SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVE STUDIJ RELIGIJSKIH ZNANOSTI

SEMINAR

Filozofsko teoloki dijalog o definiciji istine u korespodenciji: Maurice Blondel Rginald Garrigou-Lagrange

Zagreb, 2012. g.

Student: Josip Sveti

Uvod

Moemo rei da je spoznaja istine cilj cijele filozofije. Prvenstvena svrha filozofije jest istina, ali iz pardoksalosti slijedee situacije nasluuje se i sloenost teme istine. Epimenidov paradoks ili paradoks laljivca, koji nastaje kad pokuamo odrediti istinitosnu vrijednost tzv. laljive reenice Ova je reenica lana, predstavlja jo od antikih vremena ne samo zanimljivu intelektualnu igru, ve i ozbiljnu prepreku razvoju konzistentne teorije istine. Prepreka je ozbiljna zbog toga to nemogunost utvrivanja radi li se o istinitoj ili lanoj reenici (ako je istinita, lana je, a ako je lana, istinita je) pokazuje ogranienost osnovnih naela na temelju kojih razumijevamo istinu. U ovom radu bavit emo se shvaanjem istine kod jednog filozofa i jednog teologa koji batini tomistiku tradiciju. Maurice Blondel, katoliki filozof, i Rginald Garrigou-Lagrange, katoliki teolog raspravljali su o definiciji istine dugi niz godina. Iako su obojica imali isti cilj njihovi putevi u spoznaji istine bia se razlikuju. Kako emo vidjeti na koncu oni nisu doli do identinog stajalita ali su sigurno doprinjeli razvoju kulture dijaloga i pokazali kako je mogue dijalogizirati i o stvarima o kojima imamo razliite poetne pozicije.

Maurice Blondel

Maurice Blondel rodio se u Dijonu (Francuska) 2. studenog 1861. Potjee iz stare burgundske obitelji koja je Francuskoj dala vie pravnika, lijenika, oficira, ali ne i profesora. Sanjao je postati sveenikom, ali je poslije jednog duhovnog povlaenja odluio ostati u svijetu. Potaknut apologetskim osjeajem koji je postupno podreivao strogim zahtjevima filozofije, pie prvu redakciju svoje naune rasprave o djelovanju, L'Action, koju e braniti na Sorbonnei 1893.Gimnaziju ja zavrio takoer u Dijonu. Za profesora filozofije imao je A. Bertranda, koji ga je upoznao s filozofskom milju Leibniza. Na sveuilitu je poloio ispit licencijata iz filozofije i zrelosti iz prava. Zahvaljujui Henri Jolyu mogao je produbiti svoje znanje o Leibnizu. Godine 1881. bio je primljen za gimnazijskog profesora u Dijonu i tamo ostao do 1885. Nakon stoje bio primljen u profesorski zbor, nauavao je u raznim mjestima: Chamontu, Montaubanu, Aixu-en-Province. Tijekom 1889. Blondel zapoinje s pripremama za svoju doktorsku tezu i nakon etiri godine privodi je kraju te brani na parikom sveuilitu 1893. Teza je izazvala veliku raspravu na sveuilitu. Bila je primljena ali ne i dovoljno shva ena. Dvije godine Blondel je ostao na sveuilitu, bez posla, optuen zato to su mu zakljuci u filozofiji bili kranski i zato to je tvrdio da je razum nemoan u potpunoj spoznaji svijeta bez objave. To je trajalo dvije godine, a potom je, 1895, Blondel imenovan profesorom na sveuilitu u Lilleu, a 1896-1927 u Aixu-en--Province. Pria se da je Blondel bio jedan od rijetkih profesora koji su imali ne samo mnogo studenata sluaa nego i puno uenika. Otiao je prerano u penziju zbog bolesti vida i sluha. Pod stare dane postao je skoro slijep i gluh. Moda je i to jedan od razloga to nije na intelektualnom podruju stvarao vie i to su mu neka djela ostala nedovrena. Posljednje godine ivota proboravio je u Aixu-en-Province, umro je 4. travnja 1949.1 Blondel filozofija Blondela moemo zvati kranskim filozofom, danas bi ga vjerovatno zvali kranskim egzistencijalistom jer u temelju njegova nauka jest filozofija djelovanja. Svoj rad je uglavnom posvetio razumijevanju ljudske iskustvenosti, poevi od njezinih naravnih korijena pa sve do njezinih religijskih nadilaenja. Bio je odbaen od teologa kao imanentist", a iskljuen iz drutva filozofa kao onaj koji filozofsku misao nastoji staviti u slubu teologije. U stvari,

