Nasa Gospa 43 Prosinac 2010

SADRAJ
Boini ciklus u kranskom ivotu Navjetaj boine svetkovine . .......................................... 4 to je to Rimski martirologij? . ......................................... 4 Boina estitka ................................................................ 5 Boi ................................................................................. 5 U sej vrijeme godita u etiri dubrovake inaice ............ 5 Iekivanje Novoroeneta . ........................................... 10 Borovi ............................................................................. 10 Badnjak i veselice ........................................................... 10 Traitelji istine ................................................................ 11 Savjeti svetih mudraca .................................................... 11 Odgovornost za prisno zajednitvo Smisao enidbenoga ivota . ........................................... 12 Jezikoslovci o razvodu i rastavi....................................... 16 Sveti Pavao o enidbi . .................................................... 17 Rekli su o braku i suprunicima ....................................... 17 Iz ivota Katedralne upe Prema socijalnoj slici gradske jezgre . ............................ 18 Knjiga o kranstvu na Danama . .................................. 19 Susret obitelji u katedralnoj kui u Grguriima .............. 20 Katedralni nogometai najbolji u Biskupiji .................... 20 Korosante i procesija po Gradu ...................................... 21 600 malih pjevaa i 13 djejih zborova u Maloj brai . .. 22 Otkriveno poprsje rektora dubrovake Katedrale ........... 23 Antunovo u Gradu .......................................................... 23 Don Stankovih 17 profesorskih godina na Ploama ....... 23 Vjerouitelj u dubrovakoj Gimnaziji ............................ 24 Dubrovaka biskupija dobila dva sveenika . ................. 25 Ljetovanje djece i mladih u Dubrovakom primorju . .... 25 Zahvala banjolukoga biskupa . ...................................... 26 Blagdan Marije Petkovi ................................................ 26 Vidjeti nevolju i priskoiti .............................................. 27 Proslava Velike Gospe 2010............................................ 28 Medalja odlinoga strijelca ............................................. 30 Blagdan svete Male Terezije ........................................... 32 Domovina se voli pravednou i radom ......................... 32 Dardin malobraanina Damira ...................................... 34 Vatikanski ministar vanjskih pohodio crkve u naoj upi . 35 Vratiti sakralnost svetitu Katedrale ............................... 35 Samozatajni redovnik nadareni umjetnik .................... 36 Proslava dara svjetlosti ................................................... 37 Ususret Ruerovoj godini ............................................... 38 Ususret 1040. Festi svetoga Vlaha Sedam desetljea od hodoaa bl. Alojzija Stepinca sv. Vlahu .. 39 Stepinac je u Dubrovniku osudio komunizam, faizam i nacizam . 40 Milozvuje o dubrovakome genomu . ........................... 41 Naa upa dobila povelju Unescoa ................................ 43 Povelja pripada svim Parevim tovateljima .................. 44 Usaivati ljubav prema Gradu i Festi ............................. 44 Hodoae u Svetu Zemlju ............................................. 45 Odgoj u koli Ima li rije svoje dostojanstvo? ...................................... 47 Molitva za povratak rijei ............................................... 48 Rijei moja budi iroka ................................................... 48 Potuj dijete .................................................................... 50 Jezini savjeti Jezik na uzdi ................................................................... 50 Ljudi koje pamtimo: rtve Dakse korak blie istini 697 umorstava i ubojstava bez kazne ............................. 51 Umirali su pjevajui Tebe Boga hvalimo . ...................... 59 Otok bumerang ............................................................... 60 Identifikacija pogubljenih na Daksi analizom DNK . ..... 61 Ukop oca Petra Perice . ................................................... 65 Svjedok rijeju, ivljenjem i krvlju . ............................... 66 Pokrenuti postupak za proglaenje blaenim . ................ 67 Pravo na roenje u uenju Crkve (4) Sustavno iznoenje katolike nauke i mnotvo injenica . . 68 Izvor kvalitetnih argumenata i poziv na zalaganje ......... 68 Iz upnih matica Krteni, vjenani, pokopani ............................................ 70 Nai pokojnici Ivana Prohaska ................................................................ 71 Otila je k Tati ................................................................. 71 Vjernik i trubadur ........................................................... 72 Rade Petri ...................................................................... 72 Na sprovodu Ivane Obad ................................................ 73 Na rastanku s Ninom Obradoviem . .............................. 73 Stvaralatvo mladih to sam nauio u Zagrebu . ............................................. 74 Putovanje kroz povijest . ................................................. 76 Batina Dum Stijepo Gradi ........................................................ 76 O gradnji etvrte prvostolne crkve (1667.-1713.) . ......... 78 Razgovor ugodni Pedeset godina pjevanja u Katedralnome zboru ............. 81 O kalendaru 2011. godine ............................................... 81 Blagoslov kua i obitelji u Gradskoj upi 2010. . ........... 82 Autori ............................................................................. 82
Na naslovnici: Gospa s Isusom, detalj sredinjeg dijela triptiha Nikole Boidarevia (1460.-1518.) za obitelj Buni, Dubrovnik, oko 1500., tempera i pozlata na platnu, sada u Dominikanskom muzeju. Snimio Boo Gjuki 7. prosinca 2010. Marija na prijestolju s Djetetom na krilu okruena je aneoskim glavicama, pod nogama joj istaknut mjeseev srp, simbol neoskrvrnjenoga zaea. Odjevena je u zlatni plat. Majka je preko njegove desne noge poloila ruku, a drugom, u kojoj je vidljiv ljiljan, pridrava ga s lea. Krist podie desnu ruku na blagoslov, a u lijevoj priljubljenoj uz tijelo dri kri. Na zaslovnici: Tijelovska procesija kree iz Gospe. Snimio Ivo Marlais 3. lipnja 2010.
Naa Gospa, list Katedralne upe Gospe Velike u Dubrovniku, izlazi od travnja 1995. ISSN 1330-7908. Nakladnik: Gradski upni ured, Kneza Damjana Jude 1, 20000 Dubrovnik; nasa.gospa@gmail.com. Glavni i odgovorni urednik: don Stanko Lasi (stanko. lasic@du.t-com.hr). Urednitvo: Ivo Marlais (foto.studio.placa@du.t-com.hr), Ljiljana Stjepanovi, Berta Kopi, Mirjana Kaznai, Viktor Lenert, Erebet ani i Toni Batini. Prijelom: Daniel Bubnjari. Tisak: Tonimir, Varadinske Toplice.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43
Boini ciklus u kranskom ivotu
Navjetaj boine svetkovine

Proglaava se na Badnji dan prije mise Vjekovima nakon stvaranja svijeta, kad je na poetku Bog stvorio nebo i zemlju i oblikovao ovjeka na svoju sliku; stoljeima nakon Potopa, kad je Svevinji stavio dugu u oblake kao zalog mira i Saveza; dvadeset i jedno stoljee nakon to je Abraham, na otac u vjeri, krenuo iz Ura Kaldejskoga; trinaest stoljea nakon izlaska izraelskoga naroda iz Egipta pod Mojsijem; oko tisuu godina od Davidova pomazanja za kralja; sedmice ezdeset i pete po Danijelovu proroanstvu; olimpijade sto devedeset i etvrte; od utemeljenja Rima godine sedamsto pedeset i druge; etrdeset i druge godine vladanja cara Oktavijana Augusta, kad je mir bio po svoj zemlji, Isukrst, vjeni Bog i Sin vjenoga Oca, hotei svojim premilosnim dolaskom posvetiti svijet, zaet po Duhu Svetomu, i poto je proteklo devet mjeseci po zaeu postavi ovjek, u Betlehemu Judinu poraa se od Marije Djevice: Poroenje Gospodina naega Isukrsta u tijelu.
prema Martyrologium Romanum, 2005., i Petar Vlai, Evanelistar, Dubrovnik, 1921.
Srebrna zvijezda ispod oltara u pilji Roenja u kripti Crkve Kristova roenja u Betlehemu oznaava mjesto za koje se vjeruje da je na njemu blaena Djevica Marija rodila Isusa.
to je to Rimski martirologij?
U najstarije doba kranstva poela se uvati uspomena na one koji su ubijeni radi svoje vjere, a prozvani su muenici (grki martyr svjedok). Svaka mjesna Crkva imala je svoj svjedokoslovnik - martirologij, to jest popis muenika, muenikoslovlje. Ubrzo je osobitu vanost dobio nadnevak smrti kao njihov dan roenja za Nebo, te im se tada poeo slaviti spomen i to osobito na mjestu ukopa. Kardinal Cesare Baronio je sastavio, a papa Grgur XIII. godine 1586. objavio knjigu Rimski martirologij u koju su skupljeni svi za koje je Crkva pojedinano utvrdila da su sigurno u Nebu i dodijelila im naslov blaenika ili svetca, neovisno o tome jesu li umrli muenikom smru (pa imaju i titulu muenika i na njihove dane je misno ruho crvene boje) ili od godina i starosti (pa nisu muenici i na njihove dane je misno ruho bijele boje). Tu su onda dodani i ostali blagdani Isusa Krista i njegove Majke. Najnoviji Rimski martirologij objavljen je 2001. godine (dopunjeno izdanje 2005.), ime je prestao vrijediti onaj iz 1956., koji je valjalo dopuniti prema odredbama Drugoga vatikanskog sabora, a osobito nakon brojnih proglaenja blaenim (beatifikacija) i svetim (kanonizacija) koje je uinio papa Ivan Pavao II. Iz tog su izdanja iskljueni oni svetci i blaenici o kojima nema sigurnih povijesnih podataka. Sadanji Martirologij sadrava sedam tisua natuknica. Za svaki dan u godini navodi se blagdan ili spomen koji se taj dan slavi ili moe slaviti. Uz ime svetca nalazi se kratka biljeka koja donosi mjesto smrti, oznaku je li svetac ili blaenik, naslov njegova crkvenog poloaja (apostol, crkveni nauitelj, muenik, misionar, papa, biskup, opat, prezbiter, akon, djevica, redovnik) i opisuje njegovu nadarenost i djelo. U Istonoj Crkvi martirologiju odgovara sinaksar (od grkog sinagein skupiti zajedno). U bogosluju, poglavlje za pojedini dan iz Martirologija italo se u asoslovu uz prvi as i to za sljedei dan. Nakon Drugoga vatikanskog sabora prvi je as ukinut pa navjetanje iz Martirologija vie nije slubeno predvieno premda je u brojnim krajevima i crkvama ostao obiaj navijestiti barem Isusovo roenje na Badnjak, kao to je to uinjeno u Evanelistaru koji je 1921. objavljen u Dubrovniku za cijelo hrvatsko jezino podruje.
Boina estitka
Svim upljanima i itateljima Nae Gospe radost i mir Bojega dolaska meu ljude: Na dobro vam dolo sveto poroenje Isusovo! Neka vas Boino svjetlo obasjava kroz sve dane nove 2011. godine!
don Stanko Lasi Urednitvo Nae Gospe upno pastoralno vijee upno ekonomsko vijee
Boi
Svake Svete Noi On doe ko dijete I legne u jasle na bijelom oltaru, A kad ga kroz crkvu o ponoi nose, Rado gleda bake kako suze taru. Veselo se smjeka kad mu ljube noge (One to na kriu bijehu popljuvane), On, zacijelo, znade tlapnju nae djece, Da poljubac majin lijei srca rane. U jaslama dri ruke rairene Kao da mu duu elja mori neka, Kao da bi htio da Ga netko digne, Kao da povratak jo neiji eka. O, te ruke drage, ruke rairene, Na zagrljaj sveti svaku duu sile. Niti jedan as se sklopit nisu htjele, Pa ni onda kad su ute, mrtve bile. Nepomian tako lei kroz dva tjedna, A narodi k Njemu sa svih strana stiu. O, zato On uvijek nepomian lei U jaslama, na oltaru i na kriu?
Rajmund Kupareo (1914.-1996.)
U sej vrijeme godita u etiri dubrovake inaice

