utjelovljen u svoje-
mu rukovodstvu. Takvo rezoniranje i takve jednostavne
personifikacije odgovaraju lijenim umovima jer ne zahti-
jevaju pretjerani napor miljenja, no vode do katastro-
falnih zakljuaka i katastrofalne prakse. Zapravo, niti
je HUS Ozren Matijaevi, niti je SSSH Ana Kneevi - a
isto tako ni skup njihovih tajnika, blagajnika, organiza-
tora itd. Sindikat je
radnika organizacija,
osnovana od strane
radnika za zatitu nji-
hovih neposrednih in-
teresa; organizacija
koja posjeduje odree-
nu strukturu i sloe-
nost, koja u sebi sa-
drava razliite, su-
protstavljene tendencije i stavove: organizacija koja u
sluaju SSSH-a i HUS-a obuhvaa 211.000, odnosno
50.000 radnika. Oni koji izriu generalne tvrdnje bilo
npr. protiv HUS-a, bilo protiv SSSH-a, te im se sektaki
suprotstavljaju, zapravo se sektaki suprotstavljaju masi
od 50.000, odnosno 211.000 organiziranih radnika. To
je ono to se naziva sektatvom. Oni bi nam odgovori-
li: ali, sindikati poputaju vladi i pris-
taju na kompromise, birokratizirani
su, neki njihovi lanovi imaju skoro tri
puta vee plae nego prosjeni radni-
ci, esto je retorika njihovih lanova
obojena nacionalnim populizmom,
ideje i zahtjevi koje nam serviraju es-
to su nejasni i zbrkani itd. itd. Ne
moemo rei da je to sasvim netono,
no tu u igru ulazi onaj moment na-
mjerne ili nenamjerne intelektualne li-
jenosti. Potrebno je sindikat proma-
trati kao sloenu strukturu, te uoiti
njezine razliite dijelove, a ne ga pro-
matrati kao nedjeljivu gromadu. Po-
sebno je vano razlikovati masu obi-
nog radnikog lanstva od samog ru-
kovodstva. Potrebno je biti kritian,
jasno definirati svoju politiku liniju i razlikovati je od os-
talih, te se boriti se za njezinu dominaciju; rukovodstvo
podvrgavati nunoj kritici i zahtijevati njegovo pomla-
ivanje kada je to potrebno. No, nikada, nikada, nikada
se ne mogu okretati lea desecima i tisuama organizi-
ranih radnika, te vriti promaeni i sektaki napadi na ci-
jele sindikate. Mi vjerujemo da je potrebno znatno pro-
mijeniti i reformirati postojee sindikate, te omoguiti
njihovo ujedinjavanje. No, to se moe postii samo ra-
dom radnika unutar postojeih masovnih sindikata. No,
ne bi li ipak bilo mogue osnivanje malenih, no istinski
borbenih sindikata, koji bi u svoje redove borbenou i
beskompromisnou ubrzo privukli veliki broj radnika?
Odgovor glasi - svakako, no uslijed jasno odreenih uv-
jeta. Takve nagle promjene bile bi mogue kada bi bile
u skladu s razvojem situacije, odnosno u vremenima ve-
likih previranja i radikalizacije masa, te kada bi iza sebe
imale odreenu radniku bazu, kao i iskusne i sposob-
ne sindikalne aktiviste. U takvim bi trenucima i Radni-
ka borba, ako bi to bilo potrebno, iskazala podrku
ovakvoj praksi djelovanja. No, sasvim je oito koliko bi
takvi pokuaji, koji e jednom vjerojatno biti nuni, da-
nas bili promaeni i tragikomini - u mirnim periodima
radnici vjeruju svojim tradicionalnim organizacijama, te
se uvijek za zatitu obraaju upravo njima. Maleni sindi-
kati ne samo da razjedinjuju radniki pokret, ve nisu ni
Sindikati
np 13 14/01/2010 18:53 Page 62
63
u stanju da svojim la-
novima pruiti adek-
vatnu pravnu zatitu.
Okretanje lea masov-
nim sindikatima, te po-
kuaj izgradnje male-
nih i revolucionarnih
sindikata predstavlja
najgori vid sektake sa-
moizolacije i moe sa-
mo tetiti razvoju socijalnog pokreta.
Postoji jo jedna dimenzija pitanja sektake protu-sin-
dikalne kritike. Sektaki odnos prema sindikatima znai
esto i nerazumijevanje stvarnosti, odnosno apstrahira-
nje od injenice da je svijest veine ljudi naalost zbrka-
na, obojena ostacima i elementima razliitih nazadnih
ideologija, te pritisnuta diktaturom medija. Takoer, i-
njenica je da ogromna veina ljudi danas nije zaintere-
sirana za promjenu drutveno-ekonomskog sistema,
ve naprosto za osiguravanje minimuma egzistencije.
To su neoborive injenice. Ako netko zbog navedenih
stvari napada sindikate, te poziva da im se okrenu lea,
on zapravo napada i ogroman postotak obinih ljudi, te
se samoizolira od njih. Na osnovi takvog naina rada ne
samo da se nee postii ita korisno, ve postaje nemo-
gue argumentirano i strpljivo objanjavanje radnitvu,
na temelju u borbi steenih iskustava, da je osigurava-
nje ivota dostojnog ovjeka za sve ostvarivo jedino
pod pretpostavkom ukidanja kapitalistikog naina pro-
izvodnje. Postoje dvije osnovne vrste protu-sindikalnih
sektaa: prvi koji kao rjeenje nude osnivanje novih
boljih i borbenijih sitnih sindikata, dok drugi ne nude
ikakvo rjeenje ili u najboljem sluaju tek apstraktne fra-
ze. Dok prvi mogu pruiti neku varljivu nadu usprkos
kojoj njihova politika prije ili kasnije mora dovesti do
novih poraza; drugi pomau da se produi postojea
movara apatije, beznaa i neorganiziranosti, te time
usporavaju razvoj socijalnog pokreta. Posebno naporan
i tetan soj ovakvih lijenih umova pojavljuje se u vidu
raznih samoprozvanih teoretiara, novinara, analitiara
itd.
Radnici HUS-a i radnici SSSH-a, kao i svih ostalih sin-
dikata, nisu jedni drugima ni neprijatelji ni konkurenci-
ja, ve jedino kolege, drugovi i saveznici. Takoer, mi se
ne stavljamo niti na stranu HUS-a, niti na stranu SSSH-
a, ve na stranu radnikog jedinstva. U svim sindikati-
ma postoje skupine ljudi koje iskreno ele ostvariti rad-
niko jedinstvo i izgraditi radniko-studentski savez, ko-
ji su protiv svega to razjedinjuje radnike (nacionalizam,
birokracija, sektatvo itd), koji smatraju da vie ne smi-
je biti poputanja, te da je dolo vrijeme za radikalnije
mjere kao to su generalni trajkovi i blokade. U svim
sindikatima postoje, meutim, i oni koji se protive tak-
vim stavovima, te koji nam nee mirno popustiti - pro-
tiv njihove dominacije se svi slono, solidarno i ujedinje-
no trebamo boriti. Nove velike pobjede za sve potlae-
ne nee ostvariti ni oni, a sasvim sigurno ni samoizolira-
ni sektai. Njih mogu ostvariti jedino progresivni radnici
svih masovnih sindikata - ujedinjeni u svojoj solidarnos-
ti, ojaani saveznitvom s naprednim studentima i neza-
poslenima, te beskompromisni u svojoj borbi.
3. Radnici - studenti, vrijeme je za otpor!
Okupirati tvornice - blokirati fakultete!
Linija djelovanja koju mi zastupamo i koju u skladu sa
svojim mogunostima nastojimo proiriti i popularizira-
ti u radnikom i studentskom pokretu razlikuje se kako
od onih koje su u njima trenutno vladajue, tako i od
onih koje su takoer manjinske i mogli bi rei nama
konkurentske. Prije svega, kao to smo jasno napome-
nuli, zalaemo se za jedinstvo radnika i svih potlaenih,
kao i ujedinjavanje i okrupnjivanje sindikalne scene, uz
promjenu sindikata djelovanjem iznutra. Suprotstavlja-
mo se svemu to tei razjediniti radnike po bilo kojoj os-
novi (nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj, seksualnoj itd.) i uka-
zujemo na nunost jedinstva radnika svih zemalja, a po-
sebno onih u susjedstvu i regiji. Na je stav da prosvje-
di kao metoda socijalnog otpora nisu dovoljni. Sasvim
je oito da ne postoji veza izmeu odreene manifesta-
cije nezadovoljstva i ispunjavanja zahtjeva ako ta mani-
festacija na neki nain ne znai pritisak na institucije; u
protivnome e svi zahtjevi biti ignorirani kao to su i do
sada bili. Samo metode generalnog trajka, kombinira-
ne s okupacijama tvornica i fakulteta te borbenim pros-
vjednim skupovima mogu ugroziti poziciju vladajuih
skupina. Takoer, smatramo da se socijalna borba mo-
ra jasno manifestirati u politikoj borbi - svakako je po-
trebno sruiti postojeu vlast HDZ-a. No pitanje je ime
je zamijeniti? SDP i sve ostale politike stranke u osno-
vi su jednake HDZ-u i poivaju na sluenju krupnome
kapitalu; svaka vlast postojeih parlamentarnih strana-
ka znaila bi vlast bogatih i vlast krupnog kapitala. Rad-
nici i svi potlaeni moraju osnovati svoju politiku orga-
nizaciju; organizaciju koja e predstavljati samo njihove
interese. Uz to potrebno je posebnu panju posvetiti
nunosti osnivanja novih oblika radnike vlasti - radni-
kih savjeta, koji e se nuno, slino kao i studentski ple-
numi, javljati u novim klasnim borbama, prilikom traj-
kova i preuzimanja tvornica i proizvodnje. Svima onima
koji se s navedenim stavovima slau poruujemo da
smo kao organizacija otvoreni za svaki oblik suradnje i
zajednikog rada na ostvarivanju navedenih ciljeva, bez
obzira na to prihvaaju li nae ostale stavove i Program-
ske osnove.
No ciljevi se Radnike borbe na toj toki ne iscrpljuju
- za nas kao organizaciju proizalu iz tradicije 4. Interna-
cionale navedeno predstavlja samo prve, strateki nei-
zostavne, korake ka ostvarivanju revolucionarnog cilja
ukidanja kapitalistikog drutva, uspostave internacio-
nalne vlasti radnike klase, te oduzimanja sredstava za
proizvodnju kapitalistima i njihovog preuzimanja od
strane itavog drutva. Za razliku od onoga to neki
misle, navedeno se ne e ostvariti sektakim djelova-
njem, izlaenjem pred radnike s gotovim apstraktnim
formulama i koncepcijama, te ultralijevom doktriner-
stvu, ve radom koji polazi od konkretnih ljudi i njihovih
neposrednih zahtjeva, te naporom usmjerenim prema
izgradnji mosta izmeu neposrednih borbi radnika i stu-
denata, te konanog cilja ostvarenja novoga drutva.
Petar Pavlovi je aktivist
Radnike borbe
Sindikati
np 13 14/01/2010 18:53 Page 63
64
Koliko su brojano jaki SUD sindikati? U kojim su
sektorima najzastupljeniji?
- SUD nije nikakva konfederacija. Sindikati SUD prisut-
ni u izvjesnom broju sektora tvore Uniju Sindikata Soli-
darnih, u koju ulaze i drugi sindikati, kao na primjer Uje-
dinjeni nacionalni sindikat poreza, (SNUI) ili Nacionalni
sindikat Francuske banke (SNABF). Solidarni kao sindi-
kat imaju vie od 90.000 lanova. Ta se brojka moe ui-
niti prilino slabom, ali treba voditi rauna da Francuska
ima vrlo nizak postotak sindikalne organiziranosti, koji
ne prevazilazi 7% radnika, koji rade za plau, ak i kad
bi se zbrojili zajedno lanovi svih postojeih sindikalnih
organizacija. Sindikalnim organizacijama u Francuskoj
daje legitimitet glas zaposlenih kod strukovnih (profesio-
nalnih) izbora u poduzeima. Uporina toka nae sna-
ge nalazi se u slubama javnog sektora, u Poti i teleko-
munikacijama, u prometu na inama kao i u zdravstvu,
a uz to i u izvjesnom broju poduzea kemijske i metalu-
rke industrije.
Kakva je unutarnja struktura sindikata u smislu tipa
organiziranja i oblika donoenja odluka? Moete li
nam malo to opisati?
- Solidarni funkcioniraju na federalnom principu, ko-
ji ukljuuje injenicu da je svaka struktura nezavisna
na podruju vlastite djelatnosti te da sama odreuje
vlastitu strategiju. Nacionalni ured (BN) okuplja sve
nacionalne strukovne federacije i sastaje se jednom
mjeseno. Nacionalni Komitet (CN), u kojem su zas-
tupljene nacionalne strukovne federacije i lokalni sin-
dikati Solidarnih, koji su ustvari teritorijalne meustru-
kovne organizacije (po jedna u svakom departmanu
zemlje), odrava sastanke svaka tri mjeseca. Nacio-
nalni sekretar osigurava normalan tok svakodnevnih
djelatnosti.
Bilo da se radi o BN ili o CN, nastojimo da se od-
luke donose putem konsenzusa, to zahtijeva prili-
no mnogo vremena za odravanje diskusija. Ako
treba glasati, u tom sluaju odluka mora biti done-
sena od 2/3 prisutnih organizacija. Na stav je da
donesene odluke moraju podravati svi, a ne da go-
lom aritmetikom veinom one budu nametnute
manjini.
SUD su opisivali kao oblik social movement unio-
nisma (sindikalnog pokreta ukorijenjenog u socijal-
nim pokretima). Kakav stav SUD sindikati zauzimaju
prema socijalnim pokretima koji nisu izravno vezani
za pitanja iz radne problematike? Oko kojih pitanja
suraujete sa drugim socijalnim pokretima?
- Konfliktni odnos izmeu kapitala i rada ni u kom
pogledu nije izgubio na vanosti i ostao je motor pre-
sudnih socijalnih i politikih borbi. Ipak, pojavila su se
nova poprita konfrontiranja. U ta se poprita ubraja-
ju sfere dominacije koje mu, ukoliko bivaju iskorite-
ne od kapitala, uvijek prethode i razvijaju se prema
vlastitoj logici (kao to je na primjer sluaj s patrijar-
halnom dominacijom). Osim toga proces marketizaci-
je (pretvaranja u robnu vrijednost) svega danas je
sveobuhvatan i nastoji prodrijeti u sve aspekte drut-
venog ivota i ivota uope. Dominacija kapitala vie
se ne moe svesti samo na sferu proizvodnih odnosa,
ve joj je cilj proimanje cijelog drutva kao i svakog
pojedinanog ivota. Pojedinac je podreen kao
proizvoa, ija se radna snaga izrabljuje, ali kapital
dominira i nad svim drugim aspektima njegovog ivo-
ta. To proirenje terena sueljavanja ima vane pos-
ljedice: identitet pojedinaca, koji nastaje djelomino u
konfliktnim odnosima, ne moe se vie svesti samo
na pripadnost jednoj odreenoj klasi, radnikoj klasi,
ak i da je ona i ire shvaena i da obuhvaa sve rad-
nike, koji rade za plau. Cilj emancipatorske strategi-
je danas mora biti borba protiv svih oblika dominaci-
je i ona bi morala mobilizirati gotovo u totalu cijelo
drutvo, koje ugroava logika kapitala. Zato je nae
stanovite da se sindikalni pokret mora otvoriti pre-
ma drutvu te imajui u vidu ovu perspektivu mi sura-
ujemo s drutvenim pokretima, a takoer smo pri-
sutni i u izvjesnom broju organizacija, kao to je na
primjer Attac, koji se bori protiv neolibelarne mondi-
jalizacije.
Molimo vas da nam opiete kakav je stav SUD sin-
dikata prema nedokumentiranim (stranim) radni-
cima? Kakve ste aktivnosti poduzimali po pitanju
obrane imigrantskih i azilantskih prava ? Pokuava-
te li organizirati nedokumentirane radnike?
Sindikati
Sukob rada i kapitala i dalje je
motor drutvenih borbi
Pierre Khalfa, bivi nacionalni sekretar sindikalne
Grupe 10
i glasnogovornik francuskog
Solidaires Unitaires Dmocratiques,
odgovara na pitanja
o svome borbenom, demokratskom sindikatu
np 13 14/01/2010 18:53 Page 64
65
- Mi smo za regularizaciju svih onih koji se nalaze na
naem teritoriju bez dokumenata. Stvoreni su kolektivi
osoba bez dokumenata i mi ih podravamo. Upravo su
u Francuskoj u toku trajkovi radnika bez radnih dozvo-
la, koji se bore da dobiju potrebne dokumente. CGT i
Solidarni sudjeluju u toj borbi.
Kakav je stav SUD sindikata po pitanju radnike par-
ticipacije i radnikog samooupravljanja?
- Mi smo za samoupravljanje svih koji ive od plaa.
Smatramo da oni sami treba da odluuju o vlastitim
zahtjevima i oblicima borbe. Sindikat analizira situaci-
ju i daje prijedloge, ali ljudi koji rade moraju donositi
odluke. Pitanje samoupravljanja je vrlo sloeno pita-
nje. Samoupravljanje u okviru kapitalistikog sistema
je vrlo teko sprovesti, ali ono moe postati rjeenje za
radnike u sluaju da im se poduzea zatvore odnosno
propadnu, kako se to dogodilo u Argentini. Mi smo s
druge strane protivnici radnike participacije u uprav-
ljanju kapitalistikim poduzeima, jer to znai traiti
od radnika da sudjeluju u vlastitoj eksploataciji. Mi
smo nasuprot tome za stvaranje suprotstavljenih polo-
va moi unutar samih poduzea, i, da damo konkre-
tan primjer, mi smo za vea prava komiteta u samim
poduzeima, odnosno za ograniavanje prava poslo-
davaca.
Na koji se nain SUD sindikati ukljuuju u transna-
cionalne sindikalne inicijative?
- Sueljeni smo s neoliberalnom mondijalizacijom i
zbog toga je postalo neophodno da se profiliraju odno-
si snaga na svjetskoj razini. Cilj je kapitalistike globaliza-
cije da izazove konkurenciju meu radnicima cijelog svi-
jeta. Multinacionalne kompanije promotori su drutve-
nog dumpinga, pogubnog za okolinu. U toj situaciji
stvaranje mobilizacije u cijelom svijetu od presudne je
vanosti. Osim toga postojanje Evropske Unije ((EU) ta-
koer modificirajue djeluje na drutvenu akciju.
Jedinstvenim Aktom iz 1986, upotpunjenim Ugovo-
rom iz Maastrichta i Amsterdama Evropa je pretvore-
na u privilegirani prostor promocije neoliberalnih po-
litika: industrijska je politika svedena iskljuivo na pra-
vo konkurencije, na upravljanje novcem koji je prois-
tekao iz podruja politikog odluivanja, te na fiskal-
nu konkurenciju meu dravama, dok su istovreme-
no sva podruja javnog djelovanja dovedena u pita-
nje u ime konkurencije, odnosno progresivnim de-
strukturiranjem mehanizama regulacije poljoprivred-
nih trita, drutvenim dumpingom, slabou evrop-
skog budeta itd. Od ovog razdoblja pravo na konku-
renciju, koje se nalazi u srcu svih evropskih ugovora,
postaje sutinski organizator Evropske Unije, norma-
tivno pravo, koje se pretvorilo u istinsko organizacio-
no pravo i koje je u velikoj mjeri nadreeno svim na-
cionalnim politikama. Borba za jednu radikalno dru-
gaiju Evropu je neophodni dio sadraja sindikalne
borbe.
Iz tog razloga Solidarni sudjeluju u Evropskom Socijal-
nom Forumu (FSE) i Svjetskom Socijalnom Forumu
(FSM). Mi nastojimo, u tim okvirima, da favoriziramo je-
dinstvenu akciju unutar raznih asocijacija, socijalnih pok-
reta i sindikalnih organizacija u cilju stvaranja, kako na
svjetskoj tako i na evropskoj razini, neophodne drutve-
ne mobilizacije. Postoje ipak mnoge prepreke, koje ote-
avaju ovu perspektivu: politike razlike, meusobno ne-
povjerenje, razlika u percepciji stvarnosti i u mogunos-
tima djelovanja.
Kako se snalazite u periodu krize? Kakve makroeko-
nomske zahtjeve postavljate?
- Sadanja kriza nije samo rezultat cininog i pohlep-
nog ponaanje nekolicine protagonista financijskih tran-
sakcija. Finacijalizacija ekonomije proizlazi iz neprekid-
nog smanjenja proizvedenog bogatstva, koje se vraa
proizvoaima, a to je smanjenje izraeno sa deset pos-
to manje u razdoblju od etvrt vijeka u razvijenim zem-
ljama. Eksplozija financijskih profita poduzea i dividen-
di isplaenih dioniarima stvorili su uvjete za financijali-
zaciju ekonomije. Deregularizacija financijskih trita uz
totalnu slobodu cirkulacije kapitala, kao i nastanak fis-
kalnih rajeva, doveli su do toga da kriza zahvati cijeli svi-
jet.
Iz ove analize proizlaze dvije osi oko kojih treba raz-
vijati strateku borbu. S jedne strane treba donijeti
mjere koje e staviti financije u podreeni poloaj u
odnosu na ekonomske aktivnosti. Tu se ne radi samo
o tome, da se regulira funkcioniranje aktualnih finan-
cijskih trita, ve da se slomi logika trita financija,
da se uniti i ukloni sa scene financijska industrija, to
podrazumijeva prije svega zahtjev da se uini kraj ap-
solutnoj slobodi cirkulacije kapitala. Zbog toga se Sin-
dikat Solidarnih bori za drugaiju ekonomsku i drut-
venu dinamiku, zasnovanu na zadovoljavanju drutve-
nih potreba, na smanjenju nejednakosti i na provoe-
nju u djelo ekolokih imperativa.
Pitanja postavio mr. sc. Mladen Jakopovi
Prevela Jasna Tkalec
Sindikati
np 13 14/01/2010 18:53 Page 65
66
SKANDAL koji je sramota
svih nas
Ako se drutvo mjeri nainom na koji se odnosi pre-
ma svojim najslabijim lanovima, Britanija je po tom
kriteriju jo gora nego to smo do sada mislili. Nain
na koji ova zemlja tretira ljude koji trae azil je sam po
sebi ve bio okantan. Hapeni u racijama u cik zore,
pritvarani, tueni i mueni, prisiljeni da se, ako ele os-
tati u Britaniji, probijaju kroz neprohodnu birokratsku
praumu, na meti kampanja sijanja mrnje od strane
politiara i desnog tiska, izbjeglice se suoavaju s iz-
nimno tekim iskuenjima. Sada saznajemo da je si-
tuacija jo sramotnija. Stotine djece su tajno zakljua-
na u crnim rupama poput zloglasnog Yearls Wood,
gdje su zatoenici bili prisiljeni zapoeti trajk glau
protiv brutalnog tretmana od strane tvrtke Serco, ko-
ja vodi taj centar.
Ljudska cijena je okantna. Te djeje rtve baene
su u depresiju i samoozljeivanje. Jedno od te djece,
kae njegov otac, bilo je toliko traumatizirano da je
od tada u strahu svaki put kada vidi crno-bijelu unifor-
mu, i kada god ugleda policijski kombi, pita: dolaze
li po nas?Ovakav tretman primjereniji je policijskoj
dravi nego zemlji koja sebe voli zvati civiliziranom. U
svakom sluaju, nije obranjiv. injenica da preko polo-
vica obitelji putenih iz pritvora dobiva dozvolu za os-
tanak u Britaniji - to znai da je njihov pritvor bio ne-
potreban ak i po pravilima vlasti - jo je samo jedna
uvreda dodana na vrh muka koje su proivjeli. ak i
da te obitelji odgovaraju karikaturama kanalizacij-
skog tiska, po kojima ilegalni imigranti dolaze u Bri-
taniju da peljee nau dravu blagostanja, to ne bi
mogla biti izlika za izlaganje ovako neljudskom tret-
manu. Meutim, veina njih dolazi iz ratnih zona po-
put Sudana, ri Lanke i Demokratske Republike Kon-
go. Bjeei pred silovanjem, muenjem i ubojstvom - i
vjerujui da je Britanija civilizirana zemlja - obraaju se
vladi da, rijeima etiopijske uenice Bethlehem Abate
razumije nau situaciju i pomogne nam. Pomo i ra-
zumijevanje su ono to bi trebali dobiti - i to bi dobi-
li od civilizirane vlade. Meutim, kod ove vlade, po-
mo i razumijevanje su oskudni. Umjesto toga, oni ko-
ji se nalaze u situaciji slinoj Bethleheminoj hapse se u
racijama i bacaju u viemjeseni pritvor - na ministro-
vu naredbu. I to nije najgori dio itavog skandala. Vla-
da nije naprosto donijela neljudski zakon, zaboravila
ga i nastavila s dnevnim redom. U svakom sluaju,
(gotovo treini od ukupnog broja), u kojem je dijete
bilo zatvoreno vie od 28 dana, resorni ministar je
osobno autorizirao svaku kaznu. Resorni ministar je
imao priliku utvrditi injenice, imao je priliku upoznati
se s opasnou od koje je obitelj pobjegla, vidjeti te-
tu koja je zatvaranjem uinjena fizikom i mentalnom
zdravlju azilanata - nakon ega je otpisao njihove ivo-
te potezom olovke. U ovom skandalu nije nevin nitko
osim zatvorenih obitelji koje su njegove rtve. Mi smo
krivi jer doputamo da se ovo ini u nae ime. Nai
mediji su krivi jer siju mrnju prema imigrantima koja
vodi tome da se ovakva brutalnost smatra primjere-
nim nainom tretiranja onih koji se ne mogu braniti.
Naa vlada je kriva jer donosi zakone koji osuuju ne-
vine na boravak u zatvoru. I najkrivlji od svih su indivi-
dualni ministri - koji god bili - koji su toliko udaljeni od
humanosti, toliko udaljeni od laburistike tradicije bor-
be za one koji se ne mogu braniti, da su u stanju osu-
diti nevino dijete na boravak u zatvoru. Ako Gordon
Brown eli ispravljati greke, moe zapoeti oslobaa-
njem svakog djeteta zatoenog u centrima za pritvor.
I moe imenovati, osramotiti i otpustiti ministre koji su
ih tamo stavili.
Preveo Goran ubrilo
(prvo objavljeno u britanskim ljeviarskim dnevnim
novinama Morning Star)
Hrvatska sramota
Ksenofobinost i civilizacijska nazadnost hrvatskog
pravnog sistema prema imigrantima takoer je veoma
izraena, iako to malo koga zabrinjava, a politike eli-
te najmanje. Samo u prvih osam mjeseci ove godine
registrirana su 16.283 strana dravljanina kojima je za-
branjen prelazak hrvatske granice. Jedan od skanda-
loznijih primjera takvog postupanja, koje nerijetko smr-
di i na rasizam (to je, meutim, samo slutnja), dogodio
se u studenome 2002., kada je svjetski poznata pakis-
tanska grupi Rizwan Muazzam Qawwali morala otka-
zati koncert u zagrebakom Studentskom centru zbog
toga to im MUP iz sigurnosnih razloga (koje nisu
htjeli precizirati) nije izdao vize za ulazak u Hrvatsku.
Ta je grupa 5 dana prije bez birokratskih potekoa
nastupila u Moskvi, a ruske vlasti (ni uz probleme ve-
zane za represiju i rat u eeniji, npr.) nisu u tome vid-
jele problem. Hrvatska je posebno nesklona davanju
azila, pa tako od 1997. do sijenja 2005. od gotovo
500 zaprimljenih zahtjeva nije odobren niti jedan. Si-
tuacija danas, nakon donoenja Zakona o azilantima
2004., jedva je neto bolja, a nae je drutvo jo uvijek
uvelike parohijalno i negostoljubivo. Posebno bodu u
oi sadanji (prikriveni ili esto neprikriveni) rasizam i
ksenofobija u usporedbi s vremenima Nesvrstanih, ka-
da su kod nas, uglavnom bez veih problema, ivjele,
studirale i radile tisue ljudi sa raznih strana Treega
svijeta. Vrijedi napomenuti da su istovremeno u de-
mokratskom SAD-u milijuni Afroamerikanaca jo trp-
jeli pod surovim sistemom segregacije, svakovrsne eks-
ploatacije i zlostavljanja, pa i lina. (I.D.)
Svijet u 21. stoljeu
np 13 14/01/2010 18:53 Page 66
67
D
ok Obamina administracija priprema vrhunac
takozvanog AfPak rata, izvjea iz pakistanske
doline Swat u blizini istone afganistanske gra-
nice donose zastraujue indikacije o prirodi rata koji
Pentagon i lokalni saveznici tamo vode.
Iako ga Obama i njegovi pomagai predstavljaju
kao dobar rat, postoje neoborivi dokazi da Penta-
gon i CIA sudjeluju u ratu protiv populacije tog po-
druja koji ukljuuje odrede smrti, nestanke i mue-
nja.
Prolog travnja pakistanska je vojska poslala
20,000 vojnika u Swat, dio Sjeverozapadne granine
oblasti, kako bi poveli rat protiv etnikih Pashtun isla-
mistikih pokreta (obino nazivanih pakistanskim Ta-
libanima), budui da su pruali podrku Pashtunima s
druge strane granice koji su uspjeno odolijevali
SAD-NATO okupaciji Afganistana.
Ova ofenziva, koja je voena uz vrlo izravnu i javnu
podrku amerikog diplomata Richarda Holbrookea i
viih amerikih asnika tijekom uestalih posjeta Isla-
mabadu, pokrenula je humanitarnu katastrofu. Mno-
gi civili su ubijeni i ranjeni, a nekih 2.5 milijuna ljudi je
otjerano iz svojih domova u neemu to bismo mogli
nazvati masovnom vjebom kolektivnog kanjavanja.
Pakistanska vojska i dalje nastavlja okupirati podru-
je, irei vladavinu terora u kojoj pojedinci kojima se
pripisuje identitet protivnika vlade i amerike okupa-
cije s druge strane granice, bivaju odvoeni i mueni
do smrti.
Prema izvjeu objavljenom 15. rujna u New York
Timesu, vojnom okupacijom doline Swat provodi se
nova kampanja straha, s desetinama, mogue i stoti-
nama tijela baenih na ulice, a za koje puki pravo-
branitelji i lokalno stanovnitvo tvrde da su djelo voj-
ske.
Dok pakistanska vojska porie bilo kakvu odgovor-
nost za ove valove ubojstava, krivei pritom civile ko-
ji navodno trae osvetu protiv islamista, Times citira
lokalne politiare na vlasti i djelatnike slubi za zati-
tu ljudskih prava koji nedvosmisleno krive vojsku. Isti-
u, kako se u lanku navodi, raspon osvetnikog dje-
lovanja, slinosti u nainu na koji su mnoge rtve bi-
le muene kao i sistematinosti u prirodi ubojstava i
nestanka u podrujima koje vrsto kontrolira vojska.
Pored oitih znakova brutalnog muenja, mnoga
otkrivena tijela imaju svezane ruke na leima i rane
od metaka ispucanih u stranji dio vrata. Neka su tru-
pla ak i obezglavljena.
Prvog su rujna pakistanske novine Dawn citirale iz-
javu predstavnika vlade u kojoj se navodi da je od srp-
nja iste godine otkriveno 251 tijela baenih uz cestu
du doline Swat. 27. kolovoza, iste su novine izvijes-
tile da je pronaeno 51 truplo u tom podruju u ro-
ku od samo 24 sata.
U Dawnu je takoer objavljen i pronalazak nekoli-
ko masovnih grobnica u kojima su se nalazile rtve
vojske, te razgovori s lokalnim stanovnitvom koje je
svjedoilo okrutnom i nehumanom bacanju i mrtvih
tijela i ivih osoba u te grobnice.
Times navodi sluaj dvadesetosmogodinjeg Akhta-
ra Alia, kojeg je vojska 1. rujna uhitila u njegovoj elek-
triarskoj radionici. Iako su vojni slubenici uporno uv-
jeravali njegovu obitelj da e biti puten, etiri dana
kasnije njegovo je tijelo bilo baeno na njihov kuni
prag, izgoreno cigaretama i sa avlima zabijenim u
njegovo meso. Nije bilo ni jednog dijela njegova tije-
la koje nije bilo oskvrnuto, napisala je oaloena
obitelj u peticiji kojom trae pravdu.
Ameriki politiki slubenici su pohvalili pakistansku
vojsku zbog njihovog djelovanja u dolini Swat, poslav-
i prije par tjedana ameriku ambasadoricu Anne Pet-
terson u posjet Mingoru, najveem gradu u dolini, da
im estita na dosad uinjenom.
Sada ti isti slubenici pritiu pakistansku vladu da
ponove ovu krvavu kampanju u junom Waziristanu.
Slina ofenziva se ve polako razvija u Khyber Agen-
cy, dijelu Khyber prolaza, kljunoj ruti za dostavu
opreme i potreptina za amerike okupacijske snage
u Afganistanu. Predstavnici UN-a navode da je
100,000 ljudi bilo prognano pri ovom napadu.
Svijet u 21. stoljeu
Odredi smrti,
nestanci i tortura
u Pakistanu
Bill Van Auke
np 13 14/01/2010 18:53 Page 67
68
Washington stoji iza zvjerstava poinjenih nad pa-
kistanskim narodom. On financira pakistanske vojne
operacije sa 2.5 milijarde dolara u otvorenoj vojnoj
pomoi tokom ove tekue godine. U meuvremenu,
CIA-ini zrani napadi se nastavljaju, te je potvreno
gotovo 600 pakistanskih rtava u toku prole godi-
ne, od ega su veina civili. Sasvim je opravdano
sumnjati da se za val nestanaka, muenja i pogub-
ljenja odredima smrti moe konstatirati made in
the USA.
Prije nego to je postao ameriki zapovjednik u Af-
ganistanu, general Stanley McChrystal je vodio
vojnu Zdruenu komandu za specijalne operacije
(JSOC), tajnu jedinicu za specijalne operacije koju je
istraivaki novinar Seymour Hersh opisao kao iz-
vrno krilo za pogubljenja. Ameriki treneri speci-
jalnih snaga sada djeluju na pakistanskom teritoriju
poduavajui pakistanske snage tipu taktika koje fa-
vorizira JSOC - taktika koje donose vezana i isprebi-
jana tijela izbaena na ulice Swata. Ove se taktike li-
jepo slau u obrazac amerikih protu-pobunjenikih
ratova, od operacije Phoenix u Vijetnamu, do ame-
rikim snagama potpomognutih odreda smrti koji su
terorizirali populaciju El Salvadora tokom osamdese-
tih godina.
Najvii vojni zapovjednik amerike vojske, admiral
Mike Mullen, ponovno je nedavno upozorio u svjed-
oenju pred Odborom za oruane poslove Senata
da e vojska gotovo sigurno zahtijevati poveavanje
broja trupa od 70.000 amerikih vojnika i marinaca
koji trebaju biti poslani u Afganistan krajem ove go-
dine.
Citirajui diplomatske izvore Dawn je izvijestio da
general McChrystal poziva na promjenu fokusa rata
na granino podruje Afganistan - Pakistan.
Nakon to je izgubio kontrolu nad veinom afga-
nistanskog teritorija, poslije gotovo osam godina
amerike okupacije, Pentagon se priprema povesti
novi val krvoprolia i terora protiv populacije na ob-
je strane granice, nadajui se razbijanju otpora. Ad-
ministracija Baracka Obame, izabrana zahvaljujui
provali anti-ratnih sentimenata, ve je ukljuena u
ratne zloine koje su usporedivi s onima njegova
prethodnika. Potpora za rat je u SAD-u pala na razi-
ne usporedive s onima postignutim u sluaju Iraka.
Nedavne CNN-ov ankete pokazuju da se 58% Ame-
rikanaca protivi okupaciji Afganistana, te da je samo
39% podupire.
Eskalacija ovog prljavog rata, provedena u intere-
su vladajue amerike elite, zajedno s eskalirajuim
napadima na poslove i ivotne uvjete kod kue, stva-
ra uvjete za izvanredan masovni politiki pokret rad-
ne populacije protiv Obamine administracije i siste-
ma profita koji je pokretna snaga imperijalistikog
rata.
(Prevedeno s World Socialist Website)
Svijet u 21. stoljeu
K
ao odgovor na javnu kampanju CIA-e, Obami-
na vlada je odluila i dalje ograniiti ve iona-
ko suenu istragu protiv muenja provoenih
od strane Central Intelligence Agency (CIA-e) u go-
dinama Busheve vladavine, koju je najavio dravni
odvjetnik Eric Holder.
Najavljujui istragu, Holder je jasno obznanio da
e ona biti provedena samo protiv ogranienog bro-
ja agenata CIA-e, koji su provodili muenja navodnih
terorista mimo granica postavljenih direktivama Bus-
heve administracije. Istraga nee obuhvatiti ni od-
vjetnike Ministarstva pravde, koji su stvorili pseudo-
legalno opravdanje za muenje sipanjem vode u di-
ne putove vezanih rtava torture (waterboarding),
vjeanja vezanih rtava o zidove, viesatno smjeta-
nje u kutije, te druge metode muenja; istragom ne-
e biti obuhvaeni ni vii slubenici Busheve adminis-
tracije koji su naredili i nadgledali takve postupke.
CIA - ukljuujui i trenutnog direktora imenovanog
od Obame, Leona Panettu, i bivi dunosnici Bushe-
ve administracije, voeni bivim potpredsjednikom
Dickom Cheneyem, javno optuuju Holderovu istra-
gu, tvrdei da e on tetiti amerikim obavjetajnim
operacijama, te pomoi teroristima i ohrabriti ih.
Nedavno je sedam bivih direktora CIA-e poslalo
pismo predsjedniku Obami, zahtijevajui zaustavlja-
nje Holderove istrage. Potpisnici pisma bili su direk-
tori CIA-e i iz demokratskih i iz republikanskih admi-
nistracija: Michael Hayden, Porter Goss, George Te-
net, John Deutch, R. James Woolsey, William Web-
ster i James R. Schlesinger. Idueg dana, u lanku s
naslovom Istraga CIA-inih postupaka se suava,
Washington Post je citirao dva neimenovana izvora,
koji su rekli da e se Holderova istraga usredotoiti
na vrlo mali broj sluaje-
va... List nastavlja s iz-
vjeem da e istraena
biti samo dva ili tri slu-
aja, od desetina i dese-
tina sluajeva torture,
prikazanih u izvjeu
glavnog inspektora CIA-
e iz Bushevog doba, do-
kumentu s kojeg je ski-
nuta oznaka tajnosti, a
koji je Obamina adminis-
Obamina vlada t
Tom Eley
np 13 14/01/2010 18:53 Page 68
69
tracija proli mjesec objavila po sudskom nalogu u
redakcijski vrlo proienom obliku. Kao mogui
predmeti istrage, prema Washington Postu, navode
se tri sluaja u
kojima su za-
trorenici ubije-
ni dok su bili u
a me r i k o m
pritvoru: prvi,
smrt gue-
njem irakog
generala Abe-
da Hameda
Mowhousha
u studenom 2003.; drugi sluaj istomjeseno uboj-
stvo Manadela al Jamadia, pretuenog od mornari-
kih specijalaca, a koji je umro nakon to je po nared-
bi agenata CIA-e ostavljen da visi objeen za ruke;
trei sluaj je ubojstvo mladia u tajnom afganistan-
skom zatvoru prije sedam godina, poznatom jedino
kao Slano okno. Mladi, koji je otet iz Pakistana,
pretuen je i lancima vezan za goli betonski pod, bez
ikakvih pokrivaa, gdje je umro od smrzavanja.
Pismo poslano od strane bivih direktora CIA-e je
neprikrivena obrana torture i ujedno javno upozore-
nje Obaminoj administraciji. Odluka dravnog od-
vjetnika Holdera da ponovno pokrene kriminalistiku
istragu stvara atmosferu trajne ugroze za one ije je
sluajeve Ministarstvo pravde prethodno odbilo pro-
goniti, kae se u pismu. Dalje se nastavlja: Ti mu-
karci i ene koji su poduzeli teke obavjetajne za-
datke u vremenu nakon napada poput 11. rujna,
moraju vjerovati da postoji trajnost legalnih pravila
kojima je odreeno njihovo djelovanje. Kao to je re-
kao predsjednik Senatskog odbora domovinske si-
gurnosti, senator Lieberman: oni moraju biti slobod-
ni u obavljanju njihovog opasnog i presudnog pos-
la bez bojazni da e za nekoliko godina budui dr-
avni odvjetnik protiv njih pokrenuti kriminalistiku is-
tragu za ponaanje za koje je prethodni dravni od-
vjetnik zakljuio da je odobreno i legalno. Zapravo,
Holder je ve najavio amnestiju za te mukarce i e-
ne koji su provodili muenja nad pritvorenicima u
skladu s uputama Busheve administracije, navodei
sline razloge za zatitu tih muitelja kao to su i raz-
lozi bivih direktora CIA-e i drugih zastupnika tortu-
re kao instrumenta amerike politike. Predstavljajui
posebnog istraitelja Johna Durhama, Holder je na-
govijestio da e ograniiti istragu na oko desetak ta-
kozvanih nedostojnih agenata, koji su izmijenili pi-
sane naputke Bushove administracije o doputenosti
torture.
Odbije li Obama dati jamstva o odbijanju krimina-
listike istrage - nastavlja se u pismu CIA-inih direkto-
ra - ozbiljno e natetiti spremnosti mnogih drugih
obavjetajnih slubenika u preuzimanju rizika u za-
titi zemlje. Administracija mora biti promiljena, jer
e javno otkrivanje proteklih obavjetajnih operacija
pomoi jedino Al Qaedi osujetiti amerike obavjetaj-
nce i njihove budue operacije.
Od kraja 2001., SAD su zatoile desetine tisua lju-
di u po zlu poznatim mjestima poput Abu Ghraiba,
Bagrama i Guantanama, a uz to i u nepoznatom bro-
ju tajnih CIA-inih zatvora u Iraku, Afganistanu, Isto-
noj Europi i drugdje. Tim zatoenicima je uskraena
pravna pomo u osporavanju temelja njihovog prit-
vora, jer su i Busheva i Obamina administracija tvrdi-
li da se rat protiv terorizma ne vodi niti na temelju
amerikog zakonodavstva, niti enevskih konvencija
i drugih meunarodnih zakona koji zabranjuju mue-
nje.
Meu dokumentiranim oblicim muenja izvoenih
od amerikih agenata su ubojstva, silovanja i drugi
oblici seksualnog zlostavljanja i poniavanja; prijetnje
ubojstvom i silovanjem lanova obitelji pritvorenika;
premlaivanje, waterboarding, izlaganje ekstremnim
temperaturama, postavljanje pritvorenika u bolne
stresne pozicije, izlaganje bez odjee, liavanje
hrane, ekstremna izolacija, poniavajue izrugivanje.
Od samog poetka, Holderova istraga je oblikova-
na tako da zatiti operacije CIA-e i vojske u Iraku, Af-
ganistanu i drugdje, dok istodobno, za potrebe od-
nosa s javnou, prikazuje tobonje suprotstavljanje
muenju. Sve do danas, niti jedan agent CIA-e nije
osuen za zloine vezane uz zlostavljanje zatvoreni-
ka. Agent koji je nadgledao smrzavanje do smrti
mladog zatoenika u Slanom oknu - bio je to je-
dan od njegovih prvih veih zadataka, primjeuje
Washington Post - kasnije je unaprijeen u CIA-i.
Obrana temeljnih demokratskih prava trai opse-
nu i javnu kriminalistiku istragu reima muenja us-
trojenog u vremenu Bushove administracije, ukljuu-
Svijet u 21. stoljeu
titi CIA-ine muitelje
np 13 14/01/2010 18:53 Page 69
70
Svijet u 21. stoljeu
Jo jedno
irako siroe
"Rat je najmranije zloinstvo za koje
je ljudska vrsta sposobna."
Erazmo
Dok je etverogodinja iraka djevojica Wiam Mo-
hammed bjeala iz Fallujahe (poprita goleme ame-
rike invazije) u autu zajedno s roditeljima, petero
sestara, bratom i roakom, amerike okupacijske
snage zapucale su na automobil, ubivi njene rodite-
lje, dvije sestre i brata. Wiam i jo dvije njene sestre
su ranjene. Ova fotografija pokazuje ozljede mecima
koje je zadobila. Inae, nedavno je otkriveno da je
postotak karcinoma kod male djece na podruju Fal-
lujahe i okolice doivio ogromno poveanje od velike
bitke koja se tamo dogodila 2004.
Slina se zvjerstva, naravno, ine i u Afganistanu,
gdje u permanentnom ratu izmeu snaga imperijalis-
tikog i islamskog fundamentalizma sudjeluju i hrvat-
ske vojne snage u sklopu NATO-pakta. Iako mnogi
shvaaju da je ideja pobjede nad islamskim funda-
mentalizmom putem dravnog terorizma, torture i
ubijanja samo cinika podvala imperijalistikih elita
kojima mir nije u interesu (to pokazuje nedavna es-
kalaciju i angloameriki vojni angaman u Jemenu,
kao i eskalacija rata, bombardiranja i odreda smrti u
Pakistanu - koje neki analitiari tumae i kao poku-
aj angloamerikih snaga da stvaranjem kaosa i radi-
kalizacijom tamonjih Pashtuna u pokrajini Balochis-
tan sprijee moguu kinesku kontrolu nad tamo-
njim energetskim koridorima i da presjeku dugoro-
no stabilan teritorijalni dotok nafte Kini). Podjednako
je zastraujua intelektualna i moralna praznina onih
koji jo uvijek vjeruju i/ili uvjeravaju druge da se tero-
rizam moe pobijediti militarizmom i potenciranjem
snage amerikog i NATO-vog vojnoindustrijskog
kompleksa - krvavog biznisa koji godinje guta preko
500 milijardi dolara koje bi se mogle usmjeriti prema
izgradnji mira, prosperiteta i civiliziranog ivota na
Bliskom istoku. (M.J.)
jui uloge potpredsjednika Cheneyja, i samog
predsjednika Busha. Obama se suprotstavlja
svakoj takvoj istrazi. U odgovoru na pitanje Bo-
ba Schieffera iz CBS-a za vrijeme svog pojavlji-
vanja u nedjeljnom programu Face the Na-
tion, Obama je ponovio svoju temeljnu for-
mulu za suprotstavljanje ozbiljnoj istrazi, re-
kavi: to se tie nekih problema koji su se
pojavili za vrijeme prethodne administracije, ili
to se tie istraga, elim gledati naprijed, a ne
nazad.
Ne elim da se dogode lovovi na vjetice,
dodao je.
Zatitivi muitelje iz vremena Bushove admi-
nistracije, Obamina administracija pokazuje da
je sudionik u poinjenom zloinu. Ovo je jedan
od vie primjera Obaminog nastavka politike
njegovog prethodnika, nesuglasan s njegovom
retorikom izborne kampanje o promjeni.
Mora se smatrati upozoravajuim da CIA i voj-
ska pod Obamom izvode sline zloine kao to
su oni koji su izvedeni u doba Busha.
Snaga vojno-obavjetajnog aparata je od II.
svjetskog rata stalno rasla, sve do toke kada
vojno-obavjetajni aparat ini virtualnu dravu
u dravi, a gotovo je potpuno neodgovoran i
izvan je nadzora civilnih slubenika. Javna
kampanja CIA-e u blokiranju vladinih krimina-
listikih istraga pokazuje rastuu snagu i pro-
dornost tog aparata. Plaljivo dodvoranje Oba-
mine administracije i Kongresa tom aparatu
naglaava propadanje amerike demokracije i
rastua je opasnost demokratskim pravima
amerikog naroda.
(Prevedeno s World Socialist Website)
Dick Cheney
np 13 14/01/2010 18:53 Page 70
71
E
mpirijski dokazi u mnogim zemljama potvruju
da demokratska emancipatorna ljevica ne moe
izgraivati masovnu potporu ako se predstavlja
anacionalnom. Kao to je Antonio Gramsci poka-
zao u svojoj razradi pojma nacionalno-narodno, tre-
ba usvojiti promiljen i osjetljiv pristup prevladavaju-
im uvjerenjima i obiajima. Uzimanje u obzir
nacionalnih specifinosti polazite je odrive lijeve
strategije.
Autentina ljevica u Hrvatskoj (kao i u Srbiji i drugim
bivim jugoslavenskim republikama) mora pomoi da
se radnika klasa i svi ugnjetavani organiziraju protiv
svoje nacionalistike vlade i eksploatatorskog sustava
koji porobljuje radne ljude, stvarajui nesigurnost, otu-
enje i rtvene jarce. Ne samo da su ti nacionalizmi
doveli do uasne dehumanizacije onih drugih, ovi-
nistikog gaenja temeljnih ljudskih prava du etnikih
i vjerskih crta - elite na obje strane takoer su napale
vlastite radnike, opljakale drutveno vlasnitvo, upro-
pastile aktivne ekonomske sektore i poduzea, teme-
ljito obezvlastile svoje graane, uvele divlji kapitalizam
i (u poetku) izolacionistiku autoritarnu vlast. Trenut-
no, mnoge od tih novih elita - osobito u Hrvatskoj -
imaju nekritian stav prema zapadnim centrima moi.
Slijedom toga, hrvatske politike elite odrekle su se
glavnih stratekih ekonomskih dobara (meu kojima
je najvaniji sektor bankarstva) i minimizirale svoj vojni
i politiki suverenitet. Nije udo da je Hrvatska posta-
la predmetom zlostavljanja (i poruge) od strane raznih
stranih interesa.
Dok se protiv nacionalizma elita i njihovih politikih
slugu treba izravno i dosljedno boriti te ga razotkriva-
ti kao manipulaciju, s nacionalistikim predrasudama
radnih ljudi ne treba se uvijek izravno sueljavati (na-
suprot nekim njihovim opakim simptomima poput et-
nike diskriminacije), nego ih treba potkopavati i neu-
tralizirati sofisticiranim pristupom koji modificira i
transformira itav diskurs i konstruira osnovu za istin-
ski progresivni patriotizam koji nije diskriminirajui i
klasno je zasnovan. uveni irski socijalist James Con-
nolly dao je snaan (premda nepotpun) primjer takvo-
ga kreativnog pristupa:
Irska bez njezinih ljudi za mene ne predstavlja ni-
ta, pa onaj tko kipi od ljubavi i oduevljenja za Irsku
a u stanju je spokojno proi naim ulicama gledajui
sve nepravde i patnje, sramotu i ponienje naneseno
narodu Irske, koje su Irci nanijeli Ircima, a da pritom
ne izgara od elje da tome uini kraj, po mojemu je
miljenju prevarant i laljivac u dui, bez obzira koliko
on volio tu kombinaciju kemijskih elemenata koju voli
nazivati Irskom. (Forward, 7. srpnja 1900.) Meni je
bliska ona intenzivna elja za ouvanjem asti ili slobo-
de pojedine zemlje, koju su ljudi nazvali patriotizam.
Ja takoer vjerujem u bratstvo svih ljudi i meunarod-
nu solidarnost radnitva, kao i u istovjetnost interesa
koji posvuda povezuju prezrene na svijetu. (Workers
Republic, 28. srpnja 1900.) ak i da sutra uklonite
englesku vojsku i istaknete zelenu zastavu na dublin-
skom dvorcu, ako ne krenete u organizaciju socijalis-
tike republike, vai e napori biti uzaludni. (Shan
Van Vocht, sijeanj 1897.).
U svrhu isuivanja izvora desniarske snage, ljevica
takoer treba odgovoriti na masovnu elju za jedin-
stvom, suprotstavljajui progresivno jedinstvo naro-
da - u smislu obespravljenih masa koje eksploatira-
ju beutni birokrati, protunarodni politiari i korpo-
rativna pohlepa - lanome jedinstvu koje se temelji
na klasnoj vladavini i statusu quo. Connollyjeva ega-
litaristika i internacionalistika poruka nastavlja od-
jekivati i danas kad god nacionalizam i kapitalistiko
ugnjetavanje razaraju potencijale za solidarnost i
drutvenost:
Mi kanimo biti slobodni, te u svakome neprijatelju
tiranije prepoznajemo brata, gdje god da se on rodio;
u svakome neprijatelju slobode mi takoer prepozna-
jemo svojega neprijatelja, makar on bio ne znam ka-
ko estok Irac. Cijela Irska narodu Irske - kao njegovo
javno vlasnitvo, kojime, kao nacionalnom batinom,
upravlja radnitvo sastavljeno od slobodnih ljudi u slo-
bodnoj zemlji. (Workers Republic, 5. kolovoza
1899.)
Istinski patrioti ne boje se suprotstaviti politikim i
ekonomskim elitama radi obrane javnoga dobra.
Upravo to im i jest sredinja zadaa.
(p)ogledi
Progresivni
patriotizam
mr.sc. Mladen Jakopovi
Jedini nain, kojim se hrvatski rodoljub (koji svoj hr-
vatski narod ljubi) sjea hrvatskog naroda, jest zdra-
vica! Svaku drugu formu sjeanja na hrvatski narod,
na primjer statistiku ili ekonomsku, socijalnu ili de-
mokratsku, na rodoljub naelno mrzi.
Miroslav Krlea
np 13 14/01/2010 18:53 Page 71
M i t o l o g i j a t r i n e e k o n o
DIJALEKTIKA
Filip Erceg
72
P
rolo 20. stoljee obiljeila su dva velika totalita-
rizma: faizam i staljinizam. Padom Berlinskog zi-
da prije 20 godina simboliki je oznaen kraj tzv.
realsocijalizma ili komunizma, dok je 1945. u tom istom
Berlinu crvena zastava, izvjeena na ruevinama Reichsta-
ga, oznaila kraj nacifaizma. Bilo je to doba ekstrema,
kakvim ga je nazvao marksistiki povjesniar Eric Hobs-
bawn, doba nakon kojeg e zapoeti era neoliberalne
globalizacije.
Globalizacija nije fenomen samo naeg suvremenog
doba; globalizacija se kao takva provlaila kroz cijelu po-
vijest ovjeanstva: od Julija Cezara do Georga W. Bu-
sha. U antiko doba, Rim je centar svijeta: svi putovi vo-
de u Rim; Aleksandar Veliki je pokorio Egipat i snanu
Perziju, doavi do daleke Indije, za koju se vjerovalo da
je kraj svijeta (uostalom, to je helenizam nego antiki
naziv za globalizaciju); Dingis-kan je osvojio pola svijeta,
elei ujediniti ugro-mongolski svijet; Papa nikad nije ni
odustao od vlasti nad cijelim svijetom: Katolika crkva je
univerzalna, katholikos znai univerzalan, a globalno i
univerzalno su jedno te isto; Muhamed eli proiriti islam
po cijeloj kugli zemaljskoj; Osmanlijsko carstvo je najvee
carstvo u povijesti ovjeanstva; Bizant, Franaka, Sveto
Rimsko carstvo, Autro-Ugarska, Napoleon Bonaparte,
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 72
o m i j e
KAPITALA
(drugi dio)
73
Trei Reich, Sovjetski Savez; od Pax Romane do Pax Ame-
ricana, sve sama carstva, sve same imperije sa samo jed-
nim ciljem: podvri cijeli svijet jednom centru moi (bio to
Rim, Carigrad, Be, Moskva ili Washington), proiriti svo-
ju vlast, vjeru, ideologiju ili kapital na cijeli Globus, biti
globalan - misliti globalno a djelovati lokalno; natjerati
sve kao ovice u isti tor, da se sklone od vukova pod is-
tu zastavu, pod izmu ili pod no, uvjeriti ih da su barba-
ri, da su primitivni, da su heretici, da su inferiorni, a da
smo mi tu radi njihovog spasenja, da im donosimo krv,
znoj, suze, batinu i demokraciju.
Neoliberalna globalizacija nije, dakle, jedina globaliza-
cija u povijesti ovjeanstva, ali je ipak po neemu speci-
fina: ona je, naime, prva totalna globalizacija - prva
globalizacija koja je zahvatila, ako ne na cijeli, a ono ba-
rem preteni dio svijeta. Sve su dosadanje globalizaci-
je bile djelomine - samo je neoliberalna totalna. Uz-
rok njezine totalnosti lei u visokom tehnolokom razvo-
ju i komunikacijskoj povezanosti koje prije nije bilo. Fai-
zam i staljinizam su svaki na svoj nain totalitarni, ali je i
neoliberalizam totalitaran na svoj nain
Periodizacija kapitalistikog razvoja
O neoliberalizmu se danas govori kao o najnovijem tra-
u, u kavanama, po frizerskim salonima i na TV ekrani-
ma; on je predmet razgovara kao ene, nogomet ili Big
brother, slatki bombon nae svakodnevne komunikacije,
pomodan kao Hare Krina ili New Age, metafora ameri-
ke hegemonije, uzrok ekonomske krize, koja je za jedne
zavrila, kao to je za druge propao i njegov uzrok, opi
pojam za glad i ratove, egida za sva zla, podrljiv, pohle-
pan i prljav, pojam s negativnim predznakom, pojam o
kojem svi sve znaju, i o kojem malo tko ita zna. Pone-
kad radi jasnoe treba prvo prevesti sam pojam. U poj-
mu neoliberalizam grki prefiks neo znai - novi. Neolibe-
ralizam je, dakle, novi liberalizam. E sad, ako je to novi li-
beralizam, je li to onda znai da je postojao i stari libera-
lizam? Da, naravno, postojao je stari ili klasini liberali-
zam, kojeg je najlake smjestiti u vrijeme industrijske re-
volucije. Tonije reeno, liberalizam je postojao kao eko-
nomska kola (fiziokrati, klasina politika ekonomija
idr.) i kao ekonomska praksa u veoj ili manjoj mjeri kroz
cijelo razdoblje kapitalizma.
Prema Lenjinovoj periodizaciji kapitalizma, koju moe-
mo pronai u svim marksistikim udbenicima politike
ekonomije, postoje dva stadija kapitalizma: domonopo-
listiki ili kapitalizam slobodne konkurencije (liberalizam)
i monopolistiki ili imperijalizam. Ovaj prvi obuhvaa raz-
doblje od prvobitne akumulacije do kraja 19. stoljea, a
ovaj drugi poetak 20. stoljea, odnosno vrijeme oko Pr-
vog svjetskog rata. Lenjin je valjda vjerovao da e s nje-
govom smru umrijeti i kapitalizam. On je tvrdio da je im-
perijalizam najvii stadij kapitalizma, nakon kojeg e ka-
pitalizam propasti. No to se, kao to znamo, nije dogodi-
lo. U njegovo je vrijeme ta periodizacija bila aktualna, ali
je danas zastarjela, jer kapitalizam s imperijalizmom nije
propao. Osim to je zastarjela, ta je periodizacija donek-
le i povrna, da ne kaemo pogrena. Ona je, ustvari, bi-
la povrna i kad je bila aktualna. Naime, po toj su perio-
dizaciji liberalizam i imperijalizam praktiki potpuno od-
vojeni jedno od drugog, a mi znamo da se liberalizam i
imperijalizam u praksi isprepliu. Ovim se eli rei da u pr-
vom stadiju nema dravnog uplitanja u trine odnose,
dok se u drugom stadiju kapital spaja s dravom radi
ekonomske podjele svijeta. Mi pak mislimo da se drava
i liberalizam takoer isprepliu, kao i liberalizam i imperi-
jalizam, i da snana kapitalistika drava postoji i u toj pr-
voj tzv. domonopolistikoj ili liberalnoj fazi u razvoju ka-
pitalizma. Inae treba biti oprezan prema periodizacija-
ma, a u ovoj se periodizaciji potpuno zanemaruje injeni-
ca da u razvoju kapitalizma prva faza nije bio liberalizam,
ve merkantilizam koji karakterizira upravo snana dra-
va, tj. dravni intervencionizam. Liberalizam dolazi tek
nakon merkantilizma: on dolazi s industrijskom revoluci-
jom koja potiskuje trgovaki kapitalizam, pa bi prema to-
me merkantilizam vie pristajao u ovaj drugi stadij, nego
u onaj prvi, kojeg Lenjin naziva slobodna konkurencija.
