CO CO

CO

CO

CO CO

CO

CO CO

Zagreb, studeni 2007.

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 650918. ISNB 978-953-6474-58-5

Ovaj prirunik namijenjen je svim sudionicima u projektiranju, gradnji, rekonstrukciji i odravanju zgrada, kao podsjetnik na znaaj upravljanja energijom u zgradama i mogue energetske, ekonomske i ekoloke utede primjenom mjera energetske uinkovitosti. Njime smo eljeli ukazati na vanu ulogu struke u stvaranju suvremene odrive arhitekture i ouvanju okolia u kojem ivimo. Prirunik je rezultat suradnje multidisciplinarne grupe strunjaka Energetskog Instituta Hrvoje Poar i HEP Toplinarstva na sustavnoj analizi bitnih odrednica koje utjeu na energetski uinkovitu odrivu gradnju. Znaaj sustavnog projektiranja i upravljanja energijom u zgradama danas nije potrebno posebno naglaavati. Nedostatak energije i nesigurnost u opskrbi energijom, uz stalan rast cijena energije i energenata, te klimatske promjene i zagaenje okolia zbog neracionalne potronje energije, problemi su s kojima je Hrvatska suoena vie nego ikada prije. Porastom standarda ivota, raste i potronja kako toplinske energije za grijanje, tako i energije za hlaenje, posebno masovnim uvoenjem klimatizacije u zgrade. Energija koja se potroi u zgradama ini 41,30 posto ukupne nalne potronje energije u Hrvatskoj i u stalnom je porastu. Zbog velike potronje energije u zgradama, a istovremeno i najveeg potencijala energetskih i ekolokih uteda, energetska uinkovitost i odriva gradnja danas postaju prioriteti suvremene arhitekture i energetike. Ovo je podruje prepoznato kao podruje koje ima najvei potencijal za smanjenje ukupne potronje energije na nacionalnom nivou, ime se direktno utjee na ugodniji i kvalitetniji boravak u zgradi, dui ivotni vijek zgrade, te doprinosi zatiti okolia. Akcijski plan za energetsku uinkovitost, niz direktiva i poticajnih mehanizama, te obavezna energetska certikacija zgrada, svakako govore u prilog znaaju upravljanja energijom u zgradama. Zgrade su najvei pojedinani potroa energije, a time i veliki zagaiva okolia. Zbog dugog ivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoli u kojem ivimo dug i kontinuiran i ne moemo ga zanemarivati. Zadovoljavanje 3E-forme - energija, ekonomija, ekologija - novi je zahtjevni zadatak koji se postavlja pred projektante i graditelje. Susreemo se s jedne strane s problemom nove izgradnje usklaene sa suvremenim standardom ivota i odrivim razvojem, a s druge strane s problemom osuvremenjivanja postojee izgradnje koja u velikom postotku ne zadovoljava dananji standard, troi enormno puno energije i preko noi postaje veliki problem i veliki zagaiva okolia. Dobro planirana odriva obnova zgrada danas moe djelovati kao svojevrsni urbanistiki i arhitektonski poticaj, ali i kao polje za primjenu inovativnih tehnikih i tehnolokih rjeenja. Suvremena arhitektura danas, uz kreativni doprinos i doprinos kvaliteti ivota, mora ukljuiti u promiljanje i cijeli niz mjera za poveanje energetske uinkovitosti, mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije, daljinskog grijanja i hlaenja, kogeneracije, smanjenja koritenja fosilnih goriva i zagaenja okolia u kojem ivimo. Struka je danas u poziciji odgovoriti na te izazove koji se pred nju postavljaju i pozitivno utjecati na ublaavanje energetske i ekoloke krize te pridonijeti odrivom razvoju. Svi sudionici u gradnji moraju postati svjesni svoje odgovornosti kako za ono to rade tako i za ono to su mogli napraviti, a nisu. Da bi dananja arhitektura postala kulturnim nasljeem budunosti, ona mora nai svoje mjesto u tom vrlo kompleksnom globalnom kontekstu odrivog razvoja. Nadamo se da e ovaj prirunik pridonijeti promjeni razmiljanja i rada struke u sektoru zgradarstva, te usmjeriti arhitekturu prema odrivom razvoju za generacije koje dolaze.

U Zagrebu, 13. studeni 2007.

eljka Hrs Borkovi

UVOD ENERGETSKI POTENCIJAL SEKTORA ZGRADARSTVA PREGLED ZAKONODAVNOG OKRUENJA U PODRUJU TOPLINSKE ZATITE I UTEDE ENERGIJE U RH
TEHNIKI PROPIS O UTEDI TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZATITI U ZGRADAMA (NN 79/2005) ZAKON O PROSTORNOM UREENJU I GRADNJI (NN 76/07) ZAKON O PROIZVODNJI, DISTRIBUCIJI I OPSKRBI TOPLINSKOM ENERGIJOM (NN 42/05) I RELEVANTNI PODZAKONSKI AKTI PODZAKONSKA REGULATIVA ZA KOGENERACIJU I OBNOVLJIVE IZVORE HRVATSKE OBVEZE PREMA OKVIRNOJ KONVENCIJI UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME (UNFCCC) I PROTOKOLU IZ KYOTA

7 11 17 17

PREGLED BITNIH EU DIREKTIVA U PODRUJU TOPLINSKE ZATITE I UTEDE ENERGIJE U ZGRADAMA

EU DIREKTIVA O ENERGETSKIM ZNAAJKAMA ZGRADA 2002/91/EC DIREKTIVA 2006/32/EC O ENERGETSKOJ UINKOVITOSTI I ENERGETSKIM USLUGAMA EU DIREKTIVA O PROMOCIJI KOGENERACIJE BAZIRANE NA KORISNIM TOPLINSKIM POTREBAMA NA UNUTRANJEM TRITU ENERGIJE 2004/8/EC EU DIREKTIVA O OBAVEZNOM OZNAAVANJU ENERGETSKE UINKOVITOSTI KUANSKIH UREAJA 92/75/EEC I DRUGE DIREKTIVA 2003/87/EC O USPOSTAVI SUSTAVA TRGOVANJA DOZVOLAMA ZA EMITIRANJE STAKLENIKIH PLINOVA UNUTAR EU DIREKTIVA 2004/101/EC O USPOSTAVI SUSTAVA TRGOVANJA DOZVOLAMA ZA EMITIRANJE STAKLENIKIH PLINOVA S OBZIROM NA PRIMJENU MEHANIZAMA PROTOKOLA IZ KYOTA DIREKTIVA 2001/77/EC O PROMOCIJI ELEKTRINE ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA NA UNUTRANJEM TRITU ELEKTRINE ENERGIJE AKCIJSKI PLAN EUROPSKE KOMISIJE O ENERGETSKOJ UINKOVITOSTI - UTEDA ZA 20 % DO 2020. GODINE

29

PREGLED ENERGETSKO-EKONOMSKI OPTIMALNIH MJERA ENERGETSKE UINKOVITOSTI U ZGRADAMA

OSNOVNA NAELA I MJERE ENERGETSKE UINKOVITOSTI U ZGRADAMA OPE PREPORUKE ZA POVEANJE ENERGETSKE UINKOVITOSTI POSTOJEIH I NOVIH ZGRADA PROZORI, STAKLENE STIJENE I VANJSKA VRATA TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU TOPLINSKI MOSTOVI ZATITA OD SUNCA I PASIVNA SUNANA ARHITEKTURA OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA SUSTAVI GRIJANJA, VENTILACIJE i KLIMATIZACIJE CENTRALNI TOPLINSKI SUSTAVI I CENTRALNI SUSTAVI HLAENJA (CTS/CSH) SUSTAV RASVJETE I ENERGETSKA TROILA ENERGETSKI PREGLED (AUDIT) ZGRADE KAO METODA U IMPLEMENTACIJI MJERA ENERGETSKE UINKOVITOSTI METODE MJERENJA I KONTROLE POTRONJE ENERGIJE U ZGRADAMA

39

PRIKAZ NEKOLIKO KARAKTERISTINIH PRIMJERA DOBRE PRAKSE POVEANJA ENERGETSKE UINKOVITOSTI PRI REKONSTRUKCIJI POSTOJEIH I GRADNJI NOVIH ZGRADA
STAMBENA ZGRADA MOJ DVOR, ZAGREB KLINIKI BOLNIKI CENTAR ZAGREB - REBRO ENERGETSKI INSTITUT HRVOJE POAR, ZAGREB DJEJE JASLICE IVANICA, OSIJEK

85

MEHANIZMI I NAINI FINANCIRANJA PROJEKATA POVEANJA ENERGETSKE UINKOVITOSTI

INTERNACIONALNI MEHANIZMI FINANCIRANJA NACIONALNI MEHANIZMI FINANCIRANJA ESCO KONCEPT

93

UTJECAJ EU DIREKTIVA I NJIHOVE IMPLEMENTACIJE U ZAKONODAVSTVO RH NA SUDIONIKE U PROJEKTIRANJU, GRADNJI, REKONSTRUKCIJI I ODRAVANJU ZGRADA

99

Energetska uinkovitost u zgradarstvu prepoznata je danas kao podruje koje ima najvei potencijal za smanjenje ukupne potronje energije, ime se direktno utjee na ugodniji i kvalitetniji boravak u zgradi, dui ivotni vijek zgrade te doprinosi zatiti okolia i smanjenju emisija tetnih plinova. Mjere energetske uinkovitosti u zgradarstvu ukljuuju cijeli niz razliitih podruja mogunosti utede toplinske i elektrine energije, uz racionalnu primjenu fosilnih goriva te primjenu obnovljivih izvora energije u zgradama, gdje god je to funkcionalno izvedivo i ekonomski opravdano. Zgrade su najvei pojedinani potroa energije i veliki izvor tetnih emisija staklenikih plinova, posebno CO2. Ukoliko promatramo potronju energije u najveem sektoru potronje - sektoru ope potronje, u kojem su najvei potroai stambene i nestambene zgrade, moemo primijetiti stalan porast potronje nalne energije. Energija koja se potroi u stambenim i nestambenim zgradama danas ini 41,30 posto ukupne nalne potronje energije u Hrvatskoj.

Udio potronje nalne energije u zgradarstvu u ukupnoj potronji nalne energije u Republici Hrvatskoj 2005. godine / Izvor: EIHP

Svijet, pa tako i Hrvatska, se danas suoava s dva velika problema vezano uz energiju: nedostatak energije i nesigurnost u opskrbi energijom s jedne strane, te zagaenje okolia i klimatske promjene zbog prevelike i neracionalne potronje energije s druge strane. Proizvodnja, distribucija i potronja energije su djelatnosti koje direktno ili indirektno utjeu na sva podruja ljudskog djelovanja, kao i na socijalni i gospodarski napredak neke zemlje. Ekoloke posljedice energetske potronje su tema koja je predugo vremena bila zapostavljena, a iako se, generalno gledano, i dalje ne vodi dovoljno rauna o socijalnim, ekolokim, ekonomskim i sigurnosnim aspektima koritenja energije radi zadovoljenja sve veih energetskih potreba, danas je ipak prepoznato i u velikom broju, prvenstveno razvijenih zemalja, prihvaeno da je dosadanji, nekontrolirani pristup potronji energije neodriv. Odrivoj potronji energije treba dati prioritet racionalnim planiranjem potronje, te implementacijom mjera energetske uinkovitosti u sve segmente energetskog sustava neke zemlje. Cijene energije i energenata e, zbog globalnih i lokalnih razloga, u narednom razdoblju i dalje rasti - to e utjecati na porast trokova ivota i poslovanja.

Zato je potrebno dobro poznavati energetiku u smislu tehnikih mogunosti i trokova, te biti u stanju njome upravljati. U budunosti e vanu ulogu u upravljanju energijom u zgradama imati, kako korisnici tako i svi sudionici u projektiranju, gradnji, rekonstrukciji i odravanju zgrada. Ovaj prirunik namijenjen je onima koji ele neto nauiti ili dopuniti i obnoviti svoje znanje o projektiranju, gradnji, obnovi i odravanju zgrada na energetski i ekoloki optimalan nain te svojim djelovanjem pridonijeti stvaranju suvremene odrive arhitekture i ouvanju okolia u kojem ivimo.

Glavni cilj energetske uinkovitosti u zgradarstvu je uspostaviti mehanizme koji e trajno smanjiti energetske potrebe pri projektiranju, izgradnji i koritenju novih zgrada, kao i rekonstrukciji postojeih, te ukloniti barijere uvoenju mjera energetske uinkovitosti u postojei i novi stambeni i nestambeni fond zgrada. Zgrade su najvei pojedinani potroa energije, a time i veliki zagaiva okolia. Zbog dugog ivotnog vijeka zgrada, njihov je utjecaj na okoli u kojem ivimo dug i kontinuiran i ne moemo ga zanemarivati. Graenje se preesto tretira kao iskljuivo ekonomski proces, a zapravo je u prvom redu ekoloki, socijalni i kulturni fenomen, koji treba zadovoljiti ljudske potrebe i aspiracije. Nagli razvoj trita, ekonomije, prodor i utjecaj kapitala i medija s jedne strane i nevjerojatna ekspanzija gradnje u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina, ostavljaju trag na arhitektonskim realizacijama koje su esto upitne kvalitete i bez energetskog koncepta. Nagli razvoj stambene izgradnje 50-tih i 60-tih godina, rezultirao je izgradnjom velikog broja zgrada koje su danas registrirane kao veliki potroai energije i koje je potrebno sustavno obnavljati. Zgrade graene prije 1970. godine, graene su u periodu pojave novih materijala, statiki laganijih i tanjih konstrukcija, a istovremeno u periodu jeftine energije i nepostojanja propisa o potrebi toplinske zatite zgrada. Danas su takve zgrade veliki potroai energije i nikako ne zadovoljavaju suvremene tendencije o smanjenju potronje energije u zgradama, u svrhu postizanja veeg komfora, ugodnijeg i zdravijeg boravka u zgradama, te zatite okolia i smanjenja klimatskih promjena. Uspjena implementacija mjera energetske uinkovitosti u zgradarstvu temelji se na: promjeni zakonodavnog okruenja i usklaivanju s europskom regulativom na podruju toplinske zatite i utede energije te primjene obnovljivih izvora energije poveanju toplinske zatite postojeih i novih zgrada poveanju uinkovitosti sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije poveanju uinkovitosti sustava rasvjete i energetskih troila energetskoj kontroli i upravljanju energijom u postojeim i novim zgradama propisivanju ciljne vrijednosti ukupne godinje potronje zgrade po m2 ili m3 uvoenju energetskog certikata kao sistema oznaavanja zgrada prema godinjoj potronji energije i stalnoj edukaciji i promociji mjera poveanja energetske uinkovitosti

Postojee zgrade predstavljaju veliki potencijal energetskih i ekolokih uteda zbog visokog postotka zgrada s nezadovoljavajuom toplinskom zatitom. Ako se postojee zgrade izgraene nakon donoenja zahtjeva u pogledu toplinske zatite zgrada u okviru norme HRN U.J5.600: Toplinska tehnika u graevinarstvu, tehniki uvjeti za projektiranje i graenje zgrada iz 1987. godine, prihvate kao uvjetno zadovoljavajue sa stajalita toplinske zatite i utede energije,
Zastupljenost postojee izgradnje nezadovoljavajue toplinske zatite u Hrvatskoj / Izvor: EIHP

12

ak i u tom sluaju oko 83 posto naseljenih zgrada u Hrvatskoj ima nezadovoljavajuu toplinsku zatitu, s prosjenom potronjom energije za grijanje prostora od 150 do 200 kWh/m2. Jedna od karakteristika velikog dijela stambenog i nestambenog fonda zgrada u Hrvatskoj je neracionalno velika potronja svih tipova energije, prvenstveno energije za grijanje, ali porastom standarda sve vie i za hlaenje zgrada. Stambeni fond Republike Hrvatske je prema popisima stanovnitva 1971. godine iznosio ukupno 1,19 milijuna stanova. Godine 1981. broj stanova je porastao u odnosu na 1971. za 16,2 posto, ili u prosjeku 1,6 posto godinje. Godine 1991. registrirano je 1,58 milijuna stanova, to ini porast u odnosu na 1981. za 14,1 ili 1,4 posto godinje. U razdoblju izmeu dva posljednja popisa stanovnitva, 1991.-2001. godine, ukupni stambeni fond Hrvatske, prema dostupnim podacima, porastao je za 19,1, odnosno prosjeni godinji porast iznosio je 1,9 posto. Ukupan broj stanova u Hrvatskoj, prema zadnjem popisu stanovnitva iz 2001. godine, iznosi 1,88 milijuna, ili 133,3 milijuna kvadratnih metara stambene izgradnje. Prosjena povrina stana je 2001. godine iznosila 71 m2, 1991. 67 m2, 1981. 62 m2, a 1971.godine 53 m2. Moemo uoiti stalni porast prosjene povrine stana, a time i standarda stanovanja. Prosjena povrina stana po osobi, takoer konstantno raste, te je 2001. godine iznosila 27,3 m2, dok se istovremeno broj osoba po stanu smanjuje, te iznosi 2,6 osoba po stanu. Porastom standarda raste i potronja energije u zgradama. Sa stajalita energetske potronje, razdoblje izgradnje je izuzetno zanimljiv parametar. Podjela stambenog fonda, u ovisnosti o karakteristikama stambene izgradnje, je podruje kojem nije posveena dovoljna panja i o kojem e, u budunosti, trebati puno vie voditi rauna. Zbog karakteristika gradnje i nedostatka propisa o toplinskoj zatiti, u razdoblju najvee stambene izgradnje od 1950. do 1980. godine, izgraen je niz stambenih i nestambenih zgrada koje su danas veliki potroai energije, s prosjenom potronjom energije za grijanje od preko 200 kWh/m2.

Podjela nastanjenih stanova prema godini izgradnje / Izvor: EIHP

13

Ako pretpostavimo da su stambene zgrade s jednim ili dva stana ustvari obiteljske kue, udio obiteljskih kua u stambenoj gradnji iznosi prosjeno 65 posto. Nestambene zgrade ili zgrade javne namjene nisu tako dobro evidentirane kao stambene zgrade. Podaci o dananjoj nestambenoj izgradnji, dostupni su putem izdanih graevnih dozvola, pa moemo analizirati samo odnos novoizgraenog stambenog i nestambenog fonda zgrada. U razdoblju od 2000. do 2004. godine zabiljeen je pad broja izdanih dozvola za stambene zgrade i porast broja izdanih graevinskih dozvola za nestambene zgrade, pa je prosjeni odnos 65 posto stambena i 35 posto nestambena izgradnja.

Sektor zgradarstva u Republici Hrvatskoj

Odnos stambene i nestambene izgradnje u Hrvatskoj 2000.-2004. godine / Izvor: EIHP

Energetski potencijal u smislu utede energije i zatite okolia u sektoru zgradarstva izuzetno je velik. U zgradama se energija koristi za razliite potrebe, a ovisno o tipu zgrade te se potrebe kreu od energije za rasvjetu, preko energije za grijanje, pa do tehnolokih potreba poput pranja ili sterilizacije u bolnicama. Energetska potronja namijenjena za grijanje, pripremu tople vode i kondicioniranje zraka predstavlja najznaajniji dio energetske potronje u zgradama.

14

Stambene zgrade

Nestambene zgrade

Prosjena potronja nalne energije u stambenim i nestambenim zgradama u RH / Izvor: EIHP

Potronja energije za grijanje u prosjeno toplinski izoliranim zgradama danas u Hrvatskoj iznosi od 40 do 60 posto ukupne potronje energije, za pripremu potrone tople vode od 15 do 35 posto, a za kuhanje od 5 do 15 posto. Moemo zakljuiti da potronja za toplinske potrebe predstavlja od 80 do 90 posto ukupnih energetskih potreba zgrade. Potronja energije za rasvjetu i za ostale netoplinske potrebe (npr. elektrina energija za raunala, TV i sl.) iznosi od 10 do 20 posto ukupne potronje energije. Iako to bitno ovisi o objektu i klimatskim prilikama, hlaenje danas predstavlja manji dio ukupne godinje energetske potronje i to gotovo iskljuivo u obliku potronje elektrine energije. No ve u slijedeih desetak godina, podizanjem standarda koritenja prostora, oekuje se kontinuirani porast znaaja hlaenja u ukupnim energetskim potrebama stambenih i nestambenih zgrada. Na potronju energetskih procesa grijanja zgrade prvenstveno utjee trajanje sezone grijanja i zahtijevana temperatura prostora, to ovisi o klimatskim uvjetima i standardu koritenja prostora. Znaajan utjecaj na potronju energije za grijanje prostora ima izbor sustava grijanja, omjer grijane i ukupne povrine zgrade te sastav vanjske ovojnice zgrade, odnosno toplinska zatita. Za hlaenje objekta slini su prethodno navedeni utjecajni imbenici, no ovdje je osnovni energent najee elektrina energija. Ukupna potronja energije u Hrvatskoj raste u prosjeku od 4 do 5 posto godinje, dok se ukupna proizvodnja primarne energije smanjuje. Cijene energenata su u konstantnom porastu. Tijekom proteklog desetogodinjeg razdoblja vlastita opskrbljenost energijom postupno se smanjivala s priblino 65 na manje od 50 posto. Ako promatramo emisije oneiujuih tvari u zrak iz energetskog sektora,

15

moemo primijetiti zabrinjavajui rastui trend emisija CO2 uzrokovan poveanom potronjom fosilnih goriva. Ukoliko se izdvojeno promatra samo najznaajniji stakleniki plin CO2 i ako se trenutna obveza iz Kyoto protokola proporcionalno raspodjeli po pojedinim staklenikim plinovima, emisija CO2 u 2003. godini je ve premaila limit iz Kyoto protokola. Kako gotovo 35 posto CO2 emisija proizlazi iz energetske potronje u zgradama, ekoloka odgovornost projektanata teko se moe zaobii. Sve to ukazuje na vanost implementacije mjera energetske uinkovitosti u svim sektorima energetske potronje, a posebno u najveem od njih, sektoru zgradarstva.

Potronja elektrine energije najvei udio i rast u stambenim zgradama u RH / Izvor: EIHP

Potronja toplinske energije - najvei udio i rast u stambenim zgradama u RH / Izvor: EIHP

16

Republika Hrvatska raticirala je Ugovor o Energetskoj povelji ija je svrha utemeljenje pravnog okvira za unaprjeenje dugorone suradnje na podruju energetike, zasnovane na dopunjavanju i uzajamnoj koristi (NN-Meunarodni ugovori, br. 15/97). Donesen je i Zakon o potvrivanju izmjena i dopuna trgovinskih odredbi Ugovora o energetskoj povelji (NN-Meunarodni ugovori, br. 6/03). Energetska povelja ureuje sljedea pitanja: trgovinu energetskim materijalima i proizvodima, trino natjecanje, tranzit energetskih materijala i proizvoda temeljem otvorenog i objektivnog pristupa, prijenos energetske tehnologije, pristup tritu kapitala, promicanje i zatitu investicija, suverenitet nad energetskim dobrima, zatitu okolia, transparentnost zakona i podzakonskih provedbenih propisa te rjeavanje sporova. Izmeu ostaloga, lankom 19. se navodi da e svaka Ugovorna strana na gospodarski uinkovit nain nastojati smanjiti tetne utjecaje na okoli koji se javljaju, bilo unutar, bilo izvan njenog podruja, a na temelju svih djelatnosti u okviru energetskog ciklusa na njenom podruju, uzimajui u obzir pri tome vlastitu sigurnost i vodei rauna o trokovima. Ugovorne strane e problematiku okolia tretirati kroz oblikovanje i primjenu energetske politike te promicati formiranje trino usmjerenih cijena, kao i jai utjecaj trokova i dobiti u okviru energetskog ciklusa vezano uz okoli. Osobito treba: raditi na poboljavanju energetske uinkovitosti, razvijati i koristiti obnovljive energetske izvore, promicati uporabu iih goriva i primjenjivati tehnologije i tehnoloka sredstva koja smanjuju zagaivanje. Vlada Republike Hrvatske je donijela i Uredbu o potvrivanju Protokola Energetske povelje o energetskoj uinkovitosti i pripadajuim problemima okolia (NNMeunarodni ugovori, br. 7/98), koji promovira energetsku uinkovitost i dosljedno smanjivanje negativnih utjecaja energetskih sustava na okoli te potie suradnju na podruju energetske uinkovitosti. Razvoj zakonodavnog okruenja igra veliku ulogu u kontroli potronje energije u zgradama. U Zakonu o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07) je prvi put izraen pozitivan stav drave prema uinkovitom koritenju energije i jasno naglaeno da je uinkovito koritenje energije u interesu Republike Hrvatske. Zakonom o Fondu za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (NN 107/03) osnovan je Fond koji treba obavljati poslove nanciranja pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i slinih aktivnosti u podruju ouvanja, odrivog koritenja, zatite i unaprjeivanja okolia, te energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije. Zakon o gradnji (NN 175/03, 100/04) odredio je da su uteda energije i toplinska zatita jedan od est bitnih zahtjeva za graevinu. Zakon o prostornom ureenju i gradnji (NN 76/07) denira znaaj energetske uinkovitosti i uvodi obvezu energetske certikacije zgrada. Zakon o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/ 05) odreuje sve bitne elemente u proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom, uvodi obvezu individualnog mjerenja potronje toplinske energije u novim zgradama, te otvara mogunost individualnog mjerenja i regulacije toplinske energije za izgraene objekte prije stupanja na snagu ovog zakona.