Pjesma U sej vrijeme godita jedna je od najpopularnijih i najdugovjenijih boinih pjesama, ije se inaice u boino vrijeme pjevaju od srednjega vijeka do danas (uz jezine prilagodbe) po cijeloj Hrvatskoj. Njezin latinski izvornik In hoc anni circulo (prema prvom stihu) ili Verbum caro factum est (prema pripjevu) spjevao je nepoznati pjesnik u Njemakoj u XII. stoljeu kao pohvalu o roenju Gospodina Isusa Krista. I u svijetu postoji mnotvo inaica ove pjesme i to vie od bilo koje druge. Jedva da ikoji europski jezik nema stari prijevod. Na njemaki je prepjevana kao In des Jahres Zirclikeit, a na engleskom je znana pod nazivima In the ending of the year i Now the circling year hath given. Sve poznate hrvatske inaice metriki slijede latinski uzor: kitice se sastoje od po tri sedmerca sa samoglasnikim srokom i pripjeva koji je sedmeraki ili osmeraki. Tako prva tri retka svake kitice paze na suzvuje na kraju stiha, a etvrti je shvaen kao pripjev. U podlozi je najstarijih hrvatskih inaica vjerojatno ikavsko srednjoakavsko
narjeje, na to upuuju primjeri za odraze slova jat (i, e, ije). Najstariji hrvatski zapis pjesme ouvan je na glagoljici, ima naslov Pesan na rojstvo Hrstovo, potjee s kraja XIV. stoljea i sadrava 20 etverostiha (katrena). U Korulanskom latininom zborniku iz XV. stoljea pjesma U sej vrime godia ima 32 kitice. Premda je korulanski zapis mjestom nastanka blizu dubrovakome podneblju, zbog njegove akavtine i ikavice (nasuprot tokavtini i ijekavici koje su ve tada prevladavale u Dubrovniku), ne moe se tvrditi da su se ba ti stihovi pjevali na dubrovakom podruju. No, koliko je ta pjesma do danas rairena na dubrovakom podruju, svjedoe dvije injenice. Prva je jezikoslovna: ta se pjesma naziva opom imenicom pije. Takav tretman ini je jedinstvenom meu svim ostalim pjesmama kojima treba navoditi naslov ili dodatan opis da bi ih se jednoznano opisalo: kad se ree himna, treba dodati: hrvatska ili svetoga Vlaha, kod svih ostalih pjesama treba navesti poetni stih, samo je za tu puku boinu pjesmu dovoljno rei: pijee. Druga je injenica povijesno-liturgijska: premda je Tridentski sabor odredio da u Rimskom misalu ostane samo pet posljednica (za Uskrs, Duhove, Tijelovo, alosnu Gospu i Duni dan), nakladnici triju dubrovakih lekcionara /knjige za misna itanja/: 1784., 1841. i 1921. dodali su i estu pijee. Zato se u nekim upama Dubrovake biskupije jo ouvao obiaj da se, kao i ostale posljednice, pijee tj. svih trideset kitica pjeva u cijelosti prije aleluje i evanelja na polnoki i drugim sveanim boinim misama. Zbog svoje sraslosti s boinim ugoajem, pijee je postalo i ostaje simbol dubrovakoga boinog identiteta. Treba napomenuti da ni misal na hrvatskom, koji je oko 1570. prepisao dubrovaki benediktinac dum Ivan Drkolii, kao ni najstariji tiskani dubrovaki evanelistar (Rim, 1641.) ne donose U sej vrijeme godita kao liturgijsku pjesmu. No, ako ve tada nije bila, ona je u meuvremenu oito postala toliko popularna da je uvrtena u izdanje lekcionara u XVIII. stoljeu. Dr. Kristina trkalj-Despot iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje smatra da je najstarija tokavska inaica mlaa od polovine XVI. stoljea, no njezin tekst do danas jo nije utvren. Pjesma kronoloki opisuje Isusovo roenje i dogaaje koji mu slijede, s time da svaka strofa tematizira neku od poznatih biblijskih slika vezanih uz taj dogaaj (roenje, pojava zvijezde repatice, polaganje u jasle, aneoski pjev, objavu roenja pastirima, poklon pastira, obrezanje, poklon triju kraljeva i darove itd.). Donosimo usporedni dubrovaki tekst pijea iz XVIII., XIX. i XX. stoljea, sve prema dananjem pravopisu. Note su objavljene u Naoj Gospi br. 41 (prosinac 2009., str. 11). Masnim su slovima otisnute razlike u odnosu na danas uvrijeeni tekst.
5
Pjesna boina na ponoa (1784.) 1 U sve vr'jeme godita Mir se sv'jetu navjeta: Poroenje Djetia Svetom Djevom Marijom. 2 Od priiste Djevice I nebeske kraljice, Andioske cesarice, Svete Djeve Marije. 3 Bog vjenoga roenja Oda svoga stvorenja Raa se zje spasenja Svetom Djevom Marijom. 4 Po kreposti vinjega Bez djela ovjeega Zae sina Bojega Sveta Djeva Marija. 5 Djevstvo v'jek ne zahodi Boja Mati er ishodi udo tim neg izvodi Sveta Djeva Marija. 6 Djeva Sina porodi, avlu silu ugvodi, A krstjane oslobodi Sveta Djeva Marija. 7 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko ljubljae, Sveta Djeva Marija. 8 Andjeli mu sluahu, Novu pjesan pojahu, Svoju milost prosjahu Svetom Djevom Marijom. 9 U pono' se Bog rodi, Nebo s' zemljom pogodi; Pravi ovjek ishodi Svetom Djevom Marijom. 10 Boanstvo ne raini Er se ovjek uini, Ni ovjetvo priini Svetom Djevom Marijom. 11 Slava Bogu vinjemu, Gospodinu naemu, I ovjeku smjernomu Svetom Djevom Marijom.
Na dan Boia pjesan (1841.) 1 U sej vr'jeme godita Mir se sv'jetu navijeta: Poroenje Djetia Od Djevice Marije. 2 Od priiste Djevice I nebeske kraljice, Aneoske cesarice, Svete Djeve Marije.
Pijee (1890.) 1 U sej vr'jeme godita Mir se sv'jetu nav'jeta: Poroenje Djetia Od Djevice Marije. 2 Od priiste Djevice I nebeske kraljice, Andioske esarice, Svete Djeve Marije.
Puka boina pjesma (1921.) 1 U sej vr'jeme godita Mir se sv'jetu navijeta: Poroenje Djetia Od Djevice Marije. 2 Od preiste Djevice I nebeske kraljice, Aneoske cesarice, Svete Djeve Marije.
Betlem u Maloj brai. Snimila Berta Kopi 3. sijenja 2010.
3 Djeva Sina porodi, avlu silu svu slomi; Ter krstjane oslobodi Sveta Djeva Marija. 4 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko ljubljae, Sveta Djeva Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost prosjahu I u Djevice Marije. 6 U pono' se Bog rodi, Nebo i zemlju pogodi; Bog i ovjek ishodi Od Djevice Marije.
3 Djeva Sina porodi, avlu silu svu slomi; A krane oslobodi Sveta Djeva Marija. 4 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko ljubljae, Sveta Djeva Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost proahu I u Djevice Marije. 6 U pono' se Bog rodi, Nebo i zemlju pohodi; Bog i ovjek ishodi Od Djevice Marije.
3 Djeva Sina porodi, avlu silu svu slomi; A krane oslobodi Sveta Djeva Marija. 4 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko ljubljae, Sveta Djeva Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost proahu I u Djevice Marije. 6 U pono' se Bog rodi, Nebo i zemlju pohodi; Bog i ovjek ishodi Od Djevice Marije.
Sv. Josip, zatitnik Hrvatske, s malim Isusom u naruju, kako ga je 1902. u kamenu isklesao Marin Radica (1863.1904.). Nalazi se u dupki istonoga proelja dubrovake Katedrale, lijevo od glavnoga ulaza. Snimio Boo Gjuki.
7 Zv'jezda istee Danica Kad porodi Djevica, Aneoska cesarica Sveta Djeva Marija.
7 Zv'jezda istee Danica Kad porodi Djevica, Andioska esarica Sveta Djeva Marija.
m.
m.
Pjesna boina na ponoa 12 (1784.) Svako sv'jeta12 stvorenje 8 1 Sadar ima smirenje, Svako sv'jeta stvorenje U sve vr'jeme godita Uz Boije smirenje, roenje Sadar Mir seima sv'jetu navjeta: Svetom Djevom Marijom. Uz Boije enje Poro enje ro Djeti a 13 Svetom Po Djevici Mariji. Djevom Marijom. Oci u Limbu 13 bivahu 9 2 Kad teLimbu glase sliahu Oci u bivahu bijahu ; Od pri iste Djevice Od veselja uzigrahu Kad te glase sliahu ; sluahu; I nebeske kraljice, Svetom Djevom Marijom. Od veselja uzigrahu Andioske cesarice, 14 Svetom Djevom Marijom. Slave Djevu Mariju. Svete Djeve Marije. U tamnosti er stahu 14 10 3 A svjetlosti nestahu imahu U tamnosti er jer stahu Bog vjenoga ro enja Bojeg' Sina ekahu A svjetlosti ne imahu Oda svoga stvorenja Svetom Djevom Marijom. Bojeg' Sina ekahu Bojeg Sina ekahu Ra a se zje spasenja 15 Svetom Po Djevici Mariji. Djevom Marijom. Km obea Bog 15 11dati 4 Sina svoga poslati, Km obe a Bog dati Po kreposti vinjega Iz tamnila ustati Sina svoga poslati, Bez djela ovje ega Svetom Djevom Marijom. Iz Zatamnila e sina ustati Bojega 16 Marijom. Svetom Djevom Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. To eljahu imati 16 12 5 Bojeg Sina gledati, To eljahu imati Djevstvo v'jek ne zahodi Ter ga slatko uivati Bojeg Sina er gledati, Boja Mati ishodi Svetom Djevom Marijom. Ter gatim slatko uivati udo neg izvodi Svetom Djevom Marijom. Djevom Marijom. Sveta Djeva Marija. 13 6 Slava Bogu vinjemu, Djeva Sina porodi, Gospodinu naemu, avlu silu ugvodi , I krstjane ovjeku smjernomu A oslobodi 17 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. Andio prie s' svjetlosti, 17 14 7 Ter pastirom navijesti, Andio e s' svjetlosti, An eo pri nebeski, U jasli ga stavljae, Privelike radosti Ter pastirom navijesti, Ter past'jerom navijesti, Majka mu se klanjae, Svetom Djevom Marijom. Privelike Prevelike radosti Ter ga slatko ljubljae, 18 Svetom Djevom Marijom. Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. O past'jeri, tecite, 18 15 8 Vaeg' kralja viite O past'jeri, Andjeli mutecite, sluahu, Pravog' Boga astite Vaeg' kralja pojahu vi ite , Vaegpjesan kralja vidite Novu Svetom Djevom Marijom. Pravog' Boga prosjahu astite astite Pravogmilost Boga Svoju 19 Svetom Djevom Djevom Marijom. Marijom. Tad past'jeri po oe, 19 16 9 Bojeg' izna oe Tad past'jeri po oe, U pono Sina ' se Bog rodi, Na koljena padoe Bojeg' Sina izna oe ; Bojeg izna oe Nebo s'Sina zemljom pogodi Svetom Djevom Marijom. Na koljena padoe Pravi ovjek ishodi 20Marijom. Svetom Pred Djevicom Djevom Marijom. Slavu vinju10 vidie 20 Ter sevinju vele ne udie Slavu vidie Boanstvo raini Bogu se poklonie Ter se vele udie Er se ovjek uini, Svetom Bogu se Djevom poklonie Ni ovjetvo priMarijom. ini 21 Svetom Djevom Marijom. Kralj u jasli leae 21 17 11 ivine ga poznae Kralj jasli leae jaslim leae Slava u Bogu vinjemu, I suknom obvijae ivine ga ga poznae Gospodinu naemu, Sveta Djeva Marija. I suknom ga obvijae A suknom ga ovijae ovjeku smjernomu 22 Marijom. Sveta Djeva Marija. Svetom Djevom Krepost kae 22 nebesku 18 U uboku odje ku Krepost kae nebesku Izgled dava ovjeku U uboku odjeu ku Svetom Djevom Marijom. Izgled dava ovjeku Svetom Djevom Marijom. Po Djevici Mariji.
Na dan Boia pjesan 8 (1841.) Svako sv'jeta stvorenje 8 1 Sadar ima smirenje, Svako sv'jeta stvorenje U sej vr'jeme godita Uz Boije roenje Sadar smirenje, Mir seima sv'jetu navijeta: Po Djevici Mariji. Uz Boije enje Poro enje ro Djeti a 9 Po Djevici Od DjeviceMariji. Marije. Oci u Limbu bivahu 9 2 Kad u teLimbu glase sluahu; Oci bivahu Od pri iste Djevice Od veselja uzigrahu Kad te glase sluahu; I nebeske kraljice, Slave Djevu Mariju. Od veselja uzigrahu An eoske cesarice, 10 Slave Djevu Mariju. SveteDjeve Marije. U tamnosti er10 stahu A svjetlosti ne imahu U tamnosti er stahu Bojeg' Sina ekahu A svjetlosti ne imahu Po Djevici Mariji. Bojeg' Sina ekahu 11 Po Djevici Mariji. Km obea Bog 11dati Sina svoga poslati, Km obea Bog dati Iz tamnila Sina svogaustati poslati, Po Djevici Mariji. Iz tamnila ustati 12 Po Djevici Mariji. To eljahu imati 12 Bojeg Sina gledati, To eljahu imati Ter ga slatko uivati Bojeg Sina gledati, S' svetom Djevom Marijom. Ter ga slatko uivati 13 S' svetom Djevom Marijom. Slava Bogu vinjemu, 13 3 Gospodinu naemu, Slava vinjemu, Djeva Bogu Sina porodi, I ovjeku Gospodinu naemu, avlu silusmjernomu svu slomi; Po Djevici Mariji. I ovjeku smjernomu Ter krstjane oslobodi 14 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. Aneo prie nebeski, 14 4 I past'jerom navijesti, An eo pri e nebeski, U jasli ga stavljae, Privelike I past'jerom Majka muradosti senavijesti, klanjae, Po Djevici Mariji. Privelike radosti Ter ga slatko ljubljae, 15 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. O past'jeri, tecite, 15 5 Vaeg' kralja viite O past'jeri, tecite, An eli mu sluahu, Pravog'kralja Boga vi astite Vaeg' ite Novu pjesan pjevahu, S' svetom Djevom Marijom. Pravog' Boga prosjahu astite U njeg' milost 16 S' Djevom I usvetom Djevice Marije. Marijom. Tad past'jeri po oe, 16 6 Bojeg' Sina izna oe Tad past'jeri pooe, U pono ' se Bog rodi, Na koljena padoe Bojeg' Sina izna oe; Nebo i zemlju pogodi Pred Marijom. Na koljena padoe Bog iDjevicom ovjek ishodi Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Marije.
Pijee 8 (1890.) Svako sv'jeta stvorenje 8 1 Sada ima smirenje, Svako sv'jeta stvorenje U sej vr'jeme godita Uz Boije roenje Sada smirenje, Mir seima sv'jetu nav'jeta: Po Djevici Mariji. Uz Boije enje Poro enje ro Djeti a 9 Po Djevici Od DjeviceMariji. Marije. Oci u Limbu bivahu 9 2 Kad u teLimbu glase sluahu; Oci bivahu Od pri iste Djevice Od veselja uzigrahu Kad te glase sluahu; I nebeske kraljice, Slave Djevu Mariju. Od veseljauzigrahu Andioske esarice, 10 Slave Djevu Mariju. Svete Djeve Marije. U tamnosti er10 stahu A svjetlosti ne imahu U tamnosti er stahu Bo'jeg Sina ekahu A svjetlosti ne imahu Po Djevici Mariji. Bo'jeg Sina ekahu 11 Po Djevici Mariji. Km obea Bog 11dati Sina svoga poslati, Km obea Bog dati Iz tamnila Sina svogaustati poslati, Po Djevici Mariji. Iz tamnila ustati 12 Po Djevici Mariji. To eljahu imati 12 Bojeg Sina gledati, To eljahu imati Ter ga slatko uivati Bojeg Sina gledati, S svetom Djevom Marijom. Ter ga slatko uivati 13 S svetom Djevom Marijom. Slava Bogu vinjemu, 13 3 Gospodinu naemu, Slava Bogu vinjemu, Djeva Sina porodi, I ovjeku smjernomu Gospodinu naemu, avlu silu svu slomi; Po Djevici Mariji. I ovjeku smjernomu A krane oslobodi 14 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. Andio prie nebeski, 14 4 I past'jerom navijesti, Andio pri e nebeski, U jasli ga stavljae, Privelike radosti I past'jerom Majka mu senavijesti, klanjae, Po Djevici Mariji. Privelike radosti Ter ga slatko ljubljae, 15 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. O past'jeri, tecite, 15 5 Vaeg viite O past'jeri, tecite, An eli kralja mu sluahu, Pravog Boga pjevahu, astite Vaeg kralja vi ite Novu pjesan S svetom Djevom Marijom. Pravog astite U njeg' Boga milostproahu 16 Su svetom Djevom I Djevice Marije.Marijom. Tad past'jeri po 16 6oe, Bojeg Sina izna oe Tad past'jeri pooe, U pono ' se Bog rodi, Na koljena padoe Bojeg Sina izna oe Nebo i zemlju pohodi; Pred Marijom. Na koljena padoe Bog iDjevicom ovjek ishodi Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Marije.
Puka boina pjesma 8 (1921.) Svako sv'jeta stvorenje 8 1 Sadar ima smirenje, Svako sv'jeta stvorenje U sej vr'jeme godita Uz Boije roenje Sadar smirenje, Mir seima sv'jetu navijeta: Po Djevici Mariji. Uz Boije enje Poro enje ro Djeti a 9 Po Djevici Od DjeviceMariji. Marije. Oci u Limbu bijahu 9 2 Kad u teLimbu glase sluahu; Oci bijahu Od pre iste Djevice Od veselja uzigrahu Kad te glase sluahu; I nebeske kraljice, Slave Djevu Mariju. Od veselja uzigrahu An eoske cesarice, 10 Slave Djevu Mariju. Svete Djeve Marije. U tamnosti jer10 stahu A svjetlosti ne imahu U tamnosti jer stahu Bojeg Sina ekahu A svjetlosti ne imahu Po Djevici Mariji. Bojeg Sina ekahu 11 Po Djevici Mariji. Km obea Bog 11dati Sina svoga poslati, Km obea Bog dati Iz tamnila Sina svogaustati poslati, Po Djevici Mariji. Iz tamnila ustati 12 Po Djevici Mariji. To eljahu imati 12 Bojeg Sina gledati, To eljahu imati Ter ga slatko uivati Bojeg Sina gledati, Svetom Djevom Marijom. Ter ga slatko uivati 13 Svetom Djevom Marijom. Slava Bogu vinjemu, 13 3 Gospodinu naemu, Slava Bogu vinjemu, Djeva Sina porodi, I ovjeku smjernomu Gospodinu naemu, avlu silu svu slomi; Po Djevici Mariji. I ovjeku smjernomu A krane oslobodi 14 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. Aneo prie nebeski, 14 4 Terpast'jerom navijesti, An eo pri e nebeski, U jasli ga stavljae, Prevelike radosti Ter past'jerom navijesti, Majka mu se klanjae, Po Djevici Mariji. Prevelike radosti Ter ga slatko ljubljae, 15 Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija. O past'jeri, tecite, 15 5 Vaeg vidite O past'jeri, tecite, An eli kralja mu sluahu, Pravog Boga pjevahu, astite Vaeg kralja vidite Novu pjesan Svetom Djevom Marijom. Pravog astite U njeg' Boga milostproahu 16 Svetom Djevom Marijom. I u Djevice Marije. Tad past'jeri po 16 6oe, Bojeg Sina izna oe Tad past'jeri pooe, U pono ' se Bog rodi, Na koljena padoe Bojeg Sina izna oe Nebo i zemlju pohodi; Pred Marijom. Na koljena padoe Bog iDjevicom ovjek ishodi Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Marije.
Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija.
17 Kralj u jasli leae 17 ivine poznae Kralj u ga jasli leae A suknom ga obvijae ivine ga poznae Sveta Djeva Marija. A suknom ga obvijae 18 Sveta Djeva Marija. Krepost kae nebesku 18 7 U uboku odje Danica u Krepost kae nebesku Zv'jezda iste e Izgled dava ovjeku U uboku odje u Kad porodi Djevica, Po Djevici Mariji. Izgled dava ovjeku An eoska cesarica
17 Kralj u jasl leae 17 ivine poznae Kralj u ga jasl leae A suknom ga ovijae ivine ga poznae Sveta Djeva Marija. A suknom ga ovijae 18 Sveta Djeva Marija. Krepost kae nebesku 18 7 U uboku odje Danica u Krepost kae nebesku Zv'jezda iste e Izgled dava ovjeku U uboku odje u Kad porodi Djevica, Po Djevici Mariji. Izgled dava ovjeku Andioska esarica Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija.
17 Kralj u jaslim 17 leae ivine ga poznae Kralj u jaslim leae A suknom ga ovijae ivine ga poznae Sveta Djeva Marija. A suknom ga ovijae 18 Sveta Djeva Marija. Krepost kae nebesku 18 7 U uboku odje Danica u Krepost kae nebesku Zv'jezda iste e Izgled dava ovjeku U uboku odje u Kad porodi Djevica, Po Djevici Mariji. Izgled dava ovjeku An eoska cesarica Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija.
Pjesna boi na na ponoa 23 Po porodu (1784.) osmi dan 23 1 Bi Djetiak obrezan Po porodu osmi dan U sve vr'jeme Tere Jezus bi godita zazvan Bi Djeti ak obrezan Mir se sv'jetu navjeta : Svetom Djevom Marijom. TereJezus bi zazvan Poro enje Djeti a 24 Svetom Djevom Marijom. O svet' Ime spasovno 24 2 Nebu i zemlji obradovno O svet' ImeDjevice spasovno Od pripaklu iste Samu strahovno Nebu i zemlji obradovno I nebeske kraljice, Svetom Djevom Marijom. Samu paklu strahovno Andioske cesarice, Svetom Djevom Marijom. Svete Djeve Marije. 3 Bog vjenoga roenja Oda svoga stvorenja Raa se zje25 spasenja Svetom Djevom Marijom. Nova zv'jezda ishodi 25 4izvodi Sv'jetu biljeg Nova ishodi Po Da kreposti se zv'jezda Jezus vinjega porodi Sv'jetu biljeg izvodi Bez djela ovje ega Svetom Djevom Marijom. Dase Jezus porodi Za e sina Bojega Svetom Djevom Marijom. Sveta Djeva Marija. 5 Djevstvo v'jek ne zahodi Boja Mati er ishodi udo tim neg izvodi 26 Sveta Djeva Marija. Put Betlema iae 26 6voae Kralja tri ter Put Betlema i ae Djeva Sina porodi, on bivae Sta, vrh gdje Kralja tri ter vo ae avlu silu ugvodi , Svetom Djevom Marijom. on bivae Sta, vrh gdje A krstjane oslobodi Svetom Djevom Marijom. Sveta Djeva Marija. 7 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko 27 ljubljae, Sveta Djeva Marija. Kad ga kralji vidie 27 8 Smjerno se poklonie Kad ga kralji vidie Andjeli mu sluahu, Dare mu otvorie Smjerno se poklonie Novu pjesan pojahu , Svetom Djevom Marijom. Dare mu otvorie Svoju milost prosjahu Svetom Djevom Marijom. 9 U pono' se Bog rodi, Nebo s' zemljom pogodi; Pravi ovjek28 ishodi Svetom Djevom Zlato prida kralj Marijom. Gapar 28 dar 10 A Melkior mire Zlato pridane kralj Boanstvo raGapar ini Ter tamjana Baldasar A Melkior mire dar Er se ovjek uini, Svetom Djevom Marijom. Tertamjana Ni ovjetvoBaldasar priini 29 Marijom. Svetom Djevom Mra kae ovikaMarijom. , 29 11 Zlato kralja velika, M ra kae ovika , Slava Bogu vinjemu, Tamjan Boga od vika Zlato kralja velika, Gospodinu naemu, Svetom Djevom Marijom. Tamjan Boga od vika I ovjeku smjernomu Svetom Djevom Djevom Marijom. Marijom.
Na dan Boi 19 a pjesan (1841.) Po porodu osmi dan 19 1 Bi Sin Boji obrezan Posej porodu osmi dan U vr'jeme godita Krvim polit oni dan Bi Sin Boji obrezan Mir se sv'jetu navijeta: Prid Djevicom Marijom. Krvim polit onidan Poro enje Djeti a Prid Djevicom Marijom. Od Djevice Marije. 2 Od priiste Djevice I nebeske kraljice, Aneoske cesarice, 20 Svete Marije. Slava Djeve Bogu vinjemu, 20 Gospodinu naemu, Slava Bogu vinjemu, I ovjeku smjernomu Gospodinu naemu, Po Djevici Mariji. I ovjeku smjernomu Po Djevici Mariji.
