1. Presuda ...

"To su razlozi zbog kojih te iskljuujemo iz Zagrebakog Crnog kruga i zabranjujemo ti da kontaktira s bilo kojim lanom Crnog kruga u Hrvatskoj ili inozemstvu. Takoer ti je zabranjeno primjenjivanje bilo kakvih znanja ili postupaka do kojih si doao egrtovanjem ili kasnijim djelovanjem u Crnom krugu. Zabranjeno ti je djelovanje na stvari, dogaaje ili ljude, ak i u svrhu lijeenja, bilo energiziranjem tekuine, bilo energetskim udarima, kao i na svaki drugi nain koji koristi energiju crnog kruga. Iznimka od te zabrane moe se primijeniti samo na lijeenje lanova tvoje najue obitelji, ali i to samo iznimno i u krajnjoj diskreciji. Iako si ovom odlukom izbaen iz naih redova, za tebe i dalje vrijedi kodeks o primjeni steenih znanja s kojim si upoznat prilikom iniciranja u Crni krug. Posebno te upozoravamo da bilo kakvo javno djelovanje, odnosno ak i pokuaj da obznani samo nae postojanje, povlai za sobom najotriju osudu i tome primjerenu kaznu." Nakon tih rijei je malo zastao, znaajno me pogledavi, zatim je njegov pogled preletio preko svih prisutnih lanova Velikog vijea. Stankom je vjerojatno elio naglasiti ozbiljnost prijetnje koja je slijedila. "I sam si sudjelovao u kanjavanju lanova Crnog kruga koji su prekrili kodeks tajnost ili kodeks o primjeni steenih znanja, pa zna to te moe snai i zna da eventualnu kaznu ne moe izbjei." Uutio je i onda jo jednom otvorio knjigu protokola Crnog kruga, te je poeo listati, traei poglavlje koje govori o kaznama za one koji prekre pravila novog testamenta. Teka knjiga uvezena u crnu kou, zbirka starih, rukom ispisanih pergamenata, stara nekoliko stotina godina, djelovala je vrlo krhko dok ju je listao svojim dugim i koatim prstima. Osim samog Velikog Maga nitko drugi nije smio dodirivati taj grimuar, kojega su lanovi Crnoga kruga sauvali kroz stoljea i koji se iznosio samo u posebnim prilikama. Pronaao je poglavlje koje ga je zanimalo i poeo, dosta sporo, traei prave rijei, prevoditi latinski tekst: "Onaj koji bi odao tajne nauka Crnoga kruga, bilo crkvenim, bilo svjetovnim osobama, neka bude izbaen iz naih redova i smaknut. Dua neka mu bude zauvijek izgubljena, a potomci neka na sebe prime grijeh oca svoga."

Prekinuo je itanje i knjigu zatvorio uz tresak, to je izazvalo zauene poglede lanova Velikog vijea. S grimuarom kao najstarijom knjigom Crnog kruga se inae rukuje s dunim tovanjem, tako da je zvuk izazvan naglim zatvaranjem knjige, djelovao gotovo svetogrdno. Veliki Mag se nije obazirao na prijekorne poglede koje su mu uputili lanovi Velikog vijea, nego je nastavio s prijetnjama. "Tebe za sada neemo smaknuti, kao to zakonik nalae, ali smatraj se upozorenim." To su otprilike bile rijei koje mi je uputio Veliki Mag, iskljuujui me iz Crnog kruga. Izgledao je vrlo odluno i ozbiljno. Pokuavao je izgledati i dostojanstveno, primjereno ozbiljnosti presude, ali teko je prikrivao svoje zadovoljstvo upravo izreenim. Na upalim, pepeljasto sivim obrazima, koje nije mogla popuniti niti brino njegovana bradica, neprestano je titrao podrugljivi osmijeh. Oi su mu blistale od zadovoljstva i zluradosti. Neprekidno me fiksirao pogledom. Izgledao zadovoljno kad je primijetio da izbjegavam njegov pogled. U oima sam mu, ipak ga na trenutak pogledavi, mogao vidjeti odbljeske moi. Mo, koju je razvio do najvieg stupnja, mogao je koristiti gotovo bez ikakvih prethodnih priprema, trenutno. Nekad ranije, dok sam jo uio o Crnom krugu, bio sam zadivljen njegovom brzinom koncentracije moi i pitao se hou li i ja ovladati takvim stupnjem znanja u koritenju energije crnog kruga. Sad su me izbacili iz organizacije i o tome vie nisam mogao niti sanjati. Bez sumnje, Veliki Mag je bio strano jak. O njemu i njegovoj moi kruile su svakakve, nimalo ugodne, prie i otar sukob s njim, bio je posljednje to sam u ovom trenutku elio. Njegovi neprijatelji, ma tko oni bili, mogli su imati razloga za zabrinutost. Na alost, sad je i mene uvrstio u popis svojih neprijatelja, premda jo nisam znao prave razloge koji su ga na to naveli. Ve dugo me se pokuavao rijeiti na bilo koji nain, a sada mu je to zahvaljujui mojoj nesmotrenosti i brzopletosti napokon uspjelo. Presuda Velikog vijea bila je neopoziva, bez prava na albu. Bila je i kraj svim mojim nastojanjima da energiju crnoga kruga iskoristim na nain na koji se nikada prije nije koristila. Znao sam da se ne ale kad me upozoravaju na posljedice koje u morati podnijeti ako ih ne posluam. Rijetko tko se usuivao prkositi Velikom vijeu i Velikom Magu osobno. Nije se esto dogaalo da netko bude iskljuen iz djelovanja drutva Crnoga kruga, ali kad se to dogodi, onda je iskljueni zaista iskljuen i ne pokuava nastaviti s djelovanjem. Samo nekoliko osoba u petstogodinjoj povijesti novog statuta kruga, usudilo se suprotstaviti takvoj ili slinoj presudi i nastaviti djelovanje koristei energiju crnog kruga. Nitko od njih nije dugo djelovao, a veina njih nije dugo ni ivjela. Crni krug nije doputao nikakav neposluh. Veliki Mag Crnog kruga, bio je nemilosrdan u takvim sluajevima. Instrumenti kazne kojima su raspolagali bili su zastraujui i oni su toga bili svjesni. Mo kojom su raspolagali bila je dovoljna da odvrati od svakog nepotovanja njihovih odluka. Veliki Mag je odmahnuo rukom i unaprijed osujetio moj pokuaj prosvjeda. "Ne! Ne moe nita rei, sve to si imao, ve si rekao ili uinio." "Nikada me niste eljeli sasluati do kraja, nikada niste niti pokuali shvatiti moje motive", rekao sam, iako sam znao da je svaka rasprava gotovo bezizgledna. Nasmijeio se nadmonim, arogantnim osmjehom i svjestan svoje moi odgovorio: "Nije bilo potrebe, svima su poznati tvoji stavovi i tvoji motivi. Nema u njima nita plemenito, iako to pokuava takvim prikazati. Ti nisi javno djelovao zbog opeg dobra, kako tvrdi, nego zbog svog probitka. Po meni, trebali

smo te ve odavno iskljuiti. im si prvi put svoje moi pokazao nekome tko nije iz naeg kruga, zasluio si kaznu i to ne bilo kakvu kaznu, ve najotriju!" Ljutilo me spominjanje tog davnog incidenta. Tada sam pogrijeio i toga sam bio svjestan, zbog te sam pogreke bio i kanjen, pa sam smatrao sluaj zavrenim. Nije mi to trebao predbacivati nakon toliko godina, a posebno ne u ovom trenutku. Incident koji je spomenuo, dogodio se prije dvadesetak godina i smatrao sam ga gotovo zaboravljenim. "Taj dogaaj koji spominjete bio je ala. Nitko tada nije ozbiljno povjerovao u neke nadnaravne pojave. itavo drutvo je bilo veselo i nitko nije pomislio da iza opsjenarskog trika koji sam im pokazao stoji neto vie. Nitko od njih nije previe razbijao glavu kako sam to izveo. Bio je to samo trik. Zanimljivo, zgodno, moda zadivljujue, ali ipak samo trik." Na Velikog Maga i Veliko vijee moje rijei nisu ostavile gotovo nikakav dojam: Veliki Mag gledao je nekud u daljinu, a i ostali su djelovali prilino nezainteresirano. Napokon, nakon due tiine, odgovorio mi je preko volje, glasom koji je odavao da ga rasprava sa mnom zamara. "Da, tu priu smo ve uli. Ipak, tim si trikom pokazao svoju nezrelost i neozbiljnost. Javno se razmeui energijom Crnoga kruga, pokazao si da ne potuje osnovne zakone kojih se mi oduvijek pridravamo. Taj je trik bio dokaz tvoje razmetljivosti i bahatosti koju si imao jo kao poetnik. Svojim nezrelim ponaanjem si posijao traak sumnje kod nekoliko ljudi. Barem jedna osoba iz tog tvog, razularenog i pijanog drutva", namjerno je upotrijebio ba te, teke rijei, "i danas misli da sve to moda i nije bio samo trik. Posijao si sumnju i probudio zanimanje." Nisam mogao utke podnijeti njegovo izvrtanje injenica, morao sam odgovoriti. "Drutvo nije bilo razulareno i pijano, ve veselo zbog proslave nae mature. Uostalom, taj smo sluaj ve rijeili pred sudom asti, kad sam bio kanjen samo ukorom, iako ste vi i tada od buhe pravili slona. Bilo je to prije gotovo dvadeset godina, ja sam tada jo bio djeak, a vi ste od bezazlene ale stvorili itav sluaj." "Tako je, to smo ve sve rijeili. Isto tako i tvoje druge pogreke koje su uslijedile nakon ove i koje ba i nisu tako bezazlene, iako si i njih pokuao predstaviti kao sitnice. To je rijeeno. Tvoja krivnja je dokazana, uostalom sam si je priznao. Preko takvih stvari Veliko vijee ovaj put vie nije moglo prijei i zato si iskljuen. Svaka daljnja rasprava je suvina. Oduzimam ti lanstvo u Crnom krugu i rije u dananjoj raspravi. Proglaavam dananji sastanak zavrenim." Iako bi mi bilo pametnije da nisam nastavio s raspravom, jo sam jednom podigao glas, jer nikako nisam mogao prihvatiti njihovu odluku. lanstvo u Crnom krugu i energija crnog kruga bile su injenice na kojima sam temeljio itav svoj dosadanji ivot. Ako mi to oduzmu, ostao sam bez svega do ega mi je stalo. Nisam mogao dopustiti da zavri sastanak prije nego kaem ono to sam namjeravao, ono to me uistinu muilo. Po mom miljenju, uinjena mi je nepravda i nisam se mogao samo tako predati i odustati od svega. Razlozi zbog kojih sam iskljuen inili su mi se banalnim u odnosu na kaznu koja mi je izreena. Odgovorio sam mu povienim tonom, gotovo viui: "lanovi Velikog vijea donijeli su takvu odluku, jer su Vai poslunici. Veliko vijee utke prelazi preko mnogo ozbiljnijih pogreaka koje ine lanovi Crnog kruga, a skae kao ubodeno kad ja lijeim nekoga

kome je pomo potrebna. Ja sam samo lijeio ljude, a zna se da neki lanovi koriste silu za osobni probitak mnogo vie nego to je to doputeno. Neki se abnormalno bogate zloupotrebljavajui silu. Takve zloine kanjavate ukorom, a mene iskljuujete zbog lijeenja. Zar je to vaa dosljednost?" im sam izgovorio te rijei bio sam svjestan da su preotre. Veliki Desni, koji je sjedio pokraj Velikog Maga i koga sam jedinog od svih prisutnih mogao smatrati svojim prijateljem i saveznikom, otro me pogledao, dajui mi jedva primjetne znakove. Prstima je dodirnuo sljepoonicu i lagano pomaknuo glavu lijevo desno, dajui mi do znanja da moj pristup nije dobar. Zabrinutost mu se mogla proitati na licu. Za ublaavanje rijei sada je bilo prekasno, to sam rekao, rekao sam i natrag se nije moglo. Veliki Mag je postajao sve ljui. Bilo je iznenaujue da uope nastavlja raspravu nakon tih mojih otrih rijei. Od njega se moglo oekivati da e u skladu sa svojim poloajem, biti dostojanstveniji i da se nee sputati na razinu prepucavanja s izbaenim lanom Crnog kruga. Zacrvenio se, zaustavio dah, a iz svake crte njegova lica isijavala je prijetnja. "Ako ima zloinaca u naim redovima, mi ih razotkrivamo i kanjavamo, ali nitko od kanjenih nije poinio pogreku kao ti. Nikome u zadnjih pet stotina godina", te je rijei posebno naglasio kako bi moja krivnja izgledala jo vea, "nije palo na pamet da djeluje javno. Nikome, uje li? Svi mi ponekad djelujemo na svoje blinje, ali nitko od toga ne ini predstavu kao to si je ti inio. Ti si svojim javnim djelovanjem radio izravno protiv statuta Kruga i protiv svoje zakletve. Protiv iste one zakletve koje su se bez pogovora pridravali svi tvoji preci koji su bili lanovi Kruga. Misli li da si ti pametniji od svih lanova Crnog kruga unatrag nekoliko stotina godina? To to neki tvrde da si nadaren ne daje ti pravo da kri na statut i naa najvanija pravila. Te tvoje metode i ta tvoja samoreklama, dostojne su prezira. Da je bilo po mome, danas ti ne bi sjedio ovdje i prkosio naim zakonima. Samo zagovoru Velikog Desnog moe zahvaliti to si iv. Uuti dakle i ne izazivaj me da te unitim." Posljednje rijei izgovorio je popraene prijeteim pokretom, gotovo ustavi sa svoje stolice i nagnuvi se prema naprijed kao da me eli dohvatiti. Boja lica Velikog Maga sada je ve postala ljubiasta, a glas mu se osjetno stanjio. Na uglovima usana skupljale su mu se velike kapi bijele pjene. lanovi Velikog vijea, potaknuti takvim izljevom bijesa, sada vie nisu djelovali nezainteresirano, poeli su se u udu pogledavati, jer takva rasprava nije bila uobiajena i nisu je oekivali. Veliki Mag je gubio kontrolu nad svojim ponaanjem. Nikad ga prije nisam vidio tako uzrujanog. Poznavao sam ga kao osobu koja u svakom trenutku moe zadrati punu kontrolu nad svojim postupcima i koja ne doputa da je se izbaci iz takta niti u najteim trenucima. Tim udnije je bilo njegovo sadanje iskakanje iz poslovine smirenosti i hladnokrvnosti. Nisam stigao dugo razmiljati o tome, jer je Veliki Mag nakon krae stanke nastavio povienim tonom. Svoje rijei popratio je snanim udarcima desnog dlana po stolu. "Osobno sam te upozoravao na posljedice. Osobno sam ti nekoliko puta zaprijetio iskljuenjem. Osobno sam nekoliko puta traio od tebe da prekine s takvim radnjama. Ali bez rezultata, ti si tvrdoglavo nastavio po svome." Teatralnim se pokretom okrenuo prema lanovima Velikog vijea, rairio ruke i dramatino nastavio: "On se, gospodo, usudio suprotstaviti mojim zapovijedima. On od naeg znanja pravi cirkusku atrakciju. On samo to ne vie na ulici: Ja sam velik, slijedite me i ja u vam pomoi da ivite bolje. Ja u vas izlijeiti od svih bolesti. to si ti? Nekakav Mesija? Ne, ja u ti rei tko si ti. Bez znanja i moi koju si stekao u Crnom krugu, ti si nitko i nita, a ipak se usuuje suprotstaviti zakonima Crnog kruga. Zato je naa odluka takva. Zato te osuujemo da opet postane nitko i nita."

Zastao je, sklopio ruke na prsima i sjeo, gnjevno kimajui glavom. Nije mogao doi do daha ili se barem potrudio da tako izgleda. Pomislih da moda ipak nije izgubio samokontrolu, nego da uiva u itavoj toj predstavi koju je upravo izveo. Prekrio je oi desnom rukom, a lijevom dao znak svom doglavniku, Velikom Lijevom da nastavi. Prije nego to je Veliki Lijevi ustao, ponovno sam, kroz prste njegove ruke, uhvatio pogled Velikog Maga. U njegovim oima opet se mogao vidjeti odbljesak moi, ovaj put jo snaniji nego ranije. Taj je pogled privlaio moju panju i dekoncentrirao me. Osjetio sam laganu, tupu, bol u potiljku. Bol se irila prema vratu i ramenima, te irei se, postajala sve otrija. Razbijao mi je koncentraciju i, mora se priznati, veoma se uspjeno poigravao sa mnom. Po tome kako prodire u mene svojim hladnim, zmijskim pogledom znao sam da je sasvim smiren i staloen. Da je stvarno uzbuen kao to se priinjao, ne bi imao dovoljno moi da mi rui koncentraciju tako uspjeno kao to je upravo radio. Njegova je uzrujanost oito bila hinjena iz meni nepoznatih razloga. Nikako mi nije bilo jasno kome je bila namijenjena ta njegova predstava i zato je tako oito pokazao da ga se moe izbaciti iz njegove poslovine hladnokrvnosti. Zato je pred Velikim vijeem pokazivao takvu slabost? Veliki Lijevi, koji je do sada djelovao nezainteresirano, ustao je prijekorno me gledajui. Stavio je ruku Velikom Magu na rame pokretom kojim ga je trebao smiriti. Niti Velikom Lijevom, koji nije bio osobito brz u razmiljanju, nije promaklo da se Veliki Mag upustio u raspravu koja nije priliila njegovu poloaju i autoritetu. To Velikog Lijevog ipak nije previe zaokupilo, njegove prijekorne rijei bile su upuene meni. "Ti si svoje rekao. Svakom daljnjom rijei pogorava svoju situaciju." Znaajno je pogledao prvo Velikog Maga, a onda i ostale lanove Velikog vijea i odlunim glasom nastavio: "Ako mi to Majstor doputa, ja prekidam ovu raspravu, zatvaram dananji sastanak i proglaavam te nepoeljnim u naim krugovima. Budi nitko i nita." Veliki Mag samo je kimnuo i na taj su znak svi lanovi Velikog vijea poustajali i krenuli prema izlazu. Jedan po jedan, naputali su prostoriju ne pogledavi me vie. Osjeao sam se potpuno izgubljenim. Njihovim izlaskom iz dvorane, odlazile su i sve moje nade da u se pred Velikim vijeem uspjeti opravdati. elio sam vikati, vritati, zadrati ih na bilo koji nain, objasniti im da ne zasluujem takvu kaznu, ali ostao sam nijem. Nitko drugi osim mene nije mi bio kriv. Nisam smio podizati ton i spominjati kriminal u krugu, te na taj nain dati izgovor Velikom Magu da se naizgled toliko uzruja. I dalje sam mislio da su me barem trebali sasluati bez prekidanja. Siguran sam da su barem neki od njih dijelili moje miljenje o lijeenju energijom crnog kruga i da moje grijehe nisu smatrali toliko tekim da bi me se zbog njih trebalo izbaciti iz udruenja i zabraniti mi djelovanje. Oni su na alost bili manjina i nisu se usudili javno me podrati. Ipak, da je rasprava ostala u mirnijim vodama vjerojatno bi jo barem nekolicinu njih uvjerio da su moji postupci bili, ako ne ispravni, onda barem razumljivi, a tada bi moda i presuda bila drugaija. Sad je sve bilo uzalud. Posljednji lanovi Velikog vijea u savrenoj su tiini naputali prostoriju nestajui iza tamne i teke barunaste zavjese. Posljednji je u prostoriji ostao Veliki Desni. Okrenuo se prema meni i pogledi su nam se sreli. Zabrinuto je i tuno kimnuo. "Ti se nikada nee opametiti, zar ne?" upitao me tihim i zabrinutim glasom.

"Ne znam, vjerojatno neu", odgovorio sam tuno, svjestan da sam pogrijeio uavi u otvoren sukob s Velikim Magom. Sada sam se pokuao opravdati pred Velikim Desnim, ali moja su opravdanja bila slaba. "Znam da sam se dao isprovocirati i da sam trebao biti mirniji, ali previe je toga bilo na kocki i to je razlog zato sam bio tako uzbuen. Zato sam planuo. Pa uope mi nisu dali priliku da se branim i da kaem sve to sam htio! Samo tako mi zabraniti djelovanje, to se nije smjelo dogoditi... itav moj ivot je u tome. Ne mogu samo tako odbaciti itav svoj ivot i poeti se baviti neim drugim", rekoh uzbueno, drhtavim glasom. Gotovo oajniki sam se nadao da e Veliki Desni razumjeti moje razloge, da e mi pomoi. Na njegovu se licu mogla oitati tuga i zabrinutost. "to se tie moje podrke - da si nastupio smjernije, moda sam i mogao jo neto uiniti za tebe. Ovakvim svojim nastupom oduzeo si mi sve argumente kojima sam ti mislio pomoi. Tako se ne ponaa pred Velikim vijeem. Ne moe oekivati pomo od ljudi koje si izvrijeao optubama da se bave kriminalnim djelatnostima. Zatim, tvoje nepotivanje Velikog Maga je bilo vrlo primjetno. To si nisi smio dopustiti. Ako ne potuje Velikog osobno, trebao bi barem potovati funkciju koju obnaa. Nisi me sluao kad sam ti govorio da tvoj pristup ne treba biti otar. Trebao si pitanjima nametati svoje miljenje. Pametno sroeno pitanje unosi vie nedoumica u njihove tvrde glave, nego tvoja otra tvrdnja, pa makar ona bila i ispravna. Pitanjima si ih trebao navesti na razmiljanje, pitanjima i argumentima, a ne uvredama." Znao sam da mi Veliki Desni eli dobro i da ak dijeli neka moja razmiljanja, ali nisam se mogao u potpunosti sloiti s njim. Bio sam previe povrijeen nepravdom koja mi je nanijeta da bih mogao priznati kako ima pravo to se tie mog pristupa. "Nije tu rije o njihovoj povrijeenoj sujeti i uvredama koje sam im toboe nanio, nego o neem mnogo znaajnijem od toga. Rije je o promjenama kojih se oni boje i o njihovom slijepom pridravanju zastarjelog statuta. Statut je napisan prije pet stotina godina, u vrijeme najveih progona vjetica u Europi. Zbog toga je tajnost organizacije toliko naglaena. Danas toga nema, pa zato onda ne bi djelovali slobodnije? Zato ja ne bi smio lijeiti ljude uz pomo crnog kruga? Ne misli valjda da bi nas i danas netko spaljivao na lomai samo zato jer posjedujemo neka drevna znanja? Uostalom nisam uinio nita loe. Jedini moj grijeh je u tome to sam lijeio ljude. Ako se sjea i tvoja ker je bila jedna od izlijeenih na taj nain." To je bio pomalo nizak udarac koji Veliki Desni kao moj jedini zatitnik nikako nije zasluio. On je bivao sve umorniji od rasprave koja mu je bila poznata, jer sam pred njim ve mnogo puta do sada iznosio svoje argumente. Nabrao je obrve i tiho, staraki umornim glasom promrmljao: "Ne, ne bi nas spalili, ali bi nas unitili na druge naine. Ljudi ne podnose nikoga tko je drugaiji i tko zna vie od njih. Boje se takvih stvari. Ili se boje ili ih mrze. Mogli bi nas pozatvarati zbog osnivanja tajnih protupravnih organizacija. Mogli bi nas proglasiti nekom vrstom avolje mafije. to ja znam to bi sve mogli. Ovako, dok sve ostaje u Crnom krugu i dok se lanstvo ne proiruje i dok se prenosi obiteljski, s koljena na koljeno, nema takve opasnosti ili je ona barem puno manja. A to se tie moje keri, ne treba mi to vie spominjati. Moja zahvalnost je velika i ti to zna. A usput, da sam imalo sumnjao u tvoje kvalitete ne bih bio dopustio da je ba ti lijei. Ali to se ne moe usporeivati s drugim tvojim djelovanjima, jer je ovo

ostalo u krugu i bilo je diskretno. Moja ker ni ne zna da si ba ti odgovoran za njezino izljeenje. I uda se ponekad dogaaju, zar ne? Ona misli da se jedno od takvih uda dogodilo njoj." "Ali ti, kao njezin otac, bio si sretan zbog izljeenja", uskoio sam nepomirljivo. "Sada ima dvojne kriterije kao i ostali iz Velikog vijea. Kad je Lidija bila bolesna, traio si neka joj pomognem. Zato i drugima ne pomoi na isti nain? Misli li da bi me netko proganjao kada bih nastavio lijeiti? Naprotiv, ljudi bi bili zahvalni." Nisam ga uvjerio, i dalje je odmahivao glavom. "Ne, Danijele, ne bi bili zahvalni. Oni kojima bi izravno pomogao bili bi sretni, ali velika veina ostalih, ne bi vjerovali tvojim metodama, ili bi te eljeli provjeravati. " "Briga me za takve", pokuao sam prosvjedovati, ali on me je uutkao odlunim pokretom ruke i nastavio sa svojim izlaganjem: "Toliko bi te provocirali i proglaavali arlatanom i nadrilijenikom, da bi ti na kraju isprovociran, popustio i dao bi im dokaze da tvoja energija moe djelovati pozitivno na ljudsko tijelo. Da ta energija stvarno postoji, da je snana, te da njome moe lijeiti. Zatim bi traili jo dokaza, pa jo i jo... Tako bi za tebe zapoeo pakao. Naposljetku bi te netko shvatio ozbiljno. Shvatili bi da tom energijom moe lijeiti, ali da moe uiniti i vie od samoga lijeenja, odnosno da se ona moe koristiti i u druge svrhe i... to bi bio tvoj kraj. Zahtijevali bi od tebe da oda tehniku postizanja moi, a onda bi to bio i na kraj. Drutvo Crnog kruga bi tada nestalo, ne bi vie moglo postojati. Tajno djelovanje je u samoj sri naeg postojanja i kad tajna vie ne bi bila tajna, ne bi vie bilo ni nas. Crkva bi sve to odmah proglasila supersticijom ili apostazijom i dizala bi buku do nebesa. Svata bi se moglo dogoditi." Veliki Desni je zastao u svom izlaganju hvatajui dah i trei prave rijei, naposljetku zamiljeno nastavi: "I drugi su prije tebe pokuali ii tvojim putem. Neki od njih bili su vrlo uspjeni. I to se dogodilo? Centri moi poeljeli su njihovo znanje. I to je bio njihov kraj. Nisu unitili samo sebe, ve i mnoge svoje blinje. to ti misli, to je radila inkvizicija? Zar misli da su palili vjetice jer su letjele na metlama? Gluposti. Pravi razlog uvoenja torture bio je da se saznaju nae i sline tajne. Najvei inkvizitori su vrlo dobro znali da naa znanja mogu pomoi ljudima, da naa energija moe biti korisna. Nisu oni eljeli unititi vraga i njegove pomonike, kako su tvrdili, oni su eljeli nau mo. Kad su jednom naslutili da mo postoji i da njima nije dostupna nego da je tajna i da njome raspolau samo odabrani pojedinci, nisu birali naine da do nje dou. To je pravi razlog progona vjetica i arobnjaka. elja za moi, elja da se sazna tajna Crnog kruga. Zato su nas muili, ispitivali i spaljivali. Zato je, ni krivo ni duno, pobijeno nekoliko desetaka tisua ljudi od kojih veina nije imala pojma zbog ega umire. Zato misli da bi danas bilo drugaije? Mnogi su se ljudi u prolosti rtvovali da ta tajna ostane sauvana, da ne doe u ruke monih pojedinaca koji bi je mogli zloupotrijebiti. Sjeti se mnogih naih muenika koji su se svjesno rtvovali da bi inkvizitore naveli na krivi put. Sjeti se svih glupih priznanja o openju s avolom, letenju na metli, pravljenju tete, urokljivim pogledima i slino. Takve su informacije i od nae strane bile paljivo plasirane tako da vie nitko nije znao to je istina, a to la. Neki su nai lanovi, kad su ve bili uhieni i podvrgnuti torturi, radije priznavali da su opili s avolom, da su urekli susjeda, da su izazvali tuu i unitili usjeve. Takve stvari su radije priznavali nego to da imaju silu. Jer da su priznali da imaju silu, morali bi otkriti odakle im. Kraj bi im ionako bivao isti, lomaa. Naposljetku, nakon mnogo istraga ni crkveni istraitelji nisu vie znali to je istina, a to la. Jer istina se ispreplitala s laima i izmiljotinama. Tako se istina moe najbolje prikriti. Nemoj zaboraviti da su inkvizitori bili meu najobrazovanijim ljudima u svoje vrijeme. Nisu oni vjerovali u let na metli i nisu zbog toga osudili na lomau tisue ljudi. Oni su traili neto vie. Traili su silu. Traili su nas i nau mo. Toliko im je bilo stalo do toga, da su

prelazili preko tisua nevinih leeva da bi nali jednoga od nas. I to ba oni. Dominikanci i franjevci, ponos i dika katolike crkve. Zacijelo nisu mirno spavali, nakon tolikih muenja i ubojstava, ali smatrali su da sve rtve vrijede samo da dou do moi. Isto to ili neto slino bi se, mladiu moj, dogaalo i danas. Jer mo je opasan afrodizijak i ima mnogo ljudi koji ne bi prezali ni od ega da do nje dou. Veliki Mag ne eli da se tako neto ponovi i tu ima potpuno pravo, povijest nas je tome nauila. Moda je suvie oprezan i tvrd, ali to mu se ne moe zamjeriti. Neke druge stvari bi mu mogao zamjeriti, ali to ne. Naa tehnika mora ostati tajnom. Za crni krug kao izvor naih moi nitko izvana ne smije znati." Nikola Rogoz, Veliki Desni, opet je malo zastao u iznoenju svojih stavova, namrtio se zabrinuto kao da se neega prisjetio, a onda je ipak nastavio: "Vidio sam to ti je Veliki Mag uinio pred kraj sastanka, lijepo te je bocnuo silom. Budi oprezan, jer on od niega ne zazire kad radi za svoje ciljeve i kad misli da je u pravu. Pazi se, jer on je moan, vrlo moan, i u sukobu s njim bi mogao lako nastradati." Ponovno je uutio i pogledao prema zavjesi iza koje su nestali svi lanovi Velikog vijea, a onda nastavio, ali mnogo tiim glasom: "Znam da te on pokuava maknuti iz Kruga ve due vrijeme. Tvoje posljednje lijeenje mu je bilo dobar izgovor. ak i ja mislim da si pretjerao, mislim da si previe nagao. Promjene treba uvoditi postepeno. Ne moe izai na ulicu i rei: ja sam arobnjak i mogu lijeiti ljude energetskim udarima ili energiziranjem vode. Pa to je suludo, obini ljudi nikada nisu ni uli za energetske udare. to prosjean ovjek zna o auri i mogunostima djelovanja na nju? Gotovo nita. Ja znam da si ti dobar lijenik i da si nau tehniku na tom polju razvio gotovo do savrenstva. Znam da si u to uloio itav svoj dosadanji ivot, ali to jednostavno ne ide tako. To se tako ne radi. To se ne radi javno. To treba prikriti raznim filozofijama i ritualima i na taj nain sakriti izvor moi. Moj ti je savjet, da se stia na neko vrijeme. Potpuno prestani djelovati, moda ak nekoliko godina." Ponovno je uutio pozorno me promatrajui, a onda, ne doekavi moje protivljenje, nastavi sasvim tiho: "Veliki Mag nije vjean. Ve je prilino star i prije ili kasnije e se morati povui. Tada u najvjerojatnije ja postati Veliki Mag. Za to mjesto me ve pripremaju. Uli smo dodue u neke nesuglasice oko same biti nae sile, ali neu te sada s time zamarati. To je presumorna tema koja e se ve razrijeiti. Veliki Lijevi mi nije konkurencija za mjesto Velikog Maga, to svi znaju. On je samo slabi, koji je do poloaja Velikog Lijevog doao zbog toga to ga je proteirao Veliki Mag. Strpi se, dakle, neko vrijeme, a onda u ja potegnuti pitanje tvog povratka u krug. To e biti presedan, ali mislim da bi nam moglo uspjeti. Postoje u krugu jo neki ljudi kojima si drag i koji e me podrati. Samo, ponavljam ti, jedino to ti sada treba je strpljenje. Nepromiljenim i ishitrenim potezima moe nakoditi jedino sebi. Zbog toga ti danas nisam mogao pomoi, bio si previe uljiv, previe nagao." Veliki Desni je ponovo zastao i pogledao prema zavjesi. Ovaj puta sam i ja pozornije pogledao i uinilo mi se da se pomaknula, ali nisam mogao biti siguran da to nije bilo od strujanja zraka, pa nisam tome pridavao nikakvu vanost. Nikola Rogoz, Veliki Desni mi je polaganim pokretom, punim njenosti, topline i prijateljstva, stavio ruku na rame, blago me stisnuo i zatim se bez rijei okrenuo, te svojim sporim korakom krenuo prema izlazu. Iza tog dobrog, blagog ovjeka u prostoriji je ostala velika praznina i sablasna tiina. Nisam ni slutio da je to posljednji put to ga vidim ivoga. Pred tobom u odaslati stravu svoju. Izlazak 23,2

2. Napad Iziao sam na ulicu i punim pluima udahnuo svje jutarnji zrak. Nakon zaguljivog i pregrijanog zraka koji sam udisao cijelu proteklu no, ova promjena mi je dobro dola, inilo se da svakim novim udisajem u mene ulazi nov ivot. Svitanja u Zagrebu sam oduvijek volio, a ovo jutro je bilo posebno lijepo ili mi se barem takvim inilo nakon mrane atmosfere u kojoj sam proveo protekle sate. Oni koji nikada nisu rano ustajali ne znaju kakvu ljepotu proputaju. Crvenilo neba, tamo negdje iznad Dubrave, svjeina koja te puni energijom, i ptice. ovjek ni ne pomilja koliko ima ptica meu granama zagrebakih drvoreda sve dok ne uje njihov pjev u ranu zoru. itav orkestar, na tisue njih pjevaju u glas stvarajui prekrasne zvune kulise. Kasnije, kako dan odmie, pjevice se valjda umore ili ih zaglui buka prometa, ali u proljetna jutra kao to je bilo ovo, dok na ulicama jo nema mnogo automobila, taj zvuk tisua ptica je zadivljujui. Prolazi kamion s kruhom i zrak se zaas napuni slatkim mirisom od kojeg postajem svjestan osjeaja gladi. Istovaruje se mlijeko pred duanima, a pred kioscima su ve nabacani svenjevi dananjih novina i ekaju prodavae da ih raspakiraju i poslau po policama. Iz jednog svenja uzimam dananji Veernji, a novac ubacujem izmeu stakala na kiosku, tako da ga ne moe dohvatiti nitko osim prodavaa, kad s unutarnje strane razmakne staklo. Pogledavam dolazi li koji rani tramvaj, a onda se ipak odluujem proetati i razbistriti glavu. Bol u potiljku koju mi je zadao Veliki Mag, gotovo je nestala. Sada vie nisam siguran je li mi je uope poslao Veliki Mag ili je to bila jedna od mojih glavobolja koje se javljaju kad probdijem no. Bolje je ne razmiljati previe o tome. Moda je Veliki Desni u pravu, moda treba pustiti stvari da se slegnu prije donoenja bilo kakvih odluka. Pregledavam naslove na prvoj stranici Veernjaka i ne nalazim nita posebno zanimljivo, pa onda, kao i obino, novine poinjem listati od zadnje stranice. Treba mi neto da mi okupira misli kako ne bi stalno u sebi ponavljao rijei koje sam uo na noanjem sastanku. Uope ne elim razmiljati o tome dok je sve jo tako svjee, jer se inae samo jo vie grizem u sebi. Smiljam odgovore koje sam trebao rei i ljutim se na sebe to mi nisu pali na pamet kad je trebalo, u jeku rasprave. Sada je kasno i moji unutranji monolozi mi vie ne mogu pomoi. Razmislit u o daljnjim koracima kad se odmorim, naspavam i kad se sve to posloi u mojoj glavi. Poinjem prelistavati novine nadajui se da e mi to pomoi da zaboravim protekle dogaaje. Na dnu posljednje stranice je Feliksov crte, duhovit kao i obino. Nekoliko svatica, pregled TV programa, kino, kazalite, reklame i oglasi, a zatim sportske stranice. Pogled mi bez prevelikog zanimanja leti naslovima. Kroacija je pobijedila, ali nije oduevila igrom.

eljko Mavrovi jo jednom obranio titulu europskog prvaka u tekoj kategoriji. Kuglai su osigurali jednu medalju na europskom prvenstvu. Ne nalazim nita posebno zanimljivo, pa prelazim na sljedeu stanicu. Kroacija je pobijedila, ali nije oduevila igrom. Goran Ivanievi u etvrtini finala. Sastanak predsjednitva nogometnog saveza. Okreem sljedeu stranicu. Kroacija je pobijedila, ali nije oduevila igrom. Dobro organizirane trke na Grobniku, stolni tenis. Sljedea stranica. Kroacija je pobijedila ali nije oduevila igrom, Goran Ivanievi u etvrtini finala... Pogled mi se zamuuje i uz naprezanje ponovno itam naslov tampan velikim, masnim slovima. Zar nije isti bio i na prethodnoj stranici? Kroacija je pobijedila, ali nije oduevila igrom. Postajem svjestan titranja pred oima. Pokuao sam pogledati prethodnu stranicu, ali ne mogu se koncentrirati i poinje mi se vrtjeti u glavi. Kroacija je pobijedila... Bol u zatiljku koja je ve gotovo nestala izlaskom na svjei zrak, sad se vraa snanim udarom i to mnogo jaa nego ranije. I vrat mi se koi. Kroacija je pobijedila... Vrtoglavica se odjednom toliko pojaala da poinjem teturati, iako se trudim zadrati smjer kretanja. Moram stati i prisloniti se uza zid. Kroz misli mi prolijee iskriavi pogled Velikog Maga. Onaj zastraujui bljesak moi u njegovim zjenicama bio je namijenjen meni. Zar je mogue da me on napada ovako bez upozorenja? Ako je to tono, morao se za to ve due vremena pripremati. Nemogue je da bi me uspio tako snano udariti na daljinu i toliko mi nakoditi jednim udarcem na mah. Ili se je pomno pripremao za napad ili nije sam. Veliki Desni mi je rekao da u Velikom vijeu imam simpatizere, dakle vijee ne sudjeluje u napadu, pomislio sam, barem ne svi. Ali takav napad kakav je upravo izveden na mene nije doputeno napraviti bez znanja Velikog vijea. To je pravilo uvedeno da bi se sprijeili usamljeni strijelci koji bi moda poeljeli krojiti pravdu po svom nahoenju. Netko dakle radi na svoju ruku. Poela me je hvatati panika, jer napad Crnog kruga ili samo pojedinih njegovih lanova, nije bezazlena stvar. Dobro izveden napad moe biti smrtonosan. Vrtoglavica je sve ea i sve tee razmiljam. Taj netko tko me napada je vrlo jak ili vrlo pomno pripremljen, sudim po snazi napada. Zar je mogue da sam se Velikom Magu toliko zamjerio, da me napada odmah poslije sastanka i to bez znanja Velikog vijea. Ako se za to sazna, morat e se ozbiljno opravdavati pred lanstvom i Velikim vijeem. Sve mi je loije, srce mi lupa sve bre, ali i sve nepravilnije. Priinjava mi se kao da preskoi po koji udarac. Stojim naslonjen na zid i drim ruku na grudima, a po elu mi izbijaju graci znoja. U jednom trenutku mi je strahovito vrue, a ve tren kasnije, poinjem drhtati od hladnoe. Osjeam groznicu i jak podraaj na povraanje kao posljedicu vrtoglavice. Nekoliko rijetkih prolaznika me prezrivo pogledava, vjerojatno mislei da sam pijan ili drogiran, nije im za zamjeriti, jer se stvarno osjeam omamljeno, a vjerojatno i izgledam tako. ena srednjih godina koja se ovdje zatekla, gleda me najprije zbunjeno, a onda taj pogled zamjenjuje zabrinutou. Koleba se nekoliko trenutaka, a onda mi ipak odluuje ponuditi pomo i prilazi mi sporim nesigurnim korakom, kao da se dvoumi bi li mi uope prila. Smea kosa,

prilino zaputena frizura, ali zato jako namazane usne. Neko je vjerojatno bila lijepa, ali sada se na njoj vide tragovi napornog ivota. Lice joj je ogrubjelo i vidno je nenjegovana. Na sebi ima sivi baloner. Puceta na njezinu baloneru bljete iznenaujue jakom svjetlou. Tri zlatna puceta poredana jedan iznad drugoga sjaje kao sunce. Kako mi prilazi, tako taj odbljesak, to svjetlo koje se odbija od puceta, postaje sve jae i jae, dok ne prijee u zasljepljujue bljetavilo. Toliko svjetla mi smeta, bode, pa zatvaram oi da ga izbjegnem. Vrtoglavica se, kao kod pijanstva, pojaava kad su oi zatvorene. Bojim se da u pasti, jer kao da se tlo ljulja poda mnom. Bolje bi mi bilo da otvorim oi. Polako, oprezno, diem kapke i kiljei promatram puceta koja su sve sjajnija i koja mi se pribliavaju, njiui se. Toliko su sjajna da imam utisak da u oslijepiti budem li ih dalje promatrao... "Gospon, je l' vam dobro?" pita me, a njene mi rijei dolaze u valovima, kao da se netko igra podeivaem glasnoe na radiju, neprestano ga okreui. as glasnije, as tie, glasnije, tie... i kao da pria jako, jako sporo. Toliko sporo da me uspavljuje. Umor me u trenutku preplavi. Zaspao bi u sekundi da me ne smeta bljetavilo njezinih puceta. "Ne, nije mi dobro", jedva uspijevam prozboriti. I svoj vlastiti glas ujem izoblien valovima, glasnije, tie, glasnije, tie. Prilazi mi sve blie i pokuava me uhvatiti za podlakticu, ali tada zapoinju udari koje sam oekivao i kojih sam se pribojavao. Poinje pravi napad, ovo do sada je bilo samo ispipavanje. Kao da me je stresao jak udar elektrine energije. Prvo mi se zgrila desna noga, i to tako jako da sam skoro pao. Koljeno je odskoilo prema gore i tijelo je, ostavi bez oslonca, izbaeno iz ravnotee. Zateturao sam prema prolaznici koja mi je eljela pomoi i zaustavio se u posljednji trenutak, gotovo je zagrlivi. Zaueno me je pogledala, ustuknula jedan korak i prestraeno podigla ruke da bi se zatitila od mene, mislei da u pasti na nju. Na trenutak je zastala, vjerojatno se zapitavi to joj sve to treba, ali prkosni osjeaj dunosti je prevladao. Hrabro mi je nastavila prilaziti u vrstoj namjeri da mi pomogne. Vjerojatno me odabrala da za taj dan budem njezino dobro djelo. "Je l' vam dobro?" ponovila je pitanje na koje joj vie nisam mogao odgovoriti. Sad je na redu bila desna ruka. Osjeao sam kako dolazi udar. Prvo peckanje u ramenom zglobu, a onda udar groma. Jak, nekontrolirani trzaj krenuo je od ramena prema aci. Opet kao udar struje koji ne moe kontrolirati ni sprijeiti. Razdirua bol koja se ne da ublaiti. Desna ruka mi je poletjela naprijed i ispruila se u snanom trzaju. Novine koje sam drao, izletjele su iz ake, ravno prema licu gospoe koja mi je htjela pomoi. Na sreu, nisu je udarile, jer su se listovi razletjeli prije nego su doletjeli do nje. To ju je dobrano prestrailo i ponovno je digla ruke da se zatiti. Sada joj je, izgleda, bilo ve svega dosta. Njena dobrota i spremnost da pomogne imala je svojih granica. Njezina elja da mi pomogne pretvorila se u ljutnju. Ona ne moe dopustiti da je itko vrijea i gaa novinama. Bacanje novina prema svom licu protumaila je, naravno, kao agresiju, a meni je palo na pamet kako je Kroacija pobijedila, ali nije zadovoljila... ode Veernji u vjetar, razletio se. "Idiot..." promrmljala je, okrenula se i udaljila od mene povremeno se ljutito osvrui. Nisam namjerno bacio novine na nju i to sam joj arko elio objasniti. Oprostite, bila je rije koja mi je odzvanjala u glavi, ali koju nisam mogao izgovoriti. Sve to je izilo iz mojih usta bilo je nekontrolirano mumljanje. Grlo mi je bilo stegnuto, a usta puna sline.

Ponovo sam osjetio najprije upozoravajue peckanje, a onda greve koji su sada preli na cijelo tijelo. Tako se vjerojatno osjea osuenik na elektrinoj stolici kad kroz njega proe struja od dvadeset tisua Volti. Straan udar je na sreu kratko trajao. Nakon gra, noni su mi miii u trenutku postali potpuno mlohavi i bez ikakve snage. Skljokao sam se na plonik jo uvijek se grei kao da sam pogoen epileptinim napadom. Noge vie nisam osjeao, a u rukama nisam imao niti mrvicu snage. Udari su sada dolazili rafalno, jedan za drugim, vie ne pogaajui samo noge ili ruke, cijelo tijelo je bilo napadnuto. Svaki novi udar bio je jai i ei od prethodnog. Trzao sam se i grio leei na ploniku u stranim bolovima. Pjena iz usta izlazila je praena krkljanjem i reanjem. Bacalo me je prema sredini ceste i prema tramvajskoj pruzi. Tramvaja na sreu nije bilo. Podraaj na povraanje je postao toliko jak kao da mi je netko gurnuo prst u grlo. Osjeao sam kako mi se usta pune slinom i kako se jednjak stee, spreman izbaciti sadraj eluca. A onda stanka, trenutak predaha, grenje je za trenutak prestalo tako da sam uspio udahnuti i osoviti se na laktove i koljena. Ipak, eludac nisam uspio kontrolirati. Prvo malo kaljucanje, a onda navala sluzi, ui i kiseline iz praznog eluca. Natate, nisam zapravo imao to povraati, ali sam uporno povraao. Okus gorine i kiseline u ustima izazvao je novi, dodatni podraaj na povraanje. Slina koje se cijedi iz mojih usta razvlai se, a onda polagano, kao u usporenom filmu, pada po mojim rukama. Kap po kap. Pokuavam se pridii iz etverononog poloaja i obrisati usta, ali novo peckanje u ramenima i novi udari ve su bili tu. Stanka je na alost bila jako kratka. Obje mi ruke u bolnom gru odskau od asfalta i savijaju se unatrag, tako da mi tijelo gubi ravnoteu i iz tog etverononog poloaja glava pada dolje i naprijed. Opet sam licem zaorao po ploniku i vlastitoj slini. Na grubom asfaltu ostali su i komadii koe s mog ela i obraza, ali tu bol vie ne osjeam, jer je neznatna u usporedbi s grevima to mi razaraju itavo tijelo. Vjerojatno sam otupio nakon svih primljenih udaraca, kao to boksa otupi od boli i nakon nekoliko padova ponovno pokuava ustati, iako zna da mu to donosi nove udarce i nove boli. Ve sam potpuno onemoao i prikupljam zadnju snagu da se pridignem. to je bilo s Kroacijom? Pobijedila je, ali nikako nije oduevila igrom. Misli su mi zbrkane i ne uspijevam ih povezivati. Pred oima mi prolijeu nepovezane slike i izgleda da u izgubiti svijest. Udari se nastavljaju nesmanjenom estinom, a misli mi nepovezano vrludaju. Oi Velikog Maga... stisak ruke Velikog Desnog... nazalni glas Velikog Lijevog... oi Velikog Maga... mora imati strpljenja rekao je Veliki Desni... Veliko vijee... nezainteresirani su... kako je igrala Kroacija? Rei-ki. Pobijedila je, ali nije zadovoljila... bol koja je gotovo nepodnoljiva... Rei-ki... oi Velikog Maga... budi sretan to si iv... Rei-ki... oi... budi nitko i nita... Rei-ki... Rei-ki... oi iskriava pogleda koji mi prodire u mozak... Rei-ki... Jedna je misao poela prevladavati i zbrka u mojoj glavi se na trenutak stiala. Ta je misao nadvladala kakofoniju zvukova koje sam uo i gotovo potisnula bljeskove koji su se pojavljivali ispred mojih oiju. Nesvjestica koja mi je prijetila kao da je nakratko uzmakla. Moram si otvoriti Rei-ki... Ne znam kako... Moram si otvoriti Rei-ki da energija prolazi kroz mene, a da me ne ozljeuje...

Heda... Rei-ki.. Moram ga otvoriti ili u umrijeti tu na cesti, misli su mi previe zbrkane, a smrt mi se sada ne ini tako dalekom i tako zastraujuom. Ne znam vie kako da to uinim, kako da si otvorim Rei-ki? Moram se koncentrirati na simbole. Heda je bila jasna dok me je uila kako se simboli opcrtavaju. Ide... ...sjetio sam se postupka. Grijeim, zatim jo jednom grijeim i onda sve poinjem ispoetka. Ovaj put ide neto bolje, iako mi je teko fokusirati misli. Napokon uspijevam iscrtati Rei-ki simbole oko sebe upravo u trenutku kad zapoinju novi valovi napada. Napad je jai nego dosadanji i sasvim sigurno dovoljno snaan da bude smrtonosan. Ali Rei-ki pomae. Imam osjeaj da se pretvaram u cijev kroz koju tee tekuina pod pritiskom. Pritisak je golem, ali cijev sada ima dva kraja i tekuina ipak protjee. Energija koja me je zamalo ubila pritiskom gomilanja, sada je ipak pronala izlaz, kao da protjee kroz tu cijev. Stjenke cijevi su zbog pritiska optereene, ali sada je otvoren izlaz i pritisak pomalo jenjava. Napad prestaje jednako naglo kao to je i poeo, ostavivi me toliko onemoalog da sam gotovo itavu minutu ostao iscrpljen leati na ploniku. Izgleda da je gotovo. Preivio sam. Iscrpljen, pridiem se polagano, prvo na jedno koljeno, zatim drugo, a onda napokon ustajem i teturam prema zidu kako bih se opet mogao osloniti na nj. Rukavom briem slinu i krv s lica i pomalo dolazim sebi. Jo osjeam poneki trzaj miia, ali to je sada oluja to jenjava, kao udaljena grmljavina koja nikome vie ne moe nakoditi. To su refleksni trzaji koji postupno nestaju. Najgore je prolo. Misli mi se ponovno pomalo sabiru u kakvu takvu loginu cjelinu. to se to dogodilo? Tko mi je to uinio i zato? Pa to su me upravo htjeli ubiti! Budi sretan to si iv, bile su rijei Velikog Maga, ne izazivaj me da te unitim. Zar je mogue da je pokuao ostvariti svoje prijetnje bez znanja Velikog vijea? Zato bi to uinio? Na sukob ipak nije bio tako straan da bi me pokuao ubiti. I to tako nemilosrdno, kao psa na cesti. Pogled mi se pomalo bistrio i napokon je pao na onu gospou koja mi je na poetku napada htjela pomoi. Stajala je udaljena od mene nekih tridesetak koraka i razgovarala s policajcem povremeno pogledavajui u mom smjeru. Bilo je oito da ipak nije otila i da je za vrijeme napada stajala na sigurnoj udaljenosti i promatrala sve muke kroz koje sam prolazio. Policajac s kojim je priala slijedio je njen pogled, ozbiljno je sluao, a onda se sigurnim korakom uputio prema meni. Samo mi jo to treba, policija. Prva mi je misao bila pobjei, nestati, ali nisam imao snage ni poteno zakoraknuti, a kamoli potrati. Nemono sam gledao kako mi se pribliava. Lice ispod kape djelovalo je vrlo slubeno i namrgoeno. "Dobro jutro gospodine, to je s vama?" glas mu je bio sasvim jasan, vie nisam imao osjeaj da zvukovi do mene dolaze u valovima. Nijemo sam ga gledao, nemoan odmah odgovoriti i grozniavo pokuavao smisliti odgovor koji e ga zadovoljiti. "Pozlilo mi je", odgovorio sam, trudei se da rijei koje izgovaram budu jasne i da zvue suvislo. Glas mi je bio prepuknut i jedva se uo. Taj odgovor je bio sve to sam mogao smisliti u tom trenutku. Ta, jedva sam se drao na nogama.