18

ZAKON O PROSTORNOM UREENJU I GRADNJI (NN 76/07)

Novim Zakonom o prostornom ureenju i gradnji od 13. srpnja 2007. godine (NN 76/ 07) denira se i znaaj energetske uinkovitosti i obavezna energetska certikacija zgrada. Izmeu bitnih zahtjeva za graevinu koje je potrebno osiguravati u projektiranju, graenju i odravanju graevine obvezuje se na utedu energije i toplinsku zatitu, tako da u odnosu na mjesne klimatske prilike potronja energije prilikom koritenja ureaja za grijanje, hlaenje i provjetravanje bude jednaka propisanoj razini ili nia od nje, a da za osobe koje borave u graevini budu osigurani zadovoljavajui toplinski uvjeti. Za nove i postojee zgrade kvaliteta s obzirom na potronju energije odrediti e se klasikacijom u energetske razrede. Za svaki energetski razred utvrditi e se raspon vrijednost potronje za toplinsku energiju, elektrinu energiju i potronu vodu te emisije CO2. Podaci o potronji pojedine vrste energije odreivati e se proraunom ili prema stvarnoj potronji u zgradi. Prije izdavanja uporabne dozvole, kod promjene vlasnitva ili iznajmljivanja zgrade ili stana obaveza je pribaviti certikat o energetskim svojstvima zgrade i dati na uvid kupcu ili iznajmljivau. Certikat izdaje ovlatena osoba, koju e ovlastiti Ministarstvo. Energetska svojstva i nain izrauna toplinskih svojstava zgrade, energetske zahtjeve za nove i postojee zgrade (s izuzeima od propisanih zahtjeva), uvjete, sadraj i nain izdavanja certikata, zgrade za koje postoji obveza javnog izlaganja certikata o energetskim svojstvima i uvjete za osobe ovlatene za izdavanje certikata propisati e ministar pravilnikom. Obvezna primjena Zakona o prostornom ureenju i gradnji je od 1.listopada 2007. godine. Da bi njegova provedba bila mogua potrebno je usvojiti niz pravilnika i podzakonskih propisa koji reguliraju ua podruja, to je u meuvremenu regulirano Prijelaznim odredbama.

Dozvoljeni i korigirani zadovoljavajui koecijenti prolaska topline W/m2 K za vanjski zid ovisno o zakonodavnom okruenju / Izvor: EIHP

19

Potronja energije u zgradama ovisno o zakonodavnom okruenju i usporedba s potronjom u niskoenergetskim i pasivnim zgradama / Izvor: EIHP

TEHNIKI PROPIS O UTEDI TOPLINSKE ENERGIJE I TOPLINSKOJ ZATITI U ZGRADAMA (NN 79/05)
1. srpnja 2005. godine usvojen je novi Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05) s obaveznom primjenom od 1. srpnja 2006. godine. Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a obuhvaa i novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada. U Tehnikom propisu je denirano sljedee: - tehniki zahtjevi u pogledu utede toplinske energije i toplinske zatite koje treba ispuniti pri projektiranju novih i rekonstrukciji i adaptaciji postojeih zgrada koje se griju na unutarnju temperaturu viu od 12C - sadraj projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu - iskaznica potrebne topline za grijanje zgrade - odravanje zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu - zahtjevi na graevne proizvode - drugi tehniki zahtjevi u pogledu utede toplinske energije i toplinske zatite.

20

Propis denira maksimalno dozvoljenu godinju potronju za zgrade u kWh/m2, odnosno kWh/m3, koja je vezana uz faktor oblika zgrade, tj. odnos povrine oploja grijanog prostora zgrade i volumena koji taj prostor zatvara (f0=A/Ve (m-1), gdje je A-oploje - zbroj povrina proelja, poda i stropa, a V-volumen grijanog prostora). Koecijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata kod zgrada koje se griju na temperaturu 18C i vie, ogranien je na maksimalno U =1,80 W/m2K. Uteda energije osigurava se propisivanjem najvee dozvoljene godinje topline za grijanje. Godinja potrebna toplina za grijanje zgrade je raunski odreena koliina topline koju sustav grijanja treba tijekom jedne godine dovesti u zgradu da bi se odravala unutarnja projektna temperatura, a ini je zbroj mjeseno potrebnih toplina za sve mjesece kada je prosjena vanjska temperatura nia od projektne temperature. Energetska bilanca zgrade, prema HRN EN 832:2000 + HRN EN 832/AC:2004 ukljuuje: transmisijske toplinske gubitke i toplinske gubitke zbog provjetravanja iz unutarnjeg prema vanjskom prostoru transmisijske toplinske gubitke i toplinske gubitke zbog provjetravanja ili toplinske dobitke sa susjednim zonama iskoristive unutarnje toplinske dobitke od unutarnjih izvora topline iskoristive toplinske dobitke od Sunca toplinske gubitke u sustavu grijanja energiju dovedenu u sustav grijanja

Mjesena energetska bilanca proraunski izgleda ovako: Qh,mj = Ql,T + Ql,V - h(Qs + Qi) Qh = Qh,mj - Ql,T transmisijski toplinski gubici - Ql,V toplinski gubici zbog provjetravanja - Qs toplinski dobici od Sunca - Qi unutarnji toplinski dobici - h faktor iskoritenja Zahtjevi za ogranienje godinje potrebne topline ne primjenjuju se za zgrade koje: najmanje 70 posto potrebne energije za grijanje podmiruju iz individualnih obnovljivih izvora energije (suneva energija, toplina iz okolia, toplina zemlje i biomasa, bez ogrjevnog drva) vie od polovice toplinskih gubitaka nadoknauju unutarnjim izvorima topline iz tehnolokog procesa

21

Propisano je obvezatno izdavanje iskaznice o potrebnoj toplini za grijanje zgrade. Iskaznica sadri iskaz potrebne topline za grijanje koji izrauje projektant glavnog projekta u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu te izvoa radova. Iskaz potrebne topline za grijanje sadri podatke iz glavnog projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu. Izjava izvoaa radova potvruje da su radovi na zgradi, odnosno dijelu zgrade izvedeni sukladno tehnikim rjeenjima i uvjetima za graenje iz glavnog projekta zgrade u odnosu na utedu toplinske energije i toplinsku zatitu projekta i odredbama Tehnikog propisa o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama. Izjavu izvoaa radova potpisuje glavni inenjer gradilita. Iskaznica se prilae ostaloj dokumentaciji potrebnoj pri tehnikom pregledu zgrade odnosno dijela zgrade, a sastavni je dio dokumentacije o odravanju i unapreivanju bitnih zahtjeva za graevinu te mora biti dostupna na uvid kupcima, najmoprimcima i drugim ovlatenim korisnicima zgrade ili njezina dijela. Ovo moemo smatrati prvim korakom prema buduoj energetskoj certikaciji zgrada.

Tehniki zahtjevi u pogledu utede toplinske energije i toplinske zatite zgrada / Izvor: Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama (NN 79/05)

22

ZAKON O PROIZVODNJI, DISTRIBUCIJI I OPSKRBI TOPLINSKOM ENERGIJOM (NN 42/05) I RELEVANTNI PODZAKONSKI AKTI
Donoenjem Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05) zakljuena je prva faza - normativna aktivnost oko ureenja toplinarskih djelatnosti u hrvatskom pravnom sustavu. Ona je zapoela donoenjem Zakona o energiji (NN 68/01) koji je lankom 39. predvidio donoenje posebnog Zakona za djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom. Nastavljena je usvajanjem Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 82/04) u ijim se odredbama propisuje brisanje opskrbe toplinskom energijom kao komunalne djelatnosti, im stupi na snagu zakon kojim e se urediti djelatnost proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom. Druga faza podrazumijeva izradu podzakonskih akata od ega je do danas donesen Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (NN 65/07), te Opi uvjeti za opskrbu toplinskom energijom (NN 129/2006). Tarifnim se sustavom za energetske djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom utvruje metodologija za izraun tarifnih stavki za proizvodnju toplinske energije (s iznimkom povlatenih kupaca), distribuciju toplinske energije i opskrbu toplinskom energijom (s iznimkom povlatenih kupaca). Takoer, daje se matrica tarifnih modela i elementi za odreivanje reguliranog maksimalnog prihoda, te se propisuju tablice za praenje normaliziranih trokova, formula za izraun ukupnog prihoda putem tarifnih stavki i postupak promjene visine tarifnih stavki. Opim uvjetima za opskrbu toplinskom energijom koji su doneseni od strane Vlade RH sukladno l. 29. Zakona o energiji (NN 68/01 i 177/04), odnosno l. 30. Zakona o energiji (NN 68/01, 177/04 i 76/07) ureuje se: postupak izdavanja prethodne termoenergetske suglasnosti i stvaranja uvjeta za prikljuenje na distribucijsku mreu, postupak izdavanja termoenergetske suglasnosti, uvjeti za prikljuenje, isporuku i opskrbu toplinskom energijom i koritenje distribucijske mree, praenje sigurnosti opskrbe i kvalitete, meusobni ugovorni odnosi izmeu distributera toplinske energije i korisnika mree obveze i odgovornosti distributera toplinske energije i korisnika mree uvjeti mjerenja, obrauna i naplate isporuene toplinske energije, uvjeti za primjenu postupaka ogranienja ili obustave isporuke toplinske energije te postupci utvrivanja i obrauna neovlatene potronje toplinske energije Nadalje, dovrenje podzakonskih akata ukljuuje izradu ili dovrenje slijedeih propisa: Posebni uvjeti glede proizvodnje i distribucije toplinske energije koje utvruje ured dravne uprave u upaniji, tj. upravno tijelo Grada Zagreba nadleno za poslove energetike, Pravilnik o tehnikim uvjetima za energetske objekte za proizvodnju toplinske energije koji donosi ministar nadlean za energetiku, Pravilnik

23

o uvjetima za stjecanje statusa povlatenog proizvoaa toplinske energije koji donosi ministar nadlean za energetiku, Uredbu o parametrima za utvrivanje udjela povlatenog proizvoaa toplinske energije koju donosi Vlada Republike Hrvatske i Pravilnik o nainu raspodjele i obraunu trokova za isporuenu toplinsku energiju koji donosi ministar nadlean za energetiku. Uz ove i prethodno navedene propise koji ureuju sve bitne elemente obavljanja djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, normativni okvir sektora toplinarstva ine: Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o opem upravnom postupku, Zakon o zatiti potroaa, Zakon o dravnim potporama, Zakon o prostornom planiranju i gradnji, Zakon o zatiti okolia, Zakon o Fondu za zatitu okolia i energetsku uinkovitost i drugi. Kako se odredbama tzv. energetskih zakona u hrvatsko energetsko pravo ugrauju relevantne direktive Europske zajednice, moe se rei da je normativni okvir energetskog, odnosno toplinarskog sektora usklaen s acquis communautaire-om, te da je u tom podruju zakonodavac zadovoljio obvezu koja proizlazi iz odredbe lanka 69. Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Republike Hrvatske i Europskih zajednica drava lanica (NN 141/01 meunarodni ugovori).

PODZAKONSKA REGULATIVA ZA KOGENERACIJU I OBNOVLJIVE IZVORE

Koritenje obnovljivih izvora energije (OIE) i kogeneracije ima iroku naelnu potporu u stratekim dokumentima razvitka energetskog sektora i zatite okolia u Republici Hrvatskoj (Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske, NN 38/02 i Nacionalna strategija zatite okolia, NN 46/02). Poseban poloaj obnovljivih izvora energije i kogeneracije utvren je i Zakonom o energiji koji eksplicitno izraava pozitivan stav Hrvatske prema obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji. Podzakonska regulativa denira bitna podruja za organiziranje i razvoj kogeneracije i primjenu obnovljivih izvora energije, od deniranja ciljeva preko poticanja proizvodnje elektrine energije do statusa povlatenosti ovakve proizvodnje elektrine energije. Ostvarenje interesa Republike Hrvatske za primjenom kogeneracije i obnovljivih izvora energije te deniranje cilja nacionalne politike izvedeno je putem odluke o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora i kogeneracije u ukupnoj potronji elektrine energije, a ija se proizvodnja potie na nain i pod uvjetima utvrenim posebnim propisima. Ova Uredba ne primjenjuje se na elektrinu energiju proizvedenu u hidroelektranama instalirane snage vee od 10 MW te na elektrinu energiju proizvedenu u kogeneracijskim postrojenjima u kategoriji javnih toplana. Vezano uz poticanje proizvodnje, Uredbom o naknadama za poticanje odreuje se nain koritenja, visina, obraun, prikupljanje, raspodjela i plaanje naknade za poticanje ovakve proizvodnje elektrine energije sukladno stratekim interesima Hrvatske. Sredstva naknade za poticanje koriste se za

24

isplatu poticajne cijene povlatenim proizvoaima za isporuenu elektrinu energiju prema odredbama tarifnog sustava za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Pravilnikom o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije propisani su uvjeti za stjecanje statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije, odnosno odreene su vrste i grupe postrojenja ijim koritenjem energetski subjekt moe stei status povlatenog proizvoaa, postupak za stjecanje statusa povlatenog proizvoaa te sadraj i opseg prava koja iz tog statusa proizlaze. Razmatrajui tehno-ekonomske specinosti primjene i gospodarsku opravdanost, kogeneracijska postrojenja koja mogu stei status povlatenog proizvoaa dijele se na: mikro-kogeneracije ( 50kW), male kogeneracije (50 kW 1 MW), srednje kogeneracije (135 MW) i velike kogeneracije (> 35 MW). Pravilnikom o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije se: odreuju obnovljivi izvori energije koji se koriste za proizvodnju energije, propisuju uvjeti i mogunosti njihova koritenja te utvruju ostala pitanja od znaaja za koritenje obnovljivih izvora energije, te slino i za kogeneraciju. to se tie praktinog koritenja obnovljivih izvora energije i kogeneracije u Hrvatskoj, trenutno je u pripremi vie desetaka projekata izgradnje vjetroelektrana, vie projekata koritenja biomase i biogoriva, trite sunanih kolektora i elija, iako za sada nerazvijeno, ubrzano se razvija, a u pripremi je takoer i nekoliko projekata malih hidroelektrana. Takoer postoji odreen broj izgraenih industrijskih kogeneracijskih postrojenja te javnih toplana koje koriste kogeneracijske procese, a moe se oekivati i znatno vie industrijskih i malih kogeneracija s obzirom na vei broj postojeih idejnih projekata i inicijativa. Svi ovi projekti uklopiti e se u sustav organizacije sektora OIE i kogeneracije utemeljen na odredbama Zakona o energiji (Narodne novine broj 68/01 i 177/04) i Zakona o tritu elektrine energije (Narodne novine, broj 177/04), a operacionaliziran donoenjem podzakonskih akata u oujku i lipnju 2007 g.: 1. akti koji se temelje na Zakonu o energiji (Narodne novine, broj 68/01 i 177/04): Pravilnik o koritenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne novine br. 67/07); Tarifni sustav za proizvodnju elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne novine br. 33/07); Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (Narodne novine br. 33/07); 2. akti koji se temelje na Zakonu o tritu elektrine energije (Narodne novine, broj 177/04): Uredba o minimalnom udjelu elektrine energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ije se proizvodnja potie (Narodne novine br. 33/07); Pravilnik o stjecanju statusa povlatenog proizvoaa elektrine energije (Narodne novine br. 67/07).

25

Da bi se znaajan, jo uvijek neiskoriteni potencijal obnovljivih izvora energije i kogeneracije iskoristio, uspostavljen je pravni okvir i reguliranje uvjeta privreivanja za ovakve projekte, koji trenutno predvia slijedee poticajne cijene:

Poticajna cijena za isporuenu elektrinu energiju iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneraciju

Postrojenja prikljuena na distribucijsku mreu koja koriste obnovljive izvore energije za proizvodnju elektrine energije instalirane elektrine snage do ukljuivo 1 MW

Postrojenja prikljuena na prijenosnu ili distribucijsku mreu koja koriste obnovljive izvore energije za proizvodnju elektrine energije instalirane elektrine snage vee od 1 MW

Za kogeneracijska postrojenja utvruju se tarifne stavke i visine tarifnih stavki (C)

26

izraene u kn/kWh za isporuenu elektrinu energiju za vrijeme trajanja vie (VT) i nie (NT) dnevne tarifne stavke. Trajanje VT i NT odreeno je tarifnim sustavom za proizvodnju elektrine energije. Elektrina energija se mora proizvesti u kogeneracijskom procesu na nain utvren propisom koji ureuje stjecanje statusa povlatenog proizvoaa. Koritenje OIE i kogeneracije u Republici Hrvatskoj zasnovano je na sustavu autorizacije projekata, sustavu garantiranih tarifa te raspodjele inkrementalnih trokova poticanja OIE i kogeneracije na sve kupce elektrine energije. U sustavu autorizacije projekata sudjeluju institucije poput MINGORP, MZOPUG, HERA (Hrvatska energetska regulatorna agencija), HROTE (Hrvatski operator trita energije), OPS i ODS (Operatori prijenosnog i distribucijskog sustava) i dr.

Primjena propisa iz podruja OIE i kogeneracije u Republici Hrvatskoj trebala bi rezultirati s 5,8% udjela OIE, i 2% udjela kogeneracije u opskrbi kupaca elektrinom energijom do kraja 2010. godine.

HRVATSKE OBVEZE PREMA OKVIRNOJ KONVENCIJI UJEDINJENIH NARODA O PROMJENI KLIME (UNFCCC) I PROTOKOLU IZ KYOTA
Hrvatska je, temeljem odluke Sabora o ratikaciji (NN Meunarodni ugovori, 2/96), postala stranka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) od 1996. godine, preuzevi opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga 1 UNFCCC konvencije. Hrvatska je 27. travnja 2007. godine raticirala i Kyotski protokol, prema kojem proizlazi obveza smanjenja emisije staklenikih plinova iz antropogenih izvora za 5 posto, u razdoblju od 2008. do 2012. godine, u odnosu na referentnu 1990. godinu. Slubene nacionalne projekcije emisija staklenikih plinova, izraene u okviru dokumenta Projekcije i ukupni efekti politike i mjera za potrebe Drugog nacionalnog izvjea Republike Hrvatske prema UNFCCC konvenciji, jasno prikazuju potekoe u ispunjavanju obveza deniranih u okviru Protokola iz Kyota prema svim razmatranim scenarijima.

27

Projekcije emisija staklenikih plinova / Izvor: EIHP

Oekivane potekoe u ispunjenju obveza deniranih u okviru Protokola iz Kyota uzrokovane su veoma malom emisijom CO2 referentne godine u usporedbi s drugim lanicama Konvencije (UNFCCC). Mala emisija je posljedica sljedeih imbenika: znaajnog uea hidroenergije i prirodnog plina u proizvodnji elektrine energije, velikog uvoza elektrine energije, kogeneracijske proizvodnje elektrine i toplinske energije, malog broja energetski intenzivnih industrijskih objekata te male potronje energije po stanovniku. Na 12-toj konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime u kenijskom glavnom gradu Nairobiju, u studenom 2006. godine (CoP 12), Hrvatska je nakon vie od tri godine intenzivnih pregovora uspjela dobiti traenu eksibilnost prema lanku 4.6. Konvencije. Usvojena je odluka kojom se Hrvatskoj doputa poveanje emisije referentne godine u iznosu od 3,5 mil. tona ekvivalentne emisije CO2, a za potrebe provoenja svojih obveza prema lanku 4.2. Konvencije. Nakon usvajanja navedene odluke, ini se da bi se obveze denirane Protokolom iz Kyota mogle ispuniti uz pretpostavku realizacije Scenarija s dodatnim mjerama. Treba rei da je Scenarij s dodatnim mjerama vrlo optimistian u pogledu primjene odgovarajue politike i mjera za smanjenje emisije na svim podrujima, to se u energetici prije svega odnosi na poveanje energetske uinkovitosti i koritenje obnovljivih izvora energije. Prema tome, potrebno je intenzivno raditi na pripremanju i implementaciji projekata koji imaju za cilj poveanje energetske uinkovitosti i koritenje obnovljivih izvora energije.