Pije 19e (1890.) Po porodu osmi dan 19 1 Bi Sin Boji obrezan Posej porodu osmi dan U vr'jeme godita Krvi polit oni dan Bi Sin Boji obrezan Mir se sv'jetu nav'jeta: Pred Djevicom Marijom. Krvipolit oni dan Poro enje Djeti a Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Marije. 2 Od priiste Djevice I nebeske kraljice, Andioske esarice 20 , Svete Djeve Marije. Slava Bogu vinjemu, 20 Gospodinu naemu, Slava Bogu vinjemu, I ovjeku smjernomu Gospodinu naemu, Po Djevici Mariji. I ovjeku smjernomu Po Djevici Mariji.
Puka boi na pjesma 19 (1921.) Po porodu osmi dan 19 1 Bi Sin Boji obrezan Posej porodu osmi dan U vr'jeme godita Krvlju polit oni dan Bi Sin Boji obrezan Mir se sv'jetu navijeta: Pred Djevicom Marijom. Krvlju polit oni dan Poro enje Djeti a Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Marije. 2 Od preiste Djevice I nebeske kraljice, Aneoske cesarice, 20 Svete Marije. Slava Djeve Bogu vinjemu, 20 Gospodinu naemu, Slava Bogu vinjemu, I ovjeku smjernomu Gospodinu naemu, Po Djevici Mariji. I ovjeku smjernomu Po Djevici Mariji.
21 Od istoka tri Kralja 21 Vele dan' su jezdili Od istoka tri Kralja Da bi Boga vidjeli Vele dan' Mariju. su jezdili I Djevicu Da bi Boga vidjeli I Djevicu Mariju. 3 Djeva Sina porodi, avlu silu svu slomi; Ter krstjane 22 oslobodi Sveta Djeva Marija. Zv'jezda provod bijae 22 4 K im pute skazae Zv'jezda bijae U jasli gaprovod stavljae, Gdje Sin Boji rodi se K im pute skazae Majka mu se klanjae, Od Djevice Marije. Gdje Sin Boji rodi se Ter ga slatko ljubljae, Od Djevice Sveta DjevaMarije. Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost23 prosjahu I u Djevice Marije. Prida nj kadar dooe 23 6 Zlatne krune skidoe Prida nj kadar do oe U pono ' se Bog rodi, Na koljena padoe Zlatne krune skidoe Nebo i zemlju pogodi ; Prid Djevicom Marijom. Na koljena padoe Bog i ovjek ishodi 24 Prid Djevicom Marijom. Od Djevice Zlato prida Marije. kralj Gaspar 24 A Melkior mire dar Zlato prida kralj Gaspar Ter tamjana Baldasar A Melkior mire Marijom. dar Prid Djevicom Ter tamjana Baldasar 25 Prid Marijom. M ra Djevicom kae ovjeka, 25 Zlato kralja velika, Mra kae ovjeka, Tamjan Boga od vika Zlato kralja velika, Svetom Djevom Marijom. Tamjan Boga 26 od vika Svetom Djevom Marijom. Djeti dare kd primi 26 7 Milost kraljom udili Djeti dare kd primi Zv'jezda iste e Danica Da biBoga ljubili Milost kraljom udili Kad porodi Djevica, I Djevicu Mariju. Da bi Boga ljubili Aneoska cesarica I Djevicu Mariju. Sveta Djeva Marija.
21 Od istoka tri kralja 21 Vele dan' su jezdili Od istoka tri kralja Da bi Boga vidjeli Vele dan' Mariju. su jezdili I Djevicu Da bi Boga vidjeli I Djevicu Mariju. 3 Djeva Sina porodi, avlu silu svu slomi; A krane oslobodi 22 Sveta Djeva Marija. Zv'jezda provod bijae 22 4 K im pute kazae Zv'jezda bijae U jasli gaprovod stavljae, Gdje Sin Boji rodi se K im pute kazae Majka mu se klanjae, Od Djevice Marije. Gdje Sin Boji rodi se Ter ga slatko ljubljae, Od Djevice Sveta DjevaMarije. Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost23 proahu I u Djevice Marije. Preda nj kada dooe 23 6 Zlatne krune skidoe Preda nj kada do oe U pono ' se Bog rodi, Na koljena padoe Zlatne krune skidoe Nebo i zemlju pohodi; Pred Djevicom Marijom. Na koljena padoe Bog i ovjek ishodi 24 Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Zlato prida Marije. kralj Gapar 24 A Melkior mire dar Zlato prida kralj Gapar Ter tamjana Baldasar A Melkior mireMarijom. dar Pred Djevicom Ter tamjana Baldasar 25 Pred Marijom. M ra Djevicom kae ovjeka, 25 Zlato kralja velika, M ra kae ovjeka, Tamjan Boga od vika Zlato kralja velika,Marijom. S svetom Djevom Tamjan Boga 26 od vika S svetom Djevom Marijom. Djeti dare kad primi 26 7 Milost kraljem udili Djeti dare kad primi Zv'jezda iste e Danica Da biBoga ljubili Milost kraljem udili Kad porodi Djevica, I Djevicu Mariju. Da bi Boga ljubili Andioska esarica I Djevicu Mariju. Sveta Djeva Marija.
21 Od istoka Kralja tri 21 Vele dan' su jezdili Od istoka Kralja tri Da bi Boga vidjeli Vele dan' su jezdili I Djevicu Mariju. Da bi Boga vidjeli I Djevicu Mariju. 3 Djeva Sina porodi, avlu silu svu slomi; A krane oslobodi 22 Sveta Djeva Marija. Zv'jezda provod bijae 22 4 K im pute kazae Zv'jezda bijae U jasli gaprovod stavljae, Gdje Sin Boji rodi se K im pute kazae Majka mu se klanjae, Od Djevice Marije. Gdje Sin Boji rodi se Ter ga slatko ljubljae, Od Djevice Sveta DjevaMarije. Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost23 proahu I u Djevice Marije. Preda nj kada dooe 23 6 Zlatne krune skidoe Preda nj kada do oe U pono ' se Bog rodi, Na koljena padoe Zlatne krune skidoe Nebo i zemlju pohodi; Pred Djevicom Marijom. Na koljena padoe Bog i ovjek ishodi 24 Pred Djevicom Marijom. Od Djevice Marije. Zlato preda kralj Gapar 24 A Melkior mire dar Zlato preda kralj Gapar Ter tamjana Baldasar A Melkior mireMarijom. dar Pred Djevicom Ter tamjana Baldasar 25 Pred Marijom. M ra Djevicom kae ovjeka, 25 Zlato kralja velika, M ra kae ovjeka, Tamjan Boga od v'jeka Zlato kralja velika, Svetom Djevom Marijom. Tamjan Boga 26 od v'jeka Svetom Djevom Marijom. Djeti dare kad primi 26 7 Milost kraljem ud'jeli Djeti dare kad primi Zv'jezda iste e Danica Da biBoga ljubili Milost kraljem ud'jeli Kad porodi Djevica, I Djevicu Mariju. Da bi Boga ljubili An eoska cesarica I Djevicu Mariju. Sveta Djeva Marija.
Pjesna boina na ponoa (1784.) 1 U sve vr'jeme godita Mir se sv'jetu navjeta: Poroenje Djetia Svetom Djevom Marijom. 30 2 Kad se u templo stavljae Od priiste Djevice Simeon ga grljae I nebeske kraljice, Ter ga blagoslivljae Andioske cesarice, Svetom Djevom Marijom. Svete Djeve Marije. 31 3 O Jezuse prislatki , Bog vjenoga roenja O ivote na svaki Oda svoga stvorenja Daj nam dui v'jek laki Ra a se zje spasenja Svetom Djevom Marijom. 32 4 Bojeg' Sina hvalimo Po kreposti vinjega Koga porod astimo Bez djela ovje ega Sveto Trojstvo slavimo Zae sina Bojega Svetom Djevom Marijom. Sveta Djeva Marija. Amen. 5 Djevstvo v'jek ne zahodi Boja Mati er ishodi udo tim neg izvodi Sveta Djeva Marija. 6 Vandeeja i kgnighe Djeva Sina porodi,apostolske, Ragusa, str., 13-15. avlu silu 1784., ugvodi A krstjane oslobodi Sveta Djeva Marija. 7 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko ljubljae, Sveta Djeva Marija. 8 Andjeli mu sluahu, Novu pjesan pojahu, Svoju milost prosjahu Svetom Djevom Marijom. 9 U pono' se Bog rodi, Nebo s' zemljom pogodi; Pravi ovjek ishodi Svetom Djevom Marijom. 10 Boanstvo ne raini Er se ovjek uini, Ni ovjetvo priini Svetom Djevom Marijom. 11 Slava Bogu vinjemu, Gospodinu naemu, I ovjeku smjernomu Svetom Djevom Marijom.
Na dan Boia pjesan (1841.) 27 1 Slava Bogu vinjemu, U sej vr'jeme godita Gospodinu naemu, Mir se sv'jetu navijeta: I ovjeku smjernomu Poroenje Djetia Po Djevici Od DjeviceMariji. Marije. 2 Od priiste Djevice I nebeske kraljice, Aneoske cesarice, Svete Djeve Marije. 28 O Jezuse prisladki, Vr'jeme mirno daj nami A duu nam sahrani Po Djevici Mariji. 29 Bojeg' Sina hvalimo Koga prod astimo Sveto Trojstvo slavimo S' svetom Djevom Marijom. 30 Jezusovo poroenje Svijem-nam bilo na spasenje! Sin' Boiji, budi hvaljen Po sve v'jeke v'jeka. Amen. 3 Evangeglja kgnighe apostolske, Djeva Sinaiporodi, Uavlu Dubrovniku str. 11-12. silu svu1841., slomi; Ter krstjane oslobodi Sveta Djeva Marija. 4 U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, Ter ga slatko ljubljae, Sveta Djeva Marija. 5 Aneli mu sluahu, Novu pjesan pjevahu, U njeg' milost prosjahu I u Djevice Marije. 6 U pono' se Bog rodi, Nebo i zemlju pogodi; Bog i ovjek ishodi Od Djevice Marije.
Pijee Puka boina pjesma (1890.) (1921.) 27 27 1 1 Slava Bogu vinjemu, Slava Bogu vinjemu, U sej vr'jeme godita U sej vr'jeme godita Gospodinu naemu, Gospodinu naemu, Mir se sv'jetu navijeta: Mir se sv'jetu nav'jeta: I ovjeku smjernomu I ovjeku smjernomu Poroenje Djetia Poroenje Djetia Po Djevici Po Djevici Od DjeviceMariji. Marije. Od DjeviceMariji. Marije. 2 2 Od priiste Djevice Od preiste Djevice I nebeske kraljice, I nebeske kraljice, Andioske esarice, Aneoske cesarice, Svete Djeve Marije. Svete Djeve Marije. 28 28 O Jezuse prislatki, O Isuse preslatki, Vr'jeme mirno daj nami Vr'jeme mirno daj nami A duu nam sahrani A duu nam sahrani Po Djevici Mariji. Po Djevici Mariji. 29 29 Bo'jeg Sina hvalimo Bojeg Sina hvalimo Koga porod astimo Koga porod astimo Sveto Trojstvo slavimo Sveto Trojstvo slavimo S svetom Djevom Marijom. Svetom Djevom Marijom. 30 30 Jezusovo poroenje Isusovo poroenje Sv'jem nam bilo na spasenje! Sv'jem nam bilo na spasenje! Sin' Boiji, budi hvaljen Sin' Boiji, budi hvaljen Po sve v'jeke v'jeka. Amen. Po sve v'jeke v'jeka. Amen. 3 3 Stijepo Skurla Vice Palunko, EvanSina elistar , U Dubrovniku Djeva porodi, Djeva Sina porodi, bogoljubnosti 1921., 7-8. avlu silu svu str. slomi; avluVrt silu svu slomi; , U Dubrovniku 1890., str. 369-375. A krane oslobodi A krane oslobodi Sveta Djeva Marija. Sveta Djeva Marija. 4 4 U jasli ga stavljae, U jasli ga stavljae, Majka mu se klanjae, a u Majka mu se klanjae, Predboino vrijeme bilo je hladno i vjetrovito, Ter ga slatko ljubljae, Ter ga slatko ljubljae, nekoliko navrata je i snijeilo. Stariji su ovo vrijeme gledali Sveta Djeva Marija. Sveta Djeva Marija. s nevjericom i uenjem, ali je djeci bilo vrlo zanimljivo. 5 ] istravali, Oni su esto 5 iz kua i toplih komina [kuhinja An eli mu sluahu, An eli mu sluahu, igrali se sa snijegom i grudali. Kad bi ozebli, tada bi trali Novu pjesan pjevahu, Novu pjesan pjevahu, natrag u komin, da se malo ugriju i da igru ubrzo ponove. U njeg' milost proahu U njeg' milost proahu Kad bi se pojavilo zubato sunce igra bi dulje trajala I u Djevice Marije. I u Djevice Marije. dok se ne bi uo glas pojedine majke, koja je svoje dijete 6 6 pozivala na jelo ili kojekakvu ispomo. Djetetu je bilo teko U pono' se Bog rodi, U pono' se Bog rodi, rastaviti se od sudrugova i igre, ali je pourilo kui, Nebo i zemlju pohodi; jer je Nebo i zemlju pohodi; bilo opasno ekati drugi poziv. Bog i ovjek ishodi Bog i ovjek ishodi dana prije Boia trebalo je usjei badnjak. On Od Djevice Marije. OdNekoliko Djevice Marije.
Iekivanje Novoroeneta
je trebao biti debeo i prilino velik. Obino bi ga se postavljalo pred vrata, da ga prolaznici i posjetitelji mogu vidjeti i s drugima usporeivati. Prialo se je iji je najvei i najljepi, kao to se kod klanja svinja pronosilo ija je bila najtea. Trebalo je takoer svakome obiteljskom lanu nabaviti neto novo kao boini dar, o emu bi se roditelji dugo dogovarali. Kad bi se na Badnjak dijelili darovi, djeca su znatieljno gledala na tue darove i mislila kako je njegov dar manji, neznatniji. Ipak su na koncu svi bili zadovoljni. Proslava Boia poinjala je na Badnji dan uveer. Kad bi se 7 svi ukuani sabrali u kominu,7 otac bi unio e Danica Zv'jezda iste e Danica nazone: Zv'jezda badnjak i pozdravio Dobra iste veer! Sretno vam Kad porodi Djevica, Kad porodi Djevica, poroenje Isusovo! Potom je kod vatre odloio badnjak An eoska cesarica Andioska esarica i blagosivljao ga itom i vinom govorei: Koliko mi tebi Sveta Djeva Marija. Sveta Djeva Marija. zrna, toliko ti nama uboraka! i Koliko mi tebi kaplji, toliko ti nama litraa! te ga primakao ognju.
9
[Uborak je mjerna jedinica za ito u Dubrovakoj Republici, posuda u koju stane oko 11 kg ita, a litraa je mjerna jedinica za tekuinu, vinska posuda od deset litara.] Uzeo je zatim oeg [ara, eljeznu ipku za razgrtanje ara], malo erave, stavio grumen tamjana i najprije je blagoslovio ukuane, a zatim bi u pratnji manje djece poao blagosloviti staje i sve domae ivotinje. Nakon povratka, otac bi estitao Boi i sjeli bi za posnu veer (obino bakalar) tako zapoinjui blagdan Boia. Poslije su se pohaali susjedi radi estitanja, zapoinjalo bi pjevanje, nekada i pucanje, i to je bila priprema, bdjenje za pononicu. Djeca su se posebno veselila, jer su prigodom posjeta i estitanja dobivala smokava, oraha, mjendula [badema], rogaa i pokoju jabuku. Ni oni nisu ili spavati, a ako bi koje dijete zaspalo, budili su ga za pononicu koja se po davnanjem obiaju slavila u etiri sata ujutro, a pohaalo ju sve to je moglo hodati. Na putu u crkvu bilo je vrlo romantino gledati kako ferali [svjetiljke] iz svih pravaca, a osobito oni preko polja, ure prema matici [upnoj crkvi]. Kad bi u dupkom punoj, ureenoj i jarko rasvijetljenoj crkvi zabrujale orgulje i kad bi se zapjevalo U sej vrijeme godita pjevala je oduevljeno itava crkva, a djeca su otvorenih uiju sluala i netremice gledala premda nisu puno razumjela. Osjeala su se kao u raju, pa im je bilo ao da je to oduevljenje prebrzo prestalo. Sva su se djeca nastojala probiti do jaslica i kad su uspjela nai Maloga Isusa na slami bila su tako oduevljena prizorom da se nisu dala otrgnuti. esto su ih roditelji morali odvlaiti pa je bilo suza i glasnoga plaa jer su htjeli neizostavno i Maloga Isusa sobom ponijeti.
msgr. dum Ivo Bjelokosi (1917.-2001.)
Badnjak i veselice
Badnjak je dubovo [hrastovo] drvo [deblo] koje je domain paljivo birao. Ueko bi ga tri-etiri dana prije Badnjega dana da ga sluajno ne bi iznenadilo grubo vrijeme. Biro je lijepo, esno stablo i onoliko veliko da ga moe sam na vratu doma donijet. To je bilo deblo dva-tri metra dugako. Nije ga se smjelo pilom prepilit nego junaki ekirom obalit i ponosno na ramenu doma donijeti. Badnjak je bio ponos domaina i kue pa se njemu poklanjala velika panja. Uz badnjak su se pripremale i veselice. To su dubove cjepanice ili oblice koje su se nalagale na ognjitu uz badnjak, a bilo hi je onoliko koliko je bilo mukijeh glava u kui ili u zajednici. Badnjak se stavjo na ognjite na Badnji dan predveer, tako da je debji kraj bio prislonjen uz oganj i polako bi dogorijevo kroz boino vrijeme. Veselice bi se posloile uz badnjak, a izmeu njih badnjak bi se zakitio granicama lovorike, masline i prutom loze. Badnjak nikako nije mogo bit od grane, nego jedino od debla koje je uspravno raslo. Kad bi badnjak izgorio, pokupilo bi se malo ugljena od njega i to bi se uvalo u kui kano blagoslov. A u potonje brijeme badnjak se samo dobro nagori, a ondarke se od njega iscjepaju paliice koje se kasnije o Vodokru [Bogojavljenju] nosi i ostavja u batini. U rk [dio panja od masline, ispod zemlje, mnoina reje] kakve stare masline, uz lozu, smokve... zapravo u svakoj batini po jedna paliica. Tridesetih godina dvadesetoga stoljea nastupile su velike promjene. Umjesto ognjita [otvorene vatre] u komine su se poeli graditi paheri [tednjaci]. Trebalo je odgovoriti novom vremenu, badnjak se promijenio. Badnjak se vie nije cijepo pa se naglo smanjio. Posto je onoliki koliki je mogo stat u loite od pahera. Umjesto na otvorenu vatru, stavjo bi se na paher gdje bi stojo do blagoslova koje bi uslijedilo iza Vodokra. Naloio bi se kad proe sveenik s blagoslovom. Svi obiaji su se i dalje obavljali na isti nain. Badnjak se na Badnju veer unosio u komin, a na Staru godinu ponovo bi se obavio blagoslov badnjaka i to se zvalo obnovit badnjak. Osim na Staru godinu, obnova badnjaka se obavljala i uoi Vodokra, ali taj obiaj je ve davno prestao. Za obnovu badnjaka pripremale su se nove veselice jer bi prethodne izgorjele. Drvo badnjaka u staro je doba bio znak moi domaina, ponos njega i njegove kue (zajednice). Badnjak bi dogorijevo gotovo cijelo boino vrijeme i ivo bi ga obiljeio. U nova doba posto je tek puki simbol. Boina setemana [tjedan], blagdani sv. Stjepana, sv. Ivana, Mladenci (Nevina djeica) i Stara godina, takoer su krcati boinim dogaanjem koje prate osobiti puki obiaji, na primjer blagoslov vina na Ivanjdan, ibanje djece na Nevinu djeicu, kolendavanje tj. estitarski ophod od kue do kue kao i blagoslov kua i stanova.
Pero Baule
Gornji tekst je drugo poglavlje iz dum Ivove knjige Sveenik matini broj St. Grad. 2019, Dubrovnik, 2002., str. 14-15. Budui da je on u ilipima ivio do 1930., kad je poao u Sjemenite, rije je o opisu Badnjaka i Boia u ilipima u treem desetljeu XX. stoljea, premda u autobiografskoj cjelini iz koje je uzet ovaj ulomak on opisuje svoje roenje na Ivanjdan 1917. U ilipima se pijee (U sej vrijeme godita) tradicionalno pjevalo prije polnoke u cijelosti (svih 30 kitica). Tek je nedavno uvedeno da se ono lomi i pjeva u tri dijela tijekom polnoke.
Napomene
Borovi
Vjeno su zeleni ko da je proljee! Ispili su boju svjeih morskih trava. Uz brijeg se penju, otkud mjesec dolijee, Poneki na hridi suna se i spava. Iz njihova rebra lae se raaju, A mree se bojom ponose od kore. O, zar se igdje ptice slae svaaju Nego na tebi, crni na bore? Na Boi se utke do sela dovuku... Stari se ko badnjaci uz eravu griju, A mladi se u srebro i zvijezde obuku I s djecom se radosno nad jaslama smiju.
Rajmund Kupareo
10
Uz Tri kralja
Traitelji istine
Bogojavljenje je otajstvo Gospodinova oitovanja svim narodima. Njih predstavljaju mudraci koji su doli s istoka da se poklone idovskom kralju (usp. Matej 2, 1-2). Evanelist Matej koji izvjeuje o tome dogaaju istie kako su doli do Jeruzalema slijedei zvijezdu, koju su ugledali netom to se pojavila na nebu i koju su tumaili kao znak roenja kralja kojeg su proroci navijestili, to jest Mesije. Stigavi, meutim, u Jeruzalem, mudraci su trebali upute sveenika i pismoznanaca kako bi doznali tono mjesto kamo se trebaju uputiti, to jest Betlehem, Davidov grad (usp. Matej 2, 5-6; Mihej 5, 1). Zvijezda i Sveto pismo bili su dva svjetla koja su vodila mudrace, u kojima vidimo primjere istinskih traitelja istine. Oni su bili mudraci koji su prouavali zvijezde i poznavali povijest narod. Bili su ueni ljudi u irem smislu. Promatrali su svemir smatrajui ga gotovo velikom knjigom punom znakova i Bojih poruka za ovjeka. Steeno znanje, stoga, nisu smatrali svrhom samome sebi, nego su bili spremni uzdii svoj pogled dalje, prema boanskim otkrivenjima i pozivima. Nisu se, naime, stidjeli traiti upute od idovskih vjerskih poglavara. Mogli su rei: uinimo to sami, ne trebamo nikoga, izbjegavajui, prema dananjem nainu razmiljanja, svaku kontaminaciju izmeu znanosti i Boje rijei. Mudraci meutim sluaju prorotva i prihvaaju ih; i, tek to se ponovno zaputie k Betlehemu, iznova ugledae zvijezdu, gotovo kao potvrdu savrenog sklada izmeu ovjekova traenja i Boje istine, sklada koji ispuni radou srca tih istinskih mudraca (usp. Matej 2, 10). Vrhunac njihova puta traenja bio je kad se naoe pred djetetom s Marijom (Matej 2, 11). Kae Evanelje da padoe niice i poklonie mu se. Mogli su ostati razoarani, tovie, sablanjeni. Meutim, kao pravi mudraci, otvoreni su otajstvu koje se oituje na iznenaujui nain; i sa svojim simbolinim darovima pokazuju da prepoznaju u Isusu Kralja i Bojeg Sina. Upravo se u toj gesti ispunjavaju mesijanska prorotva koja navijetaju da e se svi narodi pokloniti Bogu Izraela. Posljednji detalj potvruje da su, kod mudraca, razum i vjera bili sjedinjeni: rije je o injenici da upueni zatim u snu da se ne vraaju Herodu, otioe drugim putem u svoju zemlju (Matej 2, 12). Bilo bi neto sasvim prirodno da su se vratili u Jeruzalem, u Herodovu palau i hram, kako bi i druge upoznali sa svojim otkriem. Meutim, mudraci, koji su izabrali za svoga vladara Djetece, uvali su to otkrie u tajnosti, po uzoru na Mariju, ili bolje, na samoga Boga i, kao to se pojavie, tako i nestadoe u tiini, zadovoljni, ali takoer promijenjeni susretom s Istinom. Otkrili su novo lice Boga, novo kraljevstvo: kraljevstvo ljubavi. Neka nam Djevica Marija, uzor prave mudrosti, pomogne da budemo istinski traitelji istine o Bogu i da budemo kadri ivjeti uvijek duboki sklad izmeu vjere i razuma, znanosti i objave.
U Vatikanu 6. sijenja 2010. Benedikt XVI.
Savjeti svetih mudraca

