620

scrinia slavonica 8 (2008), 620-628.

Dinko upan
(Hrvatski institut za povijest, Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod)

BALTINA AKCIJA: KAKO OBJAVITI KNJIGU S 11 RECENZENATA, A DA NIJEDAN NE PRIMIJETI DA SU JOJ DIJELOVI PREPISANI
Ivan Balta, Julijanska akcija u Slavoniji: s osvrtom i na ostale hrvatske krajeve te Bosnu i Hercegovinu poetkom 20. stoljea (Zagreb: Drutvo maarskih znanstvenika i umjetnika Hrvatske, 2006), 126 str., s prilozima 327 str.
Kada sam saznao da je napisana knjiga o Julijanskoj akciji odnosno o tzv. Slavonskoj akciji, pomislio sam da je dobro da se netko ponovno pozabavio tom problematikom jer od lanka Josipa Gujaa, Nacionalna obrana Maara u Slavoniji na prijelomu XIX i XX st. u okviru tzv. slavonske akcije (Historijski zbornik XXIII-XXIV (1970/1), u Hrvatskoj je objavljeno malo radova koji su donosili neke nove spoznaje o toj vrlo zanimljivoj temi. Budui da se bavim povijeu kolstva, esto sam tijekom istraivanja nailazio na grau koja je tematizirala problematiku Julijanskih kola te sam uvidio da bi se kroz tu problematiku, ukoliko bi se na nju primijenila suvremena metodologija teorije identiteta i analize hegemonijskih diskursa, moglo na nov nain preispitati hrvatsko-maarski odnosi na prijelazu stoljea. No, poznavajui prikaze i recenzije nekih ranijih Baltinih knjiga, znao sam da od njegove nove knjige ne mogu oekivati puno kada je rije o prevladavanju tradicionalnog pristupa, te su se moja oekivanja svela na korektnu i detaljnu obradu problematike Julijanske akcije. Korektan pristup, odnosno potivanje osnovnih naela struke i metodologije znanstvenog rada, trebalo je garantirati i to to je Baltinu knjigu, kako se navodi na njenim poetnim stranicama, recenziralo ak 11 recenzenata. Tri glavna recenzenta su: sveuilini profesor Pavao ivkovi s Filozofskog fakulteta u Osijeku, sveuilina profesorica Mira Kolar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu te akademik i sveuilini profesor Andrija Bognar s geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu; pored njih kao recenzente se navodi jo est doktora znanosti, i to: Ivan izmi s Instituta Ivo Pilar u Zagrebu, eljko Bartulovi s Pravnog fakulteta u Rijeci, Jakab Ferkov iz muzeja u Mohau, Nikola Samardi s Filozofskog fakulteta u Beogradu, Marjan Dimitrijevski s Instituta za nacionalnu povijest u Skopju i Azem Koar s Filozofskog fakulteta u Tuzli. Pored ovih devet recenzenata, navedena su jo dva recenzentska suradnika: Jzsef Berkes iz

scrinia slavonica 8 (2008), 620-628.