"Gospoa kae da ste je gaali novinama, a onda se valjali po ploniku." Nekoliko trenutaka sam ga gledao skupljajui snagu i smiljajui odgovor. "Sluajte, gospoa mi je htjela pomoi, a onda se malo prestraila. Znate kako runo mogu izgledati epileptini napadaji... Ja sam na alost epileptiar. Nemam este napade, ali kad me uhvate, onda su strano jaki i teki, to se jednostavno ne moe kontrolirati." Rijei su iz mene izlazile sve lake i smislenije. Uzevi u obzir brzinu u kojoj sam morao smisliti odgovor, mogao sam biti zadovoljan. Djelovalo je prilino uvjerljivo. "Jeste li pili?" nastavi on sa slubenim pitanjima, sumnjiavo me pogledavajui. "Vjerujte mi da si epileptiari alkohol ne mogu dopustiti", odvratio sam sve sigurniji u sebe i sve snanijega glasa. Policajeva sumnja kao da je malo splasnula, ali je ipak zatraio moju osobnu iskaznicu. Opipao sam depove u potrazi za lisnicom, jednom, a zatim u panici i po drugi put, ali depovi su bili prazni. Lisnica je nestala, a moja se novosteena sigurnost pretvorila u dim. Policajac je sa zanimanjem promatrao pojavu panike na mom licu a onda, smijeei se, zapitao: "Je li ono va novanik?" Slijedei njegov pogled, tekom mukom sam napravio tri koraka, sagnuo se i podigao lisnicu koja je leala na ploniku. Vjerojatno mi je ispala iz depa dok sam se u bolovima valjao po tlu. Otvorio sam je, ieprkao osobnu iskaznicu i pruio je policajcu. Prepisao je podatke iz nje u svoj bloki, a zatim mi se obratio pomirljivijim, manje slubenim tonom: "Jeste li sada u redu ili hoete da vam pozovem kola hitne pomoi? Ne izgledate dobro." "Ne!" odgovorio sam panino. "Sada mi je bolje. Stanujem u blizini i mislim da u moi sam do kue." Nisam mogao procijeniti je li pogled kojim me promatra zabrinut ili prezriv. Znao sam da ne izgledam sjajno onako slinav, prljav i krvav, ali on je zakljuio da mu se ne da previe gnjaviti sa mnom i da je sve u redu. Odluio je ostaviti me na miru. "Ako ste sigurni, onda u redu. Poite kui i sredite se. I pazite na sebe. Dovienja." Dotaknuo je rub kape na pozdrav, okrenuo se od mene i poao svojim putem ni ne slutei koliko mi je zbog toga laknulo. "Hvala", bilo je sve to sam promrmljao slabim, jedva ujnim glasom. Nikada jo nisam bio toliko zahvalan nekom policajcu. Samo da me ostavi na miru i da ne pita previe. Udaljavao se umornim, sporim koracima. Vjerojatno je i on probdio no i sada ide kui na spavanje, pa mu se nije dalo previe natezati sa mnom.

ene koja ga je uputila na mene ve je odavno nestalo, tako da joj se nisam morao ispriavati. Polagano sam koraao, povremeno zastajkujui i pridravajui se zida da se odmorim. Nekoliko sam puta uinio malo veu stanku, skupljajui snagu za nastavak hoda. Moje odredite, moj dom, sada je bilo sasvim blizu. Jo samo stotinjak koraka i na sigurnom sam. Nekako sam doteturao do ulaza u svoju kuu, napipao kljueve od ulaznih vrata i uao u haustor. Dizalo je bilo u prizemlju. Uao sam, pritisnuo puce i dizalo je krenulo. Od trzaja kod pokretanja dizala noge su mi popustile i iako je trzaj za normalne prilike bio sasvim lagan, za mene je taj dodatni napor bio previe. Lagano sam spuznuo na pod. Boljelo me cijelo tijelo, a u glavi mi je builo kao pod slapom. Stavio sam glavu meu koljena i na trenutak sklopio oi traei malo odmora. Opet mi se vrtjelo u glavi, ali ovaj put to nije bilo zbog novog napada, nego zbog iscrpljenosti. U pokuaju pridizanja, omeo me trzaj dizala koje se zaustavilo na mom katu. Ponovno sam skliznuo na pod, ali sad sam ve bio sasvim blizu svom domu i to mi je dalo dodatnu snagu za novo pridizanje. Moja vrata, a iza njih spas. To je bila velika motivacija. U mom stanu ne mogu do mene. Toliko sam ga energetski zatitio da mo itavog Crnog kruga nije dovoljna da probije zatite. Na vratima moga doma me, zalijepljena selotejpom, doekala poruka kakve sam u posljednje vrijeme povremeno dobivao i na koje nisam elio obraati previe pozornosti. Sada, nakon bezonog napada koji sam jedva preivio, ta me je poruka zabrinula vie nego ikada prije. Bijeli papir istrgnut iz neke biljenice i na njemu crvenim flomasterom napisane rijei: OBRATITE SE BOGU JER SOTONA VAS UZIMA POD SVOJE. MOLITE SVEVINJEG ZA MILOST JER BLII SE VRIJEME SUDA. Slova su bila prilino nevjeto napisana, tako da je izgledalo kao da ih je pisalo neko dijete ili ovjek nevian pisanju. Bila je to trea ili etvrta slina poruka koja me je doekala, zalijepljena na vrata, u proteklih nekoliko tjedana. Do sada nisam obraao previe panje na njih mislei da su djelo nekog zanesenjaka, vjerskog fanatika, kojemu smeta to to u svom stanu lijeim ljude nekonvencionalnim metodama, ali sada sam je povezao s napadom koji sam upravo preivio. Ove su mi se poruke sad prikazale u sasvim novom svjetlu. Zar je mogue da netko zna kako pripadam Crnom krugu i eli me preobratiti? Odmahnuo sam umorno glavom, otrgnuo papir s vrata i zguvao ga. Imam dovoljno problema i bez nekih vjerskih fanatika. Uao sam, zakljuao vrata iza sebe i doteturao do kupaonice, prestraivi se svog odraza u ogledalu. Lice mi je bilo prljavo, oderano i nateeno. Kleknuo sam ispred kade putajui vodu, glavu sam stavio pod mlaz, malo se stresao od hladnoe, ali odmah sam se osjetio bolje. Hladna voda koja mi je udarala u potiljak djelovala je blagotvorno, odnosei sa sobom bol i slabost. Pustio sam je da tee dvije, tri minute prije nego to sam ustao i obrisao se. Svlaio sam se i putem do spavae sobe ostavljao prljavu i mokru odjeu po podu. Moj krevet. Najvea elja u tom trenutku bila mi je lei u krevet i odmoriti se, spavati. Potpuna iscrpljenost je ovladala mojim tijelom. Spavati, spavati, spavati... Naravno da nisam mogao zaspati.

im sam legao, misli su mi se opet uskomeale u glavi, a tijelo me je boljelo sve vie. Pitanja su se rojila jedno za drugim i sva su bila bez pravog odgovora. Tko mi je to uinio? Zato? to u sada? Misle li da sam mrtav? Hoe li se napad ponoviti? Ako hoe, taj novi napad ne smijem doekati nespreman kao ovaj danas. Moram vjebati tehniku zatite i protuudara. Za zatitu jo kako tako, na tome sam ve neto radio, ali za protuudar nije tako jednostavno, nisam to vjebao ve godinama. Nikada nisam ni pomiljao da e mi to jednom zatrebati. Moram se uti s Velikim Desnim i sve mu ispriati. Jedino jo u njega mogu imati povjerenja i jedino sam za njega siguran da nije sudjelovao u napadu na mene. Svi ostali iz Crnog kruga su sumnjivi. Najsumnjiviji bio je sam Veliki Mag koji je jedini imao kakve takve motive da me napadne. Za njega sam bio gotovo siguran da je sudjelovao u napadu, iako e proi jo puno vremena dok ne saznam njegove prave motive. "Ne izazivaj me da te unitim!" Te su mi rijei odjekivale u glavi. Kakvi su mogli biti njegovi razlozi da me pokua ubiti na tako bestijalan nain? Prevrtao sam se po krevetu i pokuavao te uskovitlane misli nekako poslagati u loginu cjelinu. Na alost, bez velikih rezultata. U glavi mi je i dalje bio kovitlac od prevelikog broja pitanja na koje nisam imao odgovore. Tko mi lijepi te glupe vjerske poruke na vrata? Iako ih do sada nisam uzimao ozbiljno sada sam bio pokoleban u svom nehaju za njih. Trebalo je malo ozbiljnije razmisliti o tome. Citati iz Biblije, pozivi na pokajanja? Nikada nisam bio ba pravi vjernik, ali se nikada nisam osjeao niti neprijateljem vjere i crkve. Te poruke koje su me doekivale na vratima, sada sam ve bio gotovo siguran, nikako nisu mogle biti sluajnost. Da ih je pisao neki slaboumnik ili samozvani prorok koji prorie smak svijeta, lijepio bi ih i po drugim vratima, a ne samo po mojim. Pokuavao sam se prisjetiti kako su glasile prve poruke koje sam primio. Nisam se mogao tono sjetiti, ali sve su pozivale na pokajanje i molitvu. Pokajanje za to? Odmahnuo sam glavom i pokuao otjerati sumorne misli, ali one su se uvijek nanovo vraale. to e biti s mojim pacijentima sada kad vie ne smijem koristiti energiju crnoga kruga? Sama bioenergija koju sam posjedovao i koristio za lijeenje nije bila dovoljno jaka bez energije crnog kruga s kojom sam je do sad kombinirao. Kako u sad lijeiti i od ega u uope ivjeti. Moji prihodi od lijeenja nisu bili veliki i ovisili su od dobre volje ljudi koje sam lijeio, mojih pacijenata. Nikada nisam traio da mi se lijeenje plati, ali ljudi su sami ostavljali novac, ve prema svojim mogunostima i stupnju zahvalnosti. Ponekad su ti prilozi bili simbolini, ali ponekad bih dobio i ozbiljne svote novca kao znak zahvalnosti za neko uspjeno izljeenje. Ponekad sam novac i odbijao, jer mi je bilo ao ljudi koji su bili siromani i koji su se zbog svojih zdravstvenih problema morali odricati najosnovnijeg da bi meni platili. Upravo najsiromaniji su se najvie trudili da mi pokau zahvalnost, te da me ne ostave bez sredstava za ivot, ali njihov sam novac gotovo redovito odbijao. Od neto imunijih sam novac ipak primao, ali ga nisam izriito zahtijevao i njima sam preputao neka sami odrede svotu koju e ostaviti kao moj honorar. S vremenom su ti darovi mojih pacijenata postali moj jedini izvor prihoda. Zapustio sam sve ostale aktivnosti i posvetio se iskljuivo brizi za svoje pacijente. To mi je oduzimalo toliko vremena da nisam mogao imati stalan, normalan posao. Od lijeenja bioenergijom i pomaganja ljudima sam ivio, skromno dodue, ali vie mi nije ni trebalo. Obilje i luksuz nisu bili moji ciljevi u ivotu. Pomaganje ljudima, razvijanje bioenergije i izuavanje energije crnog kruga, to su bile moje preokupacije i novac mi nije trebao, osim za skroman ivot.

Ako vie ne smijem koristiti energiju crnog kruga, moje lijeenje nee biti ni priblino uspjeno kao do sada, pa e i prihodi presuiti, tu se ne smijem zavaravati. Normalan posao nikada nisam imao i gdje da ga sada traim? Tko e zaposliti ovjeka od trideset sedam godina koji nikada nije radio, pa samim tim nema nikakvog radnog iskustva? Sada dakle, ne samo da vie ne smijem koristiti silu crnog kruga, ijem sam prouavanju posvetio dobar dio svog ivota, nego sam jo i nezaposlen, bez ikakvih prihoda. Bolje da sada ne razmiljam o tome, jer me hvata oaj i panika, a u ovakvom stanju sigurno neu smisliti nita pametno. Boljelo me elo koje je stradalo u bliskom susretu s plonikom. Boljeli su me i svi miii kao da sam cijeli dan radio neki teki fiziki posao. Nakon toliko grenja to i nije bilo nita udno. Pokuavam prvo malo opustiti tijelo kako bi mi i duh bio odmorniji i kako bih mogao razmisliti o svemu. Sugeriram si veliku teinu udova koji nakon kratkog vremena zaista postaju teki, topli i oputeni. Miii me, oputajui se, sve manje bole i vie se ne trzaju. Za nekoliko minuta bio sam potpuno oputen a bol u tijelu je pomalo jenjavala. S oputanjem tijela savladava me umor. Napokon sam pao u tvrd san bez snova. Kralj e njegov nadvisit Agaga, uzdie se kraljevstvo njegovo. Proroanstvo Bileama Sina Beorova Brojevi 24,7 3. Baka 1964. godina Svoje se bake sjeam kao divne ene i savrene uiteljice, iako sam svjestan da je mnogi nisu tako doivljavali. Umrla je kad sam jo bio premlad da bih je mogao nepristrano procijeniti, ali ta mi procjena nije ni bila vana, a veliko je pitanje i koliko bi bila nepristrana. Ne zanima me kako su drugi doivljavali moju baku. Neki su je se pribojavali kao vjetice i govorili da joj karakter nije nimalo ugodan, ali za mene je ona bila olienje dobrote i strpljivosti. Prema meni je bila divna. Nema te elje koju mi ne bi ispunila, ili nepodoptine koju mi ne bi oprostila. Voljela me je kako samo bake mogu voljeti unuke. Kau da je ljubav prema unucima snanija nego prema vlastitoj djeci. Ako je tako, onda su razlozi za to u tome to se za unuke ima vie vremena. Vjerojatno je to i ivotno iskustvo. Tolerancija je na vioj razini u poznijim godinama. ovjek zna koliko je truda uloio u vlastito dijete i zna da je vjerojatno previe forsirao strogi odgoj ili bio prepopustljiv ili prezahtjevan. S unucima se takve pogreke ne ponavljaju, jer nema vie one napetosti i straha od neuspjeha u odgoju vlastite djece. Unuk je bakin mezimac, ma kakav bio. Moga oca vjerojatno ne bi tako dobro kao mene pripremila za ulazak u Crni krug sve da je i mogla. Kao djetetu nije mi bilo jasno zato moj otac ne zna nita o arolijama i tajnim naukama o kojima mi je baka priala, zato i njega nije pouavala magiji?

Ta su me pitanja muila sve dok mi nije objasnila da se znanje o moi ne prenosi iz generacije u generaciju, nego da se jedan narataj uvijek preskae. Moj otac nije smio znati nita o postojanju Crnog kruga kojemu je pripadao moj djed i kojemu sam i ja trebao pripasti. Tako ni ja neu moi pouavati svoju djecu nego eventualno tek svojeg unuka i to samo najstarijeg. O samoj moi crnog kruga baka nije znala previe, jer se znanja, osim u iznimnim sluajevima, prenose po mukoj liniji. Moj pravi uitelj trebao je biti moj djed, ali, na alost, u vrijeme mog roenja on je ve mnogo godina bio mrtav... Baka, dakle, nije bila lanicom Crnoga kruga, ali je o tehnikama postizanja moi ipak poneto znala. Prve, nepotpune spoznaje o Crnom krugu dobila je jo od mog djeda, ali to joj je tada bilo vrlo nejasno i maglovito, a kad je djed nestao krajem Drugog svjetskog rata, izgubila je sve veze s Crnim krugom. Ona o tome vie nije razmiljala, ali Crni krug se ne odrie nadzora nad svojim lanovima pa makar oni jo bili neroeni, a moje mjesto u Crnom krugu bilo je rezervirano davno prije mog roenja. Baka nije mogla ni naslutiti da neka druba ipak brine o njoj i prati njene korake. Bila im je potrebna, jer su samo preko nje mogli doi do mene, svog budueg lana. Situacija poslije Drugog svjetskog rata je za moju baku bila poraavajua. Kao udovica politikog neprijatelja nove drave, bila je nepoeljna i svugdje ikanirana. Da bi prehranila svoga sina i sebe morala je traiti bilo kakav, za nju teak i poniavajui posao, a i do takvih poslova joj je bilo gotovo nemogue doi. Intelektualka sa zavrenim fakultetom, ena koja je govorila tri strana jezika i koja je do tada ivjela u relativnom izobilju, morala je prati tue rublje i stubita kako bi zaradila koji novi. Ipak, prema mojim saznanjima, mojemu ocu nije nita nedostajalo. Novca nije bilo, ali zato je bilo mnogo ljubavi. Konano, nakon etiri, pet godina takvog jadnog, poslijeratnog ivota, kad su se politike prilike malo sredile i kad su poslijeratno ludilo i mrnja malo jenjali, uspjela je dobiti uredski posao u tvornici. To joj je omoguio Crni krug preko svojih veza, iako to ona tada nije znala. Uinili su to iz jednostavnih i pomalo sebinih razloga, eljeli su je sprijeiti da emigrira. Najjednostavniji nain da je zadri u zemlji, pod svojim nadzorom, Crni krug je pronaao u tome da joj osigura primjereniji posao. ivot joj je tada ipak bio neto laki, iako ne mnogo. Moj otac se kolovao, zavrio fakultet i relativno dobro uspio u ivotu. Na moju alost, umro je prilino mlad. Godinu dana nakon smrti moje bake izgubio sam i njega. Misija moje bake je tada ve odavno bila zavrena, jer sam ja ve bio iniciran u Crni krug i pronaao sam svoj ivotni put. To to je ona nazivala svojom misijom, zapoelo je odmah nakon mog roenja. Prije mog prvog roendana baku je posjetio djedov uenik kojega je ona od ranije poznavala. Prvi njihov susret mi je baka mnogo puta opisivala tako da je prerastao gotovo u legendu. Taj susret protekao je sasvim bezazleno sve do trenutka rastanka. Priali su o vremenu, starim prijateljima, zdravlju, ukratko, bio je to sasvim obian, neobvezan razgovor, nisu priali ni o emu vanom. Tek na odlasku, Nikola Rogoz, tako se posjetitelj zvao, raspitao se o prinovi u obitelji i zatraio da vidi bakinog unuka. Moja je kolijevka bila u drugoj sobi i baka ga je, bojei se da me ne probudi, nevoljko tamo odvela. Priao je kolijevci, pogledao me njeno i sagnuo se nada me. Kaiprstom desne ruke mi je dodirnuo elo izmeu obrva i tada je izmeu njegovog prsta i mog ela skoila iskra statikog elektriciteta. Barem se mojoj baki to uinilo kao iskra, to joj je bilo

najednostavnije objanjenje. Ja sam se probudio i prestraen zaplakao, zapravo zaurlao, iz sveg glasa, a Nikola je znaajno pogledao baku i rekao: "On je na". "Kako to mislite na?" upitala je baka u strahu, sve vie alei to ga je uope pustila k meni. udni posjetitelj ne samo da je probudio njezina unuka kojeg je tekom mukom uspavala, nego sad jo pria gluposti. "Saznat ete na vrijeme", rekao je Nikola Rogoz i vidjevi bakino uplaeno lice, poeo je smirivati. "Nita se ne bojte. Kad kaem 'na' mislim na to da je on djedov unuk i da ima pravo pripadati organizaciji kojoj je pripadao njegov djed." "Ustae?" upitala je baka jo prestraenija. Nikakve joj politike zavrzlame nisu trebale u ivotu i sve je vie alila to je Nikolu Rogoza pustila u djeju sobu. Nikola se nasmijao i stavio joj ruku na rame. Taj pokret je ve tada esto koristio, a u kasnijim godinama postati e to gotovo njegov zatitni znak. Vidjevi da je prenaglio i prestraio je, nastojao ju je tim blagim pokretom smiriti. "Ne, ne radi se ni o kakvoj politikoj organizaciji. Radi se o krugu ljudi koji se povremeno susreu, unapreujui i razvijajui znanja koja posjeduju. Vjerujem da ste uli za nas. Suprug Vam je sigurno bar ponekad spominjao organizaciju kojoj pripada. Priao Vam je o Crnom krugu?" Baka se zamislila, procjenjivala je koliko povjerenja moe imati u tog udnog, nepozvanog gosta i nakon male stanke ipak priznala: "Pa je, neto malo. Priao mi je o moi, sili kojom raspolae i slinim stvarima. Nazivao je to snagom crnog kruga i traio je od mene da to nikome ne spominjem. To je trebala biti naa tajna." Zastala je procjenjujui smije li nastaviti priu o tome, a onda ipak zavrila misao: "Znala sam da on uspijeva uiniti neke stvari koje su bile tako udne da su graniile s nadnaravnim. Nikada to nisam previe voljela, a otkako je on nestao, ne razmiljam vie o tome. Mnogo je vremena proteklo od tad, a sve te njegove moi nisu mu pomogle da sauva goli ivot." Nikola ju je gledao sa smijekom na licu. Bilo mu je drago da baka bar poneto zna o svemu tome, nee joj morati objanjavati sve od poetka. "Va e unuk nastaviti njegovim stopama uz moju i Vau pomo. Va pokojni suprug bio je moj mentor, uitelj i najmanje to mu ja u znak zahvalnosti mogu uiniti, jest da pripremim njegovog nasljednika da ue u Crni krug i prihvati mjesto za koje je predodreen samim svojim roenjem", nastavio je ne obazirui se na bakin prestraen pogled. "Na Vama je da ga pripremite za pouku, a na meni je da ga pouim kao to je va suprug pouio mene. Saznat ete neto vie o tome kad se sljedei put vidimo. Sada Vas neu vie zbunjivati, nego Vam dajem malo vremena da razmislite o svemu tome. Uskoro u Vam se javiti." Zastao je u izlaganju kako bi naglasio vanost slijedeih rijei: "Molim Vas samo, da o naem susretu nikome ne govorite, pa ak ni svom sinu i snahi. Razumijete li? Nikome!"

Baka je bila zgranuta. "Ja pred svojim sinom ne mogu tajiti..." pokuala je prigovoriti, ali Nikola ju je prekinuo u pola reenice. "Lijepo Vas molim. Nikome!" naglasio je tu rije. "Strpite se barem do naeg idueg susreta, tada u Vam sve podrobnije objasniti. Ako to ne moete zadrati za sebe, onda nita od pouke i Va e unuk propustiti svoju ivotnu ansu. Kad se sljedei put sretnemo, ja u znati jeste li se toga pridravali. Do tada, lijepi pozdrav. Ljubim ruke." Nikola je ustao i nakon jo jednog pozdrava, otiao ostavivi moju baku nijemu, zbunjenu i uplaenu. Bila je u velikoj nedoumici to da uradi. Mog oca, svoga sina, oboavala je i uistinu pred njim nije imala nikakvih tajni. Kako bi mu mogla zatajiti da bi njegovo dijete trebalo biti primljeno u nekakvu arobnjaku organizaciju? Kakve joj je to gluposti ovaj posjetitelj nadrobio? Ipak, Nikola je izgledao ozbiljno i svojim pristupom joj je ulijevao povjerenje. Dobro se sjeala to je sve njen mu, a moj djed, mogao uiniti i kakvim je sve moima raspolagao. Prema tim suprugovim moima je osjeala strahopotovanje i nikada nije previe eljela znati o tome. Naposljetku, sva njegova znanja nisu mu pomogla da preivi rat. Govorio je da mo crnog kruga i politika ne idu zajedno. Budui da je bio politiki angairan nije smio koristiti mo crnog kruga, tako da nikada nita nije uinio za sebe. Ali mo je postojala, u to nije bilo sumnje. Ako neto kae mom ocu, moda u ja izgubiti svaku priliku da spoznam tu mo. Dvojba je bila velika, pa je odgodila odluku dok se jo jednom ne susretne s Nikolom. Tada e procijeniti hoe li preutjeti svom sinu ono kao to se od nje trai ili e mu sve ispriati. Mislim da je u sebi ve bila donijela odluku da mi prui priliku kakvu ona i njezin sin nikada nisu imali, ali toga tada jo nije bila svjesna. arobnjaci su ponajvie heretici. Oni koji to znaju, a ipak brane njih i njihove opaine, gori su od njih i treba ih smatrati njihovom sukrivcima. Kao takve ne treba kanjavati one koji ne znaju da je netko arobnjak, ako svojim obrazom ne spreavaju suca u njegovoj dunosti. Koji za neke znaju da su arobnjaci, pa ne brane opainu nego samo osobu, ti postaju vrlo sumnjivi te se protiv njih moe povesti posebna istraga. Zbog takve obrane treba kanjavati i odvjetnike i biljenike, prve ako ih svjesno i dobrovoljno brane na sudu, a da nisu zatraili odobrenje ili da ih za taj zadatak nije odredio sudac, druge pak ako im svjesno sastave kakve isprave. Brane li ih suci ili zemaljska gospoda u svojoj jurisdikciji ili zemlji, najprije treba te izopiti, a ako su u tom tvrdokorni, treba im oduzeti slubu, poloaj i imanje te ih prognati, kako je to, potpuno opravdano predvieno u kraljevskim odredbama panjolske i Sicilije. Taj trei propis ne vai kad arobnjaci nisu heretici. To to je reeno o braniteljima vrijedi i za pokrovitelje koji takve ljude podupiru rijeima, djelima, savjetom ili novcem. Martin del Rio: Istraivanja o arobnjatvu, 1599. god. 4. Obrana Buenje nakon sinonjeg napada bilo je vie nego bolno. Otkako sam zaspao prolo je tek est sati i jo sam osjeao posljedice udaraca koji su me zamalo stajali ivota. Svih sedam glavnih energetskih toaka

na mome tijelu bilo je oteeno silnim napadom koji sam jutros doivio. akre kao da su gorjele i bio sam svjestan poloaja svake od njih vie nego ikad ranije. Dok sam, kao mladi, uio o akrama bilo mi je teko locirati svaku od njih jer je to za mene bilo neto suvie imaginarno. Sada s lociranjem akri nisam imao nikakvih problema, jer me je svaka od njih pekla kao iva vatra. Gotovo da sam osjeao opekotine na ivanim centrima, kao da se netko iivljavao gasei cigarete na mom tijelu. To je bila posljedica energetskih udara koji su me jutros gotovo ubili. Zamalo sam stradao i bio sam svjestan da se ubudue moram zatititi, jer bi se takvi napadi mogli ponoviti. Jo jedan ovakav napad ne bih preivio ni uz pomo Rei-ki-a. Ovaj put sam preivio jer se takvoj obrani nisu nadali, i vjerojatno sam se zato uspio izvui iz neprilika relativno jeftino. Sljedei put se vie nee dati prevariti, a u to da e do sljedeeg napada doi uskoro, uope nisam sumnjao. Napali su me jednom i to vrlo ozbiljno. To nije bilo upozorenje nego pokuaj ubojstva, njihove su namjere dakle vie nego ozbiljne. im shvate da nisu uspjeli, ne vidim to bi ih moglo sprijeiti da ne pokuaju ponovno i ne isprave svoj promaaj. Uobiajena ljudska reakcija na napad tog tipa jest zatvaranje i stezanje, a kod nekoga vinog upotrebi moi i protuudar. Od mene su oekivali da trenutno pokuam dignuti tit oko sebe i da, eventualno, pokuam reflektirati silu u smjeru poiljaoca i na taj nain izvrim protuudar. Pravi majstori borbene sile mogu energiju jo i pojaati prije refleksije, a zatim je usmjeriti precizno na poiljatelja viestruko ojaanu i na taj nain unititi ili onesposobiti napadaa. Slino kao to majstori juda koriste protivnikov zamah za svoju obranu i protunapad. Zbog toga se napada trudi da prvi udar bude toliko jak da napadnuti bude onesposobljen odmah, u prvom trenutku. Ako se tit ne podigne na vrijeme, otpor napadnutog je sve slabiji i napokon u potpunosti prestaje. Napadnuti je tad preputen milosti i nemilosti napadaa. Ideja da koristim Rei-ki u obrani od napada silom pala mi je na pamet prije nekoliko mjeseci kad sam i sam sudjelovao u jednom napadu upozorenja. Jedan od lanova Crnog kruga tad je bio upozoren da se mo crnog kruga ne smije koristiti za stjecanje politike moi, jer u protivnom Crni krug kanjava otrije od sablje. Svaki lan Crnog kruga to zna, jer se s tim i takvim pravilima upoznaje tokom dugogodinje obuke, ali za Matiju Berca, politiara stranke koja je velikom brzinom stjecala nove lanove, iskuenje je bilo preveliko. On je ispoetka gotovo neprimjetno, a kasnije sve otvorenije, iskoritavao znanja steena u Crnom krugu i energiju crnog kruga da uspije u politici i zauzme neko od vodeih mjesta, prvo u svojoj stranci, a zatim i na razini drave. Veliko vijee Crnog kruga je Matiju Berca nekoliko puta upozoravalo na pravilo nemijeanja moi crnog kruga i politike, a kako se on nije obazirao na upozorenja, Veliki Mag i Veliki Desni odluili su poslati prvo upozoravajuu Aglu, a onda i napad upozorenja. Napad je uspio, iako se napadnuti pokuao zatititi. Probili smo mu tit i udarili ga prilino jako. Nije bio u ivotnoj opasnosti, ali se dovoljno prestraio da mu vie nikad ne padne na pamet koristiti mo crnog kruga u politike svrhe. Nisam esto sudjelovao u napadima, jer ni sami napadi nisu bili esti, a ni ja to ba nisam volio. Nanositi bol ljudima nije neto to me veseli, pa ak ni kad je to potpuno opravdano kao u spomenutom sluaju. Taj put sudjelovao sam u napadu upozorenja, jer me je to zamolio Veliki Desni, moj uitelj, kome nisam mogao odbiti zamolbu. On osobno je traio da se Matija Berc privede pameti dok ne ode predaleko i ne

uini neto neoprostivo. Matijini ciljevi nisu bili strani nama kao politikim biima, neki od nas su se slagali s njegovim politikim stajalitima, ali mo se u te svrhe ne smije koristiti. Veliki Desni je insistirao na tome i ja sam mu morao i elio pomoi tim prije to me je podsjetio na mog djeda, koji je zbog ulaska u politiku gotovo sasvim prestao koristiti moi crnog kruga. "Tvoj djed je znao da se to ne smije i nije zloupotrebljavao svoje moi. Svi znaju da se to ne smije i ako sada Bercu dopustimo da nekanjeno kri pravila i neki drugi e se pokolebati u pridravanju zakona novog testamenta. To ne smijemo dopustiti." To su bile rijei Velikog Desnog kojima me je uvjerio da pristanem na suradnju. udan je i uzbudljiv osjeaj napadati nekoga koristei silu crnog kruga. Usredotoeno, Veliko vijee moe razviti veliku mo. Uz malo nepanje ta sila moe biti prejaka i tako nanijeti ozbiljne ozljede onome koga napada. Moj zadatak u tom napadu, bio je da kontroliram snagu udara. Znalo se za moje sklonosti lijeenju i zatiti ljudi, pa su mene taj put koristili kao "pipu". Zadatak "pipe" ili "slavine" je da, ovisno o snazi tita napadnutoga, proputa manje ili vie sile u njegovom smjeru. Premalo sile doputa napadnutome da ojaa tit i reflektira udar poiljatelju, a previe sile moe u potpunosti razbiti i tit i napadnutoga. Ako je cilj napada da ubije napadnutog, onda se "pipa" i ne koristi, nego se sva energija slije u prvi udar koji je obino dovoljan da omami rtvu. Ako taj prvi udar ne bude dovoljan, barem e ga onesposobiti za obranu, tako da sljedei udari lake postignu svoj cilj. U ovom sluaju cilj napada bio je samo upozorenje, tako da sam morao biti vrlo oprezan i ne propustiti previe sile. Napad je izveden uspjeno, iako ga je Berc oekivao i pokuavao se zatititi. Slutei da e uskoro uslijediti napad na njega, bio je dovoljno mudar i oprezan da oko sebe stvori ispitno polje koje ga je upozoravalo na dolazak sile dovoljno rano da stigne podii tit. Kad smo ga locirali i prodrli do njega, Berc je ve bio svjestan da predstoji napad i njegov tit je ve bio gotovo izgraen. Osjetivi otpor tita, pustio sam prvi udar skoro nesmanjenom estinom. tit Matije Berca je bio preslab za snagu Velikog vijea i odmah se razbio, ali je jedan dio sile ipak reflektirao natrag na nas. Osjetili smo udar koji i nije bio tako jak, jer je bio podijeljen na nas sedmoro, ali je ipak bio prilino neugodan. Sva sedmorica osjetili smo neto kao lagani udar elektrine energije i poskoili smo na svojim stolicama. Svaki od nas je instinktivno sklonio ruku s crnog kruga koji nam je pruao dodatnu energiju, ali koji je tada posluio kao uzemljenje, kao vodi energije koja nas je protresla. lanovi Velikog vijea mislili su da nisam pustio dovoljno sile i da je tit izdrao, reflektirajui svu snagu natrag na nas, pa je poelo prijekorno rogoborenje, usmjereno prema meni. ak me je i Veliki Desni mrko i prijekorno pogledao. Odmah je spremljen novi udar, ponovno smo dodirivali crni krug crpei iz njega energiju, kako ne bismo morali troiti svoju vlastitu, i ja sam, osjeajui se pomalo krivim za refleksiju, ovaj put pustio vie sile nego to je to bilo potrebno. Budui da je tit ipak bio razoren prvim udarom, napadnuti je ovaj, drugi udar, osjetio svom silinom. Odmah je izgubio svijest i svaki njegov otpor je prestao. Osjetivi to, u hipu sam maknuo ruku s crnog kruga i zaustavio djelovanje sile, tako da Berc nije pretrpio nikakve ozbiljne ozljede, ali je nakon buenja iz nesvjestice bio tako prestraen, da je nakon nekoliko dana dao ostavku na sve svoje politike dunosti i objavio da se povlai u mirovinu.

"Od mene nikome ne prijeti opasnost", bila je njegova izjava za novinare. Mi lanovi organizacije Crnoga kruga, znali smo na koga misli, iako su to novinari protumaili kao poruku njegovim politikim protivnicima. U trenutku dok je leao onesvijeten, kroz Matiju Berca je prolazila sila koju sam ja, ne osjeajui nikakav otpor, panino zaustavljao da ga ne ozlijedimo preko mjere. I tako se to dogodilo. Shvatio sam da je s njegovom nesvjesticom ne samo prestao otpor, nego da je sila nesmetano protekla kroz njega. Da je bio pri svijesti i da se pokuavao obraniti, to bi bila normalna reakcija na napad, ta sila bi bila dovoljna da ga ubije. U trenutku kad se onesvijestio, sila je protekla kroz njega bez otpora, a samim tim i bez posljedica. Nitko u Velikom vijeu toga nije bio svjestan. Oni su osjetili da su ga udarili i onesposobili, a na detalje nisu obraali panju. Meusobno smo si estitali na uspjeno obavljenom poslu i razili se. U meni je od toga dana radio crv koji mi nikako nije dao da se smirim dok ne ispitam svoju teoriju u praksi. Pomislio sam da, ako se napadnuti ne brani, sila na njega djeluje znatno slabije ili protjee kroz njega bez posljedica. Ubrzo sam se uvjerio da to nije tako. Odmah sljedeeg dana nazvao sam Nikolu, Velikog Desnog i zamolio ga neka mi uputi energetski udar na daljinu, to jest neka me lagano napadne, kako bih mogao isprobati svoju novu teoriju. On se isprva dvoumio, jer se nije volio igrati sa silom bez valjanih razloga, ali sam ga nakon dueg nagovaranja i moljakanja naposljetku ipak uspio nagovoriti. Sjedio sam na klupi u Maksimiru, malo meditirao, potpuno se oputajui i tako oekivao udar Velikog Desnog. Svjesno sam odluio ne braniti se i potpuno se prepustiti sili, nadajui se da e, zbog moje pasivnosti, sila proi kroz mene bez posljedica. Da je moja teorija pogrena, saznao sam samo trenutak kasnije. Tako me je lupilo da mi je od gra eljusti napuknuo jedan zub. Oporavivi se od udara, ponovno sam iz oblinje govornice telefonirao Velikom Desnom, zahvalio mu se i obavijestio ga da je moja teorija skroz pogrena. Smijao se kad je uo o mom napuklom zubu. "Javi se mojoj keri, Lidiji. Ona e ti popraviti zub i tako ti vratiti uslugu koju ti duguje, iako toga nije svjesna." Gotovo sam zaboravio na tu moju teoriju, dok mi Heda, moja prijateljica i najsposobnija ena koju poznajem, jednom prilikom nije poela priati o Rei-kiu. Heda se zanimala za sve granine discipline, pa je tako poela izuavati i Rei-ki, takozvanu boansku energiju. Inae sam skeptian spram svih tehnika koje nam dolaze s istoka, jer se pokazalo da je veina njih neodgovarajua za na mentalitet, nain ivota i tradicionalan odgoj, te da je rad na njima, uglavnom, isto gubljenje vremena. Takva je bila i moja prva pomisao u odnosu na Rei-ki. Ipak, nije ba sve u tome bilo za odbaciti. Ljudi koji prakticiraju Rei-ki, otvaraju se posebnom tehnikom da bi kroz njih protjecala neka vrsta boanske energije koja je svuda oko nas.

Ta ih energija isti, daje im snagu, lijei ih i prosvjetljuje. Ideja otvaranja boanskoj energiji koju prakticiraju reikisti, mogla se primijeniti i na otvaranje energiji sile crnog kruga. Energija je energija, pomislio sam, sve je to slino. Ta me ideja nekoliko dana proganjala, tako da sam morao ponovno isprobati svoje zamisli u praksi. Ponovno sam nazvao Velikog Desnog i zamolio ga da me blago udari. Ovaj put to vie nije htio uiniti, a da mu ne objasnim o emu je rije, pa smo dugo i iscrpno razgovarali o tim mogunostima. Nisam ga uspio uvjeriti u ispravnost svoje teorije, ali je ipak na kraju pristao poslati mi energetski udar u dogovoreno vrijeme. Znao sam koliku mi uslugu ini, jer je bilo prilino teko skupiti dovoljno energije za udar bez izravnog kontakta s crnim krugom. Nitko drugi osim Velikog Desnog ne bi se dao nagovoriti na takvo to. Neto prije dogovorenog trenutka zamolio sam Hedu da mi otvori Rei-ki i tako otvorenih kanala sa strahom sam oekivao udar Velikog Desnog. ekao sam i ekao, ali osim blage topline koja me je proimala, nita se nije dogaalo, pa sam opet telefonirao Velikom Desnom da ga upitam zato nije postupio kako smo se dogovorili. Zato me nije napao? Njegovom uenju nije bilo kraja, jer mi je trenutak ranije poslao udar koji je bio jai nego onaj od prije nekoliko dana. Nije osjetio moju reakciju, pa je pomislio da je prostor u kojem se nalazim zatien i da se energija rasprila. "Htio sam ti slomiti jo koji zub da te nauim da se sa silom ne igra", rekao je polu-ozbiljno. "Nije mogue da nisi osjetio udar ako si bio na otvorenom." Tada sam shvatio da sam na pragu neeg revolucionarnog, moda imam nain kako da ukrotim sirovu silu kakva se koristi za napade. "Ima pravo, Nikola", pokuavao sam se izvui. "Stan u kojem se nalazim je zatien. Potpuno sam zaboravio na to, tvoj udar nije ni mogao doi do mene. Nemoj me vie napadati dok to ne rijeim." Veliki Desni je neto nezadovoljno promrmljao o mojoj neozbiljnosti i prekinuo vezu. Nisam mu htio nita zatajiti, ali u trenutku mi je kroz glavu proletjela misao da prvo trebam jo malo istraiti sve mogunosti takve obrane, prije negoli ikome o tome neto kaem. Kad sada o tome ozbiljnije razmislim, moda je tu bilo i malo astohleplja i samoljublja. Smatrao sam da sam na pragu neeg sasvim novog i nepoznatog u dosadanjem prouavanju moi. Ve sam se vidio upisanog velikim slovima u povijesne knjige Crnog kruga, ravno uz bok zaslunim lanovima koji su, svaki na svoj nain, izuavanjem unaprijedili mogunosti koje je pruao crni krug. Odluio sam ozbiljnije poraditi na tome i tek kad razvijem tehniku objaviti svoj rad Crnom krugu. Odluio sam se inicirati u Rei-ki i poraditi na toj tehnici, ali sam tih dana bio jako zauzet svojim privatnim poslovima, tako da sam sve to odgodio za neka malo povoljnija i mirnija vremena. Da sam tada znao da e mi Rei-ki spasiti ivot, vie bih se posvetio izuavanju te tehnike, ali tko je tada mogao znati da u ve nakon nekoliko tjedana biti u smrtnoj opasnosti. Pacijenti kojima sam se morao posvetiti su, istina, malo popravili moju financijsku situaciju, ali su mi oduzeli dragocjeno vrijeme potrebno za istraivanje i na taj su me nain zamalo stajali glave. Tako sam razmiljao ustajui iz kreveta poslije jakog napada kojeg sam doivio to jutro.

Moja stara teorija bila je potvrena na najbolji mogui nain, a istovremeno i najneugodniji za mene. Teorija se pokazala dobrom i u praksi, te je izdrala veu kunju nego to sam se mogao i nadati. Bio sam sretan, jer se pokazala tonom i jer mi je spasila ivot. Sada je vrijeme da je iznesem pred Velikog Desnog i da mu odmah ispriam kako sam napadnut i gotovo ubijen i kako su me moje naizgled lude metode ipak spasile. elio sam da mi pomogne u istraivanju izvora napada odnosno kanjavanju vinovnika napada. Ako mi itko moe i eli pomoi, onda je to Veliki Desni, moj uitelj i mentor. ovjek koji je sa mnom od mojih poetaka i koji me je nauio sve to znam o sili crnog kruga i istoimenom udruenju. Odmah sam ga nazvao, iako je mogunost da je u to vrijeme kod kue bila prilino mala. Nekako sam se nadao da je ipak kod kue. Javila se njegova supruga i po njenom sam glasu odmah osjetio da neto nije u redu. "Dobar dan, gospoo Rogoz, molio bih vas Nikolu." Nije bilo potrebno predstavljati se, jer mi je Marija dobro poznavala glas. S druge strane najprije nije bilo odgovora, a onda sam zauo neto kao tihi jecaj. Konano je prikupila snagu i drhtavim, uplakanim glasom mi odgovorila: "Danijele moj, ti ni ne zna to se dogodilo." Opet jecaji. "A kako bi i mogao znati? Nikola je jutros umro. Izgleda da je to bio srani udar... umro mi je na rukama." Sada se sa moje strane linije nije moglo nita uti. Bio sam potpuno oduzet, ok je bio prevelik da bih mogao ita rei. Zbog moje utnje ona je nastavila kroz pla: "Doao je jutros iz svoje jutarnje etnje i sruio se pred vratima nakon to je pozvonio. Nikola obino sam otkljuava vrata, tako da ja nisam znala da je to on, i dok sam se polako dizala iz kreveta da otvorim, on je pred vratima umirao. Nikada si to neu oprostiti." Ponovno su je zaguili jecaji, tako da nije mogla nastaviti, pribrala se i nastavila tek nakon dueg vremena: "Dok je on umirao, ja sam u sebi negodovala zbog tako ranog posjetitelja koji me je probudio iz najslaeg sna. Moda sam ga mogla spasiti da sam se pourila." Zastala je i opet zapala u nekontrolirani pla. Trebao sam je umiriti barem rijeima koje se obino govore u takvim prilikama, ali i meni se stegnulo grlo i suze su mi navirale na oi, tako da nita suvislo nisam mogao prozboriti. Plakali smo, svatko sa svoje strane telefonskog aparata. Ona je alila za pokojnim suprugom, a ja za ovjekom koji me je nauio svemu to znam i koji mi je bio drugi otac. Ne znam ija je bol bila vea. Vjerojatno njezina, iako sam se i ja osjeao strano potresen. Marija se prva pribrala i nastavila. "Kad sam otvorila vrata, Nikola se doslovce ukotrljao u stan i ostao leati na podu. Bio je blijed, mokar od hladnog znoja koji ga je oblio i drao se za srce. Nije mogao doi do zraka, pa je samo krkljao. Ja sam se uspaniila i poela vikati dozivajui susjede umjesto da sam odmah zvala hitnu pomo. Nikola se previjao pod mojim nogama. Kad sam se sagnula, uhvatio me je za ruku i spomenuo tebe. Nisam ba razumjela to mi je govorio, ali tvoje sam ime jasno ula. Danijele, zna da te je volio kao sina kojeg nikada nije imao." Opet je poela plakati i njene su rijei postale nerazumljive. Zauo se zvuk pada

slualice i u prvi sam trenutak pomislio da joj se neto dogodilo. Moda joj je pozlilo, moda sada i ona lei onesvijetena? Panino sam je poeo dozivati, ali ona se vie nije odazivala. Slualicu je uzela Lidija, njihova ker. I njoj je glas podrhtavao ali je bila znatno pribranija od svoje majke. "Danijele, ti si? Mama ne moe vie govoriti, suvie je slaba. uo si da je tata umro? Majka si neto predbacuje i ne moe se smiriti. Kad je stigla hitna pomo, ve je bilo prekasno, tata je bio mrtav", Lidijin je glas podrhtavao i izgledalo je kao da e i ona zajecati u slualicu. Ipak se pribrala i nastavila: "Moj Milan je krenuo dogovoriti sve detalje oko pogreba i javio mi se prije pola sata. Sprovod e biti u etvrtak u deset sati ujutro, na Mirogoju." To je bila Lidija. Takvu sam je poznavao. Odluna i britka. Usprkos bolu, ostala je sabrana i iznijela mi je podatke za koje je mislila da su u ovom trenutku najvaniji. "Oprosti," nastavila je tihim glasom, "ni ja vie ne mogu priati..." I slualica je bila sputena.

...
Zar je to mogue? Veliki Desni, moj uitelj je mrtav. Nikola Rogoz, moj prijatelj, umro je. Nikola, brini suprug i Lidijin njeni otac je mrtav. To me je potreslo vie negoli jutronji napad. Spustio sam se na pod i bolno zajecao. Nema vie mog najboljeg prijatelja i zatitnika. Buljio sam u prazno prisjeajui se zajednikih trenutaka. to u sad, bila je moja sljedea sebina misao. Nisam znao koji osjeaji prevladavaju mnome u tom trenutku. aljenje za Nikolom ili strah za vlastiti ivot? Bez Velikog Desnog i ja sam izgubljen. Ni trenutka nisam dvojio da Nikolina smrt nije bila prirodna. Netko ga je napao kao i mene, ali s tim napadom su imali vie uspjeha. Moda zato to je Nikola Rogoz ipak bio ovjek u ozbiljnim godinama i koji je imao problema sa srcem, tako da je napadaima bilo lake postii cilj i ubiti ga. Sada je i mene kao i Nikolinu suprugu zahvatio osjeaj grizoduja. Da sam mu rekao o mojim spoznajama o novim zatitnim metodama, moda bi danas bio iv. Da nisam bio tako sebian i slavohlepan, moda sam mu mogao pomoi, moda se mogao obraniti kao i ja. aljenje i samosaaljenje bili su osjeaji koji su vladali mnome u tom trenutku. Prepustio sam se oajanju, ali to nije smjelo dugo trajati. Situacija je bila preozbiljna da bih se smio prepustiti beznau. Samosaaljenje je osjeaj koji nikome ne pomae, bile su Nikoline rijei, koje mi je uputio nebrojeno puta tijekom moga nauka, kad mi se inilo da sam pred nerjeivim problemom i kad bih izgubio samopouzdanje. Sa svakim problemom se mora suoiti i rijeiti ga. Problemi se ne rjeavaju sami od sebe, ali kad krene korak po korak, sve se moe postii. Najgore je ne uiniti taj prvi korak. Ako njega ne uini, sve je uzalud, ali kad krene i uloi dovoljno truda, samopouzdanje ti se vraa, a s njim i mo. Ve nakon prvih koraka vidi da se stvari poinju rjeavati same po sebi. Dakle, ne ali samoga sebe i kreni dalje. Tek kad pokua i ne uspije moe pomisliti da je neto nemogue. Tek kad mnogo puta ne uspije moe to i izgovoriti. Kad mnogo puta pomisli da je neto nemogue, shvatit e da je ipak sve to dovoljno jako poeli mogue i tim e ti slaa biti pobjeda. Zato dosta samosaaljenja i kreni u rjeavanje problema. Poni misliti pozitivno. Misliti pozitivno. Misliti pozitivno.

Te su mi Nikoline rijei odzvanjale u glavi. Mnogo me je puta njima poticao kad sam ve izgubio volju i elju za uenjem. Uvijek me njima motivirao. Samosaaljenje je pomalo nestajalo u meni, a umjesto tog osjeaja poeo se razvijati bijes. Nikola niti bijes nije smatrao vrijednim osjeajem i uvijek bi me smirivao, ali Nikole ovaj put nije bilo pokraj mene i moj bijes je bujao. Prvi put u svom ivotu poelio sam iskoristiti mo da nekome nanesem zlo. Silom crnog kruga unititi Nikoline ubojice i moje napadae. Razoriti ih bez milosti. Na alost, nisam znao protiv koga da upotrijebim silu. Sumnjao sam na Velikog Maga, ali nisam mogao biti siguran. ak ni tako ljut nisam mogao napadati dok ne budem siguran tko je krivac. Isto tako nisam bio siguran da uope mogu kazniti krivca. Imam li dovoljno moi i znanja da neto uradim? Napadi nisu moja specijalnost. To je dodatno podjarivalo moju nemonu ljutnju. Ako se ispostavi da je napada Veliki Mag, kako da ga kaznim? Nemam vie pravo glasa ni pristupa u Crni krug. Morat u se obraati svakom lanu Velikog vijea pojedinano i traiti pravdu i pomo. Ali to ako se obratim ba krivcu ili sudioniku u krivnji? Moda je bolje da se ne javljam nikome i da na taj nain nikoga ne razdraim prije vremena. Valjalo mi je dobro razmisliti prije nego li bilo to zaponem. Ali sva udesa arobnjaka bivaju po uputama i djelima demona. Sv. Augustin (354.-430.) i smatrale su da su arobnice od zanata ili barem da e to, ako ustraju, postati. Za taj uzvieni cilj nijedna rtva nije im bila prevelika. Izmeu ostalog, i takve zlouporabe navele su tvorce statuta da se enama zabrani pristup u krug. Drugi razlog zbog kojega moja baka nije mogla ui u krug bio je nasljedno lanstvo. U obzir je dolazilo samo krvno nasljedstvo prve linije i to svaka druga generacija nasljednika. Dakle, djed je mogao inicirati samo svog unuka, pred svojim je sinom sve morao tajiti. To je ponekad bilo teko izvedivo, ali bilo je neophodno. Samo po jedan nasljednik iz obitelji imao je pravo biti iniciran u Crni krug i od toga se nije odstupalo. Na taj se nain broj lanova Crnog kruga nije poveavao ili se s vremenom ak i smanjivao, to je tada i bio cilj tvoraca novog statuta. Pedesetak lanova Crnog kruga bio je optimalan broj koji se nije smio premaiti zbog opasnosti od zlouporabe moi. Svaki je pojedinac mogao biti kontroliran i zaustavljen ako bi pokuao zloupotrijebiti silu, to bi bilo teko izvedivo da je broj lanova stalno rastao. Jednako teko bilo bi sauvati tajnost drutva koja je zbog crkvenih progona bila neophodna. U pravilu bi djed obuavao unuka, a u sluaju kao to je bio moj, kad djed nije vie bio iv, obuku je preuzimao djedov uenik drugog stupnja. Djedovi su pouavali svoje unuke samo do prvog stupnja i inicijacije u vii krug. Tada je svaki uenik dobio novog uitelja koji je bio majstor i koji je ovladao najviim stupnjem znanja u koritenju moi.

Broj lanova Crnog kruga nije se smio niti smanjivati jer su lanovi imali obavezu unaprjeivati i istraivati silu kojom su raspolagali. Ako bi se lanstvo smanjilo, napretka ne bi bilo, organizacija bi ostala na steenim znanjima, a to se eljelo i moralo izbjei. To su, dakle, bili razlozi zbog kojih moja baka nije mogla ui u Crni krug. Po njezinom vlastitom iskazu, nije to ni eljela. Jedino to je eljela, bilo je da meni prui sve to moe i da mi omogui bolji ivot. Njezin zadatak bio je, po Nikolinim rijeima, pripremiti mene za uenje. To je znailo da me treba odgojiti tako da ne osjeam odbojnost prema nekim saznanjima koje sam tek trebao spoznati. Isto tako, trebala mi je objasniti to je sam crni krug, a to je organizacija nazvana Crni krug, kako djeluje i koja joj je povijest. Morala me uiniti otvorenim prema svemu to u kasnije saznati, nauiti me da stvari gledam iz raznih kutova, da ne prihvaam dogme, a istovremeno me uvjeriti da o tome ne smijem priati ak ni s vlastitom majkom. To je bio najtei dio zadatka, jer uenje novaka poinje u sedmoj godini, a teko je sedmogodinjem djetetu objasniti da o nekim stvarima mama i tata ne smiju nita znati. Da bi me baka pripremila kako bi uope mogao poeti uiti i sama je trebala proi neku pouku i stei odreena saznanja: da bi odgojila egrta trebala je postati barem kalfa. Trebala je postati neka vrsta uenika u Crnom krugu. Sama je kasnije u ali govorila da su traili od nje da postane vjetica. Mislim da joj se ta uloga s vremenom poela jako sviati, pa ju je prenijela i u privatan ivot. Iz tih su je se razloga obini ljudi i poznanici poeli pribojavati i misliti o njoj da je pomalo udna. Poeli su je izbjegavati. Baku to nije previe smetalo, jer je postizala svoj cilj i od mene stvorila savrenog kandidata za ulazak u Crni krug. Nikola joj je u ta dva sata, koliko je trajao njihov drugi susret, cijelu tu priu pokuao predstaviti na to jednostavniji nain. Bakina prva reakcija bila je oekivana: nevjerica, a onda strah od nepoznatog. Prije svega, nije joj bila jasna razlika izmeu Crnog kruga kao organizacije i crnog kruga kao "predmeta" koji je organizaciji davao silu. Zbunjivalo ju je to to kad je Nikola priao o crnom krugu nikada nije mogla biti sigurna govori li o predmetu koji je zbog svog izgleda dobio ime crni krug, ili o organizaciji koja je nosila to ime. Nikola se potrudio objasniti joj tu razliku. Uzela je nekoliko dana da razmisli o svim udnim stvarima o kojima je ula, a onda ga prilikom treeg njihovog susreta obasula pitanjima. Boji se darovi primljeni ne mogu predavati drugima putem uenja i uputa. Meutim, arobnjaci svojim uenicima predaju tu magijsku vjetinu, pa njihovi sluai, drei se uputa svojih uitelja, vre ista djela kao i oni. Neki kau da je to djelovanje dobrih anela koje u prvom redu nazivaju duhovima. Tako je ovih godina stalno to govorio onaj glasoviti arobnjak Scotus Permensis, koji je zaludio Gebharta Truchsessa, kelnskog biskupa odmetnika. To je vrlo staro obmanjivanje koje su irili zastupnici magije, i to najvie Platonovci, Jamblih , Porfirije, Plotin, Proklo i Julije odmetnik. Po njihovu uenju sva se magija dijeli na bijelu koju smatraju doputenom, i na crnu koja je nedoputena. Bijelu stoga nazivaju teurgijom (boanskom magijom), a crnu geotejom (arobnjakom magijom). Ali tu sasvim lanu i uljepanu teurgiju dovoljno obara sam Archimagus (vrhovni arobnjak) kad jasnim rijeima dokazuje da je ona pod imenom boga i anela vrlo esto sputana opakim

prijevarama demona, pa iako najvei dio njenih obreda pokazuje istou duha, tijela, vanjskih predmeta i pribora, ipak neisti duhovi i varljive sile trae od nje da se klanja njima umjesto bogu. Zatim on dodaje da je vrsta teurgije umijee Almadel, koje se naziva umijee saznavanja ili umijee sv. Pavla ili umijee otkrivanja, i vie drugih supersticioznih vjetina koje su (kae on) upravo tim pogubnije to se neupuenima ine vie boanske. Eto im suda o toj bijeloj magiji, izreena od njihovog prvaka i prvoborca, eto im prave istine makar ju je izrekao laljiv ovjek. Tu teurgiju osuuje sv. Augustin u knjizi "O koristi vjerovanja protiv Mahinejaca". Dodaj tome i ono lano umijee astrologije, kojega je propise napisane na metalnim ploicama poslao Karlu Velikome neki Bedin uenik (tako lau i umjesto Alkuina podmeu Alkinda). Astrologija je toboe korisna za stjecanje svake natprirodne pojave, umjetnosti i nauka, za postizanje uglednih poloaja, bogatstava, snage ljubavnih uitaka itd. Martin Del Rio: Istraivanja o arobnjatvu, 1599. god. 6. Pogreb Morao sam otii na pogreb Nikole Rogoza, Velikog Desnog, ma koliko god to opasno bilo po mene. Taj mi je ovjek previe toga dao, a da mu, barem posljednjim ispraajem, ne iskaem potovanje i ljubav. Napad koji sam preivio bio je samo prvi u nizu, u to sam bio uvjeren i zbog toga sam se pomalo pribojavao izlaska na otvoreno. Iako se dogaaji kao to je pogreb do sada nikada nisu koristili za obraune, to mi nije davalo nikakvu sigurnost, jer se ni takvi napadi kakvima smo bili izloeni Veliki Desni i ja do sada nisu izvodili bez ikakvog upozorenja. Pravila Crnog kruga su, dakle, bila prekrena i valjalo je oekivati da e se i dalje kriti. Napadai e iskoristiti svaku priliku da ponovno napadnu, a pogreb je bio dobra prilika, jer se odvijao na otvorenom i bilo je nemogue zatititi se stvaranjem energetskih ograda. Teren je bio prevelik i da bih se zatitio bila bi potrebna golema mo koju nisam posjedovao. Zapravo, mislim da ni mo Velikog vijea ne bi bila dovoljna da se zatiti cijeli Mirogoj i prilazni putovi. Eventualni napadai imali su jo jednu prednost: znali su tono vrijeme i lokaciju na kojoj u se tada nalaziti, pa nisu trebali gubiti mo da me pronau. Napad je bilo relativno lako organizirati i zbog toga sam se pribojavao odlaska na sprovod. Ipak, ni ja nisam bio bez odreenih prednosti. Osnovna prednost bila je to to je cijelo groblje posveeni teren, a to je itekako moglo omesti napadae i umanjiti njihovu efikasnost. Ta injenica nije ih mogla onemoguiti, ali bi ih u sluaju napada svakako ometala rasprujui im energiju. Posveeno tlo ima energiju koja priguuje ili raspruje sve druge energije, pa tako i silu crnog kruga. To se ne dogaa zato to je neki sveenik izvrio obred posveivanja, jer sam taj simboliki obred i nema nikakvo energetsko znaenje. Veu ulogu imaju u tome svakodnevni obredi opratanja s pokojnicima. Molitve koje se za pokojnike mole nisu mone zbog izgovorenih rijei, ve zbog energije i boli koja je u njih uloena i zbog elje da se pokojnik uistinu preseli na neki bolji svijet, zbog iskrene tuge i alosti. Kad grupa ljudi iskreno neto eli i moli za to, onda se razvija vrlo jaka energija koja ovim ili onim putem mora doi na svoj cilj. Rijei molitve nisu vane, nije vaan ni njihov sadraj, vano je to koliko je iskrenosti i stvarne elje u molitvu uloeno. Mirogoj je mjesto na kojemu se dugi niz godina svakodnevno moli za pokojnike i plae za njima. To je energija dana bez sustezanja i ograda koje su esto prisutne na molitvama u crkvama. al za pokojnikom je nesputan drutvenim normama i suzdravanjima. Bol je ovdje stalna pojava i nitko

ne zamjera ako se ta bol i izraava plaem, bolnim krikovima ili na drugi nain. To je ta energija koja Mirogoj ini posveenim tlom. Nikakav obred i nikakav sveenik ne moe tlo uiniti posveenim ako u njega nije uliveno dovoljno tuge, patnje, suza i, to je najvanije iskrenih, molitvi. Crkve su takoer posveeno tlo, ali nisu ni priblino tako pune energije kao groblja. U crkvama ljudi isto tako svakodnevno mole, ali velik broj tih molitava je prazno ponavljanje napamet nauenih fraza. To su molitve bez srca. Zborno ponavljanje molitve nema nikakvu energetsku vrijednost ako se stvarno ne razmilja o molitvi i cilju kojem je ona upuena. Stvarna posveenost molitvama u crkvi je na alost jako rijetka ak i kod sveenika kojima je to posao. Sve se svodi na prazno odravanje forme samog obreda i tu nema nikakve snage, ne iri se nikakva energija. Prazne, napamet nauene rijei izgovorene bez srca, energetski gledano, ne znae nita. Grupa vjernika sakupljenih u crkvi na zajednikoj molitvi mogla bi razviti veliku energiju kad bi stvarno imala zajedniki cilj i kad bi molitvi pristupali iskreno, punim srcem, njihova snaga bila bi u zajednikoj posveenosti i tenji k ostvarivanju nekog cilja i elji da se taj cilj i ostvari. To je velika potencijalna energija koja se, naalost, stvara tek u vrlo rijetkim prilikama. Bez obzira na to mole li ljudi za mir, za neije ozdravljenje ili neto tree, njihova bi energija bila dovoljna da se eljeni cilj i postigne, samo kad bi stvarno to eljeli na pravi nain. Zajednika elja oblikovana na pravi nain mogla bi biti usliana i nita tada ne bi bilo nemogue. To se dogaa sve rjee, jer ljudi ne mole, ne koncentriraju se na svoje elje, nego samo izgovaraju nauene rijei molitve. To nema nikakve snage ni svrhe. Vjernici ni ne slute koliko im malo treba da ostvare ono za to mole, treba im samo iskrenost koje uglavnom nemaju. Toliko su blizu svom cilju, ali mislim da ga nikada nee ostvariti, jer se sve vie udaljavaju od njega. Ipak, ne moe se rei da crkve nemaju ba nikakvu snagu i da u njima nema nikakve energije, u starijim crkvama je s vremenom nakupljeno dovoljno energije da se ta mjesta mogu nazvati posveenima. Druga moja prednost bila je to to sam do pogreba imao tri dana za pripremu. Ta tri dana sam i te kako dobro iskoristio za podizanje energetske razine mog tita na najviu moguu razinu. Isto tako, poradio sam i na brzini podizanja tita i bio sam zadovoljan uvjebanim. Rei-ki je bio zadnja linija obrane koja je trebala zbuniti napadae ili bar onemoguiti silu da me razori. Tako pripremljen, poao sam prema Mirogoju, zadovoljan napretkom koji sam postigao vjebanjem, ali ipak zabrinut jer nisam mogao znati je li ta razina zatite dovoljna. Pred mrtvanicu sam doao petnaestak minuta prije poetka ceremonije ispraaja pokojnika. Pokraj odra je stajala uplakana obitelj i primala izraze suuti. Stao sam u red, da im i sam izrazim aljenje i iskoristio taj trenutak da dobro promotrim prisutne. Izmeu otprilike 150 ljudi, barem povrno sam poznavao njih pedesetak. Od toga broja nekoliko njih je bilo zajednikih, obiteljskih prijatelja, nekoliko ostarjelih glumaca s kojima je Nikola radio u kazalitu prije umirovljenja, a bilo je i mnogo pripadnika Crnog kruga. Cijelo Veliko vijee i gotovo svi lanovi doli su ispratiti cijenjenog pokojnika. Veliko vijee i Veliki Mag izraavali su suut, kad sam se ja pojavio i stao u red pred mrtvanicom. Veliki Mag je vrsto s obje ruke stisnuo udoviinu ruku i neto joj aputao, pretpostavljam da joj je nudio pomo i izraavao suut ve uobiajenim frazama. Ostali lanovi Velikog vijea slijedili su ga jedan po jedan i svaki od njih je proaputao nekoliko rijei. Kako je koji kretao prema izlazu iz mrtvanice, tako sam bio u prilici dobro ga promotriti. Prvi je iziao sm Veliki Mag. Izgledao je potiteno, alosno, ali to je mogla biti samo maska navuena za ovu priliku. Jedna od mnogih koje je koristio. Nikola je za njega znao govoriti da za svaku priliku ima po neku masku. Mijenjao ih je kao mi ostali koulje.