Recite nam vi kojima je srce neobina postala zvijezda: Kako razbiti dane to se uanie u mjesece, a mjeseci u dugih godina gnijezda? Kako izii iz zaarana kruga i prevariti vrijeme to nam oi pijeskom straha zasu? Nadom, samo nadom! Karavana nije duga, moete je prijei u laganu kasu. Recite nam vi, koji ste ipak bili ljudi i na as u uspjeh svog puta kolebali: Kako oaje odaleit iz grudi to na nas su od mladosti vrebali? Kako srce nadi, a nadu drugima predati? U zvjezdano nebo gledati, samo gledati!
Rajmund Kupareo, 1976.
11
Odgovornost za prisno zajednitvo
Smisao enidbenoga ivota

Tri su glavna stadija ovjekove opstojnosti: u utrobi devet mjeseci, na Zemlji do devedesetak godina i na drugom svijetu svu vjenost. Na ovoj su zemlji tri glavna praga ljudskoga ivota: roenje, vjenanje i umiranje. Ovdje govorimo o enidbi, o cilju i smislu enidbene zajednice. Zruke, vjridba, prsidba ili pstenovnje jest dogovor, obeanje, javno iskazana namjera da e se mladi i djevojka uzeti. Simbolizira ga mladieva predaja zarunikoga prstena djevojci. Vjrenk ili zrunk: mladi koji je dao vjeru djevojci da e je uzeti za enu, isprosio njezinu ruku. Vjrenica ili zrunica: djevojka koja je pod vjerom, vjerena, zaruena, obeana za udaju. Vjrnost: svojstvo onoga koji je vjeran, privren, odan: Bog prema ovjeku u odravanju obeanja; vjernik prema Bogu; katolik prema Papi; brani drugovi jedno drugomu. nik, mladenja ili uvglija: ovjek koji se eni. Nvjesta ili mlda: djevojka na dan vjenanja i prvo vrijeme nakon toga. Mldnci: mladoenja i mladenka, upravo vjenani par. M: 1/ ovjek koji je godinama odmakao od mladia, momka; 2/ oenjen ovjek; 3/ seljak. na: ljudska osoba kojoj je organizam prikladan da zanese, nosi, rodi i doji dijete: mlada, dobra, slobodna, vjerna, lijepa, pobona. U uem smislu: udana ena, supruga, bolja polovica. Hrvatska rije brk dolazi od staroslavenskoga glagola brati (uzimati). Kao to postanak same rijei kae, sr braka nije biti izbirljiv u prvome planu nije vie biranje, izbor, probir ili odabir s kim u jer mu je to prethodilo nego uzimanje, preuzimanje odabranoga/e u nedjeljivo zajednitvo, sveano obeanje da u s njim/njom ivjeti, ljubiti i potovati tu osobu s kojom od sada tvorim naravnu i zakonito osnovanu zajednicu, temelj nove obitelji.
Brani pojmovi
Snimio Darko Orlovi.
Brak je od 1946. prevagnuo kao izraz za zakonom priznato zdruenje mukarca i ene radi osnivanja obitelji. Do tada se rabila rije enidba. Sada je enidba u kanonskom pravu isto to i brak, zajedniki ivot mua i ene koji su se pred Bogom uzeli, zakleli i ive svoje zajednitvo kao sakrament. No, enidba se u svakodnevnom govoru svela na sadraj slian vjenanju ili udaji, tj. sam in ili obred stupanja u brak. udo izbora. Mi ne biramo ni oca ni majku. Ni roditelji ne biraju nijedno dijete. Samo Bog bira svoju majku da se Sin Boji zane po Duhu Svetom i rodi u vremenu od Djevice Marije. Ali mladi bira djevojku za suprugu, djevojka bira mladia za supruga, izmeu milijuna, i dogodi se, i to ne rijetko, da se radikalno raziu sa svim posljedicama raspada obitelji, nezadovoljstva do oaja. Obtelj dolazi od obitavati, obitavalite: zajednika kua, stan, stol i postelja, zajednika imovina, nepokretna suha zemlja i pokretna suha lova. Zkonit znai po zakonu drave ili Crkve. Kad stoji u dokumentu da je dijete civilno zakonito... (pro foro civili), znai da crkveno nije zakonito. Za crkveno vjenanje donose se svi civilni dokumenti. I neka svi podatci u civilnim i crkvenim ispravama budu ujednaeni: ime, prezime, roditelji, datum i mjesto roenja itd. Sredi to sada, o svadbi, a ne o svai za zemlju! nidba je zakonom priznata trajna i iskljuiva veza meu suprunicima; zdruenje mukarca i ene u svrhu osnutka obitelji; vjenanstvo, brana zajednica. U kranstvu je ona i sakrament, sveto otajstvo meu vjernicima. Sljedee, ue, znaenje enidbe je sam in koji se obavlja pri stupanju u brak, tj. vjenanje ili sklapanje braka: oeniti se djevojkom. daja: stupanje enske osobe u brak s mukarcem. Udati se znai dti se u neku kuu, obitelj, i to svojevoljno, bezuvjetno, iz ljubavi prema izabranom mukarcu, uz uzajamna prava i obveze koje se polau prisegom pred oltarom: Tako mi Bog pomogao Iskljuivo uzajamno prvo na tijelo suprunika; uzajamna bveza da obitavaju obiteljski zajedno, da se uzajamno potuju, da djecu raaju i odgajaju. Netko je duhovito rekao: Brak je prepoloviti prava, a udvostruiti dunosti. I jest tako. U sakramentnom braku postoji pravo na prirodni uitak, ali i dunost na prirodni zadatak. Nije Bog stvorio uitak bez zadatka. Svaki brani in treba biti otvoren
12
ivotu, donoenju ivota. I svako zaeto edo ima pravo na ivot, poetno biti roeno, a zatim dolino odgojeno. Roditelji smrtno grijee kada dijete, iz bilo kojega razloga, hotimino pobacuju. I svi oni koji u tome sudjeluju. Nije dijete dio enina tijela, kao nokat ili kao otpad koji se odbacuje ili pobacuje ili neist da se od djeteta oisti. Crkva ima najstroe kazne za pobaaj: Tko sudjeluje u vrenju pobaaja, upada, ako doe do uinka, u izopenje unaprijed izreeno (kanon 1398). I taj pobaaj nije samo kad je trbuh ve narastao, nego kad se raznim tabletama ili drugim nainima plod utrobni istjeruje, pomee, kad mu se ne doputa da se ugnijezdi i razvija ili kad, izmeu zaea i roenja, bilo koji zahvat neroeno ljudsko bie nasilno ili neprirodno izbacuje iz trudnice. Pravi vjernici potuju zakon raanja i odgoja djece! Ne pobacuje se ni hendikepirano zaeto edo. Kada se dogodi da se dijete u 3. godini povrijedi i ostane invalid, zar ga ima pravo ubiti? (Po novim naopakim zakonima EU, postoji to pravo ako je parlamentarno izglasano; ali po takvim zakonima postoji i pravo koje je prava protunaravna perverznost da se ena enom eni, a muko za muko udaje.) Kad se ovjek odijeli od Boga i Bojega zakona, nema zla u koje ne e srljati.
Crkva dri i nauava da je normalno i moralno u braku ono to je po naravi ureeno, kao naravni brani in, naravno zaee, naravno noenje, naravno raanje, naravno dojenje. to majka dijete dulje doji, to je dijete normalnije i pameu zdravije. Sve to je izvan naravnoga zakona, prirodnoga, nije ni normalno ni moralno, ni naravno ni prirodno. Vjennje: vijenac od rua na glavi zarunice na dan njezine udaje. Vjenanje pred oltarom, s rukom na kriu ili na evanelju. Ima i posebnih osoba i predmeta prozvanih po tom vijencu: vjenani kum, vjenana haljina. To je vjenanje posebna nagrada za njih dvoje vjenanika, ali vie od nagrade, to je njihov novi zadatak. U mladenke je na glavi vijenac, ali e od sada njih dvoje vjrenka biti suprunici i s novim potomcima koji dou od njih biti u obiteljskom vijencu, u krugu uzajamne vjenane ljubavi. To simbolizira i vjenani pstn, zatvoreni krug, iz kojega i u kojem ne smije biti preljuba, prijevare, nevjernosti. Djelitelji sakramenta enidbe jesu oni koji sklapaju enidbu; sveenik na vjenanju ima ulogu svjedoka, on samo asistira pristanku suprunika i daje im blagoslov u ime Crkve.
Svdba ili veslje je sveanost vjenanja sa svatovskom povorkom i gozbom pirnom trpezom (blanak oko sopre): svadbovati, enidbovati, pirovati. Svt je zarunikov pratitelj koji ide po djevojku za udaju (stari svat, barjaktar, ploskar, djever, djeverua, kum, komordija, prvjenac, pobratim, dolibaa, buklija, skrinjonoa, ruhonoa, torbonoa i drugi kieni svatovi, perjanici). Prnci su sudionici veselja koji doekuju svatove u nevjestinu domu, a prstae pirnici to dou nepozvani. Za sretan brak i brani ivot glavni je uvjet: isti do braka, vjerni do groba! Brak sklopljen u Crkvi za krtenike je sakrament (otajstvo, svetinja, prisega), u kojem enik i nevjesta ugovaraju, obeaju i pristaju ivjeti kao suprunici dijelei skladnosti i protivnosti, zdravlje i bolesti, uspjehe i neuspjehe. On je i izvor i sredstvo svetosti suprunika i kranskih obitelji. Stoga taj sakrament, zbog odraza na drutvo i Crkvu, ima najvie lanaka u crkvenom Zakoniku: ak 111 (kanoni: 1055-1165). Na studiju teologije poseban je predmet: enidbeno pravo. Svi drugi sakramenti imaju znatno manje odredaba: krtenje 30; potvrda 18; Euharistija 62; pokora 39; bolesniko pomazanje 10; sveti red 47. Sveti Pavao za brak kae: Otajstvo je to veliko (Efeanima 5, 32). Isus Crkva. enidba mijenja personalni status. Osobno stanje jesu norme, koje ureuju pravnu i poslovnu sposobnost osobe. Po mnogim zakonodavstvima u to ulazi i enidbeno i uope obiteljsko pravo, a po nekima i nasljedno pravo. enidbom se otvara stranica obiteljskoga stanja, a enidbeni status, kao i roditeljski, namee niz obveza. Brak sklopljen izmeu nekrtenika nije sakrament, ali u pravilu je i on nerazrjeiv. Ulazak u brak u skladu je s ovjekovom naravi, predstavlja ostvarenje ljudske udnje da se ne bude sam, nego nadopunjen sebi bliskim i ravnopravnim biem, s kojim se ivi u tjelesnom i duhovnom zajednitvu, dobru i zlu, smijehu i suzi, imanju i nemanju, udi i strasti. Ta i takva ovjekova narav ujedno je i prvi izvor prava. Naravni zakon je udionitvo razumna stvorenja u vjenom zakonu, svim biima otiskuje odreene sklonosti prema njihovim inima i svrhama; svjetlo razuma kojim spoznajemo to moramo initi, a ega se kloniti. To svjetlo i taj zakon Bog je dao ovjeku kad ga je stvorio. Sveopi je i nepromjenljiv. Obuhvaa najopenitije zapovijedi koje su svima poznate i zakljuke bliske naelima. Urezan je u ljudsku narav da bi ovjek, razmiljajui, primijetio kako Bog eli da se djeluje u ovome svijetu. Odreuje to je pravilno ili pogrjeno na osnovi ope ovjenosti koju dijele sva ljudska bia, uoavajui svrhe koje dijelimo sa svim ivim stvorenjima (ouvanje vlastitoga bia), sa ivotinjama (razmnoavanje i podizanje potomstva) i s drugim ljudima (spoznavanje istine o Bogu i ivljenje u ljudskom drutvu). Ureuje sve za im ovjek tei po svojoj naravi. Govorimo o dvije temeljne ljudske i vjerske znaajke braka i branoga ivota. To su jednobranost i nerazrjeivost.
13
Jednobranost: jedan brak ili jedna enidba, jedna udaja. Do smrti jednoga od branih drugova. Kad jedno umre, drugo nije vie pravno vezano uz pokojnika/cu. U takvu sluaju moe se mu eniti ili ena udati, ak i vie puta, ovisno o smrti suprunika. Kranska vjera ui da nije mukarac vrjedniji da bi mogao istodobno imati vie ena, a isto tako ni ena da bi imala vie mukaraca. Nego: jedan prema jedan. Zato su ljubavnici, prilenici, neobveznici... nedostojni onih koji dre do Boga, do sebe i svoje zadane rijei. enidbenom vezom, a onda i posteljom, povezuje se i spaja samo dvoje. Ta jedincatost obuhvaa enidbenu ljubav, meusobno usklaivanje, povjerljivost i dijeljenje itava ivota. Sakramenti krtenja, krizme i svetoga reda primaju se samo jednom u ivotu. I sakrament enidbe obino se prima samo jednom u ivotu. Sakramenti ispovijedi, priesti i bolesnikoga pomazanja primaju se vie puta u ivotu. Sakramenti svetoga reda i enidbe u slubi su zajednice, usmjereni su spasenju drugih. A ako pridonose i osobnom posveenju, to se zbiva po sluenju to se iskazuje drugima (Katekizam Katolike Crkve, br. 1534). Brak je Boja ustanova. Bog je na poetku svijeta stvorio ovjekovo tijelo iz propadljiva praha zemljanoga i udahnuo mu besmrtnu duu. Kad je Bog stvorio prvoga ovjeka, onda je rekao: Nije dobro da je ovjek sam, nainit u mu druicu, koja e biti njemu slina i ravna po naravi i dostojanstvu, a razliita po tjelesnom ustroju i duevnoj strukturi. Bog je ustanovio enidbu u zemaljskom raju kad je blagoslovio prve ljude: Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i sebi je podloite (Postanak 2, 28). Sam je, dakle, Bog i stvorio i zaruio i vjenao prvi brani par i odredio im zadau. I sve ugradio u ljudsku narav kao zakon, pravilo. Po dui je ovjek Boja slika i prilika, to jest po razumu i slobodnoj volji. Po tim dvjema kvalitetama ovjek je odgovoran pred Bogom i pred drugima. Bog je ovjeku dao 10 prstiju na rukama, 10 prstiju na nogama, 10 tjelesnih sustava: ivani, miini, kotani, krvni, dini, reproduktivni, koni, probavni, s unutarnjim i vanjskim izluivanjem, mokrani. Tako mu je Bog zadao 10 zapovijedi da po njima razumno ivi: 1/ Boga potuj, 2/ Ne psuj, 3/ Zahvalno svetkuj! Eto tri. 4/ Roditelje potuj, 5/ Drugoga ni sebe ne ubij, 6/ Bludno ne grijei ni sa sobom ni s drugima, 7/ Ne kradi, 8/ Ne lai, 9/ Ne poeli bludjeti i 10/ Ne poeli krasti! Eto ih svega deset! Zna ih svako dijete u prvom razredu osnovne. ivotinje nemaju ni razuma ni slobodne volje, ni zapovijedi, ni odgovornosti. One imaju prirodne nagone ili porive. etiri su temeljna nagona i u ivotinja i u ljudi: 1. nagon za ivotom, 2. za piem, 3. za hranom, 4. za razmnoavanjem. S obzirom na razmnoavanje u neslobodne ivotinje nema ni pobaaja ni demografskih problema, prirodni red. A u slobodna i moralna ovjeka ima i pobaaja i tzv. demografskih problema veliki nered. Toliko je svakovrsni bludni grijeh preplavio zemlju da mu se svijet u praksi i zakonima prilagoava, ne prizna ga grijehom, hvali ga i ponosi se njime. To je kao da se netko hvali zaraznom boleu! ovjek se procjenjuje koliko se svjesno i savjesno ravna po Bojem zakonu, i koliko moe kontrolirati nagon.
14
Prva istina o enidbi: jednobranost
Ako tomu grijehu popusti iz pokvarene volje, raa se pouda, ova raa naviku, a ova opet nudu! (sv. Augustin). Tako na kraju kae da ne moe ivjeti bez grijeha! Bog je ljude stavio na kunju. Nisu Bogu okrenuli lice nego lea, njegovu zapovijed prezreli. ovjeku je kazna u znoju, besplodnu radu i u tome da ga ivotni suputnik, meso od njegova mesa (Postanak 2, 23) ne razumije, ne ljubi i ne potuje. eni je kazna u odnosu na mua i u bolnu raanju i odgajanju djece, i kad nije shvaena i voljena. Bog je stvorio jednoga Adama i jednu Evu. Bog nije stvorio samo jedno bie muko i jedno bie ensko, nego on ovjeanstvo stalno uzdrava na branom naelu: jedan mukarac jedna ena. Zato je u svijetu po Bojem planu i raunu otprilike toliko mukih, koliko enskih. ovjeanstvo se tako mnoi da to ne ovisi ak ni o mukarcu i eni. Kad bi to ovisilo o njima, onda bi ravnotea bila posve poremeena. Tako novine donose da u Indiji ima na desetke milijuna mukih vie, u Kini jo vie, jer je uvedena mogunost da roditelji mogu doznati doekuju li muko ili ensko i mogu pobaciti koje hoe, jer po dravnom zakonu ne smiju imati vie od jednoga ili dvoje. Bog nikomu nije dao da u obitelji odluuje hoe li roditi muko ili ensko. Pa se dogodi da bude pet enskih, nijedan djeak. Ili pet mukia, nijedna curica. Ali u selu ima po prilici jednak broj mukih i enskih u rasponu od nekoliko godina. U upi je taj broj jo izjednaeniji, u narodu jo vie, a u svijetu pogotovo. Tu ravnoteu remete ratovi u kojima veinom ginu mukarci, ali nakon rata openito je primijeeno da se vie mukaraca raa, da se nadoknadi ratni gubitak. to misli ravna li svime time Stvoritelj ili tzv. sluaj? Priroda? Bog je i tebe stvorio da ti d suprotno bie. Jesi li naiao na pravu, na pravoga?
Isus je uzdigao brak na sakrament. Prvi Isusov nastup nakon krtenja i kunje bijae nazonost na jednoj seoskoj svadbi na kojoj je ponestalo vina. Na svadbi je bila i Isusova Majka i nekoliko Isusovih uenika. Marija je primijetila da nema vina, rekla je Isusu i ocijenila da bi se Isus mogao snai. Zato je preporuila slugama da uine to im Isus kae. On im je rekao da napune bunarskom vodom posude pred kuom, do vrha. Blagoslovio vodu, naloio da se nosi kunomu domainu (Ivan 2, 1-11). Isus je donio najvei dar (600 litara), nau vodu pretvara u vino, kao to i nae vino pretvara u svoju presvetu Krv. Isus je uinio svoje prvo javno udo, na zagovor majke Marije, u Kani. Svojom nazonou Isus je uzdigao enidbu na sakrament/otajstvo. Blago onomu tko moe pozvati Isusa na svoju svadbu. I njegovu Majku. I apostole. Tuna je kua koja ne moe pozvati Isusa na svadbu. Ima jedna narodna blagoslovna molitva za jelo: Doi, Isuse, i gostom nam budi, blagoslovi sve to ovaj stol nudi! Ako ne moe zapamtiti onu duu, slubeniju molitvu, naui ova dva stiha. Neka ti budu iskrena misao kad god je zbori. I ne zalijei se u tanjur dok je ne izmolite svi zajedno. Isus esto rabi sliku svadbene radosti da opie kraljevstvo nebesko (Matej 22, 1-14; Luka 14, 15-24). Tajna molitve. Budui da je brak enidba i udaja Boji plan i Boja volja, onda je ne samo korisno nego i nuno ukljuiti se iskrenom molitvom u taj Boji program. Moli Boga da te svojim putovima dovede pred tvoju ivotnu druicu ili nju k tebi. Neka to bude po tvojoj molitvi, makar ti se uinilo da je sve ispalo sluajno! Zapamti: Dijete je Boji dar, a ne Boji dug. Nije ti Bog duan dati dijete. Ako hoe, hoe. Budi mu zahvalan/na i na jednome i na drugome. Stoga je molitva bitna sastojnica enidbe, raanja i odgajanja djece. A Bog usliava nae molitve na etiri naina, odgovarajui: Da kad je po njegovoj volji! Ne kad je protiv njegove volje!
ekaj dok bude njegova volja. Ako ispuni uvjete, zavjete dat e ti po svojoj svetoj volji. Tajna zaea. S obzirom na zaee, ti se o tome nita ne pita. Zane, ne zna ni da si zaela, pogotovo mu ne zna. Ne zna je li zaeto jedno ili dvoje? Je li muko ili ensko? Bolesno ili zdravo? Ne zna hoe li normalno roditi ili spontano pobaciti. Ne pita se ni o plodu utrobe svoje, a da se pita o svome enidbenom drugu? A otprilike je 20% brakova neplodnih. Moda je u tebi razlog, a ne u njoj. Ovisi i o drogama, zlim pokusima, ve uinjenu pobaaju. U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo kau da najvie ovisi o neodravanju higijene kod prvih spolnih odnosa, da je to najei uzrok kasnije neplodnosti, zbog prenoenja gljivica, bakterija... Kako se dobna granica stupanja u prve spolne odnose pomie nanie, mediji ih ne ue tuiranju, roditelji zabijaju glavu u pijesak, kola o tome nita ne zna, vjerouitelji pretpostavljaju nevinost u toj dobi... A sve se to dogaa u naem katolikom narodu! Dijete se raa organski posve kompletno sa svih 10 tjelesnih sustava odnosno sa 6.125 dijelova tijela, a duhovno s istom, praznom ploom, u koju roditelji upisuju slova, rijei, reenice, jezik, ljubav, razmiljanje, svih 10 Bojih zapovijedi. Stoga mala moli kako mama moli. Mali psuje kako tata psuje. Mali krade kako tata krade, mala lae kako mama lae. Famozna ovca Dolly, skinuta s aparata 2003., kad je klonirana 1997. godine, poela je ne s prvom minutom svoga ivota, nego s punih est godina one ovce od koje je nastala, klonirana. Znanstvenici pri kloniranju jo nisu kadri vratiti sat oplodnje na nulu. A Bog u svakom ljudskom zaeu vrati sat na prvu sekundu ivota djeteta. Svako dijete poinje svoj vlastiti ivot od svoje prve minute, a ne s 27 ili 34 godine svoje majke. Posvojenje. Ima nemali broj branih partnera koji nemaju djeteta pa se odlue na uzimanje tuega djeteta kao svoga (posvoje, posine, pokere). Pa kada se tako pokau velikodunima, onda im ponekada Bog daruje vlastito dijete, i vie njih. Iskrena oinska i majinska ljubav zna ii iznad veza tijela i krvi i prihvatiti djecu drugih obitelji pruajui im ono to je potrebno za ivot i puni razvoj. Ako ne moete imati djece, a zapne s papirologijom za posvajanje udomi! Ionako e svako dijete jednom otii od tebe, nisi njegov vlasnik, a udomiteljstvom moe sada omoguiti djetetu bolje uvjete rasta i vie ljubavi i odgoja nego u domu. Pa dok potraje. Isus je jednom reenicom obuhvatio obje enidbene istine: Prva: Stvoritelj od poetka muko i ensko stvori ih i ree: Stoga e ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju enu; i dvoje njih bit e jedno tijelo. Tako vie nisu dvoje, nego jedno tijelo. (Matej 19, 4-6a) I druga: to, dakle, Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja (Matej 19, 6b). Valjano sklopljen i izvren brak nerazrjeiv je, nerazvediv, svojstvena mu je nepovrjediva vrstoa. Izvren, znai dogodio se brani in. Valjana i dovrena enidba ne moe se razrijeiti nikojom ljudskom silom. Valja razlikovati: rastavu, razvod i nitavost braka. Rastava je razdvajanje mua i ene od stola i postelje (separatio tori et mensae), ali ne s nakanom prevjenanja.
15
Druga istina o enidbi: nerazrjeivost
Snimio Darko Orlovi.

Budui da je brani par duan ivjeti zajedno u obitelji, ne moe se rastaviti i, bez obzira na krivicu, pohaati svete sakramente, ispovijed i priest ili kumovati, bez dozvole mjesnoga biskupa. Na primjer, jedno poini preljub i nastane u obitelji ivi nered. to e druga nevina strana? Ili jedno toliko zapne za neki svoj hobi da zanemari enidbenog druga. Teko je odrati brak kad nestane ljubavi, a gotovo nemogue kad nestane potovanja. U takvim sluajevima nekada moe biti bolje da svatko poe u svoj kut ringa, na svoju stranu, dok se ne smiri i shvati: ipak mi je bolje bilo dok smo bili sretni; idemo poi ponovno. Tako je ovo razdruivanje suprunika bez formalnog razvrgnua enidbene veze mogue rjeenje nepodnoljiva branog odnosa. To odvajanje moe biti na odreeno ili na neodreeno vrijeme, u odnosu na postelju ili na zajedniko stanovanje, jer se zbog oteanoga zajednikog ivota, nevjernosti jednoga od suprunika ili ako on/a poludi, otpadne od vjere itd. enidba ne moe razrijeiti. Dakle, rastava sama po sebi nije grijeh nego moe biti razborit, pravedan i miroljubiv in, sve dok joj nakana nije postii tjelesno jedinstvo s treom osobom. Razvod je razvrgavanje zakonite veze na graanskom sudu (divortium). Sudbeno ponitenje valjane enidbe. Brani par postaje slobodan za drugu civilnu enidbu. To se ne moe ni na koji nain odnositi ili primijeniti na Boji i crkveni zakon nerazrjeivosti izvrena braka. U Crkvi nema razrjeenja, razvrgnua, razvoda, ponitenja braka. Civilni zakon kako vjenava, tako razvjenava i prevjenava. Crkva kako vjenava, tako ne razvjenava. Tako na primjer vjena se u Pravoslavnoj Crkvi, valjano, i onda to razvrgne, ba razvede, a ne samo rastavi, prema pravoslavnim zakonima (preljub, mu nestao u ratu, ali nije dokazano da je umro, ena u umobolnici 12 je takvih sluajeva), Katolika Crkva ne prizna takvo razvjenanje, pa takve razvjenane ne moe ni vjenati. Ima u Hrvatskoj gradova gdje je vie od 40% brakova razvedenih, razvjenanih i prevjenanih, civilno. U nekim zapadnim zemljama jo vie. Nitavost braka. Crkva dakle pozna rastavu od stola i postelje, a ne pozna razvod, rastavu braka po graanskim kriterijima. Katolika Crkva nema ovlast razrijeiti enidbu izmeu krtenih osoba, koja je valjano sklopljena i u kojoj je obavljen brani in. Ali postoje neki sluajevi, tako rijetki da su prave iznimke to potvruju pravilo, u kojima se moe razrijeiti brak ako oba brana druga nisu krani. Odluka o takvim sluajevima u cijeloj Crkvi pridrana je iskljuivo Papi. Pavlovska povlastica (privilegium paulinum: Prva Korinanima 7, 10-15): enidba sklopljena izmeu dvoje nekrtenih razrjeuje se pavlovskom povlasticom u korist vjere stranke koja je primila krtenje, samim inom kojim ta stranka sklopi novu enidbu, ako se nekrtena stranka rastala (kanon 1143,1). Smatra se da se nekrtena stranka rastala ako ne eli s krtenom strankom zajedno ivjeti ili ne eli zajedno ivjeti u miru bez vrijeanja Stvoritelja, osim ako joj ta poto se krstila nije dala opravdan razlog da se rastavi (kanon 1143,2). Dakle oboje nekrteno, te se jedno krsti, a drugo ne pristaje na zajedniki ivot. Kranska vjera (favor fidei, tj. pogodnost ili prednost vjere) omoguuje da se ta osoba, ako je neduna, nanovo vjena.
16
Jezikoslovci o razvodu i rastavi