621

Maarskog dravnog arhiva u Budimpeti i Jasmin Mili s Teolokog fakulteta u Novom Sadu. Pet domaih i est meunarodnih recenzenata, koji su prema Baltinim rijeima temeljito i s velikom pozornosti prouili rukopis knjige (Julijanska akcija, str. 6), trebali su garantirati da u Baltinoj knjizi nema veih propusta. No, ve u kraem predgovoru, koji recenzenti dodue nisu dobili na uvid, Balta je nagovijestio svoju metodologiju rada. Naime, on u predgovoru svoje knjige zakljuuje sljedee: Moe se zakljuiti, prouavajui motive politike prakse provoene s obiju strana Drave, krajem 19. stoljea, da je maarsku upravu zanimala teritorijalna integracija i ouvanje velikodravne uloge stvorene Nagodbom, dok je hrvatsku politiku elitu pokretala elja za integracijom jo odvojenih nacionalnih teritorija. S gledita vlasti i etnikog gledita, maarska se politika kretala u uskim okvirima i unato njezinim velikodravnim ciljevima, bila je prisiljena na defenzivu, dok je hrvatska politika bila determinirana rascjepkanou hrvatskog etnikog podruja te prisiljena istodobno na obranu i na ofenzivu. U tom su kontekstu slavonski Maari postali za Hrvatsku i Slavoniju nametnuta strana tijela, mostobran maarske osvajake politike, dok su za Maarsku (Ugarsku) oni bili krajika utvrda protiv junoslavenskog ujedinjenja i ruenja Monarhije. (Julijanska akcija, str. 5) Vrlo zanimljiv zakljuak, no zakljuak koji je Balta prepisao iz lanka maarskog povjesniara Ble Makkaija (Maarsko-hrvatski odnosi poetkom 20. stoljea na slavonskom podruju, asopis za suvremenu povijest, 2 (2004), 569-579). U Makkaijevoj izvornoj verziji taj zakljuak glasi ovako: Prouavajui motive politike prakse sprovoene sa dvije strane Drave moemo zakljuiti da je maarsku upravu zanimala prije svega teritorijalna integracija i ouvanje velikodravne uloge koja je stvorena nagodbom; a hrvatsku politiku elitu je pak u tom razdoblju pokretala elja za integriranjem jo odvojenih nacionalnih teritorija. S etnikog gledita i gledita vlasti, maarska politika se takoer kretala u uskim okvirima i unato njenim velikodravnim ciljevima bila je u stvari prisiljena na defenzivu, dok je hrvatska politika determinirana rascjepkanou hrvatskog etnikog podruja bila prisiljena istodobno na obranu i na ofenzivu. U ovom kontekstu su slavonski Maari postali za Zagreb u hrvatskoj etnikoj definiciji nametnuta strana tijela mostobran maarske osvajake politike, dok su za Budimpetu oni bili krajika utvrda protiv junoslavenskog ujedinjenja i ruitelja Monarhije. (SP, 2 (2004), str. 578) Balta je samo promijenio redoslijed rijei u reenici te izmijenio nekoliko pojmova i zapravo doslovno prepisao dijelove teksta Ble Makkaija. No, Balta to oito ne smatra prepisivanjem jer na 17. i 18. stranici svoje knjige taj tekst navodi kao citat Makkaijevog lanka; da bi zatim po drugi put taj isti tekst prikazao kao svoj, dakle bez navoda i biljeke, na 31. stranici knjige.

622

D. upan: Baltina akcija: Kako objaviti knjigu ...

*** Koliko je lanak Ble Makkaija Balti bio inspirativan vidi se iz treeg poglavlja njegove knjige koje nosi naslov Maarsko-hrvatski odnosi u Slavoniji poetkom 20. stoljea (prema nekim maarskim autorima). A ti maarski autori su, kako Balta navodi u biljeci, samo Bla Makkai. To poglavlje ne bi bilo sporno da je Balta kritiki analizirao ili barem korektno prepriao Makkaijev lanak iz asopisa za suvremenu povijest, no on je nasuprot tome uglavnom prepisivao dijelove Makkaijevog teksta zajedno s biljekama. Ponegdje bi u biljeci naveo Makkaijev lanak, ali prepisane dijelove nije stavljao u navodnike, jer je izmjene od nekoliko rijei oito smatrao vlastitom interpretacijom. To tree poglavlje Balta zapoinje ovako: Na vijest o povoljnoj cijeni zemlje, veliki broj Maara krenuo je u potragu za boljim ivotom u prijateljske zemlje, a taj masovan dolazak Maara u hrvatsko-slavonskom tisku prozvan je navalom Tatara i gotovo okirao tadanje hrvatsko slavonsko javno mnijenje. (Biljeka: Balta se poziva na Makkaijev lanak) Zagrebaki je dnevnik Obzor 1904. upozorio kako 29 620 (?) Maara korak po korak potiskuje Slavene u Ameriku ili ih baca u ruke lihvara. (biljeka: Obzor, Zagreb, 14. IX. 1904.) (Julijanska akcija, str. 26) Makkai u svom lanku, o reakciji hrvatskog tiska na doseljenje Maara, kae sljedee: kada je - na vijest o jeftinoj zemlji velik broj Maara krenuo u potragu za boljim ivotom u prijateljske zemlje. Masovan dolazak Maara, u hrvatskom tisku prozvan navalom Tatara, gotovo je okirao hrvatsko javno mnijenje. Najtiraniji zagrebaki dnevnik Obzor je u svom uvodnom lanku 1904. upozorio da 29.620 (?) Maara korak po korak potiskuje Slavene u Ameriku ili ih baca u ruke lihvara. (biljeka: Obzor, (Zagreb), 14. IX. 1904) (SP, str. 569) Svoju metodologiju djelominih izmjena rijei, ali i doslovnog prepisivanja, Balta nastavlja u cijelom treem poglavlju; tako o Ugarsko-hrvatskoj nagodbi pie ovako: Nagodba je prema namjerama obiju strana trebala otvoriti novo poglavlje u odnosu dvaju naroda, ali ono to je za maarsku elitu znailo maksimum u ustupcima, Hrvatima je bila tek prihvatljiva poetna osnova. Veinu koja se protivila Nagodbi, moglo se samo prijelazno neutralizirati jedva uspjelim, nasilnim postavljanjem unionista na vlast. (Julijanska akcija, str. 27) O problematici Ugarsko-hrvatske nagodbe Bla Makkai u svom lanku kae sljedee: Nagodba je prema namjerama obje strane trebala otvoriti novo poglavlje u odnosu dvaju naroda, ali ono to je za maarsku elitu znailo maksimum u ustupcima, Hrvatima je bila tek prihvatljiva poetna osnova. Veinu, koja se protivila Nagodbi, mogli su samo prijelazno neutralizirati jedva uspjelim nasilnim postavljanjem unionista na vlast. (SP, str. 570)