Pogledi su nam se sreli i na njegovom licu je zatitrao izraz iznenaenja, a trenutak kasnije to iznenaenje je preraslo u ljutnju. Kao da me nije oekivao ovdje i kao da je mojom nazonou bio neugodno iznenaen. Brzo je skrenuo pogled, to inae nije bio njegov obiaj, i iziao van. Kruno Horvat, Veliki Lijevi, bezizraajnog i tupog lica kao i uvijek, nije ni trepnuo vidjevi me. inilo se da gleda kroz mene. Ipak, vidjelo se da me je prepoznao, ali da me ne eli pozdraviti. Za njega sam bio samo prezreni i izbaeni lan Crnog kruga. Takva reakcija mi je ipak dosta govorila o njemu. Po njoj se moglo razabrati da on ne zna nita o napadu na mene i da u njemu sigurno nije sudjelovao. Od njega mi ne prijeti opasnost, ali isto tako od njega neu dobiti niti bilo kakvu pomo. Za njega ne postojim. Ta me injenica nije previe pogaala, jer sam i ja prema njemu gajio sline osjeaje. Njegovi nekontrolirani izljevi bijesa, crvenilo lica i povremena eksplozivna uzrujanost, inile su ga smijenim i nedostojnim potovanja u mojim oima, a to moje miljenje dijelili su i drugi lanovi Crnog kruga. Iza Velikog Lijevog, na vratima su se pojavila velika trojica. Koji e od njih biti izabran za novog Velikog Desnog, bilo je pitanje koje je sigurno zanimalo mnoge lanove Crnog kruga. Ivan Golub sa svojim hladnim pogledom i oima opasnim poput zmije? Kad su nam se pogledi sreli, jo je vie nego inae stisnuo kapke i uputio mi pogled pun mrnje. On mi sasvim sigurno nije prijatelj. Nikada nije ni bio, a sad mi je postao otvoreni neprijatelj. Po njegovoj sam reakciji zakljuio da je vrlo vjerojatno sudjelovao u napadu na mene. Matija Mavrovi? Visok i vitak, uvijek pun energije i dobre volje. Odjea na njemu bila je kao i obino vrlo kvalitetna, skupa i znalaki odabrana. Prilino zgodan ovjek koji je mnogo polagao na svoj izgled i koji je uvijek i pred svima elio ostaviti dobar dojam. Veliki zavodnik, ili je barem on tako o sebi volio razmiljati. Iako je bio vrlo drutven i omiljen u svojoj sredini, nisam ga previe cijenio. Veliki Desni je za njega govorio da se preglasno smije. I zaista, bio je malo prenapadan u svom komuniciranju. Pun velikih rijei i naglaene gestikulacije. Pun glasnog i neukusnog humora kojim se nametao drutvu. Kad me je ugledao, osmijeh mu se zamrznuo na licu. I on je kao i Veliki Mag skrenuo pogled i odjurio van. I za njega sam mogao biti siguran da bar neto zna o napadu na mene, a vjerojatno je i sam u tome sudjelovao kao i Veliki Mag i Ivan Golub. Posljednji od velike trojice bio je Raul Kriani. Po svemu to sam o njemu znao, bio je to ovjek vrijedan potovanja. Mo je razvijao u smjeru telekineze i komunikacije s Adeptima. Na tim poljima je postizao vrlo dobre rezultate. Nikada nisam uo da je svoj dar pokuao zloupotrijebiti ili ga neprimjereno koristiti. Krajnje ozbiljan ovjek koga nikako nisam elio za neprijatelja. I on me je pogledao izlazei iz mrtvanice, ali izraz njegova lica ostao je nepromijenjen. Nisam mogao dokuiti je li prijateljski ili neprijateljski. Vrlo se dobro kontrolirao, tako da o njemu nisam mogao donijeti nikakav sud. Nadao sam se ipak da on nije jedan od vinovnika napada na Velikog Desnog i mene. Sjetio sam se svojih rijei koje sam uputio Velikom Magu kad su me iskljuili iz Crnog kruga: "lanovi Velikog vijea su vai poslunici". Ako se na nekoga to nije odnosilo, to je sigurno bio Raul Kriani. On nije bio niiji poslunik i moda sam ga u aru rasprave i uvrijedio svrstavi ga uz ostale pobonike Velikog Maga. Ako je i bio uvrijeen, to niti jednim pokretom lica nije pokazivao. On mi je ostao nepoznanica. Kolona ispred pokojnikovog odra se polako pomicala i sada je ve na mene doao red da obitelji izrazim suut. Ta tuna obveza me omela u razmiljanju o mojim moguim protivnicima.

Marija Rogoz, udovica Velikog Desnog, drala se dostojanstveno mirno, moda ak premirno, pomislio sam, a onda mi je sinulo da je vjerojatno pod blagotvornim utjecajem sredstava za smirenje. Lidija, Nikolina ker, bila je za razliku od svoje majke jako uplakana. Ramena su joj podrhtavala od povremenih bezglasnih jecaja, lice joj je bilo crveno, a kapci tako nateeni da to nije mogao prikriti ni crni veo koji joj je prekrivao lice. "Doi poslije kod nas na karmine", apnula je kad sam joj izrazio suut. Milan, njen suprug, drao se pribrano, ali je bilo vidno da je i on potresen. On je volio Nikolu, iako se ta ljubav nije mogla nazvati obostranom. Pokojni Nikola nije ba bio presretan izborom svoje keri i o zetu je rijetko kad rekao neku dobru rije. Potivao je Milana kao svog zeta, nije s njim ulazio ni u kakve sukobe, prema njemu je bio ljubazan, ali to je bilo sve, preveliku ljubav prema zetu ba i nije gajio. Iziao sam i tada jo jednom s povienog mjesta promotrio prisutne. lanovi Crnog kruga nisu se drali zajedno osim Velikog vijea koje je sainjavalo vrsto zbijenu grupu u koju nitko drugi nije imao pristupa. Ostali su bili u skupinama, po dvoje-troje ratrkani unaokolo. Nisu mi, osim Velikog vijea, u ovom trenutku bili vani. Bio sam meu zadnjima koji su izrazili suut i pogrebna je povorka uskoro trebala krenuti. Oprotajni govor pred lijesom bio je kratak kao i vjerski obred. Lijes je krenuo, a iza njega se formirala alosna povorka prijatelja i znanaca. Pred ulazom u groblje, prije nego to smo doli do malog zvona koje je najavljivalo prolazak pokojnika, osjetio sam da dolazi napad. Pa je li to mogue? Na sprovodu! Pribojavao sam se toga, ali ipak sam gajio nadu, oito lanu, da do napada nee doi. tit mi je odmah bio podignut i sjajan kao sunce, refleksija je bila savrena tako da me taj prvi udar nije niti ogrebao. Okrenuo sam se i promotrio ljude iza sebe ne bi li otkrio tko me napada. Tri reda iza mene bili su Veliki Lijevi i Raul Kriani, a jo jedan red iza njih polagano su hodali Veliki Mag i lanovi Velikog vijea, Matija Mavrovi i Ivan Golub, drei se ruku pod ruku i strijeljajui me pogledima. Lica su im bila vrlo odluna, ozbiljna i vidjelo se da prikupljaju silu. Njih trojica su me napadali zajednikim snagama. Nitko od ljudi na sprovodu to nije primjeivao, ali paljivim, znalakim promatranjem moglo se otkriti da prikupljaju opasnu koliinu energije. Sada je, dakle, bilo potpuno jasno tko su moji neprijatelji. Jedino mi je bilo udno otkud ta nestrpljivost da me se odmah uniti. Shvatio sam tko su mi neprijatelji, ali nisam znao zato su mi neprijatelji i zato su toliko nestrpljivi da napadaju ak i na sprovodu. ime sam im se toliko zamjerio da ne potuju ak niti taj tuni obred kojemu su nazoili? Kolona je polako nastavljala put za lijesom i da nas je netko gledao sa strane ne bi mogao ni naslutiti kakva se borba odvija u toj naoko mirnoj skupini ljudi koja ali za pokojnikom. Sljedei napad bio je jo jai, ali sam i njega odbacio bez imalo muke. Dobro sam iskoristio tri dana priprema za okraj, pomislio sam ponosno, moj je tit bio neoteen i spremniji nego ikada. Mo koja je na mene bila odailjana i nije mogla biti strano jaka s obzirom na nepripremljenost protivnika, posveeno tlo kojemu smo prilazili i injenicu da su me napadali u hodu, ali sam ipak imao razloga biti ponosan na snagu svog tita.

Druga stvar bila bi da su me napadali iz neke prostorije u kojoj ne bi bili ometani i u kojoj bi se u miru mogli pripremiti za napad. Ovako na otvorenom, hodajui u pogrebnoj povorci nisu mogli razviti neku veliku snagu i nije mi bilo jasno zato uope pokuavaju? Vjerojatno su me podcijenili. Trei napad je nadmaio prva dva, ali sam i za njega bio spreman i krenuo sam s refleksijom u protunapad. Tada sam osjetio da mi netko pomae. Moj je tit naglo ojaao i moglo se osjetiti kako se puni dodatnom energijom koja sasvim sigurno, nije bila moja. Nisam previe razmiljao tko mi to prua pomo, nego sam tu pomo iskoristio u trenutku i vratio udar trostruko jai nego to mi je bio upuen. Iza mene se odmah zaulo komeanje. Velikom Magu je pozlilo. Ljudi su stajali oko njega i promatrali kako se presavio drei se za prsa i teko diui. Pogrebna povorka je bila prekinuta. Znai, on je taj koga sam pogodio refleksijom, on je bio glavni nositelj napada na mene. Od siline protuudara, pao bi na tlo da ga njegova dva pomonika nisu pridravali. U meni je rastao bijes i elja za osvetom, sad je prilika da ga ponovno udarim, osjetio sam se dovoljno snanim da ga kaznim za sva zla koja je poinio u posljednje vrijeme. elio sam iskoristiti pomutnju u njihovim redovima, taj trenutak njihove nepanje. Svu svoju silu slio sam u jedan jedini udar koji sam uputio u elji da jo vie ozlijedim ve naetog Velikog Maga, ali taj energetski udar mi se odmah vratio poput bumeranga. Udarac groma koji me je potresao od glave do pete. Sada je na meni bio red da zateturam i da se, pokuavajui odrati ravnoteu, uhvatim za ljude koji su bili uz mene. Jedva sam ostao na nogama. Novo komeanje, koje sam ovaj put ja izazvao, potpuno je razbilo pogrebnu povorku i ljudi su se zbunjeno pogledavali ne znajui to se dogaa. Obitelj pokojnika je nastavila hodati za lijesom, ne slutei kakva se borba iza njih vodi i to se sve dogaa. Svi ostali su zbunjeno zastali i trebalo je dosta vremena da se povorka opet oblikuje i pokua dostii svoju prethodnicu. Sada su svi krenuli znatno brim korakom. Vie mi nita nije bilo jasno. Ba kad sam mislio da sam poneto shvatio, pojavile su se nove nepoznanice. Veliki Mag se nije mogao tako dobro zatititi, jer je ve bio udaren. Ivan i Matija bili su prezauzeti zadravanjem "Velikog" da ne padne, pa ni oni nisu mogli biti dovoljno koncentrirani da podignu tit koji je obranio Velikog Maga i vratio mi upuenu silu. Tko je to uradio? Tko mi je prvo pomogao, a zatim stvorio zatitni tit oko Velikog Maga i na taj ga nain spasio od mog udara? Pogled mi je pao na Raula Kriania i shvatio sam odgovor na svoje pitanje. To bi mogao biti on, Raul. Vjerojatno je osjetio da sam napadnut od njih trojice i pomogao mi u obrani, a onda je i mene sprijeio da uzvratim napad. ini se da sam naao prijatelja. Ako ne prijatelja, onda sigurno osobu kojoj bi se mogao obratiti i zatraiti pomo. Netko neutralan. Pogledao sam ga, ali na njegovom licu se i dalje nije moglo nita proitati, i dalje se savreno kontrolirao. Sprovod je krenuo dalje i uli smo na posveeno Mirogojsko tlo. Tu je opasnost od napada bila znatno manja, pa sam se mogao malo opustiti. Misli su mi bile prilino uskomeane. Jo uvijek nisam znao zato me napadaju i zato toliko ure s napadom da ga nisu mogli odgoditi. Druga nepoznanica je bio Raul Kriani. Ako me je Raul obranio i na taj se nain pokazao mojim saveznikom, zato nije dopustio da uzvratim udarac? Koja je uope njegova uloga u svemu tome?

Propustio sam nekoliko ljudi i eljan odgovora, ekao da mi se Raul priblii. Hodao je sam. Velikog Lijevog nije vie bilo pokraj njega, jer je ostao s Velikim Magom kad je ovome pozlilo. Nastavio sam koraati uz Raula upitno ga gledajui. Izraz njegova lica i dalje je bio isti. Potpuno miran i staloen, gledao je preda se i niti jednim titrajem lica nije odavao da se oko nas dogaa neto neobino. "Miruj," promrmljao je tihim, ali odlunim glasom, "vie nisi u opasnosti." Te su rijei znaile da on zna da sam bio u opasnosti, vjerojatno zna i od koga i zato. Nisam mogao prikriti svoje uzbuenje, pa sam ga odmah poeo ispitivati oekujui od njega odgovore na pitanja koja su me muila ve danima. "to se dogaa? Napadaju me, pokuali su me ubiti, a ja ak niti ne znam zbog ega. Prije nekoliko dana su me zamalo ubili. Zato si mi danas pomogao i zato nisi dozvolio da uzvratim udarac?" zasipao sam ga pitanjima. Raul me pogledao svojim staloenim, ali hladnim pogledom i preko volje mi uzvratio. "Strpi se malo. ekaj dok ne zavri pogreb. Onda emo otii na neko mirno mjesto i sve e ti biti objanjeno. Adepti e ti objasniti." "Adepti?" zaudio sam se."Kako mi Adepti mogu pomoi? to ako me lanovi Crnog kruga opet napadnu na izlasku iz groblja? I ti bi mogao stradati ovaj put. Ja sam shvatio da si se umijeao u sukob, pa su to sigurno shvatili i oni. Raule, pomogavi mi, stekao si nove, ni malo bezazlene neprijatelje." "Nisi vie u opasnosti", ponovio je Raul. "Oko nas je stvoren zatitni krug koji odravaju moji istomiljenici. Strpi se jo malo pa e sve saznati. Ne ponaaj se kao znatieljno dijete." Time je za njega razgovor bio zavren. Vie nisam elio iskuavati njegovo strpljenje, pa sam uutio. Nastavio sam koraati uz njega zaista se osjeajui kao znatieljno dijete koje odmah eli odgovore na sva svoja pitanja. Istovremeno sam se osjeao zatien i smiren u njegovom drutvu. Spomenuo je da je oko nas stvoren zatitni krug, razmiljao sam. To znai da je umijeano jo nekoliko lanova Crnog kruga koji su tu zatitu stvorili i koji je odravaju. Izgleda da sam upao u neki sukob iji mi uzroci nisu bili jasni. Frakcije u Crnom krugu? Kako to da ja ne znam nita o tome? Ako je Veliki Desni bio upleten u te sukobe i ako je zbog toga stradao, sigurno bi mi prije spomenuo da se nalazi u opasnosti. Pitanja su se gomilala u mojoj glavi, ali da bih dobio odgovore morao sam priekati zavretak sprovoda. Raul je prividno nezainteresirano koraao pokraj mene, ponaajui se kao da se nita neobino ne dogaa. Moram se strpjeti za objanjenja, ponavljao sam u sebi. Adepti? Moe li mi evokacija dati odgovor na moja pitanja?

Dugo ve nisam o njima razmiljao. Jesu li Adepti aneli ili demoni? Nikada nisam bio na isto s njima. Neke informacije o Adeptima sam imao, jer to ulazi u osnovnu obuku lanova Crnog kruga. Nekoliko puta sam i komunicirao s njima, odnosno dopustio sam im da mi uu u svijest. Mali triluli-triluli. Tako sam ih ponekad, alei se, nazivao, jer je to bio zvuk kojim je poinjala njihova komunikacija. Svatko tko se uputao u kontakte s njima doivljavao ih je na svoj nain, jer su se i oni prema svakome ponaali drugaije. Nikola Rogoz ih nije previe volio, smatrao ih je opasnima, jer je bilo teko razluiti kad govore istinu a kad se samo izruguju. Ponekad su tako bezono lagali da je izgledalo kao da su zloesta, obijesna, djeca, a ponekad je njihova istina bila toliko snana da je bljetala nevienom mudrou. Kad bih komunicirao s njima, imao sam osjeaj da mi kopaju po mozgu i neto premeu unutra. To me strailo i inilo nesigurnim. Neke loe uspomene koje smo Nikola Rogoz i ja dijelili, tu su nesigurnost jo dodatno pojaavale. Prilikom kontakta Adepti su isputali zvukove koji su podsjeali na pijukanje policijskih radio aparata, samo neto tii i dugotrajniji. Trilulilili, trilulilulili, kao zvonjava elektrinog telefona koja dolazi iz unutranjosti mozga. Komunikacija s Adeptima bila mi je jako zanimljiva prvih nekoliko puta, kad sam o njima tek uio, ali sam je pod utjecajem Velikog Desnog malo po malo zapostavljao i na kraju u potpunosti prekinuo. Prije nekoliko godina sam s njima imao jezovito iskustvo i bez Nikoline se pomoi ne bih bio izvukao. Sada bi mi ti isti Adepti, po Raulovim rijeima, trebali pomoi da sve shvatim. Aneli ili demoni, to nisam znao, svatko ih je doivljavao na svoj nain. Znao sam samo da postoje i da se sa njima moe stupiti u kontakt. I znao sam da u to uiniti uz Raulovu pomo. Napokon sam stekao saveznika. Nigromancija (ne mijeati s nekromancijom) je prva zabranjena vjetina, a zovu je crnom vjetinom. Ta je vjetina najgora od svih, jer tko se njome bavi mora rtvovati i sluiti avlima. Tko se eli baviti tom vjetinom, mora prinositi avlima svakojake rtve, a mora se i zapisati avlima i s njima sklopiti savez, onda mu se avli pokoravaju i vre volju svoga majstora koliko im to bog dopusti. Johan Hartlieb: Knjiga svih zabranjenih vjetina, bezvjerstava i arobnjatva (Pisac ove knjige bio je osobni lijenik vojvode Albrehta III Bavarskog.) 7. Prie o moi 1964. godina Trei susret Nikole Rogoza i moje bake bio je uistinu ozbiljan uvod u bakinu obuku i trajao je gotovo est sati. Nikola joj je demonstrirao djelovanje moi na vrlo drastian i direktan nain. Zadivio ju je i istovremeno je prestraio tom svojom demonstracijom sile crnog kruga. Ako je do tog trenutka imalo sumnjala u postojanje moi, nakon te demonstracije takvim sumnjama vie nije bilo mjesta. Sljedee to je Nikola Rogoz morao uiniti, bilo je da je uvjeri da koritenje energije crnog kruga ne znai djelovanje protiv Boga, to je baki bilo naroito vano i na emu je insistirala. Samo postojanje tajnih i nadnaravnih energija baku je asociralo na snage mraka s kojima nikako nije eljela imati posla. Sotona, Lucifer i slina bratija nisu bili drutvo s kojima se moja baka eljela druiti, pa je pred Nikolom bio teak zadatak da je uvjeri u to da Crni krug ne djeluje protiv Boga nego "permisus Dei" (s bojim doputenjem). To je bilo kljuno i da je nije uspio uvjeriti u tu svoju tvrdnju, mislim da nikada ne bi pristala sudjelovati, ma to joj Nikola obeao ili ma ime je prestraio ili joj zaprijetio. Balansiranje na granici svetogra je jo nekako i mogla podnijeti, ali sotonizma se uasavala, tako da je Nikola morao

vjeto manipulirati s podacima koje joj je pruao. Nije smio rei niti jednu suvinu rije kako je ne bi prestraio, a morao je zadovoljiti bakinu znatielju koja nije bila mala. Kasnije sam u razgovoru s njim uo da joj je neke injenice morao i preutjeti, vjeto ih zaobii, kako je ne bi jo vie zaplaio. Nije joj, naime, smio rei da mo Crnog kruga potie od poganskih obreda rtvovanja i dozivanja demonskih sila. Po Nikolinim rijeima, rtvovanja se, naravno, ve odavno ne vre, jer je metoda koritenja i dobivanja moi unaprijeena i pojednostavljena, ali se ne moe porei da je rtvovanja ivotinja, pa ak i ljudi, u dalekoj prolosti Crnog kruga zaista bilo. Nikola ju je uspio uvjeriti, jer je i sam u to duboko vjerovao, da su danas takva rtvovanja zamijenjena drugim, primjerenijim metodama dobivanja sile. Danas je izvor moi sam crni krug, a iskoritavamo ga tehnikama koje je stoljeima istraivalo i unaprjeivalo drutvo Crnog kruga. Takoer joj nije mogao rei da je zaetnik djelovanja drutva Crnoga kruga bio Zoroastar, jer je on istovremeno bio glavni mislilac dualistikog pogleda na svijet, protiv kojeg se katolika crkva tako otro borila u povijesti, a i danas. Nije se odmah mogao uputati u rasprave o dualizmu u koji je i sam, na neki svoj komplicirani nain vjerovao, jer bi mu to otealo situaciju i oduzelo previe vremena. Zbog pobornika dualizma, Katara i Mahinejaca koji su, iako vjernici, tvrdili da je svijet podijeljen izmeu dobra i zla, zapravo su i poeli veliki crkveni progoni heretika, pa je svaku raspravu o tome smatrao gubljenjem vremena, tako da je tu temu radije preutio. Da joj je spomenuo da su Aureolus Teophrastus Bombastus von Hohenhaim poznatiji pod imenom Paracelsus i dr. Johannes Faust bili svojevremeno istaknuti lanovi europskih Crnih krugova i to bi je prestrailo. Posebno spominjanje dr. Fausta, jer je o njemu imala spoznaje samo iz Goetheova djela. Druga velika imena koja su krasila povijest Crnoga kruga njoj nisu ba nita znaila, osim eventualno Petra Zrinskog, za koga je naravno ula, ali ne u ulozi arobnjaka, nego u ulozi velikaa, politiara i povijesne linosti. Takoer joj nije mogao niti smio spomenuti po est crnih krugova koji se nalaze u Europi, Americi i Africi, jer bi joj kombinacija brojeva tri puta est isto tako utjerala strah u kosti. Povijest Crnoga kruga joj je samo ukratko iznio i bio je sretan to ona nije insistirala na detaljima. Opirniji nije mogao biti zbog spomenutih razloga. ak i da je htio, neka razdoblja djelovanja Crnog kruga joj ne bi mogao rastumaiti i opisati, jer je i sam o njima vrlo malo znao. Vei dio dokumenata o djelovanju Crnog kruga nestao je tijekom velikih progona heretika i arobnjaka u srednjem vijeku. Kad su ti progoni zapoeli i naglo se rairili, bilo je izuzetno opasno posjedovati dokumente o takvoj jednoj organizaciji kao to je Crni krug, tako da su se ti papiri i pergamenti sakrivali ili unitavali. Dokumenti koje su otkrili crkveni istraitelj (inkvizitori), posluili su kao dokazni materijal u procesima i stajali su glave njihove vlasnike. Kasnije su ti dokumenti bili uniteni ili kao tajni spisi pohranjeni u Vatikanske biblioteke. Kako je u to vrijeme i sam Crni krug bio gotovo zatrt crkvenim progonima vjetica, arobnjaka i heretika i gotovo ga je nestalo, tako je nestao i velik dio pisane povijesti o najranijim poecima Crnoga kruga. Neto je ipak sauvano, ali ne dovoljno da bi se u potpunosti rekonstruiralo djelovanje Crnog kruga od samih poetaka, kroz povijest, pa sve do dananjih dana. Poeci djelovanja Crnog kruga bili su zauvijek izgubljeni u davnoj prolosti. U dananje vrijeme nitko, pa ni lanovi Crnog kruga, ne zna kad su se i kako pojavili crni krugovi i tko je stvorio organizacije koje su nauile kako crpiti silu iz tih krugova.

Izvor moi udruenja Crnog kruga je Veliki krug, kota, napravljen od udnog, vrlo tvrdog materijala, prepun iscrtanih i urezanih simbola. Iz tog kruga koji isijava energijom lanovi Crnog kruga crpe svoju mo i razvijaju je. Tehnika crpljenja energije iz crnog kruga i usmjeravanje te energije na eljene ciljeve se mora savladavati korak po korak. To je dugotrajan i mukotrpan proces i zahtijeva mnogo truda i vremena da bi se savladao. Odakle ta mo, ta sila, potjee i kako se akumulirala u crnom krugu, to je podatak izgubljen u prolosti ili barem obini lanovi Crnog kruga u njega nisu bili upueni. Nikola se neto due zadrao na mogunostima lanova dananjeg Crnog kruga. Dostizanje znanja o moi baki se inilo vrlo primamljivom mogunou za njezinog unuka. Njeno oduevljenje je malo splasnulo kad je ula za sva ogranienja kojima se lanovi Crnog kruga moraju podvrgavati u koritenju te moi i to pod prijetnjom najstroih kazni. "Pojednostavljeno gledajui, ta se mo ne smije uope koristiti", rekao je Nikola s osmjehom na licu. "Pa to je onda samo stjecanje znanja radi znanja. to e mom unuku mo ako je ne smije gotovo nikada koristiti? tovie, ne smije ak ni obznaniti da je ima. Cijeli ivot imati u rukama takvo blago, a ne smjeti ga nikome pokazati ili ga troiti... pa to nema nikakvog smisla", rekla je baka vidno pokolebana. "Nije ba sasvim tako", bio je strpljiv Nikola. "Mo se smije umjereno koristiti, ali se ne smije obznaniti. Mi smatramo da je to znanje preopasno da se objavi njegovo postojanje. uvamo ga i unaprjeujemo ve mnogo stotina godina i ekamo trenutak kad e ljudi biti spremni prihvatiti ga bez predrasuda i zlouporaba. To vrijeme jo nije dolo, a nije, ini se, ni blizu. Izgleda da je to znanje o energiji crnog kruga otkriveno nekoliko stoljea prerano." Baka je zaueno gledala Nikolu Rogoza, pa je ovaj primjerom morao potkrijepiti svoje rijei. "Dati ljudskoj rasi takvu vrst znanja bilo bi preopasno i zato mi djelujemo u tajnosti. Otkrivanje te tajne i njeno objavljivanje znailo bi predavanje tehnike na koritenje svim ljudima to bi se moglo pokazati vrlo opasnim. Izgledalo bi to kao da djetetu dajete napunjeni pitolj da se igra s njime. Prije ili kasnije bi zbog nestrunog rukovanja dolo do nesree. To bi bilo samo pitanje trenutka. Mi toliku odgovornost ne moemo preuzeti i zato ta mo mora ostati tajnom." "Ne pretjerujete li malo pridajui toliki znaaj svojoj moi?" upitala ga je. "Ipak su i vae mogunosti ograniene." "Pa moda u tome ima i pretjerivanja, ali bilo je sluajeva kad se mo zloupotrebljavala i oni su zavrili katastrofalno. Sve, naravno, ovisi o pojedincu koji koristi mo i nainu na koji se ta mo koristi. Njome se moe initi dobro ali i zlo. Zato je vrlo bitno da se onemogui pristup labilnim osobama koje bi tu mo mogli zloupotrijebiti. Sam stupanj znanja i moi ovisi o trudu uloenom u stjecanje te iste moi. Ne postoji nikakva formula ili brza metoda za stjecanje moi. Ne postoji ni inauguracija u crni krug. To je dugotrajan i mukotrpan put uenja i odricanja. Taj put nikada ne zavrava. Nikada nismo saznali sve, jer kao i kod ostalih nauka, to vie znamo, sve se vie novih pitanja i mogunosti otvara pred nama. Znanje koje posjedujemo sada, nakon tolikih generacija izuavanja, golemo je. Znanje i mogunosti koje se naim metodama mogu dohvatiti jo je vee. Malo tko od lanova Crnog kruga ui sve tehnike, jer je to zbog njihove veliine i obimnosti nemogue. Zato se svatko od nas mora odluiti za neku specijalnost kojoj se posveuje i koju prouava i unaprjeuje."

Nikola je tu malo zastao kao da trai uvjerljive rijei kojih mu inae nije nedostajalo. "Tu se ponekad, na alost, stvaraju problemi zlouporabe. Tom specijalizacijom pojedinci postaju vrlo uspjeni na nekim poljima i kao takvi mogu biti opasni za svoju okolinu, ako se tu mo usude zlouporabiti." Opet je zastao kao da se dvoumi bi li krenuo u razjanjavanje te problematike ili je jednostavno zaobiao. Ipak je, vidjevi zainteresirani pogled moje bake, nastavio i to najdrastinijim primjerima. Vidio je da je naeo temu koja baku zanima i ta se tema vie nije mogla preskoiti. "Uzmimo na primjer Adolfa Hitlera. On, da se odmah razumijemo, nije bio lan Crnoga kruga i nije koristio mo naeg crnog kruga, ali je njegova mo uvjeravanja i djelovanja na mase bila nevjerojatna, gotovo kao da koristi nau silu crnog kruga. Ako proitate njegove govore, moete primijetiti da u njima nema nita naroito. Neto malo velikih rijei i obeanja i to je sve. Mnogi politiari dre takve govore pa ne postiu ni priblinu uvjerljivost. Hitlerovi govori koje je masa sluala uivo, izazivali su rijetko viene delirije. Inteligentni ljudi, miroljubivi ljudi, jednom rijeju sasvim normalni ljudi, bili su toliko oduevljeni njime i njegovim idejama, da je sve to zavrilo... hm, tako kako je zavrilo, masovnom histerijom poslije koje su stradali milijuni ljudi. Moda Hitler nije ba najsretnije odabrani primjer, ali takva upotreba moi izaziva na strah. Da je kojim sluajem bio lan Crnog kruga, to jest da je specijalizirao inkantaciju i na taj nain zloupotrebljavao svoju mo, sigurno bi bio sprijeen ve na samom poetku svoje politike karijere. Crni krug ne bi dopustio da se razmae do te mjere svojom moi uvjeravanja da sa sobom u propast povue itav narod. Da je bio lan Crnog kruga, sasvim sigurno bi bio zaustavljen, a ako treba i ubijen." "Hitler je bio lud", uskoila je moja baka jedinim argumentom kojega se u tom trenutku mogla sjetiti. "Slaem se," odgovorio je Nikola, "ali koji su to pokazatelji ludosti? Biti lud znai biti razliit od drutva koje te okruuje. Ako ja imam neku ludu ideju i u nju uspijem uvjeriti ezdeset milijuna ljudi, onda sam okruen ljudima koji imaju iste ideje kao i ja i nitko me ne smatra ludim. Ja tada nisam svjestan svoje ludosti, jer svi oko mene misle kao i ja. Ako svi mislimo jednako, onda to nije ludost nego ope prihvaena injenica. Ne razlikujem se od svoje okoline, dakle nisam lud. Vidite koliko je teko odrediti kriterije po kojima moemo nekoga proglasiti ludim? Hitlera njegovi suradnici i gotovo itav njemaki narod nikako nisu smatrali ludim, bar ne u ono vrijeme, naprotiv smatrali su ga genijem kojega vrijedi sluati i slijediti. No, ostavimo se Hitlera, on moda i nije najbolji primjer za ono to vam elim objasniti." Nikola je nekoliko trenutaka razmiljao traei bolji primjer. "Uzmite za primjer ovjeka koji se u Crnom krugu bavi stjecanjem znanja o istoj energiji. Uzmimo da je na svom polju postigao savrenstvo i da je njegova mo sakupljanja odnosno kanaliziranja energije crnog kruga na najvioj moguoj razini. I sada zamislite da je taj ovjek prikriveni psihopat koji jednostavno mrzi odreeni tip ljudi. Dostizanjem njegovog stupnja moi, on dolazi u mogunost da sve one koji mu nisu dragi ubije dodirom prsta po elu. rtve bi izgledale kao da ih je pogodio grom, jer taj na zamiljeni ovjek posjeduje toliku energiju da naglim pranjenjem te sile moe proizvesti neto slino strujnom udaru. Ta energija sama po sebi nije loa, tom energijom se moe i lijeiti ali on je, eto negativac i psihopat, te svoju mo koristi u pogrene svrhe."

Moja baka vie nije mogla ostati ozbiljna i poela se smjekati mislei da joj se Nikola podruguje kad spominje udare munje, ali Nikola je ostao ozbiljan. "Nemojte se nita smijati, ja osobno poznajem ovjeka koji posjeduje takvu mo. On nije psihopat i tu svoju snagu ne koristi u takve svrhe, ali je posjeduje. itav je ivot posvetio stjecanju i razvijanju moi. Njegov je privatni, graanski ivot naizgled mizeran, ali njemu to nije ni malo vano. Rastavljen je, njegova loe odgojena djeca ga preziru, ima lo posao, jedva preivljava jer nema dovoljno novca za pristojan ivot, ali sve je to nevano za njega. Vano je jedino da ima mo koju njeguje i razvija, mo koju prouava i usavrava. Imati mo i usavravati je, to je njegova jedina strast i njegov jedini smisao ivota. Nema dodue mnogo takvih ljudi koji bi htjeli sve rtvovati za mo, ali ih ipak ima. Oni smatraju da izvravaju svoju misiju prouavajui silu Crnog kruga i unaprjeujui je. Na neki su nain u pravu, jer razvijanjem i usavravanjem moi oni utiru put za sljedee generacije. Oni su za taj put odabrani samim svojim roenjem i moraju ga slijediti. Naim e uenicima i nasljednicima biti utoliko lake koliko mi unaprijedimo znanje o moi. Sljedee generacije nee morati traiti putove, nego e se kretati utabanim stazama, a kad savladaju nae metode, oni e ih dalje unaprjeivati. Va unuk, Danijel, prvo e stei osnove na svim poljima stjecanja moi kojima se bavi Crni krug, a onda e sam odluiti za to e se specijalizirati. Specijalizacija nije lagana i neki od nas nikada ne postignu drugi stupanj moi i nita ne specijaliziraju, jer je to za njih preteko, ili jednostavno nisu nadareni za to, ali svi su barem neto nauili o moi i posjeduju barem neku silu koju koriste i koja im pomae u ivotu. Nisu, dakle, u potpunosti tone moje rijei da se sila uope ne smije koristiti. Svi mi je koristimo na ovaj ili ona nain, ovisno o svojoj specijalizaciji. Va unuk e koristiti silu po svom nahoenju. Jedino na to e morati paziti jest da svojim koritenjem sile crnog kruga ne privue panju javnosti. Njegovo e djelovanje i koritenje sile morati ostati tajno i diskretno. Dobit e pravo i mogunosti da koristi silu crnog kruga, ali zauzvrat e tu silu i metode njena koritenja morati unaprjeivati i drati ih u tajnosti. Tehnika koritenja sile nije jo posve ispitana, mi neprestano otkrivamo neto novo. Ispitivanje sile crnog kruga i unaprjeivanje koritenja te sile je zadatak kojemu se moramo posvetiti. Gotovo svaka generacije otkrije ili unaprijedi neki novi nain koritenja sile, otvori neke nove vidike. To je ujedno i razlog zbog kojeg crni krug mora odravati brojnost svojih lanova. Broj lanova se ne poveava, ali se vie ne smije niti smanjiti. Nikad se ne zna tko e od nas unaprijediti silu i nekom svojom novom metodom doprinijeti napretku organizacije." Dugo su utjeli nakon tih njegovih rijei. Baka je bila zamiljena, prestraena ali i uzbuena. Jo uvijek nije znala to se od nje oekuje i je li uope pametno uputati se u takvo to. Mislim da je presudno u donoenju njene odluke bilo sjeanje na njenog pokojnog supruga. On je zaista bio dobar i plemenit ovjek po svim njenim kriterijima. Ako je on bio lan Crnog kruga i ostao takav, onda i njen unuk zasluuje slinu priliku. Dobar ovjek je dobar ovjek, ma kakvom silom raspolagao. Jo dugo nakon Nikolinih posljednjih rijei baka je zamiljeno utjela. Kad je napokon prekinula utnju, odluka je bila donesena. "Samo mi nemojte upropastiti mog Danijela", bile su napokon njene rijei pristanka. "I nemojte od njega stvoriti antikrista." Nikola Rogoz je odahnuo. Nakon estosatnog uvjeravanja, moja je baka pristala prihvatiti njegove uvjete i posvetiti se uenju, kako bi i mene mogla poduavati. Tako je poela njena ubrzana pouka, "kola za vjetice", kako je ona to nazivala, koja je trajala neto vie od est godina i tako je istovremeno poeo

moj predodgoj i priprema za "kolu" crnog kruga, koju u zapoeti kad navrim sedam godina i krenem u pravu, graansku kolu. Tada e moj uitelj i mentor postati Nikola Rogoz. Ja sluah, ali ne razumjeh, pa upitah: Gospodaru, kako e to svriti? Danijel 13,7 8. Adepti 1976. godina: kolovanje Oduvijek sam prilikom susreta s Adeptima osjeao nelagodu i strah da ih neu moi kontrolirati. Pribojavao sam se da Adepti, kad ih jednom prizovem i prepustim im se, nee eljeti prekinuti sastanak i da e me opsjedati dugo vremena. Nikola mi je tih davnih godina, kad me poduavao o mogunostima kontakta s Adeptima, objasnio da se kod nekih ljudi koji nepripremljeno stupaju u kontakt s njima ili njima srodnim biima, dogaalo da su ih Adepti zaposjeli i nisu ih htjeli napustiti. Taj moj, gotovo panian, strah od Adepata zapoeo je jednim udnim susretom u Ilici prije mnogo godina. Do tog susreta sam, kontaktirajui s Adeptima, osjeao neku nelagodu, ali od toga dana ta neodreena nelagoda prerasla je u pravi strah. Bilo je lijepo ljetno nedjeljno prijepodne. Nikola i ja smo etali Ilicom i, ne sjeam se vie kako, zapoeli priu o djejim bajkama. Ta je tema Nikolu potaknula na razmiljanje i on se uozbiljio, te mi je pokuao objasniti kako gotovo sve djeje prie imaju istiniti korijen, odnosno kako su to poruke prenesena znaenja onima koji ih znaju sluati. Dugo je priao o toj temi, ali ja ga nisam sluao previe pozorno, ta bio je lijep dan, a ja sam bio mlad. Prepun ivotne radosti, bio sam posebno dobre volje, pa sam si ak dozvolio da se naalim na raun njegovih teorija: "Da, da poruka Crvenkapice je da se kroz umu ne smije ii sam, jer moe naii na vuka koji e te prodrijeti. Ha-ha..." Nisam se poteno ni nasmijao, a Nikola me je ve otro opalio dlanom po zatiljku. "Ne izruguj se pametnijima od sebe." Lice mu je bilo ozbiljno i izgledao je prilino ljut, to nije bio njegov obiaj. Nikolu Rogoza je bilo prilino teko izbaciti iz takta. Meni je to uspijevalo samo kad je osjetio da ga ne sluam dovoljno paljivo. "Ma daj, Nikola, alim se", rekao sam moleivim tonom. Nikako ga nisam elio naljutiti glupavim primjedbama, jer je to posebno mrzio. "ali se kad je vrijeme za alu, a ne kad ti ja neto ozbiljno govorim. Ta tema je za mene sada zavrena. Zbog tog tvog jeftinog humora, sam e morati otkriti ono to sam te danas elio nauiti. Na primjer, zato se u priama esto spominje broj sedam? Zato je taj broj poseban? Preko sedam gora, sedam dolina i sedam mora i ivjelo je sedam patuljaka. Zato ba sedam, a ne recimo tri ili devet? Zato kletve traju sedam godina? Zato ti razbijeno ogledalo nosi ba sedam godina nesree? Postoji sedam smrtnih

grijeha i sedam peata u apokalipsi, sedam prvobitnih crkvenih zajednica, sedam bojih darova, a o sedam dana u tjednu da i ne govorim." Nisam mogao odoljeti, pa sam dodao u veselom tonu: "Ili zato je, recimo, bilo sedam sekretara SKOJa?" Rekavi to uvukao sam glavu u ramena oekujui novu Nikolinu zaunicu. ekao sam nekoliko trenutaka tako uvuene glave, a onda ga, ne doekavi udarac, ispod oka pogledao. Nikola se od srca smijao i ini se da mi ovaj put nije zamjerio to to sam ga prekinuo. Kroz smijeh je nastavio: "Izgleda se da si danas posebno raspoloen." I dalje se smjekao, ali je nastavio ozbiljnim tonom. "To da istrai broj sedam dajem ti kao domai zadatak a moram te kazniti i zbog ove zadnje upadice. Da vidimo... zbog sedam sekretara SKOJ-a, neu ti rei ni zato je princeza morala ba poljubiti apca i tako ga pretvoriti u princa." Ja sam se opet veselo nasmijao mislei da se Nikola ali, ali nisam bio u pravu. Pogled na Nikolino lice odavao je da on misli ozbiljno. "Zar tu stvarno ima neke dublje poruke?" upitao sam jo uvijek traei naznake ale u njegovim rijeima. On je sada ve bio vrlo ozbiljan i nije se vie smijao. Kimnuo je u znak potvrde. "Ne alim se, dao sam ti zadatak. Saznaj zato je princeza morala poljubiti abu. Koristi za to koju god hoe literaturu, ali za tri dana elim odgovor." Smrknuo sam se, jer sam mislio da mi Nikola eli pokvariti raspoloenje. Zbog moje bezazlene upadice, postavlja mi besmislene zadatke koji e mi oduzeti mnogo vremena, a koji mi ba nita nee koristiti. Vidjevi da sam se rastuio, Nikola je ipak malo ublaio svoj zahtjev. "Istrai barem kako se zove vrsta aba koja iz svoje koe lui halucinogenu drogu kao zatitu." Prvi put sam uo za tako neto, pa sam ga sa uenjem pogledao. "Nita se nemoj uditi. Postoje abe koje se brane od svojih prirodnih neprijatelja na taj nain da kroz pore lue neku vrstu otrova. Na ljude taj otrov djeluje halucinogeno tako da pojedinci liu te abe i na taj se nain drogiraju. Tvoj zadatak je da sazna ime te abe i njeno stanite." "Princeza je abu zapravo polizala i drogirala se na taj nain?" "Da," rekao je Nikola kroz smijeh, "nije ni udo da joj se inilo da se aba pretvorila u prekrasnog princa koji e je usreiti." Smijao se zajedno sa mnom svojim rijeima, a onda se nakon nekoliko trenutaka opet uozbiljio i nastavio. "Dosta ale. Takve abe zaista postoje, a ti mora saznati kako se zovu i gdje ive."

Smiljao sam koje u sve knjige morati posuditi u knjinici da saznam neto vie o tome i da zadovoljim svog strogog uitelja. utke smo hodali jedan uz drugoga neko vrijeme, a onda je nau panju privukao ovjek koji nam je dolazio u susret i koji je priao sam sa sobom. Galamio je i estoko gestikulirao rukama. Izgledalo je kao da se svaa s nekim, ali u njegovoj blizini nije bilo nikoga, tako da se moglo zakljuiti da njegov sugovornik postoji samo u mati. Bio je to neki udan lik. Mukarac u kasnim tridesetim godinama, suluda pogleda, mrav i dugokos. Nisam obraao preveliku pozornost na njega, jer mi je liio na jo jednog luaka koji pria sam sa sobom. Ponekad takve ljude vidimo na ulici i trudimo se ne primjeivati ih. Zaobilazimo ih u irokom luku, jer su takvi ljudi nepredvidljivi i nikada ne znamo to se od njih moe oekivati. Za Nikolu on nije bio tako nezanimljiv. "Zaposjednut je Adeptima", rekao je Nikola ozbiljnim glasom, nakon to ga je pomno promotrio. Zaueno sam ga pogledao ne shvaajui to to govori. "Vidi li ovoga ovjeka koji nam dolazi u susret? Ovaj koji galami. Zaposjednut je Adeptima." Okrenuo sam se da bolje pogledam jadnika koji je upravo proao kraj nas, ali Nikola me je brzim pokretom uhvatio za rame i sprijeio me u mojoj namjeri. "Nepristojno je buljiti u nekoga, a u ovom sluaju moe biti i opasno." "Rekao si da je zaposjednut Adeptima?" upitao sam pun nevjerice. "Naim Adeptima?" "Nemoj ih nazivati naim Adeptima, jer to ne odgovara injenicama. To su Adepti koji s nama komuniciraju, nikako nisu nai. Oni su svoji i samostalni, nikada ih nemoj svojatati, jer e inae loe proi." "Ma dobro, nisam mislio da su nae vlasnitvo, htio sam pitati jesi li mislio na iste Adepte s kojima mi komuniciramo." "Nije dobro," strogo e i neumoljivo Nikola, "takve se pogreke ne smiju dogaati nekome tvog statusa i tvog znanja. Zbog takvih pogreaka moe stradati." Poelo me je ljutiti njegovo ustrajanje na detaljima, ak i u ovakvim sluajevima kad je bilo oigledno to sam elio rei. "Objasni mi sada opet tko su zapravo ti Adepti?" pitao sam zbunjeno. "Do sada si mi pomagao da s njima stupim u kontakt, a sada kae da je mogue da te opsjednu. Jesu li mogli i mene opsjesti kad si ih pustio da mi uu u glavu?" Nikola me je promatrao svojim mirnim pogledom i smjekao se osjeajui prizvuk panike u mom glasu. "Kad se zna postupak i protokol kontakta s njima, onda opasnosti gotovo da i nema. Opasnost nastaje kad nekvalificirani ovjek komunicira s njima. To moe biti samo glupo i bezazleno pozivanje duhova koje moe zavriti kobno. Neki ljudi vole pokuavati prizivati duhove. To im se ini uzbudljivim, iako nemaju nikakvog predznanja o tome, a jo su manje svjesni opasnosti koje tu vrebaju. ovjek se upusti u

nepoznato i tako se ponekad dogodi da ga ti isti duhovi, koje je sam pozvao, zaposjednu i da ga ne ele ostaviti." "Znai, kad se prizivaju duhovi, mogu se prizvati i nai Adepti, Pamersiel, Padiel i Dorotiel." "Opet govori o naim Adeptima", prekorio me je Nikola i elio nastaviti s ukorom, ali sam ga prekinuo. "Ma dobro, zna to sam mislio." "Nije dobro i ne znam", strogo e Nikola. "Zbog takvih se protokolarnih pogreaka i dogaaju takve rune stvari." Neko smo vrijeme utke koraali, a kad je Nikola mislio da mi je dao dovoljno vremena da ozbiljno shvatim prijekor i da se posramim, nastavio je s izlaganjem. "Dorotiel je odgovoran za to zaposjedanje. Najprije dou sva trojica zajedno, Pamersiel i Padiel nakon nekog vremena odu, a Dorotiel se ponekad, ako nismo na pravi nain prekinuli kontakt, vrati sam. Kad ostane sam, bez utjecaja druge dvojice, potpuno se razulari i preuzima kontrolu nad umom ovjeka koji ga je pozvao. Crkva to naziva opsjednutou i bori se protiv njega egzorcizmom. Ponekad ga se uspije otjerati, a ponekad ne. Vrlo esto se dogaa da nitko niti ne pozove egzorcista, nego opsjednutog ovjeka koji u svojoj glavi uje glasove jednostavno proglase luakom, shizofreniarem." "Egzorcisti? Hoe li rei da je Dorotiel avao?" zadihano sam ga i prestraeno upitao. "Zar si dozvolio da komuniciram s avolima i da mi oni uu u glavu, u um?" Nikola je vidio moju uznemirenost, ali nije na to obraao preveliku panju. "Ne ba", rekao je to kolebljivo, kao da se predomilja i trai pravu definiciju kako bi me smirio i dao mi to precizniji odgovor na moje uspanieno pitanje. "Ustvari, nitko sa sigurnou ne moe rei to su to Adepti. Aneli sigurno nisu, ali ja mislim da nisu ni avoli. Barem ne onakvi avoli o kakvima uimo na vjeronauku. Ja bih ih nazvao nekim viim, nadljudskim biima. Indijske vjere tumae da su to proiene due koje jo nisu dosegle razinu boanskog, a nadvladale su ono zemaljsko, ili tvrde da su to ljudske due kod kojih je dolo do spajanja individualnog duha Atmana s kozmikim duhom Brahmom. Neto kao sveci u duhovnom obliku. U zapadnoj civilizaciji Adepti su ljudi koji su stekavi odreena znanja, prosvijetlivi se, inicirani u neke mistine organizacije i redove. Alkemiari pak tvrde da su to ljudi koji su rijeili tajnu kamena mudrosti i tako postali besmrtni..." Zastao je u izlaganju, zamislio se i tako je u utnji proteklo neko vrijeme. Vidjelo se da je Nikoli teko priati o Adeptima, teko je pronalazio rijei kojima bi izrazio svoje miljenje o njima. Naposljetku nastavi: "Jedni i drugi i trei grijee, ili moda mi iz Crnog kruga grijeimo nazivajui ta bia Adeptima. Davno ve netko je iz Crnog kruga ta bia prozvao Adeptima i od tada koristimo to ime za njih. Moda bi bolje ime bilo, duhovi, demoni ili neto izmeu ta dva pojma, ali prozvani su Adeptima i to je ime postalo uobiajeno u Crnom krugu. Vjere koje Adepte drugaije definiraju, ne poznaju takav tip komunikacije

kakav mi prakticiramo. Oni se ponekad prepuste da ih Adepti 'poslau', odnosno otvore im vidik prema duhovnosti, ali mi ih zovemo poimence i iz drugih razloga." "ekaj, stani malo", prekinuo sam ga jer mi se inilo da opet poinje priati polazei od pretpostavke da je meni sve jasno. Meni naprotiv gotovo nita nije bilo jasno, u glavi mi se stvorila prava zbrka od svih tih proturjenih podataka koje je pred mene iznio. "Kako to da su Adepti za jedne jedno, a za druge neto sasvim razliito? Ja ih na primjer do sada nisam doivio kao neke prosvijetljene, polusvete due, ali nisam ni slutio da ih neki doivljavaju kao demone." Nikola je duboko uzdahnuo, kao da ga optereujem pitanjima na koje mi teko moe dati pravi odgovor. "Sve je to stvar gledita i naina kontakta s Adeptima. Netko ih doivljava kao prijatelje koji mogu pruiti korisne informacije, a netko ih doivi kao avole koji ga opsjedaju. Neke indijske tehnike omoguuju kontakte s Adeptima, ali ti Adepti ne nalikuju na ove s kojima mi komuniciramo. U stvari, to su ista bia, samo to je drugaiji pristup. Indijske vjere smatraju da je dovoljno pozvati Adepte i prepustiti im se. Adepti im tada ulaze u misli i tamo djeluju, dok ne poslau neku novu spoznaju ili ne uvrste staru. Nikada ne nanose zlo ako im se preputa na taj nain. Zbog toga se smatra da su to neke proiene due koje su dobre i koje samo pomau. Oni ih, dakle, ne pozivaju poimence i ne dolaze u opasnost, ali zato primaju mnogo manje informacija od njih. Tehnika koju je razvio Crni krug, a mogu ti rei da to nije samo privilegija Crnoga kruga, nego da dosta nezavisnih pojedinaca komunicira s njima..." "Tko i kako jo komunicira s njima?" uskoio sam nestrpljivo s pitanjem. "Svatko tko je barem jednom uspjeno dozivao duhove, doao je u dodir s nekim od Adepata." "Ali kako znaju njihova imena i nain da ih se dozove ako je to tehnika razvijena u Crnome krugu?" dalje sam pitao nezadovoljan odgovorom. "Ne znaju i tu je problem. Skupi se grupica amatera koji naginju spiritualnom i krenu prizivati duhove. Ponekad imaju nekog uspjeha ili bar oni tako misle. Najee prizivaju duh neke poznate osobe i kad im se duh javi, pozivatelji misle da su stupili u kontakt s onim koga su prizivali. To u pravilu nije tono, nego im se pojavljuje neki Adept. O samom Adeptu ovisi kako e se tada ponaati. Ponekad je to samo bezazlena zafrkancija, ponekad prizivateljima daje informacije koje ih zadivljuju, a ponekad ih plai i ne eli otii s mjesta na koje je pozvan. Fenomen 'poltergeista' je zapravo fenomen uvrijeenog ili obijesnog Adepta." "Koji od Adepata se tako prikazuju?" "Ne znam. Nije ni bitno. Sigurno ne Pamersiel ili Padiel ve netko od brzih, odnosno pokretnih Adepata." "Znai Dorotiel", zakljuio sam mudro. "Da, ali ne uvijek on i ne nuno on." "Ali zato se odazivaju ako se ne zove ba njih?"

