Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Prouavanje opreme rimskoga vojnika do sada je za udo razmjerno dosta slabo napredovalo, premda ima dosta spomenika, na kojima je rimski vojnik pri kazan. Glavni je tome razlog, to su uenjaci, koji su se tim spomenicima bavili, do sada najveu brigu posveivali historijskim momentima, na koje se oni odnose. Sitnice morale su naravno tek kasnije na red doi. Drugi je razlog, to velika veina sauvanih spomenika prikazuje rimskoga vojnika u jedno stanovito vrijeme rimskoga carstva. Prouivi podatke kod rimskih pisaca, a prouavajui zatim antikne spo menike, koji su se sauvali, brzo emo se osvjedoiti, da oni za velike epohe rim skoga vladanja ne mogu ni dostatno potvrditi ni tumaiti podataka, to su ih stari pisci ostavili. Napokon je teko odluiti se za obradbu historijske strane toga pred meta zato, to do danas jo manjka napisana povjest grkoga oruja. Kada jednom bude napisano ovakvo djelo, biti e mnogo lake pratiti razvitak oruja rimskoga. Tko se bude bavio sa grkim orujem, morati e dakako zasegnuti daleko natrag u bronsanu epohu. Prouavatelji oruja homerskoga vremena u jednu su ruku to i uinili, ali su s .druge strane morali sai i daleko u historijsko doba, da ilustriraju tekst homerskih pjesama. Za rimsko oruje prethistorijski oblici ne pruaju nikakvih podataka, jer na oruanje Rimljana pada u ono vrijeme, kada je u srednjoj Italiji ve valjao grki i etrurski upliv. Teritorij, na kojem se je kasnije razvio ponositi Rim, bio je dodue naseljen davno prije nego je po predaji Rim sazidan. To dokazuju razni krasni pred meti iz grobova, naeni na raznim mjestima u Rimu, napose na Eskvilinu i na foru, koji se uvaju veinom u gradskim zbirkama na kapitolu i u dravnoj prethistorijskoj zbirci, koja se je u novije doba razvila uz nekadanji Kircherov muzej. Ali kada su si stanovnici grada uredili svoje odnoaje, ve je i grki i etrurski upliv bio tako silan, da su Rimljani mogli, a katkada i morali primiti uredbe ili jednih ili drugih. U doba pako, kad grki upliv u Italiji poima, ne dominira kod oruja vie bronsa, nego eljezo. U to doba ve je morao biti svuda u porabi elik, jer se oruje iz mekanoga eljeza ne da pomisliti u vrijeme, kada je ono ve bilo u rukama organi zovane vojske1.
1

Vrijeme, kada je uope poelo rabiti eljezo i kada je ono poelo u veoj mjeri nadomjetavati bakar i bronsu, nije jo stalno utvr eno, a nee se sa dananjim sredstvima lako ni ustanoviti. Poznate nalaze iz staroga Egipta upotrebio je za svoja istraivanja ve L. Beck (Die Geschichte des Eisens I2. Braun

schweig 1890/1), ali ovi nalazi nisu dovoljan dokaz za to, da je u Egiptu ve sredinom treega tisuljea pr. Is. eljezo bilo u ope nitoj porabi. Novija istraivanja nisu pitanja rijeila, makar da je doneseno mnogo vie materijala. Vanu diskusiju o tom predmetu zapoeo je W. Bel godine 1907. u aso-

10

146

H o f f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

vremenu, kada je u Italiji uvedena uporaba eljeza, iznesene su razne hi poteze, ali u njima nema velikih razlika. Montelius, koji se gotovo jedan ovjeji vijek bavi italskom prethistorijom, drao je g. 1900. predavanje u njemakom drutvu za antropologiju, etnografiju i prethistoriju, u kojem je tvrdio, daje u s r e d n j u Ita liju eljezo dolo zajedno sa Etruanima, koji da su, kako Herodot pria, doli u Toskanu p r e k o mora, a to da je bilo oko godine 1100 pr. Is. Od toga vremena postaje eljezo ope rabljenom kovinom i slui kako za nakit tako i za oruje 4 Opirnije je Montelius o tom predmetu govorio ve prije na drugom mjestu2. Tu je on bio dijelio eljezno doba u Italiji uoveperijode: I. protoetrursku (11001000), II. protoetrursku (1000900), I. etrursku (900800), II. etrursku (800700), III. etrur sku (700600) i IV. etrursku (600500). Montelius sam veli, da je sa ovim svojim miljenjem u opreci sa dosta velikim brojem drugih uenjaka, ali kako se ne dadu iznijeti apsolutni dokazi, nego samo miljenja, to njegovo miljenje mora ve zato biti osobito istaknuto, jer je on svakako jedan od najvrsnijih poznavalaca prethisto rije italske. U novije je doba Hoernes u glavnom pristao uz njega3. Za junu Italiju i Siciliju sastavio je kronologiju eljeznoga doba za jedno stanovito vrijeme P. Orsi. On dijeli prvo eljezno doba u dvije perijode, stariju (900700) i mlau (700500). Prva je perijoda doba trgovanja sa Grcima, a druga je doba grke kolonizacije4. U sjevernoj se Italiji pojavljuje eljezo neto kasnije nego u srednjoj, i to najprije sporadick. U 10. ili 9. stoljeu pojavljuje se ono u nekim krajevima srednje Evrope (u podruju haltatske kulture) i to isprva oito kao rjea i vrijednija kovina od bronse 5 . U sjevernoj Evropi nalaze se eljezni predmeti ve u grobovima poam od 10. stoljea, ali tako rijetko, da je jasno, da ti predmeti nisu tamo raeni nego
1

piu Zeitschrift fur Ethnologie (XXXIX 1907 str. 334 i d.), a ta se je diskusija u kasnijim svescima istoga asopisa nastavila. Makar da su pri tom sudjelovali uvaeni uenjaci raznih struka, ipak u glavnom pitanju nije postignut nikakav rezultat. Nasuprot se moe rei, da je u sporednim pitanjima (tehnici eljeza, nje govom proizvaanju iz ruda u prethistorijskim vremenima u raznim krajevima) izneseno mnogo novoga, tako da je mnogo toga i ko liko jasnije, nego je to prije bilo. Moe se uzeti, da je sredinom drugoga tisuljea prije Isusa uporaba eljeza bila u Maloj Aziji ve openito poznata. Odavde je ono prelo u Grku i to junim putem preko otoka Krete, Cipra i Roda) i sjevernim preko Hellesponta i Thrakije. Prie, koje su sauvale uspomenu na to, sakupio je L. Beck u navedenom djelu str. 374 i d. Kako i kada je mekano eljezo poeo nadomjetati elik, to je takoer pita nje, kome je ve mnogo pisano, a da ipak nije kraju privedeno. Ono, to su o tom mi slili i pisali stari Grci, to do danas nije nalo potvrde: uvedenje elika ne da se dovesti u sigurnu svezu sa nijednim narodom.

Korrespondenzblatt d. deutsch. Gesellsch. f. Anthropologic, Ethnologie u. Urgesch. XXXI 1900 str. 142 i d. - O. M o n t e l i u s , Pre-classical Chronology in Greece and Italy. Journal of the Anthropolo gical Institute of Great Britain and Ireland XXVI (febr.1897) str.261 id. Sr. M. H o e r n e s , Urgeschichte d. bild. Kunst in Europa str. 540 i d. i K r o , Cenni sulla cronologia preclassica nel Italia Centrale. Bull, di paletnologia italiana XXIV 1898 str. 144 i d. 3 M. H o e r n e s , Archiv fur Anthropologie N. S. III 1905 str. 281. 1 O njegovoj kronologiji sr. lanke: Necropoli Sicula presso Siracusa con vai e bronzi Micenei u Monumenti antichi d. accad. d. Lincei II 1893 str. 5 i d. te la necropoli sicula del terzo periodo al Finocchito presso Noto (Si racusa) u Buli. di paletnol. ital. XX 1894 str. 23 i d. te 37 i d. Sr. H o e r n e s , Archiv f. Anthropol. N. S. III 1905 str. 270 op. 1 - 3 . 5 O. M o n t e l i u s , Korrespondenzblatt der deutsch. Gesellsch. f. Anthropol. i t. d. XXXI 1900 str. 143. M. H o e r n e s , Archiv f. Anthro pologie N. S. III 1905 str. 256 op. 1.

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

147

importirani. Tek vie stotina godina kasnije poimlje se pod uplivom doseljenih Kelta u sjevernoj Evropi obraivati eljezo 1. tome, u kakvom se je obliku nekada dobivalo eljezo, dok nisu bile po znate t. zv. visoke pei, koje ga danas proizvaaju, sada se moe govoriti, od kada su se prouile tehnike raznih afrikanskih crnakih plemena. U nekim se je krajevima faktino nalo veoma primitivno produciranje eljeza te je eljezo na takvim mje stima veoma neisto i loe. Razlog je tome taj, to su pei i mijehovi tako primi tivno konstruirani, da je nemogue proizvesti toliku toplinu, koja bi donekle rastalila eljezo. Na drugim mjestima nale su se pei visoke konstrukcije, u kojima se je vatra potpirivala sa izvrsnim mijehovima, tako da se je u njima mogla razviti mnogo vea toplina. Ve prema rudi, toplini i ustrajnosti radnika nalo se je eljeza razne kvalitete, ali svako je bilo neisto, jer je u njem bilo primijeano stranih estica. Te primjese odstranjuju se mehanikim nainom, pa kada se takvo eljezo nekoliko puta prekuje, dade se iz njega nainiti sasvim dobro orue2. Kad Rimljani kao takvi ulaze u svjetsku historiju, nije u srednjoj Italiji bilo teko doi do eljeza. Tu je prije svega bio otok Elba sa svojim bogatim nasla gama eljezne rudae, koje su ve u veoma staro vrijeme bile eksploatisane, kako to i staro grko ime otoka AifraXa svjedoi3. Vano je, da su Rimljani irei svoju mo prema svim stranama svijeta, nali kod nekih podloenih naroda veoma savr enu tehniku eljeza. U krajevima, gdje su ti narodi stanovali, bilo je dakako i po voljnih preduvjeta za to. Napose je bilo dosta prikladnoga materijala, iz kojega se je eljezo moglo dobivati. Da su Rimljani tamo, gdje se je isplatilo, preuzimali i nastavljali posao oko dobivanja i izraivanja eljeza, o tom se ne smije dvojiti. Mjesta, na kojima je preostalo tragova prethistorijskim i rimskim peima za talenje eljeza, naeno je do danas razmjerno mnogo. Ne treba tome ovdje mnogo govoriti, jer su vijesti starijim nalazima upotrebljene i od L. i od Bliimnera, a isto tako i u lancima ferrum u njemakoj realnoj enciklopediji Pauli-Wissowinoj i u francuskom rjeniku, to ga izdaju Daremberg i Saglio. Dosta je konstatovati, da je g. 1885. Ad. Gurlt mogao u jednom dosta iscrpivom lanku sakupiti lijep materijal za svoje istraivanje dobivanju eljeza u prethistorijsko i rimsko vrijeme4. U glavnom su pei uvijek u zemlji iskopane rupe, kojima su stijene obloene de1

Undset-Mestorf, Das erste Auftreten des Eisens in Nord-Europa (Hamburg 1882) str. 341 i d. M o n teli u s na n. m. Podaci tehnici eljeza u Africi nalaze se u starijim i novijim afrikim putopisima. Sa kupio je mnogo toga Fel. v. Luschan u lanku: Die Eisentechnik in Afrika. Zeitschrift fur Ethnologie XL1 1909 str. 22 i d. Luschan je nazora, da je pradomovina eljeza Afrika i da su ga Egipani dobili od afrikih crnaca. Egipatski su spomenici dodue sauvali slike, koje prikazuju obraivanje kovina na slian nain, kako se to nalazi kod nekih crnakih plemena, ali ni to kao to ni ostali njegovi podaci ne moe potvrditi njegove teorije. Po nekim se vijestima kod Diodora i Plinija

znade, da se eljezo, dobiveno na otobu Elbi, nije na samom otoku tako daleko izraivalo, da bi se odmah moglo upotebiti za kovanje predmeta. Ono je jo u dosta neistom stanju dovaano na trite u etrurski grad Populoniju, gdje se je tek za kovanje prireivalo. Populonia se i kasnije spominje kao grad va an za industriju eljeza, te na njegovim nov cima ima sprijeda Hefajstova glava, a na stranjoj su klijete i eki. (Garrucci, Mo nete dell* Italia antica tab. LXXIV br. 5-7. Sr. Bliimner, Technologie IV str. 215 i d.). Ad. Gurlt, Auffindung und Untersuchung von vorgesch. Metallgewinnungs- u. Hiittensttten. Jahrbb. d. Ver. v. Altertumsfreunden im Rheinlande LXXIX 1885 str. 235 i d. *

148

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

belim slojem neprogorivoga materijala (glinom), a katkada je sve to jo obloeno ka menjem. Zrak se je ili dovodio mijehovima ili je sam ulazio u pe. U prvom sluaju je zrak iz mijehova ulazio najprije u glinene cijevi, kojima je jedan kraj bio utaknut u kanal, koji je vodoravno vodio do dna pei. Kada je proces bio gotov, vadila se dobivena kovina kroz taj kanal. Na zgodnim mjestima nainjene su te pei na obronku brijega te je u sluaju povoljnoga vjetra kroz spomenuti kanal samo od sebe ula zilo u pe toliko zraka, koliko je bilo nuno za proizvodnju traene topline. Iza Gurltovih istraivanja nalo se je dodue jo vie materijala, ali su rezultati u glavnom ostali isti. Tek u najnovije vrijeme javili su se neki nalazi, koji pruaju neto nova. U Taxdorfu u leskoj nalo se je ve godine 1903. pei za proizvodnju eljeza, koje su imale do tada nepoznat oblik. Te su pei tek u najnovije doba prouene i opi sane I ove su pei obloene veoma debelom naslagom gline, ali se u toj naslagi nalaze okomito udubljene rupe sa etverostranim prosjekom. Izneseno je miljenje, da se je u takvim peima dobivalo lijevano eljezo u obliku sipki, pa se je istraio materijal, koji se je u tim rupama naao. Rezultat je istraivanja bio taj, da se je mjesto iekivanoga eljeza nala troska. Na to je izneseno drugo tumaenje, da su u tim rupama bile nekada letve, koje nisu sluile za nita drugo nego da naslaga gline bude vra. Uslijed silne topline ove su letve izgorjele, a na njihovo je mjesto dola eljezna troska. Ostaci izgorjelih letava su se zaista u tim rupama i nali. Tako tu nije uspio dokaz, koji se ve davno trai i koji bi potvrdio neke vijesti kod starih pisaca, da su stari znali eljezo dobivati i u potpuno rastaljenom, a ne samo u veoma razmekanom stanju. Taj dokaz se je traio u najnovije doba i na jednom drugom mjestu, ali se i tu nije uspjelo. U jednom lanku upozorio je A. Schliz jo godine 1905. na jedan nalaz2, koji mu se u tom pogledu inio veoma vanim. U nekim ostacima gallskih kua naao je on ostatke glinenih pei za proizvodnju e ljeza, a kraj tih je pei lealo mnogo rbina valjkastih glinenih posuda, od kojih se ni jedna nije dala sastaviti, nego samo sa velikom vjerojatnou rekonstruirati. Schliz je mislio, da su ove glinene posude sluile za proizvodnju lijevanoga eljeza. U istinu se i danas u Kini proizvaa ovakvo eljezo u glinenim loncima. Na nesreu ove su se glinene rbine, izvrene velikoj toplini, naskoro deformirale, tako da to miljenje Schlizovo nije nalo potvrde. Moe se dodue navesti, da je vrstoa ovih posuda bila proraunana samo za jednokratnu uporabu, a moda je i dugi niz godina, kako one lee u zemlji, uplivao na njihovu resistenciju protiv vatre. I tako nije do danas naeno sigurnih dokaza, da su stari Galli, za koje se znade, da su bili izvrsni ko vai, proizvaali lijevano eljezo, a isto tako ne moe se to rei ni za rimsko vrijeme. Teko je to i zamisliti uz ona pomagala, to su ih stari narodi imali kod proizvaanja eljeza. Pa ipak se je ve davno moglo misliti na to, da su i stari narodi u nekim krajevima mogli izrabljivati i vodenu silu. Ve se je Gurlt mogao pozvati na jednu vijest, da su do g. 1868. Turci u Samokovu uz upotrebu vodene snage dobi-

O. OIshausen, Eisengewinnung in vorgeschichtlicher Zeit. V 1. Eisenhtten zu Taxdorf in Schlesien. Zeitschrift f. Ethnologie XLI 1909 str. 60 i d. - A. S c h l i z , Die gallischen Bauernhofe der Frh-Latene-Zei im Neckargau und ihr Haus-

inventar. Fundberichteaus Schwaben XII11905 str. 30 i d. Diskusiju o tom predmetu otvorio je OIshausen u gore navedenom lanku pod 2. Angebliche Eisenhutten im Neckargau, Wurttemberg.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

149

vali u sasvim primitivnim peima sasvim rastaljeno eljezol. Za antikno vrijeme za to nema nikakvih s i g u r n i h vijesti. Jedino je u novijoj literaturi sakrivena jedna vjetica. Welter i Heppe izvjeujui nekim rimskim naseljima kod Kurzena u Lotaringiji imaju u svome lanku ovu kratku noticu: Es wurden bei der Villa Urville Schmelzfen entedeckt, denen scheinbar mit Wasserkraf Luft zugefiihrt wurde. Die Eisenstucke, die hier gefunden wurden, enthalten nach der vorgenommenen chem. Ana lyse viel Eisen1. Kako se iz svega ovoga vidi, u novije je doba bilo mnogo prilike baviti se ovim pitanjem, te je interes za njegovo rijeenje znatno porasao. Kako ovaj uvod ne spada strogo uzevi u okvir ove radnje, to nije bilo nuno baviti se sa starijom literaturom, koja je u prije spomenutim iscrpivim radnjama upotrebljena. Dosta je bilo upozoriti na novije radnje, u kojima se jasno razabire nezadovoljstvo sa starijim rezultatima i naprezanje da se doe do novih. Dokaz, da se je u rimskom svijetu proizvodilo eljezo u sasvim rastaljenom stanju, nije dakle do danas donesen, a pravo rekui za proizvodnju elika to nije ni nuno. Kvaliteta eljeza ovisila je i rudi i gorivom materijalu i kasnijoj obradbi dobivene kovine. Da se je pri ienju i iskivanju dobivene lupe postupalo esto sa mnogo spretnosti i da su se upotrebljavala pri otvrdnjivanju eljeza razna iskuana sredstva, to je kod starih pisaca spomenuto. Za svaki posao nije se moglo upotebiti svako eljezo, nego su napose za oruje, koje je iziskivalo najbolji ma terijal, traili najbolje vrsti. Tako je bilo poznato noriko eljezo, koje da je ve iz pei izalo kao elik, a osobito je bilo poznato eljezo hispnsko, koje je posebno bilo preparirano. U koliko to bude nuno, istaknuti e se i kakvoa materijala i nain obradbe kod opisa pojedinih vrsti oruja. Da je u Rimu dugo ivjela tradicija iz doba, kada se je jo rabila bronsa za izraivanje predmeta, za koje je kasnije sluilo iskljuivo eljezo, za to ima do kaza. Jasan je za to znak ustanova, da se kod nekih religijoznih obreda nije smjelo rabiti eljezno nego iskljuivo bronsano orue. Osim toga je karakteristino i samo ime za kovaa u staro vrijeme aerarius, koje kao i grka rije , moe ozna ivati i onoga, koji radi sa bakrom kao i onoga, koji izrauje eljezo. Rije faber uzima se, da se je upotrebljavala za oznaivanje svakoga obrtnika, koji je izraivao predmete u tvrdoj tvari za razliku od figulus, koji radi sa mekanim materijalom. U vijestima, koje govore Numinoj razdiobi rimskoga puanstva, dolaze rijei faber aerarius* i ^aXxs?4. Faber f err arius spominje se prvi put kod Plauta5. Cato govori njem samo jedanput i to sluajno, kad preporua, da se groe nosi kovau u dim6. Ali Cato spominje mnogo eljeznoga orua, to ga kova izrauje i koje rabi u gospodarstvu 7 .

Ad. G uri t n. d. str. 247/8 si. 10. T. Welter i H. E. Heppe, Die gallo-romischen Villen bei Kurzen in Lothringen. Jahrbuch der Gesellsch. f. lothring. Gesch. und Altertumskunde XVIII 1906 str. 430 i d. Li v i us I. 43. 3. Plin i us n. h. XXXIV 1. P l u t a r c h Numa 17. P l a u t u s rud. 531.

C a t o de agri cult. ed. Keil 7. 2. ad fabrum ferrarium . . . (uvae) . . . recte servantur. 7 N. d. 10. 11. Lopate i arovi pala, bipalium, rutrum; motike ligo, rastrm, arculum, jerrea; srpovi, kose i kosiri f alces, jalculae arborariae, vinealiae; sjekire secures, pile serrae, noevi scalprum, culter i t. d.

150

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Za razne seljake poslove ima rimski gospodar dakako izvjebane robove. Za izraivanje poljskoga orua Cato p-eporua, da se ne uzimaju robovi, nego da se ovakve stvari kupuju u gradu, jer ih na selu nema. On je i naznaio mjesta, gdje se pojedino orue dobiva u najboljoj kvaliteti, te veli: Calibus et Minturnis cuculliones, ferramenta, fakes, palas, ligones, secures, ornamenta, murices, catellas, Venafro palas.... aratra in terram validam romanica valida sunt, in terram pullam campanica . . . . claves, clostra Romaex. Sve ovo orue treba da je izvrsne kakvoe i uvijek u najboljem redu, jer po receptu Catonovom za popravak nema ovjeka u dvoru. U malom gospodarstvu, na kakvo misli Cato, bio bi takav ovjek skup, jer ne bi neprestano bio zabavljen poslom2. Zanimljivo je, da i Varro govori istom predmetu u istom smislu. On da pae veli, da u srednjem gospodarstvu uope ne treba nikakvih obrtnika, nego da: in hoc genus coloni,potius aniversarios habent vicinos, quibus imperent, medicos, fullones, fabros, quam in villa sua habeant, quorum non numquam unius artificis mors tollit fundi fructuma. Na osnovu ove vijesti ispravno zakljuuje Gummerus, da je bilo putujuih obrtnika, koji bi obilazili od dobra do dobra i svagdje tako dugo ostajali, dok bi za njih posla bilo4. Tako je on neodvisno od Hoernesa mogao kon statovati isto, to je i ovaj konstatovao prouavajui haltatsku perijodu5. Kovaa, koji idu od sela do sela i koji rade na istom mjestu dotle, dok imaju neprestano posla, ima u nekim krajevima i danas. to nije bilo mogue u ovakvim seoskim gospodarstvima, to je moglo biti u veim mjestima, a osobito u gradovima. Tu se je kovaki zanat mogao razviti do veoma velike savrenosti. Bilo bi dodue zanimivo razluiti, to su Rimljani u tom pogledu dobili od svojih uzora, a to su opet sami pronali, ali se to u okviru ove radnje ne bi moglo u kratko prikazati, a istraivati izvore vodilo bi predaleko. Pollux, koji ivi u Commodovo doba, ostavio je nekoliko podataka o kovakom radu, ali se ne zna, na koje se vrijeme odnosi njegov opis, jer se ne veli, je li on sam zavirio u koju kovanicu ili je svoje podatke prepisao iz starijih leksiko grafa. On najprije opisuje alat, to ga kova rabi, te nabraja vie vrsti kladivaca, klijeta, ognjite, mijeh sa cijevlju, nakovanj, brus i kalupe (moda ne za lijevanje, nego rupe u nakovnju). Osim toga nabraja on i grke izraze za pojedine radnje kovaeve. Ti se izrazi tiu u glavnom kovanja, te se vidi, da je kova u doba, koje Pollux misli, radio po prilici isto tako kao i danas. On usija eljezo, pa mu onda daje oblik, koji eli, ili tako, da po njem udara ekiem ili da ga rasijee i opet sastavi. On izrauje sam avle te njima prikiva i zakiva. to ne moe inae dosta istanati, to izbrusi. Gdje ne moe radi mekoe eljeza dobiti estite otrice, tu on nadokalami komadi elika, a da eljezo bude tvre, on ga razbijeli i turi naglo u hladnu vodu6. Kova dakle ne treba mnogo alata, pa ako mu koji komad uzmanjka, on ga lako sam napravi. Tako se onda lako moe razumjeti, da kova moe sa svojom radionicom putovati od sela do sela i svagdje izraivati narudbe.
1 2 3 4

N. d. 135, 1. N. d. 21. 5. V a r r o , de rer. nat. I. 16. 4. ed. Keil. H. G u m m e r u s , Der rm. Gutsbetrieb nach Cato, Varro und Columella. Beitrge z. alt. Geschichte 5. Beiheft str. 42 i 68.

' M. Ho e r n e s , Archiv fur Anthropologie N. S. III 1905 str. 259. P o l l u x onom. VII 106 ed. Dindorf: x a ^ t v t.o\. otSvjpeeiv eXsyov xai ^aXxa? ? TV aSvjpov spyaCo|xvoo<; v.. . X.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

151

Na starim spomenicima su prizori iz kovanice esto prikazani. Najstarije scene poznate su ve sa starih grkih vaza sa crnim figurama, ali ove scene kao i scene sa kasnorimskih sarkofaga vode redovito u radionicu Hefajstovu, gdje se iz rauje oruje Ahilovo. esto su na rimskim spomenicima prikazani i Eroti kao ko vai. Nadgrobnih rimskih spomenika, koji se odnose na kovaa i na kojima je pri kazan ili njegov alat ili on sam pri poslu, naeno je veoma malo. Starije poznate spomenike sakupio je po prijanjim publikacijama Bliimner1, a iza njega naeni spomenici ne donose nita novoga2. Kod starih se pisaca nigdje ne spominje opirnije, kakve je sve poslove kova radio. Po spomenicima se samo donekle moe prosuditi, da je i kod njih bilo specijalista. Tako nadgrobni spomenik L. Cornelija Atimeta i L. Cornelija Epaphra u vatikanskoj galleria lapidria sigurno prikazuje tvorniare noeva i finijih instrume nata3. Nu lei u samoj naravi stvari, da se je obrt teajem vremena sve vie morao usavrivati. Predmeti, koje posjeduju dananji arheoloki muzeji i koje je sigurno kova izradio, pokazuju katkada veoma visok stupanj vjetine, uz koju su sigurno imali i veoma spretan alat. U manjim mjestima dakako morao je kova sve raditi, to god bi iole zasijecalo u obrt njegov. U Rimu pako i u veim provincijalnim mjestima moralo je biti mnogo kovaa, koji su si odabirali koju posebnu granu svoga obrta, kojoj su se posveivali. Kako su svi obrtnici imali mnogo zajednikih interesa, to su se oni udruivali, da te svoje interese to bolje ouvaju. Gdje je bilo manje obrtnika, udruivalo se vie obrta skupa, a gdje ih je bilo vie, tu je znao svaki obrt imati svoje vlastito udruenje. Ta su udruenja imala uz druge i religijoznu zadau, pa se najvie toj injenici ima pripisati, da su na mnogim rimskim spomenicima spomenuti ti obrtniki cehovi. Collegium fabrum spominje se mnogo puta, ali se tu ne moe razluiti, kakvi su to fabri bili. Samo u nekim napisima na lazimo specijalizirano faber ferrarius. Tako se u jednom napisu u Rimu spominje decurio conlegi fabrum ferrarium4, a jedan spomenik u Dijonu postavljaju fabri fer1

B l i i m n e r , Technologie IV str. 363 i d. Prije njega je najvaniji lanak o tom predmetu O. J a h n , Ober Darstellungen antiker Reliefs, welche sich auf Handwerk und Handelsverkehr beziehen. Berichte der schs. Gesellsch. d. Wissensch. XIII 1861 str. 291 i d. Isti je opisao u izdanjima istoga uenoga drutva jo i sline prizore na vazama (Berichte d. schs. Ges. d. W. XIX 1867 str. 75 i d.) te na zidnim slikama (Abhandlungen d. schs. Ges. d. W. V 1868 str. 261 i d.). Jedan nadgrobni spomenik, kome e biti i kasnije govora, spominje pokojnika vojnika, koji je morao biti faber jedne vojnike trupe, a ispod napisa je prikazan nakovanj, na kojem lee klijete. Sada je napis u muzeju u Mainzu. Kr ber, Neue Inschr. d. Mainzer-Museums. 4. Nachtr. z. Beckerschen Katalog. Mainz 1905 str. 3 br. 1 sa slikom. U najnovije doba publiciran je jedan spomenik sa Rajne, na kojem je pokojnik kao kova prikazan kod

posla (Mainzer Zeitschrift IV 1909 str. 19 br. 15. Dolnji dio jedne nadgrobne ploe, naen nedavno u Aquileji, nije jo publiciran. Ispod napisa je u dugom polju pokojnik prikazan kako sjedi pred velikim nakovnjem, na kojem je komad eljeza, koji on dri klijetima i koji e obraivati kladivcem, to ga ima u desnoj ruci. Za njim je ognjite, a kraj ovoga mijeh, s kojim barata mlai djeak. Desno u polju naslikano je jedno ispod drugoga klijete, eki, koplje i brava. Taj je dakle majstor iz raivao i razno orue i oruje, a radio je i one finije poslove, to ih danas rade bravari. Oba relijefa na spomeniku publicirao je u no vije doba po fotografiji W. A m e l u n g , Die Sculpturen des Vatican. Museums I tab. 30 fig. 147. Prije toga publicirani su vie puta po crteima. CIL VI 1892. Ferrarius bez oznake faber spo minje se jo VI 703 i 9398.

152

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

rarii Dibione [cojnsfijsftjentes Jupitru i Fortuni za sretan povratak svojega patrona \ Kod pisaca i u starim napisima spominju se dapae i radnici u pojedinim granama toga obrta. Napose su se specijalizovali tvorniari oruja, pa zato i nalazimo nazive kao cassidarii, loricarii, scutarii, parmularii, gladiarii, spatharii, hastarii, sagittarii, ballistarii, arcuarii. Osim toga nalazimo nazive, koji se ne tiu fabrikacije oruja kao: ferramentarii, falcarii, dolabrarii, cultrarii, claustrariiy clavicarii, clavarii, acuarii i dr. 2 Za prouavanje kovakoga zanata u rimsko doba vani su i predmeti, koji su se sauvali iz onoga vremena i koji su ili rabili kao alat u kovakoj radionici ili su pako u takvoj radionici izraeni. Kovaki je alat, kako je ve prije reeno, veoma jednostavan, te ga je, kako to i danas biva, kova veinom sam izraivao. Ali gdjekoji komad ovoga alata morao se je svakako izraivati u veoj radionici, koja je bila snabdjevena strojevima. to je do pred jedno dvadeset godina bilo poznato kovakoga alata rimskoga, to je Beck sakupio. Od onoga se je vremena nalo da kako i vie toga, pa je napose poznat jedan nalaz iz poranjske Bavarske, koji se sada nalazi u muzeju u Mainzu. Naeno je preko stotinu komada eljeznoga orua, od kojega je jedan dio kovaki alat, drugo je veinom orue za obraivanje zemlje"" I hrvatski narodni muzej ima sa vie mjesta eljeznoga kovakoga alata, ali su ti nalazi uinjeni na mjestima, gdje se nije moglo konstatovati, da li su ti predmeti tamo doli u rimsko vrijeme. Po obliku i izradbi ini se dodue rimska provenijen cija veoma vjerojatnom, ali sasvim sigurno to ipak nije. Predmeta izraenih od rimskih kovaa naeno je u tolikoj mnoini, da bi se dala napisati posebna velika radnja o tom predmetu. Hrvatski narodni muzej ne stoji u tom pogledu na zadnjem mjestu. Sitni predmeti naeni u zemlji veinom su dodue loe sauvani, ali meu veim i kompaktnijim predmetima ima i dobro sa uvanih. Osobito je u Kupi kod Siska naeno krasno sauvanih pred meta te su tu i sitna dlijeta i mali noevi jako
SI. 14. Rimski eljezni probojac sa tvornikom markom dobro uuvani, tako da

iz Siska. Nar. vel. s e m o e izvrsno proua vati dotjerana tehnika. Osobito su zanimljivi oni predmeti, kod kojih je vie kovina kombinovno. To se dakako najvie nalazi kod oruja, pa e o tom u specijalnom dijelu biti vie govora. Kod drugih predmeta je to rjee, ali se i tu nalazi napose eljezo i bronsa na pr. kod noeva, gdje drak ili dio od njega moe biti od bronse. Po ovim se finijim stvarima moe vidjeti, kako je razvijena bila tehnika kovine u staro doba. Kod bronsanih predmeta, koji su bolje sauvani od eljeznih, ve se je davno opaalo, da imaju na sebi marke. Te su marke ve sakupljene, te je konstatovno, da su najvee tvornice, koje su najsolidnije radile, bile u I. stoljeu posl. Is. u Capui. Na eljezne predmete se u tom pogledu nije mnogo pazilo, jer su eljezni predmeti obino zarani, tako da je povrina predmeta sa markom nestala. Ipak se je i tu
CIL XIII 5474. - Podatke je skupio Bliimner, Technologie IV str. 360 i d.
1 3

Opisao je nalaz L. Linden se h m it ml. Altertiimer uns. heidn. Vorzeit V tabla 46 str. 255 i d. Naslikan je samo jedan dio predmeta.

H of f i le r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

153

ve prije dugo vremena, a osobito od kada se u muzejima eljezo isti i preparira, katkada konstatovala po koja marka. Te marke do danas dodue nisu skupljene na jednom mjestu, ali ih ima publiciranih na raznim mjestima. U koliko je za ovu radnju mogla biti upotrebljena literatura, u kojoj su takvi peati publicirani, to su oni sa kupljeni u dolnjoj opaski. Najvanije je i tu oruje, jer je ono svakako najvie spreme iziskivalo, pa je zato tvorniaru bilo stalo do toga, da njegovo ime bude na pred-

Sl. 15. Rimski eljezni strigilis sa tvornikom markom iz Siska. l/2 nar. vel.

metu otisnuto. Ti e peati na oruju biti spomenuti opirnije kasnije u specijalnom dijelu. I zagrebaki narodni muzej ima dva eljezna predmeta, koji nose na sebi tvornike peate. Obadva su naena u Kupi kod Siska, pa toj injenici imaju da zahvale, to su tako dobro sauvani. Jedan je ve davno u muzeju, ali je tek ne davno peat konstatovn, poto je predmet dobro oien. To je jednostavan probojac obinoga oblika, kakvih na muzej ima dosta lijep broj. Na jednoj strani po duini je udaren peat, koji je na alost tako istroen, da se ne da proitati. ini se, da bi imalo biti CRESCES (si. 14). Drugi je predmet krasno izraen strigilis, koji na drku sa unutarnje strani nosi dva puta peat LVSCI. Taj se je komad naao 1909. prigodom jaruanja Kupe te je muzeju darovan od g. tehnikoga savjetnika A. Bukvia (si. 15.). Ovdje bi se mogla spomenuti jo dva velika kovaka kladivca, koji su na eni u Sotinu, te se gotovo sigurno moe uzeti, da su rimski. Na jednom je marka V, a na drugom +> ah" to dakako ne moraju biti tvornike marke 1.
U kastelu Saalburg naao je Jacobi vie e ljeznih predmeta, koji su na sebi imali marke u obliku etverokuta, kruga ili djetelinina etverolista. Ti se znakovi nalaze na potkovama, noevima i sjekirama. Ime tvorniara nalo se je samo jedan put na jednom probojcu, koji je sasvim slian gore opisanom sisakom. Jacobi misli, da smije itati R O / / / S C V S , ali je od toga samo CVS sigurno. Na jednoj kariki iz Saalburga usjeeno je dlijetom LEG XIIII, ali to ne mora biti dokaz, da je predmet, ko jemu je ta karika pripadala, izraen u tvor nici te legije. (To je u ostalom jedini spo menik sa Saalburga, koji ovu etu spominje.) Sr. J a c o b i , Saalburg str. 347. U blizini Saal burga (Steinkritz kod Homburga) naeno je dlijeto sa peatom, koji je neitljiv. Sr. Westd. Zeitschr. IV 1885 tab. IV. 4 Od peata naenih na Rajni imali bi se navesti ovi: 1. Dlijeto naeno na mjestu Diemesser Ort" kod Mainza. Peat M-ATAR-F. Altert. uns. heidn. Vorz. I sv. XII tab. 5 br. 12. 2. irok no sa cijevlju za nasad. Iz Rajne kod Mainza. Peat TE R T IN VS. Altert. uns. heidn. Vorz. Ill sv. Ill tab. 5 br. 8. 3. Komad kara sa mjesta Diemesser Ort" kod Mainza. Peat: \A S S S F. = Vassatus f(ecit). B e c k e r , Rm. Inschr. d. Mainz. Mu seums VII C 10. 4. kare naene u Wrstadtu (Rheinhessen). Marka urezana (tako zvani Tremolierstich) S E N O C E N N * . B e c k e r , nav. dj. str. 115 br. 1. Sr. Bonner Jnhrbb. LIIILIV str. 142 i d. br. 2. Alt. uns. heidn. Vorz. III sv. III tab. 5 br. 5. 5. Sjekira sa mjesta Diemesser Ort" kod Mainza. Peat M A I N E T I V S . K o e r b e r , III. Nachtrag zum Beckerschen Katalog br. 171. 6. Sjekira izvaena iz Rajne. Na dolnjoj strani dva puta utisnut peat C R O M A I V I . K o e r b e r , nav. dj. br. 172. Sr. V e l k , Westd. Zeitschr. III 1884 str. 592 tab. XIII. 7. Sjekira u muzeju u Mainzu sa peatom VITALIS F. K r b e r , 4. Nachtrag zum Be ckerschen Katalog str. 50 br. 66. Sr. Korr.-

154

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Ovakav je uvod bio nudan, jer je razvitak oruja rimskoga svakako bio u prvom redu ovisan razvitku zanata, koji su kod fabrikacije oruja sudjelovali. To se je u starom Rimu veoma dobro znalo, pa se je zato u mnogim prilikama vanost ovih zanata priznavala i isticala. Tako je na pr. senatus-consultum od god. 64. ukinuo sve obrtnike cehove praeter pauca atque certa, quae utilitas publica desiderasset, qualia sunt ut fabrorum. Koliko su pak ovi fabri faktino koristili rimskoj dravi, to e u ovim recima biti izneseno, a da nee trebati toga posebno naglasiti. Za prouavanje opreme rimskoga vojnika ima raznih izvora. Glavni bi izvor, mislio bi ovjek, imali biti stari pisci. Faktino ima kod starih pisaca gdjekoja vana vijest, iz koje se moe veoma mnogo nauiti. No tih je vijesti malo, katkada su ne razumljive, a ima i sluajeva, gdje su netone. tim mjestima kod starih autora ne e trebati govoriti na ovom mjestu, jer e se ona morati i kasnije spominjati, kad se bude govorilo predmetima, kojima ta mjesta rade. Osim toga su vani za ovo pitanje spomenici, koji prikazuju scene iz rim skoga vojnikoga ivota. Prije svega ovamo spadaju triumflni lukovi, od kojih ima ostataka u svim dijelovima rimskoga carstva. aliboe do danas jo manjka potpuna publikacija tih historikih spomenika. U glavnom si ovjek mora pomoi sa Rossinijevim djelom, koji je godine 1836. izdao u bakrorezima relijefe italskih lukova. Od nekih su se relijefa dodue u zadnje vrijeme izdale slike po fotografijama, ali se jo danas osjea, da u gdjekojem pitanju rad zapinje, jer nema publikacjje, koja bi od govarala dananjem stanju znanosti. Talijanska vlada dodue takvu publikaciju pri pravlja, ali je pitanje, kada e izai. Na tim triumflnm lukovima prikazane su veinom scene iz bitaka, koje je vodio onaj, kojemu je taj spomenik podignut. Dakako da su ovdje rimski vojnici prikazani dosta vjerno, tako da su to dragocjeni spomenici za opremu rimskoga vojnika. Osim toga ima na nekima tropeja i frizova, na kojima je prikazano oruje. Nu tropeji esto prikazuju barbarsko oruje, a na frizovima su prikazani, kako se vidi, raznolini primjerci raznoga oruja, jer se je tu gledalo vie na arolikost i jer ovi frizovi imaju vie ornamentalan karakter. Uope ti frizovi nisu samonikla stvar, nego su nastali potpuno pod uplivom hellenistikih ratnih spomenika. Oruni friz na luku u Pulju isto tako je ornamentalan ukras, kao i slini friz na balustradi Athenina hrama u Pergamu. Zato ovi frizovi i mogu izvrsno posluiti za prouavanje oblika starovjekoga oruja, ali specijalno za rimsko oruje oni nemaju osobite vrijednosti. Tih je triumfalnih lukova moralo nekada biti vie, ali su dakako teajem vremena mnogi stradali. Ve u starom vijeku su neki stradavali, te se tako mnogi komadi nisu vie nali na prvotnom mjestu. Tako je specijalno od Trajanovih triumBl. d. Westd. Zeitschr. XX 1901 str. 68 (izvjetaj nalazu neispravan). 8. Sjekira iz Rajne u muzeju u Mainzu. Na dolnjoj strani unutar krune crte LV-A-CAESI. Krber, nav. dj. str. 50 br. 68. Sr. Korr.-Bl. d. Westd. Zeitschr. na nav. mj. 9. Sjekira naena u Wendelsheimu (okruje Alzey). Na gornjoj strani uloeno iz bakra izrezano slovo T. Koerber, nav. dj. str. 50 br. 66. Sr. Westd. Zeitschr. XII str. 393 sa slikom na tabli 7 br. 8 i 8a. Nije sigurno, ima li se raunati meu tvornike marke 10. Sjekira iz Rajne, na kojoj je dlijetom urezan napis AKPINI. Koerber, III. Nachtr. z. Beckerschen Katalog str. 110 br. 175. 11. Sjekira iz kamenoloma u Luni sa napisom AL_. CIL XI 2 str. 1224 br. 6731, 1.

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

155

falnih spomenika gdjekoji komad uzidan kasnije u Kontantnov slavoluk, a nekoje ploe sa relijefima rese danas rimske i parike muzeje. Kako u rimskoj umjetnosti ima jo dosta otvorenih pitanja, to i pripadnosti ovih relijefa nije reena jo od luna rije. nekim relijefima, koji su danas pohranjeni u villi Borghese, pisao je pred 35 godina A. Philippi, koji ih je pripisao jednom nestlom luku Klaudijevom *. Tek u novije doba ozbiljno se je tome prigovorilo, te je u spisima britsk kole u Rimu iznesen historijat nalazu i putovanju tih i slinih relijefa u drugim zbirkama, pa se je pisac H. Stuart Jones - mogao pozvati jo na Winckelmanna, koji na jednom mjestu tim spomenicima veli ovo: Von ffentlidien Werken der Kunst unter dem Trajanus sind ubrig, ausser den schonen Stticken seines Bogens, woraus Constantin den seinigen zusammensetzen lies, Trammer von grossen erhobenen Werken, die in der Villa Borghese liegen, und entweder von einem zweiten Triumphbogen dieses Kaisers, oder von einem anderen ffentlidien Gebude seines Forums zu sein scheinen'4. Kod ostalih slinih relijefa, koji se nalaze u drugim zbirkama (nekoliko ih je i u Louvre-u) lake je konstatovati, da spadaju u Trajanovo vrijeme ili da nisu daleko od toga vremena. Veoma vani su stupovi, koji su podignuti u Rimu u slavu ratnih djela ca reva Trajana i Marka Aurelija i koji, kasnije opravljeni i restaurirani, jo i danas u Rimu stoje. Relijefi, koji se na oba stupa poput vijka niu jedan do drugoga, pri kazuju cijelu historiju ratnih ekspedicija ovih careva, pa su zato ne samo za povjest rimske umjetnosti, nego i za opu povjest od velike vanosti. ivot u vojnikom taboru na ovim je spomenicima prikazan sa toliko vjernosti, da za ono, to se na njima nalazi, ne treba drugdje traiti potvrde. Moraju se dakako izuzeti pogrjeke skulptora, koji su u pojedinostima mogli grijeiti, ali se takve pogrjeke obino ne opetuju kod iste stvari. Prouavanje ovih spomenika bilo je veoma teko, dok se nisu mogli dobro snimiti relijefi sa tih stupova. Moe se rei, da su ovi spomenici pristupni tek iza radnja, to ih je dao izvesti Napoleon III. Prije njega su ve dva francuska vladara dala prouavati ove relijefe. Prvi je bio Franjo L, koji je g. 1541. poslao svoga slikara Primatice-a u Italiju sa misijom da sakuplja starine. U Rimu je Primatice snimio neke prizore na Trajanovom stupu, jer uslijed pomanjkanja trokova nije mogao da snimi cijeli stup. Kasnije je Ljudevit XIV. godine 1665. povjerio taj posao Karlu Ewardu, te je posao trajao do 1670. Otisci nisu doli na isto mjesto, dapae nisu svi doli ni u Francusku, pa ih je zato snala razna sudbina. Dok su za taj posao bile nainjene skele, pripravljao je svoju publikaciju Pietro Santi Bartoli, koji je ispravljao starije risarije Mucijanove (Muziano). Tako je Napoleon III. morao dati nainiti taj posao iznova. Relijefi su otisnuti u sadri, a onda su se dali gal-

Ad. P h i l i p p i , Ober die rom. Triumphalrelife u. ihre Stellung in d. Kunstgeschichte. Abhandl. d. philol.-histor. Klasse d. kgl. schs. Gesellsch. d. Wissensch. VI 1872 No. III str. 247 i d. Annali d. inst. XLVII 1875 str. 42 sa slikama u Monum. d. Inst. X tabla XXI br. 13. Tumaenje Philippijevo prihvatili su kasnije W. H e l b i g , Fiihrer (l.izd.) II 1891 str. 132br.888890. W i c k h o f f , Die Wiener Ge-

;i

nesis. 1895. str. 43. Co u r b a u d , Le basrelief Romain. 1899. str. 117. H. S t u a r t J o n e s . Notes on Roman historical Sculptures. Papers of the British School at Rome HI 1908 str. 213 i d. W i n c k e l m a n n , Geschichte der Kunst des Altertums, 11. Buch, 3. Kap., 31. Smmtliche Werke VI. Band, Donauschingen 1825 str. 259 i d.