Usp. LASI, Hrvoje: Nepoznati Blondel, u: Bogoslovska smotra, vol 49 (1980) br. 3, str 308, 309.

glavna nakana njegova djela L'Action bila je: pomiriti razum i vjeru.2 Postavlja si pitanje dali u kranstvu moemo nai odgovor o konanoj svrsi ljudskog djelovanja. On smatra da priznajui relativnu neovisnost filozofija i teologija mogu ui u meusobni dijalog. Takoer smatra da niti jedan aspekt ne daje konani odgovor ukoliko se iskljui ukupnost spoznaje, Njegova epistemologija govori o vie naina spoznavanja stvarnosti. Njegovo epistemoloko tumaenje istine je ujedno i saetak njegovog filozofskog uenja o ljudskoj ukorijenjenosti u apsolutno. Sa Garrigou-Lagrangeom je vodio prijepor o pojmu istine i osnovnim naelima tomizma skoro dvadeset godina. Potaknut napadima na svoje uenje Blondel je priznaoi da njegovo glavno djelo, L'Action,zahtjeva dodatno proirenje i stanoviti popravak.

Blondelova definicija istine Tragajui za spoznajom istine Blondel od poetka svog intelektualnog uspona svu energiju ulae u tumaenja problema istine. Tradicionalnu definicije istine adaequatio rei et intellectus nastoji zamijeniti svojom definicijom adaequation realis mentis et vitae. U ovoj Blondelovoj definiciji ne radi se o podudaranju stvari sa umom ve o usklaivanju duha sa ivotom.3 Blondel je promatrao istinu pod mnotvom vidika i htio je istinu uiniti pristupanom i dohvatljivom. Na tom putu Blondel kree od spoznaje konkretnog i realnog bia da bi doao do spoznaje istine apsolutnog Bia. U svojoj teoriji spoznaje pored ove realne Blondel daje i misaonu teoriju spoznaje u kojoj misaonu spoznaju naziva spekulativnom, pojmovnom ili apstraktnom jer ona apstrahira od konkretnog u kojem se predstavlja realno. Sastoji se od razdvajanja stvarnosti, bia i stvari izraavajui ih u dijelovima, a ima za cilj spoznati ono to se moe jedino shvatiti izravnom spoznajom.4 Blondel istinu promatra sa stajalita po kojem ovjek svoje konano odreenje ima u nadnaravnom. Tek u odnosu na apsolutno Bie Blondel pokuava odrediti istinu ljudskog bia.5

LASI, Hrvoje: Nepoznati Blondel, u: Bogoslovska smotra, vol 49 (1980) br. 3, str 307.

LASI, Hrvoje: ovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno odreenje ljudskog bida, Zagreb, FTIDI, 1994, str 88. 4 Usp LASI, Hrvoje: Nadnaravno odreenje ljudskog bida u Blondelovoj definiciji istine. Adaequatio realis mentis et vitae, u: Obnovljeni ivot, 45 (1990), 5, str 338. 5 Usp. Isto. str 342.

Rginald Garrigou-Lagrange

Francuski katoliki teolog (Auch, 1877 Rim, 1964). Profesor teologije u Saulchoiru i na Angelicumu u Rimu. Dominikanac, bio je jedan od obnovitelja tomizma. Pisao je apologetske, dogmatske i duhovne spise.6 U raspravi koju obraujemo u ovom radu vidljiv je takoer naglaeni tomizam u zastupaanju stavova o istini. Tomizam je zapravo glavna odlika kojom on pokuava sauvati npostojanje sigurnih istina u dogmatskom nauku. Kod njega mnogi Blondelovi stavovi nailaze na osudu, predbacuje mu da nijee vrijednost istine (pogotovo vjerskih istina), inei istinu ovisnom o djelovanju. Garrigou-Lagrange okrivljuje Blondela za subjektivizam, naturalizam, pragmatizam, agnosticizam, fideizam, itd. Blondel je isprva utio na sve ove kritike preputajui prijateljima i simpatizerima da ga brane, a onda se i sam uhvatio s njima u kotac i poeo odgovaratina njihove kritike ti asopisu Annales de Pliilosophie chre'tienne, iji je urednik i sam bio neko vrijeme.