"Iz obijesti, to ja znam zato. I nije ba da ih se ne poziva. Gotovo svaki poziv upuen nekom natprirodnom biu, pa tako i duama umrlih, dolazi do Adepata. Ako ti na primjer poziva duha Napoleona, moe biti siguran da ti se Napoleon nee javiti. Ako ti se itko uope javi, onda je to netko od Adepata koji se predstavlja kao Napoleon. Uostalom moda se stvarno i zove Napoleon. Adepti imaju mnogo likova i imena. Usiel, Symiel, Armadiel, Padiel, Gediel, Kamuel. Kao to vidi sva njihova prva imena kao i imena anela zavravaju sa el. Mislim da je to ostavtina latinskog jezika. to se tie samih Adepata ima ih na stotine moda i tisue, a svaki od njih ima mnogo imena." "A zato Indijcima pomau, a kod nas mogu biti opasni?" "Rekao sam ti da je to stvar prizivanja i preputanja. Oni ih ne zovu poimence, nego im se preputaju svima. Preputaju se pozitivnoj sili koju ti Adepti predstavljaju. Mi ih pozivamo poimence, jer tako moemo s njima due i preciznije komunicirati. Kad priziva Adepta poimence, onda mu se preputa. Moe od njega saznati ono to te zanima, ali dovodi se u opasnost. Zato nikada ne zovemo Adepte pojedinano. Pamersijel, Padiel i Dorotiel zajedno, to je najbolja kombinacija. Dugo je trebalo da se to ustanovi, generacije Crnog kruga su unaprjeivale i usavravale protokole, taj je proces trajao stotine godina. Mnogo pokuaja i promaaja ipak je rezultiralo time se taj nain komunikacije s Adeptima sada uzima kao gotova stvar. To je jedini ispravan nain. Svako pozivanje Adepata u drugom sastavu ili pojedinano je preopasno. Dorotiel sam moe biti veoma opasan. On je najsliniji avolu. Pamersiel i Padiel nisu opasni i oni su zapravo ti koji ti odgovaraju na pitanja, ali njih dvojica su vrlo inertni i nepokretni, tako da ih je teko prizvati. Pamersiel zna najvie, ali je inertan, bezvoljan i ne eli suraivati bez valjanih razloga. Padiel, naprotiv, jako voli kontakte s ljudima, ali vrlo esto grijei i navodi te na krivi put. Njegovi su savjeti, iako dani u najboljoj namjeri, gotovo neupotrebljivi. Upravo iz tih razloga, treba ih pozvati svu trojicu odjednom. Pamersiela zbog znanja, Padiela zbog volje za suradnjom i Dorotiela zbog pokretljivosti. Moglo bi se rei da ih Dorotiel nosi. Sva trojica zajedno, pozvana na pravi nain i uz dovoljno energije mogu biti jako korisni, ali ako ih zove pojedinano ili ih nee dozvati, ili e ti doi samo Dorotiel, a onda bolje da te nema. Dorotiel zna biti vrlo zao. Ponekad se samo naali s tobom, ali ponekad te moe i opsjesti i toliko te muiti da si to ne moe ni zamisliti. Dakle, ako zove samo Pamersiela, on se nee odazvati jer je isuvie lijen i ne udi za kontaktima. I Padiela je teko dozvati, jer je dosta nepokretan, ali ponekad zna doi s Dorotielom kojega i nisi zvao, ali je Padielu posluio kao prijevoz. Upravo to se dogodilo ovome ovjeku kojega smo vidjeli da pria sam sa sobom. Padiel i Dorotiel su u njemu. Padiel mu ne eli nikakvo zlo, ali ga ne moe napustiti bez pomoi Dorotiela, koji ga opet ne eli napustiti, nego se s njime poigrava. Da je tu jo i Pamersiel, on bi s Padielom natjerao Dorotiela da odu, ali sam Padiel to ne moe. Zato Padiel pokuava ovjeku barem malo pomoi. To izgleda kao sukob anela i avola na ljudskim ramenima kako je to prikazano u crtanim filmovima. Na desnom ramenu sjedi Padiel i pokuava ovjeka zatititi, a na lijevom sjedi Dorotiel muei ga i navodei ga na zlo. To ponekad moe biti i pomalo komino, jer Padiel nije previe bistar pa mu savjeti kojima ovjeku pokuava pomoi i nisu bog zna to. Ali bolje da je tu, jer spreava Dorotiela da u potpunosti preuzme ovjeka. Tako se njih dvojica meusobno bore, a jadni ovjek sve to slua u svojoj glavi. Kako sirotan ne bi poblesavio." "Ti me sada opet zafrkava", rekao sam smijui se, jer mi se cijela slika uinila jako kominom i nevjerojatnom. I Nikola se nasmijeio, ali se vrlo brzo i uozbiljio.

"Ne. Situacija moe biti komina kad se gleda sa strane, ali vjeruj da onom jadniku nije do smijeha. On ne zna to mu se dogaa, pokuava priati s njima, a nama to izgleda kao da pria sam sa sobom. Proglaavaju ga ludim i ne mogu mu pomoi." "I koliko dugo Adepti mogu ostati u njemu?" "Koliko to Dorotiel eli. Nekada opsjednutost traje kratko, a ponekad zauvijek." "Kako zauvijek, kad komuniciraju i s drugim ljudima? Kad su bili u mojoj glavi nisu mogli biti u tom ovjeku." "Adepti su izvanvremenski i bestjelesni, mogu biti na stotine mjesta u isto vrijeme." Bio sam prestravljen Nikolinim rijeima. "I ti si pustio da mi oni kopaju po glavi? to bi se dogodilo da su kojim sluajem ostali?" "I ti bi poblesavio kao i onaj sirotan." Blijedo sam ga i prestraeno pogledao, ali kad sam vidio irok osmijeh na njegovom licu shvatio sam da se ali. "Ne boj se. Ako pravilno postupa kod pozivanja, nita se nee dogoditi. Treba upamtiti nekoliko osnovnih pravila. Nikada ih ne pozivaj pojedinano i uvijek imaj dovoljno energije koju e im ponuditi zauzvrat. Ne boj ih se i ne podii tit kad oni dolaze, jer e ih uvrijediti i razdraiti. Ne preputaj im se u potpunosti i ne zapitkuj previe. Najbolje je da prije nego to dou zamisli ono to te zanima, otvori se prema odgovorima koje oekuje i pusti ih samo povrinski. Kad takav kontakt zavri, kad Adepti odu, u glavi e ti biti odgovori na ono to te zanimalo. Sve nedoumice e biti razrijeene i sve e ti biti kristalno jasno. Zauzvrat, oni e odnijeti mnogo tvoje energije, ali to je prihvatljiva cijena. Vii stupanj kontakta s Adeptima je kad ih pozove svu trojicu, ali komunicira sa svakim od njih pojedinano. U tom sluaju moe traiti i pojanjenja i detalje, ali im mora dati vrlo mnogo energije zauzvrat. Ne preporuujem ti takve kontakte, jer za njih treba biti majstor kako bi izbjegao sve opasnosti. Dovoljno je da zna prvi stupanj. I preporuujem ti da to manje komunicira s njima. Ipak sve to jo nije dovoljno istraeno. Ti si do sad nauio sve to treba znati u prvom stupnju komuniciranja s Adeptima i to bi ti trebalo biti sasvim dovoljno. Ako eli produbiti znanje, povezati u te sa specijalistom za komunikaciju s Adeptima, jer ni ja ne znam mnogo vie o njima nego to je bilo neophodno nauiti za vrijeme mog egrtovanja. Zavrivi kolovanje, kasnije nisam razvijao nikakve kontakte s Adeptima, jer su mi odbojni. Nije ba da ih se bojim, ali se ne osjeam ugodno komunicirajui s njima." Nikola je zastao, pozorno me je promotrio i upitao: "eli li ih specijalizirati?" Ponovno je promotrio moje prestraeno lice i nasmijeio se, dajui odgovor na vlastito pitanje: "Mislim da ne eli." Tako je govorio Nikola prije vie od dvadeset godina i tada mi je kao etrnaestogodinjaku ugradio odbojnost i strah prema kontaktu s Adeptima. Nekoliko godina kasnije e susret sa zaposjednutom

osobom i pokuaj egzorcizma jo vie produbiti taj moj strah koji e ostati nesmanjen do dananjeg dana. Neu vas drati u nejasnoi o tajni ovoj, da se ne biste oslanjali na vlastito miljenje. Rimljanima 11,25 9. Raul Poslije Nikolinog sprovoda slijedio sam Raula kao zaaran do njegovog automobila. Tek kad sam zauo moan zvuk stroja njegovog automobila i kad smo krenuli, mogao sam poeti normalnije, smirenije razmiljati. Put do njegovog stana protekao je u potpunoj tiini. Iako sam udio utaiti svoju znatielju, nisam se usudio postaviti ni jedno pitanje bojei se da me opet ne ukori zbog nestrpljivosti. Uavi u Raulov stan, primijetio sam da su s unutarnje strane vrata izvjeeni simboli zatite. To me je jo vie smirilo. Ovo je sigurno mjesto, osjeao sam se zatienim gotovo kao u vlastitom stanu. Vidjelo se da je i Raul mnogo panje pridavao zatiti. Je li predvidio sukobe u Crnome krugu ili je zatita bila postavljena samo zbog vjebe i odravanja tradicije, kao kod mene, to nisam mogao znati. Ukusno ureen stan u centru grada, govorio je o jo jednoj tradiciji u ivotu Raula Kriania. Tradiciji graanskog ivota i blagostanja u njegovoj obitelji. Masivni neorenesansni namjetaj krasio je sve prostorije osim kuhinje i kupaonice, koje su bile moderno i vrlo luksuzno opremljene. Raul oito nije oskudijevao u novcu. Zidove u sobama ukraavale su stare slike uokvirene masivnim izrezbarenim okvirima. Bila su to uglavnom ulja na platnu, stari obiteljski portreti i pokoji pejza. Kad god vidim takve slike sa aljenjem pomislim na slike moje obitelji koje su nestale kad je poslije Drugog svjetskog rata kua moje bake u Podsusedu neko vrijeme bila prazna. Tada je provaljeno u nju i odnesene su sve vrjednije stvari, meu kojima i nekoliko slika. Baki nije bilo vano nita osim tih starih obiteljskih portreta i bila je neutjena zbog njihova nestanka. Namjetaj u Raulovom stanu bio je briljivo ispoliran i oien. Kut najvee sobe krasio je prekrasan visoki kamin obloen reljefnim keramikim ploicama be boje. Na keramici su bili prikazani prizori lova na visoku divlja. Iznad Raulovog pisaeg stola koji se nalazio u kutu prostorije visjela je jednostavno uramljena grafika iz sedamnaestog stoljea koja mi je odmah privukla panju svojom veliinom. Tipina alegorija prepuna simbolike i skrivenih poruka. Grafika nakrcana detaljima prikazivala je velianstveni skup vjetica. Svi onodobni simboli i razmiljanja o vjeticama i arobnjacima bili su na slici. Prizivanje sotone, razuzdani i razbludni ples, letenje, spolno openje s avlom u obliku inkuba i sukuba, rtvovanje, kosturi. Ukratko, pravi vjetiji sabat kako ga je zamislio umjetnik. Raul je slijedio moj pogled i vidjevi moj interes, zapoeo je razgovor o slici. "Lijepa je, zar ne?" upitao je i nastavio ne ekajui odgovor. "Obrati panju na simbole iscrtane oko ovog maga."

I zaista, tu je bio detalj koji u guvi raznovrsnih likova i simbola nisam do sada primijetio. U donjem desnom uglu slike, bio je nacrtan stariji ovjek kako u drutvu gole ene ita iz neke debele knjige. Okolo njih je na podu iscrtan dvostruki zatitni krug prepun simbola. Oko vanjskog ruba kruga bili su nacrtani kabalistiki simboli. Njih deset osnovnih, ali to nije bilo ono to mi je privuklo panju. Bili su to simboli koje je poznavao gotovo svatko tko se imalo zanimao za hermetizam i Kabalu. Keter, Hokman, Binah, Hesed, Geburah i tako dalje. Ono to je za nas bilo zanimljivije, bili su zatitni simboli iscrtani oko unutarnjeg kruga. Bili su to simboli Crnoga kruga. Svih sedam. Tek nakon pozornijeg promatranja primijetio sam da nisu iscrtani u pravilnom redoslijedu, nego da su dva simbola zamijenila mjesta. Trei i etvrti - vatra i voda. Namjerno ili sluajno to se nije moglo znati, bitno je da tako iscrtan, zatitni krug nije mogao funkcionirati. Jo je zanimljiviji bio detalj koji se nazirao malo lijevo u pozadini. Na crni krug. Na etiri vitiaste noge stolia, leao je crni krug kakvog ga mi danas poznajemo i iz kojeg izvlaimo silu. Promjera od gotovo jednog metra, crni krug je naslikan nadgraen na nekakvu posudu koja je izgledala kao veliki aludel iz kojeg je izvirala tekuina. Tri su se avola napajala na tom izvoru nazdravljujui jedan drugome. Zaueno sam pogledao Raula, a on se nasmijeio. "Kupio sam taj bakrorez u antikvarijatu u Salzburgu, zanimljiv je zar ne? Jesi li primijetio da simboli nisu poredani kako treba?" "Namjerno ili sluajno?" ponovio sam na glas pitanje koje sam maloprije postavio u sebi. "Ne znam, mislim da je namjerno. Slikar je znao kako izgleda crni krug pa mi je logino da zna i poredak naih zatitnih simbola. Svi ostali simboli na slici iscrtani su pravilno i pravim redoslijedom, samo je kod naih simbola redoslijed poremeen. Mislim da je slikar to uinio kako bi zbunio nekoga tko bi pokuao napraviti neto slino, a nije prethodno upuen u pravila, ili ih zna samo djelomino. Tako iscrtani simboli ne daju ni nekoliko postotaka pune zatite od snage crnoga kruga." "Moda je to u vezi s ostalim prisutnim vjeticama i arobnjacima na slici. itava mi slika djeluje kao nekakav vjetiji sajam. Svatko nudi svoje proizvode, ali ne odaje kako je doao do njih i ne eli pokazati njihovu stvarnu snagu. Neki zbog toga to se iza njihovih aranja ne krije nita osim praznovjerja, a neki opet jer posjeduju tajna znanja koja nisu za objavljivanje." "U svakom sluaju slika je zanimljiva", nastavio je Raul. "teta to autor nije poznat." Sjeli smo u duboke konate naslonjae koje su zauzimale sredinu sobe okruujui mali, drveni, lijepo rezbareni stoli. utnja koja je zavladala s vremenom je postajala sve neugodnija. Htio sam je prekinuti i nastaviti razgovor o slici, ali Raul je bio bri. "Hoemo li zapoeti s onim zbog ega si ovdje ili e prvo neto popiti? Kavu moda, ili neto estoko?" upita. "Pa, rado bih popio kavu", rekao sam, samo da odgodim sastanak s Adeptima kojega sam se pomalo pribojavao. Raul je ustao i poao prema kuhinji, a ja sam se pokuao primiriti. Puls mi je bio ubrzan, da li

zbog straha zbog skorog susreta s Adeptima ili zbog uzbuenja to e mi se napokon razjasniti neke stvari koje su me muile prethodnih dana, to nisam znao. Pogled mi je ponovno pao na sliku o kojoj smo maloprije raspravljali. Tko bi rekao da takve alegorije sadre u sebi neto istinito. Trebalo bi sliku pokazati nekom povjesniaru ili strunjaku za slikarstvo sedamnaestog stoljea, da nam razjasni i ostale detalje, te da pokua otkriti tko je autor ili barem kojoj je slikarskoj koli pripadao. Razjanjavanje i ostalih alegorija na slici bi nam moda vie reklo i o samom smislu detalja koji je nas zanimao. Tako razmiljajui u sebi i prouavajui detalje slike koje je teko zamijetiti otprve, polako sam se smirivao. Sjedio sam udobno zavaljen u naslonja ekajui Raula koji je kuhao kavu do koje mi zapravo nije bilo nimalo stalo. "S mlijekom ili bez?" zauo se njegov glas iz kuhinje, a onda je ne ekajui moj odgovor uao u sobu nosei posluavnik na kojemu je bila kava, zdjelica s kockama eera i srebrni vri s mlijekom. "Obinu crnu", rekao sam, a on nas je posluio kavom i sjeo nasuprot mene. Ponovno je zavladala neugodna tiina koju je ometalo samo zveckanje lice kojom je Raul sladio kavu. Promatrao me je sa zanimanjem i bilo mi je jasno da zna da mi nije stalo do kave, nego da mi je trebalo samo malo vremena da se smirim i opustim. Srknuo sam malo vrue tekuine i prekinuo utnju rekavi mu da sam spreman i da moemo poeti. "Krenimo onda", odgovorio je, jedva doekavi tu moju odluku. Kleknuo sam ispred njega, stavio obje ruke na svoj pleksus i glavom mu dodirnuo koljena. "Pamersiel, Padiel, Dorotiel", promrmljao je Raul kako ne bi bilo zabune oko toga koga zovemo. "Pamersiel, Padiel, Dorotiel", ponavljao sam za njim. Dlanove ruku stavio mi je postrance na glavu tako da mi je prekrio ui. Osjeao sam kako mu s koncentracijom raste sila dok je ponavljao imena Adepata. "Pamersiel, Padiel, Dorotiel..." ponavljali smo naizmjence. Prste koje mi je drao na zatiljku sve je jae stezao tako da mi se inilo da mi eli otvoriti lubanju. Kroz prste je u mene ulijevao silu. Stisak se pojaavao tako da je ve postao bolan. Odjednom stisak popusti i ja osjetih snaan udarac u potiljak. Raul me je udario palcem, kaiprstom i srednjim prstom sklopljenim u jedno. Podigao sam glavu i zaueno ga pogledao. "Zato to?" "Die tit. Ako te Adepti zateknu s dignutim titom, nita od susreta. Samo e ih uvrijediti i razdraiti. Smiri se i pokuajmo ponovno." Uskoro je njegova mo opet bila na vrhuncu i pritisak njegovih prstiju na mojoj glavi gotovo nepodnoljiv. Imao sam osjeaj da e mi puknuti kosti lubanje. "Pamersiel, Padiel, Dorotiel."

"Pamersiel, Padiel, Dorotiel", zazivali smo sve glasnije i glasnije. "Pamersiel, Padiel, Dorotiel." Raulova se mo poela slijevati u moju glavu, pomalo mi se poela mutiti svijest. "Pamersiel, Padiel, Dorotiel." "Pemersiel, Padiel, Dorotiel." A onda najednom, potpuna tiina i mrak. Osjeaj propadanja kroz prazninu... Klik u glavi i znao sam da su oni ovdje. udan je to osjeaj. Kao da su mi u glavu ule nekakve bubice. Zvranje i nemir. Kao da ujem zvonjavu telefona unutar moje glave, a onda, kao da se uspostavilo stotine telefonskih linija istovremeno. Kakofonija zvukova, brujanje, kao da se nalazim u prostoriji u kojoj deseci ljudi govore istovremeno, jedino to glasovi koje ujem nisu normalno duboki i kao da su ubrzani. Neto kao glasovi junaka crtanih filmova. Sve bri i bri dok se svi zajedno, napokon ne stope u zvuk koji opet lii na zvonjavu elektronskog telefona. Trilulilulilu. Neopisiv zvuk i neopisivo stanje. Potpuno im se preputam i pokuavam ih paljivo oslukivati. Zvuk se pojaava. Trilulilulilu. Sve glasnije i glasnije, tako da mi jaina zvuka ve poinje smetati, ali ne mogu prestati oslukivati, jer e mi svaki trenutak odati neku vanu tajnu. Moram samo biti paljiv da mi nita ne promakne. Upijam njihovo znanje, ali kao da svakim gutljajem postajem sve edniji. Raulov otar udarac u potiljak vraa me u stvarnost. Ponovno me je lupnuo skupljenim prstima. Podignuo sam glavu prema njemu i otvorio oi. Prostorija u kojoj smo se nalazili sada mi je izgledala malo drugaije. Bilo je to zbog sunca koje nije vie direktno obasjavalo prozore. "Koliko je trajalo?" upitao sam. "Gotovo tri sata", glasio je Raulov odgovor. "Prvo si pokuao dignuti tit, a pred kraj si im se previe prepustio. to je s tobom? Zar ne zna kako valja komunicirati sa Adeptima?" upita, gledajui me prijekorno. Bio sam malo posramljen svojom nepripremljenou i nesposobnou. "Pa da budem iskren, nikada to nisam previe volio. Osjeam se previe nezatieno kad im se prepustim. Nikola ih takoer nije previe cijenio, tako da sam svega nekoliko puta komunicirao s njima, a i to je bilo davno. Otkako sam s Nikolom jednom egzorcirao Adepte iz opsjednutog ovjeka, od tada ih se bojim jer su umalo zaposjeli mene. tit sam podigao nesvjesno, iz straha. Znam da se ne smije dizati dok se iekuju Adepti. Kasnije me se toliko dojmilo to to sam saznao da sam htio znati jo, pa jo vie i tako se dogodilo da im se previe otvorim, potpuno sam im se prepustio." "Jesi li saznao to to te zanimalo?" Razmiljao sam nekoliko trenutaka prije nego to sam mu mogao dati pravi odgovor.

"Ne znam, buenje je bilo prenaglo tako da mi je jo sve mutno u glavi. Osjeam se kao da sam duboko spavao i sanjao, te se naglo prenuo iz sna. Treba mi malo vremena da sakupim dojmove i prisjetim se sna." "Lezi ovdje na otoman i poslai si sve informacije koje si izvukao, a onda me pozovi", brino e Raul. On je vrlo dobro znao kako se osjeam. Adepti su, uz telekinezu, bili njegova specijalnost. Teko se podigao iz naslonjaa, a onda se stenjui, polagano protegnuo. Kosti su mu zakripale i zapucketale. Nije mu bilo lako sjediti u istom poloaju punih tri sata pri potpunoj svijesti. Meni je bilo mnogo lake, jer sam bio u nekom polusvjesnom stanju i ta tri sata su mi protekla kao nekoliko minuta. Ipak sam osjeao posljedice dugog mirovanja u istom poloaju, zglobovi su mi kripali dok sam se uspravljao. Raul je izaao iz prostorije, a ja sam se opustio na otomanu i poeo sabirati misli. Sklopio sam oi i stvari su mi pomalo postajale sve jasnije. Nisam saznao sve to me zanimalo, ali Adepti su, gledajui u cjelini, obavili dobar posao. Leao sam tako nekoliko minuta i sabirao dojmove, a onda zauh Raula kako ponovno ulazi u sobu. U rukama je nosio isti onaj posluavnik, ali je ovoga puta na njemu bila kristalna boca s konjakom i iste takve ae. "Jesi li se napokon pribrao?" upitao je, a na licu mu se pojavio topli smijeak. Podsjetio me na Nikolu koji se isto tako smjekao nakon nekih lekcija, kad bih ih nakon tekog rada i nevjerice da u ikada uspjeti, ipak napokon uspjeno savladao. Raul Kriani je osvojio sve moje simpatije i sve mi se vie sviao. "Sada ti vie ne treba kava, nego vjerojatno neto otrije, da doe k sebi." Njegov je osmjeh i dalje bio vie nego srdaan. "Nisam siguran da je istina to ega sam sada napokon svjestan. Nikola je govorio da se Adepti ponekada znaju okrutno naaliti i zavesti onoga tko trai njihove savjete na sasvim pogrean put. Kako da budem siguran da i ovaj put nisu izvodili neku svoju igru?" "Pamersijel i Padiel me nikada nisu prevarili", odgovorio je Raul. "Dorotiel ima, istina uvrnuti smisao za alu, ali kad je s ostalom dvojicom, onda se trudi biti koristan i ne zaostajati za njima. U posljednje sam vrijeme dosta komunicirao s Adeptima i samo zahvaljujui njima sam mnogo toga shvatio. Ne vjerujem da su danas postupili drugaije. Uostalom, reci mi to si saznao." "Crni krug gubi mo." "Tono. I to jo?" "Veliki Mag i neki iz Velikog vijea ele ograniiti upotrebu moi za sve lanove Crnoga kruga kako bi preostalo dovoljno moi za njih same." "Tono, dalje." "Premjestit e crni krug negdje u podzemlje i na taj nain nas sprijeiti da se koristimo energijom koja nam je potrebna. Namjeravaju reducirati lanstvo Crnoga kruga na samo devet ljudi."

"Tono, dalje", nestrpljivo je traio da nastavim, a onda zastao, kao da se predomislio. "To i ne bi bilo tako loe. Veina lanova Crnoga kruga i ne zasluuje da koristi mo." Nisam do tada tako razmiljao o Crnom krugu pa su me Raulove rijei malo iznenadile, iako je u njima bilo neto istine. Neki lanovi Crnog kruga su se potpuno opustili. Koriste se silom, ali to je sve. Nikakvog napretka i nikakvog istraivanja kod njih nema. Po novom testamentu lanovi Crnog kruga bi trebali unaprjeivati naine koritenja sile, istraivati nove putove, a ne samo je koristiti, kao to mnogi od nas danas ine. Ipak, Raulove su rijei, po mom miljenu, bile preteke, pa sam mu po samoj inerciji htio proturjeiti, ali me je on prekinuo prije nego to sam otpoeo. "Nema veze, rekao sam to vie onako u ali, iako priznaj da bi i ti neke ljude iskljuio da moe. No, to sada nije vano. Ostavimo to za kasnije. U ovom trenutku moramo razmisliti to dalje. Kako emo se boriti protiv namjere Velikog Maga, to je sada vanije pitanje. Kako se usprotiviti nekom tako monom i beskrupuloznom?" "Meni jo nije sasvim jasno to se dogaa", rekao sam. "Kako to da crni krug najednom poinje gubiti mo i je li to uope tono? Mene su, naime, uili da je energija crnog kruga sila koja ne nestaje, kao to ni inae energija ne nestaje nego eventualno tek mijenja oblik postojanja." Malo sam zastao u iznoenju svojih stavova, kako bih se prisjetio lekcija o crnom krugu, koje sam uio jo kao mladi, a onda nastavih: "Energija koju mi izvlaimo iz crnoga kruga je izvanvremenska i nepresuna, samo je treba nauiti izvui i kontrolirati. Teko je nauiti tehniku koritenja sile, ali kad to jednom svladamo, onda nam sila stoji na raspolaganju. Tako su mene uili." "Tako su i mene uili", ubaci Raul. "Ali to oito nije tako. Mo naglo nestaje. Topi se. Nakon toliko godina nekontroliranog iskoritavanja poela je, iz meni nepoznatih razloga, slabiti." "Pa to nije akumulator da ga istroimo. Kako je iznenadno poela slabiti kad je do sada sve bilo u redu? Ja sam ak mislio da crni krug kao 'predmet' vie nije toliko neophodan. Nakon to razvijemo tehniku koritenja sile dovoljno dobro, vie ga neemo trebati. Sila je svuda oko nas i treba je samo nauiti kontrolirati i izvlaiti." "Svi smo tako uili. Uvjerili su nas da e crni krug naim napredovanjem postati vie simbol naega drutva nego izvor stvarne moi. I ja sam do nedavno mislio da se jo samo poetnici vjebaju u izravnom dodiru s crnim krugom, a da mi, koji smo nauili kontrolirati mo, gotovo da moemo i bez njega. No to oito nije tako. Do sada je crni krug bio toliko snaan, da je isijavao energiju toliko jaku, da nam se inilo da je ona svuda oko nas. Kaem inilo, jer ve danas ne moe napustiti Hrvatsku i koristiti silu kao to se to moglo ranije. Dobio sam informacije da je na pedesetak kilometara od Zagreba mo gotovo nestala. Treba biti pravi znalac da se dohvate ostaci sile. Mi u Zagrebu to jo ne osjeamo toliko, ali ako krene na put, itekako e osjetiti da mo slabi." "Koliko to ve traje?" upitao sam, preneraen njegovim rijeima. "Poeli smo primjeivati prije nekoliko mjeseci. Ja sam komunicirao s Adeptima i doao do spoznaje da e se krug iscrpiti za svega godinu dana ako se nastavi iskoritavati ovako kako se to sada radi. To sigurno zna i Veliki Mag pa mi je donekle razumljivo da pokuava sprijeiti bespotrebno troenje energije. Ne slaemo se jedino u metodi odabira lanova koji e i dalje smjeti koristiti mo i ne svia mi

se to to nad njima nee biti ama ba nikakve kontrole. Iako oslabljen, crni krug ima jo dovoljno energije da se moe i te kako zloupotrijebiti." Ostao sam zamiljen nad njegovim izlaganjem. utke smo se gledali nekoliko trenutaka, a onda mi je na pamet palo vano pitanje. "Zar ne postoji nain da se opet vrati mo crnom krugu i da sve ostane kako je bilo?" Raul se zamisli. "Ne znam, Adepti mi ne ele odgovoriti na takva pitanja. Kau da tko treba taj i zna. tovie, ne odgovaraju ni na pitanja zato se to dogaa i kako se to dogaa." "Tko treba taj i zna?" "Da, mislim da time ele rei da meu nama postoje ljudi koji znaju to se dogaa s crnim krugom i kako taj proces slabljenja zaustaviti ili barem usporiti." "Moda ba Veliki Mag?" "Moda," zamiljeno e Raul, "ali to znanje ga ne opravdava da postupa tako kako postupa, odnosno da pokuava prenijeti crni krug u podzemlje i na taj nain ga udaljiti od cjelokupnog lanstva. Ako zna to se dogaa, onda je trebao sazvati sabor i objasniti injenice i nama ostalima. Da svi zajedno, udruenim snagama, pokuamo doi do rjeenja." Raul je uutio, ali ja sam se sjetio jo jednog pitanja koje me muilo danima. "Jo me jedna stvar zanima. Zato je ubijen Nikola i zato su napali mene? Na to mi Adepti nisu dali odgovor." "Nikola je neto saznao i sukobio se s Velikim Magom", odgovori Raul nakon kraeg razmiljanja. "Zato su napali tebe, to sada vie ne znam. Mislio sam da si i ti upleten u Nikolin sukob s Velikim Magom i da ti zna to se zapravo dogaa. Mislio sam da je to razlog zato te napadaju. Zato sam te i obranio od njih." "No, ako je to jedini razlog zbog kojeg si me branio, ba ti hvala", rekao sam malo povrijeen. Raul se nije obazirao na moju upadicu, nego je nastavio izlaganje. "Sad vidim da ti zna jo manje od mene, ali ne smeta. Ako eli, moe mi pomoi da sprijeimo da crni krug padne u ruke nekolicine astohlepnih ljudi, koje vie nitko ne bi mogao kontrolirati. Svaka nam je pomo dragocjena." Malo su me prestraile njegove rijei. "Ali kako ja tu mogu pomoi? Ja sam razvijao mo za lijeenje. Nisam posebno dobar u sukobima. Nikada to nisam vjebao, mislei da mi nee trebati." "Koliko sam shvatio, ti prijateljuje s Nikolinom obitelji."

Dobivi od mene potvrdan odgovor, Raul nastavi. "Pokuaj saznati sve detalje o Nikolinoj smrti. Posebno su vane njegove posljednje rijei u kojima je spominjao tebe. Moda ti je ostavio kakvu poruku koja bi se mogla pokazati odluujuom. Znanje Nikole Rogoza je bilo veliko. To to je ubijen, pokazuje koliko su ga se plaili i koliko im je smetao. Dobro poznajem Velikog Maga i znam da se ne bi odluio nekoga ubiti, da nije na to bio prisiljen. I tebe je napao, jer se bojao da zna ono to je znao Nikola. Razmiljao sam o Raulovim rijeima i o mojoj ulozi u svemu tome. Mogu li mu pomoi? "Danas idem na karmine. Zapravo, ve sam odavno trebao biti kod Nikoline obitelji." "Idi i saznaj sve to moe", odgovori on i time je na razgovor bio zavren. Ustali smo iz Raulovih udobnih naslonjaa i krenuli prema izlazu iz stana. Vani je ve padao prvi mrak. Dugo sam se zadrao, ali vrijeme provedeno kod Raula bilo je dobro iskoriteno. Sada su mi mnoge stvari postale bar poneto jasnije. Upleten sam u sukob ni kriv ni duan. Razloge tog sukoba nisam znao, ali bio je to rat u kojem se vrijedilo boriti. Vrijedilo je uloiti sve napore da bi se sauvala organizacija kao to je Crni krug, a ako je ve sueno da propadne, onda treba propasti dostojanstveno i u zajednitvu. Najgore rjeenje bilo je upravo to koje je planirao izvesti Veliki Mag, da se drutvo Crnog kruga smanji, odnosno da sam crni krug postane vlasnitvo male grupe ljudi koji bi ga mogli koristiti kako to njima odgovara, ne obazirui se na pravila novog testamenta. Svakakve bi zlouporabe tada bile mogue. Vrijedilo se boriti za tradiciju koja je odrana nekoliko stoljea. To su bile moje misli na izlasku iz Raulova stana. "Jo samo neto", zaustavi me Raul na vratima. "Nikolina supruga je u oku i ne sjea se ba svega. Kako stoji s hipnozom?" Njegove me rijei nisu iznenadile, jer sam ba hipnozu namjeravao koristiti za to da bezbolno doem do podataka koji su me zanimali. Raul i ja smo oito bili na istim valnim duinama. "Dobro. esto sam je koristio kod lijeenja, za davanje podsvjesnih pozitivnih misli. Nisam ja u svemu tako lo kao u kontaktu s Adeptima." Nasmijeio se, stisnuo mi ruku i trenutak kasnije ve sam bio na ulici. Miris Gornjega grada. Sjeajte se uvijek njegova saveza Ljetopisi 16,15 10. Karmine Vrata mi je otvorila Lidija, Nikolina ki. "Ui", rekla je tihim glasom i odmaknula se u stranu. Pomogla mi je skinuti jaknu koju sam nosio i uvela me u sobu punu ljudi sumorna raspoloenja. Nikola je imao dosta prijatelja koji su se sada sakupili ovdje da podijele tugu s njegovom obitelji. To su uglavnom bili ljudi izvan Crnoga kruga. Uvijek je sa

zamjetnom dozom samoironije govorio da arobnjaci i udaci nisu drutvo za njega. Dovoljno je to sam sam takav, naglaavao je smijui se, ne moram se jo s takvima i druiti. Marija, Nikolina udovica, prila mi je im me ugledala. Bez rijei smo se uhvatili za ruke i pogledali u oi. Nije bilo potrebe govoriti joj koliko mi je ao i koliko sam volio njenog mua. Gledao sam nekoliko trenutaka u tiini te tune i uplakane oi, a ona je zajecala shrvana bolom. To vie nije bila Marija koju sam poznavao. Nekada vesela, ivahna ena, uspravna dranja, sada je, slomljena bolom, izgledala potpuno iscrpljeno. U ovih nekoliko dana od smrti njenog supruga pretvorila se u krhku, slomljenu staricu kojoj je potrebna pomo. Zagrlio sam je i otpratio do naslonjaa u koju sam je spustio kao bespomono djetece. Moju ruku je zadrala meu svojim dlanovima i sad ju je poela pritiskati na svoje lice i zalijevati je suzama. Rijei jo uvijek nisu silazile niti s njezinih niti s mojih usana. Nisu ni bile potrebne. Bol koju smo dijelili nije bilo potrebno opisivati i objanjavati. Bol je bila tu, velika i neprolazna. Nikakve rijei nisu je mogle ublaiti. Jedino je vrijeme moglo otupiti tu otricu koja nam je parala utrobe. Marijine su ruke bile hladne i suhe, a koa na njima staraki naborana. Lidija je sjela na rub naslonjaa i zagrlila svoju majku milujui je po sijedoj kosi. "Smiri se, mama, smiri se." I sama je bila uznemirena i svjesna uzaludnosti i ispraznosti svojih rijei. Na Mariju su te rijei ipak djelovale i kao trgnuta iz nekog sna ispustila je moju ruku i opet postala brina domaica koja ni u kom sluaju ne moe dopustiti da joj gosti nisu ugoeni kako treba. "Poslui se, Danijele", rekla je tihim glasom pokazavi prema stolu na kojemu su stajale boce i ae raznih oblika. "Na stolu u kuhinji ima i narezaka, ako si gladan." "Hvala, teta Marija, ne brinite za mene." "Ma mora neto popiti i pojesti. To je stari obiaj kojega se moramo pridravati. Nikola uvijek govori da su obiaji tu s razlogom i da ih se treba pridravati koliko je god to mogue." Tada, shvativi da o Nikoli govori kao da je iv i prisutan, zastane, a usne joj zadrhte u bolnom gru. Lice prekrije rukama, a glava joj klone. Ramena su joj se poela tresti odajui bezglasni jecaj koji je potresao njeno krhko, sitno i onemoalo tijelo. "Mama, smiri se, trebala bi popiti neto za smirenje", opet je rekla Lidija, zatraivi pogledom od mene potvrdu za svoje rijei. Izbjegao sam njen pogled, kako ne bi morao odgovoriti potvrdno. Ako Marija popije jo sredstava za smirenje, mislio sam sebino, biti e previe omamljena za ono to sam s njom planirao. "Ne jo", rekao sam bez glasa, ali s naglaenom mimikom lica. Lidija je proitavi rijei s mojih usana, slegnula ramenima i nastavila tjeiti svoju majku. Odmaknuo sam se od njih dvije, ostavio ih same i priao stolu s piem na kojemu je bilo ponueno desetak razliitih boca. Dok sam si toio konjak napokon sam imao priliku bolje pogledati ostale goste.

Bilo je to uobiajeno drutvo za takve prilike. Nekoliko tunih starijih gospoa, vjerojatno roakinja pokojnika ili njegove supruge. Nekoliko Nikolinih bliih prijatelja iz kazalita u kojem je radio. Neki od njih bili su svojevremeno prilino poznati i popularni glumci, ali danas su tek vlastite sjene, umirovljeni i poluzaboravljeni. Bilo je tu i nekoliko mlaih ljudi koje nisam poznavao, a meu njima je Milan, Nikolin zet, preuzeo ulogu domaina brino ih nutkajui piem. Iako mi je Milan bio okrenut leima, kao da je osjetio da ga netko promatra. Okrenuo se, a pogled mu je bljesnuo prepoznavanjem. Priao mi je odmah, kao da mu je laknulo to se moe odmaknuti od ljudi s kojima je do sada bio u drutvu. Iznenadila me srdanost njegova pozdrava, jer ba i nismo bili neki veliki prijatelji, sreli smo se svega nekoliko puta i zapravo sam o njemu znao samo ono to sam uo od Nikole Rogoza. Nakon pozdrava, nastavio je stajati uz mene i pokuao zapodjenuti razgovor. Nije mi bilo ni do kakvih pria i najvie bih volio da me ostavi na miru. Milan se nije dao omesti i kao da je birao rijei koje e me ivcirati. Nikada nisam volio ljude koji su prepuni fraza, a Milan je bio jedan od takvih. Za svaku je priliku imao po nekoliko uobiajenih fraza kojima se obilno sluio. "Strano, zar ne?" stisnutih je usana klimao glavom. "Tako naglo, tko bi to oekivao, tako snaan ovjek. Znali smo da mu je srce slabo, ali nismo mogli ni slutiti da e nas tako naglo ostaviti. Pa, to nisu nikakve godine, mogao je poivjeti jo barem desetak ljeta, ako ne i vie." Gledao sam ga ne odgovorivi mu, ali njega to nije omelo u izbacivanju fraza. "to e, najbolji odlaze prvi. Nikola je bio predobar, sve je zadravao u sebi, nikad nije planuo. Da je ponekad dignuo ton u raspravi moda bi se olakao, smanjio stres, sigurno bi mu srce bilo manje optereeno i sigurno bi jo bio iv." I dalje sam ga gledao bez rijei i mislio u sebi da sam moda i prestrog u ocjenjivanju Milana kao totalnog idiota, on je samo poluidiot. Moda i nije bio tako lo, a vjerojatno sam i ja bio malo prekritian prema njemu, jer sam nekada davno prema Lidiji gajio neke osjeaje koji su bili neto dublji od obinog prijateljstva. Moda sam samo pomalo ljubomoran i nakon svih tih godina, moda ga prestrogo ocjenjujem. Ipak, najvjerojatnije sam samo preuzeo Nikolino miljenje o zetu. Nikola ga je opisivao kao prostodunog bedaka. Kasnije je jo znao dodati da se, kao to je to esto obiaj u njegovom kraju, gdje se ljudi po vlastitom miljenju raaju s malom maturom, Milan vie pravi bedast, nego to je to uistinu. Bilo kako bilo, s Milanom nisam nikad imao neke dublje odnose, jer sam ga jednostavno izbjegavao. I u ovoj prilici bih rado postupio jednako, ali uzmaka nije bilo. On je, osim Marije i Lidije, bio jedini koga sam poznavao, tako da ga nisam mogao izbjei. Bio sam prisiljen i dalje sluati njegova mudrovanja. "Sad moramo pripaziti na mamu da je tata ne povue za sobom. Zna, oni su bili jako vezani, imali su krasan brak. Ne bi me zaudilo da se i njoj zdravlje naglo pogora sada, nakon ovakvog oka." Gledao sam ga bez rijei i ponovo si natoio malo konjaka nadajui se da e se urazumiti i napokon me ostaviti na miru. "Ma pogledaj je samo, jadnicu", nastavio je nimalo obeshrabren mojom utnjom. "Kao da su se sve brige ovoga svijeta svalile na njena plea." I dalje mu nisam odgovarao nego sam lagano ispijao svoj konjak uivajui u svojoj maloj igri. Pitao sam se koliko e reenica Milan izrei, a da od mene ne doeka bilo kakav odgovor.

"Mislim da bi joj vi iz Nikolinog kruga sada morali pomoi." Ta me je reenica zatekla s aom na usnama. Zagrcnuo sam se konjakom i poeo estoko kaljati. Jedva sam odloio au na stol, kad me je Milan poeo lijeiti svojim domaim, nimalo suptilnim metodama. Nekoliko me je puta opalio po leima otvorenim dlanom. Mislim da je to uradio s odreenom mjerom sadizma, jer su udarci ipak bili prejaki a da bi bili dobronamjerni. "Kako to misli mi iz kruga?" upitao sam kad sam uspio doi do zraka. Milan nije smio znati nita o Crnom krugu. "Pa mislim na vas, iz najueg kruga njegovih prijatelja." Izraz lica odavao je zauenost mojom reakcijom. Promatrao sam ga ocjenjujui je li neto naslutio pa se samo pravi blesav ili je jednostavno sluajno pogodio za mene tako uznemirujue rijei. Po izrazu njegova lica nisam nita mogao zakljuiti, a za dublju analizu njegovih rijei nisam imao vremena, jer mi je panju privuklo uznemireno komeanje u prostoriji. Mariji je pozlilo. Lidija ju je pljeskala po obrazima i pokuavala je dozvati. "Mama! Mama!! Mama!!!" Ton joj je u panici bivao sve vii. Odgovora nije bilo. Marijine otvorene oi gledale su u uprazno, bila je potpuno nesvjesna svoje okoline, dok joj je glava klonula unatrag na naslonja. Brzo sam joj priao. elo joj je bilo mokro od znoja, ali hladno, usne i zubno meso koje se naziralo kroz poluotvorena usta, bili su plavkasti to je pouzdan znak da je u nesvijesti. "Maknite se od nje", odluno sam reagirao podigavi Mariju na ruke i nosei je kao dijete, krenuo prema njenoj spavaoj sobi. Ispred mene su se razmicali gosti prestraenih i uzbuenih lica. Netko od njih je otvorio vrata sobe prema kojoj sam se uputio. Za mnom je u prostoriju uletjela i prestraena Lidija. "Nije to nita," pokuao sam je smiriti, "mala nesvjestica, trebamo je polegnuti i utopliti." "Mama, mama!" i dalje je vikala Lidija panino. "Treba zvati hitnu pomo!" "ekaj, smiri se, kaem ti da nije nita ozbiljno." Preao sam Mariji rukom preko lica, a zatim joj prislonio obje ruke na sljepoonice. Blaga energija zastrujala mi je izmeu prstiju i to je bilo dovoljno da Marija doe svijesti. Zatreptala je oima i duboko drhtavo udahnula i izdahnula nekoliko puta. Zaueno me je gledala bez rijei. Lidija se, vidjevi da joj je majka dola svijesti, malo primirila, ali jo je uvijek bila vrlo uzbuena. Na licu joj se mogao oitati strah koji je u svakom trenutku mogao prerasti u paniku. Morao sam je smiriti. "Kaem ti da se smiri, bila je to samo mala nesvjestica. Nita ozbiljno. Zaas e sve biti u redu." Prila je majci i zagrlila je.

"Nemoj me tako straiti, mamice", proaptala je njenim glasom milujui majku po elu pokretima punim ljubavi. Marija je jo uvijek bila bez rijei i samo nas je promatrala. Pomalo joj se ipak vraala prisebnost i iz oiju joj je nestao zbunjen, izgubljen pogled. Zakljuio sam da je sada sve u redu. Marija je dola svijesti i moda je najbolje da njih dvije ostanu malo same, pomislio sam, pa sam se lagano, tihim koracima uputio prema vratima, ne elei ih smetati. U dnevnoj sobi su me doekala uzbuena i prestraena lica gostiju. "Nije nita ozbiljno, samo lagana nesvjestica. Treba samo malo mira i odmora, pa e sve biti u redu." Uzdah olakanja zauo se iz uzbuene grupe. Najprije uzdah, a onda uzbueno amorenje. Svi su poeli govoriti u isti glas komentirajui dogaaj kojemu su upravo prisustvovali. Nisam ih sluao. Usamljen usred gomile, opet sam priao stolu s piem i natoio si novi konjak. Uz mene se u trenutku stvorio Milan i nastavio priati kao da i nije prekinuo. Jedino mu je glas bio pomalo drhtav i odavao je ozbiljnu zabrinutost i potresenost. "Nisam li ti rekao da bi je tata mogao povui za sobom?" ree, znaajno klimajui glavom. Sada sam shvatio da je on ipak samo bezazleni bedak koji teko sklapa prijateljstva, pa izbacivanjem fraza uvijek na sugovornika eli ostaviti dobar dojam. ak mi ga je bilo pomalo ao. "Da, stvarno si to rekao. I zna to? Bio si u pravu." Lice mu se razvuklo u osmijeh i vjerojatno je u tom trenutku poalio to me je onako krvniki lupetao po leima kad sam se zahliknuo. Pomislio sam kako je nekim ljudima malo potrebno da budu sretni. Malo povlaivanja da bi se osjetili vanima i to je sve. Nitko sretniji od Milana. Istog sam se trenutka postidio vlastitih razmiljanja. Nikola me nije uio da podcjenjujem ljude i gledam ih s visoka. Nitko nije tako mali da bismo si mogli dopustiti da ga gledamo s visoka i da ga smatramo manje vrijednim. esto je tim rijeima guio moju aroganciju za koju je tvrdio da mi je uroena. Eto, Nikola, moj uitelj, jo se nije ni ohladio u grobu, a ja se ogluujem o njegove savjete. A tek ta fraza "ohladiti se u grobu"... Fraza dostojna Milana. Kako mi je malo bilo potrebno od uznositosti do poklapanja uima. Moj tijek misli doveo me do duboke postienosti. Poelio sam jo neto lijepo rei Milanu i na taj nain mu se oduiti za maloprijanje hladno ponaanje. Ako s nekoliko lijepih rijei mogu razveseliti ovjeka, zato to ne uiniti? Lidija je prekinula moja razmiljanja mahnuvi mi s vrata spavae sobe. "Danijele, mama eli s tobom razgovarati." Ostavio sam Milana pomislivi kako mu, eto, nije sueno da od mene uje neto lijepo. Uao sam u polumranu sobu i zagledao se u Mariju dok je Lidija diskretno za sobom zatvorila vrata, ostavljajui me samoga s njezinom majkom.

Marijine su oi bile crvene od neprekidnog plaa, ali izraz lica sada je ve bio bitno drugaiji, nekako odluniji. Kao da je, prebrodivi vlastitu katarzu, zakljuila da od sada mora biti vrsta i nepokolebljiva. Nije si vie eljela dopustiti nikakve znakove slabosti. "Ui, Danijele, i sjedni tu pored mene", proaptala je i zastala kao da trai rijei kojima e nastaviti. "Zna da te je Nikola jako volio. U tebi je uvijek gledao sina kojeg mu ja nisam mogla dati." Rukom mi je njeno dodirnula lice i nastavila: "Nadao se da bi moda ti i Lidija jednom mogli, zna... biti zajedno. Ali to mu se nije ostvarilo. Ipak, jako te je volio." To me je malo okiralo, jer mi Nikola nikada nije dao do znanja da bi me rado vidio kao svog zeta. Znao sam da me voli, ali nisam ni slutio... "ak su i njegove posljednje rijei bile upuene tebi", nastavila je Marija. "Spominjao je tvoje ime hvatajui zadnji dah." Tako je nehotice dodirnula temu koja me je jako zanimala i o kojoj sam s njom elio porazgovarati. "Recite mi to je tono rekao?" Uzdahnula je drhtavo i teko. "Ne mogu ti tono rei. Spominjao je tvoje ime i rtve. Ne znam kakve i ije rtve, ali bilo mu je to sigurno vano, jer me je uhvatio za okovratnik i pokuao mi neto objasniti. Nisam ga gotovo nita razumjela, jer je govorio suvie tiho, a i ja sam bila previe uzbuena da bih ga paljivo sluala." "Teta Marija, probajte se sjetiti, to bi moglo biti jako vano. I ne slutite koliko vano to moe biti", insistirao sam pomalo nepristojno. Njen zaueni pogled odavao mi je da sam prenaglio. Primijetila je da sam uzbuen i morao sam malo usporiti da je ne prestraim. Nisam joj mogao rei da mislim kako Nikola nije umro, nego je ubijen. Isto joj tako nisam mogao rei da su i mene pokuali ubiti i da je Nikola pred smrt, ini se, shvatio to se dogaa. Spominjao je rtve. Kakve rtve? Jesmo li mi rtvovani radi nekih ciljeva o kojima ja nita ne znam? "Probajte se sjetiti, jako je vano", rekao sam, ali sada sam pokuavao zvuati mirnije nego trenutak ranije. "Rekla sam ti ega se sjeam. Bila sam previe uzrujana da bih doslovce upamtila to mi je govorio. Osim toga, nije ba govorio razgovijetno. Umirao je..." Ovo zadnje gospoa Marija rekla je prepukla glasa, opet na rubu plaa. Bio sam svjestan da je uznemirujem insistirajui na tome da se sjeti zadnjih trenutaka svoga mua. Ne smijem je vie tako muiti. "U redu je, teta Marija."

Ruku sam joj stavio na elo. "Preumorni ste i previe potreseni da biste o tome razmiljali. Morate se odmoriti. Treba vam san." Trudio sam se da moje rijei na nju djeluju umirujue. Ruku sam laganim pokretom, gotovo milujui je, spustio s njenog ela na njene oi sklopivi ih. Nije bilo otpora, jer je vjerojatno bila preumorna i preslaba da bi reagirala. Duboko je i drhtavo uzdahnula potpuno mi se prepustivi. Mogao sam nastaviti tihim i smirenim glasom. "Sigurno vas je sve ovo to se dogodilo posljednjih dana jako iscrpilo. Umorni ste i treba vam san." Trudio sam se da mi glas bude sve tii i sugestivniji. Ruku sam i dalje drao na njenim oima. Ispod kapaka, pomicale su joj se one jabuice. Ti su pokreti bivali sve sporiji i sve rjei, da bi napokon sasvim prestali. Iznenaujue lagano, Marija je ula u fazu somnolencije. "Kad se naspavate sve e biti lake. Sada se samo treba naspavati, a san ve dolazi... tu je... ve vam se spava... skoro ste zaspali... vi spavate." Oni su se kapci u potpunosti smirili, nije bilo vie nikakvog podrhtavanja. To je znak da je vrlo blizu hipnotikom snu. "Spavate... mirno i duboko..." Uvijek mi je to dobro ilo, pomislio sam ponosno i isti trenutak shvatio da ba i nemam nekih velikih razloga za ponos. Hipnotizirati staru, umornu enu, satrvenu zbog mueve smrti i iscrpljenu do krajnjih granica i nije ba neki pothvat kojim bi se trebalo posebno ponositi, posebno ako uzmemo u obzir da mi je u potpunosti vjerovala. Ali to se moe, moda sam malo izigrao njeno povjerenje, ali morao sam. Nemam, uostalom, vremena za moralne dvojbe, ako elim saznati to to me zanima. Svakog bi trenutka netko mogao ui u sobu i omesti me. "Marija, vi spavate vrstim snom." "Ipak me ujete i moete mi odgovoriti. Je li tako?" "Da", glasio je Marijin kratki odgovor. "Odgovorit ete mi na neka pitanja. Moete li to?" "Mogu." Glas joj je bio tih, ali je djelovao odluno. "Dobro, sada se prisjetite ponedjeljka. Sada je proli ponedjeljak ujutro, zvonjava na vratima vas budi iz sna. ujete li je?" "ujem je, probudilo me je to zvonce." "Kako se osjeate?"

"Ljuta sam." "Marija, zato ste ljuti?" "Ljuta sam, jer me netko probudio. Tko moe zvoniti u pola sedam ujutro? Ako je neki trgovaki putnik, rei u mu to ga ide..." "Marija, otvorite vrata i pogledajte tko zvoni." "Idem, idem, to si legao na to zvono... Isuse boe! To je Nikola. Nikola se rui pred vratima. Zlo mu je... dri se za grudi... umire." "Uvukli ste ga unutra, zar ne?" "Loe mu je, hvata zrak, dri se za srce. Molim vas pomozite, mu mi umire!" "Marija smirite se, posluajte to vam Nikola govori, recite mi to vam Nikola govori." "Zove Danijela, gui se!" "Koncentrirajte se samo na Nikolin glas. Ne vidite ga, ali ga ujete. Dobro posluajte to vam govori." "Gui se, ne razumijem ga dobro." "Marija, ne ujete njegovo disanje, ne vidite ga. ujete samo njegov jasan glas. to Vam govori?" "Danijel, zovi Danijela." "I to jo Marija? ujete ga sasvim dobro, to vam je jo rekao?" "Da, ujem ga. Danijelu treba rei neka se pazi. Ako su napali mene i njega e pokuati ubiti. Crni krug nije ono to su nas uili. rtve, rtvovat e... Nazovi Danijela." "Marija, koncentrirajte se. Koga e rtvovati? Tko ga je napao?" "Ne znam, Nikola vie nita ne govori. Ne ujem ga. Moj boe, pa on je mrtav. Mrtav je. Ljudi, pomozite, mu mi je umro!" Vie se nita iz Marije nije dalo izvui, daljnje ispitivanje bilo bi samo nepotrebno muenje koje joj nisam elio priutiti. "Dobro, Marija. Gotovi smo, smirite se. Sve je to prolo. Zaboravite to vam je Nikola govorio i prepustite se snu. Uskoro ete opet mirno spavati. Sjeate se samo da vam je na samrti rekao da vas voli. Sjeate li se toga? Umro vam je mirno na rukama i rekao vam je da vas voli. Sjeate li se toga?" Malo dobre podsvjesne sugestije, bio je to moj nain da joj se oduim za muke koje je ponovno proivljavala kako bi meni dala odgovore koji su mi bili potrebni.

"Da, sjeam se." Glas joj je sada opet postao miran, gotovo pretih da bi ga uo. "Nikola je rekao da me voli i mirno je izdahnuo. "A sada se smirite i ne mislite vie o tome. Nastavite spavati, prikupite snagu. Sada ve vrsto spavate, probudit ete se za tri sata potpuno odmorni i neete se sjeati ovog naeg razgovora." Marija mi vie nije odgovarala. Spavala je tvrdim snom. Jo jednom sam je njeno pomilovao po sijedoj kosi i preko nje prebacio deku koja je bila na krevetu. Polako sam se digao i na prstima, ne diui nepotrebnu buku, izaao iz njene sobe. Pred vratima me ekala Lidija i upuivala mi upitne poglede. "Sve je u redu. Tvoja majka spava. Pusti je da se odmori." Lidija je doekala moje rijei s vidnim olakanjem. "San joj je stvarno potreban, od tatine smrti nije spavala vie od nekoliko sati. Jako se bojim za nju, dajem joj sredstva za smirenje, ali nita ne djeluje dovoljno dobro." "Nemoj je vie kljukati lijekovima, nakon to se naspava bit e joj bolje. Najgore je prolo, kad se ljudi raziu, budi s njom, smiruj je i tjei. Marija je snana linost. Vidi kako se dobro drala na sprovodu, prebrodit e i ovu tugu i nevolju, samo joj treba vremena. Ni s im je ne smije uznemirivati, samo budi u njenoj blizini." "Svjesna sam toga da je se ne smije uznemirivati, zato sam i sklonila papir koji nam je neki idiot jutros opet zalijepio na vrata." Prisjetivi se toga, Lidija je postala ljuta. "Kakvih sve ljudi ima, zamisli, netko nam stalno na vratima ostavlja poruke. Da ih mama vidi, jo vie bi se uzrujala." U mojoj glavi zazvonio je alarm kad je spomenula poruke na vratima. "Lidija, kakve poruke dobivate? Na kakvom papiru?" nisam bio svjestan uzbuenog tona kojim sam postavio ta pitanja. Zaueno me je pogledala, iznenaena mojim naglaenim interesom. "Ma nekakve vjerske bezvezarije, pokajte se, ne sluite sotoni i slino. Jutros je bilo napisano: Tko pogrdi duha svetoga, taj nee imati oprosta vie nikada. Ili tako neto slino. Izmeu svih stanara u naoj zgradi, ba je nas odabrao da nas preobrauje. Vjerojatno je to neka nova sekta, koja prvo prestrai ljude, a onda im nudi spas ako joj pristupe. Bezvezarije, kaem ti, ali mamu bi to jako uzrujalo dok je u ovakvom stanju." "Na kakvom su papiru napisane te poruke i kakvim slovima?" Sumnjiavo me gledala. "Zato te to toliko zanima? Zna li neto o tim porukama?"