Rzvod je na hrvatskom jeziku prvenstveno razgranienje mea (Istarski razvod), a danas najee znai razvoenje (kabela, ica, vodova), dok bi ga u smislu razrjeenja enidbenog veza trebalo zamijeniti izrazom rastava braka. Upravo to predlae Vladimir Brodnjak u Razlikovnome rjeniku srpskoga i hrvatskog jezika (Zagreb, 1991., str. 460). U hrvatskom jeziku razvedena moe biti obala, a ena moe biti rastavljena; razveden moe biti kabel ili govor, dok mukarac iji je brak prestao postojati moe biti rastavljen. Zato jezikoslovci kau da rije razvod ne treba vezivati uz sudsko okonanje braka kad ta rije ima drugo osnovno znaenje i izvedenice iz toga, primjerice razvodna ploa, razvoe (porjeja ili sliva), razvodnik (vojni in) itd. Petrovska povlastica (privilegium petrinum) odnosi se na sve druge sluajeve. Na primjer, neizvrenu enidbu izmeu krtenih ili izmeu krtene i nekrtene stranke moe, zbog opravdana razloga, razrijeiti rimski prvosveenik na molbu obiju stranaka ili samo jedne od njih, makar druga stranka bila protivna (kanon 1142). Ili: kad se nekrteni, koji ima vie ena, krsti, moe zadrati jednu od njih, otpustivi ostale (kanon 1148,1). Ili: nekrtena stranka koja, poto se krsti u Katolikoj Crkvi, ne moe obnoviti zajedniki ivot s nekrtenim enidbenim drugom zbog ropstva ili progonstva, moe sklopiti drugu enidbu, premda se i druga stranka u meuvremenu krstila (kanon 1149). Meutim, Crkva pozna nitavost enidbe. To jest sluaj da je enidba od samoga poetka nitava, nevaljana, bezvrijedna, pa je u posebnom sudbenom postupku Crkva takvom samo proglaava. Na primjer zbog raznih zapreka koje enidbu ine nevaljanom (Zakonik kanonskoga prava nabraja ih vie: nedostatak dobi, nemogunost branoga ina, ve valjana enidba, nekrtena osoba, sveti red, sveani doivotni zavjet istoe, otmica, brakoubojstvo, krvno srodstvo u izravnoj liniji, svojbina, javno udoree, vjenanje pred nezakonitim sveenikom, zatajenje psihike bolesti i slino). Zato Crkva nauava nerazrjeivost braka? Zato to je enidba savez muke i enske osobe pred Bogom da e ivjeti u zajednitvu koje je po svojoj naravi usmjereno: na dobro suprunika (meusobna ljubav, pomo i usavravanje, zadovoljenje nagona u slubi ivota); na raanje djece i na odgajanje djece. To je troje smisao enidbe. Vjenost ti ovisi o vremenu. Sutra o danas. Drugi ivot o ovome ivotu. Kad polazi u rat, moli se jedanput. Kad ide na more, moli se dvaput. Kad se eni, moli se triput. Blago onom tko tako ini jer o tvome branom drugu ovisi veinom i tvoja ivotna srea. (Nikola Buljan, Katolika djevojka i katolika majka, Zagreb, 1938., str. 3) Ako je dijete na putu, sama ta injenica nije dovoljan razlog da se stupa u brak. Ako je dijete zaeto, duan si ga priznati i za njega plaati uzdravanje do djetetove
Promisli i Bogu se uteci!
punoljetnosti. Civilni zakoni su to danas dobro razradili. Nije ni potreba ni nuda da radi jednoga nepromiljena ina sebe i svoga sudionika doivotno osudi za boravak u istom prostoru, ako vas ne vee nita osim posljedica toga snoaja. Statistike o broju propalih brakova su neumoljive. Vjerojatnost da ete zajedno doekati starost zadnjih se godina drastino smanjuje. Uspjeti u braku znai imati velikodunosti, suosjeanja, dragosti, a ne samo strasti; znati sluati, a ne samo zapovijedati; ljubav nisu samo njeni poljupci i uitak, ljubav je i vjernost u kunjama, ljubav je i postojanost u nevoljama. Ako sada ve ima zrna ili gromade sumnje, presijeci vor. Povuci se! Vrati prsten. Bolje je sada raskinuti zaruke nego sutra kriti brane zavjete i razarati brak. S godinama onaj drugi ne e postati manje osoran, ne e biti manje sklon piu, manje sklon rasipnosti, kocki, laganju. Ako su rupe koje sada u njemu/njoj vidi takve, lijepo se pozdravite, a ne srljajte u enidbu! Nemoj danas priguiti fitilj pa da taj dinamit samo tinja ekajui kad e prasnuti. Grijeh je, pred Bogom i pred ljudima, sklapati brak znajui da se time u na krug, to ga simbolizira prsten, kao na zatvoreni intimni prostor od zlata, unosi nagazna mina pa da ona prasne za koju godinu i razori ti svijet, a djecu iz toga braka uini prilino nesigurnima i nesretnima. Nije sramota razvrgnuti zaruke kolika je teta biti nevjeran u braku i njega razoriti. enidba je sakrament, svetinja. I ne ivi se samo na dan vjenanja, u veselju svadbe i zanosu medenoga mjeseca nego dok nas smrt ne rastavi. Ako misli da to ne moe, ili da onaj s kim si sada nije tvoj pravi suputnik/ca za to, da nije onaj tko e uz tebe uvijek biti suprunik/ca, reci sebi: Dosta je bilo zavaravanja!, reci mu/joj: elim ti svako dobro i sreu, ali ja nisam za tebe; ne emo se vjenati. Brak jest rizik, kao to je rizik svako zvanje, ali isplati se u njega ui. Samo ne bilo s kim. I kod izbora branoga druga vrijedi to krojai i stolari znaju rei: Tri put mjeri, jednom rei! Vjernik se na enidbu sprema i molitvom. Ne ovisi sve o nama i naim izborima. Zato se treba predati u Boje ruke. I nastojati uvijek biti razborit i pravedan. Ako je volja Boja enidba, onda je volja Boja i konkretna zarunica i konkretan zarunik! Abrahamov sluga Eliezer moli Boga da mu poalje pravu enu, Rebeku, koja e otii za patrijarhova sina Izaka (Postanak 24). I Bog ga je usliao: ona se javila na bunaru da napoji ne samo njega nego i njegove deve. Tobija je sa Sarom iskusio mo zarunike molitve i mogao sretno kliknuti: Blagoslovljen si, Boe, jer si me razveselio i jer se nije dogodilo ega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosre (Tobija 8, 16). Sve je to svetopisamski objavljeno i vjernicima dano za pouku i pomo. Dragi itatelju, zarunie/zarunice, kranski muu i eno, Bog vam svaku sreu dao!
biskup Ratko Peri mostarsko-duvanjski biskup i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski; biskupija.mostar@gmail.com
Sveti Pavao o enidbi

Dobro je ovjeku ne dotai enu. Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju enu i svaka neka ima svoga mua. Mu neka vri dunost prema eni, a tako i ena prema muu. ena nije gospodar svoga tijela, nego mu, a tako ni mu nije gospodar svoga tijela, nego ena. Ne uskraujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet zdruite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vae neizdrljivosti. Ali to velim kao doputenje, ne kao zapovijed. A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako. Neoenjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne mogu uzdrati, neka se ene, udaju. Jer bolje je eniti se negoli izgarati. A oenjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: ena neka se od mua ne rastavlja ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s muem pomiri i mu neka ne otputa ene. Ostalima pak velim ja, ne Gospodin: ima li koji brat enu nevjernicu [nekranku] i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otputa. I ena koja ima mua nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otputa mua. Ta mu nevjernik posveen je enom i ena nevjernica posveena je bratom. Inae bi djeca vaa bila neista, a ovako sveta su. Ako li se nevjernik [nekranin] hoe rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. Jer to zna, eno, hoe li spasiti mua? Ili to zna, muu, hoe li spasiti enu? U drugome svatko neka ivi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Jesi li vezan za enu? Ne trai rastave. Jesi li slobodan od ene? Ne trai ene. Ali ako se i oeni, nisi sagrijeio; i djevica ako se uda, nije sagrijeila. Ali takvi e imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado potedio. Misli li tko da je neprilian prema svojoj djevici kad je preivotan i s njome mora biti, neka ini to je nakanio, ne grijei: neka se uzmu. Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odlui u svom srcu uvati svoju djevicu dobro ini. Tako, tko se oeni svojom djevicom, dobro ini, a tko se ne oeni, bolje ini. ena je vezana dokle ivi mu njezin. Umre li mu, slobodna je: neka se uda za koga hoe, samo u Gospodinu. Bit e ipak blaenija ostane li onako, po mojem savjetu.
Prva Korinanima 7, 1-17. 27-28. 36-40
Rekli su o braku i suprunicima

Bolje je sjediti u kutu na tavanu nego u zajednikoj kui sa svadljivom enom. Lake je stanovati u pustinji, nego sa enom svadljivom i gnjevljivom. (Biblija, Mudre izreke 21, 9.19) enska mudrost sagradi kuu, a ludost je rukama razgrauje. (Biblija, Mudre izreke 14, 1) enidba neka bude u asti meu svima i postelja neokaljana! Jer bludnicima e i preljubnicima suditi Bog. (Biblija, Hebrejima 13, 4) Ako se eli oeniti, oeni se sebi ravnom. (Publije Ovidije Nazon)
17
Kao to pobjednik nosi ime po bitki, tako i ena nosi prezime po pobijeenom mukarcu. (sv. Jeronim) Ne stoji kua na zemlji nego na eni. (hrvatska poslovica) ena se smije kad moe, a plae kad hoe. (francuska uzreica) Od kue kapljive i od ene svadljive, oslobodi nas, Boe! (dubrovaka potapalica) Isto su oganj, ena i more, a istom rijei ih vezat niko ne more. (dubrovaka potapalica) Dri oi irom otvorene prije vjenanja i napola sklopljene nakon. (Benjamin Franklin) Mukarac je u pravilu zadovoljniji ako ima objed na stolu nego ako mu ena govori starogrki. (Samuel Johnson) enidbom ena postaje slobodna, a mukarac gubi slobodu. (Immanuel Kant) enidbe se sklapaju na nebu, a ostvaruju na zemlji. (Moritz Gottlieb Saphir) Holofern ima prednost pred drugima, koji nakon enidbe izgube glavu, a zadre enu. Holofern je barem izgubio obje u istom trenutku. (Moritz Gottlieb Saphir) enidba je kao i smrt: rijetko u nju pripremljeni. (Niccol Tommaseo) ednost, a ne dragocjenost enu resi. (Ante Starevi) Upoznaju se tri tjedna, vole se tri mjeseca, svaaju se tri godine, podnose se trideset godina, i djeca iznova. (Hippolyte Adolphe Taine) enidba je dugi razgovor proaran raspravama. (Robert Louis Stevenson) enidba je omiljena jer spaja najveu koliinu iskuenja s najvie mogunosti. (George Bernard Shaw) Dobar je brak onaj u kojem svatko imenuje onoga drugoga uvarom svoje usamljenosti. (Rainer Maria Rilke) Ako je ena u krivu, moli je za oprotenje ako eli ivjeti u miru! (Francis de Croisset) Mnoge ene uzajme srce od mukarca, ali su rijetke one koje ga zadre u posjedu. (Halil Dubran) Ljubav koja se svednevice ne obnavlja postaje navikom i zapada u ropstvo. (Halil Dubran) Kad se zaljubljenici grle, oni zapravo grle ono to ih spaja. (Halil Dubran) Mukarac koji eni ne oprosti lake mane ne e nikad uivati u njezinim plemenitim vrlinama. (Halil Dubran) Plemenitost se ne sastoji u tome da mi ponudi neto to oarava moj pogled nego da mi ponudi zjenicu oka svojega. (Halil Dubran) Najljepa je istina da nema ponavljanja u rijeima Volim te!, jer nadolazi novi as u vremenu, druga toka u prostoru i izjave nemaju isto znaenje kao i prije. Ljubav nikad nije dosadna u jednooblinosti svojih izraavanja. Pamet je promjenjiva u svom nainu govora, ali srce nije. (Fulton Sheen) Pravi pokazatelj mukareva znaaja je zdravlje njegove ene. (Cyril Connolly)
Iz ivota Katedralne upe
Prema socijalnoj slici gradske jezgre

Centar za socijalnu skrb je ustanova u sustavu socijalne skrbi. Prua razliite vrste pomoi graanima koji zbog nepovoljnih drutveno-gospodarskih okolnosti, nesreenih obiteljskih odnosa ili drugih osobnih potekoa nisu u mogunosti sami niti uz pomo lanova obitelji zadovoljiti osnovne ivotne potrebe, postii skladne odnosa s lanovima obitelji ili uspjeno ispunjavati obveze prema osobama o kojim su duni skrbiti. Posebno podruje rada Centra je zatita prava i interesa ranjivih skupina, kao to su maloljetna djeca bez roditelja ili bez odgovarajue roditeljske skrbi, osobe liene poslovne sposobnosti, osobe s posebnim potrebama, rtve obiteljskoga nasilja, djeca i mlade s poremeajima u ponaanju, osobe bez sredstava za ivot, obitelji pod rizikom, stare i nemone osobe bez zakonskih obveznika uzdravanja. Sve usluge Centra su besplatne i za njih nije potrebna nikakva uputnica. U obavljanju svoje djelatnosti Centar za socijalnu skrb u Dubrovniku nuno i esto surauje s drugim pruateljima socijalnih usluga, kao to su ustanove socijalne skrbi: Dom za djecu bez odgovarajue roditeljske skrbi Maslina, Dom za stare i nemone osobe u Dubrovniku, Dom za stare i nemone osobe Domus Christi, Centar za rehabilitaciju Josipovac u Mandaljeni; organizacije civilnog drutva udruge Lukernica, Dva skalina, Rina Maera, Udruga gluhih, Udruga tjelesno invalidnih, Udruga multiple skleroze; humanitarne organizacije Crveni kri i Karitas; vjerske ustanove (Biskupski ordinarijat, upni uredi), javne ustanove (vrtii, kole, Dom zdravlja, Opa bolnica, Obiteljski centar), pravosudna tijela (Dravno odvjetnitvo, Opinski i upanijski sud); jedinice lokalne samouprave na podruju nae nadlenosti: Grad Dubrovnik i opine: Konavle, upa dubrovaka, Dubrovako primorje, Ston, Janjina i Mljet. Udruge se tek odnedavna pojavljuju kao pruatelji socijalnih usluga i to u onom dijelu gdje su odreene usluge usklaene i nadopunjuju usluge koje prua centar za socijalnu skrb. Kroz takvu suradnju stvara se iroka mrea potpore i pomoi za rjeavanje ivotnih potekoa, ujedinjuju se razliiti resursi (informacije, znanje, vjetine materijalni i ljudski resursi) i lake se zadovoljavaju razliite potrebe graana. Najvea potreba i oekivanja Centra od nevladinih udruga su projekti za organiziranje slobodnog vremena mladih, savjetovaline usluge i potpora obiteljima. U tijeku je reforma sustava socijalne skrbi. Cilj reforme je poveati dostupnost, kvalitetu i primjerenost socijalnih
Suradnja s udrugama i drugim ustanovama
18
usluga korisnicima putem razvoja mree socijalnih usluga na razini lokalnih zajednica i upanija. Centru za socijalnu skrb za to je potrebna pomo nevladina sektora, volontera i svih koji su spremni i voljni pomoi ljudima u razliitim potekoama u ivotu.
Knjiga o kranstvu na Danama

Dane su hridovito mjesto na kraj mora, izmeu Pila i Lapada, a ispod Gradca, na kojem se nalaze: crkva podignuta kao odgovor na svjetsku poast kuge, samostan asnih sestara, zvonik na preslicu poznat po svim morima i oceanima svijeta, groblje (epidemijsko od XV. stoljea, a gradsko od XIX.) i kupalite. Da je tamo bio i prvi dubrovaki lazaret (karantena za zaraene) i prostor za gubavce podsjea jo uzreica odvesti koga na Dane koju je 1884. zabiljeio Pero Budmani, a znai izmuiti koga do smrti, umoriti ga. Reprezentativno i luksuzno izdanje monografije Crkva i Samostan svete Marije na Danama objavljeno je u proljee 2010. u nakladi Drube sestara franjevki iz Dubrovnika i Matice hrvatske Ogranak Dubrovnik. Petsto i pedeseta obljetnica postojanja zavjetne dubrovake crkve iz 1457. bila je povod da tridesetak autora u bogato ilustriranom izdanju na 255 stranica kroz est poglavlja donese niz znanstvenih priloga o povijesti samostana i njegovih dumni Danarica, o njihovu redovnikom ivotu, arhitekturi, zavjetnim ploicama, legatima, svjedoanstva o zagovoru Gospe od Danaa na svim morima svijeta, izvrsnim slikama Dubrovake slikarske kole, kao i poeziju onih koji su nadahnue za svoje stihove pronali na Danama. U crkvi Svete Marije od Danaa uvaju se remek-djela hrvatske rane renesanse: poliptih Gospa s Isusom Lovra Dobrievia i poliptih Gospa s Isusom u naruju Nikole Boidarevia (naslovnica Nae Gospe br. 41, za Boi 2009.). Uz Katedralu, zbornu crkvu Sv. Vlaha i fratarske samostane, crkva Sv. Marije na Danama postala je mjesto kojeg su stanovnici Republike kao i stranci posebno darivali. Na poetku su franjevake treoredice, skromne djevojke zvane dumne, nastanjivale to podruje, a kasnije se ustrojila redovnika zajednica Drube sestara franjevki
Centar za socijalnu skrb u Dubrovniku pokriva podruje bive Opine Dubrovnik [podruje Dubrovake biskupije bez pola Peljeca, Korule i Lastova]. Stalnu pomo (500 kuna mjeseno) dijeli na 289 adresa, od toga na podruju Gradskog kotara Grad [Katedralne upe] 33. Od korisnika unutar Zidina, 27 je samaca i est obitelji s ukupno 48 lanova. U kategoriji tih korisnika stalnih pomoi, osam je samaca nesposobnih za rad i privreivanje, a 19 ih je radno sposobnih prijavljenih na Zavod za zapoljavanje. Od est obitelji koji su korisnici stalne pomoi, tri su samohrane majke. Od ukupnog broja korisnika odnosno lanova 15 je djece i to estero djece do 15 godina, a devet starije od 15 godina. Djeca kao lanovi obitelji imaju pravo na dodatke stalnoj pomoi nositelju do zavretka redovitoga obrazovanja. Tuu pomo i njegu kao novano pravo (doplatak 350500 kuna) koristi 51 osoba. Od toga, 15 ih ivi samo, a 36 u obitelji. Osobnu invalidninu (625 ili 1250 kuna) koristi 16 osoba. Na nju imaju pravo osobe s najteim smetnjama u tjelesnom ili mentalnom razvoju, ako je oteenje nastalo prije 18 godine ivota. Pomo za stanovanje koristi 14 osoba. To pravo slui za reijske trokove stanovanja a financira ga Grad Dubrovnik. U socijalnim ustanovama smjeteno je ukupno 17 starijih i nemonih osoba. Od toga broja 12 ih nema djecu niti zakonske obveznike uzdravanja. Privremeno uzdravanje (alimentaciju) koristi samo jedna samohrana majka. Pomo i njegu u kui starijim i bolesnima prima sedam osoba. Pomo prua Dom za stare i nemone osobe, a trokove snosi Zaklada Blaga djela. U 2010. godini jednokratne novane pomoi pruene 24 osobama u novcu, 10 u obui i odjei i est u naravi (prehrana). Na podruju Gradskoga kotara Grad 32 osobe su pod skrbnitvom (24 u obiteljima, a osam u socijalnim ustanovama), a tri osobe su pod roditeljskom skrbi. Neke od oblika socijalne skrbi koriste etiri osobe ovisne o drogama. Nema podataka o primateljima naknade do zaposlenja (350 kuna mjeseno za nezaposlene s tjelesnim ili mentalnim oteenjem nakon zavrenoga obrazovanja) ni naknade za roditelja-njegovatelja (2500 kuna mjeseno za dijete s viestrukim oteenjima zdravlja).
U Dubrovniku 6. srpnja 2010. Katica Rai diplomirana socijalna radnica, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Dubrovnik
Korisnici socijalne skrbi s podruja Gradskoga kotara Grad
19
Susret obitelji u Grguriima

Tridesetak obitelji Dubrovake biskupije koje posljednjih godina aktivno sudjeluju u aktivnostima koje organizira Vijee za obitelj okupile su se 30. svibnja u katedralnoj kui, Gospinu domu u Grguriima na Susretu obitelji. U prijepodnevnom dijelu programa predavanje je odrao mladomisnik don Marin Lui. Misao-vodilja njegova predavanja bila je biblijska misao: Bog je prvo ljubio nas (Prva Ivanova 4, 10). Govorei o naizgled dalekom Bogu od kojeg ljudi moda imaju strah ili ga predoavaju kao onoga koji im alje patnju, ukazao je na injenicu kako je Bog doao meu ljude rei im: Ne bojte se! Tu Boju ljubav iskazanu i preko kria potrebno je stalno posvjeivati kako bi ivot vjernikih obitelji bio doista kranski. U tijeku predavanja za roditelje bilo je posebno organizirano uvanje djece. Euharistiju je slavilo vie od stotinjak okupljenih. Susret se nastavio zajednikim objedom kojeg su sudionici sami pripremali, zatim poslijepodnevnim druenjem i slobodnim aktivnostima za djecu i roditelje. Domain i biskupijski delegat za obiteljski pastoral don Stanko Lasi pridruio se sudionicima nakon redovitih prijepodnevnih dunosti u dubrovakoj Prvostolnici.
Gospa s Djetetom nad glavnim ulazom u crkvu Svete Marije na Danama. Snimio Boo Gjuki.
kao izvorna hrvatska redovnika zajednica iz Dubrovnika. Samostan je poznat i kao zavjetno svetite pomoraca. Knjiga je predstavljena javnosti 11. svibnja u vrtu dananskog samostana. Pa premda se to dogodilo izvan podruja Gradske upe, vrijedi zabiljeiti i estitati sestrama s Danaa na tom pothvatu jer se one revno mole za sve nae pomorce, a same su redovite posjetiteljice Katedrale i ve desetljeima vode i kuanstvo otaca franjevaca u Male brae. Saeto je o knjizi rekla poglavarica asnih s Danaa, s. Ruica Bari: Proimanje boanskoga i ljudskog iitava se na svakoj stranici i kad govori o ivotu i djelovanju sestara ili kad opisuje bogatstvo i ljepotu umjetnikoga izriaja slike ili graevine. I dok primjerice itamo o vrijednim umjetninama, otkrivajui pojedinosti s kojima se prvi put susreemo, ne moemo ne vidjeti tolike redovnice koje ponizno i s ljubavlju upiru pogled u lik Majke Marije, Isusa, Ivana Krstitelja, sv. Antuna, i tolikih, ijim posredovanjem trae Boju blizinu. Jednako tako itajui o graditeljstvu i kiparstvu crkve i samostana, otkrivamo da je jedini smisao i svrha postojanja te ljepote ljudskoga izriaja udomiti duu koja trai Boga.
Katedralni nogometai najbolji u Biskupiji