Rginald Garrigou-Lagrangeova definicija istine

Kod Garrigou-Lagrangea govorimo klasinoj definiciji istine utemeljenoj na Aristotelovom nauku. Istinitost znai neku vezu s razumom, i to vezu jednakosti,poklapanje sadraja nekog iskaza i stanja stvari koje taj iskaz izraava. adaequatio rei et intellectus. Ovom definicijom govori se o istini koja je izreena u sudu a vidjet emo kasnije da se cijela prijepiska sa Blondeleom razvila oko razliitog shvaanja pojma istine.

Usp. REBI, Adalbert (ur.): Opdi religiski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krlea, str 282.

Dijalog izmeu Blondela i Garrigou-Lagrangea

Pitanje o mogunosti spoznaje bia i i to je bie u sebi jest sr problema koji je zaokupljao teologe i filozofe. Kao to smo vidjeli Blondel je dao svoju definiciju istine koja je bitno odudarala od tomistiko-aristotelovske tradicije koju je zastupao dominikanac Rginald Garrigou-Lagrange. Svojim odgovorom na dominikanevu kritiku spoznajne teorije Blondel skree pozornost na problem definiranja Bia. Problem pojmovnog odreena bia kojim se ne iscrpljuje sva njegova stvarnost (bievnost) u njegovom odreenju, no ne smije se izgubiti iz vida povezanost bia i pojma koji ga odreuje, smatra Blondel. Ovakvo redefiniranje istine u vezi sa shvaanjem bia uznemirilo je Rginald Garrigou-Lagranga koji je ovo doivio kao napad na na vjeru i katoliku teologiju.7 Ovo je obojicu mislilaca potaknulo na viegodinju prijepisku oko pitanja istine. Otvorenost za dijalogiziranje obojice autora jest primjer kako je mogue voditi raspravu i oko pitanja u kojima su polazna stajalita bitno razliita. U ovoj prijepisci Blondel se kretao na ivici toga da bude osuen za krivi nauk te je tek u pismima vidljiv njegov slobodniji pristup problematici. Glavne prigovore koje je Garrigou-Lagrange uputio M. Blondelu s obzirom na pitanje istine odnose se na tri toke: prvi princip kao sastavni element uma; spoznaja bia u odnosu na intelektualni izbore; istina bia u odnosu na intelektualni izbor.8 Garrigou-Lagrange smara Blondela odgovornim za tkz. novu teologiju koja se udaljava od nepromjenjivosti vjerskih istina. Blondel svojim iskazom o istini izmie sigurnost postojanja ontoloke istine u sebi ve je istina podudarnost sa ljudskim ivotom koji je u svojoj biti promjenjiv, tako da ne postoji sigurnost u istini. Garrigou-Lagrange smatra ovakov pristup definiranju istine uzrokom svih pogreaka nove teologije i poziva Blondela da se zauvijek odrekne ovakovog nauka. S obzirom na definiciju istine Blondel upozorava Garrigou-Lagrangea da samo djelomino navodi njegove tekstove i da samim tim njega krivo shvaa. Blondel kae da je on uvijek priznavao nunost istine ali da je uvidio potrebu naglasiti ulogu vjenog iviota i djelovanja, koji moraju nai svoje mjesto u definiciji istine.9 Rginald Garrigou-Lagrange, koji se etredeset godina sporio s Blondelom oko njegove filozofije djelovanja i o njegovu polazitu filozofiskog istraivanja, otro prigovara Blondelu. Prema njegovom miljenju, Blondel je doveo u pitanje svu spoznaju, nepromjenjivu
7

Usp. LASI, Hrvoje: Filozofsko teoloki dijalog o definiciji istine u korespodenciji: Maurice Blondel Rginald Garrigou-Lagrange str 69.
8 9

Isto. str 71. Usp. Isto. str 72.