28

Kljuni dokumenti energetskog sektora Europske unije na kojima se baziraju energetske strategije zemalja lanica su: Bijela knjiga: Energetska politika Europske unije (White Paper: An Energy Policy for the European Union, COM (95) 682 nal, 1995.) Bijela knjiga o obnovljivim izvorima energije (Energy for the Future: Renewable Sources of Energy, White Paper for a Community Strategy and Action Plan, COM(97)599 nal, 1997.) Zelena knjiga: Prema Europskoj strategiji za sigurnost energetske opskrbe (Green Paper: Towards a European Strategy for the Security of Energy Supply, COM(2000) 769 nal) Zelena knjiga Energetska uinkovitost ili kako uiniti vie s manje (Green Paper on Energy Efciency or Doing More with Less, COM(2005) 265 nal) Akcijski plan za energetsku uinkovitost / ACTION PLAN FOR ENERGY EFFICIENCY: Realising the potential - Saving 20% by 2020

Vane direktive Europske unije koje reguliraju podruje energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora energije su sljedee: Direktiva 2002/91/EC o energetskim znaajkama zgrada / Directive 2002/91/EC of the European Parliament and of the Council of 16 December 2002 on the energy performance of buildings (Ofcial Journal L 001,04/01/2003) Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama / Directive 2006/32/EC of the European Parliament and of the Council of 5 April 2006 on energy end-use efciency and energy services and repealing Council Directive 93/76/EEC Ofcial Journal L 114 , 27/04/2006 P. 0064 0085 Direktiva 2004/8/EC o promociji kogeneracije bazirane na korisnim toplinskim potrebama na unutranjem tritu energije / Directive 2004/8/EC of the European Parliament and of the Council of 11 February 2004 on the promotion of cogeneration based on a useful heat demand in the internal energy market and amending Directive 92/42/EEC (Ofcial Journal L 52/50, 21/02/2004) Direktiva 89/106/EEC o usklaivanju zakonskih i upravnih propisa drava lanica o graevnim proizvodima / Council Directive 89/106/EEC of 21 December 1988 on the approximation of laws, regulations and administrative provisions of the Member States relating to construction products (Ofcial Journal L40/12of1989-02-11) Direktiva 92/75/ECC o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja, Commission Directive 2003/66/EC of 3 July 2003 amending Directive 94/2/EC implementing Council Directive 92/75/EEC with regard to energy labelling of

30

household electric refrigerators, freezers and their combinations (Ofcial Journal L 170, 09/07/2003 P. 0010 0014) Direktiva 93/76/EEC o ograniavanju emisija ugljinog dioksida kroz poveanje energetske uinkovitosti / Council Directive 93/76/EEC of 13 September 1993 to limit carbon dioxide emissions by improving energy efciency (SAVE) (Ofcial Journal L 237, 22/09/1993) Direktiva 2003/87/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova unutar EU / Directive 2003/87/EC of the European Parliament and of the Council of 13 October 2003 establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community and amending Council Directive 96/61/EC (Ofcial Journal L 275/32, 25/10/2003) Direktiva 92/75/EEC o obveznom energetskom oznaavanju elektrinih kuanskih ureaja /Council Directive 92/75/EEC of 22 September 1992 on the indication by labelling and standard product information of the consumption of energy and other resources by household appliances(Ofcial Journal L 297, 13/10/1992)/ Direktiva 2004/101/EC o uspostavi sustava trgovanja dozvolama za emitiranje staklenikih plinova, s obzirom na primjenu mehanizama Protokola iz Kyota / Directive 2004/101/EC of the European Parliament and of the Council of 27 October 2004 amending Directive 2003/87/EC establishing a scheme for greenhouse gas emission allowance trading within the Community, in respect of the Kyoto Protocols project mechanisms (Ofcial Journal L 338/18, 13/11/2004) Direktiva 2001/77/EC o promociji elektrine energije iz obnovljivih izvora na unutranjem tritu elektrine energije / Directive 2001/77/EC of the European Parliament and of the Council of 27 September 2001 on the promotion of electricity produced from renewable energy sources in the internal electricity market (Ofcial Journal L 283/33, 27/10/2001)

31

EU DIREKTIVA O ENERGETSKIM ZNAAJKAMA ZGRADA 2002/91/EC

Direktiva o energetskim znaajkama zgrada vrlo je znaajna za sektor zgradarstva i donosi velike promjene za sve sudionike u projektiranju i gradnji. Direktivu je krajem 2002. godine donio Europski parlament, ime je jasno nametnuo obvezu tednje energije u zgradama EU-a kao i zemljama kandidatima. Novu EU Direktivu zemlje lanice morale su integrirati u svoje zakonodavstvo do 4. sijenja 2006. godine. Od ukupno 40 posto doprinosa sektora zgradarstva na energetsku potronju u EU, ova Direktiva trebala bi doprinijeti smanjenju emisije CO2 od 8 posto do 2010. godine, prema Protokolu iz Kyota. To bi se trebalo ostvariti iz poveanja energetske uinkovitosti i standarda gradnje novih zgrada, te iz poveanja energetske uinkovitosti pri rekonstrukciji postojeih zgrada korisne povrine preko 1000 m2. Direktiva 2002/91/EC istie pet bitnih elemenata: uspostavu opeg okvira za metodologiju prorauna energetskih karakteristika zgrada primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za nove zgrade primjenu minimalnih zahtjeva energetske uinkovitosti za postojee zgrade prilikom veih rekonstrukcija (korisne povrine iznad 1000 m2) energetsku certikaciju zgrada redovitu inspekciju kotlova i sustava za kondicioniranje zraka u zgradama Metodologija prorauna energetskih karakteristika zgrada u skladu s Direktivom obuhvaa: toplinske karakteristike ovojnice i unutarnjih konstrukcijskih dijelova zgrade sustav za grijanje i pripremu tople vode sustav za kondicioniranje zraka sustav ventilacije instalirani sustav rasvjete poziciju i orijentaciju zgrade ukljuujui vanjske klimatske uvjete pasivni sunani sustavi i naprave za zatitu od sunca prirodnu ventilaciju klimatske uvjete unutar zgrade

Prilikom izrauna uzima se u obzir, ako je relevantno, pozitivan utjecaj sljedeih aspekata: a) aktivni solarni sustavi i drugi sustavi za proizvodnju topline i elektrine struje na temelju obnovljivih energenata; b) proizvodnja elektrine struje putem kogeneracije; c) sustavi daljinskog ili blokovskog grijanja i hlaenja; d) prirodna rasvjeta. Za potrebe izrauna zgrade treba klasicirati na kategorije kao npr.: a) obiteljske kue razliitih naina gradnje; b) kue s vie stanova;

32

c) poslovne zgrade; d) obrazovne zgrade; e) bolnice; f) hoteli i restorani; g) sportski objekti; h) zgrade veleprodaje i maloprodaje; i) ostale vrste zgrada koje troe energiju. Direktiva od zemalja lanica za postojee zgrade, s korisnom povrinom veom od 1000 m2 koje e se obnavljati, trai poboljanje minimalnih energetskih svojstava koliko god je to tehniki, funkcionalno i ekonomski izvedivo. U Direktivi je, takoer, odreeno da zemlje lanice moraju osigurati ovlatene strunjake za postupak certiciranja zgrada, nadzor sustava za grijanje i prozraivanje, te sastavljanje prateih preporuka za poboljanja tih sustava u smislu utede energije i emisije tetnih tvari. Osnovni je cilj Direktive 2002/91/EC obvezati zemlje lanice na nunost smanjenja potronje svih vrsta energije u cjelokupnom fondu buduih i postojeih zgrada. Uzimajui u obzir dugi ivotni vijek zgrada (od 50 do vie od 100 godina) najvei je, kratkoroni i srednjoroni, energetski potencijal u postojeem fondu zgrada. Nove zgrade moraju biti graene tako da udovoljavaju zadanim minimalnim energetskim uvjetima. Za nove zgrade s povrinom veom od 1000 m2 mora se razmotriti mogunost primjene decentraliziranih energetskih sustava baziranih na obnovljivim izvorima energije, daljinskom grijanju i hlaenju, kogeneraciji, toplinskim crpkama i sl. Takoer, zemlje lanice moraju uvesti obavezne inspekcije kotlova na fosilna goriva izlaznih snaga od 20 kW do 100 kW. Kotlovi snage vee od 100 kW kontrolirati e se svake dvije godine. Za plinske kotlove taj se period moe produiti na etiri godine. Kod kotla starijeg od 15 godina potrebna je inspekcija cijelog sustava. Zahtjevi se primjenjuju i kod postojeih zgrada korisne povrine vee od 1000 m2 kada se radi o opsenim zahvatima obnove zgrade. Prema Direktivi opseni zahvati su oni kod kojih ukupni troak obnove vanjskih zidova zgrade i / ili energetskih sustava kao to su instalacije za grijanje, dovod tople vode, klimatiziranje, ventilaciju i rasvjetu, prelazi 25% vrijednosti zgrade, ne raunajui vrijednost zemljita na kojem se zgrada nalazi ili kada se obnavlja preko 25% same zgrade. Zahtjevi za postojee zgrade mogu se denirati za zgradu u cjelini ili za obnovljene sustave ili sastavne dijelove zgrade kada su isti dio obnove koja se odvija u ogranienom vremenskom periodu. Isto tako, kako bi smanjili potronju energije i reducirali emisiju CO2 zemlje lanice e kontrolirati rashladne sustave snage vee od 12 kW. Inspekcija e ukljuivati i ocjenu uinkovitosti klima ureaja. Zemlje lanice moraju osigurati da sve navedene inspekcije, kao i energetske audite izvre nezavisni energetski strunjaci. Republika Hrvatska, odnosno nadleno Ministarstvo osnovalo je povjerenstvo i zapoelo implementaciju ove direktive u hrvatsko zakonodavstvo. Ciljani datum za implementaciju Direktive u zakonodavstvo Republike Hrvatske je 31. prosinac 2008. godine. Republika Hrvatska obvezna je uskladiti svoj zakonodavni okvir sa svim Direktivama Europske unije te preuzeti i sve obveze iz tih Direktiva. Obveza je transponirati Direktivu u nacionalno zakonodavstvo do dana potpisivanja ugovora o punopravnom lanstvu i osigurati instrumente implementacije.

33

Implementacija EU Direktive 2002/91/EC o energetskim znaajkama zgrada, trebala bi odigrati znaajnu ulogu u unapreenju energetske uinkovitosti, smanjenju energetskih potreba u zgradama i smanjenju emisija tetnih plinova u okoli. Ova Direktiva jest temeljni zakonodavni instrument koji se odraava na sektor zgradarstva uvodei okvir za integriranu metodologiju za mjerenje energetske uinkovitosti, primjenu minimalnih standarda u novim zgradama i odreenim rekonstrukcijama zgrada, energetsku certikaciju zgrada i savjete za nove i postojee zgrade, nadzor i ocjenu kotlova i sustava za grijanje i sustava za hlaenje. Doprinos ove Direktive jest u omoguavanju integriranog pristupa razliitim aspektima uporabe energije u zgradama. Prema Direktivi, u obzir treba uzeti, gdje je to relevantno za izraun, i pozitivan uinak: aktivne suneve sustave i druge sustave grijanja i elektrinu energiju koji koriste obnovljive izvore energije, elektrinu energiju iz kogeneracije, sustave daljinskog ili blokovskog grijanja ili hlaenja, prirodno osvjetljenje. Direktiva uvodi certikat energetske uinkovitosti zgrade koji mora biti dostupan potencijalnom kupcu ili korisniku zgrade, a njegova valjanost ne moe biti dua od 10 godina. Certikat sadri opis postojeeg stanja koritenja energije s numerikim indikatorima koliine energije koja se stvarno troi ili koja se procjenjuje potrebnom za razliite namjene povezane standardiziranim upotrebom zgrade, a koja moe obuhvaati, izmeu ostalog, grijanje, hlaenje, ventilaciju, pripremu tople vode i rasvjetu. Tako zgrade s manjom potronjom, odnosno veom energetskom uinkovitou, dobivaju veu vrijednost na tritu nekretnina. Certiciranje potie dobro gospodarenje energijom te obnovu postojeih zgrada koja omoguuje povrat dodatnih trokova kroz ukupne utede energije. Uinkovitim koritenjem energije postie se krajnji cilj, a to je smanjenje potronje. Praenje potronje energije mogue je provoditi ukoliko postoji evidencija energetskih pregleda, a to ukazuje na potrebu uspostave administrativne strukture za praenje baze podataka. Za sada je certiciranje nuno provesti samo za javne zgrade, nove zgrade i zgrade koje se prodaju odnosno iznajmljuju. Meutim, na nivou EU ve se ozbiljno razmilja o proirenju direktive i obavezne certikacije zgrada na ukupni sektor zgradarstva, zbog velikog postotka i velikog energetskog potencijala koji lei upravo u zgradama povrine manje od 1000 m2. Certikat o energetskim znaajkama zgrada mora sadravati referentne vrijednosti kao to su pravne norme i mjerila kako bi potroaima omoguio usporedbu i procjenu energetskih znaajki zgrade. Certikatu treba priloiti preporuke za trokovno povoljno poboljanje energetskih znaajki. Certikat slui jedino kao informacija, eventualni pravni ili drugi uinci certikata odreuju se prema pravilima pojedinih drava. Drave lanice trebaju poduzeti mjere kojima se osigurava da e se za zgrade s ukupnom korisnom povrinom veom od 1.000 m2, zgrade koje koriste tijela vlasti i institucije i zgrade koje pruaju javne usluge velikom broju ljudi, pa ih zato ti ljudi esto posjeuju, certikat o energetskim znaajkama star najvie deset godina staviti na za javnost jasno vidljivo mjesto.

34

sunanim

Primjer energetskog certikata za zgrade / Izvor: EIHP

DIREKTIVA 2006/32/EC O ENERGETSKOJ UINKOVITOSTI I ENERGETSKIM USLUGAMA

17. svibnja 2006. godine na snagu je stupila Direktiva 2006/32/EC o energetskoj uinkovitosti i energetskim uslugama. Direktiva je usmjerena na poboljanje uinkovitosti neposredne potronje energije, a kao takva se smatra instrumentom poboljanja sveukupne sigurnosti opskrbe energijom, smanjenja ovisnosti o uvozu energenata, smanjenja emisija CO2 iz energetskog sektora, ali i poveanju konkurentnosti europskog gospodarstva u skladu s Lisabonskom strategijom. Zemlje lanice dune su Direktivu integrirati u svoje zakonodavstvo najkasnije do 17. svibnja 2008. godine, s izuzetkom lanaka 14(1), (2) i (4) koji se odnose na izradu i predaju nacionalnih akcijskih planova za energetsku uinkovitost, a za koje je odreen poseban datum prijenosa u nacionalno zakonodavstvo 17. svibanj 2006. godine. Svrha Direktive je poveati isplativost poveanja energetske uinkovitosti u zemljama lanicama EU-a na nain da donesu potrebne ciljeve kao i mehanizme, inicijative, nancijske i zakonske okvire za uklanjanje prepreka koje utjeu na uinkovitost u koritenju energije. Naglaava se potreba izrade nacionalnih akcijskih planova o energetskoj uinkovitosti svake 3 godine te provedba planova s ciljem ukupnog smanjenja potronje energije za 9 posto u roku od devet godina, ili 1 posto godinje. Sve lanice e donijeti isplative, praktine i razumne mjere u svrhu ostvarivanja tog cilja. Kako bi posluile svojim primjerom, lanice moraju osigurati primjenu donesenih mjera prvenstveno u javnom sektoru, fokusirajui se na najisplativije mjere koje donose najvee utede u energiji i najbri povrat investicije.

35

EU DIREKTIVA O PROMOCIJI KOGENERACIJE BAZIRANE NA KORISNIM TOPLINSKIM POTREBAMA NA UNUTRANJEM TRITU ENERGIJE 2004/8/EC
Direktiva 2004/8/EC o unaprjeenju kogeneracije na temelju potronje korisne energije na unutranjem tritu energije pokrenuta je s ciljem poveanja energetske uinkovitosti i poboljanja sigurnosti opskrbe energijom putem kreiranja okvira za unaprjeivanje i razvoj visoko-uinkovite kogeneracije toplinske i elektrine energije temeljene na korisnoj toplinskoj potronji i utedi primarne energije na unutranjem tritu, uzimajui u obzir specine nacionalne okolnosti s naglaskom na klimatskim i ekonomskim uvjetima. U Direktivi su strogo denirani produkti kogeneracije (kogeneracijska elektrina i toplinska energija, kogeneracijsko gorivo), visoko-uinkovitu kogeneraciju i potrebne energetske utede. S druge strane, Direktiva zahtijeva od zemalja lanica stvaranje uvjeta koji e omoguiti certikaciju visoko-uinkovite kogeneracije (Garancija o porijeklu, zakonski i regulatorni okvir), analiziranje nacionalnih potencijala za visoko-uinkovitu kogeneraciju, koncipiranje strategije za ostvarivanje potencijala, ukljuujui i mehanizme podrke, reguliranje pristupa mrei u smislu prava pristupa i transparentnosti postupka, te tarifa za isporuku, rezervu energiju (back-up) i vrne potrebe (top-up), publiciranje izvjetaja s rezultatima analize i evaluacije te dostavljanje statistike o proizvodnji elektrine i toplinske energije u kogeneracijama. Donoenjem ove Direktive, kogeneracija je prepoznata kao jedna od glavnih tehnologija za postizanje bolje energetske uinkovitosti budui da su uteda primarne energije, izbjegnuti mreni gubici i smanjene emisije, priznate dobrobiti kogeneracije. Uinkovito iskoritavanje energije u kogeneracijskim postrojenjima doprinosi i sigurnosti opskrbe i poboljava trinu poziciju EU i njenih lanica, pa je promocija uinkovite kogeneracije, koja se temelji na potrebama za korisnom toplinskom energijom, prioritet svake zajednice. Kratkorono, Direktiva e sluiti kao sredstvo konsolidacije postojeih i gdje je mogue poticanja novih kogeneracijskih instalacija visoke iskoristivosti. Da bi se stvorili izjednaeni uvjeti za razvoj potrebna je regulatorna sigurnost i nancijska potpora. To je posebno vano tijekom prijelazne faze liberalizacijskog procesa, gdje interno energetsko trite nije u potpunosti razvijeno i eksterni trokovi nisu ukljueni u cijenu energije. Dugorono, Direktiva e biti sredstvo preko kojeg e se stvoriti neophodni zakonodavni okvir za osiguranje uinkovite kogeneracije uz druge ekoloki povoljne naine opskrbe energijom.

EU DIREKTIVA O OBAVEZNOM OZNAAVANJU ENERGETSKE UINKOVITOSTI KUANSKIH UREAJA 92/75/EEC I DRUGE

Temeljna Direktiva o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja, 92/ 75/ECC koja tono denira kuanske ureaje koji trebaju biti oznaeni oznakom energetske uinkovitosti, te detaljno propisuje oblik i sadraj energetske oznake usvojena je 22. rujna 1992. godine.

36

Odredbe Direktive 92/75/ECC primjenjuju se na sljedee skupine ureaja: 1. Hladnjake i ledenice, te njihove kombinacije 2. Perilice i suilice rublja, te njihove kombinacije 3. Perilice posua 4. Elektrine penice 5. Klimatizacijske ureaje 6. Elektrine izvore svjetla Odredbe Direktive ne primjenjuju se na ureaje koji koriste autonomne izvore energije, na ureaje ija je proizvodnja prestala prije stupanja na snagu Direktive te na rabljene ureaje. Dobavlja je duan uz ureaj koji isporuuje distributeru dostaviti oznaku energetske uinkovitosti te tehniku dokumentaciju koja potvruje i ujedno daje opirnija objanjenja o podacima na oznaci. U skladu s EU Direktivom o obaveznom oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja donesene su i posebne direktive za sve najzastupljenije kuanske ureaje.

DIREKTIVA 2003/87/EC O USPOSTAVI SUSTAVA TRGOVANJA DOZVOLAMA ZA EMITIRANJE STAKLENIKIH PLINOVA UNUTAR EU
Cilj ove Direktive je uspostava sustava trgovanja dozvolama za emitiranje CO2 unutar Europske unije. Razlog uspostave takvog sustava je ekonomino smanjenje emisije staklenikih plinova. Preduvjeti za uspostavu sustava trgovanja emisijskim dozvolama su izrada nacionalnog alokacijskog plana i uspostava registra emisijskih dozvola. Primjenom ove Direktive osigurat e se slobodna trgovina dozvolama za emitiranje unutar Europske unije.

DIREKTIVA 2004/101/EC O USPOSTAVI SUSTAVA TRGOVANJA DOZVOLAMA ZA EMITIRANJE STAKLENIKIH PLINOVA S OBZIROM NA PRIMJENU MEHANIZAMA PROTOKOLA IZ KYOTA
Cilj ove Direktive je povezati mehanizme Protokola iz Kyota -zajednika provedba (eng. Joint Implementation - JI) i mehanizam istog razvoja (eng. Clean Development Mechanism - CDM) sa sustavom trgovanja dozvolama za emitiranje unutar Europske unije. Direktivom se priznaje jednakost certikata smanjenja emisije u okviru JI i CDM projekata s dozvolama za emitiranje u sklopu sustava trgovanja dozvolama za emitiranje Europske unije.

37

DIREKTIVA 2001/77/EC O PROMOCIJI ELEKTRINE ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA NA UNUTRANJEM TRITU ELEKTRINE ENERGIJE
Uz promociju elektrine energije iz obnovljivih izvora, svrha ove Direktive je i stvaranje baze za budui zakonodavni okvir po kojemu e se koristiti obnovljivi izvori energije. Vanost ovakvog naina proizvodnje el. energije istaknuta je ve u Bijeloj knjizi o obnovljivim izvorima energije zbog vie razloga, a to su : sigurnost proirivanje izvora dobave energije zatita okolia socijalna i ekonomska povezanost

Ovom Direktivom potrebno je dobiti podrku javnosti u smislu poveanja koritenja obnovljivih izvora, kako bi se poveanom potronjom smanjili trokovi proizvodnje i distribucije. Vrlo je vaan i globalni cilj, a to je ostvarivanje udjela od 12 posto iz obnovljivih izvora energije od bruto nacionalne potronje energije do 2010. godine, a posebno poveanje udjela elektrine energije iz obnovljivih izvora na 22,1 posto od ukupne potronje elektrine energije u Europskoj uniji.

AKCIJSKI PLAN EUROPSKE KOMISIJE O ENERGETSKOJ UINKOVITOSTI - UTEDA ZA 20 % DO 2020. GODINE

Europska komisija donijela je krajem 2006. godine i akcijski plan o energetskoj uinkovitosti pod naslovom Uteda za 20% do 2020. godine jer je utvreno da se unato sve skupljim energentima, sve teim posljedicama za okoli te sve veoj ovisnosti o nabavi fosilnih goriva van granica Europske unije, najmanje 20 posto energije troi nepotrebno. Akcijski plan sadri paket prioritetnih mjera koje pokrivaju ekonomski isplative i energetski uinkovite inicijative, koje ukljuuju akcije u podrujima: uinkovitosti kuanskih ureaja, energetske uinkovitosti u zgradarstvu s naglaskom na promociju niskoenergetskih i pasivnih zgrada, energetske uinkovitosti u prometu, energetski uinkovite proizvodnje i distribucije energije, prijedloge mehanizama nanciranja energetske uinkovitosti, te promociju i podizanje svijesti o energetskoj uinkovitosti. U planu se istie znaaj energetske uinkovitosti za EU, te se naglaava da ukoliko se odmah krene s primjenom predloenih mjera do 2020. bi se mogla smanjiti potronja za 100 milijardi eura godinje, a emisija CO2 pala bi za 780 milijuna tona. Plan bi trebao biti implementiran u dravne zakone lanica EU-a u sljedeih 6 godina.

38

OSNOVNA NAELA I MJERE ENERGETSKE UINKOVITOSTI U ZGRADAMA

Odrivoj potronji energije treba dati prioritet racionalnim planiranjem potronje, te implementacijom mjera energetske uinkovitosti u sve segmente energetskog sustava neke zemlje. Odriva gradnja je svakako jedan od znaajnijih segmenata odrivog razvoja koji ukljuuje: - uporabu graevnih materijala koji nisu tetni po okoli - energetsku uinkovitost zgrada - gospodarenje otpadom od gradnje i ruenja graevina

Energetski i ekoloki odrivo graditeljstvo tei: - smanjiti gubitke topline iz zgrade poboljanjem toplinske zatite vanjskih elemenata i povoljnim odnosom oploja i volumena zgrade - poveati toplinske dobitke u zgradi povoljnom orijentacijom zgrade i koritenjem Suneve energije - koristiti obnovljive izvore energije u zgradama (biomasa, sunce, vjetar i dr.) - poveati energetsku uinkovitost termoenergetskih sustava. Cilj sveobuhvatne utede energije, a time i zatite okolia je stvoriti preduvjete za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojeih zgrada te poveati obaveznu toplinsku zatitu novih zgrada. Prosjene stare kue godinje troe 200-300 kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kue ispod 100, suvremene niskoenergetske kue oko 40, a pasivne 15 kWh/m2 i manje. Energijom koja se danas potroi u prosjenoj kui u Hrvatskoj, moemo zagrijati 3 4 niskoenergetske kue ili 8-10 pasivnih kua.

1x160 kWh/m2

4x40 kWh/m2

10x15 kWh/m2

40

Nedovoljna toplinska izolacija dovodi do poveanih toplinskih gubitaka zimi, hladnih obodnih konstrukcija, oteenja nastalih kondenzacijom(vlagom) te pregrijavanja prostora ljeti. Posljedice su oteenja konstrukcije te neudobno i nezdravo stanovanje i rad. Zagrijavanje takvih prostora zahtjeva veu koliinu energije to dovodi do poveanja cijene koritenja i odravanja prostora, ali i do veeg zagaenja okolia. Poboljanjem toplinsko izolacijskih karakteristika zgrade mogue je postii smanjenje ukupnih gubitaka topline graevine za prosjeno od 40-80 posto. Dobro poznavanje toplinskih svojstava graevinskih materijala jedan je od preduvjeta za projektiranje energetski uinkovitih zgrada. Toplinski gubici kroz graevni element ovise o sastavu elementa, orijentaciji i koecijentu toplinske provodljivosti. Bolju toplinsku izolaciju postiemo ugradnjom materijala niske toplinske provodljivosti, odnosno visokog toplinskog otpora. Toplinski otpor materijala poveava se s obzirom na debljinu materijala. Koecijent prolaska topline U je koliina topline koju graevni element gubi u 1 sekundi po m2 povrine kod razlike temperature od 1K, izraeno u W/m2K. Koecijent U je bitna karakteristika vanjskog elementa konstrukcije i igra veliku ulogu u analizi ukupnih toplinskih gubitaka (kWh/m2), a time i potronji energije za grijanje. to je koecijent prolaska topline manji, to je toplinska zatita zgrade bolja.

Primjer ukupne energetske bilance za obiteljsku kuu / Izvor: EIHP

Energetskom obnovom starih kua i zgrada, naroito onih graenih prije 1980. godine, mogue je postii utedu u potronji toplinske energije od preko 60 posto. Osim zamjenom prozora, najvee utede mogu se postii izolacijom vanjskog zida. Dodatna ulaganja u toplinsku izolaciju pri obnovi ve dotrajale fasade kreu se u ukupnoj cijeni sanacije fasade 20-40 posto, to daje povoljne ekonomske rezultate u usporedbi s dugoronim utedama koje se postiu.