156

H of f i le r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

vanoplastiki odliti u bakru. Posao je rukovodio W. Froehner, koji je g. 1865. izdao knjiicu pod naslovom La colonne Trajane dcrite par W. F. U toj se on knjiici bavi sa Trajanovim vojnama, koje su u tim relijefima prikazane, ali je i opremi vojske posvetio koju stranicu. Ujedno je Froehner pripravljao i publikaciju tih snimaka, koja je izala poetkom sedamdesetih godina prologa stoljea. Izvrsna publikacija Trajanovoga stupa izila je tek u novije doba, a priredio ju je C. Cichorius. Izdane su slike i opis njihov. Prvi svezak teksta, koji bi za ovu radnju bio najvaniji, nije do danas izaao. Od stupa Mark Aurelovoga izala je takoer u novije doba (1896.) krasna publikacija, kojoj su tekst napisali Petersen, Domaszewski i Calderini. Povjesni dio, to ga je napisao Domaszewski, sadraje mnoge otroumne opaske opremi rim ske vojske. Razni historick spomenici stajali su u Galliji i u poranjskoj Germaniji. Ve inom su to valjda bili slavoluci, ali je po svoj prilici bilo i drugih spomenika, na kojima je bilo prikazano vojnikih prizora. Mnogi od ovih spomenika, koji su se nali na francuskom teritoriju, a uvaju se po raznim manjim zbirkama, mogu se prouavati po sadrenim otiscima, to se uvaju u muzeju u St. Germain en Laye. Skupno djelo poeo je izdavati Esprandieu pod naslovom Les bas-reliefs de la Gaule Romaine. U tom e djelu biti objelodanjeni relijefi i sa onih rimskih spome nika, koji jo i danas stoje na svom starom mjestu u junoj Francuskoj. Osim historikih relijefa vani su i nadgrobni spomenici, na kojima je po kojnik u relijefu prikazan. Na ovim spomenicima obino je u napisu tono oznaena eta, kod koje je pokojnik sluio, te in, u kome se je nalazio, a isto je tako i u relijefu sve tako tono prikazano, kako se je to samo moglo. Kako rimska vojska lei u provinciji, to i nadgrobni spomenici vojniki imaju karakter provincijalne umjetnosti. Neznanje i neumijee onoga, koji je spomenik izraivao, esto su krivi, da na spomeniku nije sve onako izraeno, kako bi se to moglo eljeti. Ipak se je u stanovitom vremenu uvijek rabio isti nain izradbe, tako da se donekle dade usta noviti vrijeme, u koje dotini spomenik spada. Inae se ne moe mnogo tim spo menicima rei. Lichtenberg, koji se je bavio povjeu portreta na nadgrobnim spo menicima, mogao je kompoziciji i stilu rei samo nekoliko redaka1, akoprem je, sudei po citatima, mnogo materijala obradio. U novije se je doba R. Weynand vie bavio ovim spomenicima2, te je ustanovio tri perijode, u koje pojedine grupe ovih spomenika spadaju. Te su perijode julijska, flavijska te doba iza Flavijevaca do Hadrijana. teta je, da su ba najstariji od tih spomenika bez figuralnoga ukrasa, jer ba oni pokazuju najsolidniju izradbu. Kako najvie tih spomenika ima na Rajni, to su najvie i publicirani u asopisu prijatelja starina u Poranjskoj. Spomenici u muzeju u Mannheimu publicirani su od F. Hauga3. Treba naglasiti, kako u drugoj polovici II. i u III. stoljeu tih spomenika nestaje, doim civilnih spomenika ima dosta.
1 2

R. Frh. v. Lichtenberg, Das Prtrt an Grabdenkmlern (Strassburg 1892) str. 69. R. Weynand, Form und Dekoration derrm. Grabsteine der Rheinlande im ersten Jahrhundert. Bonner Jahrbiicher 108/9 (1902) str. 185 i d. tabla IVVI.

F. H au g, Die rmischen Militrgrabsteine des Mannheimer Antiquariums. Mannheimer Geschichtsbltter VIII 1907 str. 191 i d. tabla I. II.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

157

To se moe dovesti u savez sa injenicom, na koju je upozorio Mommsen, da va nost i ugled rimskoga vojnitva u to vrijeme prestaju1. Osim na Rajni ima lijep broj tih spomenika i na Dunavu. Oni dodue po kazuju neto drugi karakter od rajnskih, ali to u stvari ne mijenja mnogo, jer za pitanje vojnike opreme ne pruaju mnogo novoga. Ove je spomenike sakupio H. Hofmann, koji je nastojao, da ih stilistino i po vremenu razvrsta2. Napose sa naj starijim kamenim nadgrobnim spomenicima, koji su se nali na madarskom teritoriju, bavio se je kasnije J. Hampel3, a sa nekim nadgrobnim, a i votivnim spomenicima madarskoga narodnoga muzeja, koji imaju neku vanost za prouavanje rimskoga oruja, bavio se je ve potpisani4. Izim vijesti kod starih pisaca, velikih historikih spomenika, te spomenika nadgrobnih i votivnih vaan je jo jedan materijal, a to su primjerci oruja, koji su se nali na raznim mjestima i koji su na raznim mjestima publicirani. Najvie se je toga materijala nalo i opet ondje, gdje je bilo u najvie vremena vie vojske na okupu. Krasni primjerci naeni su na Rajni, ali prvi nalaz u veoj mnoini nainjen je pri iskapanju na mjestu, gdje je negda stajala Alesia. Iskapanja su se vodila po nalogu Napoleona III., a oruje, koje se je pri tom iskapanju nalo, sada se veinom nalazi u muzeju u St. Germain en Laye, koji uz stare komade, koji sve vie pro padaju, ima i rekonstrukcije, koje su u ono vrijeme nainjene. Ovo je veoma dragocjen materijal, kojem e se u specijalnom dijelu morati vie govoriti. Na Rajni, a i u samoj Rajni, nalo se je mnogo i lijepo sauvanih komada, koji su redom publici rani u asopisu muzeja u Mainzu. Primjerci, koji su naeni pri iskapanju u rimskim katelima gornjogermansko-retskoga limesa, publicirani su u svescima, to ih ko misija za istraivanje toga limesa izdaje. Lijep nalaz uinjen je pri iskapanju veoma staroga katela u Halternu. Kako o tom nee poslije biti mnogo govora, to se ve ovdje moe rei nekoliko rijei. Tu se je u jednoj zgradi g. 1902. iskopalo vie tisua strjelica posebne konstrukcije, koja do tada nije bila poznata. Strunjaka su istra ivanja naskoro iznijela, zato se je takva konstrukcija upotrebila, te je konstato vno, da su to strjelice, koje su se odbacivale sa strojevima. Kako su te strjelice dosta malene, to su i strojevi, koji su bili rabljeni za njihovo bacanje, sigurno bili dosta maleni5. Veoma vanih nalaza bilo je u danskim tresetitima. Ovi su nalazi u toliko vrijedniji od drugih, to su predmeti krasno sauvani i to su na nekim pri mjercima sauvani napisi, pomou kojih se moe doi do vanijih zakljuaka6. Na teritoriju austrougarske monarkije naeno je takoer vie komada kras noga oruja. Vana su dva skupna nalaza, koji su u pitanje fabrikaciji rimskoga oruja unijeli mnogo svjetla. Jedan je takav nalaz uinjen u Sv. Mihalju u Kranjskoj.
Th. M o m m s e n , Hermes XIX str. 19 i d . H. H o f m a n n , Romische Militrgrabsteine der Donaulnder. Wien 1905. J. H a m p e l , A Nemzeti Muzeum legrgibb pannoniai srtbli. rtekezsekaM.tud. Akad. tortn. tuom, krbol XXI br. 1 (1906). V. H of f i l l e r , Rma fegyverek a M. N. M zeum kemlken. Archaeologiai rtesit u. f. XXIX 1909 str. 314 i d. H . D r a g e n d o r f f , Mitteilungen d. AltertKominiss. f. Westfalen III 1903 str. 63 i d. ' u Conr. E n g e l h a r d Denmark in the early Iron Age. London 1866. sakupio je nalaze u jednu publikaciju. Za ovu su radnju vani nalazi iz tresetita kod Thorsbjerga i Nydama.
5

158

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Na tom je mjestu naeno maeva, koplja i strjelica u dosta velikoj mnoini najednom te istom mjestu, koje su nazvali Waffenloch". Nalaz je dijelom doao u ljubljanski zemaljski muzej, a dijelom u zbirke kneza Ernesta Windischgrtza. Akoprem se je u blizini nalo u grobovima starina iz raznih prethistorijskih eljeznih doba, to ipak ne moe biti dvojbe, da je ovo oruje rimsko \ Drugi vaan nalaz uinjen je pri istraivanju rimskoga limesa u Austriji. Tu se je pri iskapanju u karnuntskom taboru nalo skladite oruja, u kojem je jo bilo oruja, kad je zgrada unitena. I ovaj je nalaz mogao da unese gdjekoji traak svjetla u pitanje opremi rimske vojske2. Osim ovih skupnih nalaza nalo se je i vie pojedinih komada, kojima e se na ravno govoriti, gdje za to bude zgode. Kako svi ovi nalazi datiraju iz novijega vremena, to su i rezultati, koji su po njima postignuti, svi istom u novije doba izneseni. Prije toga bili su jedini izvor mjesta kod starih pisaca, koja su nastojali rastumaiti razni komentatori. Vojnike su starine rimske ve veoma rano zanimale uenjake, koji su sa veoma mnogo pronicavosti upotrebili uporabivi materijal, kako se je ve upotebiti dao. Jedan od trojice velikih filologa sedamnaestoga vijeka, J u s t u s Lipsius, bavio se je veoma opirno rimskim vojnitvom, te je napisao pet knjiga De militia Romana. Lipsius je od spomenika mogao jako malo upotebiti, te se je iskljuivo bavio tumaenjem antiknih citata, osobito Polybijevih vijesti. Zato on cijeli taj spis i sam zove Commentarius ad Polybiumz. Kommentarom raznim vijestima u starih pisaca mogu se smatrati i kasnije radnje, koje su rimskom oruju togod donijele, a knjige rimskim starinama, koje su zasnovane po starijim njemakim uenjacima, isprva takoer nemaju drugih izvora. Koliko novi nalazi mogu u kratko vrijeme potui sve rezultate, koji su se sa mnogo truda dobivali, o tom pruaju veoma krasan primjer komentari Ce zaru. Cezar nije bio samo dobar vojskovoa i diplomata, on je prije svega bio i izvrstan arhitekt. Njegovi spisi ekspedicijama puni su opisa bojnih priprava, ratnih i opsadnih strojeva te taktinih stvari, pri em je dakako i oruje spomenuto. Kad ovjek ita starije komentare Cezarovim spisima, onda se mora uditi, kad opazi, kako je znanje svim tim stvarima danas sasvim drugaije nego je bilo jo pred desetak godina. Moe se rei, da je nova era za prouavanje opreme rimskoga vojnika na stala faktino poetkom ezdesetih godina prologa vijeka, kada se je upoznao ma terijal, koji se je dobio iskapanjem u Alesiji. Publikacija tih predmeta urodila je dosta estokom polemikom izmeu uenjaka s ove i one strane Rajne, te se je tako na taj nain, moe se rei, korak po korak osvajao teren, na kojem se je inilo da ve nije mogue dalje prodirati. U isto vrijeme nekako izbija .u Njemakoj elja, da se srednjokolskoj mladei dade da ui i realija uz latinski i grki jezik. Bilo je do due i do toga vremena komentiranih izdanja i Ksenofontovih i Caesarovih djela,
Sr. Miillner, Argo I 1892 str. 25 i d. tab. VI i VIII 1113. Prinz E. zu W i n d i s h g r t z i M. H o m e s , Mittheilungen d. Anthropol. Gesellsch. in Wien XXII 1892 str. [9] i d. sa slikom 125. - M. v. Groller, Der rom. Limes in Oesterreich. II 1901 str. 84 i d. tab. XVXXIII.
1 3

Za ovu se radnju moglo upotebiti izdanje njegovih skupnih djela, gdje je njegova radnja o rimskom vojnitvu publicirana u III. svesci (Vesaliae MDCLXXV) str. 3405. tome ima i dodatak Analecta ad mililiam Romanm str. 407456.

H of f ill e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

159

bilo je i karata historijskih sa oznakom bojita, ali to nisu bila dostatna pomagala za uenje starina, napose ratnih. Te su se elje iznosile u skuptinama njemakih filologa i kolnka, te su se izabirali ljudi, koji su imali da priprave materijal, koji bi se mogao mladei pokazivati. Osim kolnka tim su raspravama prisustvovali i praktiari (predstojnici muzeja, gimnastiari i vojnici) te od ovoga vremena poam svako kasnije izdanje prirunih knjiga rimskim starinama biljei novih vanih rezultata1. Najrevniji je istraivalac bio stariji Lindenschmit, koji je marljivo kupio za muzej u Mainzu originale i kopije raznoga rimskoga oruja, koje je objeloda njivao u muzejskom svom asopisu. Osim toga je on sakupljao i prouavao nad grobne napise, te je napokon mogao da sastavi table za vee djelo nonji i oruju rimske vojske. On vie nije dospio da napie tekst tim tablama, te ih je zato po pratio kratkim tekstom sin njegov, koji ih je izdao2. Muzej u Mainzu i nadalje je sakupljao sve, to se tie rimskoga oruja, te je asopis njegov osobito u novije doba bogata riznica za ovaj materijal. Na osnovu ovih istraivanja muzejske uprave u Mainzu u glavnom su nastale sve zidne karte o tom predmetu, koje se danas rabe po raznim kolama. Prve vijesti rimskom oruju nalaze se u vijestima o Servijevom ureenju rimskoga puanstva. Ta razdioba puanstva, koju kasniji pisci pripisuju Serviju Tulliju, ' sSo^v je vojnika. Pet razreda, to ih taj ustav poznaje, razdijeljeno je po bogatstvu. Bogatiji imaju da nose i vee terete. Oba historiara, koji su ostavili opis toga ustava, u glavnom se slau u svojem pripovijedanju, ali se u nekim po jedinostima razilaze. I Livije i Dionysije Halikarnaki opisuju opremu, koju su pri padnici pojedinih razreda imali nositi, kada bi se Rimljani s kim zaratili. Za prvi razred bilo je po Liviju propisano kao oruje: galea (ljem), clipeus (okrugli tit), ocreae (nazuvci), lorica (oklop), sve iz mjedi, za obranu, te tela (strjelice), hasta (koplje) i gladius (ma) za navalu. Drugi razred ima mjesto okrugloga tita dugaki (scutum), a sve drugo ima kao i prvi razred, samo to ne nosi nikakvoga oklopa. Trei razred ima sve onako kao i drugi, ali otpadaju nazuvci. etvrti razred dobiva samo hastam et verutum, a drugo ne mora nita imati. Peti razred napokon ne nosi sobom nita osim prake i kamenja3. Dionysije Halikarnaki veli gotovo isto, ali je u kojeem potpuniji. Po nje govom pripovijedanju ima prvi razred arcSac 'ApYoXtx? xal xal xpvrj ^Xxa
xal dwpaxas xal xvTjjioac; xal <piq, drugi dobiva obpsou; avtl TWV o7c3a)v, a nema oklopa, trei gubi nazuvke, etvrti ima tbpeoD; xal <prj xal , peti opet pako samo koplja i prake: aaova xal acpsvSva?, te se bori izvan bojnoga reda, to e rei izvan falange 4 .
1

Stvar su pokrenuli Lehner i Kochly na skup tini u Wiirzburgu (Verhandlungen d. 26. Vers. (Wurzburg 1863) str. 186 i d.). U narednoj je skuptini u Kielu izvijestio predmetu Alb. Mii 11 e r (Verhandl. d. 27. Versamml. (Kiel 1869) str. 172 i d.), koji je odmah iza toga dao nainiti 14 tabla za porabu u kolama. Prvih 7 tabla prikazuju partaju sa crvenim uresom ljema (legionarac, centurio, aquilifer, bucinator, eques, vexillarius, imperator), a ostalih sedam partaju sa crvenim uresom (pretori-

janac, centurio, signifer, tubicem, eques, ve xillarius, imperator). tim je tablama napisao sam tekst, kojem je izvijestio kasnije zajedno sa vie drugih rasprava i knjiga, koje se bave istim predmetom (Philologus 1874 str. 650 i d.). L. L i n d e n s c h m i t , Tracht und Bewaffnung des rm. Heeres. Braunschweig 1882. Liv. I. 43. Dion. Hal. IV 16.

160

H of f i Oprema rimkoga vojnika u prvo doba carstva.

Glavna je razlika izmeu ove dvije verzije u tom, to Dionysije veli, da etvrti razred ima duge titove, maeve i koplja, dok Livije ne spominje ni tita ni maa, nego samo hastam et verutum, to e biti u glavnom isto oruje, tek e hasta biti dua, a verutum krai. Dalnja je razlika u tom, to Livije navodi, da su i galea i clipeus i ocreae i lorica bili omnia ex aere, doim Dion, samo za ljem veli, da je bio iz mjedi, dok za ostalo oruje ne navodi materijala. Okrugli tit nazivlje Dionysije argivskim. Ovakva je podjelba oruja kod rimskoga puanstva dakako imala najprije tu svrhu, da se bogatijima naprte vei tereti. Nu izim toga je nuno bilo i to, da se cijela vojska to jednolinije oborua. Oprema, kakva je spomenuta kod prvoga razreda, mogla je biti dosta skupa, pa je sa svakim komadom, koji je otpao, troak bio znatno manji. Ako moda i nije svaki komad, to ga Livije spominje kao iz bronsa nainjen, bio i zbilja iz bronsa, a ono je ipak bila veina toga bronsom obloeno i ureeno. U bojnom redu dakako idu najbolje obranjeni prvi, drugi do laze tek iza njih. Oprema prvoga razreda bila je najvie, to se je od pjeaka moglo traiti, da se je trailo vie, bio bi vojnik preoptereen. Isto tako je ono, to se je trailo za najnie razrede, bio minimum onoga, to se je moglo traiti od ovjeka, koji ide da brani svoj prag protiv oboruana neprijatelja. Da pripadnik petoga razreda ostaje izvan bojnoga reda, to je sasvim razumljivo, jer bi on po nainu borbe tadanjega vremena svojim orujem samo sprje avao jednovito kretanje vojske. Bit e, da drava ipak nije nikoga prijeila u tom, da si nabavi i bolje oruje od svoga razreda, ako je on to elio, a moda se je to i oekivalo. to je kod cijeloga opisa najnapadnije, to je slinost potpune opreme rim skoga vojnika panopliji grkoga hoplita. Sto se tie izradbe pojedinih komada, to e se svaki lako moi sprijateljiti sa milju, da su oni bili izraeni poput onih, to ih nalaze u etruanskim grobovima, koji spadaju po prilici u isto vrijeme, u koje spada i t. zv. Servijev ustav. Ova uredba mogla je vrijediti za stanovito vrijeme i za stanovite prilike. Promjenom prilika morali su vojnici rimski mijenjati i svoje oruje i nain borbe. Prodiranje pojedinih naroda prema Rimu, a kasnije nastojanje Rimljana oko proi renja grada, dovelo ih je u sukob sa raznim narodima, koji su ih prisilili, da se late drugoga naina borbe. Jedan kasniji iscrpljivi opis rimskoga vojnika nalazi se tek kod Polybija. On opisuje vojnika svojega vremena, kojega je on morao dobro poznavati, pa zato se ne smije u njegovu vjerodostojnost sumnjati. Po njegovom opisu upoznaje se vojnik iz sredine drugoga stoljea pr. Is. Po njemu su velites imali ma (ji/fyaipa), koplja (?pa<poi) i okrugao tit sa promjerom od tri stope. Na glavi imaju jednostavan ljem \ Hastati nose potpuno oruje (7tavo7diav): dugi tit (tbpsc;), hispanski ma ([i/r/atpa 'ipspoaj), dva piluma (aas) i ljem. Osim toga su neki imali na prsima komadi eljeznoga lima za uvanje srca, koji on zove xp8to<pXa. Nekoji bogatiji pako imaju mjesto te eljezne ploe oklop od ice. Principes i triarii nose isto takvo oruje kao i ovi, samo to triarii imaju koplja () mjesto piluma2. Neto kasnije opisuje Polybije i konjanitvo, te veli, da je u to vrijeme bilo ureeno poput hellenskoga. Tu je sada vano, to pripovijeda, kako je rimsko ko1

Polyb. VI 22.

Isti VI 23.

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

161

njanitvo prije izgledalo. Prije konjanici nisu imali oklopa, pa su zato bili vie izvreni neprijateljskom oruju. Koplja su im bila laka i slaba, a na dolnjem kraju nisu bila okovana; uslijed toga su se kod prvoga napadaja odmah iskvarila i nisu se vie dala upotebiti. titovi su bili slabi i prevueni volovskom koom, pa su mnogi ve uslijed kie stradavali. U Polybijevo vrijeme bilo je to sasvim drugaije. Koplja su bila jaa i dolje eljezom okovana, a i titovi su bili jai. Tu sada Polybije dodaje znaajnu izreku: -'. ~(p, si xa TIVS? Itspoi, (xsTaXa[3siv -q xai j]Xwaai to pXitov xai T(0[xaot1.

Tek dvije stotine i pedeset godina kasnije ima opet potpuniji opis rimskoga vojnika. Ostavio ga je Flavius Iosephus, koji je opisao ustanak idova pod Vespasijanom i Titom. I njegov je opis apsolutno vjerodostojan. U njegovo doba rimski pjeak nosi na sebi oklop, ljem, na lijevoj strani dugi, a na desnoj krai ma. Iza brani vojskovoe oko zapovjednika imaju XOY^TJV , a ostali DOTV TS xal psv 7U!nr}X7). Osim toga imaju pilu i koaru, lopatu i sjekiru, te na remenu grbav no i lanac i zairu za tri dana. Konjanici imaju dug ma na desnoj strani, dugo koplje (XVTO? eiuijx^xYj?) u ruci, te tit (?) objeen poprijeko bedro konja. U tobolc imaju tri ili vie dilita (axovtsg), koji nisu manji od koplja, to ga dre u ruci. ljemovi i oklopi su isto takvi kao i kod pjeaka2. Ovi su opisi kod Polybija i Flavija veoma vani, ali se oni odnose svaki na jedno stanovito vrijeme, dapae i na jedan stanoviti sluaj i za stanovite trupe, pa se oni mogu smatrati samo kao etape u povjesti rimskoga oruja. I jedan i drugi zadravaju se kod pojedinoga komada oruja te e ovi njihovi opisi u specijalnom dijelu biti od veoma velike koristi. Izreka, kojom Polybije zavruje svoj opis, osobito je vana za to, to tu pisac spominje jednu vaniju i s drugih strana poznatu injenicu, da su Rimljani bili majstori u oponaanju tuih uredbi, ako su te uredbe bile dobre i mogle Rimlja nima koristiti. U novije je vrijeme naen jedan spomenik, koji dosta opirno govori tom, kako su Rimljani sebi polako prisvojili oruje i nain ratovanja od raznih naroda. U jednom vatikanskom rukopisu (435) naao je H. v. Arnim jedan list, na kojem su pod naslovom [)( rj KsxiXoo &^ cPa>|iax napisane dvije hrije, koje je pisar u XIV. stoljeu od nekale u ovaj rukopis prepisao. Druga hrija pripovijeda, kako neki Kaeso odgovara kartakome poslaniku, koji prijeti, da e Rimljani stra dati, ako budu izali protiv Kartaana na more, jer da su nevjesti brodarstvu i da nemaju brodova. Tome ovjeku odgovara Kaeso, da Rimljani u takvim sluajevima obiavaju poprimiti nain borbe neprijateljeve, te da u tom postaju naskoro vjetiji od neprijatelja samoga. Tako da su na njih navaljivali Etruani u falangama branei se mjedenim titovima. Rimljani su poprimili isto oruje i isti nain borbe, te su tako Etruane nadvladali. Rimljani za sukoba sa Samnianima nisu imali ni samnitskoga tita (?) ni piluma, nego su imali manji okrugli tit (aoiri?) i koplja ( ), a nisu znali ni jaiti, nego im je sva vojena sila bila u pjeadiji. Primivi oruje samnitsko i nauivi jaiti naskoro su Samniane svladali. Isto tako nisu Rimljani znali ni za bojne strojeve, nego su tek od Grka nauili sluiti se njima. Naskoro su postali u tom prvi majstori. Zato. Kaeso preporua Kartaanima, da ne

i Isti VI 25. 311.

Flav. los. bell. iud. III 5. 5.

11

162

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

prisile Rimljane, da moraju izai na more, jer e ovi u tom sluaju skoro imati vie brodovlja od Kartaana i naskoro biti vjetiji brodarenju od njih. Arnim je prouio jezik ove hrije te dri, da ovaj spis spada u prvo stoljee poslije Isusa i da ima isti i to latinski izvor (moda Fabius Pictor) kao i ekscerpt iz Diodorove XXIII. knjige o tom predmetu1). Izvadak iz Diodora nije sasvim identian sa hrijom. Izvadak ne spominje, Kaesona. I u izvatku Rimljanin odgovara Kartaanima, kad ovi kau, da se Rimljani nee usuditi ni ruke oprati u moru, da su Rimljani vini da postanu u svemu vrsniji od svojih uitelja. Tu se sada spominje neto, ega u hriji nema. Rimljani naime da su prije toga imali e t v e r o u g l a t e titove, a od Etruana da su dobili mjedene (okrugle). Kasnije, kada su se sukobili sa drugim narodima, da su popri mili titove, kakve sada imadu. Tu se sada pilum u ope ne spominje, a mjesto Samniana, kojima govori hrija, govori se tu samo drugim narodima ( sdviq). ratnim strojevima pri opsadama govori se na slian nain kao i u hriji. Suglasno se ovdje javlja jednom principu Rimljana, da svakoga neprijatelja sa vlastitim njegovim orujem utuku. Ali ima i primjera, kada Rimljani nisu tako radili. Kada su Galli Rimljanima na rijeci Alliji na veoma osjetljiv nain pokazali svoju snagu, mogli su ovi razmiljati, nije li porazu kriva injenica, to oruje rimsko zaostaje za gallskim. Prilike u Rimu bile su u ono vrijeme takve, da se valjda nitko nije s tim pitanjem ozbiljno bavio, tim manje, to pogibelj za Rim nije bila nepo sredna. Tek etvrt stoljea kasnije, kad se je gallska vojska opet pribliavala Rimu, bili su Rimljani opet prinudeni, da ponude diktaturu sijedome Camillu, koji je imao da spase Rim. Ovaj je faktino odmah raunao sa nejednakou oruja i nastojao da tome doskoi, ali nije odluio da poprimi nijedno oruje gallsko. On je pridrao sve, to je rimski vojnik do tada bio nosio, samo to je bronsani ljem izmijenio sa eljeznim. tit je ostao isti kao i prije, samo je dobio obrub iz eljeznoga lima. Najstranije gallsko oruje bilo je za Rimljane njihov dugi eljezni ma, s kojim su odozgor dijelili estoke udarce. Polybije dodue na jednom mjestu pripovijeda, da je eljezo kod tih maeva bilo tako mekano, da se je ma kod udarca savijao, tako da ga je vojnik iza svakoga udarca morao nogom izravnati, da bude opet uporabiv2. U svim krajevima, gdje god su Galli stanovali i kamo god su njihovi produkti do lazili, nalaze se u grobovima maevi, koji sjeaju na ovo pripovijedanje. Maevi su u tim grobovima faktino zajedno sa koricama gotovo u klupko svinuti, a da esto pri tom nisu ni pukli. Uza sve to ne vjeruje se openito u tu vijest, nego ih ima, koji misle, da je ta vijest i nastala uslijed takvih nalaza u gallskim grobovima. eljezo, iz kojega su ti maevi nainjeni, faktino je izvrsne kakvoe, napose je re dovito slabo zarano, a svinuti se je napokon moglo i tako, da se je najprije usijalo u vatri. Bilo kako mu drago, Camillus je nastojao da predusretne uinku toga oruja, pa su jai eljezni ljem i eljezom obrubljeni tit mogli zadrati gdjekoji udarac, koji je padao odozgor. Osim toga su se rimski vojnici morali izvjebati, da se protiv tih maeva brane sa svojim dugim kopljima, a to e rei, da su morali nastojati, da ni ne puste neprijatelja tako blizu, da bi mogao ita sa svojim maem uiniti3.
1

H. v. Arnim, Ineditm Vaticanum. Hermes XXVII 1892 str. 118 i d. Ekscerpt iz Diodora XXIII 3 izd. E. Becker,

2 !

Polyb. II 33. Plut. amili. 40,

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

163

Servijeve uredbe, koje spadaju u vrijeme, kada su se Rimljani borili u fa langama, mogle su imati donekle nejednako naoruane ljude u jednoj te istoj vojnoj eti, a da se pri tom nije moralo paziti onako strogo na to, da svako oruje ima svoju posebnu zadau. Jedino je peti razred sa svojim prakama morao imati svoju posebnu zadau, a to je i reeno tim, to se spominje, da se on bori izvan bojnoga reda. Kasnije, kada je ratna vjetina bila u rimskoj dravi dotjeranija, moralo se je na jednolinost pojedinih eta iz raznih razloga vie paziti. Tu nastaje pitanje, kako je i na iji troak rimska drava u razno vrijeme opskrbljivala svoju vojsku orujem, da tu jednolinost polui. Nema dvojbe, da je po Servijevom ustavu svaki morao sebi sam nabavljati oruje. U koliko je to pri tom moglo biti, bilo je dakako oruje jednolino, nu kako se onda jo ne da pomisliti tvorniko izraivanje oruja, to je svakako moralo biti razlika kod pojedinih komada. Kada bi vojska pola u rat, morala je sobom po vesti majstora, kojima je bila dunost, da iskvareno oruje poprave. Osim toga je moralo biti oruja u skladitu za sluaj, ako bi ga kojemu vojniku nestalo. Servijev se je ustav dodue i za to pobrinuo, jer je vojska dobila dvije centurije fabrum. Ove su dodue bile uvrtene u prvi razred, ali su svakako imale da izrauju oruje za cijelu vojsku. Te su dvije centurije imale svoga zapovjednika, te su se valjda morale brinuti za to, da u skladitu bude uvijek dosta oruja, tako da ne bi nikada nastala neprilika u ratu. Za ovo je skladite valjda nosila trokove drava, premda se to nigdje ne kae, i ako bi se oekivalo, kako je to reeno i kod konjice, da joj troak za nabavu konja tereti dravnu blagajnu Iz poetka carskoga doba sauvala se jedna veoma vana vijest, po kojoj se moe zakljuivati, kako je bilo prije onoga vremena, u koje se in dogaa. Meu ostalim razlozima, to ih iznose vojnici na Rajni i Dunavu, da dokau opravdanost svoga ustanka, nalazi se i taj, da im se od njihove i onako kukavne plae odbija jo i troak za odijelo i oruje2. Tu se vidi, da se drava ve ne samo brine za oruje vojnikovo, nego da ga hrani i odijeva, i osim toga da mu daje stalnu plau. Ve u ranije doba rimske republike, kada je vojska morala da bude due vremena na bojnom polju, znala je nastati potreba, da se drava pobrine za uzdra vanje te vojske, da dakle dade vojnicima i hranu i potrebno oruje a uz to i neto novaca. Za velikoga organizatora rimske vojske Marija, kada su se najnii i naj siromaniji slojevi turali u vojsku, postao je napokon rimski vojnik pravi mercenarius. Drava dakle u vrijeme, kojem govori Tacit, daje vojniku stalnu plau, ali on mora da si od toga dade odbijati troak za oruje i opskrbu. Zato drava ne preputa vojnicima samima, da si sami pribave ono, to im treba, eventualno i za jeftinije novce, nego je to drava morala dobiti, to se lako moe dokuiti. Drava je i onako kraj svakoga logora morala imati skladite oruja, pa je iz tih skladita mogla opskrbljivati ete, dakako ne uvijek novim orujem. Ta se dravna skladita oruja spominju vie puta. Kada je Othonu uspjelo, da predobije pretorijance za sebe a protiv Galbe, dao im je otvoriti oruanu, da se opskrbe orujem. Tu veli Tacit3: aperiri deinde armamentarium iussit . rapta statim
1 2

Liv. I. 43. 9. Dion. Hal. 4, Tac. ann. I. 17,

:i

Histor, I. 38, *

164

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

arma, sine more et ordine militiae, ut praetorianus aut legionarius insignibus suis distingueretur: miscentur auxiliaribus galeis scutisque . . . . . . Nekoliko stranica kasnije spominje se opet isti armamentarium \ Po ovim vijestima moe se nasluivati, da je ovo skladite lealo u ili kraj pretorijanskoga tabora, a bilo je u njem oruja i za pretorijance i za legijonarce i pomone ete, a moda jo i za koje druge. Na ovaj se armamentarium po svoj prilici odnosi rimski napis CIL VI 2725, u kojem se spominje neki evoc(atus) Aug(usti) arcitect(us) armament(arii), a isto tako i br. 999 u istoj svesci, u kom se spominju scribae armamentarii. Nema nikakvih dokaza, da je u gradu bilo vie v o j n i k i h armamentarija. Cicero dodue na jednom mjestu govori vie armamentarija, ali u takvoj svezi, da je nemogue ovo mjesto uzeti kao dokaz, da on misli na vojnike oruane u gradu Rimu2. Zna se, da je u Rimu bio jo jedan armamentarij, koji je stajao kraj koloseja, ali je taj sluio za naoruanje gladijatora. Od ovoga armamentarija spominje se praepositus*. Moglo bi se uzeti, da je ovo skladite oruja u gradu Rimu bilo glavni re zervoar za opremu rimske vojske u svim krajevima rimske drave, ali se ne smije misliti, da je ono bilo jedini. Pojedine su ete, kad bi negdje leale utaborene, mo rale u svojoj neposrednoj blizini imati dovoljnu zalihu oruja. Takva se vojnika skladita u napisima faktino i spominju. U Britaniji naao se u samom taboru u Lanchesteru napis, u kojem se spominje popravak armamentarija4, a u taboru Lambaesis u Africi naao se je rtvenik, koji je podigao neki L. Caecilius Urbanus, koji je po svom inu bio opt(io) val(etudinarii), ali je u ono vrijeme, kada je napis po stavljen, bio ujedno cur(ator) operi arm(amentarii)5. Samo se po sebi razumije, da su rimsku vojsku ve u najstarije vrijeme pratili izvjebani obrtnici, koji su imali da paze na to, da oruje i sprave budu uvijek u potpunom redu. U ustavu, koji je nazvan kasnije Servijevim, samo je for mulirana jedna institucija, koja je, makar u primitivnijem obliku, morala ve prije postojati. Kada je u Rimu zasnovano skladite oruja, moralo je uz to skladite biti i velikih radionica, u kojima se je oruje izraivalo. Da je u tim radionicama ve u najstarije vrijeme bio rad sasvim ili bar donekle vojniki organizovn, veoma je vjerojatno. I rimske legije, koje su bile daleko od sredita, morale su uza se imati takve izvjebane radnike sa vojnikom organizacijom, koji bi popravljali ono, to bi se iskvarilo i eventualno izraivali i novoga oruja. Takvi su obrtnici bili osobito onda nuni, kada su posebne prilike traile posebne dispozicije. Razumije se samo po sebi, da je u nudi svaki pojedini vojnik morao pomagati, koliko je mogao, ali je ipak potrebni naputak morao doi sa strane strukovnjaka. U rimskoj literaturi ne manjka vijesti, kako su rimski vojskovoe u stano vitim sluajevima davali izraivati stalnu koliinu strojeva i oruja, da mogu sa na dom na uspjeh izvesti koju navalu. Kad Scipio pripravlja navalu na Karthago, nastoji najprije da se opskrbi sa svim vanim spravama. Tu kae Livije6: Tormenta ma1 Histor. 1. 80. - Pro Rabir. 7. CIL VI. 10146. Sr. Gilbert, Gesch. u. Topogr. Roms str. 333. 1 CIL VII446. Imp. Caes. M. Antonius Gordianus

p. f. Aug. principia et armamentaria conlapsa restituit i t. d. > CIL VIII 2563. XXIX 35.

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

165

chinasque et advexerat secutn et ex Siclia missa cum commeatu erant, et nova in armamentario multis talium operum artificibus de industria inclusis, fiebant. Vegecije, koji u ovom sluaju govori prijanjim vremenima, ostavio je tim obrtnicima veoma vanu vijest, koja glasi ovako 1 : habebat praeterea legio fabros tignarios, structores carpentarios ferrarios pictores reliquosque artifices ad hibernorum aedificia fabricanda, ad machinas turres ligneas ceteraque, quibus vel expugnantur adversariorum civitates vel defenduntur propriae, praeparatos, qui arma vehicula ce teraque genera tormentorum vel nova facerent vel quassata repararent. Habebant enim legiones fabricas scutarias, loricarias, arcuarias in quibus sagittae, missilia, cassides omniaque genera armorum formabantur. Horm iudex proprius erat praefectus fabrum. Tu dakle Vegecije veli, da je uz castra rimskih legija bilo radionica, koje su se zvale fabricae, i da su u tim radionicama radili razni izvjebani obrtnici, kojima je zapo vijedao poseban inovnik, praefectus fabrum. takvim radionicama uz tabore govori i Hygin. Opisuju castra veli, da su se veterinarium zajedno sa fabrikom nalazili podalje od valetudinarija (bolnice), da lupa u radionici ne bi smetala bolesnicima2. Hygin dodue opisuje tabor, kako ga gradi legija, kada se negdje uz put utabori, ali se uza sve to ne moe navesti opravdan razlog zato, da takvih radionica nije bilo i u stalnim taborima, jer je nji hova potreba evidentna. Radnike, koji su u ovakvim radionicama bili zaposleni, spominju napisi vie puta. Jedan napis, koji se je naao u Britaniji na teritoriju starih Aquae Sulis spo minje nekoga Julija Vitalisa, koji je bio fabricie(n)sis leg(ionis) XX V(aleriae) V(ictricis), stipendiorum IX annor(um) XXIX, natione Belga, ex col(l)egio fabric(a)e elatus3. U jednom loe itanom napisu iz Egipta spominje se neki M. Aur. Apollonius, veteranus legionis XV Apoll(inaris) ex fabric^ayensibus*. Jedan napis iz Valencije u Hispaniji nije danas vie sasvim sauvan, ali ima vie starijih prijepisa, po kojima bi se imalo itati Ampliatus qui fabricae alafej et signorm praefuit*. Vaan je ovdje napis, koji se je naao g. 1904 u Zahlbachu (sada u muzeju u Mainzu). To je nad grobni spomenik, u kojem se spominje C. Pompei(us) C. f. Ofe(ntina) Med(iolani) mil(es) leg(ionis) XV\ Pokojnik je, kako se vidi, oznaen kao vojnik u legiji; na znaene su mu, kako je to ve obiaj kod vojnikih nadgrobnih spomenika, i slubovne godine u vojsci, pa po napisu samom ne bi nitko mogao zakljuivati, da je bio isto drugo od obinoga vojnika. Nu ispod napisa prikazan je u relijefu nakovanj, na kojem lee kladivac i klijete, a po tim atributima sigurno je pokojnik karakterizovan kao faber. Od ovih je spomenika najstariji ovaj zadnji. esnaesta je legija bila u Mainzu utaborena g. 1443 posl. Is., a tome vremenu odgovara i oblik spomenika. Pokoj niku manjka uz to i cognomen. Britanski napis ne moe se tako lako datirati, jer dvadeseta legija ondje lei od vremena Klaudijevoga pa sve do konca rimskoga carstva. Izdavai dre dodue, da kamen spada po slovima u II. stoljee, ali po svom
1 2

Veget. 2. 11. Hyginus ed. Domaszewski 4. Sr. komentar izdavaev na str. 46 i lanak njegov u Westd. Zeitschr. XIV 1895 str. 87 op. 351. CIL VII 49.

* CIL III 6. CIL II 3771. Mommsen u svom komentaru k ovome napisu ispravlja alafej u arm(orum). K or b e r , Neue Inschr. d. Mainzer Mus. (Mainz 1905) str. 3 br. 1.

166

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

obliku, a i po imenu pokojnika, on jo lako moe da spada u prvo stoljee. U drugo e stoljee spadati egipatski napis, a za hispanski je vrijeme teko odrediti. Prvi je od navedenih napisa najpotpuniji. Za osobu se veli, da je pripadala jednome kolegiju, koji se tu zove collegium fabricae, ali je uz to jasno karakterizovana kao vojnik tim, to su spomenute slubovne godine. Drugi napis spo minje radnika iz takve fabrike, koji se zove fabriciensis. Hispanski napis spominje proelnika ovakve fabrike, u kojoj su izraivali oruje i bojne znakove. Vano je ovdje, da se spominje vojnik kao lan kolegija. Prosti naime vojnik na nikakav nain nije smio da bude lanom ikojega kolegija1. To se nije dozvoljavalo radi discipline u vojsci, koja ne podnosi udruivanja, a osim toga se je sama drava kako tako brinula za stare dane i za pogreb svojih vojnika. Tek kasnije (moda uslijed reformi Septimija Severa) bilo je podasnicima dozvoljeno udruivati se. Takav je kolegij bio u taboru Lambaesis u Africi, gdje mu je i njegova" scola bila2. Scolae fabrum spominju se u napisima vie puta, ali bez oznake, po kojoj bi se moglo prepoznati, da li se koji put mislilo na vojnike fabre. Jedan put ini se, da je to ipak sigurno i to u jednom napisu, koji se je naao na teritoriju grada Drobete u Daciji. Tu se u jednom nadgrobnom napisu spominju: Iul(ius) Herculanus dec(urio) scol(ae) fab(rum) i(tem) imag(inifer), Iul(ius) Marcianus fil(ius) im<^myag(inifer) scol(ae) fa bulira), Aur(elius) Iul(ius) mil(es) c(o)hor(tis) I sag(ittariorum) im<.m>ag(inifer) te Iul(ius) Marcellinus fil(ius) vexil(larius) scol(ae) fabr(um)3. Tu se samo kod jednoga veli, da je pripadao kao vojnik prvoj kohorti sagittariorum. Ta se kohorta spominje jo u jednom drugom napisu sa istoga mjesta, i tu se ona zove miliaria Gordiana4. Nu po svoj prilici ne e se pogrijeiti, ako se uzme, da je cijeli collegium fabrum, koji se tu spominje, sastojao iz vojnikih obrtnika ove kohorte. Ako su ovi radnici, zvali se oni fabri ili fabricenses, mogli imati svoja udruenja sa posebnim pravilima i pravima, onda oni po onom, to je gore reeno, nisu vie prosti vojnici, nego su stavljeni u neki posebni neto vii in. U vrijeme Commodovo spominje jurista Tarrutenus Paternus neke vojnike slubenike, koji ne moraju praviti teke slube kod ete. Meu tima se spominju i fabri i to pripadnici raznih zanata i optio fabricae5. Ovo je svakako dokaz, da se obrtnici nisu brojili meu proste vojnike. Vegecije veli, da je zapovjednik ovih obrt nika u vojsci praefectus fabrum. Za ovoga se pako znade, da nije asnik legije, nego da je neposredno imenovan od vojskovoe, da njegova sluba traje samo neko sta novito vrijeme i da se imenovanje moe obnoviti. On dapae uz svoj naslov mee i ime vojskovoe, koji ga je imenovao i s kojim on zajedno ostavlja slubufi. U
1

Dig. 47. 22. 1 mandatis principalibus praecipitur praesidibus provinciarum, ne patiantur esse collegia sodalicia neve milites collegia in castris habeant. CIL VIII str. 283 i 1723. C a g n a t , arme rom. d'Afrique str. 187. W a l t z i n g , Corpora tions profess. I str. 308 i d., II str. 239 i d. i IV str. 136 i d. D o m a s z e w s k i , Religion d. rom. Heeres. Westd. Zeitschr. XIV 1895 str. 7895. Sr. W a l t z i n g n. d. IV str. 142. CIL III 1583 = 8018.