Ekipa katedralne upe Gospe Velike s voditeljem Perom Bioiem i upnikom don Stankom Lasiem, dubrovakim dekanom, predstavljala je Dubrovaku biskupiju na zavrnici Katolike malonogometne lige od 4. do 6. lipnja u Mostaru gdje su osvojili drugo mjesto. Ekipu ine: Mario Bioi, Ivan Pavlina, Stjepan Srhoj, Saa Stanii, Hrvoje Cvjetkovi, Maroje Brbora, Damjan uli (ujedno najbolji strijelac), Darko Stani i Petar Kuzman. Finale na razini Biskupijske lige odigrano je 29. svibnja u portskoj dvorani u Gospinom polju izmeu ekipa Katedralne upe i upe Sv. Kria iz Grua. Utakmica je zavrila izjednaeno 2:2 (1:1), da bi nakon redovitih jedanaesteraca rezultat bio i dalje izjednaen 5:5. Nastavilo se izvoenjem jedanaesteraca na ispadanje i obranom tek treeg jedanaesterca Matea Saulana ekipa Katedrale odnijela je pobjedu s rezultatom 9:8. Najboljim strijelcem proglaen je Damjan uli iz pobjednike ekipe, pokal za fair-play dobila je treeplasirana ekipa upe Sv. Nikole iz Cavtata. Na etvrtom mjestu zavrili su malonogometai upe Sv. Vlaha iz Stona, a na petom upa Gospe Karmelske iz Ploica. Suci finalne utakmice bili su: Mato Obiva i Mato Bajurin. Prije zavrnih utakmica svi sudionici okupili su se na misnom slavlju koje je u Svetitu Gospe od Milosra predvodio don Petar Pali. A prije finalne utakmice svjestan pojaanih napetosti kod igraa, molitvu na igralitu predvodio je voditelj Katolike malonogometne lige za Dubrovaku biskupiju Kreimir Markovi. Utakmice je pratio i delegat za pastoral mladih don Ivan Bolkovac. To je etvrta sezona kako se u Dubrovakoj biskupiji odrava
Predstavljanje monografije. Snimio Ivo Marlais.
20
Djeaci pred Gospom tu se kuje najbolji nogomet u Biskupiji. Snimila Marta Jovanovi.
Katolika malonogometna liga, a tijekom proteklih mjeseci odigrane su utakmice po dekanatima koji su prijavili ekipe.
Korosante i procesija po Gradu

Korsnte, Korsant, je viestoljetni dubrovaki izraz za Tijelovo. Ta imenica enskoga roda pojavljuje se samo u mnoini, a nastala je od iskvarenoga latinskog Corpus sanctum ili talijanskoga corpo sante (sveto Tijelo). Blagdan Tijelova slavi se od 1264. godine. Na taj se dan pobono i s potovanjem po ulicama i trgovima nosi uzvieni Sakrament, Kristovo tijelo, znak jedinstva, veza i zalog ljubavi, kruh jakih (Psalam 78, 25), okrjepljujua hrana (Prva o Kraljevima 19, 8). Za klanjanje i tijelovski ophod posveena hostija stavi se u pokaznicu (monstrancu, ostenzorij). Unutar jajolikog obrua, zatiena prozorskim staklom, nalazi se mjeseasta kopa ili polumjesec (lat. lunula) u koji se udjene hostija. Redovito se izrauje od plemenitih kovina. Povrh plata (pluvijala, sveanoga, bogatog ureenog bogoslunog ogrtaa koji see od vrata do glenja) nositelj
pokaznice obino preko ramena stavi naplenik (humeralni veo) i njime, a ne golim rukama, dodiruje pokaznicu. Nad Svetootajstvom se, na 4, 6 ili 8 tapova nosi nebnica (baldakin). Sredinju proslavu Tijelova u Dubrovniku na sam blagdan naveer, u etvrtak 3. lipnja 2010. predvodio je don Josip Barii, ilipski upnik. On je u suslavlju tri sveenika predslavio euharistiju u Gospi, a zatim i ophod gradskim ulicama: od Trga Marina Dria, Ispred Dvora, Ulicom od Pua i natrag Placom. Procesija se zaustavila pred donjim ulazom u crkvu Svetoga Frana i na taraci crkve Svetoga Vlaha. Kako ui Tridentski sabor, nakon posveenja kruha i vina, u sakramentu euharistije uistinu, stvarno i bitno pod prilikama tih vidljivih tvari nalazi se na Gospodin Isus Krist, pravi Bog i pravi ovjek. Nije meusobno suprotstavljeno da sam Spasitelj stalno sjedi na nebesima zdesna Ocu, a da isto tako bude svetootajstveno prisutan i nama nazoan svojim bivstvom i na mnogim drugim mjestima, nain postojanja koji se rijeju jedva moe izraziti, a koji je ipak Bogu mogu (usp. Matej 19, 26; Luka
21
Bogu. Mi, naime, vjerujemo da je u njemu nazoan isti onaj Bog za kojeg je vjeni Otac rekao: Nek pred njim nice padnu svi aneli Boji (Hebrejima 1, 6), komu su se mudraci poklonili padnuvi niice (Matej 2, 11), komu su se poklonili utopljenici na lai (Matej 14, 33), izlijeeni gubavci (Luka 5, 12; 17, 16), strankinja (Matej 15, 25), slijepac od roenja (Ivan 9, 38), ene pokraj Groba (Matej 28, 9) i apostoli u Galileji (Matej 28, 17; Luka 24, 52).
600 malih pjevaa i 13 djejih zborova u Maloj brai

18, 27); to moemo spoznati milju prosvijetljenom vjerom i to moramo najpostojanije vjerovati. To je svetootajstvo na Posljednjoj veeri ustanovio na Otkupitelj kad je poslije blagoslova kruha i vina jasnim i nedvojbenim rijeima posvjedoio da apostolima daje vlastito tijelo i krv (Matej 26, 26-29; Marko 14, 22-25) te zapovjedio da se u njegovu primanju tuje spomen na njega (Luka 22, 19) i navijeta njegova smrt dok sam ne doe suditi svijetu (Prva Korinanima 11, 26). On je naime elio da se to sveto otajstvo uzima kao duhovna hrana kojima e se due hraniti i jaati, i kao zalog kojim se oslobaamo od svakidanjih prijestupa i branimo od smrtnih grijeha. elio je da to bude zalog nae budue slave i vjene sree i da sa svakim od nas bude povezan kao s udovima jednoga tijela najtjenjom vetom vjere, nade i ljubavi, kako bismo svi isto govorili i kako meu nama ne bi bilo raskola. itav i potpuni Krist nalazi se pod prilikama kruha i pod svakim dijelom tih prilika, isto tako itav pod prilikama vina i pod svakim njihovim dijelom. Budui da je Krist na Spasitelj rekao da je uistinu njegovo tijelo ono to je pruao pod prilikama kruha, zbog toga je u Katolikoj Crkvi uvijek bilo uvjerenje da se posveenjem kruha i vina itava podloga kruha pretvara u bivstvo tijela naega Gospodina, a itava podloga vina u bivstvo njegove krvi. Tu je pretvorbu Crkva u pravom smislu nazvala transsupstancijacijom (promjenom biti). Kristovi vjernici kod tovanja presvetoga Svetootajstva iskazuju bogotovanje koje se treba iskazivati pravome Na Zlatnoj harfi u Dubrovniku 5. lipnja sudjelovalo je estotinjak sudionika iz trinaest upa, dvanaest iz Splitskomakarske nadbiskupije i jedne iz ibenske biskupije. Naalost, ni jedna iz Dubrovake biskupije. Dvadeset i peta jubilarna Zlatna harfa koja se za Splitsko-makarsku nadbiskupiju odrava svake godine na drugom mjestu u subotu 5. lipnja okupila je djeje crkvene zborove i njihove voditelje u Dubrovniku i u Vinjanima. Na dubrovaki dio programa pristiglo je estotinjak sudionika u
Djeji zborovi od Opuzena, Makarske, Runovia, Proloca, Imotskog do Splita, Klisa, Katela i Primotena u Maloj brai 5. lipnja 2010.
trinaest zborova. Susret je zapoeo koncelebriranim misnim slavljem u crkvi Male brae koje je predvodio mladomisnik fr. Ivan Rei, upni vikar u Imotskom. Ispunivi crkvu do posljednjeg mjesta i pjevajui zajedno bogoslune pjesme djeji su zborovi dali posebnu ljepotu tom slavlju. Nakon mise i izvlaenja redoslijeda nastupili su sljedei djeji zborovi: zbor upe Uznesenja Blaene Djevice Marije iz Katel Lukia s voditeljicom s. Terezinom Baica, zbor Gospe Fatimske iz Splita kojeg vodi s. Pavla Njegovec, zbor upe Sv. Dominika iz Splita sa s. Leonijom Brali, zbor upe Sv. Stjepana iz Opuzena kojeg vodi s. Marinela Delonga, zbor upe Sv. Marka iz Makarske sa s. Gracijom Akmadi, zbor upe Gospe od Karmela iz Runovia s Marijom Bioi i Anetom Babi, zbor upe Uznesenja BDM iz Klisa s voditeljicom s. Anitom Perkui, zbor upe Sv. Mihovila iz Proloca kojeg vodi s. Filipa Smoljo, jedan zbor iz dviju upa Sv. Ivana iz Mravinaca i Bezgrenog zaea
22
Snimio Ivo Marlais.
BDM iz Kuina koji je ujedinila voditeljica s. Dulcinela Plava, zbor Gospe od Loreta iz Primotena s voditeljicom s. Lidijom Grgat, zbor upe Sv. Franje iz Imotskog pod vodstvom s. Sofije Vukovi i zbor konkatedralne upe Sv. Petra iz Splita sa s. Eudoksijom Frani. Zborovi su otpjevali po jednu pjesmu na temu ovogodinje Zlatne harfe Gospodin je pastir moj. Gvardijan samostana fr. Stipe Nosi i pokrajinska zastupnica za Splitsko-makarsku nadbiskupiju s. Nedjeljka Milanovi Litre na zavretku susreta u samostanskoj crkvi podijelili su predstavnicima svih zborova priznanje za nastup. Ovogodinja harfa bila je i svojevrsna molitva djece za djevojicu anu Lelas da prohoda to su oznaili posebnim plakatom uz oltar. Djeca i njihovi voditelji prije povratka u svoje upe obili su neke dubrovake znamenitosti i upoznali se s nekim detaljima bogate povijesti grada podno Sra. Zlatna harfa je susret djejih crkvenih zborova koji je na inicijativu fr. Mie Pinjuha, zapoeo 1. srpnja 1984. godine u hercegovakoj upi Koerin. Od 1985. taj se projekt proirio na cijelo hrvatsko govorno podruje od Subotice preko Baranje, Slavonije, Zagreba, Istre, Rijeke, do Dalmacije, Kotora, Bosne i Hercegovine. Festival nema natjecateljski karakter, ali na njemu svaki zbor pokae temeljitost rada u tijeku cijele godine. Cilj ovih glazbeno-liturgijskih manifestacija je njegovanje i promicanje liturgijskog pjevanja u Crkvi, a glavni organizatori su: Vijee franjevakih zajednica u RH i BiH i Institut za crkvenu glazbu Albe Vidakovi iz Zagreba.
Angelina Tadi
Ivo Didovi iz Lumbarde. Glava i ploica s natpisom su izliveni u Veloj Luci. S obzirom na malu udaljenost ljevaonice, silikonski otisak portreta uzet je izravno s glinenog modela u ljevaonici pa gipsani odljev ne postoji. Postolje je izradio klesar ani Farac api iz Korule od stijene s Dubova iznad Pupnata. Spomenik je podignut kao trajni znak zahvalnosti dinome mjetaninu i za uzor buduim naratajima, a otkrili su ga pupnatski upnik i organizator sveanosti don Mato Arai i bivi pupnatski upnik msgr. don Ante Markovi. Pod misom koja je prethodila otkrivanju spomenika propovijedao je dananji rektor Katedrale i dubrovaki dekan dr. Stanko Lasi. Na otkrivanju su nastupili Tereza Kesovija koju je kao dijete dum Pavo pouavao glazbi, Hrvatsko glazbeno kulturno drutvo Sveta Cecilija iz Korule i Crkveni zbor Stope iz Blata, dok se fr. Drago Kolimbatovi prisjetio svojih susreta s dum Pavom i dramatinih vremena koja su katoliki vjernici proivljavali pod komunizmom. Dum Pavov zapis o tome kako su ga Udbini agenti htjeli linovati u Koruli te kako su ga prebili u Gruu i u HercegNovom 1953. objavljeno je u Naoj Gospi br. 41 na str. 7686. Msgr. Poa je od 1950. do 1965. bio rektor dubrovake Katedrale.
Antunovo u Gradu
Otkriveno poprsje dugogodinjega rektora dubrovake Katedrale

Spomen-obiljeje dum Pavu Poi, sveeniku i prepozitu Stolnoga kaptola Dubrovake biskupije, hrvatskom rodoljubu i svjedoku vjere naih dana, otkriveno je 12. lipnja u njegovu rodnom Pupnatu na Koruli, pokraj upne crkve Gospe od snijega, u povodu 30. obljetnice smrti. Na postolju pie: Don Pavo Poa (1900-1980) hrvatski domoljub i muenik za vjeru. Dum Pavovu glavu je prema fotografijama i opisu ljudi iz Pupnata u ljeto 2009. u glini modelirao akademski kipar
Fr. Diego Dekli blagoslivlje djecu na Svetoga Antuna 13. lipnja 2009.
Don Stankovih 17 profesorskih godina na Ploama

Nakon 17 godina koliko je drao vjeronauk u Gimnaziji na Ploama, don Stanko od kolske godine 2010./2011. vie ne predaje vjeronauk u Gimnaziji Dubrovnik. Ostao mu je upni vjeronauk za prvopriesnike i krizmanike te pojedinani vjeronauk za one koji se kao odrasli spremaju primiti sakramente inicijacije (krtenje, potvrdu, ispovijed i priest ili samo neki od njih) te priprave za enidbu. O tom dogaaju don Stanko kae: Treba ustupiti mjesto mlaima. Drago mi je to sam tolikim naratajima uspio pribliavati ljepotu katolike nauke, i na podruju vjerskih
23
Don Stanko i vjerouenice u Gimnaziji 15. lipnja 2010.
istina i na podruju udorea. Dubrovaka gimnazija izdanak je drevne dubrovake prosvjetne tradicije koja je povijesno zajamena od XII. stoljea, a u doba Austrije svjedodba te gimnazije vrijedila je vie nego fakultetska diploma danas. Rad u Gimnaziji smatrao sam vanim dijelom svoga poslanja kao sveenika i gradskog upnika. Nezaboravni su trenutci provedeni s tim mladim Dubrovanima, i u uionici i na hodoaima, od Rima do vicarske. Na pitanje koji e narataj pamtiti, odgovara: Svaki. No, ako treba izdvojiti povratnu informaciju, onda bih rekao da mi je najdrae oprotajno pismo maturanata etvrtog B iz 1997./98.: Na dugim putovanjima, u ivotnim vrtlozima, po najdraim obalama i najljepim cestama, s Vama, don Stanko, plovili smo mi. Za Vas nas vee posebna nit. Idemo dalje, otkrivamo novi svijet; neki drugi krajevi ekaju na nas, neki drugi ljudi... Moda otkrijemo smisao ivota i vratimo se natrag. A moda nam se nikad vie ne sretnu puti. No, uvijek e u naem srcu biti mjesta za Va topli osmijeh. Za vjeno sjeanje (iako materijalne stvari nisu duga vijeka), Va 4. B.
Vjerouitelj u dubrovakoj Gimnaziji

U kolskoj godini 1993./94. uveden je kolski vjeronauk u srednje kole. Imenovan sam vjerouiteljem u Opoj gimnaziji u Dubrovniku i tu sam slubu obavljao 17 godina. U meuvremenu sam predavao desetak godina u Osnovnoj koli Marina Getaldia, a neko vrijeme i u Medicinskoj koli. Kad se sve to zbroji, vie od dvije tisue djece i mladih imalo je priliku upoznati temelje vjere na kojima e postupno izgraivati svoj odnos prema Bogu molitvom, nedjeljnom Misom, sakramentima, dobrim djelima i estitim ivotom. Program vjeronauka obuhvaa poznavanje Biblije, crkvene povijesti, kulturne i sakralne batine, povijest Crkve u Hrvata i njezinu ulogu u ouvanju nacionalnoga identiteta i kulture. Moja iskustva su pozitivna i zahvaljujem Bogu to sam imao priliku tolike godine biti u stalnom kontaktu s mladima, pratiti njihov rast i dozrijevanje i veseliti se njihovim uspjesima. Imao sam pred sobom nadarene mladie i djevojke veinom odlikae koji su pokazivali zanimanje za vjerska pitanja i ivotne probleme pa je bilo lake ostvariti postavljene ciljeve. Najbolje to svjedoi tridesetak maturalnih radova iz vjeronauka koje sam vodio. Nastojao sam da sat vjeronauka bude osloboen straha od svakodnevnih ispitivanja i ocjenjivanja, u oputenijem ozraju i duhovnoj intonaciji. Sat je poinjao kratkom
24
molitvom, a nekada i Srednjim asom iz asoslova, kratkim biblijskim tekstom ili ivotopisom svetca toga dana ili tjedna. Radni dio sastojao se od izlaganja teme i saetka od pet reenica koje je trebalo zapisati u biljenicu. Radni listi sadravao je odgovor na pitanja koja je trebalo dopuniti ili izmeu tri ponuena odgovora odabrati toan. Zadnji dio sata bio je posveen razgovoru o aktualnim pitanjima Crkve i drutva uklopljenih u temu vjeronaunoga programa. U sklopu vjeronauka vie puta godinje pohodili bismo Katedralu, ostale crkve, samostane i crkvene muzeje, a barem jednom godinje i pravoslavnu crkvu, sinagogu i islamsku zajednicu. Od 1994. godine s prvim razredom Ope gimnazije organizirano je zborovanje u Austriji koje je trajalo nekoliko dana s obilaskom Bea i Graza, a na povratku su mladi pohodili Bleiburg i molili za sve rtve Bleiburga i Krinog puta. Trajalo je to nekoliko godina. No hodoae u Rim nije prekidano nijedne godine od 1994. do 2010., uglavnom u uskrsnom tjednu, s glavnom tokom sudjelovanja u Opoj audijenciji s Papom. Posebno je zapameno ono 1995. godine kada je Sveti Otac Ivan Pavao II. izrijekom pozdravio 65 mladih u narodnim nonjama dubrovakog kraja, a oni oduevili sudionike audijencije na Trgu sv. Petra i u Bazilici gdje nas je Papa primio. Osim Rima mladi su pohodili Loreto, Asiz, Subiaco, Veneciju, Padovu i Firenzu. Godine 1998. mladi su pohodili vicarsku i u srpnju na planinskim vrhovima Svetoga Bernarda iznad eneve osjetili ljepotu snjenoga ugoaja i grudanja. Vie puta mladi su pohodili Junu Italiju i molili na grobu sv. Nikole u Bariju te blaenog Jakova Zadranina u Bitettu. Ne treba zaboraviti ni hodoaa na iroki Brijeg u Hercegovini te u Mariju Bistricu 1998. godine kad je proglaen blaenim kardinal Alojzije Stepinac, a na povratku su mladi s Papom bili u Splitu i Solinu. Putovanja i hodoaa mladi su doivljavali kao veliki dar njihovih roditelja koji su to dijelom financirali, ali i kao priliku za bolje poznavanja uloge Crkve i Pape koja se najbolje doivi na opoj audijenciji u Vatikanu. Zapravo sam najvie ponosan to su mi mnogi od njih otkrili kako sam bio posrednik da se zaljube u Vjeni
Mladi u Rimu ispred katakomba Sv. Kalista 6. IV. 2010.