41

Energetska bilanca prosjene zgrade graene 70-tih godina, prije rekonstrukcije i bilanca nakon rekonstrukcije primjenom standarda niskoenergetske i pasivne gradnje rekonstrukcija s faktorom 10 / Izvor: EIHP

Kod gradnje nove kue vano je ve u fazi idejnog projektiranja u suradnji s projektantom predvidjeti sve to je potrebno da se dobije kvalitetna i optimalna energetski uinkovita zgrada. Zato je potrebno: - analizirati lokaciju, orijentaciju i oblik kue - primijeniti visoki nivo toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice i izbjegavati toplinske mostove - iskoristiti toplinske dobitke od sunca i zatititi se od pretjeranog osunanja - koristiti energetski uinkovit sustav grijanja, hlaenja i ventilacije te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije

42

Ogrjevne vrijednosti razliitih vrsta goriva u Hrvatskoj / Izvor: EIHP

Ogrijevna vrijednost goriva vaan je podatak u predvianjima toplinskih potreba neke zgrade te mogunosti energetskih uteda poveanjem energetske uinkovitosti. Ako analiziramo potronju energije za grijanje standardne obiteljske kue od 120 m2, koja nije toplinski izolirana, njezina godinja potronja energije za grijanje iznosi oko 200 kWh/m2, ili ukupno 24.000 kWh. Ako je energent koji se koristi za grijanje npr. plin, to znai da godinje toplinske potrebe za tu kuu iznose 2.400 m3 plina. Za usporedbu, dobro toplinski izolirana, tzv. niskoenergetska kua s potronjom energije za grijanje od oko 30 kWh/m2, potroit e godinje oko 3.600 kWh ili 360 m3 plina, odnosno 3 m3 plina po m2, to je 85 posto manja potronja energije za grijanje.

43

Projektne vrijednosti toplinske provodljivosti za neke toplinsko izolacijske materijale, pribline vrijednosti faktora otpora difuziji vodene pare, te usporedba relativnih trokova za ugradnju / Izvor: EIHP

44

OPE PREPORUKE ZA POVEANJE ENERGETSKE UINKOVITOSTI POSTOJEIH I NOVIH ZGRADA

Jednostavne mjere poveanja energetske uinkovitosti, bez dodatnih trokova, uz trenutne utede su sljedee: ugasiti grijanje ili hlaenje nou i onda kada nema nikoga kod kue nou spustiti rolete i navui zavjese izbjegavati zaklanjanje i pokrivanje grijaih tijela zavjesama, maskama i sl. vremenski optimirati grijanje i pripremu tople vode u sezoni grijanja smanjiti sobnu temperaturu za 1C u sezoni hlaenja podesiti hlaenje na minimalno 26C koristiti prirodno osvjetljenje u to veoj mjeri iskljuiti rasvjetu u prostoriji kad nije potrebna perilice za rublje i posue ukljuivati samo kad su pune, najbolje nou.

Mjere za poveanje energetske uinkovitosti uz male trokove i brzi povrat investicije (do 3 godine) su: zabrtviti prozore i vanjska vrata provjeriti i popraviti okove na prozorima i vratima izolirati nie za radijatore i kutije za rolete toplinski izolirati postojei kosi krov ili strop prema negrijanom tavanu reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl. ugraditi termostatske ventile na radijatore redovito servisirati i podeavati sustav grijanja i hlaenja ugraditi automatsku kontrolu i nadzor energetike kue ugraditi tedne arulje u rasvjetna tijela zamjeniti troila energetski uinkovitijim - energetske klase A.

Mjere za poveanje energetske uinkovitosti uz neto vee trokove i dui period povrata investicije (vie od 3 godine) su sljedee: zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka U prozora 1,1-1,8 W/m2K) toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu kue, dakle zidove, podove, krov te plohe prema negrijanim prostorima izgraditi vjetrobran na ulazu u kuu sanirati i obnoviti dimnjak izolirati cijevi za toplu vodu i spremnik analizirati sustav grijanja i hlaenja u kui i po potrebi ga zamijeniti energetski uinkovitijim sustavom te ga kombinirati s obnovljivim izvorima energije.

Ove mjere najbolje je izvoditi istovremeno s nunim mjerama rekonstrukcije.

45

PROZORI, STAKLENE STIJENE I VANJSKA VRATA

Prozor je element vanjske ovojnice zgrade koji omoguava dnevnu rasvjetu prostora, pogled u okolicu, proputanje Suneve energije u zgradu i prozraivanje prostora. Prozor je najdinaminiji dio vanjske ovojnice zgrade, koji istovremeno djeluje kao prijemnik koji proputa Sunevu energiju u prostor, te kao zatita od vanjskih utjecaja i toplinskih gubitaka. Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubicima zgrade jer zajedno ine i preko 70 posto ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade. Gubici kroz prozore dijele se na transmisijske gubitke te na gubitke ventilacijom, tj. provjetravanjem. Ako zbrojimo transmisijske toplinske gubitke kroz prozore i gubitke provjetravanjem, ukupni toplinski gubici kroz prozore predstavljaju vie od 50 posto toplinskih gubitaka zgrade. Gubici kroz prozore obino su deset i vie puta vei od onih kroz zidove, pa je jasno koliku vanost igra energetska ekasnost prozora u ukupnim energetskim potrebama zgrada. U skladu s novim Tehnikim propisom, koecijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata moe iznositi maksimalno U =1,80 W/m2K. Dok se na starim zgradama koecijent U prozora kree oko 3,00-3,50 W/m2K i vie (gubici topline kroz takav prozor iznose prosjeno 240-280 kWh/m2 godinje), europska zakonska regulativa propisuje sve nie i nie vrijednosti i one se danas kreu u rasponu od 1,40-1,80 W/m2K. Na suvremenim niskoenergetskim i pasivnim kuama taj se koecijent kree izmeu 0,80-1,40 W/m2K. Preporuka za gradnju suvremene energetski uinkovite zgrade je koristiti prozore s koecijentom U < 1,40 W/m2K. U ukupnim toplinskim gubicima prozora sudjeluju staklo i prozorski proli. Prozorski proli, neovisno o vrsti materijala od kojeg se izrauju, mora osigurati: dobro brtvljenje, prekinuti toplinski most u prolu, jednostavno otvaranje i nizak koecijent prolaska topline. Stakla se danas izrauju kao izolacijska stakla, dvoslojna ili troslojna, s razliitim plinovitim punjenjem ili premazima koji poboljavaju toplinske karakteristike. U sluaju ventilokonvektorskog grijanja i hlaenja preporua se koritenje tzv. mikroprekidaa na prozorima, povezanih s ventilokonvektorima, koji automatski iskljuuju grijanje ili hlaenje prostorije prilikom otvaranja prozora te na taj nain dodatno tede energiju i sprjeavaju rasipanje toplinske ili rashladne energije u okoli.

Mikroprekida na prozoru prilikom otvaranja radi ventilacije iskljuuje sustav grijanja i hlaenja i tako tedi energiju / Izvor: EIHP

46

Na niski U-faktor stakla utjeu sljedei imbenici: Debljina i broj meuprostora U-faktor smanjujemo veim brojem meuprostora i im veom irinom tih meuprostora. Dakle manji U-faktor moemo postii upotrebom dvoslojnih ili troslojnih izo stakla. Npr. 4+10+4+10+4, to znai 3 stakla debljine 4 mm na razmacima od 10 mm. Punjenje meuprostora Napunimo li meuprostor izo stakla nekim od ve spomenutih plinova (argon, kripton, xenon ili SF6) U-faktor e se bitno smanjiti. Odabir stakla Debljina stakla vrlo malo utjee na U-faktor, ali ga zato upotreba stakla niske emisije (Low-e staklo) znaajno smanjuje. Low-e stakla premazana su sa strane koja dolazi u meuprostor izo stakla posebnim metalnim lmom koji proputa zraenja kratke valne duljine (suneva svjetlost), a reektira zraenja dugih valnih duljina (IC zraenja).
vani -10 C unutra +20 C

JEDNOSTRUKO STAKLO 4 U=5,9 W/m2K

-2 C

DVOSTRUKO STAKLO 4+8+4 U=3,0 W/m2K

+8,3 C

DVOSTRUKO IZO STAKLO 4 / 16g / f4 U=1,1 W/m2K

+15,7 C

TROSTRUKO IZO STAKLO 4f / 12g / 4 / 12g / f4 U=0,5 W/m2K

+18,1 C

Temperature na unutranjoj strani stakla ovisno o vrsti ostakljenja / Izvor: EIHP

47

Toplinski kvalitetni proli od drva, PVC-a i aluminija / Izvor: EIHP

Raunske vrijednosti stupnja proputanja ukupne energije ostakljenja g (-) kod okomitog upada suneva zraenja, izvor: Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama NN 79/05

48

Dodatno poboljanje toplinskih karakteristika prozora moe se postii s toplinskom izolacijom u prolu i/ili ugraenim trostrukim izo staklom / Izvor: EIHP

Dobro brtvljenje prozorskog prola kao i postava toplinske izolacije vanjskog zida u odnosu na prol prozora igraju veliku ulogu u smanjenju ukupnih toplinskih gubitaka kroz prozore / Izvor: EIHP

49

Prozorski okviri danas se najvie izrauju od drveta, PVC-a, aluminija, elika i kombinacije navedenih materijala. U navedene okvire danas se ugrauje dvostruko ili trostruko izo staklo. Daljnji razvoj prozorskih okvira ide u smjeru poveanja toplinske zatite ukljuivanjem toplinsko izolacijskih materijala u sam okvir. Ugradnjom dvostrukog ili trostrukog izo stakla s plinovitim punjenjem, takav prozor dostie vrijednosti U<0,80 W/m2K. Poboljanje toplinskih karakteristika prozora i drugih staklenih povrina mogue je postii na sljedee naine: - zabrtviti prozore i vanjska vrata - provjeriti i popraviti okove na prozorima i vratima - izolirati nie za radijatore i kutije za rolete - reducirati gubitke topline kroz prozore ugradnjom roleta, postavom zavjesa i sl. - zamijeniti prozore i vanjska vrata toplinski kvalitetnijim prozorima (preporuka U<1,40 W/m2K).

TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA

Toplinsku izolaciju vanjskog zida, u pravilu, treba izvoditi dodavanjem novog toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida, a iznimno s unutarnje strane zida. Izvedba toplinske izolacije s unutarnje strane zida nepovoljna je s graevinskozikalnog stajalita, a esto je i skuplja zbog potrebe dodatnog rjeavanja problema difuzije vodene pare, stroih zahtjeva u pogledu sigurnosti protiv poara, gubitka korisnog prostora i dr. Postava toplinske izolacije s unutarnje strane zida je zikalno loija, jer iako postiemo poboljanje izolacijske vrijednosti zida, znaajno mijenjamo toplinski tok u zidu i osnovni nosivi zid postaje hladniji. Zbog toga posebnu panju treba posvetiti izvedbi parne brane kako bi se izbjeglo nastajanje kondenzata i pojava plijesni. Takoer, toplinski treba izolirati i dio pregrada koje se spajaju s vanjskim zidom. Sanacija postojeeg vanjskog zida izvedbom izolacije s unutarnje strane izvodi se iznimno kod zgrada pod zatitom, kada se ele izbjei promjene na vanjskom proelju zgrade zbog njezine povijesne vrijednosti. Kod izvedbe toplinsko-izolacijskog sloja s vanjske strane zida mogua su dva rjeenja zavrnog sloja koji titi toplinsko-izolacijski sloj i ostatak zida od vanjskih atmosferskih utjecaja. Prvo rjeenje karakterizira izvedba vanjskog zatitnog sloja punoplonim lijepljenjem na toplinsko-izolacijski sloj (tzv. kompaktna fasada). Kod drugog rjeenja zatitni je sloj u obliku pojedinanih elemenata uvrenih na odgovarajuu podkonstrukciju na nain da izmeu zatitne obloge i sloja toplinske izolacije ostane sloj zraka koji se ventilira prema van (tzv. ventilirana fasada). Industrija graevinskih materijala nudi mnogo varijanti cjelovitih sustava ovih dvaju naina toplinske izolacije zidova, pri emu za oba rjeenja debljina toplinskoizolacijskog sloja ne bi trebala biti manja od 10 do 12 cm, ime bi se vrijednost koecijenta prolaska topline Uzida smanjila na od cca 0,25 do 0,35 W/m2K

50

Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani zid od opeke (TI 10 cm s vanjske strane zida) / Izvor: EIHP

U sluaju neizoliranog zida od uplje opeke debljine 19 cm, U=1,67 [W/m2K], toplinski gubici iznose okvirno 134 kWh/m2 zida U sluaju izolacije zida od opeke 19 cm sa 10 cm kamene vune, U=0,32 [W/m2K], toplinski gubici iznose okvirno 26 kWh/m2 zida
Temperaturne krivulje za neizolirani i izolirani AB zid (TI 10 cm s vanjske strane zida) / Izvor: EIHP

U sluaju neizoliranog AB zida debljine 20 cm, U=3,20 [W/m2K] toplinski gubici iznose okvirno 256 kWh/m2zida U sluaju izolacije AB zida sa 10 cm kamene vune, U=0,35 [W/m2K] toplinski gubici iznose okvirno 28 kWh/m2 zida

51

Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod ventilirane fasade / Izvor: EIHP

Pravilna izvedba toplinske izolacije vanjskog zida kod kompaktne fasade / Izvor: EIHP

52

TOPLINSKA IZOLACIJA KROVA ILI STROPA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU

Iako je udio krova zastupljen sa svega oko 10-20 posto u ukupnim toplinskim gubicima u kui, krov ima posebno vanu ulogu u kvaliteti i standardu stanovanja. On titi kuu od kie, snijega, hladnoe i vruine. Najei oblik krova na obiteljskim i manjim stambenim zgradama je kosi krov. Vrlo esto se prostor ispod kosog krova namjenjuje za stanovanje iako nije adekvatno toplinski izoliran. Kod takvih situacija pojavljuju se veliki toplinski gubici zimi, ali i jo vei problem pregrijavanja ljeti. Ako krov nije toplinski izoliran, kroz njega moe proi i 30 posto topline. Naknadna toplinska izolacija krova je jednostavna i ekonomski vrlo isplativa, jer je povratni period investicije od 1 do 5 godina. Za toplinsku izolaciju kosih krovova treba koristiti nezapaljive i paropropusne toplinsko izolacijske materijale, kao to je npr. kamena vuna. Detalj spoja toplinske izolacije vanjskog zida i krova treba rijeiti bez toplinskih mostova. Ako prostor ispod kosog krova nije grijan, tj. nije namijenjen za stanovanje, toplinsku izolaciju treba postaviti na strop zadnje etae prema negrijanom tavanu. Preporuljiva debljina toplinske izolacije na kosom krovu iznosi 16-20 cm. Izolaciju treba postaviti u dva sloja; jedan sloj izmeu rogova, a jedan sloj ispod rogova kako bi se sprijeili toplinski mostovi. Toplinsku izolaciju s donje strane najee zatvaramo knauf ploama ili drvetom. Ravni krovovi su najvie izloeni atmosferskim utjecajima od svih vanjskih elemenata zgrade. Zato je vano kvalitetno ih izolirati i toplinskom i hidroizolacijom, te pravilno rijeiti odvodnju oborinskih voda. Ravni krov moe biti rijeen kao prohodni, neprohodni ili tzv. zeleni krov. U skladu s time izvodi se zavrna obrada krova.

Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod lagane krovne konstrukcije / Izvor: EIHP

53

Pravilna izvedba toplinske izolacije kosog krova i spoja sa zidnom izolacijom kod masivne krovne konstrukcije / Izvor: EIHP

Pravilna izvedba toplinske izolacije stropa prema negrijanom tavanu i spoja sa zidnom izolacijom / Izvor: EIHP

54

Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova s umetnutim gotovim elementom za prekid toplinskog mosta i spoj sa zidnom izolacijom / Izvor: EIHP

Pravilna izvedba toplinske izolacije ravnog krova zidnom izolacijom / Izvor: EIHP

i spoja sa

55

TOPLINSKA IZOLACIJA PODA NA TLU ILI PODA PREMA NEGRIJANOM PROSTORU

Konstrukcije poda na tlu razlikuju se od podnih konstrukcija prema negrijanom prostoru po nosivoj betonskoj podlozi i hidroizolaciji. Toplinski gubici prema terenu iznose do 10 posto ukupnih toplinskih gubitaka. Kod novogradnji se pod na terenu treba toplinski izolirati to veom debljinom toplinske izolacije, dok je kod postojeih zgrada takva mjera uglavnom ekonomski neisplativa, zbog veih graevinskih zahvata koji je prate. Meutim, ekonomski vrlo isplative mjere su toplinska izolacija stropne konstrukcije prema negrijanom tavanu, te podne konstrukcije prema negrijanom podrumu. Takoer, potrebno je toplinski zatititi i podne konstrukcije iznad otvorenih prolaza. Kod postave toplinske izolacije vano je toplinski izolirati cijelu vanjsku ovojnicu bez prekida izolacije, kako bi se utjecaj toplinskih mostova smanjio na minimum.

TOPLINSKI MOSTOVI
Energetska uinkovitost zgrade i potronja energije u zgradi, osim visokog nivoa toplinske zatite ovise i o izbjegavanju odnosno smanjenju toplinskih mostova na minimum. Toplinski most je manje podruje u omotau grijanog dijela zgrade kroz koje je toplinski tok povean radi promjene materijala, debljine ili geometrije graevnog dijela. Zbog smanjenog otpora toplinskoj propustljivosti u odnosu na tipini presjek konstrukcije, temperatura unutarnje povrine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na ostaloj povrini, to poveava opasnost od kondenziranja vodene pare. Jednolian toplinski otpor vanjske ovojnice zgrade moe se promijeniti uslijed: potpunog ili djelominog prodora ovojnice zgrade materijalima drugaijih svojstava toplinske provodljivosti promjene debljine grae razlike izmeu unutarnje i vanjske povrine, kao to se dogaa na spojevima zida, poda, stropa Posljedice toplinskih mostova su: promjene u toplinskim gubicima promjene unutarnje povrinske temperature Zbog manjeg otpora toplinskoj propustljivosti, nego tipini presjek pregrade, temperatura unutarnje povrine pregrade na toplinskom mostu manja je nego na preostaloj povrini, to poveava potencijalnu opasnost kondenziranja vodene pare na ovim mjestima. Najbolji nain izbjegavanja toplinskih mostova je postavljanje toplinske izolacije s vanjske strane cijele vanjske ovojnice, bez prekida te dobro brtvljenje reki i spojeva. Termografskim snimanjem zgrade vrlo se lijepo mogu uoiti tipini toplinski mostovi.

56

Karakteristini primjeri toplinskih mostova na neizoliranim zgradama snimljeni termografskom kamerom / Izvor: EIHP

Na tritu danas postoje sustavi za otklanjanje ili smanjenje utjecaja toplinskih mostova koji prekidaju kontinuiranu armaturu unutarnje i vanjske betonske konstrukcije kod izvedbe stropnih ploa balkona, te umeu tvorniki izraene elemente u kombinaciji visokovrijednog elika i sloja toplinske izolacije kroz koju prolazi armatura. Armatura takvog gotovog elementa spaja se s armaturom stropne ploe. Vrijednost toplinskih mostova kod takvih rjeenja svedena je na tokaste prijelaze topline na mjestima prolaska armature kroz toplinsku izolaciju.

Proraun toplinskog mosta na neizoliranom uglu zgrade te isti nakon izvedbe toplinske izolacije / Izvor: EIHP

Na gornjim se slikama jasno moe vidjeti koliko je temperatura nia na unutarnjoj strani zida na uglu AB serklaa od ostatka zida od opeke kod toplinski neizoliranog zida, te situacija s raspodjelom temperature nakon izvedbe toplinske izolacije.

57

Izgraditi zgradu bez toplinskih mostova gotovo je nemogue, ali uz pravilno projektirane detalje toplinske zatite utjecaj toplinskih mostova moemo smanjiti na minimum. Potencijalna mjesta toplinskih mostova su konzolne istake balkona, istake streha krovova, spojevi konstrukcija, spojevi zida i prozora, kutije za roletu, nie za radijatore, temelji i drugo. Zato na njih, pri rjeavanju konstruktivnih detalja, treba obratiti posebnu panju. Preporua se u glavnom i izvedbenom projektu razraditi sve bitne detalje, osobito mjesta potencijalnih toplinskih mostova, u skladu s Tehnikim propisom o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama. Prozore treba ugraditi tako da su barem dijelom u nivou toplinske izolacije, kutija za roletu mora biti toplinski izolirana, toplinsku izolaciju zida treba povui do temelja, a po potrebi treba izolirati i temelj. Po zavretku izgradnje, kvalitetu gradnje i toplinske zatite mogue je dodatno provjeriti termografskim snimanjem.

Naini rjeavanja problema toplinskih mostova kod konzolnih istaka balkonskih ploa / Izvor: EIHP

58

Naini rjeavanja problema toplinskih mostova kod konzolnih istaka balkonskih ploa / Izvor: EIHP

ZATITA OD SUNCA I PASIVNA SUNANA ARHITEKTURA

U ukupnoj energetskoj bilanci kue vanu ulogu igraju i toplinski dobici od Sunca. U suvremenoj arhitekturi puno panje posveuje se prihvatu Sunca i zatiti od pretjeranog osunanja, jer se i pasivni dobici topline moraju regulirati i optimizirati u zadovoljavajuu cjelinu. Suvremeni tzv. daylight sustavi koriste optika sredstva kako bi potakli reeksiju, lomljenje svjetlosnih zraka, ili za aktivni ili pasivni prihvat svjetla. Suvremeni sustavi kontrole prolaska svjetla i upravljanja dnevnim osvjetljenjem novi su doprinos energetskoj uinkovitosti i odrivom razvoju. Ti sustavi se danas ukljuuju u arhitekturu jo u fazi najranijeg projektiranja. Pretjerano zagrijavanje ljeti treba sprijeiti sredstvima za zatitu od Sunca, usmjeravanjem dnevnog svjetla, zelenilom, prirodnim provjetravanjem i sl. Zbog djelotvorne zatite od preintenzivnog osvjetljenja primjenjuju se sljedea rjeenja:

59

arhitektonska geometrija: zelenilo, trijemovi, strehe, nadstrenice, balkoni i dr. elementi vanjske zatite od sunca: razni pokretni i nepokretni brisoleji, vanjske aluzine, rolete, tende, inteligentna proelja, suvremena ostakljenja i dr. elementi unutarnje zatite od sunca: rolete, aluzine, roloi, zavjese i dr. elementi unutar stakla za zatitu od sunca i usmjeravanje svjetla - holografski elementi, reektirajua stakla i folije, staklo koje usmjerava svjetlo, staklene prizme i dr. Bez obzira na vrstu zatite od sunca treba nastojati ugraditi maksimalno uinkovita sredstva. Ukoliko se radi o klasinim roletama, posebnu panju treba obratiti na toplinsku izolaciju kutija za rolete, te na mogunost ugradnje dodatno toplinski izoliranih lamela plastinih ili aluminijskih roleta.

Faktor umanjenja naprave za zatitu Suneva zraenja FC(-), izvor: Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama NN 79/05

Vanjska zatita od sunca kao element arhitekture / Izvor: Hunter Douglas

60

Suvremene pasivne kue danas se deniraju kao graevine bez aktivnog sustava za zagrijavanje konvencionalnim izvorima energije. Popularno se nazivaju i kue bez grijanja ili jednolitarske kue jer se energetska potronja takve kue moe izraziti samo jednom litrom lo ulja ili 1 m3 plina po m2 godinje. Standard pasivne kue podrazumijeva smanjiti toplinske gubitke kroz ovojnicu zgrade na minimalnu mjeru, maksimalno poveati toplinske dobitke i osigurati kvalitetnu ventilaciju. Da bi se stambena kua mogla izgraditi bez aktivnog konvencionalnog sustava grijanja ukupne potrebe za grijanjem prostora treba smanjiti ispod 15 kWh/m2 godinje. Predvieni cilj energetske potronje mogue je postii odabirom prosjenog koecijenta prolaska topline U=0,10 - 0,15 W/m2K i nie, za prozore i druga ostakljenja U<0,80 W/m2K te uz broj izmjena zraka na sat manji od 0,6. U pasivnoj kui energetske potrebe za zagrijavanje prostora pokrivene su ve opisanim standardom gradnje. Sve ostale energetske potrebe - za zagrijavanjem potrone tople vode i elektrinom energijom - mogu se pokriti Sunevom energijom, tj. aktivnim toplinskim i fotonaponskim sustavima te u kombinaciji s drugim obnovljivim izvorima energije, ili kogeneracijom uz odgovarajuu ventilaciju prostora. Pasivna kua arhitektonskim elementima i oblikovanjem ne odstupa posebno od konvencionalnih zgrada. Raznolikost ovakve izgradnje je svakim danom sve izraenija, a uspjenim projektom smatra se onaj koji principe pasivne arhitekture ne postavlja kao ogranienja nego ih shvaa kao nove elemente oblikovanja.