* CIL III 6279. Dig. 50. 6. 7. TARRVNTENVS PATERNVS libro primo militarium. Quibusdam aliquam vacationem munerum graviorum condicio tribuit, ut sunt.. . ei artifices . . . fabri, sagiitarii, aerarii, . . . . arcuarii.. . ferrarii... In eodem numero haberi solen.. . et optio fabricae. Hi igitur omnes inter immunes habentur. 1 1 Plin. n. h. 36. 48. Mamurra eques Romanus, praefectus fabrum C. Caesaris in Gallia. Cic. ad Att. 9, 71', 2 duo pi aefecti fabrum Pompei,

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

167

gore navedenim napisima ipak se spominju legije, u kojima su dotini obrtnici slu ili. To je u administrativnom pogledu moralo tako biti, ali je u radionicama nadzor nad radom mogao imati posebni inovnik. Zanimljivo je, da od gore navedenih napisa neki spominju ete, koje su le ale skoro na skrajnjim granicama rimskoga carstva, tako Hispnia, Britannia i Aegyptus. Jesu li sve ete, koje su na tim mjestima bile due vremena eksponirane, imale radionice za izraivanje novoga oruja ili samo nekoje od njih, jesu li na pojedinim tokama granica rimske drave bila ureena skladita oruja, iz kojih bi se imale opskrbljivati blinje ete, to su sve pitanja, na koja nema potpuno sigur noga odgovora. U drugom stoljeu, ini se, da takvih skladita nije bilo mnogo. Na Trajanovom stupu vojska vozi mnogo oruja sa sobom. Pred etvrt stoljea naao se je u Mainzu veoma vaan napis iz vremena Gordijan. U njem je sauvan cursus honorum nekoga Annijana, koji je bio ovjek senatorskoga stalia \ Napis nije potpuno sauvan, ali se je dao sigurno nadopuniti. Meu inim se tu veli, da je Annijan poslan adv(ersus) h(ostes) p(ublicos) in re[g(tonem) Transpjad(anam) tir(onibus) leg(endis) et arm(is) fabr(icandis) in fur(be) Mejdiol(ano). Hostes publici nisu nitko drugi nego car Maximinus Thrax sa svojom vojskom, koji se pribliuj Italiji. Annianus ima zadau, da u transpadanskoj regiji Italije novai, a u Mediolanu da naini dosta oruja. Da li je u tom gradu ve po stojala tvornica oruja ili ju je on tek imao da ustroji, to ne kae ni ovaj napis, a ni inae se takva tvornica tu ne spominje. Mediolanum lei u XI. regiji italskoj, u istoj, u kojoj ima Annianus da sakupi vojsku. Na prvi je mah udno, ako u Me diolanu faktino nije bilo tvornice oruja, zato Annianus ne ide u susjednu regiju X., gdje je bila takva tvornica u Concordiji. Moda je tome bio razlog, to se radi sakupljanja vojske nije smio iz okolice udaljiti, a moda ima i dublji razlog. Moda je konkordijska tvornica tek kasnije nastala za gordijansko vrijeme se ona jo ne da konstatovati , a moda je Maximinus u to vrijeme ve bio blizu Aquileji, pa je Concordia bila preve eksponirano mjesto. U kasnije je vrijeme tvornica u Concordiji izvan svake sumnje postojala, kako to dokazuju napisi, koji su se tamo nali. U kasnorimsko vrijeme nalazilo se je izvan toga grada na cesti, koja vodi u Aquileju, groblje, u kojem su se mrtvaci pokapali u velikim kamenim sarkofazima. Nalo se tu vie napisa, od kojih datirani spadaju u konac etvrtoga i poetak pe toga vijeka posl. Is.2 Neki od ovih napisa spominju fabriku konkordijsku, koja je tu oznaena kao sagittaria. Od inovnika njezinih spominju se p(rae)p(ositus)3, biarcus4 i c(entenarius)5. Ujedno se u tim napisima spominje i s col a6. Ovu fabriku u Concordiji spominje i Notitia dignitatum, za koji se je spis konstatovalo, da je nastao u poetku petoga vijeka posl. Is., ako se i ne da vrijeme
CIL III 398, Proculus praef. fabr. M'. Lepidi. CIL III 726. . Manlius Felix . . . praef. fabr... Nervae Traiani te CIL X 5188. M. Obultronius Cultelluspraef.fabr. diviClaudL Sr. Mommsen, Hermes I str. 60 i d. Eph. ep. IV str. 537 i d. i V str. 40. M a r q u a r d t Staatsverw. II2 str. 516 i d. Sr. agnt, arme Romaine d'Afrique str. 187 i d. M. I h m, Bonner Jahrbucher 84. 1887 str. 38 i d. D o m a s z e w s k i , Korresp.-Bl. d. Westd. Zeitschr. XI 1892 str. 230 i d. 2 CIL V str. 1060. :i CIL V 8697 i 8721. Sr. Not. d. scavi 1892 str. 335. * CIL V 8754 i 8757. 5 Not. d. scavi 1890 str. 172. (i U istom napisu.

168

H of f i H e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

sasvim tono odrediti. U tom su spisu navedene i fabrike oruja po rimskome carstvu, koje kao to u zapadnom tako i u istonom dijelu drave spadaju pod nadzor magistra officiorum. I u tom je spisu konkordijska fabrika oznaena kao sagittaria1. Jo je jedna fabrika, koju osim Noticije dignitatum spominje i jedan napis, a to je solinska. Tu se spominje jedan fabriciensis, koji je dao nainiti sarkofag za sebe i za svoju enu2. Meutim ima fabrika, koje se spominju drugdje, dok ih Notitia ne poznaje. Jedan napis u Ravenni nalazio se je nekada na spomeniku, koji je u ast Constantina II. podigao neki Sertorius Silanus v(ir) p(erfectissimus) praepositus fabricae%. Moda je ta fabrika bila samo za ravensku mornaricu, a moda je kasnije i naputena, pa ju zato Notitia ne spominje. Drugaije je to, kako se na prvi mah ini, sa jednom fabrikom, koja se spominje u Constantinopolu. Sauvao se je jedan edikt iz godine 374. upravljen na komea s(acrarum) l(argitionutn), koji se pozivlje na to, da u Antiochiji, gdje se isto tako izrauju ljemovi kao i u Constan tinopolu, pojedini barbaricarius izradi i uresi u trideset dana osam ljemova, dok u Constantinopolu izradi samo tri, pa se odreuje, da i u Constantinopolu ima svaki radnik u isto vrijeme izraditi barem est ljemova4. Tu bi se sada moglo rei, da je Notitia netona, ali treba drati na umu, da se u cijelom ediktu ne spominje fabrica i da edikt nije upravljen na magistra officiorum, koji po Noticiji nadzire fabrike, nego na komea sacrarum largitionum. Seeck je tu moda dobro pogodio, kad veli, da se tu radi pripravama za decennalia Valensova, i da nije govor obinim vojnikim ljemovima, nego lijepo ureenim kacigama, koje su bile odreene kao nagrada zavise asnike5. Moda dakle u gradu nije bilo stalne fabrike, nego je samo
Notitia dignitatum nabraja ove fabrike (izd. Seeck str. 32): O r i e n t i s V: Scutaria et armorum, Damasci. Scuaria et armorum, Antiochiae. Clibanaria, Antiochiae. Scutaria et armamentaria, Edesa. Hastaria Irenopolitana Ciliciae: P o n t i c a e tres (rukopis ima quatuor): Clibanaria, Caesarea Cappadociae. Scutaria et armorum, Nicomediae. Clibanaria, Nicomediae. [A s i an a e una] Scutaria et armorum, Sardis Lydiae T h r a c i a r u m duae (rukop. Asianae una): Scutaria et armorum, Hadrianopoli Haemimonti. Scutaria et armorum, Marcianopoli. 111 y r i c i quatuor : Thessalonicensis Naissacensis Ratiarensis. Scutaria Horreomagensis. Nadalje za zapad na str. 145: In 111 y r i c o: Sirmiensis scutorum, scordiscorum et armorum. Acincensis scutaria. Cornutensis (Carnuntensis Bcking) scutaria. auriacensis scutaria. Salonitana armorum.

I tal i ae:
Concordiensis sagittaria. Veronensis scutaria et armorum. Mantuana loricaria. Cremonensis scutaria. Ticenensis arcuaria. Lucensis spatharia. In G a l l i i s: Argentomagensis armorum omnium. Matisconensis sagittaria. Augustodunensis loricaria, balisiaria et cliba naria. Angustodunensis scutaria. Suessionensis Remensis spatharia. Triberorum scutaria. Triberorum balisiaria. Ambianensis spatharia et scutaria. CIL III 2043. CIL XI 9. Cod. Theod. X. XXII 1. . S e e c k kod Pauly-Wissowa Real-Encycl. VI str. 1927 pod nasi, fabricenses, ali treba spomenuti, da je isti Tatianus, koji se ovdje spominje kao comes s(acrarum) l(argitionum),

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

169

za ovaj sluaj ureena posebna radionica. Za to bi se mogao navesti i taj razlog, to u Constantinopolu nije bilo izvjebanih radnika, kako ih je Antiochia za stalno imala, otkuda moda i potjee prevelika razlika u broju izraenih primjeraka, koja je ipak pregolema, a da bi se moglo rei, da je tome kriv samo manjkav nadzor. Notitia dignitatum sauvala je i insignia, to ih je imao magister officiorum. Ta su insignia za istok i zapad gotovo ista te se samo u pojedinostima razlikuju. Narisano je pako na njima sve, to se je u tim fabrikama izraivalo, dakle razno oruje, orue i predmeti za odlikovanja. Ta je insignia dobio magister zajedno sa dekretom imenovanja, u koji su ona moda bila i urisana *. U rukopisima su se te risarije sauvale, ali se s njima ne moe nita poeti. Za ovu su se radnju mogla prouiti u tu svrhu dva rukopisa. Jedan je u vatikanskoj biblioteci u Rimu (Barber. Lai, 157)2, a drugi u parikoj nacijonalnoj knjinici pod br. Nouv. acq. lat. 1424. Najstariji rukopis, koji se uope spominje, nije danas vie sauvan. To je rukopis iz Speiera, to ga je biskup padovanski Petrus Donatus dao prepisati na koncilu u Baselu g. 1436. Taj je codex Spirensis kasnije nestao i nije se nikada vie pronaao 3 . Pariki kodeks pisan je po svoj prilici u poetku esnaestoga vijeka, a barberinski u Rimu biti e neto stariji. Slike u potonjem malo su pomnije izraene nego u parikom. Insignia viri illustris mag. off. (per orientem) naslikana su na listu 102 verso. Od oruja naslikano je tu: est okruglih titova sa raznim emblemima, dva oklopa od ice, dva limena oklopa, tri koplja (jedno sa dva iljka), jedan luk, dva tobolca, jedan ma, dva rukobrana, dvije sjekire (jedna dvosjeka) i tri kacige na oko istoga oblika. Insignia magistra officiorum za zapad na listu 143 verso imaju sedam titova sa raznim emblemima, jedan oklop od ice, dva od lima, dva maa, tri rukobrana, dva koplja, dvije sjekire (jedna dvosjeka) i opet tri ljema raznoga oblika. U glavnom je u parikom rukopisu na insignijima prikazano isto, to i u barberinskom, ali manje tono, a gdjeto pisar u svom uzorku nije razumio. Svakako se moe konstatovati, da se i u jednom i u drugom rukopisu slike povraaju na jedan te isti uzorak4. Najvanije je to, da u nijednom rukopisu nije sauvana forma an tiknoga oruja. Niti su ljemovi, niti oklopi rimski, a najbolje se poznaje na mae vima, da je risa imao pred sobom uzorak iz svoga vremena. Mnogo bolje nego na ovim slikama vidi se to kod drugih slika u rukopisu. Kod opsadnih strojeva, koji su naslikani u odjelu de bellicis machinis, opremljena je momad, koja te strojeve posluuje, onako, kako bi se to oekivalo u ono vrijeme, kada je rukopis pisan ili jedva neto ranije. Prema tome ove slike apsolutno ne pruaju nikakvoga materijala za prouavanje o b l i k a rimskoga oruja.

2 3

godine 388. p(rae)p(ositus) fabrike. Sr. Cod. lutin. XI. 10. 1. Sr. B o e c k i n g , Ueber die notitia dignitatum str. 96 i d. Prije je imao signaturu 80, a iza toga IX 26. H. O m o n t , Mmoires de la socit nationale des antiquaires de France LI 1890 str. 225 i d. mislio je, da je najstariji za sada poznati ru kopis ono nekoliko listova, to je prodano 1862., a kupio ih je Thomas Philippi, koji im je u svojoj knjinici u Cheltenhamu dao br.

16397. Ti listovi potjeu navodno iz XV. sto ljea. U Seeckovom izdanju (str. 31 i 144) izdane su slike po monakovskom rukopisu, koji bi glede slika imao biti najvjerniji prijepis speierskoga. Tu je isti samo broj titova, dok je kod ostaloga oruja mala razlika u broju nari sanih primjeraka. U glavnom se ipak i tu moe vidjeti, da se ove slike u monakovskom ru kopisu povraaju na isti izvor, koji imaju i spomenuti rukopisi pariki i barberinski.

170

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Glede organizacije tih fabrika prua popis, to ga daje Notitia dignitatum, vanih podataka. Malo je bilo fabrika, u kojima su se izraivale sve vrsti oruja. U veini izrauje se jedna vrst ili i vie raznoga oruja, ali potpuno naoruati vojnika mogle su samo nekoje. Sto se tie mjesta, u kojima su se ove tvornice osnivale, ve je C. Jullian upozorio, da lee u krajevima, gdje se je lako dolazilo do kovnoga i drvenoga materijala, iz kojega se je to oruje izraivalo \ Nadzor nad tvornicama ima, kako je to u Noticiji dignitatum reeno, magister officiorum. U pojedinim fabrikama (u Ravenni i Concordiji) spominju se u napisima praepositi, koji su magistru officiorum moda bili direktno podreeni, a bit e, da je svakom fabrikom upravljao takav praepositus. Vano je, da je jedan edikt iz go dine 388. upravljen ne na magistra officiorum, nego na Tatijana praeposita. Taj edikt nalae, da se u svim fabrikama ima dati materijal za izradbu oruja u naravi a ne u novcu2. Ako je ovaj praepositus upravljao samo jednim fabrikom, onda su svi praepositi morali dobiti takve dekrete. Slijedei edikt iz g. 390. upravljen je na ma gistra officiorum:i. U konkordijskim napisima spominju se jo i biarchus i centenarius, a po tom se vidi, da je tu bila organizacija slina onoj kod drugih civilnih oblasti. Pripadnici jedne fabrike sainjavaju corpus, te kao takav imaju svoju scolu. Sluba je nasljedna, te djeca stupaju na mjesto oevo. Tko hoe da bude primljen u corpus, mora se dati kooptirati. ini se, da pojedinci nisu bili jako zadovoljni sa svojom slubom, koja je svakako bila i odve naporna, jer se je esto dogaalo, da su radnici iz tih tvornica znali utei. Zato je g. 398. izdan strog zakon, da se svim radnicima u tim tvornicama ima, kao to i novacima u vojsci, na ruci uei ig, da se lake mogu prepoznati, ako bi utekli, a za onoga, koji bi takvome bjeguncu dao zaklonita, odreuje isti zakon, da ili sam mora stupiti u slubu tvornice ili njegova djeca, ako on ne bi za to bio sposoban. ini se, da i ovaj zakon nije mnogo koristio, jer su kasnije izdane jo stroe naredbe. Inae su fabricenses orga nizovni po naelu jedan za sve a svi za jednoga. Ako u slubi jedan to pokvari, imaju njegovi drugovi da zajedno s njim tetu nadoknade. Umre li koji bez testa menta i bez zakonitih nasljednika, ne batini od njega fiscus, nego corpus, kojemu je pripadao. Ovi radnici u dravnim tvornicama, ako i imaju napornu slubu, imaju ipak i neka prava. Oproteni su od dunosti, da primaju na stan vojnike, a ito im dijeli drava4. Tko sravni ovu instituciju dravnih fabrika oruja u kasnije vrijeme rimskoga carstva sa onim fabrikama, to ih spominju napisi iz ranijega vremena, lako e opa ziti golemu razliku izmeu jednih i drugih. U ranije doba su to skroz vojnike in stitucije. Sami radnici su vojnici, koji imaju neto vea prava od obinoga vojnika, a zapovjednik njihov takoer je donekle vojnik. Kod kasnijih fabrika, kako ih spo minje Notitia dignitatum, nalazi se skroz graansko ureenje, ali ipak strogi zapt, jer je dobava oruja za dravu bila jedan od najvitalnijih interesa. Pita se, kako je do te promjene dolo.
1 ;i

U Daremberg-Saglio Diction, d. antiqu. 11 st. 960 pod nasi, fabrica. Cod. lutin. XI. 10, 1 (Cod. Theod. X, 22. 2). Cod. lutin. XI. 10. 2 (Cod. Theod. X, 22. 3).

Podaci o tom sakupljeni su kod Seecka u lanku Fabricenses kod Pauly-Wissowa VI st. 1928 i d.

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

171

Poznate su mizerne prilike, u kojima se je rimska drava nalazila u III. vijeku posl. Is. Za Gallijena te su prilike dole do vrhunca. Novac je postao mnogo loiji te je izgubio mnogo od svoje prvobitne vrijednosti. Plaa se vojnikova nije mogla da povea, jer je drava bila u nudi. Ovaj opet sa svojom plaom nije mogao vie da ivi. Drava je dodue i prije vojnike opskrbljivala hranom i orujem, ali si je troak svoj opet od njegove plae odbijala. To je ona dodue mogla i nadalje da ini, ali kako je za nju postajalo sve skuplje, a vojniku, kojemu nije povisivala plae, nije mogla da rauna veega troka, to je dolazila u sve neugodniju situaciju. Zato je drava morala da nae jeftinije vrelo za svoje nabave za vojsku. Tako je ona napustila privatnu industriju, pa jer vojnike fabrike nisu mogle da udovolje svim potrebama, osnovane su dravne fabrike, koje dakako da nisu imale odmah one organizacije, to ju nalazimo u zadnjim godinama etvrtoga i u petom vijeku. Odgojivi si jeftine radnike, postigla je drava to, da je mogla jeftinije da naorua svoju vojsku, a uz to da ju i jednolinije opremi. Bit e, da je tu uplivao jo jedan veoma vaan faktor, a to je strah careva pred ogromnou drave, kojom su vladali i koju je teko bilo pregledati. Dok su vojske imale svoje radionice, u kojima su se sasvim mogle opremiti, mogli su aspiranti na carsko prijestolje, ako su imali uza se dotinu etu, lako ovu naoruati. Tome se je htjelo izbjei time, da su se dravne fabrike metnule pod nadzor ovjeka carskoga pouzdanja. Osim toga se je po mogunosti nastojalo, da pojedine fabrike ne izrauju sve vrsti oruja. Tko je htio da naorua vojsku, morao je predobiti za sebe vie takvih fabrika, a to ipak nije bilo tako lako \ Uza sve to dogaale su se zloporabe u tim fabrikama, a i sami fabricenses postali su vremenom elemenat, kojega se je trebalo uvati2. Kad je vojska na putu, onda se dakako velika prtljaga vozi za ili pred voj skom u kolima ili laama ili ju vue marva. Ono, to svaki vojnik treba, to mora uvijek da ima pri sebi, zato on to nosi sam. Oruje njegovo ne zauzimlje mnogo prostora, jer ga on ima isto tako na sebi, kada putuje, kao i onda, kada se bori. Najljepe je prikazana potpuna oprema rimskoga vojnika, kada polazi u rat, u jednom prizoru na Trajanovom stupu3. Vojska ide preko mosta, pred njom su signiferi. Po opremi sudei eta, koja je prikazana, sastoji iz legijonaraca. Svi su jednako opre mljeni. Odjeveni su samo kratkim odijelom (tunica) sa kratkim rukavima. Na tom je odijelu oklop, koji je kod ove ete nainjen iz limenih ploa. Oko pojasa lei na oklopu irok remen, koji je sprijeda zakopan, tako da krajevi vise dolje. Desno je na tom remenu privren kratak ma. Na desnom ramenu sprijeda objeen je ljem na oklop, te su vojnici gologlavi. U ljevici dre poluvaljkasti tit sa emblemima, a desnicu dre pred sobom, ali tako, da se ovjek moe odmah sjetiti, da su oni mo rali u toj ruci neto nositi, to se u kamenu nije dalo prikazati. To su bila koplja ili pila, koja su moda bila od bronse. Ljevica, koja dri tit, dri ujedno i jednu gore raljastu motku, koja je prislonjena na lijevo rame i na kojoj vise razni pred meti. Moe se razluiti ivotinjska koa, u koju su umotane razne stvari, mrea, kona torba, pojaana sa dijagonalno priivenim konim prjekama, jedna bronsana kaserola i bronsana vedrica4.
1 2

Sr. O. Seeck, Untergang d. antiken Welt II str. 210 i d. te 253 i d. Sr. Amm. Mare. XXI. 6. 2.

Ci eh ori us, Trajansule si. IV. tabla VII. VIII. 12. 13. 14. sv. II str. 28 i d. * U glavnom je ove stvari dobro opredijelio ve

172

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Vojnici prelaze preko mosta mirna dranja, vidi se, da ne idu direktno u boj. Odjeveni su slabo, znak, da nije hladno vrijeme. Pri sebi dodue nemaju toplijega odijela, ali kad budu doli u hladnije krajeve i kad budu doekali hladno vrijeme, morati e biti protiv zime zatieni. Dakako da se odijelo mijenja prema eti, kojoj vojnik pripada, prema njegovom inu i prema podneblju, u kojem prebiva. Oruje ovih legijonaraca takoer je jednostavno; princip je: to manje tereta. I oruje se dakako mijenja po eti i prema potrebi, ali u glavnom je ve i tu sve oruje, to ga rimski vojnik ima: ljem, oklop, tit, ma i koplje. To oruje vidi se i kod pretorijanca, a vie manje i kod pomonih eta. U kasnije vrijeme, kad su razne narodnosti unijele u rimsku vojsku svoje nonje i svoje oruje, zapovjedali su rimski carevi dosta arolikom vojskom. Dakako da oruje svih moguih carskih trupa ne moe biti predmetom ove radnje, jer, kako se u glavnom uzeo obzir na materijal u hrvatskom narodnom muzeju, to mora otpasti obradba oruja za one trupe, koje nisu za na muzej ostavile materijala. U glavnom e biti predmetom ove radnje razmatranje oruja kod rimskih eta, koje su se razvile iz republikanske vojske. Hrvatski narodni muzej posjeduje dodue jo i drugoga materijala, koji moe posluiti za prouavanje uredbe rimske vojske, ali je toga tako malo, da se samo malo moe tom govoriti, ili pako zasjeca u pitanje, koje se u naim prilikama ne da rijeiti, jer tu treba saradnje od raznih strukovnjaka. Takvo pitanje je ono ratnim strojevima. Ve je gore reeno, da to nije specijalno rimski izum, ali su se Rimljani kod opsada tim strojevima izdano sluili, kako to mnoga mjesta kod pisaca do kazuju. Onaj, koji e se baviti sa rekonstrukcijom tih strojeva, morat e se sluiti opisima kod starih grkih pisaca, jer ono, to o tom veli Vitruv, isto je, to kau i grki pisci. Da bi Rimljani u tom pogledu u ope to novoga nali, za to nema nikakvoga dokaza kao ni za to, da bi mnogo bili popravili. Do pred jedno pedeset godina nije se ratnim strojevima mnogo znalo. Djela grkih poliorketiara bila su dodue izdana, ali se nitko nije naao, da po navodima tih pisaca strojeve rekonstruira, pa da ispravi pogrjena tumaenja ne iskusnih pisaca, koja su se po rukopisima nalazila. Godine 1867. izdao je C. Wescher spise grkih poliorketiara i to ponajvie zato, jer je izdanje Mathematici veteres", to je jo godine 1694. bilo izdano po nalogu Ljudevita XIV., postalo veoma rijetko. U tom je izdanju Wescher mogao upotebiti jedan novi rukopis, koji je veoma vaan, a slike mu je revidirao general Reffue \ Isti taj general Reffue pokuao je i rekonstruirati ove strojeve, te njegove rekonstrukcije jo i danas stoje u muzeju u Saint Germain en Laye. . Princip je kod ovih strojeva isti kao i kod obinoga luka, a jakost njiho voga djelovanja ovisi snazi tetive. Na nekim starim spomenicima su takvi strojevi
W. F r h n e r La colonneTrajane (Paris 1865) str. 70. Tu je i narisan takav raljast tap sa pred metima, koji dodue nisu sasvim jasno karakterizovani kao ono, to u istinu jesu, ali se da nas sasvim sigurno moe svaki pojedini pred met rastumaiti. Prikazane kaserole su sasvim sline bronsanim kaserolama, to ih ima i na muzej u veem broju, a vedrice su sline onima, to ih na muzej takoer posjeduje u veoj mnoini iz Siska, i na kojoj je jedan vojnik svoje ime i svoju etu zabiljeio. Vidi H off ill e r, Vjesnik hrv. arheol. drutva n. s. VII str. 102. Wiener Jahreshefte XI 1908 Beiblatt st. 120. O konoj torbi sr. i P. Steiner u Bonner Jahrbucher 114/115 1906 str. 98.
1

C. W e s c h e r ,

] x rcoXiopxa Sta-

cppcuvTCXEMV.Poliorctique des Grecs. Paris 1867.

H off ill e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

173

prikazani. Tako je ve na balustradi hrama Athene Polias u Pergamu prikazan prednji dio stroja za bacanje strjelica. Droysen je pokuao da sravni mjere kod antiknih poliorketiara sa mjerama na tom spomeniku, nu kako se je moglo predvidjeti, mjere se nisu slagale l . Jedan nadgrobni spomenik sa slikom nalazi se u Rimu. Do pred kratko se nije znalo, to taj relijef prikazuje. To je nadgrobni napis nekoga C. Vedennija Moderata, koji je nakon duega slubovanja napokon bio postao arcitect(us) armament(arii) imp(eratoris) pod vladanjem Domicijanovim -. Relijef je ispravno rastumaio Rud. Schneider, koji dri da je pokojnik radio u armamentariju kraj pretorijanskoga tabora i da je odavde iznesen na groblje desno kraj nomentanskih vrata 3 . I na Trajanovom stupu, prikazano je nekoliko strojeva. Schneider ih je nabrojio sedam, te je konstatovao, da nemaju sasvim sline konstrukcije sa onima na spomeniku Vedennijevom. Osim mjesta kod starih pisaca i ovih relijefa pobudili su interes za ove strojeve jo i esti nalazi eljeznih strjelica, za koje se moe konstato vati, da nisu rukom bacane. Osobito je tu vaan nalaz kod Halterna, koji se je ve gore spomenuo. Nalazi strjelica za bacanje vatre u tui grad ili tabor takoer su morali da pobude elju za po znavanjem stroja, koji ih je bacao, u koliko one nisu rukom bacane. I tu se moe pozvati na gore spomenuti Waffenloch" kod Sv. Mihalja u Kranj skoj, gdje je takvih strjelica naeno u dosta ve likom broju. Tome interesu imaju se zahvaliti i nove rekonstrukcije, koje su uinjene sa njemake strane, a koje se sada nalaze u raznim zbirkama, napose u Saalburgu. Tu je mnogo truda uloio plumbatae" iz Siska. major Schramm, koji je o tom i pisao, dok je SI. 16. Rimske 1 / nar. vel. njegov francuski predasnik Verchere de Reffue umro prije nego je dospio da svojim rekonstrukcijama neto napie*. Intenzivniji posao oko tih predmeta urodio je tonijim prouavanjem starih poliorketiara, pa se zato u novije vrijeme priredilo i prireuje novih izdanja, a napose se time bavi Rud.
1

D r o y s e n , Altertiimer von Pergamon II.tekst str. 121. CIL VI 2725. Sliku relijefa ima W. A me l u n g , Die Sculpturen d. Vatican. Museums I tabla 26 si. 128, str. 257 u tekstu. Amelung jo ne zna, kakav je to predmet i misli, kao i sen, da je moda instrumenat za niveliranje, dok se je prije bio tumaio kao brava. Rud. S c h n e i d e r , Geschiitze auf antiken Re liefs. Jahrb. f. lothring. Gesch. u. Altertums-

kunde XVII 1905 str. 284 i d. Romische Mitteil. XX 1905 str. 166 i d. Sr. S c h r a m m , Jahrbuch f. Gesch. u. Altertumsk. v. Elsass-Lothringen XVI 1904 str. 146. te u istom asop. XVIII 1906 str. 276 i d. sa tablama. Od starije literature vaan je la nak 0 . D a h m , Rom. Geschiitze. Nassauer Annalen XXVII 1895 str. 215 i d., koji je mogao nai neke eljezne pribore od ovakvih strojeva.

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

173

prikazani. Tako je ve na balustradi hrama Athene Polias u Pergamu prikazan prednji dio stroja za bacanje strjelica. Droysen je pokuao da sravni mjere kod antiknih poliorketiara sa mjerama na tom spomeniku, nu kako se je moglo predvidjeti, mjere se nisu slagale \ Jedan nadgrobni spomenik sa slikom nalazi se u Rimu. Do pred kratko se nije znalo, to taj relijef prikazuje. To je nadgrobni napis nekoga C. Vedennija Moderata, koji je nakon duega slubovanja napokon bio postao arcitect(us) armament(arii) imp(eratoris) pod vladanjem Domicijanovim -. . Relijef je ispravno rastumaio Rud. Schneider, koji 1 dri da je pokojnik radio u armamentariju kraj preI torijanskoga tabora i da je odavde iznesen na . groblje desno kraj nomentanskih vrata:}. I na Tra l i janovom stupu, prikazano je nekoliko strojeva. L I M Schneider ih je nabrojio sedam, te je konstatovao, JM I W da nemaju sasvim sline konstrukcije sa onima na * V ^ spomeniku Vedennijevom. I ^^ Osim mjesta kod starih pisaca i ovih reliI \ jefa pobudili su interes za ove strojeve jo i esti I *' nalazi eljeznih strjelica, za koje se moe konstato jB vati, da nisu rukom bacane. Osobito je tu vaan J9 nalaz kod Halterna, koji se je ve gore spomenuo. B H Nalazi strjelica za bacanje vatre u tui grad ili J R tabor takoer su morali da pobude elju za po- J H L znavanjem stroja, koji ih je bacao, u koliko one nisu rukom bacane. I tu se moe pozvati na gore IjjjE spomenuti Waffenloch" kod Sv. Mihalja u Kranj~ skoj, gdje je takvih strjelica naeno u dosta veI likom broju. Tome interesu imaju se zahvaliti i J nove rekonstrukcije, koje su uinjene sa njemake M strane, a koje se sada nalaze u raznim zbirkama, (j napose u Saalburgu. Tu je mnogo truda uloio si. 16. Rimske plumbatae" iz Siska. major Schramm, koji je tom i pisao, dok je i/3 nar. vel. njegov francuski predasnik Verchere de Reffue umro prije nego je dospio da svojim rekonstrukcijama neto napie 4 . Intenzivniji posao oko tih predmeta urodio je tonijim prouavanjem starih poliorketiara, pa se zato u novije vrijeme priredilo i prireuje novih izdanja, a napose se time bavi Rud.
1

D r o y s e n , Altertiimer von Pergamon II.tekst str. 121. CIL VI 2725. Sliku relijefa ima W. A m e l u n g , Die Sculpturen d. Vatican. Museums I tabla 26 si. 128, str. 257 u tekstu. Amelung jo ne zna, kakav je to predmet i misli, kao i Hiilsen, da je moda instrumenat za niveliranje, dok se je prije bio tumaio kao brava. Rud. S c h n e i d e r , Geschiitze auf antiken Re liefs. Jahrb. f. lothring. Gesch. u. Altertums-

kunde XVII 1905 str. 284 i d. Rmische Mitteil. XX 1905 str. 166 i d. Sr. S c h r a m m , Jahrbuch i Gesch. u. Altertumsk. v. Elsass-Lothringen XVI 1904 str. 146. te u istom asop. XVIII 1906 str. 276 i d. sa tablama. Od starije literature vaan je la nak O. D a h m , Rom. Geschiitze. Nassauer Annalen XXVII 1895 str. 215 i d., koji je mogao nai neke eljezne pribore od ovakvih strojeva,

174

H off i ller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Schneider. I hrvatski narodni muzej ima sa raznih mjesta, gdje su bile rimske po zicije, raznih strjelica, koje po cijelom izgledu mora da su bile bacane strojevima. Uz to ima hrvatski narodni muzej i drugoga oruja, koje se ne moe pripi sati nikojoj od regularnih trupa, a koje je pri opsadama u stanovitim prilikama moralo biti izvaeno iz oruane, da se dade u ruke pojedinim odjelima, koji su bili

SI. 17. Rimski vojniki trnokop iz Siska. 1/i nar. vel.

odreeni, da izvedu stanoviti udarac. Tako ima na muzej pet komada strjelica, koje su proviene sa olovnim kvrgama, t. zv. plumbatae ili martiobarbuli. etiri su od njih iz Siska, a jedna je iz rumskih Petrovaca l. Samo za jedan sisaki komad moe se rei, da je eljezni dio itav, doim su kod ostala tri dolnji dijelovi ispod olovne kvrge otkinuti. Sa jednoga sisakoga primjerka otpala je olovna kvrga, ali se ras poznaje jasno mjesto, gdje je bila na eljezo privr ena. itavi je sisaki pri mjerak najtanji od svih te je u svemu 275 mm dug. Na dolnjem je kraju cijev za nasad sa promjerom od 8 do 10 mm, u koju je ne kada bila utaknuta drvena ipka, a tako su valjda bili si. 18. Bronsana zatitna ploa za rimski vojniki trnokop privreni na ipke i ostali iz Siska. Nar. vel. primjerci. Svi su primjerci provieni sa ostvama, svaki sa dvije, samo se na petrovakom vidi samo jedna. Po svoj prilici je i taj nekada imao dvije, pa se je jedna otkinula, na to se je iljak preopravio. Priloena si. 16. prikazuje tri sisaka primjerka2. Uz oruje ima na narodni muzej i drugih raznih predmeta, koji su sluili u vojnitvu i pripadaju opremi rimskoga vojnika. Tako ima iz Siska znatni broj bronsanih vedrica i kaserola, koje su sasvim sline onima, to ih na svojim raljama nose vojnici na Trajanovom stupu. Jedna je od vedrica sigurno oznaena kao vla
1

Svi su sisaki primjerci izvaeni iz Kupe; jedan je od njih dospio u muzej sa Ivkanevom zbirkom. Petrovaki je komad iskopao S. Ljubi na gradini petrovakoj g. 1882. - Veget. de re milit. 1 17 i III 14. L. Linden-

s ch m it, Alt. uns. heidn. Vorz. I. V. V. 3. A. F. Reinach kod Daremberg-Saglio V st. 1000 p. n. sagitta. Pojedini bi vojnik po Vegeciju imao po pet ovakvih strjelica sakrivenih na stranjoj strani tita.

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

175

snitvo jednoga legijonarca, jer je na njoj napisano ime vlasnika i oznaka centurije, u kojoj je sluio*. Na Trajanovom se stupu esto vide vojnici gdje kre umu i ikarje sa nekim oruem, kojemu se oblik na relijefima sasvim dobro razabire. Slini su trnokopima, to ih ima i naa vojska, samo su neto manji. Na jednoj je strani to orue za otreno na iroko kao sjekira, a na drugoj je ili iljak ili mnogo ua otrica sjekire. Na muzej ima jedan primjerak toga orua iz Siska (si. 17), a jedan lijepi primjerak naen je u Dabru. Duljina je sisakoga primjerka 40, a dabarskoga 33 cm, a izradba im je u glavnom ista. Nainjene su iz mekanoga eljeza, samo je za otrice nadokalamljeno neto elika. Kad ove sprave nisu bile u porabi, providile bi se otrice zatitnom ploom, koja je obino valjda bila iz debele koe, ali se je nalo i takvih od bronsanoga lima. I hrv. narodni muzej ima jedan takav bronsani primjerak iz Siska. Naen je u Kupi, a darovao ga je g. tehn. savjetnik A. Bukvi (si. 18)2. ovim dijelovima opreme rimske vojske, koji su i kod nas zastupani, tre balo je ve tu u uvodu ukratko govoriti, jer njima ne e biti govora u specijal nom dijelu. Ovaj obuhvata samo ono oruje, to ga je nosio rimski vojnik redovitih trupa, i to oruje za obranu: ljem, oklop i tit, te ono za navalu: koplja i pilum, ma i bode.

I. ljem.
Pomanjkanje iscrpive radnje grkom oruju osobito se jako osjea kod prouavanja rimskoga ljema, jer je rimski ljem u onoj formi, koja se najprije nalazi na rimskim spomenicima, sigurno kopija atike forme grkoga ljema. Tonim prouavanjem grkih spomenika, koji prikazuju razvitak te forme, moda bi se dalo ustanoviti, u kojem su stadiju Rimljani taj ljem preuzeli. Glavni istraivai oruja junaka oko Troje, kako ga opisuju Homerove pjesme, napose su glede ljema veoma razliitih nazora. Kao sigurno moe se uzeti, da oni nisu svi imali kovnih ljemova, nego da je bilo i konih, koji su moda djelomice bili pokriveni kovinom. Ta je kovina donekle sluila za pojaanje, a donekle i kao ures ljema. Kakav su ures ti ljemovi imali, toliko kovni kao i koni, ne da se vie rekonstruisati iz kasnijih spomenika. Sigurno je meutim, da je bilo raznih oblika, ve prema narodima, koji su se tu bili sabrali. Za ures i pojaanje tih ljemova nije sluila samo kovina, nego su se u tu svrhu upotrebljavale i druge tvrde tvari. Zna se, da je bilo ljemova sasvim pokrivenih veprovim zubima, pa je ovakav ljem eventualno mogao biti dosta vrst, da izdri manje jake udarce sa malo slabijim
1 2

Vidi str. 171 op. 4. Ovakvi su se trnokopi nali i drugdje. Za nimljiv je jedan primjerak, koji je nedavno izvaen iz Rajne iznad Mainza, a sada je u Mainzu u muzeju. (L. L i n d e n s c h m i t ml., Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 40 tab. 10 br. 166). Taj je komad naen zajedno sa jednim legijonarskim ljemom, te je jo imao na sebi bronsani trodjelni ureaj za zatitu otrice, ba takav, kakav je i sisaki komad prikazan

na gornjoj slici 18. Takvih je bronsanih zatit nih ploica publicirao Lindenschmit na n. m. i vie, a jedan je primjerak naen nedavno u Carnuntumu (Der rm. Limes in Oesterreich X 1909 str. 54 si. 14 br. 3). Po tom bi se pri mjerku moglo zakljuivati, da su ovi bronsani futerali bili postavljeni koom ili suknom, jer su kroz svinutu srednju ploicu protjerana dva avlia, koji nisu mogli sluiti za drugq nego da dre postavu,

176

H off i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

orujem, dok su bili slaba zatita protiv jaih udaraca boljega maa. Prema tome ovi ljemovi, kakav god im bio oblik i kako god oni bili iskieni, ipak pripadaju primitivnijoj kulturi. Sa razvitkom oruja za navalu moralo se je popravljati i ono za obranu, pa je napokon moralo doi do toga, da se cijeli ljem naini iz kovine, jer samo ona potpuno moe da obrani glavu od snanih udaraca otrim orujem. ljem sjedi na glavi i uva ju od udaraca, koji padaju odozgor i koji se ne mogu uhvatiti sa titom. Ako je taj ljem bio dosta jak i imao zgodan oblik, onda se je onaj, koji ga je nosio, uope mogao na nj osloniti, tako da udarce namije njene glavi nije ni trebao doekivati sa titom, ako je njime morao zatiivati druge dijelove tijela. Kovni ljem morao je imati postavu od koe, krzna ili sukna, da bolje na glavi sjedi i da ne ulja. U prvi kraj, dok se je jo slabije znalo izraivati ljemove prema obliku glave, jedva se je moglo postizavati, da bi ljem sjedio vrsto na glavi, pa se je borac, koji ga je nosio, neprestano morao bojati, da e mu ga neprijatelj odbiti udarcem sa strane. Da se to to rjee dogodi, moralo se je sa strane priit remenje, koje bi se ispod brade skapalo ili vezalo. Dakako da se je ovo remenje skoro poelo ureavati kovinom, pa je ono tako donekle zatiivalo lice. Nastojanje, da se ljem vie priljubi uz glavu, sigurno je vodilo Grke, kada su svoje ljemove izraivali sve vie prema obliku ovjeje glave. Tako su nastali razni oblici, dok se napokon nije naao najzgodniji i uz to najljepi oblik niske gotovo polukrugljaste kape, kakva se vidi kod atikoga ljema. Tu se je postiglo ba pro tivno od onoga, to se vidi na raznim italskim oblicima. Kod ovih se je nastojalo, da kapa bude to via, kako bi stijena od kovine bila to dalje od glave. Za to je morala kovina biti to tanja, da ljem ne bude previe teak. Atika niska kapa mogla je biti nainjena od jae kovine, a da ipak nije morala biti tea od onih ve likih nespretnih ljemova italskih. Ovo nastojanje, da se naini ljem prema obliku glave, dovelo je i do toga, da se je nastojalo zatititi i lice i zatiljak kovnim dijelovima, koji su sa kapom za jedno bili izraeni iz jednoga komada. Kod atikoga oblika samo je jo dolo do izradbe obrane za zatiljak, koja je sa kapom iz jednoga komada nainjena. Obraze donekle brane iroke ploe, koje su na kapu kraj sljeponica privrene baglamama i koje se dolje ispod brade dadu spojiti. Rimljani su kao praktini ljudi uvidjeli vrijednost ovoga atikoga oblika pa su mu dali prednost pred t. zv. korintskim ljemom, koji je, pokrivaju cijelo lice, morao vojniku samo smetati. Zato su Rimljani svojim vojnicima i dali atiki ljem, a mogli su to uiniti tim prije, to su i njihovi susjedi taj oblik bili poprimili. Rimski pisci rijetko kada govore ljemu rimske vojske. U opisu organi zacije vojske po t. zv. Servijevom ustavu govori se samo tome, da su vojnici do bili bronsane ljemove. Onda se tek kod Plutarcha pripovijeda (kako je to ve gore u uvodu [str. 162] spomenuto), da su ti ljemovi po Camillu u ratu protiv Galla izmijenjeni eljeznima. Zapravo ovo mjesto nije sasvim razumljivo, jer bronsa, ako je dosta jaka, moe da uzdri i veoma snane udarce. Oni bronsani rimski ljemovi, koji se danas nalaze po raznim zbirkama, to barem mogu. Bit e, da je u ono doba bilo veoma malo sredstava za nabavu oruja, a i malo portvovnosti. Bronsa je bila mnogo skuplja od eljeza, pa bi se od toga materijala mogli nainiti samo loi lje movi, dok se je za isti novac moglo nainiti jakih eljeznih. Bilo kako mu drago, bronsani su ljemovi svakako i nadalje ostali u porabi uz eljezne, pa ako je i do-

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

177

nekle. ispravna ova biljeka Plutarchova, to se ipak mora dopustiti, da tamo, gdje se je ta promjena faktino izvodila, to nije moglo biti na jedan put i usred ratne pogibelji, nego da je to moralo trajati due vremena. Iz kasnijih vijesti kod pisaca nee se za p o v j e t rimskoga ljema moi nita izvaditi. Bit e zato najbolje odmah se obratiti na One sauvane primjerke, za koje se sigurno moe dokazati, da su ih rimski vojnici nosili. Na osnovu tih primjeraka lake e se moi prouiti ljemovi prikazani na rimskim historikim spo menicima. Kako hrvatski narodni muzej ima takoer vie primjeraka, koji su za povjest ljema veoma vani, to e biti najbolje s njima poeti. Jedan te isti tip pri kazuju ove tri kacige naega muzeja: 1 (si. 19.). Naena u Kupi kod Siska. Kako se sada na kacigi vidi, bila je ona, kada je iz vode izvaena, jako oteena i slupana, ali se je ipak dala u toliko izravnati, da se sasvim dobro vidi njezina elegantna izradba. Prvotni svoj oblik ona ipak nije sasvim zadobila; jo je i danas malo iskrivljena, pa se mjere mogu samo priblino oznaiti. Sada je kapa od sredine ela do zatiljka duga 230 mm, ali je nekada morala biti neto kraa. irina je od jedne sljeponice do druge 150 mm, ali je nekada morala biti neto vea. Ipak se sa nekom sigurno u moe rei, da je bila nainjena za odulju usku glavu. Visina je kape od
elnoga ruba do j ^g Rimski eljezni ljem iz Siska u hrv. nar. muzeju.

tjemena 125 mm. Kaciga je izraena iz jednoga komada eljeznoga lima, a sastoji u glavnom iz kape, kojoj se oblik donekle pribliuje polukruglji i vratobrana, koji je koso prema dolje nagnut. Kako je ljem veoma slabo sauvan, to su veoma stradali i svi bitni dijelovi. Lijevo i straga je kapa od re sasvim izjedena, a od vratobrana je otkinuta cijela lijeva polovica. Za zatitu lica i za privrivanje kacige sluile su obrazne ploe, koje su sasvim nestale. Samo su sauvane baglame, za koje su te ploe bile objeene. Od uresa, koji su bili nainjeni iz raznoga materijala, ostali su dosta ne znatni ostaci. Neke urese je kaciga dobila ve pri iskivanju iz eljeznoga materijala: Povrh elnoga ruba iskucala su se kladivcem poevi od sredine prema lijevoj i desnoj strani dva jednaka jako zavinuta krila. Tamo, gdje kapa prelazi u vratobran, isku cana su etiri rebra, a na samom vratobranu su iskucane dvije izboine, koje imaju oblik polumjeseca. Ovi su uresi oito sluili i u tu svrhu, da kapa bude neto jaa, da pri tom ipak nije trebalo pojaati eljeznoga materijala. Nu osim ovih uresa dobio je ljem i drugih. Kad je sjedio na glavi, trebala su oba uha ostati slobodna. Da 12

178

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

to bude mogue, morao se je na svakoj strani nad uhom rub izrezati u obliku polu kruga. Rubovi su tih polukrunih isjeaka van pevinuti, da ne bi uljali. Prednji rub kape je od jednoga usnoga isjeka do drugoga obrubljen sa 15 mm irokom srebrnom ploicom, koja je jednostavno profilovan i sitnim zarezima ureena. Profil je bez dvojbe nastao tako, da je ploica provuena kroz stroj, koji je utisnuo udubljine, a zarezi su naknadno urezani sa iljatim i otrim oruem. Nad krajevima te obrubne srebrne ploice vide se sa svake strane po dvije rozete iz tankoga srebra, kojima obrubna ploa pokriva dolnje dijelove. One su okrugle, te su sigurno do bile svoj oblik na stroju, koji je na njima istisnuo zraaste crte, koje bi se u sre dinjoj toki sastajale, da kroz sredinu rozeta nisu probijene rupe. Kroz te su rupe prolazili avli, koji su drali baglame, za koje su bile objeene obrazne ploe. avli su imali glavice od crvene caklovine, koja je sada samo na jednom mjestu sauvana. -Takve su tri rozete bile i na vratobranu, ali su dvie krajnje propale, a samo je srednja ostala. Kroz svaku od njih prolazio je bronsan avli, koji je na dolnjoj strani vratobrana bio svinut u obliku kariice. Ti su avlii nekada drali remen ili lani, za koji se je ka ciga vjeala. Cijela je kapa bila obloena sa veoma tankom ploom srebrnoga lima, od koje su ostali sasvim ne znatni ostaci. Ti se vide povrh ela na iskucanim krilima, straga nad desnim usnim isjekom i na desnom SI. 20. Rimski eljezni ljem iz Siska u hrv. nar. muzeju. dijelu vratobrana. Na slici vidi se samo komadi nad usnim isjekom. Na tim se ostacima vidi, da je cijela povrina bila ureena sitno ubodenim piknjicama, koje se sastavljaju u hvoje. Taj je srebrni lim bio pozlaen, i to, kako se ini, samo na nekim mjestima na prednjoj strani ljema. Nad rozetama na desnoj strani kacige prikovana je eljeznim avliem i pritaljena pevinuta bronsana ploica, koja dri bronsanu pominu kariicu. Na lijevoj je strani kacige bila nekada privrena isto takva kadica, koja sada manjka. Na kacigi se vidi jo i danas sasvim jasno trag, gdje je na njoj nekada leao jak e ljezni obru, koji je sluio za pojaanje elnoga dijela kape. Tamo su oba neto stanjena kraja bila prikovana avliima povrh izrezaka za uha, a povrh ela upadao je nastavak toga elnoga obrua u duguljast zarez na kapi, tako da je obru bio nepomian. Na tjemenu je sa etiri avla prikovana okrugla bronsana ploica, kojoj je promjer 40 mm. Samo joj se rub dotie kape, dok je srednji dio uzdignut i provien duguljastim etverouglastim izreskom, u koji se je nekada mogla usaivati perjanica.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

179

2 (si. 20). Godine 1901. izvaen je prigodom jaruanja iz Kupe sasvim slino raen ljem, koji je kao dar sisakoga rijeko-mjernikoga ureda doao u zbirke narodnoga muzeja. Bolje je sauvan od prijanjega, ali se je njegovoj izradbi po svetilo manje pomnje nego izradbi prvanje. Mjere su ove: duina od ela do za tiljka 212, irina od jednog usnog izreska do drugog 170, a visina od elnoga ruba do tjemena 120 mm. Lijevo nad elom manjka ovei komad. Nad elom su i tu iskucane crte, koje se sastavljaju u krila, samo su ovdje ta krila mnogo vitkija. Straga prelazi kapa sa tri iskucana rebra u 83 mm irok vratobran, koji je veoma koso prema dolje nagnut. Na njem su takoer iskovane dvije izboine u obliku polumjeseca. Obrazne su ploe kod ovoga primjerka jo sauvane. One su takoer isko vane iz eljeznoga lima te su razmjerno veoma iroke. Najvea im je duljina 130, a najvea irina 125 mm. Da ne uljaju, pevinut je rub svuda naokolo. Sa nutarnje strane bile su podstavljene veoma tankim bronsanim limom, od kojega se je neto sauvalo. Na jednoj od njih prikovana je na dolnjem kraju eljezna ploica, koja dri malu eljeznu kariicu. Toj ka riki odgovara na drugoj obraznoj ploi kvaka, za koju se ka rika moe zakvaiti. se to uini, onda je prostor, to ga zatvaraju obrazne ploe, preve malen, a da bi u nj moglo stati cijelo ovjeje lice. Bit e, da je tu nekada bilo vie kariica sastavljenih u lani, a zadnja karika u lancu da se je tek za kvaila u kvaku. U cijelom su ove obrazne ploe masivnije a i neto drugaije krojene pa zato
udobnije od onih na preanjem
S1

- 21. Rimski eljezni ljem iz Save kod Klakarja

u hrv# nar# m u z e u

liemu

i -

to je na ovoj kapi bilo uresa, to se je u vodi izgubilo. elni je rub bio nekada obrubljen sa 16 cm irokom ploicom iz bronsanoga lima, od koje je pre ostao samo malen komadi na lijevoj strani. I ta je bila slino profilovan kao i srebrna obrubna ploica na prijanjem primjerku. Baglame su bile privrene e ljeznim avliima sa okruglim glavicama bez caklovine i bez rozeta. Slinim je avliima na obraznm ploama bio prikovan nared za skapanje tih ploa ispod brade. U sredini vratobrana ima samo jedan slian eljezni avao, koji je dolje previjen u kvaku, za koju se je kaciga nekada vjeala. Povrh ela je i na ovoj kacigi bio jak eljezni poluobru, kojemu se tragovi jo jasno raspoznaju. Na tjemenu je prikovana sa etiri avla etverouglasta dva puta rebrasto pevinuta bronsana ploica za pri vrivanje perjanice.