scrinia slavonica 8 (2008), 620-628.

623

Na mjestima gdje se u veoj mjeri pokuava odvojiti od Makkaijevog teksta, za Baltu poinju veliki problemi. Tako npr. dio teksta koji kod Makkaija glasi: Narodna liberalna stranka traila je federativnu preobrazbu Monarhije, a Stranka prava nezavisnu nacionalnu dravu. Obadvije su traile ujedinjenje hrvatskih pokrajina. (SP, str. 570) U Baltinoj preraivakoj verziji te dvije reenice su spojene u jednu krajnje besmislenu reenicu koja glasi: U Ugarskoj je od tada Narodna liberalna stranka traila federativnu preobrazbu Monarhije, Stranka prava, nezavisnu nacionalnu dravu, a obje su traile ujedinjenje hrvatsko-slavonskih pokrajina s Ugarskom. (Julijanska akcija, str. 27). Tako je prema Balti hrvatska Stranka prava postala maarska stranka koja se zalagala za ujedinjenje Hrvatske s Ugarskom. Zanimljivo je da takav veliki propust nije uoio ni jedan od 11 recenzenta, iako su oni, prema Baltinoj tvrdnji, temeljito iitali rukopis prije objavljivanja. Kraj treeg poglavlja Balta zavrava istim stilom kojim je i zapoeo to poglavlje te doslovno prepisuje dijelove teksta iz lanka Ble Makkaija. Tree poglavlje njegove knjige zavrava ovako: Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, Maari se nisu morali konano obraunati samo s velikodravnim snovima, nego su bili primorani odrei se (bez Kraljevine Hrvatske i Slavonije) 2/3 svog podruja i 1/3 nacionalnog tijela, a kasnije od 1945. i pola stoljea slobode, zbog sovjetskog zaposjedanja. I Hrvati su se kod sklapanja mira nakon Prvog svjetskog rata nali na strani gubitnika, pa strepei od talijanskog i drugih iredentizama pokuavali su nai zaklon u junoslavenskoj suradnji. (Julijanska akcija, str. 31) O dalekosenim posljedicama raspada Austro-Ugarske Monarhije, za Maarsku i Hrvatsku, Makkai u svom lanku kae sljedee: Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije Maari se nisu morali konano obraunati samo sa velikodravnim snovima, nego su bili primorani odrei se (bez Kraljevine Hrvatske i Slavonije) 2/3 svog podruja i 1/3 nacionalnog tijela; a kasnije zbog sovjetskog zaposjedanja i pola stoljea slobode. I Hrvati su se kod sklapanja mira nakon Prvog svjetskog rata nali na strani gubitnika. Ponajvie iz tog razloga strepei od talijanskog iredentizma pokuavali su nai zaklon u junoslavenskoj suradnji. (SP, str. 578) Kao to je vidljivo iz navedenih primjera, Balta je vei dio treeg poglavlja svoje knjige utemeljio na prepisivanju lanka Ble Makkaija, objavljenog u asopisu za suvremenu povijest 2 (2004). Da prepisivanje ne bi bilo sasvim oito, Balta je na Makkaijevom tekstu radio razne kozmetike zahvate, kao to su promjene redoslijeda rijei u reenici, spajanje reenica, isputanje pojedinih reenica i izmjene pojedinih pojmova.