"Ne, ne znam tko ih pie, ali i ja dobivam neto slino. Pisane su crvenim flomasterom, nevjetim slovima, na papiru otrgnutom iz biljenice." "Takve su i nae." Lidija je bila zbunjena. "Tko bi to mogao pisati? "Ne znam, ali otkrit u", rekao sam samouvjereno. "I saznat u zbog ega su poruke pisane. Autor je sigurno netko tko poznaje i vas i mene, jer to ne moe biti sluajnost." U razgovoru nas je prekinulo zvono na vratima. Dolazili su novi gosti i Lidija je krenula da ih uvede, nije vie imala vremena za razgovor sa mnom. Zadrao sam se jo nekoliko minuta, a onda se opravdao neodgodivim poslovima. Oprostio sam se od Lidije i Milana te iziao na ulicu. Jedna od najveih nesrea je ueni glupan. A. de Vigny 11. kola Na moj esnaesti roendan i Nigredo, Nikola me je poastio rukom u izletitu Puntijar koje je tada, slino kao i danas, bilo jedno od ugodnijih mjesta u gradu. Atmosfera je bila topla, starinska i domaa, a pogaice tete Barice, koje su bile posluene umjesto kruha bile su mekane i jo vrue. Objed je bio vie nego ukusan, a smio sam popiti i au crnog vina, to mi Nikola do tada nije doputao. Ta aa crnog vina bila je njegovo priznanje mojoj zrelosti i estitka na iskazanom znanju. Nikola Rogoz je bio prilino ponosan na znanje koje sam pokazao pred Velikim vijeem jer je on, kao moj uitelj, bio najzasluniji za to znanje. Isijavao je ponosom uspjenog uitelja, a kad je uo da sam njega odabrao da mi bude mentor i u drugom stupnju uenja, bio je iskreno dirnut. Vei kompliment mu nisam mogao dati nikakvim rijeima zahvalnosti. Ipak, Nikola je suvie dugo bio moj uitelj da i takav trenutak kao to je bio ovaj, slavljeniki, ne iskoristiti da mi da nove teme za razmiljanje i istraivanje. To me nije iznenadilo, jer takav je bio na odnos. Nikola Rogoz nije volio strogi odnos uitelj - uenik, nikada mi nije drao klasina predavanja jer je takav nain prenoenja znanja smatrao gubljenjem vremena. Na uenje me navlaio zanimljivim pitanjima koja su me tjerala na razmiljanje i na koje sam sam morao pronai odgovore. Smatrao je, s punim pravom, da je znanje dobiveno vlastitim zakljucima puno trajnije nego napamet nauene lekcije. Do odgovora na Nikolina pitanja sam ponekad dolazio logikim zakljuivanjem, ponekad istraivanjem literature, a ponekad mi je i on sam davao odgovore do kojih nisam uspio doi vlastitim snagama. Izuzetak od tog pravila i takvog naina uenja, bile su jedino vjebe koritenja sile crnog kruga. Tu se morao postaviti kao strogi uitelj i vlastitim primjerom mi pokazati kako se koristi mo. Ja sam tada, manje ili vie uspjeno, pokuavao ponavljati njegove postupke, a Nikola je nada mnom visio kao kobac, pazei da ni u emu ne pogrijeim. U takvim prilikama nije bilo ale, jer se tu nije smjelo pogrijeiti. Svaka bi pogreka mogla biti vrlo opasna.

Toga dana, meutim, nismo planirali nikakve vjebe ni predavanja, vrijeme nam je trebalo proi u ugodnom druenju uz ukusan objed zaliven aom vina i atmosfera je bila vie nego oputena. Crno vino koje sam sa zadovoljstvom polagano ispijao, dalo je mom uitelju dobru temu za razgovor. Nikola ne bi bio Nikola da je propustio takvu priliku da me malo trgne i natjera na razmiljanje. Gledao je sa zanimanjem au crnog vina i onda najednom upitao. "Zna li zato je u naoj crkvi misno vino bijelo?" O tome, naravno, nikada ranije nisam razmiljao, pa me je pitanje zateklo nespremnog. Na licu mi je mogao proitati da nemam blage veze, pa me je i dalje pitanjima poticao na razmiljanje. "Razmisli malo, na misnom slavlju kao i na posljednjoj veeri, kruh simboliki postaje tijelo Kristovo, a vino krv Kristova. Ne bi li bilo logino da to vino bude crveno? Protestanti na svojim misama koriste crveno vino i svaki od prieenih dobije gutljaj tog vina zajedno s hostijom. Na taj nain oni primaju tijelo i krv Kristovu. Na rimokatolikim misama, prieeni dobivaju samo tijelo Kristovo, a vino se ne dijeli. Osim toga, to vino je bijelo. Zato je bijelo i zato se ne dijeli jednako kao i hostija?" Nisam mogao dati odgovore na ta pitanja, ali to Nikolu nije sprijeilo da me ne obasipa novim temama za razmiljanje. "Razmisli o tome, istrai malo, a kad sazna razloge nastaviti emo razgovor o toj temi. Kad smo ve kod katolike crkve i prieivanja pada mi na pamet jo jedno pitanje: Zato je uvedena ispovijed?" To je bilo pitanje na koje sam ve mogao dati neki odgovor, jer sam o tome poneto znao. Takve sam teme sluao na vjeronauku. "Zato da se ispovjede svi grijesi i da se za njih dobije oprotaj. Samo tako oien, vjernik je dostojan primiti tijelo Kristovo", rekoh ponosno. Nikola nije bio zadovoljan mojim ablonskim odgovorom. "To je nabiflani odgovor, prazne fraze. Nisi uao u sr problema. Zato se grijesi moraju ispovjediti da bi bili oproteni?" "Ne znam, da olakamo duu, moda da se ljudi osjete bolje kad o svojim grijesima porazgovaraju s moralnim autoritetom kao to je sveenik? Moda grijeh ne moe biti oproten ako se za njega ne pokaje, a ne moe se pokajati ako se nekome ne povjeri." "Da i to je jedan od razloga", rekao je Nikola, ali se na njemu vidjelo da nije sasvim zadovoljan mojim odgovorom. "Danas, u ova moderna vremena, ljudi se jadaju i priaju o svojim problemima svom psihijatru i to im pomae da se osjeaju bolje, da spoznaju svoje probleme i uu u njihovu sr. Dok nije bilo psihijatara, slian se psiholoki uinak dobivao ispovijedanjem sveeniku. Kad pria o svojim grijesima, razmilja o njima i to ti pomae da ih bolje sagleda. Postaje svjesniji i lake se analizira, a to ti opet pomae da ispravlja svoje pogreke, ali to jo nije pravi razlog zbog kojeg je uvedena institucija ispovijedi. Razmisli jo malo, sagledaj stvari i iz drugih kutova."

"Nita mi vie ne pada na pamet." Razmiljao sam i stvarno mi nita nije padalo na pamet. Moda mi je onom popijenom aom vina svijest pomalo otupjela. Nikola se nije trudio pomoi mi, smjekao se pomalo nadmono, uivajui u mojim mukama. Malo me ljutio taj njegov smijeak, pa sam poeo pogaati nasumce. Iz kojeg bi drugog ugla mogao sagledati in ispovijedi? "Moda je razlog dobivanje informacija?" Zagrijao sam se za tu ideju, pa sam nastavio istim tokom. "Ako se svi ljudi ispovijedaju iskreno, onda sveenici znaju sve to se dogaa u njihovoj okolini, znaju sve o svakome. Oni su najinformiraniji ljudi, a zna se da informacije daju mo onome tko ih posjeduje. Moda je ispovijed uvedena da se doe do informacija kako bi crkvena politika uvijek bila spremna na najnovije izazove. Zar je to napravljeno da se stvori najmonija obavjetajna sluba na svijetu?" Blistao sam od ponosa zadovoljan svojim zakljucima, ali Nikola me brzo spustio na zemlju svojim smijehom. "Opa, kud si ti zabrazdio? Drago mi je to razmilja i pokuava na stvari gledati iz razliitih kutova, ovo je recimo vrlo, vrlo razliit kut gledanja, ali ne misli li da si otiao malo predaleko? Kad tako razmilja, ljudi bi mogli rei da su se kod tebe pojavile naznake paranoje, ali rei u ti da nisi ba potpuno pogrijeio. Mora jo malo istraivati, paranoie jedan, ti od ispovjedaonice stvara CIA-u." "Ali inkvizicija..." pokuah opravdati svoja razmiljanja, ali me Nikola prekine prije negoli sam zavrio prvu reenicu. "Ne budi opsjednut inkvizicijom. Crkveni istraitelji su svakako ponijeli neslavnu ulogu u povijesti crkve, ali to nam danas izgleda gore nego u ono vrijeme. Lako je sada nama nakon nekoliko stotina godina biti pametan i govoriti da su te metode bile pogrene. U ono vrijeme inkvizitori su inili ono to se od njih oekivalo. Muenja i torture bili su tada uobiajeno sredstvo za iznuivanje priznanja. Misli li da se prema lopovima i kriminalcima postupalo drugaije nego prema hereticima? Ne, to su bila okrutna vremena i iznuivanje priznanja torturom je bila uobiajena praksa." "Ali, oni su skoro zatrli Crni krug", nadodah prkosno. To je Nikolu natjeralo da se malo zamisli. "Da, gotovo su nas unitili u silnoj elji da saznaju nau tajnu." "Tisue i tisue spaljenih ljudi da bi se dolo do cilja, nije li to prevelika cijena za e za znanjem?" nastavih s iznoenjem argumenata protiv inkvizicije. Nikola me gledao smijeei se. Argumenti koje sam pred njega iznosio bili su mu dobro poznati, uostalom, on sam me tome pouio. "Nemojmo se opet uputati u raspravu o inkviziciji, to smo ve toliko puta proli da vie nema smisla o tome priati. Da, spalili su na tisue ljudi, da, unitili su sve onovremeno znanje o medicini, jer su svakog tko je lijeio biljkama optuivali da se bavi aranjem, da, gotovo su zatrli Crni krug u potrazi za naom tajnom. Nemojmo vie o tome priati..." Zamislio se i nasmijeio. "To su teme koje smo toliko puta provakali da vie stvarno o njima nema smisla priati, osim toga, te teme kod tebe razvijaju paranoju i mora ih u budunosti izbjegavati ako ne eli da tvoja paranoja postane kronina."

Smijali smo se obojica i meni je laknulo kad sam primijetio da Nikola ne insistira da dalje nastavimo priati o zadacima koje mi je zadao. Razmiljat u o tome drugom prilikom, sada sam se elio prepustiti zadovoljstvu i uivati u ukusnoj hrani i toplini koju mi je stvaralo vino koje sam popio. Uivao sam u tome miru punih pet minuta, a onda je Nikola elio nastaviti s poukom. Stvarno je bio neumoran. "No, jesi li se dosjetio odgovoru?" upitao me je prekinuvi tiinu. Blijedo sam ga pogledao, jer mi smiljanje odgovora na njegova pitanja nije bilo ni na kraj pameti. Bio sam oputen, a njegov smijeh sam protumaio kao doputenje da zaboravimo na uenje, barem danas kad sam slavio Nigredo. Oito sam pogrijeio oputajui se, jer je Nikola kanio nastaviti s raspravom. "Ne, ne mogu sada o tome razmiljati, daj molim te, pusti me na miru barem danas. Gledaj kako je ovdje ugodno. Zato se ne bismo kao normalni ljudi malo opustili i za promjenu priali o neem sasvim obinom? Zato stalno postavlja takva pitanja?" Nikola je izgledao malo povrijeen mojim odbijanjem rasprave. Iako to nije rekao, na licu sam mu mogao proitati da je tuan. Nikako ga nisam elio oneraspoloiti i sada mi je bilo ao to nisam barem pokuao pronai odgovore. Odluio sam ispraviti svoju pogreku. "Dobro Nikola, daj mi vremena do prekosutra i napraviti u ti sjajnu raspravu o temama koje si mi zadao. Stvarno u se potruditi." Moje ga rijei nisu oraspoloile. "Gledaj, mali, nee ti meni napraviti tu raspravu. Napravit e je za sebe. Meni nikakva rasprava nije potrebna, jer ja znam odgovore na pitanja koja ti postavljam. Ti ne zna odgovore i tebi je rasprava potrebna da bi spoznao neke stvari. Da bi spoznao istinu. Na pitanja kakva sam ti maloprije postavio, mogao bih ti odmah dati i odgovore. Ti bi zapamtio odgovore i mislio da ih zna. Prevario bi se, jer znati odgovor na neko pitanje nije isto to i doi do tog odgovora vlastitim zakljuivanjem. Ako ti kaem odgovor, ti e ga prihvatiti, moda e te malo zainteresirati i rei e: 'Ba zgodno, to mi nije palo na pamet, sada si mi rekao i sada to znam'. To pitanje i taj odgovor e ti biti samo zgodna zanimljivost, zrnce za razgovor uz kavu. Mislit e da zna neto, ali nee znati nita, jer to nije matematika, tu nema egzaktnih rezultata koji se mogu dokazati. Ako pak sam pronae odgovor na neko zanimljivo i neobino pitanje, onda stvarno zna taj odgovor. To je svrha uenja. Dok istrauje, nuno je da grijei, jer polazi najloginijim putovima. Kad shvati da si pogrijeio i da nije uvijek sve u logici, vraa se na pravi put i nastavlja istraivati. Nakon nekoliko pogrenih zakljuaka, napokon dolazi do pravoga i tek tada zna odgovor na pitanje. Odgovor sam po sebi vrijedi mnogo, ali jo je vrjednije to to si spoznao krive putove. Spoznavi krive putove, spoznao si i motive i naine razmiljanja ljudi koji tvrde drugaije. Ti tada zna na koji nain ti ljudi razmiljaju i koji su njihovi argumenti. Ti su argumenti bili i tvoji dok si mislio da si pronaao odgovor, kad si shvatio da ti argumenti nisu dovoljni, poao si dalje i doao do pravog odgovora. Do prave istine. Nadiao si te ljude i otiao korak dalje od njih u evoluciji razmiljanja." Nikolin govor me posramio i dao mi motivaciju da ponovno ponem razmiljati o svom uenju. "eli li rei da mi moje pogreke, moji pogreni putovi u traenju odgovora, vie vrijede od samog odgovora?"

"Naravno," glasno e Nikola, "ako ti ja odmah dam odgovor na pitanje, ti e taj odgovor prihvatiti i gotovo. Kad se pojavi netko tko ima drugaije miljenje, ti e mu eventualno argumentima pokuati pokazati da nije u pravu. Moda e ga uspjeti uvjeriti, a moda i ne, ti e davati svoje argumente, a on svoje. Ali..." zastao je na trenutak kako bi iduim rijeima dao posebnu teinu, "ako si u svojoj evoluciji razmiljanja ti imao iste argumente kojima se on sada koristi, i ako si te argumente nadiao, onda si u prednosti koju tvoj protivnik ne moe nadoknaditi. Ti zna koji su njegovi argumenti, jer su oni nekada bili i tvoji, tono zna to e slijedee rei i kako e postupiti. Dolazi u situaciju u kojoj se nalazi roditelj sa svojim djetetom. Roditelj je u prednosti, jer je i on bio dijete i zna kako je kao dijete razmiljao, a dijete e tek postati roditelj... ako bude imalo sree. Tada spoznaje da rasprava uope nije bila potrebna, jer e teko djetetu od sedam godina objasniti gradivo srednje kole. Postaje snoljiviji i uope nema potrebu braniti svoje miljenje i svoje istine, jer zna da si u pravu. Kad dijete postane roditelj, samo e spoznati neke stvari, ti mu to ne treba dokazivati prije nego to sazrije dovoljno da spozna istinu i ne treba troiti uzalud svoju energiju na ta uvjeravanja. To je cilj pitanja koja ti ja postavljam, traenje odgovora i evolucija razmiljanja, to je vanije od samoga odgovora. Da sam ti prije nekoliko godina rekao zato je broj sedam tako poseban, do danas bi to zaboravio ili ti ne bi bilo vano. Ovako, kad si se dobrano namuio istraujui i sagledao stvari iz razliitih kutova, to te znanje obogauje. Otkrio si prvo zato je taj broj vaan crkvi, zatim si traio dalje i otkrio zato je vaan numerolozima, nakon daljnjeg istraivanja shvatio si zato je sedmica draga istonjakim filozofima, zato arobnjacima i zato praznovjernim ljudima. Tu si se mogao zaustaviti i ve tada bi znao vie od veine ljudi. Ipak, shvatio si da to nije sve, da tu ima jo neto, ujedinio si sva ta znanja, jo malo istraivao i napokon si shvatio. Sada uistinu zna tajnu broja sedam. Sam si do toga doao i to ti je ostalo urezano u pamenje, to se ne zaboravlja. Takvom te uenju ja elim pouiti, takvom, a ne da bifla napamet glupe fraze i definicije." Nikola Rogoz je zavrio svoje izlaganje vidno uzbuen. Teko je disao, lice mu je bilo crveno i vidjelo se da je pogoen mojim neshvaanjem njegovih motiva. Oi su mu bile tune i inilo se da u njima mogu nazrijeti suze. Izgledalo je da sam ga uistinu teko povrijedio. Gledao sam u pod i nisam znao to bi mu rekao. Trud koji je Nikola ulagao u mene tek sad mi se pokazao u svoj svojoj veliini. Osjeao sam se posramljeno i tuno, ali Nikola je takve situacije rjeavao na najjednostavniji nain. "Daj, daj mali, nemoj se sada potuliti. Nisam ljut na tebe i nisi me razoarao. Ako ne eli razmiljati, ne mora. Jedino to mora u ovom trenutku, je popiti jo jednu au vina. Pa danas je tvoj Nigredo, proslavimo to." Osmijeh mu je ponovo bio na licu, eretski me pogledavao i veselo namignuo. Tada shvatih da je, kao i obino, manipulirao sa mnom i poigravao se mojim raspoloenjima. Nahranit u ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom. Jeremija 23,15 12. Sastanak Nakon karmina proveo sam vrlo nemirnu no, eljno i zabrinuto oekujui sutranji sastanak s Raulom i njegovim istomiljenicima. Dodatna briga bila je u tome to sam doavi kui opet na vratima pronaao zalijepljen papir na kojem je nevjetim slovima bila ispisana poruka:

TKO SE GOD POKLONI ZVIJERI I NJEZINU KIPU I PRIMI IG NA SVOJE ELO, PIT E VINO BOJE SRDBE. PRAVEDNI JO STIGNU ISPITI GORAK PEHAR POKAJANJA, ALI USKORO DOLAZI VELIKI SUD I NIJE PREOSTALO MNOGO VREMENA. Poruka je bila besmislena kao i uvijek do sad, ipak, te su poruke u posljednje vrijeme bivale sve ee i ve su me prilino zabrinjavale. To vie nije mogla biti sluajnost kako sam u poetku mislio. Netko me proganja ili me eli upozoriti na neto. Tko bi od ljudi koje poznajem mogao biti sposoban ostavljati takve poruke i to mi je taj nepoznati autor poruka njima elio poruiti? Poznajem li ikoga tko barata frazama izvuenim iz Svetog pisma, a istovremeno ima rukopis kao sedmogodinje dijete? Nikakvo rjeenje mi nije padalo na pamet osim da pokuam uhvatiti tajanstvenog pisca poruka na dijelu. Trebao bi straariti ispred vrata, povremeno pogledavati kroz "pijunku" i ekati dok misteriozni autor ne doe ostaviti novu poruku. To rjeenje zahtijevalo bi puno vremena i strpljenja, jer poruke nisu stizale svakodnevno. Ponekad je prolo i po nekoliko dana od poruke do poruke, tako da bi ta zasjeda zahtijevala da pred vratima provedem moda i nekoliko dana. Toliko vremena i strpljenja u ovom trenutku nisam imao. Pozabavit u se time kad se situacija malo primiri i kad uhvatim koji slobodan dan. Kroz misli su mi i dalje prolijetale fizionomije ljudi koje sam poznavao. Moda je autor tajanstvenih poruka neki od mojih pacijenata? To je ipak bilo malo vjerojatno, jer ljudi koji se lijee bioenergijom i drugim alternativnim metodama nisu vjerski fanatici. Ne smijem zaboraviti da su i Nikoli Rogozu stizale sline poruke. Autor je dakle netko tko poznaje obojicu, a niti jedan moj pacijent nije poznavao Nikolu. Kad ve razmiljam o pacijentima, neke od njih bih trebao nazvati i ispriati se to nisam bio kod kue u vrijeme koje smo unaprijed dogovorili za tretmane lijeenja. Trebali bismo dogovoriti nove termine, ali toliko toga se dogaa da za sada ne znam kad u biti slobodan za njih. Uostalom, pomislio sam, kako u ih lijeiti sad kad vie ne smijem koristiti energiju crnog kruga? Moja bioenergija nije ba bog zna to. Vie je istrenirana i uvjebana nego to je prirodan dar, upotpunjena energijom crnog kruga bila je vrlo mona i rezultati koje sam postizao bili su zadivljujui, ali sada, kad crni krug vie ne smijem koristiti... to u sada? Otresao sam se tih razmiljanja, jer su preda mnom bili drugi, vaniji problemi. Ne smijem dopustiti da na takve gluposti gubim dragocjenu energiju. Sada bih vie panje morao posvetiti Raulu i skupini njegovih istomiljenika s kojima sam se sutradan trebao susresti, oni su mi jedina nada. Prevrui se po krevetu razmiljao sam smijem li im vjerovati? Uostalom, i nemam nikoga iz Crnog kruga kome bih mogao vjerovati vie nego njima. Nisu li me spasili od napada na sprovodu i tako pokazali da nisu uz Velikog Maga? To je bio dovoljan pokazatelj da su mi skloni. S druge strane, razmiljao sam, moda im samo trebam da razrijee dvojbe oko smrti Velikog Desnog. Bilo kako bilo, previranja u Crnom krugu su poela i ja se moram opredijeliti za stranu kojoj u se pridruiti. Veliki Mag i njegova klika su me pokuali ubiti, pa je izbor zapravo vrlo jednostavan. Veliki Mag i njegovi suradnici moji su neprijatelji, a neprijatelji mojih neprijatelja su, naravno, moji prijatelji. Tko su ti moji prijatelji, to jo nisam znao. Raul Kriani nije spominjao nikakva imena. Polubudan, jedva sam doekao jutro, nestrpljivo se spremio za izlazak i ve oko devet sati ujutro zazvonio sam na vrata Raulovog stana. Gotovo pola sata ranije nego to je bilo dogovoreno. Otvorio mi je sam Raul Kriani iza ijih se lea ulo nekoliko ljudi u otroj, iako donekle priguenoj, raspravi. Prisutni su oito bili vrlo uzbueni i nisu mogli prekinuti raspravu, ak ni dok nisu znali kome je Raul

krenuo otvoriti. Stiali su se tek kad sam ve priao vratima dnevne sobe u kojoj su se nalazili sjedei oko stola. Zastao sam na vratima i nekoliko sam trenutaka bio u sreditu panje svih Raulovih gostiju. utke su me procjenjivali. Osim Raula, bilo je tu jo etvoro ljudi koje sam otprije dobro poznavao iz Crnoga kruga. To su dakle ljudi koji su me zatitili na pogrebu Velikog Desnog i koji me ele za saveznika usprkos injenici to sam izbaen iz Crnog kruga. Lica su mi bila poznata i nisam bio previe iznenaen. Da sam juer malo bolje promislio, mogao sam pogoditi tko su moji tajanstveni saveznici. Robi Blaevi, visok proelav mukarac pedesetih godina i prilino objeena trbuha, preko kojeg su bili napeti tregeri to su mu drali hlae, sjedio je duboko zavaljen u Raulovu konati naslonja, noge su mu bile prekriene, a ruke je sklopio na velikom trbuhu ispreplevi prste. Sa zanimanjem me je promatrao. Poznavao sam ga gotovo oduvijek, jer se povremeno susretao s Nikolom dok sam jo bio egrt i uio osnove arobnjatva. U Crnom krugu je specijalizirao umijee Daemona, ne ba uspjeno, a u privatnom se ivotu bavio graevinarstvom. Biznis je prilino uspjeno razvio, najvie zaslugom svoje supruge koja je bila vrlo odluna ena i nije mu doputala da se previe prepusti arima alkohola, kojima je po prianju bio prilino sklon. Iako se uvijek trudio ostaviti dobar dojam, nije ba bio cijenjen lan Crnoga kruga. Ja ga nikada nisam previe volio. Za razliku od njega, Tomislav Radin koji je sjedio desno od Robija, bio je mnogo cjenjeniji u Crnom krugu. Prilino uspjean dramski pisac s kojim sam se u ranoj mladosti dosta druio. Bili smo istih godina i otprilike na istom stupnju znanja, tako da smo mogli razmjenjivati iskustva u procesu kolovanja. Tomislav je bio beskrajno odan Raulu koji mu je bio uitelj, tako da nije bilo udno kad je za specijalizaciju, ba kao i Raul izabrao telekinezu. Iako prilino nizak, bio je lijepo graen i u vrlo dobroj kondiciji. Njegovana tijela i razvijenih miia. Kad su nam se pogledi sreli, osmijeh mu je ozario lice i bilo je vidljivo da mu je drago to me vidi. I meni je bilo drago susresti starog prijatelja, pa sam mu srdano stisnuo ruku. "Prolo je puno vremena", rekoh. "Previe", odgovorio je Tomislav smijeei se. Sljedei kojemu sam pruio ruku bio je Mario Braun. O njemu nisam znao previe, ali sam ga esto susretao i oduvijek mi je bio simpatian. Sjedio je na naslonu za ruke naslonjaa u koji je bio zavaljen Tomislav Radin. Pomalo zaputena izgleda, duge, masne i nepoeljane kose, Mario Braun je odavao izgledom boemtinu kojom je ivio. Nije se vie esto pojavljivao u Zagrebu na sastancima Crnoga kruga. Za njega sam znao da ivi u Dugom Selu i da po cijele dane slika i izrauje skulpture koje nije mogao prodati. Nije ivio raskono, ali ini se da mu to nije bilo previe vano. Srdano mi se nasmijao kao i Tomislav. Saa Slovinc je ustao da mi preko njih dvojice prui ruku. "Mi se viamo samo jednom u deset godina i to samo u kriznim situacijama", njegov je osmijeh bio zarazan kao i uvijek. Saa je bio veliki veseljak i zabavlja. Po profesiji plesa i to vrlo uspjean. Kroz smijeh je govorio da se u Crnom krugu poeo baviti levitacijom samo zato da bi mogao bolje plesati. Nekoliko puta sam ga gledao na pozornici i inilo se da bi to moglo biti istina. Piruete i skokovi koje je izvodio bile su na granici ljudskih mogunosti. Plesaka slava Sae Slovinca ve je odavno prela granice nae zemlje, tako da je

njegova karijera bila meunarodno uspjena. Uspjeh mu meutim nije udario u glavu, on je i dalje ostao drag i simpatian deko kakvog sam poznavao od ranije. Posljednji s kojim sam se rukovao bio je Robi Blaevi. On mi je bezvoljno pruio ruku koja je bila meka i hladna. I stisak ruke mu je bio mlitav. Osmijeh na njegovom licu nije bio prijateljski, ve iritantno nabusit i pomalo prezriv. Podsjetilo me to na dane kad sam bio Nikolin uenik i kad je Nikola doputao da me Robi poui nekim lekcijama. Nikola je tada mislio da e za mene biti dobro da neke dijelove nauka izuim kod drugih lanova Crnog kruga. To se pokazalo pogrenim, jer s Robijem Blaeviem nikako nisam mogao pronai zajedniki jezik. Njegove su metode bile dijametralno suprotne od Nikolinih i nikako nisam volio takve lekcije. Dok je Nikola moje neznanje ili neuspjehe pratio hrabrenjem ili barem ohrabrujuim smijekom, Robi je za svaki neuspjeh u procesu uenja kanjavao ili se, to me jo vie pogaalo, izrugivao. Na taj me je nain vjerojatno elio potaknuti da uloim vie truda, ali to je u meni samo budilo revolt i prkos, tako da sam tada gubio volju za uenjem i novim pokuajima. Nikola je to ubrzo primijetio i od tada je Robija drao podalje od mene, znajui da bi prije ili kasnije izmeu nas dolo do otrog sukoba. Raul, koji je stajao iza mene dok sam se pozdravljao s prisutnima, prekinuo je moja sjeanja na prijanje susrete rijeima: "Svi se poznajete i zato vas ne trebam posebno predstavljati. Ne trebam ni objanjavati zato smo se ovdje nali." Pogledavi me kao da se prisjetio da mi je ipak duan neka objanjenja: "Ipak, za Danijela moram ponoviti. Svi mi ovdje prisutni primjeujemo da se s drutvom Crnog kruga dogaaju udne, neuobiajene i nadasve loe stvari. U posljednjih nekoliko susreta definirali smo da sve to je loe potjee iz samog vrha Crnoga kruga. Sve to je do sada bilo uobiajeno vie ne vrijedi. Mijenjaju se pravila, onemoguuje pristup energiji crnog kruga, a sada vidimo da je Nikola - Veliki Desni - ubijen, a pokuali su ubiti i tebe. Dakle, ti ljudi iz vrha Crnog kruga ne zaziru ak niti od umorstva." Tomislav je nastavio Raulove rijei gledajui me u oi: "Vidi, Danijele, ti si do sada bio izvan naega drutva zato jer je Nikola insistirao da te ne ukljuujemo. Nisam siguran koji su bili njegovi pravi razlozi za to, ali nama je tvrdio za tebe da si previe u oblacima i previe naivan za bilo kakve, nazovimo to tako, politike igre u Crnom krugu." Nitko ne voli da ga se proglaava naivnim. Tomislav je vjerojatno primijetio negodovanje i neslaganje na mom licu, pa je pokuao ublaiti svoje rijei. "Ne ljuti se. To nije reeno u loem kontekstu. Mislim da te je Nikola, Veliki Desni, previe volio i da te je elio zadrati izvan svih sukoba koji bi ti mogli nakoditi." "Nikola se sastajao s nama i ukazivao nam na udne i po njegovu miljenju vrlo opasne stvari koje se dogaaju u posljednje vrijeme u Crnom krugu. Kad smo pitali zato i ti kao njegov uenik nisi s nama, rekao je da te namjerno dri izvan svega", uskoi Mario, te se okrene prema Sai Slovincu koji ga je prekinuo. "Veliki Desni je s velikom ljubavlju govorio o tebi. Pretpostavljam da te htio zadrati izvan svega da te zatiti, ali istovremeno da zatiti i sebe. Svi su znali da si mu ti kao sin i svi su znali da mu preko tebe mogu nakoditi. Preko tebe, Nikola je postao ranjivijim. Na alost, to se pokazalo tonim. Kad su tebe iskljuili iz Crnog kruga, to nije bilo usmjereno samo protiv tebe, nego vie protiv Nikole kao tvog

mentora. Oekivalo se da Nikola reagira. Mi smo te htjeli braniti i otvoriti raspravu o grijesima koje ti je Veliki Mag pripisivao, ali Nikola to nije doputao, jer bi se mi na taj nain otkrili kao njegovi pristalice. Nikola nije elio sukobe u Crnom krugu, ali ako je do sukoba moralo doi, onda nije elio otkriti svoje adute prije vremena." "Rijeju," nastavio je Robi, sa svojim poznatim arogantnim poluosmijehom na licu, "ti si, sinek moj, bio rtvovan. Veliki Mag odabrao te je kao rtvu da oslabi poziciju Velikog Desnog, a Veliki Desni, Nikola, tvoj mentor, nije te mogao odlunije braniti, jer nije elio otvoren sukob s Velikim Magom. Isto tako, ni nama nije dao da stupimo u tvoju obranu kako se ne bismo prerano otkrili kao njegovi pristalice." U raspravu se ukljuio i Raul Kriani koji je do tada ispred nas stavljao ae i nudio nam pie. "Veliki Desni je bio legalist. Nije htio otvoreno pokazati da se ne slae s postupcima Velikog Maga i Velikog vijea kojeg je uostalom i sam bio lan. Smatrao je da je suenje tebi samo provokacija da se njega izvue na istinu, odnosno uvue u otvoren sukob s Velikim vijeem. Na taj su ga nain mislili unititi, odnosno iskljuiti iz vrha Crnog kruga. To bi bilo prikriveno nekom disciplinskom mjerom ili takvim neim. A sve to zbog zadovoljavanja forme. Nikola im je, iz nama nepoznatih razloga, strano smetao i eljeli su ga se rijeiti, ali to nisu mogli uiniti bez prividno jakog povoda. Zato su ga eljeli isprovocirati tvojim iskljuenjem i tako izazvati sukob." Razmiljao sam o njihovim rijeima i izgledalo je da bi vrlo lako mogli biti u pravu. Bilo je dosta logike u svemu tome. "I inilo mi se da je prekraj zbog kojeg sam osuen sasvim banalan u odnosu na kaznu. Ljudi koje sam lijeio nisu znali nita o crnom krugu, a mene se optuivalo da otkrivam organizaciju i na taj nain krim statut, to objanjava i zato se Veliki Mag onako zapjenio i prividno izgubio kontrolu", rekao sam zamiljeno, sjedajui na jedini prazan naslonja. Raul je ostao bez mjesta za sjesti, ali on se je izgleda bolje osjeao kruei oko nas s rukama na leima. "Shvatio si," nastavi Raul, "bio je to lo pokuaj da se Nikolu namami u zamku sukoba s Velikim vijeem. Nikola je, na alost, bio premudar da bi nasjeo. Kaem, na alost, jer kad su vidjeli da Nikola ne nasjeda i ne ulazi u sukobe u kojima bi ga mogli optuiti za nepotovanje odluka Velikog vijea. Oni su ga... jednostavno ubili." Zastao je trenutak kao da trai rijei kojima e nastaviti izlaganje. "Mislim da Nikola nije bio svjestan koliko su odluni i koliko daleko mogu i, to je najvanije, koliko su daleko spremni ii." Dojmile su me se njihove rijei, jer su mi davale logian odgovor na gotovo sva pitanja koja su me muila posljednjih nekoliko dana. Kockice u mojoj glavi su napokon poele sjedati na svoja mjesta. Ni priblino jo nisam mogao sagledati cijelu sliku, ali zagonetka se poela rjeavati. Stvari su poele dobivati svoj smisao. utio sam razmiljajui, a i oni su utke gledali u mene dajui mi dovoljno vremena da se snaem u itavoj toj zbrci. "To znai..." napokon sam rekao, "da se Nikola ve ranije sukobio s Velikim Magom i da je u vama traio saveznike."

Njih petorica su utke kimali, potvrujui moje rijei. "Isto tako, to znai da taj sukob nije bio nimalo banalan," nastavio sam, "jer se veliki Mag ne bi odluio ubiti Nikolu i mene bez jakih razloga. Ti razlozi su duboki i zadiru u sr organizacije Crnoga kruga. Moda u samu opstojnost Crnoga kruga. Moda..." zastao sam shvativi da smo neto bitno propustili. "Znate li vi uope oko ega su se sukobili Nikola i Veliki Mag?" U tiini su se pogledavali zabrinutih izraza lica. Napokon je Raul progovorio: "Na alost, nitko od nas ne zna o emu je rije. Nadali smo se da e nam moda ti pomoi. Nakon jueranjeg napada na tebe i naeg kasnijeg razgovora, shvatio sam da ti o tome zna jo manje od nas. Ali ti si bio blie Nikoli od svih, pa bi moda mogao naslutiti razloge njihova sukoba i motive Nikolina ubojstva. Uostalom i tebe su pokuali ubiti, a to znai da te se boje ili im jako smeta." Sada smo svi uutjeli. Ja sam se nadao da u napokon saznati to se dogaa, a oni su od mene oekivali da im razjasnim stvari. I oni i ja ostali smo razoarani. Prvi je progovorio Robi. "Raule, zato si ga uope pozvao ovamo? On nita ili ne zna, ili ne eli rei." Raul odluno odvrati odmahujui rukom: "Pozvao sam ga jer je bio pomonik i uenik velikog Desnog i jer je sigurno odan njegovoj uspomeni. Ako u ikoga moemo imati povjerenja, onda je to Danijel. On sasvim sigurno nije ovjek Velikog Maga. Osim toga, Nikola, Veliki Desni, je pred smrt pozivao upravo Danijela. Danijel je juer otiao Nikolinoj udovici da sazna koje su to Nikoline posljednje rijei. to je elio poruiti?" Iako mi je dojadilo da me netko brani pred Robijem, ipak sam bio zahvalan Raulu na njegovim rijeima. "Na alost, na jueranjim karminama nisam saznao puno", odluih biti potpuno otvoren. "Hipnotizirao sam Mariju i od nje doslovce uo sve to je Nikola na samrti govorio, ali nisam saznao mnogo." Njih su me petorica promatrala s novoprobuenim interesom. "Priaj", priklopi Saa nestrpljivo. "Uglavnom je traio od Marije da me upozori da u biti napadnut. Spomenuo je i rtve u Crnom krugu. Sada, kad sam uo to vi znate o sukobima, povezao sam neke niti, mislim da je elio rei da u biti rtvovan za neke vie ciljeve ili zbog nekih viih ciljeva." Zastao sam, jer ni sam nisam bio siguran u svoj zakljuak. Onda sam se sjetio jo jedne pojedinosti. "Crni krug nije ono to su nas uili, to mi je Nikola elio rei." Pet upitnih pogleda bilo je uprto u mene. Svi su progovorili u isti glas. Saa je bio najglasniji. "Kako to misli nije ono to su nas uili? to je onda?"

"Ne znam to je Nikola time elio rei. Moda je htio objasniti zato krug gubi mo, zato se prazni?" Na spomen gubitka moi crnoga kruga ponovno su svi uzbueno poeli govoriti u isti glas. Ja sam uo Marija, jer on je bio najglasniji. "Istina je da ja u Dugom Selu ve imam ozbiljnih problema s koritenjem moi. Iznenaujue je koliko je teko koristiti energiju samo nekoliko kilometara izvan Zagreba." "Toga nikad prije nije bilo", nadvikao ga je Saa. "Kako je to mogue?" ubaci Tomislav. "Energija crnoga kruga je vjena i neunitiva. Tako su nas uili." Jedini koji nije govorio istovremeno sa svim ostalima bio je Raul koji je veinu toga ve znao iz kontakta s Adeptima. Priekao je da se amor malo stia, a onda ree, potvrujui moje rijei: "Tono, to je vjerojatno ono to je Nikola htio rei. Crni krug nije ono to su nas uili. Nije vjean i nije nepotroiv. Veliki Mag to zna i zato ostatak te moi eli samo za sebe i nekoliko svojih pristalica. Na taj bi se nain znatno smanjila potronja energije, da tako kaem, i sile bi bilo sasvim dovoljno za njih nekoliko. Sve se slae s onim to smo saznali od Adepata. Veliki Mag e uskoro crni krug sakriti negdje u podzemlje i tako sve nas sprijeiti da se koristimo njegovom energijom." "Zato u podzemlje?" upita Mario, otkrivajui svoje neznanje o elementarnim zakonima. Robi je jedva doekao da se prema nekome moe ponaati pokroviteljski i s visine. Iz njega je progovorio uitelj koji se obraa osnovnokolcu. "Zar ti niti to ne zna? Pa kako si ti poloio Nigredo? To su bar osnovne stvari. Energija crnog kruga ne prodire kroz zemlju, moe se ak rei da zemlja djeluje poput izolatora na silu crnog kruga." Mario se brzo prisjetio o emu je rije. Iako je i njemu smetao nain na koji mu se Robi obratio, to niim nije elio pokazati. Djelovao je malo posramljeno zbog svoje zaboravnosti, ali to ga nije sprijeilo da ipak iznese svoj zakljuak. "Energiju e dakle moi koristiti samo onaj koji e biti u prilici direktno se napojiti dodirujui crni krug." "Moda je crni krug ve negdje u podzemlju i zato je energija toliko oslabila", nadoda Saa. "To je malo vjerojatno", uskoi Mario. "Da je crni krug pod zemljom, u Dugom Selu se ne bi uope osjeala mo. Ja je ipak osjeam. Slaba je, ali ipak prisutna." "Moda je crni krug u nekom podrumu. Ispod povrine zemlje, ali ne sasvim duboko tako da dio energije ipak prodire van", ree Tomislav Radin i nastavi s glasnim razmiljanjem. "To bi objasnilo injenicu da je energija naglo oslabila u posljednjih nekoliko dana. Tako je, sigurno su ga premjestili u neki podrum." Bio je zadovoljan svojim zakljukom. "Ako se i dalje elimo sluiti crnim krugom, onda ih treba sprijeiti da ga premjeste u neko jo bolje i dublje sklonite."

Robi ga prekide, te okreui se prema Raulu, kao da trai njegovu podrku, nastavi: "Sprijeiti ih? Sprijeiti koga? Pa mi i ne znamo tko je sve u igri." "To je bar jasno", rekoh. "Veliki Mag je u tome sasvim sigurno. Kruno Horvat, Veliki Lijevi je preglup i gotovo sam siguran da on nije u tome, takav saveznik ne treba Velikom Magu, ali tu su zato lanovi Velikog vijea: Matija Mavrovi i Ivan Golub. Obojicu sam ih promatrao na Nikolinom sprovodu i uvjeren sam da su sudjelovali u napadu na mene i Nikolu. A onaj tko je napao Nikolu bez suenja i bilo kakvog upozorenja, taj je u prljavoj igri do brade. Sumnjao sam i na Raula kao lana Velikog vijea, ali sada sam se uvjerio da je on izvan toga." Raul se nasmije govorei: "U istom si me danu osudio i oslobodio sumnje..." Robi ga prekine ozbiljnim glasom: "Znai Veliki Mag, Mavrovi i Golub. Prilino respektabilna druina, rekao bih, mogue je da je jo netko u igri, ali ova trojica su glavna. I? to emo uiniti da ih sprijeimo u njihovom naumu?" Ponovno je nekoliko trenutaka zavladala tiina dok smo svi grozniavo razmiljali traei rjeenje. Tiinu je prekinuo Tomislav: "Moramo im oteti crni krug..." Saa ga prekine: "Kojim pravom? Kako moemo Velikom Magu oteti crni krug? Ve stoljeima je crni krug kod Velikih Magova. Ako ga mi sada otmemo, zavladati e kaos u drutvu Crnog kruga, bezvlae i kaos. Mi emo biti krivi za naruavanje zakona novog testamenta." Osjetio sam se ponukan da se ukljuim i da ga ispravim: "Kako kojim pravom? Istim onim pravom kojim ga Veliki Mag eli sakriti od ostalog lanstva i istim onim pravom kojim je ubio Velikog Desnog." "Ipak je on Veliki Mag", odgovori Saa, iako vidno pokoleban. "Veliki koji ne zasluuje da ga se zove Velikim", priklopi Tomislav. Robi je opet preuzeo rije: "Jasno je da trebamo preuzeti crni krug i smjestiti ga na sigurno mjesto. Poslije emo razmiljati to emo s ostalim lanstvom i kako emo izabrati novo vodstvo. Najbitnije je da odmah sprijeimo Velikog Maga u njegovoj namjeri. To moramo uiniti brzo i uinkovito, jer bi moglo biti prekasno." Na to e Mario Braun: "To je lake rei nego uiniti. Da bismo se domogli crnog kruga trebamo najprije znati gdje se on nalazi." Time nas je uutkao. Raul nas je sluao smijeei se i ekajui da se ispucamo, a onda je progovorio. Kruio je oko nas pognute glave, drei ruke na leima tako da je sliio na nekog starog profesora koji upravo rjeava teak problem. Napokon je izustio: "Ja znam gdje je crni krug." Nekoliko smo ga trenutaka u tiini i nevjerici promatrali, a onda se Mario nasmije s uzdahom olakanja: "Zaboravili smo da je meu nama lan Velikog vijea."

Raul ga prostrijeli otrim pogledom. Izgleda da to nije smatrao nimalo duhovitom primjedbom. "Slaete li se da trebamo oteti crni krug?" upitao je ozbiljnim tonom, traei nau podrku. Jednoglasno smo se sloili, pa je Raul osjetivi da smo na njegovoj strani, nastavio: "Crni krug je u podzemnom sklonitu u Mesnikoj ulici." Znaajno nas je pogledao, a onda nam jo pojasnio svoje rijei: "To je sklonite koje se koristilo za vrijeme zranih uzbuna u drugom svjetskom ratu. Sada je prvi dio tunela pretvoren u galeriju, ali kroz tu galeriju vodi prolaz mnogo dublje pod zemlju." "Znao sam da je ve ukopan", prekine ga Tomislav, ali susrevi se s Raulovim strogim pogledom uuti. Raul nastavi s izlaganjem: "Time to znamo gdje je, nismo nita rijeili. Trebamo ga uzeti." "I to to prije", nadoda Robi. "Tako je", nastavi Raul. "Predlaem da to bude ve danas, zapravo, po mom miljenju, to bismo trebali uiniti odmah." Bili smo zateeni njegovom odlunou i urbom. "ini mi se da si smislio i nain na koji emo to uiniti", prvi je progovorio Saa. "Tako je", ponovi Raul. "Ako se slaete da odmah krenemo u akciju, iznijet u vam plan po kojem mislim postupiti." Meusobno smo se pogledavali i utke se sloili da je potrebno da Raul preuzme inicijativu i povede nas. On sam je priekao neko vrijeme, toliko da se uvjeri da smo svi sloni. Prouio je pogledom svakog od nas, da se uvjeri u nau odlunost i spremnost na akciju, a onda, zadovoljan odlunou koju je vidio u naim oima, nastavi: "Mislim da ne bi trebalo biti previe teko, ako budemo dovoljno odluni i napadnemo odmah. Veliki Mag i njegovi jo ne oekuju nikakav napad i crni krug jo nije u potpunosti zatien. Ako ne iskoristimo faktor iznenaenja, moglo bi biti kasno, jer znam da sklonite iz drugog svjetskog rata u Mesnikoj ulici nije konaan izbor Velikog Maga. To je samo privremeno rjeenje dok ne nau neki drugi, dublji prostor. Rudnik ili tako neto. Ako crni krug bude opet premjeten, teko emo ga upe pronai, a oteti ga bit e gotovo nemogue." Postajalo nam je sve jasnije da je Raul Kriani korak ispred svih nas i da je ve due vrijeme razmiljao o nastupajuoj akciji. ekao je samo da i mi shvatimo neophodnost takvog postupka. Saa Slovinc je ipak bio malo sumnjiav. "Reci Raule, a odakle ti zna da je crni krug u Mesnikoj ulici?" "Znam da je tamo, jer su mi to rekli Adepti s kojima sam noas komunicirao. Komunikacija je bila znatno oteana zbog nedostatka energije i mislim da sada vie ni s njima ne bih uspio uspostaviti vezu. Ako Crni krug premjeste u dublje podzemlje izgubili smo i mo i Adepte. Ni njih se ne moe pozivati bez sile crnoga kruga, osim ako nisi pravi majstor u komunikaciji s njima."

"ekanjem moemo izgubili sve", tiho e Saa. Ponovno smo uutjeli potreseni vizijom moguih gubitaka. "Zato sada odmah moramo poi u akciju!" odlunim je glasom nastavio Raul, pokuavajui nas ohrabriti. "Krenimo odmah, a putem u vam objasniti kako emo se domoi crnog kruga." Ja sam razmiljao kako sam se ipak trebao prije sjetiti i spomenuti im poruke koje su me doekivale na vratima mog stana, a kakve je dobivao i Veliki Desni. Moda su te poruke ipak vanije nego to mislim. Sada za to vie nije bilo vremena, jer su svi poustajali sa svojih mjesta i odluno krenuli prema vratima. Puni povjerenja u Raula krenuli smo prema svom cilju. uj i zapamti, slavljeni knee, veliku stvar koju sam doivio a koja se dogodila kad se brojila 1446. godina nakon Kristovog roenja. Onda su spalili neke ene u Heidelbergu zbog aranja; njihova je prava majstorica pobjegla. Nakon toga sam druge godine doao kao poslanik iz Mnchena preuzvienom plemenitom falakom gofu, vojvodi Ludwigu. Istih smo dana uli da su uhvatili majstoricu. Molio sam njegovu milost neka me pusti do nje; vladar je pristao. Dao mi je dopremiti enu, a i nekog heretika u gradi po imenu Gotscham, u kuu svog odgojitelja koji se je zvao Petter von Talhaym. Vladar mi je udijelio milost da e ostaviti enu na ivotu, ako me naui kako se pravi tua i oluja, samo onda mora seliti iz njegove zemlje. Kad sam doao k eni i heretiku u sobu i zatraio od nje da me to naui, rekla je da me ne moe nauiti tu stvar ako sve ne uinim kako me bude uila. Zapitao sam to je to. Htio sam uiniti samo ono ime ne bih razljutio boga i ime se ne bih protivio kranskoj vjeri. Njoj je jedna noga bila okovana pa mi je rekla ovo: Dragi sinko, najprije se mora odrei boga i ne smije nikada od njega traiti ni utjehe ni pomoi. Onda se mora odrei kria i svih sakramenata kojima si namazan i posveen. Onda se mora odrei svih svetaca bojih, a u prvom redu njegove majke Marije. Onda mora zapisati tijelo i duu onima trima avlima koje u ti spomenuti, a oni e odrediti koliko e vremena ivjeti i obeat e ti da e vriti tvoju volju dok to vrijeme ne istekne. Rekao sam eni: to moram jo uiniti? ena je rekla: Nita vie, ako to hoe izvesti, poi na kakvo tajno mjesto i zazovi duhove, rtvuj im N... pa e doi i za jedan e ti sat napraviti tuu gdje god hoe. Ona je rekla da ona drugaije ne zna. ena je opet predana gospodaru, a taj ju je spalio tamo gdje je bila zatvorena. Johann Hartlieb: Knjiga svih zabranjenih vjetina, bezvjerstava i arobnjatva 13. Izdaja Nakon sastanka u stanu Raula Kriania krenuli smo u izvrenje dogovorene akcije. Crni krug je trebalo oteti iz ruku onih koji ga nisu bili dostojni. Koraali smo za Raulom koji nam je putem objanjavao taktiku koju je smislio. Ako smo i djelovali odluno, nismo se tako osjeali, barem se ja nisam tako osjeao. Cilj kojem teimo pravedan je i za njega se vrijedi boriti, toga sam bio svjestan, ali moram priznati da sam se pribojavao nastupajue akcije. Lica mojih prijatelja zraila su hrabrou. Ozbiljnost i odlunost, to su bile osobine koje su ih krasile, ali bojao sam se da je to, kao i kod mene, samo vanjska maska. Nitko od nas nije bio izvjeban i pripremljen za sukobe kakav je bio pred nama. Iako smo se trudili izgledati vrsto, mislim da nitko od nas nije bio sasvim miran glede ishoda sukoba koji nas je ekao. Uostalom, nikada u ivotu nisam mogao ni zamisliti da u se jednom morati boriti za crni krug i to s lanovima organizacije Crnog kruga. Dodue, borba koja nas je ekala nije ba bila klasina borba miicama ili orujem, ali borba, kakva bila da bila, ipak je borba. Moda je ova naa bila i opasnija, jer

energija crnog kruga moe biti nepredvidiva, a kad je usmjerena s loim namjerama moe biti itekako razorna, u to sam se i sam uvjerio prije nekoliko dana kad sam jedva preivio napad. Mi na alost nismo imali vremena za neke opsenije pripreme, trebalo je djelovati odmah jer bi se svako oklijevanje moglo pokazati kobnim. Od tehnikih pomagala imali smo samo par walkie-talkie aparata koji su nam trebali omoguiti da imamo kakvu takvu vezu. Sluajui plan akcije koji nam je Raul u hodu iznosio, nisam postajao nimalo hrabriji. Plan je bio jednostavan, prejednostavan i presmion po mom miljenju. Ipak, moda je ba ta jednostavnost bila potrebna. Nadao sam se da Raul zna to ini i nisam elio unositi nemir u moje saveznike, pokazujui strah. Plan je bio slijedei: Podijelit emo se u dvije skupine. Raul Kriani i Robi Blaevi automobilom dolaze pred ulaz u sklonite u Mesnikoj ulici i javljaju nam tko je unutra. Mi ostali odlazimo u park ispred Hidrometeorolokog zavoda na Gornjem gradu i s tog mjesta upuujemo energetski udar koji e onesposobiti straare. Raul i Robi tada neometano uzimaju crni krug, ukrcavaju ga u automobil i odvoze u Tomislavovu vikendicu u Samoborskom gorju. Crni krug spremaju u podrum i ekaju nas ostale. to emo dalje uraditi s novonabavljenim blagom, to nam valja dobro promisliti i to emo odluiti kasnije, kad se svi ponovno okupimo. Za sada je bitno da to prije otmemo crni krug i na taj ga nain spasimo od zlouporabe. Razili smo se i svaka se skupina uputila na svoje mjesto djelovanja. Saa, Mario, Tomislav i ja stigli smo na svoj cilj prije nego to su Robi i Raul uspjeli automobilom doi do Mesnike ulice. Promet u Zagrebu bio je kao i obino zaguen, tako da smo mi kao pjeaci u centru grada imali prednost. Doavi u park Saa je radio aparatom uspostavio vezu s dvojcem u automobilu. "Halo, halo, prijem." "Halo, halo i tebi prijem", zauo se kroz um aparata Robijev glas. "Halo, halo, vie bih volio rei pijem nego prijem", Saa je, ne ba uspjenim humorom, pokuao razvedriti sumorna lica koja su ga okruivala. "to pije?" "Na alost nita, ali dobro bi mi doao neki arobni napitak. Neto poput onog kakvog imaju Asteriks i Obeliks." Robi se s druge strane nasmijao. Sain pokuaj razbijanja tmurne atmosfere ipak je naiao na plodno tlo. "to e tebi napitak kad samo sjedi u parkiu? Ja sam taj koji ide u akciju i kome treba arobni napitak."

"Ma, o kakvoj akciji pria?" veselim glasom odgovori Saa. "Kad ih mi odavde lupimo, jedina tvoja akcija biti e da krug utovari u auto i da pobjegne. Jedina opasnost kojoj se izlae je da istegne miie dok nosi crni krug." "Daj boe da bude tako", rekao je Robi kroz smijeh, a u pozadini se zauo Raulov ozbiljan glas: "Prestanite se gluparati preko radija!" Naglo smo se uozbiljili, vesela atmosfera je bila razbijena i opet smo postali smrknuti i zabrinuti kao i ranije. "Dolazimo pred sklonite", zauli smo Robija nakon nekoliko minuta. Tomislav, Mario, Saa i ja ve smo sjedili na klupi jedan uz drugoga, vrsto se drei za ruke i diui razinu energije koliko smo god mogli. Mora da smo bili zanimljiv prizor rijetkim prolaznicima. etiri odrasla mukarca stiu se na jednoj klupi, imaju sklopljene oi i dre se za ruke. Kominost tog prizora nije nam bila vana, a i prolaznika koji bi na nas obraali pozornost nije bilo mnogo. Vanije od utiska koji ostavljamo na prolaznike bilo nam je da budemo spremni udariti u pravom trenutku i to to jae, tako da na taj nain smanjimo opasnost kojoj se izlau nai prijatelji. Jo smo samo trebali saznati koga udaramo kako bi sila bila usmjerenija. Moe se dodue silom udariti i mjesto, ali bolje i snanije se pogaa ako znamo i mjesto i osobu koju napadamo. To je mnogo uinkovitije, jer ne dolazi do rasprivanja energije. Raul i Robi uli su u galeriju kroz koju se ulazilo u sklonite i radio veza se pod zemljom izgubila kao to smo i oekivali. Raul treba ostati unutra, a Robi treba izii i javiti nam tko uva crni krug, kako bismo ga mi onesposobili za bilo kakav otpor. Tih nekoliko trenutaka tiine iskoristili smo za postizanje pune svijesti o sili. Vie me nije bilo strah, jer strahu tu nije bilo mjesta, natrag se vie nije moglo. Ostalo je jo samo uzbuenje i odlunost da se stvari izvedu kako treba. Kad smo ponovno zauli uzbueni Robijev glas, bili smo potpuno spremni. "ujete me?" "ujemo, reci", odgovorio je Saa u nae ime. "Unutra su Mavrovi i Golub. Raul je ostao s njima. Najprije nas nisu htjeli pustiti u sklonite, ali Raul im je rekao da nas je poslao Veliki Mag i sada se s njim raspravljaju. Mislim da ih je zbunio autoritetom lana Velikog vijea, ali ta zbunjenost nee dugo potrajati, treba biti to bri. Priekajte nekoliko trenutaka da ja uem, a onda ih raspalite svom snagom." "Sretno", ree Saa prije nego to se veza prekinula. Prostor smo ve ranije vizualizirali, tako da smo sada samo u njega trebali umetnuti lica ljudi koje smo trebali udariti. Energija se dizala i dizala. Kao kad se balon puni zrakom gotovo do rasprsnua. ekao sam do zadnjeg trenutka, a onda tu energiju pustio. Prigueni mentalni prasak. Matija Mavrovi i Ivan Golub mi nikada nisu bili dragi ljudi, pa sam bez imalo ustezanja prema njima pustio svu energiju koju smo nas etvorica uspjeli prikupiti. Nisam imao milosti.