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE U ZGRADAMA

Obnovljivi izvori su oni izvori energije koji su sauvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomino. Posebno su istaknuti: energija vodotoka, vjetra, Suneva energija, biogoriva, biomasa, bioplin, geotermalna energija, morskih mijena i morskih valova. Najee koriteni obnovljivi izvori energije u zgradama su biomasa, sunce i vjetar. Biomasu je mogue pretvoriti u razne oblike korisne energije: toplinu, elektrinu energiju te tekua goriva za upotrebu u prijevozu. Tehnologije pretvorbe biomase mogu se podijeliti na primarne (konani proizvod je toplina, odnosno para te tekua i plinovita goriva) i sekundarne (konani proizvod je elektrina energija, toplina za kuanstva/industriju te goriva za koritenje u prijevozu). Proizvodnja toplinske energije uobiajen je nain koritenja biomase, posebno ogrjevnog drva u raznim oblicima (briketi, peleti, drvna sjeka, cjepanice). Pei za izgaranje peleta i drvne sjeke, posebice one manje snage za primjenu u kuanstvima i podrunom grijanju zgrada i manjih naselja, dostigle su visoki stupanj tehnoloke i komercijalne zrelosti. Suneva energija je neiscrpan izvor energije koji u zgradama moemo koristiti na tri naina: 1. pasivno - za grijanje i osvjetljenje prostora 2. aktivno - sustav sa sunanim kolektorima i spremnikom tople vode 3. fotonaponske sunane elije za proizvodnju elektrine energije

61

U pasivnoj sunanoj arhitekturi koristimo sva tri naina iskoritavanja Suneve energije. Koritenjem Suneve energije moemo potrebe za energijom u kuama smanjiti za 70-90 posto. Sunani kolektori pretvaraju Sunevu energiju u toplinsku energiju vode (ili neke druge tekuine). Fotonaponske elije su poluvodiki elementi koji direktno pretvaraju energiju Suneva zraenja u elektrinu energiju, a mogu se koristiti kao samostalni ili kao dodatni izvor energije. Proizvodnja elektrine energije iz vjetra i sunca preporua se u uvjetima gdje ne postoji mogunost prikljuka na elektroenergetsku mreu. Vjetroturbine zahtijevaju lokaciju izloenu vjetru i montau na relativno visok stup, ali je cijena proizvedene energije znatno manja uz veu raspoloivost sustava. Raspoloivost sustava se znaajno poveava kombinacijom sunanih elija i vjetroturbine, zbog sezonskog nepodudaranja proizvodnje. Za domainstva su vrlo interesantne male vjetroturbine snage do nekoliko desetaka kW. One se mogu koristiti kao dodatni ili kao primarni izvor energije u udaljenim podrujima.

Naini iskoritavanja energije iz obnovljivih izvora u zgradama

62

SUSTAVI GRIJANJA, VENTILACIJE i KLIMATIZACIJE

U zgradama se energija koristi za razliite potrebe, a ovisno o tipu zgrade te se potrebe kreu od elektrine energije za rasvjetu, preko energije za grijanje pa do energije za zadovoljavanje tehnolokih potreba, npr. poput pranja ili sterilizacije u bolnicama. Openito se energetske potrebe zgrada mogu razvrstati kao: elektrina energija za rasvjetu elektrina energija za razliite elektrine ureaje elektrina energija za pogon dizala, eskalatora i sl. elektrina energija za pogon motornih pogona u sustavima ventilacije, klimatizacije i sl. potrona topla (sanitarna) voda toplinska energija za grijanje rashladna energija za hlaenje sekundarne upotrebe toplinske energije za praonicu, kuhinju, sterilizaciju i sl. Pri tome, energetska potronja namijenjena za grijanje, ventilaciju i kondicioniranje zraka predstavlja najznaajniji dio energetske potronje u zgradama. Koncepcija cjelovitog ili integralnog energetski uinkovitog graenja podrazumijeva istovremeno razmatranje svih aspekta graevine, od arhitekture, proelja i funkcije, preko konstrukcije, protupoarne zatite, akustike, pa do potronje energije i ekoloke kvalitete zgrade. Osnovne metode projektiranja energetski uinkovite zgrade ukljuuju tri bitna elementa: (1) smanjenje potreba za energijom (energetske utede), (2) maksimiziranje koritenja obnovljivih izvora energije te (3) koritenje fosilnih goriva na optimalan nain u pogledu zatite okolia.

Osnovni elementi projektiranja energetski uinkovite zgrade / Izvor: IEA ECBCS Annex 44, Integrating Environmentaly Responsive Elements in Buildings

Smanjenje energetskih potreba predstavlja projektantima zahtjeve: da optimiziraju zgradu u pogledu forme i poloaja, da primjene poboljane mjere toplinske zatite i energetski uinkovitu rasvjetu i opremu, da u pogledu GVK sustava primjene uinkovitu rekuperaciju topline otpadnog zraka iz sustava ventilacije, da osiguraju male padove tlaka i smanjenje gubitaka topline u razvodu te smanjenje potronje svih podsustava (tzv. parazitske potronje) i druge primjenjive mjere.

63

U pogledu koritenja obnovljivih izvora energije projektom se mora omoguiti optimalno pasivno koritenje suneve energije, daylighting, prirodna ventilacija, nono hlaenje te koritenje topline tla. Uz to je potrebno razmotriti optimalno koritenje sunanih kolektora, geotermalne energije, biomase i slinih izvora. Naposljetku, kada su iscrpljene sve ekonomski opravdane mogunosti utede energije i koritenja obnovljivih izvora, treba odabrati takav konvencionalni sustav s koritenjem fosilnih goriva koji e vriti najuinkovitiju pretvorbu energije goriva u korisnu energiju. U tom pogledu treba razmatrati koritenje kogeneracijskih jedinica, visokouinkovitih kotlova, dizalica topline i slino. Uinkovita upotreba fosilnih goriva, takoer, podrazumijeva inteligentno upravljanje i regulaciju svim energetskim podsustavima, to ukljuuje upravljanje zahtjevima za grijanje, ventilaciju i rasvjetu te upravljanje energetskom opremom. Glavna dobrobit ovdje pojednostavljeno opisane metode projektiranja energetski uinkovite zgrade je isticanje vanosti smanjenja energetskih optereenja prije nego se dodaju sustavi za opskrbu energijom. Na taj nain se potie kompaktno rjeenje s najniim moguim optereenjem energetskih sustava i okolia Dakle, izbor odgovarajueg sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije u zgradama treba prilagoditi potrebama lokacije, funkciji zgrade i tehnikim mogunostima te dakako mogunostima, ali i eljama investitora. Potujui opisani model integralnog, energetski uinkovitog projektiranja, prilikom projektiranja GVK sustava najvanije je odabrati optimalni sustav, kako sa stanovita primarnog kruga - proizvodnje (transformacije) toplinske i rashladne energije (energent, toplinski kapacitet i drugo), tako i sa stanovita predaje energije kranjem korisniku - sekundarni krug (ogrjevna tijela, instalacije, upravljanje potronjom i drugo). Pri tome treba imati na umu da je uinkovitost sustava umnoak uinkovitosti izvora energije, razvoda energije od izvora do ogrjevnih (rashladnih) tijela te regulacije sustava:

Preporuka za energetsko-ekonomski optimalni odabir naina grijanja u zgradi je sustav sa to viom ukupnom uinkovitosti, pri emu je ukupna uinkovitost sustava, a time i odabir optimalnog sustava bitno odreen najslabijom karikom u gornjem nizu.

Sustavi centralnog grijanja i hlaenja

Openito se moe utvrditi da je za nadoknadu transmisijskih gubitaka u prostorima zgrada preporuka koritenje sustava centralnog grijanja i prema potrebi centraliziranog hlaenja. esto isti sustav moe pruati grijanje i hlaenje. Medij za grijanje i hlaenje (prijenosnik energije) je najee voda ili zrak, dok se ogrjevna tijela odabiru prema namjeni i zahtjevu ureenja interijera. Sustavi s vodom kao nositeljem energije su najei kod stamenih zgrada, pri emu valja paziti da se koristi toplinska izolacija cijevi i da cjevovodi za razvod energije budu to krai, kako bi se smanjili gubici. U sluaju hlaenja toplinska izolacija je nuna u svim razvodima, a u sluaju grijanja minimalno kroz sve prostore koji se ne griju ili su unutar konstrukcije. Uinkovitost ovakvih sustava

64

razvoda (razvoda) kree se od 95 do 98 posto. Kod sustava sa zrakom mora se paziti na odabir odgovarajuih kanala i tijela za istrujavanje zraka, te je posebno potrebno voditi rauna o kvaliteti zraka koji prolazi kroz sustav i moguoj kontaminaciji mikroorganizmima. Predaja toplinske i rashladne energije u prostorima se vri putem ogrjevnih (rashladnih) tijela i/ili povrina. Preporuka je pri projektiranju teiti tzv. niskoeksergetskim sustavima, odnosno sustavima grijanja ili hlaenja koji, u pogledu izvora energije, omoguuju koritenje energije niskih parametara. U praksi ovo podrazumijeva sustave koji pruaju grijanje ili hlaenje na temperaturi priblinoj onoj sobnoj. U stambenim zgradama, u tradicionalnom pristupu, ogrjevna tijela su najee radijatori koji predaju toplinu zraenjem i prirodnom konvekcijom (visokotemperaturni sustavi, 6090C), a po tipu se razlikuju lankasti, ploasti, cjevasti, valoviti i drugi. U boravinim prostorijama radijatori su esto obloeni kako bi se sprijeio direktan kontakt, no treba imati u vidu da je time smanjena njihova uinkovitost za 10 do 15 posto. Druga mogua ogrjevna tijela su konvektori, najee ventilokonvektori, koji predaju toplinu konvekcijom, koja je najee prisilna (srednje-temperaturni sustavi, 4560C). Bitna prednost ventilokonvektora je injenica da se ista jedinica moe koristiti i za grijanje i za eventualno hlaenje prostorija. Stoga se kod novogradnji s viim standardom ugode stambenih prostora, grijanje i hlaenje glavnih boravinih prostora (dnevni boravak, blagovaonice) izvodi ventilokonvektorskim sustavom koji treba biti dimenzioniran tako da u potpunosti pokrije gubitke, odnosno dobitke topline u ovim prostorima. S obzirom na predvieni standard i mogunost prenamjene pojedinih soba, esto je preporuka da i spavae sobe uu u ventilokonvektorski sustav grijanja i hlaenja, no u ovom pogledu treba razmotriti namjeru investitora i arhitekta te prema potrebi pojedine spavae sobe iskljuiti iz ovakvog sustava grijanja i hlaenja. Takoer je preporuka ugradnja ventilokonvektora predvienih za rad s optonim uzduhom kako bi se izbjegla eventualna potreba za izvoenje zatite od smrzavanja, a pri emu treba odvojeno osigurati ventilaciju prostora. Za nadoknadu transmisijskih gubitaka u prostorima sanitarnih vorova i kupaonica, kuhinja, hodnika i ostalih prostora u stanovima preporuka je koritenje centralnog radijatorskog grijanja. Centralno radijatorsko grijanje se, takoer, koristi za nadoknadu transmisijskih gubitaka u svim sobama koje nisu ukljuene u sustav ventilokonvektorskog grijanja i hlaenja. Ogrjevna tijela (model) treba odabrati prema zahtjevu ureenja interijera. Danas se sve ee koriste grijae povrine koje predaju toplinu zraenjem i prirodnom konvekcijom (sustavi povrinskog grijanja), a koje se ugrauju u stropove, stjenke (zidove) i najee u podove (tzv. podno grijanje). Izvode se ili kao elektrini ili toplovodni sustavi, pri emu se koriste nie temperature ogrjevnog medija (niskotemperaturni sustavi, 3045C). Ovdje treba istaknuti da je ideja integralnog, energetski uinkovitog projektiranja aktivno koritenje konstrukcijskih elemenata graevine za prijenos topline, svijetla i zraka. To znai da se konstrukcijski elementi poput podova, zidova, temelja i slino, logino i racionalno kombiniraju i integriraju u sustave grijanja, hlaenja, ventilacije i pohrane energije. Stoga kao alternativu radijatorskom grijanju, prvenstveno u kupaonicama, kuhinjama, hodnicima,

65

koridorima i slino, treba razmotriti mogunost koritenja podnog grijanja. Dakako, preporuka je razmatranje koritenja nisko-temperaturnih sustava i u ostalim prostorima, ali je potrebno osigurati da ogrjevne plohe ostanu otvorene kako bi se omoguila nesmetana predaja topline i time projektirana nadoknada transmisijskih gubitaka. Ovakvi nisko-temperaturni sustavi najee se kombiniraju u tradicionalnom i inovativnom pristupu, odnosno kombiniraju sustave razliitih temperaturnih razina u istoj graevini kako bi postigli optimalno iskoritavanje energije. Sustav grijanja ventilokonvektorima esto je potrebno prilagoditi parametrima sustava radijatorskog grijanja s obzirom na obvezu koritenja odvojenih izvora energije po stanovima (bilo individualnih toplinskih podstanica bilo kotlova), pa je u tom sluaju preporuka temperaturni reim 70/60C, uz prethodno ksno podeenu recirkulaciju povratne vode za ventilokonvektore. Preporuka za hlaenje je predvidjeti temperaturni reim 9/13C kako bi se omoguila maksimalna uinkovitost pogona i odabir rashladnih ureaja (bilo kompresorskih bilo apsorpcijskih). Stoga projektom treba pokazati da je koritenje pojedinih sustava i njihov udio u graevini energetski racionalno rjeenje s obzirom na potrebnu temperaturu vode za grijanje i/ili hlaenje te potrebnu regulaciju.

Radijatorsko grijanje

Podno grijanje Raspodjela temperature u prostoru / Izvor: EIHP

U svakom sluaju, preporuka je da se cjelokupni sustav grijanja projektira prema novoj europskoj normi EN 12828:2003 (HRN EN 12828:2003 - Sustavi grijanja u graevinama -- izvedba sustava toplovodnog grijanja), a sam sustav i odabir grijaih tijela u stanovima prema normi EN 442, odnosno za radijatore temperaturni reim 75/65C (sobna temperatura 20C). Ovaj standard (EN 442) osigurava veu ekasnost sustava i manju potronju, ali i veu toplinsku ugodnost u prostoru u odnosu na normu DIN 4704 prema kojoj su se do danas najee projektirali sustavi centralnog grijanja (temperaturni reim 90/70C, sobna temperatura 20C). Sustav podnog grijanja treba projektirati sukladno europskoj normi EN 1264.

66

Konano, provedbu transmisijskih gubitaka trebalo bi provesti sukladno normi EN 12831 (HRN EN 12831:2004 Sustavi grijanja u graevinama -- postupak prorauna normiranoga toplinskog optereenja) umjesto dosadanje DIN 4701. Proraun godinje potrebe za toplinskom energijom potrebno je napraviti sukladno normi EN 832 (HR EN 832:2000 i HRN EN 832/AC:2004 Toplinske znaajke zgrada Proraun potrebne energije za grijanje -- Stambene zgrade). Sukladno preporukama, standardna temperatura u zimskim mjesecima u boravinim prostorima trebala bi iznositi 20-22C, temperatura kupaonica 24C, temperatura hodnika, grijanih stubita i ostalih zajednikih grijanih prostora u graevini 15C, a temperatura podruma (garaa) i ostalih negrijanih prostora u graevini 10C. Temperatura hlaenih prostora u ljetnim mjesecima ne bi trebala biti ispod 24C. Kod centralnih sustava grijanja i hlaenja vrlo je bitna regulacija. Centralna regulacija omoguava prilagodbu topline za grijanje trenutnim potrebama zgrade, pa se regulacijom u ovisnosti o temperaturi u prostoru za etano grijanje ili grijanje obiteljskih kua postie uteda do 13 posto, a kod stambene zgrade regulacija u ovisnosti o vanjskoj temperaturi omoguava utedu do 10 posto. Osnovnoj regulaciji mogu se dodati upravljaki mehanizmi, kao dnevni/tjedni programi, timer, optimizator i drugo, ime se omoguava podizanje stupnja ugode u prostoru uz utedu energije (npr. noni reim rada omoguuje utede do 10 posto). Pri tome, postavljanjem termostatskih regulacijskih ventila kod primjene radijatora mogu se postii utede energije za grijanje od 10 do 20 posto te ih svakako treba primijeniti pri projektiranju sustava radijatorskih grijanja u svim prostorima gdje ne postoji regulacija temperature u prostoru.

Izvori toplinske energije kod centralnih sustava grijanja

Izvori topline su dijelovi GVK sustava u kojima dolazi do pretvorbe prikladnog primarnog izvora energije u toplinsku ili rashladnu energiju koja se potom izravno ili posredno (pomou prijenosnika energije) predaje u prostoriju. Ukoliko na lokaciji postoji mogunost prikljuenja na centralni toplinski sustav, to bi s energetskog i ekolokog stanovite trebao biti najpovoljniji izvor grijanja. Dakako, ovo ovisi o nainu proizvodnje toplinske energije te o karakteristikama i gubicima u sustavu distribucije i predaje toplinske energije. Takoer je kljuno da postoji direktno mjerenje stvarne potronje toplinske energije i mogunost regulacije potronje. Ovakvi sustavi su najee raspoloivi u veim urbanim sredinama. Kao izvor toplinske energije u sustavima centralnog grijanja danas se najee javljaju kotlovi, u razliitim izvedbama. Kotlovi su neizravni izvori topline u kojima dolazi do pretvorbe primarne energije goriva u toplinsku energiju, koja se zatim dovodi do ogrjevnih tijela putem ogrjevnog medija. Naelna preporuka je koritenje niskotemperaturnih kotlova (uobiajeni reimi rada 70/50C, ili 60/40C), odnosno kondenzacijskih kotlova ako je sustav za to pogodan. Koritenje konvencionalnih (toplovodni 80110C ili vrelovodni >110C) ili parnih kotlova (para >0,5 bar) trebalo bi izbjegavati u sustavima grijanja zbog smanjivanja gubitaka pretvorbe i razvoda energije te time i podizanja ukupne uinkovitosti sustava. Dakako, njihova primjena moe biti optimalna u sluajevima kada je to povezano sa zahtjevima koritenja toplinske energije u tehnoloke svrhe (praonica, kuhinja i sl.). Ukoliko je

67

na lokaciji graevine dostupan prirodni plin, s ekolokog i ekonomskog stanovita on je preporueno gorivo za kotlove, dok se alternativno koristi ulje za loenje ili ukapljeni naftni plin zbog mogunosti transporta i skladitenja na lokaciji. Ovisno o izvedbi i starosti nominalna uinkovitost kotlova, raunata prema gornjoj ogrjevnoj vrijednosti goriva, kree se od 60 do gotovo 100 posto u kondenzacijskim kotlovima.

Vrste kotlova i njihova uinkovitost / Izvor: EIHP

Kondenzacijski kotlovi su konstruirani tako da iskoritavaju latentnu toplinu vodene pare u dimnim plinovima, pa time ostvaruju visoku uinkovitost pretvorbe energije goriva. Kritini faktor koji omoguava maksimalnu uinkovitost kondenzacijskih kotlova je temperatura povratne vode koju bi veinu pogonskog vremena trebalo drati ispod 50C. Temperatura povrata u biti odreuje uinkovitost i rad kotla u kondenzacijskom pogonu; npr. pri reimu 75/60C je ekasnost kondenzacijskog kotla oko 90 posto, a pri reimu 40/30C do 97 posto (Hg). Pri koritenju kondenzacijskih kotlova treba voditi rauna o tome da klasini dimnjaci ne ispunjavaju potrebne zahtjeve za ovakve kotlove te da je potrebno predvidjeti odvodnju kondenzata iz kotla, a posebno ako se kao gorivo koristi loivo ulje jer postoji opasnost od poveane koliine kiseline u kondenzatu (H2SO4). Radi orijentacije, u prosjenom kondenzacijskom kotlu se za izgaranje 1m3 prirodnog plina dobije oko 0,81 litra kondenzata. Ukoliko na lokaciji graevine postoji toplinski spremnik konstantne temperature dobra uinkovitost procesa postie se koritenjem toplinskih crpki (dizalica topline). Toplinske crpke su ureaji koji omoguavaju dovoenje energije s nie na viu temperaturnu razinu pomou ljevokretnog krunog procesa prikladne radne tvari (danas najee R407 i dr.). Energetski cilj primjene toplinskih crpki je prvenstveno najuinkovitije koritenje (transformacija) elektrine energije proizvedene iz fosilnih izvora i/ili sinergijski efekt koritenja ostalih obnovljivih izvora energije kroz transformaciju proizvedene elektrine energije (hidroenergija i energija vjetra) u korisnu toplinsku energiju, te naravno smanjenje emisije CO2 putem podizanje ukupne uinkovitosti koritenja energije. Osnovni pokazatelj uinkovitosti rada toplinskih crpki je faktor uinka - COP. Preporuka za njihovo koritenje je onda kada u planiranom ivotnom vijeku mogu ostvariti minimalni prosjeni godinji COP 3,2 za kuanstva, odnosno COP 3,5 za sektor usluga i javni sektor. Ako je spomenuti spremnik topline vie temperature od one okoline, dakle pri koritenju topline tla i/ili ostalih obnovljivih izvora spremnika topline, toplinska crpka se moe pokazati kao energetski najpovoljnije rjeenje.

68

Energetski preporuljive opcije prikupljanja topline iz okolia su: zahvat poljem plonih kolektora (horizontalno postavljene cijevi na dubini od 1,2 -1,5 m ispod povrine zemlje) koji iskoritavaju veinom sunevu energiju akumuliranu u zemlji (do 98%) s manjim udjelom geotermalne energije (oko 2%) zahvat podzemnih voda koje imaju relativno konstantnu prosjenu godinju temperaturu od +8C do +12C (podzemna voda crpi se iz jednog bunara, vodi do dizalice topline i ohlaena vraa kroz drugi udaljeni bunar) zahvat geotermalne topline putem vertikalno poloenih sondi koje se polau na dubinu od 60 do 100 m ili vie koritenje topline vanjskog zraka, pri emu se toplinska pumpa izvodi kao kompaktna jedinica ili kao split-sustav Ogranienje primjene toplinskih crpki je u injenici da je proizvedena toplinska energija niih parametara (najee do 55C) pa je njihovo koritenje vezano uz nisko-temperaturne sustave, ali i zbog toga to toplinske crpke zahtijevaju visoka poetna ulaganja.

Naelna shema kogeneracijskog sustava / Izvor: EIHP

Dananji trend decentralizacije energetskog trita otvara mogunost da se malim kogeneracijskim jedinicama zamijene kotlovi. Na tritu postoji niz poznatih proizvoaa koji nude kogeneracijska postrojenja u paketnoj izvedbi primjerenoj sustavima grijanja u zgradama, i to ili kao kogeneracije za male sustave grijanja stambenih blokova ili ak mikrokogeneracije za individualna kuanstva.

Male i mikro kogeneracije / Izvor: EIHP

69

Centralni sustavi hlaenja

Centralni sustavi ventilacije i klimatizacije izvode se ili samo sa zrakom ili s vodom i zrakom kao prijenosnicima energije. Danas se esto u prostorima kombinira primjena ova dva sustava, odnosno priprema zraka se odvija u klima-komorama, a uobiajeni transmisijski gubici/dobici se pokrivaju ventilokonvektorima ili slinim jedinicama. Za hlaenje prijenosnika energije (najee voda) danas se najee koriste kompresorski rashladni ureaji pogonjeni elektrinom energijom (split-sustavi, kompaktni prozorski klima-ureaji, rashladnici vode itd). No, ako je na lokaciji dostupan izvor toplinske energije poput centralnog toplinskog sustava (posebno tehnoloke pare) ili je raspoloiva otpadna toplina, u svrhu racionalnog gospodarenja energijom svakako treba razmotriti primjenu apsorpcijskih rashladnika. Kompresorski rashladni ureaji za podizanje energetske razine radne tvari (tlaka i temperature) koriste mehaniku energiju - djelovanjem kompresora, dok se rashladna energija prijenosniku topline predaje u isparivau. Uobiajeno se koriste klipni kompresori, zatim vijani i centrifugalni te scroll kompresori. Za njihov pogon se najee koristi elektrina energija, no mogua je i primjena mehanikog rada motora s unutarnjim izgaranjem te plinske ili parne turbine. Kao radne tvari najee se koriste razni ugljikovodici, kao npr. halogenirani ugljikovodici (tzv. freoni) i njihove smjese, amonijak itd. Kompresorski rashladnici dijele se na one sa zrakom hlaenim kondenzatorom te na one s vodom hlaenim kondenzatorom. Vodom hlaeni rashladnici su uinkovitiji, ali komercijalno dostupni uobiajeno kao vee jedinice. Kod zrakom hlaenih rashladnika COP iznosi od 2,0 do 3,1 dok COP vodom hlaenih rashladnika iznosi od 3,8 do 4,4. Uinkovitost pretvorbe energije mjeri se koecijentom uinka COP koji predstavlja omjer izmeu topline predane isparivau i energije predane kompresoru ili generatoru kod apsorpcijskih ureaja.