624

D. upan: Baltina akcija: Kako objaviti knjigu ...

*** U etvrtom poglavlju, koje nosi naslov Razvoj kolstva u Hrvatskoj i Slavoniji krajem 19. i poetkom 20. stoljea, Balta ne donosi nita novo nego samo prepriava grau vezanu za povijest kolstva, i to uglavnom grau iz Cuvajeve Grae za povijest kolstva. U tom poglavlju Balta u tri potpoglavlja (Razvoj kolstva u Hrvatskoj i Slavoniji od 17. do osamdesetih godina 19. stoljea, kolstvo od vremena banovanja Khuena Hdervrya do kraja Prvog svjetskog rata i Odredbe kolskih zakona o osnivanju, organiziranju i razvoju kola u Hrvatskoj i Slavoniji) daje pregled povijesti kolstva od terezijanske reforme kolstva do kraja Prvog svjetskog rata. Taj povijesni pregled Balta je sveo na puko nabrajanje kolskih propisa i zakona, pri emu je neselektivno nagomilavao podatke koji ni na koji nain ne pomau u objanjenju glavne problematike njegove knjige. No, u tom vrlo vanom poglavlju za objanjenje problematike julijanskih kola, Balta ne samo da nije uspio donijeti neto novo ve je u svom prepriavanju i prepisivanju Cuvaja napravio nekoliko veih pogreaka. Tako Balta navodi da u rujnu 1848. izlazi nova Osnova temeljnih pravilah javnog obuavanja za Hervatsku i Slavoniu i govori o njoj kao o vaeem kolskom zakonu koji je regulirao tadanje kolstvo. Ali, zapravo, prosvjetni odsjek Banskog vijea Osnovu temeljnih pravilah javnog obuavanja za Hervatsku i Slavoniu zavrava tek u kolovozu 1849. i ona nikad nije stupila na snagu jer nije bila odobrena od strane kralja. Slinu greku Balta radi kada govori i o kolskom sustavu iz 1861. kao vaeem kolskom propisu, jer ni ta kolska osnova nije dobila odobrenje vladara. I razdoblje neoapsolutistikog kolstva i Mauranievu reformu kolstva Balta obrauje na osnovi Cuvajeve Grae za povijest kolstva, prepriavajui uglavnom sporedne stvari. udno je da, vezano uz tu tematiku, Balta ne navodi modernizacijsku interpretaciju Mirjane Gross koja je u knjizi Prema hrvatskom graanskom drutvu obradila problematiku kolstva u vrijeme neoapsolutizma i Mauranievog banovanja, a udno je to zato jer Balta upravo tu knjigu navodi kao vaan dio literature u uvodu svoje knjige. No, zato se on u drugom poglavlju svoje knjige, u kojem se bavi hrvatsko-maarskim odnosima, obilato koristi s nekoliko radova Mirajane Gross te na njima i na knjizi Nike Stania Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu utemeljuje cijelo poglavlje. Da Balta nedovoljno poznaje problematiku razvoja hrvatskog kolstva pokazuje i njegov kratki opis Mauranieve reforme kolstva, koju je obradio samo na pola stranice ne navodei kljune znaajke tog modernizacijskog zahvata, ni rijei o sekularizaciji, o kolskoj nacionalnoj politici, o funkcionalnoj diferencijaciji drutva itd. No, pravo nepoznavanje problematike povijesti kolstva Balta pokazuje kada govori o hrvatskom kolstvu na prijelazu stoljea i gotovo preko cijele stranice navodi, za povijest kolstva, marginalni tekst Antuna Radia o pukoj koli iz 1900. godine, te samo na osnovi toga teksta zakljuuje kako su braa Radi utjecala na razvoj tadanjeg hrvatskog kolstva, to je potpuno promaena tvrdnja, jer je na stotine takvih i slinih

scrinia slavonica 8 (2008), 620-628.