To opet ne znai da slobodne konkurencije nije bilo i u
tom prvom stadiju, jer on istina obuhvaa i vrijeme indus-
trijske revolucije, odnosno vrijeme starog ili klasinog li-
beralizma, ali je u tom istom stadiju bilo i protekcioniz-
ma, kao to e slobodne konkurencije biti i u stadiju im-
perijalizma. Uostalom, tako je i s neoliberalizmom: SAD
je imperijalistika zemlja, ali je ujedno i zemlja Number
1 tzv. slobodne trine ekonomije. Usput reeno, u Le-
njinovo vrijeme Amerika jo nije bila vodea imperijalisti-
ka sila: ona e to postati tek nakon Drugog svjetskog ra-
ta, a napose nakon propasti komunizma, i to u vrijeme
kad neoliberalizam (itaj: slobodna konkurencija) prevla-
(p)ogledi
Ovo je nastavak eseja objavljenog u prolom broju pod naslovom Ekonomska kriza i kritika
neoliberalne ekonomije u kojem smo govorili preteno o uzrocima ekonomske krize u kapital-
izmu. U ovom broju govorimo o postanku i preobrazbi kapitala, o novcu, o odnosu drave i slo-
bodnog trita, te granino o globalizaciji, totalitarizmu, uzrocima propasti realsocijalizma i dr.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 73
74
da u ekonomskim odnosima: kad prevlada, ponavljamo,
slobodna konkurencija, a ne dravno uplitanje u ekono-
miju. Mi emo stoga radi bolje preciznosti predloiti dru-
gaiju, i po naem miljenju aktualniju, periodizaciju u
razvoju kapitalizma, koja bi mogla izgledati ovako:
Pogledamo li malo paljivije ovu periodizaciju, primije-
tit emo da drava u razvoju kapitalizma dominira kroz
tri velika razdoblja, mada je ona prisutna kroz cijeli kapi-
talizam, dok u dva razdoblja dominira trina ekonomija,
a da je prijelazno razdoblje iz feudalizma u kapitalizam
svojevrsni vakuum, u kojem se novovjekovna drava tek
izgrauje. Ispod crte smo stavili marksizam, jer Marx ni-
je ideolog kapitalizma, kao Smith ili Ricardo, ve njegov
kritiar: on pie kritiku politike ekonomije, koja znai
prevladavanje odreene - kapitalistike drutveno-eko-
nomske formacije. U jednom je razdoblju paralelno s ka-
pitalizmom postojao i dravni socijalizam, ali on ne spa-
da tamo gdje i kapitalizam (jer je toboe njegova nega-
cija), pa smo ga stavili ispod crte, gdje je i specifini jugo-
slavenski socijalizam - samoupravljanje. Primijetit emo,
meutim, da ni socijalizam nije mogao postojati bez dr-
ave: dravni socijalizam (kakvim su ga nazvali neki teore-
tiari) ili etatizam je svojevrsni contradictio in adjecto
(drveno eljezo), jer socijalizam u teoriji pretpostavlja
drutveno, a ne dravno vlasnitvo (socius = drutvo).
Marx je govorio o odumiranje drave, dok je ona u re-
alsocijalizmu dovedena do savrenstva. Zanimljivo je da
je dravni socijalizam postojao gotovo paralelno s drav-
nim kapitalizmom: i u jednom i u drugom sluaju, ekono-
mija se oslanja na dravu, s tom razlikom to je dravni
socijalizam izrastao u totalitarizam, a dravni kapitalizam
u socijalnu demokraciju. Prvi je kapitalizam jednopartij-
ska diktatura, a drugi viepartijska demokracija, iz ega
proizlazi da je taj kapitalizam bio poeljniji od socijaliz-
ma, koji se zbog toga i raspao. U jugoslavenskom slua-
ju postojalo je drutveno vlasnitvo; drava nije imala tak-
vu neprikosnovenu ulogu kao u dravnom socijalizmu, ali
se ipak drutveno vlasnitvo raspalo s raspadom drave.
Samoupravljanje takoer nije moglo opstati bez drav-
nog tutora, kao to u osnovi ni kapitalizam ne bi mogao
opstati bez drave. Moglo bi se postaviti pitanje: a to je
s faizmom i nacizmom? Gdje su oni u toj periodizaciji?
Faizam i nacizam vremenski spadaju u monopolistiki
stadij kapitalizam ili imperijalizam, iako oni nisu isto ka-
pitalistiki sistemi. To su desni totalitarizmi koji nastaju iz
krize kapitalizma kao njegovi derivati, negirajui tekovine
liberalizma (demokraciju, parlamentarizam), a uzdiui
na mitski pijedestal njegove nus produkte - dravu i naci-
ju. Iz krize kapitalizma nastaje i komunizam koji u svim
svojim varijacijama takoer zazire od parlamentarne de-
mokracije, s tim da on na mitski pijedestal ne uzdie na-
ciju, ve proletarijat - drugi nus produkt kapitalistikog
naina proizvodnje, koji ima svoju avangardu u Partiji, i
dravu koja toboe treba odumrijeti kad se iz nie faze -
socijalizma, pree u viu fazu - komunizam. I u jednom i
u drugom sluaju drava je iznad drutva: drava nastoji
cjelinu (totus) podredi sebi. Stoga je ona totalitarna. Po-
etak svakog totalitarizma je ukidanje ili anesteziranje
trita. Zato ba trita? Zato to je trite sjecite svih
drutvenih odnosa: trini odnosi - da parafraziramo
Marxa - nisu nita drugo do drutveni odnosi. I lijevi i des-
ni totalitarizmi ukidaju trinu ekonomiju. A kako se tr-
ina ekonomija zasniva na slobodnoj konkurenciji, ukida-
njem slobodne konkurencije, posredno se ukida i slobo-
da uope, koja u jednom svom obliku ugroava socijalnu
jednakost. Sloboda odgovara bogatima, a jednakost iro-
kim radnim masama ije interese toboe zastupa totali-
tarna drava. Totalitarizmi preziru individualizam koji je
temelj liberalizma. Liberali dre da su prava pojedinca iz-
nad prava drave i drutva, dok totalitarne ideologije
stavljaju kolektiv iznad pojedinca. Deutschland ber al-
les, Njemaka iznad svega, kau nacisti. U desnim totali-
tarizmima, ovjek je prvo Nijemac, Talijan, Hrvat, pa lan
obitelji (otac, brat, sin), zatim vjernik (bilo neke religije,
bilo slubene ideologije), pripadnik partije, armije, a tek
onda individua sa svojim osobnostima. Slino je i u lije-
vim totalitarizmima, gdje je pojedinac prvo klasno obilje-
en (kao radnik ili kapitalist, kao seljak ili kulak), a tek on-
da individualno. Stoga u totalitarizmima kolektivna od-
govornost dolazi prije individualne odgovornosti. Totali-
tarizmima su svojstveni masovni dogaaji, velike prosla-
ve, parade i mitinzi na kojima se demonstrira jedinstvo
drave i nacije. U masi smrdi, ali je toplo, rekao bi Kr-
lea. I doista, ovjek je drutveno bie: od usamljenosti
ovjek bjei kao od kuge. Kazna samicom je najgora kaz-
na: bolje je biti i u ludnici nego u samici. Ipak, to ne zna-
i da Drava ima pravu kao Moloh u ime naroda (od-
(p)ogledi
Prvobitna akumulacija kapitala - prijelazno
razdoblje iz feudalizma u kapitalizam
Trgovaki kapitalizam ili merkantilizam
(od 15. do 18. st.)
Industrijski kapitalizam ili liberalizam (klasina
politika ekonomija: Smith, Ricardo idr.)
Monopolistiki kapitalizam ili imperijalizam
(razdoblje Prvog i Drugog svjetskog rata)
Dravni kapitalizam (Keynes) - walfare state
(od 1960. do 1980.)
Globalizacijski kapitalizam ili neoliberalizam
(djelomino od 1980., a preteno od 1990.
do danas); Hayek, Friedman i dr.
Kritika kapitalistike politike ekonomije
(Marx, Engels i dr.)
Dravni socijalizam (SSSR od 1917. do 1990.,
Istoni blok od 1945. do 1990., i dr.)
Socijalistiko samoupravljanje (Jugoslavija od
1950. do 1990.)
np 13 14/01/2010 18:53 Page 74
75
nosno drutva) progutati pojedinca, ili da bi se pojedinac
zbog viih interesa (nacionalnih ili klasnih) trebao uto-
piti u kolektiv kao muha u baru. Slobodni razvoj svakog
pojedinca uvjet je slobodnom razvoju sviju, kau Marx
i Engels u Komunistikom manifestu. Dakle, sloboda sva-
kog pojedinca je uvjet, a ne (samo) posljedica slobodnog
razvoja drutva. Bez slobode pojedinca nema ni drutve-
ne slobode, kao to ni socijalizma nema bez demokraci-
je. Totalitarizmi grijee jer Kolektiv stavljaju iznad Indivi-
due. Liberalizam pak grijei jer Individuu stavlja iznad Ko-
lektiva. Istinski, demokratski socijalizam treba na huma-
nistiki nain razrijeiti tu dilemu, tako to e pomiriti po-
jedinca i drutvo, a dravu pretvoriti u njihov servis. Kao
to je Pascal rekao da je pravo bez sile nemogue, a sila
bez prava nasilje, te da mi moramo spojiti pravo sa silom,
tako emo i mi rei da je pojedinac bez drutva boan-
stvo ili zvijer, a drutvo bez pojedinca puka apstrakcija,
dok je drava bez pojedinca i drutva udovite, te da mi
moramo spojiti pojedinca i drutva, a dravu podrediti in-
teresima i pojedinca i drutva.
Od novane rente do robno-novane razmjene
Liberalna paradigma poiva na temeljnoj predrasudi ili
mitu da se drava i trite iskljuuju, da drava koi raz-
voj slobodnog trita, te da je stoga slobodnom tritu
potrebno to manje drave, no to nije tono ili je samo
djelomino tono. Novovjekovna drava koju karakterizi-
ra centralizirana vlast i trodioba vlasti, nastala je upravo
s kapitalizmom: ona je rezultat kapitalistikog naina
proizvodnje. I ne samo to. Openito se misli da je kapita-
listika drava a priori demokratska. Ali ni to nije tono.
Prva kapitalistika drava bila je ustvari apsolutistika,
tonije - apsolutna monarhija. Ona je, da se podsjetimo,
nastala tako to su se kraljevi da bi se zatitili od sve mo-
nijih vazala (feudalaca) poeli oslanjati na gradove koji e
s vremenom postati nukleus budueg graanskog drut-
va. Gradovi bi se obvezali monarhu davati najamnu voj-
sku, a on njima da e im zauzvrat osigurati status slobod-
nih kraljevskih gradova. Ta se privilegija slobode svidjela
i stanovnitvu izvan gradskih zidina, koje e se uskoro
poeti okupljati oko gradova i mlade graanske klase u
njima s ciljem ruenja postojeeg feudalnog poretka i iz-
gradnje novog slobodnijeg drutva.
Mladoj graanskoj klasi u povoju odgovarala je slobod-
na konkurencija, koje nije bilo u feudalizmu, pa ak ni u
feudalnim gradovima, dok je obrtnikoj proizvodnji, pr-
voj kapitalistikoj robnoj proizvodnji, trebao radnik koji
e biti slobodan, da bi mogao slobodnu ulaziti u najam-
ni odnos, a ne poluslobodni kmet, koji je vezan za zem-
lju svojeg feudalca. Dakle, sloboda radi slobodne konku-
rencije odgovarala je i kapitalistima i potlaenima koji su
traili kruha i slobode. Graanin postaje pojam slobode:
svi ele biti graani. Odnosno, svi ele biti kao graani -
slobodni, ako ve statusno nisu graani. To je poetak
graanskog drutva - drutva u kojem e i seljaci biti gra-
ani, jer se i seljaci kao i stanovnici grada raaju slobod-
ni: sloboda e postati neotuivo pravo ovjeka. No da
pojasnimo, zato u feudalizmu nije bilo slobodne konku-
rencije, i zato je obrtnikoj proizvodnji odgovarala slo-
bodna konkurencija? Prvo, slobodne konkurencije nije bi-
lo kad kroz dui period feudalizma uglavnom nije bilo ni
novca, odnosno robno-novane trgovine. Postojala je na-
turalna razmjena (roba za robu), a naturalnoj razmjeni
ne treba cijena koja bi se formirala slobodno na slobod-
nom tritu. Novac kao dominantno plateno sredstvo
javlja se tek pod kraj feudalizma, i to, izmeu ostalog, u
vidu novane rente. Naime, u feudalizmu su, kao to
znamo, kroz razliite etape postojale tri razliite rente
koje su kmetovi morali davati svojim feudalcima: radna ili
kuluk, naturalna i novana. Najkrae reeno: radna se
sastojala u tome da su kmetovi jednog feudalca radili za
njega na njegovoj zemlji; naturalna da kmetovi rade na
svojoj zemlji uz obvezu podmirivanja feudalaca s vikom
proizvoda u naturi, a novana da su kmetovi duni godi-
nje davati feudalcu odreeni novani iznos. Svaka od te
tri rente dolazi kronoloki jedna iz druge kao posljedica
razvoja proizvodnih snaga, a najtea od svih bila je upra-
vo ova posljednja - novana renta, koja se pojavila u vri-
jeme sve vee robne proizvodnje u gradovima. Feudalci
su nametnuli kmetovima novanu rentu jer su htjeli ima-
ti sve vie novaca. Naime, kako je na tritu bilo sve vie
robe - robe koju su feudalci htjeli kupiti, trebalo im je sve
vie novaca, kojeg kmetovi nisu imali. Jer, da bi imali no-
vaca, do njega su mogli doi ili prodajom svoje radne
snage, to je bilo teko, jer tvorniki rad jo uvijek nije bio
razvijen (tek e poslije neki kmetovi postati proleteri), ili
prodajom svojih poljoprivrednih proizvoda, na kojima se
moglo vrlo malo zaraditi ili nedovoljno za podmirivanje
novane rente. Nezadovoljni takvom tekom situacijom,
seljaci e se podii na noge, no njihove bune - to je za-
nimljivo - nee dovesti do revolucionarnih promjena, ve
e do tih promjena dovesti graanske revolucije. Zato?
Zato to seljaci ustvari nisu traili promjenu postojeih
drutvenih odnosa; oni su traili povratak na prijanje
stanje, na naturalnu rentu, koja im se inila pravednijom,
a koju je povijest ve bila pokopala. To opet ne znai da
seljake bune nisu doprinijele razaranju feudalnih drut-
venih odnosa - one su tome doprinijele, ali e te odnose
ipak razoriti grad, a ne selo. U gradu se poela razvijati i
obrtnika proizvodnja i robno-novana trgovina. No ta tr-
govina u poetku nije funkcionirala po naelima slobod-
ne konkurencije. Obrtnici su bili organizirani u cehove, a
trgovci u gilde, u organizacije koje su imale svoje statu-
te, stroge propise kojima se, izmeu ostalog, sprjeavala
ili ograniavala slobodna konkurencija. A zato je slobod-
na konkurencija bila ve tada problem? Zato to su i
obrtnici i trgovci ve tada uvidjeli da slobodna konkuren-
cija jedna uzdie dok druge unitava, da jedne obogau-
je dok druge osiromauje, i da bi stoga to trebalo sprije-
iti. To je, meutim, bilo lako sprijeiti dok obrtnika pro-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 75
76
izvodnja i trgovina nisu bili znaajniji razvijeni, ali kad se
oni razviju u prvim godinama kapitalizma do odreenog
stupnja, do stupnja kad postojei drutveni odnosi pos-
tanu pretijesni za iroku robnu razmjenu, to vie nee bi-
ti mogue sprijeiti.
Novana renta je prvi vulgarni oblik budueg drav-
nog poreza. Ono to su kmetovi plaali svojim feudalci-
ma, to e sada svi graani - dravljani - uplaivati u dr-
avnu kasu. Ono to je nekad na mikro razni bio feud, to
e sada u kapitalizmu postati - drava. Rekli smo, dakle,
da su feudalci htjeli imati sve vie novaca - novaca kojeg
kmetovi nisu imali onoliko koliko je njima bilo potrebno,
a da bi do njega doli, morali su se zaduiti kod onih ko-
ji su ga imali. A tko je u to vrijeme imao novaca? Odgo-
vor se namee sam od sebe: obrtnici i trgovci, oni koji su
do njega doli robnom proizvodnjom i razmjenom. Da-
kle, mlada graanska klasa u povoju, oni su imali nova-
ca, a oni koji su ga imali, ti e postati i budua vladaju-
a klasa. Feudalcima je odzvonilo, a da toga uope nisu
bili ni svjesni. Feudalci e poeti prodavati i svoje vlastite
plemike titule, ne bi li doli do novca, ali se proces nji-
hovog neminovnog propadanja vie nee moi zaustavi-
ti.
Pojavu novca kao opeg ekvivalenta uvjetovala je poja-
va robno-novane ili trine ekonomije. Istina, novac je
postojao i prije kapitalizma - jo u antiko doba, ali tada
nije postojala trina ekonomija. Trite u naem jeziku
dolazi od korijena trg, otud i trgovina, a trg je sredite
grada u kojem se obavlja razmjena dobara. Trgove e
poslije iz praktinih i tehnikih razloga zamijeniti trgovi-
ne: na trgovima e se etati, a u trgovinama e se proda-
vati i kupovati. Trg ne postoji u selu, ve samo u gradu,
i stoga je trina ekonomija specifinost graanskog dru-
tva. I antiki Rim ima svoj trg - Forum, ali se na njemu
ne trguje s novcem, ve se na njemu vri razmjena u na-
turi (R1 - R2). Feudalizam se zasniva na poljoprivrednoj
proizvodnji, a ta se proizvodnja odvija na selu, a ne u gra-
du. U gradu e se, meutim, razviti manufakturna proiz-
vodnja, a s njom onda i robno-novana razmjena (R1 - N
- R2). Tko e htjeti neto kupiti, morat e od sada imati
novaca s kojima bi to mogao kupiti. Vie nee biti dovolj-
no donijeti na trg gusku, da bi je0 razmijenio sa bocu-
nom vina; od sada e to vino imati svoju novanu cijenu.
Osim toga, sve je vie robe koju je nemogue iz prakti-
nih razloga razmjenjivati s drugom robom u naturi, dok
je u isto vrijeme sve vie novca u opticaju. Novac ima svo-
je tehnike prednosti u odnosu na robu u naturi: on je la-
gan, jednostavan, visoke kvalitete, trajnije vrijednosti. Pri-
mjera radi: jaja se mogu pokvariti i polupati, dok se jedan
novi ne moe ni pokvariti ni polupati, a stane u jedan
dep, dok je za jaja potrebna velika korpa. to bi sve ov-
jek morao donijeti u naturi da bi kupio jedan krevet? Po-
la hektara hrastove ume ili jednu kravu iz tale. No ako
ima novac, dovoljan mu je jedan zlatnik da s njime kupi
i krevet i posteljinu, i da jo dobije kusur. Nije zlato slu-
ajno izabrano za novanu vrijednost: zlato je lako djelji-
vo, ima istovjetnu kvalitetu, u malim koliinama sadri
veliku vrijednost, lako je prenosivo itd. Prema tome, s
razvojem manufakturne proizvodnje i trgovine, grad pos-
taje sredite moi. U gradu je novac, a novac je mo. U
gradu se proizvodi i prodaje obua i odjea, razno poku-
stvo, nakit, ipka, krzno, svila, tkanina, mirisi, zaini,
ukrasni predmeti, ondje se proizvodi i oruje, viteka
oprema i oklopi, sve ono bez ega feudalci nisu mogli ra-
tovati ili odravati red i poredak, i to e ih na kraju stvo-
riti i ovisnima o gradu, a time i o graanskoj klasi. Novac
je s vremenom podinio dotadanju vladajuu feudalnu
klasu novoj graanskoj klasi. On e, kako je to dobro uo-
io Friedrich Engels, potkopati kao krtica temelje feudal-
nog drutva: Jo prije nego to su topovi razvalili vite-
ke zamkove novac je pod njima ve potkopao lagum; u
stvari, barut je bio velika blanja za politiko izjednaava-
nje graanstva. Svuda tamo gdje bi novani odnos potis-
nuo lini odnos, gdje bi dadbina u novcu potisnula da-
dbinu u naturi, stupio bi na mjesto feudalnog odnosa
graanski odnos (O propadanju feudalizma i nastajanju
kapitalizma, str. 9). Trina ekonomija razlikuje se od pri-
janje ekonomije po dvije kljune stvari, po tome to no-
vac s kapitalizmom postaje preteno plateno sredstvo i
to se roba vie ne proizvodi samo ili uglavnom radi jed-
nostavne reprodukcije, ve zbog zarade: razmjena koja
je nekad bila glavni cilj, vie to nee biti, ve e glavni cilj
postati zarada, odnosno akumuliranje kapitala ili vika
vrijednosti (profita). Ostaje da pojasnimo to je to ustva-
ri roba, a to novac. Pojava vika proizvoda jo u prvobit-
noj zajednici (negdje na srednjem stupnju barbarstva)
poetak je robne razmjene, ali svaki proizvod nije ujedno
i roba. Roba je samo onaj proizvod koji je namijenjen raz-
mjeni - proizvod koji izlazi na trite. Drugim rijeima, ro-
ba je samo onaj proizvod koji je namijenjen drugome. U
svakoj je robi sadrana njezina drutvena dimenzija. Tr-
ini odnosi nisu nita drugo do drutveni odnosi. Kruh
koji domaica ispee za svoju obitelj, dodue je proizvod
namijenjen drugima (lanovima obitelji), ali ne i razmije-
ni; on ima svoju upotrebnu vrijednost (jer je jestiv, hra-
njiv, ukusan), ali ne i prometnu vrijednost, budui da ni-
je namijenjen za prodaju. No kada taj isti kruh ispee pe-
kar i izloi na police svoje pekare, onda on ima svoju pro-
metnu vrijednost, jer je namijenjen tritu: on tada pos-
taje roba. U kapitalizmu, meutim, ne postaje roba samo
kruh, ve i radnik koji na tritu prodaje svoju radnu sna-
gu, a time i samoga sebe, kao robu da bi imao od ega
kupiti onda i taj kruh koji je roba. Za razliku od roba, ko-
jeg je njegov robovlasnik mogao prodati, pa ak i ubiti
da ne odgovara, ili kmeta, koji nije smio otii s feudale-
ve zemlje, ve je morao za njega raditi ili mu davati odre-
enu rentu, proleter je slobodan birati svojeg eksploata-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 76
77
tora. U tome smislu kapitalizam nesumnjivo predstavlja
napredak u odnosu na prethodne drutveno-ekonomske
formacije.
Fetiizam novca
to se novca tie, rekli smo ve da je novac u kapitaliz-
mu s razvojem trine ekonomije postao sveope plate-
no sredstvo. Meutim, u poetku to nije bilo tako. U po-
etku je novac posjedovao samo jedan ui krug pripadni-
ka vie klase, dok drugima nije ni bio potreban. Novac je
u prethodnim razdobljima, u robovlasnitvu i feudalizmu,
pa ak donekle i u prvim godinama kapitalizma, bio ne-
potrebni luksuz, da bi tek s vremenom postao neophod-
na potreba. Taj prelazak od luksuza do potrebe odvijao
se paralelno s preobrazbom novca iz sluajnog oblika vri-
jednosti, preko razvijenog do opeg oblika vrijednosti.
Novac nije bio potreba, ali e to postati, kad se esencijal-
no biti pretvoriti u egzistencijalno imati. Drugim rije-
ima, novac nije bio potreba, ali e ga potreba, a pone-
kad i pohlepa, stvoriti: potreba za svime to jest. Proiz-
vodnja sve vie roba proizvodi i sve vie potreba; to je
vie roba, to je vie potreba, a kad je potreba sve vie,
potrebno je i sve vie novaca, jer sve to jest ima svoju ci-
jenu. Kad nije bilo struje, nije bilo ni rauna za struju. Kad
nije bilo televizije, nije bilo ni TV pretplate. Bez mobitela
nije bilo ni rauna za mobitele, bez Interneta rauna za
Internet. Kad nije bilo automobila, nije bilo ni kredita za
automobile. Kad je veina stanovnitva ivjela na selu,
malo je tko morao kupovati hranu. Itd. Usporedimo li
dananji neoliberalni kapitalizam s razdobljem od prije
200 ili 300 godina, uit emo ogromne razlike: nekad
dosta stvari ili pojava nije imalo cijenu, a danas sve ima
svoju cijenu i nita nije besplatno, od arapa i koulja,
preko ve maina i vonje tramvajem, do seksa, droge i
diploma. Tko se eli kolovati da bi sutra mogao raditi na
nekom boljem radnom mjestu, taj mora skupo platiti svo-
je obrazovanje, a kad ga zavri, onda mora nekoga pla-
titi ili podmititi da bi dobio taj posao za koji se kolovao.
Studenti koji demonstriraju protiv neoliberalne reforme
obrazovanja, poruuju da znanje nije roba, ali to u su-
tini nije tako, jer je u kapitalizmu sve roba, pa tako i zna-
nje. Tko je zavrio povijest umjetnosti, on je nekonku-
rentna roba male trine vrijednosti u odnosu na inenje-
ra elektrotehnike. Kae se i da ivot nema cijenu, ali ni to
nije tono. U kapitalizmu ivot ima svoju tono odree-
nu cijenu, koja je vrlo mjerljiva. Na primjer, tono se
moe izraunati koliko iznosi sindikalna koarica i koliko
je potrebno za minimalni ivot. Ta dobivena cijena je ci-
jena ivota. Sve ispod te cijene ugroava ljudski ivot. To
govori da ivot ima svoju cijenu i da je ona nerijetko zas-
traujue mala. I zdravlje ima svoju cijenu. Tko ne eli
umrijeti na operacijskom stolu pod kirurkim noem, taj
mora platiti skupu kliniku u kojoj e ga operirati.
Paradoks novca kao takvog oituje se u jednoj vrlo
znaajnoj stvari. Naime, rekli smo da je novac kao plate-
no sredstvo opi ekvivalent vrijednost. Nae e otro oko
primijetiti odreenu vezu izmeu opeg ekvivalenta i op-
eg dobra - vezu koja se sastoji u oposti ta dva pojma:
ekvivalenta i dobra. Da se podsjetimo: mi smo jo u pr-
vom dijelu upozorili na suprotnost koja postoji u kapita-
lizmu izmeu drutvene proizvodnje i privatnog prisvaja-
nja. Ta se suprotnost sada, na jednoj drugoj razini, oitu-
je i u novcu kao takvom. Ekvivalent dolazi od latinske ri-
jei aequua, kao i ekvilibrij, to u prijevodu znai - isto-
mjernost, istovrijednost, te u konanici - jednakost. Sto-
ga bi novac kao opi ekvivalent trebao biti ope dobro,
u tom smislu da se viak vrijednosti (profit) podjednako
redistribuira na sve one koji su ga stvarali, da ga ne pris-
vaja sebi privatni vlasnik-pojedinac, ve drutvena zajed-
nica, jer je on rezultat drutvene proizvodnje, kao to je
i sam novac izraz radne vrijednosti ili rada sadranog u
odreenoj robi. U novcu bi svi trebali biti relativno jedna-
ki, kao to su i razliite robe izjednaene u novcu. Kad bi
s jednom novanicom od 100 N mogli kupiti samo jedne
traperice, onda bi novac bio pojedinani, a ne opi ekvi-
valent. No, osim tih traperica (pojedinanog proizvoda)
postoji jo na stotine i hiljade proizvoda ljudskog rada ko-
ji vrijede 100 N. U tom smislu novac objedinjava u sebi
razliite proizvode. No dok on s jedne strane objedinjava
razliite proizvode, on s druge strane razjedinjuje ljude.
Novac proizvodi sve vee razlike meu ljudima, kao to
sve vee potrebe proizvode sve vie novaca. Tako je po-
treba za sve vie novaca dovela do inverzije sredstva i cil-
ja: novac koji je u poetku bio sredstvo, s vremenom se
pretvorio u cilj sam po sebi, te je time poprimio mistino,
nadnaravno, upravo fetiistiko znaenje. S druge stra-
ne, rad koji bi trebao biti cilj sam po sebi, pretvorio se u
sredstvo za stjecanje sve vie novaca, te time u izvor otu-
enja. Ali, ne samo to. Da bi se moglo sve vie imati, mo-
ra se sve vie raditi, jer je rad za veinu jo uvijek jedini
izvor prihoda. Tako se danas, i pored nesluenog tehno-
lokog razvoja, radi vie nego to se radilo prije 100 ili vi-
e godina. A zato se radi vie? Zato to danas treba vi-
e toga nego to je trebalo prije. Na poetku industrijske
revolucije radio je mali broj ljudi. Uglavnom mukarci ko-
ji su sa svojom plaom mogli uzdravati cijelu obitelj. Pos-
lije e se zaposliti i ene, jer se od jedne plae vie nee
moi ivjeti, dok se od prosjenih mirovina ve odavno
ne moe pristojno ivjeti, pa se ide na produenje dobne
granice za odlazak u mirovinu. Da bi se moglo pokriti tro-
kove koji su sve vei, i koji su esto umjetno stvoreni,
potrebno je sve vie raditi: redovno ili na crno, honorar-
no i prekovremeno. Ponekad radnika nitko i ne prisiljava
da radi prekovremeno ili dodatno, ali on sam trai vie
posla, kako bi mogao to vie zaraditi. U svim je zemlja-
ma radno vrijeme zakonski ogranieno na 8 sati, ali je
uvedena i fleksibilizacija radnog vremena, koja otvora
mogunost poveanja eksploatacije, te intenzivnosti ra-
da radi poveanja produktivnosti. Tako se Homo faber u
suvremenom neoliberalnom drutvu pretvorio u Sizifa,
koji ni da hoe ne moe toliko puno raditi, koliko puno
moe potroiti. ovjek, kojeg je stvorio rad, sada vie ne
zna kako da izae iz labirinta u kojem se naao, pa frus-
triran i nezadovoljan utjehu trai u antidepresivima i vi-
sokokalorinoj hrani, nakon koje e na dijete, koje su
opet frustrirajue na svoj nain.
U neoliberalizmu nema to nema svoju cijenu. U neoli-
beralizmu sve ima svoju cijenu, pa tako i prirodna dobra.
Po prvi put otkad je novca i prirodna su dobra postala
predmet kupoprodaje ili koncesije. Neoliberalizam ne
prihvaa injenicu da neke stvari nisu na prodaju. On je
ne prihvaa, jer mu nita nije sveto, osim Zlatnog teleta
kojem se klanjaju njegovi sljedbenici. Time dolazimo do
apsurda koji proizlazi iz otuenosti opeg ekvivalenta od
opeg dobra, do apsurda da prirodna dobra koja bi tre-
bala biti opa dobra, postaju privatna dobra. ume, mo-
ra, otoci, rijeke, rudna bogatstva, i dr., prirodna su bo-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 77
78
gatstva, bogom dana, koja postaju predmet privatizaci-
je. Poelo je s naftom na kojoj su mnoge multinacional-
ne kompanije zgrnule velike profite, nastavilo se s flaira-
njem prirodne voda koja se danas prodaje po trgovina-
ma kao vino ili pivo, a kako je krenulo, moda emo us-
koro plaati porez i na isti zrak koji udiemo.
ivot na kredit
Novac se javlja u razliitim oblicima, kao papirnati ili ko-
vani novac, kao bankovni novac, kao nacionalno blago
(monetarna rezerva), kao vrijednosni papir, i dr. Meu-
tim, u razvijenoj fazi kapitalizma, u neoliberalizmu, poseb-
nu ulogu u ljudskim ivotima igra bankovni novac, odnos-
no novac u vidu kredita. Danas je ivot naprosto nezamis-
liv bez kredita. ivot na kredit nije samo prazna sintag-
ma, ve puka realnost. No, nije to tako uvijek bilo. U ra-
nijim stoljeima kapitalizma, da ne govorimo o prijanjim
razdobljima, kredit nije bio masovno rasprostranjen oblik
financiranja. Malo ga je tko uzimo, kad je malo kome tre-
bao. Da ponovimo: kad nije bilo toliko ljudskih potreba,
jer nije bilo ni puno proizvoda ljudskog rada, nije bilo ni
potreba za novcem. Porastom ljudskih potreba, porast e
i potreba za novcem. A do novca se moe doi na dva na-
ina (pod pretpostavkom da pljaku, kao nelegalni nain,
u ovom sluaju eliminiramo): ili zaradom ili posudbom.
Kako je zaradom, odnosno radom, teko doi do onoliko
novca koliko je potrebno da bi zadovoljio svoje potrebe,
ovjek se odluuje za posudbu. U poetku, davno prije,
kredit su uzimali uglavnom sami kapitalisti, kako bi proi-
rili svoju poslovnu aktivnost, budui da ire mase stanov-
nitva nisu ni bile u prilici da ga uzmu, jer ga ne bi imale
od ega vraati, a nije im, kako smo ve rekli, ni trebao.
Pojavom masovne proizvodnje doi e i do porasta ma-
sovne potronje, koja namee posebni oblik kupovine -
kupovinu na kredit i preko bankovnih kartica. E sad, u e-
mu je problem kredita kao takvog? Problem je u tome to
on pretpostavlja veu ili manju zaduenost. Kredit vodi ili
moe odvesti u duniko ropstvo. No stvari nisu tako jed-
nostavne. Kredit ima svoje dvije strane medalje: on je s
jedne strane izvor legalizirane pljake, ili ljepe reeno, ve-
like zarade, a s druge strane, motor drutvenog razvoja.
Naime, to je uope kredi i koja je njegova bit? Kredit je
odreeni novani iznos koji se sastoji od glavnice i kamat-
ne stope. Bit je u tome to se ta razlika izmeu glavnice i
kamatne stope vraa nakon odreenog vremenskog roka
kao ista zarada koju sebi u dep stavlja bankovni vjerov-
nik, zarada koja ne dolazi s naslova rada, ve s naslova
posudbe i pekulacije. To je istina, ali opet, kada ne bi bi-
lo mogunosti kreditiranja, veina stanovnitva ne bi mo-
gla kupiti veinu drutvenih dobara. Doista, malo bi tko
mogao kupiti u gotovini automobil, kuu ili stan, ali je za-
to tu kredit da se preko njega doe u posjed i automobi-
la i kue i stana. Problem je, meutim, u tome to se ti
krediti otplauju po deset, dvadeset ili trideset godina, ta-
koreku - cijeli ivot, i to se nerijetko na kraju ispostavlja,
da se za iznos kamatne stope koja moe rasti s inflacijom,
nakon otplate kredita moglo kupiti jo jedan automobil,
jo jedan stan i jo jednu kuu. No da se to moglo, onda
se ne bi uzimalo kredit, a ovako e taj automobil, tu ku-
u i taj stan dobiti dabe vjerovnici, koji e ih ionako do-
biti ako se preskoi s plaanjem samo jedne rate kredita.
Dakle, stvar je u tome da i banke i graani ovise jedni
o drugima: banke jer se bogate na raun graana, a gra-
ani jer im banke omoguavaju zadovoljavanje njihovih
potroakih potreba. Tako izmeu banaka i graana pos-
toji svojevrsni drutveni ugovor, kao i izmeu graana i
drave. Izmeu graana i drave, taj ugovor glasi: radi
zatite nae sigurnosti mi vam omoguujemo monopol si-
le, a izmeu graana i banaka: radi zadovoljavanja naih
potreba, mi vam dozvoljavamo da se do odreene mjere
bogatite na na raun. Problem je kad banke postanu
pohlepne, ali je jednako tako problem i kad graani pos-
tanu pohlepni. Sadanja ekonomska kriza velikim je dije-
lom rezultat pohlepe i jednih i drugih: graani su htjeli sve
vie imati, pa su sve vie zaduivali, dok su banke htjele
tu situaciju iskoristiti i dobro zaraditi. A kad se balon na-
puhao, puknuo je kao mjehur od sapunice. No nije samo
problem u pohlepi kao takvoj, ve i u vlasnikoj strukturi
banaka. Ako su banke privatne, onda e biti i pohlepnije,
a ako su dravne, da ne kaemo drutvene, bit e i soci-
jalnije, te donekle humanije, mada je patetino govoriti o
bankarskom humanizmu. U suvremenom neoliberalnom
kapitalizmu dogaa se, kao to smo vidjeli nedavno, da
drava s novcem poreznih obveznika (graana) sanira gu-
bitke privatnih banaka, koje su do juer gulee kou tih is-
tih graana zaraivale ekstra profite, a to je nonsen non
plus ultra. Iz tog se primjera vidi da je neoliberalna dra-
va u slubi kapitala, a ne u slubi graana, jer da je u slu-
bi graana, onda bi pustila te banke da propadnu ili bi ih
nacionalizirala. No, kako ih ona ne eli nacionalizirati, jer
bi to vodilo u socijalizam, onda ih ona ustvari mora sani-
rati, jer bi njihova propast - a to je jo jedan nonsens -
lananom reakcijom mogla odvesti u propast i masu sta-
novnitva. A zato bi njihova propast mogla odvesti u pro-
past i masu stanovnitva? Pa zato to stanovnitvo ma-
sovno uzima kredite, to veina ivi na kredit, i to se iz
kreditnog zaduivanja generira potronja, koja onda stva-
ra i proizvodnju. Naime, stvari su se utoliko promijenile,
to se kredit ne uzima vie kao davno prije samo ili uglav-
nom radi proirenja reprodukcije, ve se on sada uzima i
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 78
79
za odravanje jednostavne reprodukcije vlastite egzisten-
cije, tj. za odravanje golog ivota. Sve vie ljudi uzima
tzv. potroake kredite - kredite koji ne slue za nita
drugo, nego za spajanje kraja s krajem. ak se uzimaju
krediti kako bi se pokrpao minus na tekuem raunu. Tko
se eli kolovati, a nema bogate roditelje, taj e uzet stu-
dentski kredit, i jo ga nee ni otplatiti, a ve e doi na
red stambeni kredit. Tko eli platiti svoju svadbu, a nema
uteevine, nema mu druge nego da se zadui kod ban-
ke ili kreditne tedionice. Tko eli na more, a nema si to
s ime platiti, takoer mu nita druge ne preostaje, nego
da podigne kredit, a jo k tome ako eli na skijanje, tre-
bat e mu jo jedan kredit. I td, i td.
ista sloboda i slobodna konkurencija
Stvari su otile toliko daleko da se bez kredita ne mo-
gu vie platiti ni reije, kao to se uostalom bez novaca
u depu ne moe otii ni u javni WC. A kako kredit, kao
to smo rekli, pretpostavlja zaduenje, to e rei da se
bez zaduenje ne moe kvalitetno ivjeti, ili se ne moe
uope ivjeti. Postavlja se, meutim, pitanje, kako se mo-
glo dogoditi da jedni ljudi dou do toliko novaca da bi ga
mogli drugima posuivati? Odgovor, naravno, treba
traiti u prvim godinama kapitalizma. Odgovor glasi: ta-
ko to je potranja za novim robama koje su se proizvo-
dile u gradovima dovela do velike potranje za novcem,
jer se u novim, robno-novanim ili trinim odnosima, ro-
ba vie nije mogla nabaviti bez novca. A kako veina sta-
novnitva nije imala kod sebe novca, do njega je mogla
doi samo posudbom od onih koji su ga imali. A tko je u
to vrijeme imao novaca? Zna se, oni koji su proizvod-
njom te robe za kojom je postojala velika potranja, us-
pjeli neoekivano zgrnuti velike koliine novca: obrtnici i
zanatlije, i oni koji e biti posrednici u njihovoj prodaji:
prekupci i trgovci. Dakle, mlada graanska klasa od koje
e ak i plemstvo posuivati novac. Iz te e se klase iz-
dvojiti lihvari ili zelenai, oni koji e posudbom svog nov-
ca s velikim kamatama akumulirati dodatni kapital, dok
e se iz lihvarenja s vremenom roditi budue, moderne i
uspjene - banke! Povijest ponekad doista zvui kao vic:
ono to je danas uglavnom nelegalno i prljavo, to je u zo-
ru kapitalizma bio poetak bankovnog poslovanja. No,
lihvarenje je, pored toga, imalo jo jednu dalekosenu
posljedicu: ono je od mase dunika koji nisu mogli vrati-
ti dug stvorilo masu proletarijata. Dakle, oni koji bi pali u
duniko ropstvo, da bi se iskupili, morali su besplatno
raditi kod svog vjerovnika - kapitaliste, da bi tek nakon
to bi vratili dug, postali plaena radna snaga. Danas je
neto drugaije: oni koji ne ele ostati bez posla, jer ima-
ju kredite, prinueni su prihvati razliite ucjene svog pos-
lodavca, ukljuujui i zavjet utnje. Tako financijski i in-
dustrijski kapital, svaki sa svoje strane, dre radnike u a-
ci, otupljujui im revolucionarnu otricu. Ali, da se vrati-
mo na stvaranje proletarijata. Proletarijat je, da ne bi bi-
lo zabune, samo jednim dijelom regrutiran iz dunikog
ropstva, dok je vei dio regrutiran od bivih kmetova, se-
ljaka bezemljaa i dr. Od seljaka zanatlija regrutiran je
pak i jedan dio kapitalista, kojima je prelazak na nova-
nu rentu omoguio stjecanje kapitala. Tako je prvobitna
slobodna konkurencija dovela do velike socijalne diferen-
cijacije: oni koji su u njoj podlegli, postali bi najamni rad-
nici, a oni koji su se u njoj obogatili, postali bi vlasnici
sredstava za proizvodnju. Slobodna konkurencija nije ni-
ta drugo do borba sviju protiv svih (bellum omnium con-
tra omnes), iz koje jedni izlazi neslobodni, a drugi kao
vlasnici tue slobode. I to je njezin glavni paradoks: ona
jedne pretvara u gospodare, a druge u sluge; paradoks
je u tome to ona ne omoguuje i ne ostvaruje ope ljud-
sku emancipaciju, ve samo emancipaciju bogatih i mo-
nih. Istina, kapitalizam je oslobodio kmetove, kao to je
feudalizam ukinuo ropstvo; proleteri su u kapitalizmu slo-
bodni, kako se Marx ciniki izrazio, u dvostrukom smislu:
oni su slobodni (jer su lieni) od sredstava za proizvod-
nju, te su zbog toga slobodni u prodaji svoje radne sna-
ge. Meutim, kod slobodne konkurencije valja uoiti jo
jednu vanu stvar: ona prije svega odgovara snanima i
monima, te ekonomski neovisnima. Oni koji su slabi, ti
trae zatitu, a oni koji su jaki i razvijeni, ti zagovaraju
slobodu. To se pravilo moe primijeniti i na pojedinca i na
dravu: dijete koje je slabo razvijeno, kad ga napadnu ja-
i, bjeat e u zagrljaj roditelja, i poslije kad naraste, ne-
e otii od kue sve dok se ne zaposli, jer je stjecanje eko-
nomske nezavisnosti pretpostavka slobode; drava koja
je slabo razvijena, zagovarat e protekcionizam, a kad se
razvije prei e na slobodnu konkurenciju. Sve danas vi-
soko razvijene kapitalistike zemlje (o emu emo detalj-
nije govoriti kasnije) u prolosti su bile protekcionistike.
Ipak, slobodna konkurencija se ne moe poistovjetiti sa
samom Slobodom kao takvom, jer se kod iste slobode
dogaa upravo suprotno, da oni koji su slabi, nemoni i
potlaeni, trae slobodu. Dakle, u tom smislu, slobodu
ne trae samo razvijeni i bogati, ve i nerazvijeni i siro-
mani. Stoga slobodnu konkurenciju treba razlikovati od
iste slobode. Slobodna konkurencija dolazi s naslova ne-
jednakosti koju uzrokuju fizike i intelektualne razlike,
razliite sklonosti i predispozicije, okolnosti, srea i sl,
dok ista sloboda dolazi s naslova prirodnog prava, koje
kae da se svi ljudi raaju slobodnima, prava koje ovje-
ka promatra kao rodno ili generiko bie (svi smo jedna-
ki jer smo svi pripadnici istog roda homo sapiensa). Do-
due, na prirodno se pravo pozivaju i liberali, samo to se
kod njih to pravo pojavljuje kao pravo na privatno vlas-
nitvo. Granice moje slobode poetak su slobode dru-
gog, klasino je tumaenje liberalne slobode. Slijedom
toga, moja je kuica moja slobodica, moje je privatno
vlasnitvo moje neotuivo pravo. U naelu to je tako, ali
ako ja u toj kui proizvodim nesnosnu buku, onda ja ti-
me ugroavam mir svojeg susjeda. Ili, ako ja u tu kuu
primim podstanara koji ne smije ui u moju kuhinju i
dnevni boravak, onda se on nee osjeati slobodno, iako
u ja na njemu zaraivati rentu. Granica izmeu moje i
slobode drugog je tanka i ponekad nevidljiva. Ja mogu
biti vlasnik nekog poduzea, ali ako ja svoje radnike dr-
im zatvorene u tom poduzeu 12 ili vie sati u nemogu-
im uvjetima, onda ja ugroavam njihovu slobodu, dok
svoju ujedno poveavam poveanjem profita kojeg mi
stvaraju upravo oni koje ja ugroavam.
Prva kapitalistika slobodna konkurencija bila je primje-
na naela tko jai, taj kvai: tko je prvi, njegova je dje-
vojka, u ovom sluaju - kapital. U tom smislu, da bude-
mo malo sarkastini, sloboda doista nije imala cijenu, jer
se nisu birala sredstva, kako bi se ostvario cilj slobodne
konkurencije: akumulacija kapitala, to e dobiti svoju
punu afirmaciju u makijavelizmu kao politikoj nadgrad-
nji: cilj ne bira sredstvo! Prvobitna akumulacija kapitala
svugdje je izvrena vrlo primitivno, okrutno i neljudski.
Otkrie zlatnih i srebrenih zemalja u Americi, istrebljiva-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 79
80
nje, porobljavanje i zakopavanje uroenika u rudnike,
poetak osvajanja i pljakanja Istone Indije, pretvaranje
Afrike u zabran za trgovaki lov na crnokoce, to je, ka-
ko kae Marx, navijestilo zoru kapitalistike proizvodnje.
U Engleskoj se pak dogodilo da su ovce pojele ljude,
jer je velika potranja za ovjom vunom dovela do nasil-
nog prelaska s ratarstva na stoarstvo. U interesu tkala-
ke industrije, spaljena su mnoga sela, a seljaci protjerani
sa zemlja koja je potom pretvorena u velike panjake za
ovce. Ostavi bez igdje iega, seljaci su morali trbuhom
za kruhom u grad, gdje e se neki zaposliti, dok e dru-
gi postati prosjaci i skitnice. U strahu od sirotinje, Engles-
ka je tada donijela i razne zakone protiv skitnje, poznate
pod nazivom - krvavo zakonodavstvo (jer tko sije bije-
du, anje gnjev). Prvobitna akumulacija kapitala doista
je bila krvava, jer je prvi kapital stvoren na krvi radnika i
seljaka. Povijest kapitalizma ispisana je krvavim slovima; i
zlatnim i krvavim: zlatnim, jer su traei zlato, kapitalisti
iz radnika cijedili krv, a krvavima, jer su radnici svojom
krvlju platili zlato. Kako bi to milozvuno rekao pjesnik
Endre Ady u pjesmi Krv i zlato: Jednako mi je, mojim
uima/, kad strast dae, il jad jei/,kane krv, il zlato zve-
i. /Znam, tvrdim: to je Sve. Ostalo/beskorisno je, nepriz-
nato./ Krv i zlato, krv i zlato./ Sve umire i prolazno je
sve,/pjesma i ast, sve biva strv,/ al ivi zlato, ivi
krv./Narodi mru i opet uskrsnu./Svet je tek hrabri, kom
je dato/ priznati ko ja: krv i zlato.
Prvobitna akumulacija kapitala ustvari nije nita drugo
nego pljaka. Pljakom su i Krleini Glembajevi doli do
svog prvog kapitala; na taj nain to je prvi Glembay, sta-
ri Franc Ferdinand orobio i zaklao jednog zlatara u vara-
dinskoj umi. Stojei ispod njegovog portreta na kojem
je on prikazan sa svijenjakom u ruci, Leone kae okup-
ljenima u salonu, da on za njega ne dri u ruci svijenjak,
ve krvavi no; kako za koga: za vas on dri svijenjak, a
za mene krvavi no. A oteto je prokleto. Stoga su svi Gle-
mabajevi prokleti: ubojice i varalice (Mrder und Falsch-
spieler). Prokletstvo e ih na kraju odvesti i u propast.
Tonije, u bankrot, jer su Glembajevi bankari, a sjetimo
se to smo rekli, kako je i na koji nain nastao prvi ban-
karski kapital. Poruka je jasna: kapitalizam, bilo na indivi-
dualnoj, bilo na sistemskoj razini,
prije ili kasnije mora propasti.
Glembajevi su, naravno, izmiljena
pria, ali je takvih pria bilo itekako
u stvarnosti. Primjere kako se krv
pretvarala u zlato nalazimo i u na-
oj nedavnoj prolosti iz Drugog
svjetskog rata, kad su Pavelieve
ustae od nakita i zlatnih zubi topi-
li zlato, koje e na kraju rata u po-
lugama prebacivati preko pacov-
skih kanala u emigraciju. To je
drastini primjer akumulacije kapi-
tala, dok je neto meki oblik bila
privatizacijska pljaka za vrijeme
Tumana iz devedesetih.
Apsolutna monarhija
Prvobitna akumulacija kapitala
odvija se u Evropi paralelno s rene-
sansom u knjievnosti i umjetnosti.
Doista, da nije tragino bilo bi smi-
jeno: novu renesansu svijeta, njegov procvat i preporod,
najavit e oganj i ma. Oito je da svaka pojava ima svo-
je dvije strane medalje, onu zlatnu i onu krvavu: s jedne
strane osmijeh Mona Lise, a s druge Danteov Pakao. Jo
kad znamo da je nakon renesanse doao humanizam,
onda je to ve stvarno previe za dobar ukus. Prvobitna
akumulacija kapitala - iliti pljaka - dobiva i svoju krunu u
renesansnom Vladaru Nicoloa Machiavellia, koji je - ni-
ta udno - smatrao da pravo poiva na sili. Mi smo ve
rekli da je prva kapitalistika drava bila apsolutna mo-
narhija, koja je nastala iz saveza monarha sa buroazi-
jom, a upravo je Machiavelli zagovarao apsolutnu vlast
monarha, vjerujui da se jedino u monarhu, ije je mo
nedjeljiva, moe ujediniti njegova razjedinjena domovina
Italija, a to nije bilo daleko od istine, jer e budunost
pokazati da se bez snane, centralizirane vlasti nee mo-
i izvriti nacionalno i teritorijalno ujedinjenje dotad ras-
paranih i ispresijecanih srednjovjekovnih politikih jedini-
ca, naroito Italije koja je u njegovo vrijeme bila samo
geografski pojam.
Machiavellijev Vladar dobit e i svoj nastavak u Le-
vijatanu Thomasa Hobbesa. Levijatan je izvorno na he-
brejskom morska neman, udovite, bie nadnaravne
moi, a kod Hobbesa ono postaje personifikacija apsolut-
ne vlasti suverena. Kakav bi trebao biti taj suveren, naj-
bolje se vidi ve iz naslovnice prvog izdanja Levijatana
iz 1651., na kojoj je vladar prikazan kao div koji izlazi iza
brda: u jednoj mu je ruci ma, a u drugoj baklja, a ispod
njega simboli nekadanjeg poretka - feudalni zamak, crk-
va, biskupska mitra, top i dr. Jedna slika govori vie od
sto rijei: vladar bi, dakle, trebao objediniti u sebi i pod
sobom sve razjedinjene drutvene grupe, odnosno razli-
ite partikularne interese. A da bi se to moglo ostvariti,
svi se lanovi drutva moraju dobrovoljno odrei dijela
svoje moi u korist suverena, koji onda sublimacijom po-
jedinanih moi dobiva apsolutnu mo. Prijenos moi ili
vlasti sa nie na viu instancu obavlja se putem drutve-
nog ugovora, kojeg izmeu sebe sklapaju dvije razliite
strane: vladar i lanovi drutva (pojedinci ili grupe). Dru-
tveni ugovor, meutim, nije nita drugo do kupopro-
dajni ugovor. On je politiki izdanak trine ekonomije.
Kao to kupci i prodavai, dvije su-
protstavljene strane, na tritu skla-
paju ugovor u kojem se preciziraju
njihova prava i obaveze, tako i po-
danici sa suverenom sklapaju drut-
veni ugovor u kojem se odriu jed-
nog dijela svojih prirodnih prava.
Oni se tih prava odriu u korist dr-
ave da bi zatitili sami sebe, jer u pri-
rodnom stanju vlada borba sviju
protiv svih. Ako svi imaju jednaka
prirodna prava, onda svi imaju jed-
naka prava na prirodna dobra, te ti-
me nuno dolazi do sukoba pojedi-
nanih prava oko tih dobara. Jedno
od temeljnih prirodnih prava je pra-
vo na privatno vlasnitvo, no to je
pravo u prirodnom stanju u kojem
vlada pravo jaeg, konstantno ugro-
eno. Da bi zatitili svoje privatno
vlasnitvo, te u konanici svoj ivot,
ljudi se moraju odrei prava jaeg u
korist jake drave, koja jedina moe
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 80
81
imati monopol primjene sile u korist prava. Pojedinci ne
smiju imati apsolutnu mo - apsolutno mo moe i treba
imati jedino i samo Drava. Stoga je apsolutna monarhi-
ja najbolja drava. No, ideja o apsolutnoj monarhiji kao
najboljem politikom sistemu nije se pojavile ba sluajno
u vrijeme nastanka kapitalizma: ona je, kao i drutveni
ugovor, izdanak trine ekonomije, ili, preciznije, slobod-
ne konkurencije. U trinoj ekonomiji vlada otra konku-
rencija jednih protiv drugih, a konkurencija je samo ljepi
izraz za rat sviju protiv svih. Na tritu je ovjek ovjeku
vuk, a tog vuka ne moe ukrotiti janje, ve samo netko
tko je jai od njega, a to je Levijatan: dravna sila. ov-
jek mora imati iznad sebe neku silu koja je jaa od njega,
a to mogu biti ili Bog ili Drava. No to je ve vrijeme bla-
ge sekularizacije ivota. Stoga Hobbes razmilja otprilike
ovako: Bogu boje, a Caru carevo. Bogu ostavimo Crkvu
i nebesa, a Caru prepustimo narod. Sila Boga ne moli, re-
kao bi narod, a to e rei da na ovom svijetu Apsolutna
Sila moe biti jedino Njegovo Velianstvo. Na tritu vla-
daju egoistini interesi, a Drava je tu radi opeg intere-
sa. Na tritu su centrifugalne sile jae od centripetalnih;
svako gleda samog sebe, svi vuku na svoju stranu, a do
bi se to sprijeilo, potrebna je centralizirana vlast. Proces
koji je eminentan kapitalizmu - koncentracija kapitala (u
malo ruku), dovodi do centralizacije vlasti (takoer u ma-
lo ruku).
Bez obzira to se Hobbesove ideje o apsolutnoj mo-
narhiji iz dananje liberalno-demokratske perspektive i-
ne nazadnima i retrogradnima, on je ipak u svojim raz-
miljanjima doao do jednog nevjerojatno tonog uvida -
do uvida da je drava temeljno nastala iz straha ljudi od
stalne nesigurnosti. On tako na jednom mjestu uspore-
uje ovjeka s Prometejem, pa kae: Jer kao to je Pro-
metej, to jest onaj Dalekovidni dio okovan na brdu Kav-
kazu, mjestu s kojeg se prua daleki vidik, gdje mu je
orao po danu izjedao onoliko mu jetre koliko je nou po-
novno narastalo, tako i ovjeku srce po itav dan izjeda
strah od smrti, siromatva ili neke druge nesree. Za-
nimljivo je da on i siromatvo navodi kao jedan od razlo-
ga zbog kojih je nastala drava. On, dakle, ne iskljuuje
ni socijalnu komponentu drave, iako e ona doi do iz-
raaja daleko nakon njegove smrti, tek u nae doba. Ti-
me to je drava nastala iz straha (nota bene, neki filo-
zofi, poput Feuerbacha, misle da je i Bog stvoren iz stra-
ha!), mi time ne negiramo njezinu klasnu dimenziju.
Marx je takoer u pravo kad kae da je drava klasna
tvorevina, da ona nije postojala u prvobitnom besklas-
nom drutvu, ve da je nastala s prvim klasnim drutvom
kao organ vladajue klase. Smatramo da se Hobbes i
Marx nuno ne iskljuuju, ve da se oni nadopunjuju:
drava je nastala zbog jednog i zbog drugog razloga, a
moda i zbog nekog treeg. Dravu je stvorila vladajua
klasa kako bi narod drala u pokornosti (uostalom, dra-
va u naem jeziku i dolazi od korijeni drati), ali ju je stvo-
rila i da bi se zatitila sama od sebe, a bogami i sirotinju
od sirotinje. U prirodnom stanju vlada borba sviju protiv
svih, a ne samo borba bogatih i sirotinje. Na tritu pos-
toji konkurencija i izmeu samih kapitalista, ali i izmeu
samih radnika. Mi moemo biti najvea sirotinja, ali ako
nas netko napadne na ulici, mi emo u pomo zvati po-
liciju, koja je organ te vladajue klase koja nas eksploati-
ra. U tom sluaju policija e nas vjerojatno zatiti, ali nas
u drugom sluaju ona na toj istoj ulici moe i napasti, na
primjer, ako sudjelujemo u demonstracijama protiv vlas-
ti. Taj banalni, upravo puko-kolski primjer, govori nam
da drava ima dvojaku ulogu, i da stvari nikada ne treba
promatrati crno-bijelo. No, nama je vano upamtiti da
drava, ipak pored eksploatatorske, ima i svoju zatitni-
ku ulogu. Time dolazimo do protekcionizma. Protekcija
je, kao to znamo zatita (lat. protegere - pokriti, zaklo-
niti, zatititi); protekcionizam u ekonomiji znai zatiti
slabije od jaih. Protekcionizam odgovara slabijima, a
(neo)liberalizam jaima. Ovi slabiji ele to vie drave, a
ovi jai to vie slobodnog trita. Protekcionizam je, me-
utim, sinonim za dravu, jer ako je njezina uloga zatit-
nika, onda je ona olienje protekcionizma. Oistiti dra-
vu od protekcionizma bilo bi kao oistiti orah od ljuske:
sama ljuska bez oraha nije jo orah, pa tako ni drava
bez svoje socijalne, zatitnike uloge nije jo drava, a to
upravo eli neoliberalizam: oistiti dravu od njezine so-
cijalne biti. No, s druge strane, neoliberalizam ne eli
oistiti dravu od njezine klasne biti: on e, istina, traiti
od drave pomo, ali samo kad mu ona treba, u situaci-
ji kad mu je ugroen kapital, kojeg drava nerijetko i spa-
ava, jer je jo uvijek velikim dijelom njegova produena
ruka, ali drava nije samo tu zbog kapitala, ve zbog svih
nas: ona je od Francuske revolucije naovamo, prije sve-
ga, Republika, res public = javna stvar.