Usporedba apsorpcijskog i kompresijskog rashladnog procesa / Izvor: EIHP

70

Apsorpcijski rashladni ureaji koriste svojstvo binarnih otopina za ostvarivanje procesa hlaenja bez mehanikog rada kompresora. Umjesto mehanikog rada u procesu se koristi toplinska energija izvora, ili direktnim izgaranjem goriva (prirodni plin) ili koritenjem pare i vrele vode. Temperature hlaenja koje se postiu apsorpcijskim rashladnim ureajima iznose oko 49C. Komercijalni jednostupanjski ureaji (single-effect) rade s COP od 0,6 do 0,75, a kao pogonsku energiju najee koriste toplu ili vrelu vodu (90-130C) ili paru niskih parametara (do 1 bar). Poboljane performanse u apsorpcijskom ciklusu postiu se koritenjem topline oduzete kondenzatoru za dodatnu separaciju rashladnog medija (niskotemperaturni generator/kondenzator). Komercijalni dvostupanjski apsorpcijski ureaji (doubleeffect) rade s COP od 1,0 do 1,2, a kao pogonsku energiju najee koriste paru od 2 do 9 bar ili direktno izgaranje goriva. Danas se na tritu pojavljuju i trostupanjski apsorpcijski ureaji (triple-effect) kod kojih se uvodi jo i srednji stupanj protoka radne tvari (srednjetemperaturni generator/kondenzator). Ovakvi komercijalni ureaji rade s COP oko 1,41,6. Iako na prvi pogled kompresorski ureaji rade sa znatno viim koecijentom rashladnog uinka, treba uzeti u obzir da se ne usporeuje isti vid energije u smislu transformacije goriva. Stoga se esto usporeuje uinkovitosti svedena na izvor energije, pri emu se uoava i podudaranje ukupne uinkovitosti ovih procesa.

Usporedba kompresijskog i apsorpcijskog rashladnika / Izvor: EIHP

Bitna prednost apsorpcijskih rashladnika je smanjenje zakupljene snage elektrine energije pri izgradnji, te tijekom koritenja smanjenje vrne elektrine snage i potronje elektrine energije u periodima skupe energije (vie tarife). Time se postie nia cijena rashladne energije i opravdava neto via investicija. Uz to, apsorpcijski rashladni ureaji su posebno interesantni kada na lokaciji objekta postoji izvor toplinske energije u kojem se para proizvodi u energetski i ekonomski povoljnom procesu. Dakle, prikljuak na centralni toplinski sustav - parovod, gdje se para proizvodi u kogeneracijskom procesu ili se koristi otpadna toplina, predstavlja energetski, ekoloki i ekonomski optimalno rjeenje proizvodnje rashladne energije.

71

CENTRALNI TOPLINSKI SUSTAVI I CENTRALNI SUSTAVI HLAENJA (CTS/CSH)

Sustavi daljinskog grijanja ili centralni toplinski sustavi (CTS) predstavljaju nain opskrbe potroaa toplinskom energijom gdje se ona proizvodi na jednom mjestu za vie zgrada i/ili naselja te preko distribucijske mree prenosi do pojedinih objekata i potroaa. Centralni toplinski sustavi mogu se prema tipu prijenosnika (distribucije) energije podijeliti na toplovodne sustave (polaz <110C), vrelovodne sustave (polaz >120C) i parovodne sustave. Prema vrsti izvora topline centralni toplinski sustavi su ili (1) sa zajednikom proizvodnjom u kojoj se u kogeneracijskom procesu proizvode elektrina i toplinska energija, ili (2) s blokovskim kotlovnicama za proizvodnju iskljuivo toplinske energije (proizvode toplinsku energiju za manji broj zgrada) te (3) sustavi industrijskog grijanja pri emu se za CTS koristi otpadna toplina nastala koritenjem toplinske energije u proizvodno-tehnolokim procesima. Iako sve varijante imaju svoje prednosti, koritenje kogeneracijskih postrojenja u centralnim toplinskim sustavima se smatra optimalnim energetskim rjeenjem jer su takvi sustavi dokazani kao oni koji nude najvii nivo utede energije goriva, a time i pozitivan utjecaj u smislu cijene topline i istovremenog ouvanja okolia.

Prednosti sustava CTS-a s primjenom kogeneracijskog procesa / Izvor: EIHP

U centralnim toplinskim sustavima je prisutna velika razlika u toplinskom konzumu potroaa tijekom ciklusa jedne kalendarske godine. Tijekom zime su instalirani kapaciteti CTS-a potpuno iskoriteni, no tijekom ljeta veina kapaciteta ostaje neiskoritena. Kako bi cjelokupni sustav bio to ekonominiji u cjelogodinjem pogonu, toplinskim potrebama tijekom sezone grijanja dodaje se priprema potrone tople vode, pa se tijekom ljetnih mjeseci preuzeta toplinska energija

72

koristi iskljuivo za ovu svrhu. Razlike koje su pritom prisutne izmeu ljetne i zimske potronje energije mjere se i do 1:20, dok u nekim (manjim) sustavima nije predviena niti ova minimalna ljetna potronja. Dakle, tijekom ljetnih mjeseci na raspolaganju ostaju znaajni kapaciteti pa se logino namee upotreba toplinske energije u svrhu hlaenja objekata. Ovo je, u osnovi, mogue izvesti dva naina: (1) ugradnjom jednostupanjskih apsorpcijskih rashladnih ureaja u vrelovodnu ili parovodnu mreu s temperaturom vrele vode ili vodene pare oko 90110C ili (2) ugradnjom dvostupanjskih (ili trostupanjskih) rashladnih ureaja u parnu mreu ili u vrelovodnu mreu s visokim parametrima vrele vode. Prva opcija - koritenje vrelovodne mree u danas u postojeim sustavima u Hrvatskoj ograniena je niskim parametrima rada u ljetnim mjesecima (polazna temperatura pada do 65C), pri emu komercijalni apsorpcijski rashladni ureaji rade s bitno smanjenim rashladnim uinkom i snagom. Zbog toga je danas primarni potencijal ovakvog hlaenja koritenje toplinske energije pare.

Sustav daljinskog hlaenja / Izvor: Foged, M.: District Cooling - a business opportunity, News from DBHB 4/2003

No uz opciju proizvodnje rashladne energije na lokaciji zgrade javlja se i mogunost centralne proizvodnje za vie zgrada ili dijelove grada. Prednosti centralizirane opskrbe rashladnom energije su jasne: spajanjem vie rashladnih potroaa s razliitim iznosima i oblicima rashladnog optereenja u jedan jedinstveni sustav otvara se mogunost za bolje iskoritenje instaliranih rashladnika, a koritenjem manjeg broja proizvodnih jedinica velikog kapaciteta postie se vea uinkovitost (veliki rashladnici imaju bitno viu uinkovitost) ime se smanjuju trokovi pogona i odravanja. Dakle, u ovom sluaju se ili koriste postojee proizvodne lokacije CTS-a koje se proiruju u smislu rashladnih postrojenja te novih instalacija distribucije, ili se vea rashladna postrojenja rade u pojedinim dijelovima naselja, odakle se rashladna energije distribuira do pojedinih zgrada. U oba sluaja se za pogon energetski uinkovitih apsorpcijskih rashladnih ureaja moe koristiti para, dobivena najee u kogeneracijskom procesu te eventualno elektrina energija za

73

vrne rashladne potrebe. S energetskog i eksergetskog stanovita tako se postie optimalno iskoritenje primarne energije goriva, pa korist od spojne proizvodnje elektrine i rashladne energije imaju i elektroenergetski sustav i sustav daljinskog hlaenja. Centralni toplinski sustavi se u svijetu oduvijek prepoznaju kao oblik koritenja energije za grijanje uz vrlo visoki stupanj zatite okolia. Toplinska energija proizvodi se na jednom mjestu uz visoki stupanj iskoristivosti energenata (najee kogeneracija ili otpadna toplina,) pa se direktno smanjuju emisije u okoli. U usporedbi s pojedinanom proizvodnjom topline zajedno s elektrinom energijom iz termoelektrana, emisije CO2 ostvarene za proizvodnju jednake koliine energije u CTS-u u Zagrebu su manje za 25-30 posto. Takoer, emisiju tetnih plinova na mjestu proizvodnje kontroliraju razliite institucije, a o energani brine struno osoblje. Emisija polutanata sa stanovita mikrolokacije objekta je najpovoljnija jer se tu potpuno izbjegava bilo kakvo zagaenje (emisija nastaje na mikrolokaciji toplane). Takoer, u pogledu opeg drutvenog i stajalita racionalnog gospodarenja energijom (eksergija) moe se rei da je koritenje toplinske energije iz kogeneracijskog procesa daleko opravdanije od proizvodnje topline direktnim spaljivanjem plina u loitu.

Smanjenje emisija CO2 primjenom CTS-a i kogeneracijskog procesa / Izvor: EIHP

Distribucija toplinske energije i njezina potronja pojednostavljena je u najveoj moguoj mjeri, a upravljanje i mjerenje potronje moe se vriti na individualnim lokacijama potronje (stanovi) ili na razini objekta (zgrada). Pouzdanost opskrbe je vrlo visoka uz visok standard usluge. Mjere sigurnosti od poara i eksplozije su zanemarive, a podie se protupoarna sigurnost lokacije. Kod krajnjeg korisnika ne postoje zapaljivi i eksplozivni energenti na veem broju mikrolokacija, kao to je to kod direktnog koritenja plina, loivog ulja ili ugljena gdje svaki korisnik brine o ispravnosti i sigurnosti rada vlastitih instalacija i mjesta izgaranja. Takoer, ne postoje dimnjaci pa toplinska stanica moe biti smjetena sukladno zahtjevima arhitekta, a oprema i instalacije zahtijevaju manje prostora za smjetaj u odnosu na kotlovnicu.

74

Dakako, jedna od bitnih prednosti CTS-a je i cijena za krajnjeg korisnika koja je u pravilu nia od drugih alternativa. Trokovi odravanja i eksploatacije na lokaciji su daleko manji, odnosno velika veina je ukljuena u cijenu energije, a kompletno odravanje i servis predajnog dijela toplinske stanice krajnjeg korisnika ne stoji nita s obzirom da je ve ukljueno u cijenu zakupljene snage. Na kraju, koritenjem CTS-a je mogua izgradnja apsorpcijske rashladne stanice na lokaciji, posebno ako se koristi para. U tom sluaju dobiva se i niz prednosti vezanih uz proizvodnju rashladne energije. Prvo, potrebna je vrlo mala elektrina snaga u odnosu na tradicionalne elektrine kompresorske rashladnike, pa su smanjeni trokovi prikljuka na elektro-distribucijsku mreu. Ostvaruje se povoljna cijena pogonskog ogrjevnog medija i stoga povoljna cijena proizvedene rashladne energije (posebno u odnosu na koritenje elektrine energije u vioj tari) jer se koristi isti ogrjevni medij kao i za grijanje. Apsorpcijski ureaji imaju manji broj pokretnih mehanikih dijelova i rade na niim tlakovima pa zahtijevaju manji nivo godinjeg odravanja i imaju viu pouzdanost u odnosu na kompresorske rashladnike.Osim toga, vijek trajanja apsorpcijskog rashladnog ureaja vei je od kompresorskog. Prednost tih pogona su, takoer, manje vibracije u odnosu na postrojenje s kompresorima zbog malog broja pokretnih-rotirajuih dijelova i ne koritenje klor-uor-ugljikovodika (HCF) kao rashladnog medija, jer su tetni za ozonski omota. Na posljetku, unato veoj uinkovitosti kompresorskih ureaja, ukupna energetska uinkovitost proizvodnje rashladne energije apsorpcijskim i kompresorskim hlaenjem moe biti izjednaena (zbog vezane proizvodnje unutar kogeneracijskih proizvodnih sustava ili koritenja otpadne topline).

SUSTAV RASVJETE I ENERGETSKA TROILA

Energetski uinkovita rasvjeta u prvom redu ukljuuje maksimalno koritenje dnevnog svjetla koje je najkvalitetniji oblik rasvjete. Dnevno svjetlo omoguuje rasvjetu ambijenta i radnog mjesta te kontakt ovjeka s okolicom. Vjeruje se da je dugotrajan rad pod umjetnom rasvjetom lo za psihiko i ziko zdravlje ljudi za razliku od rada pod dnevnim svjetlom koje ne uzrokuje nelagodu i stres. Karakteristino za koritenje prirodnog osvjetljenja je da: osigurava zdravije klimatske uvjete u prostorijama omoguava vee standarde vizualne udobnosti ini prostorije vedrijima i ugodnijima za boravak tedi energiju tedi novac smanjuje emisije tetnih plinova u atmosferu tedi ograniene globalne izvore energije Umjetna rasvjeta nadomjeujui dnevnu svjetlost omoguava nastavak aktivnosti na nedovoljno osvijetljenim mjestima i tijekom noi. Umjetnu rasvjetu moemo podijeliti na: opu (ambient) koja prua sigurnost u kretanju i omoguava obavljanje jednostavnih poslova, lokalnu (task) koja omoguava obavljanje sloenijih poslova za koje je potrebna via razina rasvjete, i ugoajnu (accent) koja naglaava npr. strop ili zidove kako bi se stvorio poseban ugoaj u prostoriji.

75

Tradicionalno do unatrag nekoliko godina koristila se samo tzv. klasina rasvjeta, odnosno klasini izvor svjetla sa arnom niti (arulja), no razvojem tehnologija na tritu su postali pristupani i ostali izvori svjetla, koji su znatno uinkovitiji. Usporedbe radi, klasina arulja sa arnom niti ima 95 posto termikog zraenja i svega 3-5 posto svjetlosnog zraenja (luminiscencija), dok moderni izvori svjetla imaju i deset, pa i vie, puta veu ekasnost jer se temelje na drugaijoj tehnologiji izbijanja (uo-cijevi, uo-kompaktne arulje, visokotlane natrijeve i ivine arulje, LED-rasvjeta, halogena i natrij-ksenon arulja). Isto tako, uinkovitou se poveava i kvaliteta i trajnost arulja, pa tako ve postoje long-life izvedbe za kuanstva od 14-16 000 radnih sati, a za specijalne potrebe (javna rasvjeta) i due, ime se tako smanjuju trokovi odravanja. Samim razvojem rasvjete razvijaju se i inteligentni upravljaki sustavi za racionalizaciju potronje (daylight system) te nove generacije elektronikih predspojnih naprava (prigunica). Preporuka je, dakle, koristiti kompaktne uorescentne cijevi puno poznatije pod nazivom tedne arulje u to veoj mjeri. Energetska uinkovitost tednih arulja je od 5 do 6 puta vea od one klasinih arulja, uz i do 10 puta dulji vijek trajanja (prosjena trajnost klasinih arulja je do 1000 sati, a tednih i vie od 10 000 sati). Postavljanje regulatora jakosti svjetla je energetski uinkovita mjera koja rezultira smanjenjem potronje elektrine energije s jedne i poveanjem ivotnog vijeka arulje s druge strane.

Primjer tedne arulje i energetske naljepnice za kuanske ureaje

Energetski uinkovita troila koriste znatno manje energije nego standardna, pa je preporuka da se prilikom kupnje obavezno o tome vodi rauna, pri emu je i ekonomski opravdano kupovati ureaje energetske klase A ili eventualno energetske klase B. Stupanjem na snagu Pravilnika o oznaavanju energetske uinkovitosti kuanskih ureaja (NN 133/05), u Republici Hrvatskoj je propisano obavezno oznaavanje spomenutih ureaja energetskim naljepnicama. Energetske naljepnice su oznake energetske uinkovitosti tj. potvrda kvalitete ureaja s obzirom na njihovu uinkovitost, pri emu se ureaji prema potronji energije dijele na 7 stupnjeva energetske uinkovitosti oznaenih slovima od A do G (grupu A ine energetski najuinkovitiji ureaji). Energetske naljepnice omoguuju korisnicima ureaja djelotvornu usporedbu razliitih modela nekog ureaja ovisno o energetskoj uinkovitosti, godinjoj energetskoj potronji i nekim vanijim radnim karakteristikama i mogunostima ureaja.

76

ENERGETSKI PREGLED (AUDIT) ZGRADE KAO METODA U IMPLEMENTACIJI MJERA ENERGETSKE UINKOVITOSTI
Suvremeno upravljanje energijom u zgradama ukljuuje iroku analizu svih energetskih sustava zgrade. Energetski pregled ili audit zgrade podrazumijeva analizu toplinskih karakteristika i energetskih sustava zgrade s ciljem utvrivanja uinkovitosti i/ili neuinkovitosti potronje energije te donoenja zakljuaka i preporuka za poveanje energetske uinkovitosti. Energetski pregled utvruje nain koritenja energije, podruja rasipanja energije i identicira mjere za poveanje energetske uinkovitosti. Osnovni cilj energetskog pregleda je prikupljanjem i obradom niza parametara dobiti to toniji uvid u zateeno energetsko stanje zgrade s obzirom na: graevinske karakteristike u smislu toplinske zatite; kvalitetu sustava za grijanje, hlaenje, prozraivanje i rasvjetu; zastupljenost i kvalitetu energetskih ureaja; strukturu upravljanja zgradom te pristup stanara ili zaposlenika energetskoj problematici, nakon ega se odabiru konkretne optimalne energetsko-ekonomske mjere poveanja energetske uinkovitosti. Na temelju raspoloivih podataka moe se odrediti bazna potronja za promatranu godinu, no bitno je ustanoviti korekcijske faktore koji se u prvom redu odnose na promjene broja ukuana te promjene korisne odnosno grijane povrine objekta. S time se odreuje bazna potronja, odnosno energetske potrebe u nekom buduem promatranom stanju. Uz ustanovljenje budueg energetskog stanja, elja i realnih potreba za energijom, pristupa se odabiru provedivih varijanti poveanja energetske uinkovitosti objekta, uzimajui u obzir i udobnost stanovanja. Te se varijante odnose na: - poboljanje toplinskih karakteristika vanjske ovojnice primjenom toplinske izolacije - zamjenu ili poboljanje sustava grijanja i poveanje uinkovitosti - zamjenu ili poboljanje sustava klimatizacije i poveanje uinkovitosti - zamjenu ili poboljanje sustava pripreme tople vode - promjenu energenta gdje je to ekonomski i ekoloki isplativo - uvoenje obnovljivih izvora energije (Suneva, geotermalna, biomasa) - poboljanje uinkovitosti sustava elektroinstalacija i kuanskih aparata - racionalno koritenje vode - upravljanje energetikom openito Za svaku od varijanti utvruju se tehnike karakteristike provedbe, uklapanje u cijeli sustav, ostvarive utede energije te ekonomske karakteristike procjena investicije i moguih ekonomskih uteda. Na temelju usporedbe varijanti i isplativosti ulaganja u svaku od njih izrauje se izvjetaj s ocjenama i preporukama za optimalni zahvat. Ovisno o nivou i preciznosti informacija koje se prikupljaju o energetskom stanju zgrade razlikujemo: 1.PRELIMINARNI ENERGETSKI PREGLED ZGRADE ILI WALK THROUGH AUDIT 2. DETALJNI ENERGETSKI PREGLED ZGRADE SA STUDIJOM IZVODLJIVOSTI

77

Preliminarni energetski pregled zgrade ukljuuje kratki uvid u stanje energetike zgrade, s ciljem utvrivanja potencijala za poveanje energetske uinkovitosti, odnosno za provoenje detaljnog energetskog pregleda. Vizualnim pregledom energetskog stanja vanjske ovojnice i energetskih sustava te kratkom analizom prikupljenih podataka utvruju se kljuni problemi i sastavljaju preporuke za poveanje energetske uinkovitosti uz ocjenu potrebe za detaljnim energetskim pregledom i investicijskom studijom. Detaljni energetski pregled ulazi u detaljniju energetsku analizu zgrade i identikaciju potencijalnih mjera energetske uinkovitosti kroz razgovor s kljunim ljudima u zgradi te pregledom postojee dokumentacije i rauna s podacima o potronji toplinske i elektrine energije za minimalno 36 mjeseci. Detaljnim pregledom zgrade i provoenjem potrebnih mjerenja potronje toplinska mjerenja, mjerenja elektrine energije, termografsko snimanje, mjerenje propusnosti zraka kod zgrada utvruju se kljuni problemi i prenose odgovornim vlasnicima ili upraviteljima zgrade. Na osnovu konkretnih mjera energetske uinkovitosti izrauje se redoslijed prioritetnih mjera, za promatranu zgradu, koje se mogu implementirati u nekoliko faza. Ukoliko se ulaganje u poveanje energetske uinkovitosti pokae energetski, ekonomski i ekoloki isplativo projekt se moe aplicirati za sunanciranje ili nanciranje u sklopu uvjeta pojedinih banaka. Takva aplikacija mora ukljuiti poslovni i nancijski plan s opisom projekta, ciljeva, postignua te energetskih i ekolokih uteda uz prihvatljiv vremenski period povrata investicije. Uvoenjem energetske certikacije zgrada u budunosti, odnosno klasikacije i ocjenjivanja zgrada prema potronji energije, energetski pregled zgrade trebao bi postati nezaobilazna metoda utvrivanja uinkovitosti, odnosno neuinkovitosti potronje energije te podloga za izradu energetskog certikata zgrade.