625

tekstova izlazilo u hrvatskim kolskim i pedagokim asopisima. U ovom etvrtom poglavlju Balta se najvie bavi kolskim zakonom iz 1888. i za razliku od kolskog zakona iz 1874. godine navodi dobar dio vanih elemenata toga zakona, koji su bitni za razumijevanje problematike julijanskih kola. No, i tu Balta proputa navesti neke kljune elemente koji kolski zakon iz 1888. razlikuju od kolskog zakona iz 1874. godine, kao to je npr. promjena statusa upanijskih kolskih nadzornika i promjena poloaja uiteljica unutar kolskog sustava. *** Ni u petom poglavlju koje nosi naslov Drutveno-politike okolnosti nastanka i razvoja Julijanske akcije Balta nije odustao od svoje prepisivake metode. Kao to se u treem poglavlju sluio lankom Bele Makkaija, slinu metodologiju Balta primjenjuje u potpoglavlju pod naslovom Slavonska akcija u nacionalnoj obrani Maara, ali sada umjesto Makkaijevog lanka koristi lanak Josipa Gujaa objavljen u Historijskom zborniku (XXIII-XXIV, 1970/1). Balta u tom poglavlju ponovno prepisuje cijele dijelove teksta zajedno s biljekama. Tako se Gujaev tekst pisan od 46. do 53. stranice u Historijskom zborniku moe vrlo lako pratiti u Baltinoj knjizi od 52. do 55. stranice. Evo samo jedne ilustracije tog Baltinog postupka: Imperijalistiki dio maarskih vladajuih klasa smatrao je Hrvatsku i Slavoniju podrujem koje se mora neposredno ukljuiti u ugarski teritorij kao njegov organski dio, koji se ni po emu ne razlikuje od ostalih ugarskih pokrajina, a daljnjim korakom u tom pravcu smatrali su vladavinu Khuena Hdervrya u Hrvatskoj i Slavoniji, (biljeka: Antun Barac je o Khuenovoj vladavini zakljuio kako je ona imala za cilj da Hrvatska postane obina maarska pokrajina, u kojoj e se s vremenom i narod pomaariti. A. Barac, Jugoslavenska knjievnost, 2. izdanje, Zagreb, 1959., str. 207-208.) jer je ekspanzija na jug bila oivotvorenje staroga sna maarskih vladajuih klasa, potaknuta raspravom o Slavoniji. (biljeka: Istvn Hajnal, A Batthyny-kormny klpolitikja Vanjska politika Batthyanyeve vlade, I., Budapest, 1957., str. 83. Na istom mjestu Hajnal govori i o akciji kojom je osobno upravljao Batthyny, a iji zadatak je bio neposredno prikljuenje Dalmacije Ugarskoj. U vezi s tom akcijom je konstatirao: Ako uzmemo u obzir golemu, veim dijelom hrvatsku masu stanovnitva na jadranskoj obali, cijeli nam se pothvat ve unaprijed ini irealnim.) (Julijanska akcija, str. 55) Guja o nosiocima maarske imperijalistike politike u svom lanku pie sljedee: Imperijalistiki nadahnuti dio maarskih vladajuih klasa potajno, a njeni ultrai glasno, smatrali su Hrvatsku u daljoj perspektivi podrujem koje se mora neposredno ukljuiti u ugarski teritorij kao njegov organski dio, koji se ni po emu ne razlikuje od ostalih ugarskih pokrajina. Daljnjim korakom u tom pravcu smatrali su vladavinu Khuena Hdervrya u Hrvatskoj. (biljeka: I Antun Barac kae o Khuenovoj vladavini da je ona imala za cilj da