Trite i drava u krunom kretanju kapitalizma
Naelo trine ekonomije glasi otprilike ovako: to vie
trita a to manje drave. No, to se naelo u politikoj
praksi, nakon odreenog vremena, preobraava u svoju
suprotnost, koja glasi: to vie trita, to vie drave. Ka-
ko je to mogue, i zato do toga dolazi, vidjet emo ka-
da usporedimo ono to je Marx nazvao kruno kretanje
kapitala s onim to emo mi nazvati krunim kretanjem
kapitalizma. Naime, Marx je u drugom tomu Kapitala
dao formulu krunog kretanja kapitala koja izgleda
ovako:
Da pojasnimo: N je novac, R roba, Sp sredstva za pro-
izvodnju, Rs radna snaga, a P proizvodnja. Smisao kru-
nog kretanja kapitala je u njegovom neprestanom kreta-
nju. Kao to krug poinje od jedne toke da bi se u tu is-
tu toku vratio, tako i kapital u svom krunom kretanju
prolazi kroz tri razliita oblika - novani, proizvodni i rob-
ni, da bi se ponovno pretvorio u novani oblik. No on se
ipak ne vraa kao toka u krunici u istu-identinu toku;
cilj trine ekonomije nije povratak ili ostanak na pozitiv-
noj nuli, ve ostvarenje vika vrijednosti. Primjera radi,
banka koja nam daje kredit, ne daje nam taj kredit da bi
ga mi nakon odreenog vremena vratili samo u iznosu
glavnice, ve nam ga daje s odreenom kamatnom sto-
pom, kako bi mogla zaraditi. Meutim, bitno je rei i
upamtiti, da banka ne moe odmah zaraditi, ve tek na-
kon odreenog vremena, kao to uostalom, i mi ako te-
dimo u banci ne moemo isti as zaraditi na toj tednji,
ve nakon isteka odreenog oroenog vremena. Jedna-
ko tako, novac ne smije mirovati, jer emo ga brzo po-
troiti; on se stalno mora kretati. Stoga nije pametno te-
(p)ogledi
...
np 13 14/01/2010 18:53 Page 81
82
djeti u jastunicama i arapama, ve u bankama. Dakle,
cilj novanog poslovanja je da ulazni ili investirani novac
izae na druga vrata uvean za odreenu vrijednost. To
moemo usporediti i s ljudskim obrazovanjem: cilj obra-
zovanja je da ovjek po zavretku kole ili fakulteta stek-
ne vee obrazovanje od onog kojeg je imao kad je kre-
nuo u prvi razred osnovne kole. Ali, pogledamo jo ma-
lo ovu Marxovu formulu. Da bi dolo do oplodnje kapita-
la ili stvaranja vika vrijednosti, mora doi do funkcional-
ne promjene u oblasti prometa, odnosno do spajanja
sredstava za rad s radnom snagom. Uzmimo za primjer
tvornicu koja proizvodi namjetaj. Poduzetnik koji ele
pokrenuti proizvodnju namjetaja mora uloiti neki po-
etni kapital u tu proizvodnju (recimo 100 000 N). On
mora kupiti poslovni prostor i strojeve na kojima e se ra-
diti, ali mora zaposliti i radnike koji e raditi na tim stro-
jevima, jer tek tada moe zapoeti proces proizvodnje.
Sam poslovni prostor ili sami strojevi bez radnika su mr-
tvi kapital. Tek njihovim pokretanjem, zapoinje i kruno
kretanje kapitala. Prva prodaja namjeta donosi ve neku
zaradu, ali e poduzetniku trebati dvije ili tri godine da
vrati uloeni novac (onih 100 000 N). Jer, ako ga ne vra-
ti, on e raditi bez raunice, a to je suprotno trinoj lo-
gici. On ne samo da nee imati za plae radnika, ve ne-
e imati ni za samoga sebe. Ali, kako on ele to prije
vratiti uloeni novac i odmah postii zaradu, jer je nestrp-
ljiv i pohlepan, on e pojaati eksploataciju radnika: na
primjer, smanjit e im plae i produit radno vrijeme. Nai-
me, kao to nas je Marx nauio, profitna stopa je obrnu-
to proporcionalna stopi eksploatacije: to je vea eks-
ploatacija, to je vei profit. A kako u kapitalizmu zbog
stalnog porasta organskog sastava kapitala postoji stal-
na tendencija pada profitne stope (o emu smo govorili
u prvom dijelu), dolazi i do stalnog poveanja stope eks-
ploatacije, zbog ega su radnici kivni i nezadovoljni. Oni
sve vie uviaju da se njihov gazda iz dana u dan boga-
ti, dok je njima jednako ili sve gore. U dvije godina koli-
ko oni ve rade kod njega, plaa im nita nije rasla (iako
su cijene na tritu blago rasle), dok je gazda onih uloe-
nih 100 000 vratio i jo zaradio 80 000 N. Tih 80 000 N
zbrojenih s onih 100 000 N daju 180 000 N1, to znai
da je kapitalist ostvario profit. On moe biti sretan i za-
dovoljan, jer je njegov rizik poluio rezultate: tko ne ris-
kira, taj ne profitira. Ali njegovo zadovoljstvo nee dugo
trajati. Dodajmo ovoj naoj ideal-tipskoj predodbi jednu
novu okolnost. Na primjer, da se u njegovom mjestu po-
javi poduzetnik B koji bi takoer proizvodio namjetaj, i
to jo bolji i kvalitetniji od njega, a po istoj ili manjoj cije-
ni. U tom e sluaju opasti prodaja starog namjetaja, jer
je nekonkurentan u odnosu na novi. Ako doe do veli-
kog pada, na e prethodni poduzetnik propasti. Time je
slobodna konkurencija ostvarila svoj cilj: jedan je podu-
zetnik propao, a drugi se uzdigao, dok su potroai do-
bili bolji i jeftiniji namjetaj. Tako se naelo: tko ne riski-
ra, taj ne profitira, promijenilo u naelo: tko je gori, sad
je doli. No da zakljuimo, ono to je za nas vano, a to
je da kruno kretanje kapitala pretpostavlja njegovu
oplodnju. Ako je na poetku krunog procesa bila jedna
vrijednost, onda se ona na kraju procesa (koji je ujedno i
novi poetak) mora vratiti uveana.
E, sad emo to kruno kretanje kapitala podii na viu
razinu, na razinu samog kapitalizma, kako bi pokazali da
liberalno ili neoliberalno naelo laisser faire-laisser pas-
sez, to vie trita bez drave, nakon odreenog vreme-
na, ne dovodio do sve manje drave, ve upravo suprot-
no, da drava iz trinog procesa izlazi jo jaa nego to
je bila. Naime, zdrava logika nam kae, da ako neto
smanjujemo da e toga poslije biti manje, ali u naem
sluaju to nije tako, jer kapitalizam, i pored svoje izvika-
ne trino-ciljne racionalnosti (M. Weber), pokazuje
odreenu neloginost. Mi smo ve prije ukazali na te-
meljnu neloginost, tj. na suprotnost koja postoji unutar
samog kapitalistikog naina proizvodnje izmeu drut-
vene proizvodnje i privatnog prisvajanja, a sada emo
ukazati na suprotnost koja postoji izmeu same trine
logike i politike stvarnosti. Marxovu formulu krunog
kretanja kapitala od maloprije, pretvorit emo u formulu
krunog kretanja kapitalizma, koja izgleda ovako:
X - y = (a+b) = y
2
Dakle, da pojasnimo, to je to: x je trite, a y drava
(trite minus drava); je slobodna konkurencija (uzeli
smo slovo alfa, jer je slobodna konkurencija alfa i omega
trine ekonomije); a je pritisak masa ili proces demokra-
tizacije, b ekonomska kriza, a y
2
drava na kvadrat. Us-
poredimo li ove dvije formule, Marxovu i nau, uoit e-
mo odmah jednu neloginost: kod krunog kretanja ka-
pitala novac se vraa kao novac uvean za svoju novu vri-
jednost, a u krunom kretanju kapitalizma, drava se vra-
a oploena za svoju novu vrijednost bez trita s kojim
je poeo proces. Sasvim pojednostavljeno: naelo trine
ekonomije je, kao to smo rekli: to vie trita, a to ma-
nje drave. Eliminacijom drave iz trita, stvara se at-
mosfera slobodne konkurencije, koja je sama po sebi ide-
al liberalne paradigme. Meutim, slobodna konkurencija
nakon odreenog vremena (sjetimo se onog vremena iz
krunog kretanja kapitala), dovodi do zaotravanja dru-
tvenih odnosa: bogati postaju sve bogatiji, a siromani
sve siromaniji. S druge strane, deregulacija, odnosno
odsustvo planske kontrole, dovodi do hiperprodukcije, i
svih onih efekata koji uzrokuju ekonomsku krizu. U krizi
propadaju i kapitalisti i radnici, te i jedni i drugi poinju
traiti pomo od drave: kapitalisti kako bi spasili sebe i
kapitalizam od propasti, a radnici kako ne bi umrli na uli-
ci od gladi. Iz nezadovoljstva se raa protest, a iz protes-
ta pritisak za promjene, koji je utoliko vei to je vea de-
mokratska svijest ljudi. Inae, to je dublja ekonomska
kriza, to je, s jedne strane, nezadovoljstvo ljudi vee, dok
su s druge strane, radikalniji zahtjevi za promjenama. Ta-
mo gdje se u krunom kretanju kapitala spajaju sredstva
za rad i radna snaga, tu se sada u krunom kretanju ka-
pitalizma spajaju ekonomska kriza i pritisak masa, to do-
vodi do nove funkcionalne promjene, odnosno do jaa-
nja ovog ili onog oblika dravnog intervencionizma ili
protekcionizma. Prema tome, da zakljuimo: drava koja
se u krizi javlja kao jedini spas, iz krize e izai jaa nego
to je bila prije nje. Pri tome valja rei da drava iz krize
moe izai na dva dijametralno razliita naina: kao au-
tokratska ili totalitarna drava, to nije dobro, jer se time
anestezira drutvo, i kao socijalna drava, ili bolje rei, so-
cijalnija nego to je bila, to je svakako dobro, jer se time
drutvo pribliava socijalizmu. No, kako god drava iza-
la iz krize, ona e iz nje uvijek izai jaa nego to je u nju
ula: ponekad samo kvantitativno jaa, a ponekad i kva-
litativno drugaija. Takvih je primjera puna povijest kapi-
talizma. Neobuzdana slobodna konkurencija je, kao to
smo ve rekli, na samom poetku kapitalizma, dovela do
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 82
83
stvaranja apsolutne monarhije kao prve kapitalistike
draveIz Prvog svjetskog rata (a rat nije nita drugo do
nastavak krize drugim sredstvima), Rusija izlazi s drav-
nim socijalizmom, a nedugo nakon njega, u Italiji pobje-
uje faizam. S Velikom ekonomskom krizom, Njemaka
dobiva Hitlera, a Amerika New Deal. Poslije Drugog svjet-
skog rata, kapitalizam nikada vie nee biti isti: kao alter-
nativa birokratskom socijalizmu, u Zapadnoj Evropi se ra-
a drava blagostanja. No, nikad ne reci nikad! Liberali-
zam koji je bio izbaen kroz prozor kao stvar 19. stolje-
a, vratio se krajem 20. stoljea na mala vrata odjeven u
novo ruhu kao neoliberalizam. Povijest se, kako kae
Marx, ponavlja uvijek dva puta: prvi put kao tragedija, a
drugi put kao farsa. Liberalizam koji je posredno izazvao
dva svjetska rata, ponovio se sada kao farsa. Ali to je jed-
na reakcionarna farsa, jer kad se vraa ono to je preva-
zieno, to je onda povratak u prolost. A ono to je pro-
lo, ne moe biti budunost. To bi bilo isto kao da sada
netko eli vratiti onakav socijalizam kakav je bio u Rusiji
izmeu dva svjetska rata. U svoje vrijeme, Oktobarska re-
volucija je bila progresivni iskorak u razvoju drutva, ali bi
danas njezin povratak u vidu boljevizma bio krajnje re-
akcionaran in. Dakle, sve u svoje vrijeme.
Zato je kapitalizam opstao, a socijalizam propao?
Ipak, moglo bi se postaviti pitanje, kako to da je pro-
pao socijalizam ili komunizam koji je postojao svega ne-
kih sedamdesetak godina, a da se kapitalizam odrao do
dananjih dana, ve vie od 500 godina, to jest, zato se
liberalizam vratio u svojem novom ruhu, kad je naputen
jo u prvoj polovici 20. stoljea? to se tie kapitalizma,
kako i zato se odrao, odgovor je zbog najmanje dva
razloga: prvo, zbog konstantnog proirenja trita po
planeti Zemlji, i drugo, zbog ubrzanog procesa demokra-
tizacije drutva. Naime, mi moramo znati da kapitalizam,
kad se pojavio u jednom centru, nije odmah i u krat-
kom vremenu zahvatio cijeli svijet. I kad je on prevladao
u jednom dijelu svijeta, jo uvijek je vei dio svijeta ivio
izvan pravog kapitalizma. Inae, to nije samo specifikum
kapitalizma, i prethodni feudalizam nije bio svugdje jed-
nako i u istom obliku razvijen, to e biti presudna inje-
nica (koja, po naem miljenju, nije dovoljno istraena) i
za neujednaeni razvoj kapitalizma. Ako baza nije svug-
dje jednaka, onda e i njezina nadgradnja biti nejednaka,
a kapitalizam je kao ta nadgradnja feudalne baze zbog
svojih specifinosti jo poveao prethodne razlike. Mark-
sizam, ini nam se, nije dovoljno posvetio panje injeni-
ci da se feudalizam u Zapadnoj Evropi (Franaka, Sveto
rimsko carstvo idr.) uvelike razlikovao od feudalizma u Bi-
zantskom carstvu (ostacima Istonog rimskog carstva), i
da su te razlike imale utjecaja na budui razvoj kapitaliz-
ma; da je Osmanlijsko carstvo imalo pak svoj specifini
oblik feudalizma, te da je zapadna Evropa ve bila kapi-
talistika, dok je Orijent ivio u zakanjelom feudalizmu;
da su religije sa svoje strane imale dodatni - pozitivan ili
negativan - utjecaj na razvoj kapitalizma, da je duh pro-
testantizam (o emu je svojevremeno pisao Max Weber)
imao znaajnu ulogu u razvoju kapitalizma, iji je opet
razvoj sputavao islam (koji, nota bene, strogo zabranjuje
lihvarenje), da je katolianstvo doprinijelo proirenju tr-
ita (jer katolik znai univerzalan - katolianstvo je prete-
a globalizacije), a da je pravoslavlje zatvorenije, skrom-
nije, poput budizma, na primjer, i da je to sve skupa pro-
izvelo civilizacijske razlike izmeu Istoka i Zapada, koje e
se zadrati do dananjih dana. Istina, novac bui gdje
burgija nee, ali ne smijemo, pored ovoga, zanemariti ni
razlike u mentalitetu, klimi, geografskoj zadatosti, koje
su svakako imale ili mogle imati krupan utjecaj na razlii-
ti razvoj kapitalizma. injenica da je nove kontinente,
Sjevernu i Junu Ameriku otkrila zapadna Evropa, naiz-
gled se ini nevanom, ali e ta injenica imati presudnu
ulogu u razvoju zapadne hemisfere. Mi ne smijemo za-
nemariti ni injenicu da su postojale razlike koje i danas
postoje unutar samog kapitalizma; da se ameriki kapita-
lizam razlikuje od kontinentalnog, evropskog, gotovo
jednako kao to se razlikuju i njihova prava (kontinental-
no i anglosaksonsko); da je Evropa zbog naslijea feuda-
lizma i monarhijskog apsolutizma, te stalnih ratova, raz-
vila vie ili manje jedan dravni, protekcionistiki kapitali-
zam, dok se u Americi, gdje toga nije bilo, gdje su zate-
ena velika teritorijalna prostranstva, i gdje se po dolas-
ku Bijelog ovjeka otvorio slobodni lov na zemlju i ljude;
u Americi, koja je nastala na istrjebljenju domorodakog
stanovnitva, mogao razviti samo jedan predatorski kapi-
talizam, kojeg mi danas umiljato zovemo neoliberalizam.
Osim toga, injenica da je Amerika izbjegla i prvi i drugi
svjetski rat na svome teritoriju, i da je ak od tih ratova i
profitirala, omoguit e joj status Svjetskog policajca, a
Zapadu bri razvoj od Istoka. Dakle, to smo htjeli rei:
to da se kapitalizam neujednaeno razvijao i da je on vr-
lo postepeno, u koncentrinim krugovima, zahvaao sve
vei i vei dio svijeta. Poelo je, kao to smo rekli, iz cen-
tra, iz Engleske, jo u 15. stoljeu, a nastavilo se sve do
dananjih dana. Iz Engleske se kapitalizam u drugom
krugu proirio na Nizozemsku, panjolsku i zapadnu Ev-
ropu; trei krug je zahvatio Ameriku, etvrti istonu Evro-
pu i dio Azije, itd. Rusija kao ogromna zemlja, sve do de-
vedesetih godina prolog stoljea praktiki nije bila kapi-
talistika zemlja; ona je do 1917. bila ustvari jedna polu-
feudalna zemlja carskog samodravlja. Pravilo je da kapi-
talizam stvori bazu za razvoj socijalizma, no u Rusiji se,
kao i u nekim drugim bivim socijalistikim zemljama, do-
godilo da je socijalizam, to je groteskno, stvorio bazu za
sadanji razvoj kapitalizma. Naime, bez industrijalizacije
ne bi bilo ni kapitalizma, a tu je industrijalizaciju (zajed-
no s elektrifikacijom!) u Rusiji proveo socijalizam. Ali, ne
samo da Rusija sve donedavno nije bila kapitalistika
zemlja; to nije bila ni Kina, koja ak ni danas formalno ni-
je kapitalistika zemlja. O Africi da ne govorimo. Ona i
danas ima slabo razvijene proizvodne snage, a poela se
dekolonizirati tek poslije Drugog svjetskog rata. Ogrom-
ne su razlike postojale, a postoje jo i danas u tipu kapi-
talistikog razvoja izmeu Sjeverne i June Amerike, itd.
To to se kapitalizam u 15. stoljeu poeo iriti po svije-
tu samo iz jednog centra, a ne iz vie geografskih
punktova, to e biti jedan od bitnih razloga budueg ne-
ujednaenog razvoja centra i periferije (o emu pie,
na primjer, marksist Andre Gunder Frank). Dakle, jed-
nom rijeju: irenje kapitalizma, i k tome jo neujednae-
no, trajalo je vie od pet stotina godina, a zavrit e se
po svemu sudei tek s neoliberalnom globalizacijom, ia-
ko ni sada on nije svugdje jednako razvijen, ve naprotiv:
razlike izmeu centra i periferije su sve vee, jer je
neujednaeni razvoj posljedica i sine qua non kapitalisti-
kog naina proizvodnje. Meutim, u tom postepenom,
neujednaenom, i za na prosjeni ivotni vijek, dugotraj-
nom irenju kapitalizma, lei i odgovor, zato on ve ni-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 83
84
je propao. Naime, kapitalizam nije propao jer se nije pro-
irio svugdje tamo gdje je mogao; on nije mogao propas-
ti tada kada se vjerovalo da e propasti (ak jo za vrije-
me Marxa u 19. stoljeu, pa ni u vrijeme preuranjenih, ia-
ko ne i suvinih, socijalistikih revolucija), sve dok nije bio
zaivio u svojoj punini. Ni kruka ne moe istrunuti prije
nego to sazrije, a kamoli kapitalizam, koji je tvri i od
najtvreg oraha. irenje kapitalizma moemo usporediti
s nadiranjem vode koja rui pred sobom sve kineske i
berlinske zidove: voda e izai na povrinu zemlje, kad je
zemlja vie ne bude mogla upijati, a naoj se planeti
Zemlji oito jo uvijek nije dogodila poplava Kapitala, jer
ga jo uvijek moe upijati, a kad joj se to dogoditi, valjda
e ovjek izraditi jednu novu Noinu arku u koju e se on-
da ukrcati cijeli svijet, ako ga u meuvremenu ne popla-
vi zbog globalnog zatopljenja Sjeverni pol (sic!). Da je ka-
pitalizam kojim udom opstao samo u Evropi, on bi se
ve odavno preobrazio u socijalizam, ili da nije propao
socijalizam u Istonom bloku, kapitalizam se ne bi toliko
ohrabrio i preobrazio u neoliberalizam. Proirenje kapita-
lizma produilo je njegovu agoniju; jednako kao to bo-
lesnom ovjeku infuzija daje novu energiju. Tendencijski
pad profitne stope zaustavilo je pronalaenje novih tri-
ta i jeftine radne snage, preseljenje kapitala, tj. kapitalne
investicije, imperijalistiki i lokalni ratovi, militarizacija u
slubi kapitala, kolonijalizacija i neokolonijalizam i td. No,
s druge strane, propast kapitalizma odloila je i njegova
demokratizacija, odnosno demokratizacija drutva. Da se
kapitalizam nije na vrijeme demokratizirao, a time i hu-
manizirao, on bi ve odavno pod pritiskom odozdo, pro-
pao. U tome se krije i tajna propasti tzv. komunizma. Ko-
munizam je propao jer se nije na vrijeme demokratizirao,
a to je krajnje vrijeme bilo negdje ezdesetih: on je tre-
bao postati socijalizam s ljudskim likom, no to nije pos-
tao, ve je taj ljudski lik poeo poprimati njegov ljuti pro-
tivnik - kapitalizam.
Ope pravo glasa omoguilo je lijevim partijama da
dou na vlast, i da s pozicija vlasti izvre odreene soci-
jalne reforme. Drava, koja je neko bila organ vladajue
klase, postala je s vremenom arbitar izmeu rada i kapi-
tala. Pod pritiskom masa i u strahu od komunizma, ona
je prihvatila niz socijalnih mjera, od kojih e neke postati
standard ispod kojeg se vie nee moi. U procesu demo-
kratizacije ojaali su i sindikati i civilno drutvo. Poelo se
govoriti i o ljudskim pravima, ne samo politikim i socijal-
nim, ve i o manjinskim, rodnim, seksualnim i dr. Shvati-
lo se da ovjek nije samo klasno odreen (kao to je tvr-
dio vulgarni marksizam), ve da je on slojevito, multidi-
menzionalno bie. Sa slabljenjem klasne svijesti, jaala je
ekoloka svijest: na politiku scenu stupile su stranke ze-
lenih, javlja se Greenpeace, razne mirovne organizacije
isl. Pluralizam, multikulturalnost, tolerancija, otvoreno
drutvo, i ostale parole, postale su vrijednosti novog ka-
pitalizma, koji se vie i ni ne zove kapitalizam, ve samo
Demokracija s veliko D. Ni kapitalisti vie nisu kapitalisti,
ve poslodavci, poduzetnici, menaderi, ili samo biznis-
meni. Proleteri pak vie nisu proleteri, ve zaposlenici, ili
kao kod nas, djelatnici, od kojih se izdvajaju slubenici,
koji bi valjda trebali biti neto vie od obinih fizikih rad-
nika. Socijalna stratifikacija postala je vanija od klasne
diferencijacije. Afektivni rad je potisnuo manufakturni
rad, itd.
Otvarajui proces demokratizacije, Kapitalizam je ust-
vari otvorio Pandorinu kutiju, iz koje e, prije ili kasnije,
izai Bauk Socijalizma. On je produbljujui demokraciju
iskopao temelje za neko novo, bolje i pravednije drutvo,
za novo drutvo temelje, a sebi jamu u koju e se strova-
liti ba kao kamen temeljac u friki beton, i tako se zabe-
tonirati jednom za svagda. Moda zvui heretiki, ali dru-
tvo nikada nije bilo blie socijalizmu, nego to je danas,
kad se smatra da je socijalizam stvar prolosti. Istina, so-
cijalizam prolosti je doista stvar prolosti, ali to ne znai
i da je kapitalizam sadanjosti stvar budunosti. Jer, ako
je kapitalizam sadanjosti bitno drugaiji od kapitalizma
prolosti, zato onda u budunosti kapitalizam ne bi mo-
gao prerasti u socijalizam (koji se, naravno, ne mora ta-
ko i zvati, kao to se ni kapitalizam vie ne zove kapitali-
zam). Uostalom, kapitalizam i nema nekog izbora u bu-
dunosti: on u budunosti moe prerasti samo u socijali-
zam ili u barbarstvo (socijalizam ili barbarstvo, nema
treeg!). No s obzirom na zakon progresije u razvoju ov-
jeanstva, mi ne elimo vjerovati da bi drutvo moglo do-
ivjeti takvu regresiju. U svakom sluaju, ostanak na sa-
danjem je najmanje izgledno, jer drutvo nije neki stati-
ni organizam. Ono ima svoju dinamiku kao i svaki ivi or-
ganizam. E sad bi se moglo postaviti pitanje, a to je to
uope socijalizam, no ovdje nije ni mjesto ni vrijeme da
otvaramo to pitanje. O tome emo nekom drugom prili-
kom. Ono to mi, meutim, ovdje elimo konstatirati je
to da se kapitalizam od svog postanka do danas stubu-
kom promijenio. On je u svom razvoju proao kroz neko-
liko transformacija; od tkalakog razboja do parnog stro-
ja, i od parnog stroja do automatizacije i nano tehnolo-
gije. Ako se jo parni stroj i tkalaki razboj mogu uspore-
ivati jedno s drugim, onda se sasvim sigurno suvreme-
na kompjuterska tehnologija ne moe usporediti s njima.
To su dva razliita svijeta koja se vie ne poznaju. Ne pos-
toji vie kapitalizam kakvog su poznavali Marx i Engels,
iako je njegova sutina ostala gotovo ne promijenjena. U
svom razvoju, kapitalizam je proao kroz nekoliko revo-
lucionarnih razdoblja, od Francuske i industrijske revolu-
cije, preko seksualne do softverske. ak je i Oktobarska
revolucija, koliko god se to inilo nevjerojatnim, dio kapi-
talistike povijesti, jer je kao socijalistika revolucija izvri-
la pozitivan pritisak na preobrazbu kapitalistikog svijeta.
Doista, teko je usporediti kapitalizam iz 19. stoljea s
dananjim kapitalizmom. Nekad je bilo sasvim normalno
da konjica sabljama isjee radnike koji bi demonstrirali na
ulici, a danas je to ipak nezamislivo. Nekad je bilo uobi-
ajeno da i djeca rade u nevjerojatnim uvjetima, dok je
danas to kanjivo skoro kao pedofilija. Tko bi nekada is-
plaivao radnicima otpremnine ili naknade sa zavoda za
zapoljavanje, a danas je to u razvijenom demokratskom
svijetu dio zakonodavne prakse. ak i SAD, vodea zem-
lja neoliberalnog kapitalizma, danas razmilja o uvoenju
javnog zdravstvenog osiguranja. Htjeli-ne htjeli, mi mora-
mo priznati revolucionarne promjene koje su se dogodi-
le unutar samog kapitalizma. Mi ih moramo i priznati i
pozdraviti, jer se time kapitalizam sve vie pribliava so-
cijalizmu. Od svih evropskih zemalja, socijalizmu su se
najvie pribliile skandinavske zemlje - zemlje gdje su so-
cijaldemokratske i socijalistike stranke na vlasti po 30 i
vie godina. Ponavljamo, moda e zvuati heretiki, ali
kapitalizam nikada nije bio blie socijalizmu, nego to je
to danas u vrijeme neoliberalizma. On je danas u svakom
sluaju blie socijalizmu nego to je to bio u vrijeme tka-
lakog razboja. (A propos zdravstvene reforme u Ameri-
ci, ne optuuju republikanci Obamu bez ikakvog razloga
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 84
85
za uvoenje socijalizma; oni znaju kakve to dalekosene
posljedice moe imati za budui razvoj Amerike!). I ba
zato to kapitalizam nikada nije bio blie socijalizmu, ba
zato se neoliberalizam i doivljava reakcionarnim, jer on
kota historije eli vratiti unazad. On eli privatizirati i jav-
na dobra, a javna dobra nisu bila privatna ni u vrijeme pr-
vobitne akumulacije kapitala. Da on gleda u budunost,
onda se ne bi doivljavao reakcionarnim; reakcionarnim
se doivljava uvijek ono to oznaava povratak na ve
vieno ili prevazieno. Tako je, na primjer, i s nacionaliz-
mom (o emu e biti rijei neto kasnije): u vrijeme gra-
anskih revolucija, nacionalizam je bio progresivna poja-
va; no danas, u vrijeme globalizacije, on je vrlo reakcio-
naran. Ali, da se mi vratimo na onu konstataciju od ma-
loprije, na konstataciju da se drava od organa vladajue
klase pretvorila u arbitra izmeu rada i kapitala. Da je to-
me tako, najbolje nam govore zahtjevi neoliberalizma.
Neoliberalizam, naime, eli da je to manje drave. On bi
da drave i nema. A zato? Zato to uvia da se drava
u sukobu rada i kapitala sve vie stavlja na stranu rada,
da se ona socijalizira. Da nije tako, da je drava ostala sa-
mo produena ruka Kapitala, onda neoliberalizam ne bi
traio njezino odumiranje. To to danas trai neoliberali-
zam, to je nekad davno traio Marx, samo obrnuto: on
je traio da drava odumre upravo kao organ vladaju-
e klase, a ne kao servis drutva. On je govorio da e dr-
ava u socijalizmu odumrijeti, jer e se rastoiti u asocija-
cije slobodnih proizvoaa kao forme direktne demo-
kracije; ona e odumrijeti kad se upravljanje ljudima za-
mijeni s upravljanjem nad strojevima. E sad, ako je dra-
va u proteklih pola stoljea postajala sve socijalnijom, on-
da to znai da je zapoeo proces njezinog odumiranja u
Marxovom smislu. S druge strane, ako smo rekli da dr-
ava iz svake krize i neobuzdane slobodne konkurencije
izlazi jaom nego to je bila, onda ona ne moe odumri-
jeti u neoliberalnom smislu. U svakom sluaju, bila ona
organ ove ili one strane, drava kao sam organ upravlja-
nja ne moe odumrijeti, jer bi to cijelo drutvo odvelo u
anarhiju. Nije Marx sluajno govorio o odumiranju dra-
ve, polemizirajui tako s anarhistikim idejama o ukida-
nju drave. On je znao da je ukidanje drave, prije svega,
nemogue, ali i da bi njezino ukidanje bilo ak i tetno
po ope interese. Vlast kao takva mora postojati, jer je
svako bezvlae gore i od najgore vlasti. U stanju bezvla-
a dolazi do borbe sviju protiv svih, a ta bi borba u da-
nanje vrijeme, u vrijeme robno-novane trgovine, kad je
proizvoda ljudskog rada vie nego ikada, bila pogubna
za ljudski rod. Stoga bezvlae nije prirodno, ve upravo
neprirodno stanje. Mi smo ve rekli da je drava nastala
iz straha od stalne nesigurnosti. Novovjekovnu kapitalis-
tiku dravu stvorila je situacija da danas jesi, a sutra ni-
si, situacija stalne neizvjesnosti. Kao to ovjek da bi se
zatitio od kie, leda, groma ili zime, zida sebi kuu, ta-
ko i drutvo da bi zatitilo svoje lanove od meusobnog
istrjebljenja, stvara sebi dravu. to je bio vei razvoj pro-
izvodnih snaga, to je bio sve sloeniji nain ivota. S dru-
ge strane, to je bilo vee proirenje trita, to su bili ve-
i socijalni antagonizmi. Iz potrebe da se rijei problem
organizacije sve sloenijeg naina ivota, te da se ublae
negativni efekti trine konkurencije, nastala je drava.
Ona je prema miljenju liberala trebala biti samo uvar
javnog reda i mira, noobdija, koji e omoguiti nesme-
tano obavljanje slobodne konkurencije, ali se s vreme-
nom pretvorila i u dnevnog arbitra. Liberali i neoliberali
trae to vie trita, a to manje drave, no oni ne shva-
aju da drave moe biti samo vie ako je sve vie tri-
ta. Dok nije bilo toliko trita, nije moglo biti ni toliko dr-
ave. U antici trite je bilo slabo razvijeno, pa je bilo i ma-
lo drava. Oni koji su imali svoju dravu bili su na viem
stupnju razvoja od onih koji je nisu imali. Tako su stari
Rimljani druge nerimske narode zvali barbarima, jer bar-
bari nisu imali dravu. Germani, Slaveni i ostali, koji e
dovesti do raspada Zapadnog Rimskog carstva, ivjeli su
u tzv. vojnoj demokraciji, kao nomadi, bez dravne orga-
nizacije. U srednjem vijeku postojale su samodostatne,
patuljaste teritorijalne jedinice, koje e se tek s razvojem
trita ujediniti u snanu centraliziranu dravu.
Jedan od kljunih razloga zato sadanja ekonomska
kriza nije imala onako katastrofalne posljedice kao Veli-
ka ekonomska kriza iz 1929., lei upravo u tome to je
drava danas jaa nego to je bila tada, to su mehaniz-
mi kontrole financijskog trita danas bolji i savreniji. U
proteklih pola stoljea, drava je jaala i po vertikalnoj i
po horizontalnoj osnovi; i kao administrativno-birokrat-
ski aparat i kao vlasnik javnih dobara. Na primjer, u Ve-
likoj Britaniji je 1851. bilo samo 254.000 dravnih slu-
benika, od ega ih je 70% radilo u vojsci. Godine 1901.
taj se broj popeo na 958.000, 1938. na 2.239.000,
1950. na 3.214.000 i tako daljeU Velikoj Britaniji, kao
i u mnogim drugim zemljama, oko 40% BDP-a otpada
na javnu potronju. Jo 1946. izdaci za socijalno osigu-
ranje, javnu pomo i pomo nezaposlenima u SAD-u iz-
nosili su 9,5 milijardi dolara ili 5,3% BDP-a, to je ukup-
no vie za 70% od isplaenih dividendi svih amerikih
korporacija u toj godini. Drava je i veliki poslodavac i
veliki poduzetnik: ona pokree javne radove, ona izgra-
uje komunalnu infrastrukturu. U njezinom su potpu-
nom ili pretenom vlasnitvu eljeznice, cestovni i avio
promet, pota, ume, voda, pa ak i nafta. Veina da-
nanjih multinacionalnih naftnih kompanija je u drav-
nom vlasnitvu. Rusija nikada ne bi postigla takvu ener-
getsku suverenost da GAZPROM nije u njezinom vlas-
nitvu. Obrazovanje i znanost su nezamislivi bez drave.
Kultura i umjetnost bi propali bez drave. Preko mone-
tarne politike, ona odreuje glavne financijske tokove.
Preko obavjetajnih slubi, ona uhodi svoje neprijatelje.
Ona je od Hegela naovamo ozbiljenje ideje slobode (ap-
solutnog duha): rezultat borbe potlaenih naroda za sa-
moodreenjem. U proteklih pola stoljea, ne samo da
su porasle ovlasti i funkcije drave, ve se poveao i broj
drava u svijetu. U Ligi naroda je izmeu dva svjetska ra-
ta bilo 60 drava, a u UN-u je danas 192 drave. Ona je
jedan veliki zatvor za kriminalce, sudnica za prekritelje
zakona, ludnica za duevne bolesnike, socijalna ustano-
va za socijalne sluajeve, u djetinjstvu djeji vrti, a u sta-
rosti staraki dom. Ona je i dom za nezbrinutu djecu,
utoite za beskunike, spas za zlostavljane, rame za
plakanje i meta za kamenovanje. Ono to je ponekad
Bog, to je danas i drava: kad smo nezadovoljni psuje-
mo Boga jednako kao i dravu. Ona je i majka i mae-
ha, noobdija i kabadahija. Kad nam pozli, zovemo
Hitnu pomo, koja je jo uvijek javna sluba. Kad izbije
poar, zovemo vatrogasce, koji su jo uvijek dravna
sluba. Studenti u Hrvatskoj ne trae besplatno obrazo-
vanje od Todoria ili Keruma, ve od drave. Od drave
kod nas pomo ak trae i radnici firmi koje su u stra-
nom vlasnitvu, to samo govori o tome da je socijali-
zam ipak ostavio nekog traga u svijesti ljudi.
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 85
86
Menaderska revolucija
No, da se mi vratimo tamo gdje smo govorili o promje-
nama koje su se dogodile unutar samog kapitalizma.
Naime, s razvojem trinih odnosa nije dolo samo do so-
cijalizacije drave, ve i do podrutvljavanja proizvodnje.
Uostalom, mi smo ve ukazali na suprotnost koja posto-
ji u kapitalizmu izmeu drutvene proizvodnje i privatnog
prisvajanja, i sada se neemo ponovno vraati na to, ali
emo u tom kontekstu spomenuti jo jednu vanu pro-
mjenu koja se dogodila u razvoju samog kapitala. Nai-
me, s podrutvljavanjem proizvodnje dolo je do razdva-
janja vlasnitva od upravljanja, odnosno do svojevrsne
depersonalizacije kapitala. To je znaajna promjena koja
e imati dalekosene posljedice za budunost kapitaliz-
ma. Ali, recimo prvo kako je i zato do toga dolo. Jed-
nim smo dijelom ve odgovorili na to pitanje. Do razdva-
janja vlasnitva od upravljanja dolo je zbog podrutvlja-
vanja proizvodnje, do koje je pak dolo zbog specijaliza-
cije proizvodnje ili potrebe da u proizvodnji sve sloenijih
proizvoda rada sudjeluje sve vie ljudi. No nije to jedini
razlog. Podrutvljavanje u eri liberalizacije trinih odno-
sa odvija se paralelno s koncentracijom kapitala, koju
opet prati centralizacija drave. Trite je proizvelo veliki
broj malih proizvoaa, sitnih kapitalista, od kojih veliki
broj nije mogao opstati samostalno u trinoj utakmici.
Trite je, dakako, proizvelo i veliki broj najamnih radni-
ka, proletera, koji se nisu mogli samostalno izboriti za
svoja prava. I do ega onda dolazi? I jedni i drugi znaju
da e biti jai ako su zajedno, i stoga se stvaraju dva fron-
ta: na jednoj strani se individualni kapitalisti, da bi opsta-
li na tritu, ujedinjuju u dionika drutva, dok se na dru-
goj strani radnici, da bi ostvarila svoja prava, organizira-
ju u sindikate. Prva dionika drutva pojavila su se ve u
17. stoljeu, u Nizozemskoj i Engleskoj, ali e se ona po-
sebno razviti tek u 19. stoljeu, s liberalizacijom trinih
odnosa. to karakterizira dionika drutva? Prije svega,
podrutvljenost kapitala, a onda i njegova depersonaliza-
cija. Dioniko drutvo je udruenje kapitala - kapitala ko-
ji se dijeli na vie vlasnikih udjela. U dionikom drutvu
ne postoji samo jedan vlasnik (tzv. sredstava za proizvod-
nju), ve vie vlasnika (5, 10, 100), tzv. dioniara. Dio-
nica je izraz tog vlasnikog udjela, dio kapitala, ili vrijed-
nosni papir koji glasi na odreeni postotak vrijednosti.
Dakle, ne samo da kapital sam po sebi ima drutveni ka-
rakter, jer u njegovom stvaranju sudjeluje radna snaga
(kroz drutvenu podjelu rada), i jer je roba kao takva na-
mijenjena drugome, odnosno drutvu, ve on poprima
drutveni karakter i u svoj vlasnikoj strukturi, a to je ko-
rak do ukidanja suprotnosti izmeu drutvene proizvod-
nje i privatnog prisvajanja, te samim time i kapitalistikog
naina proizvodnje, koji se i zasniva na stjecanju profita
s naslova privatnog vlasnitva. U dionikom drutvu se i
profit podrutvljava, tako to se on sada u vidu dividen-
di dijeli prema postotku vlasnikog udjela na njegove la-
nove. A kakve to moe imati posljedice za budunost ka-
pitalizma, predvidio je ve i Marx: Kapital, koji po sebi
poiva na drutvenom nainu proizvodnje i pretpostavlja
drutvenu koncentraciju sredstava za proizvodnju i rad-
nih snaga, dobiva ovdje direktni oblik drutvenog kapita-
la (kapitala direktno udruenih individua) u suprotnosti
prema privatnom kapitalu, i njegova poduzea istupaju
kao drutvena poduzea u suprotnosti prema privatnim
poduzeima. To je ukidanje kapitala kao privatnog vlas-
nitva u okviru granica samog kapitalistikog naina pro-
izvodnje (podc. F. E.). Dakle, drugim rijeima, dioniar-
stvo kao takvo dovodi do ukidanja privatnog vlasnitva u
granicama samog kapitalizma. To naravno ne znai da
e dioniarstvo ukinuti sam kapitalizam kao takav, ali
moe doprinijeti njegovoj pozitivnoj transformaciji. Uos-
talom, da se ta transformacija ve dogodila, govori nam
i to da se dioniarstvo u 20. stoljeu proirilo s kapitala
na rad, uvoenjem tzv. radnikog dioniarstva, to znai
da vlasnici ili dioniari vie ne moraju biti samo kapitalis-
ti po definiciji, ve da to mogu biti i radnici. U konanici,
radniko dioniarstvo moe dovesti do samoupravljanja.
No, zanimljivo je da se u Jugoslaviji krajem osamdesetih
razmiljalo o obrnutoj transformaciji, o transformaciji iz
samoupravljanja u dioniarstvo, o emu se nije sluajno
razmiljalo, jer se oito vidjelo da postoji neka veza izme-
u samoupravnog drutvenog vlasnitva i dioniarskog
drutva. Naime, drutveno vlasnitvo je vlasnitvo bez ti-
tulara, odnosno, vlasnik je drutvo, dok je u dionikom
drutvu titular svaki dioniar. Mislilo se valjda da je najla-
ke privatizaciju izvriti tako da se samoupravljae pret-
voriti u dioniare. No to se uglavnom nije dogodilo, jer se
u tom sluaju ne bi mogla izvriti pljaka, a cilj privatiza-
cije je bio opljakati, a ne ojaati, drutveno vlasnitvo.
Ipak, da ne bi bilo zabune, i samo dioniarstvo postavlja
granice do kojih se kapitalizam moe transformirati u so-
cijalizam, a da ipak ne postane socijalizam. Jer, da su
stvari tako jednostavne, onda bi se ve dioniarstvo tran-
sformiralo u samoupravni socijalizam, ali stvari nisu tako
jednostavne. U okvirima samog dionikog poslovanja
postoje odreene stvari koje to onemoguuju, a o kojim
mi ovdje ne moemo govoriti. Ono to mi, meutim, ov-
dje elimo rei je to da podrutvljavanje kapitala prati
njegova depersonalizacija u vidu odvajanja vlasnitva od
upravljanja. U tom smislu je i kljuna razlika izmeu (sa-
mo)upravljanja i dionikog kapitalizma (i uope suvreme-
nog kapitalizma). Samoupravljanje podrazumijeva uprav-
ljanje samih aktera drutvene proizvodnje, dok je u kapi-
talizmu to upravljanje (uz donoenje odluka) rezervirano
za ljude koji su toboe samo za to osposobljeni, a rije je
o tzv. menaderima. Samoupravljanje poiva na direkt-
noj demokraciji, a menaderstvo formalno na posrednoj
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 86
87
demokraciji, iako je ono u osnovi negacija same demo-
kracija kao takve, a uz to afirmacija tehnokracije. O e-
mu se radi? Radi se o injenici da je ubrzani razvoj teh-
nologije s uskom specijalizacijom proizvodnje izbacio na
povrinu jedan sloj ljudi koji je na osnovu svojih tehnikih
i administrativnih znanja preuzeo upravljake funkcije u
kompanijama. Naime, specijalizacija je dovela do toga da
se, izmeu svih ostalih profesija, i upravljanje pretvorilo u
profesiju. Primjera radi, netko moe biti dobar inenjer
strojarstva, ali ne mora biti dobar direktor brodogradili-
ta u kojem radi. Stoga radnici ne trebaju upravljati, kad
to ne znaju. to da se s time zamaraju, kad postoje ljudi
koji su za to specijalizirani. To je, meutim, jedna vrlo
opasna ideja koja podriva same temelje demokracije. Jer,
po tome bi se onda moglo postaviti pitanje, to e nam
uope demokratski izbori, stranke, parlament i ostalo,
kad postoje za svaki vladin resor eksperti koji bi mogli
vladati umjesto politiara. Uostalom, menaderstvo je i
dobilo svoj konkretni odraz u politikoj nadgradnji: poli-
tika je postala profesija (naravno, vrlo unosna kao i me-
naderstvo) s kojom se bavi samo odre-
eni sloj ljudi, kvazi elita koja se nerijetko
desetljeima rotira u krug. Ono to su
menaderi u poduzeima, to su politiari
u strankama, koje, by the way, i nisu ni-
ta drugo, do politika poduzea. Otueni
od svoje izborne baze, operirani od bilo
kakve ideologije, besprijekorno odjeveni
u skupa odjela, sa skupim satovima ispod
rukava, moderno podiani s gelom na
kosi, oratori prazne retorike, kalkulanti,
pekulanti, zgodni, elegantni, dananji
mladi politiari sve vie lie na burzovne
meetare, nego na predstavnike naroda.
Nema sumnje da se kapitalizmu dogo-
dila tzv. menaderska revolucija. U svo-
joj uvenoj knjizi Managerial Revolution,
James Burnham, prvo trockist, a potom
radikalni desniar (zanimljiva je ta preo-
brazba ljudi iz jedne u drugu krajnjost!), tvrdio je jo
1941. da e upravljanje u najirem smislu s vlasnika ka-
pitala prei na menadere. On je iao toliko daleko da
je govorio da e menaderi na kraju potisnuti ne samo
kapitaliste, ve i politiare, te da e tako postati nova
klasa, koja e zavladati dravom. Oni e to postati jer
posjeduju znanja koja postaju kapital. Mo nee imati
vie samo oni koji su vlasnici kapitala, ve oni koji zna-
ju, jer znanje je mo, a ne vie vlasnitvo kao takvo. Po-
zicija moi omoguit e menaderima da odluuju o
raspodjeli dohotka. Stoga e oni kao i svaka dosadanja
klasa koja se nala u slinoj poziciji uzimati sve vie za
sebe
Istina, menaderi su postali vrlo moni i oni doista
uzimaju sve vie za sebe, ali Burnham grijei kada kae
da e se oni pretvoriti u novu klasu, koja e potisnuti
dosadanju kapitalistiku klasu. Menaderi nisu postali
nova ili posebna klasa, oni su ostali dio vladajue kapi-
talistike klase. Burnhamove ideje o menaderskoj no-
voj klasi neodoljivo podsjeaju na ilasove ideje o biro-
kratskoj novoj klasi u socijalizmu. Birokratska klasa re-
grutira se iz partijske nomenklature po kriterijima poli-
tiko-moralne podobnosti, a menaderska klasa iz
struke po kriterijima izvrsnosti. Birokratska nova klasa
preuzima vlast od kapitalista u ime naroda, dok me-
naderska nova klasa vlada bez naroda (demokracija
bez naroda, pojam francuskog politologa Mauricea
Duvergea) u ime kapitalista. No, ono to im je zajedni-
ko je to da su i jedna i druga klasa rezultat nedostatka
stvarne demokracije u drutvu. I jedna i druga klasa
ustvari ele likvidirati demokraciju. Stoga ne udi to je
Burnham postao simpatizer faistikih ideja, dok je
ilas zbog svoje kritike socijalistikog birokratizma zavr-
io iza reetaka.
Ipak, bez obzira to se menaderi nisu konstituirali u
novu klasu, ostaje injenica da je u kapitalizmu dolo do
znaajne disperzije moi izmeu vlasnika kapitala i mena-
dera. U posljednja tri desetljea sve se vie gomilaju
dokazi da u modernim krupnim korporacijama mo pre-
lazi s vlasnika na menadera, kae J. K. Galbraith u No-
voj industrijskoj dravi, te nastavlja: Kao to smo ve za-
biljeili, mo dioniara doima se kao neto to sve vie
slabi. Samo mali dio ukupne vrijednosti dionica pojavlju-
je se na skuptini dioniara, tim ceremonijama u kojima
se banalnost takmii s irelevantnou. Sav ostali dio dio-
nica zastupaju, kao njegovi zastupnici, di-
rektori koje je izabrala ili postavila upra-
va. Iako je u normalnim prilikama njihov
udio u vlasnitvu neznatan, oni dre vrs-
to u svojim rukama vlast nad poduze-
em. Istina je to Galbraith duhovito pri-
mjeuje da skuptine dioniara nisu nita
drugo do ceremonije u kojima se banal-
nost takmii s irelevantnou. One su tu
da bi zadovoljile demokratsku formu.
Svako je dioniko drutvo danas jedna ka-
pitalistika drava u malom. U svakom je
dionikom drutvu izvrena trodioba vlas-
ti kao u svakoj kapitalistikoj dravi. Skup-
tina dioniara je kao dravni parlament,
Uprava je izvrna vlast ili vlada, a Nadzor-
ni odbor pravosue. Skuptina koju ine
dioniari sastaje se jedanput godinje i
gotovo da o niemu ne odluuje. O sve-
mu odluuje Uprava koju ine veinski vlasnici i menade-
ri, s tim da menaderi uope ne moraju biti vlasnici, ali
kao opunomoenici predstavljaju vlasnike, najee male
i srednje dioniare.
No tu sada dolazi do izraaja jo jedan apsurd suvre-
menog kapitalistikog drutva, apsurd koji se sastoji u to-
me da zaposlenici neke korporacije ne moraju biti njezi-
ni suvlasnici ili dioniari, kao ni upravljai, a da oni koji ni-
su njezini zaposlenici mogu biti njezini suvlasnici, pa ak
i vlasnici koji odluuju sami ili preko svojih opunomoeni-
ka o njezinoj sudbini, te time i o sudbini njezinih zapos-
lenika. Primjera radi, netko moe imati dionice INA-e ili
HT-a, a da nikada nije preao ni prag tih poduzea, dok
s druge strane, njihovi zaposlenici koji su tamo dnevno
po osam ili vie sati, ne moraju imati nikakvih prava. To
znai da se pojedini kapital, kapital pojedinog poduzea,
nije samo depersonalizirao, ve da se on i deteritorijalizi-
rao, u tom smislu da se rasprio irom zemlje, pa ak i iz-
van granica nacionalnih drava. Postoje poduzea iji
vlasnici ive na razliitim stranama svijeta, koji su doslov-
no neuhvatljivi, ali i poduzea za koje se ni ne zna tko su
im vlasnici, osim to se sasvim pouzdano zna da to nisu
oni koji u njima rade.
(u sljedeem broju o ulozi trita u nastanku nacije,
o merkantilizmu, Keynesu i dr.)
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 87
88
I
storijska neminovnost ista je mistika kao to je uenje
Crkve o predodreenosti, takva ista tlailaka besmis-
lica kao to je i narodno verovanje u sudbinu. Mate-
rijalizam je - bankrotstvo razuma, koji ne moe da
obuhvati svu raznovrsnost ivotnih pojava i na nakazan
nain ih sve svodi na jedan, najprostiji uzrok. Priroda ne
zna za uproavanje i ona mu se protivi; njen je zakon
razvitka od prostog ka sloenom i jo sloenijem. Naa
potreba da uproavamo je naa deja bolest; ona do-
kazuje samo to da je razum zasada jo nemoan, da ne
moe uskladiti sav zbir, sav haos pojava.
1
Te je rijei Maksim Gorki 1923. godine, kad je ivio
u Berlinu, piui o svom ivotu i kolovanju, stavio u
usta A. F. Trojickog, koji je u Rusiji studirao bogoslovi-
ju, da bi kasnije zavrio kao lijenik u Francuskoj, u Or-
leanu. Danas je takvo miljenje uvelike u modi, jer je
malo onih koji poslije potopa uspijevaju uskladiti i
shvatiti sav zbir, sav kaos pojava.
A jedan drugi daroviti ovjek, kemiar po struci, ko-
ji je ljubav prema nauci platio ivotom, Nikolaj Zaharo-
vi Vasiljev, kazao je Gorkom: Uverenja prosvee-
nih ljudi isto su tako konzervativna kao i uobiajeni na-
in miljenja nepismene, sujeverne narodne mase. To
je jeretika misao, ali u njoj se krije alosna istina
2
.
Meutim taj kaos pojava naslutili su mnogi ve da-
leko ranije nego to je uzeo ovoliko maha, ak dale-
ko ranije nego to se sruio Berlinski zid i ranije no to
je miljenje revolucije postalo nemogue, ne samo
zato to je zabranjeno, ve to je izalo iz mode i
naizgled nikog vie ne uzbuuje niti zanima.
Zato je ubijen Pier Paolo Pasolini?
Jedan koji je o tome prvi pisao, zapanjujui talijan-
sku javnost, i kanio tu temu razraditi u romanu Petro-
lio (Nafta) - silom prilika nedovrenom - bio je Pier
Paolo Pasolini. Od romana, koji je dijelom i socioloki
esej, ostalo je u asu kad je umoren u kasnu jesen
1975. napisano 600 stranica (a trebalo ih je biti
2000), a i one, iako se vidi da su neizredigirana i neu-
reene, jasno svjedoe o vizionarskim i profetskim
predvianjima njihovog autora. Za faizam P.P. Pasoli-
ni je kazao: Radilo se o grupi delinkvenata, koja se
dokopala vlasti i zadrala je nasiljem. Ona s narodom
Italije nije imala mnogo veze, iako mu se silom namet-
nula i natjerala ga da slijedi njene politike ambicije,
interese i ciljeve. Faizam je uzrokovao mnoge trage-
dije, ali je postojao lijek protiv njega u borbi, u otpo-
ru, u antifaizmu. I ovaj je na kraju iznio pobjedu. Po-
troakom (kapitalistikom) drutvu nema lijeka, jer
ono onemoguava i ubija bilo koji vid osporavanja,
postavi univerzalni model ponaanja i ivota svih dru-
tvenih klasa. Zato je takvo drutvo najgori faizam.
Nakon toga bio je ubijen. Neki, kao spisateljica Fern-
anda Piovano, tvrde zbog takvih misli i napisa. Drugi
misle zbog filma Sal. Meutim ni to brutalno uboj-
stvo, ni sve ono to je kazao i napisao, nisu mogli ni-
ta uiniti da istina, iako je ona razumljiva, dopre do
masa. Pasolini je jednostavno ustvrdio, kako se na
ovom stupnju razvoja zreli kapitalizam odlikuje ne sa-
mo ogromnom proizvodnjom roba, ve i ljudi. Tako
da: novi nain proizvodnje, nije samo proizvodnja
dobara, ve proizvodnja i samog ovjeanstva - kako
nas ui osnovni zakon politike ekonomije
3
. I to - na-
ravno - ovjeanstva u kojem su vrijednosti obrnute i
zbog tog obrtanja na glavu vrijednosti svaka opozicija
postaje nemogua. Radi se o antropolokoj promjeni.
Pasolini je tvrdio: Ja sam za progres, nisam za raz-
vitak! Ta paradoksalna misao danas je jasnija nego
onda kad je bila izreena. Jer je razvitak tehnologije i
uasno uveanje industrijske proizvodnje doslovno
ugrozilo ljudski ivot unitenjem i zagaenjem priro-
de, a razvitak liberalizma i liberalne demokracije u
zemljma Treeg svijeta doveo je do krvavih ratova i
nakaznih drutvenih tvorevina, koje su ustvari karika-
tura demokracije i kojima vladaju hobotniki kraci ma-
fije, politike moi i novih bogataa spletenih i srae-
nih u gordijski vor s novom demokratskom vlau.
Iako je na planeti ogroman broj gladnih - danas se ra-
una ve jedna milijarda - a preko sto miliona djece ni-
kada nee vidjeti nikakve kole i bit e upotrebljeno
kao najjeftinija radna snaga ve u najranijoj mladosti -
ni u razvijenim industrijskim zemljama stvari ne stoje
sjajno. Usmjereno i specijalizirano obrazovanje stvara
intelektualne invalide, a stalan udar na samostalno
miljenje (i sauvaj boe djelovanje!) donosi kao plod
O istini, revoluciji
i slobodi
Jasna Tkalec
Pier Paolo Pasolini
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 88
89
mase istomiljenika (ili jednako ne-misleih) kako me-
u posjednicima materijalnih dobara i sredstava za
proizvodnju tako i meu onima koji ne posjeduju ni-
ta osim vlastitog rada, kojeg je uostalom sve tee
prodati
Demokracija i bombe
I tako i dalje irom svijeta robovi ljube svoje lance
ostajui pokorni i glasajui za desnicu u Evropi ili hrle
iz bijede, neimatine i ratova nerazvijenih zenmalja i
kontinenata u EU ili SAD, gdje e, nakon mnogo po-
nienja, ako uspiju dobiti dokumente i ako preive put
na kojem najee riskiraju ivot, biti izrabljivani pre-
ma svim zakonima trita, upotrebljavani za poslove
koje Evropljani i Amerikanci vie ne ele raditi (ene
mahom kao sluavke, a mukarci na najteim i najri-
zinijim poslovima u graevinarstvu), da bi ih se uz to
cijelo vrijeme jo i vrijealo, najgore sumnjiilo (ukoli-
ko su muslimani) i uope uzevi preziraloIstovreme-
no EU na sva usta trubi o integraciji, o pravima ovje-
ka i graanina i proirenju sloboda, o kojima se brine
jedna mastodontska administracija, koja, u konkret-
nim sluajevima, vrlo malo moe uiniti za bilo koga
Nije to nikakvo iznenaenje za one koji su znali
ta je kapitalizam. No oni kojima su silom bile namet-
nute blagodati jednakosti, ravnopravnosti i slobode u
zemljama Istonog bloka, budui da je veliki historijski
eksperiment doivio debakl, nisu vjerovali da je suti-
na tog ogromnog mehanizma pohlepe i bezobzirnos-
ti - drutvena la i njome kamuflirana prisila. Danas se
ta sutina otkrila u svoj svojoj goloj brutalnosti bez
pogovora svima onima koji su ostali bez plaa i bez
penzija, koliko i mladim generacijama, kojima je us-
kraena sigurna budunost, a dobitak radnog mjesta
predstavlja jednaku sreu kao i zgoditak na lutriji. Ista
se brutalna istina otkrila i zemljama i narodima, ko-
je su bombardirali i donijeli im rat, patnju i pogibiju,
kako bi im (vie ne na bajonetama vojnika, ve na bor-
benim kolima ili iz aviona) bacili u krilo rajsku supstan-
cu demokracije zapadnog tipa, viestranakih izbora i
slobodnog trita, mada neki od naroda, koji su ova-
ko usreeni, nisu uope pokazivali znakove, da tako
neto ele. O takvim eljama govorili su svjetski medi-
ji i najsluanije TV stanice, pa je to uzeto zdravo za go-
tovo, makar se te zemlje pretvorile u neopisive klani-
ce, a njihovo stanovnitvo unesreeno i unazaeno za
vie generacija.
I to sve naoigled cijelog svijeta i TV kamera!
Vaar rugobe
Ve je krajem ezdesetih godina talijanski knjievnik
Gofredo Parise pisao: Ovi su zlikovci unitili Italiju. Li-
jepa zemlja pretvorena je u emporij odvratnih pruga-
rija, koje su u najveem broju sluajeva rune i ne
slue niemu! Danas je u takav emporij pretvorena
cijela Evropa, a uskoro e biti i cijeli svijet. to e do-
tle zagaenje okoline, ozonske rupe i promjena klima
uzrokovati jo vei broj ljudskih tragedija no dosada,
one koji na takvom razvitku zarauju ogroman no-
vac malo zanima. Gradovi od stakla i elika i automo-
bilske piste podignute u pustinji, luksuzni hoteli, koji
stre iz mora ili se nalaze ispod njegove povrine, sa-
mo su neki od bizarnosti razvitka svijeta, u kojem
svaki dan nekoliko desetina hiljada djece umre od iz-
ljeivih bolesti kao malarije ili TBC, uzrokovanih bije-
dom, nedostatkom vode i glau!
Uostalom, da je tome tako dosta je proetati
se Zagrebom i vidjeti neke od dometa nove arhite-
kure kao i ukuse novih gospodara novog drutva (jer
arhitektura je i drutvena disciplina, koja prati zahtje-
ve novog doba) - tako su tradicionalno poznate kafa-
ne ureene po ukusu junkinje kazalinog komada Za-
nat gospoe Worm ili jo jasnije reeno barunice
Glembay, a i to je jo mila majka prema nekim od lo-
kala u novim sanduarama izgraenim u centru gra-
da, koje doslovno predstavljaju zapanjujuu mjeavinu
luksuznog sastajalita za seksualne perverzije i barok-
ne mrtvanice. Ali o ukusima se ne diskutiraJer, ka-
ko je kazao Pasolini: Destrukcija je dominantni znak
nove moi.
4
Ili, kako jo podrobnije objanjava: Pazi,
najneumoljivija karakteristika prve velike revolucije
na desnici je destruktivnost - razaranje: njen je prvi
neosporan zahtjev da sa scene sasvim i bez ostatka iz-
baci moralni univerzum, koji je onemoguuje u ire-
nju..
5
I evo kako ona nastupa:...Na neki se nain sva-
ko mora adaptirati na ono to se zove nova stvarnost.
Tu je stvarnost lako prepoznati, jer je njeno nasilje
ono to smrtonosnom vitalnou odnosi prevagu nad
svim: uz gubitak starih vrijednosti (ma kako se o njima
sudilo); uz totalno i totalizirajue uklapanje u buroas-
ki sistem, uz ispravljanje prihvatanja potronje preko
ostentativne i uveliko prenaglaene anksioznosti za
navodnom demokratinou; uz ispravljanje prihvata-
nja najdegradiranijeg i gotovo delirantnog konformiz-
ma preko alibija ostentativne i uveliko prenaglaene
tolerancije.