Ali, neto se udno dogaalo. Nikakve povratne informacije nije bilo, kao da se naa energija rasprila u prostoru. Saa je, isto kao i ostali, osjetio da se neto udno dogaa. Zaueno me je pogledao. "Zar si utopao?" "Ne, pustio sam sve to se pustiti dalo, sve to smo sakupili", odgovorio sam zbunjeno. "Pa kako onda...?" Tomislav je prvi shvatio to se moglo dogoditi. "Prostor je zatien. Nismo ih ni ogrebali!!!" Okruivala su me izbezumljena lica. Sada su ve svi shvatili to se dogaa. Glupost nad glupostima. Nitko od nas nije razmiljao o tome da je prostor moda ipak potpuno zatien. Ako su Veliki Mag i njegova grupa ve due vremena planirali oteti krug, onda su imali dovoljno vremena zatititi prostor u kojem e ga pohraniti, pa makar taj prostor bio i samo privremeno sklonite. Raul i Robi sada su se nali u smrtnoj opasnosti, jer protivnici koje smo mi trebali onesposobiti nisu ni dotaknuti naom energijom. "Idemo dolje!" povikao sam gotovo izbezumljenim glasom, shvativi to se moe dogoditi Raulu i Robiju. "Brzo, brzo, Mavrovi i Golub su uz crni krug puni energije. Kad shvate da im pokuavamo oteti crni krug, pobit e nae deke k'o zeeve!" Divlji stampedo sjurio se najprije na Strossmayerovo etalite, a zatim dolje desno prema Mesnikoj ulici. Na elu je bio Tomislav kao najportskiji tip i najbolji trka meu nama. Saa i ja trali smo koliko smo mogli, a Mario je klipsao za nama teko diui. A to kad doemo dolje? Mislio sam, moda je ve prekasno da pomognemo Raulu i Robiju, moda i mi nezatieni ulijeemo u lavlji brlog. To mi ipak nije bilo vano. U ovom trenutku je najvanije ne ostaviti prijatelje na cjedilu. Bili smo ve na sredini stepenica koje se sa Strossmayerovog etalita sputaju prema Mesnikoj ulici, kad se zauo pucanj i prvo jedan krik, a zatim uzbueno vikanje prolaznika. uvi to, spotaknuo sam se i zamalo pao, ali sam ipak, uhvativi se za ogradu, uspio ostati na nogama. Izgubio sam ritam tranja tako da me je ak i Mario gotovo sustigao. Tomislav je bio nekih tridesetak metara ispred mene, gotovo ve na Mesnikoj kad sam ugledao Raulov automobil. Uz kripu guma auto je krenuo s mjesta. Startao je velikom brzinom, a zatim odmah skrenuo ulijevo, prema tukanakom kinu i izgubio mi se iz vida. Osjetio sam olakanje i odmah usporio trk. Izgleda da su deki ipak uspjeli, doli su do crnog kruga i sada e ga odnijeti na dogovoreno mjesto. To je olakanje, na alost, trajalo samo do trenutka u kojem sam ugledao Robija kako krvav i onemoao lei na ploniku. Tomislav je ve kleao uz njega. Trkom mu je prilazio i Saa. Nasuprot njih stajala je prestraena prolaznica koja, ugledavi krv, nije prestajala vritati. Drugi su se prolaznici, a ionako ih nije bilo mnogo, uvi pucanj razbjeali. Zaustavio sam se iznad Robija koji je bespomono leao ispred ulaza u sklonite i jako krvario. Lice mu je bilo blijedo i prestraeno. Bio je pogoen u prsa, a rana je izgledala vrlo opasno, krv

je liptala u mlazovima. Tomislav, koji mu je pridravao glavu, bespomono me pogledao. Po izrazu njegova lica moglo se vidjeti da je Robi ozbiljno ranjen. Naloio sam mu neka se makne, kleknuo do ranjenika i pokuao, ne ba uspjeno, rukom zaustaviti krvarenje, a zatim sam zjapeu ranu na Robijevim prsima pritisnuo maramicom koju mi je dodao Tomislav. Maramica je pomogla samo na kratko da bi ve trenutak kasnije bila potpuno natopljena krvlju koja je istjecala velikom brzinom i koja se nije dala zaustaviti. udan zvuk koji je dopirao iz prostora galerije na trenutak mi je skrenuo panju s Robija. Zaulo se neto nalik na krkljanje. Ivan Golub je etveronoke pokuavao izii van. Zaustavio se na vratima, jo jednom zakrkljao hvatajui zrak, a zatim nemono klonuo udarivi licem o pod. Glava mu je odskoila i zatim se smirila licem prema podu. Mislim da je u tom trenutku Ivan Golub izdahnuo. Iza njega je na podu galerije ostao krvavi trag. U dnu galerije, ispod velike slike koja prikazuje uspjenjeno more, lealo je beivotno tijelo Matije Mavrovia. Djevojka zaposlena u galeriji cvilila je kao prestraena ivotinjica stisnuta u kutu prostorije, drei ruke na licu. Na njoj nije bilo tragova krvi, pa sam zakljuio da nije ranjena, nego samo prestraena. Krv koja je nadirala iz Robijevih prsa nikako se nije dala zaustaviti. Liptala je kroz maramicu i izmeu mojih prstiju i polako preplavljivala plonik. "Pobio ih je..." zaustio je Robi tihim glasom. "Tko ih je pobio? Raul?" iznad mene je pitao upravo pristigli Mario. Jedva je disao od napora. Robi nije odmah odgovorio. Trebalo mu je vremena da sakupi snagu. "Da... nije ekao da ih vi onesposobite. Odnekud je izvadio pitolj i pobio ih je." "Nismo ih ni mogli onesposobiti, jer je prostor zatien" zapoeo je Tomislav, a onda uutio svjestan besmislenosti svojih rijei. Gotovo se moglo vidjeti kako grozniavo razmilja i kako mu sve postaje jasno. Raul nas je prevario. Oito je znao da je prostor zatien, inae ne bi pucao odmah, ne ekajui da mi pokuamo onesposobiti straare. Uostalom, o pucanju uope nije bilo rijei. Nikakvu pucnjavu nismo planirali. Nismo ak ni znali da je Raul naoruan. "Gdje je crni krug?" upita Mario. "U autu", sve je tee govorio Robi. "Ukrcali smo ga u auto, a onda je i mene..." To je dakle bio taj pucanj koji sam uo jurei niz stepenice. Prva dva hica nisam mogao uti, jer su bila ispaljena u tunelu galerije. "Tko je tebe?" upitao sam, iako sam nasluivao odgovor. "Raul me... Zajedno smo ukrcali crni krug u prtljanik automobila, a onda se... okrenuo prema meni i hladnokrvno pucao. alim sluaj, rekao je, i mirno... me upucao."

Robi je sad ve govorio s krajnjim naporom. Borio se da doe do zraka, a krvarenje se nije dalo zaustaviti, koliko sam god to pokuavao. Oko nas se irila lokva krvi koja je svakim Robijevim udisajem postajala sve vea i vea. Prolaznica koja je cijelo to vrijeme vritala, napokon se utiala, dohvatila zrak i potrala niz Mesniku prema Ilici. Robijeva glava sada je beivotno visjela u mojim rukama. Prazan pogled bio je uprt u nebo negdje iznad mojeg ramena. Pokuao sam mu napipati puls na vratu, ali na alost, nikakvih znakova ivota vie nije bilo. Robi je upravo umro na mojim rukama. Njeno sam mu spustio glavu na plonik i ustao. Istina je da ga nisam ba previe volio, ali u ovom mi je trenutku bilo tako teko da sam umalo zaplakao nad njegovim beivotnim tijelom. Lica svih mojih prijatelja bila su blijeda i prestraena. Posebno blijed bio je Tomislav. On je bio Raulov uenik i bezgranino mu je vjerovao, tako da je sada bio vidno potresen Raulovom izdajom. Nisam im morao govoriti da je Robi upravo umro, sami su to mogli zakljuiti. Prvi je progovorio Tomislav Radin. Bio je blijed kao smrt. "Raul nas je sve preveslao." utke smo se gledali nekoliko trenutaka, a onda je Mario nadodao: "Uzeo je crni krug samo za sebe." "Kakvi smo mi idioti", dodao je Saa. U daljini se mogla uti policijska sirena iji se zvuk sve vie pribliavao. Ako ne elimo da nas policija ovdje zatekne, vrijeme je da pobjegnemo. "Briimo odavde", najtrezveniji od svih nas bio je Saa. Kao to smo prije nekoliko minuta trali niz stepenice sa Strossmayerovog etalita, tako smo sada svi kao jedan poletjeli prema gore. Opet je, kao i prilikom silaska, do izraaja dola Tomislavova kondicija. Prvi se popeo do vrha stepenita i odmah je nastavio trati prema uspinjai i kuli Lotrak. Mi, obini smrtnici, ne ba u formi, klipsali smo za njim teko diui. Iza kule Lotrak, Tomislav je skrenuo lijevo prema Katarininom trgu i tu se zaustavio, nestrpljivo nas iekujui. Dok smo mi hvatali zrak, Tomislav Radin je progovorio vidno uzrujan, sa suzama u oima. "Deki, ovo je otilo predaleko. Ja ne mogu dalje. Do sada imamo etvoricu mrtvih i ja vie u tome ne elim sudjelovati..." Zastao je kao da se premilja hoe li izgovoriti sve to mu je na srcu, a onda se ipak odluio: "Predlaem da idemo svaki na svoju stranu i da se neko vrijeme ne viamo." Mario je opet stigao posljednji i hvatajui zrak panino je zasoptao: "Na je...smo! Sve e nas pozatvarati." "Svak' na svoju stranu", ponovi Saa Tomislavove rijei. "Moramo se razii, jer e nas stvarno sve uhititi." Svakim trenom postajalo mi je sve jasnije da sam na najboljem putu da izgubim sve teko steene i toliko potrebne saveznike. "Stanite, ljudi!" rekoh oajno. "Ne moete sada samo tako izii iz svega. Sada se moemo razii, ali samo na kratko. Kasnije moramo nastaviti zajedno dalje. Ne moemo dopustiti da crni krug zavri kod izdajnika. Znate li kakve su sve zlouporabe mogue? Znate li to sve s crnim krugom Raul moe uiniti?"

"Zna to u ti rei za crni krug?" svadljivo e Tomislav. "Boli me vie ona stvar za crni krug. Ne elim vie uti za crni krug. Ne elim zavriti na robiji zbog tuih pizdarija." Zastao je na trenutak, a onda nastavio istim, svadljivim tonom: "Svega mi je ve pun kufer. Kako nas je danas izvozao Raul, tako e nas sutra izvozati ti ili neko od vas. E pa, ne elim ivjeti u strahu od svojih saveznika. Na mene vie ne raunajte. Ja sam vani." Rekavi to, okrenuo se od nas, malo razmiljao kamo da poe, a onda, donijevi odluku, otrao niz Katarinin trg u pravcu Kamenitih vrata ne osvrui se vie. Izgledalo je da se Saa i Mario slau s njim. Moleivo sam ih pogledavao, jer sam slutio da misle kao i Tomislav. Prijetila mi je opasnost da ponovno ostanem sam. "Deki, ne moemo to ovako ostaviti, previe toga je u igri." Dekima je, meutim, bilo svega dosta. Nisam ih mogao pokolebati i nagovoriti da nastavimo suradnju. Saa je bio otvoren: "I meni je svega dosta. Malo prije smo se zafrkavali preko radija, a sada imamo troje mrtvih i izdajnika meu nama. Prije svega trebamo misliti na nae ivote. To je najvei ulog u cijeloj toj igri. Kod koga e zavriti crni krug, vie me se ne tie. Ja ga ne elim. Preopasan je i donosi nesreu. Mojoj obitelji ja sam potreban iv, a za crni krug nitko od njih niti ne zna. Tko e othraniti moju djecu ako ja nastradam?" "Ni ja nisam nikakav heroj," rekao je Mario, pomalo postieno i pogledavi me dodao: "Mora se negdje oprati, sav si krvav..." Zatim se okrenuo prema Sai. Nekoliko trenutaka su kontaktirali oima u nijemom razgovoru, a onda brzim korakom krenuli u smjeru u kojem je maloprije nestao Tomislav. Gledao sam ih kako odlaze i osjetio se najusamljenijim ovjekom na svijetu. Zaustio sam da ih pozovem i jo jednom pokuam uvjeriti, ali sam nakon kraeg razmiljanja ipak odustao od tog nauma. Kakvog smisla ima nagovarati ih da nastavimo zajedno dalje, kad su oito suvie uplaeni? Trebaju li mi uope takvi saveznici? Nikada do sada nisam sebe doivljavao kao posebno hrabrog ovjeka, dapae, uvijek sam izbjegavao bilo kakve sukobe, ali kukaviluk koji su upravo pokazali moji prijatelji nisam mogao shvatiti. Nisam mogao vjerovati da samo tako odustaju od borbe. Jedini saveznici koje sam imao sada su ili mrtvi, ili su me napustili, ili su me, kao Raul Kriani, izdali. Zato je Raul uope htio da poemo s njim? Pitoljem se i sam mogao doepati crnog kruga, mi mu za to nismo bili potrebni. ini se da smo mu trebali posluiti kao rezervna varijanta ako njegov plan ne uspije otprve. Da je Raul ba takav, nemilosrdan, i da ni od ega ne zazire da bi ostvario svoje ciljeve, dokazivalo je i to to je bez razmiljanja smaknuo Robija. Po ne znam koji put sam se teko razoarao u ljudima. Bio sam ljut na sebe zbog loe procjene Raulova karaktera. Prije samo nekoliko sati bih za njega dao ruku u vatru, a gle sad kako je to zavrilo. Raul Kriani ne samo da nas je iznevjerio, izdao, nego je i ubio jednoga od nas. Okrvario je ruke prijateljevom krvi.

Pogled mi je pao na moje ruke koje su jo bile mokre i ljepljive od Robijeve krvi. Gurnuo sam ih u depove od jakne da ih nekako sakrijem od pogleda i brzim korakom, gotovo trei, se uputio u smjeru suprotnom od onog u kojem su se izgubili moji dotadanji saveznici. Proavi pored uspinjae, spustio sam se stubama prema Ilici. Tamo u se najlake izgubiti u guvi. A ja, eto leim, umoran jo od onog grizenja i pljuvanja, bolestan jo od vlastitog izbavljenja. Friedrich Nietzsche: Tako je govorio Zarathustra 14. Kinez i Heda Drei krvave ruke u depovima, pognute glave, brzao sam prema svom domu. Tramvaj se, naravno, nisam usudio koristiti zbog svog izgleda, koji bi svakako privukao panju dokonih putnika. Ovako, dok sam pjeaio, nitko se na mene nije obazirao i nitko me nije zaustavljao, tako da sam se uskoro naao nadomak svom neboderu. ekajui dizalo, iz potanskog sam pretinca uzeo novine i onda se ipak odluio pjeice popeti na svoj kat. Nisam mogao dopustiti da me neki znatieljni susjed sretne u dizalu i vidi ovako okrvavljenoga. Na vratima me je ekala nova poruka pisana nevjetim slovima. I ona je, kao i prijanje, bila napisana crvenim flomasterom na listu istrgnutom iz biljenice, ali je ovaj put bila sasvim kratka. KRV TVOJE BRAE PAST E NA TVOJU GLAVU ! Krvavim rukama otkinuo sam papir, zguvao ga i ugurao u dep. Ovo je ve postalo suludo. Nepoznati pisac poruka kao da je znao da u se kui vratiti sav zakrvavljen. Moda je to s krvlju ipak bila samo sluajnost, ali bilo kako bilo, te poruke su me sada ve jako zabrinjavale. Za moj posao ne bi bilo dobro da takve poruke pronau i proitaju moji pacijenti. Ljudi se i inae pomalo pribojavaju svega nepoznatog i alternativnog, a takve poruke bi pokolebale ak i one malo hrabrije. Tko bi dolazio na bioenergetske tretmane kod ovjeka kojem na vratima pie da je antikrist? No, o tome ne trebam razmiljati, s mojim je poslom ionako gotovo. Po ulasku u stan odmah sam sa sebe skinuo uprljanu i krvavu odjeu te je bacio u smee. Nisam ni slutio da bih s pranjem ruku mogao imati toliko problema. Krv s mojih ruku skidala se mnogo tee nego to sam oekivao. Uporno sam sapunao ruke i trljao ih etkom, ali to je bio postupak koji sam mnogo puta morao ponoviti prije nego to sam bio zadovoljan rezultatom. Krv se najtee skidala s koe izmeu prstiju. To me podsjetilo na stare kriminalistike filmove u kojima ubojice teko peru krv sa svojih ruku, kao da ih ta krv obiljeava za itav ivot. Te krvave ruke bile su simbol njihovog nedjela. Ja, istina, nisam bio ubojica, ali sam se sada mogao uvjeriti da se sasuena ljudska krv zaista teko pere. Mora da ta injenica djeluje jako uznemirujue na ljude koji su svojim rukama nekoga ubili. Iscrpljen proteklim dogaajima i potpuno obeshrabren tijekom kojim su se stvari odvijale, sjeo sam u naslonja i prepustio se razmiljanju. to sad? Kako i s kim dalje? Moji su prijatelji bili demoralizirani Raulovom izdajom i na njih vie nisam mogao raunati. Isto tako nisam mogao raunati ni na bilo kojeg drugog lana Crnog kruga. Neke od njih nisam dovoljno poznavao da bih im mogao vjerovati, a od nekih ionako nikakve koristi. Nikola bi na mom mjestu sigurno znao kome se obratiti, ali meni se sada

osveivala moja usamljenost i nedrutvenost. Ni s kim iz Crnog kruga nisam bio dovoljno prisan da bih mu se mogao povjeriti i od njega zatraiti pomo. Uostalom, nisam niti znao kakvu bih pomo mogao traiti ja, koji sam iskljuen iz Crnog kruga. Nikakva rjeenja nisu mi padala na pamet. Odjenuo sam se, pustio tihu glazbu, pojeo neto, a zatim se opet zavalio u naslonja uzimajui novine. Moram se malo opustiti, a listanje dnevnog tiska je najbolji nain da mi skrene misli s proteklih dogaaja. Previe sam uznemiren i prestraen da bih mogao normalno razmiljati. Ovaj put mi ni listanje novina nije pomoglo da se opustim, ba naprotiv, samo uzimanje novina u ruke probudilo je u meni onaj iskonski strah. Ponovno sam u mislima proivio napad koji sam preivio prije nekoliko dana, a koji je zapoeo ba dok sam listao Veernji list. Vjerojatno u do kraja ivota osjeati nelagodu itajui sportske stranice. Ovdje u svom stanu sam zatien, ali ipak se podsvjesno grim jer oekujem udar sile. Preskoio sam sportske stranice, iako za to nisam imao nikakvih racionalnih razloga. Panju mi je prvo privukao lanak u crnoj kronici koji je govorio o nekoliko nerijeenih ubojstava, koja su se dogodila u proteklim mjesecima, a koja su imala neke meusobne slinosti. Naslov je, iako pod upitnikom, bio bombastian. RITUALNA UBOJSTVA U ZAGREBU? Podnaslov je ipak bio umjereniji i ostavljao je mogunost da naslov moda i nije toan, nego da se radi o nekoliko slinih ubojstava koja mogu, ali i ne moraju biti povezana. Autor teksta nije bio siguran je li se u Zagrebu pojavio manijak koji svakih nekoliko mjeseci nae novu rtvu i ubije je, ili je rije o razliitim ubojicama koji su sluajno odabrali slian nain ubojstava. Policijska uprava nije u "interesu istrage" eljela davati nikakve podatke o tome. Pomislio sam na naslove lanaka u sutranjim novinama koji e govoriti o pucnjavi i trojici mrtvih u Mesnikoj ulici. Vjerojatno e pucnjavu proglasiti mafijakim obraunom. Mogu li mene povezati s tim dogaajima? Prvi sam put bio umjean u takvo to i bio sam jako zabrinut. Policija e sigurno ispitivati u kojim su se krugovima kretale rtve, ali malo je vjerojatno da bi mogli doi i do mene. lanovi crnog kruga su ipak diskretni i malo tko od njihovih blinjih zna s kim se drue. Ipak, za svaku sigurnost, moram to prije baciti vreu za smee u kojoj je bila odjea natopljena Robijevom krvlju. Moram se to prije rijeiti materijalnih dokaza koji bi me povezivali s tim masakrom. Svjedoka se nisam previe bojao. ena koja je vritala na ulici bila je potpuno izbezumljena i teko da se mogla sjetiti naeg izgleda, a djevojka koja je radila u galeriji bila je jo prestraenija i drala je ruke na licu. Ona bi se eventualno mogla prisjetiti kako je izgledao ubojica, jer je Raula prije pucnjave mogla dobro pogledati, ali malo je vjerojatno da bi mogla opisati nas etvoricu koji smo na poprite sukoba doli neto kasnije. Takvih svjedoka se nisam morao bojati. Vie bi se trebao plaiti svojih novosteenih neprijatelja, Velikog Maga koji zna gdje stanujem i koji sigurno pretpostavlja tko je sve umjean u nestanak crnog kruga. Da je kojom sreom akcija uspjela i da je crni krug kod mene, ni njega se ne bih trebao bojati, ali ovako, kad nisam znao ni gdje bi krug mogao biti, moja mo je bila vie nego jadna. Prokleti Raul, kako nas je samo navukao. Moda je i to bio razlog zbog kojeg nas je poveo sa sobom. Moda je njegova namjera bila da proiri krug sukrivaca, umijea to vie ljudi i na taj nain dobije vie vremena da sakrije svoje tragove, da nestane s crnim krugom.

Veliki Mag i njemu odani lanovi Crnog kruga sigurno e me potraiti, a kad me pronau, razgovor sigurno nee biti nimalo ugodan, dapae, taj bi razgovor za mene mogao biti koban. Kako se zatititi? Bilo bi pametno da se odmah naoruam, jer ovo vie nije ala, za protivnike imam vrlo opasne ljude koji ni od ega ne zaziru. Poelo se pucati, stradalo je ve nekoliko ljudi, a bojim se da je ovo do sada bila djeja igra u odnosu na ono to tek slijedi. Tim vie mi je bilo ao to su Saa, Mario i Tomislav onako demonstrativno i ishitreno odustali od svega. Zajedno bismo moda jo i imali neke anse, ali ovako pojedinano svaki od nas predstavlja laku metu. Razmiljao sam neko vrijeme kako da se zatitim, a onda se digao iz svog udobnog poloaja i telefonirao Kinezu koji je, iako ga je ponekad teko uloviti, ovaj put, na sreu, bio kod kue. Kinez je moj prijatelj iz djetinjstva. Nije lan crnog kruga, ali je zato vojnik odnosno asnik, pomalo sklon sumnjivim poslovima. Kod njega se u svakoj prilici moglo pronai poneto od oruja. Dodue nelegalnog, ali zato po vrlo pristupanim cijenama. Ono to Kinez nije imao, to je mogao nabaviti u najkraem roku. Platiti se moralo, naravno, unaprijed, s tim kod Kineza nije bilo ale. etnja do krleve ulice u kojoj je Kinez ivio bila je kratka. Pokuao sam pozvoniti, ali zvono na njegovim vratima nije radilo pa sam morao dugo i uporno kucati. Iznutra su se zauli umovi i vrata su se napokon otvorila, a na njima je nasmijeen stajao Kinez. Bio je deblji nego ikad i stvarno je sve vie liio na nekog pravog Kineza. Svojim je izgledom i zadobio nadimak koji ga je pratio jo od najranije mladosti. "Zvono ti ne radi. Zar su ti opet iskljuili struju?" Kinez je bio poznat po tome to raune plaa samo kad je stvarno na to prisiljen, a i tada teka srca. Smijao se mom pitanju kao zgodnoj ali, iako sam ja to pitao sasvim ozbiljno. Odmahnuo je rukom i slegnuo ramenima. "Ne, struje ima, ali je zvono pokvareno. Poznaje li moda nekog dobrog elektriara koji bi se prihvatio posla?" Nisam poznavao niti jednog dobrog majstora te struke, pa je ovaj put na meni bio red da slegnem ramenima. Sjeli smo u Kinezovu kuhinjicu i nakon nekoliko uvodnih kurtoaznih reenica o zdravlju, starim prijateljima i potrebi da se ee susreemo kako bismo mogli popriati, preao sam na stvar zbog koje sam i doao. Bio sam previe nestrpljiv da bih dalje priao o nevanim stvarima. "Kinez, trebam neko oruje." Pogledao me zaueno kroz au koju je upravo prinosio ustima. Gotovo se zahliknuo. Odloio je au. "to e tebi oruje? Pa ti ne zna pucati. Prvo i jedino to bi pogodio, bila bi tvoja vlastita noga." "Nije mi do ale", rekao sam ozbiljnim glasom. "Trebam neki pitolj. Imam problema s nekim neugodnim ljudima i trebam pitolj za samoobranu."

Kinez, iako nemilosrdan trgovac, ipak je dobra dua koja, ako ikako moe, rado pomae starim prijateljima. Odmah mi je ponudio pomo. "S kim ima problema? Moda ti mogu pomoi? Kad ja i moji deki nekoga posjetimo, taj je tada obino puno skloniji kompromisima i vie nije tako opasan." Njegovu sam ponudu, na alost, morao otkloniti, iako priznajem da sam na trenutak pomislio kako bi to bilo divno. Iznositi prljavo rublje Crnog kruga pred ljude koji za Crni krug nisu ni uli, to ipak nisam mogao, ak ni pred tako starim prijateljem kakav je bio Kinez. "Ne, ne moe mi pomoi. Odnosno moe, ali samo tako da me naorua." "to bi ti od oruja?" Ionako uske Kinezove oi sad su se jo vie suzile. Procjenjivao je do koje su mjere ozbiljne neprilike u kojima se nalazim. "Ne znam, nekakav pitolj. Ne prevelik, tako da ga mogu nositi, a da se ne vidi." Dugo je razmiljao stisnutih oiju i dalje me procjenjujui, a onda napokon progovorio poslovnim glasom: "Imam neto za tebe, ali morati e priekati oko dva tjedna. Walter PPK. Divan pitolj, pravi dragulj meu pitoljima, takav nosi James Bond." Iz Kineza je progovorio trgovac koji reklamira svoju robu. "A cijena je prava sitnica, zar ne?" Kinez se nasmijeio, oi su mu zablistale kao i uvijek kad je rije o novcu. "Za tebe, samo soma i pol maraka. To je njegova realna cijena i na tebi neu nita zaraivati, ali kaem ti da mora priekati dva tjedna dok se vlasnik ne vrati s terena. Cijena mi se uinila razumnom, izgleda da stvarno nije na meni elio zaraditi. Ipak, jedna mi se pojedinost nikako nije inila prihvatljivom: rok isporuke. "To mi moe biti prekasno. Trebam neto odmah." "uj, to ne ide tako," ree pomalo ljutito, "nije ovo samoposluivanje da odmah dobije to eli. Doma nemam nita, preopasno bi bilo kod kue drati cijeli arsenal. to god da narui, mora priekati koji dan. Jedino to ovdje imam je moj slubeni vojni pitolj, koji ti ne mogu prodati, iako bi ga se rado rijeio jer je preteak... i runa bomba koja ti ne treba." "Uzet u runu bombu," rekao sam odluno, a Kinez me opet pogledao zauenim i istovremeno zabrinutim pogledom. "Tebi je stvarno frka, ali zna, s tim se ba ne moe obraniti ako te netko na cesti napadne i pone cipelariti." "Uzet u bombu", ponovio sam.

"Dobro, kako eli," uzdahnuo je Kinez i poeo prekapati po ormaru izbacujui stvari. Imao je dosta muka dok nije uspio pronai bombu i izvui je na svjetlost dana. Nakon njegove potrage, nije izgledalo da je iz ormara izvukao runu bombu. Ormar je izgledao kao da je u njega upravo ubacio tu bombu. "Evo je, prava ljepotica", glasno je cmoknuo bombu i bacio je prema meni. Iako bomba, naravno, nije bila aktivirana, ipak sam se malo prestraio tako da sam je prilino nespretno uhvatio. Gotovo mi je ispala iz ruke. Kinez me je prijekorno pogledao odmahujui glavom. "Ti e se ubiti tom igrakom, a sa sobom e povesti jo barem dva ili tri sluajna prolaznika. Kako e kasnije ivjeti s tolikim rtvama na dui? Ha-ha." Nasmijao se svojoj vlastitoj ali kao da je najbolji vic. Kinezov smisao za humor je ponekad malo morbidan. Nije mi bilo smijeno, ali se nisam niti uvrijedio na njegove rijei. Znao sam da su izgovorene u ali i dobroj namjeri. "Koliko kota?" Odmjeravao me je nekoliko trenutaka, procjenjujui koliko sam plateno sposoban i koliko mi moe naplatiti, a onda kao da se predomislio. "Ma nita ne kota, darujem ti je. Ionako za ta kinder jaja vie nema trita. Nekad su se dobro prodavala, za njih se kao od ale moglo dobiti stotinjak maraka, ali od kako je rat u Bosni zavrio, potranja je naglo pala. Ova ljepotica mi tu stoji ve godinu dana i samo mi smeta. Nego reci, jesi li siguran da ti ne mogu pomoi s tim ljudima koji ti prijete? Bolje da ti pomogne netko od prijatelja, nego da povlai bombe. Mora paziti, jer bi se mogao uvaliti u jo veu nepriliku od ove u kojoj si sada." Bio sam dirnut njegovom ljubaznou i brigom za moje probleme koji ga se, na koncu konca nisu ni malo ticali, ali nisam se mogao odluiti da mu ispriam to me mui i kakve mi opasnosti prijete. Ipak, bilo je ugodno spoznati da mi je bar netko spreman pomoi. Zahvalio sam mu uljudno odbivi pomo, promijenio temu i ostao sjediti kod njega jo puni sat vremena. Nije mi se ilo kui, a bilo je lijepo za promjenu priati o nekim sasvim normalnim, svakodnevnim temama, kao to su djevojke, novac i slino. Novac je bio prava tema za Kineza. O novcu je mogao priati satima, jer mu je novca uvijek nedostajalo. Od kako ga znam bio je u dugovima i istovremeno u nekim velikim planovima s kojima e, ovaj put sigurno, zgrnuti veliku lovu. Ponekad su mi ti njegovi planovi djelovali naivno i neostvarivo, ali ponekad su zvuali prilino realno. Rezultat im je uglavnom bivao isti: nije ga bilo. Kinez je zbog toga uvijek bio u kroninoj besparici, to ga nikako nije obeshrabrivalo i sprjeavalo da smilja nove, sve originalnije naine da doe do novaca. Jednom e mu se neki od tih planova, nadam se, i ostvariti. Za to vrijeme, dok sam sluao kako e se Kinez obogatiti i to e sve uiniti s novcem koji, eto, tek to nije zaradio, strusili smo sav konjak koji je imao u kui, a onda je, kad je alkohola ponestalo, Kinez postao pomalo nestrpljiv. Sjetio se da ima neke obaveze. Morao je poi. Oprostio sam se sa starim prijateljem, jo jednom mu zahvalio na ponuenoj pomoi i krenuo kui.

Koraao sam nesigurnim koracima, jer me konjak poprilino opio. U posljednje vrijeme pretjerujem s alkoholom. Pomislio sam na Nikolu Rogoza koji je bio veliki protivnik bilo kakvog pretjerivanja s alkoholom. Nikola bi samo ponekad popio au crnog vina uz objed, ali nikada nije pretjerao. Govorio je da, elim li otupjeti, postoje jednostavniji naini. Mogu se jednostavno opaliti kamenom u elo. Rezultat je slian, a metoda je mnogo jeftinija, moda i zdravija. Dok sam hodao u depu mi je lupkala Kinezova bomba i svojom me hladnoom i teinom podsjeala na sebe i tjerala na razmiljanje. Pomislih kako je Kinez moda ipak bio u pravu. Bomba ba i nije oruje za obranu, a posebno ne od napada Crnog kruga. Kako mi ta bomba moe pomoi? Gotovo nikako, glasio je zakljuak. Dok mi Kinez ne nabavi neki pitolj neu se osjeati nimalo sigurnije. Bomba u mom depu mi ne daje niti gram samopouzdanja, a pitanje je hou li se, ak i kad budem naoruan pitoljem, osjeati sigurnije. Ne, ta mi bomba stvarno nije trebala, prenaglio sam. Kinez je bio u pravu i sada sam poalio to ga nisam posluao. to ako policija, istraujui ubojstva u Mesnikoj ulici ipak nekako doe i do mene? Ne bi bilo nimalo zgodno da mi u depu pronau runu bombu. Zbog samog posjedovanja takvog oruja mogao sam zavriti u zatvoru. Policija je u posljednje vrijeme provodila akciju oduzimanja oruja zaostalog od nedavnog rata i u tome je bila vrlo rigorozna. Kazne za posjedovanje oruja su velike, a odlazak u zatvor, zbog takve gluposti kao to je posjedovanje oruja, mi se nije inio ni malo privlanim. Zbog posjedovanja neprijavljenog pitolja, mogao bih imati velikih problema, ali zbog posjedovanja rune bombe ti bi problemi bili jo vei i gotovo je sigurno da bih zavrio u zatvoru. Nije ba mudro tu bombu nositi sa sobom, pomislih, moda je bolje da je ostavim u automobilu koji rijetko koristim, a parkiran je iza mog nebodera. ... Vrativi se kui ponovno sam zapao u teku depresiju. Izleavao sam se premjetajui se iz naslonjaa u naslonja i gotovo oajan razmiljao kako dalje. Gdje da traim crni krug i da li da ga uope traim? Uostalom, nisam ba bio siguran to bih s njim, sve da ga i naem. Raul je odnio crni krug i sigurno se napunio energijom. Mogu li se boriti protiv njega i povratiti crni krug? Sam nemam nikakve anse, a saveznika nemam. Raul je i onako bio moan i ne znam jesam li mu dorastao u izravnom sukobu, a sad je jo i u dodiru s izvorom sile i kao da sve to nije dovoljno obeshrabrujue za mene, jo je i naoruan. Nemilosrdno je i hladnokrvno ubio Robija, pa se nije moglo oekivati da bi prema meni imao vie milosti. Odlunosti da se poslui orujem mu ne nedostaje. Gdje bih ga uope mogao traiti? Na to mi pitanje odgovor mogu dati samo Adepti kojima ba i ne vjerujem i kojih se pribojavam. Raul je rekao da su sada, s obzirom da je crni krug oslabio i Adepti teko dostupni, ali moda je i o tome lagao kao i o svemu drugome. Izgleda da u im se ipak morati obratiti. Nemam kome drugome. Moja slaba uvjebanost u kontaktima i uroena odbojnost i strah prema Adeptima u posljednjih se nekoliko dana pokazala kao ozbiljan hendikep. Prisiljen sam im se obratiti, jer samo tako mogu saznati

neto vie o sudbini crnoga kruga, ali tog kontakta sam se bojao. Usprkos uroenom strahu spram tih bia i loim iskustvima koja sam s njima imao, odluka koju sam donio je bila vrsta. Kontakt s njima bio mi je jedina ansa da izaem iz slijepe ulice u kojoj sam se naao i da nastavim putem kojim sam krenuo. Bezvoljno i sa strahom sam se spremio za obred prizivanja Adepata. Koncentrirao sam se, zamalo zapoeo i... zazvonio je telefon. Ovaj put onaj pravi, a ne onaj u mojoj glavi. Hedin, malo promukli glas, prepoznao bih u bilo kojoj prilici i na bilo kojem mjestu. Zadovoljstvo to je ujem bilo je veliko, a to to sada imam izgovor da odgodim kontakt s Adeptima, to je zadovoljstvo jo i poveavalo. Heda je moderna vjetica i oboavateljica boice Dijane. Vrlo lijepa ena koja prouava granine znanosti i jako je zanima sve to ima i najmanji prizvuk mistinog. Prije nekoliko godina sam joj pomogao da ozdravi. Imala je tekih zdravstvenih problema i lijenici su gotovo digli ruke od nje, ali ja se nisam predavao. Nakon mnogih tretmana, mnogo utroene energije i mnogo muke uspio sam je izlijeiti uz pomo energije crnog kruga i od toga doba mi je vie nego vjerna prijateljica. To je bilo jedno od izljeenja koje je me skupo kotalo, jer ga je spominjao Veliki Mag kad me je iskljuivao iz Crnog kruga. Heda je neto znala o Crnom krugu i bila je svjesna da je nisam lijeio samo bioenergijom, nego da tu ima neto vie. Obavezala se utjeti o svom izljeenju, a od tih dana mi je bila zauvijek zahvalna. Postali smo veliki prijatelji, a ja sam moda to prijateljstvo elio pretvoriti u neto vie. Ona me je uvela i u Rei-ki, a pokuavala me zainteresirati za jo neke discipline kojima se bavila. Sve to je imalo prizvuk alternativnog ili mistinog za nju je predstavljalo pravi magnet i neodoljivo je privlailo. Vrlo dobro informirana, kreui se u krugovima ljudi koji su se bavili graninim znanostima i mistikom, znala je za drutvo Crnog kruga i prije nego to sam je upoznao. Na pitanje od kud zna za nas, neodreeno je odgovorila da ona ima svoje izvore o kojima nita podrobnije nije eljela rei. Nita vie tada nisam uspio izvui iz nje. Tek nakon nekoliko godina poznanstva, otkrila mi je da esto organizira skupove istomiljenica na kojima dozivaju boicu Dijanu i da se na takvim sastancima svata moe doznati. Jako ju je naljutilo kad sam je, uvi to, u ali nazvao vjeticom. Tvrdila je da se njene nauke nikako ne mogu nazvati vjetiarenjem, iako je priznavala da neke slinosti postoje. Vie je voljela da je se naziva mjeseevom sveenicom ili sveenicom boice Dijane. Rije vjetica joj je nekako pogrdno i presirovo zvuala. Ja sam je i dalje u ali nazivao mojom privatnom vjeticom i nakon nekog vremena to je prihvatila kao alu i vie mi nita nije zamjerala. "Heda," rekao sam u slualicu, "ni ne sluti koliko mi je drago to te ujem." "Treba me, zar ne?" Heda je uvijek imala esto ulo za te stvari. Nisam je se ni sjetio, a ona je znala da mi je njena pomo potrebna. "Da, trebam te Heda," odgovorio sam sumorno, "trebam svu pomo koju mogu dobiti. Dogaaju mi se grozne stvari i ne znam kako u dalje."

"to se to dogaa kod vas? Dobivam toliko negativnih vibracija, koliko nisam dobivala jo od vremena rata. Zar ima sukoba u Crnom krugu?" "Ni ne sluti koliko. Ja sam, recimo, izbaen iz Crnog kruga, ali to jo nije ono najgore. Sam crni krug je otet i izgubio sam mu svaki trag." Nekoliko trenutaka je vladao muk. Heda je bila osupnuta onim to je upravo ula. Ona je utjela, pa sam ja nastavio. "Upravo se spremam komunicirati s Adeptima i saznati gdje je crni krug." "Ali ti mrzi Adepte." "Mrnja nije prava rije. Ja ih se pribojavam i nisam ba vjet s njima, imam loa iskustva." Malo sam razmislio i odluio biti iskren. "U stvari ima pravo, bojim ih se i ne volim ih, ali sada mi samo oni mogu pomoi pa ih moram prizvati i prepustiti im se, ma koliko se toga pribojavao." Heda je nekoliko trenutaka razmiljala, a onda napokon progovorila, nudei mi izlaz iz teke situacije: "Doi radije k nama. Noas imamo Sabbu i dozivamo Dijanu. Ako misa uspije, Dijana ti moe rei sve to i Adepti, a puno je manje opasna. S Dijanom je vrlo ugodno komunicirati, a moe biti i vrlo korisna, moe ti pomoi i odgovoriti ti na sva pitanja koja te mue." Bio sam oduevljen njenom idejom. Nikada jo nisam kontaktirao s boicom Dijanom, iako me je Heda nekoliko puta htjela uvesti u te krugove. Iz Hedinih pria, znao sam da je to iskustvo koje se ne zaboravlja. Tvrdila je da kad jednom pone prizivati Dijanu i ona ti se odazove, nakon kontakta s njom, vie nikada s tim ne eli prestati. O samoj Sabbi, na kojoj se Dijana doziva, Heda tada nije eljela priati, iako sam je o tome ispitivao. "Doi pa e sam vidjeti," bio je njezin odgovor popraen tihim smijehom. Sada u stvarno i vidjeti kako se odvijaju skupovi oboavateljica boice Dijane. To mi je bilo jako zanimljivo, a osim toga, pristao bih na sve, samo da ne moram dozivati Adepte. Heda mi je predloila da predveer doem po nju i da zajedno, mojim autom, odemo do donje stanice Sljemenske iare. Od tamo, pa do mjesta odravanje vjetijeg skupa nije daleko i taj dio puta moramo prevaliti pjeice. Pristao sam zadovoljan to u je uskoro vidjeti. Kako se leti zrakom? Za takve se letove slue mukarci i ene, naime oni bezbonici, mau koju zovu ugentum Pharelis. Prave je iz sedam trava, a svaku travu beru onog dana koji je posveen toj travi; tako nedjeljom beru i iskapaju solsquium, ponedjeljkom lunarium, utorkom verbenam, srijedom mercurialem, etvrtkom barbam Jovis, petkom capillos Veneris; iz njih onda rade mast mijeajui je s neto ptije krvi

i ivotinjskoga sala. Sve to ja nikako ne piem da bih koga sablaznio. Kad im se onda prohtije, namau klupe ili grede, vile ili arae i polete. Sve je to prava nigramancija i strogo je zabranjena. Johan Hartlieb: Knjiga svih zabranjenih vjetina, bezvjerstava i arobnjatva 15. Vjetice Puni mjesec svijetlio je visoko iznad istine "male piramide" i osvjetljavao je kao da je dan. Sama istina nije bila jako velika. Imala je oblik nepravilnog kruga promjera nekih dvadesetak metara. U prostor kruga moglo se ui s dvije strane, put koji je presijecao istinu dolazio je s istoka, a nastavljao se u smjeru sjevera. Heda i ja smo doli neto prije poetka samog obreda, jer joj je trebalo vremena da bi mi na licu mjesta objasnila kako se moram ponaati i gdje moram stajati da ne bih ometao obred. Vodila me za ruku kao malo dijete i takvim mi tonom objanjavala to e se dogaati. Nipoto se nisam smio maknuti iz "vrata" male piramide, sve dok me Heda ne pozove, kako bih bio zatien od poetnih negativnih zraenja koja bi za mene mogla biti opasna. Isto tako nisam smio pustiti ni glasa, ma to se dogaalo, prije nego to mi se Heda obrati. Promatrao sam Hedu dok mi je objanjavala stroga pravila tihim, ali odlunim glasom. Bila je vrlo lijepa. Vrlo vitka, dugih nogu i ruku te duge crvene kose koja se na mjeseini prelila nekim posebnim sjajem. I oi su joj se zelenile nekim posebnim sjajem koji imaju samo prirodno riokosi, a zelenooki ljudi. Takva je kombinacija u prirodi prilino rijetka, ali kad se poklopi, onda su to obino ljudi izuzetne ljepote i neke posebne vrstine i odlunosti. Heda je bila upravo takva. Gotovo savreno klasino lijepa, ali ne bezlino, lutkasto lijepa, ve nekako osobito, meni teko opisivo. Jedino to na njoj nije bilo savreno, bio je nos. Za mrvicu prevelik i za nijansu prekukast. Iako joj je taj nos malo kvario klasinu ljepotu, davao joj je mnogo vie na osobnosti. Zbog njega je djelovala odlunije. Uostalom, kakva bi to bila vjetica bez kukastog nosa? Ulovio sam se u toj pomisli i smijeak mi je zatitrao usnama. Odmah je to primijetila. "Nemoj ovaj obred doivljavati neozbiljno," prekorila me pomislivi da se smjekam njenim uputama. "U sam obred i protokol koji ga prati uloeno je vie truda nego to si to vi povlateni iz Crnog kruga moete i zamisliti, generacijama ga poboljavamo i usavravamo." Bila je oito povrijeena mojom nepanjom i neozbiljnou. "Oprosti, malo sam se zamislio," pokuao sam zagladiti stvar. "Mnogo toga runog mi se dogaa u posljednje vrijeme i priznajem da nisam usredotoen koliko bi trebalo." Namjeravao sam se dalje pravdati, ali po njenom osmijehu moglo se razabrati da mi ne zamjera previe i da je nepotrebno na isprike dalje troiti rijei. Shvatila je da smijeak na mom licu nije bio zlonamjeran ili podcjenjivaki. "Dobro," nastavila je zapovjednikim glasom, "mislim da si najvanije shvatio. Ne mii se iz vrata i nita ne govori dok ti ja ne dam znak doputenja..."

Zaustila je jo neto, ali je prekinula u pola rijei, zagledavi se niz istoni puteljak po kojem se u taj trenutak poela pribliavati svjetlost. "Dolaze ostale," prozborila je tiho i okrenula se od mene takvom brzinom da su me krajevi njene lijepe duge kose oplahnuli po licu. Brzim je koracima, gotovo trei, napustila istinu u smjeru suprotnom od nadolazeih svjetala. Sada se ve sasvim jasno moglo razaznati da je izvora svijetlosti bilo vie. Svijee koje su drale mjeseeve sveenice gorjele su jasnim plamenom, tek ponekad zadrhtavi od strujanja zraka. Pribliavale su mi se u tiini, polagano i dostojanstveno. Kolona u kojoj je bilo dvanaest ena i djevojaka, razvukla se po duini, jer je izmeu svake od njih bio razmak od po nekoliko metara. Jedna po jedna, tiho su prolazile pokraj mene ne pokazujui ni jednim znakom da su me primijetile. Zaogrnute samo tankim ogrtaima od gaze, bosih nogu, okupljale su se na istini inei polukrug okrenut prema sjeveru. Kad je i posljednja od njih dola na proplanak, krug se polako poeo zatvarati. Ostao je samo mali prolaz u smjeru sjevera. Upravo u onom smjeru u kojem je odletjela Heda. Sveenice su nekoliko trenutaka stajale sasvim mirno i u potpunoj tiini, a zatim se iz njihovih grla moglo zauti brujanje, zvukovno nalik na indijski Om. Brujanje je u poetku bilo jedva zamjetno da bi se, kako je vrijeme odmicalo, sve vie pojaavalo. Kako je rastao intenzitet njihova brujanja, tako su sve vie dizale svijee koje su im blistale u rukama. Napokon su svijee bile visoko u zraku, a dvanaest je sveenica odjednom, kao po komandi, uutjelo. Nekoliko je trenutaka vladala potpuna, grobna tiina, a zatim se oglasila najstarija od njih iznenaujue snanim i zvonkim glasom. "Doli smo ti, boice." "Ommmm..." zaulo se iz grla svih ostalih. Zvualo je kao odgovor. "Slaviti te, boice." "Ommmm..." "Sluimo ti, boice." "Ommmm..." odgovarale su sve ostale. "Uimo od tebe i ivimo s tobom u srcima." "Ommmm..." Sve je glasniji bio odgovor. Zatim je nastala stanka, potpuna tiina koja je trajala oko pola minute. Svijee su i dalje bile visoko u zraku obasjavajui istinu jasnom svjetlou.

Ba kad sam se poeo pitati koliko e dugo izdrati u tom poloaju, sveenice su polako poele sputati svijee i kretati se istinom. Krug je bio zatvoren i ponovno se poeo kretati u smjeru suprotnom od kazaljki na satu. Svijee su opet drale u visini pojasa. Laganim su, elegantnim, gotovo plesnim koracima, krenule jedna za drugom. Svaka od njih pogleda uprta u svijeu u svojim rukama. Kruile su istinom potpuno koncentrirano, ne obraajui panju na svoju okolinu. Onako bose, u bijelim prozirnim laganim koprenama izgledale su mi nadnaravno lijepe i iste. Pozorno sam promotrio svaku od njih dok su prolazile pored mene i dalje ne pokazujui da me primjeuju. Neke od njih sam poznavao od ranije, a neke sam sada vidio prvi put. One koje sam poznavao, nikada mi se nisu inile tako lijepe kao sada dok sam ih promatrao kako u savrenom skladu lagano koraaju mjesecom obasjanom istinom. Lica su im blistala u svjetlosti svijea i izgledala nekako svjee, mladenaki, u isto vrijeme oputeno, ali i zategnuto od duboke koncentracije. Sve su mjeseeve sveenice bile mlade, iako razliitih godina. Najstarija, koja je bila na elu kolone, mogla je imati nekih trideset i pet godina, a najmlaa, na zaelju kolone, bila je jedva punoljetna. Napravile su tri kruga u potpunoj tiini, a zatim se ponovno zaustavile u poloaju iz kojeg su krenule. "Danas neka najbolja od nas govori tvojim glasom i neka nas savjetuje tvojom mudrou!" nastavila je predvodnica jakim glasom. "Ommmm..." izustile su ostale. "Doi i drui se sa svojim sestrama." "Ommmm..." "Poui nas." "Ommmm..." "Budi s nama." "Ommmm..." "Budi jedna od nas." "Ommmm..." glasanje ostalih je preraslo gotovo u vrisak da bi nestalo u silaznoj putanji. Tada se na zapadnom ulazu na istinu pokazalo jo jedno svjetlo. Znao sam da je to Heda, a znale su to i sveenice, ali ovoga puta nisu u njoj vidjeli Hedu, jednu od njih, nego boicu Dijanu koja se materijalizira u najboljoj od njih. Heda je prilazila istini laganim koracima tako polagano da se inilo kao da lebdi. Svijea u njenim rukama bila je crna i gorjela je neto jaim plamenom koji je obasjavao njezino lice. Crvena, rasputena kosa obasjana plamenom svijee blistala je kao da gori. Oi su joj, dok se pribliavala bile gotovo potpuno zatvorene. Polaganim je, dostojanstvenim, a ipak vrlo elegantnim

koracima ula u krug koji su inile njene istomiljenice i tek tada je pogledala plamen svoje svijee praznim, odsutnim, pogledom. Pogledom koji kao da je kroz svijetlost plamena zadirao u drugu dimenziju. "Jeste li spremne?" izustila je tihim, oporim glasom. "Spremne smo," proaptale su ene, jednoglasno. "Jeste li ablucirane?" "Oiene smo." "Jeste li svjesne?" "Svjesne smo." "Jeste li dostojne?" Hedinin je glas postavljajui ovo pitanje bio neto vii nego do sada. "Dostojne smo!"I odgovor je bio glasniji. "Tada me slavite i budite moje druice." Rekavi to, Heda je podigla svijeu u svojim rukama visoko iznad glave i poela se okretati oko svoje osi. Ostale sveenice su polaganim i paljivim pokretom spustile svoje svijee ispred sebe, uhvatile se za ruke i u tom udnom kolu poele kruiti oko Hede. Najprije sasvim polagano, a onda sve bre i bre. "Ooooaaaaah, ooooaaaaah, ooaaaaaah..." Krikovi su se prolamali istinom. Zapravo krik nije dobra rije kojom bi se opisalo glasanje sveenica koje su sad ve brzim korakom kruile i kruile oko Hede. Poetni glas "o" bio je jedva ujan, zaet duboko u grudima svake od njih, pojaavao se sve vie i vie da bi u jednom trenutku preao u glas "a" koji je jo rastao i napokon zavrio glasnim krikom. Ruke koje su prvo bile dolje, uz struk, sada su bile visoko u zraku, kao da ispraaju krik i odbacuju ga to dalje od sebe. Zatim nekoliko trenutaka tiine, pa ponovno "ooooooaaah" i ponovno podizanje ruku. Osjetio sam kako me od tih glasnih krikova preplavljuje jeza. Heda je u sredini tog glasnog vrtloga polagano kleknula najprije na jedno, a zatim na oba koljena, te plamen svijee prinijela hrpici lia i suhe trave koji je bio ispred nje i koji ja do tada nisam ni zamijetio. Hrpica je za tren planula udnim praskavim plamenom, koji je Heda odmah ugasila skinuvi veo sa svoje glave i prebacivi ga preko plamena. Zatim je ustala i podigla svoju svijeu visoko iznad glave. Polagano se okretala oko svoje osi. udnovato, pomislio sam, za veo od gaze bilo bi normalno da izgori u dodiru s otvorenim plamenom, ali ovaj veo je priguio plamen gotovo ga ugasivi. Iz hrpice lia i trave pokuljao je plavkasti dim udna mirisa. Sveenice su sad malo stisnule krug oko Hede i okrenule se prema njoj i dimu koji ih je poeo prekrivati. Jo uvijek su lagano kruile i zajedniki, unisono isputale krikove. "Ooooooaaah."