Grad, Svetu Rimsku Crkvu, njezinu sveopost (katolicitet) katakombe, pragove apostola, doive sredite kranstva i vide Petra naih dana. Odanost Rimu znaajka je pravoga katolika i konstanta dubrovakoga identiteta, a naa zemljopisna blizina i suvremena sredstva putovanja omoguili su da to iskustvo bude dohvatljivo mnogim vjerouenicima. Zato su po povratku kao sebi upravljene mogli osjeati rijei pape Ivana VIII. hrvatskom knezu od 7. lipnja 879.: Ljubljenom sinu Branimiru. itajui pismo Tvoje plemenitosti sjajnije od svjetla smo upoznali, kolika je Tvoja vjera i iskrena pobonost prema Crkvi sv. Petra i Pavla i Nama. A jer Bojom pomoi kao vjerni sin sv. Petra i Nas ponizno ispovijeda i eli biti posluan, ovim pismom Naega apostolstva dostojno zahvaljujemo Tvojoj plemenitosti i oinskom ljubavi kao predragoga sina, koji se vraa u krilo sv. Apostolske Stolice, majke Tvoje, s ijeg su preistog vrela Tvoji oci pili medonosne rijeke svetog propovijedanja, primamo i duhovnim rukama grlimo te, apostolskom dobrotom njegujemo, da posjedujui milost i blagoslov Boji svetih apostola Petra i Pavla, apostolskih prvaka, uvijek bude io i siguran od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji nikada ne prestaju zasijedati na ljudsko spasenje, te eljnu pobjedu nad neprijateljima lake izvojuje, jer kako bude nastojao, da se sam Bogu ponizno pokori i slua njegovu svetu nauku i kako bude iskazao za ljubav Boju dunu poast njegovim sveenicima i slubenicima, tako e nesumnjivo biti pobjednik i gospodar nad svima svojim neprijateljima i buntovnim protivnicima. ... I budui da si nas zamolio da bismo te blagoslovili, uinili smo to rado kad smo itali misu pred rtvenikom sv. Petra, da uzmogne ovdje sretno vladati, a po smrti da se na nebesima raduje za sve vijeke. Mladi su s malim zadovoljni, a najdrae im je biti zajedno, razvijati zajednitvo i svjedoiti ga to se najbolje ini na hodoaima i zborovanjima. Zahvalan sam Bogu to sam smogao snage i hrabrosti poi na tolika duga putovanja s mladima koji nisu bili punoljetni i preuzeti odgovornost za njih umjesto njihovih roditelja. Velika je milost da se nijednom nije dogodilo nita nezgodno i opasno i da je sve proteklo u najboljem redu. Svaki put na povratku kleknuo sam pred oltar Majke Boje Gospe od Porata i izrekao zahvalnu molitvu. Gimnazijske godine su nezaboravne za uenike, ali i za profesore i vjerouitelje to vrijeme dalje odmie postaju jo drae. Zahvalan Bogu za pamet i snagu, kolegama profesorima na suradnji, ravnateljicama i ostalom pomonom osoblju u Gimnaziji na susretljivosti, a posebno svim naratajima koje sam imao priliku pouavati i neizmjerno voljeti, obeavam da u ih i ubudue pratiti svojim molitvama i nositi duboko u srcu.
U Dubrovniku 30. studenoga 2010. don Stanko Lasi, kateheta
Dubrovaka biskupija dobila dva sveenika

Na Svetoga Petra i Pavla, 29. lipnja 2010. u stolnoj crkvi Gospe Velike apostolski upravitelj Dubrovake biskupije nadbiskup elimir Pulji za sveenike Dubrovake biskupije zaredio je akone Hrvoja Katuia iz Mandaljene i Marinka ljivia iz Kraljeve Sutjeske. U koncelebraciji i polaganju ruku na nove prezbitere sudjelovalo je etrdesetak sveenika, a meu njima i nekoliko iz Splita gdje su novoreenici studirali teologiju.
Za prezbitere Dubrovake biskupije na Petrovdan 2010. zareeni su akoni Hrvoje Katui i Marinko ljivi. Snimila Berta Kopi.
Sveenik je svjedok Isusa Krista, osoba koja privodi ljude Bogu, navjeta im Boju poruku, sluitelj svetih otajstava: krtenja, euharistije, pomirenja i bolesnikoga pomazanja. Don Hrvoje je slavio mladu misu u zaviajnoj upi 11. srpnja, a don Marinko 25. srpnja.
Ljetovanje djece i mladih u Dubrovakom primorju

Gospin dom, kua dubrovake Katedralne upe smjetena u Grguriima kraj Slanoga, ugostio je ovog ljeta od 13. lipnja do 10. srpnja etiri skupine djece i mladih iz Banjoluke biskupije iz upa: Drvar (24), Glamo (20), Trn (13) i Ljubija (14). Djecu i mlade pratili su njihovi upnici: don Ivo Martinovi, don Marko Crnjak, fr. Ivo Srezovi i don Marko Vidovi. Svaka skupina sama je organizirala pripremu hrane i pia. U program sedmodnevnog boravka bio je ukljuen duhovni i rekreativni dio: zajednika molitva i misa, a glavna toka dnevnoga reda bilo je plivanje to je nekima, koji to prije nisu znali, omogueno da sada naue. Svaka je skupina jedan dan provela na izletu u Dubrovniku u razgledanju gradskih zidina, crkava, samostana i ostalih znamenitosti. Svi su sudionici izrazili elju da ponovno dou u Gospin dom i zahvalni su Katedralnoj upi koja im je bez ikakve materijalne naknade omoguila nezaboravno ljetovanje
25
Blagdan Marije Petkovi

Spomen blaene Marije Petkovi Propetoga Isusa, hrvatske blaenice i redovnice iz Dubrovake biskupije proslavljen je koncelebriranom euharistijom u Gospi 9. srpnja 2010. Uz asistenciju ministranata, dominikanskih novaka i suslavlju etiri sveenika, misu je predvodio i propovijedao don Marin Lui. Na glavnom oltaru bile su izloene moi nebesnice iz Blata.
Djeca i mladi iz Glamoa sa svojim i dubrovakim gradskim upnikom.
na moru. To je ujedno konkretan oblik pomoi opstanku malobrojnih Hrvata koji jo uvijek ive na podruju Banjoluke biskupije nakon to ih je veina protjerana u prolom ratu i do danas se nije vratila.
don Stanko Lasi
U Gospi 9. VII. 2010. Snimila Berta Kopi.
Zahvala banjalukoga biskupa
Prigodan recital izvele se etiri vjerouenice etvrtog razreda koje su taj dan pod Euharistijom izrekle svoj DA i tako postale prve lanice skupine Biseri Oeva Milosra. Gabrijela, Karla, Ana i Petrunjela pripremale su se za ovaj dogaaj od veljae, raznim aktivnostima i susretima na kojima su bile redovite i vrijedne. Biseri Oeva Milosra nastaju i vode se tragom Blaenice, one ele u svojoj okolini i na svoj nain svjedoiti i pruati milosre svima koje susreu. Nadamo se da e zagovor blaene Marije Propetog Petkovi koju elimo nasljedovati uiniti da se na broj poveava i da zaista budemo Oevi biseri milosra razasuti po naoj upi, gradu pa i cijelom svijetu.
s. Jelena Krili, jelenakrilic@yahoo.com
Sestra Jelena s izvoaicama recitala 9. srpnja 2010. Snimila Berta Kopi.
26
Vidjeti nevolju i priskoiti

U nedjelju najbliu otvorenju Ljetnih igara, Hrvatska je televizija i ove godine prenosila nedjeljnu euharistiju u 10 sati iz nae upe. Propovijedajui o itanjima 15. nedjelje kroz godinu, upnik je istaknuo:
Snimila Berta Kopi.
Nedjeljna Misa nepresuni je izvor nae duhovnosti i duhovna okrepa za cijeli tjedan. Ona je temelj naeg zajednitva koje je iskreno, spontano, univerzalno. Danas smo s mnogima zajedno slikom, rijeima, srcem. Poput milosrdnoga Samarijca i mi odavde vidimo one koji se osjeaju iznemogli u bolnicama, osamljeni u starakim domovima, sami po kuama, izranjeni u Domovinskome ratu, ostavljeni na milost i nemilost meunarodnim sudovima, osueni u zatvorima. Svima elimo kapljom ulja ublaiti boli i zaviti rane, a gutljajem vina probuditi volju za ivotom koji moe podariti samo Isus Krist. Dananje prvo itanje (Ponovljeni zakon 30, 10-14) i evanelje (Luka 10, 25-37) povezuje nit koja nam ukazuje na to da je Isusovo djelovanje kruna i ispunjenje djela starozavjetnih velikana: danas je ta poveznica starozavjetnog i evaneoskog ulomka motiv zapovijedi i zakona. Na sami spomen zapovijedi u ovjeku se raa otpor. Osobito u ovo vrijeme odmora htjeli bismo se osloboditi svake stege. Htjeli bismo se barem na neko vrijeme predati igri, zabavi i oputanju. Sino smo svjedoili otvaranju Ljetnih igara: mjesec i pol dana umjetnici su na neki nain zakonodavci u Gradu. Odmor je dobar i ovjeku potreban, ali ni na odmoru se ne moe prestati biti ovjek, Boja prilika, Kristov vjernik. Kao voa i odgajatelj Bojega izabranog naroda i Mojsije je svjestan ovjekova otpora zapovijedi i zakonu, pa istie da zapovijed kojom Bog svoj narod obvezuje nije preteka ni predaleka. Mojsije kae: Rije je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vri. Dananji evaneoski ulomak osvjetljava samu bit evanelja, dobre vijesti, a prispodoba o Milosrdnom Samarijcu jest upravo najuvjerljivije navijetanje dobra i dobrote. Sredinji je lik idovski zakonoznanac. To je pripadnik drutvene i duhovne elite. Njemu je zakon, kao to se vidi iz odgovora koji je dao Isusu, doista u ustima, rekli bismo u malom prstu. No, je li mu i u srcu da ga provodi?
Nakon to je naizust izdeklamirao formulu sredinje zapovijedi Bojega zakona, odmah je pourio s pitanjem Tko je moj blinji?, a njegovu pitanju cilj nije produbiti poznavanje zakona nego opravdati se, zapravo nai ispriku da ga ne bi cjelovito provodio. Isus u prispodobi odnose prikazuje zaotreno, kako bi njegova pouka bila to uoljivija. ovjek izranjen od razbojnika, polumrtav eka tko e mu pomoi. Pokraj njega prolaze sveenik i levit, dakle elitni pripadnici njegova naroda, ljudi koji su na osobit nain njegovi blinji. Zaobilazei izranjena i polumrtva ovjeka oni su zacijelo nali neko opravdanje i ispriku. Moda bi, pomaui mu, dotakli i krv, a to bi ih moglo uiniti neistima u zakonskom smislu i tako dovesti u pitanje doputenost sudjelovanja u nekim obredima. Nailazi i jedan Samarijac, pripadnik susjednog naroda, kojega idove mrze i preziru. I on bi mogao nai opravdanje i ispriku: prije svega, nesretnik nije njegov sunarodnjak, prije prolaznika stranca nesretniku su duni pomoi njegovi sunarodnjaci. Osim toga, Samarijac se izmeu Jeruzalema i Jerihona zacijelo nije zatekao kao turist, nego nekim vanim poslom: nitko se bez ozbiljne potrebe ne bi zaputio onamo gdje e nailaziti na mrnju i prezir. Na kraju, ako prie nesretniku izlae se i znatnome troku. Isus meutim o Samarijcu kae: vidje ga, saali se pa mu pristupi i povije rane zalivi ih uljem i vinom.. On, koji po uobiajenim mjerilima nije blinji, svoju hranu i svoje pie pretvara u lijek za unesreenoga, ne trai opravdanje ni ispriku. Pruajui pomo unesreenomu, Samarijac osim troka sigurno podnosi i druge rtve, u najmanju ruku donekle mu se remeti plan putovanja, ali on ne kalkulira: pomoi ovjeku u nevolji za njega je najvanije. Mudrijaa-pismoznanca Isus na kraju svoje prispodobe tjera da sam odgovori na vlastito pitanje Tko je moj blinji?. On sada daje odgovor, koji emo radije nazvati tonim nego pravilnim. Moramo naime uoiti da taj odgovor ipak sadri djelomino okretanje glave i zaobilaenje. Pismoznancu
Snimila Berta Kopi.
27
je na prvome mjestu uvjerenje da je njegovo vjerovanje superiorno samarijskom vjerovanju, jer on pravilnije tumai Sveto pismo nego to ga tumae Samarijci, pa preko njegovih usta ne moe prijei ni imenica Samarijac. Zato njegov iznueni odgovor na pitanje Tko je od ove trojice bio blinji onomu koji je upao meu razbojnike?! ne glasi: Samarijac, nego Onaj koji mu iskaza milosre. Sluajui ovaj dojmljivi i dirljivi evaneoski ulomak vrlo se lako moemo svrstati meu one to zaobilaze bit pouke sadrane u Isusovoj prispodobi o Milosrdnom Samarijcu. Isus naime ovu prispodobu nije izrekao zato da bismo se svrstali na njegovu stranu protiv pismoznanca. Bit Isusove poruke sadrana je u onoj zavrnoj rijei: Idi pa i ti ini tako!. Nije li svatko od nas gotovo svakodnevno u dilemi vidjeti tuu nevolju pa pritei u pomo ili okrenuti glavu i zaobii onoga tko je u nevolji? Moda ne susreemo svakodnevno ovjeka izranjena od razbojnika, no nemojmo Isusa hvatati za slovo! Isusova prispodoba zapravo obuhvaa cjelinu i nae dananje situacije, pa je stoga itekako aktualna. Podjela uloga nije odreena: gotovo svi se zatjeemo u ulozi pismoznanca: znamo to je pravilno, a rado traimo i nalazimo isprike. Nisu danas, naalost, rijetki ni oni izranjeni i naputeni: Nije li slian razbojniku onaj tko lihvarskom kamatom goni u oaj nevoljnika kojemu je posudio novac uz kamatu od desetak posto mjeseno? Nije li slian razbojniku i onaj tko divljom vonjom obori prolaznika? Prije nekoliko dana uo sam za sluaj koji dobro ilustrira Isusovu prispodobu to samo je danas uli. Dvoje mladih, mladia Irca i djevojku iz Berlina, netom to su izali iz autobusa i na propisanome pjeakom prijelazu poli preko ceste oborio je nesavjesni voza. Vjerojatno je bilo i domaih ljudi koji su ondje izali iz autobusa i mogli vidjeti prometnu nesreu (a hvalimo se da smo 90% katolika zemlja!), no zanimljivo je da je upravo jedna vedska obitelj, koja tu nije planirala izai, odmah zamolila vozaa da stane kako bi pruili pomo unesreenim mladim ljudima! Nisu li ti veani bili njihovi milosrdni samarijci? Na njih se eto mogu doslovno primijeniti rijei iz Isusove prispodobe: Vidjee i saalie se.. veani su na licu smjesta pruili pomo teko ozlijeenome mladiu, koji je ubrzo prebaen na Hitnu pomo, a zatim su se pobrinuli i za prijevoz djevojke, koja je bila lake ozlijeena. Tko je dakle bio blinji unesreenim turistima? Nisu nam poznate sve okolnosti sluaja, ali nam je iz mnogih drugih sluajeva poznato da nai ljudi esto okrenu glavu, jer ne ele biti moda pozvani svjedoiti pred policijom ili pred sudom (moda e izgubiti puno dragocjenog vremena, moda e se morati nekome zamjeriti?), pri tome zaboravljajui da e unesreenome biti oteano ili ak onemogueno ostvariti svoje pravo na obeteenje. Doista, kad sluamo i razmatramo Isusove prispodobe nije li nam prva esto i posljednja misao divljenje ljepoti tih prispodoba? A Isus nije iznosio prispodobe iz estetskih pobuda. Bitna je njihova zahtjevnost, a ne knjievna vrijednost.
28
Kad je sveti Petar shvatio da je poslan ne samo idovima nego i Neidovima, Isusa im nije predstavio kao vrhunskoga pripovjedaa nego kao onoga koji je, jer Bog bijae s njime, proao zemljom inei dobro (Djela apostolska 10, 38). Da, Bog je bio s Isusom, a Isus htjede biti s nama. Tko god, umjesto udobne uloge pismoznanca, prihvati ulogu samarijca moe s pravom drati da je Isus s njim! Ako mu je Boja zapovijed ljubavi u srcu, onda to i nije preteko.
U Gospi 11. srpnja 2010. don Stanko Lasi, upnik
Proslava Velike Gospe 2010.

Uznesenje na nebo blaene Djevice Marije naslovnik je dubrovake prvostolnice Gospe Velike, a slavi se molitvama i zavjetima Gospi od Porata, ophodom i blagoslovom s udotvornom slikom toj zatitnici gradske upe i dubrovake luke. Slavlje je poelo trodnevnicom: u etvrtak 12., petak 13. i subotu 14. kolovoza u 18.30 molila se krunica s litanijama, a u 19 sati bila je sveta Misa. Sve tri veeri propovijedao je dr. otac Niko Bili, isusovac, na temu Marija u Bibliji. Katedrala i Katedralna upa ovogodinjom je svetkovinom Velike Gospe zapoela trogodinju pripravu za proslavu tristote obljetnice otvaranja sadanje katedrale. Dogodine e tema trodnevnica biti Marija u vjeri Crkve, a 2012. Marijino uznesenje na nebo istina vjere. ivot Djevice Marije od anelova navjetenja do Kalvarije Propovjednik je jednostavnim biblijskim rijeima uklopio u na vjerniki ivot u kojem Gospina vjera ostaje trajno nadahnue i primjer za nasljedovanje u svakodnevnim prilikama i okolnostima koje treba sagledavati Marijinim prihvaanjem, predanjem u Boju volju i spremnim odgovorom na ponueni Boji plan. U etvrtak 12. kolovoza u 20.30 ispred Katedrale uslijedio je koncert enskoga zbora Stope iz Blata na Koruli pod vodstvom s. Danijele koro, redovnice iz Drube Keri milosra. Bila je to promocija njihova nosaa zvuka Moja ljubav si ti koji sadrava jedanaest pjesama s duhovne scene i tradicionalnih napjeva. Drugi dan trodnevlja pred Gospom je, u pratnji nekoliko pjevaica, u 20.30 nastupio mladi glazbenik Antonio Tkalec iz Varadina koji je velikoduno zaelio koncertom duhovne glazbe u Dubrovniku, Postranju i ilipima pokazati kako su sjeverna i juna Hrvatska blizu ako ih povezuje kranska ljubav.
enski zbor Stope iz Blata pred Katedralom 12. kolovoza 2010. Snimila Berta Kopi.
Na Velikome mulu u Gradskoj luci 15. kolovoza 2010. Snimio Ivo Marlais. Crkveni pjevaki zbor Stolne crkve u procesiji Gospe od Porata 15. kolovoza 2010. Snimio Ivo Marlais.
U subotu, takoer u stolnoj crkvi, bio je koncert dr. Darka Kristovia na orguljama, Gospi u ast. Taj lijenik i glazbenik ve vie godina Prvostolnici i svom rodnom gradu daruje vrstan koncert na orguljama. Nakon toga, od devet naveer do ponoa molitveno bdjenje za nau Biskupiju predvodio je msgr. don Toma Lui. U nedjelju 15. kolovoza, na sam blagdan, svete su mise slavljene u 6, 7, 8, 9, 10 i 11.30 ujutro, a koncelebrirana
Katedralni mjeoviti zbor pred Gospom 15. kolovoza 2010. Snimio Ivo Marlais.
misa bila je ispred Katedrale u 19 sati. I nju je predvodio otac Niko Bili istaknuvi da Dubrovnik sa slikom Gospe od Porata stoljeima svjedoi pobonost, pouzdanje i zahvalnost za tolika dobroinstva koja dobiva po Marijinu zagovoru. Najbolje to svjedoe zavjetni darovi kojima je slika Gospe od Porata okruena kao i molitve koje se svakodnevno Gospi upravljaju pred njezinim oltarom i slikom i zapaljene svijee koje po cijeli dan gore. Pozvao je sve da nastave to aenje zbog kojeg je njemaki isusovac Wilhelm Gumppenberg 1657. svrstao udotvornu sliku blaene Djevice od dubrovake luke meu sto najuvenijih marijanskih svetita kranskoga svijeta. Mnotvo vjernika, Dubrovana i njihovih gostiju, uputilo se potom sa slikom Gospe od Porata Placom, ispred Kneeva dvora, Gradske vijenice, Lue, ispod Zvonika, ulicom Svetoga Dominika u gradsku luku gdje smo se pomolili za sve nae pomorce, ribare, brodove i brodice te
se kroz Vrata od Peskarije vratili na ishodini Trg Marina Dria. U ophodu su sudjelovali sveenici i redovnici, redovnice, lanovi Bratstva Presvetog Sakramenta, ministranti i predstavnici gradske i upanijske vlasti. Ove godine sliku Gospe od Porata nosili su kapetani duge plovidbe: Ivica Ljuban, Ivo Bokovi, Leon Bjelokosi i Stijepo Brailo te zapovjednik broda Ivo Herendija. Prisjetili smo se tada i molitvenoga ara unatrag 19 godina, kad je, 1991., nakon desetljea komunistike zabrane, obnovljena ta procesija i kad smo molili za mir, protiv rata to je ve kucao Gradu na vrata. Dan je bio sunan i ugodno topao. Najasnija crkva u Biskupiji cijelo je prijepodne bila puna vjernika i hodoasnika od kojih su mnogi pristupili sakramentima ispovijedi i priesti. I ove godine tovatelji su paljenjem svijea u ast Gospi, sabranom molitvom i sudjelovanjem u euharistiji posvjedoili svoju odanost i zahvalnost Gospi od Porata. Slika Gospe od Porata ostala je izloena bliem aenju vjernika, ispred svoga oltara, sve do Male Gospe. Stari dubrovaki lekcionari blagdan Velike Gospe nazivaju: Uznesenje blaene Djeve Marije (1570.), Uzvienje blaene Djeve Marije (1641., 1784. i 1841.), Uzvienje blaene Marije Djeve (1786.) i Uznesenje blaene Djevice Marije ili Velika Gospa (1921.), a za blagdan Male Gospe imaju: Poroenje svete Djeve Marije (1570.), Poroenje blaene Djeve Marije (1641., 1784. i 1841.), Poroenje blaene Marije Djeve (1786.) i Roenje blaene Djevice Marije ili Mala Gospa (1921.).
don Stanko Lasi, upnik
Vjernici na veernjoj misi u ast Velike Gospe 15. kolovoza 2010. Snimila Berta Kopi.
29
Medalja odlinoga strijelca