6
Evo: mehanizam je objanjen i razotkrivena je nje-
gova sutina. Obazrite se oko sebe. Pasolinijeva je
analiza od prije gotovo erdeset godina zapanjujue
ispravna. Rezultat je takvog drutvenog kretanja po
Pasoliniju ne samo nepostojanje bilo kakve alternati-
ve, ve i nemogunost postojanja bitno drugaijeg.
Teoretski demokratske slobode postoje, razmiljanje i
miljenje nemogue je zabraniti, ali perverznim meha-
nizmom koji je gore opisan, ono je pretvoreno u Guli-
vera kojeg su Liliputanci svezali i sputali s hiljadu ne-
raskidivih veza, tako da se on ne moe ni pomaknuti.
Globalizacija i fanatizam
Kad je i posljednja neuspjela ili u nedovoljnoj mjeri
uspjela revolucija dvadesetog stoljea izgubila sve svo-
je oslonce te pored materijalnog doivjela i idejni de-
bakl, kad se o komunistima poelo govoriti kao o za-
toenicima i robovima neostvarivih ideja, koje su se
kao sistem pokazale neefikasnim i nasilnikim nastu-
pilo je doba riueg
7
turbo-kapitalizma, iji je rezul-
tat svijet u kojem ivimo. Nezustavljivi pohod na Is-
tok kapitala, njegovo gramljivo bacanje - i po cijenu
ratova i krvoprolia - na nova trita, nije ga moglo iz-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 89
90
(p)ogledi
lijeiti od bolesti od kojih vjeno pati i koje e ga (mo-
da) jednog dana doi glave. Nezajaljivost i po cijenu
bezone nepravinosti prema pojedincima, skupina-
ma (klasama) pa i cijelim narodima ili geografskim
prostorima nekih religijskih pripadnosti, njihovo pre-
plavljivanje proizvodima zapadne civilizacije i prem-
jetanje industrijske proizvodnje sa zapada na Jug i Is-
tok planete nikome nije donijelo sree. tavie, uini-
lo je mnogo tete, jer su drevna tribalna drutva azij-
skog i afrikog kontinenta na brutalno nametanje suv-
remenog zapadnog vienja svijeta reagirala regresi-
jom u mrak vjerskog fanatizma praen opasnom pro-
valom samoubilakog i ubistvenog ludila oajnika stje-
ranih uza zid.
Hvaljena i slavljena globalizacija na kraju krajeva
nije umanjila broj gladnih, ni nesretnih ni nedavno
unesreenih, i to je glavno, nije dovela do izbjega-
vanja ili prenebegavanja vrlo jake ekonomske i finan-
cijske krize zapadnog modela kapitalizma, iako nas
sredstva masovnog informiranja jedan dan uvjerava-
ju kako je kriza prola, da bi ve sutradan tvrdila su-
protno.
U tom kaosu i pometnji teko je nai put do istine,
naroito zato to je prostor kulture, a naroito kultu-
re ljevice, ne samo suen, nego upravo izmaknut is-
pod nogu. U tom potezanju ilima lijeve kulture, ona
je izgubila ravnoteu i nala se na zemlji, a od neoe-
kivanog pada i propadanja jo joj se uvijek vrti u gla-
viKamo krenuti, kamo se okrenuti?
Novo i staro
Starim, prokuanim vrijednostima odgovara Pier
Luigi Bersani, novi predsjednik DS - Demokratske
stranke Italije, inae dugogogodinji predsjednik najli-
jevijeg talijanskog sindikata CGIL. A koje su to stare
vrijednosti? Na to e najbolje odgovoriti knjiga Gore
Vidala o caru Julianu, zvanom Apostata, koji je, pos-
tavi carem nakon imperatora Kostanca, ponovo uveo
demokratska vjerovanja kulture helenizma i antiko
demokratsko mnogobotvo i nastojao rasprostranjiva-
ti grku filozofiju i ljubav prema njoj, uprkos nasilnom
i esto krvavom nametanju kranstva svijetu i kulturi
helenizma odmah nakon Konstatinovog edikta. Od-
nosno nakon to je pod carem Konstantinom slube-
na religija Rimskog carstva postala kranstvo.
Vrlo je teko vratiti se na staro, kad se novo
predstavlja kao razvijenije, savrenije, bolje, napredni-
je, istinitije. tavie kad se predstavlja za jedinu istinu,
koja porie sve druge. A da li je uvijek ba tako? Mla-
di ostraeno idu za novim, njima se svia sve to je
odjeveno u novo ruho i oni lako i oduevljeno prihva-
aju nove istine. Kako mladi nemaju mnogo iskustva
nemaju ni razloga da posumnjaju u njih. No, primjeu-
je Julijan (koji je trebalo da postane biskup, no poto
mu je car Kostanco - ne bez razloga - ubio brata Gala
350. godine nae ere, ostaje na ivotu kao jedini nas-
ljednik Konsantinovog roda): Samo neko neobrazo-
van moe povjerovati da jedan idovski revolucionar
moe da bude poistovjeen s Bogom!. Tako govori
Julijan odnosno Gore Vidal na Julijanova usta
8
.I zato
je Bog uzet iz jednog od tolikih naroda podreenih
rimskom imperiju?
U treem i etvrtom stoljeu ogromno carstvo ne-
kad svemonog Rima nije se moglo ouvati drukije
nego onim ime je bilo i steeno: nasiljem, vojnom si-
lom i silom represije sudskih organa. A obespravljene
mase i narodi toga carstva uglavnom su bili vrlo neo-
brazovani. I vapili za priom o iskupljenju. S druge
strane mit o Bogu koji je jedno, sveprisutno i svepos-
tojee, iao je na ruku centraliziranom carstvu i apso-
lutnoj vlasti careva: jedan car, jedan Bog i jedna (legal-
na) vjera u drutvu. To uvelike olakava odravanje re-
da u golemom imperiju, kojim je, uprkos Dioklecijano-
voj podjeli, bilo vrlo teko vladati.
Taj je mit o jednom Bogu, ija su otajstva ili tajni sa-
kramenti
9
- kako tvrdi Gore Vidal - preuzeti iz vrlo sta-
rog perzijskog kulta boga Mitre
10
, pobijedio kad je u
antikom svijetu propala demokracija, postala nemo-
gua republika (zbog golemosti carstva), a jedan car -
jedna centralna vlast - zahtijevala je jednog Boga i kao
apsolutnu pokornost caru - vjeru u Boga. Sve ostalo
prijetilo je opstanku kako golemog carstva tako i apso-
lutne vlasti njegovih vladara. Helenizam, koji je ve je-
dan od pomalo izvitoperenih proizvoda izvorne grke
kulture, filozofije i umjetnosti, nastojao je sauvati sta-
re istine, raspolagao je starom ljepotom (u arhitekton-
skim i skulpturalnim oblicima), starom grkom mudro-
u - filozofijom i starim smislom i potrebom za raz-
miljanjem. Sve je to moralo biti zamijenjeno dogmom
o jedinoj ispravnoj vjeri, jer se jedino tako apsolutna
vlast careva mogla odrati. I dogma je nametana og-
njem i maem, kako je u romanu o Julijanu prikazao
Gore Vidal. I najmanja sumnja mogla je dovesti na stra-
tite. A Barbari koji su doli pod tadanji rimski imperij
kulturno su podlegli - to i nije bila neka naroita te-
ta, budui da je njihova kultura bila daleko nia od gr-
ke ili rimske. No isto se ne moe tvrditi za veliku kultu-
ru antike, koju je odravao na ivotu helenizam. Veliki
Homerov ep, divne graevine Atene i skulpture bogo-
va, poluboanstava i ljudi, sve je to prezreno i dobrim
dijelom uniteno, zatrpano i zaboravljeno sve do Rene-
sanse, kako bi se spasio jedan poredak, onaj imperijal-
ni, koji je, i ovako i onako, s prodorom Barbara, ubrzo
konano propao. Posljednji rimski car, esnastogodinji
Romulus August(ul)us svrgnut je od barbarskog voj-
skovoe Odoakra ujesen 476., a time je zauvijek pro-
palo i Zapadno rimsko carstvo. Rim je poruen, dok e
Bizant preivjeti jo oko tisuu godina (do 1453.), da
bi i on nestao pod najezdom kopita Selduka. Slijedi li
i ovoj civilizaciji slian kraj?
1 M. Gorki, Dela,tom XVIII, Moji Univerziteti, Kultura, Bgd,1949,
str. 188.
2 Idem, str. 199.
3 P.P. Pasolini: Lettere luterane, str. 133, Einaudi, Torino 2009.
4 P.P. Pasolini: Lettere luerane, Einaudi, Torino, 1976, str. 83.
5 Idem, str. 81.
6 Idem, str. 80.
7 Kao lav Metro-Goldvin-Mayera na filmskim picama.
8 Gore Vidal: Giliano, Fazi editore 2009, str. 129.
9 Ibidem, 122-123.
10 Po nekim izvorima kult boga Mitre, star 400 godina, bio je jako
rairen meu vojnicima rimskog imperija.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 90
91
Neoliberalizam, i pored svoga imena, ne predstavlja jed-
nu od varijanti onoga to se definira pod izrazima liberal-
no, slobodno, nego je rije o jednom od modela i tipo-
va kapitalizma koji je u moderno doba (u zadnje dvije - tri
decenije) postao vodea drutvena, ekonomska i politika
misao u glavnim svjetskim centrima moi. Zbog svojih ka-
rakteristika beskrupuloznosti, ekstremnosti i surovosti u
primjeni na terenu (sa samo jednim ciljem - stjecanjem pro-
fita), njegovi glavni eksponenti su konzervativni socijalni
elementi i predstavnici kapitalistikog sustava.
Opijenost Zapada pobjedom nad Sovjetskim Savezom
doprinijela je samo jaanju najekstremnijih dijelova zapad-
nog drutveno-ekonomskog sistema, koji vrlo brzo (jer je
za njih postojanje umjerenih i kompromisnih elemenata
postalo izlino) uspijevaju nametnuti svoje ideje, nain ra-
da i djelovanja kao primarni i dominantni faktor funkcio-
nalnosti svojih drutava.
Upravo nepostojanje nikakve alternative ili drugaijeg
doprinijela je skoro nekritikom nametanju najgorih oblika
kapitalistikog ureenja, koji je apsorbirao i tako obesmis-
lio bilo kakve umjerenije oblike kapitalizma ili socijalne i
progresivne drave i drutva. Taj nesumnjivo dekadentni
izdanak kapitalizma zasniva se na najprimitivnijim i najza-
ostalijim oblicima ljudskog postojanja, odnosno na pohoti
za besmislenim i nepotrebnim stvarima, a usput eliminira-
jui racionalno, progresivno i razvojno. Naravno tu ima i
izuzetaka od pravila, ali veina velikih korporacija svoje
postojanje zasniva na obinoj pohlepi, i to onoj izvor-
nog/iskonskog tipa.
Ove konzervativne snage su, zaokruujui svoje interese
i stremljenja u novom vidu kapitalistikog sistema (koji je
postao poznat pod terminom neoliberalni, potroaki ka-
pitalizam), sa zapanjujuom brzinom preuzeli sve poluge
stvarne moi. Pred ovom najezdom socijaldemokratske,
demokratske, liberalne i republikanske snage i tendencije
su napustile svoje dotadanje pozicije i ili priznale kapitula-
ciju ili se povukle u zasjenak, ili se jednim dijelom prilago-
dile novim uvjetima, naalost postajui sastavni dio neoli-
beralnog sistema. Ovo potpuno eliminiranje bilo kakve
znaajnije i relevantnije alternativne politike misli u okviru
prostora koji se naziva Zapadni svijet doprinijelo je razvit-
ku osjeaja samodopadnosti i svemoi kod propagatora
neoliberalnog sistema, koji jednostavno vie nije poznavao
bilo kakve limite, ali i smanjivanju smisla za prihvaanje kri-
tike. Posljedice primjene neoliberalnog, potroakog siste-
ma (koje se odvijaju pod firmom globalizacije) ve nakon
par godina primjene pokazuju katastrofalne, skoro raza-
rake posljedice po ljudsku zajednicu koja je imala tu ne-
sreu da padne pod njegovu vlast. Neoliberalni kapitali-
zam je ustvari kreirao i svoju proto-religijsku i vrijednosnu
i moralnu osnovu, koja se izraava u financijskom profitu,
dok je sve podreeno njemu, ak i istina.
Novac i profit nisu loe stvari. Naprotiv, one su dobre i
djelotvorne, ali samo kao sredstva za ostvarivanje razvitka
i progresa ovjeanstva, a ne i kao njegova boanstva i-
ja mo nema nikakvih moralnih i drugih limita. Novac i pro-
fit za ovjeka imaju isto djelovanje i znaaj kao i vatra. Oni
su dobar, ak odlian sluga, ali vrlo lo gospodar s djelova-
njem neumitnog razaranja. Za eksponente neoliberalizma
- bez obzira da li se deklariraju kao, uglavnom, sljedbenici
tradicionalnih religija ili kao ateisti ili neto drugo - osnov-
no boanstvo je taj financijski profit, i to shvaeno u nje-
govom ekstremnom, surovom, sirovom, golom obliku ko-
ji ne prepoznaje i ne eli prepoznati ope, javne interese,
pa u krajnjoj konzekvenci ni line, privatne interese i mo-
gunosti. Njemu se klanja, njemu se moli, njemu se tei,
on je svrha ivota, kako bi se dolo do njega sve je dozvo-
ljeno i opravdano, ovjek vie nije u centru panje, nego je
to on, oko koga se sve okree i ponizno mu se tei. Ovo
uprotavanje ljudskog postojanja kao obinog roba profi-
ta, a posebno podreivanje razvitka samo sirovim i instink-
tivnim, trenutnim potrebama izraenim kroz tenju za fi-
nancijskim profitom, imaju unitavajui efekt po vrlo slo-
eni opekulturni razvitak i progres ovjeanstva, gledano i
u njegovoj cjelini i po pojedinim sastavnim dijelovima. Ka-
ko bi se ostvario i zadrao taj profit, krajni cilj postojanja i
funkcionalnosti neoliberalne ideologije ne biraju se sredst-
va, ni moral, ni opi ni individualni interesi i potrebe.
Ideoloki se kontaminiraju itave zajednice ili bar njihovi
najistaknutiji pojedinci, umanjuje se njihova mo samostal-
nog i samosvjesnog djelovanja, a oni postaju trite za ost-
varivanje financijskog profita ili neogranieno i ubrzano iz-
vlaenje resursa.
Potiskuju se ili podreuju intelektualne sposobnosti obi-
nog pojedinca, koji se pretvara u potencijalno trite, po-
troaa i donosioca profita, a ne u svjesnu osobu sa slobo-
dom savjesti i intelektualnog i fizikog razvitka. Pri tome se
moral i vrijednosni sustav ruiniraju i obezvreuju sve u svr-
hu zadovoljavanja najobinije pohlepe i iskonske pohote.
Opa kultura i obrazovanost se zanemaruju, jer zaglu-
(p)ogledi
Neoliberalizam
kao poredak
destrukcije
dr. sc. Salmedin Mesihovi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 91
92
pljenost i umanjivanje intelektualnih snaga i sposobnosti
ne elite, nego mase stanovnitva, pospjeuje stvaranje
poslunog i nekritikog potroaa, izvora resursa ili sljed-
benika vladajue ideologije.
Nauni i tehniki razvitak iz sfere javnog interesa prela-
ze pod vladajui okvir neoliberalnog drutva i umjesto da
kreiraju trite, to im je primarna i stvarna namjena, oni
se moraju prilagoavati eljama profita, odnosno onih ko-
ji ga ele ostvariti, a prema tome i samoga trita.
Uglavnom se odabiru najbri i najlaki metodi i naini
ostvarivanja profita, koji se napadnim i stalnim ispiranjem
mozga pojedinca oslanjaju uglavnom na njegov instinkt.
Pritom se u pojedinca ili zajednice izloene neoliberalnom
kontaminiranju usauje sklop razmiljanja koji nije original-
no njihov, nego produkt interesa onih koji su drutvo u cje-
lini podredili trci za profitom.
Neoliberalni, potroaki kapitalizam, odnosno elja za
brzim i velikim profitom, stvaraju u javnosti friziranu sliku
onoga kako bi se trebalo ivjeti, izgledati, ponaati i radi-
ti. Onda se one prenose u svijet ovjeka koji im se mora
potpuno prepustiti, i utopiti se u bezvoljnu, neinteligentnu
i nekritinu movaru, koja za one koji tragaju za kapita-
listikim profitom postaje ili izvor resursa ili potroa. To
praktino dovodi do stvaranja jednoumlja i ideoloke dik-
tature izvedene suptilnim i ubojitim sredstvima, nevienim
u historiji. Sloboda pojedinca, njegova kreativnost i predu-
zimljivost, te kritinost i sloboda savjesti i miljenja, gue se
ili podreuju tim usaenim potrebama.
Da bi se slomila svijest i savjest pojedinca i zajednice, njiho-
vi moralni i vrijednosni sistemi, oni trebaju ivjeti samo po tre-
nutnim eljama, koje ustvari i nisu njihove, nego elje naru-
ilaca beskrupuloznog kapitalistikog profita. Da bi potro-
nja, u velikoj veini nepotrebnih, vulgarnih i banalnih stvari i
usluga, bila stvarna i konstanta, pojedincu se brie svijest o
budunosti i sjeanje na prolost, a on ivi danas za sutra,
nemilice troei svoje snage, ideje, mogunosti i resurse.
Gore navedeni procesi rezultiraju stvaranjem sistema
zombija, odnosno pretvaranja mase graana u masu
poslunika, podanika - pa samim tim demokratija postaje
izlina, odnosno formalna kategorija. A kao to demokra-
tija postaje formalna, i javne, demokratske institucije pos-
taju formalne, njihove ingerencije se umanjuju i svode na
minimum, postaju kao i demokratija i ljudska prava uveli-
ke najobinija floskula.
Neoliberalnim sistemom se upravlja po oligarhijskim na-
elima, u kojima vrlo mali broj pojedinaca vlada nad obe-
spravljenom masom, zahvaljujui hijerarhijskom sistemu
koji je paralelan s formalnim demokratskim institucijama,
a ujedno i pravi nositelj vlasti i moi u modernom svijetu.
Ta hijerarhija je meusobno vezana interesima sticanja ka-
pitalistikog profita i niega vie.
Kako bi mogao postati funkcionalan i stalno biti obnav-
ljan, to mu je primarna potreba zbog iznimno velike po-
tronje resursa, neoliberalni sistem je u sebe morao apsor-
bovati i neke elemente ranijih modela kapitalizma, u pr-
vom redu imperijalizam i hegemonistiki nastup. Taj impe-
rijalizam se danas uglavnom maskira pod izrazom globa-
lizacija, nastojei mu dati bar humanistiki prizvuk, iako je
rije o najobinijem procesu ne stvarne globalizacije i uje-
dinjenja humaniteta, to je odlina ideja i neumitna potre-
ba, nego o najobinijoj dehumanizaciji.
Imperijalizam je neophodan jer neoliberalizam u svojoj
krajnjoj konzekvenci ne tei stvaranju i oblikovanju novoga,
originalnog, ime bi se unaprijedio razvitak i progres ovje-
anstva, nego prije svega troenju ve prisutnih i otkrivenih
resursa i ljudske snage kojima su eksponenti neoliberalizma
ve ovladali, odnosno konzerviranju postojeeg stanja. Da
bi ta potronja mogla biti kontinuirana, potrebno je stalno
ovladavati novim resursima (npr., u prvom redu nafta, hra-
na i voda), ljudima i materijalnim izvorima, a kada se oni
potroe, kao pijavica koja crpi ivotnu snagu, prelaziti na
nove. A poto je svaki moral iskljuen, izuzev u verbalizmu,
ta agresija na tue se ogleda i u demonstraciji gole sile, la-
ima, korumpiranju, promoviranju prakse divide et impe-
ra, uvoenju dekadencije, stvaranju prividnih saveznita-
va, postupnom unitavanju, ucjenjivanju, infiltraciji, esto u
kompromitiranju pojmova demokratija, sloboda, ljud-
ska prava. globalizacija, liberalizacija, izvlaenju, pro-
moviranju, forsiranju i odraavanju starih etnikih, nacional-
nih i religijskih surevnjivosti, mrnji i suparnitava. Pri ostva-
rivanju svojih ciljeva ti eksponenti pokazuju toliku matovi-
tost, beskrupuloznost, strpljivost i umijee da je to jako te-
ko povezati. Pa tako nekadanji saveznici, suradnici i naj-
blii prijatelji vrlo brzo postaju navodni neprijatelji, a ustva-
ri samo slue kao povod za konanu invaziju, odnosno ka-
da im vie ne trebaju, odnosno obave prljavi posao za nji-
hove interese, tada ih se jednostavno i kulturno otarase.
Sve je to posljedica toga to neoliberalizam ne stvara
nove resurse i vrijednosti, nego samo neumitno troi. Us-
lijed toga, granice drava i njene institucije koje treba da
slue javnim i individualnim interesima njihovih sudionika
(graana) postaju najobiniji instrumenti realizacije ideo-
logije neoliberalizma.
Krajnja i najtea posljedica najezde neoliberalne, po-
troake ideologije, kulture i naina ivota jeste potpuno
i temeljno naruavanje ravnotee i harmonije odnosa, in-
teresa, potreba, stremljenja i mogunosti ovjeanstva
na kojima se bazira njegov djelotvorni i stvarni razvitak.
Iz svih navedenih osobenosti neoliberalnog kapitaliz-
ma jasno proizlazi zakljuak da je ovaj, ekstremni vid ka-
pitalistikog drutveno - ekonomskog, pa i kulturolokog
sustava posljednja njegova faza razvitka. Ekstremnost i
nekritinost neoliberalizma su upravo odlike dekadent-
nog funkcioniranja, o emu najbolje govori financijsko -
ekonomska kriza koja je zahvatila itavu Planetu. Temelj-
ni uzrok ove krize je postojanje neoliberalnog poretka i
nita vie. Jedino rjeenje izlaska iz duboke recesije i slo-
ma ekonomskog i drutvenog poretka jeste radikalna
preobrazba i traenje novih puteva razvitka, a nipoto
krpljenje uruenog sustava. Kratkorone donacije i drav-
ne intervencije (paradoksalno izvoene po sovjetskom
modelu) su ustvari samo pokuaji odravanja na vjeta-
kom disanju, a ne stvarna namjera da oboljelo tkivo
ozdravi. Tako se neoliberalni poretci suoavaju s para-
doksalnom situacijom da se pokuavaju spasiti golemim
dravnim intervencionizmom. To praktino znai da po-
rezni obveznici solidarno pomau one strukture koje
su svojim bahatim ponaanjem, pohlepom pa i klasinim
oblicima korupcije, manipulacije i pekulacije najodgovor-
nije za slom sustava i sve ono to e doi u budunosti
kao neumitna posljedica ovoga sloma.
Doc.dr. Salmedin Mesihovi je predava na od-
sjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Saraje-
vu. lan je Savjeta Novog Plamena. Ovaj esej je
dio njegovog veeg rada objavljenog pod
naslovom Progresivni komunizam-vizija za nove
socijalne, ekonomske i kulturne strukture
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 92
93
Svet je postao kapitalistiki krematorijum. Najvani-
ji zadatak humanistike inteligencije je da izgradi tak-
vu samosvest savremenog oveka koja prua mogu-
nost oveanstvu da opstane. Ona treba da ukae na
sve dramatinije posledice razvoja kapitalizma kao de-
struktivnog poretka i na postojee objektivne mogu-
nosti za stvaranje novog sveta. Istovremeno, ona tre-
ba da izgradi politiku strategiju koja e postati pola-
zite za stvaranje takvih globalnih oblika politike bor-
be koji e spreiti unitenje ivota na planeti i stvoriti
novi svet.
Kritika kapitalizma treba da potuje dva metodolo-
ka postulata. Prvi: priroda odreene drutvene (istorij-
ske) pojave odreuje se na osnovu tendencije njenog
razvoja - ta ona postaje. Drugi: priroda drutvene (is-
torijske) pojave uslovljava prirodu njene kritike. Priro-
da kapitalizma, to znai tendencija njegovog razvoja
kao destruktivnog poretka, uslovljava kako prirodu
kritike kapitalizma, tako i politiku strategiju borbe
protiv kapitalizma. Ne radi se o stvaranju uniformnog
naina miljenja, ve o nainu miljenja koji nastoji da
postavlja pitanja koja imaju egzistencijalni i esencijalni
karakter. Takav nain miljenja je suprotnost vladaju-
oj ideologiji, koja se pojavljuje u vidu koka-kola kul-
ture, koja nastoji da marginalizuje sutinsko, da bi
marginalnom dala spektakularnu dimenziju - to je
savremeni reklamni oblik u kojem se pojavljuju vlada-
jui principi kapitalizma.
Specifinost savremenog istorijskog trenutka, to
znai specifinost kapitalizma kao poretka destrukcije,
uslovljava i specifini odnos prema prolosti. Vladaju-
a ideologija sterilie slobodarsko-menjalaki naboj fi-
lozofske misli i svodi je na beivotnu istoriju filozofi-
je koja postaje sredstvo za unitavanje slobodarske i
ivotvorne snage uma. Kritika teorija, koja se zasniva
na egzistencijalnom humanizmu, treba da stvori mo-
gunost da stvaralaki i slobodarski duh predaka o-
ivi tako to e biti ukljuen u borbu za opstanak ivo-
ta i za stvaranje novog sveta. U borbi za opstanak o-
veanstva misao prolosti treba da realizuje svoj hu-
manistiki - egzistencijalni i slobodarski potencijal. Sve
dublja kriza egzistencije primorava oveka da se usres-
redi na osnovna egzistencijalna pitanja i da u tom
kontekstu same slobodarsko i kulturno naslee ove-
anstva - da ga lii repova koji samo razvodnjavaju
borbu i odvlae um na stranputicu. Punoa ljud-
skog, to znai sagledavanje oveka iz istorijske pers-
pektive, uslovljena je sve dramatinijim egzistencijal-
nim izazovima. Slobodarska prolost treba da postane
izvorite ivotvorne snage oveka u borbi za opstanak
oveanstva. Odlazak u mitoloku prolost opravdan
je jedino ukoliko podrazumeva oivljavanje slobodar-
skih i ivotvornih mitova. U protivnom, on se svodi na
odvlaenje uma na stranputicu i, nezavisno od linih
motiva, ima anti-egzistencijalni karakter.
Konkretna kritika kapitalizma ne moe da se zasni-
va samo na esencijalnom, ve pre svega na egzisten-
cijalnom humanizmu. Ideali francuske graanske re-
volucije - Libert, Egalit, Fraternit - jesu nuni, ali ne
i dovoljni uslov budunosti. Borba za ouvanje ivota
na planeti i za poveanje izvesnosti opstanka oveka
kao kulturnog (drutvenog) i biolokog (prirodnog) bi-
a predstavljaju conditio sine qua non borbe za bu-
dunost. Umesto Marksovog pojma otuenje (Ent-
fremdung) osnovni pojam u kritici kapitalizma treba
da bude destrukcija. Marksov revolucionarni humani-
zam pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao po-
retku neslobode, nepravde, ne-uma - i zalae se za slo-
bodu, drutvenu pravdu, za umni svet, to znai da se
nalazi u esencijalnoj sferi. Egzistencijalni humanizam
pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao destruk-
tivnom poretku koji unitava prirodu i oveka kao bio-
loko i ljudsko bie - i u prvi plan stavlja borbu za op-
stanak ivoga sveta, to znai da se nalazi u egzisten-
cijalnoj sferi. Tvrdnja da je ovek stvaralako-slobodar-
sko bie odgovor je svetu u kome je ovek otuen od
sebe kao stvaralakog i slobodarskog bia. Tvrdnja da
je ovek ivotvorno bie odgovor je svetu koji se zas-
niva na unitenju ivota: borba za slobodu postaje
borba za opstanak. to se tie borbe za umni svet, to
nije samo esencijalni, ve osnovni egzistencijalni iza-
zov. Istovremeno, Hegelova (Marksova) dijalektika
moe samo uslovno da bude prihvaena kao polazi-
te za razvoj kritike kapitalizma budui da se njena is-
torijska piramida slobode zasniva na egzistencijalnoj
izvesnosti.
(p)ogledi
Manifest
egzistencijalnog
humanizma
dr. sc. Ljubodrag Simonovi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 93
94
U tradicionalnom marksizmu kritika kapitalizma s
aspekta onoga to jo nije a to moe da bude (Blo-
hovo noch-nicht-Sein) ima apstraktni karakter. Kon-
kretna priroda kapitalistikog pozitiviteta uslovljava i
prirodu negativnog, to znai kritike svesti i politike
prakse koja se na njemu zasniva. Savremeni ovek ne
moe da stekne odgovarajuu istorijsku samosvest po-
lazei od apsolutizovanog i idealizovanog antropolo-
kog modela oveka kao univerzalnog stvaralakog bi-
a slobode, ve polazei od egzistencijalnih izazova
koje kapitalizam kao destruktivni poredak namee o-
veku. Postajanje oveka ovekom (onim to on u svo-
joj biti jeste - totalizujue slobodarsko-stvaralako-i-
votvorno bie) i postajanje sveta ljudskim svetom us-
lovljeno je postajanjem kapitalizma kapitalizmom, to
znai postajanjem kapitalizma onim to u svojoj biti
jeste - totalitarnim destruktivnim poretkom. Konkret-
na budunost ne zasniva se na onome to ovek eli
da uini polazei od svojih istinskih ljudskih potreba,
ve na onome ta ovek mora da uini da bi ovean-
stvo opstalo. Esencijalna ravan budunosti neposred-
no je uslovljena egzistencijalnim izazovima. Razvoj ka-
pitalizma doveo je do toga da budunost vie nije mo-
gua kao proizvod slobodne (vizionarske) stvaralake
prakse oveka (Blohova otvorenost), ve je uslovlje-
na posledicama koje stvara kapitalizam kao destruk-
tivni poredak. Objektivne mogunosti za stvaranje no-
vog sveta i mogunost realizovanja oveka kao univer-
zalnog stvaralakog bia slobode uslovljeno je razvoj-
nim mogunostima kapitalizma kao destruktivnog po-
retka. To je osnov konkretne dijalektike budunosti.
Desetkovana priroda, osakaeni ovek, nagomilane
destruktivne moi kapitalizma sa kojima oveanstvo
momentalno moe biti uniteno - to je isto tako objek-
tivno stanje koje neminovno uslovljava mogunost bu-
dunosti i njeno planiranje. Ne postavlja ovek sebi
one zadatke koje moe da rei, kao to to tvrdi Marks,
ve je kapitalizam taj koji namee oveku sudbinski za-
datak: da ouva ivot na planeti i spase oveanstvo
od unitenja. Biti na nivou istorijskog zadatka koji o-
veku postavlja kapitalizam znai sueljiti se s kapitaliz-
mom kao poretkom koji unitava ivot. Na nuklearnim
ubritima ne moe se stvoriti humani svet.
Za marksistike teoretiare osnovni egzistencijalni
pokreta oveka je prazan stomak. Tipian je Blohov
stav da u osnovi planiranja lee: glad, oskudica i nei-
matina. Kapitalizam puni stomake svojih podanika
tako to unitava prirodu i degenerie oveka kao pri-
rodno i ljudsko bie stvarajui od njega kontejner u
kome nestaju sve otrovniji surogati potroake civi-
lizacije. to se tie uroene agresivnosti oveka kao i-
vog bia, kapitalizam preobraava ivotnu agresivnost
oveka u destruktivnu mo. Potencijalno menjalaka
energija ljudi, koja proistie iz njihovog sve veeg ne-
zadovoljstva, posredstvom kapitalistike ivotne i
ideoloke sfere postaje spiritus movens kapitalizma.
Potreba za ivotom pretvara se u potrebu za unitava-
njem. Kritikujui Hegela, Bloh sa pravom ukazuje na
to da nije svaka negacija u istoriji istovremeno pomak
unapred. Meutim, on ne uvia da kapitalistika ne-
gacija vodi unitenju sveta. Nema rei o kapitalizmu
kao destruktivnom poretku i u tom kontekstu o sves-
ti o mogunosti unitenja ivota kao bitnom sadraju
revolucionarne svesti. Anticipacija budunosti kao
konkretna anticipacija konkretne budunosti mora da
anticipira razvoj kapitalizma, to znai posledice koje
stvara kapitalizam kao destruktivni poredak koje ne-
minovno uslovljavaju slobodu oveka, a samim tim i
mogunost budunosti i njenu konkretnu prirodu.
Postoje dva istorijska osnova povezivanja ljudi: spon-
tani, to znai potreba oveka za ovekom (erotska
priroda oveka, simbolino kao ljubav), i represivni,
pre svega obezbeivanje neposredne egzistencije (rad
i sve ono to on uslovljava, simbolino kao dunost).
U dosadanjim istorijskim periodima zadovoljavanje
represivnog osnova povezivanja ljudi ilo je na utrb
humanog povezivanja. Postajui homo faber ovek je
potiskivao i gubio svoje autentine ljudske osobine
(erotsku prirodu), to je do vrhunca dovedeno u kapi-
talistikom drutvu koje je postalo tehnika civilizaci-
ja u kojoj je dolo ne samo do dehumanizovanja, ve
i do denaturalizovanja oveka. Kao totalitarni i global-
ni poredak destrukcije kapitalizam je na novi i daleko
dramatiniji nain postavio pitanje nunosti i slobode.
Nije vie rad kao takav, ve je borba za ouvanje ivo-
ta (i njemu odgovarajui rad) postala najvanija egzi-
stencijalna obaveza oveka. Borba za opstanak posta-
je savremeno carstvo nunosti i na njenom temelju
razvie se ovek kao totalizujue ivotvorno bie. Sav-
remeni kapitalizam ujedinio je egzistencijalnu sa
esencijalnom sferom: borba za slobodu postaje egzi-
stencijalna nunost, a borba za opstanak osnovni slo-
bodarski izazov. Nisu vie sfere rada, umetnosti, igre -
polazite slobodarske prakse, ve je to ovek kao to-
talizujue ivotvorno bie koje itav svoj ivot sagleda-
va u egzistencijalno-esencijalnoj ravni, to znai u kon-
tekstu borbe protiv kapitalizma koji je pretvorio zako-
ne prirode, drutvene institucije i oveka u sredstvo za
unitavanje ivota. U tom kontekstu rad, kojim se rea-
lizuju stvaralake (ivotvorne) moi oveka i stvara is-
tinski ljudski svet, postaje osnovna esencijalna delat-
nost. Kao to je danas proizvoenje dobara (robe) is-
tovremeno unitavanje ivota, tako e u buduem
drutvu proizvoenje dobara istovremeno biti proiz-
voenje zdravih ivotnih uslova (oplemenjene prirode)
i stvaranje zdravog (oplemenjenog) oveka. Osnovni
zadatak oveanstva u budunosti bie da nanovo us-
postavi ekoloku ravnoteu i na taj nain ivotne uslo-
ve u kojima ovek moe da opstane. Tome e biti pod-
reen razvoj proizvodnih snaga, sami radni procesi,
aktivnosti u slobodnom vremenu, praktino - itav i-
vot. U tim uslovima takmienje koje se svodi na borbu
za pobedu postizanjem veeg rezultata (rekorda), kao
to je to u sportu, bie samo deo praistorije ovean-
stva.
Ono to treba da ini novi kvalitet povezivanja ljudi
na osnovama borbe za ouvanje ivota na planeti je
to to ono treba da prui podstrek za razvoj humanih
osnova povezivanja ljudi, to znai da treba da bude
uslovljeno potrebom oveka za ovekom. Radi se o to-
me da je kapitalizam pretvorio sve drutvene instituci-
je, kao i itav ivot, u sredstvo za oplodnju kapitala,
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 94
95
to znai za unitavanje ivota. Da bi opstao, ovek
nema kome da se obrati za pomo osim drugom o-
veku: drutvenost je egzistencijalni imperativ. U dija-
lektikom smislu, ovek kao realizovano drutveno bi-
e postaje totalizujue ivotvorno bie - u odnosu pre-
ma kapitalizmu kao totalizujuem poretku destrukcije.
U tom kontekstu mogli bismo da preformuliemo jed-
nu od osnovnih Marksovih teza iz Manifesta komu-
nistike partije, da je sloboda svakog osnovni uslov
za slobodu svih. Polazei od toga da je oveanstvo
ugroeno tako to je ugroen ivot svakog oveka,
moe se doi do stava da je opstanak svakog osnovni
uslov za opstanak svih.
Kraj povijesti i kapitalistiki
totalitarizam
Kapitalistiki totalitarizam je najpogubniji oblik tota-
litarizma koji je stvoren u istoriji. On se zasniva na to-
talnom komercijalizovanju prirode i drutva. Svaki deo
planete i svaki segment drutvenog i individualnog i-
vota postao je sastavni deo mehanizma destruktivne
kapitalistike reprodukcije. Sam ivot postaje totalizu-
jua mo koja formira karakter ljudi, njihovu svest,
meuljudske odnose, odnos prema prirodi... Istorijski
oblici totalitarizma pojavljuju se u odnosu prema ideji
prolosti, odreenoj transcendentalnoj ideji, ili prema
ideji budunosti - to otvara mogunost za njihovu kri-
tiku. Savremeni kapitalistiki totalitarizam zasniva se
na destruktivnom nihilizmu: on unitava kako ideju
transcendencije, tako i ideju budunosti (prolosti) i
samim tim mogunost za uspostavljanje kritike dis-
tance prema postojeem svetu. Dok je kapitalizam bio
u fazi nastajanja on je proizvodio vizionarsku svest ko-
ja nije samo otvarala prostor za razvoj kapitalizma,
ve i za njegovo prevazilaenje (Mor, Kampanela,
Hobs, Bekon, Oven, Furije...). Postajui totalitarnim
destruktivnim poretkom kapitalizam se obraunava s
vizionarskom sveu i stvara totalitarnu pozitivistiku
svest - kojoj odgovara ideja o kraju istorije i posled-
njem oveku (Fukujama). Kapitalizam ukida istoriju
pretvarajui istorijsko vreme u mehanizovano dogaa-
nje, to znai u pozitivno nita. Istovremeno, kapitalis-
tiko vremenovanje nema samo anti-istorijski, ve an-
ti-egzistencijalni karakter. Kapitalizam unitava samu
mogunost budunosti: ona se pojavljuje kao na kapi-
talistiki nain degenerisani u-topos.
Kapitalistiki razvoj proizvodnih snaga ne poveava
izvesnost ljudskog opstanka, kao to tvrdi Marks, ve
ga sve dramatinije dovodi u pitanje. Otuda, umesto
da stvara optimizam, kapitalistiki progres proizvodi
strah od budunosti. Najpogubnija karakteristika kapi-
talizma je da od posledica unitavanja ivota stvara iz-
vore profita i na taj nain osnov za svoj dalji razvoj, pri
emu stvaralake moi oveka postaju sredstvo za raz-
voj destruktivnih moi kapitalizma i za ubrzanje proce-
sa destrukcije. Kapitalizam je postao samoreproduku-
jui mehanizam destrukcije koji je za ivi svet ono to
je maligni tumor za organizam: on produava sebi i-
vot tako to prodire sve ono to prua mogunost
oveanstvu da opstane. Ne radi se samo o sistemat-
skom, ve o definitivnom unitenju ivota na planeti.
Savremeni ovek ne sueljava se samo s ideolokim,
vojnim i policijskim terorom vladajueg poretka, kao
to je to bilo u prolosti, ve s nagomilanim destruk-
tivnim moima kapitalizma. U kapitalizmu dominira
duh destruktivnog varvarizma i on uslovljava aktivnos-
ti vladajue klase i njenu odbranbenu strategiju. Upo-
treba atomskih, hidrogenskih i neutronskih bombi,
smrtonosnih virusa, izgladnjivanje stanovnitva, za-
gaivanje i unitavanje izvora vode i tsl. (sa ime e bi-
ti usmrene stotine miliona ljudi i nepopravljivo konta-
minirana ivotna sredina) predstavlja za na kapitalis-
tiki nain degenerisanu svetsku plutokratsku elitu -
opravdanu meru ukoliko e se na taj nain produi-
ti opstanak kapitalizma. Da bi spreili propast kapita-
lizma, fanatici kapitalizma spremni su da unite ove-
anstvo i ivot na planeti.
NATO agresija na Srbiju u prolee 1999, sa kojom je
Srbija primorana da postane deo amerikog novog
svetskog poretka, ukazuje na pravu prirodu kapitaliz-
ma. Sedam godina nakon bombardovanja broj obole-
lih od raka u Srbiji povean je za 40% sa tendencijom
dramatinog uveavanja broja obolelih i umrlih. Slede-
ih 500 godina ivot ljudi koji budu iveli na bombar-
dovanom prostoru neposredno e biti uslovljen posle-
dicama koje izaziva nuklearna kontaminacija zemlji-
ta, vode, vazduha, ljudi, ivotinja, biljaka... To to se
desilo graanima Srbije deava se ljudima irom plane-
te. Njihova budunost predodreena je posledicama
koje stvara destruktivni kapitalistiki varvarizam koji
ima globalni i totalitarni karakter.
Kapitalizam unitava emancipatorsko naslee gra-
anskog drutva i ideju novum-a i stvara novi fai-
zam. Nosioci savremenog faizma nisu grupe mladih
koje se kite nacistikim simbolima, ve kapitalistike
korporacije koje, stvarajui sve dublju egzistencijalnu i
na toj osnovi optu drutvenu krizu, proizvode faisti-
ku ideologiju. Vladajui princip monopolistikog kapi-
talizma Uniti konkurenciju! je generator savreme-
ne faistike prakse kako u ekonomskoj, tako i u poli-
tikoj sferi. Kapitalistika destrukcija prirode i oveka
kao kulturnog i biolokog bia uslovljava nastanak i ja-
anje najreakcionarnijih politikih snaga. U krilu kapi-
talizma ne stvara se samo mogunost za novo drut-
vo, ve za novi (ekocidni, destruktivni) varvarizam. U
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 95
96
samom kapitalizmu uspostavljena je borba izmeu
ove dve tendencije. To je osnov i okvir savremene klas-
ne borbe koja nije samo borba za socijalnu pravdu i
slobodu, ve i za opstanak. Na mogunost uspostav-
ljanja (dugog) perioda kapitalistikog varvarizma (kao
i na mogunost zajednike propasti vladajue i radni-
ke klase) ukazuje i sam Marks, ali taj stav nema takvu
teinu u njegovoj teoriji (i time obavezujui karakter)
da Marks na osnovu njega razrauje mogue oblike
razvoja kapitalizma i mogue oblike politike borbe
protiv njega. Istovremeno, mogui kapitalistiki varva-
rizam nema, po njemu, de-
struktivnu, ve anti-slobodar-
sku prirodu. Marks previa da
je kapitalizam u svojoj biti eko-
cidni varvarizam, koji ima teh-
niki oblik, i da su kapitalisti
ekocidni varvari.
Ekocidni odnos kapitalisti-
kog sistema prema prirodi pro-
izvodi genocidni odnos naj-
monijih kapitalistikih drava
prema narodima treeg sve-
ta. Upravo oni koji stotinama
puta premauju potronju koju
ostvaruje proseni graanin
nerazvijenog sveta; oni koji na
svoje kune ljubimce potro-
e daleko vie hrane i energije
nego to potroe milijarde lju-
di u zemljama treeg sveta;
oni koji stotinama godina unitavaju ivot na planeti i
koji su na sistematskom istrebljivanju primitivnih na-
roda gradili svoj progres; oni koji svake godine ula-
u sve vee sume u spaljivanje brda hrane, dok milio-
ni dece irom sveta umiru od gladi; oni koji koriste i-
tarice za proizvodnju energenata; oni koji raspiruju
potroaku euforiju u svojim sredinama i blokiraju pro-
izvodnju hrane u nerazvijenim zemljama da bi ih nate-
rali da kupuju njihove vikove ita i da bi im jo vie za-
tegli oko vrata duniku omu - seju strah od ugro-
enosti planete zbog prenaseljenosti. Teza o prena-
seljenosti planete postaje nain da se pribavi legitim-
nost unitavanju itavih naroda da bi se najmonije
kapitalistike korporacije dokopale sirovinskih i ener-
getskih resursa.
Bespotedni odnos kapitala prema prirodi i ovean-
stvu generator je bespotednog odnosa oveka pre-
ma oveku. Gonjen ekocidnom pomamom kapitala
proseni (malo)graanin Zapada ima sve manje sluha
za patnju i ljudska prava drugih naroda. Vodee Za-
padne TV stanice danima izvetavaju o spaavanju na-
sukanog kita, uta se ulau milioni dolara - da bi se im-
presionirala svetska javnost njihovom brigom za ivi
svet - ali im ne pada na pamet da pokau stravine
razmere bede i sirotinje u zemljama Treeg sveta,
to je neposredna posledica ekonomskog faizma ko-
jem su te zemlje izloene. Te scene nisu intere-
santne za njihove gledaoce. I to je tano. Predrani i
idiotizovani malograanin slobodnog sveta ne eli
da zna kakve posledice izaziva njegova nezajaljiva
glad za troenjem i unitavanjem, isto onako kao
toproseninemaki malograanin nije eleo (a ni
sada ne eli) da zna o stravinim zloinima koje je, u
Drugom svetskom ratu, inila nemaka soldateska,
pogotovu za logore smrti u kojima su na monstru-
ozni nain ubijeni milioni dece, ena, starih... Alar-
mantna je istina da je za dananjeg nemakog malo-
graanina Hitler napravio samo jednu greku: nije
pobedio. A to shvatanje nije zaostatak prolosti, ve je
proizvod razvoja kapitalizma koji je do te mere osiro-
maio i unitio prirodnu sredinu u Nemakoj da se ide-
ja o osvajanju ivotnog pros-
tora (Lebensraum) sve dra-
matinije namee kao osnov-
no egzistencijalno pitanje.
Ekocidni kapital je taj koji oiv-
ljava nacistike aveti prolosti
gurajui im nanovo u ruke ne-
maku mlade koja, idiotizova-
na koka-kola kulturom i zas-
lepljena potroakim fanatiz-
mom, ponovo treba da poslui
kao orue za unitavanje ni-
ih rasa, ili kako to voli da
kae dananja desniarska
propaganda Zapada, naroda
bez kulture (a to su svi oni
narodi koji stoje na putu ostva-
rivanja neo-kolonijalnih intere-
sa Zapada).
Ne treba zaboraviti da se
razvoj kapitalizma zasniva na jednom od najmonstru-
oznijih zloina koji je uinjen u istoriji: na istrebljenju
severnoamerikih Indijanaca. Ono to daje posebnu
dimenziju tom zloinu je to to su ameriki kapitalisti
od unitenja Indijanaca napravili biznis vredan mili-
jarde dolara. Nije bilo dovoljno to to su na najsvirepi-
ji nain uniteni severnoameriki starosedeoci, ve su,
svedeni na gnusne ubice, postali zvezde holivud-
ske filmske industrije. Indijanci, rtve najveeg genoci-
da u ljudskoj istoriji, postali su simboli zla, dok su oni
koji su pobili milione indijanske dece postali olienje
hrabrosti i dobrote. Unitenje Indijanaca simbolino je
unitenje ivota u kome je ovek iveo u jedinstvu sa
prirodom. Heroji divljeg Zapada, poput Bufalo Bi-
la, su otelotvorenje ekocidnog duha kapitalizma:
monstruozno ubijanje bizona postaje legendarna za-
bava koja e postati neprikosnoveni obrazac za po-
naanje mladih u SAD i Evropi.
Kriza levice
Kriza levice kao organizovanog politikog pokreta
rezultat je obrauna kapitalizma s emancipatorskim
nasleem graanskog drutva, pri emu se degeneri-
u i unitavaju svi oni politiki pokreti i ideje koje otva-
raju mogunost za stvaranje novog sveta. Kriza levi-
ce je zapravo kriza politikih institucija graanskog
drutva, budui da je kapitalizam, kao totalitarni pore-
dak, uvukao u svoju interesnu orbitu itavu javnu sfe-
ru i na taj nain instrumentalizovao proces stvaranja
(p)ogledi
Kapitalistiki totalitarizam je
najpogubniji oblik totalita-
rizma koji je stvoren u istori-
ji. On se zasniva na total-
nom komercijalizovanju pri-
rode i drutva. Svaki deo
planete i svaki segment dru-
tvenog i individualnog ivo-
ta postao je sastavni deo
mehanizma destruktivne ka-
pitalistike reprodukcije

np 13 14/01/2010 18:53 Page 96

97
i donoenja politikih odluka. Politika je postala jedna
od tehnikih sfera kapitalizma i kao takva business -
kao i sve druge oblasti drutvenog ivota. Kapitalizam
je od politike sfere stvorio politiko trite na kome
svaka partija nastoji da to bolje proda svoj politiki
program (politiku robu) i da unovi svoj uticaj u dru-
tvu polazei od interesa biro-
kratizovanih i korumpiranih
partijskih oligarhija. Politike
partije postale su privatna svo-
jina vostva, kao to je to
sluaj i sa mnogim sindikatima
i drugim organizacijama koje
pruaju samo formalnu mo-
gunost okupljanja graana ra-
di zatite njihovih ljudskih i gra-
anskih prava.
Neposredna posledica ko-
rumpiranja (nominalno) levi-
arskih partija je stvaranje sve
ireg anti-kapitalistikog pokre-
ta koji ne prihvata dominaciju
partija koje pripadaju politi-
kom establimentu. Izvorna le-
viarska misao, ona koja insisti-
ra na slobodi i socijalnoj pravdi,
najprisutnija je meu obesprav-
ljenim radnim slojevima i mladi-
ma - meu onima koji su ivot-
no zainteresovani da izvorne
ideje levice budu realizovane.
Zbog toga se ini sve da se pot-
laeni iskljue iz javne sfere i
depolitizuju, a da se od njihove dece na stadionima, na
koncertima pop-zvezda, u disco-klubovima, putem ho-
livudske industrije zabave - stvore huligani, narkomani,
kriminalaci, faisti... Kapitalizam nastoji da uniti o-
veka kao drutveno bie i u tom kontekstu sve auten-
tine oblike politikog (drutvenog) organizovanja gra-
ana i da stvori od oveka atomizovanog radno-potro-
akog idiota koji e se u svom ponaanju rukovoditi
logikom destruktivnog iracionalizma. Konfuziju oko
toga ta je levica stvara i buroazija koja nastoji da
se obrauna s radnikim pokretom tako to preuzima
ideje levice i pretvara ih u demagoke slogane sa koji-
ma nastoji da se prikae kao borac za radnika prava
i na taj nain oslabi istinsku levicu. Tipian primer levi-
arske demagogije predstavlja Hitlerova politika kam-
panja u vreme Vajmarske republike. Istom politikom
logikom rukovodi se savremena buroazija. Leviarska
demagogija treba da premosti sve vei jaz koji deli
buroaziju od radnih slojeva, kao i da stvori konfuziju
u kojoj e se izgubiti ideja budunosti.
Leviarska misao je sve prisutnija na univerzitetima
na Zapadu, ali je getoizovana i postala je sredstvo za
obraun s politikom borbom potlaenih. Ona preo-
braava osnovna egzistencijalna i esencijalna pitanja u
filozofska i teorijska pitanja i na taj nain ih liava
konkretne drutvene i istorijske sutine. Borbu za op-
stanak i slobodu zamenjuju teorijske rasprave i bes-
krajni dijalozi sa kojima se sakati kritika svest i spre-
ava menjalaka praksa. Politika borba protiv kapita-
lizma degenerie se u obliku naunih projekata, fi-
lozofskih skupova, seminara - gde se svako u svo-
joj oblasti bavi posledicama koje stvara kapitalizam,
ne dirajui u njegove osnove. Um se izvlai iz konkret-
ne drutvene realnosti i getoizuje se na fakultetima, u
institutima, na seminarima i
kongresima... Konkretna egzi-
stencijalna i esencijalna pitanja
postaju predmet teorijskih ras-
prava i kao takva, putem speci-
finog jezikog izraza, privilegi-
ja intelektualaca. Filozofska
misao postaje formalistika mi-
sao, svojevrsna tehnika milje-
nja koja ima pozitivistiki i sa-
mim tim anti-slobodarski i anti-
egzistencijalni karakter. Inte-
lektualna sfera postaje institu-
cionalni oblik liavanja graana
umnosti i prava na umnost - i
kao takva osnovni nain njiho-
vog duhovnog i time svakog
drugog porobljavanja.
Potroako drutvo je pos-
lednji juri kapitalizma koji na-
govetava njegov potpuni i de-
finitivni raspad. Ono produa-
va ivot kapitalizmu tako to
unitava oveka kao kulturno i
bioloko bie, kao i prirodu. To
je ono to odreuje specifi-
nost savremene levice: pitanje
pobede levice postalo je pitanje opstanka ovean-
stva.
to se tie ideje o umnom svetu, to nije puka huma-
nistika elja, ve egzistencijalni imperativ. Samo um-
ni ovek moe da uniti kapitalizam i stvori novi svet.
Otuda obraun s ovekom kao umnim biem
predstavlja jedan od najvanijih zadataka vladajueg
poretka. U tom kontekstu, kapitalizam se obraunava
s humanistikim obrazovanjem i s humanistikom in-
teligencijom. Kapitalizam stvara, sa jedne strane, be-
le kragne - tehniku inteligenciju, vodeu snagu u
unitavanju planete, koja je svedena na fah-idiote, i sa
druge strane plave kragne - manipulativnu radnu
snagu koja je liena elementarnog obrazovanja. Posle-
dice su sve vidljivije. Nakon toliko godina ivljenja u
kapitalistikoj civilizaciji i nakon takvog progresa ko-
ji je u njemu ostvaren, sve vei broj ljudi postaje rtva
najmranijih ideologija koje po svojoj morbidnosti pre-
vazilaze sve to je do sada vieno u istoriji. Samo u
Sjedinjenim Amerikim Dravama deluje mnotvo sa-
tanistikih, i njima slinih, sekti to je neposredna
posledica nemilosrdnog unitavanja duhovnog integri-
teta ljudi. Potroako drutvo baca oveka u prova-
liju duhovnog beznaa gde ga doekuju sile mraka
koje mu nude zadovoljenje potreba, koristei se
sredstvima manipulacije kojim kapital od njega stvara
bezumnog potroaa. Za oveka izgubljenog u mra-
ku i lomaa je izvor svetlosti i putokaz.
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 97
98
Svi oni simboli putem kojih je ovek nekada mogao
da prepozna svoj ljudski lik i da dopre, makar i delimi-
no, do svoje ljudskosti, unakaeni su od strane kapita-
listike propagandne mainerije. Reklamna poruka
Koka-kola, to je ono pravo! dobija status najvieg fi-
lozofskog stava; odseena svinjska glava smeje se ma-
mei oveka da kupi delove njenog tela; WC olje se
reklamiraju uz pratnju najviih umetnikih ostvarenja;
ampionski sportski timovi postaju reklamni panoi za
proizvoae duvana i alkoholnih pia; najvei umetni-
ci koriste se kao sredstvo za saoptavanje reklamnih
poruka; nago ensko telo u poniavajuem poloaju
nezaobilazni je deo uspene reklamne kampanje;
deca od najnieg uzrasta izloena su najodvratnijim
oblicima reklamne manipulacije... Sve ono to ima ili
moe da ima ljudsku (kulturnu) vrednost postaje sred-
stvo za obezvreivanje oveka. Privatizujui javne me-
dije kapital nudi graanima demokratiju u obliku
sobe sa krivim ogledalima: u jednom ogledalu, o-
vek vidi sebe u obliku sumanutog potroaa; u
drugom, u obliku podivljalog gledaoca; u treem,
kao manijakalnog ubicu; u etvrtom, kao robotizo-
vanog ampiona... ini se sve da se sprei da ovek
ugleda svoj istinski, slobodarsko-stvaralaki lik.
Sa razvojem krize egzistencije, vladajui reim stva-
ra sve agresivniju industriju zabave putem koje nas-
toji da odri oveka u dobrom raspoloenju (po
principu Dont worry, be happy!), da bi ga spreio
da na ljudski nain doivi svoje ljudsko bitisanje, da se
suoi sa svojom nesreom i potrai naine da se izba-
vi iz nje. Radi se o sindromu Titanik: brod tone - mu-
zika je sve jaa. Vladajui mediji nastoje, ne birajui
sredstva, da zagnjure oveka u barutinu koka-kola
kulture, jer tek kada ovek postavi pitanje o budu-
nosti, kada postane svestan razmera unitavanja sve-
ta - postaje jasna sva pogubnost uspostavljenog pro-
gresa. Nije sluajno to su novi narataji, po prvi put
u istoriji, loije obrazovani nego njihovi roditelji. U naj-
razvijenijoj kapitalistikoj zemlji sveta, SAD, preko sto
miliona ljudi nije u stanju da se slui zvaninim pis-
mom. Istovremeno, sve nehumaniji i agresivniji rek-
lamni spotovi postaju osnovna
duhovna hrana za ljude.
Proseni graanin SAD
dnevno primi preko 3 000
reklamnih poruka. kolski sis-
tem, kao obrazovna institucija,
u sve je veoj krizi. Ugroeno
je celokupno kulturno naslee
zapadne civilizacije, kao i hu-
manistika dostignua drugih
civilizacija. U pitanju je razvoj
koji diktira vladajui poredak
da bi intelektualni (obrazovni)
nivo graanina prilagodio svo-
jim egzistencijalnim interesima
i predupredio razvoj kritikog
uma koji je svestan kako po-
gubnosti kapitalizma, tako i
novih mogunosti razvoja koje
su stvorene u okrilju graan-
skog drutva.
Radi se, naime, o tome da je ovek do te mere raz-
vio proizvodne snage i u toj meri postao sposoban
(struan) da u svoje ruke uzme ne samo upravljanje
procesima proizvodnje, ve i upravljanje ukupnom
drutvenom egzistencijom, da konano oslobaanje
oveka od tlaenja i egzistencijalne neizvesnosti nije
vie matarija, nego realna mogunost. Osnovni cilj in-
dustrije zabave je da sprei da se uspostavi delatno-
menjalaka veza izmeu uspostavljenog naunog i
tehnikog razvoja i nastojanja oveka da ih usmeri ka
zadovoljavanju njegovih istinskih potreba i obezbei-
vanju izvesnije budunosti. Sve bespotedniji nasrtaji
kapitalistikih medija na kritiki um odgovor je kapita-
lizma na sve veu pusto koju stvara, i na ve stvore-
ne objektivne mogunosti da ovek iskorai iz kapita-
listikog sveta u civilizaciju slobode.
Mafijaki gangovi, kraljevi podzemlja, voe sata-
nistikih sekti i faistikih klanova, vlasnici industrije
zabave (u kojoj sport zauzima najvanije mesto), pro-
davci narkotika, vladajue religiozne organizacije, sas-
tavljai horoskopa i drugi vidovnjaci i vraare - svi
oni koji uestvuju u unitavanju uma koji je u stanju da
se suelji sa uspostavljenim procesima destrukcije -
prirodni su saveznici kapitalizma. Metafiziki mistici-
zam i religiozni fanatizam su druga strana tehnike
civilizacije koja je liila ivot smisla i od oveka stvori-
la sredstvo za reprodukovanje kapitala. U savreme-
nom kapitalizmu pozivanje na boga zapravo je jedan
od naina na koji malograanin liava sebe odgovor-
nosti za unitavanje sveta. Vladajue religije postale
su sredstvo za obraun s emancipatorskim nasleem
graanskog drutva i s verom da je mogue stvoriti
pravedni svet - ukoliko se budemo borili za njega.
Destruktivne iluzije i alternativa
Kapital nastoji da od oveka stvori potroaa-de-
struktora razvijanjem njegovih normalnih potreba
do patolokog (samodestruktivnog) nivoa, kao i proiz-
voenjem novih potreba radi proirivanja trita
(polja unitavanja). Manijakal-
no-destruktivni hedonizam
postao je spiritus movens dru-
tvenog ivota. Brzina i inten-
zitet zadovoljavanja potreba
diktirani su potrebama kapita-
la, u krajnjem, dinamikom nje-
govog obrta. Po Alenu Blumu,
autoru Sumraka amerikog
uma, ivot je pretvoren u
neprekidnu, komercijalno pri-
gotovljenu masturbacionu ma-
ineriju. Radi se o takvom
zadovoljavanju potreba koje
dovodi do degeneracije i de-
strukcije oveka. Degenerisa-
ne potrebe oveka postaju
motorna snaga u razvoju kapi-
talizma. Pri tome, sve je vei
broj posredovanja u njihovom
(p)ogledi
Potroako drutvo je
poslednji juri kapitalizma
koji nagovetava njegov
potpuni i definitivni raspad.