vrijednost prvih principa kao sainjavajuih elemenata uma, podrijetlo smisao i domet intelektualnog izbora i tako se udaljio od tradicinalne filozofije bia i pribliio modernoj filozofiji, ije su mnoge propozicije, a posebno one koje se odnose na istinu bile slubeno osuene.10 Blondel istie kako on nije namjeravao promjeniti definiciju istine zato to je ona neistinita ve ju eli nadopuniti pod vidikom djelujueg ovjeka. Blondel trai ljudsko odreenje u odnosu na nadnaravno odreenje. Tek u adekvaciji ljudskog duha koji je izvo rno boanski, nadnaravan ali zapoinje ve u ovom svijetu sa zemaljskim ivotom koji je pozvan na vjenost, blondel nalazi definiciju istine. Blondel smatra da ovaj nadnaravni vidik koji odreuje ovjeka u njegovoj biti nije sadran u klasinoj definiciji. Ovom definicijom se potpunije izrie bit pvjeka, smatra Blondel. On e rei da on ovim nikako ne rui klasinu definiciju ve se bavi odnosom bia i Bia. Ovakvim pristupom definiranju istine Blondel ostaje nejasan u svojim stavovima jer po njemu klasina definicija istine jest apstraktna spekulativna i varava ali je i nepromjenjiva, ona samo zahtjeva nadopunu. Unato ovakovim Blondelovim objanjenjima Garrigou-Lagrange ostaje pri svom stajalitu i nadalje zahtjeva od Blondela odreknue od svog uenja a posebno od izriaja o varavosti istine. Vidljivo je da u ove dvije definicije istine ovi autori ne misle na istu stvar, dok se Blondel ustvari bavi odreenjem ovjeka prema nadnaravnom, njegovom utemeljenju u apsolutno Bie, GarrigouLagrange govori o istini sadranoj u sudu, tj. brani mogunost sigurnih istina iz perspektive teologa a u cilju uvanja istina vjere.

10

Usp LASI, Hrvoje: Nadnaravno odreenje ljudskog bida u Blondelovoj definiciji istine. Adaequatio realis mentis et vitae, u: Obnovljeni ivot, 45 (1990), 5, str 335.

Zakljuak

Blondelova i Garrigou-Lagrange prijepiska nam ukazuje na temeljne razlike ove dvojice autora : Njihova temeljna razlika jest u epistemolokom pristupu pojmu istine. Kod teologa vidimo tvrdo dranje aristelovsko-tomistike tradicije kako bi se sauvala mogunost nekakve sigurnosti u spoznaji istine. Njegova kritika usmjerena ka Blondelu zahtjevala bi da se Blondel odrekne kompletne filozofske misli koje je njegova definicija istine samo saetak. Djelovanje i nadnarvno odreenje ovjeka jesu temeljne odrednice Blondelove filozofije i njegov odnos prema takovom odreenju u kojem ovjek svoje utemeljenje ne nalazi u sebi ve u neemu to ga nadilazi saeto je u njegovoj definiciji istine. Istinu kao istotu miljenja i bitka susreemo i kod Platona koji takoer istinitost bia vidi u njnegovoj povezanosti sa bitkom. Iz tog kuta mogli bismo govoriti i odreenom utjecaju platonizma. Sa druge strane klasina definicija istine u kojoj je ukljuena osjetilna spoznaja namee nam klasine probleme sigurnosti osjetilne spoznaje. Pored filozofskih konotacija ova rasprava sadri i teoloke konotacije, dok je Garrigou-Lagrange vie zaokupljen filozofskim uvjetima za stalnost dogmi, kod Blondela je naglaen dinamizam djelovanja i u vjerskom ivotu. Sa jedne strane je statinost istine-dogmi a sa druge strane dinamizam duhovnog ivota. U korijenu njiihovog dijaloga su razliiti pogledi na uvjete i mogunosti spoznaje kako u naravnom tako i u nadnaravnom poretku stvari tj. kako filozofskih tako i vjerskih spoznaja istine.

Literatura

REBI, Adalbert (ur.): Opi religiski leksikon, Zagreb, Leksikografski zavod Miroslav Krlea. LASI, Hrvoje: ovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno odreenje ljudskog bia, Zagreb, FTIDI, 1994. LASI, Hrvoje: Nadnaravno odreenje ljudskog bia u Blondelovoj definiciji istine. Adaequatio realis mentis et vitae, u: Obnovljeni ivot, 45 (1990), 5, str 332-343. LASI, Hrvoje: Nepoznati Blondel, u: Bogoslovska smotra, vol 49 (1980) br. 3, str 307-322. LASI, Hrvoje: Filozofsko teoloki dijalog o definiciji istine u korespodenciji: Maurice Blondel Rginald Garrigou-Lagrange.