626

D. upan: Baltina akcija: Kako objaviti knjigu ...

Hrvatska postane obina maarska pokrajina, u kojoj e se s vremenom i narod pomaariti. A. Barac, Jugoslavenska knjievnost, 2. izd., 1959, 207208) Ekspanzija na jug bila je stari san maarskih vladajuih klasa. Ako nita drugo, dokazuje to debata o Slavoniji. (biljeka: Hajnal Istvn, A Batthynykormny klpolitikja Vanjska poltika Batthyanyeve vlade, I, 1957, 83. Na istom mjestu Hajnal govori i o akciji kojom je lino upravljao Batthyny, a iji zadatak je bio neposredno prikljuenje Dalmacije Ugarskoj. U vezi s tom akcijom kae: Ako uzmemo u obzir golemu, veim dijelom hrvatsku masu stanovnitva na jadranskoj obali, cijeli nam se pothvat ve unaprijed ini irelanim.) (Historijski zbornik, 51-52) Dakle, Balta ponovno samo djelomino izmjenjuje raspored rijei u reenici ili skrauje reenice te Gujaev tekst zajedno s biljekama prikazuje kao svoj. Inae ovo je peto poglavlje Balta podijelio na etiri potpoglavlja: Drutveno-politike okolnosti nastanka i razvoja Julijanske akcije, Slavonska akcija u nacionalnoj obrani Maara, Statut udruge Julijan (hrvatski prijevod) i etvrto potpoglavlje koje sadri maarski izvornik statuta udruge Julijan. I prijevod statuta, za koji Balta navodi da je naelan a ne doslovan, i izvornik statuta, odnosno fotokopija navedenog dokumenta, trebali bi zapravo biti dio zadnjeg dijela knjige gdje se nalaze prilozi. Inae u Baltinoj knjizi, koja broji 327 stranica, dvjestotinjak stranica ine razni prilozi. Iako je dobar dio tih priloga preuzet iz Grae za povijest kolstva Antuna Cuvaja, taj dio knjige koji ine prilozi najvrjednija je cjelina Baltine knjige, jer je Balta na jednom mjestu skupio vaan dio grae za istraivanje problematike julijanskih kola. *** U estom poglavlju koje nosi naslov Julijanski savez i Julijanska akcija Balta prikazuje osnivanje Julijanskog drutva i navodi njegove glavne ciljeve. No, i u tom poglavlju, osobito u potpoglavlju u kojem se bavi djelovanjem Julijanskog drutva, Balta nastavlja sa svojom uhodanom prepisivakom metodologijom, koristei se pri tome tekstom Josipa Gujaa. Tako Balta na 80. stranici zakljuuje sljedee: Dakle, Slavonska akcija bila je inspirirana ekspanzionistikim nastojanjima maarskog imperijalizma na poetku 20. stoljea, a inicirana pod maskom nacionalne obrane Maara u Slavoniji, u kojoj su specijalno pripremljeni uitelji za slavonsku misiju irili po maarskim naseljima u Slavoniji ideologiju maarske dravne misli. (Julijanska akcija, str. 80) Tekst Josipa Gujaa kojim se Balta sluio kao predlokom za prepisivanje glasi ovako: Slavonska akcija bila je djelatnost inspirirana od ekspanzionistikih nastojanja maarskog imperijalizma na poetku stoljea, a pokrenuta pod maskom nacionalne obrane Maara u Slavoniji. Osnovna ideoloka konstrukcija na osnovi koje se ta djelatnost odvijala bila je preuzeta od Pesty

scrinia slavonica 8 (2008), 620-628.

627

Frigyesa. Takvi lanovi akcije, kao to je bio Margitai Jzsef, nisu ni znali govoriti o cijeloj toj aktivnosti bez citata preuzetih iz Pesty Frigyesa. Specijalno za slavonsku misiju pripremljeni uitelji raznijeli su taj duh po maarskim naseljima u Slavoniji. (Historijski zbornik, str. 95) Balta je ponovno samo promijenio redoslijed rijei u reenici, preskoio dio reenica i zamijenio nekoliko pojmova, te zapravo plagirao tekst Josipa Gujaa. Sa svojom prepisivakom metodom Balta je nastavio i u sedmom poglavlju koje nosi naslov Osnivanje kola i organiziranje rada na maarskom jeziku u hrvatsko-slavonskim upanijama od 1904. do 1918. godine. U tom poglavlju Balta daje prikaz osnivanja i djelovanja maarskih eljezniarskih kola, kao i prikaz djelovanja maarskih vjerskih kola (reformatskih i katolikih). Slino kao u petom i estom poglavlju, Balta i u sedmom poglavlju dobar dio svoga teksta zasniva na prepisivanju teksta Josipa Gujaa. O maarskim kolama u Slavoniji prije pokretanja Slavonske akcije Balta pie sljedee: U Slavoniji su maarski doseljenici imali i prije pokretanja Slavonske akcije, svoje kole. Tako su Maarske dravne eljeznice imale svoje kole jo krajem 19. stoljea u Zagrebu, Osijeku, K. Moravicama, Zemunu i Vukovaru, za djecu Maara eljezniara. Funkcionirale su i reformirane kole u spomenutim maarskim pranaseljima (iz Arpadovih vremena) pod okriljem maarske reformirane crkve. Neke su maarske kole radile uz potporu vlastelina, kao u Martincima (od 1890.), Gaitu, Brezovici, Netei, na pustarama Dradina i Ovara (od 1871.), u Solnoku, Mojavolji, Nikincima, na pustarama emernica i Lipovaa i drugdje. I maarske opinske kole funkcionirale su, npr. u mjestima Terezino Polje, Budakovac, Novi Gradac, Antunovac, ali veina kola nije odgovarala pedagoko-didaktikim zahtjevima vremena, no u to vrijeme ni hrvatsko-slavonske kole nisu bile u boljem poloaju. (biljeka: J. Margitai, A szlavniai magyarsg sorsa..., str 321.). (Julijanska akcija, 89) O maarskim kolama u Slavoniji prije 1904. godine Josip Guja pie, pak, ovako: Maarski doseljenici imali su u Slavoniji i prije pokretanja slavonske akcije svoje kole, rasporeene po drutvenim slojevima i vjeri. Tako su maarske dravne eljeznice imale svoje kole jo od kraja prolog stoljea u Zagrebu, Osijeku, K. Moravicama, Zemunu i Vukovaru za djecu eljezniara Maara. Funkcionirale su i reformirane kole u spomenutim maarskim pranaseljima (iz Arpadovih vremena) pod okriljem maarske reformirane crkve. Vie maarskih kola radilo je i uz potporu spahija; takvih je kola bilo u Martincima (od 1890), Gaitu, Brezovici, Netei, na pustarama Dradina i Ovara (ovdje od 1871), u Solnoku, Mojavolji, Nikincima, na pustarama emernica i Lipovaa i drugdje. Funkcionirale su i maarske opinske kole, npr. u mjestima Terezino polje, Budakovac, Novi Gradac, Antunovac itd. Ne moemo ovdje propustiti a da ne kaemo: veina ovih kola ni priblino nije odgovarala pedagoko-didaktikim zahtjevima vreme-