Ono produava ivot kapita-
lizmu tako to unitava
oveka kao kulturno i biolo-
ko bie, kao i prirodu. To
je ono to odreuje
specifinost savremene
levice: pitanje pobede levice
postalo je pitanje opstanka
oveanstva

np 13 14/01/2010 18:53 Page 98

99
zadovoljavanju koja, naravno, imaju komercijalni ka-
rakter. Sam nain zadovoljavanja potreba se tehnizira,
to samo ukazuje na injenicu da sam ovek poima se-
be sve vie kao robotizovano, a sve manje kao prirod-
no i humano bie.
Model uspenog seksualnog odnosa tipian je
primer kapitalistikog degenerisanja nagona i unita-
vanja oveka kao drutvenog bia. Seksualni odnos
svodi se na tehniku voenja ljubavi pri emu telo
partnera postaje orue za izazivanje orgazma - uz
upotrebu (posredovanje) sve veeg broja pomaga-
la. Kako je sve siromaniji svet istinske ljubavi i me-
uljudskog potovanja, tako je sve bogatiji, od kapitala
stvoreni, svet seksualne fantazije.
Sterilisanje ivotvorne (rodne) snage ivih bia pos-
tao je univerzalni princip kapitalistikog razvoja. Za-
gaena ivotna sredina, zatrovana voda i hrana, uni-
tenje biolokog ritma rada organizma, sve vea egzi-
stencijalna neizvesnost koja neprestano dri oveka u
stanju stresa - dovode do sve teih telesnih i mental-
nih oteenja. Obnavljanje ivotvorne sposobnosti o-
veka kao rodnog (ivotvornog) bia predstavlja jedan
od najvanijih zadataka koje kapitalizam postavlja
pred oveka.
Bespotedno razaranje drutvenog tkiva predstavlja
jo jednu bitnu karakteristiku kapitalizma. Sve vie lju-
di ive sami (u velikim gradovima najrazvijenijih zapad-
no-evropskih zemalja gotovo polovina graana ivi u
domainstvu sa jednim lanom), dok oseanje
usamljenosti, koje uslovljava nastanak najgorih oblika
drutvene patologije, poprima razmere epidemije. U
nekim oblastima proizvodnje dolo je do skraivanja
radnog dana, ali je istovremeno poveana potreba za
mobilnom radnom snagom, to znai da prednost u
zapoljavanju imaju osobe koje su u stanju da u sva-
kom trenutku budu na raspolaganju svojim gazdama.
A to su oni koji su osloboeni svih drutvenih, pogo-
tovu porodinih obaveza. Sve vei broj ena podvrga-
va se dobrovoljnoj sterilizaciji da bi stekle povere-
nje poslodavaca - i dobile posao. Zvanina duina
radnog vremena sve je vie neobavezna forma. Podre-
ivanje celokupnog ivota sve brem ritmu reprodu-
kovanja kapitala jedan je od glavnih uzroka dramati-
nog pada nataliteta u razvijenim kapitalistikim zem-
ljama. Kada je re o porodici, kapital unitava biolo-
ku vezu izmeu roditelja i dece. Tanije, u sve veem
broju sluajeva ne moe se govoriti o roditeljima bu-
dui da se oinstvo, kao i materinstvo, stie robno-
novanom operacijom: osoba koja pretenduje da pos-
tane otac kupuje na tritu materijal od kojeg se
dobijaju deca (uz obaveznu garanciju o kvalitetu
robe), iznajmi (najee preko oglasa) matericu i za
devet meseci dobije dete.
Mit o svemoi nauke i tehnike je omiljeno sredst-
vo s kojim vladajui reim nastoji da ouva, ve prili-
no poljuljanu, veru u progresivnu snagu kapitaliz-
ma. Poput Hitlerove propagandne mainerije u vreme
agonije nacistikog reima, dananja propagandna
mainerija kapitalizma nastoji da uveri svet da e
nauna i tehnoloka uda spasiti svet od propasti.
Do jue su nuklearne elektrane bile simbol progre-
sa. Danas su, kao aveti smrti, postale simbol destruk-
tivne prirode kapitalizma. Sablasni tovari krue slo-
bodnim svetom, hiljade kontejnera punih najotrovni-
jeg nuklearnog otpada do sada su baene u okeane.
Planeta se zagreva, otopljavaju se lednici, raste nivo
mora, nestaje ozonski omota, klima se menja, zem-
ljite je sve zagaenije, ume umiru, pijaa voda pos-
taje strateka sirovina... Pokazalo se da su i najstra-
nije prirodne katastrofe samo bezazlene pojave u po-
reenju sa ekocidnim terorizmom kojem je priroda od
strane kapitala svakodnevno izloena. Kada se imaju
u vidu razmere unitenja do kojih e doi daljim razvo-
jem kapitalizma, moe se zakljuiti da su i najprimitiv-
nije ljudske zajednice superiorne u odnosu prema ka-
pitalizmu. Obraun s iluzijom da je mogue speiti glo-
balnu apokalipsu u okviru kapitalistikog poretka pu-
tem nauke i tehnike i ekolokih projekata predstav-
lja jedan od najvanijih zadataka humanistike inteli-
gencije.
Markuzeova ideja o oslobodilakoj transformaciji
prirode dobija konkretnu istorijsku dimenziju tek u
odnosu prema procesu destruktivne kapitalistike
transformacije prirode. U kapitalizmu duh (Geist)
putem koga priroda stie samosvest (Hegel) ukinut je
tehnikom koja nema samo anti-duhovni (anti-umni),
ve i anti-egzistencijalni karakter. Ona je oblik u kome
su sile prirode instrumentalizovane na kapitalistiki na-
in i postale anti-prirodna mo. Oslobodilaka tran-
sformacija prirode nema samo slobodarski, ve pre
svega egzistencijalni karakter. Osnovni nedostatak pu-
ke prirode nije taj to je neumna, ve to ne moe da
sprei unitenje ivota na zemlji. Spreavanje da pri-
rodne sile budu instrumentalizovane radi unitenja i-
vota i ouvanje ivota na zemlji ouvanjem prirode
kao ivotvorne celine njenim oplemenjivanjem - to je
sudbinski zadatak oveanstva. Nije osloboenje o-
veka od prirode, ve je osloboenje oveka i prirode
od kapitalizma osnovni uslov kako slobode, tako i op-
stanka.
Istorijski gledano, ovek je postajao ovekom pre
svega sueljavajui se s egzistencijalnim izazovima. Pri-
roda tih izazova uslovljavala je nain njihovog reava-
nja i na taj nain je neposredno uticala na razvoj o-
(p)ogledi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 99
100
veka. Egzistencijalni izazov koji kapitalizam namee
oveku najvei je i najdramatiniji izazov pred kojim se
ovek naao. Nikada u istoriji ovek nije stajao pred
zadatkom da sauva ivot na planeti i sprei unitenje
oveanstva. To je izazov koji prevazilazi klasinu hu-
manistiku antropoloku definiciju oveka kao univer-
zalnog stvaralakog bia slobode. Specifinost kapita-
lizma kao poretka destrukcije uslovljava kako specifi-
nu prirodu oveka koji ga brani, tako i specifinu pri-
rodu oveka koji nastoji da mu se suprotstavi. Kapita-
lizam proizvodi destruktivnog oveka koji je postao
sredstvo za razvoj kapitalizma, to znai za unitenje
ivota. Istovremeno, kapitalizam proizvodi sve mili-
tantnijeg anti-kapitalistikog oveka koji u unitenju
kapitalizma i ouvanju ivota na zemlji, stvaranjem no-
vog sveta, pronalazi smisao ivota. Sve intenzivnije
unitavanje ivota uslovljava sve bespotedniji sukob
izmeu ova dva tipa ljudi, koji zapravo predstavljaju
savremenu klasnu podelu sveta: klasa destruktivnih fa-
natika kapitalizma i klasa umnih i beskompromisnih
boraca za opstanak oveanstva.
Postajanje kapitalizma totalitarnim destruktivnim
poretkom uslovljava postajanje oveka totalizujuim
ivotvornim biem - za koga je emancipatorsko (slobo-
darsko, kulturno) naslee oveanstva osnov kritike
samosvesti i delatne (ivotvorne) volje. U borbi za ou-
vanje ivota i za stvaranje novog sveta ovek e pos-
tati istinski ovek. To nije mitoloki ovek koji e, kao
savremeni Feniks, uzleteti iz kapitalistikog pepela
neoteenih krila. To je konkretni ovek koji e itavim
svojim biem oseati posledice unitavanja prirode, jer
je on njen organski deo. Otuda stvaranje novog sveta
podrazumeva (samo)proiavanje i (samo)izgraiva-
nje oveka - postajanje oveka oplemenjenim prirod-
nim (ivotvornim) biem. Umesto kosmike energije
(Nie), koja je samo metaforiki prikaz ivotne moi
monopolistikog kapitalizma, u oveku e potei i-
votvorna snaga oveanstva. Volja za mo postae
volja za slobodu i opstanak.
U borbi za ouvanje ivota na zemlji stvaranjem no-
vog sveta doi e do takvog ujedinjenja oveanstva u
kome e biti prevazieni svi oblici posredovanja koji
udaljuju oveka od oveka i koji od njega stvaraju oru-
e nadljudskih sila za postizanje anti-ljudskih ciljeva.
Umesto moralnih principa na osnovu kojih se gradi re-
presivna normativna svest koja slui za ouvanje vla-
dajueg poretka, esencijalna i egzistencijalna potreba
oveka za ovekom postae osnov ljudskog poveziva-
nja.
Anti-globalistiki pokret ima istorijski i egzistencijal-
ni smisao jedino ukoliko je sastavni deo svetskog anti-
kapitalistikog pokreta. On se ne oslanja samo na je-
dan drutveni subjekt promene, kao to je to bio indus-
trijski proletarijat kod Marksa, ve na iroki drutveni
pokret koji u sebe ukljuuje sve obespravljene i one ko-
ji su svesni da kapitalizam vodi oveanstvo u propast.
Pokreti za emancipaciju ena, stotine miliona usamlje-
nih ljudi kojima je kapitalizam upropastio ivot - sve su
to potencijalni uesnici pokreta koji e se obraunati s
kapitalizmom. Istovremeno, propadanje drave bla-
gostanja nanovo e rasplamsati klasni rat u razvijenim
kapitalistikim zemljama. Neposredno uestvovanje u
politikom organizovanju savremenog proletarijata i
drugih slojeva i grupa koje kapitalizam ugroava - to je
jedan od najvanijih zadataka pokreta. Svetski anti-ka-
pitalistiki pokret treba da ujedini sve one politike sna-
ge i politike pokrete u svetu koji se suprotstavljaju sav-
remenom imperijalizmu koji nema samo genocidni,
ve i ekocidni karakter. Istovremeno, on treba da ima
kritiki odnos prema razvojnim programima u bilo kom
delu sveta koji se zasnivaju na unitavanju prirode i ko-
ji razvijaju potroaki mentalitet.
Ne radi se o stvaranju svojevrsne intelektualne eli-
te koja e proglasiti sebe za savest oveanstva i
na taj nain postati od obinih ljudi otuena grupa-
cija, ve o ljudima koji su svesni destruktivne prirode
kapitalizma i koji su spremni da svoj ivot posvete bor-
bi za ouvanje ivota i za slobodu oveanstva. Istin-
ska humanistika inteligencija treba da osvetli put ko-
ji vodi u budunost. Sa sve dramatinijom egzistenci-
jalnom krizom koju kapitalizam stvara ona treba da
postane svetionik koji e svetliti sve jaim sjajem kako
mrak koji stvara kapitalizam postaje sve gui. Prome-
tejski princip postao je osnovni egzistencijalni princip.
Zato je od prvorazrednog znaaja ne praviti kompro-
mise i ne prilagoavati se trenutnoj politikoj situaciji.
Kompromis znai gubitak sposobnosti stvaranja svet-
losti - bez koje e oveanstvo nestati u mraku de-
struktivnog kapitalistikog nitavila.
Dr. sc. Ljubodrag Simonovi istaknuti je
kritiki intelektualac. iroj je javnosti poznat
prvenstveno kao bivi koarkaki reprezenta-
tivac Jugoslavije, a proglaen je i za
najboljeg koarkaa Europe
(p)ogledi
Istorijski gledano, ovek je postajao ovekom pre svega sueljavajui se s
egzistencijalnim izazovima. Priroda tih izazova uslovljavala je nain njihovog
reavanja i na taj nain je neposredno uticala na razvoj oveka. Egzistenci-
jalni izazov koji kapitalizam namee oveku najvei je i najdramatiniji iza-
zov pred kojim se ovek naao. Nikada u istoriji ovek nije stajao pred za-
datkom da sauva ivot na planeti i sprei unitenje oveanstva. To je iza-
zov koji prevazilazi klasinu humanistiku antropoloku definiciju oveka
kao univerzalnog stvaralakog bia slobode

np 13 14/01/2010 18:53 Page 100

101
Od 15 drava EU krajem
devedesetih godina, 11 njih
vodili su laburisti, socijalisti ili
socijalni demokrati. Od 27
dananjih lanica EU samo
6 njih vode, uglavnom u
udnim koalicijama, partije
s takvim imenima
S
vijet je u najdubljoj krizi nakon 1929. godine,
koju dodatno komplicira nemo nacionalnih
drava da svaka za sebe rijei globalne eko-
nomske, socijalne i ekoloke izazove i nepostojanje
demokratski legitimiranih regionalnih i globalnih
mehanizama i aktera, koji bi u tome mogli biti od
istinske koristi. Svijetom haraju podivljali financijski
kapital i nezajaljive multinacionalne kompanije
koje uplaenim ljudima prodaju politiku spasonos-
nog egoizma, straha od drugog i mrnje prema
razliitosti.
Alternativa neoliberalnom kapitalizmu je nasuna
potreba, ali je tek u nastajanju, i tradicionalna refor-
mistika ljevica boji se suoavanja s radikalnim pitanji-
ma, jer se plai nunosti radikalnih odgovora. Koliko
je u takvim uslovima jednakost spolova vana socijal-
nim demokratama u EU danas? Koliko su oni uope
svijesni da je to upravo pitanje svih pitanja u vreme-
nu koje dolazi, jer je to pitanje koje izaziva revolucio-
narne promjene u svim sferama ivota?
Ovaj lanak piem usred prvog dana 8. Kongresa
Partije evropskih socijaldemokrata, koji se nakon po-
raza te partije na evorpskim izborima u junu 2009.
odrava u Pragu. Na taj sam kongres dola sa ozbilj-
nom analizom poraza Partije evropskih socijaldemo-
krata iz kuta promatranja: rodna ravnopravnost i EU
izbori 2009. Moja analiza neumoljivo je pokazala slje-
dee:
Na tim izborima imamo sljedee pobjednike:
ENE,
Zelene
Euroskeptike
Radikalne desniare
I sljedee gubitnike:
Partiju evropskih socijaldemokrata (PES)
Evropsku puku partiju (EPP)
Evropske liberale (ALDE)
Radikalnu ljevicu
Zanimljivo je da su ene ostale nevidljive pobjednice
tih izbora, iako su kao grupa najvie popravile postotak,
koji su imale u odlazeem evropskom parlamentu. S
31% skoile su na 35%, i to nakon desetgodinje pot-
pune stagnacije. Nijedna politika grupa se nije toliko
okrepila na tim izborima kao ene, ali to nije primjetila
nijedna velika analiza evropskih izbora!
I ne samo to. U svim kljunim ideolokim partijskim
familijama, ene su slomile i eljezno pravilo, koje je sve
do sada glasilo ovako: kada partija gubi, ene gube
mnogo gore, kada partija dobija, ene dobijaju mnogo
manje. Ovoga puta u partijama koje su ojaale ene su
ojaale jo vie, a u partijama koje su gublile, izgubile
su upola manje (to se desilo u PES), ili udo, nevieno,
ak ozbiljno dobile (u EPP 8.7 procentnih poena, u AL-
DE 4.6 procentna poena)! ene dakle nisu pridobile sa-
mo na broju, dobile su na stvarnoj moi!
Njihova stvarno poveana mo odlino se upravo
dokazala prilikom izbora komesara i kljunih evrop-
skih funkcionera. Nekoliko dana uoi izbora nove Ev-
ropske komisije, Baroso je imao samo tri kandidatki-
nje i 24 kandidata. I tada su mu se desile ene! Naj-
prije je dobio javno pismo od ena PES-a, koje su mu
saopile da im ne pada na pamet da glasaju za Evrop-
sku komisiju koja e izgledati kao vlada neke nazad-
ne islamske drave! A onda su u povorku javnog pro-
testa, pred vrata njegove kancelarije i pred kamere
svih moguih TV stanica, sa kravatama oko vrata i
(S)rodna pitanja
Na historijskom
raskru
dr. sc. Sonja Lokar
np 13 14/01/2010 18:53 Page 101
102
svojim ivotopisima u rukama, dole najistaknutije ev-
ropske parlamentarke PES, zelenih, ljevice i liberala i
priprijetile da nijedna ena nee glasati za novu Ev-
ropsku komisiju sa manje komesarki, nego to ih je
bilo u prolom mandatu. I pokazalo se da je prestra-
eni Baroso uspio preko noi nai jednu komesarku
vie, nego to ih je imao u prolom mandatu. Ta ista
akcija natjerala je i PES da za mjesto evropskog vanj-
skog ministra predloi ministarku, jer je to postao us-
lov da uope dobiju to mjesto.
Ali tu je naalost kraj dobrim vjestima. Bitna pro-
mjena se desila u pogledu postotka ena, koje su u
pojednanoj partijskoj familiji ule u novi evropski
parlament iz starijih i novih drava lanica: udio ena
iz novih lanica je postao brojniji od udjela ena iz
starijih lanica u grupi liberala i grupi Puke evropske
partije, dok se bitno smanjilo njihovo zaostajanje i u
grupi zelenih i u grupi Evropskih socijaldemokrata.
Koliko god sam ponosna na taj rezultat, i koliko god
sam na razne naine radila da do njega doe, na a-
lost to ipak znai da je u EP ulo mnogo ena s ma-
nje istinske politke moi u svojim partijama, s ma-
njom politikom moi u svojoj partijskoj familiji i sa
slabije profiliranom svjeu o tome da trebaju da se
izbore za enska ljudska prava.
Pomjerio se i postotak ena koje u evropski parla-
ment dolaze iz mnogobrojnih nacija i iz malobrojnih
nacija. U EPP porastao je postotak ena koje dolaze
iz najbrojnijih nacija, dok u PES-u taj postotak pada ili
stagnira, a porastao je postotak ena koje su dospje-
le u EP iz srednjih i malih nacija. Pala je dakle stvarna
politika mo ena koje su izabrane u grupu PES.
Osnovni zakljuak iz te moje analize jeste:
Dogodile su se tektonske promjene u spolnoj struk-
turi i strukturi moi aktera, koji e krojiti rodnu politi-
ku Evropskog parlamenta u sljedeem mandatu. e-
ne su u tom parlamentu postale bitno jae nego to
su bile u prijanjem mandatu, ali su presudnu mo
dobile ene iz konzervativnih pukih i liberalnih parti-
ja. Kada se to kombinira s dominantnom politikom
strujom u ostalim organima Evropske unije, u kojima
caruju muki konzervativci i liberali - Evropska Komisi-
ja, Evropski Savjet, savjeti ministara, predsjednik Ev-
ropske Unije, predsjednik Evropske komisije, oito je
da prijeti ozbiljna opasnost da evropska politika po pi-
tanjima spola krene bitno drugaijom putanjom i da
se uz pomo takve konstelacije snaga u EU potpuno
srui progresivni globalni konsensus koji je po pitanju
rodne ravnopravnosti uspostavljen 1995. na 4. Svjet-
skoj konferenciji UN-a o enama u Pekingu. Taj se
konsensus sistematski uruavao, posebno nakon
2000. godine, odlunom ofenzivom globalnog neoli-
beralizma i njegovih neistih saveznitava sa radikali-
ziranim religijskim napadima na ljudska prava ena u
ime odbrane i obnove tradicionalnih, itaj konzerva-
tivnih moralnih i kulturnih vrijednosti. Neproglaeni
rat protiv enskih ljudskih prava utkan je u same te-
melje kazino kapitalizma, ali i u sve njegove lokalne
ratove, u sve njegove politike sukoba civilizacija i ta-
kozvanih ratova protiv terorizma.
Pradoksalno, dok u SAD-u, u Japanu, u nekim va-
nim zemljama June Amerike konano pada radikalni
konzervativizam, u EU i u Rusiji on nesumnljivo jaa i
nastaju ozbiljni izgledi da se po pitanju prava ena
krene u rikverc, odnosno da Evropska Unija izgubi i
jednu presudnu civilizacijsku ulogu: ulogu luonoe
globalne borbe za jednakost spolova.
Na kongres PES-a u Pragu nisam pola samo s tom
neveselom analizom rezultata evropskih izbora, ve i
s jasnom porukom da smo izgubili vanu bitku, ali ne
nuno i rat.
Tradicionalne biraice PES-a nisu otile na desno,
nisu glasale za konzervativce i neoliberale. Neke su
glasale za zelene, vrlo malo njih za vrlo maistiku
radikalnu ljevicu, ali ih je veina naprosto ostala
kod kue. PES je imao izborni Manifest sa sjajnim
poglavljem o jednakosti spolova. Natjerao je sve ve-
like partije da se ponu ozbiljno takmiiti za glaso-
ve ena, ali je omanuo da se sam ozbiljno takmii
za njih. Partije lanice PES-a svojim djelima nisu us-
pjele uvjeriti ensko birako tijelo da imaju stvarne
alternative za probleme koje su im stvorili u nesum-
njivom sudjelovanju s konzervativcima i neoliberali-
ma: za nezaposlenost, za prekarna, loe plaena
zaposlenja, za siromatvo, za manjak jaslica i vrtia,
za drutvenu nebrigu o svima kojima briga treba,
ali se oekuje, da e je ene isporuiti u obliku ne-
plaenog rada, za indiferentnost prema patnji koju
domae nasilje nanosi enama, za zatvaranje prs-
pektiva i ubijanje nade, da e biti mogu normalan
ivot nae djece, za bezobrazno nijekanje enskih
sposobnosti da ravnopravno sa mukarcima vode
poduzea i ustanove, javne i politike poslove.
Dan prije kongresa PES-a odrana je I. konferencija
enske organizacije PES-a. Na njoj je dogovoreno da
e socijaldemokratske ene ipak preuzeti inicijativu,
pokreui Magnu cartu evropskih enskih ljudskih
prava i otvarajui put jednom novom pristupu rjea-
vanju pitanja jednakosti spolova. Taj novi pristup sad-
ran je u formiranju feministikog pokreta, u kome
svim srcem i mozgom ravnopravno sudjeluju i ene i
mukarci. Taj novi pristup moe se saeti u jednoj re-
enici predsjednika panjolskih socijalista, Zapatera,
koji je dva puta za redom pobijedio na nacionalnim
izborima, kada su skoro sve druge socijaldemokrat-
ske partije svoje izbore u EU izgubile. Ta reenica gla-
si: Ja sam feminist zato to sam socijalist.
Dr. Sonja Lokar je istaknuta lijeva
politiarka i biva lanica slovenskog par-
lamenta za Socialne demokrate, te lanica
Savjeta Novog Plamena.
(S)rodna pitanja
np 13 14/01/2010 18:53 Page 102
103
P
osjeivali redovito knjiare, bilo one relativno rijet-
ke preostale - fizike - ili pak pripadali geek popu-
laciji/generaciji koja potrebu za znanjem ispunjava
satima iitavajui milijune redaka teksta na internetu, iz-
razito specifian fenomen hrvatske knjike stvarnosti 21.
stoljea zasigurno vam nije promaknuo. Pokraj Gole is-
tine novootkrivene majstorice pisane rijei Nives Celzi-
jus, Otkrit u vam tajnu samoprozvanog stiliste bez ko-
jeg vjerojatno ne bi znali koju boju arape ujutro obui
Marka Grubnia, knjiga za samopomo meu kojima
Tajna Rhonde Byrne i dvije godine nakon objavljivanja
oduevljava, a valjda i spaava osamljene i nesigurne du-
e, posljednjih godina istie se novi vladar hrvatskih knji-
ara - Umijee ratovanja, djelo pripisano kineskom au-
toru Sun Tzuu, iako toan trenutak njegovog ivota, pa
tako i nastanka djela, nije poznat ve se u procjenama
strunjaka kree izmeu V. i VIII. stoljea prije Krista. Ko-
lika je oito popularnost (stvorena ili nametnuta, ostaje
otvoreno pitanje) Umijea ratovanja ne svjedoi samo
injenica da u na vizualni opseg knjiga upada vrlo lako,
ve i njena dostupnost u najrazliitijim oblicima. Knjiga
savjeta o voenju vojnih operacija kineskim vladarima la-
ko je pronalaljiva u debelom i mekom uvezu, veem ili
manjem formatu, s opirnim komentarom ili bez njega,
u depnom ili luksuznom debelom polinom izdanju. Je-
dini ozbiljni konkurent Umijeu ratovanja prema broju
i oblicima izdanja barem za sada ostaje - Biblija koju mo-
emo pronai i u sliicama, to Sun Tzu nije doivio. Ta-
koer, moramo rei, vjerojatno samo za sada. Oito ivi-
mo u eri u kojoj je jedno od najpopularnijih tiva za ita-
nje ono koje prua savjete kako biti uspjean prevarant.
Ne treba biti naivan i misliti kako su ulazak djela u popu-
larnu kulturu kroz film Olivera Stone Wall Street i do
otrcanosti citirane rijei iz usta Gordona Geka, pohlep-
nog burzovnog investitora i naposljetku prevaranta, pre-
sudile popularnosti djela starijeg od nekad Hrvatima
draeg Novog zavjeta. Rije je o samo jo jednom ele-
mentu skupa intelektualnih tvorevina sainjenog od Ka-
pitalizma i slobode Miltona Friedmana, Sebinog ge-
na Richarda Dawkinsa, Kako pobijediti Jacka Welcha
i njegove supruge Suzy, koji je oblikovao mentalitet hr-
vatskih graana i pruio hranu (post)tranzicijskom deliri-
ju kupovine sna ivota bez rada. Uostalom, Umijee ra-
tovanja jo je od tridesetih, ekonomski depresivnih go-
dina u SAD-u, sastavni dio literature mladih polaznika
raznih business schoola koje su se u XXI. stoljeu pre-
lile i u na dio svijeta.
Upoznaj neprijatelja
S druge pak strane, pronalazak djela Karla Marxa godi-
ne 2009. nije tako izvjestan iako je napisao daleko vie
lanaka i knjiga od tono 2790 redaka stihova Kineza i-
je ni postojanje ne moemo sa sigurnou dokazati. Ovaj
uvid posebno je zanimljiv u svjetlu atmosfere stvorene ti-
jekom listopada i studenog prole godine, u jeku izbijanja
financijske krize, tijekom koje su nas mediji obavijestili da
je prodaja Marxovih djela, a posebno onog najveeg, naj-
vanijeg i najkompleksnijeg - Kapitala - drastino poras-
la. Imajui u vidu barem nekolicinu spoznaja o navikama
suvremenih itatelja i tzv. postmodernistikom mentalite-
tu u navedeno nismo mogli olako povjerovati. Kapital je
opirna ekonomska, socioloka, filozofska analiza iji broj
stranica dosie koliinu Sun-Tzuovih stihova, a razumijeva-
nje zahtjeva nemalo predznanje. Od kuda na tritu koje
doslovno guta Bild Zeitung, tabloidne novine u nakladi
od 4 milijuna primjeraka (!) odjednom elja za neim ta-
ko odbojnim suvremenom mentalitetu? Odgovor je ust-
vari jednostavan i nimalo romantian - jedan od savjeta
Sun Tzua tvrdi Ne znajui poloaj/ brda i uma/ litica i
gudura/movara i bara/ne moe marirati. Njemaki
kapitalist, poduzetnik, biznismen dobro je nauio lekciju -
ukoliko se eli odrati prethodna razina profita tj. nastavi-
ti marirati, mora imati dobro poznavanje karakteristika
kriznog vremena, tj. poloaja brda, uma i movara. Rije-
i britanskog investicijskog bankara na radu u New Yorku
bolje od bilo koje znanstvene analize ilustriraju stanje
stvari: to sam dulje vremena na Wall Streetu, uvjereniji
sam da je Marx bio u pravu. Apsolutno sam uvjeren da je
Marxov pristup najbolji pogled na kapitalizam. Dakle, to-
bonja pomama za Marxom proizlazi prvenstveno iz po-
trebe vlasnika kapitala, tj. onih koji su u krizi gubili najvi-
e, za prikupljanjem i svladavanjem znanja potrebnih za
prevladavanje prepreka u kojima se nalaze. Do mijenjanja
obrazaca ponaanja koji su naposljetku doveli do proble-
ma u financijskom sektoru, naravno, nikome doista nije
stalo.
U opisani kontekst - istovremene popularnosti knjige
savjeta koja slui menaderima za svakodnevno ponaa-
nje u poslovnom ambijentu, iliti kako bi naa Simonica
Knjiki moljac
Kako je
Sun Tzu
pobijedio
Marxa
Kristian Beni
np 13 14/01/2010 18:53 Page 103
104
rekla maloj bari punoj krokodila, i djela koje na precizan
znanstven nain razotkriva funkcioniranje istog tog siste-
ma - uklapa se i ove godine u sklopu biblioteke Srednje
Europe Knjige koje su uzdrmale svijet objavljeno djelo
Marxov Kapital Francisa Wheena. Pruila se tako hrvat-
skim itateljima prilika za ponovno upoznavanje s auto-
rom ije ime je, ali manje djelo, velikom dijelu njih obilje-
ilo mladost ili srednje godine ivota. Naime, kako Kapi-
tal u vie tomova desetljeima nije ponovno objavljen,
knjiare ne mogu izai u susret
potencijalnom interesu publike
probuenom barem medijskim
natpisima o zbivanjima u Njema-
koj. A u obzir svakako treba uzeti
i injenicu da vei dio publike
mlae od 35 godina u godinama
intelektualnog sazrijevanja ipak
nije ivio u sistemu koji se je na
Marxa bar deklarativno pozivao,
prilagoavajui njegove ideje
dnevno-politikim potrebama.
Ako je starima Marxa moda
preko glave, to ne znai da me-
u mlaom populacijom takvog
interesa nema ili bi ga trebalo bi-
ti. Po svemu sudei hrvatsku po-
mamu za Kapitalom Jack Wel-
chov kapital je trenutno zanimlji-
viji.
Instant literatura
Ipak, upravo zbog navedenog u pravi trenutak dolazi hr-
vatski prijevod teksta (izvorno nastalog 2006. godine) au-
tora relativno poznatog hrvatskoj publici, ali i onoj susjed-
nih zemalja. Naime, 2005. godine Wheen je ukljuen u re-
lativno neobinu (pseudo)aferu vezanu uz genocid u Sre-
brenici, izazvane intervjuom s Noamom Chomskyem iz
kojeg je bilo vidljivo da kvalitetni lingvist, ali i guru au-
tor antiglobalistikog pokreta nijee genocidni karakter
dogaanja u Srebrenici. Wheen je pak stao na stranu no-
vinarke i kolegice iz Guardiana, ujedno i njegovog pos-
lodavca, optuene za krivo shvaanje Chomskya. Tako-
er, u Hrvatskoj je prevedena zapaena Wheenova knjiga
Kako su prodavai magle zavladali svijetom: kratka povi-
jest modernih sljeparija, izazovnijeg naslova u originalu
How Mumbo-Jumbo Conquered the World, te u SAD-u
Idiot Proof: A Short History of Modern Delusions, u ko-
joj na duhovit i zabavan nain ukazuje na besmislice poli-
tike, tehnoloke, kulturalne svakodnevnice u posljednjih
dvadeset godina, posebno se obruavajui na postmoder-
nistike autore sa statusom guurua poput Foucaulta i
Lacana. Wheen pripada onoj specifinoj skupini anglosak-
sonskih autora koji stvaraju djela interdisciplinarnog ka-
raktera isprepliui razmiljanja o pojavama, citatima, te-
zama, argumentima dnevnopolitikih dogaaja, ozbilj-
ne i popularne kulture, ali snano ih potkrepljujui znan-
stvenom bazom spoznaja politologije, ekonomije, psiho-
logije, povijesti, antropologije, sociologije, etnologije,
komparativne knjievnosti, prirodnih i tehnolokih zna-
nosti Erudicija u spoju sa stilom koji je relativno lagan
jami djelima ovakvih autora uspjeh kakav inae imaju sa-
mo najuspjeniji uradci fikcionalnog karaktera.
Na istom pragu nalazi se i Marxov Kapital - tipino
djelo za publiku (post)modernog profila iji nain ivota je
ubrzan, umreen komunikacijskim kanalima i bombardi-
ran donedavno nezamislivim koliinama informacija. Ta-
kav way of life se i smatra temeljnim uzrokom naglih
promjena navika itateljstva, pri emu nam je ilustrativan
primjer novinsko-izdavaka industrija iz ije sfere dolazi i
Wheen. Suoeni sa znaajnim opadanjem naklade, izda-
vai dnevnih novina trae modele koji e uspjeti zadrati
itatelja. No generalno nije rije o traenju ve skretanju
na put koji je ucrtan. Gotovo
konsenzualno, odreeno je kako
samo koncept tekstova ija velii-
na maksimalno dosee jednu kar-
ticu uz bogatu slikovnu opremlje-
nost moe zadrati panju fa-
moznog suvremenog itatelja.
Wheenov Marxov Kapital na
podruju knjikog izdavatva
udovoljava takvom zahtjevu -
kratko, zabavno i uklopivo u veli-
inu depa.
Kapital knjievno djelo?
Struktura Wheenova objanjenja
nastanka Kapitala temelji se na
dvije osnovne premise. Prema pr-
voj od njih Karl Marx, iako je
stvorio vietomno djelo, prven-
stveno ekonomske problemati-
ke, ustvari nije ak ni tim djelom imao ambiciju biti eko-
nomist, ve potpuno iznenaujue - knjievnik! Dokaz to-
mu nalazi u samim Marxovim rijeima, poimanju samoga
sebe koje je podijelio s Engelsom: Dakle, to se tie mo-
ga djela, rei u ti potpunu istinu o njemu... kakve god da
mane imali, prednost mojih spisa je u tome to su oni um-
jetnika cjelina. Wheen stoga izvodi vrlo neobian zaklju-
ak - Kapital se moe itati na vie naina - kao nepre-
gledan gotiki roman, viktorijanska melodrama, crnohu-
morna farsa ili pak grka tragedija. Od tuda i konana
Wheenova konstatacija: Kapital je u potpunosti sui ge-
neris. Nikada ni priblino nije bilo nieg slinog ni prije ni
poslije njegova nastanka - to je vjerojatno razlog zato
ga se tako dosljedno zanemarivalo odnosno pogreno tu-
mailo. Slagali se s navedenim ili ne, svakako vrijedi priz-
nati kako engleski autor neobinou teze privlai panju
itatelja. Ipak, unutar konteksta sagledavanja cjelokup-
nog Wheenova djela, ona uvlai napetost u koherentnost
i konzistentnost njegovih stavova. Tako npr. Wheen u
Kako su prodavai magle zavladali svijetom: kratka povi-
jest modernih sljeparija ne samo protuargumentima, ve
praktiki ismijava postmodernistike autore koja s tezama
o odnosu svijeta, jezika i teksta opravdavaju nastanka in-
terpretacija analognih navedenoj Kapitala.
Drugi aspekt koji Wheen Marxovim Kapitalom otvara
je Karlov privatni ivot. Iskusan u istraivanju Marxovog
privatnog ivota, kao autor jedne od njegovih najitanijih
biografija ikada, Wheen obilje grae vjeto iskoritava za
analizu nastanka Kapitala. Dolazimo tako do spoznaje
iz koje je vidljivo kako je jedna od najznaajnijih knjiga u
povijesti ovjeanstva nastajala na vrlo mukotrpan nain,
suoavajui se s tri prepreke u Marxovom ivotu - siro-
matvom, bolestima i perfekcionizmom, inae u normal-
nijim okolnostima vrlinom. Wheen dolazi iz Engleske,
Knjiki moljac
Francis Wheen
np 13 14/01/2010 18:53 Page 104
105
zemlje koja je stvorila tabloide ija graa se crpi iz privat-
nosti ivota javnih osoba, tako da ni Marxov Kapital ne
prolazi bez sonih detalja: Tijekom ljeta 1865. Marx
je povraao svaki dan (kao posljedica vrueg vremena i ti-
me povezanim eluanim tegobama) i muili su ga ire-
vi.ak ga ni nevolje s jetrom i irevima nisu mogle osu-
jetiti: posljednjih nekoliko stranica napisao je stojei uz
svoj stol nakon to je provala gnojnih ireva u zadnjici ui-
nila sjedenje previe bolnim. Svakako je kulturoloki za-
nimljiva injenica da rasprava o idejama
Kapitala koja treba pokazati zato je to
jedna od knjiga koje su uzdrmale svijet
ne moe proi bez zadiranja u privatnost
ivota. Uostalom, kako smo i napomenu-
li, upravo Wheenova biografija Marxa ko-
ja je u SAD-u tjednima tijekom 1999. go-
dine bila meu najprodavanijim knjigama
publicistikog karaktera (!) slui kao te-
melj scenarija za izradu biografskog filma
o Karlu Marxu pod redateljskom palicom
Raoula Pecka. Navedimo usput da je
Wheenov kandidat za ulogu bio pirat s
Kariba Johnny Depp. Takav film, narav-
no, ne bi uspio bez utog zaina, a koji
nije kukurma, to Wheen vrlo dobro zna.
Unato tomu to se radove poput
Wheenovog moe smatrati sindromima instant-kulture,
lakom ljetnom lektirom, koja zadovoljava kriterije imagi-
narnog teaja kako upoznati Marxa za tri sata, njegovo
pojavljivanje na policama hrvatskih knjiara svakako je vri-
jedno pozdraviti kao antipod sveproimajuoj kulturi
Umijea ratovanja. Ostarjeli i pomalo njurgavi Miroslav
Krlea bi vjerojatno u Wheenovom djelu naao savreno
uklapajui fragment u miljenje izreeno u Razgovorima
s Krleom prema kojem iskreni poklonici historije, tako
rei njeni trubaduri, ne postiu naroiti uspjeh u historij-
skoj areni, kojom vladaju pelivani, zbijajui glupe ale za
razveseljavanje blesave gomile. Godine 2009., upravo
zbog najezde poslovnih prirunika na policama naih
pravih i virtualnih knjiara, mi neemo biti tako strogi ia-
ko bi se sa Krleom u neko bolje vrijeme iz prve sloili.
Objava Marxovog Kapitala otkriva tako jo jednu kul-
turoloku injenicu o hrvatskoj znanstvenoj i izdavakoj
stvarnosti, posebno vidljivu na podruju djelatnosti povi-
jesne znanosti.
Prebaciti se u pravo vrijeme
U principu, rije je o fenomenu koji moe fascinirati
mlae povjesniare/kulturologe/sociologe znanosti, dok
e veina kolega starijih od minimalno etrdeset godina
nezainteresirano odmahnuti rukom. Bitke su to koje su za
njih odavno prole, a kroz koje ih je njihovo umijee ra-
tovanja spretno provelo. Bacimo li samo i letimian po-
gled na asopise i knjige nastale u hrvatskoj/jugoslaven-
skoj historiografiji prije 1990. godine naii emo na
mnotvo radova ija tema je razvoj radnikog pokreta,
Komunistike partije, Narodnooslobodilake borbe i srod-
nih tema relevantnih za nastanak i postojanje Jugoslavije
nakon 1945. godine... Na stranu s njihovom kvalitetom i
pravim doprinosom povijesnoj znanosti, no injenica je da
su pisali o navedenim temama najistaknutiji hrvatski pov-
jesniari. Raspadom jugoslavensko-komunistikog okvira,
Kuhnovim rjenikom reeno, moemo rei da se doslov-
no mijenja znanstvena paradigma hrvatske povijesne
znanosti. Teme povijesti radnitva, klasnih borbi i srodnih
tema gotovo potpuno nestaju, praktiki preko noi ustu-
pajui mjesto sadrajima koji su trebali potvrditi novi na-
cionalni identitet zemlje. Svakako jedna od zanimljivijih
transformacija je ona Instituta za historiju radnikog pok-
reta Hrvatske koji mijenja naziv u u Institut za hrvatsku
povijest. Sadraj glasila institucije, asopisa za suvremenu
povijesti, otkriva fenomen. Dok jo broj iz 1989. godine
sadri teme poput koncepcije federativ-
ne i konfederativne Jugoslavije meu Ju-
goslavenima u Rusiji, o pitanjima opeg
usmjerenja jugoslavenske teorije prava,
zagrebakim ljeviarskim intelektualci-
ma, koncepcijama prvobitne socijalistike
akumulacije u Jugoslaviji, radnikim pov-
jerenicima, 1992. godina u pravom sjaju
otkriva transformaciju provedenu kroz
1990. i 1991.. Javljaju se sada teme prav-
nog utemeljenja dravnocentralistikog
sistema u Hrvatskoj, obiljejima boljevi-
zacije hrvatske kulture, pojavama i oblici-
ma kanjavanja lanstva Komunistike
partije Hrvatske, o Srbima - katolicima..
Na razini rada pojedinaca transforma-
cije su bile jo fascinantnije, a ilustrativan
je primjer cijenjenog povjesniara i akademika Petra Stri-
a. Do pred kraja osamdesetih godina Stri mahom ob-
javljuje kao samostalan autori ili u koautorstvu djela o
NOB-u, radnitvu, ili eventualno o razvoju nacionalne svi-
jesti u onim sluajevima kada je to bitno za spajanje hr-
vatskih krajeva s Jugoslavijom. Izdvojimo npr. djela Vanj-
skopolitika borba Josipa Broza Tita za Istru od 1941. do
1945. godine., NOB i socijalistika revolucija. itanka iz
zaviajne povijesti Rijeke i rijekog podruja., Titov most
kopno otok Krk, dok s isticanjem osamdesetih poinje la-
gani zaokret redanjem djela - Koljun i njegov franjeva-
ki samostan, Bozanii sveenici i vrbnika batina, Fra-
njo Tuman 1922. - 1995. godine. Kao ilustrativan vrhu-
nac transformacije moe posluiti fotografija u asopisu
za povijest Zapadne Hrvatske koji otvara fotografija aka-
demika Petra Stria u primanju kod kardinala Josipa Bo-
zania s popratnom vijeu prema kojoj se akademik poh-
valio kardinalu s radom na proirenom izdanju knjige Bo-
zanii sveenici! Petar Stri svakako e ostati zabiljeen
kao jedan od vrednijih istraivaa hrvatske povijesti, koji
e osim prema opirnom znanstvenom radu ostati zabil-
jeen i kao organizator relevantnih institucija hrvatske po-
vijesne znanosti, te nam nikako nije namjera obezvrjei-
vati njegovo djelo. Cilj je prvenstveno ukazati na fenomen
transformacije materije istraivanja povijesne znanosti u
skladu s prevladavajuom politiko-ideolokom atmosfe-
rom. Povjesniarima, kulturolozima, sociolozima za pede-
setak godina, dok svi akteri vie ne budu meu ivima, bit
e ovo intrigantne pojave o kojima e se burno raspravlja-
ti.
A gdje e u svemu tome tada biti Wheen i Sun Tzu? Za
Wheena vjerojatno vie nitko nee ni znati ni uti. Poku-
aj downloada njegove knjige javljat e error 404, a Sun
Tzua Please wait. Page overload. Try again later. Na a-
lost, veina e pokuati kasnije.
Kristian Beni je novinar, profesor povijesti
i filozofije
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 105
106
Knjiki moljac
Filip Erceg
O
raspadu Jugoslavije u proteklih dvadesetak godi-
na napisano je nekoliko stotina knjiga: cijela jed-
na biblioteka. S polica te jugo-biblioteke (da je ta-
ko nazovemo) ispala je prije koji mjesec jo jedna knjiga
- ovog puta iz pera norveke politologinje Sabrine P. Ra-
met, -Tri Jugoslavije - izgradnja drave i izazov legitima-
cije, 1918. - 2005. (izdanje Golden marketing-Tehnika
knjiga).
Povijest, kau, piu pobjednici (to je i istina), a na-
u povijest, kako se inu, piu i stranci, koji znaju biti
objektivniji od domaih povjesnika. Da nije bilo ratova
na prostoru bive Jugoslavije, mnogi ne bi imali na e-
mu doktorirati. To je ta tragikomina dijalektika sa
svoje dvije strane medalje (zlatnom i hravom): da ne-
ma bolesti, propale bi sve te silne farmaceutske indus-
trije, koje na bolestima zarauju ekstra profite; da ne-
ma kriminala, gdje bi radili kriminalisti, skupa s policaj-
cima, a da nema ratova, ugasile bi se sve vojne aka-
demije i katedre za povijest diljem svijeta. Da bi jedni-
ma moglo svanuti, drugima se mora smrknuti, ili u na-
em srednjoevropskom, junoslavenskom, balkan-
skom sluaju: jednima metak, a drugima imetak, od-
nosno, nekom rat a nekom brat!
Da bi znali to je Dobro, moramo upoznati Zlo, rekao
bi Heraklit, otac dijalektike, za kojeg je upravo rat (od-
nosno borba suprotnosti) otac svemu postojeem, rat
koji je jedne iznio kao bogove, a druge kao ljude, i ko-
ji je jedne uinio robovima, a druge slobodnima. U
tom smislu, da nismo izali iz komunistikog mraka
(kao oni osuenici iz Platonove peine), ne bi znali to je
svjetlost, a to lano kapitalistiko bljetavilo; e da se
nije raspala socijalistika Jugoslavija, radnici ne bi znali
to su izgubili, a tajkuni to su dobili. Tek po onome to
je bilo, znamo kako nam je. Kraljevina Jugoslavija je bila
neto novo u odnosu na prethodne dravice rascjepka-
ne izmeu Austro-Ugarske i Osmanlijskog carstva. Nova
Jugoslavija je bila opet neto novo u usporedbi sa sta-
rom Jugoslavijom, a ta je pak odavno ve biva za njezi-
ne drave slijednice. U staroj Jugoslaviji bilo je onih koji
nikada nisu prealili Austro-Ugarsku (eh, kakva je to bila
drava, govori bi sa sjetom); srpski monarhisti nikada ni-
su prihvatili socijalistiku Jugoslaviju, a ima ih danas ne-
malo koji bi na srpski prijestol doveli kralja; ustao-nos-
talgiari (kako ih naziva predsjednik Mesi) svakog 10.
travnja skidaju sa tavana svoje crne uniforme (kao u
pjesmi Marka Perkovia Thompsona: onu istu nau ko-
ulju pripremi/na tavan je stavi/, za mene je spremi/bit
e ona opet i sinu po mjeri/kao to je bila mom djedu i
meni), dok jugo-nostalgiari svakog 25. maja na Dan
mladosti pjevaju u Kumrovcu Od Vardara do Trigla-
vaIstina, nema vie ni Austo-Ugarske, ni Osmanlij-
skog carstva, ni Kraljevine Jugoslavije, ni NDH ni svih os-
talih kvislinkih tvorevina iz Drugog svjetskog rata; nema
vie ni socijalistike Jugoslavije ni Savezne Republike Ju-
goslavije, ali prolost - kako bi to rekao Marx - kao m-
ra pritie mozak ivih. Propale su drave, ali je ostalo
sjeanje, ostali su spomenici, simboli minulog vremena,
usmena i pismena predaja, knjige. Dioklecijanova palaa
je nadivjela i cara Dioklecijana i samo Rimsko carstvo, a
zgrada HNK u Zagrebu i Franju Josipa i Khuena Hdr-
variya; Matica hrvatska je preivjela i zabranu ilirskog
imena i 1971., Jugoslavenska akademija znanosti i um-
jetnosti nadivjela je i Strossmayera i ideju jugoslaven-
stva (pa danas vegetira na istoj adresi kao Hrvatska,
ak tovie, dravotvorna, akademija znanosti i umjet-
nosti), jednako kao to su Jugoslavenske eljeznice pre-
TRI JUGO
Pr o l o s t be z l e g i
Polemiki osvrt na knjigu
Sabrine P. Ramet
np 13 14/01/2010 18:53 Page 106
107
gazile Jugoslaviju i ostavile za sobom Hrvatsku, Srbiju,
Sloveniju
Prolost i sadanjost kao teza i antiteza ive u jednoj
izofrenoj sintezi: gotika i barok, secesija i socrealizam,
moderna i klasicizam. Jugoslavije vie nema, rekao bi
Stipe Mesi nakon povratka iz Beograda 1991., hvalei
se pri tom da je on svoj posao obavio, i to je tono, ali
su iza Jugoslavije ostali silni drutveni stanovi u kojima i-
ve danas neki novi klinci, kole, djeji vrtii, bolnice,
maratonci koji tre poasni krug i kamiondije, koje smo
gledali milion puta i koje uvijek nanovo moemo gleda-
ti; ostalo je sjeanje na Bolji ivot koji je za jedne bio
samo humoristina serija, a za druge gorka ironija, osta-
la je dobra muzika iz osamdesetih, Kra, Badel, uro
akovi, Konar, sve sami komunistiki brendovi u no-
vom kapitalistikom ruhu. Doista, Jugoslavije vie nema
kao realne ili formalno-pravne injenice, ali ona jo uvi-
jek ivi u naem imaginariju kao kulturno-psiholoki i du-
hovni kompleks. Da parafraziramo Helmutha Plessnera,
koji kae da je nacija zamiljena zajednica - prostor Ju-
goistone Evrope je i poslije Jugoslavije jedna zamilje-
na zajednica. Ta je zamiljena zajednica, s jedne stra-
ne, rezultat Bauerove zajednike historijske sudbine
(Schicksalgemeinschaft), a s druge, zajednikog sjea-
nja na prolost Ernesta Renana. Ako se sloimo s
Wittgensteinomda su granice jezika ujedno i granice za-
jednitva, onda su svakako junoslavenski jezici u svojoj
povezanosti (ma koliko god ih pokuali zamrsiti i razdvo-
jiti) imbenik junoslavenskog zajednitva. Mi svakod-
nevno zamiljamo Jugoslaviju, a da toga nismo ni svjes-
ni. Ustvari, junoslavensko zajednitvo je potisnuto u svi-
jesti kao osjeaj krivnje, kao seksualni objekt u bludnoj
mati: dovoljno je rei na ovim naim prostorima, i da
se zna na koje se to prostore misli. To je kao kada eli-
mo izbjei prosti naziv za enski spolni organ, pa kae-
mo ona stvar. A koja je to stvar? Naravno, Jugoslavi-
ja, koja vie nije sadanja, nego biva: stoga su ovi na-
i prostori - prostori bive Jugoslavije. Nema vie na-
ih naroda u mnoini, ali zato postoje nai prostori u
mnoini, a to su prostori ili toposi na kojima Juni Slave-
ni ive kao izotopi. Nema vie Jugoslavena, ali kako bi
izbjegli nabrajanje svih nacija koje ive na ovim naim
prostorima, u interesu jezine ekonomije, rei emo
Juni Slaveni, to je pleonazam za Jugoslavene. Nema vi-
e srpsko-hrvatskog jezika ili hrvatsko-srpskog, ali
zato postoje junoslavenski jezici kojima govore Srbi,
Hrvati, Bonjaci i Crnogorci. Kada iz Zagreba odlazimo u
Beograd, neemo rei da idemo u inozemstvo, ili kad iz
Beograda dolaze u Zagreb, nee rei da idu u inostran-
stvo, jer Srbija za Hrvatsku, kao ni Hrvatska za Srbiju, ni-
je strana zemlja, ve regija ili region. Nema vie avno-
jevske Jugoslavije, ali u virtualnoj stvarnosti postoji Za-
padni Balkan, ili Jugozona, kako se u nekim krugovima
naziva prostor bive Jugoslavije
Triptih od citata
No, vratimo se mi sada na knjigu Sabrine Ramet Tri
Jugoslavije. Neki e se moda, kad uju ili vide naslov
te knjige, na trenutak malo trznuti i pomisliti, to je sad
ovo: u emu je kvaka? Tri Jugoslavije Hm, a koja je to
trea Jugoslavija? Svi znamo za Kraljevinu Jugoslaviju,
nasljednicu Drave SHS, i za socijalistiku Jugoslaviju
(FNRJ/ SFRJ), no neki su moda zaboravili da je u nedav-
noj prolosti postojala i tzv. krnja Jugoslavija, kakvom su
zvali Miloevievu Saveznu Republiku Jugoslaviju. ini se
da je knjiga koncipirana prema vijeku trajanja svake od
te tri Jugoslavije. Gledano isto tehniki, broj stranica
posveen svakoj od Jugoslavija proporcionalan je njiho-
vom pojedinanom vijeku trajanja. Prva Jugoslavija je
postojala 23 godine, i autorica joj sukladno tome posve-
uje 84 stranice. Druga Jugoslavija je trajala duplo due
- 46 godina, i na nju otpada ak 250 stranica. Trea Ju-
goslavija je preivjela svega 10 godina, i autorica joj sto-
ga posveuje i najmanje stranica - 52. No, prvu od dru-
Knjiki moljac
SLAVIJE
g i t i ma c i j e ?
np 13 14/01/2010 18:53 Page 107
108
ge Jugoslavije dijeli Drugi svjetski rat, dok treu od dru-
ge Jugoslavije dijele (kako ih ona naziva) ratovi za jugo-
slavensko naslijee. Meutim, autorica je Drugom svjet-
skom ratu, koji je bio daleko krvaviji, posvetila manje
stranica nego ratovima za jugoslavensko naslijee: 58
naspram 140, a to je valjda zato to su ratovi od 1991.
do 1999. itatelju neposredno blii i aktualniji. No ni to
nije sve. Autorica cijelo jedno poglavlje (18.) posveuje
Kosovu: UNMIK, KFOR i budunost Kosova (22 str.),
dok se u 19. poglavlju bavi Slovenijom, Makedonijom i
Hrvatskom (54 str.). Ako svemu tome pribrojimo 1. po-
glavlje, koje se bavi teorijom legitimacije sustava na 26
stranica, i zakljuno 20. poglavlje, sa glosarijem, odabra-
nom bibliografijom i kazalom osobnih imena, dobit e-
mo impozantnih 812 stranica!
Pred glomaznim knjigama ovjeka obuzme uvijek ne-
ko strahopotovanje, kao kad se nae pred velikim gra-
evinama: piramidama ili crkvama. Doimaju se teke
zbog svoje fizike teine, iako mogu biti lake od mno-
gih tanjih knjiga. Tvrde korice upuuju na tvrdou stavo-
va, a mekane na mekuce. No, kao to odijelo ne ini
ovjeka, tako ni korice ili broj stranica ne ine neku knji-
gu pametnom. Knjiga Sabrine Ramet je odjevena u lije-
po ruho, sa tri jugoslavenska grba (heraldikim simboli-
ma tri Jugoslavije) koja se vijore na prelomljenim jugosla-
venskim zastavama (likovno rjeenje Danijel ah): plav-bi-
jel-crveni, to se rastvara poput cvijeta, dok unutar korica
glatki bijeli papir mirie na posjeenu smrekinu umu.
Svaka je knjiga svojevrsni runi rad, a Sabrina Ramet
kao prelja na osamsto stranica plete od citata triptih, ko-
ji se zove Tri Jugoslavije. Na prvi bi se mah moglo po-
misliti da je cijela knjiga samo jedna vjeta kompilacija,
no to nije tako, mada i kompilacije mogu biti originalne.
Autorica izbjegava liniju manjeg otpora; ona ne prepisu-
je, ve reinterpretira. Rametova umije tue misli razba-
cane na vie stotina stranica saeti u svoje reenice.
Prosto je nevjerojatno i fascinantno s kojom se sve ona
literaturom i arhivskom graom slui. Na kraj svake dru-
ge reenice je brojka koja nas upuuje na fusnotu, a ne-
rijetko i u jednoj fusnoti navodi desetak razliitih izvora
koje je koristila. Novine, web sajtovi, memoari, intervjui,
dokumenti, knjige, broj stranica, godina izdanja, od-do,
sve akademski tono i precizno, upravo treberski. Ona
svaku svoju reenicu nastoji potkrijepiti, znanstveno ve-
rificirati, potkovati sa injenicama (koje ponekad govore
same za sebe, a ponekad i ne) kao postolar cipelu; da
bolje sjeda, da nas ne ulja dok hodamo kroz umu po-
dataka. A u toj umi treba vidjeti drvee, jer nije dobro
da se od ume ne vidi drvee. itatelj ne moe a da se
ne zapita, kako se ona ne pogubi u svim tim silnim cita-
tima; kako zna gdje to treba staviti, a da ne stri kao
aka u oko? Teko je spojiti znanstvenu metodologiju s
publicistikim stilom, ali to Rametova zna i hoe: njezine
su reenice itke i pitke, a citati sjedaju na pravo mjesto
kao kamenii u mozaiku.
Zanimljiva tematska povijest
Sabrina Ramet ne koristi samo stranu literaturu, ve i
nau. Naime, ona je jo krajem sedamdesetih godina za
vrijeme studijskog boravka u Jugoslaviji dala sebi truda
da naui srpsko-hrvatski jezik, kako bi mogla u svom
istraivakom radu pratiti i jugoslavensku literaturu. To
je svakako hvale vrijedno, jer bez literature domaih au-
tora objavljene samo na naem jeziku, ona ne bi mogla
imati cjeloviti uvid u problematiku s kojom se bavi, a na
novinskim izvorima i arhivskoj grai koju koristi mogu
joj pozavidjeti i neki nai ugledni povjesniari. Inae, ovo
nije njezina prva knjiga objavljena u Hrvatskoj. Njoj su
prije ove izale u Hrvatskoj ve tri knjige: ija demokra-
cija? Nacionalizam, religija i doktrina kolektivnih prava u
srednjoj i jugoistonoj Evropi (Alineja, Zagreb, 2001.),
Balkanski Babilon. Raspad Jugoslavije od Titove smrti do
Miloevievog pada (Alineja, Zagreb, 2005.) i Nezavisna
Drava Hrvatska 1941.-1945., ija je suatorica i urednica
(Alineja, Zagreb, 2009.). Knjiga Tri Jugoslavije bila je za-
miljena kao tree izdanje njezine prethodne knjige Na-
cionalizam i federalizam u Jugoslaviji (Indiana University
Press, 1984. i 1992.), a poela ju je pisati jo 1996. go-
dine, no onda je odluila puno toga izmijeniti, tako da
je od 14 poglavlja drugog izdanja spomenute knjige za-
drala samo est i djelomino sedmo poglavlje.
Pojedine pak dijelove iz knjige objavila je ve prije u
raznim strunim asopisima. Naravno, takve velike knji-
ge ne nastaju preko noi ili u roku od godinu dana. Na
njima se radi po pet-est ili deset godina, pa i vie. U to-
me se krije i odgovor na pitanje koje smo si maloas pos-
tavili, pitanje kako se autorica moe snai u toliko aro-
likoj i obimnoj grai. Pa valjda tako to je grau skuplja-
la postepeno dok je pisala pojedina poglavlja, a ne odje-
danput, no kad se sve sabere na jedno mjesto, onda to
izgleda impozantno, i ostavlja dojam (jer se knjiga tako
i ita) kao da je napisano u jednom dahu (a vraga je). U
predgovoru, autorica kae da je knjigu radila u neuobi-
ajenim okolnostima, selivi se ak dvanaest puta, od
Bergena do Hunhamarena, a na jednom mjestu otkriva,
iako - niim izazvana, i svoju seksualnu orijentaciju. Nai-
me, dok je radila na ovoj knjizi devet mjeseci u Centru
Woodrov Wilson, najtee joj je pala, kako kae, razdvo-
jenost od njezine druice Chris.
Sabrina Petra Ramet roena je 1949. u Londonu. Stu-
dirala je politike znanosti na Stanfordu, Arkansasu i
UCLA-u, gdje je 1981. i doktorirala. Danas predaje poli-
tologiju na Norvekom sveuilitu znanosti i tehnologije
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 108
109
(NTNU) u Trondheimu, te
je via suradnica Centra za
prouavanje graanskog
rata Instituta za istraiva-
nje mira u Oslu (PRIO). Ob-
javila je 12 knjiga, a uredni-
ca je ili suurednica 23 knji-
ge.