Pregled moguih mjera utede energije kod razliitih standarda gradnje, izvor: EIHP

78

METODE MJERENJA I KONTROLE POTRONJE ENERGIJE U ZGRADAMA Uloga infracrvene termograje

Veliki dio ukupne potronje energije otpada na ostvarivanje toplinskog komfora u zgradama. Infracrvena termograja pokazala se kao izuzetno korisna metoda za vizualizaciju toplinskih gubitaka kroz elemente konstrukcije kod istraivanja potencijala poveanja energetske uinkovitosti zgrada. Termografskim snimanjem zgrada, te kasnijom strunom interpretacijom mogue je locirati nedostatke konstrukcije i usmjeriti zahvate na sanaciji prema optimalnom poboljanju energetske uinkovitosti sustava zgrade. Nedostaci u konstrukciji koji se mogu ustanoviti termografskim snimanjem su: nehomogenost materijala zida, neispravnost ili nepostojanje toplinske izolacije, vlaga u konstrukciji, problemi ravnih krovova, toplinski mostovi, otvoreni propusti za zrak-ventilacije, fuge i slino te koncentracija instalacija u zidu. Osim toga, infracrvenom termograjom je mogue detektirati havarije ili manja proputanja sustava u smislu procurjevanja instalacija ugraenih u zidove i/ili energetske kanale, ali takoer i eventualne nedostatke i oteenja izolacije ugraenih instalacija koja se ne mogu ustanoviti obinim vizualnim pregledom sustava. Suvremena termograja bazirana je na sposobnosti infracrvene kamere da registrira toplinsku energiju koju zrae povrine tijela, otkrije sve nepravilnosti temperaturnog zraenja podloge, i to pretvori u sliku, tzv. termogram. IC termograja danas se pokazuje kao izuzetno korisna metoda u istraivanju i unapreivanju energetske uinkovitosti u zgradarstvu. Pomou termografskih snimaka dijelova konstrukcije mogue je vrlo brzo prepoznati nedostatke povezane s toplinskim karakteristikama, otkriti uzroke i predloiti sanaciju. Mogunost beskontaktnog i daljinskog snimanja ukupnog temperaturnog polja povrine promatranog objekta daje velike prednosti u odnosu na klasine analize konstrukcije. Primjena je podjednako korisna na postojeim objektima, objektima pod zatitom kao i novim objektima. Upravo zbog navedenih razloga u razvijenim zemljama se metoda termograje sve vie uvodi kao obavezna metoda kod kontrole pri primopredaji objekata te u redovitom nadzoru i odravanju objekata, posebno objekata javne namjene. Istraivanja pokazuju da meu trokovima gradnje i pogona zgrade na prvom mjestu esto stoje trokovi odravanja. Stoga primjena termograje moe donijeti znaajne utede bilo putem kratkoronog sprjeavanja ozbiljne degradacije sustava konstrukcije ili pak dugoronog podizanja energetske uinkovitosti zgrade. Cilj daljnjeg razvoja primjene termograje u zgradarstvu je: 1. Pomo pri pregledu i ocjeni kvalitete novih zgrada putem odreivanja parametara toplinske uinkovitosti izvedene konstrukcije zgrade 2. Uvoenje termograje kao standardne metode za ekasno odravanje postojeih zgrada 3. Odreivanje toplinske uinkovitosti zgrade mjerenjem gubitaka topline kroz vanjsku ovojnicu zgrade 4. Unapreenje zgradarstva na podruju projektiranja i gradnje, naroito sa stanovita utede energije

79

Usporedba termograma prije (lijevo) i nakon rekonstrukcije (desno) vanjske ovojnice zgrade / Izvor: EIHP

Termografska slika toplinski izolirane zgrade gdje zidna izolacija nije provuena do temelja, pa moemo vidjeti tipian toplinski most kroz pod na terenu / Izvor: EIHP

80

Mjerenje i praenje stvarne potronje energije u zgradama na CTS-u

Centralni toplinski sustav se u svijetu oduvijek prepoznaje kao oblik racionalnog koritenja energije gdje se toplinska energija proizvodi na jednom mjestu, uz visoki stupanj iskoristivosti energenata te prilagodbu proizvodnje vanjskim temperaturama i potronji korisnika. Oblici racionalnog koritenja toplinske energije u centralnim toplinskim sustavima su: Ugradnja predizoliranih cjevovoda za distribuciju toplinske energije od izvora (toplana) do potroaa (stambeni i poslovni objekti). Ugradnjom takve tehnologije produljuje se radni vijek vrelovoda, smanjuju gubici u prijenosu energije i jami sigurnija opskrba svih potroaa. Ugradnja novih generacija automatske regulacije u toplinskim stanicama objekata potroaa, ime se poveava tonost reguliranja potronje toplinske energije na razini objekta, smanjuje nepotrebna potronja i podie standard pruene usluge krajnjem potroau. Uz to objekti su neovisni o ljudskom faktoru pa poetak ili kraj grijanja, kao i temperatura, nisu vezane uz tzv. sezone grijanja. Ugradnja individualnog mjerenja toplinske energije po stanovima potroaa, koji mogu kontrolirati vlastitu potronju, a time i trokove vezane za grijanje stambenih prostora. To znatno smanjuje potronju toplinske energije, a time se neizravno doprinosi zatiti okolia zbog smanjenja emisije tetnih plinova i estica u atmosferu. Mjesto preuzimanja ili mjesto predaje toplinske energije je mjesto u toplinskoj mrei na kojem se toplinska energija preuzima/predaje i na kojem prestaje odgovornost jednog energetskog subjekta koja prelazi na drugi energetski subjekt ili na kupca. To je ujedno i mjesto razgranienja vlasnitva izmeu energetskih subjekata ili izmeu energetskog subjekta i kupca. Nadalje, obraunsko mjerno mjesto je mjesto u mrei na kojem se pomou mjerila i ostale mjerne opreme obavlja mjerenje parametara toplinske energije radi obrauna. Mjerilo toplinske energije je ono kojim se registrira koliina isporuene toplinske energije na obraunskom mjernom mjestu sukladno propisima u podruju zakonskog mjeriteljstva i tehnikim pravilima distribucijskog sustava, koje moe biti zasebno mjerilo toplinske energije (koje registrira koliinu isporuene toplinske energije za jednog kupca) ili zajedniko mjerilo toplinske energije (koje registrira koliinu isporuene toplinske energije za dva ili vie kupaca spojenih na zajedniku instalaciju centralnog grijanja).

81

Kad govorimo kunim instalacijama grijanja na CTS-u u Hrvatskoj je , donoenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 128/ 99), postalo obvezno individualno mjerenje i regulacija toplinske energije na razini osnovne stambene i/ili poslovne jedinice. Zakon o proizvodnji , distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05) odreuje sve bitne elemente u proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom te otvara mogunost individualnog mjerenja i regulacije toplinske energije i za objekte izgraene prije nego to je ovaj Zakon stupio na snagu. Tehniko-tehnoloke uvjete za ugradnju mjernog i regulacijskog ureaja iz sadraja tih zakonskih akata odreuje isporuitelj komunalne usluge, dok stvarni troak ugradnje plaa vlasnik nekretnine. Dijelovi koji ine sustav za mjerenje nalaze se u mjernom ormaru s mjernom opremom obraunskog mjernog mjesta, to je najee ormari standardiziranog tipa. U mjernom ormaru se nalazi zaporna armatura i mjerilo toplinske energije koje mora biti u stanju evidentirati ukupnu utroenu energiju za zagrijavanje i pripremu potrone tople vode. Na jednom obraunskom mjernom mjestu moe biti prikljuen samo jedan kupac, osim u sluajevima zajednike potronje u stambenim i/ili poslovnim zgradama. Kako bi se izbjegla prevelika sloboda ugradnje i odabira dijelova u ormariu najee je mjerni ormari konstruiran kao gotov element s ugraenim dijelovima, a na objektu ga je potrebno samo ugraditi te spojiti s jedne strane na kunu instalaciju objekta, a s druge na instalaciju stana. Mjerila toplinske energije koja se ugrauju u ormarie individualnog mjerenja trebaju biti u skladu sa sljedeim normama: HRN EN 1434-1, 1434-2, 1434-3, 1434-4, 1434-5 i 1434-6. Prema zahtjevima, tehniki elementi za odabir mjerila su gornja granica temperaturnog opsega Qmax = 90C, donja granica protoka qi = 6 l/h, trajni nazivni protok qp = 600 l/h, gornja granica protoka qp = 1200 l/h, donja granica temperaturne razlike tmin = 3 K, gornja granica temperaturne razlike tmax = 50 K, temperatura okoline za ugradnju 5 - 55 C te napajanje (baterijsko) trajnost >5 godina. Instalacija grijanja objekta kod primjene individualnog mjerenja za svaki stan treba biti izvedena temeljnim razvodom u podrumskom dijelu te vertikalnim vodovima koji e biti smjeteni u energetskim kanalima. Na poetku svakog vertikalnog voda potrebno je ugraditi granske regulatore diferencijalnog tlaka (povratni vod) te zaporne ventile s prikljukom za impulsni vod granskog regulatora diferencijalnog tlaka (polazni vod). Svaki vertikalni vod mora biti spojen na odzranu mreu i to tako da se posebno izvedu odzrana mrea polaznog i povratnog voda. Obje mree moraju biti spojene preko odzranih lonia signalnim vodom u toplinsku stanicu. Na polaznom vodu kune instalacije grijanja treba ugraditi crpku potrebnih karakteristika prema zahtjevima instalirane snage i cijevne mree kune instalacije s elektronikim sklopom frekventne regulacije. Kod instalacija prikljuka pojedinog stana na vertikalni vod potrebno je spajati prikljuke pojedinih stanova koji moraju sadravati ormari individualnog mjerenja

82

s mjerilom topline i potrebnom zapornom armaturom koja omoguava njegovu zamjenu bez pranjenja instalacije. Svaka stambena jedinica mora imati svoj vlastiti razvod instalacije grijanja od prikljuka na vertikalni vod do svakog ogrjevnog tijela. Za razliku od novih zgrada, zakonom nije obvezno individualno mjerenje toplinske energije u postojeim zgradama, nego je u Zakonu o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05) navedeno da vlasnici posebnih dijelova objekta mogu radi racionalnijeg koritenja energije, uz suglasnost energetskog subjekta koji obavlja energetsku djelatnost distribucije toplinske energije, ugraditi ureaje za lokalnu razdiobu isporuene toplinske energije, ureaje za regulaciju odavanja topline i ureaje za mjerenje potronje toplinske energije. Ugradnja individualnog mjerenja toplinske energije po stanovima motivirajua je za potroae jer im omoguava kontrolu potronje toplinske energije, a time i kontrolu trokova.

Razdjelnici trokova grijanja

Ugradnja mjernih ormaria kod postojeih zgrada zahtijevala bi znatne preinake i opsene graevinske radove zbog potrebe premjetanja vertikalnih vodova, to nije ekonomski opravdano, tako da je najjednostavnija opcija ugradnja elektronskih razdjelnika topline koji se ziki montiraju na pojedinom ogrjevnom tijelu (radijatoru). Razdjelnici trokova (heat allocators) su ureaji koji registriraju toplinu koju radijatori predaju prostorijama odreene namjene, a ija se opskrba toplinskom energijom ostvaruje preko zajednike instalacije centralnog grijanja spojene na toplinsku stanicu centralnog toplinskog sustava. Kako se razdjelnicima trokova moe odrediti samo odavanje topline ogrjevnog tijela u pojedinim prostorijama, a svedeno na ukupni troak toplinske energije u objektu, pojavljuje se potreba za egzaktnim odreivanjem sveukupne potroene toplinske energije. Dakle, mora se vriti mjerenje putem prethodno opisanih mjerila toplinske energije koja se nalaze u toplinskoj stanici na ulazu u objekt. Temeljem razdjelnika se vri konani mjeseni/ godinji obraun toplinske energije po stanovima ime se postie pravednija raspodjela trokova i potie uteda toplinske energije kod krajnjeg korisnika. Preduvjet za ugradnju razdjelnika trokova grijanja je udovoljavanje instalacije grijanja odreenim tehnikim normama potrebnim za njihovu primjenu. Europska norma EN 834 odreuje zahtjeve koje moraju ispuniti razdjelnici toplinske energije koji se osnivaju na napajanju elektrinom energijom. Razdjelnici trokova se, prema normi, ne smiju koristiti kod onih sustava centralnog grijanja kod kojih moe doi do sputanja temperature ispod minimalne za primjenu, odnosno do prekoraenja maksimalne temperature primjene. Takoer, ne smiju se koristiti niti kod sustava kod kojih faktor vrednovanja toplinskog uinka ogrjevnog tijela nije jednoznano deniran ili kod ogrjevnih tijela kod kojih ogrjevna povrina nije dostupna (npr. podno grijanje, radijatori upravljani zaklopkom, radijatori s ventilatorima, ventilokonvektori, sustavi parnog grijanja i slino).

83

Za instalacije grijanja koje su opremljene razdjelnicima trokova ili se njima ele opremiti preporuuju se sljedea svojstva : o radijatori moraju biti opremljeni regulacijskim ureajem za kontrolu i reguliranje sobne temperature (npr. termostatski radijatorski ventil) od strane krajnjeg korisnika (nuna dopuna registraciji potronje energije) o u sustavu grijanja se treba primijeniti propisno namjetena centralna regulacija temperature polaznog voda u ovisnosti o vanjskoj temperaturi (ogranienje razine pogreke u raspodjeli) o razvodna mrea grijanja treba biti hidrauliki izbalansirana, tj. protok ogrjevnog medija mora biti namjeten prema projektiranom stanju tako da su sva ogrjevna tijela podjednako pogrijana pri maksimalno otvorenom zapornom ventilu i prigunici (ogranienje razine pogreke u raspodjeli) o kod projektiranja ogrjevnih povrina treba uzeti u obzir povremeno ogranieno zagrijavanje susjednih prostorija istog ili drugih stanova, odnosno prostorija odreene namjene

84

STAMBENA ZGRADA MOJ DVOR ZAGREB

Tvrtka Markot.tel. d.o.o. investira u gradnju suvremene stambene zgrade, na atraktivnoj lokaciji, koja je projektirana u skladu s energetskim i ekolokim smjernicama, i na kojoj su primijenjene suvremene mjere energetske uinkovitosti, koliko god je to bilo energetski, ekonomski i ekoloki opravdano za ulaganje i buduu prodaju stanova. Energetski institut Hrvoje Poar, u ulozi energetskog konzultanta na projektu, analizirao je mogunosti i predloio odabir optimalnog energetskog sustava zgrade. Odabir energetski, ekoloki i ekonomski optimalnog energetskog sustava zgrade, uz sagledavanje i zike zgrade i energetskih procesa koji se odvijaju u zgradi, kao i koritenih energenata ima kljunu ulogu u kasnijoj eksploataciji zgrade, kako u pogledu trokova tako i utjecaja na ovjekov okoli. Program i projekt stambene zgrade MOJ DVOR nainjeni su temeljem usvajanja progresivnih arhitektonskih ideja oblikovanja grada, organizacije stanovanja, ouvanja okolia i energetske racionalnosti, proteiranih u Europskoj uniji i drugim razvijenim zemljama.

Vizualizacija budueg izgleda zgrade / Izvor: Markot.tel.

Budui stanovi zgrade MOJ DVOR bit e cjelovito opskrbljeni energijom grijanja i hlaenja, te povezani na parovod oblinje toplane. Svaki stan e imati mjerne ureaje za sve instalacije, a grijanje i hlaenje bit e dostupni svakom stanaru u svako doba dana i godine prema vlastitoj odluci. tedno raspolaganje energijom proklamirano je kao bitni postulat odrivog razvoja i racionalnog funkcioniranja te je stoga zgrada MOJ DVOR kao ekoloka kua, zatiena visokim nivoom toplinske izolacije cijele vanjske ovojnice zgrade, a godinja potreba za toplinskom energijom u zgradi svedena je na manje od 60 kWh/m2.

86

Zbog prvobitnog smjetaja plinske kotlovnice, u fazi idejnog projekta, na atraktivnom dijelu potencijalnog stambenog prostora na zadnjoj etai, tijekom izrade energetske studije odlueno je da je u pogledu opskrbe toplinskom energijom, za investitora najpovoljnija varijanta prikljuenja na centralizirani toplinski sustav. Ulaganje u prikljuak na CTS svakako je isplativo za krajnjeg korisnika jer budui stanari dobivaju najjeftiniji sustav grijanja i hlaenja promatrano po m2 povrine stana. Ekonomska analiza pokazala je da je to najoptimalnija varijanta i za investitora jer se unato velikim ulaganjima oslobaa korisni prostor koji je u prvobitnom rjeenju zauzimala plinska kotlovnica. Sustav etverocijevnog ventilokonvektorskog grijanja i hlaenja zgrade, kao i suvremeni sustav rasvjete, omoguava maksimalnu automatizaciju i upravljanje energetikom u zgradi, to e dodatno optimizirati upravljanje potronjom energije, a svakom korisniku omoguiti individualno upravljanje potronjom i trokovima energije u stanu. Smanjenje potreba za energijom u zgradi, u skladu s EU direktivama i propisima, a u okvirima ekonomske opravdanosti za investitora, rezultirati e izgradnjom suvremene zgrade koja e u skoroj budunosti dobiti i energetski certikat s oznakom potronje energije u zgradi na zavidno niskom nivou. Smanjena potronja energije poveava kvalitetu i vrijednost stanova u zgradi te produava ivotni vijek zgrade. Sve e to, naravno, pridonijeti boljoj prodaji stanova u korist investitora.

Tlocrt karakteristine etae / Izvor: Markot.tel.

87

KLINIKI BOLNIKI CENTAR ZAGREB - REBRO

KBC Zagreb - lokacija Rebro (u nastavku: Lokacija Rebro) je veliki bolniki kompleks u sklopu Klinike bolnice Zagreb i jedan je od najvanijih zdravstvenih objekata u Republici Hrvatskoj. Smjeten je u sjeveroistonom dijelu Zagreba na ukupnoj povrini od gotovo 1 km2, a ukupna neto povrina svih postojeih objekata na ovoj lokaciji iznosi oko 52.000 m2. Bolnica na ovoj lokaciji je vienamjenska i raspolae kapacitetom od oko 1000 kreveta, od ega je 90 kreveta u intenzivnoj njezi. Pojedini objekti bolnice na ovoj lokaciji su izgraeni i zapoeli s radom 1936. godine, a sama bolnica je tijekom vremena doivjela mnoge nadogradnje i promjene. Spomenuti bolniki kapaciteti na lokaciji se znaajno proiruju izgradnjom etiri nova objekta ukupne neto povrine oko 46.000 m2, odnosno ukupne neto povrine s garaom ak oko 70.000 m2.
Rekonstrukcija i dogradnja KBC Zagreb / Izvor: KBC Zagreb

Uvaavajui zahtjeve za poveanom, dodatnom energijom i nunou unapreenja energetskog sustava bolnice na Lokaciji Rebro kao posljedici proirenja, dogradnje i izgradnje novih bolnikih objekata, Uprava bolnice je odluila rjeavanje pitanja energetike na ovoj lokaciji povjeriti vanjskoj tvrtci - operatoru energetike - koje posjeduje iskustvo, znanje i sposobnosti upravljanja energetikom. Ovaj operator energetike treba za bolnicu osigurati ugovaranje opskrbe elektrinom i toplinskom energijom pod najpovoljnijim trinim uvjetima te identicirati i procijeniti potrebna ulaganja u optimalni energetski sustav uz prepoznavanje mogunosti upravljanja ukupnim trokovima za energetiku. Takoer operator mora osigurati i organizirati provoenje inenjeringa, pripreme, izgradnje, nabave, instaliranja, montae i nanciranja energetskih objekata i opreme, kao i njihovo kasnije rukovanje, upravljanje i odravanje uz provoenje trajnih i trokovno uinkovitih mjera tednje energije.

U tom smislu je, HEP Toplinarstvo kao nositelj projekta u ime HEP grupe, ponudilo je KBC-u da kao operator energetike preuzme cjelovitu brigu o energetici lokacije Rebro, to u bitnome obuhvaa slijedee: osigurati opskrbu Lokacije Rebro elektrinom energijom i tehnolokom parom potrebnom za pripremu toplinske i rashladne energije za potrebe objekata na lokaciji, u skladu sa svim zakonom propisanim uvjetima te pod najpovoljnijim uvjetima koje je mogue ostvariti na tritu ugraditi potrebnu opremu (i izgraditi za to potrebne objekte) te provesti sanaciju i/ili prilagodbu energetskih objekata u primarnom energetskom

88

krugu te opskrbljivati Lokaciju Rebro transformiranom - korisnom energijom u okviru projekta na bazi ESCO modela izvriti prilagodbu sekundarnog energetskog sustava Lokacije Rebro, kao i poboljavanja uinkovitosti proizvodnje transformiranih oblika energije, distribucije i racionalnog koritenja transformiranih oblika energije i elektrine energije, upravljati energetskim sustavom i odravati energetske objekte za proizvodnju, transformaciju i distribuciju transformiranih oblika energije primarnog energetskog kruga upravljati i odravati sekundarni energetski krug odnosno instalacije grijanja, ventilacije i klimatizacije; upravljati elektrinim instalacijama za standardne zahtjeve (opu namjenu) i instalacijama za posebne zahtjeve (napajanje medicinskih aparata i ureaja) te upravljati instalacijama vodovoda i kanalizacije koje su u nadlenosti bolnice Da bi se cjelokupni projekt realizirao, HEP Toplinarstvo e poduzeti investicije i radove prilagodbe i izgradnje u dvije faze: (1) stvaranje uvjeta u javnoj distribucijskoj mrei do Lokacije Rebro te (2) izgradnja i opremanja energetskih objekata na Lokaciji Rebro. Prva faza podrazumijeva izvoenje svih potrebnih radova za stvaranje tehnikih uvjeta u javnoj distribucijskoj mrei (elektrinoj i toplinskoj) i izgradnju prikljuka do Lokacije Rebro (tj. mjernog mjesta za prodaju energije na ulazu u lokaciju), a koji se realiziraju u skladu s propisima koji ureuju prikljuenje kupca elektrine i toplinske energije na javnu distribucijsku mreu. U drugoj fazi e se izgraditi te izvriti sanacija/prilagodba i opremanje energetskih objekata za transformaciju energije i razvoda transformirane energije do pojedinih objekata na lokaciji Rebro. Druga faza podrazumijeva sve radove i ugradnju potrebne opreme za prihvat i transformaciju energije koja se odvija na Lokaciji Rebro i u bitnome ukljuuje: sanaciju i prilagodbu postojee kotlovnice, izgradnju centralnog rashladnog postrojenja progonjenog parom, izgradnju dva energetska objekta za transformaciju, opskrbu i distribuciju elektrine energije te ugradnju vodova i druge potrebne energetske infrastrukture kojima e se transformirana energija razvoditi do pojedinih objekata - potroaa na lokaciji Rebro. Na kraju treba istaknuti da su sve dosadanje analize pokazale da e se realizacijom ovog projekta trokovi za energiju za grijanje i hlaenje Lokacije Rebro smanjiti za ak 10 do 20 posto u odnosu na dosadanji sustav. Zagaenje okolia i emisija polutanata na lokaciji Rebro postaje gotovo zanemariva u usporedbi s kotlovnicom, a zbog primjene kogeneracijskog procesa za proizvodnju pare u toplani ostvaruje se i ukupno smanjenje na globalnom nivou. Stoga se, uzimajui u obzir ekonomske, sigurnosne, ekoloke i energetske karakteristike proizvodnje, smatra da sa stanovita racionalnog gospodarenja energijom postoje ekonomski, tehniki i ope drutveno korisni razlozi za realizaciju ovakve suradnje i ovakvog projekta.

89

ENERGETSKI INSTITUT HRVOJE POAR ZAGREB

Stanje prije rekonstrukcije, vizualizacija i dananji izgled zgrade / Izvor: EIHP

Energetski institut Hrvoje Poar odluio je na primjeru svoje poslovne zgrade prikazati potencijale energetskih uteda uvoenjem mjera energetske uinkovitosti. Zgrada graena sedamdesetih godina ostvarivala je velike toplinske gubitke i bila veliki potroa svih oblika energije. Rekonstrukcija zgrade u svrhu poveanja energetske uinkovitosti obuhvatila je 4 osnovne cjeline: - Dodatna toplinska izolacija cijele vanjske ovojnice zgrade i ugradnja novih prozora - Rekonstrukcija unutarnjeg prostora prilagoena potrebama Instituta - Uvoenje suvremenog sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije (GVK) - Uvoenje centralnog sustava nadzora i upravljanja energetikom(CNUS), uz mjerenje svih bitnih energetskih veliina Novi sastav zidova: - AB postojei parapetni zid 15-20 cm - Kamena vuna 10,00 cm - Ventilirani sloj zraka 4,00 cm - Zavrni sloj staklo 0,80 cm, ili aluminijska ploa 0,25 cm ili kamen 3,00 cm - Novi visokokvalitetni prozori od aluminijskih prola U=1,4 W/m2K s ugraenim mikroprekidaima spojenim na CNUS, koji prilikom otvaranja prozora radi prozraivanja blokiraju sustav grijanja ili hlaenja i tako dodatno tede energiju Energetski podsustavi za proizvodnju nakon rekonstrukcije: - Toplinska podstanica: indirektnog tipa, Kompakt, kapacitet 250 kW, izmjenjiva i spremnik potrone tople vode, mjerilo utroka topline - Dizalica topline s bankom leda: rashladni agregat u izvedbi dizalice topline kapaciteta, punjenje banke leda (u tednom reimu rada), mogunost grijanja tokom prelaznih perioda (proljee, jesen) - Trigeneracijski sustav: kogeneracijski sustav na bazi plinskog motora, jednostupanjski apsorpcijski rashladni ureaj

90

UKUPNE TOPLINSKE POTREBE PRIJE I NAKON REKONSTRUKCIJE 235 kWh/m2 81 kWh/m2 - 65%

Rezultati nakon rekonstrukcije / Izvor: EIHP

DJEJE JASLICE IVANICA OSIJEK

Stanje prije rekonstrukcije, vizualizacija i dananji izgled zgrade / Izvor: EIHP

Postojea zgrada jaslica sagraena je 1974. godine, bez toplinske zatite. Rekonstrukcija je provedena s ciljem poveanja energetske uinkovitosti, na zgradi, koja je nuno morala u rekonstrukciju zbog izuzetno loeg stanja vanjske ovojnice. Rekonstrukcija je obuhvatila: - zamjenu postojeih staklenih stijena s novim, znatno boljih termikih karakteristika (k=1,10 W/m2K umjesto sadanjih k=3,50 W/m2K) - izvedbu dodatne toplinske izolacije vanjskih zidova s kamenom vunom debljine 10 cm, i tankoslojnom bukom te sanaciju ravnog krova izvedbom toplinske izolacije u debljini 14 cm, te nove hidroizolacije - manje zahvate na instalacijama-poboljanje kvalitete rasvjete, ugradnja termostatskih ventila, izolacija cjevovoda, zamjena postojeih zatvorenih drvenih obloga na radijatorima prikladnijima, koje omoguavaju slobodnu cirkulaciju zraka

91

UKUPNE TOPLINSKE POTREBE PRIJE I NAKON REKONSTRUKCIJE 278 kWh/m2 72 kWh/m2 - 74%

Rezultati nakon rekonstrukcije / Izvor: EIHP

Povratni period ulaganja kod svih ovako kompleksnih zahvata u poveanje energetske uinkovitosti kree se u prosjeku od 5 do 10 godina, uz dananje cijene energije i energenata. Poveanjem cijene energije u budunosti te uvoenjem poticaja za mjere energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije, ekonomski parametri bit e jo povoljniji.