180

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

3. (si. 21). Trei ljem ove konstrukcije posjeduje hrv. narodni muzej kao dar dra Ignjata Brlia, a naen je u Savi kod Klakarja. Kada se je naao, bio je iskrhan u vie komada, koji su se dali sastaviti. Neki manji komadii manjkaju, a na nekim mjestima, gdje je ra ljem istroila, ispunile su se izjedene rupice drugom tvari. Na povrini bilo je mnogo sedre, koja se je na nekim mjestima morala ostaviti, jer se nije dala skinuti. Dimenzije su: duljina 230, irina 180, a visina 135 mm. I ako se ovaj ljem mora pripisati ovoj vrsti, to se ipak opaaju neke razlike. eljezni je lim, iz kojega je ljem iskovan, razmjerno mnogo deblji, nego kod oba sisaka primjerka, a uslijed toga je i obradba materijala bila mnogo tea. Zato je izvedba kod ovoga primjerka slabija. Iskucane crte povrh ela, koje se na prijanjim pri mjercima sastavljaju u krila, ovdje su dosta nespretno izraene. Obru, koji je i kod ovoga primjerka pojaavao prednji dio kape, nije, kao to kod prijanjih primjeraka, prolazio ispod, nego preko ovih iskucanih crta. Isto su tako nespretno izraena i rebra na stranjoj strani kape, gdje ona prelazi u vratobran. Ovaj je samo 50 mm irok i skoro vodoravan. Obrazne su ploe i tu dosta iroke te po svome kroju sline onima na prijanjem ljemu. Od uresa ove kacige ostali su jo neki dijelovi. Prednji rub kape bio je takoer obrubljen 16 mm irokom profilovanom bronsanom ploicom. Baglame su na kapu prikovane avlima, ali se na ovima vide opet kao ures glavice od crvene caklovine i oko njih rozete iz bronsanoga lima slino izra ene kao i one kod prvoopisanoga sisakoga primjerka. Tih je avlia sa ovakvim glavicama i rozetama na ovoj kacigi vie. Jedan je usred kape povrh ela te nije mogao imati nikakve praktine svrhe, ako nije bio kakav znak. Jedan je na vratobranu te je nekada sluio za vjeanje ljema. Po jedan se nalazi na dolnjem kraju obraznih ploa, a drali su nared za skapanje ovih ploa ispod brade. Od lania, koji je obje ploe spajao, sauvane su dvije bronsane kariice. Obrazne su ploe bile obrubljene bronsanim limom, ali nisu njim postavljene. Isto tako je i vratobran bronsanim limom obrubljen. Napravi za usaivanje perjanice nestao je svaki trag. Ova su tri ljema morala pripadati jednakim etama, pa ako i ima meu njima nekih malih razlika, to je ipak vjerojatno, da su izraeni u tvornicama, koje su imale jednaku organizaciju i isti nain radnje. Najvrjedniji je od njih svakako bio prvi sisaki primjerak, te se je kod njega i na materijal i na izradbu najvie pazilo. On je ujedno i najlaki, jer je eljezni lim, iz kojega je izraen, veoma tanak, te zajedno sa srebrnom prevlakom nije toliko debeo kao kod ostala dva primjerka. Razlike u mjerama otvora kape nastaju uslijed toga, to su glave, za koje su bile izraene, imale razliite veliine. Razlika pako u visini nije tako znatna, a da bi joj se mogla pripisati kakva vanost. Slinosti u pojedinostima kod izradbe ovih ljemova, kao to su jednaka crvena caklovina, sline rozete i porubn ploe, tim su vanije, to se je i drugdje nalo ljemova istoga oblika, kod kojih se sve to takoer dade konstatovati. Prije kratkoga vremena objelodanio je mlai Lindenschmit jedan slian eljezni ljem, koji se je naao u selu Weisenau blizu Mainza, a sada je u muzeju u Mainzu. Mjere su kape 220, 185 i 140 mm, a irina je vratobrana 73 mm. Na prednjoj strani povrh ela iskucana su i tu krila, na stranjem dijelu kape su iskucana rebra, a baglame su privrene avlima, koji imaju opet glavice sa crvenom caklovinom okruene rozetama. Na vratobranu su tri, a na svakoj obraznoj ploi po etiri ovakva avla. Rozete oko glavica tih avala nisu uvijek iz istoga materijala: na kapi i vratobranu su iz

H o f f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

181

srebrnoga, a na obraznm ploama iz bronsanoga lima. elni je rub bio porubljen isto onako radenom bronsanom ploicom, kakva je spomenuta i kod prvoga sisa koga i kod klakarskoga ljema. Rub vratobrana i rubovi obraznih ploa porubljeni su uskim ploicama bronsanoga lima. Na tjemenu je prikovana kao i na prvom si sakom primjerku okrugla bronsana ploica, kojoj se samo rubovi dotiu kape, sa izreskom u formi slova T, u koji se je mogla utaknuti perjanica \ Ovakvih je ljemova iz eljeznoga lima poznato jo i vie. Koliko se znade, potjee iz Siska jo jedan komad, kojemu je bilo sueno, da ide u strani svijet. Danas je navodno u privatnom posjedu u Beu. Nema nigdje tonoga opisa toga ljema, ali mu je izdana slika, po kojoj se on donekle moe opisati. Sauvana je kapa sa vratobranom. Povrh ela su izbijena veoma vitka krila. Porubn ploa na elnom rubu kape ostavila je svoje tragove, ali ne toliko, da bi se tono moglo vidjeti, kako je bila izraena. avli, kojima su bile privrene baglame te avao na vratobranu, imaju rozete, ali se po slici ni njima ne da nita tonijega rei -. Dobro je sauvan jedan takav ljem izvaen iz Rajne kod Mainza. Tu je dapae sauvan i jaki okru, koji je bio privren povrh ela. Kapa je i kod toga primjerka sprijeda obrubljena ornamentovanom bronsanom ploicom, a avli su ure eni rozetama. Kod ovoga se primjerka moe konstatovati, da obrazne ploe nisu jednake ni po obliku ni po izradbi. Jedna se je od obraznih ploa po svoj prilici bila istroila ili izgubila, pa se je zamijenila novom. Kako na skladitu nije bilo sasvim sline, to se je valjda upotrijebila drugaija3. Ovamo se svakako mora pribrojiti jedan ljem iskopan u Idriji kod Bace u istarskom primorju. Tu se iskopalo groblje, koje je bilo u porabi od srednjehaltatskoga pa sve do rimskoga carskoga doba. Grob, u kojem se je naao ovaj ljem, na svaki je nain vojniki. U njem su se nali ma sa koricama, eljezni dijelovi tita, te ljem, koji sigurno spada u ovu vrst. Prije vremena rimskoga carstva ne moe se ovaj grob datirati, jer se je u njem nala ranorimska fibula na baglame. ljem je sav od eljeznoga lima. Izdava mu nije izdao opisa, na koji bi se ova radnja mogla obazirati, jer mu je cilj bio drugi, ali je izdao sliku njegovu4. Tu se vidi, da na kapi nema iskucanih krila, ali je tome moda krivo samo sadanje'loe stanje kacige. Straga prelazi kapa sa nekoliko rebara u skoro vodoravan vratobran, na kojem se opet vidi jedna polumjeseasta izboina. Prednji elni rub opet je ure en ornamentovanom obrubnom bronsanom ploicom, a prednji je dio kape pojaan jakim etverobridim obruom, koji je sa oba kraja na kapu povrh usnih isjeaka prikovan.' Obrazne su ploe istoga oblika te su i kod ovoga primjerka privrene baglamama. Rub vratobrana i rubovi obraznih ploa porubljeni su i tu sa bronsanim limom. Na vratobranu se jo vidi avao, kojemu je glavica ureena crvenom caklovinom, a u opisu se veli, da su se jo na tri mjesta ostaci takvih glavica sauvali.
1

Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 114 i d. tabla 22 br. 369. Sr. Westd. Zeitschr. XXIII 1904 str. 365 tab. 3 i 5. L i p p e r h e i d e , Antike Helme str. 273 i 274 br. 407 a i 407 c. Westd. Zeitschr. XXII 1903 str. 426 tabla 6 br. 2.

* J. S z o m b a t h y , Das Grabfeld zu Idria bei Baa. Mitth. d. prhist. Commiss. d. Akad. d. Wissensch. Wien I str. 391 i d. Grob ima br. 17, opisan je na str. 336 i d., a ljem je naslikan na str. 338 si. 179.

182

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Na lijevoj se obraznoj ploi vide etiri takve glavice ureene rozetama, ali se u opisu ne istie, iz kakve su kovine te rozete nainjene. Neto se od ovoga razlikuje jedan drugi eljezni ljem, koji se je naao u istoj nekropoli. Grob (br. 5), u kojem je on leao, najbogatiji je u cijelom groblju. Osim ljema nije tu dodue bilo nikakvoga drugoga oruja, ali se je nalo nekoliko bronsanih posuda, koje su sigurno uvezene iz Italije. Bilo je tu i nekoliko fibula, a sve pripadaju kasnolatnskoj ili ranorimskoj perijodi. Po svemu se vidi, da ovaj grob spada nekako u isto vrijeme, u koje i prijanji. Dosta niska kapa ima isti oblik, te je povrh ela pojaana jednim iskucanim rebrom, kojemu se ne vide kra jevi. Moda je to rebro ilo i naokolo cijele kape, ali se to ne da tono konstato vati, jer je straga ljem jako loe sauvan. Tu je vratobran izraen iz posebnoga komada eljeznoga lima te je na kacigu pritaljen. Isto je tako sprijeda na rub kape od jednoga usnoga izreska do drugoga pritaljen komad eljeznoga lima, koji gotovo vodoravno van stri. Inae na kapi nema nikakvoga znaka, da bi ona ikada bila ureena ili na kakav nain pojaana. Obrazne su ploe privrene baglamama, a avli, kojima su baglame prikovane na kapu, nemaju nikakvoga uresa. Obrazne ploe tu imaju drugi jednostavniji oblik, a nisu nikako ureene. Dolje imaju kratke na stavke, za koje se je valjda privrivao lani ili remen, s kojim su se ploe skapale ispod brade \ Dva ljema ove vrsti uvaju se u muzeju u Wormsu. Jedan je od njih sa svim jednostavan i ima iste urese kao i opisani zagrebaki primjerci. Koliko se po slaboj slici vidi, ima i on rozete oko glavica avlia, kojima su prikovani pojedini dijelovi, a povrh ela je sauvan jak obru, koji je na ovom primjerku pomian. Drugi je primjerak vanredno bogato ureen. Izraen je iz jednoga komada eljeznoga lima, a za urese je upotrebljena bronsa. Cijeli je rub ljema porubljen irokom ploom bronsanoga lima. Preko kape poloene su unakrst dvije iroke bronsane ploe: jedna od sredine ela do vratobrana, a druga od jednoga usnoga isjeka do drugoga. Na tjemenu, gdje jedna ploa prelazi preko druge, prikovana je okrugla ploa sa izreskom za nasad perjanice. Obrubna bronsana ploa i ove dvije preko kape' poloene ostavljaju na kapi etiri prazna prostora, koji imaju oblik trokuta. U te su prazne trokute umetnuti uresi, koji su takoer izrezani iz bronsanoga lima. U oba prednja polja prikazan je po jedan orao sa vijencem u kljunu, a u stranjim veim poljima proelje otvorena hrama, a u njem rtvenik. Obrazne su ploe objeene na kapu baglamama, a obrubljene su bronsom. Na svakoj je kao ures prikovano iz bronsanoga lima izrezano proelje zgrade, valjda hram, ali neto drugaijega oblika, nego je onaj na stranjim poljima kape. Na vratobranu su u sredini blizu vanjskoga ruba prikovane dvije okrugle dosta velike bronsane ploice, kroz koje prolaze avli, za koje je privreno proveslo za vjeanje ljema. Povrh ela sauvan je dosta irok, ali ne jako debeo pomian bronsan obru, koji je neto krai nego li su oni kod manje ureenih primjeraka. Velika razlika u opremi ovoga ljema i drugih, koji su mnogo jednostavnije i jednolinije ureeni, ima se po svoj prilici pripisati samo tome, to je onaj, koji je taj ljem nosio, bio u viem inu2.
1

N. d. str. 328 si. 138. Na slici vide se jo ostaci kalciniranoga platna, kojim je ljem bio ornotan prije nego je doao pod zemlju.

Westd. Zeitschr. IV 1885. str. 209 tabla X br. 2 i 3. Altert. uns. heidn. Vorz. IV tabla 39.

H o f f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

183

Sigurno spada u ovu vrst jedan krivo klasifikovni ljem, koji se je navodno naao kod Augsburga na Lechu, a sada je u privatnom posjedu1. Veoma je loe sauvan, ali se jo i sada vidi, da je bio veoma bogato ureen. Povrh ela bila su iskucana krila, a straga rebra. Na vratobranu su iskucane dvije polumjeseaste izboine. Cijela je kapa bila presvuena tankim slojem srebra, od kojega su se ostaci sauvali pod glavicama avlia, kojih na ovom ljemu ima veoma mnogo. Preko toga srebra bile su unakrst prikovane dvije bronsane ploe, koje su se na tjemenu sjekle. Po tom se vidi, da ovaj ljem jako sjea na netom opisani primjerak iz Wormsa, a to tim vie, to mu je i rub obrubljen irokim bronsanim limom. elni obru nije bio sasvim paralelan sa srednjim rubom kape, nego je u sredini bio neto vii. Tu-je jedan njegov nastavak zahvatio u etverouglati izrezak na kapi, a radi toga elni obru nije mogao biti pomian. Glavice avlia, kojima je sav taj ures prikovan, posrebrene su, a nemaju ni caklovine ni rozeta. Na tjemenu je bilo osam takvih avlia, kojima je valjda bila priko vana ploica za usaivanj perjanice, koja je prema poretku av lia morala biti ovalna. Na vratobran je s dolnje strane privrena kvaka za vjeanje ljema. Obraznih ploa vie nema, ali su sa uvane baglame, na koje su bile objeene. Pred kratko vrijeme upozorilo se SI. 22. Rimski bronsani ljem iz Save kod Podsusjeda u hrv. sa vie strana na to, nar. muzeju. da su ovakvi ljemovi prikazani i na antiknim spomenicima. U istinu se to dade rei samo za jedan spomenik. U Mainzu se je ve koncem pedesetih godina prologa stoljea nailazilo na kamene ploe sa relijefima, na kojima su prikazani rimski vojnici ili na putu ili u boju sa nekim drugim (germanskim) narodom. Jo g. 1898. vadili su se takvi relijefi iz kasnijega gradskoga zida. Oni e svi pripadati jednom te istom antiknom spomeniku, moda podnoju balustrade triumfalnoga spomenika iz prvoga stoljea posl. Is. Na jednom je takvom relijefu prikazan vojnik, koji nosi ljem objeen desno rame, kako se obino nosi. Taj je ljem sasvim slian onima, to su ovdje opisani. Za ovim vojnikom ide drugi, koji ima ljem na glavi, ali taj ljem ima ve drugaiji oblik2. Forrer je za spomenuti ljem iz Augsburga na Lechu dodue tvrdio,
1

R. F o r r e r , Fund eines rm. Eisenhelmes bei Augsburg. Westd. Zeitschr. XX 1901 str. 110 i d., tabla 4. Sr. B e c k e r, Die Inschriften u. Steindenkmler d. Museums d. Stadt Mainz 1875.) str. 135

(vie komada). Westd. Zeitschr. XV11I 1899 tabla 12 i XXII 1903 str. 426. S c h u m a c h e r , Altert. uns. heidn. Vorz. V str. 84 tabla 16. L i n d e n s c h m i t na i. m. str. 115 si. 2. Mainzer Zeitschr. V 1910 str. 11 si. 2.

184

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

da je legijonarski, ali ga je sravnjivao s nekim drugim ljemovima, koji ne spa daju u ovu vrst i koji su sigurno konjaniki. Najblie su ovim eljeznim ljemovima neke bronsane kape, od kojih i na muzej ima tri nepotpuna komada. One imaju u glavnom isti oblik, sastoje iz istih glavnih dijelova (kape, vratobrana i obraznih ploa), ali nisu toliko ureene, jer su ve same po sebi bile izglednije. Zagrebaki su primjerci razmjerno dosta oteeni, ali su ipak veoma vani radi napisa, koji se na njima nalaze. Jedan je od njih naen u Savi kod Podsusjeda. Izraen je iz ljevene a iza toga kovane bronse, koja je prema rubovima dosta debela, dok je prema sredini uslijed kovanja dosta tanka. Vratobran je u sredini 5 cm irok te se prema krajevima sve vie suuje. Sprijeda povrh ela bila je kapa pojaana jakim bronsanim obruem, kojega danas vie nema. Isto tako nema vie ni obraznih ploa, koje su bile objeene baglame. Te su baglame prikovane sa po dva bronsana avla, koji imaju velike unjaste zarezima ureene glavice. Takav avao bez zareza ima i u sredini vra tobrana. Na gornjoj je strani vratobrana izbockan lijevo na pis (centuria) Tauri, a desno C. Mestri Cinna. Sa dolnje je strane udareno istom stancom slovo F dva puta, a to zato, jer se prvi put nije jasno otisnulo. Zanimljivo je, da su kod ove vrsti ljemova di menzije neto drugaije, nego kod prvanje. Kod ovoga pri mjerka iz Podsusjeda se otvor kape vie pribliuje krunici: duljina je 208, irina 198, a visina je 130 mm (si. 22.) \ SI. 23. Rimski bronsani ljem iz Save kod Rugvice u hrv. Sasvim je slian bronsan ljem nar. muzeju. naen u Savi kod Rugvice blizu Zagreba. Duljina je kape 205, irina 200, a visina bez nastavka za usaivanje perjanice 150 cm. Kapa je prema tome neto via te se oblikom neto vie pribliuje cunju. Vratobran je slian preanjemu, skoro je vodoravan, a u sredini je 4*5 cm irok. I tu manjka povrh ela obru za pojaanje, a manjkaju i avli, kojima je bio privren. Isto tako manjkaju i obrazne ploe i baglame, na kojima su visile. U sredini je vratobrana sauvan bronsan avao sa jednostavnom okruglom glavicom. Na ljemu se sauvao nared za usaivanje perjanice, a sastoji iz cunja, koji je raskoljen i postrance probuen. Kraj perjanice turio bi se u raskoljeni otvor, a pri vrstio avlom. Ovaj je primjerak osobito vaan radi svojih napisa. Na vratobranu
S. L j u b i , Inscr. mus. Zagr. str. 52. CIL III S. 12031, 5. L i n d e n s c h m i t , Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 189 br. 3. Sliku napisa po Brunmidovoj kopiji ima L i p p e r h e i d e , Antike Helme str. 565.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

185

su izbockana iljatim oruem imena od vie ljudi, a svaki napis potjee od druge ruke. Prva je ruka na gornjoj strani napisala (centuria) C. Truttidi, gal(ea) C. Ofelli. Ispod toga napisano je drugom rukom (centuria) Naivi, Q. Tul(l)i, a kraj toga je od tree ruke napisano (centuria) Sei, Lucreti. Na dolnjoj strani vratobrana je e tvrti napis (centuria) Hedi, L. Papiri (si. 23.) \ Trei ljem ove vrsti naen je kod Mitrovice, i opet u Savi, a darovalo ga je ravnateljstvo tamonje relke. Duljina je kape 215, irina 220, a visina bez unjastoga nastavka za usaivanje perjanice 145 mm. ljem je dakle bio nainjen za glavu, koja je bila vie iroka nego dugaka. U unjasti je nastavak na tjemenu udubljena 1 cm duboka rupica, u koju se je kraj perjanice mogao zabosti, ali je ta perjanica morala biti privrena na vie mjesta, jer su se i sprijeda i straga na kapi sauvali ostaci nareda iz tankoga bronsanoga lima, koji su samo u tu svrhu mogli sluiti. Inae se na kapi jasno poznaje trag, gdje je leao obru iznad ela, a avli, kojima su bili prikovani i on i baglame, sasvim su jednostavni. I ova ka ciga ima na gornjoj strani vrato brana izbockan napis. Napisano je (centuria) Trebiana, a ispod toga L. Vetti (si. 24.)2. Svaki od ova tri ljema, to ih posjeduje hrvatski narodni muzej, ima na sebi imena vojnika, koji su ga nosili, a uz ime vojnikovo stoji uvijek i eta, u kojoj je on
,
v.

r>

SI. 24. Rimski bronsani ljem iz Save kod Mitrovice u hrv. nar.
J

sluio. Po ovim se

muzeju.

napisima jasno vidi, da su sva tri ova ljema nosili samo l e g i j o n a r s k i vojnici, a to je tim vanije, to se je i na drugim mjestima nalo slinih ljemova, na kojima su takoer zabiljeena imena vojnika, koji su ih nosili, a uvijek su to legijonarci. Zanimljiv je jedan nalaz iz sela Schaan u kneevini Lichtenstein, gdje s zna, da je nekada bio rimski kastel. Tu je jedan seljak naao u umi dva sasvim jednaka ljema iste vrsti. Na svakome od njih otkrio se napis, koji odaje njihove vlasnike. Jedan nosi nad elom, a ispod obrua izbockani napis P. Caviaius Felix, (centuria) Petroni, a na drugom je na gornjoj strani vratobrana napisano M. Poponi, {centuria) L. Turretedi cort(is) III. Ovi liechtensteinski ljemovi su zato veoma vani, jer su izvrsno sauvani te se na njima moe lijepo prouavati oblik kape i obraznih dije lova. Htjelo se je zakljuivati na vrijeme, kada su ove kacige bile u porabi, te se j mislilo na prvo stoljee posl. Is., jer da kod jednoga ljema vlasnik jo nema
1

Ljubi nan. m. CIL III S. 12031, 7. Lindens hm it, n. m. br. 5. L i p p e r h e i d e , n. d. str. 564.

Ljubi , Viestnik hrv. arheol. drutva VII 1885 str. 113 CIL III S. 12031, 6. Lindenschmit, n. m. br. 4. L i p p e r h e i d e , n. d. str. 565.

186

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

kognomena. Taj zakljuak vrijedi isto toliko kao i jedan drugi, prema kojemu bi ovi ljemovi spadali u III. stoljee posl. Is., jer da je slovo P ve sasvim zatvoreno l . Od slinih ljemova treba jo spomenuti: 1. ljem bez obraznih ploa naen u rijeci Walu kod Nijmegena u Holandiji, sada u muzeju u Leydenu. Na gornjoj strani vratobrana napis: (centuria) Sex. Duilli, T. Vetti2. 2. ljem sa sauvanim elnim obruem i ostacima obraznih ploa. Sa istoga mjesta u istome muzeju. Na gornjoj strani vratobrana su napisi (centuria) Catuli, L. Corneli, te (centuria) Catuli, L. Api, a na samom elnom obruu je trei napis centuria Q. Petroni, Q. Petroni. Ovaj su ljem nosila jedan iza drugoga dva vojnika, koji su sluili pod istim centurijonom 8. . . 3. ljem naen u Sufflenheimu kod Hagenaua u Elsasu. Sada u Hagenauu u privatnoj zbirci. Na gornjoj su strani vratobrana napisi. U sredini: (centuria) Murrae, Marci, ispod toga: (cen turia) Flori, M. luli Ceteris. Pred tim i ispod toga Leg(io) IIII., (centuria) Rufini. Lijevo u uglu: (centuria) Flavi, Aper, a u desnom uglu: (centuria) Flori, M. luli. Na ovom ljemu opet je dva puta zapisana ista centurija, kojoj su redom pri padali vojnici, koji su ga no sili, ali je zapisana i legija, kojoj je ta centurija bila di jelom. Ona je navedena kao Leg(io) IV, a znade se, koja je to legija bila. To je legio SI. 25. Rimski bronsani ljem u srpskom narodnom muzeju IV. Macedonica, koju je Brutus u Beogradu. formirao u Macedoniji. U vri jeme Galbino po prilici nalazi se ova legija na Rajni, a iz toga vremena bi mogao biti i ovaj ljem4. 4. ljem naen u Rajni kod Clna, sada u muzeju u Wormsu. Napis je samo djelomice itan (centuria) Pritoni, a ime vojnika nije proitano, jer je navodno na tom mjestu ljem izjeden5. 5. Sasvim sigurno spada ovamo jedan ljem u beogradskom muzeju, za koji se do sada nije znalo, da spada u ovu vrst. Po slici, koja se ovdje moe izdati dobrotom g. dra. Vasia, ravnatelja arheol. odjela srpskoga narodnoga muzeja, vidi se, da je ljem sasvim slian gore opisanim zagrebakim primjercima. I taj ljem ima
1 2 3 4

Jenny, Mitt. d. Zentr.-Kommiss. XIII 1887 str. CLXXXIX i d. sa tablom. Westd. Zeitschr. IV1885 str. 224, tabla XIII br. 4. Westd. Zeitschr. II 1883 Museogr. str. 226. Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 187 br. 568 tabla 34; napisi na str. 188 si. 1 br. 2 a. b.

Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 186 br. 567, tabla 34. Napisi na str. 188 si. 1 br. 1. '- Alt. uns. heidn. Vorz. IV tab. 56 br. 2.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

187

na gornjoj strani vratobrana napis, koji glasi (centurio.) Tauri, T. Alfius. Koliko se je u ono vrijeme, kada je taj ljem publiciran, znalo tim ljemovima, vidi se po notici u publikaciji, po kojoj je napis ubockan in galea aenea in margine anteriore frontem tegente" (si. 25.) \ 6. Sa jednoga slinoga engleskoga ljema, iz Colchestera u grofoviji Essex, koji je sada spremljen u colchesterskom muzeju, spominje se ostatak napisa . . . Pa piri ....\ dalje se napis nije dao proitati2. 7. Jedan ovakav ljem, kod kojega se ne spominje napis, naen je u rijeci Padu kod mjesta Stagno Lombardo. Sauvan je i obru nad elom, a isto tako su sauvane i obrazne ploe8. Nije sigurno, da li u ovu vrst jo spada jedan ljem, koji je naen u Rajni kod Mulheima, a sada se uva u provincijalnom muzeju u Bonnu. Sav je iz bronse, ali mu oblik ipak sjea mnogo na prije opisane eljezne ljemove. Vratobran je neto iri i slian onima kod eljeznih ljemova, ali nema onih uresa, koji su se kod onih konstatovali. Na gornjoj strani vratobrana ima bronsano malo proveslo za noenje i vjeanje ljema, koje je sasvim slino onome na ureenom primjerku iz Wormsa. Gore manjka komad kape, ali su straga sauvane dvije pritaljene bronsane ploice, za koje se je privrivala perjanica4. Koliko se kod ovih primjeraka moe zakljuivati, to je brzo reeno. Koliko god je na tim ljemovima spomenuto vojnika, toliko put su to legijonarci, koji ga nose. Ipak je vano, da se nikada ne spominje koja druga eta. Zato e se sasvim sigurno moi rei, da je ovaj ljem rabio legijonarcima, a velikom vjerojatnou e se moi tvrditi, da su ga rabili iskljuivo legijonarci. Drugo, to je vano, je to, da su ovi ljemovi morali biti skupocjen dio vojnike opreme. To se vidi po tom, to gotovo svaki vojnik pie na njem svoje ime, da mu se ne bi izgubio. Na ne kima nalaze se i tri i etiri imena, ali za to nije morao ljem biti toliko dugo u porabi, dok su etiri vojnika isluila. Ako je koji vojnik naao zgodan ljem, koji mu je pristajao glavi, on ga dodue nije morao dati drugome, ali ako je on pao u vojsci, bio premjeten u drugu etu ili vii in, ili se domogao drugoga zgodnijega ljema, onda ga je svakako rado drugome prepustio. Za vrijeme je vano, da se na jednom pri mjerku spominje etvrta legija, za koju je stalno, da je u drugoj polovici prvoga stoljea bila na Rajni u onom predjelu, gdje je ljem izgubljen. Ako se rekne, da je ovaj ljem u to vrijeme bio u porabi, onda je sve reeno, to se na osnovu ovoga materijala dade vremenu rei. Broj rimskih ljemova u hrvatskom narodnom muzeju sa opisanim primjer cima jo nije iscrpljen; ima jo nekoliko primjeraka, kojima mora biti govora. Jedan je ljem publicirao Ljubi oznaivi krivo mjesto, gdje da je naen. ljem je doao u muzej kao dar brae dra. Andrije Torkvata i dra. Ignjata Brlia. Kako je meu predmetima, to su zajedno s tim ljemom u muzej doli, bilo mnogo prethi storijskih komada naenih na dva mjesta, to je Ljubi, koji je drao, da je to jedan skupni nahoaj, mislio, da i ovaj ljem spada u taj nalaz, te ga je kao prethisto1 2

C1L HI 6336. Ephem. epigr. VII str. 349 br. 1166. Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 189 br. 6.

3 4

Notizie degli scavi 1908 str. 312. Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 189 br. 2, skica na si. 2 br. 1.

188

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

rijski ljem publicirao \ Kasnije je premjeten u rimsku zbirku. Bit e, da je naen negdje u Savi u okolici Broda. Kapa je i kod ovoga primjerka slina polukruglji. Duljina je 215, a irina 180 mm, visina je bez iljka na tjemenu 130 mm. Prema tome je kapa niska, a prelazi straga u sasvim okomit vratobran, koji je 150 mm dug te je pevinut u vodoravni rub, koji je u sredini 43 mm irok. Cijela je kaciga iskovana iz jednoga komada bronsanoga lima, koji je razmjerno dosta slab te nije, koliko se vidi, nigdje pojaan nikakvom drugom kovinom. Na rubu je lim neto van pevinut, te se je tim postiglo dvoje: kapa nije uljala, a osim toga je rub bio neto jai. jedno 45 mm udaljeno od ruba ide oko cijeloga ljema jedno povieno rebro, koje je ekiem istjerano. Ono ide svuda paralelno sa rubom te slijedi u tom i rub polu krunih isjeaka nad uima. Ova je kaciga takoer imala elni obru, koji se nije sauvao. Vide se samo tragovi, gdje je bio. Lijevo i desno bio je privren avlima koji su imali velike glavice, a u sre dini je bio avao bez glavice. Prema tome ovaj obru nije bio pomian. Ovaj elni obru meutim nije bio paralelan sa rubom kape, nego je u sredini bio dosta vii, nego na pri janjim primjercima. Naprave za usaivanje perjanice ovaj ljem nema; mjesto toga ima na tjemenu uplji unjasti nastavak visok neto preko 3 cm, koji je sa kapom zajedno is kovan iz istoga komada lima. Obrazne ploe danas manjkaju, ali se vidi, da su i na ovom primjerku bile spojene sa kapom baglamama, koje su na sva koj strani kape prikovane s nutarnje strane sa dva avla. Rub vratobrana SI. 26. Rimski bronsani ljem u hrv. narodnom n e Pokazuje na ovom primjerku nimuzeju. Po svoj prilici iz Save kod Broda. kakve naprave za vjeanje ljema, kada je bio izvan porabe. Prema tome on se valjda nije nosio onako, kako su se nosili prije opisani ljemovi, naime objeen desno rame (si. 26.). ljemovi ovoga oblika veoma su rijetki, ali ipak ovaj primjerak nije osamljen. Sasvim je slian samo jedan primjerak. Naen je u Italiji, te je takoer sasvim iz raen iz bronse. Ureen je na isti nain sa povienim rebrom, koje ide paralelno s rubom, a gore ima takoer samo iljak. Obrazni dijelovi nisu ni kod ovoga pri mjerka sauvani2. Dosta je dobro poznat jedan ovakav ljem, koji se je naao u rimskom ka stelu Osterburken, a sada je u muzeju u Mannheimu. Oblikom je zagrebakom pri mjerku dosta slian, ali je u pojedinostima dosta razliito izveden. Materijal je bronsa.
1

S. Ljubi , Popis arkeol. odj. nar. zem. muz., Egipatska - predhistorika sbirka str. 78 br. 1 meu predmetima iz mogile kod Pocrkavlja".

Li p p erh e id e, Antike Helme str. 237 br. 266. Obrazne ploe, koje su tu na ljem objeene, ne spadaju njemu.

H of f i li e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

189

Sprijeda kapa nema nikakvoga ruba, nego je ravno odsjeena, a tek od usnih isje aka poima van pevinuti rub. Sprijeda je povrh ela prikovana u formi trougla toga zabata pomina, dosta iroka bronsana ploa. Obrazne ploe nisu sauvane, a na kapi nema traga naredu za usaivanje perjanice1. Glavnim reprezentantom ove vrsti dri se obino jedan ljem, koji je iskopan u kastelu Niederbieber, a sada je u posjedu kneza Wied u Neuwiedu. Materijal je eljezo, a uresi su iz bronse. Cijeli je ljem obrubljen bronsanim limom, koji je svuda veojna irok, a samo je na rubu vratobrana uzan. Sauvane obrazne ploe su veoma i roke, nainjene su iz eljeznoga lima, a gore su ureene irokom bronsanom ploom. Straga one upadaju u vratobran, kojemu je u tu svrhu rub sa obje strane van iz vinut. Tako je ovaj ljem sasvim zatiivao ui vojnika, koji ga je nosio. Dolje su obrazne ploe prevrnute tako, da one zatiuju dobar komad vrata. Sprijeda su one izrezane prema licu, a u cijelom su tako kovane, da lice lijepo u nje upada. Oba dvije se sastaju odmah ispod usnica, a tu svaka ima po dvije rupice, kroz koje su prolazili mali remeni, kojima su bile svezane. Na kapi je prikovan bronsanim av lima greben, koji je, kako se po slici ini, nainjen iz bronse. Prednji je kraj gre bena prikovan nekako u sredini izmeu elnoga ruba i tjemena, a drugi ve na kraju vratobrana. Na dosta irokom rubu vratobrana probuene su dvije rupice, kroz koje je valjda nekada bio provuen remen za vjeanje ljema2. Dva su se ljema ove vrsti nala u kastelu Heddernheim, a sada su u hi storijskom muzeju u Frankfurtu na Majni. Jedan je od njih izvrsno sauvan, dok je od drugoga sauvano samo neto kape sa vratobranom. Oba su nainjena iz e ljeznoga lima, a uresi su iz bronse. Prvi je i u pojedinostima veoma slian opisanom niederbieberskom primjerku3. Obrubljen je takoer bronsom, koja je svuda iroka, samo je na dolnjem rubu vratobrana uska. Obrazne ploe imaju sasvim isti oblik kao one kod niederbieberskoga primjerka, samo to nemaju na sebi nikakvoga uresa iz bronse i to im dolnji krajevi imaju samo po jednu rupicu za provlaenje remena. Povrh ela prikovana je iroka bronsana ploa u obliku trouglatoga zabata. Toga nema primjerak niederbieberski, a ne veli se u publikacijama, da li ga je nekada mogao imati. Odmah nad tim obruem prikovan je prednji kraj grebena, koji pro lazi duinom kape sve do kraja vratobrana, gdje je opet prikovan bronsanim avlom. Na tjemenu sijee ovaj greben drugi poprjeni, kojemu su krajevi prikovani na kapu odmah povrh baglama, na koje su objeene obrazne ploe. uresu drugoga heddernheimskoga primjerka ne da se mnogo rei, jer je preslabo sauvan4. Donekle je dobro sauvan jedan takav ljem, koji se je naao u kastelu Friedberg, a sada je u muzeju u Darmstadtu. Bronsana obrubna ploa je ista kao i na heddernheimskom i niederbieberskom primjerku. Povrh ela je i tu prikovan bronsani obru u formi trouglatoga zabata, a na vrhu kape se i tu, kao to na
1

Alt. uns. heidn. Vorz. III Heft II Taf. 3 No. 1. Obergerm.-raet. Limes Lief. II Osterburken tab.VII br. 32. L i p p e r h e i d e , str. 312 br. 461. Alt. uns. heidn. Vorz. I Heft IX Taf. 5. Lipp e r h e i d e , n. d. str. 309 br. 442 i str. 310 br. 443, snimljena sa dvije strane. O. Donner- v. Richter, Mitteilungen iiber rom. Funde in Hedderrjhejm I (1894) str, 21 i

d. si. 1. a. b i 2. L i p p e r h e i d e , n. d. str. 313 si. 437. Dobru sliku ima L i p p e r h e i d e n. d. str. 308 br. 438. Sauvana je od uresa samo jedna profilovan bronsana ploa, koja ide od Iijevoga usnoga izreska preko tjemena do desnoga izreska. Oba su kraja te bronsane ploe prikovana bronsanim avjiem.

190

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

heddernheimskom ljemu, kriaju dva bronsana grebena. Od obraznih ploa sau vana je jedna djelomino, a jedna je sasvim nestala. Vidi se, da su imale isti oblik kao kod prijanja dva primjerka1. Kod sva tri primjerka, gdje su elni obrui sauvani, oni su vie ili manje pomini. to se tie nalazita, treba naglasiti, da su gotovo svi do sada poznati primjerci naeni u rimskim katelima na Rajni. Iznimku ine samo zagrebaki i italski ljem, "koji su i oblikom neto drugaiji, a i materijal im je bronsa, dok su svi ostali iz eljeza. Mogue je, da su one kacige sa Rajne pripadale jednoj te istoj eti, a razlike u opremi dolaze moda odatle, to su ih nosili vojnici raznoga ina. Nu ako ih i nisu nosili vojnici iste trupe, to se ipak s nekom sigurnou moe tvrditi, da su ih nosile ete iste vrsti. Uenjaci se meutim do danas jo nisu sasvim sloili u tom, kakvoj je vojsci ta vrst ljema mogla pripadati. Forrer je publiciraju spomemenuti eljezni ljem iz Augsburga na Lechu, koji je on ispravno drao legijonarskim, ubrojio u istu vrst i ove ljemove, te je tvrdio, da su i ovo bili legijonarski lje movi. To e biti krivo, jer ovi ljemovi imaju, kako se na prvi pogled vidi, sasvim drugi oblik, nego svi do sada opisani, koji su sigurno legijonarski. Osim toga su ovi ljemovi sasvim drugaije zatieni protiv udaraca nego prijanji. Kod legio narskih ljemova prislonjen je elni obru sasvim uz kapu, tako da on kapu zati uje protiv udaraca, koji padaju sprijeda. Kod ovih pako ljemova elni obru stri u vis, te zajedno s grebenima na kapi ini mreu, koja je jaka zatita protiv uda raca, koji padaju odozgor. Obrazne ploe kod ovih ljemova sakrivaju vei dio lica, priljubljuju se licu vie, sjede na glavi bolje, jer su im kape nie, a stranji dio strmiji, a to sve nekako upuuje na to, da bi to mogli biti konjaniki ljemovi. Da pae su kod tih ljemova i same ui sasvim zatiene, to bi se dobro vidjelo na niederbieberskom primjerku, da nije na tom mjestu krivo restaurovn. Ovakva zatita glave bila je nunija konjaniku nego pjeaku, jer je pjeak ipak mogao upravljati svojim titom, dok je konjanik jednu ruku trebao za konja. Kao konjaniki ljem je ovaj ljem i oznaio u novije vrijeme L. Lindenschmit-, ali ga on mee u prvo stoljee posl. Is., jer misli, da je isti ljem prikazan na nekim kamenim spomenicima iz toga vremena. Pri tom se pozivlje na nadgrobni spomenik konjanika alae Noricorum, Romanija, koji se uva u muzeju u Mainzu3 i na spomenik konjanika etvrte trake kohorte Dolana, koji se uva u muzeju u Wiesbadenu4. Oba ova spomenika spadaju sigurno jo u prvo stoljee posl. Is., a vojnici prikazani na njima imaju faktino ljemove, koji su svojim oblikom slini niederbieberskome i ostalima njegovoga tipa. Ali samo oblikom, a ne i u pojedi nostima, jer se na skulpturama, makar da su dosta nespretno izraene, ipak ne dvojbeno opaaju neke razlike; osobito na prvospomenutom, o kom e jo morati biti govora. O. Donner v. Richter mee ove ljemove u kasnije vrijeme. On veli, da su na glavnim ratnim spomenicima, dakle na stupovima Trajanovom i Mark-Aurelovom,
O. Donner- v. Richter n. m. str. 23 si. 4 a.b. L i p p e r h e i d e , n. d. str. 311 br. 420. 2 Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 121 i d. 3 Slika publicirana u Alt. uns. heidn. Vorz. III Heft VIII tabla 4. Sr. Th. Weygand, Bonner
1

Jahrbucher 108/9 (1902) str. 211 br. 136 tabla VI br. 7 i kasnije na vie mjesta. Sliku daje P. St e in e r Bonner Jahrbucher 114/115 (1906) tabla I br. 2.

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

191

ljemovi sasvim drugaiji i ljepi, te da im se oblik vie pribliuje atikoj formi i zato da su ovi ljemovi kasniji od drugoga stoljea posl. Is., jer da u svojoj formi v.e pokazuju neki nazadak. Ovaj se nazor Donner- v. Richterov1 ne mora ve zato prihvatiti, to nije istina, da ovi ljemovi nemaju dosta elegantne forme. Oni su na suprot veoma praktino udeeni i uslijed niske svoje kape imaju oblik, koji se ap solutno ne moe dovesti u sklad sa nazatkom ukusa. Sli nost njihova sa ljemovima ja haa rimskih, prikazanih na spomenutim nadgrobnim spo menicima, mora se uzeti u obzir, a injenica, da su lje movi na Trajanovom i MarkAurelovom stupu drugaiji, morati e se drugaije tuma iti. Zagrebaki i italski pri mjerak, ako i nisu imali svih onih naprava za zatiivanje protiv udaraca, koji su padali odozgor, ipak e se radi svoga oblika morati pripisati kojoj lako oruanoj konjanikoj eti. Hrvatski narodni mu zej ima jo jedan veoma lijepi bronsani ljem, koji sigurno potjee iz rimske tvornice, ali se ne da svrstati u nijednu od opisanih vrsti. Nalazite mu nije sasvim tono poznato. Tek je negdje spomenuto, da ga je muzeju poklonila redov nika omladina bosanska u akovu preko tamonjega po vjerenika 0 . Nikole okevia2. Prema tome on potjee negdje iz Bosne. U novije je vrijeme publiciran crte nai njen po fotografiji3. Veoma SI. 27. Rimski bronsani ljem u hrv. narodnom muzeju. je istroen, na nekim mjestima Po svoj prilici iz Bosne. Relijefi u nar. vel. izjedeni su cijeli komadi. Vratobrana i obraznih ploa vie nema. Ovaj je ljem sigurno najprije Ijeven, a onda je sa kladivcem dotjeran. Dolnji dio kape ima donekle polukrugljast oblik kao i
1 2

Na n. m. str. 24 i d. Viestnik nar. zem. muzeja za g. 1870 str. 214 br. 1.

L i p p e r h e i d e , Antike Helme str. 125 br. 390 a.