Rametova u Tri Jugosla-
vije ne pie opu, kronolo-
ku povijest, ve tzv. te-
matsku, koja je puno za-
nimljivija. Ona e jedan do-
gaaj naeti i obraditi do
pola, a onda ga prekinuti
kao napetu radnju u roma-
nu, da bi ga zavrila poslije
na drugom mjestu. Tako,
na primjer, o 14. izvanrednom Kongresu SKJ govori na
419 stranici, ali temu ne zavrava, jer u meuvremenu
eli obraditi uspon Slobodana Miloevia, pa se na Kon-
gres vraa ponovo i zavrno na 457 stranici.
Razliitosti izmeu tri Jugoslavije
Promatramo li sve tri Jugoslavije u njihovoj komparaciji,
uoit emo izmeu njih odreene i slinosti i razlike. Ono
to im je zajedniko, svakako je ime - Jugoslavija - ali nije
to jedino to ih spaja. Puno je vie toga to ih razdvaja.
Autorica smatra - i to joj je glavna teza - da im je zajedni-
ki nedostatak legitimiteta (to je u konanici bio i uzrok
njihove propasti), no o tome e biti vie rijei neto posli-
je, a mi emo sada prvo rei, to je to to ih razdvaja.
Prva Jugoslavija je bila parlamentarna, pa apsolutna
monarhija, zatim ponovno parlamentarna monarhija s
Namjesnitvom. Druga Jugoslavija je socijalistika repu-
blika, a trea, gledano isto formalno-pravno, parlamen-
tarna demokracija. Prva Jugoslavija je viestranaka par-
lamentarna monarhija do uvoenja estojanuarske dik-
tature, s tim da se stranke obnavljaju jo za ivota, te na-
pose nakon ubojstva kralja Aleksandra. Dakle, u toj se
Jugoslaviji parlamentarna demokracija kombinira s dik-
taturom, odnosno s kraljevom vrstom rukom. Druga
Jugoslavija poinje s viestranakom demokracijom. Prvi
izbori nakon rata su viestranaki, iako i ne sasvim slo-
bodni, a na njima uvjerljivo pobjeuje Narodna fronta
na elu s KPJ. No, ubrzo se graanske stranke stavljaju
izvan zakona, i socijalistika Jugoslavija postaje jedno-
partijska drava. Meutim, u nedostatku stvarnog partij-
skog pluralizma, republike komunistike partije postaju
s vremenom nosioci nacionalnog partikularizma, iz ko-
jeg e se izroditi, prvo ekonomski, a potom i etniki na-
cionalizam. Socijalistika Jugoslavija nije bila klasina dik-
tatura, moda tek diktatura proletarijata, iako je Tito
vladao takoer vrstom rukom. Kao to je u prvoj Jugo-
slaviji parlamentarna demokracija kombinirana s kralje-
vom diktaturom, tako je i u drugoj Jugoslaviji vlast rad-
nike klase u vidu pluralizma samoupravnih interesa
kombinirana s monopolom komunistike partije. Trea
Jugoslavija je, kao to smo ve rekli, viestranaka parla-
mentarna demokracija, ali s deficitom stvarne demokra-
cije, i s velikim ovlastima predsjednika Srbije, koji je bio i
stvarni vladar (vod) Savezne Republike Jugoslavije. Na-
dalje, prva Jugoslavija se zasniva na centralizmu, druga
na federalizmu, a trea je savezna republika, iako je to
savez Davida i Golijata. Srbija je u treoj Jugoslaviji u sva-
kom pogledu - teritorijalnom, ekonomskom, vojnom i
demografskom - bila dominantna u odnosu na Crnu Go-
ru. Stoga je i naziv Jugoslavija za Savez Srbije i Crne Go-
re (kako e se poslije kratkotrajno zvati) potpuno depla-
siran. Bez Slovenije i Hrvatske, ili samo Makedonije, nije
moglo biti ni Jugoslavije. Proirena Srbija nije jo uvijek i
Jugoslavija, ve prije Srboslavija. Trea Jugoslavija
(kakvom je prikazuje Sabrina Ramet) doe kao pelin na
kraju, da nam - sluajno ili namjerno - zagora samu ide-
ju jugoslavenstva.
Prva Jugoslavija je nastala sporazumnim dogovorom
troimenog naroda: Srba, Hrvata i Slovenaca, pri emu
je Makedoncima i Crnogorcima negirano pravo na na-
cionalno samoodreenje, dok su bosanske muslimane
svojatali i Srbi i Hrvati. Druga Jugoslavija je nastala na
principima nacionalne ravnopravnosti: Crnogorcima je
priznata nacionalna samobitnost, Makedonci su dobili i
svoju republiku, a Muslimani (s veliko M) status narod-
nosti. Treu Jugoslaviju ine dva oka u glavi: Srbi i Cr-
nogorci, no tu su kao faktor destabilizacije Albanci, koji-
ma je autonomija oduzeta jo 1989. S Albancima, koji
inae i nisu (juno)slavenskog porijekla, poeo je raspad
druge Jugoslavije, a s njima se zavrio i raspad tree Ju-
goslavije. Prva Jugoslavija se temelji na koncepciji inte-
grativnog jugoslavenstva, koje je nerijetko sinonim za
(velikosrpski) unitarizam. Druga Jugoslavija odustaje od
jedinstvene jugoslavenske nacije (Jugoslaveni se dugo
vremena tretiraju kao nacionalno neopredijeljeni), ia-
ko jedan dio srpskih komunista na elu s Rankoviem ne
odustaje od jugoslavenskog unitarizma, s tim da se in-
tegrativno jugoslavenstvo supstituira s neto realnijom
politikom bratstva i jedinstva. Trea Jugoslavija odus-
taje pak od bratske ravnopravnosti nesrpskih naroda sa
Srbima, ali ne i od jedinstva Srba (Svi Srbi u jednoj dr-
avi) i Srba sa Crnogorcima, u smislu stare srpske slo-
ge (Samo sloga Srbina spaava). to se tie Jugosla-
vena, zanimljivo je da jugoslavenska nacija nije zaivjela
ni u prvoj ni u drugoj Jugoslaviji (a za treu to i nije bilo
vano). Jugoslavija je trebala biti jedinstvena vienacio-
nalna drava bez jedinstvene nacije, a postala je nesta-
bilna drava sa vie nacija od kojih svaka misli da nije ri-
jeila svoje nacionalno pitanje. U prvoj se Jugoslaviji ju-
goslavensku naciju pokualo nametnuti (oktroirati)
odozgo, to je bilo pogreno, a u drugoj Jugoslaviji ni-
je bilo dovoljno volje da ona zaivi odozdo. Pri tome
je jo neto zanimljivo. Naime, zanimljivo je da su Srbi vi-
e prihvaali jugoslavenstvo, nego Hrvati, koji su ga iz-
mislili (a pored Srba, i veliki broj muslimana, dok jo ni-
su postali posebna narodnost). Ustvari, ni Srbi, a poseb-
no ne Srbijanci, nisu u veoj mjeri iskreno prihvaali ju-
goslavenstvo, osim donekle Srbi iz Hrvatske (tzv. prea-
ni), koji su i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji bili jedini inte-
grativni faktor srpsko-hrvatskog zajednitva. Zapravo, ju-
goslavenstvo su najvie prihvaali ljudi iz mjeovitih bra-
kova, kojima je to bilo srednje rjeenje, kako bi u svome
identitetu pomirili nacionalne razliitosti.
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 109
110
Na 379 stranici, autorica donosi tablicu s popisom sta-
novnitva iz 1981. godine. Jugoslavena je svega 5,4 pos-
to, iako je njihov broj (upravo zbog mjeovitih brakova)
porastao za nekih 2 posto u odnosu na razdoblje prije
deset godina. Meutim, svih drugih nacionalnosti je da-
leko vie, tako da su, to je apsurdno, Jugoslaveni u svo-
joj vlastitoj dravi, bili ustvari nacionalna manjina. No, u
toj tablici jedna stvar jo vie bode u oi. Broj Albanaca
na Kosovu je toliko porastao (7,7%) da je premaio broj
Makedonaca u Jugoslaviji (6,0%), pribliivi se broju Slo-
venaca (7,8%). Problem je, meutim, bio u tome to Al-
banci nisu imali svoju republiku kao Makedonci i Sloven-
ci. Postavljalo se pitanje, po kojem kriteriju Slovenci i Ma-
kedonci mogu imati svoje republike, ili Crnogorci, kojih
je svega 2,6 posto u Jugoslaviji, a ne i Albanci, kojih je
na Kosovu ve tada bilo oko 90 posto. No, nitko se nije
pitao, kako je mogue da opstane Jugoslavija u kojoj se
Hrvati sve vie osjeaju Hrvatima, Crnogorci sve vie Cr-
nogorcima, Muslimani sve vie Bonjacima, i td., i ujed-
no svi skupa - sve manje Jugoslavenima?
Prva Jugoslavija je u interesu jedinstva nastojala izbri-
sati tzv. plemenske granice (tj. granice pojedinih nacio-
nalnih jedinica), dok je druga Jugoslavija administrativne
granice pretvarala u republike, a republike sve vie u
drave. Prva Jugoslavija je osporavala mogunost od-
cjepljenja bilo kojeg dijela zemlje, druga Jugoslavija priz-
naje republikama pravo na samoodreenje do odcjeplje-
nja, dok je trea Jugoslavija nastala ujedinjenjem Srbije
od tri dela (ukidanjem ovlasti autonomnih pokrajina) sa
Crnom Gorom. Ustvari, prva i druga Jugoslavija nastaju
kao rezultat nacionalnog osloboenja i ujedinjena, te so-
cijalne revolucije (u sluaju druge Jugoslavije), dok je tre-
a Jugoslavija stvorena iz razjedinjenja i ratova za jugo-
slavensko naslijee. U prvoj su Jugoslaviji Srbi, Hrvati i
Slovenci proirili ili zaokruili svoj teritorij u odnosu na
stanje prije Prvog svjetskog rata. Druga Jugoslavija je po-
veala svoj teritorij u odnosu na prvu Jugoslaviju, dok je
trea Jugoslavija smanjila za vie od pola svoj teritorij u
odnosu i na prvu i na drugu Jugoslaviju. Tako je pri kra-
ju knjiga Sabrine Ramet (u doslovnom i u prenesenom
smislu) spala na dva slova, odnosno, na dva oka u gla-
vi, na Srbiju i Crnu Goru. I doista na kraju; prvu Jugo-
slaviju je razorila agresija iz vana (napad Sila osovine),
druga Jugoslavija se raspala u graanskom ratu, a trea
sporazumno, nakon crnogorskog referenduma za neza-
visnost.
Pet zajednikih karakteristika
To su neke od injenica (diferencia specifica) po koji-
ma se tri Jugoslavije meusobno razlikuju jedna od dru-
ge. Bilo bi toga jo, ali e zasad i ovo biti dovoljno. No
nas sada zanima, to je to to ih spaja, jer smo rekli da
ih neto i spaja.
1. Sve su tri Jugoslavije nastale u nenormalnim, ili bo-
lje rei, izvanrednim okolnostima, to se pokazalo
pogubnim za njihov opstanak, kao i za razvoj libe-
ralne demokracije, na kojoj inzistira autorica knjige,
iako, po naem miljenju, ona ustvari ne uvia ovaj
problem ili mu ne pridaje neku naroitu vanost.
Naime, sve su tri Jugoslavije nastale u ratu ili iz rata,
a rat sam po sebi nije dobra pretpostavka za razvoj
demokracije.
Prva Jugoslavija je nastala nedugo nakon zavretka Pr-
vog svjetskog rata (iako je Jugoslavenski odbor neke
svoje vane odluke donio jo u toku rata), a opasnost od
talijanske okupacije (prema tajnom Londonskom ugovo-
ru) dalmatinske obale, kao i mogunost obnove Austro-
Ugarske, natjerat e Slovence i Hrvate da to prije za-
trae ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. injenica da je
Srbija izala iz rata kao slavna pobjednica, i da je prak-
tiki oslobodila Slovence i Hrvate, bit e presudna za bu-
duu organizaciju drave. Srbi su smatrali da im ta pob-
jeda daje za pravo da novu dravu urede onako kako nji-
ma odgovara, a njima je odgovarao centralizam, s kojim
se pak nisu mogli sluiti Slovenci i Hrvati, koji e traiti
to veu autonomiju. Tako je prva Jugoslavija stvorena
bez konsenzusa, a bez konsenzusa vienacionalna dra-
va ne moe opstati.
Druga Jugoslavija je pak stvorena u Narodnooslobodi-
lakom ratu, mada su joj temelji udareni jo u toku rata,
1943. godine. Pobjednici Drugog svjetskog rata su par-
tizani na elu s komunistima, a oni, kao to znamo, ne
prihvaaju liberalnu demokraciju. Komunisti stvaraju Ju-
goslaviju na konsenzusu republikanskog federalizma i
socijalistikog internacionalizma, kojem po prirodi stvari
inklinira jugoslavenstvo, no to nije i konsenzus graan-
skih, a jo manje nacionalistikih snaga, koje su iskljue-
ne iz stvaranja druge Jugoslavije. Dakle, drugu Jugosla-
viju moe odrati samo konsenzus na kojem je stvore-
na; konsenzus kojeg su postigli komunisti. No, njihovim
silaskom s vlasti, otklanja se i taj konsenzus, to vodi i u
raspad druge Jugoslavije.
Trea Jugoslavija stvorena je u jeku rata, 1992. godine,
u nejasnim okolnostima, jer se nije znalo, hoe li se toj
dravi prikljuiti i novonastale paradrave Republika Srp-
ska i Republika Srpska Krajina. SRJ formalno nije bila ukl-
juena u rat, ali je ustvari cijelo vrijeme bila u ratu. Svi su
je optuivali za agresiju na druge republike, a onda je i sa-
ma postala rtvom agresije NATO-pakta. Sankcije kojima
je godinama bila izloena, potpuno su je iscrpile, ubrzav-
i pri tom procvat sive ekonomije, kriminala i korupcije.
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 110
111
2. Srbija je bila nukleus ujedinjenja sve tri Jugoslavije,
Pijemont Junih Slavena, kako su je zvali jo u 19.
stoljeu; matica oko koje se ujedinjuju Srbi koji ive
izvan njezinih granica, a s njima i Slovenci, Hrvati i dr.
Naime, od svih Junih Slavena, jedino su Srbi u 19.
stoljeu imali svoju dravu, i Crnogorci, ali je Crna Gora
premala da bi mogla postati nukleus ujedinjenja, a Srbi
su, osim toga, i najbrojniji junoslavenski narod. U vrije-
me Obrenovia, Srba je vie izvan Srbije, nego to ih je
unutar granica proirenog Beogradskog paaluka: oni
ive u Vojvodini, na Kosovu, u Vojnoj Krajini, a veinsko
su stanovnitvo i u BiH. Stoga je Srbima ujedinjenje od
ivotnog interesa. Samo u Jugoslaviji svi Srbi mogu iv-
jeti u jednoj dravi.
Po zavretku Prvog svjetskog rata, lanovi Narodnog
vijea SHS ponizno mole Njegovo Velianstvo regenta
Aleksandra da se ujedine sa Kraljevinom Srbijom. Nakon
okupacije Jugoslavije, 1941., Tito odlazi iz Zagreba u
Beograd, da bi odatle rukovodio ustankom, a prva slo-
bodna teritorija u okupiranoj zemlji je Uika republika.
Srbi sve do kapitulacije Italije ine veinu u partizanima,
a u partizane e potkraj rata prei i veliki broj etnika iz
Srbije (iji je slubeni naziv Jugoslavenska dobrovolja-
ka vojska u otadbini). Partizani su pobjednici, a pob-
jednici ele obnovu Jugoslavije.
to se pak tree Jugoslavije tie, tu su stvari savreno
jasne: Srbija je ponovno nukleus oko kojeg se trebaju
ujediniti Srbi iz Hrvatske i Bosne, ali samo Srbi, bez Slo-
venaca, Hrvata, Bonjaka, Makedonaca, i drugih (osim
Crnogoraca) koji vie ne ele takvu Jugoslaviju, kakvu
eli Miloevi.
Dakle, Srbija je bila nukleus ujedinjenja sve tri Jugo-
slavije, a samim tim i Beograd glavni grad. Ali, pri to-
me valja primijetiti jo neto: Jugoslavije se nisu ras-
padale samo zbog nerijeenog nacionalnog pitanja;
Jugoslavije su i nastajale zbog nerijeenih nacionalnih
pitanja. Rekli smo ve da su Srbi samo u Jugoslaviji
mogli ivjeti u jednoj dravi. Slovenci i Makedonci su
svoje drave stvorili tek u Jugoslaviji. Hrvatsku je Ju-
goslavija iupala iz ugarskih kandi, kao i Bosnu ko-
ja je bila austrijski protektorat. Dalmacija se ne bi mo-
gla ujediniti s Hrvatskom bez Srba i Jugoslavije, dok
je Istra pripojena Hrvatskoj tek u drugoj Jugoslaviji
Obino se misli da je u Jugoslaviji bilo nerijeeno pita-
nje nesrpskih naroda. S tim se, meutim, ne slau srpski
nacionalisti, koji smatraju da u Jugoslaviji ustvari nije bi-
lo rijeeno srpsko nacionalno pitanje. Srbi su toboe
proardali cijelo 20. stoljee, stvarajui drugima dra-
ve, a zapostavljajui sebe. U prvoj Jugoslaviji je stvorena
Banovina Hrvatska, ali ne i Banovina Srbija. Srbi su na-
vodno kao pobjednici u Prvom svjetskom ratu mogli uz
blagoslov Antante ostvariti granice Karlovac-Virovitica-
Karlobag, ali nisu, ve su stvarali Jugoslaviju, koja e im
se odbiti o glavu. U drugoj je Jugoslaviji, rei e, vladao
princip slaba Srbija, jaka Jugoslavija: Srbija je po Usta-
vu iz 1974. podijeljena na tri dijela, na tzv. uu Srbiju i
dvije autonomne pokrajine (Vojvodinu i Kosovu) bez ko-
jih se nije mogla donijeti ni jedna odluka koja bi se pro-
tezala na cijeli teritorij SR Srbije (princip 3+1), s tim da
Srbi nisu dobili svoje autonomije ni u Hrvatskoj ni u Bos-
ni.
Svi su mislili da imaju pravo na odcjepljenje od Jugo-
slavije, samo nitko nije postavljao pitanje: imaju li to i
pravo i Srbi. To pitanje nitko nije postavljalo, jer se
smatralo samorazumljivim da je srpsko pitanje u Jugo-
slaviji apsolvirano, a onda je na vlast u Srbiji doao Slo-
bodan Miloevi, traei reviziju Ustava iz 1974. Kad
su Slovenci i Hrvati zatraili izlazak iz Jugoslavije, Srbi
su odgovorili ovako: ako se Hrvatska moe odcijepiti
od Jugoslavije, onda se i mi Srbi moemo odcijepiti od
Hrvatske. Jednako tako: ako se bosanskohercegovaki
Muslimani i Hrvati ele odcijepiti od Jugoslaviji, onda
se i mi Srbi elimo odcijepiti od BiH. Naravno, to se pra-
vo Srba na odcjepljenje nije odnosili i na Kosovo: Srbi
su se mogli odcijepiti od svih, samo se Kosovo nije mo-
glo odcijepiti od Srbije. To je bila oita nedosljednost,
ali tko jo mari za dosljednost u politici. Srbi su se po-
zivali na staro lenjinistiko pravo naroda na samoodre-
enje, a nesrpski narodi na pravo republika na sa-
moodreenje. To su bila dva razliita principa, koja e
se nai u ratnom klinu. Pri tome je zanimljivo i to da
su avnojevske - republike granice odgovarale svima,
samo ne Srbima. Osim toga, Srbi smatraju i da su naj-
vee rtve raspada i prve i druge Jugoslavije, to je do-
nekle i razumljivo. Srbi su jedan od jugoslavenskih na-
roda nad kojim je u Drugom svjetskom ratu, nakon ras-
pada prve Jugoslavije, izvren najvei genocid. No taj
genocid nije izvrio netko trei, netko sa strane, ve da
tragedija bude jo i vea, izvrila ga je tzv. Nezavisna
Drava Hrvatska, to u prijevodu znai braa Hrvati,
s kojima su Srbi bili u istoj dravi i s kojima e ui u no-
vu Jugoslaviju. U svijetu je gotovo nezabiljeen sluaj
da manji narod u jednoj dravi (a Hrvati su bili malo-
brojniji u Jugoslaviji od Srba, pa ak, to je apsurdno, i
u NDH, koja se protezala na BiH i Srbiju do Zemuna),
poini genocid na veim narodom. Uglavnom je obrnu-
to. Tako je druga Jugoslavija nastala na traumi Drugog
svjetskog rata, koja nije izlijeena sve do dananjih da-
na. U ovom su ratu i Srbi neosporno poinili velike zlo-
ine (Ovara, Srebrenica, Raak i dr.), ali su oni opet i
veliki stradalnici: Hrvatska je nakon Oluje etniki oi-
ena od Srba, dok se Kosovo uz pomo Amerike odci-
jepilo od Srbije.
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 111
112
3. Sve su tri Jugoslavije mogle opstati samo dok su na
vlasti bile one snage (stranke, pokreti ili pojedinci)
koje su ih stvarale. Jugoslavija je, drugim rijeima,
mogla opstati samo s projugoslavenskim snagama
na vlasti, a nikako i s antijugoslavenskim, zbog ega
je bila vrlo krhka tvorevina, izloena permanentnoj
opasnosti od raspada u sluaju dolaska na vlast an-
tijugoslavenskih ili nacionalistikih snaga.
Prvu su Jugoslaviju stvarale sve odreda projugoslaven-
ske stranke: Slovenska ljudska stranka, Starevieva
stranka prava (Ante Paveli stariji), Narodna radikalna
stranka, Jugoslavenska muslimanska organizacija i dr.
ak je i najjaa stranka u hrvatskom narodu - Hrvatska
seljaka stranka - bila projugoslavenski orijentirana: Ra-
di je kratkotrajno bio ministar prosvjete u Paievu vla-
di, a poslije stvara koaliciju s Pribieviem; lijevo krilo
HSS-a je pristupilo partizanima, dok je Maek pod kraj
rata pregovarao s Draom Mihailoviemo obnovi Kralje-
vine Jugoslavije; ban ubai je pak bio u emigrantskoj
vladi itd. Prvu Jugoslaviju je stvorila dinastija Karaore-
vi: kralj Petar I osloboditelj i njegov sin kralj Aleksan-
dar ujedinitelj. Pucanj na kralja Aleksandra bio je ust-
vari pucanja na Jugoslaviju. Napad Sila Osovine i silazak
s vlasti starih projugoslavenskih stranaka, oznaio je
ujedno i kraj prve Jugoslavije: Slovensku ljudsku stranku
je zamijenio kolaboracionist Rupnik, HSS ustaki pokret,
a Narodnu radikalnu stranku Nedieva Dravna straa.
Drugu su Jugoslaviju stvorili partizani na elu s proju-
goslavenski orijentiranom KPJ. U svijetu se govorilo da je
Jugoslavija drava koja ima est republika, pet naroda,
etiri jezika, tri vjeroispovijesti, dva pisma i jednog Jugo-
slavena - Tita. Time se ustvari eljelo rei koliko je ta dr-
ava nestabilna; no bez obzira na pretjerivanja u pogledu
broja Jugoslavena, injenica je da su se svi pitali, to e
biti s Jugoslavijom nakon Titove smrti. Jugoslavija je po-
ivala na tri stupa, na Titu, Partiji i Armiji (to je ujedno bi-
la i parola, koja se uz omladinu, uzvikivala na mitinzi-
ma). Titova smrt simboliki je oznaila i smrt Jugoslavije.
Partija se raspala na nedovrenom 14. Kongresu, a vie-
nacionalna Armija, iako je bila odgajana u titoistikom
duhu, nije mogla silom sauvati Jugoslaviju. Druga Jugo-
slavija je, osim toga, nastala na socijalistikoj ideologiji,
no s raspadom socijalizma kao integrativnog faktora, ju-
goslavenske narode vie nita nije moglo odrati na oku-
pu.
Treu su Jugoslaviju stvorile dvije stranke: Miloevie-
va Socijalistika partija Srbije i Socijalistika narodna
stranka Crne Gore Momira Bulatovia. Dolaskom na
vlast u Crnoj Gori Mila ukanovia, SRJ je ve bila dove-
dena u pitanje. Silaskom pak s vlasti u Srbiji brane koa-
licije SPS-JUL, SRJ e uskoro promijeniti ime u Savez Sr-
bije i Crne Gore, a potom e i sasvim nestati, nakon to
Crna Gora na referendumu izglasa odcjepljenje.
4. Sve su tri Jugoslavije razbijene izvana ili uz pomo
izvana, jer niti jedna od njih nije bila u interesu veli-
kih svjetskih sila, i to je injenica koju takoer auto-
rica ove knjige ne vidi, ili je vidi, ali je ne spominje.
Snana i velika Jugoslavija na geostrateki vanom
evropskom podruju, nikada nije odgovarala ni Isto-
ku ni Zapadu. Stoga je Balkan trebalo podijeliti, ka-
ko bi se njime moglo lake vladati.
Prva Jugoslavija je nazvana versajskom po dvorcu
Versailles u kojem se odravala poslijeratna mirovna
konferencija. Protivnici jugoslavenstva kau da je ona bi-
la vjetaka tvorevina koju su stvorile velike svjetske sile,
u prvom redu Francuska, za svoj interes. No to nije ta-
ko. U Versaju Jugoslavija nije stvorena, nego je tamo sa-
mo priznata kao gotova injenica, jer ju je bilo nemogu-
e nepriznati, s obzirom da je Srbija izila iz rata kao
pobjednica. Istina, Francuska je bila saveznik Kraljevine
Jugoslavije, ali je Francuska nije stvarala, kao to je nee
ni razbijati. Britanija pak nikada nije ni bila zainteresira-
na za stvaranje Jugoslavije, ve naprotiv za obnovu sma-
njene Austro-Ugarske, koja bi bila u Evropi protutea sve
snanijoj Njemakoj i Rusiji, a u ijem bi se sastavu na-
le i sjeverne jugoslavenske zemlje: Slovenija i Hrvatska (a
moda i BiH). U Wilsonovih 14 toaka govori se o slo-
bodnom izlasku Srbije na more, o obnovi nezavisne polj-
ske drave, ali ne i o stvaranju Jugoslavije. Amerika je, is-
tina, zagovarala pravo naroda na samoodreenje, ali ne
i ruenje Austro-Ugarske i turskog carstva, bez ega se
opet nije moglo stvoriti Jugoslaviju. Rusija, inae tradi-
cionalni srpski saveznik, u to je vrijeme ve bila boljevi-
ka, i kao takva nije mogla podrati stvaranje monarhis-
tike drave. Uostalom, Kominterna je sve do 1937. za-
govarala razbijanja Jugoslavije kao buroaske tamnice
naroda. Na stvaranje Jugoslavije nisu blagonaklono gle-
dale ni dvije velike crkve: pravoslavna i katolika. Pravo-
slavna, jer e se Srbija ujediniti s katolikim zemljama, a
katolika, jer e se u toj dravi katolici nai u manjini. Sve
u svemu, Jugoslaviju nitko nije trebao, ali su zato mno-
gi trebali njezin teritorij: Italija dalmatinsku obalu, Aus-
trijska slovenske zemlje, Maarska Srijem i Baranju, a
Bugarska Makedoniju. Hitler se elio osvetiti Srbiji zbog
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 112
113
poraza Austrije i Njemake
u Prvom svjetskom ratu, i ta-
ko su 1941. svi doli na svo-
je. Ono to okupator nije
uzeo za sebe, od toga je
stvorio kvislinke tvorevine.
U Drugom svjetskom ra-
tu, antifaistika koalicija ne
priziva obnovu Jugoslavije.
Churchill je sve do 1943. po-
dravao etnike, koji su ust-
vari eljeli vratiti kralja i stvo-
riti Veliku Srbiju, a ne Jugo-
slaviju. etnike je ak, zbog
svog dila sa Churchillom,
podravao jedno vrijeme i
Staljin. Ameriki predsjednik
Roosevelt smatrao je da bi
nakon rata trebalo obnoviti
samo Srbiju, a da se Hrvat-
ska (zbog ustakih zloina)
stavi pod meunarodnu ka-
rantenu kao kakva afrika
kolonija. Na konferenciji u
Teheranu 1943. godine,
Staljin i Churchill dogovaraju podjelu Jugoslavije po prin-
cipu fifti-fifti: pola Sovjetskom Savezu, pola Velikoj Bri-
taniji. To nije bilo prvi put da se Balkanski poluotok dije-
li izmeu velikih svjetskih sila na interesne zone: jo su
1787. Katarina Velika i Josip II dogovorili podjelu Balka-
na izmeu Rusije i Austrije, a te e se dvije drave dogo-
voriti i 1877. da nee podravati stvaranje zajednike
drave Junih Slavena! Podjela izmeu Churchilla i Stalji-
na nije realizirana, jer su partizani - njihovi saveznici -
izali iz rata kao pobjednici, a pobjednici ele novu Jugo-
slaviju, ije stvaranje nita vie ne moe zaustaviti. Me-
utim, nedugo nakon rata nastaju novi problemi. 1948.
Jugoslavija dolazi na optueniku klupu Informbiroa.
Staljin je nahukao sve svoje satelite protiv Jugoslavije,
koja je tako preko noi ostala bez ijednog saveznika na
Istoku, dok ih na Zapadu i nije imala, ali je ipak nije us-
pio pokoriti. Tito se izvukao iz obrua kroz politiku ne-
svrstanosti, jer je nesvrstana pozicija Jugoslavije odgova-
rala i Istoku i Zapadu, ali kad se raspao Varavski pakt,
izgubio se smisao postojanja i Pokreta nesvrstanosti, a
samim time i smisao postojanja nesvrstane Jugoslavije.
Poetkom devedesetih Rusija nije bila u stanju spasiti Ju-
goslaviju, kad se i sam SSSR poeo raspadati, a SAD-u
jednostavno vie nije trebala. Osim toga, jugoslavenski
socijalizam s ljudskim likom bio je i velika opasnost za
novi svjetski poredak. Prva je odcjepljenje republike
priznala Sveta Stolica s kojom Jugoslavija dugo godina
nije odravala diplomatske odnose, a to je bio meuna-
rodni presedan, jer Vatikan nove drave priznaje poslije
svih drugih. Njemaka, koja je dva puta ratovala protiv
Srbije/Jugoslavije, ohrabrena ujedinjenjem sa DDR-om,
takoer je pohitala da to prije prizna Sloveniju i Hrvat-
sku, a to su nedugo nakon nje uinile i druge zemlje ta-
danje Evropske ekonomske zajedniceSrbi, meutim,
ne prihvaaju razbijanje Jugoslavije, ve trae ujedinjenje
svih srpskih zemalja u novu Jugoslaviju ili Veliku Srbi-
ju. Izbija krvavi graanski rat, i to u Hrvatskoj izmeu Sr-
ba i Hrvata, a u BiH izmeu Muslimana i Hrvata s jedne
strane, i Srba s druge strane, izmeu Muslimana i Mus-
limana, i izmeu Hrvata i Muslimana, a na Kosovo, izme-
u Srba i Albanaca; rat s elementima agresije republika
bive Jugoslavije na novopriznate republike: Srbije na Hr-
vatsku i BiH, i Hrvatske na BiH, kao i agresije izvana: NA-
TO-pakta protiv bosanskih Srba i NATO-pakta protiv SRJ;
rat u kojem se dogodilo etniko ienje ili humano pre-
seljenje stanovnitva; rat koji je trebao promijeniti avno-
jevske granice, ali koji ih nije promijenio; rat iz kojeg su
neki izali kao pobjednici, a svi kao gubitnici; rat u kojem
od ostataka SFRJ, Srbija i Crna Gora 1992. stvaraju Sa-
veznu Republiku Jugoslaviju.
Trea Jugoslavija takoer nije bila po volji velikog dije-
la meunarodne zajednice. Srbija koja je u Prvom svjet-
skom ratu bila saveznica Francuske, Britanije, Rusije i
Amerike, ostala je u vrijeme Miloevia bez ijednog sa-
veznika. Srbiji je ak i Rusija okrenula lea, dok se Kina,
iako miljenica Miloevieve ene, nije htjela mijeati u su-
kobe na Balkanu. Srbija je deset godina bila pod tekim
ekonomskih sankcijama, a onda ju je 1999. napalo iz zra-
ka 26 zemalja NATO-pakta. Agresija na Jugoslaviju traja-
la je 78 dana, a cilj joj je bio pripremiti teren za odcjeplje-
nje Kosova od Srbije. Ipak, od Srbije e se prvo odcijepiti
Crna Gora 2006. godine, na referendumu kojeg je Za-
pad prilagodio svojim secesionistikim saveznicima. Pre-
ma pravilima koje je utvrdila Evropska komisija, Crna Go-
ra je mogla proglasiti samostalnost ako za nju na referen-
dumu glasa 55% biraa. Postavlja se pitanje, zato ba
55%, a ne, na primjer, 60 ili 70%, ako je tada legitimnost
vea? Zato to se znalo da je Crna Gora podijeljena i da
za samostalnost nee glasati moda ni 50 posto graa-
na. Doista, prema slubenim podacima, na referendumu
je za samostalnost glasalo 55 posto glasaa, ali zagovor-
nici zajednike drave tvrde da je postotak za samostal-
nost bio unutar tzv. sive zone (od 50 do 55%), odnosno
da je bio manji od 55%, to znai da je referendum o sa-
mostalnost propao, iako je Zapad priznao samostalnu Cr-
nu Goru. Dvije godine poslije i Kosovo e proglasiti sa-
mostalnost, a prva e ga priznati Amerika, koja je pred-
vodila agresiju na Jugoslaviju. Da bi se dodvorila Zapadu,
Republiku Kosovo e priznati i dojueranja lanica SRJ -
Crna Gora (to i ne udi, ako znamo da su gotovo svi cr-
nogorski Albanci glasali za samostalnu Crnu Goru). Tako
se, eto, zavrio raspad i tree Jugoslavije, ali i Srbije: Ko-
sovo je danas poligon NATO-pakta, s najveom stopom
nezaposlenosti u Evropi od 45%, a Crna Gora balkan-
ska Sicilija i odmaralite ruskih oligarha.
5. Sve su tri Jugoslavije bolovale od deficita demokra-
cije. Pokazalo se da demokracija destabilizira Jugo-
slavije, dok ih autokracija uvruje, to e rei da ni-
ti jedna Jugoslavija nije mogla opstati u liberalno-de-
mokratskom sistemu, ve samo kao vie-manje au-
tokratska drava.
Prva Jugoslavija je, kao to smo ve prije rekli, poela
kao relativno demokratska zemlja, ali kad je kralj uvidio
da e meustranake borbe odnijeti alu, odluio je
svojim milim narodima objaviti diktaturu kako bi spa-
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 113
114
sio zemlju od raspada. Time naravno ne elimo rei da
je kralj trebao uvesti diktaturu, ve samo to da je demo-
kracija vodila u rasulo. Stranke zagovaraju interese jed-
ne strane (otud i naziv stranka), dok kralj pod svojom
krunom objedinjava sve interese. Stoga su estojanuar-
sku diktaturu u poetku pozdravili i nesrpski narodi, uv-
jereni da se kralj moe izdii iznad uskogrudnih strana-
kih interesa, kao i interesa samo jednog naroda, dok su
je logino osudile sve stranke, ukljuujui i Radikalnu.
Ako je prva Jugoslavija bila monarhistika diktatura,
onda je druga Jugoslavija bila diktatura proletarijata.
U socijalistikoj Jugoslaviji je sva vlast pripadala radnikoj
klasi, ali je u stvarnosti dravom vladala Partija na elu s
Titom kao neospornim autoritetom. Tito je bio general-
ni sekretar, a potom predsjednik KPJ/SKJ, maral Jugo-
slavije, vrhovni komadant oruanih snaga i doivotni
predsjednik SFRJ. On je bio i arbitar u svim spornim pi-
tanjima, arbitar kojeg su svi potovali, no kad je on um-
ro, nestalo je i tog arbitra, iako su sporovi ostali. Druga
Jugoslavija je bila zemlja samoupravnog socijalizma,
socijalizma za kojeg su jugoslavenski komunisti vjerovali
da je ostvarenje istinske demokracije. Tito je govorio da
mi neemo zapadnu demokraciju, koja je formalna, ve
socijalistiku demokraciju, koja proizlazi iz materijalne
baze. Ideolog samoupravnog socijalizma, Slovenac
Edvard Kardelj, svoja je razmiljanja sabrao u knjigu pod
indikativnim naslovom Socijalizam i demokracija. Isti-
na, jo je Rosa Luxemburg tvrdila da nema demokracije
bez socijalizma, ali je dodala, da nema ni socijalizma bez
demokracije. Liberali pak smatraju da nema demokraci-
je bez liberalizma. John S. Mill pisao je jo prije Luxem-
burgove da je demokracija bez liberalizma u najboljem
sluaju nestabilna, a u najgorem - tiranska. Meutim, ju-
goslavenski komunisti su odbacivali liberalizam kao za-
padnu dekadenciju iz najmanje dva razloga: prvo, zato
to liberalizam oponira socijalizmu u vlasnikim i eko-
nomskim odnosima (liberali, naime, ele privatno vlas-
nitvo nad sredstvima za proizvodnju), i drugo, zato to
liberalizacija otvara prostor nacionalistikim snagama (li-
beralna demokracija podrazumijeva viestranaje, a vi-
estranaje moe dovesti na vlast antijugoslavenske sna-
ge). Liberalizam je u osnovi suprotan nacionalizmu, kao
to je i nacionalizam negacija liberalizma, ali se liberali-
zam i nacionalizam ponekad znaju ujediniti u borbi pro-
tiv komunizma (kao to su se u Drugom svjetskom ratu
komunizam i liberalizam ujedinili u antifaistiku koalici-
ju). To se u Jugoslaviji dogodilo vie puta, a posebno
1971. (Vidjeti u knjizi 8. poglavlje Uspon i pad jugosla-
venskog liberalizma, 1967.-1973.). Hrvatsko proljee je
bilo ideoloki aroliko: Savka i Miko su bili komunistiki
liberali, ali se to ne bi moglo rei i za Draena Budiu i
Ivana Zvonimira ika, za odana i Veselicu, ili za Hrvo-
ja oia. Izmeu liberala i nacionalista je postojala raz-
liku, koju komunisti naalost nisu znali uvidjeti. Oni su
sve trpali u isti ko: i komunistike liberale i liberalne de-
mokrate i bezopasne nacionalne romantiare i opasne
ustae. Tako su se u istom kou nali Vlado Gotovac i
Franjo Tuman, budui ljuti neprijatelji. Liberali su htjeli
reformu sistema, a nacionalisti njegovo ruenje. Liberali
su bili ekonomski nacionalisti, a ovi ovinisti. Stoga su
komunisti jednim udarcem eljeli ubiti dvije muhe: gue-
njem liberalizma, oni su preventivno eljeli uguiti i na-
cionalizam. Pokazalo se, meutim, da u tome nisu us-
pjeli: liberalizam je privremeno uguen sedamdesetih,
kao i nacionalizam, ali je uguen u korist nacionalizma,
koji e uskrsnuti ponovno krajem osamdesetih. U Hrvat-
skoj na prvim viestranakim izborima nisu pobijedili ni
Savka ni Miko, ve Franjo Tuman. U Srbiji je na krilima
socijalistikog nacionalizma 87. doao na vlast Slobo-
dan Miloevi, no da te 72. iz srpske partije nisu bili iz-
baeni liberali (Latinka Perovi, Marko Nikezi i dr.) mo-
da se dvadeset godina poslije ne bi dogodio ni narod?
Slobodan Miloevi nije imao diktatorskih ovlasti, ali je
dravom vladao autokratski: i kad je bio predsjednik Sr-
bije, on je bio iznad predsjednika SR Jugoslavije, a kad
je postao predsjednik SRJ, ostao je stvarni predsjednik
Srbije. U njegovo je vrijeme reim u Srbiji sve vie naliko-
vao na reim Nicolaja i Elene Ceausescu: Miloevi je
glavne poluge vlasti prepustio svojoj fatalnoj eni Mirja-
ni Markovi, koja je bila njegova siva eminencija. Ona je
bila predsjednica Direkcije JUL-a, stranke koja se divila ki-
neskom komunizmu, i iju su lanovi bili mahom direk-
tori dravnih poduzea. Bolje reeno, Slobo i Mira su vla-
dali Srbijom kao kralj Aleksandar Obrenovi i Draga Ma-
in, poznati kraljevski par iz srpske povijesti s kraja 19.
stoljea, ali s tom razlogom to su posljednji Obrenoviu
ubijeni u puu, dok je Miloevi izruen Haagu, gdje je i
umro, dok je njegova ena bjeei od optunice emigri-
rala u Rusiju. On je optuen za ratni zloin u Hrvatskoj,
BiH i na Kosovu, a ona za ubojstvo Ivana Stambolia,
ovjeka koji je Slobodana Miloevia doveo na vlast, te
za ubojstvo novinara Slavka uruvije. Miloevi je godi-
nama uvjerljivo pobjeivao na izborima, ali kad je 1997.
izgubio lokalne izbore od koalicije Zajedno, na nago-
vor ene nije elio priznati poraz, a onda je to ipak ui-
nio pod pritiskom domae i svjetske javnosti. Isto je po-
novio 2000. na predsjednikim izborima, kad je izgubio
od Vojislava Kotunice. Poraz je priznao tek nakon to
su mu vojska i policija otkazale poslunost. Miloevi se
inae koristio i represijom protiv opozicije: Vuk Drako-
vi je za dlaku izbjegao atentat na Ibarskoj magistrali
1999., a na udaru su bili i neki opozicioni mediji. U Srbi-
ji je ustvari tih godina vladala tzv. medijska diktatura:
zgradu dravnog RTS-a, prvo je bombardirao NATO-
pakt, a onda su je 5. oktobra, za vrijeme ulinih nemira,
zapalili i bijesni graani.
***
Time, eto, dolazimo i do glavne teze koju autorica zas-
tupa u knjizi. Ona, naime, zastupa tezu da su se sve tri
Jugoslavije raspale upravo zbog nedostatka liberalne de-
mokracije, a to je suprotno onome to smo mi maloas
konstatirali. U sluaju Jugoslavije, rei e Rametova u
uvodu knjige, dominantne vrijednosti u temelju od sva-
ke od triju Jugoslaviju bile su vrijednosti neprijateljske li-
beralnom projektu te su na kraju dovele do nestabilnos-
ti i raspada. Mi se moemo sloiti s njom da su vrijed-
nosti sve tri Jugoslavije bile vie-manje neprijateljske libe-
ralizmu, ali se ne moemo sloiti da su se zbog toga one
i raspale. Uostalom, neki autori tvrde da se diktature ne
mogu reformirati a da se ne urue. Tako e oni rei da
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 114
115
se komunizam kao totalitarni sustav nije mogao reformi-
rati, a da ne propadne, jer je njegovo reformiranje vodi-
lo u demokraciju, koja je protivna totalitarizmu. Onog
trenutka kad su vlasti DDR-a odluile otvoriti granini pri-
jelaz prema Zapadnoj Njemakoj, poelo je ruenje Ber-
linskog zida, a samim time i ruenje komunizma. Onog
trenutka kad su komunistike partije u Jugoslaviji odlui-
le raspisati prve viestranake izbore, poeo je raspad
Jugoslavije. Ako su Jugoslavije bile vie-manje autokrat-
ske drave, onda se one nisu mogle reformirati, ve sa-
mo sruiti. A sruiti su ih mogle samo vrijednosti suprot-
ne autokraciji, a to su vrijednosti liberalizma. Dakle, Ju-
goslavije se nisu raspale zbog nedostatka liberalne de-
mokracije - kako tvrdi autorica knjige - ve zbog razvod-
njavanja autokracije koja ih je i odravala na ivotu.
Teza o krizi legitimiteta - kritiki osvrt
Sabrina Ramet stoji na stanovitu tzv. klasinog uni-
verzalizma (ije korijene nalazimo u djelu sv. Tome Ak-
vinskog, te kod Lockea i Kanta, dok su njegovi noviji au-
tori Charles Beitz, John Finnis i dr.) po kojem univerzal-
na ljudska prava imaju prednost pred zahtjevima suvere-
nosti. Zapravo, klasini univerzalizam nije nita drugo,
nego klasini liberalizam: Filozofske i politike pretpos-
tavke koje iznosim u ovoj povijesti po svojoj su prirodi
klasino liberalne, otvoreno e rei u uvodnom dije-
lu. E sad, ako je univerzalizam isto to i liberalizam, je li
to onda znai da bez univerzalnih ljudskih vrijednosti ne-
ma liberalne demokracije? Ako su se Jugoslavije raspale
zbog nedostatka liberalizma, to e rei da one nisu po-
ivale na univerzalnim vrijednostima, bez kojih nema ni
politikog legitimiteta. To opet znai da su se Jugoslavi-
je raspale jer u osnovi nisu bile legitimne. Prema jednoj
od vie definicija koje autorica donosi u knjizi, legitim-
nost podrazumijeva sposobnost sustava da stvori i odri
uvjerenje kako su postojee politike institucije za to
drutvo najprimjerenije (Seymour Martin Lipset). Naj-
krae reeno, legitimnost je svaka podrka koju jedna
vlast ima u provoenju svoje politike.
Meutim, po teoriji klasinog univerzalizma, legitimi-
tet proizlazi iz univerzalnih vrijednosti, a ne iskljuivo iz
vladavine veine. Sustav je legitiman ako vlast izabrana
od veine titi i manjinu, a ne ako veina terorizira ma-
njinu. Hitler je mogao imati podrku veine Nijemaca u
provedbi svoje zloinake politike, ali je po teoriji klasi-
nog univerzalizma, odnosno liberalizma, njegov sustav
bio nelegitiman, jer je sustavno krio ljudska prava. Sto-
ga je demokraciji - da se podsjetimo Milla - potreban li-
beralizam, bez kojeg ona lako moe skliznuti u tiraniju.
Naravno, to ne znai da naelo veine nije bitno za legi-
timitet politikog sistema. Veina je bitna, ali ne i dovolj-
na. Kao to ni subjektivna legitimnost nije dovoljna da bi
neki sustav uistinu bio legitiman. Naime, po miljenju ne-
kih autora, svaki sustav, bio on demokratski ili autokrat-
ski, moe biti legitiman samo ako veina graana vjeru-
ju u njegovu ispravnost. No, Rametova se sa time ne sla-
e: sustav koji se, primjerice, uputa u masovna uboj-
stva, ne moe se smatrati legitimnim bez obzira na to
koliko uinkovitu propagandu ima. Kao to demokraci-
ji treba liberalni sadraj, tako i subjektivnoj legitimnosti
treba objektivna jezgra u pozitivnim propisima. Ne pri-
mjer, Opa deklaracija o ljudskim pravima UN-a je objek-
tivni kriterij nae subjektivne uvjerenosti u to to je do-
bro a to nije. Sloboda je vrijednost upravo zato jer je
objektivizirana u ustavu i zakonima. Prihvaajui univer-
zalistiku paradigmu, radije nego neke druge paradig-
me (kao to su liberalni realizam ili konvencionalizam,
konzekvencijalizam, komunitarizam i dr., op. a), razvi-
jam postavku, kae autorica, da stabilnost sustava ovi-
si o njegovoj legitimnosti, i daljnju postavku, da bez ob-
zira na permutacije koje mogu proizai iz kulturne vari-
jacije, postoje naela koja drava ne moe kriti a da pri
tom ne rtvuje svoju legitimnost - drugim rijeima, sma-
tram da se legitimnost ne moe pretvoriti u posve sub-
jektivno pitanje.
Slaemo se da demokracije nema bez univerzalnih vri-
jednosti, ali to ne znai da je jedina prava demokracija -
liberalna demokracija. Pored liberalne, postoji, kao to
znamo, i kranska demokracija, i socijalna ili socijalisti-
ka demokracija, koje se u nekim segmentima podudara-
ju, a u nekima potiru. Nama je jasno zato autorica in-
zistira na tome da je jedino liberalna demokracija prava
demokracija; ona na tome inzistira jer je po uvjerenju li-
beralka. Istina, socijalna demokracija je izrasla iz libera-
lizma, ali ona kao da zaboravlja da i liberalizam duguje
poneto socijalistikom pokretu. Jednako tako, pogre-
no je liberalnu demokraciju smatrati univerzalnom vri-
jednou oduvijek i za sve. Ona je donekle postala uni-
verzalna vrijednost za vei dio svijeta tek u zadnjem de-
setljeu 20. stoljea, nakon propasti real-socijalizma, kad
je zapoela era neoliberalne globalizacije, ali ona jo uvi-
jek nije univerzalna vrijednost za sve, jer jo uvijek jedan
dio svijeta ne prihvaa njezine vrijednosti. Mogli bismo
prije rei da je liberalna demokracija univerzalna vrijed-
nost Zapadne Hemisfere koja se smatra Univerzumom,
a ne cijelog svijeta; odnosno da je ona univerzalna vri-
jednost anglosaksonskog i evropskog svijeta koji je Cen-
tar globalizacije. Slijedom toga, pogreno je traiti uzro-
ke raspada triju Jugoslavija u nedostatku liberalne de-
mokracije, kad ona u 20. stoljeu ni za druge nije bila je-
dini i apsolutni izvor legitimnosti. U najmanju ruku, libe-
ralna demokracija se ne moe primijeniti kao kriteriji za
raspad sve tri Jugoslavije, iako se u sutini ne moe pri-
mijeniti ni na jednu. U vrijeme prve Jugoslavije, Evropa
je podijeljena izmeu neizgraene liberalne demokraci-
je, izrasle na ruevinama apsolutnih ili parlamentarnih
monarhija (Austro-Ugarska) i polu-feudalnih carevina
(Rusija, Turska), i nacifaizma koji se budi u Italiji i Nje-
makoj. Ope pravo glasa, kao samo jedan kriterij libe-
ralne demokracije, ne postoji gotovo nigdje u Evropi, a
ne samo u Jugoslaviji. U vrijeme druge Jugoslavije, libe-
ralna demokracija opet nije univerzalna vrijednost: pola
Evrope, Rusija i veliki dio Azije ivi u tzv. komunizmu, od-
nosno, u totalitarizmu: afriki kontinent je tek u proce-
su dekolonizacije, dok se tzv. liberalna demokracija iz-
grauje samo u Zapadnoj Evropi i u Americi. Naime, ako
je liberalna demokracija jedini izvor legitimiteta, znai li
to onda da pola drava u svijetu tada nije imalo legitimi-
tet? Ako pola drava u svijetu tada nije imalo legitimitet,
je li to onda znai da niti jedna drava u svijetu prije
Francuske revolucije i pojave graanskog drutva nije
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 115
116
imala legitimitet? Ako je doista tako, onda su sve dra-
ve, od Egipta i Mezopotamije, preko Rimskog carstva,
Bizanta i Franake, do Bismarckove Njemake, u osnovi
bile nelegitimne, ukljuujui, dakako, i nau virtualnu Li-
jepu nau u vrijeme srednjovjekovnih tzv. narodnih vla-
dara (koji su bili narodni koliko i tadanje drave to su
bile demokratske)? Moda bi se ove drave doista s da-
nanje pozicije mogle proglasiti nelegitimnim, ali je jed-
nako tako nelegitimno, ili u najmanju ruku problemati-
no, suvremene pojmove primjenjivati na prole dogaa-
je.
Nasuprot tome, smatramo da u razliitim vremenima
postoje razliiti izvori legitimnosti. Srbija je iz vremena
Duanovog carstvo imala drugaiju legitimnost od Kra-
ljevine Jugoslavije, a SFRJ opet od SRJ. Narodski reeno:
nekad je vladalo pravilo tko jai-taj kvai, a danas pra-
vo ima prednost nad silom, iako jo uvijek ne i pravda.
Kriterij legitimnosti eventualno bi se mogao primijeniti
samo na treu Jugoslaviju, koja je nastala nakon raspa-
da Istonog bloka, i ije je okruenje uvelike ve prihva-
tilo standarde liberalne demokracije. U vrijeme Miloevi-
eve Jugoslavije, liberalna demokracija nema alternati-
ve, ona postaje univerzalna vrijednost, a SAD svjetski po-
licajac. Poinje irenje EU na Istok, a s njom i irenje
(neo)liberalne demokracije, s kojima pak, kako kae Fu-
kuyama, nastupa kraj povijesti. Ipak, SRJ se nije raspa-
la u vrijeme vlasti Slobodana Miloevia u Srbiji (ili kad je
Miloevi odbio priznati izborni poraz) i Momira Bulato-
via u Crnoj Gori: ona se raspala kad su u ovim dvjema
saveznim republika dole na vlast liberalno-demokratske
snage .
Tezu o legitimnosti moemo testirati na primjerima
Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Jugoslavija je bila neus-
poredivo liberalnija drava od SSSR-a, a raspala se u
krvavom ratu, za razliku od SSSR-a, koji se raspao u mi-
ru. Dodue, u Jugoslaviji nije postojala liberalna demo-
kracija, ali je u posljednjoj dekadi bilo sve vie demokra-
cije, i ako je stupanj liberalizacije kriterij stabilnosti siste-
ma, onda se Jugoslavija trebala mirno transformirati iz
samoupravnog socijalizma u radniko dioniarstvo, iz
jednopartijske u viepartijsku demokraciju, a kao federa-
tivna drava u konfederaciju. No to se, kao to znamo,
nije dogodilo. Slino tome, Sovjetski Savez se nije ras-
pao tridesetih godina u vrijeme najbrutalnijih Staljinovih
istki, ve poetkom devedesetih u vrijeme Mihajla Gor-
baova s kojim je poela demokratizacija (glasnost, pe-
restrojka i sl.). Kod legitimnosti valja razlikovati dravu
od vlasti. Drava se ne mora raspasti zbog nedostatka
legitimnost, dok se vlast u pravilu rui kad izgubi legiti-
mitet. U Rumunjskoj je Ceausescu pao s vlasti, iako se
zbog toga Rumunjska nije raspala. U Jugoslaviji su ko-
munisti pali s vlasti, ali se Jugoslavija nakon toga raspa-
la. Postoje razlike od sluaja do sluaja, iako je razlika u
ova dva sluaja oita: Rumunjska je jednonacionalna,
homogena drava, dok je Jugoslavija bila vienacionalna
federacija s elementima konfederalizma. Prema tome,
smatramo da uzroke raspada Jugoslavije treba traiti u
nekim drugim razlozima, a ne samo ili prvenstveno u kri-
zi legitimiteta.
Uostalom, teza o univerzalnim vrijednostima liberalne
demokracije kao kriteriju legitimnosti pada u vodu ve
na primjeru Amerike koja se kroz cijelu svoju povijest ni-
je pridravala univerzalnih ljudskih vrijednosti, iako ih se
ne pridrava ni danas. Amerika je nastala na istrjebljenju
domorodakog stanovnitva od strane evropskih dose-
ljenika, a genocid svakako nije neka univerzalna moral-
na vrijednost. Amerika je uvela robovlasnitvo, kad je
ono ve u Evropi bilo zaboravljeno. U Americi su crnci ta-
koreku sve donedavno bili graani drugog reda (dok
su se po Jugoslaviji mirno kolovali u razmjeni studena-
ta iz nesvrstanih zemalja), ali se ona ipak zbog toga ni-
je raspala, iako je ini 50 saveznih drava. U SAD-u jo
uvijek svake godine 18.000 ljudi umire zbog nedostatka
zdravstvenog osiguranja, ali to Americi ipak ne oduzima
legitimitet. U Americi je, na kraju krajeva, i mala izlaz-
nost na izbore, a ako su izbori za demokraciju kljuni iz-
vor legitimiteta, onda vlasti u Americi imaju mali legiti-
mitet
Teorija legitimnosti moe se saeti u nekoliko postav-
ki. Prvo, samo legitiman sustav moe uivati stabilnu
ravnoteu, odnosno, to je sustav manje legitiman, to je
njegova ravnotea nestabilnija. Drugonestabilna rav-
notea ne jami prelazak na legitimnu politiku, iako ne-
stabilna ravnotea stvara stalni pritisak za promjene (i
tako izaziva sveprisutno ozraje krize). Tree, to je vea
meusobna ovisnost politiko-programskih preferencija
i etnike pripadnosti, vea je i etnika polarizacijaetvr-
to, to je vea korelacija izmeu ekonomskog stalea i
etnike pripadnosti, to je vei potencijal etnike mobili-
zacije.
U skladu s tom teorijom, autorica nastoji dokazati ne-
legitimnost sve tri Jugoslavije. Mi emo se ovdje, meu-
tim, zadrati samo na drugoj Jugoslaviji, koja nas vjero-
jatno najvie i zanima. Titoistiko rjeenje, kae auto-
rica, nije obuhvaalo moralni univerzalizam, nego se
umjesto toga pozivalo na zbrkanu verziju sekularne teo-
kracije (pojam Zbigniewa Brzezinskog, kojeg on primje-
njuje na komunistike sustave, op. a.). Naime, nastav-
lja dalje, teokracija, bilo u vjerskoj (postoje brojne vjer-
ske varijante, a ne samo jedna, barem prema miljenju
jednog autora) ili sekularnoj varijanti bitno je nelegitim-
na, ne moe opstati, i neizbjeno propada - osim ako se
to propadanje ne zaustavi pravodobnim i proaktivnim
promicanjem univerzalnih vrijednosti. Povrna je kon-
statacija da titoistiko rjeenje nije obuhvaalo moralni
univerzalizam. Pitanje je uope, moe li moral biti univer-
zalna kategorija, ako znamo da nije ni vjena kategori-
ja. Moral se kroz povijest ovjeanstva mijenjao, kao to
su se mijenjali i izvori legitimnosti. Partizanska borba je
bila svakako najmoralnija od svih borbi na teritoriji oku-
pirane Jugoslavije. Komunisti su se zalagali za bratstvo i
jedinstvo meu ljudima i narodima, a bratstva je izvorno
kranska vrijednost, zar ne? Pretjerano je i drugu Jugo-
slaviju nazvati sekularnom teokracijom, iako komunizam
je jedna vrsta ateistike religije. Ako autorica dri da su
teokracije bitno nelegitimne, je li to ona eli rei da je i
Vatikan nelegitimna drava? Naime, Vatikan, kao i Crk-
va uope, funkcionira po teokratskom modelu, a Crkva
je opstala ve vie od dvije tisue godina.
Drugo, titoistiko rjeenje nije obuhvaalo politiki
pluralizam. Umjesto toga, titoizam je nastojao stvarni
politiki pluralizam (koji zahtjeva uvoenje viestranake
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 116
117
demokracije) zamijeniti regionalnom pluralizacijom (de-
centralizacijom prema regionalnim komunistikim elita-
ma). Tono je da u drugoj Jugoslaviji nije bilo politikog
pluralizma, ali je netono da se stvarni politiki plurali-
zam (nota bene, zato bi viestranaje bilo jedini stvar-
ni pluralizam?) nastojao zamijeniti regionalnom plurali-
zacijom. Politiki (tj. stranaki) pluralizam nastojao se za-
mijeniti pluralizmom samoupravnih interesa, a decen-
tralizacija je samo jedan vid samoupravnog socijalizma.
U mjeri u kojoj je ta regionalna pluralizacija djelovala
unutar federalne strukture utemeljene na razliitim na-
cionalnostima, ona je zapravo u uvjetima nelegitimnosti
i ekonomskog propadanja jaala nacionalizam, to je su-
protno univerzalnim vrijednostima, a time nije spojivo s
legitimnom politikom. Tono je da je nacionalizam ja-
ao otprilike paralelno s decentralizacijom, ali se ne
moe pouzdano rei, je li on sluajno jaao s decentrali-
zacijom, ili bi se javio i da nije bilo decentralizacije. Mi
smatramo da bi se nacionalizam javio jednako, ako ne i
prije, u uvjetima centralizacije, jer je centralizam bio sa-
veznik jugoslavenskog unitarizma, a time i srpskog he-
gemonizma. Slaemo se, meutim, da je nacionalizam
suprotan vrijednostima univerzalizma, no to samo govo-
ri o tome da je Titova Jugoslavija stremila univerzalnim
vrijednostima, jer je odbacivala i guila nacionalizam kao
zlo koje vodi u mrnju i rat. Autorica dobro primjeuje
na jednom drugom mjestu: Ondje gdje je nacionalizam
bio najslabiji (osobiti u Sloveniji), napredak prema ostva-
renju liberalnog projekta otiao je najdalje. Gdje je na-
cionalizam bio jak, bila su jaka i neprijateljstva prema te-
meljnim liberalnim naelima. No, nastavimo tamo gdje
smo stali.