628

D. upan: Baltina akcija: Kako objaviti knjigu ...

na, ali moramo odmah dodati i to da u to vrijeme ni hrvatske kole nisu stajale u tom pogledu bolje. (biljeka: Margitai, n. dj., 321). (Historijski zbornik, 67) S tim primjerom Baltinog plagiranja zavrit u prikaz njegove knjige, a taj primjer, kao i niz drugih navedenih primjera, pokazuje da se Balta prilikom pisanja knjige nije rukovodio ni pravilima struke ni metodologijom znanstvenog rada, jer je vee dijelove svoje knjige prepisao, i to ponajvie iz lanka Josipa Gujaa (Historijski zbornik, XXIII-XXIV (1970/1), 45-96) i lanka Ble Makkaija (asopis za suvremenu povijest, 2 (2004), 569-579). Ovaj se prikaz uglavnom sveo na dokazivanje Baltine prepisivake metode, jer u knjizi ima vrlo malo Baltinog teksta. Svaka je opirnija kritika analiza sadraja Baltine knjige besmislena, jer bi se zapravo analizirali tekstovi autora koje Balta prepisuje. Budui da Balta prepisuje od vie povjesniara, koji o istim dogaajima imaju razliite interpretacije, neupuenom itatelju e se initi da Balta iz poglavlja u poglavlje mijenja svoju interpretaciju. Na taj je nain Balta u svojoj prepisivakoj akciji postigao svojevrsnu multiperspektivnost i vieglasje, ali naalost ne u smislu suvremene historiografske metodologije. Za sam kraj u navesti zakljuak iz recenzije akademika Andrije Bognara; naime, taj zakljuak Balta navodi u svom predgovoru, to ba nije uobiajen postupak u pisanju predgovora. Akademik Bognar u svojoj recenziji Baltine knjige zakljuuje da je ta knjiga prva detaljna studija koja je razglobila problematiku tzv. Julijanske akcije u Slavoniji, i to temeljito, na odgovarajuoj literaturi i izvorima. Posebnu vrijednost radu daje injenica da su gotovo ravnomjerno koriteni maarski i hrvatski izvori, koji su istodobno i odgovarajue kritiki vrednovani. Pohvalno je da se u znaajnoj mjeri pokualo izbjei subjektivni pristup, to je, po naem miljenju, bio izvanredno teak i zahtjevan zadatak. (Julijanska akcija, str. 6). Samo se u jednoj stvari slaem s akademikom Bognarom, a to je da se Balta u svojoj prepisivakoj (a ne kritikoj) metodologiji ravnomjerno koristio maarskim i hrvatskim radovima (a ne izvorima) i da je pritom pokuao izbjei subjektivni pristup, jer kada god bi se sa svojom konstrukcijom odmaknuo malo dalje od onoga to prepisuje, potpuno bi se izgubio u labirintu vlastite interpretacije.