Jedan krug oko Hede znaio je dva do tri krika i isto toliko podizanja ruku. Gusti se dim dizao iz hrpice i obavijao ih, a one su ga udno udisale. ar se, raspiren lelujanjem njihovih koprena, pretvorio najprije u plamiak, a onda je opet planuo punim plamenom. Predvodnica je brzim pokretom sa sebe strgnula gazu kojom je kao koprenom bila pokrivena i ostavi gola, bacila je gazu na plamen. Vatra se nekim udom, kao i trenutak prije, odmah ugasila. Kolo mjeseevih sveenica se nastavilo kretati obavijeno novim oblakom gustog dima. "Ooooooooaaaah, oooooooooaaaah..." Krikovi su bili vrlo glasni. Nakon jednog kruga oko Hede i izvora dima, plamen je ponovno buknuo. Sada je druga djevojka sa sebe strgnula koprenu i bacila je na vatru, trenutno je ugasivi. Ponovno ih je obavio gust oblak dima koji su udisale sa sve veim zadovoljstvom. "Ooooooaaaaah, ooooooaaaaah..." Koraci su im sada bili neto sporiji i krug se sve vie suavao. Ponovno je liznuo plamen koji je ugaen koprenom jedne od njih. Krug je sada ve bio gotovo potpuno stisnut i zatvoren, tako da sam ve jedva vidio Hedu, koja je i dalje drala svoju svijeu visoko u zraku. Kolo je nastavljalo svoj put oko nje laganim, i uinilo mi se sve nesigurnijim, koracima. Predvodnica kola, koja je prva ugasila plamen svojom koprenom, poela je podrhtavati. Ponovnu pojavu plamena doekao je ve spreman veo slijedee sveenice koja je bacivi ga, odmah poela drhtati kao i predvodnica obavijena dimom. Koljena su joj klecnula i izgledalo je da bi djevojka pala na zemlju, da je za obje ruke nisu drale njene prijateljice. Uskoro su sve mjeseeve sveenice koje su svoju odjeu iskoristile za gaenje plamena udno podrhtavale i stenjale, povremeno se grei. Krici tog udnog kola vie nisu bili tako jednoglasni kao do sada. Djevojke koje su jo bile odjevene, bile su prilino glasne, ali kako je koja odbacivala svoju odjeu, krici su joj bivali sve tii i vie su liili na stenjanje nego na one prijanje prodorne krikove. Na licima im se moglo oitati zadovoljstvo, a oi su im bile sklopljene. I dalje su se drale za ruke vrtei se lagano oko Hede, ali izgledalo je da je svaka od njih u svojem svijetu zadovoljstva i putenih uitaka. U svom vlastitom sedmom nebu. I posljednja je djevojka uskoro bacila svoju koprenu na plamen sruivi se odmah zatim na koljena u orgazmikom gru. To kao da je bio znak Hedi koja se zaustavila u svojoj polaganoj vrtnji, pogledala je i prstom pokazala prema meni. Njen su pogled pratile i sve ostale sveenice. Izgledalo je da su u trenutku otrijenjene. Kao da su se sjetile da ritual nije tu samo zato da bi one bile zadovoljene, ve da do kraja sastanka treba jo poneto uiniti. "Pripremite Vorloka," rekla je Heda i dalje me netremice gledajui. Sveenice su se redom okrenule i poele mi prilaziti polaganim, ali odlunom koracima. uvi Hedine rijei i vidjevi ene kako mi prilaze, osjetio sam na trenutak napadaj straha, ali Hedin me je pogled smirivao. I prije nego to sam se mogao snai, bio sam okruen nagim enama koje su me dodirivale. Kad mi je jedna ruka dodirnula remen na hlaama otkapajui ga, ponovno me je uhvatio napadaj panike. Uasnuto sam pogledao prema Hedi koja mi je prilazila smireno se smijeei. Pokuao sam se odmaknuti od njih, ali dvanaest pari ruku me je njeno ali odluno zadravalo na mjestu. Priavi mi, Heda mi je svijeom dotaknula elo i taj me je

dodir, usprkos laganom bolu i mirisu spaljene kose, iznenaujue smirio, gotovo sam onemoao. Prepustio sam se rukama sveenica koje su me, osjetivi da je otpor prestao, u trenu potpuno razodjenule i podigle u zrak visoko iznad svojih glava. inilo mi se kao da lebdim leima okrenut prema tlu, dok su me nosili prema tinjajuoj hrpi lia. Njeno su me spustile, a Heda mi je pritiskom na rame pokazala da moram kleknuti pored izvora dima. Glava mi je bila tik do upaljenog lia tako da sam htio, ne htio, udisao udan miris plaviastog dima od kojeg mi se odmah poelo vrtjeti u glavi. Pokuao sam se odmaknuti, ali Hedine njene ali odlune ruke dale su mi do znanja da moram zadrati taj poloaj. Preko ramena sam osjetio veo koji je na mene spustila. Bila je to posljednja nespaljena koprena, njezina vlastita. Ostavivi me u tom poloaju, Heda se pridruila ostalim sveenicama, uhvatila u kolo i poela kruiti oko mene. Dim koji sam udisao kao da se pojaao u tom trenutku. Oi su me malo zapekle, ali to je bila jedina neugodnost. Dim se mogao udisati bez da nadrai grlo i izazove kaljanje. Sveenice su, drei se za ruke, lagano kruile ponovno isputajui glasne krikove. Ipak, nakon nekoliko krugova kruenje je usporilo, krikovi su utiali i ponovno postali sliniji stenjanju nego njihovim prvobitnim krikovima. Podignuo sam glavu i poeo ih pozornije promatrati. Vidio sam im lica koja su bila iskrivljena sladostrasnim grem. Izgledalo je kao da svaka od njih eli izvui ruke iz kola i zadovoljiti se dodirom, ali to nije bilo mogue, ruke su se vrsto drale. Kolo je nastavljalo svoj put, ali vrlo, vrlo polagano. Plesaice su sad ve redom jecale od zadovoljstva, stiskale noge i trzale se. Kleao sam izmeu njih kao oaran, zadivljen prizorom i gotovo izluen. Oko mene je, na snanoj mjeseevoj svijetlosti, plesalo trinaest golih, uzbuenih ena. Bio je to prizor iz snova. Rukom sam krenuo da dodirnem jednu od njih, ali primijetivi to Heda, koja je izgleda jedina zadrala prisustvo duha, svojom mi bosom nogom grubo odgurne ruku. Sljedeim mi je pokretom skinula veo s ramena i podigla ga objema rukama uvis, rairivi ga. "Lezi na lea," zauo sam glas. Onako smuen i opijen dimom, nisam vie bio siguran da taj glas pripada njoj. Nije mi bilo vano iji je glas koji sam uo, postupio sam kakao mi je naloeno. U istom trenutku preko lica mi se spustio veo od tanke gaze. Leao sam na leima rairenih ruku i nogu i kroz gazu ih gledao kako pleu oko mene. Sad sam ve znao da ih ne smijem dodirnuti i to me je izluivalo. Nikada jo nisam doivio tako intenzivno uzbuenje. Napokon se kolo zastavilo. Najmlaa i najstarija ena prile su mi laganim koracima i stale su na moje rairene ruke. Nisu bile teke, ali je osjeaj zarobljenosti i bespomonosti na trenutak ovladao mnome. Prila mi je i trea, ali zbog gaze prebaene preko mog lica, nisam sa sigurnou mogao utvrditi koja je to. Zastala je iznad moje glave, stopalima mi dodirujui oba obraza a zatim se polagano poela sputati u sjedei poloaj sve dok mi nije dodirnula lice. Sada sam ve nasluivao to se od mene oekuje. Rukama ih nisam mogao dodirnuti, ali usnama sam ih smio zadovoljiti. Gaza na mom licu nije mi smetala da utonem u slatku vlagu koja se nada mnom nadvila. Jedva sam je dodirnuo usnama, kad sam osjetio da se poinje griti. Blage titraje njenog orgazma, pojaavalo je njeno ritmiko gibanje. S krikom se zgrila i smirila za nekoliko trenutaka. Tada se sporim pokretom odmaknula i prepustila mjesto drugoj sveenici mjeseca. Ve slijedeeg trena na mom je licu bila nova sveenica, eljna zadovoljenja. Pomicala mi se pred oima oekujui dodir mojih usana. Dodirnuo sam je, preko sad ve vlane gaze koja mi je jo uvijek bila prebaena preko lica. Iako joj je trebalo malo due nego prvoj i ona je vrlo brzo doivjela vrhunac. Malo se zadrala iznad mene, a onda je slijedea zauzela njeno mjesto. Ve dok se sputala,

prije ikakvog dodira mojih usana poelo je njeno orgazmiko grenje, jedva me dodirnula i ve je prepustila mjesto sljedeoj, kojoj je ipak trebalo malo vie vremena i panje dok nije postigla eljeni cilj. Jedna po jedna mjeseeva sveenica izmjenjivala se na mojim usnama traei zadovoljstvo i olakanje, a ja sam iza svake ostajao dodatno uzbuen njihovim okusima i mirisima, ali bez olakanja koje su one doivljavale. One me nisu dodirivale, a niti sam se nisam mogao dodirnuti, jer su mi dvije od njih neprestano stajale na rukama. Bokovima sam parao zrakom uzbuen i eljan bilo kakvog dodira, ali nitko me nije dodirnuo, olakanja nije bilo. Napokon su se sve izredale na meni i doao je red i na Hedu. Ona je bila trinaesta i posljednja. Stala je iznad mog lica i polako se poela sputati, gibajui se u ritmu muzike koju je samo ona ula. Na licu joj se oitavalo uzbuenje jednako mojem. Mirisala je svjee, enstveno i uzbuujue. Njoj sam kao otjelovljenju boginje Dijane posvetio posebnu panju. Uronio sam u nju eljan njenog okusa i mirisa. Gaza na mom licu bila je natopljena mojom slinom i njenim sokovima. Ljubio sam je kao pomahnnitao, a ona se lagano pomicala pratei pokrete mojih usana. U trenutku orgazma gotovo me je uguila pritiskom na lice. Drhtala je u valovima sladostraa i uvijala se unatrag, tako da mi je kosom arala po preponama. Bio je to prvi, dugo eljeni dodir, koji je bio dovoljan da me obeznani. Poeo sam se griti propinjui se po zraku, i dalje eljan dodira kojeg nije bilo. Jedini dodir koji sam doivio bio je taj prvi dodir njene kose. I taj, jedan jedini, lagani dodir njene kose, bio je dovoljan da doivim zadovoljstvo kakvo nikada da sada nisam osjetio. Moje sjeme je poletjelo uvis kao nikada prije. Heda je osjetivi to se dogaa, hitro sila s moga lica i gazu prebacila preko mojih prepona. Grio sam se u slatkoj smrti i tada sam osjetio da me briu njene Hedine ruke. Paljivo je, sad ve sasvim mokrom gazom, s mene obrisala i posljednju kapljicu, da bi zatim gazu visoko podigla. "Evo rtve", povikala je naglo, iznenaujue snanim glasom. "Ooooooaaaaaah...!" zavritale su jo glasnije sve ostale tako jako i tako iznenadno da sam se trgnuo. "Evo soka mukog i enskog iz kojeg se raa svijet", nastavila je Heda. "Oooooooaaaaaah..." "Evo Dijaninog nektara koji joj smjerno dajemo na dar." "Ooooaaaaaaaaaaaaaaaaaah..." Ovom zadnjem kriku, duem i jaem od svih prethodnih pridruila se i sama Heda. Nastavile su vritati udiui i po nekoliko puta da bi krik bio glasniji i jai. Zatim je Heda skoila, okrenula se jednom oko svoje osi i hitrim pokretom u zraku rasprostrla gazu i prekrila njome hrpicu lia iz koje je izlazio jo jedva primjetan pramen dima. Izgledalo je kao da je vatru polila benzinom. Plamen je u trenutku bljesnuo i gaze je nestalo u njemu. Bljesak je bio toliko jak da me zaslijepio. Vatra se ugasila istom brzinom kojom se i upalila, sve je bilo gotovo u trenu. Iz zgarita je opet pokuljao dim koji su sveenice udno udisale. I sam sam im se pridruio u tom ubrzanom udisanju plavoga dima.

Kleali smo goli i gurali se da dohvatimo nosnicama to vie opijajue, dragocjene supstance, koja je bespovratno odlazila put vedrog, zvjezdanog neba. Uspio sam udahnuti nekoliko puta prije nego to me je obuzela vrtoglavica. Gola tijela, proplanak, okolno drvee, nebo, mjesec i zvijezde zaplesali su mi pred oima velikom brzinom i trenutak kasnije, zapao sam u potpuno nitavilo. ... Oni kapci su mi bili kao prilijepljeni jedan za drugog i tekom sam ih mukom uspio razdvojiti. Mutna pogleda, jedva sam razabirao priliku koja se nadvila iznad moga lica. Dugokosa ena odluna izgleda i stroga pogleda. Nisam je zamijetio meu sveenicama koje su maloprije plesale, pa me je to malo zbunilo. to se to dogaa? Pomislio sam i istog mi je trenutka glavu proparao odgovor. "Pa, zvao si me, zar ne?" Taj glas nisam uo, nego se jednostavno pojavio u mojoj glavi. Oito je u pitanju bila neka vrsta telepatije, pomislih, ali tako jasna kakvu jo nikada nisam doivio. ensko lice nije otvaralo usta i iz tih usta nije iziao nikakav glas, samo se smijeila. Kad se komunicira s Adeptima imate osjeaj da su oni u vama i ini vam se da vam netko prekapa po mislima, ali ovo nije bio takav sluaj. Ovo je bio kontakt licem u lice i bilo je puno ugodnije. Sada sam ve jasno vidio lice pred sobom i imao sam osjeaj da priam sa njom, jedino to nisam trebao govoriti, a niti ona nije trebala govoriti, ve su mi njene rijei i bez glasa sasvim jasno odjekivale u glavi. "Nisi li me zvao?" ponovila je pitanje. "Jesam, ako si ti Dijana," zaustio sam nesigurno. To nije bilo potrebno i samo je izazvalo zbrku. Prije nego to sam ispustio prvi glas, moje pitanje je ve bilo izreeno, tako da su glasovi samo pokvarili njegovu jasnou. Glasovi iz mojih usta zvuali su kao jeka koja dolazi s velikim zakanjenjem i kvari smisao rijei koje su prvobitno izreene. Nasmijeila se. "Ti si Dijana?" ponovno sam upitao, ali ovaj put bezglasno. "Sliim li na Dijanu?" Na pitanje je odgovorila pitanjem i tako me je zbunila. "Ne znam, zapravo nisam siguran kako bi trebala izgledati." "Trebam izgledati onako kako me ti zamilja. Ako eli mogu izgledati i ovako." I Njen se lik kao u nekom trik filmu najprije zamutio, a onda polagano pretopio u Hedino lice. "Heda!" rekao sam i opet je jeka prekrila moju rije.

Hedino se lice opet nasmijeilo i pretopilo u prvobitni izgled, ali time preobraaj nije zaustavljen, trajao je i dalje dok lice preda mnom nije postalo jo mnogo otrije. Zadignutih obrva i tamnih oiju postala je nekako zastraujua, gotovo demonska. Oi su joj bljetale divljim sjajem i kao da su iz njih sijevale munje. "Moda me zamilja ovako?" I glas koji sam uo u svojoj glavi bio je izmijenjen, zvuao je mnogo dublje nego do sada. "Ne, ne, ovako ne zamiljam Dijanu, sada vie slii na ... "Lilit", nastavila je moju misao. "Kad doziva Lilit pojavim se takva..." opet se nasmijeila, "...ako me takvu oekuje." "Zar si ti Lilit?" bio sam zbunjen. "Obred koji su sveenice izvele bio je namijenjen Dijani. One se same nazivaju Dijaninim ili mjeseevim sveenicama." "Dobro, biti u Dijana ako te to manje plai." "Nisam uplaen, nimalo se ne bojim, samo bi elio razjasniti jesi li ti Dijana ili Lilit ili moda neto tree. Moda si sve zajedno?" "Dijana, Izida, Atena, Lilit, ovisi to treba i kako me doivljava. Ja sam sve to i vie od toga, a istovremeno, nita od toga. Kad me priziva kao Dijanu dolazim kao Dijana, izgledom i ponaanjem. Ako me priziva kao Lilit, onda me priziva drugaijim ritualima i ja se pojavljujem kao Lilit. Mogu biti i neto tree ili etvrto. Ja sam sve to zajedno i nita od toga." "to si ti?" sada sam tek bio zbunjen. "Ja sam enskost... Ja sam Jang... Prva i posljednja... Ja sam svetica i bludnica." "Svetica i bludnica? Kako da ti se obraam?" "Nomen est omen, kako me zove to u i biti." Razmislih nekoliko trenutaka, a onda odgovorih: "Dijana, ako ve mogu birati". "Za ono to ti eli saznati treba ti Lilit," nije bila zadovoljna mojim izborom i njezino lice je opet poprimilo zastraujui izgled. "Dobro," pomislio sam pomirljivo, "Lilit." "Ali, ne ide to samo tako", nastavila je ona. "Ako eli Lilit promaio si ritual. Dijana se zadovoljava neformalnim rtvama. Ja traim neto konkretnije za uzvrat." "Ali to ti trai?" "Tvoju duu." Izrekavi to, njeno lice je poprimilo jo demonskiji izgled i kao da je poelo rasti obasjano plamenovima. Oi su se zacrvenile i poele sjajiti divljim sjajem.

Zaurlao sam od straha i refleksno podigao ruke da se zatitim. Nije bilo potrebe za tim pokretom. Njen zastraujui izgled potrajao je samo nekoliko trenutaka. Onda je opet izgledala kao Dijana i smijala se veselo. "Toliko o tvojoj hrabrosti, junaino... nisam uplaen, nimalo se ne bojim..." Mojim je glasom ponovila moje rijei smijui se. Izgleda da sam joj bio zabavan. Trebalo mi je dosta vremena da se priberem i da doem k sebi. Stvarno me je prestraila. "Nemoj mi to vie raditi, molim te." I dalje se smijala. "Dobro, neu. Bit u Lilit i moe me pitati sve to eli." Ponovno se transformirala u Lilit, a ja sam se nadao da je konano gotovo s tim promjenama koje su me plaile i zbunjivale. "Rekla si da kao Lilit trai neto konkretnije, na to si mislila?" "Ti si lan Crnoga kruga, zar ne?" odgovorila mi je pitanjem. Nakon to sam joj potvrdno kimnuo, nastavila je: "Onda ti rtve ne bi trebale biti strane. rtvuj mi neto." "rtve? Misli na rtvovanje?" "Naravno, rtvuj mi recimo... pijevca." "Mi iz Crnog kruga ne prinosimo rtve", pomislio sam nesigurno, na pamet su mi pale posljednje rijei Velikog Desnog. I on je spominjao rtve. "Danijela upozori na rtve", tako je rekao. Zar je mislio na ovakve rtve? "Naravno da rtvujete. Crni je krug opaka igraka i treba je zadovoljiti. O, itekako vi rtvujete. Meni rtvuj neto sitno. Recimo, jednog pijevca i ja zadovoljna. Nije ba da mi treba neki pijevac, ali svatko od nas voli kad se ivot raa ili gasi u njegovu ast." Uzbuenje i tjeskoba nadirali su u mene. "Ma, to to pria? Kakve rtve? Kaem ti da mi ne rtvujemo!" Lilitino lice je opet postajalo demonsko i zastraujue oi su joj se zacrvenile. Izgleda da se poinje ljutiti. "Naravno da rtvujete. I to ne bilo to. Vi rtvujete ljude. Ritualnim rtvama astite crni krug. Doslovce ga prskate krvlju. Zato ste tako moni... za ljude naravno." Lice joj je ponovno poprimilo normalan oblik, ako se to moe nazvati normalnim. U svakom sluaju, bijes ju je naputao isto tako brzo kao to se pojavio. Moram pripaziti da je ne naljutim. Tek to sam to pomislio, odgovorila mi je.

"Ne boj se, vidim da mi nisi lagao. Ne ljutim se na tebe, jer vidim da ti ne zna za rtve koje se prinose. Ti si od onih nevanih lanova, zar ne?" "Ne znam jesam li nevaan, ali uvjeravam te da o rtvovanju ne znam nita. Molim te reci mi sve o tome", rekoh izjedan znatieljom. "Ti si lan Crnog kruga, a ja ti moram priati o vaim obredima?" "Ja uistinu ne znam nita o tome. Doao sam ovamo u potrazi za crnim krugom. Da saznam neto o mjestu na koje je Raul Kriani odnio krug. To je ono to sam te htio pitati, ali sada, kad si spomenula rtvovanje, molim te da mi kae neto o tome, to bi mogao biti klju mojih problema." "Je li jedan rtvovani pijevac za tebe odgovarajua cijena?" Gledala je moje zabezeknuto lice i opet se nasmijala. "alim se. Ne trebaju meni nikakve rtve. Nikome ne trebaju rtve. rtvama se samo potvruje odlunost i spremnost na sluenje, te poniznost pred viim biima." "Pa zato onda rtve?" "Zbog energije." "Energije?" "Da. Ja recimo ne troim energiju zabavljajui se ovdje s tobom. Ali crni krug vama daje snagu i energiju koja se mora nadomjestiti. Zato slue rtve. rtvovanjem mu se predaje sila koju bi rtvovana osoba razvila i potroila do kraja svog ivota. To je ogromna energija, ali to je sila vea to bolje. Zato je dobro da rtva bude mlada, to mlaa, da je pred njom jo mnogo godina ivota. Da ima to vie potencijalne energije koja e se njenim rtvovanjem preliti u crni krug." "I za crni se krug rtvuju ljudi?" nisam mogao doi k sebi. "Ne mogu vjerovati da ti to ne zna. Ta rtvovanja dodue nisu esta, ali svakih nekoliko desetaka godina, barem jednom u stoljeu, krug se puni energijom rtvovanih ljudi." itav se moj svijet ruio pod ovim rijeima za koje sam nasluivao da bi mogle biti istinite. To je dakle tajna koju je saznao Veliki Desni. To je razlog zbog kojeg je ubijen. To su bile rtve na koje me je elio upozoriti. Nikola se sa rtvovanjem sigurno ne bi sloio, pa makar crni krug vie ne postojao zbog toga. Nikola Rogoz je bio preveliki humanist da bi tako neto dopustio. "Tono, to je razlog zbog kojeg je tvoj mentor ubijen. On nije pristao na rtvovanje i zato su ga napali i ubili. Nisu mogli dopustiti da crni krug nestane." "Tko ga je ubio?" Pitao sam to, znajui odgovor. Ipak sam htio da mi ona potvrdi moje slutnje. "Veliki Mag naravno. On je bio inicijator, a imao je i nekoliko pomagaa."

"Goluba i Mavrovia, zar ne? A to je sa Raulom Krianiem? Je li i on u svemu sudjelovao?" "Ne. On se samo zabrinuo kad je vidio da energija nestaje, zato vas je sakupio i organizirao." "Ali on je oteo crni krug, ubivi pritom jednoga od nas, koji smo mu pomagali." "Nije ga planirao oteti od poetka, ali kad je doao u priliku da ga uzme samo za sebe, pokazao je slabost, pohlepa je prevladala. Prilika ini lopova. Pomislio je to bi sve mogao uiniti da je crni krug samo njegov i to je presudilo, odluio je da ga nita nee sprijeiti da prisvoji crni krug. Malo me je razoarao svojom labilnou, ali takvi ste vi ljudi. Pohlepni. Na njegovu alost, crni krug mu nita nije koristio. Nije ga mogao koristiti sam samcat, a i krug je ve bio vidno oslabljen te je i dalje slabio. Primijetivi da e sila crnog kruga uskoro potpuno nestati, Raul je zakljuio da mu je potrebna pomo. Vas je izdao, pa se za pomo mogao obratiti na samo jedno mjesto." "Kome se obratio za pomo?" upitao sam slutei odgovor i istovremeno ga se pribojavajui. "Samom Velikom Magu, naravno. On je jedini koji poznaje sve protokole i jedini koji je znao to se dogaa s crnim krugom, pa je Raulov izbor Velikog Maga kao saveznika bio jedini logian potez koji je mogao odigrati. Sada je Raul posjedovao crni krug, pa se imao s ime cjenkati, postao je u najmanju ruku ravnopravan Velikom Magu. Veliki Mag je objeruke prihvatio saveznitvo kad je uo da je krug kod Raula i da e ga ovaj vratiti. Vrlo brzo su se dogovorili o modalitetima daljnje suradnje. Njih dvojica su sada najbolji saveznici." "Raul se dakle udruio s Velikim Magom", ponavljao sam njezinu misao ne mogavi vjerovati. "I to sada? Nastavit e sa rtvovanjima?" "Da, kad krugu prinesu jo dvije rtve, ciklus rtvovanja e biti zavren, a krug e ponovo biti pun i onda su mirni slijedeih ezdeset ili sedamdeset godina. Crni je krug sklonjen od ireg lanstva organizacije, uskoro e biti ponovno pun i moan. U njihovim je rukama i to je za njih bolje rjeenje nego to su se ikada mogli nadati. Idealno za njih. Mogu ga koristiti kako god to ele i kad god zaele. Nema vie odgovornosti pred lanstvom, nema vie potovanja testamenta ni ikakvih drugih pravila. Mogu uraditi sve to im se prohtije." "Gdje je sada crni krug?" "Blie nego to moe i zamisliti. A i oni su uz njega. Izvode rituale koji uope nisu neophodni. Ne znam samo to e im smrdljive svijee koje koriste." "Kakve svijee?" bio sam zbunjen. "Specijalne. Bolje za tebe, da ne zna od ega se rade. Usput, sasvim su beskorisne. To to oni rade stari su protokoli iz davne prolosti. Uvedeni su zbog vee mistinosti, a nemaju ba nikakve praktine vrijednosti. I sam ritual rtvovanja nije potreban, bar ne u tom obliku. Bitne se jedino rtve. Bitno je jedino izlijevanje energije iz rtvovanog u crni krug. Taj prijenos energije dogodio bi se i bez ikakvih rituala i maginih rijei. Dovoljno je samo nekoga rtvovati i njegovom krvlju poprskati crni krug. Sve ostalo ide samo po sebi, kad dvanaesta rtva bude prinesena, ciklus je zatvoren i krug e opet isijavati energiju. Tu stvarno nikakve svijee nisu potrebne, a posebno ne one smrdljive."

"Ma, o kakvim svijeama pria?" zapitao sam opet. "Pa ti stvarno nita ne zna", rekla je Diana, gledajui me pomalo prezrivo. "Oni rade svijee od ljudskog sala. Nisu ba bog zna to, svijee mislim. Ne gore dugo, ne daju mnogo svjetlosti, cvre, a nesnosan smrad da i ne spominjem. I kao to sam ti ve rekla, sasvim su nepotrebne." "Od ljudskog sala?" zapitao sam u nevjerici. "To me podsjea na srednjovjekovne Sabbe na kojima su vjetice sklapale ugovore s demonima, i tamo su se koristile svijee od ljudskog sala." "Da, to je slino. I isto tako, ni onda kao ni danas to nije imalo nikakvog smisla." "Pa zato to onda rade?" "Zato, jer misle da je to potrebno. To je u zapisano u vaim starim protokolima i zato misle da je to neophodno. Uostalom, Veliki Mag ne bi bio toliko vaan, da se zna da svi ti protokoli nisu bitni. On smatra da jedini zna rituale za punjenje kruga, a u osnovi je sve to tako jednostavno. Svatko bi to mogao uiniti bez ikakvih glupih rituala. Odabere rtvu, po mogunosti to mlau, ubije je, pusti joj krv da se razlije po crnom krugu i gotov posao. Kad postupak ponovi dvanaest puta, krug je opet pun. Nikakve molitve ni bajanja. Energija se prenese sama od sebe i bez ikakvih rituala. Vi ljudi bi si mogli znatno pojednostavniti ivot, kad se ne bi tako slijepo pridravali tradicije. Ti su rituali, ponavljam, nepotrebni i besmisleni." "Besmisleno je i rtvovati ljude za mo." "Aaa, nemoj tako. To nije besmisleno ako zna to hoe. Oni ele snaan crni krug koji e ih desetljeima puniti energijom za njihove ciljeve. Za njih to nije nimalo besmisleno. Cilj opravdava sredstva." Nisam se mogao sloiti s njezinim rijeima, ali joj to nisam elio pokazati da je opet ne naljutim. "Nisi mi odgovorila gdje je sada crni krug." "Odgovorila sam ti da je blie nego to misli. Ako ne eli k njima i to ti je dovoljno. Crni krug je blizu." "Ne osjeam ga, ne moe biti u blizini, a da ga ja ne osjetim." "Jesi li siguran?" "Siguran sam. Osjetio bih njegovu energiju. Osim ako..." "Osim ako?" ponovila je Dijana moje rijei s vidnim interesom. "Osim ako nije pod zemljom", pomislih nesigurno. "Tono, pod zemljom je." "Zar su ga zakopali? I tada bih ga osjetio, jer ga nisu u tako kratkom roku mogli tako duboko ukopati.

"Razmisli malo," poigravala se sa mnom. "Pod zemljom je, a nije zakopan." Blijedo sam je gledao, nita ne shvaajui. Zakolutala je prezrivo oima. "Razmisli ponovno. Nemoj da ti ja moram sve nacrtati. Pod zemljom je, a nije zakopan... u blizini je... no..." I dalje nisam nita shvaao, pa je ona nastavila svoju igru. "Pod zemljom... nije zakopan... u blizini... oni su s njim. Jo ne shvaa? Dati u ti jo samo dva miga." "Koliko je blizu?" pokuao sam s potpitanjima. "Moda niti pet stotina metara." Jo mi uvijek nita nije bilo jasno. Osjeao sam se krajnje priglupo i jadno. Vjerojatno sam tako i izgledao, pa mi se napokon smilovala. "Sjeti se gdje se sada nalazi." "Na istini male piramide u Graanima", odgovorih jadno. "Bravo majstore! to je u blizini?" "to je u blizini? iara?" To je jedino to mi je palo na pamet. Ponovo je zakolutala oima sve manje vjerujui u moju inteligenciju. "Da, iara. Ali to nam nije bitno. to jo? Moda neka ruevina?" Tada mi je napokon sinulo. Vila Rebar. Splet tunela ispod vile Rebar bio je idealno sklonite za crni krug. "Haleluja!" uskliknula je Lilit, iako mi taj uzvik nekako nije iao uz nju. "Napokon si shvatio. I najljepe od svega je da ti ja uope nisam trebala pomoi. Odmah si sve sam shvatio." Bio sam posramljen njenom ironijom. "I to e sada s tim saznanjem? Hoe li im pristupiti ili se boriti protiv njih?" upita. Pitanje me je zateklo nespremnog. Stvarno nisam znao to u sada s tim informacijama. Napokon mi je jasno i to se dogaa i gdje je crni krug, ali to mi je sada initi? Mogu li se sam boriti protiv njih i elim li se uope boriti? "Nemoj me razoarati", bila je to Lilit. "Zato ja ovdje s tobom gubim vrijeme ako nita ne kani poduzeti? Ako si elio samo odgovore na tvoja pitanja, mogao si kontaktirati Adepte, a ne pozivati mene."

"S Adeptima nemam dobra iskustva. Ti si mi bila posljednja nada." "Nitko s Adeptima nema dobra iskustva. Usput, zna li da su mi to bliski roaci?" Nasmijeila se i nastavila: "Dobro, pomogla sam ti, otkrila ti neke stvari, ali sada se postavlja pitanje to e sada s tim znanjem uiniti? Vjeruj mi da se nisam ovdje s tobom gnjavila samo zato da bi ti posloio stvari u svojoj glavi. Od tebe oekujem da neto poduzme." "to da poduzmem? Da se borim protiv njih? Prejaki su za mene. Uostalom, zato bi to tebe trebalo zabrinjavati? Ti nema nita s crnim krugom. Zato tebe zanima kako e se sve to zavriti?" Njeno kolutanje oima se ponovilo, a zatim joj se lice ponovno promijenilo. Ovoga puta pretopilo se u moju sliku i priliku. inilo mi se da razgovaram sam sa sobom. Nastavila je mojim glasom: "to da poduzmem? Oni su moni... mene je strah... joj, to u sada?" Lice ispred mene postalo je opet Lilit i to u najgorem, zastraujuem obliju. "Poduzmi neto!" zagrmjelo mi je u glavi. "to ja uope mogu poduzeti?" bio sam maloduan. "I nisi mi ogovorila na pitanje zato to tebe zanima?" Lilit je opet poprimila blai oblik. "Zanima me jer volim red. Ne elim se sada nakon tolikih stotina godina, prilagoavati novom stanju stvari. Organizacija Crnog kruga besprijekorno je funkcionirala svih ovih godina i to ne bi trebalo mijenjati. Neke od mojih sveenica postale su sveenicama zahvaljujui upravo crnom krugu. Trebalo nam je nekoliko stotina godina da se uhodamo i da koegzistiramo u miru, a sada neki od vas ele promijeniti pravila igre." Postajalo mi je jasnije zbog ega mi Lilit pomae. I ona je primijetila da mi je sada sve jasnije. Poprimila je oblik Dijane i njenijim tonom mi rekla: "Tvoje vrijeme istjee. Saznao si sve to te zanimalo. to e sad s tim informacijama, to mora sam odluiti. Ja ti vie ne mogu pomoi. Jedino znaj da u te pratiti i promatrati to e uiniti. Nadam se da e tvoja odluka biti dobra i za tebe i za nas." Lice ispred mene se polagano poelo rasplinjavati. Nekoliko se trenutaka zadralo kao u nekoj izmaglici, a onda sasvim nestalo. Umjesto Dijane sada sam vidio samo grane borova koje su se nadvijale nada mnom. U glavi mi je odzvanjao njen smijeh i posljednje rijei: "Ne zaboravi mog pjetlia." Ovo govori onaj koji dri dvosjekli ma: Znam gdje prebiva - ondje gdje se nalazi sotonino prijestolje. Otkrivenje 2,12 16. Tuneli Leao sam na leima i neko vrijeme promatrao grane borova koje su se nadvijale nada mnom. Nisam bio siguran je li se susret s Lilit odigrao samo u mojoj mati ili u stvarnosti. To uostalom nije ni vano. Vano je da sam dobio odgovore na svoja pitanja, da se sve razjasnilo. Za mene sada vie nema nikakvih

nepoznanica. Ako je to i bila moja podsvijest, onda joj je trebao poticaj u obliku opojnog dima koji sam udisao. Shvatih koliko sam bio sretan to je ba Nikola Rogoz bio moj uitelj, jer da me nije pripremio na neobina i nestvarna iskustva, ne znam kako bi se ponaao prilikom susreta s Dijanom. Moda bih se previe uplaio, ne bih je pitao sve to me zanima i tako taj susret ne bi bio ni priblino toliko plodonosan. Ovako, saznao sam gotovo sve to me je muilo. Postajalo mi je hladno i neudobno. Borove iglice zabijale su se u moja gola lea. Do sada to nisam primjeivao, ali sada mi je poelo smetati. Pridigao sam se i osvrnuo oko sebe. istina male piramide bila je potpuno prazna. Heda i njezine vjetice su otile prije tko zna koliko vremena, ostavivi me golog nasred istine. Nadao sam se samo da su mi ostavile odjeu. Na sreu, osim jedne arape koju nisam mogao pronai, sve ostalo je bilo tu. Odjenuo sam se i sporim, nesigurnim koracima krenuo prema mjestu na kojem sam ostavio automobil. Jo mi se malo vrtjelo u glavi, ali svakim korakom mi je bivalo sve bolje i bistrije. Susret s Dijanom ili Lilit bio je doivljaj koji me fascinirao. Osjeao sam se mnogo bolje nego poslije susreta s Adeptima. Uostalom Adepti nemaju takav smisao za humor, i nisam bio toliko ispranjen. Da se taj susret odigrao pod drugim okolnostima i da na njemu nisam saznao toliko stranih stvari, stvarno bih u njemu uivao. Moram zahvaliti Hedi to mi je pruila tu priliku za koji bi mnogi ljudi dali bogatstvo. Istina, nije me ba trebala ostaviti samoga i razodjevenog u umi, ali to joj mogu oprostiti. Moda je tako morala postupiti. U glavi mi se vrtio film susreta s boicom Dijanom. Prisjeao sam se njezinih rijei. Crni krug dakle zahtijeva rtve. Veliki Mag i Raul su sada s njim i to ovdje, u blizini. to sada mogu s tim informacijama? Svaki od njih dvojice pojedinano jai je od mene, a ovako udrueni i jo u blizini crnoga kruga, inili su mi se nepobjedivima. Ne mogu se vie sam sukobljavati s njima. Hodao sam po umi zaobilaznim putem da ne bih morao proi pokraj ruevina vile Rebar. Svakim sam korakom bivao sve odluniji da sve prepustim nekom drugom. Kome? To nisam znao. Ja se ne mogu i ne elim vie boriti s toliko nadmonijim neprijateljima. Izgleda mi kao da se borim s vjetrenjaama. Moja specijalnost je lijeenje, a ne borba. Ako me oni ostave na miru, ja se vie neu mijeati u njihove poslove. Smatram tu stvar zavrenom. Sada mi je bio jasnije i prihvatljivije odustajanje moje trojice prijatelja. Ipak, pomislio sam samo trenutak kasnije, malo je vjerojatno da e me Veliki Mag i Raul ostaviti na miru. Ako me je Veliki Mag pokuao ubiti prije nekoliko dana dok jo nita nisam znao, onda me tek sada nee ostaviti na miru. Preopasan sam im iv, previe toga znam. Svoje sam znanje mogao zahvaliti Dijani, ali Raul kao majstor komunikacije s Adeptima e prije ili kasnije saznati da ja znam previe toga. Moda bih mogao zatraiti policijsku zatitu? Tu sam misao otjerao istom brzinom kojom se pojavila. Koliko bi im stvari morao objanjavati. Vjerojatno bi me proglasili ludim, a ako bi mi kojim sluajem i povjerovali, ne bi me mogli zatititi od snage crnog kruga. Nita od policije.

S tim sam mislima stigao i do svog auta. Sjeo sam u vozilo, upalio motor i krenuo nizbrdo prema Sljemenskoj cesti. Vozio sam polagano razmiljajui kako da se zatitim od buduih napada. Moda bih se trebao maknuti iz Zagreba? Na taj bih im nain dao do znanja da se ne elim sukobljavati s njima i da ih molim neka me ostave na miru. Ne, ne, malo je vjerojatno da e me ostaviti na miru. Moram se s tim suoiti. Moram se i s njima suoiti ili e me itav ivot proganjati. Bio sam u bezizlaznoj situaciji. Jedino to mi preostaje jest suoavanje s mojim protivnicima. Licem u lice. Idem raspraviti to do kraja. Odmah. U meni je rasla nova odlunost, a malodunost je ostajala iza mene. Okrenuo sam automobil na krianju Sljemenske i Graanske ceste i krenuo natrag. Do vile Rebar trebalo mi je neto manje od pet minuta i to sam vrijeme iskoristio da se pokuam ohrabriti. Zaustavio sam se pred ruevinama i iziao iz automobila. Bio sam pred svojim ciljem, pred ulazima u tunele. Tuneli ispod vile Rebar sluili su u Drugom svjetskom ratu kao sklonite od bombardiranja Poglavniku i njegovoj sviti. Sama vila Rebar bila je Poglavnikova rezidencija i u njoj je provodio najvie vremena. Poslije Drugog svjetskog rata vila je bila nacionalizirana, preureena i prenamijenjena. Nekadanja poglavnikova rezidencija postala je poznato izletite i plesnjak. Sedamdesetih je godina vila Rebar izgorjela u velikom poaru i od tada nitko vie nije pokazivao zanimanje za nju. Ostale se samo ruevine prepune otpada. U splet tunela prokopanih ispod i oko vile, moe se ui kroz etiri ulaza. Jedan od ulaza je u prostorijama same vile, a jo dva su u neposrednoj blizini. etvrti je ulaz s druge strane breuljka. Svi ti hodnici vode u sredinju prostoriju i ukupne su duine otprilike etiri stotine metara. Sredinja dvorana u koju hodnici vode nije velika, moda nekih dvadesetak kvadratnih metara, ali je zato vrlo sigurna, duboko ispod breuljka koji je nadvisuje. Idealno sklonite za crni krug. Kao mladi proao sam te tunele s Nikolom. Bio je to dio lekcije o pozitivnoj i negativnoj energiji i mogunostima pretvaranja jedne u drugu. Nikola mi je tada pokazivao koliko se negativne energije moe osjetiti na takvim, zlokobnim, duboko ukopanim mjestima. Istovremeno mi je pokazao, kako tu negativnu energiju pretvoriti u pozitivnu, im se iz tunela izae i doe na osvijetljeno, pozitivno mjesto. Pozitivno mjesto bilo je na istini male piramide. Mjesto svjetlosti koje isijava pozitivnu energiju i koje su vjetice stoljeima koristile za svoje sastanke i sabbe. Eto, ponovno sam poeo razmiljati o Nikoli. On je zavrio svoj ivot tako kako je zavrio, a bio je mnogo moniji od mene. Zar ga ja mogu osvetiti? Tko sam ja da ga uope osveujem? Ako su ubili mog uitelja, onda sam ja, jo mnogo laki zalogaj za njih. Opet sam se pokolebao i pomislio kako bi moda ipak bilo bolje da sjednem u auto i odem odavde. A opet, zar da odem i ostavim sve kao kukavica? Sjeo sam na stepenice vile Rebar i u oaju stavio glavu meu koljena. Nisam se mogao odluiti to da uradim. Na jednoj strani vage bila je neka vrst pravde, a na drugoj strah za vlastiti ivot. Moja smrt nee Nikolu dii iz mrtvih, a neu mu pomoi ni ako preivim. On je mrtav i bili njegovi ubojice kanjeni ili ne, on ne moe oivjeti.

S druge strane, ne mogu dopustiti da organizaciju Crnog kruga kojoj smo i Nikola i ja posvetili dobar dio svojih ivota, samo tako uzurpira nekoliko astohlepnih i vlastohlepnih pojedinaca. Organizaciju staru nekoliko stoljea privatizirat e hladnokrvni ubojice. Koliku e mo razviti i kako e se njome okoristiti? Sjedio sam na hladnim stepenicama i doslovce upao kosu od muke i neodlunosti. Ne znam to mi je pomoglo da se odluim, ali pretpostavljam da je stid bio onaj uteg koji je donio konanu prevagu. Osjetio sam se posramljen vlastitim kukavilukom. Duboko posramljen silnim strahom za vlastiti ivot koji sam osjeao. emu taj strah? Trideset i sedam mi je godina, neoenjen sam i nemam djece. Nemam ni obitelji za koju bih trebao brinuti. Jedino to imam jest djelovanje u Crnom krugu i lijeenje. itav sam ivot posvetio tome. Ako se crni krug otme nadzoru, nemam vie nita. Nemam vie taj ivot za koji sam sada toliko zabrinut. Ako se to dogodi, ionako sam mrtav. Moda ne doslovce, ali iznutra sam mrtav. Bez ikakvog cilja, mogunosti djelovanja i osjeaja korisnosti. Nikola je imao obitelj. Mario ima svoje slike i skulpture. Saa svoju plesaku karijeru. Svi imaju neto, osim mene. Svi oni mogu ivjeti i bez crnog kruga. Istina, nee vie moi koristiti silu za svoje potrebe i ivot e im biti neto tei nego do sada, ali ipak e nekako ivjeti. A kakva e biti moja budunost bez sile? Od ega u ivjeti? Ja imam samo ivot posveen izuavanju moi i lijeenju pomou nje. Ako mi to oduzmu, to je gore nego da su me ubili. Polagano, ali odluno sam ustao i krenuo prema automobilu. Iz pretinca sam uzeo baterijsku svjetiljku i Kinezovu runu bombu. Uao sam u tunel kroz ulaz koji se nalazi neto iznad vile Rebar. Prvih nekoliko desetaka metara sve je bilo puno smea, ali kako sam dublje ulazio, smea je bivalo sve manje. Slabo svjetlo baterijske svjetiljke bilo je jedva dovoljno da vidim ispred sebe, da se ne spotiem. Hodao sam ljut na sebe to koracima diem takvu buku. Ako su Raul i Veliki Mag unutra, sigurno uju kako im dolazi nezvani gost. Pomoi nije bilo jer uski betonski hodnici odjekuju koliko god ja pokuavao biti tih. Pribliivi se sredinjoj prostoriji ugasio sam svjetiljku, nadajui se ipak da me nisu uli. Ta nada je bila uzaludna. Oni su bili spremni. Tko bi prinosio rtvu kojemu kumiru osim Jahvi jedinom neka bude izruen prokletstvu, potpuno uniten. Izlazak 22,19

17. Susret starih znanaca Veliki Mag i Raul sjedili su jedan uz drugoga za okruglim stolom na kojem je stajao svijenjak sa sedam crnih svijea. Titravo svjetlo kojim su svijee gorjele obasjavalo ih je i davalo im mistian, gotovo

sablastan izraz lica. Obojica su glave drali visoko, tako da su im brade bile isturene naprijed, to je u kombinaciji sa svjetlom koje je dolazilo odozdo jo vie pojaavalo njihov zastraujui izgled. Svijee su gorjele neravnomjerno, titravom svjetlou, povremeno pucketajui. Iz njihova se plamena irio neugodan slatkasti smrad. Pretpostavio sam da su to svijee od ljudskog sala koje mi je spominjala Lilit. Miris je bio gotovo nepodnoljiv, ali njih dvojica za to nisu marila. Vana je bila mo koju je, po njihovom miljenju, davao plamen tih svijea. Obojica su drali ruke na stolu ispred sebe, dlanovi su im bili raireni i okrenuti dolje, a mali su im se prsti dodirivali. Obojica su gledali prema ulazu u dvoranu i kao da se nisu previe iznenadili kad su me vidjeli. Izgledalo je kao da su oekivali moj dolazak. Obasjao sam ih baterijskom svjetiljkom, na to su obojica malo stisnula oi, ne promijenivi izraz lica. Svijee su davale dovoljno svjetlosti pa sam ugasio svjetiljku. "Dugo ti je trebalo, ali ipak si shvatio." "Znao sam da e doi i razumjeti." Te su rijei izgovorili istovremeno. "Nisam sam shvatio, pomogli su mi. Ne mogu razumjeti, jer ne elim razumjeti," pokuao sam, pomalo konfuzno, odgovoriti obojici. "Razumio si, samo to si to ne eli priznati", promrmljao je Veliki Mag, a Raul je nastavio njegove rijei: "Sad ti preostaje samo da nam se pridrui ili bude uniten." "Da vam se pridruim?" zareao sam. "Da se pridruim? Kome? Tebi koji si nas izdao? Ili Velikom Magu koji me je pokuao ubiti? Kako da znam da me opet nee iskoristiti za svoje ciljeve, a onda ubiti kao to si ubio Robija?" Umjesto Raula progovorio je Veliki Mag: "Mladiu, ne uzrujavaj se. Raul je spoznao neke svoje pogreke, pokajao se i sad radi samo za dobrobit drutva Crnoga kruga. Pokuao je sam iskoristiti mo crnoga kruga, a onda je shvatio da je bez Velikog Maga bespomoan", ree Veliki Mag s velikom dozom zadovoljstva. "Raul je imao krug, a ja sam imao znanje potrebno da se krug napuni silom, normalno je bilo da nastavimo zajedno. Sada nam jo moe prii ti, sa svojim srcem i opet emo biti potpuni." Zastao je kao da vae rijei kojima je elio nastaviti, a onda se ipak odlui: "Nudim ti poloaj Velikog Lijevog. Prihvati to, bez suvinih pitanja i zavrimo sa sukobima. Svi mi bismo trebali raditi za dobrobit crnog kruga. Napunit emo ga i opet e sve biti kao i ranije. Moda e biti i bolje, jer e crni krug biti snaniji nego prije, a koristit e ga manje ljudi." Dok je to Veliki Mag govorio, Raul je ipak izgledao malo posramljen svojom izdajom. Poniknuo je pogledom.

"rtvovanja su opet poela, zar ne?" upitao sam, ne obazirui se na njegovu ponudu i unaprijed znajui odgovor na svoje pitanje. Nisam se zaudio rijeima Velikog Maga. "Ne, nisu opet poela," zastao je u pola reenice i tako svojim rijeima dao dodatnu teinu, "nikada nisu ni prestala. Samo to su izvoena u takvoj tajnosti da ak niti svi iz Velikog vijea nisu znali za njih. Iz generacije u generaciju, znanje o rtvovanju prenosili su Veliki Magovi. Svatko tko je postajao Veliki Mag, bivao bi neposredno prije svog imenovanja upuen u ritual rtvovanja. Neki su imali sreu i nisu morali vriti rtvovanja, ali na nau generaciju je, eto, pao red da se krug napuni. Nikola je..." "Nikola je trebao postati Veliki Mag i tako je sve zapoelo", zavrio sam njegovu reenicu. "Nikola je bio budala, idealist i zato je morao umrijeti." "Znali ste kakav je," rekao sam gnjevno, "znali ste da se nee sloiti sa tim, pa zato ste mu ipak ponudili da vas naslijedi na mjestu Velikog Maga?" Obojica su se nasmijeila. "Red je red. Nikola je bio najugledniji lan Crnoga kruga i tradicija je traila da se red potuje, on je trebao postati Veliki Mag. Nadao sam se da e moi prihvatiti istinu, kao to sam je svojevremeno ja prihvatio i kao to ju je sada prihvatio Raul. Niti jednom Velikom Magu nije na poetku bilo lako kad bi saznao odakle potjee naa mo i to se sve za nju mora uraditi. Pa ipak, u posljednjih nekoliko stotina godina, od nastanka novog testamenta, samo dvojica su odbila nastaviti sluiti moi kad su saznali njen izvor. Obojica su morala umrijeti zajedno sa svojim uenicima. Nikola je odbio i sila je zahtijevala njegovu smrt. Ti si samo Nikolin privjesak, ali si i ti morao umrijeti. Tako kae tajni testament i tako trai sila, crni se krug mora puniti." "To to vi nazivate silom, to je sam Sotona. Ne postoje dakle dobri i loi Adepti kako ste nas uili? Sve je to Astarot, samo to ponekad glumi dobre, a ponekad loe duhove. Ne postoji dakle bijela i crna magija, postoji samo zlo u naem nauku", rekao sam uzbueno, podrhtavajui od bijesa. Raul se ukljuio u raspravu: "Sotona, vrag, Beelzebub, Lucifer, Astarot. Sve su to samo prazne rijei. Ne postoji vrag kakvim ga ti zamilja, ovdje postoji samo sila koja trai protuusluge za svoju mo. Ako koristi elektrinu energiju, treba je platiti, isto tako ako koristi mo, mora biti spreman dati protuuslugu..." "A protuusluga je u vidu rtvovanja ljudskih ivota", zavrio sam reenicu umjesto Raula. "To je sila kojoj ne bih rado sluio." "To je sila koja nam omoguuje da budemo to to jesmo. Ona nam daje mo koju moemo koristiti kako mi to elimo. Za stvaranje dobra ili zla po vlastitom izboru. Sila se moe koristiti i za dobre stvari, kao to je bilo tvoje lijeenje pomou nje. Ti si tom silom lijeio, ali si je koristio i za napade. Zlo i dobro, to su jako relativni pojmovi koji ovise ponajvie o kutu gledanja na njih. Jedina konstanta je sila koja se troi. Koristili je mi za dobro ili za zlo, ovisi o nama, a ne o sili. Mi smo ti koji djelujui na svoju okolinu troimo energiju. Zato je statut tako strog, silu treba tedjeti ili je nadomjetati novom, a do nove se moe doi samo novim rtvovanjima. Ako konano mislimo postii neto veliko, moramo imati i dovoljno sile na raspolaganju."

"to za vas znai postii neto veliko? Zavladati svijetom?" "Ne budali sinko, nitko nema namjeru postati vladar svijeta. elimo samo utjecati na zbivanja oko sebe onako kako to nama odgovara. emu inae petstogodinje izgnanstvo u anonimnost? Zato smo inae razvijali mo, usavravali je i uili o njoj, ako ne za to da je iskoristimo kad to postane mogue i kad to situacija bude zahtijevala. Dolo je novo vrijeme. Ulazimo u eru vodenjaka, eru krtenja vatrom, eru u kojoj je naa mo napokon zrela dovoljno da se njome moemo nesmetano koristiti. to znai rtvovanje nekoliko ivota, kad nam to daje mo koja je dovoljna za ispunjenje svih naih potreba?" "Nikola me nije tako uio. Nitko od lanova crnog kruga nije tako odgojen, to vam ne moe proi samo tako, ljudi iz crnog kruga nee na to pristati", gotovo sam vikao. "Moe, moe", ponovno se u raspravu ukljuio Raul. "Moe proi, jer emo bitno smanjiti broj lanova Crnog kruga, a osim toga i dalje nitko osim najueg vrha ne treba nita znati o rtvovanjima. A ljudi su takvi da ih ne zanima odakle im sila sve dok ta sila postoji. Sjeti se da si i ti mislio da si razvio upotrebu sile koja postoji svuda oko nas. Mislio si da koristi boansku energiju? to si mislio da je to? Perpetuum mobile? Ne budimo naivni. Sve to se troi jednom se napokon i potroi. Tada dolazi vrijeme obnavljanja energije, to nije ugodan zadatak, ali ga treba izvriti. Trebamo ga izvriti zajedno ako je to ikako mogue. Ako nije, moemo i bez tebe." "Ne oekujete valjda da vam se pridruim nakon svega?" "Budi pametan. Bio si dovoljno uporan i sposoban da nas pronae i da sve shvati. Pokazao si se dostojnim protivnikom i tako si zasluio da nam se pridrui. I ti e imati dovoljno energije za svoje potrebe. Lijei koliko hoe, koga hoe i na koji nain hoe. Sve to zaeli, moe se ostvariti. Ako smanjimo broj lanova, za one koji preostanu, vie nee biti toliko ogranienja, moemo uiniti to god poelimo." "A za uzvrat bih trebao vriti rtvovanja?" upitao sam. "Gledaj," nastavio je Veliki Mag, duboko uzdahnuvi i pomalo gubei strpljenje, "koristili smo silu godinama, desetljeima, a da nije bilo rtvovanja. Sada sila trai povrat duga. Svaki je bog tat i trai rtve. Katoliki, starozavjetni bog po Bibliji nije bio nita bolji od sile kojom mi vladamo i koju mi sluimo. Osvetoljubiv i ljubomoran. eljan pokornih sljedbenika kojima nije opratao pogreke i koje je nemilosrdno kanjavao za najmanja zastranjivanja i za najmanji neposluh. Nemaj drugih bogova osim mene, bile su njegove rijei, jer ja sam bog ljubomoran..." "Nemojte usporeivati boga i vraga", prekinuo sam ga glasno, ali on se nije dao omesti, nego je nastavio: "Ponavljam ti da vrag kao takav ne postoji, ne budi smijean. Ne zamilja valjda i ti rogato stvorenje koje uzima due?" "Ako dua postoji," opet sam ga prekinuo, "vi ste bez svojih zasigurno ostali." "A to je s tobom? Zar i ti nisi koristio silu? Gdje je tvoja dua?" "Ja nisam koristio silu nastalu rtvovanjem." Zastao sam i razmislio malo o svojim rijeima, a onda nastavio mnogo nesigurnije: "Barem toga nisam bio svjestan. Tek danas sam shvatio da sva sila koju

koristi crni krug potjee iz vaih groznih obreda. Nisam dakle bio svjestan zla koje je zbog mene i meni slinih crnokrugaa poinjeno. Da sam znao za to, sigurno ne bih koristio tu silu i ne bih inio to to sam inio." "Zato i nisi trebao saznati. Nitko ne treba znati", ponovno se u razgovor ubacio Raul. "Ne moemo dopustiti da se to objavi. Zbog toga nam se mora pridruiti ili nestati. Ako nam prie, bit e novi Veliki Lijevi i tvoja e mo biti gotovo neograniena. Ako nas pak odbije, potpisao si svoju smrtnu presudu." Nisam mogao sakriti prezir prema njima, iako bi mi u tom trenutku bilo pametnije da to ne pokazujem. Trebalo je jo malo odugovlaiti, ali jezik mi je, kao i obino, bio bri od pameti: "Pa vi niste normalni, prokleti Sotonisti. Kako moete misliti da u vam se pridruiti? U to ste pretvorili Crni krug? Crne mise, odvratni rituali, rtvovanja, ove smrdljive svijee. Kako uope dolazite do ljudskog sala? Strvinari jedni. Zar otkopavate grobove ili i zbog tih jezivih, smrdljivih gadosti ubijate ljude?" "Te gadosti, kako ih ti naziva, imaju svoju svrhu", odgovori Veliki Mag. "Ljudsko salo dobivamo od jednog lana Crnog kruga koji radi na sudskoj medicini. Praktino, zar ne? Crne mise nisu ba tako crne kako ih ti zamilja." Na to su se obojica nacerili. "Moda bi i tebi mogle biti zanimljive nae sveenice i njihove specijalnosti." Cerekanje se pojaalo. "A to se tie Crnog kruga, on sada nije nita okrutniji nego to je bio prije. Crni krug je uvijek isti, prua mnogo, ali i trai mnogo. Pa barem si ti prouavao iskaze vjetica u srednjem vijeku i njihova priznanja dana pod torturom. Zna kako su izgledali Sabati i kakve su rtve prinoene za mnogo manju mo od one koju mi danas dobivamo. Za obinu geoteju raene su mnogo gore i okrutnije stvari. Mi smo danas, zahvaljujui crnom krugu moniji i snaniji nego ikad." Zastao je, zamislio se i teko uzdahnuo; "Jedino to je danas loije jest lanstvo Crnoga kruga. Gotovo svi su postali mekuci kao ti i Nikola. Zbog takvih ne napredujemo kako bismo mogli i koliko bismo mogli. Stvaratelji testamenta uveli su tajnost rtvovanja zbog straha od inkvizicije, a ne zato da ne sablazne svoje lanstvo. Nisu raunali da e njihovi nasljednici biti takvi mekuci i mlakonje i da e zbog nekoliko bezvrjednika koje smo rtvovali, doi u pitanje sam opstanak cijelog kruga." "O kakvim bezvrjednicima govorite? Pa to su bili ljudi koje ste ubili. Ljudi u najboljim godinama koji su smaknuti da bi se zadovoljila i nahranila vaa elja za moi." "Naa elja za moi, naa elja za moi", ponavljao je Veliki Mag posprdno moje rijei. "To nije samo naa elja. Svi ste vi koristili tu mo. Zar je ti ne eli? Zar je ti ne koristi? Ne lijei li pomou nje? ini dobro pomou nje. Mora shvatiti da ta sila nije nikakav Sotona. To je jednostavno... sila. O nama ovisi hoemo li je koristiti za dobro, kao to svi mi radimo, ili za zlo. Ve sam ti rekao da nije rije o vragu kakvim ga ti zamilja. Nitko se ne hrani duama rtvovanih. To su gluposti. Moda sili ta rtvovanja nisu ni potrebna. Moda samo eli provjeriti nau odanost i na stupanj odlunosti. Na bog trai odanost kao i svaki drugi ljubomoran bog. Ti ljudi, koji su bili rtvovani u posljednje vrijeme i sami su bili spremni rtvovati druge ljude. Svi su znali da idu na crnu misu na kojoj e biti rtvovanja. 'Zabava dobrog

drutva', kako to od pamtivijeka nazivamo, bila je privlana za mnoge ljude eljne moi. To nisu bili lanovi Crnog kruga. rtve smo novaili u raznim mistinim i masonskim druinama koje postoje posvuda oko nas. Danas takvih udruenja ima vie nego ikada, niu kao gljive poslije kie. Oni su dolazili na Sabbe kako bi stekli mo koju e koristiti u svakodnevnom ivotu. Bili su svjesni da e biti rtava, ali nisu znali da e rtve biti ba oni. Ni ne sluti kako je ljude eljne moi lako zaludjeti i namamiti na takve sastanke. Svatko udi za neim. Netko za moi, neko za slavom, bogatstvom, ljubavlju. Svi neto ele i kad im se prui prilika da do toga dou, ne zaziru ni od ega. Takvi su ti ljudi za kojima ti sada ali. Niski, razvratni, pohlepni. Jednom rijeju bezvrjednici. Njihovu udnju za moi iskoristili smo da poveamo vlastitu mo." "Ali to su bili ljudi", prosvjedovao sam. "Da, to su bili ljudi koji ne bi prezali da to isto uine nama, samo da znaju kako. Zar bismo mi, koji stvarno moemo doi do sile, trebali oklijevati zbog nekoliko takvih rtava? Rekao sam ti kako smo dolazili do izabranika sile. To su sve ljudi koji su se zanimali za magiju i arolije. Pokazivali bi im neke trikove, demonstrirali poneto od nae moi i tako ih sve vie zaluivali. Nakon nekog vremena, dali bismo im neto moi, tek toliko da se osjete snanima i da poele jo. eljeli su mo toliko da ni pred im nisu prezali, nikakvi ih moralni razlozi nisu mogli zaustaviti i smanjiti njihovu udnju za silom. Tada bi im bilo reeno da je doao trenutak da budu nazoni crnoj misi na kojoj e biti inicirani u na red, ali na kojoj se mora rtvovati ovjek. Tek tada e postati pravi arobnjaci, tek tom inicijacijom e osjetiti pravu mo koja e im od tog trenutka biti zauvijek dostupna. Svi redom su pristali ne pitajui se tko e biti rtvovan. Misli li da su se kolebali? Ne, rtve im nisu bile vane, jer je njihova pohlepa za moi bila neizmjerna. U svojoj zasljepljenosti nisu ni slutili da je 'zabava dobrog drutva' organizirana u njihovu ast, odnosno da su oni predvieni za rtvovanje. Kad su to shvatili, ve su leali omamljeni na oltaru, a iznad njih se nadvio artame. Bezvrjednici, kaem ti." Nisam mogao vjerovati da sa takvom lakoom govori o ubijanju ljudi. "Znai, to se zove zabava dobrog drutva? I koliko je tih zabava bilo?" "Deset u posljednje tri godine i na svakoj od njih je crnom krugu rtvovan po jedan ovjek. Kad do kraja ove godine obavimo jo dva rtvovanja, ciklus e biti zavren, a krug e opet biti pun i mirni smo sljedeih stotinjak godina." "Ubili ste desetoro ljudi? "Deset bezvrjednika." "I jo tvrdite da sila nije Sotona?" Izgubio je volju raspravljati sa mnom, jer je vidio da ta rasprava nikamo ne vodi. "Ma, nazivaj tu silu kako hoe," rekao je povienim glasom. "Za tebe je sada ionako prekasno. Po tvom tonu zakljuujem da nam se ne eli pridruiti. Ve sam ti rekao: tko nije s nama, taj je protiv nas. Pomoli se dakle svojoj dobroj sili i oprosti se sa ivotom. Zbogom."