192

H of f i Her Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva

opisani bronsani legijonarski ljemovi, ali se na ovaj dio nastavlja drugi u obliku tinja, koji gore zavruje gumbom. Prema tome je kapa toga ljema veoma visoka, mjeri od elnoga ruba do vrha 205 mm. Rub je kape svud naokolo jednako obrezan te obloen sa dvije bronsane uresne ploe, koje su 4 cm visoke. Prednjoj je ploi rub jednako obrezan sa rubom ljema, doim je stranja sputena za jedno 20 mm preko ljemovoga ruba. Na taj dio, koji presie preko ljemovoga ruba, bio je pri kovan vratobran, koji je bio nainjen iz posebnoga komada kovine. Ove su obrubne ploe sakrivale glavice avlia, kojima su na ljem bile prikovane baglame za obrazne ploe i rupice na rubu, za koje je bila priivena podstava. One su na ljem pritaljene, a gdje im se rub dotie ljema, tu je on sakriven pod uskom zrnastom bronsanom vrpcom, koja je na ljem posebno pritaljena. Prednja je ploa ureena sa tri relijefne figure, koje su sa stancom izbijene i po svoj prilici straga olovom zaljevene, jer nisu ni malo utuene, premda im je povrina veoma stradala.- U sredini je prikazan napred okrenuti neodjeveni Zevs, s kratkim plastom prebaenim preko desne podlaktice, s munjom u desnoj i dugim ezlom u lijevoj ruci. Lijevo je na 1. okrenuta krilata Nika s palmovom granicom u lijevoj i vijencem u desnoj ruci. Desno je napred okrenuti stojei Ares u potpunoj vojnikoj opremi, koji se upire 1. rukom na ovalni tit, a desnicom dugo koplje. Sve tri figure su jednako oko 28 mm visoke. Na ljemu se ne vide nikakvi tragovi, da bi on ikada bio pojaan elnim obruem, a isto tako se ne vide tragovi naredu za usaivanje perjanice (si. 27.). Kako je ovaj ljem po svom obliku osamljen, to je teko odrediti mu mjesto i vrijeme, gdje i kada je nainjen. Ipak e se po nainu izradbe morati drati rim skom radnjom, a valjda potjee iz dosta ranoga vremena. Moda taj oblik nije bio kod stanovitih rimskih eta u openitoj porabi, nego je to moda bio ljem kojega visokoga asnika. To bi se dalo nagaati p tom, to nema ni iz daleka slinoga ljema rimske provenijencije, doim je od svih drugih vrsti poznato dosta primje raka. Donekle slini ljemovi nali su se na gallskom tlu. Sa obinim gallskim lje mom, kakav je poznat iz veoma velikog broja primjeraka, ima ovaj ljem do due veoma malo zajednikoga, ali su zato poznata tri ljema, koji sigurno potjeu iz. prethistorijskih grobova, a kojima se slinost sa zagrebakim ne,, da porei. Dva su sada u muzeju u St. Germain en Laye. Prvi je naen'u^mjestu Berry na rijeci Marne, te je veoma visok i zavruje gore sa dva gumba. Vratobran je veoma kratak, gotovo okomit, rub je ureen irokom pojasnom ploom, na kojoj su cizelovanjem izraene hvoje i palmet. Gore je na vrhu kape pojas sa istim uresom Drugi je ljem naen u mjestu Gorge-Meillet kod sela Somme-Tourbe, takoer na rijeci Marne. Tu je forma kape ista, samo rub nema ploe sa ornamentima, a kratki vratobran je kos. Dolnji dio kape ureen je iskucanim kosim crtama2. Jedan je ljem istoga oblika naen nedavno kod mjesta Giubiasco u vicarskoj te je prenesen u muzej u Zurich. Zanimljiv je radi toga, to je sav iz eljeza i to su mu sauvane na baglame obje ene eljezne obrazne ploe. Ove imaju srcolik oblik te su ureene sa tri pritaljene bronsane okrugle ploice, koje imaju da imitiraju izboine na obraznm ploama istoga oblika na niskim gallskim kapama3. Moda je tip zagrebakoga ljema nastao
1

A. Bertrand, Archeologie";celtique et gauloise (Paris 1889) str. 356 tab. XI (str. 336 tab, JX u izdanju od g. 1876.)

2 s

N. dj. (izd. 1889.) str. 367 si. 105. Grob 313. E 5202, Ima tek da bude objelodanjen.

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

193

na osnovu ovakvih prethistorijskih oblika, a moda ima pravo Bertrand, kad se po zivlje na jedno mjesto kod Silija Italika, koji opisuje, kako se Rimljanima, primaju strane poslanike, ukazuju galeae Senonum et Ligurum horrentes coni1. Jedan ljem u hrv. narodnom muzeju pripada veoma rairenom obliku, za koji se ne da sa sigurnou ustanoviti, da li je rabio u rimskoj vojsci. Naen je po svoj prilici negdje u junoj Italiji, a doao je u muzej sa Nugentovom zbirkom. Ako je on faktino iskopan negdje u junoj Italiji, onda je on moda zakopan i nekoliko stotina godina prije Is. Veoma je loe sauvan, ali mu se oblik kape jo sasvim dobro moe konstatovati. Duljina je 205, irina 175, a visina je bila oko 150 mm. Prema tome je kapa neto via od opisanih legijonarskih bronsanih lje mova, a neto se razlikuje i u obliku, jer je gore bila malo iljatija. Vratobran je veoma uzak, na najirem mjestu jedva 23 mm irok. Ovaj je ljem takoer morao najprije biti Ijeven, a onda je tek kladivcem bio dotjeran. Tako su stijene ljema tek pol milimetra debele, dok je na rubu debljina materijala do 5 milimetara. Obrazne ploe bile su i tu privrene na baglame, koje su bile na ljem prikovane sa dva nablizu pri bijena avla. Rub ljema kao i vratobran ureeni su ugrebenim kolobarima i crtama, a omeeni gore i dolje sa uastim orna mentom (si. 28.). Ovaj ljem, koji nije na naem teritoriju naen, ne bi sam po sebi imao nikakve vanosti, da on nije reprezen SI. 28. Bronsan ljem gallskoga oblika u hrv. nar. tant oblika, od kojih ima veoma muzeju. Po svoj prilici iz june Italije. krasno sauvanih primjeraka. U glavnom kapa ostaje kod svih primjeraka ista, ali je kod veine iljatija i via. Kapa nije nikada pojaana nikakvim drugim uresom, a na vrhu je obino mjesto perjanice bio manji ili vei gumb. Obrazne su ploe kod svih primjeraka, gdje su one sauvane, pomino objeene na baglame, ali nemaju uvijek jednakoga oblika. Obino im je oblik srcolik te su ureene sa tri iskucane okrugle izboine, oko kojih su isprepletene iskucane hvoje. avli, kojima su baglame prikovane za kapu, obino imaju iroke ureene glavice2. Na nekim su primjercima obrazne ploe sasvim sline onima na opisanim bronsanim legijonarskim ljemovima. Takav je jedan primjerak naen negdje u Italiji, a sada je u germanskom muzeju u Nurnbergu. Ovdje su obrazne ploe rezane sasvim prema licu, kako je to obino kod rimskih ljemova, a osim toga su obrubljene bronsanim limom3.

Pun. I 627. Sr. na pr. N o t i z i e d. scavi 1886 str. 66 tab. 12 iz mjesta San Ginesio (Macerata, Picenum).

Alt. uns. heidn. Vorz. IV tab 55 si. 1, 1 a. 1 b. L i p p e r h e i d e , Antike Helme str. 244 br. 44.

13

194

Ho f filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Da je ova forma gallska, o tom danas nitko ne dvoji, a dri se, da su Galli sa ovim ljemom imitirali grki oblik. Najvie se je takvih primjeraka nalo u Ita liji, te je R. Paribeni, koji se je ovim ljemovima neto bavio, u Italiji naao velik broj publiciranih primjeraka, a osim toga ih njegov popis sadraje dosta i iz Fran cuske, Njemake i Austro-Ugarske\ Jedan je primjerak poznat i iz Bosne2. Gdje su Galli prikazani u velikoj umjetnosti, tamo su oni goli, sa masnim slijepljenim upercima kose, a gdje su im na glavu metnuli ljem, tamo je taj ljem grki. Jedan je gallski vojnik prikazan na jednom krateru s crvenim figurama, koji se sada nalazi u berlinskom antikvariju, a naen je u jednom grobu III. sto ljea pr. Is. u blizini Volterre. Vojnik je prikazan gol sa kacigom na glavi, titom gallskoga oblika (umbo u obliku jemenoga zrna) i maem u d. ljem ima vie koniki oblik te je na vrhu provien gumbom. Po jako visokoj formi vidi se, da se nije mislilo na grki ljem, ali je na njem nainjen kratak elni obru trouglatoga oblika, koji mu visi preko ruba, a kojemu nema traga na nijednom od sauvanih primjeraka gallskoga ljema3. Od bronsanih kipia gallskih vojnika, to ih opisuje Paribeni u spomenutoj radnji, nema ba nijedan sasvim slinoga ljema, no mora se naglasiti, da ni jedan od ovih kipia nema velike umjetnike vrijednosti, te se je radnik zadovoljio tim, da je na glavi oznaio urezanom crtom, da je na glavi ljem. Iznimku ini jedna statueta u Kircherovom muzeju u Rimu, koja je neto pomnije izraena. Tu ljem ima na vrhu kvrgu, naprijed je rub ravno odrezan, a straga pada vratobran okomito niz vrat. No i to se je valjda uinilo zato, to je radniku bilo lake da izradi vrato bran ljema nego kosu vojnikovu4. S pitanjem, da li su Rimljani preuzeli ove gallske ljemove u svoju vojsku, nije se dosele nitko bavio, a ipak se je kod tolikoga broja sauvanih primjeraka moglo oekivati, da e se tkogod i toga dotaknuti. Zagrebaki primjerak, koji u ovu vrst spada, ne e dodue ovo pitanje razjasniti. Nema na njem nita neobina, na lazite mu nije vano, a i loe je sauvan. No i prouavanjem drugih primjeraka ne e se moi doi do pozitivnih rezultata, nego e se tek moi izrei koja manje ili vie vjerojatna hipoteza. Meu poznatim ljemovima te vrsti ima mnogo krasno iz raenih, koji apsolutno sjeaju na rimske radnje. Ali ih ima i takvih, koji oito spa daju u predrimsko vrijeme. Tako je jedan takav ljem iz june Kranjske, koji je naen u grobu zajedno s jednom latenskom fibulom, krasno iskien; ima obine srcolike obrazne ploe sa iskucane tri okrugle plohe, kako ih obino imaju italski primjerci. Osim uastoga ruba na rubu kape ima na samoj kapi dva iroka pojasa sa graviranim ornamentima. Sa gumba na vrhu kape sputaju se gravirane zrake5. Osobito krasan primjerak naao se u jednom starom rukavu Seine blizu Anfreville-a u Normandiji. Sada je u louvre-skom muzeju. U glavnom ima oblik dosta niskoga cunja. Kapa je iz bronse, obloena uresnim ploama iz razne kovine. Uski
1 2 3

R. P a r i b e n i Statuine in bronzo di guerrieri Galli. Ausonia II 1907 str. 280 i d. T r u h e l a, Bos. glasnik VI 1894 str. 493. Kratka vijest nalazu Notizje d. scavi 1894 str.51. Sliku daje P. Biekowski, Gallier in d. hellenist. Kunst I str. 30 si. 45.

4 5

P a r i b e n i u n. d. str. 282 si. 3. Mitt. d. anthropol. Gesellsch. Wien XIII 1883 211, 66. Sr. i P a r i b e n i n. d. str. 283.

H of f i ller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

195

vratobran i dolnji dio kape obloeni su eljeznim limom, u koji je uloena caklovina, a gornji je dio obloen bronsanim limom, u kojem su iskucani razni ornamenti. Tu i tamo upotrebljeno je i zlato. Obrazne su ploe i tu srcolike. Ako ovaj ljem i nije sigurno rimski, a ono e se on ipak morati smatrati radnjom iz rimskoga vremena Kako se je ova vrst ljema isprva gledala udnim oima, najbolje svjedoi injenica, da se dugo uope nije znalo, da li je onaj dio, koji se danas zove vratobranom, bio sprijeda ili straga. Viollet le Due publicirajui netom spomenuti ljem veli, da uope nije imao vratobrana, a za uski vratobran, to ga ljem ima, dri da je titio elo. C. Friederichs publicirajui jedan primjerak u berlinskim kraljevskim muzejima naao je na vratobranu Reste eines Scharniers, die uns unverstndlich sind". Biti e, da su to ostaci nareda za vjeanje ljema. Friederichs je takoer drao, da je taj dio ljema titio elo, a vratobrana da ljem ili uope nije imao ili da je bio izraen iz posebnoga komada. To je on zakljuivao po jednom slinom ljemu u petrogradskoj zbirci oruja, koji na tom mjestu ima kao ures lavju glavu2. Po obliku mogao bi se drati rimskim ljemom jedan primjerak te vrsti, za koji se u publikaciji navodi, da je prethistorijski, premda se po nalazitu uope ne moe vremenu nita rei. Izjaruan je iz rijeke Neckara blizu ua njegovoga kod Mannheima. Kapa je tu niska, vie polukrugljasta, nema na vrhu gumba. Nabreklina na rubu je deblja, tako da je uasti ornamenat jae istaknut, a nad ovim je rubom irok pojas sa ugrebenim geometrijskim ornamentom. Obrazne ploe manjkaju3. Lindenschmit u svojoj publikaciji nazivlje taj ljem etrurskim te ima uz njega na istoj tabli jo dva, koji ipak imaju vie iljat oblik. Odmah na narednoj tabli daje on sliku jednoga ljema, koji je izvaen iz Rajne kod Coln, a sada se nalazi u muzeju u Wormsu4. Taj je ljem sigurno nosio rimski legijonarac, jer je na njemu napisano ime vojnika, koji ga je nosio: Vaeni, (centaria) Pritom. Ovaj bi se ljem dodue po svom obliku mogao pribliiti prije opisanim bronsanim legijonarskim ljemovima, ali ako se s njim usporedi netom opisani ljem iz Neckara, ne e se u obliku nai znatnih razlika. Najjai dokaz, koji se je do sada mogao navesti u l i t e r a t u r i zato, da je ova vrst ljema rabila u rimskoj vojsci, mora sada otpasti. Friederichs opisuju spomenuti ljem u berlinskom antikvariju navada, da beogradski primjerak sa na pisom (centuria) Tauri, T. Alfius ima takoer ovaj oblik. Po fotografiji, koja je za ovu radnju sluila i koja je reproducirana gore na si. 25., vidi se meutim, da je taj beo gradski ljem apsolutno razliit. I tako za to, da je ovaj ljem sluio u rimskoj vojsci, nema nikakvoga dokaza, pa je samo radi njegove praktinosti, a i radi toga, to su Rimljani radi raznolikosti svojih trupa morali da upotrebe to vie oblika, veoma
1

E. Viollet le Due. Revue archeolog, n. s. V (1862 I) str. 225 i d. sa tablom. Lipperheide, n. d. str. 224 br. 363 (tamo druga literatura). C. F r i e d e r i c h s , Berlins antike Bildwerke. II. Gerthe und Bronzen im Alten Museum. (Dusseldorf 1871) str. 226 br. 1020. L i n d e n s c h m i t , Alt. uns. heidn. Vorz. IV

tab. 55 br. 2. K. Baumann, Mannheimer Geschichtsbltter VII11907 str. 185. Sasvim slian oblik, samo drugi ures, ima jedan ljem iz Pompeja, koji se nalazi u narodnom muzeju u Napulju. L i p p e r h e i d e , n. d. str. 279 br. 304. N. m. tab. 56 br. 2. L i p p e r h e i d e , n. d. str. 277 br. 255. *

196

H of f ill e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

vjerojatno, da je i ovaj oblik kod nekih trupa bio u porabi. Ta Rimljani su nekim svojim etama morali dati jo i manje praktine kacige od ovih. Zanimljivo je, da se kod ove vrsti ljema nalaze dosta velike razlike u vi sini kape. Tako su neke tako nerazmjerno visoke i iljate, da se lako dade zamisliti prijelaz od njih do zagrebakoga primjerka sa relijefima, prikazanog na si. 27, kojemu su se slini primjerci nali takoer na gallskom teritoriju V Da su kod raznih eta rimske vojske faktino bili uvedeni razni oblici lje mova, jasno dokazuju spomenici, na kojima je rimski vojnik prikazan. Najstariji su spomenici u junoj Francuskoj za ovo pitanje veoma vani. Na spomeniku Julijevaca u St. Remy-ju nalaze se na sve etiri strane podnoja relijefi, koji prikazuju bojeve izmeu rimskih i gallskih eta. Za prouavanje rimskoga oruja najvaniji je relijef

SI. 29. Izrezak iz sjeverozapadnoga relijefa sa podnoja spomenika Julijevaca u St. Remyju.

na sjeverozapadnoj strani, na kojem se sa rimske strane bore legijonarci sa pilima i maevima protiv neprijatelja, koji je ve podlegao. Tu su ljemovi tako prikazani, da se ne dadu usporediti sa ni jednim od opisanih oblika. Kapa se tu straga pro iruje u veoma irok kos vratobran, a sprijeda se sputa daleko u lice. Obrazne su ploe veoma uske, a elnoga obrua nema. Sprijeda su na kapi iskucane hvoje, a straga jedno rebro. Ovo je glavni tip ljema na ovom spomeniku. Osim toga ima jedna vrst sa neto okruglijom kapom, okomitijim vratobranom i debljim elnim rubom. elnoga obrua nema ni ovdje, ali su i tu sprijeda na kapi iskucane hvoje. Obrazne ploe su kod toga tipa neto ire. Jednome je vojniku na sjeverozapadnom relijefu kapa ljema sprijeda pojaana ploom, koja ima oblik trouglatoga zabata, a vratobran toga ljema sasvim je okomit. Raznoliki su nakiti na ovim ljemovima,
1

Na pr. kapa ljema L i p p e r h e i d e , n. d. str. 232 br. 225 (navodno naen u okolici Rima)

ili str. 235 si. 226 (naen izmeu mjesta Acquaviva i Montepulciano).

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

197

kojima e se kasnije govoriti pri prouavanju perjanice rimskoga vojnikoga ljema. Meutim se ve ovdje moe rei, da se ni po obliku ljemova ni po njihovom uresu ne bi dalo konstatovati, ta su ovdje prikazane razne ete. (SI. 29.). Vaan je spomenik i slavoluk u Orange-u. Kovni ljemovi, koji su tu pri kazani, slini su prvoopisanom tipu na preanjem spomeniku. Osim toga su tu prikazane neke kape u obliku ljudskoga skalpa sa rudastom kosom, kojima e se govoriti, kad se budu prouavali ljemovi sa vizirima (si. 31 br. 2). Relijefi, koji po tjeu sa raznih nestalih triumfalnih spomenika po junoj Galliji i koji se nalaze po raznim francuskim muzejima, ne prikazuju nikakvih novih tipova, nego svi imaju iste ljemove kao i spomenik u St. Remy-ju. Na frizu triumfalnoga luka u Pulju prikazanje dosta velik broj ljemova, ali se ne smije zaboraviti, da je on jako slian onome na balustradi hrama Athene Po ha u Pergamu. I jedan i drugi spomenik prikazuju ljemove raznoga oblika, ali se ne smije zaboraviti, da se je tu radilo samo tom, da bude to vea arolikost, a da se nije mislilo na to, da se prikau oblici, kakvi su rabili u rimskoj vojsci Na ve spomenutim relijefima iz Mainza, koji bi mogli spadati u vrijeme Vespasijanovo, takoer je prikazano vie vrsti ljemova, a da se ipak ne moe rei, da se je htjelo prikazati razne ete. Na jednom se je kamenu faktino moglo konstatovati, da jedan vojnik ima ljem sasvim slian sisakim primjercima na si. 19 i 20, ali ve slijedei momak na istom ka menu ima ljem drugaijega oblika. Tu je rub kape sprijeda pojaan posebnom ploom, koja ima oblik trouglatoga zabata. Sa strane je na kapi iskucana riba, kojoj je. na drugoj strani svakako odgovarala druga 2 . Razne su vrsti ljema prikazane na velikim ratnim spomenicima, koji su nekada stojali ili jo stoje u gradu Rimu. Dva krasna relijefa s takvih rimskih spomenika, koji su sada u Louvre-u, sauvala su dva krasna ljema. Jedan od tih spomenika prikazuje u veoma velikom mjerilu borbu izmeu jednoga rim skoga vojnika i jednoga Daanina. Ta ogromna ploa SI< 3 a R i m s k i jednom prikazuje samo gornji dio vojnikova tijela sa ljemom mramornom relijefu u Louvre-u. i ljuskastim oklopom, a od barbara prikazane su samo glava i desna ruka, koja je zamahnula golim maem. U pozadini vidi se aka kua i iza nje hrast 3 . Rimski vojnik ima ovdje bronsan ljem nekoga oblika, kakova u naim zbirkama nema. Oko niske je kape poloen u relijefu izraen lovorov vijenac. Sprijeda je rub pojaan bronsanom ploom, koja ima oblik trouglatoga zabata i kojoj su krajevi kovrasto zavinuti. Na toj je ploi u relijefu iskucano razno oruje, od kojega se mogu razluiti esterouglat duguljast tit, ma i ljem korintskoga oblika. Vratobran je izraen sa ljemom iz istoga komada te se tijesno priljubljuje uz zatiljak.
1 2

Rossini, Archi trionfali tav. VIII. Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 115 si. 2. Mainzer Zeitschrift V 1910 str. 11.

Michon, Monuments Piot XVII 1910 str. 207 si. 9.

198

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Obrazne su ploe uske, a na njima su u relijefu prikazane krilate munje (si. 30). Drugi relijef u Louvre-u * prikazuje pet rimskih vojnika, koji imaju na glavi ljemove istoga oblika, ali su im uresi na kapama, elnim i obraznm ploama razliiti, to vie nisu ni meu sobom slini. ljemovi, koji su na ova dva relijefa prikazani, sigurno nisu ljemovi prostih vojnika, a oni, to ih nose, bez dvojbe su vii asnici. Relijefi u galeriji Borghese, za koje je ve u uvodu reeno, da su se prije pripisivali jednom nestlom Claudijevom luku, a sada se dri, da spadaju u vrijeme Trajanovo, imaju opet razliito ureene ljemove, a ini se, da su i tu prikazani asnici viega stepena. Kod ovih ljemova ini se, da je cijeli rub kape (a ne samo prednji dio) opasan irokim obruem, koji je ureen hvojama. Na relijefima iz Trajanovoga vremena na slavoluku Constantinovom u Rimu takoer je redovito prikazan oblik ljema, koji se nalazi i na preanjim relijefima iz istoga vremena, ali su i tu uresi razliiti. Na tim relijefima nose taj ljem prosti vojnici, pa je zato ures na njima jednostavniji. Oficiri imaju ljemove drugoga oblika: jedan je, kako se vidi, isto korintsk. ljemove takvoga oblika imaju sa raznolikim uresom i relijefi u palai konservatorskoj u Rimu, koji prikazuju Marka Aurelija s njegovom pratnjom. Najvaniji su dakako za prouavanje ovoga pitanja oblici prikazani na ve likim historijskim spomenicima, na Trajanovom i Mark Aurelovom stupu. Kako su vojnike odore na Trajanovom stupu veoma vjerno izraene, to e se moi sa ve likom sigurnou doi do nekih rezultata. Oblike tih ljemova prouavali su ve i drugi, u koliko im je to trebalo za njihove specijalne studije2. Ve spomenuti prizor, gdje vojska prelazi preko mosta3, ima i za oblik ljema veliku vanost. Vojnici do due nemaju ljema na glavi, nego su ga objesili na desno rame, tako da se ljem vidi samo odozgor. Vidi se jasno, da je kapa polukrugljasta, a vratobran da je dosta irok i skoro vodoravan. Na kapi se jasno vide dvije poviene crte, od kojih jedna ide od sredine elnoga ruba do zatiljka, a druga od jedne sljeponice do druge. Nije sigurno, da li su tu prikovane posebne kovne ploe ili su to samo iskucana rebra, kako se to vidi na jednom rimskom bronsanom ljemu iz Jarta (Vende)4. ljemova takvoga oblika, za koje bi se znalo, da su bili legijonarski, nema meu primjer cima u naim muzejima, a ipak ova eta, koja tu prelazi preko mosta, mora sastojati iz legijonaraca, kako je to, ini se, Cichorius sigurno dokazao. Valjda je sasvim isti ljem prikazan i na tablama X i XI u prizorima 27 i 28. Tu se oblik vidi mnogo jasnije, jer vojnici (najvie legijonarci) imaju ljem na glavi. Razabiru se avli, ko jima su na kapi unakrst prikovane dvije ploe, kojima se krajevi gube pod odebelim rubom, to obrubljuje cijelu kapu. Vratobran je polukruan te se ne moe rei, je li on sa kapom iz jednoga komada izraen ili je samo na njezin rub prikovan. Tu je po svoj prilici nainjena okosnica iz dvije ipke i obrua, a u tu su okosnicu umet nute posebne ploe. Moda je cijeli ljem nainjen iz istoga materijala (eljeza ili bronse), a moda su okosnica iz jednoga, a umetnute ploe iz drugoga materijala. Sigurno e biti sasvim iz bronsa ljem u jednom kasnijem prizoru, gdje je i vrato bran sigurno sa kapom u jednom komadu izraen. Vide se dodue i tu unakrst
1 2 3

E. Michon, n. d. XVII 1910 str. 233 si. 13. * S. Reinach uDaremberg-Saglio,|Dictionnaire Sr. O. D o n n e r- v. R i c h t e r, Mitteil. aus Heddes antiqu. II st. 1431 si. 3397. L i p p e r h e i d e , dernheim I str. 24. Antike Helme str. 299 br, 480, Cichorius, Trajanssule Tab. VII si, IV1214,

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

199

poloene ipke, ali one tu sigurno nisu okosnica, u koju su umetnute ploe, nego je kapa iz jednoga komada, a ove izboine mogu biti ili prikovane ipke za poja anje ili iskucana rebra. Taj ljem ima faktino onakav elni obru, kakav su nekada imali, a dijelom i sada jo imaju, legijonarski ljemovi sa napisima po naim mu zejima, a u ovom prizoru ga i nose legijonarci ljem, koji je prikazan na spomenutim rimskim relijefima u Louvre-u, pri kazan je i na Trajanovom stupu, a osobito se on lijepo vidi kod jedne elitne ko njanike trupe na tabli XVI br. 49 (Cichorius). To su oito bronsane kape, pojaane sprijeda prikovanim ploama u obliku trouglatoga zabata. Ures tu dakako nije tako bogat, jer su prikazani obini vojnici. Nu na Trajanovom stupu ne dolazi ovaj ljem samo kod konjanikih eta; imaju ga i legijonarci odmah na narednoj tabli, a i ka snije vie puta. Kod nekih trupa, koje e biti pomone, dolazi slina kapa bez spri jeda prikovane ploe, koja je tu zamijenjena obruem, koji ide oko cijele kape, i to ne po rubu nego neto vie, tako da se rub vidi2. Isto takav se ljem vidi i na jednom kasnijem prizoru kod jedne konjanike ete, koja e takoer biti pomona3. Ovaj oblik bez obrua prikazan je na jednoj kasnijoj sceni, gdje resi glavu legijonarca. Tu on ima povrh elnoga ruba obru slian onima na sauvanim primjercima po naim muzejima, a oko kape iskucan je ili zajedno sa kapom ljeven lovorov vijenac ba kao to ga ima i ljem rimskoga vojnika, koji se bori sa Daaninom na louvre-skom relijefu4. Kako se iz ovoga materijala vidi, na ovom tako vanom spomeniku nema kod isto rimskih eta velike razlike u obliku ljema. Opetuju se isti oblici s malim razlikama, a te se razlike mogu konstatovati i unutar isto jedinstvenih eta. Prema tomu se ne moe rei, da su na tom spomeniku dobili pretorijanci, legijonarci i po mone ete, te pjeaci i konjanici svaki ljemove posebnoga oblika. Ni na Mark Aurelovom stupu to nije drugaije. Tu se nalaze sasvim isti oblici, koji se susreu i na stupu Trajanovom, samo u neto surovijoj izvedbi, jer cijeli spomenik u umjetnikom pogledu zaostaje za prijanjim. Zakljuak pojedinim oblicima ljema, koji bi imali pripadati pojedinim etama rimske vojske, neme se ni ovdje stvoriti. Relijefi na sarkofazima, pa makar oni prikazivali ba i borbe Rimljana sa barbarima, ipak ne pruaju glede openitih oblika nita novoga. Tko se upusti u studij tih spomenika, mora biti pripravan na pretjeranosti u izvedbi, pa zato ovdje prikazani oblici ne mogu sluiti za prouavanje rimskoga vojnikoga ljema. Preostaju jo nadgrobni spomenici, koji su veoma vani, jer je pokojnik po mogunosti vjerno prikazan, ako ne obzirom na lice, a ono glede oruja. teta je samo, da su skoro svi ovi spomenici izraeni od neupuenih ljudi, tako da im je umjetnika vrijednost obino malena. Uz to je i materijal redovito veoma lo, tako da se sitnije stvari i ne mogu tono prikazati. Nu uza sve ove manjkavosti odgonetnuli su ba vojniki nadgrobni napisi mnogu zagonetku. Za ljem napose ovi spomenici nemaju one vrijednosti, koju bi ovjek od njih oekivao, jer je kod nekih tipova tih spomenika pokojnik prikazan gologlav. Lijep je primjerak ljema prikazan
1 2

C i c h o r i u s tab.lXLVII 165. 166. Tabla XXIV si. 77-79,

Tabla XXVIII si. 92. * Tab, LXXIX 262, 263,

200

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

na jednom nadgrobnom kamenu iz Aquileje, koji je postavljen vojniku este pretorijanske kohorte. Kamen spada po svoj prilici u drugu polovicu prvoga stoljea poslije Is., a ne prikazuje pokojnika, nego samo u trouglatom zabatu povrh napisa oruje njegovo \ ljem ima onaj oblik, koji je kao najei spomenut na junofrancuskim spomenicima, gdje je kapa sprijeda produena, tako da zatiuje i lice. Obrazne su ploe tu veoma iroke. Relijef je razmjerno dobra radnja te se moe vjerovati, da je ljem dosta vjerno prikazan. Legijonarac sa ljemom na glavi pri kazan je na jednom nadgrobnom kamenu vojnika VIII. legije u muzeju u Wiesbadenu. Na alost je ba glava vojnikova tako oteena, da se formi ljema ne da nita rei. Vojnik je prikazan sprijeda, pa se od ljema vide jasno izraene obrazne ploe, a i od vratobrana neto2. Na vie vojnikih nadgrobnih spomenika sa Rajne ureen je rub kamena lijevo i desno raznolikim orujem. Na nekima je to oruje faktino vojniko3, ali sluajno tu nije prikazan ni jedan ljem. Jedan je od tih spomenika iskien bogatije orujem, pa je tu prikazano i lje mova, ali ni ti ljemovi kao to ni ostalo oruje nisu vojniki nego gla dijator ski4. Dva su se veoma vana spomenika isko pala u rimskim logorima u Austriji. Jedan je is kopan u logoru u Carnuntu, te je bio postav ljen nekome vojniku, koji je najzad bio centurijonom u petnaestoj legiji5. Kamen je razdijeljen u tri polja, od kojih naj1. 2. SI. 31. Oblici ljemova na slavoluku u Orange-u. Po sadrenim gornje zaprema napis. Za ovu je radnju najvanije odljevima u muzeju u St. Germain en Laye. srednje polje, na kom su prikazani neki komadi oruja: oklop, centurijonski tap, ljem i nazuvci. ljem ima polukrugljastu kapu, koja je obrubljena duplim obruem i iroke obrazne ploe. Vaan je radi svoje perjanice, kojoj e jo kasnije biti govora. Slian je ljem prikazan na spomeniku jednoga drugoga centurijona, koji je bio podignut na nje govom kenotafu u Poetoviju. Sluio je u osmoj legiji, a spomenik mu spada kao i preanji po prilici u sredinu I. stoljea poslije Is.6 Tu je napis u sredini, povrh njega je ljem, a ostalo je njegovo oruje kao i njegova dona militaria na dolnjem polju. ljem ima sasvim isti oblik kao i na preanjem kamenu, samo su neke stvari
1

H. H o f m a n n , Rm. Militrgrabsteine der Donaulnder str. 6 si. 1. Alt. uns. heidn. Vorz. III, VI tab. 5 br. 1. Nav. tabla br. 24.

N. d. I. IX tab. 4 br. 3 i 3a. 5 CIL III 11213. H. H o f m a n n , Militrgrabsteine str. 30 si. 18. 6 CIL III 4060, H o f m a n n , n. d. str. 27 si. 17.

H of f i II e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

201

jasnije prikazane. Izraen je tanak remen, kojim su obrazne ploe dolje svezane, a otvori za uha pokriveni su ploicama, da ui budu zatiene. I tu je perjanica na vlas slina preanjoj. Veoma vaan spomenik uva se u muzeju u Aquincumu, a naen je u ta monjem groblju rimskih vojnika'. Tu je vojnik prikazan u potpunoj figuri s pot punom opremom. Sluio je u drugoj legiji, a umro je negdje pod konac prvoga stoljea posl. Is. ljem, to ga on ima na glavi, ureen je sa svake strane jednim rogom. Tu se je potaknulo pitanje, odakle ovome vojniku takav ljem. Legio II. adiutrix dola je u ove krajeve po svoj prilici iz Britanije, pa je vojnik moda odande taj ljem donio. Rogovi na prethistorijskim ljemovima nisu nita rijetkoga, ali oni na njima ne slue samo za ures, nego su tu i za pojaanje ljema. Sigurno ovi ro govi na tom rimskom kamenu nemaju nikakvoga posla sa onim corniculom, koji je vojnik dobivao kao nagradu i po kom su prozvani cornicularii. Rimski vojnici pri kazani su na nekim gallskim spomenicima u dosta rano vrijeme. Zanimivi su relijefi naeni g. 1900. u Antibes-u, koji pripadaju sigurno jednom triumflnom spomeniku. Na est kamenih ploa prikazan je tri puta izmeu drugoga oruja i ljem sa rogo vima. Esprandieu u svojoj publikaciji tih relijefa smatra ove ljemove gallskima2. Ovakav ljem nalazi se i meu barbarskim orujem, koje je objeeno o tropaeum na triumflnom luku u Carpentras-u3. Na luku u Orange-u prikazan je ovakav ljem sa rogovima izmeu drugoga oruja vie puta (si. 31 br. 1). Samo tu taj ljem nije nigdje prikazan na glavi rimskoga vojnika, pa se ne da prosuditi, jesu li tu markirani ba barbarski primjerci ili je takav ljem mogao nositi i rimski vojnik. Drugaije je to na nadgrobnom spomeniku Julijevaca u St. Remy-u. Tu se ljem s rogovima raznoga oblika nalazi na glavama triju rimskih vojnika. Na sjeverozapadnoj strani imaju ga dva vojnika, koji su bez svake sumnje rimski, kako se to vidi po ostalom oruju. Jedan od njih ima sigurno pilum u ruci (si. 29), a drugi po svoj prilici. Isto tako ima ga na glavi rimski vojnik na jugoistonoj strani. Konjanik na sjeveroistonoj strani lijevo, s dugim rogovima na ljemu, ini se da zbilja nije rimski nego keltski vojnik. Na nijednom od ovih ljemova nisu rogovi jednaki, svuda imaju drugi oblik. Nastaje sada pitanje, je li u istinu bilo rimskih trupa, koje su nosile ovakve ljemove ili se tu radi samo pojedincima, koji su bud na kakav nain doli do njih. Bit e, da je ovo drugo istina, jer bi u protivnom sluaju ovi rogovi morali oznaivati distink ciju trupe, pa bi i na kasnijim historijskim spomenicima morale biti prikazane ete s rogovima na ljemu. Po svoj prilici se je tu htjelo na grobu Julijevaca prikazati rimske vojnike, koji su si prisvojili ljemove palih gallskih vojnika, a i na kamenu iz staroga Budima bit e da je na glavi pokojnikovoj prikazan ljem, to ga je dobio kao donum iz ratnoga plijena. U tom sluaju dakle bili bi ljemovi s rogovima kod rimskih vojnika samo iznimka, * koja se je mogla trpjeti, a da to nije bilo na utrb jedinstvenosti u opremi ete. Opaa se, da i najobiniji ljemovi imaju na sebi neki ures. Taj dakako nije u prvom redu sluio za to, da se poljepa kapa i da onaj bude izgledniji, koji je ljem nosio. Glavna je svrha toga uresa to vie bila praktina, jer se je i po tim
1 2

C1L III 143492. Kuzsinsky, Budapest rgisgei VII str. 22. Hofman n, n. d. str. 68 si. 47. E s p r a n d i e u , Bas-reliefs de la Gaule ro-

maine I str. 29 i d. mee spomenik, kojemu su ove ploe pripadale, u Augustovo vrijeme. N. d. I str. 181 br. 243.

202

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

uresima mogla raspoznati pojedina eta, ako je na jednom te istom mjestu bilo vie eta iste vrsti. Taj je ures na kapi ili iskucan ili graviran ili s kapom zajedno ljeven ili pako posebno izraen pa na kapu prikovan. Onako bogati uresi, kakvi su se opisali na spomenutom ljemu u Wormsu, sigurno nisu bili na ljemovima obinih vojnika, nego samo na kacigama viih oficira. Na obinim su ljemovima ti uresi edniji. Na Trajanovom je stupu prikazana jedna eta, kojoj je oko ljema nainjen lovorov vijenac, koji se ima zamisliti ili s kapom izljeven ili na njoj iskucan. Ovakav je lovorvijenac prikazan i na kacigi Rimljanina, koji se bori s Daaninom na spo menutom relijefu u Louvre-u. Ovo nije nikakav rimski pronalazak, jer je ovakvih ljemova poznato i iz starijega vremena. Lijep primjer za to je jedno mramorno po prsje kralja Pyrrha, koje je iskopano u Herculanu. Kralj ima na glavi ljem ovjenan hrastovim vijencem \ Osim ovoga vijenca imaju kape ljemova na Trajanovom stupu jo i drugih uresa, ali se po publiciranim slikama ne dadu svi tono prouiti. Veinom su to vo lute ili hvoje, koje moda i nisu bile vjerno po originalu izraene. Na stupu Mark Aurelovom ima toga vie. Tu se gotovo na svim ljemovima opaaju neki znakovi, koji dodue najveim dijelom nisu drugo nego hvoje i stilizovani cvijetovi, ali su katkada prikazani i drugi predmeti. Neki ljemovi imaju postrance na kapi po dva unakrst poloena ovalna ili esterouglata tita, drugi imaju samo po jedan po du ljini poloen tit, a osim toga nalaze se tu jo i ovnova glava i grif. Umjetnicima, koji su -ove relijefe nainili, prigovalalo se, da se nisu dovoljno obazirali na anti kvrne detalje, no ba je u ovom sluaju Domaszewski htio da dokae, da su de talji dosta toni2. Ve se je gore u uvodu spomenulo jedno mjesto kod Tacita, gdje se pripovijeda, kako se otvara armamentarij, vojnici nahrupe unutra, te se svaki naorua onim orujem, koje najprije zgrabi, tako da se nisu mogle po oruju razli kovati pojedine ete. U dotinoj vijesti ima passus: rapta statim arma, sine more et ordine militiae, ut praetorianus aut legionarius insignibus suis distinqiieretur: miscentur auxiliaribus galeis scutisque . . . .3 Iz ovoga se jasno razabire, da su se po jedine ete razlikovale i po kacigama i titovima. Morat e se dopustiti, da razlika nije bila samo po obliku, nego i po uresu, to se je na kacigama i titovima na lazio. Kasnije, kada bude govora titu, bit e opet zgode osvrnuti se na ovo pi tanje. Domaszewski misli, da moe po ovim znakovima na Mark Aurelovom stupu raspoznati dvije legije. U jednoj sceni ima jedan od vojnika na ljemu grifa4, a po tom misli D., da je taj vojnik pripadao legiji XV. Apollinaris, jer je grif bio posveen Apollonu. Isto tako misli on, da vojnici, koji imaju na kacigi ovnovu glavu5, pripa daju prvoj minervijskoj legiji. U jednom je prizoru prikazan legijonarac, koji ima i na ljemu i na titu isti znak: ornamenat u obliku kresala ili amazonskoga tita6. Kada bi se mogli prouavati originalni relijefi, moda bi se nalo jo i vie analogija. Ures ljema ne sainjavaju samo ove raznolike izboine na kapi, nego se u glavnom pod uresom razumijeva i perjanica ili nared, koji ju nadomjeta. Taj je ures veoma star, te je ve u najranije doba bio nainjen iz pera, konjskih repova i
1 2

J. S i x, Un ritratto del re Pirro Epiro. Rm. Mitteil. VI 1891 str. 279 i d. tabla VIII. D o m a s z e w s k i u izdanju Mark-Aurelovoga stupa str. 112 i d,

3 4 5 (i

Hist. I 38. Prizor XV 6. Prizori LXXXVI i XCHI. Prizor LXV 7.

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

203

griva, koe i kovine. Rimljani su taj ures tirn rade preuzeli, to je on za razluivanje pojedinih eta veoma praktian. Ostala je i jedna vijest, koja govori o tom, da su za razluivanje jedni vojnici imali crvene, a drugi crne perjanice se dakako ima razumijevati samo za stanovitu etu, jer za razluivanje raznih eta ovakva razlika u boji perjanica ne bi dostajala. Na najstarijim spomenicima obino ima na kacigama samo cijev, u koju je usaen konjski rep. Taj ures imaju ljemovi sa triumfalnih spomenika u junoj Fran cuskoj2, a i na nadgrobnom spomeniku u St. Remy-ju imaju skoro svi rimski voj nici takav ljem. Na Trajanovom stupu ovoga uresa ve nema. Na njem ima veina kaciga na vrhu dosta veliku kariku. Ima tu i kapa, koje nemaju nikakvoga uresa, kako se to vidi i kod jedne sigurno elitne konjanike ete;i. U jednom prizoru sli jedi cara i njegovu pratnju etrnaest vojnika raznih odjela sa ljemovima raznih oblika. Najvei dio ima na kapama karike, a nekolicina na vrhu kape jednostavne iljke4. Rjei je tu ures sastavljen iz pera. Na Trajanovom stupu dolazi on nekoliko puta kod raznolikih eta5. Na spomenutim relijefima u galeriji Borghese i na oba relijefa u Louvre-u imaju ljemovi ovaj nakit. Kod ovih se jasno izraenih relijefa moe i rei, kako je taj ures privren. Kraa ili dua pera jednako obrezana sa stavila su se u lijebu, koji je bio sad dui sad krai, te su se privrstila icom ili koncem, koji je bio provuen kroz rupice probuene na stranicama lijeba. lijeb je privren na kapu valjda tako, da se je mogao lako skinuti. Krasna je takva perjanica u dugom lijebu, sastavljena iz veoma dugih pera, prikazana na jednom vo tvnom kamenu, koji se je naao u hramu neke boice u mjestu Grottamare (Picenum)6. Bilo je i uresa sastavljenih iz pera i konjske grive. Na starogrkim je va zama taj ures na ljemovima veoma esto prikazan. Naprijed je lijeb ispunjen perjem, a straga je utaknut jedan uperak konjske grive, koji je djelomice od perja sakriven. Takva se perjanica mogla konstatovati i na jednoj italskoj bronsanoj statueti, u kojoj je Paribeni htio da prepozna gallskoga vojnika7, a susree se i drugdje na spomenicima. Na stupu Mark Aurelovom imaju ljemovi veinom karike kao i na Traja novom, samo su one tu neto vee i nespretnije izraene. Isto se tako i tu javljaju perjanice u lijebovima, ali su tu lijebovi kratki, a perjanice malene. Ni tu se apso lutno ne moe konstatovati, da bi se pojedini odjeli vojske po ovim znakovima raz likovali. Katkada se nalaze na okupu razne ete s istim znakom, a katkada je opet na oko jedna te ista eta, a ipak ima razne znakove. Posebno treba spomenuti jednu vrst perjanice, koja se nalazi na nekim nad grobnim spomenicima. Na spomeniku u St. Remy-ju ima na sjeverozapadnom relijefu jedan vojnik na kacigi poprijeko postavljenu perjanicu. Pera su utaknuta u cijevi (ne u lijeb) te su lepezasto rairena. Ima ih devet, a na svakom je izraeno oko, tako da e se morati misliti na paunova pera8. Kako je na ovom spomeniku slab
Polyb. 23, 12. Sr. E s p r a n d i e u I str. 423 br. 691, str. 427 br. 699 i str. 439 br. 727 (Muse de Lamourguier, Narbonne). 3 C i c h o r i u s tabla LXXI br. 256. * N. d. tabla LXXXV 307308. Vojnici pripadaju legijama i pomonim etama.
2 1

N. d. tabla LXX 253 i 254 te tabla LXXVII do LXXVIII 275278 kod legijonaraca, a tabla LXXXI 290 kod auksilijarca. u Notizie d. scavi 1895 str. 20. 7 P a r i b e n i , Ausonia II 1907 str. 286 si. 9. Antike Denkmler I tabla 17 dolje.