Titoistiki gospodarski model, kae autorica pod
tokom tri, izbjegavajui klopke monopolistikog kapi-
talizma, skliznuo je u kaotinu verziju socijalizma, koja se
takoer pokazala nelegitimnom. Pretjerano je i nepra-
vedno samoupravni socijalizam nazvati kaotinom ver-
zijom socijalizma. Samoupravljanje, dakako, nije bilo
bez ozbiljnih mana, ali je pored pravinosti, pokazivalo i
visoku razinu efikasnosti. Zaista, titoistiki gospodarski
model nije uspio ostvariti ni svoj ui cilj ujednaavanja
gospodarske razine diljem republika i pokrajina. Napro-
tiv, u samoupravnom socijalizmu, ekonomski jaz sve se
vie irio i proizveo posljedice koje sam opisala u pret-
hodnim poglavljima (misli na 9. poglavlje - Nesuglasice u
gospodarskom sektoru, 1965.-1990., op. a.). To je ve
krajnje neukusno, to da se ekonomski jaz, koji je u Jugo-
slaviji bio neusporedivo manji nego na Zapadu, dovodi
u vezu sa socijalistikim samoupravljanjem. U Jugoslaviji
je taj jaz bio 1:5, a na Zapadu je on 1:100 i vie. Autori-
ca kao da zaboravlja da je druga Jugoslavija naslijedila
velike socijalne razlike iz prethodnih razdoblja, razlike
koje samoupravljanje nije moglo izgladiti preko noi.
Slovenija je u Jugoslaviji bila najrazvijenija republika, a i
danas je najrazvijenija od svih republika bive Jugoslavi-
je. Makedonija je pak bila najslabije razvijena od svih re-
publika, a to je ostala sve do danas. Ako je Jugoslavija
bila kriva za taj jaz, zato onda Makedonija, nakon izlas-
ka iz Jugoslavije, nije s vremenom dostigla ili ak presti-
gla Sloveniju? Ako je samoupravljanje proizvodilo sve ve-
i jaz, zato ga onda nije zaustavila privatizacija, ve ga
je jo vie produbila. Ujedinile su se i Zapadna i Istona
Njemaka, pa Istona Njemaka jo uvijek zaostaje za
Zapadnom. I Evropa se ujedinjuje, ali razlike ostaju. Pre-
ma tome, zakljuuje autorica, titoistiki pokus objek-
tivno nije bio legitiman na sve tri razine, pa stoga nije
mogao uspjeti. A ako titoistiki pokus nije mogao uspje-
ti, onda to nisu mogle niti njegove razliite politikeDru-
gim rijeima, sustav nije bio samo objektivno nelegiti-
man, nego se i subjektivnim doivljavao kao nelegiti-
man.
Teza o legitimitetu kao uzroku raspada Jugoslavije, sa
svim svojim hipotezama, svakako je intrigantna, ali je i
vrlo dvojbena, te u konanici pogrena. ini se da ni sa-
ma autorica ne vjeruje sasvim u njezinu neprikosnove-
nost, kad na kraju priznaje da se Jugoslavija zbog svoje
nelegitimnosti ipak nije trebala raspasti. Ona stoga svo-
ju tezu pojaava dodatnim faktorima, e kako bi kod i-
tatelja dobila na veoj uvjerljivosti: Prema tome, kae
zakljuno, iako je SFRJ bila predodreena da zbog svo-
je nelegitimnosti propadne kao politiki eksperiment,
zemlja nije bila predodreena za raspad ili rat. Da bi se
zemlju skrenulo na ratni put, bila je potrebna kombina-
cija nelegitimnosti sustava, nefunkcionalnog federaliz-
ma, gospodarskog propadanja i pokretanja srpskog na-
cionalizma, za to su bili odgovorni Slobodan Miloevi
i njegova koterija.
a) Najbolje stranice u knjizi
Najvea vrijednost ove knjige je njezina uravnotee-
nost po republikom i nacionalnom kljuu: sve su re-
publike i svi narodi podjednako zastupljeni. Rametova
pod naslovom jugoslavenske povijesti ne pie samo po-
vijesti Srba i Hrvata kao najbrojnijih naroda, ve i povijest
svih drugih naroda u Jugoslaviji. Takvu bi izbalansiranost
poeljele i nekadanje ideoloke komisije po kojima su
svi nai narodi i narodnosti (radi mira u kui) morali bi-
ti jednako zastupljeni u historijskim knjigama; vie pre-
ma potrebama, nego prema zaslugama. Ona u 10. po-
glavlju na 46 stranica vrlo iscrpno i savjesno obrauje
meunacionalne napetosti u razdoblju od 1968. do
1990.: Muslimansko pitanje; Albanski nacionalizam na
Kosovu; Hrvatsko pitanje; Slovenski sindrom; Crnogorski
labirinti; Makedonci i makedonstvo; Srpsko buenje
(str. 403-421). Primjetno je da se posebice zanima za al-
bansko pitanje. Na 679 stranici ona u jednom pasusu sa-
ima svu kronologiju srpsko-albanskih sukoba na Koso-
vu: U razdoblju 1878.-1913., bilo bi pravedno rei da
su Srbi uglavnom bili rtve, no od 1913. do 1915. Alban-
ci su bili rtve srpske represije. Odnos se preokrenuo ti-
jekom Prvog svjetskog rata, no 1918. pobjednika srp-
ska vojska vratila se na Kosovo, i opet su Albanci sma-
trali da su rtve beogradskog tlaenja. Za vrijeme Dru-
gog svjetskog rata odnos se opet preokrenuo, jer su Al-
banci s Kosova bili pripojeni Velikoj Albaniji pod talijan-
skom okupacijom. U tom su razdoblju najvie stradali Sr-
bi. No, nakon zavretka rata, od 1945. do 1966., Srbi su
imali dominantan poloaj na Kosovu. Meutim, 1968.
godine Albanci jo jedanput stjeu dominaciju, koju su
izgubili dva desetljea poslije, da bi je ponovno stekli
1999. kao rezultat NATO-ove intervencije. Prema tome,
od 1878. postojala su etiri razdoblja tijekom kojih su Sr-
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 117
118
bi dominirali nad Albancima ili su ih ugnjetavali te pet
razdoblja tijekom kojih su Albanci dominirali nad Srbima
ili su ih progonili. Eto, kad ve meunarodna zajednica
nije dopustila da se Kosovo podijeli izmeu Srba i Alba-
naca, onda si barem Sabrina Ramet moe dopustiti da
prema solomonskom rjeenju krivnju za sukobe podijeli
na pola.
No autorica se ne bavi samo sa svim lanicama jugo-
slavenske federacije, ve se ona bavi i sa svim republika
nakon raspada druge Jugoslavije. Oito je smatrala da bi
itatelji bili zakinuti kada bi knjigu zavrila samo s tre-
om Jugoslavijom koja obuhvaa samo Srbiju i Crnu Go-
ru. I poslije Jugoslavije postoji virtualna Jugoslavija u vi-
du prostora bive Jugoslavije. Srbiju i Crnu Goru, da-
kle, obrauje pod 17. poglavljem Trea Jugoslavija i na-
kon nje (1992.-2005.), a BiH neto prije toga, jer joj je
tako valjda vie odgovaralo, da nakon zavretka prie o
ratu u BiH nastavi s priom o BiH nakon rata: Manjkav
mir: Bosna poslije Daytona (str. 575-607). S Kosovom
se bavi u zasebnom 18. poglavlju - UNMIK, KFOR i bu-
dunost Kosova (str. 659-681), a s preostale tri republi-
ke u 19. poglavlju: Svaka svojim putem: Slovenija, Ma-
kedonija, Hrvatska (str. 681-735), pri emu je svaka od
tih republika obraena detaljno kroz vie zaokruenih
podtema, kao to su: Vladavina prava; Jednakost; Tole-
rancija/netolerancija; Obrazovanje i vrijednosti; Sporovi
koji se tiu prolosti i sl.
Ipak, ini se da je najvea vrijednost ove knjige u ori-
ginalnoj prezentaciji manje poznatih, ili za ire itatelj-
stvo, sasvim nepoznatih podataka. Tko nije uo za Neu-
bacherov plan za Srbiju u Drugom svjetskom ratu, imat
e prilike uti za to u ovoj knjizi, i saznati zato je njegov
autor Herman Neubacher za NDH bio dravni neprija-
telj broj 1. Tko nije znao da je oruje za vrijeme embar-
ga vercano iz Irana preko Hrvatske za Bosnu, saznat e
to na stranici 549, ili da je CIA imala svoje baze na Krku
koje su sluile za naoruavanje Muslimana, saznat e to
kad okrene slijedeih est stranica. I tako dalje, i tako da-
lje
b) Najslabije stranice u knjizi
Jedan od najozbiljnijih nedostataka ove knjige je, kao
to smo ve prije rekli, potpuno ignoriranje vanjskog fak-
tora u stvaranju i razbijanju triju Jugoslavija. Za autoricu
ne postoji ni Berlinski kongres, ni tzv. Grki projekt, ni
interesne sfere, ni fifti-fifti ; ve samo legitimizam
kao mantra koju ona ponavlja od poetka do kraja knji-
ge. Ponekad se stjee dojam da ona kao strankinja eli
ekskulpirati svijet od odgovornosti za ratove na ovim
prostorima. Dodue, nekoliko je stranica posvetila me-
unarodnoj dimenziji raspada druge Jugoslavije (str. 491-
495), ali i to je pisano na nain kako bi itatelj zakljuio
da je Zapad ustvari htio sauvati Jugoslaviju to due i
pod svaku cijenu. Potpuno je neshvatljiv i njezin benevo-
lentan odnos prema NATO-paktu. Ona ni jednom ree-
nicom ne osuuje nelegitimnu i nezakonitu agresiju
NATO-pakta na SRJ, a ne spominje ni da je u toj agresi-
ji ubijeno 517 civila, od ega 13 djece, ali zato bez par-
dona nalazi opravdavanje za imperijalnu politiku SAD-
a:Posve oit neuspjeh UN-a u Bosni istodobno je stvo-
rio uvjete za NATO-ov vojni unilateralizam na Kosovu
1999. i za jednostrano vojno djelovanje Georgea W. Bu-
sha od 2001. godine. Takoer, udi da ona kao libera-
lka ima potrebu relativizirati dranje Crkve u Hrvata za
vrijeme Drugog svjetskog rata. Po njoj je povijesno ne-
tono optuivati papu Pija XII. za utnju o nacistikim
zloincima, te je pogreno upozoravati na njegovu ne-
aktivnost, jer to se Hrvatske tie, ustae nisu uiva-
li potporu Vatikana (str. 170). To to je papa 1943. pri-
mio ustae u svoju privatnu audijenciju, prilikom koje su
ga pozdravili uzdignutom desnicom (to je fotografski
zabiljeeno), to autoricu, naravno, ne zanima. To da je
papa organizirao Paveliev bijeg u emigraciju, te da je
povodom njegove smrti izjavio kako je umro jedan do-
bar katolik, to oito nije vano. Da je autorica samo je-
danput zavirila u reprint knjige Dokumenti o protuna-
rodnom radu i zloinima jednog dijela katolikog klera
(Zaklada August Cesarec, 2008.), ne bi tvrdila to to
tvrdi, jer bi vidjela crno na bijelo kakav je bio odnos crk-
vene hijerarhije prema NDH. Preporuujemo joj i knjigu
katolikog teologa i sveuilinog profesora Viktora No-
vaka Magnum crimen (Veliki zloin), koja je i dan-da-
nas na Indexu zabranjenih knjiga, ili knjigu Vatikan i
NDH, njoj dobro poznatog jugoslavenskog povjesnia-
ra, Titovog biografa, a poslije lana Rusellovog suda, dr.
Vladimira Dedijera, koji sasvim sigurno nije pisao narue-
ne pamflete, pa da vidimo je li povijesno netono op-
tuivati papu Pija XII. za utnju o nacistikim zloini-
ma, papu, koji je, nota bene, 1933. potpisao sporni
konkordat s nacistikom Njemakom!
Jednako tako, zauuje i njezino poigravanje s brojka-
ma stradalih u ratu i poslije rata. Ona, dakako, bez raz-
miljanja odbacuje brojku od 700 tisua ubijenih u Jase-
novcu kao srbokomunistiku mitoloku megalomaniju,
ali zato bez ograde citira autore koji proizvoljno uvea-
vaju brojku ubijenih na Bleiburgu. Tako na stranici 214,
konstatira: Sve u svemu, partizani su tada smaknuli iz-
meu 20.000 i 30.000 etnika, pripadnika slovenske
Narodne garde te 36.000 Hrvata i 5000 Muslimana.
Ukupno, dakle, oko 70.000, to je blizu novoj brojci ubi-
jenih u Jasenovcu, ije je cilj izjednaavanje zloina. Ali
ni to nije sve: poslije osloboenje je, kae autorica, ak
50.000 Nijemaca (folksdojera) umrlo u komunistikim
logorima po Jugoslaviji., a jo njih oko 15.000 stradalo
je od partizana; takoer, oko 150.000 deportirano je u
SSSR na prisilni rad. Prema tome, zakljuak je jasan: ko-
munisti su ukupno pobili vie ljudi od faista!
Problematian je i povran njezin lanak Snovi o Ve-
likoj Jugoslaviji (str. 228-232) u kojem ona nekritiki pi-
e o transkoj krizi, o pomoi koju je Jugoslavija prua-
la grkim partizanima, te o navodnim aspiracijama pre-
ma Albaniji i Bugarskoj, iz ega bi se moglo iitati da je
Titova Jugoslavija imala imperijalistike pretenzije prema
susjedima. Uostalom, to ona otvoreno i kae: Titove te-
ritorijalne pretenzije odgovarale su njegovu osjeaju
vlastite veliine.
I ona, kao i mnogi drugi, nasjeda na zabludu o Veli-
koj Srbiji kao projektu Slobodana Miloevia. Razumlji-
vo je kad to misle prosjeno informirani graani ili poli-
tiari, ali si to ne bi smjela dozvoliti jedna znanstvenica.
Velika Srbija je projekt 19. stoljea; u Drugom svjet-
skom ratu ga prihvaaju etnici, a u ovom ratu eeljevi
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 118
119
radikali. Miloevi je u osnovi bio nacional-komunist: on
je, prije svega, elio Rankovievsku centraliziranu Jugo-
slaviju. Velika Srbija je bila rezervni projekt, kojeg on
nikada iskreno nije prihvatio, a jo manje njegova ena,
koja je Radovana Karadia u jeku rata nazvala primitiv-
nim etnikom.
Ponekad je i subjektivna, ili bolje rei, pristrana, mada
cijelo vrijeme inzistira na objektivnoj legitimnosti. Kad u
poglavlju o reformskoj krizi govori o polemici izmeu
ime odana i Stipe uvara o navodnoj ekonomskoj
eksploataciji Hrvatske od strane Beograda, spominje sa-
mo odanove argumente, dok uvareve preuuje.
uvar je za nju konzervativac, koji je u svoje vrijeme
tvrdio da su Srbi redom internacionalisti, odnosno kul-
turno neutralni te da su spremni postati Jugoslaveni-
ma (str. 280), no ne kae gdje je on to tvrdio, dok je
Starevi, koji je Srbe nazivao ciganima, liberal, jer je
bio zainteresiran za izgradnju drave ravnopravnih gra-
ana (graansku dravu), a ne za stvaranje ekskluziv-
ne ideologije na temelju bilo nacionalne bilo vjerske ho-
mogenizacije (str. 80).
***
Sve u svemu, knjiga Sabrine Ramet Tri Jugoslavije, i
pored svih nedostataka, zasluuje visoku ocjenu. Inte-
res Sabrine P. Ramet za fenomen triju jugoslavenskih
drava rezultirao je opsenom monografijom u kojoj se
na znanstveno utemeljen nain rekonstruiraju svi rele-
vantni imbenici koji su, u nepunih devet desetljea, do-
veli do nastanka i nestanka Jugoslavije s politikog
zemljovida Europe, kae recenzent knjige dr. sc. Zlat-
ko Matijevi. Doista, rije je o knjizi u koju je uloen go-
lemi viegodinji trud, o knjizi koja na zanimljiv, origina-
lan i minuciozan nain promatra prolost tri Jugoslavije.
To je knjiga koja u nama moe izazvati na trenutak i ljut-
nju i ushienje, ali nas nikako ne moe ostaviti ravnodu-
nima. Njezina teza i kad je promaena, ostaje provoka-
tivna. Knjiga je to koju bismo preporuili i povjesniari-
ma i politolozima, jer je ona podjednako i politoloka i
historiografska knjiga. Preporuili bismo je, ne kao zad-
nju rije o toj temi, ve kao rjeito tivo na tu temu. To
je knjiga koju treba, kao i sve ostalo, itati izmeu reda-
ka, koju svakako treba proitati, a moda i imati u ku-
noj biblioteci, jer emo joj se ponovo vraati kad nam za-
treba tu i tamo neki podatak (koji nam je kod itanja za-
peo za oko).
Kada bi Srbe pitali s kojih je pozicija pisana njezina
knjiga, oni bi rekli, s antisrpskih. Kada bi to isto pitali Hr-
vate, Hrvati bi odgovorili, s antihrvatskih, i td. No kada
bi nas pitali da u dvije rijei kaemo s kojih je pozicija
ona pisana, mi bismo rekli, da je knjiga Sabrine Ramet
pisana s liberalnih, prozapadnih pozicija, ma to god to
znailo. Doista, ma to god to znailo, jer liberal neg-
dje moe znaiti ljeviar, a negdje desniar, dok je istina
uvijek negdje u sredini.
***
Sada kada vie nema Jugoslavije, komotno moemo
rei: bilo je to jednom davno, u zemlji seljaka, na br-
dovitom BalkanuJugoslavije vie nema, ali da se vra-
timo tamo gdje smo stali, kad smo govorili o virtual-
noj Jugoslaviji u vidu Zapadnog Balkana, Jugozone i
dr. Iako je vie nema, ona ivi u kolektivnoj memoriji,
u sjeanju i svijesti, u gomili dobrih knjiga napisanih za
njezinog ivota, u Jugoslavenskoj Enciklopediji koju
jo uvijek nisu dostigle ni prestigle sve nae novije op-
e i nacionalne enciklopedije, u Praxisu koji je nad-
ivio i Jugoslaviju i socijalizam, u Zagrebakoj koli ani-
miranog filma, u prof. Baltazaru, u Novom valu, u
Cedeviti i u Cockti . Sretnemo je ponekad na cesti: jo
je tu, kao Zvonimirova laa u pjesmi Vladimira Na-
zora, na tvrdom asfaltu, jote vozi stara karoserija:
YUGO 45, kao u istoimenoj pjesmi Zabranjenog pu-
enja: Bilo je to dobro vrijeme, sve na kredit, sve za
raju, jarane/ u auto naspi orbe, pa u Trst po farmer-
ke/Bilo je to dobro vrijeme, te na izlet, te malo na mo-
re/ u kui puno smijeha, a u bai Yugo 45. Nostal-
gina, kao u pjesmi TBF-a, malena poput fie, i ve-
lika kao Nae Velo Misto; ona se svake godine raa
u Kumrovcu na Dan mladosti, 25. svibnja, i ona svake
godine umire u Beogradu, 4. svibnja. Ona je slatka
kao zalogaj Kraeve Bajadere, slana kao lica Vegete,
gorka kao pilula Sumameda, nejasna i apstraktna kao
razlistana forma Vojina Bakia. Ona ivi u banalnoj
injenici da je Hrvatska katedrala duha gledanija u
Sloveniji nego u Hrvatskoj; da Srbi vole Olivera i Gibo-
nia, jednako kao i Hrvati Cecu i Seku, i da Halid moe
dva puta zaredom usred uljudbenog Zagreba napuni-
ti Arenu (Sauvaj nas boe hrvatske uljudbe, rekao
bi jednom davno Miroslav Krlea, jo jedan sumnjivi
apologet jugoslavenstva!). Ona ivi u bosanskoj multi-
etnikoj seriji u kojoj se ne zna, tko je lud, tko zbu-
njen, a tko normalan. Fakat, nema vie bratstva i je-
dinstva izmeu naih naroda i narodnosti, ali je za-
to tu bratstvo i jedinstvo (itaj: verc & komerc) bal-
kanske mafije, koja se od svih, bre, najbolje razume.
Istina, nema vie jugoslavenske drave, ali jugoslaven-
stvo ivi u istom melosu, u istoj kuhinji, u gospodar-
skoj suradnji i u kulturnoj razmjeni. Na nedavno
odranom Sajmu knjiga u Beogradu, hrvatski knjiev-
nik Igor Mandi imao je status zvijezde: moda i zato
to je prije svog odlaska u Beograd, u Stankovievoj
emisiji Nedjeljom u 2, koja je vrlo gledana u Srbiji, iz-
javio mrtvo-hladno (to bi ono rekli, da okom nije trep-
nuo), da su Srbi i Hrvati jedan narod, i da bi stoga, po
njegovom skromnom miljenju, trebalo obnoviti neki
vid jugoslavenskog zajednitvaGospodine Mandiu,
nee na Vau sreu biti potrebno obnavljati Jugoslavi-
ju, jer emo svi opet jednog dana ivjeti zajedno - kad
uemo u EU. Devedesetih smo svi htjeli biti neovisni,
ali e doi dan kada emo svi ponovo, makar i u EU,
biti zavisni jedni od drugih. Tada emo valjda shvatiti
pravi smisao onih rijei, koje nam je onomad uputio
najvei sin naih naroda, da niti jedna naa republi-
ka ne bi bila nitko i nita da nismo svi zajedno. Pro-
lost koja ne proe je budunost i budnost, rekao bi
Branko Miljkovi u pjesmi Jugoslavija. Ako je Jugo-
slavija za nas prolo svreno vrijeme, moda bi se tre-
bala zapitati, kakva nam je budunost. Ako je Jugosla-
vija u 19. stoljeu bila budunost, onda nesumnjivo
20. stoljee pripada Jugoslaviji.
Knjiki moljac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 119
120
U
onom dijelu jugoslovenskih prostora gdje ive
Srbi ve dvadeset godina se pokuava dati neko
novo, dotad nepoznato, vienje etnikog pok-
reta Drae Mihailovia. Kako je istoriografija iz doba
SFRJ ve temeljno obradila ovaj predmet i dala svoju
ocjenu ovog vojno-politikog pokreta, krenulo se u re-
viziju tih ocjena i saznanja. Cilj je bio rehabilitacija et-
nikog pokreta, a nosioci poduhvata su bili antikomu-
nistiki opredijeljeni istoriari i ideolozi. Dosta dugo ta
revizija nije imala uporite u bilo kakvim iole ozbiljnim
(barem na prvi pogled) napisima, da bi se posljednjih
godina jedan broj istoriara, mahom u Beogradu, po-
eo ozbiljnije baviti ovim problemom. Rezultat tog bav-
ljenja je vei broj lanaka i monografija kojima autori
tee da se predstave kao objektivni i kvalifikovani is-
traivai etnikog pokreta. Da su oni (ili barem neki
od njih) zaista kvalifikovani, ne moe se sumnjati, ako
ni zbog ega drugog, ono zbog njihovih formalnih
strunih kvalifikacija ili onih strunih radova ostavili iza
sebe. To to su neki od njih struni, jo ne znai i da su
objektivni. Poseban problem nastaje onda kad pokua-
vaju izvui opte zakljuke i ocjene etnikog pokreta
na temelju prikupljene istorijske grae.
Drugi dio prie ine ideolozi raznih politikih strana-
ka, nerijetko i vladini funkcioneri, koji, pokuavajui da
rehabilituju etniki pokret, ele rehabilitovati dio vlas-
tite ideologije i politikog pokreta. Ponekad ele reha-
bilitovati svoje oeve i djedove, koji su sudjelovali u et-
nikom pokretu. Ovaj revizionizam ide toliko daleko da
se u Srbiji etnici izjednaavaju s partizanima i u pogle-
du prava koja im priznaje zakon, dok se u udbenicima
istorije pie o dva antifaistika pokreta otpora u Jugo-
slaviji - partizanskom, koji je bio prokuministiki, i et-
nikom, koji je bio prodemokratski i prozapadni. Kako
je oigledno da se miljenja istoriara i politiara o pri-
rodi etnikog pokreta nepovratno razlikuju, bilo bi ko-
risno skrenuti panju na niz dokumenata kojima se
potvruje priroda i uloga ovog vojno-politikog pokre-
ta.
Antifaistiki pokret otpora?
Pria poinje ovako. Kada je jugoslovenska kraljev-
ska vojska neslavno kapitulirala u aprilskom ratu,
Draa Mihailovi, tada na slubi u tabu Druge armije,
ne priznaje kapitulaciju i povlai se pred okupatorom
zajedno sa malom grupom oficira, podoficira i vojnika.
Ta grupa je, nakon to je zavrila svoj put iz Bosne u
zapadnu Srbiju, brojala svega 26 ljudi. Ko je inio njen
sastav i kakvim je ivotom ivjela, svjedoi jedan od
njenih lanova, porunik Ratko Martinovi, koji je sa
Draom proveo prve mjesece na Ravnoj gori, u nadi da
e ovaj zapoeti borbu protiv okupatora. Draa u to
vrijeme nije imao nikakvu ideju o tome ta da radi.
Glavni cilj mu je bio da izbjegne zarobljavanje. Tek po
dolasku na Ravnu goru, on hvata veze sa pojedinim
oficirima i podoficirima i poinje stvarati svoju organi-
zaciju. Kako kae Martinovi, budui da se Drai javlja-
lo vie ljudi nego to ih je on mogao zadrati na Rav-
noj gori, a da ne ugrozi bezbjednost grupe, on ih od-
bija i upuuje u pojedine dijelove Srbije u cilju stvaranja
etnike organizacije. Istovremeno sa izjavom o nepriz-
navanju kapitulacije, Draa Mihailovi izjavljuje da priz-
naje kraljevsku vladu i Petra II koji su pobjegli u London
i pokuava, u poetku neuspjeno, da uspostavi vezu s
njima.
Nema sumnje da Draa Mihailovi i ljudi oko njega
nisu bili nacisti po ideolokom opredjeljenju. Izuzetak
je inio Vladimir Lenac, voa ljotievske omladine, koji
je bio opredijeljeni srpski faist, a koji je po Drainom
dolasku na Ravnu goru bio s njim, da bi zatim otiao u
Beograd, ne vraajui se vie u Drain tab. To to Mi-
hailovi i njegovi ljudi ideoloki nisu bili nacisti, jo uvi-
jek ne znai da su imali namjeru da se bore protiv na-
cista. Njihova ideja i propagandna ideja je bila da se
treba organizovati, naoruati i ekati pogodan trenu-
tak za dizanje ustanka. Taj trenutak bi doao onda kad
bi saveznici toliko iscrpili Njemaku da bi dizanje ustan-
ka u Jugoslaviji bilo relativno lako ostvarivo. Da Draa
Mihailovi nije imao namjeru da organizuje ustanak,
potvruje i jedan od njegovih prvih i najvjernijih sarad-
nika, Zvonimir Vukovi, kad u svojim memoarima, iz-
meu ostalog kae da je cilj Mihailovievog pokreta
bio i u pogodnom trenutku, kad izgledi na uspeh
oruane akcije budu povoljni, krenuti na ustanak.
Mihailovi je avgusta 1941. godine izdao uputstvo o
Historijski revizionizam
etnici
i antifaizam
dr. sc. Goran Markovi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 120
121
osnivanju etnikih odreda (Arhiv VII, a, k. 7, reg. br.
15/1 (VK-V-570/1). U njemu su definisani i zadaci ovih
odreda, koji se svode na patroliranje po selima, sprea-
vanje pljake i nasilja nad graanstvom, onemogua-
vanje razornih elemenata da stvaraju svoju organizaci-
ju, uz izriito nareenje: Sukobi sa Nemcima da se iz-
begavaju dok je god to mogue (...) Isto se nareuje
u Uputu za izvrenje mobilizacije od 9. septembra
1941. godine (Arhiv VII, a, k. 1, reg. br. 2/2-1 (VK-V-
12). U instrukciji Drae Mihailovia komandantu etni-
kih odreda Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori majoru
oriju Laiu se kae: Upotreba etnikih odreda u
Crnoj Gori: u danom trenutku! (Arhiv VII, Ca, k. 1,
reg. br. 10/1 (VK-V-7). etnici su se izjasnili za orua-
nu borbu, ali ne odmah, ve kad se za to stvore uslo-
vi, kad doe vreme. Dotad treba ekati, pripremati
se, stvarati vlastitu organizaciju. To vrijeme nikad nije
dolo. Zbog toga to se nisu slagali o otpoinjanju us-
tanka protiv okupatora, partizani i etnici nisu mogli
ostvariti saradnju u poetku ustanka. Najvie to su
mogli postii je da jedni drugima nee ugroavati slo-
bodu akcije i da se nee uzajamno napadati, a da e
se etnici pridruiti ustanku kad ocijene da je nastupio
pogodan trenutak. Mihailovi je u toku sudskog pos-
tupka koji je protiv njega voen 1946. godine izjavio
da je njegova politika u pogledu ustanka bila da se tre-
ba organizovati i ekati pogodan trenutak. U politi-
kom programu pokreta Drae Mihailovia, kojeg je Mi-
lo Sekuli poetkom novembra 1941. godine predao
predsjedniku vlade generalu Simoviu stoji: 1) Odra-
vanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njiho-
vim pomagaima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u
neposredne borbe osim u sluajevima samoodbrane
kao to je sluaj u Hrvatskoj. Stoga, uticati da i drugi
narodni faktori zauzmu takav stav (...) (Arhiv VII, fond
Arhiva emigrantske vlade i vojske (dalje: AEV), k. 162,
reg. br. 34/1 (VK-Y-53). U izvjetaju koji je iz zemlje
poslat kraljevskoj vladi pod naslovom Situacija 1. ok-
tobra 1941. godine se kae da ostaci jugoslovenske
vojske, pod nazivom etniki odredi redovne vojske,
pripremaju ustanak za trenutak njemake propasti.
etniki pokret od vlade zahtijeva materijalnu i moral-
nu pomo. Moralna pomo se, izmeu ostalog, ogle-
da u upuivanju zahtjeva Srbima da miruju, a isti takav
zahtjev komunistima treba da doe iz Moskve.
Ovakav stav etnikog pokreta se u potpunosti po-
dudarao s politikom kraljevske emigrantske vlade u
Londonu, iji je cilj, budui da je bila priznata od savez-
nika, bio da stvori vlastitu vojnu organizaciju u zemlji
koja e posluiti ne za ustanak protiv okupatora ve za
povratak kralja i njegove vlade kad Hitler bude pora-
en. U tom smislu, general Duan Simovi, predsjednik
kraljevske vlade, u govoru emitovanom putem Radio
Londona 12. avgusta 1941. godine, izmeu ostalog,
kae: Kraljevska vlada zna da aka nesavesnih ljudi
dananjom preranom akcijom nanosi teke patnje na-
rodu. Nevine rtve koje Nemci danas streljaju, bie is-
to tako osveene i na raun Nemaca i na raun onih
koji ine da te rtve padaju. as slobode je blizu, a pra-
va vlada u Londonu dae signal kada e poeti ponov-
na borba za slobodu. (Nikola Milovanovi, Draa Mi-
hailovi, http://www.znaci.net/00001/11_6.htm). U
drugom govoru preko Radio Londona, koji je odrao
15. novembra 1941. godine, general Simovi je rekao:
Mi smo ne jednom poruivali da za odsudnu borbu
jo nije kucnuo as ... (Nikola Milovanovi, Draa Mi-
hailovi, http://www.znaci.net/00001/11_11.htm).
Odbijanje etnikog pokreta da zapone borbu pro-
tiv okupatora i kvislinga je navelo mnoge oficire i po-
doficire, koji prije rata nisu imali bilo kakvog dodira sa
Komunistikom partijom Jugoslavije, da se opredijele
za narodnooslobodilaki pokret. Budui da su oficiri i
podoficiri kraljevske vojske u predratnom periodu bili
indoktrinirani antikomunizmom i da je vojska kao cjeli-
na predstavljala najsnaniji stub dinastije, injenica da
je odreeni broj njenih pripadnika ve 1941. godine
priao partizanima a ne etnicima govori o tome da je
narodnooslobodilaki pokret poivao na dovoljno iro-
koj politikoj platformi da ukljui i pripadnike jedne
monarhistike vojske, ali i o tome da su oni radije od-
luili da ratuju zajedno s komunistima nego da sa svo-
jim kolegama oficirima i podoficirima u etnikoj orga-
nizaciji ekaju signal iz Londona da bi poeli ustanak.
Zanimljiva je jedna izjava grupe aktivnih i rezervnih ofi-
cira sa podruja aka: Mi dole potpisati rezervni ofi-
ciri, a na traenje Komande mesta etnikih odreda ju-
goslovenske vojske aak, dajemo sledeu izjavu:
Prilikom ulaska u aak narodno oslobodilakih parti-
zanskih i etnikih odreda, a na obavezan poziv upu-
en graanstvu da se upisuje u jedne ili u druge odre-
de, bez ikakve presije, prijavili smo se za Narodno os-
lobodilaki pokret, kao graani, smatrajui da smo se
ovim stavili na raspoloenje svim narodno oslobodila-
kim snagama koje imaju za cilj, prvo i najvanije oslo-
boenje od neprijatelja. Shvatili smo da ovim putem,
ne samo kao graani, ve i kao rezervni oficiri, ispunja-
vamo svoje obaveze prema narodu. (Arhiv VII, mf.
Lok. muz. br. 2, sn. 718).
Osim toga, partizanima su tokom druge polovine
1941. godine pristupili pojedinci i grupe ljudi koji su
prije rata pripadali buroaskim strankama i koji nisu ga-
jali simpatije prema komunizmu, ak i pojedini svete-
nici (npr. pop Vlada Zeevi). Niko od njih nije pristu-
pio partizanima iz ideolokih ve iz isto patriotskih
razloga. to nisu pristupili etnicima, iako im je bilo
poznato postojanje njihove organizacije, razlog treba
traiti u injenici da etnici nisu imali namjeru da se bo-
re protiv okupatora.
etnici, dodue, jesu uestvovali u pojedinim borba-
ma u jesen 1941. godine. Tako je potpukovnik Veselin
Misita oslobodio Loznicu, a etnici su zajedno s parti-
zanima uestvovali u blokadi pojedinih gradova. Isto
tako, porunik Martinovi je napao Krupanj, ali u tom
trenutku on ve prema vlastitom priznanju, nije djelo-
vao pod komandom Mihailovia, ve kao komandant
samostalnog odreda. Ipak, treba primijetiti nekoliko i-
njenica. Prvo, osloboenje Loznice je izvreno protiv
volje etnikog vostva i Misita bi, da nije poginuo tom
prilikom, bio osuen od strane Drae Mihailovia. Ta
vojna akcija je izvrena bez Drainog znanja i odobre-
nja. Drugo, etnici su samo u pojedinim sluajevima
uestvovali u akcijama zajedno s partizanima (Mava,
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 121
122
opsada Kraljeva). To nije bila njihova opta politika.
Uee u vojnikim akcijama se moe objasniti eljom
etnikog vostva da ne zaostaje suvie za partizani-
ma, iji su ugled i uticaj, uslijed stalne borbe protiv oku-
patora i kvislinga, rasli, tako da su partizanski odredi u
Jugoslaviji krajem 1941. godine ve imali 80.000 bora-
ca. etniko vostvo je u uslovima optenarodnog us-
tanka, htjelo-ne htjelo, moralo sudjelovati u njemu,
makar u vrlo ogranienom obimu. Da uee etnika u
ustanku nije bilo odraz njihove politike i elje, vidi se po
njihovom ponaanju nakon guenja ustanka, kao i u
pregovorima koji su voeni s Nijemcima. U situaciji kad
je zemlja okupirana od strane nacista i faista i kad je
ustanak protiv okupatora ve podignut, besmisleno je
govoriti o antifaistikom vojno-politikom pokretu ko-
ji je ve organizovan, ima hiljade ljudi pod orujem, ali
uporno odbija da vidi neprekidnu i sistematsku borbu
protiv faizma. ta znai u takvoj situaciji biti antifaist
samo na rijeima?
Kolaboracija
Da je etniki pokret bio antifaistiki pokret otpora,
ne samo da bi vodio borbu protiv okupatora i kvislin-
ga, ve se ne bi uputao u kolaboraciju. Po miljenju
dananjih revizionista, etniki pokret je bio antifais-
tiki iako je od novembra 1941. godine poeo kolabo-
raciju sa okupatorima i drugim kvislinzima. Tako smo,
po ovom miljenju, 1941. godine imali jedan antifais-
tiki pokret koji ne samo da je odbijao borbu protiv fa-
izma, nego se upustio u kolaboraciju sa faizmom.
Kako se moglo desiti da etniki pokret, koji je imao
podrku izbjeglike vlade u Londonu, a dobrim dijelom
rata i podrku britanske vlade, sarauje sa okupatori-
ma? Odgovor treba traiti u odnosu klasnih snaga to-
kom rata, odnosno u injenici da je Komunistika par-
tija Jugoslavije aktivno uestvovala u oruanoj borbi,
to je za jugoslovensku buroaziju objektivno predstav-
ljalo opasnost. Jugoslovenska buroazija se u tom po-
gledu pokazala kratkovidom i nesposobnom da, za
razliku od svojih italijanskih ili farncuskih posestrima,
nacionalni interes stavi ispred klasnog. Kao to primje-
ri Italije i Francuske pokazuju, to to su jugoslovenski
komunisti bili naoruani od 1941. godine ne znai da
bi nuno osvojili vlast po okonanju rata, kao to ju je
u svojim zemljama nisu preuzeli italijanski i francuski
komunisti, iako su pod svojom kontrolom imali znaaj-
ne pokrete otpora. Jugoslovenska buroazija, koja,
bez obzira na postojanje i snagu komunista, nije na-
mjeravala pruai otpor okupatoru, nije mogla trpjeti
da se formira oruana sila koja ne samo da bi joj odu-
zela legitimitet, jer bi predstavljala jedinu snagu otpo-
ra, nego bi ugrozala njene klasne interese. Ta oruana
sila, jasno, bili su partizanski odredi.
Stoga je etniki pokret pokuao primijeniti jedno-
stavnu strategiju - zadravati veze sa kraljevskom vla-
dom u Londonu i zapadnim saveznicima i tako obezbi-
jediti povratak kralja u zemlju i obnovu kapitalizma, a,
s druge strane, saradnjom sa okupatorima postii dva
cilja - sauvati vlastitu vojnu organizaciju i iskoristiti je
za obraun s komunistima, kao najopasnijim neprijate-
ljem u tom trenutku. Rauni-
ca je bila pogrena, ali iz te-
melja pogrena. Kolaboracija
sa okupatorom je nepovrat-
no vodila etniki pokret na
put izdaje i u tabor sila Osovi-
ne. Sukob u Drugom svjet-
skom ratu je bio toliko teak,
ivotan i beskompromisan,
da antifaistika koalicija, na-
kon svoje pobjede, nije sebi
smjela dopustiti bilo kakvo
pratanje onima koji su u ra-
tu pomagala Hitlera i njego-
ve saveznike.
Draa Mihailovi se odluu-
je za kolaboraciju sa faistima i nacistima u vrijeme kad
ovi pokuavaju uguiti snaan narodni ustanak u Srbi-
ji, u vrijeme kad je znatan dio Srbije ve osloboen,
kad je u njoj ve stvorena partizanska vojska i novi or-
gani vlasti. To se dogaa u vrijeme kad jugoslovenski
partizani za sebe veu znatne okupatorske snage, ko-
je bi inae mogle biti upotrijebljene na Istonom fron-
tu, i u vrijeme kad su ustaki zloini dobrim dijelom
umanjeni zahvaljujui zatiti Srba, Jevreja, Roma i anti-
faista od strane partizana koji su oslobodili znatne di-
jelove teritorije koje je kontrolisala tzv. NDH. To se do-
gaa u vrijeme kad je Jugoslavija predstavljala jedin-
stven primjer okupirane drave u kojoj je oruani otpor
ne samo mogu ve i masovan. etnici nisu dali vei
doprinos tim pobjedama antifaistikog ustanka. Nji-
hovo uee u borbama na pojedinim sektorima fron-
ta je bilo zanemarljivo, to je logino proizlazilo iz poli-
tikog programa njihovog vostva i smjernica izbjegli-
ke kraljevske vlade. No, dobro, ako ve nisu htjeli po-
moi razvoj ustanka, barem nisu smjeli da ga ometaju.
Mogli su posmatrati sa strane. Sa stanovita posmatra-
a koji istoriju posmatra etiki, ovo je nesumnjivo ta-
no. Meutim, im se u analizu umijeaju stvarni drut-
veni odnosi i klasni interesi, postaje oigledno da et-
nici nisu mogli mirno posmatrati razvoj ustanka. Ipak
je tim ustankom rukovodila Komunistika partija Jugo-
slavije. Mihailoviu i njegovim oficirima je bilo jasno -
ako ustanak uspije i partizanski odredi se razviju u voj-
sku, te ako uslijed uspjenog ustanka steknu povjere-
nje naroda, gotovo je sa monarhijom i dotadanjim
drutvenim sistemom. Gotovo je sa svim onim u ta su
ti oficiri vjerovali i sa sistemom u kome su imali privile-
govan poloaj. U tom sluaju bi Petar II mogao zauvi-
jek ostati u Londonu, a Ravna gora ne bi nita znaila
u istoriji.
Nijemci, s druge strane, ma koliko bili nepovjerljivi
prema Mihailoviu kao ovjeku Londona, shvataju da
e masovni ustanak lake uguiti ako angauju to vi-
e kvislinga. Na koncu, to je zahtijevalo i stanje na Is-
tonom frontu. Stoga Abver, vojna obavjetajna slu-
ba, ulae napore da ostvari kontakt sa Draom Mihai-
loviem. Mihailovi je uspostavljanje veza sa okupato-
rom povjerio pukovniku Branislavu Pantiu. Ovaj je stu-
pio u vezu sa dr Jozefom Matlom, pripadnikom Abve-
ra. Nijemci su prihvatili kontakt s Mihailoviem i na os-
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 122
123
novu miljenja Milana Ai-
movia i Milana Nedia,
predsjednika kvislinke vla-
de, koji je takoe uspostavio
vezu sa Drainim predstavni-
cima. Sastanak Drae Mihai-
lovia sa Nijemcima je ugo-
voren 28. i 29. oktobra
1941. godine u Beogradu,
kome su prisustvovali Matl,
te kapetan Nenad Mitrovi i
pukovnik Panti. (Nikola Mi-
lovanovi, Draa Mihailovi,
h t t p : / / w w w . z n a -
ci.net/00001/11_10.htm).
Prije ovog sastanka, Mihailo-
vi se 1. novembra obratio tabu 342. divizije pismom
u kome moli za pomo i jami da e svojim snagom
ukloniti komunistiku opasnost. Mihailovi se 3. no-
vembra obratio vojnom komandantu Srbije pismom u
kome izjavljuje spremnost da doe u Beograd na pre-
govore.
Do prvog sastanka dolazi u selu Divci kod Valjeva,
11. novembra 1941. godine. Nijemci tada izlaze sa pri-
lino neprijatnim stavom prema Mihailovievom pokre-
tu, smatrajui ga nepouzdanim saveznikom koji im ni-
je potreban u trenutku kad se poloaj ustanika stalno
pogorava. Nijemci su imali na umu Mihailovieve sim-
patije prema Londonu, kao i injenicu da su njegovi
odredi, barem sporadino, uestvovali u nekim borba-
ma zajedno s partizanima. Trae od njega bezuslovnu
kapitulaciju. Nema sumnje da su ovakav stav zauzeli
prvenstveno uslijed uvjerenja da e svojim divizijama,
od kojih je jedna, radi guenja ustanka, dovedena iz
Francuske, lako savladati ustanike, pa im Draina po-
mo nee biti potrebna. Osim toga, kad jednom ugu-
e ustanak, morae se nuno pozabaviti etnikim
pokretom, kao prozapadno orijentisanim. (Posljedica
ovog njemakog stava i uvjerenja da im etnici nee bi-
ti potrebni u borbi protiv partizana je pokuaj hvatanja
Drae Mihailovia poetkom decembra 1941. godine i
raspisivanje nagrade od 200.000 dinara za njega.)
Draa Mihailovi je na sastanku izjavio da nema namje-
ru da se bori protiv Nijemaca jer je svjestan njihove
vojnike snage, a da je u borbu stupio zato to su je
komunisti prvi zapoeli, elei da umanji njihov uticaj.
Od Nijemaca je traio da mu isporue odreene kolii-
ne oruja i municije kako bi se mogao boriti protiv par-
tizana.
Uprkos nepovoljnom ishodu sastanka u Divcima, Mi-
hailovi nastavlja sa svojom politikom. Njegove trupe
ne pruaju otpor Nijemcima tokom prve ofanzive, a
borbe s partizanima se nastavljaju. Mihailovi pribjega-
va legalizaciji dijela svojih odreda. On ih predstavlja
kao odrede pod komandom Milana Nedia i Koste Pe-
anca, spreavajui na taj nain njihovu likvidaciju i
omoguavajui njihovo nesmetano djelovanje. Nijemci
su u poetku bili protiv ove legalizacije, ali su kasnije na
nju pristali, jer su im etnici bili potrebni u borbi protiv
partizana koji nisu mogli biti tako lako uniteni u prvoj
ofanzivi kako su se Nijemci nadali. Ubrzo je opozvana
ucjena Mihailovia i povuena nagrada za onoga ko ga
uhvati ili potkae.
etnici sarauju sa okupatorima i kvislinzima i u dru-
gim dijelovima zemlje. Tako oni, na primjer, priznaju
tzv. Nezavisnu Dravu Hrvatsku i njenog poglavnika
Antu Pavelia (jedan takav sporazum je aprila 1942.
godine potpisao etniki komandant Uro Drenovi,
vidjeti: Arhiv VII, a, k. 234, reg. br. 2/2 (BH-X-661)).
Drugi etniki komandant, Cvijetin Todi sa planine Oz-
ren, maja 1942. godine nudi sporazum 4. domobran-
skoj diviziji, istiui da etnici nisu ratujua stranak i da
priznaju hrvatsku dravnu vlast (Arhiv VII, a, k. 235,
reg. br. 1/9 (BH-X-9O3). Ozrenski, Trebavski i Odred
Kralj Petar II zakljuuju 28. maja 1942. godine spo-
razum sa vlastima tzv. NDH o saradnji u borbi protiv
partizana (Arhiv VII, a, k. 235, reg. br. 1/13 (BH-X-
926)), u kome se, izmeu ostalog kae da pomenuti
etniki odredi: Priznaju vrhovnitvo Nezavisne Dra-
ve Hrvatske i kao njeni dravljani izrazuju lojalnost i
odanost njenom poglavaru, poglavniku i privrenost
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. U zapisniku sa pregovo-
ra koje predstavnici majevike etnike grupe vode sa
komandantom 3. domobranske divizije, 30. maja
1942. godine, se kae da su etniki komandanti izja-
vili: Imamo najiskreniju volju da postanemo lojalni
graani Nezavisne drave Hrvatske, ali da dobijemo
svoja graanska i politika prava, a isto tako i imade-
mo najiskreniju volju za pregovore. (Arhiv VII, Ca, k.
233, reg. br. 7/2 (BH-X-480).
Saradnja sa italijanskom okupatorom je bila jedno-
stavnija i intenzivnija nego sa njemakim i poela je
ve u jesen 1941. godine. O njoj je bio obavijeten i
Draa Mihailovi. U izvjetaju koji Dobrosav Jevevi
alje Mihailoviu aprila 1942. godine o stanju u Bosni,
Lici i Dalmaciji, izmeu ostalog pie i sljedee: U vezi
sa tim dolazio mi je ef nemake vojne politike slu-
be iz njihovog glavnog taba, da pita moe li se umiri-
ti Bosna i saraivati sa njima u borbi protiv komunis-
ta, kao to su izveteni da se sarauje sa Italijanima.
(Arhiv VII, a, k. 18, reg. br. 24/8 (VK-X-6)). Saradnja
sa Italijanima se odvija i prilikom borbi etnika i Italija-
na protiv partizana u okolini Knina, aprila 1942. godi-
ne (Arhiv VII, a, k. 159, reg br. 4/2 (H-X-6). I crno-
gorski etnici su saraivali sa italijanskim okupatorom,
to se, izmeu ostalog, vidi i iz sporazuma crnogor-
skih etnika i glavne komande italijanskih trupa iz
marta 1942. godine (Arhiv VII, a, k. 148, reg br. 7/1
(CG-X-275). U ovom sporazumu, kojeg je u ime etni-
ka potpisao pukovnik Bajo Stanii, pie: Crnogorski
nacionalisti bez obzira na konani ishod rata, nee
upotrebiti nikad oruje protiv italijanskih trupa. Sa
Italijanima su saraivali i etnici u istonoj Bosni i Her-
cegovini, to se vidi iz izvjetaja majora Boka Todoro-
via upuenog Drai Mihailoviu februara 1942. godi-
ne (Arhiv VII, A NOR, k. 1708, reg. br. 9/13): U su-
botu 7-og. ov. mj. sastao sam se u svojstvu zastupni-
ka komandanta bosansko-hercegovakih etnikih
odreda majora Dangia,
3
koji nije mogao doi na sas-
tanak sa italijanskim komandantom Nevesinja i sa
obavetajnim oficirom njihove divizijske komande u
Mostaru.
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 123
124
ovinistiki politiki program
Moderni revizionisti tvrde da je etniki pokret imao
jugoslovenski karakter, pozivajui se na nekoliko argu-
menata. Prvo, njega je podravala izbjeglika jugoslo-
venska vlada u kojoj su bili i predstavnici hrvatskih i
slovenakih stranaka. Drugo, u sastavu etnike voj-
ske je bila nekolicina oficira koji nisu pripadali srpskoj
naciji. Tree, naziv ove vojne formacije je bio Jugoslo-
venska vojska u otadbini. Ovi argumenti u svjetlu
kljunih politikih dokumenata etnikog pokreta i ne-
koliko velikih masakra nad Muslimanima nemaju ba
nikakvu snagu. Svaki vojno-politiki pokret se moe
nazivati kako god hoe a da to o njemu ne mora bilo
ta govoriti. Kako je etniki pokret teio priznanju od
strane saveznika, te je elio vratiti dinastiju Karaore-
vi u zemlju, jasno je da je u svom nazivu morao ima-
ti jugoslovensko obiljeje, to ne znai da je imao ju-
goslovenski karakter.
U okviru zalaganja za obnovu jugoslovenske drave,
etniki pokret se zalae za stvaranje velike Jugoslavi-
je i u njenom sastavu velike Srbije, to su, dakako, ne-
spojivi ciljevi. Takoe se zalae za de facto omeiva-
nje srpskih teritorija takoe to e se u toku rata fak-
tikim putem rijeiti muslimansko pitanje. Politika ori-
jentacija etnikog pokreta je vidljiva ve iz pisanija
Stevana Moljevia, lana etnikog Centralnog nacio-
nalnog komiteta, o projektu Velika Srbija, koji nosi
datum 30. jun 1941. godine. Moljevi u ovom projek-
tu pie o Homogenoj Srbiji (Arhiv VII, a), k. 144,
reg. br. 4/1 (CG-P-5b): Stoga se Srbima namee da-
nas prva i osnovna dunost: da stvore i organizuju ho-
mogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniko po-
druje na kome Srbi ive, i da joj osiguraju potrebne
strateke i saobraajne linije i vorove, te privredna
podruja kako bi joj bio omoguen i obezbeen slobo-
dan privredni, politiki i kulturni ivot i razvitak za sva
vremena. (...) Preseljavanje i izmena iteljstva, naroi-
to Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruja, je-
dini je put da se izvri razgranienje i stvore bolji od-
nosi izmeu njih, a time otkloni mogunost da se po-
nove strani zloini koji su se deavali i u prolom ra-
tu, a naroito u ovom sadanjem, na svemu podruju
na kome su Srbi i Hrvati bili izmeani, i gde su Hrvati
i Muslimani s planom ili za istrebljenje Srba. (...) Mo-
ljevi u sastav Homogene Srbije ukljuuje istonu
Hercegovinu, sjevernu Albaniju, Crnu Goru, Makedo-
niju, dijelovi Bosne i Hrvatske (sjeverna Dalmacija,
srpski dio Like, Korduna, Banije i Slavonije).
Da se ne pomisli da se ograniavamo na pisanija po-
jedinaca, navodimo ovdje zvanian politiki program
etnikog pokreta kojeg je Mihailovi septembra
1941. godine poslao kraljevskoj vladi (Arhiv VII, fond
Arhiva emigrantske vlade i, vojske (dalje: AEV), k.
162, reg. br. 34/1 (VK-Y-53). U njemu se u drugoj ta-
ki navode sljedei ciljevi: b: omeiti defakto srpske
zemlje i uiniti da u njima ostane samo srpski ivalj; v:
posebno imati u vidu brzo i radikalno ienje grado-
va i njihovo popunjen je sveim srpskim elementom;
g: izgraditi plan za ienje ili pomeranje seoskog sta-
novnitva sa ciljem homogenosti srpske dravne za-
jednice; d: u srpskoj jedinici kao naroito teak pro-
blem uzeti pitanje muslimana i po mogunosti reiti
ga u ovoj fazi.
U instrukciji Drae Mihailovia komandantu crno-
gorskih etnika majoru oru Laiu o ciljevima et-
nikog pokreta od 20. decembra 1941. godine (Arhiv
VII, Ca, k. 1, reg. br. 10/1 (VK-V-7) stoji: 2.) Stvoriti
veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniki istu u
granicama Srbije Crne Gore Bosne i Hercegovine
Srema Banata i Bake. (...)5.) Stvoriti neposredne
zajednike granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao i Sr-
bije i Slovenake ienjem Sandaka od Musliman-
skog ivlja i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog iv-
lja.
Da je ovakav program zaista sprovoen, potvruje
izvjetaj Pavla uriia, komandanta Limsko-sanda-
kih etnikih odreda Drai Mihailoviu od 10. januara
1943. godine (Arhiv VII, a, k. 132,reg. br. 9/3 (CG-
V-65), u kome pie: Akcija na desnoj obali Lima u sre-
zu Bjelopoljskom zavrena je. Ista je izvedena tano
po utvrenom planu.
5
Rezultat ove borbe je:
6
1) Potpuno su unitena sledea muslimanska sela
(Sekcije: Plevlje, Sjenica, Pe i Kolain):
Voljevac, Gubovaa, Radijelja, Uanovii, Presee-
nik, Batuiie, Donji Vlah (sekcija Plevlje), Mirovii,
Solja, Radojeva Glava, Medie, Pobretie, Donja Kos-
tenica, Stablo, Vrh, Zminjac, Sipovice, Negobratina,
Osmanbegovo selo, Dupljaci, Jasen, Kotice, Kaevar,
Ivanje, Godijevo, ilii, Gornja Crnca, Gornji Radulii,
Vrba, Crhalja, Kradenik, Sipanje, Liine (Sekcija Sjeni-
caPe)
Ukupno 33 sela.
2) rtve: Muslimana boraca oko 400 (stotine)ena i
dece oko 1000.
Pavle urii vri zloine nad Muslimanima u pljev-
ljanskom, foanskom i ajnikom srezu i februara
1943. godine. U izvjetaju Drai Mihailoviu od 13. fe-
bruara 1943. godine (Arhiv VII, Ca, k. 132, reg. br.
25/3 (CG-V-75) pie: Sva imovina je unitena sem
stoke, ita i sena. (...) Za vreme operacija se pristupi-
lo potpunom unitavanju muslimanskog ivlja bez ob-
zira na pol i godine starosti.
rtve. Nae ukupne rtve su bile 22 mrtva od ko-
jih dva nesretnim sluajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 osta-
lih rtava: ena, staraca i dece.
Borba protiv partizana
Uprkos sporazumu s partizanima, etnici su napali
Uice poetkom novembra 1941. godine. Taj napad
je bio potpuno neuspjean, a partizani su, nakon raz-
bijanja etnika na prilazu Uicu, nastavili gonjenje i
zauzeli Poegu, koju su ovi kontrolisali. Kad su stigli
nadomak Ravne Gore, Mihailovi je zamolio Tita da
obustave neprijateljstva i zaponu nove pregovore, na
ta je Tito pristao. Ovaj napad je imao svoju predisto-
riju. etnici su u pojedinim incidentima ubijali parti-
zanske borce i rukovodioce, a naroito je poznat slu-
aj ubistva partizanskog komandanta Milana Blagoje-
via panca, kojeg su etnici izveli iz voza kojim se vra-
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 124
125
ao u svoj odred i ubili. Uprkos vojnikom porazu na-
kon napada na Uice, etnici postavljaju drske uslove
za prekid neprijateljstava. Oni od partizana trae: pre-
formiranje partizanskih odreda u vojnoetnike odre-
de pod Mihailovievom komandom, ukidanje narod-
nooslobodilakih odbora, bezuslovno priznanje kralja
Petra II kao efa drave. Nakon napada na Uice, et-
nika komanda 7. novembra izdaje zapovijest za na-
pad na partizane u aku.
U borbu protiv partizana u Srbiji Mihailovi zove i
bosanske etnike: Majoru gospodinu Dangiu. Situa-
cija je takva da sve nae trupe iz Bosne najbrim nai-
nom povuete na Bajinu Batu, usput i kod vas sve
partizane razoruati i naoruati nae ljude, na koji na-
in poveavati Vae odrede. im doete u Bajinu Ba-
tu, jedan deo snaga uputite pravcem na Uice, a dru-
gi na Kosjeri, da napadaju na partizane, da ih razo-
ruavaju i naoruavaju nae. Najnunije ete ostaviti
samo u Bosni. ALI SAMO NAJNUNIJE. U ciframa, 1/6
ostaviti, a sa 5/6 gurati ovamo. Potrebno je da se U-
ice to pre zauzme, jer je tamo i fabrika oruja i mu-
nicije koju mi ve nemamo. Pri ovome presei komu-
nikaciju eleznica: Uice Visegrad i Uice Poega,
te da im pojaanja iz Poege i iz Uica ne mogu da
stignu.