92

Svrha sveobuhvatne nacionalne politike poticanja energetske uinkovitosti u stambenoj izgradnji i javnom sektoru je: stvoriti preduvjete za sustavnu sanaciju i rekonstrukciju postojeih zgrada po principima energetske uinkovitosti, poveati obaveznu toplinsku zatitu novih zgrada te zakonski regulirati i propisati primjenu drugih mjera energetske uinkovitosti i koritenje obnovljivih izvora energije. Kako bi se omoguio razvoj energetske uinkovitosti, ali isto tako i primjene obnovljivih izvora energije, potrebno je pokrenuti slijedee aktivnosti: 1. Praenje stanja i kreiranje (poticanje) razvoja trita energetske uinkovitosti 2. Stvaranje strunih kapaciteta, edukacija i certiciranje ovlatenih upravitelja zgrada i nezavisnih energetskih strunjaka 3. Tehnika pomo i edukacija Sve ove aktivnosti treba provoditi na lokalnom i/ili regionalnom nivou, a mogue ih je provoditi u suradnji s nacionalnim programima i/ili tijelima, ili iskljuivo putem regionalne inicijative. Od aktivnosti koje nemaju izraenu komercijalnu komponentu po svojoj izuzetnoj vanosti treba izdvojiti aktivnosti usmjerene k izradi strunih podloga za usklaivanje zakonodavstva. Neusklaenost s EU direktivama jest i bit e jedna od dominantnih prepreka uinkovitijem koritenju energije u zgradama i jedna od nunosti prilikom ulaska u EU. Edukacija i osposobljavanje te demonstracijski projekti ostvaruju dodatnu vrijednost u pribliavanju pitanja potrebe za utedom energije irokoj populaciji.

INTERNACIONALNI MEHANIZMI FINANCIRANJA

Najvanije internacionalne institucije za pokretanje i nanciranje projekata energetske uinkovitosti u zgradama su: - Globalni fond za okoli GEF - Program za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) - Program za okoli Ujedinjenih naroda (UNEP) - Svjetska banka - Europska komisija - Organizacija za ekonomsku kooperaciju i razvitak OECD - Internacionalna energetska agencija IEA - Europska banka za obnovu i razvoj

94

NACIONALNI MEHANIZMI FINANCIRANJA

Osnivanjem Fonda za zatitu okolia i energetsku uinkovitost (FZOEU) poelo se sustavno pristupati rjeavanju problematike nanciranja podruja zatite okolia, energetske uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj. Fond je postao novi imbenik na hrvatskoj nancijskoj sceni s jasnim mandatom i znaajnim sredstvima za ostvarenje zacrtanih ciljeva. Svrha Fonda je poticati realizaciju onih aktivnosti i mjera koritenja obnovljivih izvora energije i energetske uinkovitosti koje su isplative za drutvo, tj. koje rezultiraju pozitivnim eksternalijama, a ne bi bile realizirane samostalno od strane investitora i/ili nisu isplative po kriterijima nancijera (bankable). Podruja djelovanja Fonda su: energetska uinkovitost u zgradarstvu i odrivu gradnju energetska uinkovitost u industriji, sektoru usluga i javnom sektoru energetska uinkovitost i koritenje obnovljivih izvora energije u sektoru prometa prema kriteriju trokova smanjenja emisije CO2 koritenje Suneve energije energetsko koritenje biomase energetska uinkovitost u centraliziranim toplinskim sustavima koritenje geotermalne energije koritenje energije iz malih hidroelektrana koritenje energije vjetra i kogeneracijski procesi

Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora denirana je, Zakonom o energiji, kao nacionalni interes Republike Hrvatske. Meutim, nedostatak podzakonskih akata onemoguuje sustavnu proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Pitanja koja bi se trebala rijeiti podzakonskim aktima ukljuuju: deniranje minimalnog udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnji elektrine energije, deniranje kategorija povlatenih proizvoaa toplinske i elektrine energije, mrena pravila, otkup ukupno proizvedene elektrine energije iz obnovljivih izvora, prikupljanje i razdiobu poticaja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, koritenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije i dr. Kako e neki od obnovljivih izvora energije biti obuhvaeni sustavom poticaja za proizvodnju energije, poticanje proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora nije razmatrano za koritenje poticaja iz Fonda za zatitu okolia i energetsku uinkovitost. Navedeno se primarno odnosi na proizvodnju elektrine energije: koritenjem Suneve energije (PV sustavi) koritenjem energije vjetra koritenjem geotermalne energije koritenjem energije iz malih hidroelektrana i kogeneracijskim procesima

95

ESCO KONCEPT
Postoje tri osnovna postupka provedbe konkretnog projekta i/ili energetske uinkovitosti: (1) vlastitim strunim resursima, (2) angairanjem energetskog konzultanta i (3) angairanjem ESCO tvrtke. Prvi pristup je konzervativan i moda jo uvijek najei sluaj, a radi se o izradi projekta unutar kue, vlastitim strunim resursima i snagama. Ovakav je pristup dobar za male projekte ili ukoliko postoji sluba sa irokim znanjem o energetici i sustavima u zgradama. Takoer, poboljanja, odnosno nadogradnje energetike moe se fazno raspodijeliti tijekom dueg vremena, prema eljama i mogunostima uprave. Glavni nedostatak ovakvog pristupa je injenica da vlastito osoblje, s obzirom na iskustvo i da im to nije fokus posla, vjerojatno nee uoiti cjelokupni doseg razliitih opcija i mjera energetske uinkovitosti, a osim toga, unutar organizacije vjerojatno ne postoje specina znanja i vjetine za provedbu ekstenzivnijih poboljanja (nadogradnji). Drugi pristup je, takoer, relativno uobiajen, posebno u zapadnim zemljama. Na temelju razmatranih prethodnih energetskih podataka i identiciranih objekata, poziva se strunjak za energetiku u zgradama energetski konzultant. Konzultant provodi energetski audit te sugerira strategiju za postizanje eljenog nivoa uteda u obliku izvjetaja ili energetske studije. Uprava na temelju tih saznanja donosi odluku, odnosno odobrenje za provedbu odabranih mjera, nakon ega konzultant pripremi projektnu dokumentaciju i nadzire izgradnju projekta. Nakon toga konzultant moe biti ponovo angairan za naknadnu obuku osoblja, primopredaju zgrade i drugo. Glavni nedostatak ovakvog pristupa je injenica da vlasnik mora unaprijed platiti konzultantske usluge i nancirati trokove provedbe mjera energetske uinkovitosti, a takoer preuzima nancijski rizik u pogledu ostvarivanja uteda, odnosno eljenih rezultata. Energetski konzultanti, odnosno konzultantske tvrtke, preferiraju vee projekte ili grupu slinih projekata objekata. Trei pristup danas zahtjeva razvijeno trite ponude i realizacije energetskih projekata i usluga. Ovaj princip je vrlo est u zapadnim zemljama, a posebno u okviru partnerstva javnog i privatnog sektora (Public Private Partnership). U ovom sluaju, nakon identiciranja moguih objekata, cjelokupne aktivnosti oko deniranja i implementiranja mjera energetske uinkovitosti se delegiraju specijaliziranim ESCO tvrtkama (Energy Service Companies poduzeima za pruanje energetskih usluga). Pri tome ESCO vodi projekt te pokriva sve trokove razvoja, energetskog audita, projekta rekonstrukcije, ugradnje sustava i pokretanja/odravanja pogona, putem paketa usluga koji se predlae i ugovara s vlasnikom. Svi inicijalni i prethodni trokovi se nanciraju iz kasnije ostvarenih energetskih uteda tokom koritenja objekta. Prednosti ovakvog pristupa su da je ESCO direktno zainteresiran za identikaciju i tono deniranje svih mjera energetske uinkovitosti, ukljuujui meuzavisne uinkovitosti (npr. ekasnija rasvjeta manje toplinsko isijavanje smanjen potrebni kapacitet hlaenja). Uz to sve mjere energetske uinkovitosti i smanjenja potronje moraju biti obrazloene i praene u skladu s procedurama za mjerenje i provjeru postignutih rezultata, a ESCO preuzima rizik postizanja eljenih rezultata (uteda). Nedostaci ovakvog pristupa su, dakako, injenica da ESCO u svoje ukupne trokove (cijenu)

96

zaraunava i trokove marketinga, pronalaenja projekata, voenja i slino. Uz to, za ESCO tvrtke su uglavnom interesantni samo srednji i veliki projekti. Model poslovanja ESCO tvrtki u opem sluaju predstavlja koncept odvajanja razliitih energetskih usluga od osnovne djelatnosti putem angairanja i delegiranja poslova specijaliziranim tvrtkama. U osnovi, rije je o pruanju dvije osnovne vrste energetskih usluga: 1. Provoenje integralnih mjera energetske uinkovitosti, s tehnikom i, najee, nancijskom podrkom klijentu 2. tzv. outsourcing energetike, tj. preuzimanje energetskog postrojenja i instalacija u odreenom objektu na ugovoreni rok, uz obavezu odravanja, unapreivanja i isporuke energije u traenim koliinama i kvaliteti. Na temelju specinih ugovora prua se ili jedna od navedenih vrsta usluga, ili obje kombinirano. Bitan aspekt ESCO modela sa stajalita klijenta jest injenica da surauje samo s jednim poduzeem za sve dijelove projekta te ova karakteristika sve-na-jednommjestu u velikoj mjeri smanjuje trokove transakcija, koji esto predstavljaju najveu smetnju kod implementacije uinkovitih energetskih projekata. Druga, vrlo vana komponenta ESCO modela je povezanost naplate usluga ESCO tvrtke s izvrenjem projekta (postignutim rezultatima). Ovu vezu predstavlja ugovor o izvrenju projekta sklopljen izmeu ESCO tvrtke i klijenta. Ugovor o izvrenju moe se shvatiti kao ugovor o vrenju usluga gdje ESCO daje djelominu ili cijelu uslugu u pogledu realizacije uteda u objektu, uz garanciju da e energetska uteda koja rezultira iz projekta biti dostatna za kompenzaciju ESCO-a tijekom odreenog, ugovorenog vremenskog razdoblja. Ovo razdoblje je, obino, od 3 do 10 godina. Iako u principu tu nema ogranienja u bitnome se razlikuju tri modela ugovaranja: (1) garantirana uteda, (2) podijeljena uteda te (3) chauffage. Na kraju je vano istaknuti da garancija izvrenja projekta u okviru ESCO ugovora znaajno nadilazi obinu garanciju kojom se garantira korektno funkcioniranje neke opreme. Tim vie, ovakva garancija garantira injenicu da e mjere upravljanja procesima koje preporua i implementira ESCO dati prilino veliku utedu u trokovima. Nivo trokova uteenih na taj nain, a koje ESCO garantira, vie je nego dovoljan za pokrie svih investicijskih trokova projekta plus naknade koje se isplauju ESCO-u. Na taj nain je klijent osiguran i moe biti siguran da e se trokovi smanjiti istog asa s implementacijom projekta.

97

Poveanje energetske uinkovitosti u zgradarstvu danas je apsolutni prioritet svih aktivnosti na podruju energetike u Europskoj uniji. Direktive koje se donose jasno upuuju na hitnu potrebu smanjenja potronje energije u sektoru zgradarstva kao najveem energetskom potroau. The Architects Council of Europe (Europsko vijee arhitekata) naglaava da zgrade moraju biti funkcionalnije, trajati due, biti elegantnije, koristiti to manje energije i bolje se odnositi prema okoliu i prema povijesti. Vanost stanja u zgradarstvu istie se injenicom da ljudi 90 posto vremena provode unutar zgrada i izgraenog okolia. Posebno se istie uinkovito koritenje energije u sektoru zgradarstva te ukljuenje mjera energetske uinkovitosti u rad svih sudionika u projektiranju, gradnji, rekonstrukciji i odravanju zgrada. Znaaj energije i porast cijene energenata nameu sve veu potrebu za pravilnim i racionalnim upravljanjem energijom u zgradama. Zgrada danas predstavlja jedinstvenu cjelinu arhitekture i energetike, pri emu se potronja energije dijeli na energiju za grijanje, pripremu potrone tople vode, hlaenje, ventilaciju, rasvjetu i ureaje te druge energetske potrebe.

Vanu ulogu u upravljanju energijom u zgradama u budunosti imat e, kako korisnici, tako i svi sudionici u projektiranju, gradnji, rekonstrukciji i odravanju zgrada. Iako oni koji se bave energetskom uinkovitosti u zgradama misle da je potpuno razumljivo i logino da je niskoenergetska zgrada bolja i kvalitetnija od standardne zgrade, pa je zato isplativo platiti vie i sagraditi niskoenergetsku zgradu, takvo miljenje nije prevladavajue niti kod investitora, a niti kod izvoaa. injenica je da je znaaj energije nepoznat i nevidljiv za veinu investitora te da su trenutno u Hrvatskoj niskoenergetske zgrade jednako cijenjene na tritu kao i standardno graene zgrade. Ako analiziramo zatvoreni krug miljenja koja prevladavaju u podruju gradnje i investiranja, to nije nita udno.

100

1: Miljenje korisnika Mi bismo voljeli imati energetski uinkovitu zgradu, ali takvih nema na tritu. 2: Miljenje izvoaa Mi moemo izgraditi energetski uinkovitu zgradu, ali poduzetnici to ne trae. 3: Miljenje graevinskih poduzetnika Mi bi zahtijevali izgradnju energetski uinkovite zgrade, ali investitori to ne ele platiti. 4: Miljenje investitora: Mi bi investirali u energetski uinkovitu zgradu, ali za njima nema potranje. Ovdje moemo uoiti koliki e znaaj u budunosti imati razvoj energetske certikacije zgrada. Korisnici stanova, kua i poslovnih prostora danas ipak sve vie ele znati u kakvom prostoru ive i rade, koliko troe energije za postizanje eljenog standarda i kako se to odraava na zatitu okolia i klimatske promjene. Sve je vei interes za racionalizacijom energetske potronje, uz zadravanje ili poveanje standarda i ugode boravka u prostoru. Arhitektura danas mora biti usmjerena prema odrivoj gradnji, a istovremeno mora korisniku osigurati mogunost izbora. Projektiranje je danas, vie nego ikad prije, multidisciplinarna aktivnost u kojoj svi sudionici u projektiranju, a kasnije i u gradnji i odravanju moraju od samog poetka biti ukljueni na koordiniranoj provedbi projekta, odnosno gradnje i odravanja. Ve u fazi idejnog projekta potrebno je donijeti odreene odluke vezano uz energetiku zgrade te ih ukljuiti u projektiranje na samom poetku. To se posebno odnosi na niskoenergetsku potronju i primjenu energetski uinkovitih sustava grijanja i hlaenja, ventilacije te obnovljivih izvora energije u zgradama. Pojavljuje se sve vea potreba za planiranjem i modeliranjem energetske potronje i uvoenjem energetskog menadmenta u nove, ali i postojee zgrade. Za nove zgrade povrine vee od 1000 m2, prema direktivi 2002/91/EC, trebat e se razmatrati alternativni sustavi opskrbe energijom bazirani na obnovljivim izvorima, kogeneracijska postrojenja, daljinsko grijanje i hlaenje te toplinske crpke. Zbog toga je potrebna suradnja strunjaka razliitih prola u izradi projekata i pri donoenju odluka. Za planiranje energetike u zgradarstvu potrebno je u projektiranju postaviti tehnike uvjete i osigurati prostorne parametre, uskladiti s karakteristikama regije i lokacije kroz: debljinu toplinske izolacije, uinkovite sustave grijanja i hlaenja, primjenu obnovljivih izvora energije, a gdje je mogue primijeniti pasivne tehnike grijanja i hlaenja koje poboljavaju unutarnje klimatske uvjete i mikroklimu oko graevine. Za svaku novoizgraenu zgradu, pojedinani stan ili poslovni prostor te kod prodaje ili iznajmljivanja postojeih, u budunosti e se izdavati certikat o energetskoj potronji koji e sadravati referentne vrijednosti iz zakona, propisa i mjera za usporedbu sa stvarnom potronjom energije te preporuke za isplativo smanjenje potronje. Za sve zgrade javne, upravne i uslune namjene trebat e izraditi certikat o energetskoj potronji s podacima o trenutnoj i preporuenoj unutranjoj temperaturi i drugim bitnim klimatskim imbenicima te ga istaknuti na vidljivom mjestu.

101

Ugraenu opremu trebaju odravati ovlatene osobe koje e je kontrolirati u skladu sa specikacijama sa sigurnosne, energetske i ekoloke pozicije. Preporua se redoviti pregled kotlova na neobnovljiva tekua i kruta goriva snage 20-100 kW, za kotlove snage vee od 100 kW svake 2 godine, za plinske svake 4 godine. Za sve postojee sustave potrebna je procjena uinkovitosti i potrebne snage s obzirom na energetske potrebe zgrade. Za snagu kotla veu od 20 kW i starost iznad 15 godina preporua se pregled cijelog sustava grijanja. Sve je potrebno popratiti preporukama za zamjene u sustavu ili alternativnim sustavima. Isti postupci se primjenjuju i na rashladne sustave snage vee od 12 kW. Novi Tehniki propis o utedi toplinske energije i toplinskoj zatiti u zgradama predstavlja veliki napredak u toplinskoj zatiti zgrada, a obuhvaa novogradnje i rekonstrukcije postojeih zgrada. Propis denira maksimalnu dozvoljenu godinju potronju za zgrade u kWh/m2, odnosno kWh/m3, koja je vezana uz faktor oblika zgrade, tj. odnos povrine oploja grijanog prostora zgrade i volumena koji taj prostor zatvara (f0=A/Ve (m-1) gdje je A-oploje - zbroj povrina proelja, poda i stropa, a V-volumen grijanog prostora). Koecijent prolaska topline za prozore i balkonska vrata kod zgrada koje se griju na temperaturu 18C i vie ogranien je na maksimalno U =1,80 W/m2K. Propis je u obaveznoj primjeni od 1. srpnja 2006. godine. Koecijenti prolaska topline za vanjske konstrukcije, kako bi se zadovoljila ukupna dozvoljena potronja energije za grijanje, moraju biti znatno nii od dozvoljenih. Velika je promjena i kod prozora gdje se uklanjaju gotovo svi prosjeni prozori na tritu i omoguava ugradnja samo visokouinkovitih prozorskih prola i stakla. Novim Zakonom o prostornom ureenju i gradnji od 13. srpnja 2007. godine (NN 76/07) denira se i znaanj energetske uinkovitosti te uvodi obvezna energetska certikacija zgrada, koja e se regulirati podzakonskim aktima. Postojei sektor zgrada u Hrvatskoj vrlo je problematian zbog velike neracionalnosti u potronji energije, velikih gubitaka zbog loe toplinske zatite i nerazvijene svijesti korisnika o potrebi za tednjom energije. Prije svakog zahvata u poveanje energetske uinkovitosti bit e potrebno provesti energetski pregled ili audit zgrade kako bi se utvrdilo stvarno stanje energetike i predloile potencijalne mjere poveanja energetske uinkovitosti. Prilikom rekonstrukcije treba razmotriti nacionalne mogunosti sunanciranja poveanja energetske uinkovitosti. Osnovni problem koji se moe oekivati u budunosti je nedostatak strunog kadra za provoenje energetskih audita, izradu podloga za energetsku certikaciju zgrada te upravljanje potronjom energije u zgradama, odnosno energetski menadment. Potreba za edukacijom u podruju energetike zgrada postoji na svim razinama, od podizanja svijesti korisnika zgrada preko sudionika u projektiranju, gradnji i odravanju zgrada do energetskih strunjaka za provoenje energetskih audita i certiciranje zgrada. Nadlene institucije morat e osigurati odgovarajue znanje i obrazovanje strunjaka za budue promjene koje ih oekuju.

102

Iz svega navedenog, na kraju emo izdvojiti nekoliko smjernica za budui rad svih sudionika u projektiranju, gradnji, rekonstrukciji i odravanju zgrada: 1. Svaka zgrada je jedinstveni spoj arhitekture, konstrukcije i kompletne energetike 2. Znaaj energije i porast cijene energenata nameu sve veu potrebu za pravilnim i racionalnim upravljanjem energijom u zgradama 3. Zgrade su najvei pojedinani potroa energije s najveim potencijalom energetskih uteda te moemo oekivati u budunosti intenziviranje aktivnosti u podruju tednje energije u zgradama 4. Svaka je zgrada potroa energije, a smisao suvremene arhitekture i graditeljstva je znati smanjiti i optimirati energetske potrebe zgrade i omoguiti korisnicima racionalno upravljanje potronjom energije 5. U projektiranju treba sudjelovati multidisciplinaran tim strunjaka, koji mora usko suraivati od samog poetka projektiranja 6. U fazi idejnog projekta potrebno je donijeti strateke odluke vezano uz energetiku zgrade, koje e utjecati i na arhitektonsko oblikovanje 7. Na svakom veem projektu preporua se angairanje energetskog konzultanta i izrade energetske studije u fazi idejnog projekta, te analizirati optimalne mogunosti primjene suvremenih mjera energetske uinkovitosti, izbora energenta, izbora sustava grijanja, ventilacije, klimatizacije te mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije, kogeneracije, daljinskog grijanja i hlaenja i sl. 8. Projektanti su duni uputiti investitora i budueg korisnika u sve opcije energetske uinkovitosti i suvremenih sustava grijanja, ventilacije i klimatizacije te mogunosti koritenja obnovljivih izvora energije, kogeneracije, daljinskog grijanja i hlaenja i sl. 9. U svakoj postojeoj zgradi uvijek postoje odreeni potencijali za utedu energije. Prilikom odravanja, gdje god je to mogue trebalo bi razmisliti o mogunosti poveanja toplinske zatite i openito energetske uinkovitosti 10. Prije svake rekonstrukcije ili adaptacije postojee zgrade trebalo bi provesti energetski audit ili pregled energetskog stanja s ciljem utvrivanja potencijala energetskih uteda 11. Edukacija i osposobljavanje energetskih strunjaka u raznim ciljnim skupinama, ali i korisnika openito, jedan je od najvanijih naina uklanjanja barijera implementaciji mjera energetske uinkovitosti 12. Prije samog obrazovanja nezavisnih energetskih strunjaka potrebno je razraditi programe edukacije 13. Implementacija Direktive o energetskim znaajkama zgrada trebala bi dovesti do poveanja graevinskih aktivnosti i razvoja cijele graevinske industrije 14. Preporua se pratiti razvoj nacionalnih i internacionalnih mehanizama nanciranja i poticanja energetske uinkovitosti kako bi ih se moglo u pravo vrijeme reagirati.

103

IMPRESUM
Izdavai
Energetski institut Hrvoje Poar i HEP Toplinarstvo d.o.o. Zagreb

Urednik
eljka Hrs Borkovi Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb

Autori
eljka Hrs Borkovi Margareta Zidar Hrvoje Petri Matko Perovi Filip Prebeg eljko Juri Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb

Lektura
Anita Filipovi Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb

Graki dizajn i priprema

Martina Komeriki Energetski institut Hrvoje Poar, Zagreb

Karikature
Sreko Puntari - Felix Otto Reisinger

Tisak
AZP Gras, Samobor

Naklada
1000 komada

Autorska prava
HEP Toplinarstvo d.o.o. Zagreb i Energetski institut Hrvoje Poar Zagreb, studeni 2007. ISNB 978-953-6474-58-5