204

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

umjetnik neke stvari dosta nespretno izveo, to bi se u prvi mah moglo misliti, da je i tu peruka pogrjeno risana. Da je ipak ispravno, dokazuju dva druga spome nika iz Austrije, koji su ve gore spomenuti, a pripadaju tipu, kojemu je H. Hofmann dao naziv Tropaeumtypus" \ U prvom sluaju (na kamenu iz Sv. Vida kod Ptuja) napadno je, da na ljemu ima isto tako 9 pera kao i na junofrancuskom spomeniku, samo to ona tu nisu usaena u cijev nego u dugi lijeb, koji se, kako se ini, ne dotie sasvim kape, nego ima u sredini trn, koji je u kapu utakuut. Sigurno se on ne dotie kape na drugom nadgrobnom spomeniku iz Petronella, gdje ljem u sredini ima dugu cijev, u koju je usaen trn poprijeko poloenoga lijeba. U ovom lijebu vidi se ne 9, nego 19 malih uperaka, koje Domaszewski u svojoj prvoj pu blikaciji ne dri perima, nego konjskom grivom2. Ovi spomenici sjeaju na dva mjesta kod Vegetija, koji spominje te poprijeko nasaene perjanice3. Na prvom mjestu veli on: centuriones . . . . loricatos transversis cassidum c r is t is, ut facilius noscerentur . . . . cum centeni milites sequerentur . . . centurionem, qui habebat signum in galea, a na drugom: centuriones vero habebant catafractas et scuta et galeas ferreas sed transversis et argentatis cristis, ut celerius noscerentur a suis. Prema ovim su vijestima imali centurijoni poprijeko postavljene perjanice na lje movima, da se mogu lake prepoznati. Oba spomenuta nadgrobna spomenika po tvruju ove Vegetijeve navode, jer su oba pokojnika po napisima bili centurijoni. Na nekim se historikim spomenicima nalazi jedan veoma ukusan ures, koji je takoer preuzet sa starijih grkih ljemova. On se pojavljuje ve na vazama sa crnim figurama, a osobito se esto susree na dolnjoitalskim posudama iz neto kasnijega vremena. U napujskom narodnom muzeju ima nepubliciranoga materijala za to sva sila. Slikar Assteas, koji u etvrtom stoljeu pr. Is. radi u Paestumu, pri kazao je taj ljem na svojim vazama vie puta. Tako ga je on dao Heraklu na jednom krateru, koji se sada nalazi u Madridu. Herakles prikazan u bjesnilu ima na glavi ljem sa konjskom grivom ili koom po sredini, a po jednim perom sa svake strane. Osim toga ima ovaj ljem i drugih uresa4. Isti se je nakit naao na ljemovima, to ih imaju na glavi figure na zidnim slikarijama u dolnjoitalskim grobovima. I tu ljem ima osim glavne kriste jo i ova dva pera sa strane, a katkada ova pera stoje i sasvim sama. tim je slikarijama do pred sasvim kratko vrijeme bilo u literaturi veoma malo govora, jer se nije lako moglo doi do reprodukcija. Tek sada je Weege pokuao da ove slike znanstveno istrai5. Za ovaj ljem ima na tim slikarijama dosta materijala, a Weege misli, da taj ures nije pronaen na italskom tlu nego da je do nesen iz Grke. Pera su i na tim slikama naslikana bijelom ili ukastom bojom, a tako su naslikana i na kasnijim grkim vazama. Kasnije takav nakit dolazi i na lje movima na republikanskim rimskim novcima. Na historijskim spomenicima ih Weege nije mogao dokazati, jer se nije mogao osloniti na vjernost publikacija. Slian ures
1

3 4

H. H o f m a n n , Militrgrabsteine str. 27 i d. br. 17 i 18 si. 17 i 18. D o m a s z e w s k i , Arch, epigr. Mitt. a. Oesterr. V 1881 str. 206 tabla V. Veget. p. 45, 11 i 49, 5. Monum. d. inst. VIII tab. X. Wiener Vorlegebl. Ser. B tab. I. G. P a t r o n i , La ceramica an-

tica nel Italia merid. (Napoli 1897) str. 39 si. 30. . W e e g e , Oskische Grabmalerei. Archaeolog. Jahrb. XXIV 1909 str. 99 i d. tabla 712. Na ovaj se lanak nastavlja drugi pod naslovom: Bewaffnung und Tracht der Osker str. 141 i d.

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

205

se ve mora oekivati na spomeniku u St. Remy-ju. Tu na jugoistonom relijefu ima jedan vojnik ljem, koji gore zavruje iljkom, a sa strane je ureen nastavkom, koji bi po obliku mogao biti pero, jer je gore iri nego dolje. Rog to svakako nije. Kasnije se taj ljem nalazi i na historijskim relijefima iz Trajanovoga vremena na Constantinovom luku u Rimu. Do sada su se ti relijefi mogli prouavati samo po Rossinijevim crteima, a ovaj nije dobro razumio ures na ljemu1. Na desnom nu tarnjem relijefu prua ljem sa ovim uresom jedan vojnik Trajanu, koji sjedi gologlav u vojnikoj opremi na konju. Po fotografiji, koju je s toga relijefa snimila tvrdka Alinari2, moe se sasvim jasno raz likovati sa svake strane po jedno pero (moda i po dva skupa), utaknuta u posebne cijevi, kojima je ljem u tu svrhu provien. Izmeu pera (ljem se vidi sprijeda) je okrugla ploa, koja na fotografiji nije jasna, a ini se, da je to mjesto i na kamenu dosta istroeno. Da ova ploa ima da bude cvijet, vidi se tek po ona dva relijefa, to se nalaze na uskim stranama najviega dijela luka. Od ovih relijefa nema fotografije u trgovini, ali je sluaj htio, da se ba od njih nalaze sadreni odljevi u muzeju u St. Germain en Laye. Po tim je relijefima nainila snimke za razgled nice tvrtka Neurdein frres u Parizu. Na svakom od ovih relijefa dolazi ovaj ures ljema po tri puta na glavama konjanika. Tu se vidi, da su izmeu oba pera usaena u ljem dva iroko rascvatena cvijeta, valjda iskovana iz ko vine, koji su akama prilijepljeni jedan na drugi (si. 32). Dva pera i meu njima cvijet na ljemu, ini se, da ima i jedan signifer na konju na nadgrobnom spomeniku iz Hexhama. Na alost je publicirana slika tako nejasna, da SI. 32. Rimski ljem po reHjefu iz Trajanovoga vre se to ne moe sigurno ustvrditi3. mena na Constantinovom to se tie nareda za usaivanje perjanica na sa slavoluku u Rimu. uvanim rimskim ljemovima perjanice iz prolazne tvari nisu se dakako sauvale to se je do danas malo o tom pisalo, jer je od tih na reda na ljemovima premalo preostalo. Na vie sauvanih primjeraka ima mjesto uresa jednostavna kvrga4. Karika se nalazi samo na primjerku iz Jarta u Vendeji5. Cijev za usaivanje konjske grive sauvala se na ljemu, koji se je naao u jednom grobu kod Agena u Francuskoj (Lot-et-Garonne)6. iljak u sredini kape i od toga iljka do vratobrana greben ima konjaniki ljem u Neuwiedu7, a uzduni i poprjeni greben nalaze se na slinim ljemovima u .Darmstadtu8 i Frankfurtu na Majni'-'.

1 2

R o s s i n i , Archi trionfali tav. LXXI1I. Po toj je fotografiji u novije vrijeme publi cirao taj relijef A. J. B. V a c e , Papers of the British Shoole at Rome IV 1907 tab. XXVIII. D o m a s z e w s k i , Fahnen d. rorn. Heeres str. 70 si. 85. Ephem. epigr. VII 995. Tako L i p p e r h e i d e str. 257 br. 231a., str. 258 br. 83, str. 259 br. 432.

N. N. N. N. N.

d. d. d. d. d.

str. str. str. str. str.

299 264 310 311 413

br. br. br. br. br.

480. 264. 443. 420. 437.

206

H off i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

Nekoliko je ljemova u tom smjeru prouio nedavno mlai Lindenschmit \ Na dva primjerka eljeznih ljemova naao je na tjemenu prikovane odnosno pritaljene bronsane ploice, od kojih je jedna jedan put, a druga dva put rebrasto svi nuta, tako da nastaju jedna ili dvije cijevi za usaivanje perjanice 2. Od zagrebakih primjeraka iz Siska ima jedan isto tako prikovan dvaput pevinut komadi bronsanoga lima (si. 33 br. 1), koji je prikovan sa etiri avla. Sigurno je razlika izmeu perjanica, koje su se usaivale pod ove ploice, sastojala samo u tom, da su jedne bile jednostavne, a druge dvostruke i po tom bujnije. Moda su se tu privrivali i lijebovi sa perjanicama. Kako je to bilo privreno, ne moe se sasvim sigurno rei, ali je valjda bilo privezano icom ili koncem. Na spomenutom primjerku iz Wormsa sauvana je osim ove ploice sprijeda iznad elnoga obrua jedna kvaka, za koju je valjda bila prikopana kariica lania ili privezan kraj uzice, kojom je bila privrena perjanica. Na sisakom primjerku nema traga, da bi ikada takve kvake bilo. Na drugom sisakom primjerku (str. 177 si. 19) je nared za usaivanje per janice neto drugojaiji. I tu je prikovana na tjemenu kape bronsana ploica, ali je ona okrugla, pa se samo rubovima dotie kape. U sredinini je ta ploa proviena duguljastim izreskom (si. 33 br. 2). U taj je izrezak nekada bio utaknut kraj per janice, koji je mogao biti tako irok, kako je izrezak na ploi dug. Kada se je on iza usaenja preokrenuo, onda ga je ploa pri tisla uz stijenu kape, tako da je perjanica mogla stajati sasvim vrsto. Na ovoj je ka cigi jo i to vano, to je na jednoj strani po vrh usnoga izreska sa i 2 uvana kariica, kojoj SI. 33. Naredi za usaivanje pesjanica na rimskim eljeznim je na drugoj strani ne ljemovima iz Siska. kada odgovarala dru ga. Moda su tu bili prikovani krajevi perjanice, pa je tu moda bila crista transversa centurijonskoga ljema. ljem je i tako nekada bio sav pokriven srebrom, a i oblik mu je dosta lijep. I za ovaj nain privrivanja perjanice ima i drugdje analogija. Na bogato ureenom eljeznom ljemu u Wormsu takoer je gore prikovana ovakva okrugla ploica, ali tu nije izrezak isti kao na sisakom ljemu nego ima oblik slova T sa kratkom vertikalnom hastom. Bronsani primjerci u hrv. narodnom muzeju nisu imali takvoga ureaja za usaivanje perjanice. Mitrovaki primjerak ima gore kratak unjast nastavak sa plitkom rupom u sredini. Tu je mogao biti utaknut kratak trn perjanice, a da ona tim jo
1 2

Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 116 i d. si. 3. Jedan je naen kod Mainza te je sada tamo u muzeju, a drugi je u muzeju u Wormsu.

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

207

nije bila dostatno privrena. Zato su i sprijeda i straga na ljem pritaljene po dvije tanke bronsane ploice, koje su imale drati krajeve toga uresa. Prema tomu je taj ures bio duguljast i nije se svuda doticao kape. Na rugvikom primjerku ima takoer unjast nastavak, koji je u sredini raskoljen. Trn perjanice se je utaknuo u tu raskolinu i privrstio avlom. To je bilo dostatno, pa zato i nema na ljemu vie ni kakve naprave za bolje uvrivanje perjanice. Na podsusjedskom primjerku nije preostao nikakav trag ovakvoj napravi, na tjemenu nastavka nije bilo. Mogue je, da ovaj ljem nije nikada ni imao perjanice ili njoj slinoga uresa. Nema dvojbe, da je bilo i drugaijih uresa na rimskim ljemovima i druga ijih nareda za apliciranje istih. Mnogo toga se nije sauvalo, pa se zato sigurno mnogo i ne zna. U ostalom e ipak sve vrsti ovoga uresa imati donekle svoj izvor u starijim grkim oblicima, koji su se sauvali na raznim spomenicima. Na o b i n i m v o j n i k i m ljemovima moda i nije bilo mnogo vie recipiranih oblika nego ih je konstatovno na odnosnim spomenicima iz rimskoga vremena. Na ljemu je i obrazn ploa znala dobiti nekakav ornamenat. Kod takvih dijelova od eljeza tee se je to postiglo, jer se je ures morao nainiti iz drugoga materijala. Da se je rub obino kovanjem istanjio i da se je obrubio bronsanom ploicom, a katkada i cijela ploica bronsom postavila, to se je uinilo iz praktinih razloga, da eljezo ne ulja vojnikovih obraza. Manje nune bile su rozete, od kojih je faktino samo jedna na svakoj ploi mogla sluiti za to, da uresi glavicu avla, to je drao naprave za svezivanje obraznih ploa ispod brade. Ostale su rozete uope s a m o uresne. One su na veini eljeznih ljemova, kako je to i prije ve reeno, jednake i jednako porazdijeljene, ali ih ima svakako i drugaijih. Tako je na jednom primjerku iz Alesije, koji je naen bez ljema, kojemu je nekada pripadao, i koji se sada nalazi u muzeju u St. Germain en Laye, koliko se vidi, privreno 11 rozeta, od kojih su etiri mnogo bogatije ureene nego one na gore opisanim e ljeznim ljemovima. aliboe je ovaj komad veoma loe sa uvan te prevuen veoma debelim slojem materijala, kojim Sl. 34. Obrazn ploa sa rimskoga ljema iz Alesije je konserviran, tako da se ne moe tono razlikovati sav u muzeju u St. Germain en razni materijal, koji je pri ureenju tih rozeta upotrebLaye. ljen (si. 34). Nu osim ovih uresa imaju rimski vojniki ljemovi na obraznm ploama i drugih. eljezne su ploe na vanjskoj strani mogle biti obloene sa bronsanim plo ama ili pako sa relijefima iz bronse. Gore opisani bogati bronsanim ploama oblo eni eljezni ljem u muzeju u Wormsu ima isto tako, kako je to uinjeno u etiri trouglata polja na kapi, i na svakoj obraznoj ploi prikovano po jedno proelje hrama, izrezano iz bronsanoga lima. Na drugim su opet pritaljeni u bronsi iskucani relijefi. Meu tima je osobito lijep jedan primjerak, koji se je naao u skladitu oruja u carnuntskom logoru. Tu je na bronsanoj tankoj ploici iskucano poprsje Marsovo \ Slina dosta loe sauvana obrazn ploa nalazi se sada u privatnom
1

Berichte d. Vereines Carnuntum 1899 str. 122 si. 58. Inae se u tom bogatom nalazu u Car-

nuntumu nije nalo ni toliko od ljema, da bi si mogli po tim fragmentima stvoriti sliku rim-

208

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

posjedu u Mainzu. Tu je prikazano mlado mukarako poprsje sa ljemom na glavi (moda opet Mars). Relijef je dijelom pozlaen a dijelom posrebren1. Na bronsanim ljemovima, gdje su cijele obrazne ploe izraene iz bronse, bilo je lake iskucati relijef ili prostom rukom ili stancom. Osim toga se je ures dao i urezati. Na oficirskim se ljemovima takav ures nalazi esto, pa se on i vidi na spomenutim relijefima u Parizu. Da je i kod obinih vojnika obrazn ploa mogla imati takvih uresa, moe se konstatovati po relijefima na Trajanovom stupu, gdje se ti uresi vie puta vide i kod prostih vojnika. Veinom su to volute i hvoje te munje raznoga oblika. Mogue je, da su i ovi uresi bili i zato na kacigi, da se i po njima mogu raspoznati pojedini vojniki odjeli. Na mnogim mjestima nekadanjega prostranoga rimskoga carstva naeno je ljemova, za koje do pred kratko vrijeme nitko nije smio da izrekne za stalno, da su pripadali rimskoj vojsci. To su ljemovi, koji su vie ili manje slini ljudskoj glavi odnosno ljudskom licu. Pred vie od trideset godina nasto jao je da sakupi sve ove lje move u jednoj publikaciji 0. Benndorf2. Tu je Benndorf obradio ne samo ljemove, koji imaju oblik ljudske glave ili lica, nego i sepulkralne maske iz skupocjenijega ma terijala, koje u ovo pitanje ne ulaze. Ta je radnja morala da se opirno pozabavi sa svakim pojedinim primjerkom, koji je autoru bio poznat, a to zato, jer se na prvi pogled ini, da meu njima nema veoma mno go slinosti. Benndorf valjda zato nije ni ozbiljno kuao, da ih svrsta u tipove, nego SI. 35. Rimska bronsana kaciga s vizirom u srpskom nar. muzeju u Beogradu. ih je opisivao po materijalu bez obzira na neke slinosti u obliku, koje se ipak kod nekih mogu konstatovati. Kad se promotre i proue svi primjerci, koji su sada poznati, onda se mogu meu njima razlikovati tri tipa. Prvi tip reprezentira jedan jedini primjerak, koji se sada nalazi u beogradskom muzeju. Taj ljem na prvi mah ini dojam, kao da ovjek
ske vojnike kacige. Dijelovi kape i obrazne ploe, koje je Groller naslikao na tabli XXI br. 18 dosta su neznatni prema inae po znatom materijalu. Alt. uns. heidn. Vorz. IV. XII. tab. IV br. . O. Benndorf, Antike Gesichtshelme und Sepulcralmasken, Denkschriften d. Kais. Akad. d. Wissensch. Wien, philol.-histor. K. 28 (1878) str. 301 i d.

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

209

stoji pred glavom bronsanoga kipa. Nu kad se iz bliega pogleda, postaje jasnim, da je to bronsani ljem, koji imitira mukaraku bradatu glavu (si. 35). nalazu ovoga ljema zna se samo toliko, da je naen godine 1854. u okolini Smedereva. Prviput je opisan u spisima parike akademije, gdje mu je posvetio komentar A. Longprier, a kasnije se je s njim opirnije bavio Benndorf1. Prvi mu nije mogao odrediti vre mena, kada je nainjen, jer ga je s jedne strane sjeao na etrurske radnje, koje su savremene s republikom rimskom, a s druge strane inilo mu se, da bi se moglo pomisliti i na vrijeme od 400 godina posl. Is. U istom asopisu odgovara mu ve g. 1870. (str. 76.) Engelhardt, da je beogradska maska faktino rimski ljem i da je izgubljena u bojevima za osvojenje dunavske obale, koji su se ondje vodili prije Augustova vremena. Benndorfu se kasnije inio posao prije grki nego rimski, te ga je sjeao na t. zv. Bruta u konservatorskoj palai u Rimu. Cijeli je ljem izraen iz jednoga komada bronse, u kojem je istjerano i lice i glava, ali je glava izraena samo do onoga mjesta, gdje je najira, tako da dolnji dio manjka. To je uinjeno zato, da se ljem moe lako na glavu metnuti. Lice je sigurno portret neto starijega mukarca s kratkim brcima, okratkom kovrastom bradom i dugim iljatim nosom. Kosa dodue nije osobito jasno izraena, ali se ipak moe ustanoviti neki individualitet. Oni su izresci oveliki, a nozdrve takoer dosta izbuene, tako da je onaj, koji je ljem nosio, mogao dobro vidjeti i disati. Kad je vojnik metnuo ljem na glavu, pokrivao mu je on i uha, koja su takoer u bronsi imitirana. Ispod brade, iza uiju te na rubu glave ostavljen je svud unaokolo neiskovan rub, koji je u jednakim razmacima provien rupicama. Bez dvojbe je tu bila privrena podstava ljema, a sigurno je bila podstavljena ne samo glava nego i cijelo lice. Po onom, to se je kod toga ljema sauvalo, moglo bi se initi, da je ostao nezatien vrat. To kod ovakvoga ljema, koji zatiuje dapae cijelo lice, nije vje rojatno, pa je lako mogue, da je podstava straga bila dua, pa da je na nju bio priiven onaj dio kacige, koji je imao da zatiti zatiljak. Moda se je taj vratpbran mogao privrstiti i na ona dva gumba, od kojih se nalazi iznad svakoga uha po jedan. Nu ova dva gumba su mogla sluiti i za to, da se za nje privrste krajevi perjanice, koja je nekada bila sigurno na tjemenu privrena, kako se to vidi iz preostatka naprave, koja je nekada u tu svrhu sluila. Ako su spomenuta dva postrana gumba faktino sluila za privezanje krajeva perjanice, onda je ta perjanica morala biti transversa. Benndorf nije vidio originala, nego je pred sobom imao samo fotografiju, a isto tako je i za ovu radnju mogla biti upotrebljena samo fotografija, koju je poslalo ravnateljstvo srpskoga narodnoga muzeja i po kojoj je nainjena ovdje otisnuta slika. Dok je od ovoga tipa poznat samo ovaj jedan primjerak, ima od ostala dva tipa dosta primjeraka po naim zbirkama. Kod prijanjega je tipa lice sa veim di jelom glave izraeno iz jednoga komada, kod ostala dva tipa sastoji se ljem u glavnom iz dva dijela, jer je posebno izraeno lice, a posebno opet glava, a oba su dijela gore i dolje tako skopana, da jedan uz drugi tono pristaje. Ovakva po1

A. Longprier, Academie des inscr. et b. 1., comptes rendus 1869 str. 167 i d. Benn dorf n. d, str. 315 br. 13, tabla I 1 a i 1 b, .

14

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

djelba nalazi se kod obadva tipa, samo je tu opet razlika u tom, to je kod jednoga cijelo lice izraeno iz jednoga komada te su ostavljeni samo otvori za oi, nozdrve i usta, doim je kod drugoga u prednjem dijelu izrezano lice, te se ljem moe tako nositi, da je cijeli srednji dio lica slobodan, ali se uz to moe umetnuti u taj prednji dio i posebna maska, koja se u ljemu tako privrsti, da je opet cijelo lice pokriveno. Od prve vrsti, kojoj je cijeli prednji dio izraen u jednom komadu, sauvalo se vie veoma lijepih primjeraka, od kojih je veina ve davno poznata. aliboe ima veoma malo cijelih primjeraka, zapravo samo dva. Inae se ovom tipu mogu pribrojiti samo prednji dijelovi, koji su se nali sami bez stranjih, dok u onom sluaju, kada se nae samo stranji dio, nije sigurno, ne radi li se ljemu sa umetnutom maskom. Ve je davno poznat takav ljem u britskom muzeju. Naen je godine 1796. s drugim nekim predmetima u jednom grobu u Ribchesteru (grofovija Lancaster), te je kasnije dospio u jednu privatnu zbirku, s kojom ga je zajedno kupio britski muzej. Po predmetima, koji su zajedno s njim naeni, dri se, da je to bio rimski grob, a i inae se je na tim mjestima nalazilo rimskih starina. ljem je iskovan iz tankoga bronsanoga lima, te sastoji, kako je gore ve spomenuto, iz dvije polovice, koje su gore sastavljene baglamama. I sa strane spominju se ostaci naprava, kojima su se mogle spojiti obadvije polovice. Osim toga su i jedna i druga polovica dolje van izvinute, da ru bovi malo bolje uz vrat prilegnu. Inae su tu privreni gumbi, koji su valjda imali zadau, da zadre remen, koji je na tom mjestu imao da privee jedan dio kacige uz drugi. Vojnik je SI. 36. Dvodjelna rimska bronsana kaciga s vizirom dakle kacigu, prije nego to ju je iz Ribchestera u britskom muzeju. metnuo na glavu, morao rasklopiti, i kad je glavu turio meu obje polovice, opet zaklopiti. Iza toga je mogao na strani skopati u tu svrhu nainjene naprave, a osim toga je oko vratnoga ruba mogao svezati remen, koji su drali gumbi, da se ne osklizne predaleko gore. Obje su polovice veoma bogato ureene. Dosta iroko lice prikazuje mladoga mukarca. Povrh ela bila su dva pojasa sa relijefima, od kojih je na alost mnogo toga uniteno. Vidi se, da je u sredini gornjega pojasa bio me daljon, prema kojemu je sa svake strane letjela po jedna Victorija. Osim toga vide se jo ostanci od nekoliko neprotumaenih figura. U dolnjem pojasu prikazana je gradska utvrda sa gradskim vratima, u sredini i kulama sa svake strane. Na cijelom stranjem dijelu prikazana je umjesto kose bitka konjanika i pjeaka. Vojnici imaju kacige, oklope te ovalne ili esterouglate titove, neki su i goli sa titom i maem; sve je prikazano u ivim kretnjama, u cijelom dosta dobro, ali u pojedinostima dosta

H of filler Oproma rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

211

nejasno. Dolje je taj bojni prizor omeen uskim pojasom, u kojem je prikazano razno oruje. Gore zavruje stranji dio ljema polukrunom ploom, koja stri okomito u vis, te ima istu svrhu, koju imaju i elni obrui na obinim legijonarskim ljemo vima, da naime hvata udarce maeva, koji su namijenjeni glavi vojnikovoj. Na tje menu ima i ovdje ostanaka od naprava, valjda za privrivanje perjanice. ljem je datiran u razno vrijeme: jedni su ga radi oblika oruja, koje je na njemu prikazano, htjeli metnuti u vrijeme Septimija Severa, dok su ga drugi metali i u prvo stoljee posl. Is. (si. 36) 4 Prednji i stranji dio sauvan je samo jo kod jednoga primjerka, koji je naen pri iskapanju rimskoga katela u Newsteadu u kotskoj godine 1907. Tu na alost jo nisu publicirane dobre slike, ali se po jednoj izdanoj fotografiji moe rei, da je i taj ljem nainjen iz dvije polovice, koje se gore sastaju. Lice je mladoga mukarca bez brade. Nad elom i kraj uha nainjena je kovrasta kosa, a isto tako se i na stranjem dijelu namjesto relijefa nalazi iskucana kosa. Ovalna ploa iznad ela, u koju je gore produen stranji dio, skoro je sasvim otkinuta2. Ovaj je ljem i zato zanimiv, to je istjeran u eljeznom limu, a kako je leao u bunaru, nije sauvane dijelove ra izjela. Ako i nema vie ljemova ovoga tipa, kojima su sasvim ili djelomice sau vane obje polovice, to ima ipak vie primjeraka, kojima je sauvana samo prednja polovica. Tu naime sigurno moemo raunati, da je i stranji dio sastojao samo iz jednoga komada, jer ne bi imalo nikakve svrhe, da se on izradi u vie dijelova, koji bi se tek imali privrstiti jedan uz drugi, kada je ljem bio ve na glavi. Od ovih prednjih dijelova zanimiva su osobito tri zato, to prikazuju enska lica. Od ovih je najzanimljiviji jedan primjerak, koji je naen u Rumunjskoj u rijeci Olt, a sada je u austrijskom muzeju u Beu. Prikazano je ensko lice okrueno bujnom kosom, koja je natrag poeljana. Kosa je ovjenana dijademom, koji imitira vijenac od lia te lancem sastavljenim od mnogo lania, sa kojega visi na sredinu ela privjesak u obliku polumjeseca. Gore su preostale dvije rupe, koje su valjda ubodene zato, da se za nje privrsti naprava za svezanje obiju dijelova kacige, a sa obje strane vide se ostrag iznad vratnoga ruba opet po dvije takve rupe, koje su sigurno sluile u slinu svrhu. Najzanimljivije je na toj kacigi to, da ona na sebi nosi napis. Benndorf je ovaj napis vidio i izdao, ali ga nije ni proitao ni izdao tono. Napis je ubockan piknjicama, kao to i na drugim vojnikim predmetima, na kojima je zapisano ime vlasnikovo. Na vanjskoj strani ispod brade napisano je u dva reda (po Benndorfovoj kopiji) VITAKIS | T CRISPINI, na nutarnjoj strani lije voga obraza takoer u dva reda | >PRISCI, a taj je napis na vanjskoj strani lijevoga obraza opetovan u jednom redu T-PIIPRISCI. Nema dvojbe, da su ovdje spomenuta dva vlasnika ovoga ljema, kako se je to vidjelo i kod obinih bronsanih legijonarskih ljemova, a po slici napisa, koja je po Benndorfovoj odredbi dana, moe se suditi, da se mjesto T pred Crispini ima itati >, pa da su prema
i Benndorf, n. d. str. 316 i d. br. 14, tabla IV. V i VI 3a. b. Lindenschmit, Alt.uns. heidn. Vorz. III sv. VII tab. IV br. 1. L i p p e r h e i d e str. 333-336 br. 379. 380. 261. 262. Najbolju sliku ima. W. T. Watkin, Roman Lancashire (Liverpoole 1883) str. 153 tabla. Sr. radi datiranja D o n n e r - v . Richter, Mitteilungen aus Heddernheim I str. 40 si. 419 Archaeolog. Anzeiger XXIV 1909 str. 233 si. 2,

212

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

tome oba vlasnika bili vojnici jedne legije pod raznim centurijonima. Benndorf u ono vrijeme nije znao, da pred sobom ima imena legijonaraca, a kasnije ovaj napis nije preuzet u Corpus, pa je zato ostao neprotumaen. Nema nikakvoga razloga, da se ovaj ljem metne u tree stoljee posl. Is., kako je to kod Lipperheidea uinjeno 4 ensko lice prikazuje i jedan bronsani primjerak, koji se sada nalazi u britskom muzeju, a prije toga je bio u nekim privatnim zbirkama. Ovdje je lice neto tvre izraeno, ali detalji mnogo sjeaju na prijanji primjerak. Lice je i tu obrub ljeno bujnom kosom, koja je ovjenana lancem, s kojega visi na elo privjesak u obliku rue. Inae se ini, da je i tu jo ostataka od dijadema u obliku vijenca od lia. Nad kosom htjelo se je izraziti ljem sa apotropajskim licem, a gore blizu ruba malo je na jednom mjestu izdignut, te je tamo urezana etverouglata rupa, za koju je nekada sigurno bila privrena baglama, koja je drala stranju polovicu ljema. Vano je, da se ovaj ljem nije nikada mogao nositi, jer mu nisu izdubljene oi i jer nema otvora izmeu usnica. I nalazite mu je vano: Naen je navodno u jednom nolanskom grobu. Kako je na ljemu sigurna naprava za baglame, to je sigurno bio nekada tu i stranji dio ljema. Da li je i taj naen u grobu i kasnije dospio ne kamo drugamo, ne da se konstatovati, a ne moe se rei ni to, je li on faktino bio nainjen samo za to, da slui kao mrtvaka maska ili je kao takova sluio samo zato, jer se je pri fabrikaciji neto pokvarilo, pa se nije ni pristupilo buenju otvora na oima2. Za vrijeme, kada je bio u porabi, govori, ako je istinit izvjetaj na lazu, injenica, da je u istom grobu bilo i grkih vaza iz najboljega vremena. Prema tome bi morao izmeu ovoga ljema i prijanjega biti razmak od etiri do pet sto tina godina, a to se ini nevjerojatnim zato, to su oni ipak toliko slini, da bi ovjek na prvi mah rekao, da su nastali u isto vrijeme. Zanimljivo je, da ima jo jedna e n s k a maska, kojoj nisu izrezane oi. Naena je u Alengonu kod Brissaca, a odavde je dola u muzej u Angers 3 . Nainjena je iz eljeza, a naen je s njom i velik komad od stranje polovice. U katalogu od g. 1868. unesen je ovaj spomenik pod br. 570. ovako: tete de divinit en fer battu. Benndorf je imao pred sobom samo sliku i opis tadanjega ravnatelja muzeja u Angersu. Po tom opisu i po slici vidi se, da su oi zatvorene, dok su usta ipak otvo rena. Pomisao, da su ova maska i njoj odgovarajui stranji dio glave bili privr eni na jednom kipu i to ne avlima, nego baglamama, ne e biti ispravna, nego e se ba po tom, to se spominju baglame, morati drati, da je ta maska sa svojim stranjim dijelom barem isprva bila opredijeljena za ljem. Kasnije je moda upotrebljena za mrtvaku masku, kao to i one dvije srebrne maske, to su naene na istom mjestu4, a sada su u Louvre-u. ensko bi lice eventualno jo moglo biti jako oteena maska, koja se na lazi u muzeju u Stuttgartu. Po slikama, koje su njoj publicirane, ne moe se to sigurno rei, a valjda ni po originalu, jer mnogo toga fali. Lice je svuda naokolo obrubljeno bujnom kosom, koja je po svoj prilici bila u sredini raeljana. Benndorf
1

B e n n d o r f str. 324 i d. tab. X. L i n d e n s c h m i t III. sv. XI tab. II br. 1. L i p p e r h e i d e str. 317. 318. br. 423 a. b, te str. 567 (napis). * B e n n d o r f str. 313 br. 12 tab. III. U p p e r h e i d e str. 327 br. 260,

* B e n n d o r f str. 339 br. 32 si. 4. * B e n n d o r f str, 308 br. 9. 10. tab, IX 1. 2,

Hoffiller

Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

213

misli po slici, da bi ipak mogao biti mlai mukarac. Naena je maska izmeu mjesta Grfenhausen u Wiirttenbergu i Dietlingen u Badenskoj, ali samom nalazu nema nikakvih potanijih vijesti, tako da se po tom ne dadu stvarati nikakvi zakljuci 4 Materijal je dobro posrebren brosani lim. Isto tako bi moglo biti ensko lice prika zano i na jednoj maski, koja je naena s drugim maskama i ljemovima god. 1907. pri iskapanjima u mjestu Newsted u kotskoj. Materijal nije spomenut, ali e biti bronsani lim. Sauvana je prilino dobro. Kosa nije tako bujna, te su pojedini pra menovi izraeni u pravilnijim valovitim crtama. Publicirana je za sada samo slika, dok e potanji opis izai u opirnijoj publikaciji2. Mukaraka je maska ona iz Hettange-a na francuskom teritoriju juno od Luxemburga, sada u Luxemburgu. Izraena je iz skoro sasvim istoga bakra. Leala je u grobu sa arom zajedno sa glavom jedne enske bronsane statuet, ali se misli, da je taj grob ve prije bio diran. Gore je maska dosta oteena. elo je bilo ovjenano dijademom, na kojem su bili privreni medaljoni i rozete. Samo od srednjega medaljona je neto vie sauvano, tako da se moe vidjeti, da je prikazan sjedei Eros kako udara u liru3. Lice golobrada ali zrelijega mukarca prikazuje jedna bronsana maska iz Weissenburga am Sand u Bavarskoj, koja je sada tamo u muzeju. U cijelom se vidi, da se je htjelo imitirati glavu Meduzinu, jer se vidi ostatak od krila njezinoga i jer su u kosi isprepletene zmije. U sredini povrh ela bio je nainjen napred okrenuti orao s rairenim krilima, od kojega je jo i sada dosta sauvano. ljem je naen unutar rimskoga katela, dakle nije mogao biti u grobu4. Vana je jedna eljezna maska u dvorskom muzeju u Beu. Naena je god. 1827. u Mainzu s nekim navodno ljudskim kostima te se misli, da je to bio rimski grob. Ispod uiju da je jo bilo ostataka od remena pod oksidiranim slojem. Vano je, da su na ovom ljemu sauvana dva gumba ispod uiju, valjda za zadra vanje remena, a na gornjem rubu ela su prikovane avliima dvije ploice, koje su drale baglame, na koje je bio objeen stranji dio ljema, koji se nije naao5. Dvije su maske naene u Holandiji kod Nijmegena. Za jednu od njih se zna, da je naena u rijeci Waalu, a sada je u zbirci Gildemester u Amsterdamu. Materijal je bronsa, konservacija je dosta loa, tako da je teko neto odluna rei. Izraeno je cijelo lice s uima; gore ini se da je izraena i kosa. Lice bi moglo biti i ensko . Za drugu se ne zna tono mjesto, gdje je naena, ali e valjda i ona biti iz Waala. Sada je u gradskom muzejn u Nijmegenu. Materijal je eljezo, a sa uvana je takoer dosta loe. Lice iroko, golobrado, mukarako, gore i sa strane je izraena kosa7.
1

B e n n d o r f str. 322 br. 16. tab. IX 3. 4. L i n d e n s c h m i t IV tab. 39 br. 2. L i p p e r h e i d e str. 337 i 338 br. 421 a. b. H a u g - S i x t , Rom. Inschr. Wurttembergs str. 81 br. 116 si. 41. J. C u r l e, The Roman military Station at Newstead. Report of Excavations, 1907 str. 5. B e n n d o r f str. 325 br. 18 tab. XII l a . b . Lind e n s c h m i t III sv. XI tab. II br. 2. L i p p e r h e i d e str. 321. 322 br. 483. 484. L i n d e n s c h m i t IV tab. 56 br. 3. L i p p e r-

8 7

h e id e str. 319 br. 425. Obergerm.-raet. Limes Lief. XXVI (Weissenburg) str. 33 br. 9, tab. VIII br. 8. B e n n d o r f str. 336 br. 27., tab. XII br. 2 a . b (tamo prijanja literatura). L i n d e n s c h m i t III sv. XI tab. 2 br. 4a.b. L i p p e r h e i d e str. 330. 331 br. 422a.b. L i p p e r h e i d e str. 323 i 324 br. 493 i 494. N. d. str. 325 i 326 br. 488 i 489.

214

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

U muzeju u Leydenu uva se eljezna maska, navodno ljevena, debela 2 do 3 mm, dosta dobro sauvana; napose je rub svuda naokolo skoro sav tu. Naena je blizu Utrechta, na mjestu, gdje je bila nekada rimska utvrda. Gore na elu ostali su na rubu ostanci baglama, a isto tako su i na obje strane kraj obraza na rubo vima ostaci neke naprave za sastavljanje obiju dijelova ljema. Ova je maska bila bogato pozlaena1. Radi tehnike mora se navesti veoma loe sauvana maska, koja se je nala god. 1841. pri jednoj gradnji u Clnu, a kasnije je dospjela u ber linski antikvarij. Veoma loe sauvana. Materijal je eljezo, koje je obloeno po cijeloj povrini sa bronsanim limom2. Potpunosti radi mogla bi se tu jo navesti bronsana mukaraka maska, koja je naena u mjestu El Grimidi u Aliru, te je u gradu Aliru u muzeju. Dobro je sauvana, potezi lica i izradba kose bezuvjetno dokazuju, da se je namjeravalo izraditi portret3. Moda je od ovakve maske bio i jedan fragmenat, to ga je u slici izdao Grivaud de la Vincelle. K atlasu Grivaudovom nije nikada izaao tekst, a ispod slike te maske na tabli samoj pie oznaka Fragment un Masque de fer. Meutim ovaj fragmenat moe biti od maske, koja se je usaivala u prednji dio ljema, kako je to kod tipa, kojem e se odmah govoriti4. Dok se ovako kod prednjih dijelova odmah vidi, da pripadaju ovome tipu, ne moe se to rei za svaki stranji sauvani dio. Taj je naime i u onom sluaju mogao biti jednako raen, ako je s njim bio svezan i prednji dio sa umetnutom maskom. Meutim tih samih stranjih dijelova ba i nema mnogo, a u koliko su vani, mogu se i kasnije spomenuti. Kada se je ljem ovoga tipa metnuo na glavu, mogao je dodue onaj, koji ga je nosio, slobodno gledati, a kroz nozdrve i otvor izmeu usnica nekako i disati, no nema sumnje, da se ovakav ljem nije mogao dugo na glavi nositi, jer se je u njem morala razvijati prevelika toplina, koja je napokon morala postati nesnosljivom. Zbog toga je valjda i bilo ljemova, koji su bili nainjeni isto tako kao i ovi u dva dijela, samo se je u prednjem dijelu izrezao srednji dio lica, koji se je onda, nainjen iz posebnoga komada, mogao u nastali otvor usaditi, ako je bilo nuno, da se pokrije cijelo lice. Sauvalo se je nekoliko krasnih primjeraka toga tipa, bud potpunih, bud nepotpunih, a nalo se je i maski za usaivanje bez ljema. Krasan primjerak ovoga tipa uva se u muzeju u Stuttgartu, a naen je kod Wildberga u Wiirttembergu. Nalazite je kamenolom, koji je kao takav sluio si gurno jo u rimsko doba, jer je tu otkrivena rimska cesta, a naeno je i dosta drugih rimskih predmeta. Izraen je iz tankoga bronsanoga lima, koji je na vatri dobro posrebren. Prednji dio je sprijeda srcoliko izrezan, a u taj je otvor umetnuta posebna maska. Ta se je maska mogla gore i dolje na ljem privrstiti dosta kom pliciranim aparatom, od kojega je ostalo vie ostataka. Rukovanje uslijed toga po svoj prilici nije bilo brzo. Inae je ovaj ljem veoma slian spomenutoj maski iz
Benndorf str. 337 br. 28 tab. XIII 1 a. b. Benndorf str. 338 br. 31 tab. XIV. 3. Lipp e r h e i d e str. 320 br. 440. 3 L i p p e r h e i d e str.B32 br.475 (po G. Doublet, Muse Alger, Paris 1890, tab. XIV 1.). * M. G r i v a u d de la Vincelle, Arts et Mtiers des anciens. Paris 1819, tab. XVIII br. 4.
2 1

Moda je ovakvom prednjem dijelu ljema pripadao dolnji dio veoma loe sauvane eIjezne maske, koji se je naao u karnuntskom logoru. Groller misli, da je to moda bio ures na titu. Rom. Limes in Oesterr. III. st. 98 si. 18.

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

215

Weissenburga, te se po njem moe rekonstruirati ono, to je na onoj maski uni teno. I tu se je htjelo oponaati Meduzinu glavu, te su jasno izraene zmije i krila. Isto tako je tu prikazan nad sredinom ela i napred okrenuti orao s rairenim kri lima, Stranji dio ima u relijefu izraenu kosu, u kojoj se vidi vijenac a neke pra vilno uvijene crte sjeaju i tu na zmije. Kaciga je izvrsno sauvana (si. 37) 4 Od cijelih takvih ljemova poznat je samo jo jedan primjerak, koji je naen tek iza Benndorfove publikacije u rimskom kastelu u Heddernheimu, odakle je dospio u historijski muzej u Frankfurtu na Majni. ljem* je izvrsno sauvan, ali mu manjka maska, koja je bila usaena u prednji dio. Izraen je iz bronsanoga lima, koji je bio bijelom bojom obijeljen (valjda posrebren). Stranji dio sputa se straga dosta strmo prema vratu, a ima visok i irok greben, koji se sputa s tjemena do razmjerno uskoga vratobrana. Sprijeda je taj dio ljema iljato zarezan te daleko naprijed po vuen. Na tom je dijelu iznad ela izkucano ovjeje lice (mascaron). ^^ Prednji dio je tako nainjen, da mu rub svuda naokolo, osim na vratu, upada u stranji dio. S nutarnje strane imade stranji dio grbav klin, za koji se je prednji dio objesio. Inae se je spoj obiju dijelova meusobno uvr ivao jo remenom, koji je bio ste gnut oko izvinutoga dolnjega ruba tako kao i kod prijanjega primjerka. Na stranjem dijelu treba spomenuti osim mascarona jo neke urese. Gre ben zavruje sprijeda orlovskom gla vom, oko koje je gravirano perje, a povrh uha poimlje na obje strane ro zetom uzvisina izraena poput ueta, koja se sputa u stanovitoj jednakoj SI. 37. Rimski bronsani dvodjelni ljem sa umet daljini do blizu vratobrana, te zavija nutom maskom u muzeju u Stuttgartu. u pravom kutu prema grebenu, uz koji se opet die do neke visine. Na prednjem su dijelu iznad oiju i na sljeponicama iskucani stilizovani pramovi kose, a na bradi je izraen gorgoneion2. Stranjih dijelova, koji su pripadali ljemovima ovih tipova sa ili bez usa ene maske, nalo se je vie. Tako je jedan stranji dio oblikom skoro sasvim slian netom spomenutom iz Heddernheima naen navodno kod eljeznih vrata dunavskih, te se nalazi u Delhaesovoj zbirci oruja, koja je nedavno dola u madarski narodni muzej. I tu je na prednjem iljku izraeno ovjeje lice, a greben je vanjskim oblikom
1

B e n n d o r f str. 320 br. 15 tab. VII. VIII. XV 2 (tamo prijanja literatura). L i n d e n s c h m i t III sv. V tab. IV. L i p p e r h e i d e str. 346 i 347 br. 263a. b. H a u g - S i x t , Rom. Inschr. Wurttembergs str. 74 br. 108 si. 37. Skice na prave za privrivanje maske u ljem ima

O. D o n n e r - v. R i c h t e r , Mitteil. aus Heddernheim I (1894) str. 37 si. 39 be. O. D o n n e r - v. R i c h t e r n. d. tabla IV str. 34 i d. si. 29-35. L i n d e n s c h m i t IV tab 20. L i p p e r h e i d e str. 314 br. 22.

216

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

slian onome na heddernheimskom ljemu, samo je tu sprijeda prikazan itav naprijed okrenuti orao, a sa strane su u bronsi imitirana pera, tako da se je htjela imitirati perjanica, koja je u kapu utaknuta. Sa strane su prikazane zmije i hvoje, a iznad vratobrana su dva reda pramenova stilizovane kose \ Gore spomenutom krasnom ljemu sa Bettenberga kod Wildberga u Wiirttembergu slian je stranji dio jednoga bronsanoga ljema, koji je naen u mjestu Ruith blizu Stuttgarta, a sada je u mu zeju u Stuttgartu. I tu je izraena, kao to i na onom primjerku, kosa i u kosi vi jenac sa vrpcom. Tu su i sa obje strane sauvane cjevice, u koje su bili utaknuti klinci, koji su spajali oba dijela ljema'2. Na ljem iz Ribchestera jako sjea stranja polovica jednoga primjerka, koja je naena g. I860, u Lovcu blizu Nikopola u Bugarskoj, a sada se nalazi u dvorskom muzeju u Beu. Prednji dio ljema nije se naao, ali se vidi mjesto, gdje je bio na stranju polovicu objeen. Prema tome se ni tu ne zna, je li prednji dio bio u jednom komadu izraen ili je imao posebno usaenu masku. Prednji rub toga krasnoga pri mjerka isto je tako gotovo okomito van izvinut, kako je to i kod ribchesterskoga primjerka, doim je ostala ploha sva ureena relijefima. Ti su relijefi rukom isku cani, pa kako je iskucavanjem bronsani lim na nekim mjestima .postao tanak kao papir, to se je tim lake dogodilo, da je sada na vie mjesta oteen. U sredini je prikazana unutar girlande Meduzina glava, a lijevo i desno kraj oruja sjedei sve zani barbari. Ispod toga je prikazana rtva, koju doprinose etiri osobe. Bronsa, iz koje je ljem nainjen, sasvim je blijede boje, a pozlaena je s vanjske i s nutarnje strane. Pozlata nije nanesena direktno na bronsu, nego je najprije ljem pokriven slojem bakra, a onda je tek na taj bakar metnuto zlato. Moda meutim ljem nije posvuda bio pozlaen, pa se je na nekim mjestima ostavila bakrena boja. Spominje se naprava za privrivanje uresa, ali taj ures po svoj prilici nije bio perjanica, nego je bio masivan iz bronse te je moda bio i figuralan. Tako je to moda bilo i na ribchesterskom primjerku, s kojim se je zajedno nala bronsana sfinga, koja je mogla nekada biti sa samom ljemu3. Jedan primjerak u berlinskom kraljevskom antikvariju iz dosta masivne bronse, koji je navodno naen u Antinupolisu u Egiptu, ne e biti iz rimskoga vremena, jer je na njemu u relijefu prikazan motiv sasvim grki. Unutar ornamentovan na kra jevima uvijene vrpce prikazana su dva grifa jedan spram drugoga u obliku prikaza na grbovima. Nad elom u sredini je palmeta a ispod nje vidi se baglama, za koju je bio objeen prednji dio. Za grku radnju govori elegantni oblik kacige sa kratkim dolnjim dijelom, pa zato valjda Lipperheide kod ovoga primjerka i nije rekao vre mena, iz kojega misli da potjee, makar ga je nazvao rimskim4. Sigurno je rimski jedan primjerak u britskom muzeju, za koji se ne navodi odakle je. Po svoj je prilici konjaniki ljem ureen avlima s ureenim glavicama. Bronsa je jako tanka, uresi veinom gravirani. Nad elom je prikovana bronsana tanka ploa, na kojoj je u pet posebnih edikula gravirano pet figura. U sredini je
1 2

L i p p e r h e i d e str. 315 i 316 br. 433a. b. L i n d e n s c h m i t IV tabla VIII br. 3. F. H a u g G. Sixt, Die rm. Inschr. u. Bildw. Wurtembergs (Stuttgart 1900) str. 172 br. 245 si. 91. B e n n d o r f str. 328 i d. br. 23 tab. XII - .