O napadu na partizane izvjetava i kapetan Zvonko
Vukovi, jedan od najodanijih Drainih komandana-
ta: 4. novembra 1941. godine u 11 asova, kada
sam se nalazio na sastanku, povodom pitanja odbra-
ne Milanovca, sa komunistikim komandantom bata-
ljona Rakiem, pozvat sam na telefon iz Brajia od na-
elnika gorskog taba potpukovnika Pavlovia koji mi
je tada kratko naredio da odmah napadnem komunis-
te i da ih razoruam. Komandant mesta, kapetan Re-
lji, i komandant odreda koji je tada stigao u Milano-
vac, kapetan Stojanovi, iz sela Ljuljaka, reili su da ja
odem u Brajie i lino obavestim potpukovnika Pavlo-
via da je njegovo nareenje sada nemogue izvriti,
jer nije kod vojnika stvoreno potrebno raspoloenje,
jer smo ba tih dana u Milanovcu uspeli da uspostavi-
mo relativno dobre odnose. Potpukovnik Pavlovi od-
bio je sve moje razloge i naredio da mi u Milanovcu
postupimo odmah po izdatom nareenju. Po povrat-
ku u Milanovac, naao sam kapetana Reljia, Stojano-
via sa odredom i ostale oficire (desetina) izvuene iz
Milanovca u selo Brusnicu (Konjevia kue). Objasnili
su mi da su tako uradili da bi se gore pripremili za na-
pad. Kako niko od njih nije hteo da se vrati u Milano-
vac, ja sam odmah sa pratiocima produio za varo i
naao samo 40 naih vojnika razoruanih (zadnji delo-
vi taba i odreda koji se izvukao) ... U kasarni, spre-
man za borbu, moj odred ekao je pod komandom
narednika Krste Kljajia. Na ulazu u Milanovac komu-
nisti su pokuali da mene i pratioce razoruaju, to
sam ja energino odbio, traei da me odmah odvedu
njihovom komandantu. Sa Rakieni sam posle kratkog
sporazumevanja uspeo u sledeem: oruje je odmah
vraeno razoruanim vojnicima ... Odred kapetana
Stojanovia i ostali oficiri mogli su se vratiti u Milano-
vac, gde sam ih ja posle pola sata i doveo. Kapetan
Relji je u meuvremenu otiao u Brajie. Sve ovo ko-
talo me je asne rei da neu komuniste napasti, koju
je od mene traio Raki kao garanciju. Odmah sutra-
dan, sa Stojanoviem, doneo sam odluku da napad-
nem komuniste, no s tim da se ja privremeno sklonim
kako bih odrao asnu re u koju su komunisti vrsto
verovali. (Nikola Milovanovi, Draa Mihailovi,
http://www.znaci.net/00001/11_9.htm)
etnici u to vrijeme u zapadnoj Srbiji i istonoj Bos-
ni hapse pojedine partizanske komandante (Mole Ra-
dosavljevi, Rodoljub olakovi), a prema svjedoenju
Vojislava Miia, sina vojvode Miia i partizanskog
komandira, etnici predaju Nijemcima veliki broj za-
robljenih partizana. Mii je na suenju Mihailoviu
svjedoio: Mogao bih da kaem da sam poetkom
novembra meseca, kad sam se nalazio u Kolubarskom
paptizanskom odredu kao komandir ete, pozvan od
Drae Mihailovia i moga brata Aleksandra Miia i
doveden u selo Struganik. Tom prilikom Draa Mihai-
lovi, kao i moj brat, pokuali su da iznude od mene
da preem na stranu etnika Drae Mihailovia. Poto
sam odbio taj pokuaj, ja sam bio zadran u Strugani-
ku i bio svedok kad su preko 200 partizana i lanova
partizanskih porodica sprovedeni kroz Struganik sa
Ravne gore i upueni za Mionicu odakle su dalje pre-
dati Nemcima kod Markove crkve.
etnici napadaju partizane i drugdje. Na Majevici
oni napadaju tab Majevikog NOP odreda 20. fe-
bruara 1942. godine i ubijaju njegove rukovodioce, a
irom centralne i istone Bosne etnici organizuju pu-
eve u partizanskim odredima, ubijaju komandante i
komesare i izazivaju rascjepe u partizanskim etama.
etniki komandant Rade Radi ubija 1. aprila 1942.
godine ranjenog partizanskog komandanta uvenog
dr Mladena Stojanovia. S druge strane, nema primje-
ra da su partizani prvi napali etnike. Iako je partizan-
ski pokret bio pod vostvom Komunistike partije Ju-
goslavije, on nije bio komunistiki, jer velika veina bo-
raca nisu bili lanovi Komunistike partije niti su imali
znanja o komunistikoj ideologiji i politikom progra-
mu. etnicima je, meutim, smetalo postojanje oru-
anih odreda pod vostvom komunista makar ti odre-
di nisu bili komunistiki po raspoloenju veine bora-
ca. Uostalom, Vrhovni tab narodnooslobodilakih
partizanskih odreda je nekoliko dana pred napad et-
nika na Uice isporuio Mihailoviu 500 puaka i
25.000 metaka kao pomo. Docnije su te puke isko-
ritene u obraunu s partizanima.
Zakljuak
U ovom radu su koritena dokumenta pohranjena u
Arhivu Vojno-istorijskog instituta u Beogradu. Osim
njih, postoje i brojna druga svjedoanstva o prirodi
etnikog pokreta. Na koncu, ako se sumnja u ove iz-
vore, jer su ih navodno komunisti preradili i probrali,
uvijek se mogu konsultovati sjeanja ivih svjedoka i
memoari samih etnikih komandanata, koji su objav-
ljivani na Zapadu, a poslije 1990. godine i kod nas. Bi-
e zanimljivo pratiti kako e revizionisti u Srbiji nasto-
jati da u narednom periodu negiraju ove istorijske do-
kaze i napiu neku svoju istoriju.
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 125
126
H
istoriografske teme rijetko nalaze svoje mjesto
u javnom prostoru poto, kao ni ostale znan-
stvene rasprave, uglavnom nisu kompatibilne sa
urednikim konceptom dnevnih novina ili prime time
TV-a. Meutim, postoji jedan oblik rasprave koji temati-
zira dogaaje iz prolosti, a koji uvijek nekako nae svo-
je mjesto u mas-medijima. Rije je o raspravama o zloi-
nima vezanima za Drugi svjetski rat. Ovdje se ne radi,
dakako, o znanstvenim raspravama i one su prije svega
motivirane aktualnim politikim interesima i odnosima.
Meutim, nije rijetko da se u takvim raspravama poziva
na konani sud povjesniara kada je rije o pitanjima zlo-
ina iz prolosti. ini mi se da je ta pozicija prilino opas-
na za povijesnu znanost jer u konanici moe dovesti u
pitanje mnogo vie od legitimnosti njene pretenzije da
bude arbitar u tim raspravama.
Zloin - to je to?
Prvu primjedbu koju upuujemo svim popularno-znan-
stvenim raspravama o zloinima jest to je uope za pov-
jesniara zloin? Je li rije o krenjima zakona ili moral-
nih normi? Ako je rije o krenjima zakona, prema ko-
jim se zakonima ravnamo, suvremenima, ili zakonima
koji su bili na snazi u dotinom povijesnom razdoblju?
Moemo li sebi dozvoliti da sudimo na temelju aktualnih
zakona, smijemo li kao povjesniari zauzeti takvu ahisto-
rijsku poziciju? Ako pak sudimo prema zakonima koji su
vrijedili u nekom drugom povijesnom razdoblju suoava-
mo se sa jo teim problemom -
je li npr. Holokaust zloin u zem-
lji u kojoj vrijede rasni zakoni?
Odakle kategorija zloina i to se
smatra zloinom? ini se da je ri-
je o terminu koji posuujemo iz
nekog sistema vrijednosti koji
nismo kritiki reflektirali unutar
vlastite znanosti i jo gore, ini
se kako ga ni ne koristimo u
analitike svrhe. Pri tome nije ne-
vana injenica kako je rije o iz-
razito afektivno nabijenom ter-
minu.
Unato spomenutoj nabijenosti, upotreba tog termi-
na je sasvim sigurno neto vie od pukog moralnog
zgraanja nad nasiljem, pri emu bi se opsesija zloini-
ma mogla objasniti traumom ratnih zloina koja je pri-
sutna na podrujima bive Jugoslavije, pogotovo nakon
zadnjih ratova. Naime, u liberalnoj politikoj teoriji zloin
igra vrlo vanu ulogu. U svojoj proslavljenoj studiji o to-
talitarizmu Hannah Arendt zakljuuje kako je taj oblik
vladavine po prvi put zakoraio onkraj kategorija to su
ih razvrstali jo stari Grci, a koje su vrijedile od Platona
do Kanta (Arendt, 1996:219). Totalitarizam razvija pot-
puno nove politike institucije i razora sve drutvene,
pravne i politike obiaje zemlje, totalitarizam kri zako-
ne i to na takav nain da nam ni jedna od naih tradi-
cionalnih pravnih, moralnih ili zdravorazumskih utilitar-
nih kategorija ne pomae da se prilagodimo, prosudimo
ili predvidimo smjer njegova djelovanja (Arendt,
1996:218). Ne samo da ini zloin krenjem svih naih
zakona i pozitivnih propisa, totalitarizam, mimo svih pra-
vila, ukida alternativu izmeu zakonite i nezakonite
vlasti, izmeu samovoljne i legitimne vladavine, totali-
tarna vlast se suprotstavlja svim pozitivnim zakonima,
opire se ak i onima koje je sama uvela (Arendt,
1993:219). Dakle, totalitarna vlast je sistemski anti-za-
konska. Ona ini zloin krei aktualne propise, ali njen
kriminalni dosje tu ne zavrava poto ona odbija ne sa-
mo formirati novi oblik legalnosti stvarajui totalitarno
bezakonje, nego ak i negira legitimitet takvom obliku
legalne vladavine - vladavine papira i olovke koji poiva
na sistemima Checks and
Balances, oeva utemeljite-
lja, Tocquevillea, Montes-
quieua i Lockea. Totalitari-
zam, tvrdi Arendt, ak i u
poziciji vlasti odbija legal-
nost, totalitarna vlast ne e-
li poivati na zakonu (tj. na
legalnosti), a poto se ne
temelji niti se moe temelji-
ti na zakonu, ona je nuno
- zloinaka.
Ako smo ve zakljuili ka-
ko je izvorite suvremenih
Historijski revizionizam
Zloin,
ideologija,
historija
Nikola Vukobratovi
Hannah Arendt Ivo Banac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 126
127
popularno-znanstvenih rasprava o zloinima negdje u
suvremenim politikim odnosima, onda je vrlo vano pri-
mijetiti kako sam termin zloin ima svoje specifino zna-
enje
1
u okviru liberalne politike teorije pri emu je iz-
ravno povezan s totalitarnim (dakle antiliberalnim) siste-
mima. Ta veza nije, meutim, uvijek jasno vidljiva.
U jednoj popularnoj TV emisiji profesor Ivo Banac go-
vorei o ideolokim zloinima injenicu komunistikih
zloina dokazuje injenicom da je komunizam zloina-
ki pokret
2
. On, dakle, zloinaki karakter pojedinog ina
dokazuje zloinakim karakterom ideologije, pri emu
zloinaki karakter ideologije nuno nalazi svoju potvrdu
u pojedinanim zloinakim nedjelima. Tonost pojedi-
nanog iskaza potvruje se u sistemu, a sistem se pot-
vruje iz pojedinanih iskaza. Ali koji je njegov referent?
Iako se ini kao da se radi tek o logikoj pogreki, ri-
je je zapravo o nesvjesnom ispravnom shvaanju logike
konceptualiziranja ideolokog zloina, tj. ta omaka ra-
zotkriva skrivenu logiku konceptualiziranja ideolokog
zloina. Razumije se, ne namjeravam sudjelovati u mor-
bidnim negiranjima smrti, ne elim tvrditi da zbiljski re-
ferent ne postoji, ve samo da on igra u najboljem slu-
aju sporednu ulogu. Upravo zbog toga nije naglasak
na referentu, ve na sistemu. injenica smrti, dakle, nije
sama po sebi determinirajua. Zamislimo na primjer da
se bombardiranje Dresdena ili Hiroime i Nagasakija kva-
lificira kao zloin liberalizma. Ili da smrti od gladi nazo-
vemo liberalnim zloinom poto je ekonomska liberaliza-
cija dovodila (i dovodi) do smanjene dostupnosti hrane
i gladi na odreenim podrujima.
3
Jo jedan istaknuti polemiar po pitanju ideolokih zlo-
ina, arko Puhovski, daje na to pitanje jednostavan od-
govor: nije isto prosjaku ne dati sitni na ulici, pa da on
umre od gladi i ubiti tog prosjaka na ulici.
4
Dakako, ne bih htio ovdje utvrivati tonost ili neto-
nost tog iskaza, nego pokuati odrediti pod kojim uvje-
tima je taj iskaz mogu. Unato tome to je krajnji rezul-
tat isti (smrt prosjaka), iskaz je mogu jer funkcionira po
logici prema kojoj se smrt kao posljedica dominantne
ideologije tretira kao eksces, dok je smrt kao posljedica
suparnike manifestacija biti iste te ideologije. Divim se
prometejskoj hrabrosti da se napada uvijek potonulo
ideoloko dobro, da se beskompromisno obraunava sa
prolim ili manjinskim sistemom vrijednosti, ali pitanje
koje trebamo postaviti jest kakvu ulogu takva pozicija
igra u neemu to se predstavlja kao znanstveni pris-
tup?
Onaj sistem
koji nam po-
mae da razliku-
jemo smrt kao
eksces i smrt kao
zloin, oito ovisi
o odnosima mo-
i. Zloin tako
postaje samo
ona smrt koja se
ne moe oprav-
dati, iz pozicija
d o mi n a n t n e
ideologije, razumije se. Ako je pitanje zloina doista sa-
mo pitanje to moemo ili ne moemo opravdati, onda
je to prvoklasno politiko, a ne znanstveno pitanje. Ka-
ko onda povjesniar moe biti arbitar u onim rasprava-
ma koje kao temu imaju povijesna zbivanja, ali za koje
svi znamo da odraavaju ideoloke preferencije sugovor-
nika? Nuno si moramo postaviti jo opasnije pitanje -
to se o tome moe uope rei? Koju poziciju historiar
moe zauzeti?
Koliko (pri)povijesti?
Zanimljiv pogled na odnose historiografije i politike
dao je Ivo Goldstein u svom lanku pod nazivom Upo-
treba povijesti (Goldstein, 1993). Zadnjih par stoljea,
tvrdi Golstein, politika intenzivno koristi povijest. Ta upo-
treba dovedena je do krajnosti u totalitarnim reimima
koji ne samo da su iskrivljavali, nego su i monopolizira-
li interpretaciju prolosti (Goldstein, 1993:52). Totalitar-
ni reimi nisu se meusobno razlikovali u nastojanju da
monopoliziraju tumaenje prolosti i upotrijebe ga u
svrhu politike manipulacije (Goldstein, 1993:52). Za
razliku od takvog pristupa povijesti, suvremena liberal-
no-demokratska drutva i suvremene graanske stranke
grade svoje ideologije bez suvinog pozivanja na pro-
lost demokratska tradicija, rijeena osnovna nacio-
nalna i gospodarska pitanja, orijentacija prema suvreme-
nim i svakodnevnim problemima, prema budunosti
(Goldstein, 1993:52-53). Stvar politikog koritenja povi-
jesti stvar je prolosti ili, tonije, trebala bi to postati.
Goldstein poziva na raskid odnosa povijesti i politike
(Goldstein, 1993:61), raskid koji e nas pribliiti liberal-
no-demokratskim drutvima koja su (valjda ba zato) to-
boe rijeila osnovna nacionalna i gospodarska pitanja.
Ono to ostaje nejasno jest ime moemo potkrijepiti
tu vjeru u nepolitinost znanosti u liberalnoj demokraci-
ji ili navodni potpuni nedostatak potrebe liberalne de-
mokracije da svoju vladavinu legitimira reinterpretacijom
povijesti. Naime, upravo se u suvremenoj historiografiji
javljaju tendencije koje odbijaju vienja prema kojima
povjesniar, primjenom metode interpretacije izvora i ar-
tikulacijom svojih spoznaja u narativni tekst, prua vjero-
dostojan prikaz povijesne zbilje (White, 1987:27). Poto
dogaaji iz povijesne zbilje ne pripadaju sferi diskurza,
oni se u procesu reprezentacije nuno prevode u narati-
ve (pripovijesti) - dominantan oblik komunikacije u histo-
rijskoj znanosti. Problem je u tome to narativ, koji nu-
no pretendira na istinitost, stvarnim dogaajima daje
strukturu i smisao koje oni nemaju sami po sebi (Whi-
te, 1987:5). Tako upravo one reprezentacije koje se je-
dine smatraju u pravom smislu rijei historiografskim
zapravo daju najmanje vjerodostojnu sliku prole zbilje.
Narativ, dajui svrhu i smisao prolim dogaajima, nu-
no moralizira (White, 1987:24). Niti jedan tekst, pa ta-
ko ni onaj historiografski, ne moe zauzeti meta pozi-
ciju, tj. ne moe izai iz historije. Tekst je produkt, ali i
funkcionalna komponenta drutveno-politike formaci-
je. Historiografija, dakle, ne samo da se proizvodi u
konkretnim historijskim uvjetima, nego i sama sudjelu-
je u proizvodnji tih uvjeta. Da se vratimo na Whitea,
historiografski narativ daleko od toga da je neutralna
Historijski revizionizam
Ivo Goldstein
np 13 14/01/2010 18:53 Page 127
128
forma predstavljanja, on podrazumijeva jasnu ideoloku
poziciju.
Dinko upan u svojoj analizi kolskih udbenika povi-
jesti potpuno je svjestan ovih implikacija i pokuava iz fu-
koovske perspektive itati udbenike kao sredstvo disci-
pliniranja i konstituiranja reima istine (upan, 2003).
upan ne samo da ne smatra kako historija treba ili
moe biti iskljuena iz politike ili da ona ne igra nikak-
vu ulogu u odnosima moi u suvremenim liberalno-de-
mokratskim drutvima (ili bilo kojim drutvima uope)
kako sugerira Goldstein, nego je uloga historije ak toli-
ka da ju je (iz pozicija moi ) potrebno obuzdati. Pri to-
me udbenici meu strategijama moi zauzimaju poseb-
no mjesto (upan, 2003:326). I doista, nema historio-
grafskog teksta koji bi vie pretendirao na istinitost, ko-
ji bi donosio vie zatvorenih pripovijesti, unosio vie smi-
sla u prola zbivanja, a istodobno tako eksplicitno pot-
vrivao konstituiranje reima istine kao svoj zadatak i
ujedno bio tako izravno pod kontrolom institucija od
udbenika za povijest. upan analizira dva udbenika is-
tog autora i istog izdavaa, ali pisana u drugaijim dru-
tveno-politikim okolnostima (prije i poslije 1990.). Bavi
se dakle promjenom episteme i nainom na koji udbe-
nici povijesti ovise o postojeim politikim, socio-eko-
nomskim i kulturnim okolnostima pri emu s promje-
nom vladajue politike formacije moi dolazi do pro-
mjena i unutar udbenika povijesti (upan, 2003:353).
Udbenici odraavaju vladajui poredak, kao to i odr-
avaju vladajui poredak. Pri tome se upan ne preputa
lamentacijama o looj poziciji historiografije ili kolstva,
nego takvo stanje smatra nepromjenjivim. Naime, ideo-
logizacija unutar udbenika pokazala se neizbjenom,
jer je proklamirana dezideologizacija zavrila kao (p)rei-
deologizacija (upan, 2003:353).
Ovdje treba upozoriti na nekoliko stvari: (1) upan
smatra da vladajui poredak kontrolu nad udbenicima
provodi uputama ministarstva i provjerama superrecen-
zenta (upan, 2003:326). Moglo bi se postaviti pitanje
to je npr. s medijima koji ne prolaze mi priblino toliko
rigoroznu kontrolu. (2) Prikazi povijesti ovise o politi-
kim i socio-ekonomskim i kulturnim okolnostima u
mrei moi gdje se nabrajaju naini na koje su udbe-
nici viestruko uvjetovani (upan, 2003:329), ali se iz-
meu tih okolnosti ili naina uvjetovanosti ne nalazi ni-
kakva vrsta veza. (3) Dalje slijedei Foucaulta, upan vi-
di mo koja dolazi odasvud (upan, 2003:327) ne pos-
tavljajui pitanje cui bono.
I doista, slijedei upanovu argumentaciju, moglo bi
se postaviti pitanje: ako svaka historiografska reprezen-
tacija moe biti samo odraz dominantnog sistema vrijed-
nosti, tj. ako se ne moe izai iz referencijalnog sistema
dominantne ideologije, ako je reprezentacija (i repro-
dukcija) odnosa moi inherentno svojstvo diskurza, je li
to neto protiv ega se historijska znanost moe buniti?
Meutim, ini i se da stvari ipak nisu tako bezazlene,
kao to nam pokazuje slijedei primjer.
U gore ve spomenutoj TV emisiji profesor Banac, ob-
janjavajui probleme pri interpretaciji i reprezentaciji
prole zbilje kae da nain na koji mi esto raspravlja-
mo o tim prevanim stvarima nikako ne moe biti adek-
vatan; meutim, mora se govoriti na razinama potrebe:
recimo za potrebe kole, za potrebe demokratizacije
drutva, za procjene stanovitih tendencija u javnom i-
votu (Nedjeljom u dva, 7. listopada 2007). Ni Banac ne
smatra da se moemo odrei historije. Dapae, to su
prevane stvari i on se slae kako ih treba kontrolirati.
Prividno svjestan vajtovskih problema u reprezentaciji
koje smo spominjali, Banac smatra kako treba proizves-
ti dva, tri, mnogo narativa, ovisno o razini potrebe. Nije
ovdje rije tek o pedagokim korekcijama, prilagodbi vo-
kabularu ili razini obrazovanja, ovdje je rije iskljuivo o
funkciji nametanja odreenog ureenja ili odravanju
postojeeg. To uostalom potvruju i druge izjave pri e-
mu se postavlja pitanje koliko odreena (pri)povijest
koristi demokratskoj edukaciji (Slobodna Dalmacija,
07.12.2002.) poto dok hrvatski graani ne budu ima-
li jasnu sliku o svojoj povijesti i njenom znaenju, nee
biti u prilici izgraditi bolju i stabilniju budunost (Jutar-
nji list, 16.02.2008).
Mehanizmi simbolikog nasilja
Poto nam budunost paradoksalno ovisi o razumije-
vanju prolosti, za ispravno razumijevanje se potrebno
izboriti. I Banac doista ispravno razumije medijsko polje
kao prostor borbe, posebne borbe za klasifikaciju, tj. za
monopol na mo dokazivanja i uvjeravanja, nametanja
legitimne definicije podjele drutvenog svijeta (Bour-
dieu, 1992:116). Ovdje je rije o pokuaju da se perfor-
mativim iskazom prvo konstruira ideoloki zloin kao
predmet rasprave, a onda da se njegova znaenja ogra-
nie. Kao i svaki performativni iskaz i ovaj je javna pre-
tenzija na mo koja e pak biti priznata tek ako je dru-
tveno sankcionirana, to pak ovisi o tome odgovara li
taj diskurz drutvenoj stvarnosti grupe kojoj se obraa
(Bourdieu, 1992:62).
Smisao takvog diskurza je da reproducira uvjete pos-
tojanja dominantne ideologije i postojeeg poretka (Alt-
husser, 1986), tj. da stvara novi legitimitet kroz sukobe
sa rezidualnom ili emergentnom ideologijom. On prido-
daje vlastitu silu vladajuim odnosima sila time to prik-
riva te odnose sile (koji su pak u pozadini njegove moi)
(Bourdieu, 1986:141). Takav historiografski diskurz da-
kle sudjeluje u odranju poretka time to daje legitimitet
poretku skrivajui sile koje ga odravaju. Pri tome je nje-
govo djelovanje omogueno institucijom koju (u posljed-
njoj instanci) odrava sila poretka (Althuser, 1986:132).
Kljuna uloga ovdje je uloga Akademije. Nema komu-
nikacije kojoj bi funkcija bila demokratizacija drutva
(dakle koja bi bila usmjerena na proizvodnju drutvenih
uinaka), a da ne postoji odailjatelj koji je ujedno auto-
ritet. Tko je taj tko moe govoriti o zloinima iz prolos-
ti na nain da toboe verificira, a zapravo kreira injeni-
ce osim povjesniara? Ali, da ne zaboravimo, ovdje go-
vorimo o potrebi demokratizacije reinterpretacijom
prolosti. Potpuno je jasno tko ima legitimitet da vri re-
interpreaciju prolosti, ali sada je jasno i zato je inter-
pretacija povjesniara politiki mona. Njen disciplinarni
autoritet, kao i akademska autonomija omoguavaju joj
da proizvodi argumente za politiku raspravu bez da
proces proizvodnje argumenata prikazuje kao politiki,
tj. da prikriva injenicu da je proces proizvodnje argume-
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 128
129
nata zapravo ideoloki (politiki) proces.
Uspjeh simbolikog nasilja koji provodi historiografija
zajamen je pozicijom ideolokog aparata (Althusser,
1986) kao i idejom autonomije koju je sama proizvela,
tj. uspjenim provoenjem onog to smo ve objasnili
kao skrivanje sila koje stoje iza njenog legitimiteta. u-
pan tvrdi kako je svaki pokuaj dezideologizacija neus-
pjean, meutim oito je da je ovdje upravo tvrdnja o
neideologiziranosti conditio sine qua non ideologizacije.
Historiografski diskurz koji mobilizira svoju znanstvenost
kako bi sudjelovao u proizvodnji drutvenih uinaka - da-
kle u politikoj borbi, ovdje je mogu pod uvjetom da
sam neprestano postulira opreku izmeu znanosti i po-
litike ili ideologije istodobno djelujui kao da opreka ne
postoji. Znanost je u tom smislu ovdje doista protiv ideo-
logije, pri emu se ideologija shvaa kao lana svijest, ali
ovaj put ne ona dominantna, nego svaka opoziciona.
Dakle, rije je o nekoj vrsti okretanja Marxa naglavake,
bez sumnje upravo kako bi se racionalna jezgra zaogr-
nula mistinim omotom.
Zakljuak
Svaki iskaz o zloinu ne moe biti nita drugo nego
svjedoanstvo o nekoj ideolokoj poziciji uvijek iznova, a
svaki iskaz iz pozicije jednog ideolokog sistema o dru-
gom sistemu govori samo o odnosima moi izmeu ta
dva sistema. Oito je da se na pitanja ne moe dati od-
govor na faktografskoj razini jer se injenica svake poje-
dine smrti nuno integrira u unaprijed konstruiran klasi-
fikacijski sustav. Takoer, neemo doi do objektivne is-
tine gomilanjem povijesnih injenica jer je svaki izbor i-
njenica arbitraran. Stvar je, meutim, u tome da je sis-
tem vrijednosti polje stalnih sukoba, stalnih transforma-
cija klasifikacijskih sustava, a historijske injenice implici-
raju i odreen vrijednosni sustav, pa kada povjesniar
govori o tome to treba, a to ne zadrati u tom klasifi-
kacijskom sistemu, on zapravo vodi ideoloku bitku.
Kljuno je pritom primijetiti kako kao oruje u toj bitci ne
koristi svoj politiki, ve svoj akademski simboliki kapi-
tal. On svjesno preuzima ulogu ideologa, ne unato, ne-
go zato to je historiar. Akademska institucionalna legi-
timacija se koristi kao ideoloko oruje, tim monije jer
se predstavlja kao neideoloko. Ideologizacija ovdje vie
ne moe biti shvaena samo kao nuno svojstvo svakog
historiografskog diskurza koje stvaraju historiari sa svo-
jim razliitim narativima, ona je ovdje svojstvo historio-
grafskog diskurza koji funkcionira kao sredstvo repro-
dukcije vladajueg poretka time to tu svoju funkciju
prikriva pretenzijom na legitimitet u konanom, vani-
deologijskom sudu o povijesnim dogaajima.
Dakle, iako historiografski diskurz ne moe izbjei nu-
enje neke nove paradigme i svoju uvjetovanost odno-
sima moi, on ne mora nuno skrivati tu uvjetovanost
iza koncepata kao to su objektivna historiografija i aka-
demska autonomija. Umjesto toga, historijska bi zna-
nost trebala historizirati, tj. preispitati uvjete proizvodnje
vlastitih iskaza, uiniti ih zaudnima, demistificirati ih,
pokazati njihovo umjetno porijeklo i konstruktivistiku
prirodu, njihovu arbitrarnost i naposljetku uiniti ih pro-
mjenjivima ne unato, nego ba zato to odnosi moi
diktiraju klasifikacije koje se predstavljaju kao imanentni
elementi historiografskog diskurza toboe lienog poli-
tikih sukoba i pozvanog da u njima sudi.
Literatura
Althusser, L. (1971) Za Marksa. Beograd: Nolit
Althusser, L. (1986) Ideologija i ideoloki aparati dra-
ve U: S. Flere (ur.): Proturjeja suvremenog obrazova-
nja. Zagreb: RZ RK SSOH. Str. 119-139.
Arendt, H. (1996) Totalitarizam. Zagreb: Politika kultura
Bourdieu, P. (1992) to znai govoriti. Zagreb: Naprijed
Bourdieu, P. i Passeron, J.C. (1986), Pedagoko djelo-
vanje i simboliko nasilje U: S. Flere (ur.): Proturjeja
suvremenog obrazovanja. Zagreb: RZ RK SSOH. Str.
141-163.
Bourdieu, P. (1984) Distinction: a social critique of the
judgement of taste. Cambridge, Mass.: Harvard Univer-
sity Press
Goldstein, I. (1993) Upotreba povijesti: hrvatska histo-
riografija i politika. Erasmus: asopis za kulturu demo-
kracije 1(1): 52-61.
Hall, S. (1989) O postmodernizmu i artikulaciji. Nae
teme 33(9): 2302-2316.
White, H. (1987) The Content of the Form: Narrative
Discourse and Historical Representation. Baltimore and
London: The John Hopkins University Press
upan, D. (2003) Ideologija, mo i udbenici u: Biti, V.
i Ivi, N. (ur.): Prola sadanjost: znakovi povijesti u Hr-
vatskoj. Zagreb: Naklada MD
1 njegova pozicija proizlazi iz centralne pozicije zakona u liberalno-
konstutucionalistikoj teoriji, pri emu je onda zloin negacija te
centralne kategorije.
2 govorei o zloinima poinjenim od strane partizana i Crvene ar-
mije: O ovako vanim stvarima nisu donesene odluke napreac.
Ja to apsolutno ne mogu vjerovati, jer bi to znailo da komunis-
tiki pokret onog vremena nije bio ono to je bio - totalitarni pok-
ret koji je takve stvari radio po logici svog opredjeljenja. ne
moemo zaboraviti da je taj pokret inio zloine i to ne samo na
jednom mjestu, nego na gotovo svakom mjestu koje je oslobo-
dio - to je bio dio sistema. (Nedjeljom u dva, 7.11.2007.)
3 vidi npr. Henriques, G. i Patel, R. (2003) Agricultural Trade Libe-
ralization and Mexico, URL: http://www.foodfirst.org/pubs/poli-
cy/pb7.pdf; Edelman, M. Price of Free Trade: Famine, Los Ange-
les Times, March 22 2002; John Newsinger: The great Irish fami-
ne: a crime of free market economics, Monthly Review, April,
1996 i Jeevan Vasagar: Plenty of food - yet the poor are starving,
The Guardian, August 1 2005. Za usporedbu treba primijetiti ka-
ko se gladi u Ukrajini ili Kini redovito smatraju ideolokim zloini-
ma, a ne posljedicama etapa u ekonomskom razvoju.. Zato tak-
va kvalifikacija nije prihvatljiva?
4 diskusija prof. Puhovskog na konferenciji Novog Plamena
Participacija, samoupravljanje, demokracija, Zagreb, 24-25. stu-
denog 2007. godine
Historijski revizionizam
np 13 14/01/2010 18:53 Page 129
B
ritanski arhitekt Richard Rogers (Lord Rogers of
Riverside) dobio je 4. lipnja 2007. prestinu Pritz-
ker Architecture Price. Zanimljivo je da je ovaj ve-
likan suvremene arhitekture roenjem Talijan (djed
mu je bio zubar koji se naselio u Veneciji - a sam Ro-
gers roen je u Firenzi) ija se familija u predveerje
Drugog svjetskog rata vratila u Englesku. Pritzkerov i-
ri dao mu je priznanje za njegovu jedinstvenu inter-
pretaciju fascinacije Suvremenih Pokreta s zgradama
shvaenim kao stroj.
U fokusu njegove panje je Grad i razmiljanje o
Gradu. On sam kazat e: Volim gradove. Ja sam ur-
bana osoba. Jako vjerujem u gradove-drave gledaju-
i 500 godina unatrag. Po njemu, vanost gradova u
suvremenom ljudskom drutvu - neizmjerna je. Zato
e esto izraavati svoj ponos jer je radio na rege-
neraciji gradova.
Kada je u Engleskoj Blair doao na vlast, zamolio ga
je da predvodi grupu zvanu The Urban Task Force -
iji osnovni cilj je bio da istrauje stanje u kojem se gra-
dovi u Engleskoj nalaze. Rogers i njegova grupa izila je
s 150 prijedloga koji su predstavljali temelj dananje po-
litike kompaktnih, dobro dizajniranih, ekoloki svjesnih
gradova - gradova s dobrim javnim prijevozom. Po nje-
mu cilj koji je sebi zadao bio je ostvariti vezu izmeu
kvalitete arhitekture i kvalitete javnog prostora, izme-
u vitalnosti gradova i kvalitete ivota.
Mediteran kao uzor
Ovaj ovjek, koji je danas glavni savjetnik london-
skog gradonaelnika za arhitekturu i urbanizam za-
lae se za urbanu renesansu. Jedan od primarnih cil-
jeva mu je da gradovi budu people friendly (da bu-
du ljudima prijateljski) i da se izvri rebalans izme-
u automobila i ljudi. Naravno, u njegovom konceptu
- jedna od kljunih stvari je da se ljudima da prednost
pred automobilima, to svakako podrazumijeva efi-
kasno rjeavanje javnog prijevoza.
Sada sve to pokuajmo smjestiti u na ambijent i na-
e drutvene okvire.
Gradovi, a posebno na Mediteranu, arita su de-
mokracije. Arhitektura odreuje uvelike i drutvene re-
lacije. To je samo naizgled nategnuta teza. Ali struk-
tura naih dalmatinskih i obalnih gradova uope je
struktura ivota u zajednici koja podrazumijeva sva-
kodnevnu ivu komunikaciju na sredinjem trgu (obi-
no pjaca). Ta logika agore demokracije vezana je
i uz nain odluivanja ali i uz otvorenost gradova za
komunikaciju i razlitost (razmjenu) miljenja. Od Du-
brovnika, Splita, Hvara, Trogira, ibenika, Zadra, Paga
i dalje - to ima svoje sasvim odreeno znaenje u kul-
turolokom pa i politikom smislu. Juraj Dalmatinac
projektira Pag u demokratskoj strukturi arhitekture
koja vodi ka centralnom trgu. Openito, logici kanpa-
nelizma i zatvorenosti - suprostavlja se i mediteran-
ska otvorenost.
esto se, iz meni sasvim nerazumljivih razloga, um-
anjuje znaaj injenice da je Hrvatska mediteranska
zemlja (njena najdua granica je more - otvorenost
, a ne zatvorenost).
Vratimo sve to u vrijeme barbarskog napada na
splitsku rivu i pokuaj buanja podzemnih garaa na
prsima grada Splita, i zadiranja u njegovu povijesnu
jezgru, pa emo uti krik nae povijesti, njenih duho-
va - kao i jednog dalekog Engleza koji danas isti
London od automobile, a splitska udarna poduzet-
nika grupica s Liste Velog Mista namjerava na split-
sku rivu i pod srce Dioklecijanove palae dovui 4-5 ti-
sua automobila ne bi li par njihovih hotelskih sobica
bile skuplje za desetak eura po krevetu.
esdesete godine prolog stoljea rodile su mno-
ge ideje i pokrete kao i znaajne inicijative. To je vrije-
me, usprkos svim svojim zabludama, nosilo u sebi pos-
tavljanje pravih tema i pitanja. Tako se pojavio i Rim-
ski Klub koji nainje mnoge probleme i pokuava
ukazati na nunost njihova rjeavanja.
Okoli, odnosno zatita ivotnog okolia i tematizi-
130
Prokultura
Grad i demokracija
- fenomenologija
arhitekture
mr.sc. Marin Jurjevi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 130
131
ranje vjenog problema odnosa Prirode i ovjeka, po-
javljuje se u svoj svojoj teini i veliini. Nikada vie ne-
e sii s dnevnog reda razmiljanja o budunosti
ovjeanstva kao takvog. U okviru tog pitanja javlja se
i problem higijene ivljenja, demokratske arhitektu-
re, sociologije grada, usamljene gomile i humani-
zacije ivota.
U prvoj polovini dvadesetog stoljea raa se Bau-
haus kao praksa i pokret. Tematiziraju se problemi
utilitarnog dizajna u konkretnoj praksi ivljenja. Raz-
milja se o harmoninom ivotu u okvirima industrij-
skog drutva i novih vremena koja se raaju tih godi-
na. Danas, kada ve i ideje postmoderne postaju sta-
re, razmiljati i sluiti se kategorijalnim aparatom ko-
ji upotrebljava sintagme poput industrijskog drutva
izgleda anahrono, ali nije.
Ponovo raste interes za Bauhaus
Pored stalne Bauhaus izlobe u Dessau (Njemaka)
obnovio se i povijesni dom Wassilija Kandinskog i
Paula Kleea. Ureena je zgrada u kojoj su oni nekada
ivjeli i radili, a za koju se moe kazati kako je, sama
po sebi, njihov testament. Testament pokreta koji je
govorio o nunosti dizajniranja za ivljenje. Tu je
zgradu (Masters House) projektirao i izgradio ute-
meljitelj Bauhausa, arhitekt Walter Gropius, daleke
ili bliske (kako se uzme!) 1920. godine.
Dizajn po mjeri ovjeka
Danas se te ikone ovog pokreta obnavljaju i pos-
taju svetita mnogih tovatelja i posjetitelja. S Bau-
haus Dassau: Workshop of Modernism Njemaka
kao da obnavlja eksplozivni povijesni i drutveni peri-
od izmeu 1920. i 1932. godine, koji je bio porodio
jedan od najutjecajnijih arhitektonskih i dizajnerskih
pokreta 20. stoljea. Taj je pokret zasnovan prije 90
godina u demokratskoj i antiakademskoj post-prvos-
vjetskoratnoj atmosferi Weimarske Republike 1919.
godine (Ne zaboravimo da su uasi Prvog svjetskog ra-
ta moda nadmaili svireposti gotovo svih poznatih ra-
tova). Pokret se skrasio 1925. godine u Dassau -
gdje je cvjetao i to na utopijskoj filozofiji i shvaanju
kako praktian, utilitarni dizajn - vezan uz organsku
estetiku - vodi ljudsko bie u harmoniju s moder-
nim industrijskim dobom.
Zanimljivo je kako nacisti, kada postaju znaajni, uz
strukturu Bauhausa vezuju ne-germanske ideje.
Bauhaus nazivaju kulturnim boljevizmom s mark-
sistiko-idovskim intencijama. Oni zato 1933. godi-
ne ovaj pokret dokidaju.
Tada je ve bilo sasvim jasno kako i arhitektura ima
politiki znaaj, a po totalitaristima i ideologijsku pod-
logu. Kasnije e Hitlerov glavni arhitekt Speer pokaza-
ti i u praksi da je to mogue (poev od dizajniraja poz-
natih mimohoda pa do konkretnih arhitektonskih rje-
enja kao i predvianja izgleda budueg glavnog gra-
da Treeg Rajha - Germanije).
Komunistike vlasti nakon drugog svjetskog rata
Pokret su satjerali u zaborav i devastirane zgrade ni-
su obnavljali. Tek 2000. godine Bauhaus Dessau Foun-
dation renovira kuu u kojoj su ivjeli Kandinsky i Klee.
Kandinsky je 1926. godine napisao Toke i linije u
Planu gdje definira apstraktnu umjetnost i primarne
koloristike sheme. Naravno, taj Pokret, njegova
struktura i ideje nisu odgovarale ni nacizmu ni staljiniz-
mu, ali pitanje je postavljeno.
Ono i danas drei do neba pred navalom novo-
barbara koji razaraju jezgru ljudske zajednice kao i
jezgru demokratinog naina komunikacije ljudi ko-
ju odreuje prostor, arhitektura i urabani ambijent u
kojem obitavaju. Dizajn za potrebe
ovjeka - pretvorio se u nakaradni po-
kuaj kontroliranog dizajniranja na-
ih ivota u korist samo jedne vrijed-
nosti - profita. Zajednica koja takvoj
politici daje zeleno svjetlo osuena
je na propast i devastaciju povijesne
slojevitosti koja daje humus novog i-
vota. Devastacija prostora tako posta-
je i devastacija nas samih, pa tako i
nae Slobode.
Splitska riva moda je jedno od zadnjih
upozorenja kako je vrag odnio alu i ka-
ko je krajnji as da se uozbiljimo pred ve-
likim pitanjima koja vape za odgovorima
a mi ih, ponekad, uope i ne primjeuje-
mo, jer je povrnost postala na opeprih-
vaeni (trendovski poeljan) stil ivota!
Marin Jurjevi je saborski
zastupnik SDP-a
Prokultura
np 13 14/01/2010 18:53 Page 131
132
K
limatske promjene se pret-
varaju u jednu od najveih
prijetnja preivljavanju u
svijetu. Postoji relativno visoka
svijest i pripremljenost na neke
od najveih emisija tetnih plino-
va, poput onih koje potjeu od
industrijskog ili transportnog
sektora. No, jednog od veih uz-
roka klimatskih promjena, esto
se izostavlja u raspravama. Taj je
uzrok industrija hrane.
Ono to jedemo sainjava tre-
inu prosjenog utjecaja jedne
vedske obitelji na klimu. Podatci
koji se odnose na ostatak Euro-
pe takoer ukazuju na isti rezul-
tat. Odreene vrste hrane ine
mnogostruko veu tetu od dru-
gih; konkretno, radi se o mesu.
U jesen 2006. godine, UN-ova
Organizacija za hranu i poljopriv-
redu (FAO) predstavila je Lives-
tock Long Shadow, izvjetaj na
400 stranica o uzgoju stoke i kli-
matskim promjenama. Mesna in-
dustrija i uzgoj stoke uzrokuju
18% cjelokupne emisije plinova
odgovornih za efekt staklenika.
Navedeno ima tetniji utjecaj od
ukupnog svjetskog prometa kop-
nenim putem, izvjetava FAO.
Ovaj izvjetaj ispituje utjecaj
neprekidnoga rasta konzumaci-
je mesa na klimatske promjene,
i ulogu Europske unije u cijelom
procesu. Takoer, ovdje otkriva-
mo kako vedska vlada, na do-
maem terenu, daje dojam dje-
lovanja u smjeru odbacivanja
omraenih izvoznih naknada za
mesne proizvode dok se u Bru-
xellesu podupire poveanje istih.
Bez tvrdnje kako posjedujemo
sve odgovore, svejednako nudi-
mo svoje poglede u raspravi ko-
ja, uz postojei problem efekta
staklenika, postavlja jedno od
najvanijih pitanja za nau bu-
dunost: to emo uiniti sa
svjetskim itaricama i koji je op-
timalan nain koritenja svjetske
poljoprivredne povrine? Oeku-
je se kako e klimatske promje-
ne dovesti do ogromne potra-
nje za itom, kukuruzom i osta-
lim itaricama za proizvodnju
biolokog goriva. Prema tome,
ova nas pitanja opet vode do
problema proizvodnje mesa.
Vie od treine cjelokupnih i-
tarica dobivenih etvom postaje
hrana za stoku. Je li to racional-
no? Zato ne proizvoditi manje
mesa i uzgajati manje ivotinja
na hranjivim itaricama kako bi
bilo vie itarica za ljudsku pre-
hranu, ili kako bi se stvorio viak
za bioloko gorivo?
Zakljuujemo ovaj izvjetaj s
nekim konkretnim zahtjevima
koji se mogu provoditi na europ-
skoj ili nacionalnim razinama, a
odnose se na odbacivanje mes-
nih subvencija i omoguavanje
da meso snosi vlastiti ekoloki
troak i uloeni rad kako bi mo-
derna vegetarijanska hrana mo-
gla pojeftiniti.
Kao to je istraivaica Annika
Carlsson-Kanyama istaknula u iz-
vjetaju, Ljudi moraju razumjeti
kako ono to jedemo ima veliki
utjecaj na okoli. Upravo tako.
Dananja zagaivaka mesna in-
dustrija ne snosi sama svoje eko-
loke trokove. Stoga, dopustite
nam da sagradimo temelje ekolo-
koj i odrivoj konzumaciji hrane.
Bitka protiv klimatskih promje-
na zapoinje ovdje i sada, za na-
im stolom.
Jens Holm je donedavni lan
Europskog parlamenta za ved-
sku lijevu partiju. itav izvjetaj
dostupan je na stranici Prijatelja
ivotinja
www.prijatelji-zivotinja.hr
Green
Stoarska industrija i klima -
Europska Unija loe
ini gorim
Jens Holm
np 13 14/01/2010 18:53 Page 132
133
M
eu ljudima vrijedi uvri-
jeeno miljenje da ribe
ne osjeaju bol. No raz-
mislimo o tome na trenutak. Ri-
be imaju jetru i trbuh, krv, oi i
ui - zapravo veinu unutranjih
dijelova koje imamo i mi. Isto ta-
ko imaju i sredinji ivani sus-
tav koji je odgovoran za prije-
nos poruka u mozak i iz mozga,
ukljuujui i osjeaj boli, to jas-
no govori da ribe osjeaju bol.
Primjer iz stvarnog ivota: riba
list bila je uhvaena i baena u
sanduk s ostalim plosnatim riba-
ma. Nekoliko sati je umirala dok
joj jedan od mornara nije olak-
ao muke udarivi je toljagom.
No nakon 6 sati usta i krge su
joj se jo uvijek otvarala i zatva-
rala dok se borila za kisik. Njena
patnja trajala je 10 sati.
Sve mogue metode za lovlje-
nje ribe su otkrivene i uporablje-
ne, a jedna od najgorih je velika
i teka otvorena mrea koa,
koju teke daske dre na mor-
skome dnu dok ih brod vue za
sobom struui po pijesku i mr-
vei ga te na taj nain ubijajui
stotine razliitih ivotnih formi.
One jabuice i mjehuri riba po-
vuenih iz oceanskih dubina mo-
gu eskplodirati zbog razlike u
tlaku, a mnoge ribe se esto
utope jer su toliko nagurane u
mrei i pritisnute teinom osta-
lih riba da njihove krge ne mo-
gu funkcionirati. U mreu su uh-
vaena i mnoga druga morska
stvorenja poput morskih zvijez-
da, rakova i ljuskaa, koje ribari
jednostavno izguraju natrag u
more da tamo umru. Lovljenje
riba takvim mreama danas je
najuobiajenija metoda ribolova
na svijetu.
Primjer iz stvarnog ivota: lje-
tos ja na plai gledam jednog
ovjeka kako je upecao jednu ri-
bu i stavio je pored sebe na be-
ton. Gledam kako se riba gui,
kako vapi za ivotom, trai kisik
kojeg ne moe uzeti iz zraka,
spasonosna voda tako blizu, a
ona umire pored nje na vruem
betonu. Razmiljam kako bi me-
ni bilo da mene netko stavi pod
vodu i ne puta me van.
Jo jedna od uobiajenih me-
toda ribolova su zatvorene
mree, koje se koriste da bi se
zatvorio krug oko velikih jata
kako bi se izvuklo sve ribe. Naj-
manje ribe uspiju pobjei kroz
otvore na mrei, ali se uhvati to-
liko odraslih riba da one koje iz-
bjegnu mreu ne mogu nadok-
naditi gubitak parenjem. Na a-
lost, ovakvom se metodom ribo-
lova esto uhvate i dupini te
drugi morski sisavci.
Sljedee metode ribolova ukl-
juuju dugake nizove uadi na
koje je objeeno nekoliko tisua
mamaca, a proteu se nekoliko
kilometara. Ova metoda se
moe koristiti na stjenovitim
mjestima morskog dna jer bi se
ovdje mree rasparale u koma-
die.
Ipak je vjerojatno od svih me-
toda ribolova najdestruktivnija
ona s mreama potegaama.
Ove mree napravljene su od
tankog ali jakog najlona i goto-
vo su nevidljive u vodi. One se
njiu na povrini te formiraju ta-
kozvane zidove smrti. Ime su
dobile po tome jer velik broj bi-
a kao to su dupini, mali kitovi,
tuljani, morske ptice, rae i mor-
ski psi uplivaju u mree pa um-
iru. Sve njih ribari izbacuju jer je
jedina stvar koju ele - tuna.
Svake godine oko milijun dupi-
na umre na taj nain, utopivi se
jer ne mogu doi do povrine
Prava ivotinja
Pokolj mora
np 13 14/01/2010 18:53 Page 133
134
kako bi udahnuli zrak.
Potezne mree se koriste u ci-
jelom svijetu, a u Velikoj Britani-
ji i Europi duljina im je ogranie-
na na 2,5 kilometara. Na otvore-
nome moru, u sredini velikih
oceana kao to su Pacifik i At-
lantik gdje kontrole gotovo niti
nema, mree se proteu ak po
30 km ili jo vie. Ponekad se te
dugake mree rastrgaju za vri-
jeme oluje, pa noene uokolo
vjetrom nastavljaju loviti i ubijati
ivotinje. Konano, kada je
mrea prevagnuta mrtvim tijeli-
ma, ona potone na morsko dno.
Vremenom tijela istrunu, a
mrea ponovno ispliva na povr-
inu oceana da bi nastavila svoju
besmislenu destrukciju.
Meunarodno vijee za istra-
ivanje mora (International Coun-
cil for Exploration of the Seas -
ICES) u kojem se nalaze vodei
svjetski strunjaci za mora i
oceane vrlo je zabrinuto zbog si-
tuacije s europskim morima. Oni
kau da su velika jata pastrva
koje su obiavale plivati oko Sje-
vernog mora sada komercijalno
izumrle. Takoer zabrinjava i to
to e u iduih pet godina skoro
potpuno izumrijeti jedna od naj-
eih europskih vrsta - bakalar.
No, jo je gore to to mnogo
puta ivotinje uzete iz mora ak
niti ne zavre na neijem tanju-
ru. Pretvara ih se u gnojivo kako
bi biljke bolje rasle ili ih se pak
koristi za izradu sjajila za cipele
te izradu svijea. Takoer ih se
koriste i kao hranu za ivotinje
na farmama, ukljuujui i ribe s
farmi, to je zoran primjer koli-
ko daleko ljudska glupost moe
ii - loviti masovne koliine riba
da bi kasnije njima hranili druge
ribe! Potrebno je oko 2 kilogra-
ma divlje ribe da bi se proizvelo
pola kilograma ribe na farmi, a
preostala 3,5 kilograma bude
odbaeno.
Uzgoj riba na farmama pogu-
ban je isto kao i ribarstvo. Mili-
juni riba se pakiraju u kaveze na
obalama svjetskih oceana a prio-
balne mangrove (vrsta drvea)
sijee se zastraujuom brzinom
kako bi se stvorio prostor za te
farme. Na Filipinima, u Keniji,
Indiji i na Tajlandu, nestalo je
vie od 70% zemljita pod man-
grovim umama, a mangrove
ume su tako bogate ivotnim
oblicima da u njima ivi preko
2.000 raznih biljaka i ivotinja.
One su takoer mrjestilita za
80% svjetskih vrsta morskih ri-
ba, pravi rasadnici za oceane, i
ako ona umru, tada e umrijeti i
oceani.
U punom smislu, ovjek je silo-
vao more, a i dalje nastavlja s
tom praksom. Pitanje je - do ka-
da?
www.prijatelji-zivotinja.hr
Prava ivotinja

esnaestog prosinca 2009. u

dvorani zagrebakog KIC-a
odrao je predavanje Dr.
Martin Balluch, austrijski borac
za prava ivotinja. Njegovo pre-
davanje nosilo je naziv: Konti-
nuitet svijesti - Znanstveni argu-
ment za prava ivotinja. Gotovo
svi borci za ivotinjska prava zna-
ju za tog istaknutog veterana ve-
ganstva i spreavanja okrutnosti
nad ivotinjama, no njegov sluaj
plijeni i zbog neeg drugog: u
svibnju prole godine Martina
Ballucha je uhapsila austrijska an-
titeroristika policija zbog navod-
nog sudjelovanja u osnivanju ne-
zakonite udruge sa svrhom krimi-
nalnog djelovanja. Gotovo tri
mjeseca, on i jo trinaestero akti-
vista drani su u pritvoru bez op-
tunice, a policija je pretresla nji-
hove domove i urede, te ak i
prostorije Balluchove udruge Ve-
rein gegen Tierfabriken, kao i
prostorije meunarodne udruge
Four Paws koju vodi njegov
brat. Iz zatvora je puten 3. rujna
2008. nakon vietjednog trajka
glau, koji je doveo do toga da
su ga morali prisilno hraniti, dok
je optunica protiv njega podig-
nuta tek u rujnu ove godine. Na-
kon iscrpnog predavanja, na ko-
jem je Dr. Balluch izmeu osta-
log pozvao aktiviste da se u bor-
bi za ostvarenje ciljeva slue is-
kljuivo demokratskim metoda-
ma, indirektno osudivi radikalni
pristup Animal Liberation Fronta
i slinih organizacija, imao sam
priliku razgovarati s Martinom
Balluchom o njegovom vienju
dogaaja koji su doveli do njego-
va zatvaranja, vjerojatno najve-
eg i najskorijeg primjera drasti-
nog krenja ljudskih prava u jed-
noj zemlji koja se poziva na de-
mokratske i liberalne tradicije.
Martin Balluch:
U Austriji pra v
i peradarski
np 13 14/01/2010 18:53 Page 134
135
Gospodine Balluch, moete li nam tono rei ka-
ko se dogodilo vae hapenje prole godine?
- U noi s 20. na 21. svibnja prole godine u moju
su kuu upali pripadnici austrijskih antiteroristikih
postrojbi. Nosili su maske i bili naoruani samarica-
ma i pitoljima. Izvukli su mene i mog brata iz naih
kreveta, ne davi nam priliku da se odjenemo, i od-
veli nas u policijsku postaju, nakon ega smo zatvo-
reni.
Je li to bio izoliran sluaj?
- Nikako. U isto to vrijeme, policajci su provalili u
dvadeset i tri doma i sedam ureda. Sve znaajne oso-
be i nevladine organizacije koje su imale veze sa za-
titom ivotinja nali su se na udaru pretresa i hape-
nja.
Jesu li vam rekli razloge svoje akcije?
- Isprva su tvrdili da nam u interesu nacionalne si-
gurnosti ne smiju nita rei, a zatim su rekli kako me
dre u pritvoru zbog sumnje da sam sudjelovao u po-
injenju gomile kaznenih djela, koja su sva redom bi-
la povezana s pokretom za osloboenje ivotinja.
Optunica je, s druge strane, podignuta tek u kolo-
vozu ove godine, vie od godinu dana nakon mog
hapenja, dok je suenje zakazano za oujak sljede-
e godine.
Imate li kakvih saznanja o tome kako je austrijska
policija dola do dokaza koji bi vas povezali s nasil-
nim dijelovanjem? Jeste li ikad javno izjavili da po-
dravate nasilne akcije?
- Nikad. U svojim istupima uvijek sam se zalagao za
ostvarivanje ciljeva udruge mirnim putem. Nae dje-
lovanje vie je puta urodilo plodom. Izborili smo se
za zabranu baterijskog uzgoja pilia, te za zabranu
uzgoja fazana u svrhu izlova. Optuili su me uglav-
nom na osnovu razgovora s prijateljima i bliskim lju-
dima. Godinu dana prije prislukivali su mi telefon i
pratili me. Takoer, u gotovo svakoj nevladinoj udru-
zi su imali svog agenta i
od 2004. detaljno su pra-
tili njihov rad.
Sami ste rekli da ste
poetkom stoljea posti-
gli mnogo na polju borbe
za prava ivotinja. Ra-
zumljivo je da ste stvorili
neprijatelje meu odre-
enim interesnim skupinama. to mislite, koliko je
to utjecalo na proces koji se vodi protiv vas?
- injenica je da smo nedugo prije toga doveli do
zabrane uzgoja fazana za izlov. Osim to sadanja
vlada Republike Austrije mnogo rauna na prihode
od lovnog turizma koji pune dravnu blagajnu, vei-
na se ministara amaterski i sama bavi lovom na faza-
ne, i ta ih je odluka parlamenta direktno pogodila.
Poto nema jasnih dokaza za moju upletenost, sma-
tram da se radi o direktnom uplitanju lovakih lobija
i poljoprivredne industrije (industrije izuzetno vane
za Austriju) u rad pravosua.
Nakon to ste uhapeni, poeli ste trajk glau, ka-
ko bi ukazali javnosti na krenje vaih ljudskih pra-
va. Kakav je bio odaziv javnosti.
- Slab. Veina medija, i sama pod utjecajem poljo-
privrednih tvrtki koje su jedan od glavnih oglaivaa,
trudila se prikazati me kao terorista, i sam je trajk
glau bio slabo medijski pokriven. Na kraju sam ipak
osloboen, ali zbog svega ovoga sumnjam u objek-
tivnost pravosudnih organa.
Kako tono glasi optunica?
- Optuuje me se zbog navodnog udruivanja sa
svrhom zloinake djelatnosti i planiranja osnivanja
zloinake organizacije, kazne koja je u Austriji ka-
njiva sa maksimalno pet godina zatvora, te se tako-
er implicira moja umjeanost u sve ilegalne akcije ra-
dikalnijih udruga za prava ivotinja od 1999. do da-
nas, to je naprosto smijeno. Da mi se ne pokuava
smjestiti, ne bih bio uhapen na ovaj nain nego bi
me pozvali na obavijesni razgovor, poto je moja
udruga pri planiranju prosvjeda i akcija uvijek surai-
vala s organima reda.
Razgovor vodio Vinko Draa
Prava ivotinja
a vdu kroje lovaka drutva
lobiji
np 13 14/01/2010 18:53 Page 135
Novi Plamen u
redizajniranom
formatu
Dragi itatelji, Novi Plamen je ponovo u
Vaim rukama nakon dosta duge pauze.
Razlozi zato Plamen do sada nije iziao
uglavnom su financijske prirode. Dodue,
mi smo jo prije najavili da Plamen nee mo-
i izlaziti redovito (kao to je bilo planirano),
ve kvartalno ili povremeno, odnosno zavis-
no od mogunosti. Sada je sasvim sigurno
da Plamen nee moi izlaziti vie od dva -tri
puta godinje, ali e zato izlaziti na znatno
vie stranica u novom redizajniranom for-
matu, koji vie odgovara akademskom tipu
asopisa. Nadamo se da vas ni ovaj pone-
to novi -Novi Plamen nije razoarao te da
ete ostati nai vjerni itatelji. elimo vas
obavijestiti da Novi Plamen ove godine nije
dobio donaciju od Ministarstva kulture, s
neformalnim obrazloenjem da mi nismo
list za kulturu. Naravno, desniarsko Hrvat-
sko slovo je i ove godine dobilo ak 600 ti-
sua kuna iz dravnog prorauna. U zemlji
u kojoj je politika kultura na sramotno
niskoj razini, Novi Plamen, eto, nije list za
kulturu (!), kao da su kultura samo pjesmu-
ljci, knjievne kritike bez kritike otrice,
polemike s udarcima ispod koljena i razna
postmodernistika hermetika prenemaga-
nja. Sociologija, politologija, filozofija i eko-
nomija, to su kao proizvodi ivotinjskog svi-
jeta ili izvanzemaljaca koji ne pridonose kul-
turi ovog svijeta i koji ne ine nau kulturnu
batinu u irem smislu (na primjer, Praxis
je svojevremeno za kulturnu afirmaciju Hr-
vatske i Jugoslavije napravio puno vie od
svih dananjih tzv. asopisa za kulturu). Ali,
nema veze. to je tu je. Dakako, Plamen za
sada nije dobio donaciju ni od drugih javnih
donatora na ije se adrese javio. tednja u
vrijeme recesije je standardni pleonazam za
politiko-ideoloku nepodobnost. Ali, mi za-
to ovom prilikom apeliramo na sve nae i-
tatelje koji su u mogunosti da pomognu
daljnje izlaenje Novog Plamena. Ljeviari
su duni pomagati svoju tampu! Inae,
Novi Plamen e se moi nabaviti kao i do sa-
da na svim veim kioscima u Hrvatskoj, te u
nekim zagrebakim knjiarama. On-line iz-
danje moete proitati i na naoj web stra-
nici: www.noviplamen.org, gdje emo vas
redovito informirati o nekim promjenama i
izlasku sljedeeg broja. Hvala vam na pov-
jerenju!
Vaa redakcija Novog Plamena
elim se pretplatiti na Novi Plamen
na godinu dana
(50 kuna, 8 eura, 10 USA$)
Ime i prezime
Adresa
Svima koji poalju ispunjeni pretplatniki listi, urednitvo e
poslati ispunjenu uplatnicu. (Adresu i iro-raun pogledajte u
impresumu, str.1)
- PRETPLATITE SE
Posjetite nau internet stranicu
www.rifin.com
www.radnickaborba.org
np 13 14/01/2010 18:53 Page 136
Alfred Pal, Tvornice radnicima, 1960.
arT
portal
np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 5
Randall Enos, Pe (The Cauldron), 2007., linorez
Gnjevnome treba uzeti ma, a ne dati mu ga
Seneka, O gnjevu
np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 2