Razgovor je za njih time bio zavren. Veliki Mag i Raul bili su savreno sinkronizirani i odluni da svemu uine kraj. vre su povezali prste na stolu i spremali su se uputiti mi zavrni, smrtonosni udar. ela su im se poela nabirati od naprezanja, a iz grla im je izlazilo jednolino mumljanje, gotovo reanje, koje je postajalo sve glasnije kako su prikupljali silu. "ekajte!" pokuao sam zaustaviti napad, ali bilo je prekasno za daljnje rasprave, njihov napad je zapoeo. Prvi udar mi je u potpunosti razbio tit koji sam refleksno podigao oko sebe kad sam vidio to mi spremaju. tit je bio prilino jak i mislio sam da ga je teko razbiti. Prevario sam se, napunjeni silom crnog kruga, bili su prejaki, tako da nisam uspio ba nita reflektirati. Pao sam na koljena potresen udarom sile i spoznajom bliske smrti. "ekajte!" pokuao sam jo jednom, planim, moleivim glasom. Veliki Mag je prekinuo koncentraciju, oito ponesen uspjehom prvog udara. Vidio je da sam potpuno bespomoan i poelio je naslaivati se svojom nadmoi. "Nema vie ekanja", zareao je, a na licu mu se pojavio zlokoban osmjeh. "Propustio si svoju priliku." "Ne mogu ti vie pomoi ni tvoje istonjake metode obrane," uskoio je Raul. "Premekane su to metode za silu kojom sada raspolaemo, premekane!" "Zar me neete prinijeti kao rtvu crnom krugu?" pitao sam ih prvo to mi je palo na pamet, ne bih li dobio malo na vremenu. "Sluio sam mu cijeli svoj ivot i troio njegovu energiju." Zastali su na trenutak pokolebani. Pogledali su se i malo promisili. "Ne, nemojmo nita riskirati, udarimo ga gotovo do smrti, a onda moemo napraviti ritual i njegovom krvlju moemo poprskati krug," bio je oprezan Raul, a Veliki Mag se utke, kimanjem glave, sloio s njim. Moja smrtna presuda je donesena i preostalo im je samo da je izvre na to uinkovitiji nain. Ponovno su nabrali ela i zamumljali. Znao sam da taj udar vie ne mogu preivjeti. Ipak, taj kratki trenutak njihova kolebanja sam dobro iskoristio. Napipavi u depu Kinezovu runu bombu, prstom sam izvukao osigura. liicu bombe drao sam vrsto stisnutu. Ako trebam umrijeti, onda neu otii sam. Moji e neprijatelji poi sa mnom. Svatko od nas neka ide pred svoj vjeni sud. Kroz glavu su mi prolazili dogaaji koje sam doivio u proteklih nekoliko dana. Nisam smio imati milosti, a odlunosti mi vie nije nedostajalo. Izvadio sam ruku iz depa, visoko je podigao i pokazao im bombu. "Pripazite, kad mi stisak olabavi, bomba e se aktivirati i svi letimo u zrak!" Ponovno su na trenutak zastali. Znao sam da se nee pokolebati i da e mi pokuati zatvoriti aku grem. Nisam smio izgubiti ni trenutka.

Otpustio sam licu Kinezove rune bombe i bacio je prema njima. Bomba je letjela je u laganom luku, a strava u njihovim oima govorila mi je da su svjesni bliske smrti. Nadigli su se sa svojih stolica u divljem trzaju jo uvijek se drei za ruke. Reanje iz njihovih usta, preraslo je u urlik. Veliki Mag je podigao slobodnu ruku u refleksnoj zatitnoj kretnji, a Raul je telekinezom pokuao zaustaviti bombu i vratiti je u mojem smjeru, ali bilo je premalo vremena za to. Jedva ju je uspio usporiti. Trebao mi je samo korak da se odmaknem iza zida glavne dvorane ali i taj korak sam gotovo zakasnio uiniti. Ipak, u trenutku eksplozije bio sam zaklonjen. Bljesak i grmljavina slili su se u jedno. Iako sam bio zaklonjen iza zida, tlak zraka me je bacio na tlo i zamalo me onesvijestio. Nita nisam niti uo niti vidio. Taj trenutak nisam bio siguran jesam li uope iv. Krv mi je tekla iz oba uha, ali toga nisam bio svjestan. Oko mene potpuni mrak. Kaljem. Baterija mi je negdje ispala, a eksplozija je ugasila ono malo svjetlosti koje je dolazilo od svijea. Sjedio sam neko vrijeme na prljavom podu tunela i prikupljao snagu. Zatim sam ustao i krenuo prema izlazu. to dalje od ovog zlokobnog i prokletog mjesta. Oko mene je bila potpuna tama u kojoj sam se teko snalazio, pa sam na trenutak poalio to osim lijeenja nisam specijalizirao i paroptiku. Spoticao sam se i padao traei put k izlazu iz tunela, koji mi se inio beskrajno dug, mislio sam da nikada neu izai. Pipajui zid i polako se kreui u smjeru izlaza, naiao sam na krianje tunela i nisam vie bio siguran kojim putem treba krenuti. Pri dolasku sam imao svjetiljku, a sada u mraku nisam siguran trebam li nastaviti ravno ili skrenuti desno. Nije ni vano, oba puta vode van. Nastavljam ravno i uskoro mi daak svjeeg zraka govori da sam blizu izlazu. Napokon svjei zrak. Udahnuo sam punim pluima koja su se punila novim ivotom. Traci sunevih zraka pojavljivali su se na istoku, tamo negdje iznad Dubrave. Ptice ovoga puta nisam uo. Pobjedniku, vritelju mojih djela do kraja, njemu u dati vlast nad poganima. Otkrivenje 2,26 18. Bjesomunik Ne znam kako sam se, nakon svih tih dogaaja, dovezao do svog stana i kako sam parkirao automobil, ali to mi je ipak nekako polo za rukom. Prljavu odjeu ovaj put nisam bacio u smee, jer sam se sjetio da sam u proteklih nekoliko dana bacio dva kompleta odjee. Zanimljivo je kako ovjek u nekim vanim, odluujuim trenucima ivota pomilja na takve nevane sitnice, gotovo gluposti. Odjeu sam dakle svukao sa sebe i bacio je u koaru za prljavo rublje. Napunivi kadu vruom vodom, legao sam u nju, eljan oputanja. Satima sam ostao u vodi i prikupljao snagu. Povremeno, kad bi mi postalo hladno, putao sam nove koliine vrue vode. Leao sam odmarajui se i ni o emu nisam razmiljao, preputajui se blagotvornom utjecaju topline. Potpuno oputanje. Zaspao sam u kadi... Probudio me je osjeaj hladnoe. Voda se, dok sam spavao, potpuno ohladila, a koa na mojim dlanovima i tabanima bila je bijela i smeurana. Obrisao sam se i potraio put prema svom krevetu da nastavim spavati.

Snovi koje sam sanjao nisu bili nimalo ugodni, tako da sam se oko ponoi probudio vritei. Dugo mi je trebalo da se smirim i saberem nakon stranog sna u kojemu sam jo jednom proivio sve grozote koje su mi se posljednjih dana dogaale. Popio sam malo mlijeka i nakon dugog prevrtanja po krevetu ipak ponovno zaspao nemirnim snom i nastavio spavati. Ujutro se nisam osjeao nimalo bolje, slomljen psihiki i fiziki, napravio sam si doruak, otiao u trgovinu po svjei kruh i opet se prepustio oajanju. Ponekad mi treba koja aica konjaka za oputanje, a ovo je bila jedna od takvih prilika. O Nikoli Rogozu i njegovim predavanjima protiv alkohola nisam elio razmiljati. Sve je to prolost. I Nikola i kolovanje i crni krug. Otvorio sam novu bocu konjaka i natoio si potenu mjeru, aa je bila gotovo puna. Sjedei u svom naslonjau polako sam ispijao konjak i razmiljao o proteklim dogaajima. Pobijedio sam svoje neprijatelje, ali to je pobjeda koja ne donosi zadovoljstva. Ostao sam iv i to je jedino to se moglo proslaviti, ipak i to je neto. Podignuo sam au, tuno nazdravio sam sebi, a onda u jednom gutljaju ispio ostatak svjetlosmee tekuine. Je li to uope pobjeda? Popijeni alkohol poeo me grijati iznutra, ali to mi nije bilo dovoljno, nasluivao sam da mi niti cijela boca nee biti dovoljna da se ugrijem i isperem gorak okus iz usta. Jo jedna aa ispijena je u trenu, a zatim i trea. Tek tad sam malo usporio, ali nisam prekinuo s piem. Trebalo mi je to, samo tako sam se mogao opustiti. U uima mi je zujalo i to je bio zvuk kojeg sam neprestano uo od eksplozije u tunelu. Na ukljuenom televizoru pokaziva jaine zvuka bio je gotovo na maksimumu, ali do mene je dopirala jedva ujna glazba. Sluh mi je stradao u eksploziji bombe. Neko bih se sam mogao izlijeiti, ali sada sila vie ne postoji. Crni krug i njegova mo nestali su u eksploziji zajedno s Velikim Magom i Raulom i ta mi energija vie ne moe pomoi. Izgleda da u morati potraiti lijeniku pomo. Najvjerojatnije je da mi se sluh nikad u potpunosti nee vratiti. Bit u sretan ako uz pomo slunog aparata budem imalo bolje uo. To spoznaja je dodatno pojaala moju depresiju. Opet sam posegnuo za bocom. Uskoro je u boci ponestalo konjaka, a ja sam bio propisno pijan. Otvorio sam drugu bocu i pomislio kako mi nee trebati mnogo vremena da i nju ispraznim. Morao bih otii u trgovinu i opskrbiti se novim zalihama alkohola, a ne bi bilo loe ni da kupim neto za jelo. Trebao bih to uiniti sada, dok jo mogu hodati, jer ako nastavim s piem, to mi je bila namjera, do trgovine u se teko dovui. Bezvoljno sam se obukao, otvorio vrata i ustuknuo iznenaen prizorom koji sam ugledao. Sijed, dugokos, prljav i neuredan starac upravo je pokuavao na moja vrata zalijepiti bijeli papir. Iznenadio sam ga otvorivi vrata, tako da mu je ruka s papirom ostala u zraku. Nekoliko smo se trenutaka zapanjeno gledali, nije bilo jasno tko je od nas dvojice bio vie iznenaen, a onda je bijes slian jueranjem ovladao mnome. To nije mogao biti nitko drugi nego autor udnih poruka koje sam u posljednje vrijeme dobivao i koje su me toliko uznemirivale. Zgrabio sam starca za okovratnik prljavog i izlizanog kaputia kojeg je imao na sebi, uvukao ga u svoj stan i nogom zatvorio vrata. Sav bijes koji se

u meni sakupljao proteklih dana sada je prokljuao. Svom snagom koju sam mogao sakupiti, protresao sam nemono, staro tijelo, a onda njime udario u zid. Polagano je kliznuo na pod, a usta su mu se rairila u bezglasnom jauku. Da nisam toliko pio, vjerojatno ne bi bio tako grub prema njemu, ali ovako, pod utjecajem alkohola i frustriran proteklim dogaajima, moj je bijes bio gotovo nekontroliran, ivotinjski. rtva na kojoj bi se mogao ispucati dola je kao naruena i ja sam zamahnuo nogom da ga udarim. Ovo je jedan od mojih muitelja, ne pripada Crnom krugu, ali on je jedan od onih koji su me gotovo izludjeli i natjerali me da ruke uprljam krvlju. Treba ga kazniti, unititi. Iznenadilo me je kako je krhko i lagano bilo tijelo koje sam udario. Gotovo je poletio od mog udarca i ponovo udario u zid. U divljem bijesu zamahnuo sam jo jednom. Taj drugi udarac ipak nije pao jer je starac pod mojim nogama zapitao nemonim glasom, rukama prekrio glavu i skvrio se u strahu od novih udaraca. Bio je slika i prilika ovjeka koji je svjestan da e biti ozlijeen, ali nita ne moe uiniti da to sprijei. Sliio je na prestraenu ivotinju u klopci i to me je na trenutak pokolebalo. Osjetih samilost nad tim nejakim tijelom. Cvilio je pod mojim nogama oekujui udarac, a kad je vidio da udarac ne pada, da oklijevam, pogledao me moleivim pogledom i zapitao. "Nemoj, molim te, nemoj me vie tui, nita ti nisam uinio." Jedva sam uo njegove rijei, ali ipak sam se zaustavio. Nisam ga ponovno udario nogom, ali to ne znai da je moj bijes bio mnogo manji. Sagnuvi se prema njemu, opet sam ga uhvatio za kaputi i pokuao ga podignuti. Pokret je bio suvie silovit i njegov mi je truljavi okovratnik ostao u ruci, a on je i dalje zgren leao poda mnom. Ponovno sam se sagnuo i uhvativi ga ovaj put sa obje ruke za prljavu koulju, podignuo sam ga i opet protresao. "Nita mi nisi uinio? A poruke koje mi ostavlja? Gade jedan, to znae te poruke? Zato mi ih ostavlja? Odgovori! Odgovori!" vritao sam unosei mu se u lice i tresui njegovo krhko tijelo. Gledao me prestraenim, izbezumljenim pogledom, oi su mu bile razrogaene i pokuavao je progovoriti. Lice mu se grilo i poprimilo je neku udnu, plavkastu boju, a oi su mu gotovo ispale iz duplji. Stisak mojih ruku nije mu dozvoljavao da udahne, borio se da uhvati zrak. Shvativi da ga guim, popustio sam stisak i ponovno ga udario u zid. Opet je kliznuo na pod, a njegov se pogled poeo zamagljivati. Poeo je gubiti svijest. Pretjerao sam, bio sam pregrub prema njemu. Vidjevi to, moj bijes se naglo stiao i nadvladala ga je zabrinutost za starev ivot. Samo mi sad jo treba da mi ovaj ovdje umre, pomislio sam. Kleknuvi do starca, zabrinuto sam ga promatrao i laknulo mi je kad sam vidio da nakon nekoliko trenutaka pomalo dolazi k sebi. Nekoliko puta sam ga lagano pljusnuo po obrazima da ga prizovem svijesti, a onda ga upitao mnogo tiim glasom nego prije. "Tko si ti? Zato mi ostavlja poruke na vratima? Zato me gnjavi i izluuje?" Trebalo mu je jo neko vrijeme da se pribere, hroptao je borei se da doe do zraka, a onda, malo doavi sebi, napokon zausti da mi odgovori. Glas mu je bio preslab da bi ga mogao uti, pa sam nervozno traio od njega da ponovi svoje rijei. "Zar me se ne sjea?" pitao je glasnije.

Zagledao sam se u to staro, naborano lice prepuno tragova prljavtine. Sijeda kosa mu je bila slijepljena i visjela je u neurednim pramenovima. Na desnom oku imao je jemenac veliine graka iz kojeg je polagano curio gnojni iscjedak, tako da mu je oko gotovo u potpunosti bilo zatvoreno. U ustima gotovo da i nije imao zuba, tako da su mu usne bile uvuene prema unutra. Ukratko, itavo mu je lice bilo izoblieno i neprepoznatljivo. Sigurno se nije okupao ve tjednima, pomislio sam. Miris koji se od njega irio nije bio nimalo ugodan. Nisam ga poznavao i on je to vjerojatno mogao proitati na mom licu. "Sjeti se, Nikola Rogoz i ti... jednom ste mi pomogli", vie sam mu itao s usana, nego to sam ga stvarno uo. Jo jednom sam ga dobro pogledao i onda se pomalo poeo prisjeati gdje sam ve vidio to lice. "Ivane? Zar ste to vi?" Lice mu je bljesnulo bezubim osmjehom. "Zar sam se toliko promijenio da me ne prepoznaje?" njegovo se cerekanje pojaalo. U grotesknom osmjehu, pokazivao je ostatke svojih zubi od kojih je preostalo svega nekoliko crnih iljaka, sakrivenih duboko u ustima. Ne samo da se promijenio, postao je gotovo neprepoznatljiv. Zadnji put sam ga vidio prije vie od petnaest godina, a za to vrijeme se on od udnog, pomuenog ovjeka, pretvorio u odrpana starca. Gledajui ga, bio sam preplavljen sjeanjima. ... Prvi put sam toga ovjeka susreo 1976. godine, kad sam kao djeak od trinaest godina etao Ilicom u drutvu Nikole Rogoza, a njegova lekcija o djejim bajkama bila je prekinuta pojavom ovjeka koji je sada opet stajao preda mnom. Ivan Marku je bio ovjek opsjednut Adeptima koji ga nisu eljeli napustiti i Nikola mi ga je pokazao na ulici. Tada me je okirala spoznaja da netko moe biti zaposjednut istim onim Adeptima s kojima sam upravo bio uio komunicirati i bio sam jako prestraen. Vidjevi moju uznemirenost, Nikola me je smirivao objanjavajui mi kako se to ne moe dogoditi ako se potuje protokol komunikacije i ako se sve uradi ispravno. Ivan Marku je, govorei sam sa sobom, proao pokraj nas i na njega vie nismo obraali panju, prepustili smo ga njegovim unutarnjim razgovorima. Nekoliko godina kasnije, ponovno sam ga sreo na ulici i ovaj put mu posvetio vie panje. Tada sam ve odabrao lijeenje za svoju specijalizaciju i bio sam prepun entuzijazma i elje da pomaem ljudima. elio sam pomoi i njemu da se oslobodi pogubnog utjecaja Adepata koji se ga opsjedali. Upoznali smo se i iako me je on isprva gledao s nepovjerenjem, naposljetku je pristao da mu pokuam pomoi. Bio je svjestan da su u njemu nepoznati glasovi koje samo on uje i kojih se ne moe otarasiti. Nitko osim mene nije ga shvaao ozbiljno i kad sam mu ponudio pomo, nije imao to izgubiti pa je na kraju pristao.

Nita nisam uspio uiniti bez Nikoline pomoi. Moj prvi pokuaj da Ivana Markua oslobodim Adepata zavrio je potpunim neuspjehom i bio sam prisiljen zamoliti Nikolu za pomo. Kad je moj uitelj uo kakvu pomo od njega elim i to sam pokuao uiniti, bio je strano ljut na mene. Smatrao je da sam se zbog nepoznatog ovjeka izloio ozbiljnoj opasnosti. "Moglo ti se dogoditi da Dorotiel prijee u tebe i da ga se ti onda ne moe rijeiti." Nakon dugotrajnog nagovaranja i moljakanja, Nikola mi je ipak odluio pomoi i zajednikim smo snagama iz Ivana Markua uspjeli istjerati Adepte koji su ga zaposjeli. Nikola je nakon toga bio potpuno iscrpljen, gotovo polumrtav, jer je Dorotiel pokuao opsjesti njega i kotalo nas je grdnih muka i energije da to sprijeimo. Dogaaj je bio grozan, zastraujui i od toga dana izbjegavam susrete s Adeptima koliko god mogu. Rezultat naeg istjerivanja Adepata nije bio spektakularan, jer je Ivanov um, naalost, ve bio nepovratno pomraen. Bio je svjestan da sada u njemu vie nema glasova koji su ga opsjedali otkako je prije nekoliko godina nazoio seansi prizivanja duhova, ali prema nama, koji smo ga oslobodili tih glasova, nije pokazao nikakvu zahvalnost. "Vi ste u dosluhu s vragom koji me je opsjedao!!!" zaurlao je i istrgnuo se iz naih ruku. Neko je vrijeme divljao, tako da sam se ozbiljno prestraio za nae ivote, a onda je, uz grozan urlik, pobjegao iz Nikolinog stana u kojemu smo izvrili taj 'egzorcizam'. Ostao sam okiran njegovom nezahvalnou. "Ovo je dobar primjer ljudske zahvalnosti", rekao je Nikola vidno iscrpljen. "To e ti se u ivotu jo mnogo puta dogoditi i zbog toga ne treba biti zabrinut. To je ljudski, suvie je zaplaen da bi drugaije reagirao. To je jo jedan primjer kako se ljudi boje naih umijea ak i kad im ta umijea i energije pomau..." Kasnije sam Ivana jo nekoliko puta susreo, ali uvijek bi od mene bjeao izbjegavajui bilo kakav kontakt. Raspitivao sam se za njegovu sudbinu i saznao da, otkako se rijeio Adepata, cijele dane provodi u crkvama i da se posvetio molitvama. I dalje nije imao normalan ivot, nego je ivio od milostinje koju je uspio isprositi pred istim tim crkvama. Kasnije sam ga susretao sve rjee, pa sam na njega gotovo zaboravio. Sada je isti taj Ivan Marku stajao ispred mene. On je bio taj koji mi je ostavljao citate iz Biblije pisane nevjetim, gotovo djejim rukopisom. Prisjeajui se tih dogaaja gotovo sam zaboravio odgovoriti na njegovo pitanje. Prenuh se i pokretom glave kao da sam otjerao uspomene. "Da Ivane, promijenili ste se, nisam vas prepoznao." "To je zato jer sam spoznao Boga. Zato tako svijetlim", odgovorio je i dalje se cerei bezubim usnama. "To je lijepo, znai pronali ste se u vjeri..." pokuavao sam prema njemu biti pristojan. Maloprije sam ga premlatio, pa je sada najmanje to mogu uiniti za njega to da budem pristojan. "Ali zato ste mi ostavljali poruke na vratima i to takve, uznemirujue poruke?" "To nisu uznemirujue poruke, to su pozivi na spasenje, na pokajanje."

"Za to bi se ja trebao pokajati? Ja sam itav ivot posvetio ljudima. I vama sam pomogao, zar se ne sjeate?" elo mu se nabralo od razmiljanja. "Sjeam se!" uzviknuo je ushienim glasom, kao da ga je to to se sjetio posebno razveselilo. "Zato sam ti i ostavljao poruke." Nastavio je: "Da ti pomognem, da te trgnem i natjeram te na razmiljanje. Svim svojim prijateljima ostavljam poruke i podsjeam ih na posljedice ako se ne pokaju." "Prijateljima? Ivane, zar me vi smatrate za prijatelja? Proli put kad smo se vidjeli, pobjegli ste od mene." "Bojao sam te se. Sada kad sam naao pravoga Boga, vie se nikoga ne bojim, pa tako ni tebe. Samo elim pomoi. Svima koji to zasluuju elim pomoi, a posebno prijateljima. Uskoro emo svi pred vjeni sud i tko se ne pokaje i ne posveti ivot Bogu jedinome, biti e jao i krgut zubi", govorio je sve glasnije, a iz kuta usana mu je krenuo potoi sline. Oito se uivio u svoje izlaganje. "Biti e krgut zubi!!!" zaurlao je jo jednom. "Pokaj se!!!" Gledajui ga nisam znao bi li se smijao ili plakao. Osjetio sam olakanje shvativi da su poruke koje su me doekivale zalijepljene na vrata proizvod jednog poremeenog uma i da u njima nema nita zlokobnijeg. Nita se dublje ne krije iza toga, to je ipak djelo samo vjerskog fanatika, kako sam u prvi trenutak i pomislio. Kao da mi je sa srca pao veliki kamen. Uz olakanje, osjetio sam i aljenje za tog ovjeka koji mi je poruke pisao u najboljoj namjeri svog poremeenog uma. elio mi je dobro, prestraio me je svojim porukama i na kraju je od mene dobio batina. Kako se samo, nakon svih tih godina, prisjetio gdje stanujem i gdje stanuje Nikola? Sigurno je esto razmiljao o nama, izgleda da je s vremenom postao svjestan truda koji smo uloili da ga oslobodimo njegovih muitelja. Poruke koje mi je ostavljao bile su neki znak zahvalnosti za taj trud. Smatrao me prijateljem. "Ivane, jeste li gladni?" upitao sam ga, elei mu nekako pomoi. Gledao me je tupim pogledom, a slina mu je i dalje nesmetano tekla niz bradu. "Gladan?" upitao je zaueno kao da sam ga pitao neto vrlo neobino, onda se odjednom smrknuo. "Ne, nisam gladan. Tko u mene vjeruje biti e na vjenoj gozbi, a u ruci nevjernika i najbolje se vino pretvara u au ui... Samo e odabrani biti pozvani na gozbu Gospodnju!" pogled mu sada vie nije bio tup kao trenutak ranije, zdravo oko mu se zaarilo, a govor mu je prerastao u vrisak. "Ja sam ve dobio poziv na gozbu Gospodnju, ne treba mi tvoja neista hrana. Ne treba mi tvoj otrov! Ti si vraji saveznik!!!" Odjednom me odgurnuo iznenaujuom snagom i otvorio vrata.

"Upozorio sam te!" povikao je, izlazei na hodnik. "Vjeni sud je blizu. Pokaj se ili e biti kasno. Odbaci Sotonu i pokaj se!!!" Rekavi to okrenuo se i odjurio hodnikom. Vidio sam kako nervozno lupka po pozivnom pucetu dizala, a onda se iznenada predomislio, okrenuo i otrao niz stepenice. Ostao sam nijem, zateen njegovim iznenadnim izljevom bijesa. to ga je toliko razljutilo? Nisam ga elio zaustavljati, ta o emu bi jo s njim mogao priati? Oito je izvan sebe. Zatvorio sam vrata i zamiljen se opet zavalio u naslonja. Eto, bar jedan ovjek na svijetu me smatra svojim prijateljem. Istina da je taj ovjek lud i da me je dobrano prestraio svojim porukama upozorenja, ali elio mi je dobro. I to je neto. Nadam se da ga nisam ozbiljno ozlijedio onako ga nemilosrdno udarivi nogom. Sjedio sam bez volje za ivotom. Nakon susreta s Ivanom Markuem opet me obuzela tuga i depresija. Sada, istina, znam tko mi je ostavljao poruke na vratima, ali to mi vie nita ne znai, to vie nita ne moe promijeniti. Ruka mi je sama krenula prema jedinom spasu, prema boci s konjakom. Natoio sam si pie i udno ga ispio sjetivi se da sam krenuo u trgovinu po nove zalihe u emu me sprijeio susret s tim udakom. Pustio sam da proe jo neko vrijeme kako bih bio siguran da se Marku udaljio i da ga neu ponovno sresti, a onda sam krenuo u trgovinu. Vrativi se kui zadovoljno sam promatrao pune boce koje su blistale na mom stolu. Koliko zaborava i mira ima u njima. Sada vie nisam morao ni o emu razmiljati. Jedino to sam morao, bilo je da si redovito punim au. Bio sam na najboljem putu da se otrujem velikim koliinama alkohola koje sam ispijao. Ba me briga, bolje biti alkoholiziran, nego morati razmiljati o proteklim dogaajima, o crnom krugu kojeg vie nema, eksploziji u kojoj je nestao... Ponovno sam si napunio au, ispio, opet napunio, ispio, napunio... ... Takvo je stanje potrajalo desetak dana. Nisam mogao sabrati misli, nisam ak ni pokuavao izii iz teke depresije u koju sam zapao. Samo alkohol, samosaaljenje i spavanje. Iz stana sam izlazio tek na kratko vrijeme, da kupim neto jednostavne hrane i novu bocu pia. Tijekom dana vie uope nisam izlazio iz kreveta, nije bilo potrebe. Povremeno bi neko zazvonio na moja vrata, ali nije mi se dalo nikome otvarati. Ionako sam nagluh i nisam siguran da li mi to zvoni u uima ili na vratima. Moji e pacijenti od sada morati bez mene, najbolje da ih odmah na to ponem privikavati. Meni je lijepo i ovako u krevetu, uivao sam u svojoj apatiji i beskorisnosti. Nisam se ni prao ni brijao, a moja je bijela pidama poela poprimati udnu, prljavo sivu boju. Ipak, nakon vie dana takvog samosaaljenja, neto se dogodilo. Vraajui se iz trgovine, s novom bocom pia u ruci, susreo sam poznanika. Ispred moje zgrade je stajao Saa Slovinc i ekao me. "Znao sam da si to ti," rekao je kad sam mu se, vidjevi da ga ne mogu izbjei, nevoljko pribliio, "spazio sam te iz tramvaja, ali vrata su ve bila zatvorena tako da sam uspio sii tek na iduoj stanici. Dok sam se pjeice vratio tu jednu stanicu, tebe vie nije bilo. Nadao sam se da si u blizini i da e se uskoro vratiti, pa sam ekao pred tvojom kuom. Nisam se prevario, ekanje se isplatilo..." Zastao je, pogledao me s uenjem, a onda nastavio: "Kako to izgleda? to ti se dogodilo?"

To kako sam izgledao, bilo je jo dobro u odnosu na moj izgled u proteklih nekoliko dana. Tog jutra sam se ipak obrijao, a bilo je jo prerano da budem potpuno pijan. Na njegovo pitanje, samo sam bezvoljno odmahnuo rukom. Ipak sam ga pozvao gore, k sebi i on je poao za mnom i dalje se udei mom zaputenom izgledu. Uavi u stan Saa je namrtio lice. "Ovdje grozno smrdi." Bez imalo oklijevanja, proetao je do moje kuhinje i pronaao izvor neugodnog mirisa. Gomila neopranog sua i ostataka hrane krasila je kuhinjski stol. Posvuda su bile porazbacane prazne boce. Spazivi to, zabrinutost mu se oitavala na licu. "to je to s tobom, Danijele? Pa ti prije nisi pio, ili barem nisi pio toliko, zar se eli ubiti?" Priao mi je i ponovno nakubio nos, odmah se odmaknuvi od mene. "I smrdi. Kad si se zadnji put oprao?" Opet sam bezvoljno odmahnuo rukom i ponudio mu neka sjedne meu razbacane knjige i novine kojih je bilo posvuda po sobi. Oslobodio si je mjesto odgurnuvi, gadljivim pokretom, nekoliko novina s naslonjaa na pod, te zatim sjeo. Odbio je pie koje sam mu pokretom ponudio i nastavio je s pitanjima. "to se to s tobom dogaa?" "Naao sam Raula i crni krug... " odgovorih, a vlastiti mi je glas zvuao nekako strano, daleko. "Gdje je?" prekinuo me je Saa uzbueno. "Vie nije vano", odmahnuh rukom. "S Raulom je bio i Veliki Mag. Udruili su se, sklopili savez. Pokuali su i mene pridobiti na svoju stranu, a kad su uvidjeli da to ne ide, oduili su me ubiti." "Vidim da nisu uspjeli", ponovno me je prekinuo Saa uzbuenim glasom. "Oni nisu", uzdahnuo sam."Ali ja jesam. Ubio sam ih obojicu, bez milosti, kao pse. Na alost, pritom sam unitio crni krug. " "to si uinio?" bio je izbezumljen. "Ubio sam ih i unitio crni krug", ponovio sam. "Zato mi lae?" "Ne laem ti. Obojica su mrtvi." "Ne mislim na to, zato lae da je crni krug uniten. to skriva?" "Ne laem", ponavljao sam ogoren njegovim sumnjienjem. "Crni krug je stradao u eksploziji bombe koju sam bacio kad ..."

Saa mi je, po ne znam koji put, uzbueno uskoio u rije: "Crni krug sigurno nije uniten, znam to, jer osjeam energiju. Slabu, jako slabu dodue, ali ipak je osjeam." Sluao sam kako pria gluposti, pomalo me je ivcirao, ali sam mu ipak odgovorio: "Nemogue, ja sam osobno unitio crni krug." "Kaem ti da osjeam slabu energiju, da je crni krug uniten ne bih osjeao nita", ponovio je uporno. Saina upornost i oigledna uvjerenost u to to pria, natjerala me na razmiljanje. Saa obino zna to govori. On je senzitivac, jako osjetljiv na energiju crnog kruga i osjea je na veoj udaljenosti od mene. Ne, to je ipak bilo nemogue. Ako crni krug nekim udom i nije uniten, onda se nalazi u tunelima ispod vile Rebar, duboko pod zemljom i njegova energija ne moe prodirati van. Saa ni u kom sluaju ne moe osjetiti njegovu silu. Ipak, svojim tvrdnjama me natjerao da se ozbiljno zamislim. to ako crni krug nije uniten? Moram se odmah rijeiti Sae i provjeriti njegove tvrdnje. Nita mu vie nisam elio objanjavati, jer vie nisam imao povjerenja ni u koga, pa tako ni u njega. "Saa, molim te, idi sada. Jako sam bolestan i umoran. Moram se odmoriti." Saa je bio malo zauen mojim iznenadnim otkazivanjem gostoprimstva, a pomalo i uvrijeen. Nije mi vjerovao da sam mu ispriao cijelu istinu o crnom krugu. Prezrivo je pogledao prazne boce kojih je bilo svuda unaokolo. "Vidim da si bolestan, a vidim i ime se lijei," rekao je ljutitim tonom i nastavio, "dobro, idem ako me ne eli ovdje. Samo, moram ti rei da e morati izmisliti neku drugu priu o nestanku crnog kruga. Ova ti ne prolazi, jer ja osjeam da krug jo postoji. Osjeam njegovu silu. Ne znam gdje je, ali siguran sam da nije uniten. Mene ne moe prevariti." Nakon tih rijei izreenih povienim tonom, Saa je ustao i uvrijeeno krenuo prema vratima. utke sam ga ispratio ne razmiljajui o tome da sam ga moda povrijedio svojim ponaanjem. U meni se ponovo probudila nada. Moda je Saa ipak u pravu. Moda crni krug nije uniten kako sam mislio. Moram odmah provjeriti njegove tvrdnje. Nada je u meni probudila i novu elju za ivotom. Ubrzano sam se istuirao, odjenuo i odjurio do svog automobila. Vozei prema vili Rebar bio sam sve uzbueniji i nestrpljiviji, tako da mi je do vile Rebar trebalo svega desetak minuta luake vonje. Parkirao sam na isto mjesto kao i prije desetak dana. Izvana je sve izgledalo jednako kao i prije ali postojala je jedna bitna razlika. Sila je bila prisutna. Sada sam i ja osjeao energiju crnoga kruga koja kao da je izvirala iz breuljka. Priavi ulazu u tunel shvatio sam da energija upravo isijava iz njegova otvora. Uao sam unutra i napravio nekoliko koraka. Danjeg svjetla s ulaza ubrzo je nestalo i naao sam se mraku. Nakon nekoliko trenutaka oi su mi se malo privikle na tamu, ali nakon jo samo nekoliko koraka u dubinu tunela, opet nisam nita mogao vidjeti. Poeo sam se spoticati u mraku i ma koliko bio nestrpljiv, morao sam izii. Tunel je predug da bih ga proao bez ikakvog izvora svijetlosti. Baterijsku svjetiljku sam izgubio kad sam proli put bio ovdje, a drugu, na alost nisam imao ni u automobilu. Teka srca, gorei od nestrpljenja, ponovno sam sjeo u auto i vratio se natrag na Graansku cestu do prve trgovine. Kupio sam svjetiljku i ne ekajui da mi

prodava vrati sitan novac izjurio van, sjeo u auto i vratio se natrag do vile Rebar. Uzbuen kao dijete uao sam u tunel, osvijetlio si put i pohitao prema sredinjoj dvorani. Pribliavajui se svom cilju u silnom uzbuenju, isprva nisam osjeao straan smrad koji je iznutra dopirao, ali smrad je bivao sve jai, tako da sam lice morao prekriti maramicom. Tek sam tada, neto lake diui, mogao nastaviti svoj put. Kako sam se pribliavao sredinjoj dvorani, tako sam sve tee disao. Smrad je postao nepodnoljiv. Gotovo da se nije vie moglo normalno disati. Stupivi u dvoranu otkrio sam izvor smrada. Dva raskomadana tijela koja su nekad pripadala Raulu i Velikom Magu jo su uvijek bila ovdje. Leali su jedan pokraj drugoga u grotesknoj pozi, drei za ruke kao i posljednji put kad sam ih vidio ive. Glava Velikog Maga bila je gotovo neprepoznatljiva, nedostajao je veliki dio lica i ela. Jasno se mogla vidjeti unutranjost njegove lubanje u kojoj se nazirala zelenkasta pljesniva i sluzava masa koja je nekada bila mozak. Trupla su leala na podu a njihove raskomadane utrobe bilo je posvuda unaokolo. Smrad je bio nepodnoljiv. Zateen groznim prizorom koji sam vidio i dodatno nadraen uasnim smradom koji se irio od raspadajuih tijela, poeo sam snano povraati. Nisam se mogao suzdrati iako sam pokuao povraanje zaustaviti stavivi ruku na usta. Kroz prste mi je proletjela masa poluprobavljene hrane i alkohola. Povraao sam sve dok je u meni bilo iega to se dalo izbaciti. Ovdje se vie nije moglo ostati. Izjurio sam prema izlazu iz tunela i odahnuo ugledavi svjetlost. Izaavi malo sam se odmorio, nadisao svjeeg zraka i mokrom, mirisnom maramicom oistio lice. Moram ui i vidjeti to je s crnim krugom. Energiju sam osjetio, ali u dvorani mi je panja toliko bila privuena stravinim izgledom leina i nepodnoljivim smradom da nisam ni pogledao prema postolju na kojem je trebao stajati crni krug. Ovaj put sam znao kakav je zrak unutra, tako da sam se malo pripremio. Maramica preko lica vie je simbolika gesta nego stvarna zatita od mirisa, ali to je bilo jedino to sam imao. Ulazei u tunel prisjetio sam se prizora koji me je tamo oekivao i ponovno sam dobio refleks povraanja. Ne mogavi se suzdrati, opet sam morao izjuriti na svjei zrak. Povraati vie nisam imao to, ali refleks je bio tu. Grlo se stezalo i iz njega su izlazili zvukovi nalik na hroptanje. Ovaj put sam vani ostao desetak minuta, dok se nisam ponovno nadisao svjeeg zraka, malo pribrao i sakupio odlunost da ponovno uem. "Nakon svega to sam proao, nee me sada zaustaviti smrad i leine. Nisu me mogli zaustaviti dok su bili ivi, pa bi bilo glupo da sad zazirem od njihovih leina", promrmljao sam poluglasno i skupivi hrabrost, uao. Trudio sam se da ne gledam razvaljenu glavu Velikog Maga i trule, smradne ostatke njihove utrobe koja je bila razbacana svud unaokolo. Komadia mesa i sasuene krvi bilo je i po crnom krugu koji je neoteen eksplozijom stajao na svom postolju, sjajniji i snaniji nego ikad prije. U svom ivotu nisam esto bio u direktnom dodiru s crnim krugom. Tokom kolovanja sam ga vidio i dodirivao desetak puta godinje, a kasnije jo i rjee, ali nisam pamtio da je ikada isijavao toliku energiju. Sila je bila mnogo jaa nego ranije, barem koliko sam se ja mogao prisjetiti. Lilit bila u pravu, pomislih. Za punjenje crnog kruga energijom nisu bila potrebna nikakva bajanja i rituali. Bilo je dovoljno poprskati ga krvlju umiruih rtava. Krvi ovdje, nakon eksplozije rune bombe,

sigurno nije nedostajalo i crni krug je napokon bio opet pun. Ironijom sudbine svojim su ga ivotima napunili ljudi koji su ga oboavali i kojima je bila namjera rtvovati druge ljude da ga napune. Sili to nije bilo vano. Lilit je ispravno rekla da nije vaan protokol. Kod crnog kruga jedino su bile vane rtve. Sva energija koju bi Raul Kriani i Veliki Mag razvili do kraja svojih ivota, sada je postala energija crnog kruga. Broj od dvanaest potrebnih rtava za punjenje crnoga kruga, sada je bio ispunjen, ciklus je zavren i krug je opet bio pun. Smrad mi vie nije toliko smetao i maramicom sam poeo istiti neist koja se uhvatila za crni krug, a onda sam ipak odustao od tog posla. Biti e bolje da to napravim pri dnevnoj svjetlosti. Podigao sam crni krug i tekom mukom ga ponio prema izlazu iz tunela. Na leine Velikog Maga i Raula Kriania vie se nisam osvrtao, hladnokrvno sam ih prekoraio. Crni krug je teio nekih tridesetak kilograma i bio je nezgodan za noenje, tako da sam se poteno oznojio dok ga nisam iznio na sunevu svijetlost. Umor, bolno rame i znoj koji mi je kapao u oi nisu mi bili nimalo vani. Bio sam sretan i uzbuen kao nikada ranije jer crni krug je bio spaen. Ne samo spaen ve i u mojim rukama, vie me nitko ne moe odvojiti od njega. Poloio sam ga na zadnje sjedite mog automobila i krenuo kui. Sada sam vozio mnogo polaganije nego pri dolasku, bojei se da me ne zaustavi policija. Putem sam razmiljao o svojim daljnjim potezima. Kamo u s crnim krugom? Na vrhu mog nebodera nalazi se mnotvo antena raznih namjena. Izmeu njih, jo jedan tanjur ili krug nee privui niiju panju, posebno kad ga uklopim u neki metalni tanjur satelitske antene. Za sad sam ga samo ostavio na postolju koje dri jednu takvu antenu. Ostavio sam crni krug da isijava svoju silu unaokolo. Obavivi to, spustio sam se, prilino umoran, u svoj stan. Jo prije nego to sam uao, zauo sam zvonjavu telefona. S obzirom na moju dotadanju nagluhost, bilo je to ugodno iznenaenje. Samo kratko vrijeme koje sam proveo u blizini crnog kruga, bilo je dovoljno da mi se sluh bitno popravi. Zatvorio sam vrata za sobom, priao telefonu i neko vrijeme uivao u njegovoj zvonjavi, da, sluh mi se bitno popravio. Naposljetku, nakon duge zvonjave, podigao sam slualicu. Na liniji je bio Saa koji mi je javljao da sad energiju crnog kruga osjea mnogo jae nego prije i da je siguran da crni krug nije uniten. Kako sam mu mogao tako lagati? On to vie ne doputa... "Znam, Saa, znam," odgovaram mu umornim glasom, "okupi sve lanove Crnog kruga, imam neke novosti..." Pobjedniku u dati sakrivene mane, dat u mu i bijeli kamen i na kamenu napisano "novo ime" koje nitko ne poznaje osim onoga koji ga prima. Otkrivenje 2,17 19. Epilog Od traginih dogaaja koji su potresli crni krug proteklo je neto vie od godine dana. Gotovo u potpunosti sam se oporavio od iscrpljenosti i fizikih ozljeda koje sam zadobio u sukobima sa starim

vrhom Crnoga kruga. Jedina posljedica koja me je trajno obiljeila je malo oslabljen sluh. Ni uz pomo energije crnoga kruga nisam si potpuno uspio izlijeiti bubnji koji je stradao prilikom eksplozije rune bombe u tunelima ispod vile Rebar. Lijevo uho je izlijeeno, ali na desno u uvijek uti neto slabije. ak niti uz pomo crnog kruga nisam uspio stvoriti panaceju dovoljno snanu da regenerira potpuno uniten bubnji. Sportske stranice Veernjeg lista i dalje itam, iako se svaki put kad ih otvorim prisjetim kako je Kroacija onom prilikom pobijedila, ali nije zadovoljila igrom. Sada je Kroacija opet postala Dinamo, ali naslovi u novinama su i dalje slini. Dinamo ne zadovoljava igrom, uvijek ista pria. Promjena imena tog nogometnog kluba ipak me je veselila. Sada sam siguran da nikada vie neu proitati onakav naslov u novinama koji bi me mogao podsjetiti na napad koji sam jedva preivio. Toga se vie ne moram bojati. Ivana Markua, autora neobinih poruka koje sam nalazio zalijepljene na vratima, nikada vie nisam susreo iako sam to elio. Dugo sam razmiljao jesu li te poruke bile samo plod poremeenog uma ili je Marku ipak nasluivao to se sve dogaa u Crnom krugu. Ako ga ikada ponovno sretnem morat u se s njim zadrati u malo duem razgovoru. Nedugo nakon tih mranih dogaaja Saa Slovinc, Mario Braun i Tomislav Radin po mom su nalogu sazvali opi sabor Crnog kruga na koji su se odazvali gotovo svi uznemireni lanovi. Saa je na saboru iznio poneto prilagoenu verziju dogaaja oko nestanka i povratka crnoga kruga. U dugom je govoru lanovima crnog kruga objasnio da su Raul Kriani, Veliki Mag, Ivan Golub i Matija Mavrovi pokuali oteti crni krug od lanstva organizacije i zloupotrijebiti ga. To je uostalom, djelomino i bilo tono. Predstavio je mene kao ovjeka koji je po cijenu svog ivota spasio crni krug, a samim tim i organizaciju Crnoga kruga. Smrt Nikole Rogoza, Velikog Desnog, rtvovanja koja su bila potrebna da se crni krug napuni energijom i detalje oko tih dogaaja nije, po mom nalogu, spominjao. Za sve je bolje da se potpuna istina o tome nikada ne sazna. Nitko od lanova Crnog kruga nije postavljao nikakva pitanja, iako sam siguran da je bar nekolicini njih, bilo mnogo toga nejasnog u itavoj toj prii, ali takvi se nisu javljali. Na je odgoj zahtijevao da se o crnom krugu ne pita previe. Bili su zadovoljni to je krug opet tu i to imaju energije za svoje ciljeve i svoje nauke. Sve ostalo bilo im je manje vano. Veliki Mag je bio u pravu kad je tvrdio da ljude ne zanimaju detalji. Vana im je samo mo crnog kruga. Odakle ta sila? To nije vano. To nitko ne zna. Vano je jedino da je ovdje i da je moemo koristiti. Aklamacijski sam, zbog svojih velikih zasluga na ouvanju crnog kruga, izabran za novog Velikog Maga. Od toga dana, vie me nitko ne zove imenom ili prezimenom. Moje ime sada je moja titula. lanovi Crnog kruga obraaju mi se samo kao Velikom Magu, a moje pravo ime vie nitko ne smije spominjati, kao to se nikada nisu spominjala imena Velikih Magova u prolosti. Kruno Horvat, stari Veliki Lijevi, u svojoj je samoljubivosti oekivao da e on postati Veliki Mag, a kad je vidio da mu ta titula i mo koja uz nju ide, izmiu iz ruku, postao je vrlo ljutit. Njegov divlji ispad je bila jedina neugodnost koja se dogodila na saboru Crnog kruga. U trenutku kad sam izabran za Velikog Maga, Kruno Horvat je od ljutnje skakao i lupao nogama o pod, glasno traei svoja prava. Nikada nisam vidio da nekome lice tako pocrveni i da tako star ovjek moe toliko visoko skakati u napadajima bijesa. Iako mu nisam elio zlo, samo sam ga prezirao, isto tako nisam mogao dopustiti da imam neprijatelja i ozbiljnu opoziciju u Crnom krugu, jer su stvari koje sam nakanio uiniti ionako bile dovoljno revolucionarne. Namjeravao sam napisati novi statut i uvesti nova pravila. Takav jedan glasni smutljivac

kao to je bio Kruno Horvat, mogao mi je stvoriti grdnih problema, pa sam ga se morao rijeiti. Iznenadio sam sebe i ostale prisutne odlunou kojom sam prema njemu postupio. Optuivi ga da je podravao zloinake namjere starog Velikog Maga, pokrenuo sam postupak za njegovim izbacivanjem iz Crnog kruga. Nekoliko dana kasnije, bijesan i ojaen, umro je na ulici od sranog udara. Nitko nije previe alio za njim. ak je i njegovoj obitelji laknulo to vie ne mora trpjeti napadaje gnjeva i histerine ispade koje si je Kruno Horvat za svog ivota tako esto doputao. Saa Slovinc i Tomislav Radin su postali Veliki Desni i Veliki Lijevi. Mario Braun vie nije elio sudjelovati u svemu tome. On ne eli biti ni u Velikom vijeu, ne treba mu to. Njemu je dovoljno da u svom Dugom Selu ima mir u kojem e stvarati svoje skulpture i slike. Otkako je saznao izvor moi crnog kruga, silu vie ne eli koristiti. Potujem njegovu principijelnost. Neko sam vrijeme i sam razmiljao slino kao i Mario, ali na kraju zakljuih da bi bilo bolje promijeniti crni krug nego ga se potpuno odrei. rtve koje su napunile crni krug vie se ne mogu oivjeti, pa zato onda barem njihovu energiju ne iskoristiti za neto dobro? Lidija Rogoz, Nikolina ki, u vrijeme borbe oko crnog kruga ve je bila trudna. Rastala se od Milana i rodila sina kojemu je dala ime po djedu, Nikola. Nedugo nakon Nikolinog roenja posjetio sam ponosnu baku Mariju, Nikolinu udovicu, kako bih je pomalo poeo pripremati za to da malog Nikolu odgoji tako da bude savren lan Crnoga kruga. Koristim iste metode uvjeravanja koje je Nikola koristio s mojom bakom i nadam se da e i rezultati biti slini. Iako kao Veliki Mag ne bih smio biti niiji mentor, nitko iz Crnoga kruga nije se usudio osporiti takav moj postupak. Biti Veliki Mag ima i svojih prednosti. Nitko ti se ne suprotstavlja. Telema u svom najistijem obliku. Nikola Rogoz, veliki ovjek, koji je za moj ulazak u Crni krug pripremio prvo moju baku, a zatim i mene, u svom e unuku dobiti dostojnog nasljednika. Tijela Velikog Maga i Raula Kriania nikada nisu pronaena i oni su slubeno proglaeni nestalima. Policijska istraga nikada nije dola ni do jednog lana Crnog kruga, za to smo se uspjeno pobrinuli. Crni krug se jo uvijek nalazi na vrhu mog nebodera u Maksimirskoj ulici. Obloili smo ga aluminijem i montiran je kao sastavni dio satelitske antene, jednostavna su rjeenja ponekad najbolja. Nitko od susjeda ne postavlja pitanja, jer veina njih niti nema pristup na vrh, a oni ostali ne primjeuju nita neobino. Krug je prepun energije koju lanovi druine Crnoga kruga nemilice troe na svoja usavravanja i istraivanja. Uskoro e lanovi Crnog kruga od svog novog rukovodstva dobiti naputke u kojima se od njih trai da svoja istraivanja provode u tono odreenom smjeru. U novom statutu koji uskoro namjeravam ozakoniti, bit e mnotvo novih pravila. Neka od tih pravila bit e tajna i poznata samo vrhu Crnoga kruga. Jedno od takvih, tajnih pravila koje namjeravam uvesti, pravilo je po kojemu se Veliki Mag, Veliki Desni i Veliki Lijevi moraju posvetiti prouavanju naina na koje bi se krug mogao puniti bez ljudskih rtava.

Ukoliko barem malo ne doprinesemo rjeavanju tog problema, nai nasljednici vie nee moi koristiti crni krug. To je cijena koja e nas potaknuti na ozbiljan rad. Za rjeavanje tog problema imamo gotovo itavo stoljee i nadam se da emo u tome i uspjeti, ili se barem pribliiti cilju. Ako ne mi, onda barem generacija ljudi koji e nas jednom naslijediti na naim poloajima. Naznake da je tako neto mogue ve postoje. Adepti koji se mogu nazvati pozitivnima, Padiel i Pamersiel, dali su neku vrstu obeanja da e nam u tome pomoi dajui nam korisne informacije. Lilit nam je takoer obeala pomoi i ta obeanja mi daju nadu. Nee proi mnogo vremena, a znanje o crnom krugu i energiji koja se iz njega moe izvui bit e dovoljno istraeno, dovoljno zaokrueno da se moe objaviti njegovo postojanje. Napokon e se s tim znanjem, tom energijom, moi uiniti neto korisno i za ljude koji ne pripadaju Crnom krugu, za sve ljude. U svakom sluaju, rtvovanja vie nee biti pa makar se crni krug za nekoliko desetljea u potpunosti ispraznio. Objavljivanjem istine o crnom krugu i izvlaenjem organizacije iz viestoljetne anonimnosti, sprijeiti e se daljnja rtvovanja. Ta e objava morati biti izvedena na neki vrlo suptilan nain kako se protiv nae organizacije ne bi podigla prevelika hajka i kako opet ne bi stradali nevini ljudi. Jo razmiljam o nainu kako da to uinim. Pomo koju nam je obeala Lilit i neki Adepti daje mi nadu, tjera me na razmiljanje i podsjeanje na davno proitani stih: O Boe, molim Te, daj da avao ispuni svoje obeanje... Tuma manje poznatih pojmova Ablucija Ritualno pranje. Agla Kabalistika formula esta u ritualnoj magiji. Alocer Vojskovoa pakla koji vlada nad legijama obinih demona. Aludel U alkemiji vaza ili kupasta posuda u kojoj je nakon dugogodinjeg procesa kristaliziran kamen mudrosti. Apostazija Odmetnitvo od vjere. Motiv apostazije je arobnjakova elja da od avla dobije sposobnost da ini djela koja nadmauju prirodne ljudske moi. Artame Posveena otrica kojom se ubijaju rtve. Astarot Jedan od paklenih demona kome je dana spoznaja prolosti, sadanjosti i budunosti. akre Po uenju joge i teozofije, akre su psihofiziki centri energije.

Daemon Unutarnji glas koji kao aneo uvar vodi ovjeka, intuicija. Demoni Po uenju kranske teologije, demoni su zli duhovi koji su prvobitno bili aneli ali su se uzoholili i pobunili htijui biti jednaki bogu, pa ih je zbog toga bog kaznio i protjerao ih s neba. Evokacija Prizivanje nezemaljskih bia i energija da se izraze u materijalnom svijetu. Geoteja Crna magija najnieg reda. Grimuar Knjiga magijskih tekstova, djelo vie autora u kojoj se daju magijske formule i pravila. Inkantacija Opinjavanje, formula kojom se djeluje na nia duhovna bia, zaklinjanje, mo uvjeravanja. Inkub Privienje mukarca koje se javlja u erotskim snovima ena. Lik koji bi neastivi uzimao kad je htio spolno opiti s nekom enom. (Incubus od lat. incubare, leati na nekome.) Kabala Mistika, tajna nauka, suvie irok pojam da bi se mogao definirati. Keter, Hokman, Binah, itd. Sefiroti kabale, kljuevi drva ivota. Levitacija Sposobnost podizanja predmeta ili tijela snagom volje, psihikom energijom Nigredo Svladavanje prvog stupnja arobnjatva, neto slino maturi. Panaceja Alkemiarski udotvorni lijek koji se dobiva pretvaranjem kamena mudrosti u tekuinu. Paroptika Sposobnost vienja bez oiju. Sabba Noni skup vjetica i arobnjaka na kojem se odravaju paganski rituali. Somnolencija Letargija, prvi, najpovrniji stupanj hipnoze.

Sukub Privienje zavodljivih ena. Neastivi bi ga koristio da zavodi mukarce. ( Sucubus od lat. succubare, leati pod nekim.) Supersticija U dananje vrijeme - arobnjatvo, praznovjerje. Po definiciji sv. Augustina - nedozvoljena veza ovjeka s demonima. Telema Zakonik Aleistera Crowleya, najpoznatijeg i najzloglasnijeg evropskog mistika novog doba, o slobodi ljudske volje. Osnovni zakon glasi: Radi ono to hoe, to je jedini zakon. Vorlok Partner vrhovne sveenice, ponekad nosi titulu magusa.