Bolje v. S a c k e n , Jahrbuch d. Kunstistor. Samml. d. Allerh. Kaiserhauses I 1883. str.49. tab. III. L i p p e r h e i d e str. 342 br. 113. L i p p e r h e i d e str. 339341 br. 1012.

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

217

prikazan Mars, lijevo i desno od njega u manjim edikulama po jedna Pallas Athena, a u veima po jedna Victorija s vijencem u d. Po rasporedu figura i po predmetu donekle ovaj primjerak sjea na ljem sa relijefima iz Bosne u zagrebakom muzeju l Isto je tako sigurno rimskoga podrijetla primjerak u muzeju u Kielu, koji je naen na tresetitu kod Thorsbjerga. Kod ovoga je primjerka vano to, da stranji dio nije bio izraen iz jednoga komada bronse. Nekada su bile umetnute etiri sada izgubljene ploe, koje su moda bile izraene iz druge kovine. Ono, to je sada jo sauvano, nije preoptereeno relijefima. Naprijed je nad elom izraeno neto valo vito stilizovane kose, straga nad vratobranom vijenac, a pod njim munja2. U istom muzeju s istoga mjesta ima jedan prednji dio takvoga ljema, ko jemu se nije nala negda unj usaena maska. Materijal je jako pozlaeno srebro. Ta je srebrna ploa, od koje je ljem iskovan, veoma tanka, pa je jako vjerojatno, da je ljem bio bronsan, te samo pokriven srebrom. Faktino se na nutarnjoj strani i nalaze ostaci bakrenoga lima. Lice je sasvim glatko, ali je rub svud naokolo po jaan i ureen stancom iskucanim i graviranim crtama. Gore je sauvano neto od baglama, a dolje su na strani ostali gumbi, koji su takoer nekada sluili za sa stavljanje obiju dijelova ljema. Taj je primjerak odmah, im su ga nali, spojen s jednim stranjim dijelom, koji je nainjen iz istoga materijala i ima iste ornamente. S tim dijelom zajedno izloen je ljem jo i danas. Faktino ova dva dijela nisu nikada mogla biti zajedno, nego je nekadanji stranji dio ljema morao biti mnogo vei, jer se i sada moe konstatovati, da je rub prednjega dijela sasvim padao u rub stranjega. To je meutim ve i Benndorf vidio, a i kasnije se je to naglaivalo 3. Na vie su se mjesta sauvale samo maske, koje su nekada u ljem usaene bile. Davno je poznata jedna bronsana maska, koja je naena u rimskom kastelu u Weissenburgu, a odavde dola u zbirku historijskoga drutva za Srednju Franaku u Ansbachu. Oblik maske odgovara izrescima u spomenutim primjercima, ali joj je stari rub samo desno sauvan, dok je gore, dolje i lijevo maska oteena. Usta su proviena duguljastim otvorom, nos nozdrvama za disanje, a za oi su ostavljeni veliki otvori, u kojima je u sredini ostavljena po jedna kariica, valjda da se mar kiraju zjenice. Na tom primjerku nije ostao trag nikakvoj napravi za privrivanje na ljem4. Jedan drugi bronsani primjerak naen je u Mainzu te je sada tamo'u mu zeju. Ovaj je primjerak dobro posrebren, pa mu je svud naokolo rub dobro sauvan. Visina mu je 119 mm, dok je prvanjemu, moda radi toga, to je dolje i gore oteen, visina manja za 17 mm. Na mjestu, gdje su oi, nainjeni su veliki izresci, isto tako su u nosu izdubljene nozdrve, a i izmeu usnica nainjen je zarez. Ne spominje se na alost nita napravi za usaivanje u ljem, ali je nalazu publicirana vana
N. d. str. 343 br. 251. B e n n d o r f str. 326 br. 19 tab. XV 4 a. L i p p e r h e i d e str. 344 i 345 br. 374 i 375. * B e n n d o r f str. 31J br. 11 tabla XV 3 a . b . (tamo prijanja literatura). L i p p e r h e i d e str. 348 i 349 br. 376 i 377. Valjda je gladiatorskom ljemu, a ne vojnikom pripadao prednji dio bronsanoga ljema naen u Rodezu, a sada tamo u muzeju. Kopija je u St. Germain-en2 1

Laye. Sprijeda je izrezano mjesto za masku, a sa svake strane poprsje u relijefu. (S. R e i n a c h , Muse St. Germain-en-Laye. Bronzes figures de la Gaule Romaine str. 346). * B e n n d o r f str. 326 br. 20 tab. Vil (tamo pri janja literatura). L i n d e n s c h m i t lil sv. XI tab. II. Obergerm.-raet. Limes Lief. XXVI. (Weissenburg) str. 33 br. 11. Tabla VIII si. 13.

218

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

vijest. Leala je u grobu sa kosturom, te je njom bilo pokriveno lice mrtvaevo. S njom zajedno lealo je u grobu pet zemljanih i vie staklenih posuda 1 . Dvije e l j e z n e ovakve maske nale s u e n a hrvatskom teritoriju. Jednu je kupio narodni muzej godine 1908., a nala se u Sotinu. Ne zna se, da li se je nala u grobu ili unutar gradskih zidova, ali je vjerojatnije ono prvo. Ovaj je primjerak veoma vaan, jer je izvrsno sauvan i jer je na njem sauvana naprava za usaivanje u ljem. Maska je svuda dobro sauvana, samo je lijevo dolje jedan komad otkinut. Debljina ma terijala je 1 do 2 mm, a poznaju se jasno dva sloja. Dolnji je sloj loije eljezo, pa je zato ovaj sloj mnogo vie stradao. Gornji je sloj elik te je na nekim mjestima tako dobro sauvan, da je posvema sauvao svoju staru povrinu. I po ovoj izvrsnoj konservaciji moglo bi se misliti, da je ljem naen u grobu. Oni su isjeci veoma veliki, tako da maska kod gledanja upravo nita ne smeta. Isto tako su veliki otvori i na nosu. Izmeu usnica danas do due ima veoma uzak otvor, ali se ini da to nije uinjeno namjerice, nego da je materijal tu pri obraivanju pukao. Inae je maska tono po licu graena te su i usnice veoma vjerno izra ene. Na gornjem rubu iznad nosa nalazi se kratak avli sa neto irom glavicom, koji se je nekada uticao u odgovarajuu rupu na ljemu. Taj je izrezak u ljemu bio gore iri, a dolje ui, SI. 38. Rimska eljezna maska sa ljema iz Sotina u tako da je maska vrsto visila, hrv. nar. muzeju. kada se je avli u otvor utaknuo i maska dolje povukla. ini se, da je ovakav avli bio i na bradi na onom mjestu, koje je sada otkinuto. Lijevo i desno se maska sigurno nije mogla privrivati na ljem. Cijela visina je 120 mm, dakle od prilike isto onolika kao i kod bronsanoga primjerka iz Mainza (si. 38). Jedna veoma loe sauvana eljezna maska nala se je u Osijeku te je sada tamo u gradskom muzeju. Kako se iz priloene slike moe vidjeti, nema ona sasvim isti oblik, to ga ima netom spomenuta. elo je mnogo ire, oni izresci su mnogo manji, a dio od oiju do brade bio je ui i dulji nego kod sotinskoga primjerka. Svakako je osjeki primjerak bio i glede materijala i glede oblika mnogo slabiji od sotinskoga (si. 39).
1

L i n d e n s c h m i t , Rm.-German. Zentralmuseum tab. XXVII 1. Altertumer IV tab. 39 br.

3.Sr. O. Donner- v. Richter Mitt.aus Heddernheim I str. 36 si. 36 i 37.

H off i U e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

219

Kako se vidi, materijal, koji je po raznim muzejima razasut, razmjerno nije malen. Kada je Benndorf pisao tuma svojoj zbirci, nije dodue taj materijal bio tako velik, kakav je danas, ali se je ipak znalo za tolike i tako lijepe komade, da se je morao netko nai, da se bavi tumaenjem jedne serije tako odlinih spomenika. Benndorf je te spomenike obradio sa neobinom ne samo antikvrnom nego i filo lokom spremom, pa ako njegov konani rezultat danas vie i ne stoji, to on ipak citira znanstveni aparat, koji je bilo veoma teko sabrati. U glavnom on hoe, da je dokazano, da sve ove ljemove, koji imaju oblik ovjeje glave ili lica, nisu no sili vojnici u ratu. Praktini razlozi za ovu njegovu tvrdnju bili bi ti, to su oni na injeni iz posve tankoga materijala, koji se je jakim udarcem dao lako zdrobiti, i to se ovjek u tom ljemu nije mogao dosta slobodno kretati. Slabo je vidio, kod nekih primjeraka slabo i uo, nije dobivao dosta zraka, pa mu je prijetila pogibelj, da e se uguiti, ako ga je due vremena imao na glavi. Benndorf ih zato oznauje kao Prozessions-oder Paradestticke", te misli, da su se neki komadi fabri cirali direktno u sepulkralne svrhe, a na to ga upuuje injenica, to su neke maske enske, a neke da nemaju ni otvora za oi, to bi ipak morale imati, ako su bile nainjene da se nose u ratu. Sasvim je naravno, da je Benndorf doskora morao nai pro tivnika, koji nisu mogli odobravati njegovoga tumaenja. Jedan od prvih i odlunih bio je stariji Lindenschmit \ SI. 39. Rimska eljezna maska sa ljema u koji je ve prije bio tvrdio, da su ovi gradskom muzeju u Osijeku. ljemovi sa vizirima faktino bili dio tekoga oruja rimskoga vojnika. Nu dokazi, koje on ovdje iznosi, nisu apsolutno sigurni. Ve je Benndorf naao, da su ovi ljemovi ve u starogrko vrijeme bili poznati. Tako je jedan prikazan na jednoj esto publiciranoj zdjeli u berlinskom muzeju, gdje ga Hefajst predaje Thetidi. To je dakako ljem, to ga ima dobiti Ahil2. Slino je dva put prikazan ljem i na jednoj Durisovoj zdjeli, gdje je pri kazano natjecanje za oruje Ahilovo. Nema dvojbe, da se i taj ljem ima drati djelom Hefajstovim. On pokriva sasvim lice te je ovjeje lice na njem vjerno pri kazano. Nad elom je gusta kosa, obraze pokriva brada, a oi su izrezane3. Nije
1 2

Altert. uns. heidn. Vorz. III prilog svesci XI. (Masken und Visierhelme aus Erz und Eisen). G e r h a r d , Griech. u. etrusk. Trinkschalen Tafel IX 1. Overbeck, Bildw. z. theb. und troisch. Heldenkreis Taf. XVIII 6. Slika je pri

kazana na unutarnjoj strani zdjele, dok je na vanjskoj prikazana ljevaonica. Conze, Vorlegebltter VI 1. F u r t w n g l e r R e ich h old, Vasen tab. 54. Zdjela se nalazi u austrijskom muzeju u Beu. ljem je pri-

220

H of f ill e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

mogue, da je slikar ovdje htio da prikae komad oruja, koji nije u boju rabio ju naku, ije je bilo vlasnitvo. Mora se vjerovati, da je slikar faktino drao, da je Ahil taj od Hefajsta izraeni ljem metao na glavu, kada bi kome izaao na megdan. Nije ovakav ljem dakako mogao imati svaki obini smrtnik, nego prvak i junak, kakav je bio Ahil. U grkoj literaturi nema ovom ljemu ni jedne sigurne vijesti. Kod Herodota se dodue veli za Masistija (IX 22): SVTO? thpTjxa sly ^pasov XerciSwtv, xatTCSpfts 8 7] XlakVa cpOlVXSOV Sv8s8XS. T7TCOVTS? Ss S? TV )] STTOtSOV O8v,

Tcpv fs br\ \iad-oiv TIQ rcotefAevov Ttast JJUV eqTOVcp&aXfiv, ali iz ove vijesti n e slijedi jo sigurno, da je Masistios imao cijelo lice pokriveno ljemom, pa da je samo u oko mogao biti ranjen. To ne postaje sasvim sigurnim ni uslijed Plutarchove vijesti istoj stvari, koja je neto proirena. On naime veli: oo [AVOV orpva xa xstpaXvjv
XX xal 701a x a t ^ x a i ooS^ptj) xaTa7rs<ppaY|Asvoc, TOTOV [iv Y J x p v o ? U7rcpatv TV ocp&aXfiv axovToo aTpaxi 7rawv ziq avsXsv (Aristides 14).

U novije se je vrijeme kualo dokazivati, da je Ksenophon mislio na ljemu prikazanu kosu, kada veli kapama Mossynoika: xscpaX^ 3 xpv/j axTtva,
o!7Tsp lacpXafovix, xpw(3Xov ^ovta fxaov, caposiSfj (Anab. V, 4, 13).

Ako se tu i nije pomiljalo na konate nego na sasvim ili djelomice kovne ljemove, to se ipak ne e pod xpw(3Xo<; smjeti razumjevati prava kosa, nego po svoj prilici pevinuti vrh frigijske kape \ Sauvanih ljemova, iz starijega grkoga vremena, koji bi pruali dokaz, da su u Grkoj ovakve ljemove nosili, nema. Neto donekle slinoga nalo se je u Italiji u dva primjerka. Jedan takav ljem publicirao je ve davno Caylus, a kao nalazite bilo mu je oznaeno Herculanum. Sada je u nacijonalnoj biblijoteci u Pa rizu2. Ovaj je ljem dodue sasvim od bronse, ali se vidi, da ima da imitira konu tijaru, te je i napred pevinuti vrak sasvim svoran kao kod koe. Na prednjoj strani izobraeno je ljudsko elo, a nad elom su izraeni pojedini pramenovi ljudske kose. Jedan sasvim slian primjerak naen je pred jedno trideset godina u Etruriji, a sada je u muzeju u Perugiji. Leao je u jednom etrurskom grobu, koji je iskopan u mjestu Castiglione sul Lago na trasimenskom jezeru. Nije mu nigdje publicirana slika, ali se je Helbig opisuju ga pozvao na publikaciju Caylusovu, koja da je publici rala sasvim slian ljem3. Prema opisu Helbigovom ima u ornamentima neka razlika, ali je i tu na prednjoj strani izraeno elo i kosa nad elom, koja je razdijeljena u sredini te se sputa prema sljeponicama. Od obraznih ploa naeni su samo frag menti, ali se spominje, da je na njima bila prikazana brada. Cijeli je ljem negda bio dobro pozlaen. U tom je grobu bio i etruanski napis, ali nije oznaeno vrikazan i na vanjskoj strani zdjele, u prizoru, gdje se Aias i Odisej svaaju za oruje, koje lei na zemlji, a i na nutarnjoj, gdje ga zajedno s ostalim orujem dobiva pobjednik u natjecanju Odisej. Sr. S t u d ni c z ka, Arch. Jahrbuch XI 1906 str. 255 i d. F. H a u s e r , Tettix. Jahreshefte IX 1906 str. 85 i d. X Beibl. str. 19 te XI Beibl. str. 87. Petersen ibid. Beibl. IX str. 77 i Rhein. Mus. 1907 str. 540 i d. C a y l u s , Recueil antiquit III (Paris 1759) str. 128; tab. XXXIII br. II. B a b e l o n - B l a n c h e t , Catal. des Bronzes br. 2023, a odavde je sliku preuzeo Hauser u Wiener Jahreshefte IX 1906 str. 85 si. 28. Lipperheide str. 150 do 152 br. 5456. 3 G u a r d a b a s s i , Not. d. scavi 1880 str. 79. H e l b i g , Bull. d. Inst. 1880 str. 259 i d.
2

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

221

jeme, iz kojega grobovi potjeu. Louvre posjeduje takoer jedan ljem u obliku phrygijske kape. Taj je ljem dodue drugoga oblika od oba prije opisana, ali se i na njemu na prednjoj strani vidi ovjeja kosa. Ona ide na obje strane sve do sljeponica, a u sredini je kao u medaljonu prikazana ovjeja glava. Obje su obrazne ploe sauvane, ali nemaju nikakvoga uresa, koji bi dao slutiti na bradu, nego je ures figuralanl. Ove vijesti i ovi spomenici mnogo dodue ne pomau, jer u vijestima nije nita izrazitoga reeno, a spomenici svakako nisu iz starijega grkoga vremena. Ipak ovi ljemovi ne pripadaju sigurno rimskoj vojsci, nego je barem onaj iz Etrurije stariji od I. stoljea pr. Is. Da je ba na tim orijentalnim formama phrygijske kape izraeno djelomice ovjeje lice, znaajno je u toliko, to se uope sakrivanje lica iza kovne maske pripisuje uplivu orijentalnih naroda. Da su se pako u Grkoj samoj na ljemovima barem donekle prikazivala lica i to bradata, to je potvreno. Nema dodue cijelih ljemova s grkoga tla, ali su sauvane obrazne ploe sa votivnih ko mada, kojih je naeno u dosta velikom broju u Dodoni 2 . Mnogo pomoi nema ni od rimskih pisaca. ljem s vizirom spominje se kod Arrijana. Konac njegove taktike sastavljen je, kako se zna, godine 137 posl. Is., a tu pisac opisuje konjanike parade. konjanicima, koji pri sveanostima sudjeluju, veli

(34, 2 ed. Hercher), da su im glave pokrite rcapioai xpvsai jxv aiSrjpo? ) yaXxot? xsypoawJvot?, aoi " awatv aoTwv StacpsTst? T) xa&' JTTCIXTJV SiacppovTS?, w? xai. s7iYsiv srn ayac, twv uswftvwv ? ?. xpvij 8 o o x a $ s p t si? [ y Y] v 7csiroiY][ivap | ? x s <p a X 7] ? x a twv irapstwv ^^ (AVOV, XX aa xvTYj zoic, xpoatrcoc? 77 Tjtai TWV ITCTCSWV, vstpYta TOD? <p#aX[Jio?, o a o v |i 7] srcicpoafrsv T(ppv7fv|jisva a x sY] v ^,
a p x tv t-g 8<|>si. Tu Arrijan izrino veli, da su ovi ljemovi, to ih jahai nose prigodom ovih ^, drugaiji od onih, to ih nose u ratu. Uope je i drugo oruje sasvim razlino. Tako tit i oklop, mjesto kojega imaju kimerijski hiton, jer se imaju samo tititi protiv drvenih kopalja. Rijei Arrijanove aa 7cvrr] TO? awTcoi? TWV T C T C S W V morati e se tako razumjeti, da su se kacige sasvim bile priljubile licu jahaevu, da su dakle sprijeda imale oblik ovjejega lica, a ne e se smjeti, kako to preporua Benndorf (str. 252), tumaiti tako, da je pred licem bila ravna ploa, u kojoj su bile izrezane rupe za oi, kako se to vidi na nekim primjercima gladijatorskih ljemova. Heliodor spominje ovakve ljemove kod Perzijanaca, za koje veli: lxxpiTo? (|? tayov TCXSXTO? xpvo? JJV aofj/po? TS xai [AovfjXatov xal o^iv v8p? si? xpftetav warcsp TCpoawrcsiaaocptC[isvov. TOTM 8 SX )? si? aysva rcvta TCXYJV TWV cp^aX[A(l)v si? 8IOTCTSSIV axsTcji-svo? i t. d. (Aethiop. IX 15). Slino veli za

Perane i Ammijan, da su bili sasvim odjeveni u eljezo: humanorumque vultuum simulacra ita capitibus diligenter apta, ut imbracteatis corporibus solidis ibi tantum incidentia tela possint haerere, qua per cavernas minutas et orbibus oculorum adfixas pardus visitur, vel per supremitates narium angusti spiritus emittuntur. (XXV, 1, 12). Po ovim vijestima mislio je Benndorf, da e biti najbolje, da potrai uzorke ovakvim
1 2

Hauser, Jahreshefte IX 1906 str. 86 si. 29. L i p p e r h e i d e str. 148 br. 358. Qarapanos, Dodone et ses mines tab. LV

br. 2. Benndorf tab. XIV br. 4. Lipper h e i d e str. 547.

222

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

ljemovima na sasanidskim spomenicima. Nu kolikogod se je trudio, nije mogao nai niti jednoga spomenika, na kojem bi ovaj ljem bio sigurno prikazan. pitanju, jesu li se u rimskoj vojsci rabili ljemovi sa vizirom, ne bi Benndorf bio ni raspravljao, da nije bilo predradnja, u kojima se je to ve bilo naslu ivalo. Tako je postojala jedna radnja od J. Beckera, u kojoj dodue nije direktno govora tom ljemu, ali se na temelju velikoga znanstvenoga aparata raspravlja uvedenju eta sa orujem stranih naroda u rimsku vojsku Meu tim tuim etama zauzimali su equites clibanarii, cataphracti, cataphractarii ili ferrati veoma odlino mjesto. U ratovima s orijentalnim narodima (Paranima i drugim azijskim plemenima) nauili su Rimljani cijeniti ovakve vojnike, koji su kao i konji njihovi bili sasvim u eljezu, tako da im neprijateljsko oruje nije moglo nakoditi. Formalno ih je uveo u vojsku Severus Alexander, koji je pribjegle Parane providio odorama palih ne prijatelja. Doavi sa istoka na Rajnu mogao je on sa sobom povesti ovakvu etu misle da e mu dobro doi u bojevima protiv Alamana, koji su takoer bili na glasu jahai. tim je vojnicima ostavio veoma toan opis Heliodor (Aethiop. ed. Bekker IX. 15). Izabiru se samo snani ljudi. Na glavi imaju iz jednoga komada izraene kovne ljemove, koji su slini ovjejim licima kao krabulje. Taj ljem po kriva cijelu glavu osim oiju, za koje su ostavljeni otvori. U desnici dri jaha dugo koplje, a ljevica mu barata uzdama. Oko pojasa mu je privezan grbav ma. Oklopljeno mu je cijelo tijelo, a taj je oklop nainjen ovako: Iskuju se bronsane i e ljezne etverouglate ploe, jedan pedalj velike, pa se sloe tako, da rub jedne po krije rub druge. Te su ploe priivene na platno pa tako ine neku vrst ljuskastoga hitona, koji uslijed teine pada dobro niz tijelo te se priljubljuje uz svako udo, a kod gibanja tijela se donekle skuplja i opet rastee. Ima rukave te sie od vrata do koljena, a samo je na obje strane neto rasporen, da vojnik moe slobodnije koracati. Nazuvci idu od gleanja pa sve do koljena i tu se sastaju s rubom hitona. Slinim su oklopom pokriveni i konji, kojima se i noge zatite nazuvcima, a glava zatitnim ploama. Tako teko naoruani vojnik uzjai na konja, ali ne sam, jer je preteak, nego ga moraju nanj dii. Kad u bici doe na njega red, onda pusti konju uzde, dade mu ostruge te se svom snagom zaleti na neprijatelja, slian e ljeznome ovjeku ili u gibanje stavljenom eljeznom kipu. Dugo vodoravno postav ljeno koplje stri daleko naprijed te je objeeno za vrat i bedra konja. Konjanik ima samo da upravlja kopljem, koje ne moe da bude natrag porinuto, jer je privezano. Uslijed toga su i udarci veoma silni, pa katkada moe da jednim ubodom probode i dvojicu. Ovakav u eljezo odjeveni ovjek ne moe da bude ranjen od nikakvoga oruja, koje je u ono vrijeme bilo poznato, jer to oruje nije moglo doi do nje govoga tijela. Nasuprot, kako su i jaha i njegov konj bili zatieni, mogao se je on usuditi ii i meu vei broj neprijatelja, jer je sa svojim silnim kopljem, kojim je samo trebao ravnati, mogao nainiti strah i trepet med neprijateljskom etom, u koju je dospio. Za borbu sa pojedincima ovi vojnici nisu bili zgodni, nego samo za masu. Zato su oni redovito zapoimali bitku juriaju na neprijateljsku vojsku, dok je ova jo na skupu bila. (Veget. II. 23). Obrana protiv njih mogla je uspjeti samo tako,
1

J. Becker, Grabschrift eines rm. Panzerreiterofficiers aus Rdelheim bei Frankfurt a, M, (Frankf. a. M. 1868) str. 20-34.

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

223

da im se je konj utukao, a ta se je vrst obrane i upotrebljavala. Neprijateljski voj nici podvlaili bi se konju pod trbuh, proboli ga, a kad se je konj sruio te je jaha stajao na zemlji, bio je uslijed teine svojega oruja tako nespretan, da je naskoro mogao biti svladan (Sr. Plutarch Crass. 28). Na rimskim spomenicima prikazani su orijentalni narodi u ovakvom odijelu. Tako je na Trajanovom stupu prikazao umjetnik u jednom prizoru neprijateljske konjanike sasvim u eljezu kao i njihove konje, ali se njihovo odijelo razlikuje od onoga, to ga opisuje Heliodor. To je tijesno odijelo sastavljeno iz samih ljusaka, te se sasvim priljubljuje tijelu kao maja, koja je oko pasa pojasom opasana. Na glavi je konini ljem, koji ima obrazne ploe, a pred licem nema nikakvoga tita. I konji su od nozdrva pa sve do repa pokriveni ovakvim ljuskastim oklopom. eta je prikazana u bijegu pred Rimljanima, konji su u galopu \ Na drugom jednom pri zoru bore se barbari kao strijelci na strani Rimljana. Oni imaju dugo odijelo, preko kojega su obukli kratak ljuskasti oklop, kao i regularna pomona rimska vojska. Na glavi su im konini ljemovi pojaani ipkama, koje se na vrhu sastaju, ali maski tu nema ni traga, nego se jasno vide obrazne ploe2. U prvom sluaju bi se po Heliodorovom opisu mogli oekivati ljemovi sa maskama, ali ih umjetnik nije pri kazao. Bit e, da se je ustruavao, da mjesto pravoga lica izradi u relijefu masku. Svakako se mora drati, da umjetnik nije bio toliko nespretan, da ne bi mogao bio takve maske prikazati. Ako su ti jahai takve ljemove imali, onda je faktiki morao biti estetski razlog, da ih nije prikazao. Zanimljivo je, da se taj ljem sa vizirom ni inae na spomenicima rado ne prikazuje. A ipak on nije morao biti rijedak. Danas je poznato ljemova sa vizirom, pa makar i fragmentiranih, gotovo isto toliko, koliko i rimskih legijonarskih. Na frizovima triumfalnih spomenika, koji prikazuju raznoliko oruje, katkada je taj ljem prikazan. Tako je on jedanput prikazan na balustradi hrama Athene Polias u Pergamonu, a ima ga i na jednom komadu friza s jednoga triumfalnoga spomenika, koji je naen u Prigueux-u u Francuskoj3. Ovaj potonji sasvim sjea svojim oblikom na ljem iz Ribchestera i na stranji dio ljema iz Nikopola. Vie primjeraka ima i meu orujem, koje je prikazano na slavoluku u Orange-u, ali se tu moe samo rei, da svaki sastoji iz prednje i stranje polovice, a ne moe se tonije odrediti, kojemu su od sauvanih primjeraka najvie slini. Na nadgrobnim spomenicima ima dodue prikazanih ljemova, kod kojih bi se moglo misliti na ovu vrst. Oni spomenici dodue, koje je htio Lindenschmit da navede kao dokaz, da su Rimljani ovaj ljem za svoju vojsku rabili, sigurno ga ne prikazuju. On se tu pozivlje na nadgrobni spomenik jednoga signifera etrnaeste legije, koji se nalazi u Bonnu i koji je on ve sam bio prije publicirao4. Vojnik, koji je tu prikazan u relijefu nad napisom, ima nad lijevim ramenom kou ivotinjske glave, kojom su si, kako je poznato, rimski signiferi pokrivali glavu. Lindenschmit je u tom htio vidjeti ljem sa vizirom, ali je to po njegovoj vlastitoj slici nemogue, jer na slikano lice sigurno ne moe biti ljudsko, nego je ivotinjske To je meutim sada dokazano i jednim slinim spomenikom, koji je sada u Mainzu. Tu je nad lijevim raCi eh ori us, Trajanssule tab, XXVIII 93,94, Sr. XXIII 76 i XLVII 167. > N, d, tab, LXXXVI 309,
1 3

Wlgrin de Ta i llef e r, Antiquits de V^ sone II (Prigueux 1826) tab. XIX br. 6. * L i n d e n s c h m i t I sv. IV tab. VI desno.

224

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

menom pokojnikovim isto tako prikazana maska ivotinjske glave, sude po slici Donner- v. Richterovoj, koji veli, da je spomenik tono snimio U jednom i u drugom sluaju radi se obinom pokrivalu glave rimskoga signifera, ivotinjskoj koi, na kojoj je valjda bilo i metalnih uresa, da bude vra. Vizira ove kone kacige svakako nisu imale. Drugi ljem, koji je za Lindenschmita vaan a koji je on takoer ve prije bio pubicirao, prikazan je na spomeniku jednoga vojnika dvadeset i druge legije. Vojnik sam nema ljema, ali su na uskim stranama spomenika prikazani kao ures titovi i ljemovi sa vizirom 3. No ovo oruje ne stoji s pokojnikom u nikakvom savezu, jer je to gladijatorsko oruje, kakvo je na jednak nain prikazano i na jednom dru gom spomeniku vojnika iste legije, koji se sada takoer nalazi u Mainzu3. Na ovom spomeniku prikazano oruje jasan je dokaz, da se nije mislilo prikazati oruje rimskoga legijonarca. Prema tome je Lindenschmit, i ako je u glavnom imao pravo, ipak upotrebio lo dokazni materijal. Najvaniji dokaz, koji je imao u ruci, nije znao da upotrebi. On je naime preuzeo u svoju publikaciju od Benndorfa ljem iz Rumunjske, to ga je kupio austrijski muzej, ali ni on nije vidio, da Benndorf nije bio dobro proitao napisa4. U ono je vrijeme dodue ve bilo nadgrobnih spomenika, koji su prikazivali pokojne vojnike sa takvim ljemovima, kod kojih bi se moglo misliti na ljemove sa vizirom. Kod pjeaka dodue takvih ljemova nema, ali ih ima kod konjanika. ini se, daje takav bio ljem na spomeniku jednoga jahaa prve germanske legije, koji je naen u Clnu, a sada je tamo u muzeju Wallraf-Richartz5. ljem je uglavnom slian onim jahakim ljemovima sa niskom kapom, okomitim dolnjim dijelom i uskim vodo ravnim vratobranom, ali se tu vidi, da kapa nije glatka, nego da je narebrena, a prva pomisao tu mora biti, da bi ova rebra mogla oznaivati kosu. Fotografija, po kojoj je taj kamen izdan, veoma je slaba, pa se na temelju toga vie neda rei. Kamen spada sigurno jo u predflavijsko doba. jednom kasnijem spomeniku u istom muzeju, koji je podignut jednome jahau norike ale, takoer se po prvoj publikaciji ne moe mnogo rei, jer je slika dosta malena, ali izdava sam opisuje taj spomenik ovako: Auf dem Kopfe hat er gerade wie sein Kamerad C. Romanius Capito von derselben ala, einen Helm mit Stirnschild, an dem die verzierten Wangenbnder und die die Haarschichten des Kopfes nachahmende Haube bemerkenswert sindQ. U drugoj publikaciji po fotografiji vidi se na ljemu izraena kosa, a po skici glave sa ljemom, to ju je nainio 0. D o n n e r v. R i c h t e r , ini se, da je sprijeda bila kovna ploa slina zabatu ureena liem u relijefu7. Na istom mjestu, gdje je naen ovaj spomenik, iskopalo se je jo i vie drugih vojnikih nadgrobnih spomenika iz istoga ili neto kasnijega vremena8. Na
1

2 3 4 5

O. D o n n e r - v. R i c h t e r , Mitt, aus Heddernheim I str. 50 si. 54. L i n d e n s c h m i t I sv. IX tab. IV br. 3 i 3a. N. m. br. 2 1 2a. N. d. Ill sv XI tab. II br. 1. O toj legiji vidi S i e b o u r g u Bonner Jahrbb. 107 (1901) str. 132 i d. Relijef publicira J. K l i n c k e n b e r g u istom asop. 108/9 (1902) Str. 82 br. 3 tabla I br. 5 te po istoj fotogra-

fiji smanjeno u knjizi Die Kunstdenkmler der Stadt Koln I (Dusseldorf 1906) str. 163 si. 54. J. K l e i n , Bonner Jahrbb. 81 (1886) str. 102 i d. tabla IV po crteu te J. K l i n c k e n b e r g , Kunstdenkm. d. St. Kln I str. 112 po fotografiji. 7 O. D o n n e r - v. R i c h t e r , Mitt, aus Heddernheim I str. 32 si. 26. 8 J. K l i n c k e n b e r g , n. d. str,95i d. br.3238-

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

225

jednome od njih, koji spominje jednoga jahaa sulpicijske ale, prikazan je ispod napisa calo, kako tjera konja i nosi oruje vojnikove ljem, to ga taj calo ima na glavi, ima sigurno na sebi prikazanu kosu, a obrazne su ploe ureene nekim orna mentom u relijefu \ Krasno se vidi izraena kosa na ljemu C. Romanija, konjanika druge norike ale, koji je naen u Zahlbachu, a sada je u muzeju u Mainzu. Prvi mu je sliku po crteu publicirao L. Lindenschmit, pa je taj ukras na ljemu i is taknuo, a isto tako je to na svojoj skici uinio Donner- v. Richter. Na nedavno pu bliciranoj fotografiji takoer se taj ures vidi, Na obraznim ploama ima ures u obliku kotaa2. U istom je muzeju jo u 17. stoljeu naeni spomenik jednoga jahaa iz druge flavijske ale, koji ima na glavi sasvim isti ljem kao i Romanius. Krber u svojoj publikaciji misli, da su po svoj prilici oba kamena izraena u istoj radionici:!. Iz muzeja u Mannheimu publicirana su tri nadgrobna spomenika, koji spominju rimske kavaleriste. Od ovih samo jedan moda ima na glavi ovakav ljem. Sasvim jasno to nije na publiciranoj slici, koja je nainjena po fotografiji4. Na svim je ovim spomenicima sigurno prikazan ljem, koji imitira ovjeju kosu. Kad ovjek na spomeniku takav ljem vidi, a poznaje ljemove s vizirima, koji se nalaze u raznim muzejima, onda dakako mora doi na pomisao, nije li i na tim spomenicima prikazan ljem s vizirom. Ovi su spomenici raeni dosta slabo, umjetnosti tu ne moe biti govora. Lica prema tome nisu lijepo izraena, izrazi su dosta tupi. Uza sve to, kad se ovi spomenici tono proue, postaje jasno, da je radnik faktino svagdje namjeravao da prikae lice, a da pri tom nije htio, da itko pomisli na masku pred licem. Pita se, je li bilo takvih ljemova, koji su, kada su bili postavljeni na glavu, imitirali samo stranji dio glave, a ostavili cijelo lice slo bodno. Pitanje je i to, iz kakvoga su materijala ti ljemovi nainjeni. Na slavoluku u Orange-u ima meu ostalim orujem i osim onih ljemova, koji svakako imaju vizir, nekoliko takvih, koji su nainjeni tako, da se sasvim priljubljuju uz glavu, vrat a neto i na plea. Na tim ljemovima nema nikakve uredbe za zatitu ela, nikakvih
1 2

Sliku daje J. K l e i n n. d. tab. Ill 1. L i n d e n s c h m i t III sv. VIII tab. 4. . D o n ne r- v. R i c h t e r, n. d. str. 32 si. 25. R. W e yn a n d , Bonner Jahrbb. 108/9 str. 211 br. 136, tab. VI br. 7. J. B e c k e r , Rm. Inschr. . . . d. Stadt Mainz. (1875) str. 71 br. 221. K. K r b e r , Inschr. d. Mainzer Museums (1900) str. 47 br. 60. R. W e y n a n d n. m. str. 215 br. 168. F. H a u g , Mannheimer Geschichtsbltter VIII 1907 str. 103 br. 11 sa slikom pod istim bro jem na priloenoj tabli. Meu luksemburkim spomenicima nalazi se jedan fragmenat kamenoga relijefa, na ko jem su preostali gornji dijelovi od dva ja haa, koji bjee na lijevo, a odjeveni su u oklope i kacige. Kacige su niske i imaju oblik obinoga kavalerijskoga ljema. Spomenik je kao to i ostali luksemburki kameni spome nici objelodanjen po veoma slabom crteu, na kojem nisu istaknuti detalji. Kod prednjega

je jahaa na kacigi narisano oko, a mogue je, da je to na crte dolo samo uslijed toga, to je risa krivo tumaio kosu, koja je na ljemu prikazana. A. W i l t h e m - A . N e y e n, Luciliburgensia sive Luxemburgm Romanm (Luxemb. 1842) str. 232 tab. 58 br. 227. Moda je takav ljem sa kosom prikazan na jednom spomeniku iz kasnijega doba, koji je naen u Ribchesteru. Kamen je bio opi san i poznat i prije nego ga je izdao u slici Watkin, ali je opis bio sasvim lo. Warkinov je risa tu nainio sasvim pravilne pramove kose kao da je jaha gologlav, ali je na obra zima nainio nekoliko crta, po kojima bi se dalo nasluivati, da se tu radi obraznim ploama ljema. Sigurno to dakako nije. CIL VII230, tamo prijanja literatura. W . W a t kin, Roman Lancashire (Liverpool 1883) str. 158.

15

226

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

obraznih ploa i nikakvoga vizira. Cijelo izgleda kao kapa iz debele mekane tvari. Ovakav ljem, koji je prikazan meu drugim oblicima na triumflnom luku, morao se j dakako moi nositi, a ako se je u ratu nosio, onda nije vjerojatno, da je bio nainjen iz mekane tvari. Kosa, koja je tu prikazana na kamenu, odve je naravno nainjena, a da bi se odmah moglo misliti na mogunost, da je ona izraena pla stino u kovini. Moda e najbolje biti, ako se uzme, da je kod ovih ljemova nai njena kapa od kovine, a ta da je onda presvuena krznom. Moda je tu sauvana veoma stara forma ljema, koja je mogla uplivati na razvitak kasnijega oblika, koji imitira ovjeju glavu. ljemovi, to su netom spomenuti na nadgrobnim spomenicima rimskih ko njanika, mnogo sjeaju na ove ljemove u obliku kosmate kape bez vizira na slavo luku u Orange-u, samo to kod njih ne pada odmah u oi, da bi mogli biti nai njeni i iz mekane tvari, jer nisu u tolikoj mjeri prilegli - uz vrat i plea vojnikova. Meutim nije nemogue, da su i ovdje prikazane krznom presvuene kovne kape. Razlika izmeu ovih kapa na nadgrobnim spomenicima i onima na slavoluku u Oran ge-u sastoji u tom, da oni imaju elobrane i obrazne ploe, a ovi toga nemaju1. U glavnom se dakle moe doi do zakljuka, da na spomenicima nije nigdje prikazan ljem s vizirom na glavi rimskoga vojnika. Da se takav ljem nije prika zivao iz estetskih razloga, moe se samo nagaati. Isto tako ni kod rimskih pisaca nema vijesti, po kojima bi se moglo zakljuivati, da je rimska regularna vojska ljem s vizirom nosila. Spominje se samo kod posebnih kasnije uvedenih eta s orujem tuih naroda i u posebnim zgodama. Ipak se danas ve moe rei, da su se takvi ljemovi kod redovite rimske vojske nosili, jer je tome dokaz spomenuti ljem u austrijskom muzeju sa imenom legijonaraca, koji su ga nosili, a osim toga to do kazuju i nalazi u rimskim katelima2. Moe se dakako dopustiti, da ga nije nosila cijela eta, nego da su to pravo imali ili pojedinci ili pojedine are. U najnovije doba mnogo se je pisalo jednoj vrsti ljemova, koja nema mnogo zajednikoga sa nijednom od gore opisanih. Primjeraka toga ljema bilo je dodue ve prije poznato, a i spomenika je bilo, na kojima je bio prikazan, ali se je uza sve to tek u novije doba pristupilo tonijem istraivanju. Neposredni povod tome dali su ljemovi, koji su se nali 1901. i 1902. pri ruenju jedne stare crkve u Sv. Vidu kod Metkovia. U starim grobovima, koji su se tu otkopali, nala su se tri ljema, dvije obrazne ploe od dva razna ljema, nekoliko kariica od lanca ili pletiva od bronsane ice, vie koplja raznoga oblika, jedno eljezno kresalo i bronsana rimska fibula iz drugoga stoljea posl. Is. Ove je predmete kupio dvorski muzej u Beu, gdje je jedna od kaciga, koja je bila iskrhana, naskoro sastavljena.
1

Sr. Mainzer Zeitschrift II 1907 str. 24 si. 3. - Osim spomenute maske i prednjega dijela ljema, koji su se nali u kastelu u Weissenburgu, nalo se je tu jo i uiju od drugih primjeraka. Sr. Obergerm.-raet. Limes. Lief. XXVI tab. VIII br. 9 (bronsa) i 74 (eljezo). Slino uho iz bronse naeno je i u nedavno publiciranom kastelu Hofheim (str. 63 br. 6).

Osobito su vaan dokaz za to krasni primjerci naeni pri ve spomenutom kastelu Newstead u kotskoj. Sr. izvjetaje iskapanju kotskog arheolokog drutva (The Roman military Station at Newstead, near Melrose. Report of excavations; prethodni izvjetaj) i Archaeol. Anzeiger XXIV 1909 str. 230234.

Hoffiller

Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

227

Prouavanje njihovo preuzeo je C. List, koji je svojim istraivanjima iznio zanimive rezultate *. Osim svetovidskih poznavao je List jo est primjeraka ovoga ljema, te je gotovo od svih imao opise i fotografije. Jedan primjerak nije mogao posve da pro ui, a to zato, to je njegovom publikacijom bio zaposlen R. Henning, koji je njem kasnije napisao oveu knjiicu2. Henning poznaje isti materijal, to ga je obradio i List, samo je jo mogao dodati jedan kasnije naeni primjerak, koji je g. 1903. izvaen iz Sane kod Chlons-a s. S. Henning je nabrajaju ove primjerke htio do nekle da ih poreda po kronolokom redu, koji dakako ne mora biti i nije ispravan, ali se uza sve to moe ovdje pridrati, jer se ne da nainiti bolji. Primjerci, koji pri padaju ovoj vrsti, jesu ovi: 1. Jedan ljem u eremitai u St. Peterburgu, za koji se ne zna, gdje je na en, ali e biti sigurno negdje sa june Rajne3. 2. ljem naen 1872. ili 1873. u blizini mjesta Vzeronce (dp. Isere), sada u arheolokom muzeju u Grenoble-u. S njime nisu naeni nikakvi drugi predmeti4. 3. ljem naen g. 1896. u mjestu Monte Pagano u Italiji istono od Terama na obali Jadranskoga mora. S njim su se nali jo i drugi neki predmeti, koje je sve odmah druge godine objelodanio L. Marini5. Zanimivo je, da se je tu nala kasnorimska bronsana (moda bakrena?) posuda po prilici istoga oblika i sasvim sline izradbe, kakva je i posuda iz jednoga kasnorimskoga groba u Vinkovcima6 i jedna iz Kupe kod Siska7. Osim toga je naeno bronsano poprsje bradatoga starijega ovjeka visoko 22 cm. Ako ovo poprsje i ne spada u prvo stoljee, u koje ga mee Marini, to ono ipak nije mlae od treega stoljea posl. Is.8 4. ljem naen g. 1901. u mjestu Giiltlingen, sada u dravnoj zbirci u Stutt gartu. Iskopan je u starom groblju (Reihengrberfeld) sa vie drugih dragocjenih predmeta. Groblje nije sistematino prekopano, pa se ne zna, koji su od ovih pred meta leali zajedno sa ljemom u istom grobu. Lindenschmit misli, da svi ovi pred meti spadaju pod konac 5. i u 6. stoljee posl. Is.9 5. U selu Baldenheimu istono od Schlettstatta prema Rajni istraeno je u prvim godinama ovoga stoljea slino groblje. U februaru 1902. naen je tu u jednom grobu ljem sa nekim drugim predmetima, a tim je povodom uprava muzeja u Strassburgu dala iskapati, te je jo neto vie od dvadeset grobova prekopano. ljem se
1

;i

C. List, Die Spangenhelme von Vid. Jahrb. d. Zentr. Komm. N. F. I 1893 str. 251 i d., tab. IVVII. Iz ove su publikacije preuzeti u glav nom podaci tim ljemovima u Starohrv. prosvj. VIII str. 41 i d. R. H e n n i n g , Der Helm v. Baldenheim und die verwandten Helme d. friihen Mittelalters. Strassburg 1907. Prvi put gaje opisao L i n d e n s c h m i t , Altert. uns. heidn. Vorz. Ill sv. III. tab. X br. 5. Sr. njegov Handbuch str. 258 i Rm.-germ. Zentr.Mus. t. XIV br. 8. Slaba je slika publicirana u Buli. de la Soc. d. Antiqu. de France 1872 str. 126.

5 c

L. M a r i n i , Notizie d. scavi 1897 str. 412 i d. J. B r u n m i d Vjesnik hrv. arh. drutva n. s. VI str. 154 si. 83. V. H o f f i l l e r , Wiener Jahreshefte XI, Beiblatt str. 134 si. 91. Stvari su dole u ruke trgovcu, od kojega je ljem kupljen za berlinski Zeughaus. Sr. Ub i s c h i Wulff, Jahrb. d. kgl. preuss. Kunstsamml. XXIV 1903 str. 208 i d. Opisan je ljem u Fundber. aus Schwaben IX 1901 str. 38 i d. i Alt. uns. heidn. Vorz. V tab. 11 i 12. Jedan ma iz toga groblja u istom djelu IV tab. VI br. 2.

228

Hoffiller

Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

vie nije naao ni jedan, ali je konstatovno, da su grobovi leali u dva sloja, od kojih je dolnji valjda bio stariji. ljem je naen u niem sloju. Tono se ovaj nalaz ne da datirati, ali se donekle nagaa, da groblje spada u doba od petoga pa sve do osmoga stoljea. Danas su i ljem i svi drugi u tom groblju iskopani predmeti vlasnitvo muzeja u Strassburgu \ 6. ljem naen u decembru 1902. u selu Gammertingen, sjeverno od Sigmaringena, sada u hohenzollernskom muzeju u Sigmaringenu. Naen je zajedno sa mnogim drugim predmetima u slinom groblju. 7. i 8. Dva svetovidska ljema (trei ne spada strogo u ovu vrst). 9. Iz Sane kod Chalons-a s.-S. 1903. izjaruani ljem, koji se sada nalazi u Zeughausu u Berlinu. Od spomenutih devet ljemova zna se dakle tono za nalazite od svih osim petrogradskoga, za koji se meutim moe sa veoma - velikom vjerojatnou na gaati, da potjee negdje sa Rajne. Prema tome se vidi, da su se takvi ljemovi nosili isto tako na italskoj J dalmatinskoj obali jadranskoga mora kao i u junoj Francuskoj i u poranjskoj Njemakoj. Oblik njihov i ako u glavnom isti, ipak se u pojedinostima razlikuje. Kapa sastoji iz vie komada, koji su nainjeni iz razliitoga kovnoga materijala, a to je ljemu ve samo po sebi podavalo neki ukras, koji se je nastojao jo i poveati raznim ornamentima. Glavni dio ovih ljemova je okosnica od vie bronsanih ili bakrenih sipki. Gornji krajevi tih sipki privreni su na malu okruglu ploicu, koja na gornjoj strani ima cijev, u koju je nekad bila utaknuta per janica. Dolnji je kraj sipki prema obim stranama jako proiren, te se krajevi toga proirenoga dolnjega dijela lijevo i desno sastaju. Tako nastaju izmeu sipki prazni prostori, koji su gore iljati, a dolje ili ovalni ili uglati, dakle u glavnom donekle srcoliki. Sipki ima redovito kod svih ljemova ; jedina je iznimka jedan svetovidski, koji ima samo etiri. Prema tome su kod ovoga primjerka i prazni prostori bili iri. Ovi su prazni prostori ispunjeni s podmetnutim eljeznim ploama. Dolje je ljem obrubljen eljeznim obruem, na kojem se jo djelomice vide rupe, za koje je bila priivena podstava. Oblik je ljema u glavnom konian, te je samo razlika u visini i irini kape, koja opet ovisi tome, kako su ipke svinut. Henning je sastavio mjere u mili metrima od svih njemu poznatih ljemova ove vrsti te je iznio ovu skrialjku2:
Dolnji promjer duinom irinom 212 189 220 195 230 170 225 170 223 195 220 205 220 180 235 185 222 187 Visina bez gornje cijevi 190 198 186 191 175 183 155 170 198 irina elnoga obrua. 37 41 38 31 40 41 35 47 36

Vzeronce Monte Pagano Baldenheim Sv. Vid I St. Peterburg Gammertingen Gultlingen Chlons Sv. Vid II

Groblje je baldenheimsko opisao H e n n i n g , n. d. str. 1 i d.

N. d. str. 14.

H of f i Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

229

Iz ove skrialjke proizlazi, da nije ispravan navod Listov \ da su mjere kod baldenheimskoga ljema i svetovidskoga I. posve iste. Henning dodue doputa, da mu skrialjka nije apsolutno tona te da bi gdjegdje mogao biti milimetar razlike, nu ta skrialjka je za neke zakljuke ipak dostatna. Opseg obrua ne moe ni biti pri svakom ljemu jednak, jer je napravljen prema veliini i formaciji glave onoga, koji je ljem imao nositi. Naprotiv bi visina kape mogla biti jednaka, ako su ljemovi iz raeni u isto vrijeme i u istoj tvornici. Kako se iz gornje skrialjke vidi, faktino su velike razlike u visinama, a pri tom treba naglasiti, da je veina ljemova sau vala svoj prvobitni oblik, a da nisu tek kasnije (u zemlji ili vodi) deformirani. elni obru, kako se vidi, takoer nije svagdje jednako irok; najui je Sv. Vid I sa 31, a najiri Chlons sa 47 mm. Vani su i ornamenti, kojima su ovi ljemovi veoma raskono ureeni. ipke su pozlaene te su ureene raznim geometrijskim ornamentima, koji su osobito na irokom dolnjem kraju raznoliki. Veinom su crte sastavljene iz mnogo tokica, koje su ubodene veoma iljastim instrumentom i koje se sastaju te tvore trokute i krieve. Svetovidski ljem I. na taj je nain veoma bogato ureen, te se na njegovim ipkama vide razni znakovi sa simbolikim znaenjem, kao kri, na koji su objeena slova A i , ptica sa granicom u kljunu, drvo i t. d.2 eljezne su ploe kod svih ljemova bile ureene. Baldenheimski i sveto vidski I. imaju na eljezu tanke ploice srebrnoga lima, kod nekih drugih je to bronsani lim, koji je dobio pozlatu, a kod nekih se ne moe nita stalnoga rei, jer se nije nita sauvalo. Srebrni lim ostao je u oba sluaja bez ornamenta, dok su po zlaene bronsane ploice ureene na isti nain kao i ipke. Grenobleski primjerak ima geometrijski ornamenat, na ljemu iz Monte Pagana prikazani su ljudi i ivo tinje, a sigmaringenski ima sline ivotinjske figure i geometrick risarije raznoga oblika. eljezni elni obru nije takoer ostao neureen. On je kod svih primjeraka na cijeloj povrini pokriven bronsanim ploama, koje su veoma bogato ornamentovan. Ovaj je ornamenat drugaije raen nego ostali. Dok su ovi izraeni sa vanjske strane iljatim oruem i to valjda tek onda, kad je ljem ve bio gotov, ovaj je sa stranje strane iskucan te je morao biti izraen prije nego je ploa bila na obruu privrena. Ovi su ornamenti veoma vani te su i od Lista i od Henninga upotrebljeni za ustanovljenje vremena, iz kojega ljemovi potjeu. Pojedini dijelovi ovih ljemova su veoma tono izraeni te su privreni jedan na drugi sa bronsanim avliima, koji imaju polukrugljaste glavice. Tih je glavica mnogo, a najvie ih je na baldenheimskom i na prvom svetovidskom pri mjerku. Ove su glavice imale svakako i tu zadau, da uine ljem ljepim i izglednijim, dok su za vrstou njegovu bile od slabije vrijednosti. Ploe za zatitu obraza nisu bile privrene na ljemove na isti nain kao kod prije opisanih r i m s k i h ljemova. Henning nije mogao nai kod nijednoga ko mada ostataka od baglama. Naprotiv je naao na baldenheimskom primjerku na odnosnom mjestu komadi koe, pa misli da je ta koa spajala obrazne dijelove sa
1 2

N. m. str. 265. Dolnji krajevi sipki toga ljema naslikani su kod L i s t a n. m. tab. VI.

230

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

kapom ljema. Sigurno to dakako nije, jer se kod ovih paragnatida nije sauvao glavni, eljezni d/o, koji je ipak mogao imati baglame. Sada su sauvane samo tanke bronsane ploice, koje su nekada bile pozlaene. Te su ploice pokrivale sada ne stale eljezne te imaju sigurno i oblik ovih. Na eljezo su sigurno bile takoer pri vrene avlima, koji su po svoj prilici imali isto tako ovee glavice kao i oni na kapi. Na veini sauvanih primjeraka sauvane su jo nagusto izbuene rupe, kroz koje su ovi avlii zabjeni bili. Pozlaena povrina dobila je ornamenat. Otrim oruem zarezan su nagusto sitne polumjeseaste crte, a tim se je htio postii dojam kao da je ploa sitnim ljuskama pokrivena. Kako se dakle vidi, cijela je povrina ljema ureena ornamentima, koji nisu kod svih ljemova sasvim jednaki, ali se ipak ve na prvi pogled moe utvrditi, da su oni produkt iste kulture. Oblik ljema je dodue zgodniji od kape, koja se nalazi kod ljema rimskoga vojnika, jer se na koninom ljemu udarci lake odbijaju, ali se ne moe rei, da su i vri od onih. Najvanija su dakako pitanja, gdje su izraeni ovi ljemovi i u koje doba spadaju. Iz gore ukratko navedenih izvjetaja nalazima nekih primjeraka, koji su leali u grobovima ranoga srednjega vijeka, jedva da e se moi to sigurnoga za kljuiti. U najboljem sluaju se moe konstatovati terminus ante quern, ali to dakako nije zadovoljilo ni jednoga od onih, koji su te ljemove prouavali. List je u svojem tumaenju najveu vrijednost polagao na jednu bronsanu ploicu, koja je naena kod ruevina jednoga katela u Val di Nievole, a danas je u Bargellu u Firenzi. Ona je pokrivena tankom ploicom zlata, na kojoj su istjerane na relijefu neke figure. U sredini na prijestolju bradata muka figura sa sabljom na koljenima, koja dri desnu ruku u vis, a tim je izraeno, da figura govori. Lijevo i desno od ove figure stoji po jedan vojnik u potpunoj opremi. ljemovi na glavama ovih vojnika na svaki su nain istoga oblika kao i netom opisani. Kraj ovih je vojnika lijevo i desno po jedna Victorija, koja leti prema sredini. Na lijevom i desnom kraju nainjena je po jedna kula, koja oznauje grad. Iz svakoga grada izlaze po dva mukarca, koji nose po jednu krunu, ureenu krstom na vrhu. Lijevo kruna nije jasna, ali desno se jasno moe razabrati na slici, da sastoji iz sipki i umetnutih ploa, dakle je isto tako raena kao i ljemovi, kojima je govor. Scena, koja je prikazana, sasvim je jasna. Figura, koja sjedi, je vladar, koji je odnio pobjedu nad dva naroda ili dva grada, a sada prima poklonstvene deputacije i krune iz njihovih ruku. Umjetnik je napisao i ime vladara, koji je tu prikazan, a to je gotski kralj Agilulf, koji je vladao g. 591615. Tim je ipak sigurno dokazano, da su ljemovi i krune ovoga oblika bili oko g. 600 u porabi List je traio u umjetnosti toga vremena i druge dokaze te na temelju svojih istraivanja misli, da moe s velikom vjerojatnou rei, da je ovaj oblik ljema u porabi od 6. do po prilici 11. stoljea. razvitku ovoga oblika nije mogao mnogo rei, tek mu se ini vjerojatnim, da je ljem tim stariji, to ima manje sipki. Prema tome bi najstariji u ovom redu bio

Ploicu iz Val di Nievole objelodanio je prvi Umb. Bossi, Archivio storico dell' arte VI 1893 str. 21 si. 17, a kasnije je publicirana u Jahrb. d. preuss. Kunstsamml. XXIV 1903 str. 208, Iznesen je nazor, da bi ta ploica mogla

biti ures sa slinoga ljema. U tom bi sluaju ovaj ures, koji je nekada bio svinut, a sada je izravnan, mogao nekada pripadati kruni samoga Agilulfa,

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

231

ljem sa etiri ipke iz Sv. Vida, ako se ne uvrsti u ovaj red trei svetovidski ljem, koji zaista ima drugu konstrukciju. mjestu, u kom su raeni ovi ljemovi, misli List, da se mora traiti u sjevernoj i srednjoj Italiji. ini mu se vjerojatnim ili barem moguim, da su raeni u istoj tvornici, a za Italiju navada kao razlog to, to se u Njemakoj u to doba ne moe ni pomisliti umjetnost na tako visokom stepenu, kako ga pokazuju ovi ljemovi. U isto doba publicirao je v. Ubisch ljem iz Monte Pagana, koji je kupio berlinski Zeughaus 4 I njemu slui za datiranje u glavnom ploica u Bargellu u Fi renci, kojom se je posluio i List. Tome je lanku napisao dodatak O. Wulff, koji se bavi ornamentikom, koja se nalazi na ploama, koje su umetnute meu ipke. Prije svega ga zanimaju kranski simboli, kao tanki kri sa privjeenim slovima A i f, drvo, riba, ptica, kale i ciborium, od kojih se neki nalaze na kranskim spomenicima poam od IV. vijeka. Osim toga su tu prikazani i neki prizori iz i vota jednoga kneza, koji moda ima na glavi slian ljem radi loe radnje se to ne da raspoznati , a to su lov njegov i kako dariva crkvu nekim predmetima, koji slue kultu. Veoma vana je injenica, koju je tu Wulff mogao istaknuti, to je prikazan na jednoj od tih ploa orao, koji dri ribu u kljunu. Motiv je mogao na stati samo na moru, a moe se rei i na kojem. To je crnomorska obala, gdje se taj motiv nalazi kao gradski grb u vie gradova. Napose grad Istros ga ima na svojim..novcima, a nalazi se i kao grb iznad dekreta, to ih je grad izdavao2. Dok su ovi ornamenti na ipkama i med njima podmetnutim ploama, kako je ve spomenuto, izraeni iljatim oruem, kojim su ubodene sitne tokice, to su ploe, koje pokrivaju elni obru, ureene relijefima. To je dakle sasvim druga teh nika, koja je beziznimno kod svih ljemova upotrebljena. Ornamenti i figure nisu tu iskucane ekiem, nego su za to postojale posebne stance, kojima se je dotini ornamenat izbijao. To je sigurno zakljueno ve odatle, to su te figure na nekim ljemovima identine, to ipak ne bi bilo mogue, da su izbijene prostom rukom Ovim dijelom ljema bavio se je u svojoj spomenutoj knjizi najvie Henning, koji je prouavaju te relijefe doao do veoma vanih rezultata. Baldenheimski ljem ima sa jednim svetovidskim zajedniki ne samo cijeli poredak uresa, nego i identine figure. Prouavaju tono ove figure dolazi se do zakljuka, da nije prikazano nita nova. Krilat genij (Eros?) sa ivotinjom u ruci (zec?) te palma nalaze se veu rim skom umjetnom obrtu prvih stoljea posl. Is. na aretinskim vazama i svjetiljkama. ovjek, koji se bori s lavom, enska figura, koja jai na nekoj ivotinji (moda Ar temis na jelenu) te krilata figura sa dvije ivotinje, vode jo i u starije vrijeme i pokazuju na predaje, koje su dole izravno sa istoka. Isto tako dvije ivotinje (la vovi) okrenute jedna prema drugoj, a izmeu njih maska sa orijentalnom kapom, kako se to nalazi na ljemu petrogradskom i onome iz Gammertingena, nisu nita nova. I one su preuzete iz istone kulture, te se nalaze isto tako prikazane i na aretinskim posudama IIII. vijeka posl. Is. Najnoviji u Chlonsu naeni ljem, kod kojega je ovaj obru i najiri, pri kazuje predmet, koji se na nijednom drugom ne povraa. Prikazan je lov u umi,
1

Jahrb. d. preuss. Kunstsamml. na n. m.

- Sr. Arch.-epigr. Mitth. a. Oesterr. VI 1882 tab. III.

232

H off i ller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

koja je tu oznaena drveem. Prizor je razdijeljen u dva horizontalna reda, ali se je mislilo sigurno samo na jedan prizor te jedan red od drugoga nije crtom odijeljen. Lovci su dijelom na konju, dijelom pjeaci, oruje im je luk, koplje ili dugaak tap, na kojem je valjda ica. Lovcima pomau psi. Ovo primitivno prikazivanje lova ta koer nije nita nova. I zanj je Henning naao analogiju na sasanidskim srebrnim posudama, koje su importirane u junu Rusiju. Nonja lovaca i pojedinosti sjeaju na starije spomenike, koji su nastali u grkom svijetu pod dojmom orijentalne mi tologije i umjetnosti. Na klasinu umjetnost sjeaju dva poprsja, koja su tu bez ikakvog vidljivog razloga u prizor ukrpana i koja se na raznim spomenicima grkoga i rimskoga vremena ee nalaze. Pri istraivanju uzoraka, koji su sluili za ureavanje ovih ljemova, najprije se dakako namie, nazor, da su ti uzorci bili spomenici klasikoga vremena, a za ori jentalne momente moglo bi se misliti, da su preko Grke i Italije doli onamo, gdje su ovi ljemovi nastali Henning je naglasio, da su neki prizori sauvali svoj stari karakter i da nisu na ljemu prikazani onako, kako su preraeni u Grkoj i Italiji. On misli, da su orijentalni motivi doli sa istoka kopnenim putem i to najprije eks portom samih predmeta, a onda seobom naroda samih, kod kojih se ti motivi prvi put opaaju2. Vano je, da je Henning naao i oblike kod naroda, koji su stajali u svezi sa orijentom. Na samom Trajanovom stupu naao je kod nekih pomonih eta sline kape i ljemove, a najslinije kod jedne trupe, koju Cichorius dri syrskim ili palmyrenskim strjeljaima. Ovi su vojnici odjeveni u dugo odijelo, preko kojega je prebaen Ijuskast oklop. ljem je konian te je kao i ovi ljemovi sastavljen iz sipki, koje su dolje privrene na obru, okrunjene cijevlju ili moda i masivnim nastavkom, jer se ne vidi ures, koji bi mogao biti u cijev utaknut. Izmeu sipki su podmetnute trouglate ploe. U cijelom je dakle konstrukcija apsolutno ista, ali je izradba jednostavnija3. Taj je ljem naao Henning na istom stupu i meu orujem, to ga je umjetnik prikazao na bazi kraj Victorije. Tu se dakako ne smije misliti, da je to oruje, to ga je nosio rimski vojnik, nego je umjetnik nastojao da po stigne neku arolikost4. Na ovim se ljemovima jasno razabire okosnica od sipki sa podmetnutim ploama, ali su ti ljemovi, koji su umjetniku sluili kao uzor, morali biti veoma skupocjeni i bogato ureeni. Ureenih je ljemova ovoga oblika sa istoka bilo poznato vie. U jednom je kurganu kod mjesta Kul Oba u junoj Rusiji ve pred vie od pol stoljea iskopan ljem, koji je doao u Petrograd5. Sastavljen je iz vie trouglatih dosta irokih e ljeznih ploa te je sasvim srebrom pokriven. Ploe srebrnoga lima, kojima je ob loen, sasvim su uske, tako da je trebalo 10 takvih ploa, dok se je pokrila cijela povrina ljema. eljezne su ploe prikovane jedna na drugu avlima, a i srebro je
1

Tako I. W. G r o b b e l s , Der Reihengrberfund von Gammertingen str. 31. L. Lindenschmit, Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 193 i d. Vano je tu, da se zna, da je Trajan iza dakih ratova naselio Daciju narodima iz cijeloga rimskoga svijeta, napose iz orijenta (Eutr. 8, 6). U napisima municipija Napoca spominju se Galaani, koji su sobom donijeli svoje kultove i svoje obiaje. Sr, Henzen Buli. d.

3 i 5

Inst. 1848 str. 129. Mommsen CIL III str. 169. D o m a s z e w s k i , Westd. Zeitschr. XIV 1895 str. 59. Cichorius, Trajanssule tab. L 177. Benndorf, Gesichtshelmestr.312. L i p p e r heide, str. 549552. Antiquits du Bosphore Cimmrien (po Reinachovom izdanju od g. 1892.) t. XXVIII 5. 6, L i p p r h e i d e str. 550 br. 404.

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

233

pribijeno na kapu malim srebrnim avliima s oveim glavicama. Dolnji rub kape obrubljen je takoer srebrnim limom, koji je ureen sa dva reda izbijenih pikanja. S obje strane ostalo je neto od baglama, na koje su bile objeene obrazne ploe, kojih vie nema, a straga se jo vide ostaci vratobrana. Od ela pa do zatiljka ide sredinom kape nizak greben sastavljen od dvije niske srebrne ploe s pozlaenim ornamentima. Osim ovoga mogao je Henning nai jo tri primjerka, koji su za konstruk ciju ovih ljemova jako vani. Sva tri su u londonskom muzeju, ali su samo prva dva bila prije Henningove radnje publicirana. Prvi je sastavljen iz etiri bronsane trouglate ploe, koje su prikovane na bronsane ipke, koje se gore sastaju. Dolje je prikovan dosta irok obru sa jednim redom avlia, koji imaju isto tako velike glavice kao i ostali na kapi. ljem je veoma iljat, izradba veoma primitivna. Osim avala nema nikakvih uresa. Drugi je ljem takoer iljatoga koninoga oblika, ali sastoji samo iz dvije, lijeve i desne, kalote. Te su bronsane ploe u sredini sastav ljene bronsanom ipkom, na koju su obadvije prikovane. Iz jedne i druge kalote izrezana su po dva ovalna komada i nadomjetena neto veim plohama, koje su podmetnute i prikovane na rubu gustim redom avala, koji imaju velike glavice. Dolje je prikovan elni obru. Sve je iz bronse. Trei ljem ima mreu od 4 ipke, koje su gore cetverouglatom ploom spojene. ipke su na dolnjim krajevima takoer proirene, ali ne toliko, da bi se sastajale, nego je izmeu njih ostao mali prostor. Podmetnute ploe po tom vie nemaju isti oblik kao svetovidski i njihovi najblii srodnici, nego bi se dali usporediti moda kopljem, koje ima kratak irok list i iroku cijev za nasad. Dolje je sve to privreno na dosta irok obru. Prva je kaciga publicirana od Gardnera kao asirska, druga kao partijska1, a trea se u britskom muzeju uva kao sasanidska po prilici iz petoga stoljea posl. Is.2 Instruktivna je specijalno ova trea kaciga, jer od nje do svetovidskih faktino nije dalek korak. Na ovakav je nain Henning istrauju baldenheimski ljem i njegove srod nike naao i sa arheoloke strane a i s tehnike dokaza, da je tip ovih ljemova morao doi sa istoka. Za ljemove same misli, da su ih nosili Germani, koji da ga nisu primili u primitivnom obliku, nego tek onda, kada je njegov oblik ve bio dosta usavren. To je mogue, jer je poznato, da se jo u vrijeme Tacitovo Germani goli bore3. Glede naroda, koji je te oblike donio u Europu, ne moe se nita stalnoga odluiti, ali je moda imao pravo Henning, kada je ustvrdio, da su ljemove valjda nosili konjanici. injenica, da je jedan ljem sigurno naen sa strjelicama (Gammertingen), a kraj jednoga da ih je valjda bilo, dokazuje moda, da se ima pomisliti na strijelce, ali je to samo hipoteza, koja nema mnogo vjerojatnosti. injenica, da se i najmlai od datiranih ljemova, baldenheimski, teko dade datirati iza konca estoga stoljea, a da i ljemovi iz Francuske ne mogu biti mnogo mlai, mora dovesti do
1

Gardner, The Parthian Coinage (1877). Frontispice A i B. Prvi objelodanjuje i Lip perh e i d e Str. 352 br. 31.

Tacit. Hist. II 22. Za Herule veli Prokopije (Bell. Pers. II 25) jo u estom stoljeu, da nemaju . . . . xpvo?, OOTS ihupaxa akXoxi

Osim kod Henninga ima slika i u recenziji Henningove knjige u Arch. rtes. XXIX 1909 str. 174.

<poXaxrr)piov. Agathias (II 5) veli za Franke i Alamane, da ih se veina bori gole glave, a rijetki samo da nose ljemove u boju.

234

Hoffiller Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

zakljuka, da je ovaj tipus pod konac petoga stoljea ve morao sasvim tako iz gledati, kako izgledaju i svetovidski ljem i njegovi drugovi. Glede mjesta, gdje su raeni ovi ljemovi, ne dolazi Henning do istoga rezultata, do kojega je doao List. Moda ima pravo, kad veli, da ljemovi sigurno nisu nastali u Italiji, nego da su doneseni sa istoka. Nedavno je ovo pitanje opet pokrenuo Ebert \ On dodue polazi s toga sta novita, da prvotno kod ovih ljemova nije okosnica, nego ploe, koje su u te ipke kasnije umetnute, te demonstrira tri eljezne kacige, koje je dobila prethistorijska zbirka berlinskih kraljevskih muzeja iz june Rusije. Ti su ljemovi sastavljeni od tri eljezne trouglate ploe, koje su jednostavno avlima skovane, a da pri tom nisu upotrebljene nikakve ipke (si. 40). Tako je nastala eljezna kap'a, koja bi imala biti primitivni pretea tih t. zv. germanskih ljemova. Na alost su ljemovi dosta slabo sauvani, ali se ipak jo moe konstatovati, da su bili bogato ureeni. Od jednoga je naime ljema sauvan 25 mm irok komadi tanke srebrne ploice, kojom je on bio pokriven. Na toj je ploici u jednakim razmacima uvijek istom stancom izbijena tri puta ista slika: unutar krune crte ivotinja u pandama ptice. U praznim prosto rima izmeu tih slika umetnuti su ovalni komadii bjelutka. Ova tehnika bi dodue morala po do sada poznatom materijalu dovesti do zakljuka, da su ovo germanski ljemovi, jer se je do sada dralo, da je Sl. 40. eljezni ljem iz june Rusije u berlinskom muzeju fur to ureenje kamenjem i pastama germanska radnja, a podrijetlo da je sasanidsko. Tako je to pridrao Hampel Volkerkunde. u svojem velikom djelu sredovjenim madarskim starinama. Sada Ebert publicira dvije fibule, koje nemaju germanskoga karaktera. Jedna je srebrna i potjee iz Majkopa u junoj Rusiji, a druga je zlatna te je na vodno naena kod Peuha u Ugarskoj. One pripadaju ope poznatom obliku rimske fibule s previnutim krajem (mit umgeschlagenem Fuss), koja je sasvim sigurno da tirana u drugu polovicu drugoga stoljea do najkasnije konca treega stoljea posl. Is.2. Kod ove dvije fibule neobino je to, to se kod jedne nalazi na proveslu, a kod druge na previnutom dijelu noge umetnut komad almandina. Iz ovoga zakljuuje Ebert, a imat e i pravo, da je na Bosporu ve u treem stoljeu posl. Is. bilo zla tara, koji su za tu tehniku znali i u njoj predmete izraivali. Da je pako na Crnom moru po prilici u isto doba bila poznata forma ovoga ljema, zna se sigurno po nekim slikama, koje su se sauvale. U Keru otkopana je g. 1872. grobnica, kojoj su zidovi bili pokriveni freskima. Dijelom su to orna1

Sr. njegovo predavanje u berlinskom antro polokom drutvu otisnuto u Zeitschrift fur Ethnol. 1909 str. 506 i d. i njegov lanak u Prhistor. Zeitschr. I 1909 str. 65 i d. Na temelju ovih ljemova misli A. Gtze, dae dokazati, da su ljemovi sa ipkama podri jetla istonogotskoga. Predradnja njegova

tom predmetu izala je u asopisu Mannus I 1909 str. 121 i d., a posebno djelo treba da izae kasnije. Sr. T i s c h l e r kod Mayera, Gurina str. 27 i d. Almgren, Studien uber nord-europ. Fibebformen str. 71 i d.

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

235

menti, dijelom genre-prizori, a dijelom opet prikaze boja izmeu dva plemena. Jedno od ovih plemena nosi na tijelu ljuskast oklop, koji ide gotovo do koljena, a na glavi visoke unjaste ljemove sasvim iste konstrukcije. Stasov, koji je tu grobnicu opisao \ veli, da je tu bilo novaca iz 14. stoljea posl. Is., a mrtvaci da su tu kroz due vremena sahranjivani. To je dakle grobnica, koja je bila kroz vie vremena u porabi. Sa istoga mjesta publicira Stasov i jednu figuru iz peene zemlje, koja pri kazuje vojnika sa etverouglatim titom i sasvim slinim ljemom2. Iz svega ovoga slijedi, da je ovaj oblik ljema, a valjda i nain izradbe nje gove ve u veoma rano vrijeme, po svoj prilici ve u prvom stoljeu posl. Is., bio poznat kod naroda na Crnom moru. Nalazi se svakako ve na pantikapajskim spo menicima, od kojih je jedan datiran iz godine 129 posl. Is., a prikazuje pokojnika kao jahaa3. * * * Pitanje, nije li ovaj ljem bio u rimskoj vojsci u porabi, do sada nije nimalo obraeno, a ipak je bilo spomenika, na kojima se taj ljem prikazuje. Kao vaan dokumenat, da su barem u kasnije vrijeme takvi ljemovi u rimskim tvornicama raeni, moe sluiti jedan krasan ljem, koji je naen u Peti g. 1898. Iskopali su ga pri gradnji dunavskoga mosta na Eskitru, a dospio je u madarski narodni muzej. ljem sastoji iz dvije eljezne kalote, koje su pokrivene pozlaenim srebrnim limom. Na nekim su mjestima u taj lim uloene staklene paste razne boje i oblika. Dolje je kapa porubljena sa dvije dosta uske ploe, na kojima su stancama sa stranje strane iskucani razni uresi. Na dolnjoj je ploi bio nekada napis iz dobrih rimskih majuskula, koji je nekada mogao imati oko 15 slova, ali je sada sauvano samo jedno 2 do 3. Na gornjoj su ploi iskucane razne figure. Raspoznaju se Vi ctoria, sjedei Jupiter i lav. Rubovi srebrnih ploa ureeni su iskucanim ornamen tima, koji su sastavljeni iz polumjeseca, kriia, tokica i crtica u formi slova S. im je ljem u muzeju bio smjeten, publiciran je na dvije strane. Hampel ga je ispravno proglasio rimskom radnjom te ga je datirao u tree ili etvrto stoljee posl. Is., dok je G. Nagy naav i na rimskim spomenicima, napose na novcima, figura, koje su sasvim sline figurama na ljemu, mislio, da ima pred sobom bar barski ljem sa imitacijom rimskih uresa4. Hampel je na nekim drugim ljemovima sline konstrukcije mogao da konstatuje sline ornamente; napose na dva ljema, koji su se nali g. 1896. kod Pferrsee-a blizu Augsburga, a o kojima se je u ono vrijeme toliko malo znalo, da ih je antikvr ponudio rnad. narodnom muzeju kao madarske ljemove. Isto tako mogao je konstatovati isti nain ornamentovanja i kod spomenutoga ljema iz Kera (str. 232, op. 5). Petanski ljem, a isto tako i oba augsburba sastoje iz dvije kalote, a i srebrna prevlaka sastoji iz dvije kalote, koje su u sredini sastavljene niskim grebenom. No i sa svetovidskim je ljemovima naen jedan eljezni ljem, koji u glavnom sastoji iz dvije kalote, koje su po sredini sa-

VI. S t as s off, Chambre spulcrale avec fresques dcouverte en 1872 pres de Kertch. Compte-rendu dela Comm. Imp. archol. pour a. 1872 str. 337 i d.; tab. u tekstu IX i X. - N. m. tab. u tekstu XVII br. 5. ;s Latyschew, Inscriptiones orae septentr.

Ponti Euxini II str. 153 br. 301 (tamo prijanja literatura). J. Hampel, Arch. rtesitd XX (1900) str. 361 i d. Zeitschrift f. histor. Waffenkunde H str. 192 i d. Nagy G., Budapest regisgei VII str. 69 i d.

236

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

stavljene uskom eljeznom ploicom, a dolje obrubljene eljeznim obruem. Nije nemogue, da je i ovaj ljem nekada bio pokriven srebrom, ali nije vjerojatno, jer i ako su avli, kojima su te eljezne ploe sko vane, pevinuti, ipak izgleda, da je ovaj ljem neto solidnije izraen i daje sadanja njegova povrina antikna (si. 41). Kod drugih slinih ljemova, kod kojih se je srebrni ures sasvim ili djelomice sauvao, izraen je eljezni dio jako povrno, tako da se katkada kalote u sre dini niti tono ne sastaju \ Mnogo je blii svetovidskom ljemu je dan eljezni ljem iz Wormsa, koji takoer po svoj prilici nije nikada bio s a s v i m pokriven SI. 41. eljezni ljem naen u Sv. Vidu; drugim materijalom. I tu su dvije kalote sastav u dvorskom muzeju u Beu. ljene grebenom i obruom. Taj je ljem dobro sauvan te je jo zadrao obrazne ploe i vratobran, koji je na tom primjerku, kao to i obrazne ploe, objeen na baglame2. Izdavai svetovidskoga ljema ostavili su ga po strani, jer nije imao na sebi ornamenta, po kojem bi ga mogli sravniti s drugima, a po obliku ga nisu mogli datirati, jer se taj oblik sputa dosta daleko u srednji vijek. Henning ga je dodue drao rimskim, ali nije nastojao da to dokae. Tim, to je dokazano, da je petanski ljem rimski, moe se rei, da nije isklju eno, da su i svetovidski i njegovi dvodjelni srodnici isto tako rimski. Nekoliko veoma zanimljivih primjeraka ovoga ljema iskopano je u spome nutom groblju kod mjesta Giubiasco u vicarskoj, koje u vrijeme, kad su ovi reci napisani, jo nije bilo objelodanjeno. U muzeju u Ziirichu, kamo su te stvari pre nesene, izloena su sada tri ljema te vrsti. Najvaniji je jedan eljezni primjerak naen u grobu 69 (inv. E 5227). Okosnica se sastoji iz jednoga obrua, koji je dolje van izvinut, i polukrunoga luka, kojemu su krajevi na obru privreni. Duinom toga luka bili su zabjeni dosta dugaki klinci, od kojih su samo jo tri u sredini sauvana. U tu su okosnicu avlima ukovan dvije eljezne ploe. Ovaj je ljem leao u grobu s paljevinama, a predmeti, koji su tu jo leali (umbo sa tita i fi bula), imaju sasvim gallski karakter. Svakako se taj grob ne smije datirati iza prvoga stoljea posl. Is. Od dva bronsana ljema, koji su se jo u tom groblju nali, prvi je ovom eljeznom sasvim slian (grob 96, inv. E 5596). Obru je i tu dolje van izvinut, a luk je takoer u stanovitim razmacima ureen klincima. Umetnute bronsane ploe prikovane su bronsanim avlima, koji imaju iroke plosnate glavice. Sprijeda je nad obruom kvaka u obliku ptije glave. Duinom je cijeloga obrua stancom izbijen ornamenat u formi poloenoga slova <~YJ. Vano je kod ovoga ljema, da mu je sa uvana kona podstava. Ta se produuje sa svake strane u nastavke za privri vanje ljema ispod brade, koji su okovani sa malim bronsanim avliima. Prema tome ovaj ljem nije imao kovnih obraznih ploa.
Tako na ljemovima iz Pferrsee-a. Sr. Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 222 i d. tab. 41. - Spomenut u Westd. Zeitschr. X 1891 Museogr.
1

str. 396 kao iz karolinkoga doba. L. Lin dens ch m it, Alt. uns. heidn. Vorz. V str. 224 si. 4.

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

237

Drugi bronsani ljem iz ovoga groblja (grob 330) ima neto drugaiji oblik. Nali su se od njega samo dijelovi od njegove okosnice, po kojima je ljem rekonstruisan, u glavnom valjda dobro, ali e neki komadi moda biti krivo umetnuti. Dolnji je obru razdijeljen u tri pojasa, od kojih je srednji dosta ispupen, a najdolnji ureen ornamentom, koji je neto bogatiji od onoga na prijanjem ljemu, ali je takoer stancom iskucan. Izmjenjuje se ornamenat u formi poloenoga slova C\J, kojemu su umetnute piknje u prazne prostore, sa po dvije okomite crte, od kojih je prva uvijek sastavljena iz pikanja, dakle po prilici ovako: |^o | ^ | ^ |. Na obru privreni luk je dobro restaurovn, ali su na tom ljemu oba postrana polja bila razdijeljena bronsanim ipkama u vie dijelova. Ta podjelba, ini se, nije dobro uspostavljena. Najvanije je kod ovoga ljema to, da umetnute ploe navodno nisu bile kovrie nego drvene. Prema tome se je u ovom groblju naao dokaz, da je ljem ovoga oblika najkasnije u prvom stoljeu posl. Is. bio poznat u vicarskoj, a lako je mogue, da je ovo groblje jo i neto starije, jer ono malo rimskih predmeta, to se je tu nalo, moglo je lako onamo doi kao import iz Italije. To je tim vanije, to se tu nije naao samo isti oblik, nego dapae i sasvim isti ornamenat, koji se nalazi i na petanskom ljemu, koji je ipak sigurno kasniji rimski fabrikat. Drugo je pitanje, da li su i ovi lje movi sa. okosnicama od etiri i est sipki po znati u rimskom svijetu. Sauvani krasno ure eni primjerci u raznim muzejima nisu mogli pripadati obinome ovjeku, pa zato se oni i ne mogu tako lako uzeti u obzir za pitanje glede uporabe toga oblika u rimskoj vojsci. Ali ima i loijih primjeraka, koji su izraeni iz prostoga materijala, a koje su sigurno nosili prosti voj nici. Najljepi je od njih primjerak naen pred jedno sedamdeset godina na glavi jedne egi patske mumije. Kasnije je dospio u muzej u Leyden1. Okosnica sastoji iz etiri eljezne ipke, koje su gore prikovane na okruglu eljeznu plo icu, a dolje na eljezni obru. ipke su dodue dolje neto ire nego gore, ali nisu toliko pro SI. 42. eljezni ljem s glave egipatske mumije u muzeju u Leydenu. irene, da bi se sasvim sastajale. Tako su tu izmeu sipki nastale praznine u obliku trokuta, koje su izpunjene eljeznim ploama. Obrazne su ploe nainjene iz eljeza te imaju posve isti oblik kao i one kod krasno ureenih primjeraka svetovidskoga tipa. Razlika je u tom, to nisu nikako ureene. Kod ovoga je primjerka sauvana kona podstava, kojom je bio podstavljen. Ova je bila priivena za rupe, koje se nalaze na dolnjem rubu eljeznoga obrua. Takve
K. L e eman s, Aegypt. Monumenten van het Nederlandsche Museum van Oudheden te Ley den. I Afdehting. (Leyden 1846) t. LXXXI. M. Ebert, Prhistor. Zeitschr. I 1909 str. 163 i d. tab. XVII. Sr. Mainzer Zeitschrift III 1908 tab. V br. 1 (germanski grob iz Bretzenheima kod Mainza).

238

H of f i 11 e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

se rupe nalaze i na rubovima obraznih ploa, pa nije nemogue, da je i tu nekada bila priivena koa, a moda je bio privren i kakav vri materijal (si. 42). Sto je bio pokojnik, koji je taj ljem imao na glavi, ne da se danas sigurno rei, ali je jako vjerojatan nazor, da je to bio pripadnik koje rimske auksilijarne ete. Egipat je poam od Dioclecijana bio pun rimske vojske, pa je tu bilo i ger manskih eta, ali tim dakako nije reeno, da je ovaj ljem morao pripadati takvoj eti. Ako je rimska drava svojim etama dala da nose ovakve ljemove, onda ih je sigurno i dala izraivati u svojim tvornicama, pa je moda samo sluaj, da se nije sauvalo i vie primjeraka. Bilo bi i udo, kad ovaj oblik ljema ne bi bio uao u rimsku vojsku. On doista nije bio osobito lijep, ali je bio u toliko prak tian, to za njegovu izradbu nije trebalo mnogo vre mena. Dapae i oni ljemovi ove vrsti, koji su po kriveni srebrnim ornamentovanim limom, kao to su oni iz Pferrsee-a, odaju jasno, da su tvorniki posao, jer su dosta nemarno izraeni, a ures je jedino stancama udubljen. Okosnice dvaju ljemova, koje su oblikom veoma sline ovom egipatskom, nale su se u EnSl. 43. Bronsana okosnica ljema g l e s k o J t e s u v e d a v n o [ v i e P u t a Publicirane. Jedna naena kod Cheltenhama u En- je iz bronse, a ne zna se, iz kakve su kovine bile gleskoj. umetnute ploe (si. 43); druga je iz veoma zaraloga eljeza, kojoj su praznine bile nekada ispunjene uskim ronim ploama. Na vrhu ovoga ljema nalazi se vepar iz eljeza, kojemu su umet nute oi iz bronse. Nema nikakvoga razloga, da se ovi ljemovi metnu tek u srednji vijek, pa je i tumaenje, da bi se u ovom primjerku imao upoznati t. zv. Eberhelm, to se spominje u Beowulfu, krivo, jer se vepar nalazi ve i na prethistorijskim lje movima1. Preostaje jo, da se ljem sa ipkama dokae na ranorimskim spomenicima. Nadgrobni ga spomenici faktino nemaju, a isto tako ga nemaju ni pojedini histo rijski relijefi po raznim muzejima, ni triumflni lukovi. U Trajanovo vrijeme se on ve nalazi na spomenicima, pa ga je tu i lako konstatovati. U Dobrui se je sauvao jedan spomenik, koji e uza sva protivna miljenja ipak biti iz Trajanovoga vremena. Na tom su spomeniku bile umetnute metope, na kojima su u relijefu prikazane borbe izmeu pojedinih rimskih vojnika i barbara. Na nekim metopama imaju rimski voj nici sigurno na glavi ovakav ljem sa ipkama i podmetnutim ploama. Relijefi su jako surovo izraeni, ali je ljem ipak jasno istaknut. Na si. 44 pokuana je rekon strukcija takvoga ljema sa tih metopa, koja u pojedinostima moda nije sasvim tona, jer su dimenzije na loe izraenim relijefima krive 2. Vojnici, koji tu taj ljem nose, ne pripadaju pomonim etama; Benndorf dapae misli, da su to pretorijanci. Na Trajanovom stupu su ovi ljemovi ve spomenuti kod strijelaca u dugoj odjei, koji se bore na rimskoj strani:i. Isto tako imaju ljem ove konstrukcije i ne1 2

Alt. uns. heidn. Vorz. III. X. V. 2. 3. B e n n d o r f - T o c i l e s c u , Monument von Adamklissi str. 52 i 53 sl. 65 i 68.

;i

C i c h o r i u s tab. L 177, LXXX 289 i LXXXVI 309.

H of f i l l e r Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

239

prijatelji Rimljana, koji su sasvim oklopljeni kao i njihovi konji*. No i same rimske redovite ete imaju katkada takav ljem. Vie puta spomenuti legijonarci, koji izlaze u rat, imaju na oklope objeene sline ljemove2. Pripadnici raznih eta, meu njima i legijonarci, nose ga u jednom drugom prizoru, a tu su jasno prikazane i glavice avlia, kojima su rebra na podmetnute ploe prikovana:i. Na oba tropeja, koji su na koncu prvoga akoga rata kraj Victorije, prikazan je sasvim jasno taj ljem4. Na tim relijefima na alost nisu vratobrani tako jasno istaknuti, da bi se moglo rei, od ka kvoga su materijala nainjeni. Od sasvim ili samo djelomino sauvanih primjeraka ima ga samo jo primjerak u Wormsu, a tu je on nainjen iz poseb noga komada eljeza i pomino na ljem objeen. Na spomenicima se ini, da bi se moglo pomisliti i na vratobrane iz pletene ice ili kariica. Tako je nai njeno i na rekonstrukciji ljema sa spomenika u AdamKlissi, premda se to ne da sasvim sigurno konstato vati. Svakako se taj vratobran na Trajanovom stupu nalazi i to na kacigama, koje su meu orujem na podnoju stupa 5 . Tu je vano, da su se ostaci takvih vratobrana nali i sa nekim krasno ureenim primjer cima tipa svetovidskoga. Tako je i sa jednim ljemom u Sv. Vidu naeno nekoliko sastavljenih eljeznih ka SI. 44. Pokuaj rekonstrukcije riica, koje e pripadati ovakvome vratobranu 6 . rimskoga ljema na spomeniku Lako se dade shvatiti, da od ovoga tipa nije u Adam-KHssi u Dobrui. bilo samo takvih primjeraka, koji su imali etiri ili est ipki sastavljenih gore ploicom, a dolje obruem, nego da je tu moralo biti kod paradnih ljemova i kompliciranih okosnica. Od takvih je ljemova sauvan samo jedan primjerak iz tresetita u Thorsbjergu, koji je sada u muzeju u Kielu. Tu su sauvana samo srebrna rebra prikovana na irok srebrn obru, dok se od pod metnutih ploa iz nepoznatoga materijala nije nita sauvalo 7. Ovakvo se komplici rano razmjetanje ipki vidi i na netom spomenutim unjastim ljemovima na podnoju Trajanovoga stupa. Spomenuti oklopljeni konjanici imaju na svojim visokim unjastim kacigama osim uzdunih jo i poprjene ipke, tako da su samo najgornje podmet nute ploe trouglate, dok su u dolnjim redovima etverostrane8. Ako je i dokazano, da je ljem ovoga tipa bio u porabi u rimskoj vojsci, to ipak nije dokazano za ni jedan od primjeraka, koji su bogato izraeni poput svetovidskih, da su pripadali kojemu Rimljaninu ili da ih je izradila koja rimska fa brika. Dokazi dodue, da su izraeni u kojoj germanskoj, italskoj ili istonoj fabrici, nisu uspjeli, pa ne bi bilo udno, da se s vremenom nae dokaz, da je koji izraen u kojoj kasnorimskoj tvornici oruja, javnoj ili privatnoj. Svi su dodue razdaleko jedan od drugoga naeni, ali se ipak prostor, na kojem su se nali, dade omeiti

Isti tab. 76 i XXVIII 94. Tab. VII. Tab. XI 28. Sr. i tab. LXXXV 318. Tab. LVU 204 i 206. Vidi skicu L i p p e r h e i d e , str. 549.

L i s t , n. m. tab. IV br. 5. L i p p e r h e i d e , str. 349 br. 376. Sliku po sadrenom odljevu u Berlinu donosi L i p p e r h e i d e str. 554.

240

H of filler Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva.

te se nalazi unutar granica rimske drave. Najmlai od datiranih, baldenheimski, ne da se datirati iza konca estoga stoljea posl. Is., a sa montepaganskim pri mjerkom nala se je kasnorimska bronsana ili bakrena posuda i bronsano poprsje, koje spada najkasnije u tree stoljee posl. Is. Kako su se ovi skupocjeno ureeni ljemovi dugo nosili i uvali, to se apsolutno ne moe tvrditi, da su oni nastali tek u estom stoljeu; oni mogu potjecati jo iz dosta ranijega doba. Svakako je veoma vjerojatno, da su barem neki od njih izraeni u istoj tvornici, a ini se, da su svi proizali iz tvornica sa jednakom poslovnom organizacijom. Ovaj tip ljema nije na teritoriju Hrvatske i Slavonije ostavio nikakvih osta taka, koji bi se bili mogli sauvati u hrv. narodnom muzeju. Uza sve to se je on ovdje morao obraditi, jer je apsolutno dokazano, da je on najkasnije oko godine 100. posl. Is. bio u rimskoj vojsci uveden.
(Nastavlja se.)

Dr. Viktor Hoffiller.