U rujnu 1963. pozvan sam u vojsku i rasporeen u 135. pjeaku brigadu u Vranje, na jugu Srbije, u klinu izmeu Kosova i Makedonije, na lijevoj obali June Morave. Do tada sam bio zavrio sjemeninu gimnaziju u Dubrovniku i prve dvije godine teologije u Zadru (jer su komunistike vlasti bile zatvorile Bogosloviju u Splitu) pa sam zbog vojske, koja je trebala trajati dvije godine, prekinuo studij. Bio sam septembarska [rujanska] generacija. One koje su novaili u oujku nazivalo se martovskom. U travnju te godine drava je promijenila naziv iz FNRJ u SFRJ, a u Rimu je objavljena uvena okrunica Pacem in terris pape Ivana XXIII. o nunosti mira meu narodima. Dva mjeseca kasnije blaeni Ivan XXIII. je umro, a naslijedio ga je papa Pavao VI. Dok sam bio u vojsci Konrad Adenauer je prestao biti njemaki kancelar (15. X. 1963.), ubijen je ameriki predsjednik John F. Kennedy (22. XI. 1963.), umro je indijski premijer Nehru (27. V. 1964.), Malta je stekla samostalnost, odrana je Druga konferencija nesvrstanih u Kairu, Hruova je na elu SSSR-a naslijedio Brenjev (14. X. 1964.), a Amerikanci su poeli rat u Vijetnamu (7. II. 1965). Na mene je najvei trag ostavilo to to je, dok sam bio u vojsci, Drugi vatikanski sabor 4. prosinca 1963. odluio da se latinski jezik u liturgiji zamijeni narodnim, to je i provedeno od 7. oujka 1965. pa sam tako u vojsku otiao dok se misa govorila na latinskom, a na povratku me doekala euharistija na hrvatskom. Progon crkvenih slubenika nije vie bio onako sustavan, sirov i okrutan kao prethodnih dvaju desetljea, ali je Aleksandar Rankovi jo uvijek bio na elu tajne teroristiko-politike policije Udbe, a kaznionica na Golom Otoku i kaznenopopravni domovi u Lepoglavi i Staroj Gradici imali su dupkom popunjene kapacitete. Trebalo je jako dobro paziti to se govori. Komunistika drava imala je plan irenja marksizma i socijalizma na sve zemlje u razvoju koje su se oslobaale kolonijalizma i osamostaljivale pa je u tu svrhu sve frcalo od izraza Pokret nesvrstanosti, nadblokovske podjele, Trei svijet, miroljubiva aktivna koegzistencija, samit, plenum itd. Toga se ljeta, dakle, nakon praznika, nisam vraao u bogosloviju, nego sam se u rodnim Jarama spremao za vojsku. Prije puta trebalo je napraviti drveni vojniki koveg propisanih dimenzija s kljuem. Na put me ispratila sestra koja je nosila kofer prva etiri kilometra koja smo pjeaili. Putovanje sam nastavio autobusom do Mostara i zatim vlakom preko Sarajeva, Kraljeva, Nia do Vranja kamo sam stigao 28. rujna 1963. Bio sam rasporeen u etu automatiara [strojniarsku satniju], u drugi vod. Prvoga dana bilo je ianje na golo, kupanje i oblaenje u vojniko odijelo. Jedno odijelo smo dobili za svaki dan, a drugo za nedjelju i blagdane kad se moglo izai u grad. Osim toga zaduio sam automat s konom torbom za okvire, dvije priuvne cijevi za pukomitraljez, gasmasku [plinsku masku], metalnu kutiju za redenike [nabojnjae], aovi [vojniku lopaticu] i atorsko krilo. Sve to teilo
30
Vojnik u Vranju poetkom 1964.; don Stanko 2010.
Ispovijest jednoga vojnika
je oko 20 kilograma. Vojnike cipele bile su duboke, a umjesto arapa dobio sam tzv. uferice tj. komade bijelog platna kojima se omotalo stopala i glenjeve. uferice smo sami prali i suili, a jednom tjedno davali smo robu na pranje i subotom popodne dobivali istu. Kupanje je bilo zajedniko subotom poslijepodne u posebnoj prostoriji, a svako jutro umivali smo se hladnom vodom od obraza do pojasa. Dnevni program poinjao je u 5.30, pola sata bilo je predvieno za umivanje i fizioloke potrebe, a nakon toga pola sata tranja i tjelesnih vjebi. Prije doruka trebalo je pospremiti postelju to je oduzimalo puno vremena jer nije bilo madraca nego slamarica koju se moralo izravnati do maksimuma. Doruak je bio u 7 sati, najee bijela kava s umjetnim mlijekom i etvrtina kruha s malo pekmeza, a nekada je bila tzv. popara, toplo jelo nainjeno od stara kruha, poparena i zamaena. U 8 sati trebalo je stati na zbornom mjestu s potrebnom opremom, a nakon smotre komandir ete [zapovjednik satnije] Radomir Ratkovi, s dvojicom rezervnih oficira [priuvnih asnika] i desetarima [desetnicima] poveo bi vojsku na mjesto gdje se izvodila nastava. Prvi sat bio je moralno-politiki koji je vodio zapovjednik ili njegov zamjenik, a potom su desetari predvodili dvosatni strojevi korak s kraim odmorom. Ako se nastava odvijala unutar kasarne [vojarne] to je bilo upoznavanje s orujem, rasklapanje i sklapanje. Vrlo esto ili smo na cjelodnevnu nastavu na oblinje vojno vjebalite Bunuevac i tamo ostajali sve do 13 sati. Prva tri mjeseca, kao mladi vojnici, dobivali smo tzv. uinu, odrezak kruha i komadi mesa. Kako je ruak bio tek u 14 sati jedva bismo izdrali. Gladni smo se vraali u kasarnu. Nije bilo izbora, pojeli bismo sve to je bilo u iniji [zdjelici], a svatko je dobio jednako. Ponedjeljkom je bio grah za ruak i tome smo se veselili, a miris graha osjeali s udaljenosti od jednog kilometra. I stvarno je uvijek bio izvrstan. Poslije ruka bio je odmor i slobodno vrijeme, a nakon toga ienje oruja ili ienje kruga tako da je svatko bio zaposlen. Sluba poarnog [vojnika deurnog u smjeni] u hodniku kod oruja trajala je dva sata, i po danu i po noi. Redari su se u spavaonicama takoer mijenjali i sve je bilo uredno i isto. Mlada vojska u prvih nekoliko mjeseci nije ila na strau nego kasnije, kad je prola tromjesenu osnovnu izobrazbu. A cjelokupna je izobrazba trajala deset mjeseci. Poslije toga moglo se koristiti dopust,
tzv. odsustvo, to jest posjet rodnom mjestu u trajanju od dvadeset dana plus dani putovanja. U mjesecu rujnu, nakon to su se svi vratili s dopusta, uslijedila je prekomanda [premjetaj] u neku drugu kasarnu i grad, a neki su ostajali u istom gradu i nisu vie morali s mladom vojskom prolaziti izobrazbu, nego su odravali strau ili bili u nekoj radnoj skupini. Mene je zapao Ni. Pola godine proveo sam u radnoj skupini radei u jednoj vojarni kao loa, a zadnja tri mjeseca bio sam koija na jednom gospodarstvu i brinuo se o dva konja i kolima. Imao sam sreu da je vojni rok skraen i moj narataj je bio prvi koji je sluio samo godinu i pol, do 12. oujka 1965. Otputen sam kao obian vojnik. Na prvo mjesto stavio bih dosadu koja je zapoinjala svaki dan moralno-politikom nastavom. Uglavnom se odnosila na novinske vijesti i komentare, a voditelj je u nedostatku pripreme znao zaduiti i pokojeg vojnika da umjesto njega odri sat. Sjeam se da je najei izraz bila miroljubiva koegzistencija koju ni predava ni neki vojnici nisu mogli ni izgovoriti ni razumjeti. Dosadan i teak bio je tzv. strojevi [vojniki, paradni, strojni] korak jer je trajao dva sata. Kad nije bilo to drugo na rasporedu, pristupalo se dugotrajnom ienju oruja. Barem jednom tjedno na rasporedu je bilo kopanje rovova i pravljenje grudobrana, puzanje s cjelokupnom opremom, pjeaenje i po nekoliko kilometara s cjelokupnom opremom, a potom vojna vjeba. Nakon takve cjelodnevne vjebe vojnici bi se tako umorili da bi pri povratku padali od umora, a neki i od alkohola koji su kriomice kupili u selu i posebnim prijevozom prebacivali u vojarnu. Ja bih tada izdrao, ali kada bih doao u vojarnu i odloio oruje zaspao bih stojei naslonjen na oke [stalak za dranje puaka, postolje s utorima za cijev i kundak, soka, soha] i odspavao pola sata. Vojnici su se najvie bojali tzv. none uzbune u kojoj je trebalo to prije ustati, obui se, uzeti oruje i izai na zborno mjesto. Bilo je i smijenih situacija jer bi u brzini neki obuli jednu svoju, a drugu tuu cipelu ili obje lijeve pa je tek kasnije, kad se razdanilo, moglo doi do zamjene. Naporne su bile i vojne vjebe koje su trajale nekoliko dana i odravale su se pedesetak ili vie kilometara od vojarne. Po cijele noi ostajalo bi se vani i pod atorskim krilom na kii. Mokri i promrzli ekali smo jutro kad je vjeba zavravala. Kad bismo se vraali u vojarnu osjetili bismo olakanje kao da dolazimo doma. Nekoliko smo puta imali gaanje iz svih vrsta oruja. Bio sam odlian strijelac. Medalja koju sam dobio jo je kod mene, ali sve do sada nisam bio smogao hrabrosti ikome je pokazati. Najljepa su bila veernja okupljanja na igralitu nas etrdesetorice sveenikih kandidata iz svih krajeva ondanje drave i svih biskupija i redovnikih zajednica. U manjim skupinama potiho smo molili krunicu i razgovarali. Nakon napornoga dana jedva bismo ekali veer i nae molitvene sastanke i ugodne razgovore. Druili smo se i po danu i tijekom nastave jer nas je u svakoj eti bilo po nekoliko.
to je bilo najtee u vojnikom ivotu?
Zapovjednici su znali tko smo jer su im bili dostavljeni takvi podatci. No, sjemenina klasina gimnazija i studij filozofije nisu se priznavali.A moda su se moji podatci nakon premjetaja u Ni zagubili pa je jednoga dana moj pretpostavljeni starjeina razglaujui pred dvjesto vojnika koliko smo kole zavrili i kojeg smo zanimanja, uz moje ime proitao: dva osnovne, zemljoradnik. Neki vojnici, koji su me poznavali, pogledali su me s nevjericom, a ja sam ostao miran. Pa neka mi je obrisao 12 godina kolovanja! Imao sam blizu 24 godine i znao to hou od ivota. Ponienja je bilo napretek. Nikada, tijekom vojnoga roka nisam imao priliku ui u ured niti mi je ikada ponuen kakav intelektualni rad nego samo sluba pomonika na mitraljezu koja je u tom rodu vojske bila i najtea, ak tea od one koju je imao niandija [strijelac] koji je nosio pukomitraljez teak 12 kg. Moje optereenje bilo je puno tee jer je oprema pritiskala oba ramena, struk i ruke metalnom kutijom. Nekoliko puta godinje dolazio nam je sveenik iz Nia koji nas je potajno ispovijedao i duhovno ohrabrivao, a mi smo svakodnevnom molitvom jaali volju da ustrajemo na zapoetom sveenikom putu. I ba sluei vojni rok, uvrivali smo svoje zvanje i u tekoama pronalazili snagu da ne odustanemo. Zato mi je taj dio vojnikoga ivota ostao u najljepoj uspomeni koju sam sve ove godine nosio u dui i nisam se mogao osloboditi elje da jo jednom posjetim mjesto gdje sam proveo godinu dana vojske, vojarnu u Vranju. U drugoj polovici kolovoza ove godine autom (polo iz 2003.) krenuo sam na dugi put preko Crne Gore, Srbije i Kosova do Vranja. Motivacija je bila velika i putovanje je tamo i natrag trajalo punih dvadeset sati, cijeli dan i no s tim da sam u Vranju ostao tri sata. Kad sam 20. kolovoza
U Vranju nakon 46 godina
to je bilo lijepo i nezaboravno u toj i takvoj vojsci?
Bivi vojnik pred vojarnom u Vranju 20. kolovoza 2010.
31
2010. stigao u grad u kojem se gotovo sve promijenilo, nisam se mogao snai i pronai vojarnu jer je tada bila izvan grada, a sada je okruena stambenim zgradama i autobusnim kolodvorom. U vrijeme mojega vojnog roka grad je imao 18, a sada je narastao na 55 tisua stanovnika. Vojarna je ostala nepromijenjena. Pred glavnim ulazom predstavio sam se straaru i zamolio kratko razgledanje, ali bez uspjeha. Pokuao sam jo jednom iznijeti svoje razloge ovog posjeta i daljinu puta, ali mi je reeno da je to jo uvijek vojni objekt pa nikome nije mogue ui bez posebnoga doputenja. Molio sam da barem uem na igralite, ali ni to nisam uspio. Nije mi preostalo drugo nego obii okolo i razgledati koliko se moglo kroz eljeznu ogradu. Unutra nije bilo vojnika ni asnika nego samo zastarjeli strojevi i vojni kamioni. Ipak, vojarna je i danas pod vojnom upravom i na glavnom ulazu straare vojnici. U gradu koji pamtim po starim sokacima, uskim ulicama i duanima, brojnim slastiarnama i kavanama, nisam naao nita osim novih zgrada koje se ne uklapaju u prostor, a glavna ulica kojom smo nekada stizali u grad potpuno je izmijenjena i neprepoznatljiva. Prekratko sam se zadrao da steknem objektivnu sliku, no ini mi se da je ista ostala samo rodna kua poznatoga knjievnika Borislava Stankovia (1876.-1926.). Pohod Vranju bio je za mene poseban doivljaj i na tom dugom putovanju osjeao sam se kao na nekom hodoau. Vojniki ivot za sve nas ondanje sveenike kandidate bio je preteak i pun iskuenja, ali i nezaboravan. Kad god se sastanemo svih ovih godina esta tema razgovora je upravo to to smo tada ivjeli i trpjeli, a to je uvelike utjecalo na nae sveeniko zvanje i vrstu odluku da ustrajemo. Dvije godine, ili malo manje koliko smo proveli u vojsci, prekidalo je nae kolovanje, ali tadanja vojska za nas je bila velika ivotna kola koju smo uspjeno zavrili pa stoga ne u odbaciti medalju odlinog strijelca jer me ona podsjea da sam tada pogodio u pravu metu sveenikoga zvanja.
don Stanko Lasi
da bi se mogla uspeti napornom stazom savrenstva. Stoga sam u Svetom Pismu traila neki znak toga dizala i onda sam ga nala: Tko god je malen, pustite ga k meni. Ali, elei znati, moj Boe, to e uiniti onom najmanjem koji se odazvao tvojem pozivu, nastavila sam traiti i evo to sam otkrila: kao onoga koga majka miluje, tako u i ja tebe utjeiti; bit e donesen na prsi i oni e te kleei milovati. Dizalo koje me mora dignuti u nebo, Tvoje su ruke, Isuse! A zato nije bilo potrebno da odrastem, nego sam morala ostati malena. Terezija je proglaena svetom 1925. Ve sljedee godine (1926.) osoba koja je htjela ostati anonimna darovala je dubrovakoj Katedrali njezin kip od gipsa, visok 128 cm. Smjeten je na oltaru Navjetenja. Od tada je dubrovaka prvostolnica i sredite aenja svete Male Terezije. Taj kult osobito je promicao dum Ivo Ferranti (v. Nau Gospu, br. 41, str. 74-76), a u Dubrovniku je od 1928. do 1942. izlazio mjesenik Glasnik sv. Terezije od Maloga Isusa.
Domovina se voli pravednou i radom

Proslava dravnih blagdana s pravom ukljuuje svetu Misu za Domovinu kao izraz zahvalnosti svima koji su umom, djelima, ljubavlju, a osobito krvlju, uinili da ona bude slobodna, napredna i blagoslovljena. Iskazujemo zahvalnost svima koji su toga sudbonosnog dana 1991. u podrumu Inine zgrade u Zagrebu hrabro i odluno proglasili neovisnost: prvome predsjedniku dr. Franji Tumanu, saborskim zastupnicima, dragovoljcima, braniteljima, Hrvatskoj vojci i policiji, a svetom Misom na Dan neovisnosti pridruujemo i pouzdanu molitvu da naa Domovina u svojoj punoljetnosti duhovno preporoena zapone novo razdoblje slobode, neovisnosti, domoljublja, rodoljublja, demografskoga i gospodarskog rasta, osloboena tereta vlastohleplja, krae i otimaine, prodaje nacionalnog bogatstva, svakodnevnih afera i optubi, izdaje junaka, zaborava branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Kad govorimo Kruh na svagdanji... molimo da nam ga Bog udijeli radom vlastitih ruku i znojem naega lica. Prva Isusova reenica koju je zapisao evanelist Matej izreena je na rijeci Jordanu kad je Isus doao da ga Ivan krsti. Kad se Ivan nekao da Isusa krsti kao ostale, Isus mu je rekao: Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost (Matej 3, 15). Drugu reenicu koju je Matej zabiljeio, Isus je izrekao u pustinji, napasniku avlu kad ga je izazivao da kamenje pretvori u kruh: Ne ivi ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijei to izlazi iz Bojih usta (Matej 4, 2). Naa drutvena zbilja u ovom trenutku obiljeena je vapajem za pravednou i za svagdanjim kruhom kojega sve to vie nedostaje, pa u se na to osvrnuti. Isus stavlja pronju za kruh na dolino mjesto u temeljnoj molitvi koju je sastavio za svoje uenike, ali ta pronja dobiva mjesto iza ispovijedanja vjere u Oevu apsolutnu dobrotu i arke elje da s Oevom pomoi uspijemo da se naa volja stopi s njegovom voljom. Isusu je
Blagdan svete Male Terezije

U dubrovakoj Katedrali sveano se slavi sveta Terezija od Maloga Isusa, najmlaa crkvena nauiteljica. Uoi blagdana, na obljetnicu njezina ulaska u Nebo, 30. rujna bila je krunica s litanijama u 17.30 sati, u 18 sati sveta misa i propovijed, a nakon mise blagoslov roditelja. Predvodio je don Marin Lui. Na blagdan Svetice rua, u petak 1. listopada 2010. svete mise su slavljene u 7.30. i 10 sati ujutro te sveana euharistija s blagoslovom djece i darivanjem rua enama i majkama u 18 sati koju je predvodio msgr. don Toma Lui. Sveta Terezija je roena u Alenonu u Francuskoj, ali je vei dio kratkoga ivota (roena 1873., umrla 1897.) provela u normandskom gradu Lisieuxu gdje je kao petnaestogodinjakinja postala karmelianka. Poznato je njezino autobiografsko djelo Povijest jedne due. Tijekom zadnjeg ljeta na Zemlji pisala je: eljela sam pronai dizalo koje bi me podiglo do Isusa, jer ja sam premalena
32
Snimila Berta Kopi.
bilo vano raspriti u duama uenika tjeskobu: Nemojte dakle zabrinuto govoriti: to emo jesti? Ili: to emo piti? Ta sve to itu neznaboci. Zna Otac va nebeski da vam je sve to potrebno. Traite stoga najprije Kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve e vam se ostalo nadodati (Matej 6, 31-33). No mi smo svjesni da Otac nebeski nama to dariva posredovanjem drugih, pojedinano ili skupno kroz strukture ljudi. I ukljuivanjem nas samih. To je jasno iz rijei to molimo za kruh na i da ga Otac d nama, a ne samo kao pojedinci, za kruh moj i da se d meni. Oito je da tu treba najprije izrei rije rad. Bog nas je stvorio na svoju sliku da pretvaramo kamen u kruh u slubi ljubavi, solidarnosti, pomoi svima, da svi vidjevi dobra djela, slave nebeskog Oca. Na prvim stranicama Svetoga Pisma nalazi se poruka koju bismo mogli nazvati prokletstvom rada kad je Bog nakon prvog grijeha ovjeku rekao: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svoga. U znoju lica svoga kruh svoj e jesti dokle se u zemlju ne vrati. (Postanak 3, 17). S kruhom je dakle neizbjeno povezan ovjekov rad koji ukljuuje dozu truda i napora, barem kapljicu znoja. Ali mi krani vjerujemo da je Isus Krist skinuo prokletstvo rada i navijestio Evanelje rada, to jest radosnu vijest o radu koji nije vie svezan s prokletstvom nego s blagoslovom spasenja. Sr Evanelja rada je u tome da je Isus Krist svojim ivotom meu ljudima posvjedoio nadljudsku vrijednost ljudskog rada, jer je najvei dio ivota proveo kao tesar u Nazaretu. U vrijeme kad je Sin Boji postao ovjekom i ivio kao Isus iz Nazareta, u ovjeanstvu je prevladao robovlasniki sustav. Tjelesni rad nije se drao dostojnim slobodna ovjeka, to je u pravilu nametnuto robovima koji se smatraju vlasnitvom slobodnih ljudi, nekako kao domae ivotinje. Isus uspostavlja dostojanstvo tjelesnog rada i od njega poinje civilizacijski obrat u tom pogledu. Kad su prvi krani pali u napast da besposliare ekajui skori Kristov drugi dolazak, sv. Pavao otro zapovijeda: Tko ne e raditi, neka i ne jede (Druga Solunjanina 3, 10).
Sv. Benedikt, iji su monasi oblikovali zapadnu civilizaciju, zadao je svojim redovnicima geslo: Ora et labora, tj. moli i radi, u kojoj je radu za kruh svagdanji dana usporedna vrijednost uz molitvu za kruh. Ne smije se zaboraviti ni da prva stranica Biblije opisuje kako je Bog est dana radio stvarajui svijet, a sedmi dan poinuo i uinio taj dan danom odmora od rada. Bog je prve ljude stvorio na svoju sliku i priliku i naloio im da radom sebi podvrgnu zemlju (Postanak 1, 28). Iz svega se jasno vidi da je ovjekovu radu bitna drutvena dimenzija jer je poruka o radu upuena i mukarcu i eni. To pak sa sobom donosi i potrebu suradnje i neminovne podjele rada, pravilno vrednovanje svaijeg uloga, ali i nunost da se prilikom raspodjele plodova rada ne gleda samo na uinak koji je tko proizveo nego i na pravo da svatko od svoga rada moe ivjeti i uzdravati svoju obitelj. Od velike je vrijednosti kad se ovjek u procesu rada ne osjea samo kao kotai stroja, nego kad svoj ulog u radnom procesu u svakom asu shvati osobno kao neto ime pomae i potvruje svoju obitelj, branoga druga i djecu, svoj grad, narod, dravu. Kad u Oenau molimo za svagdanji kruh, ne molimo samo za materiju. Mi molimo za to da srcem budemo svi tako prisutni u procesu dobivanja kruha da to moemo doivjeti kao meusobno darivanje. A budui da ima i takvih koji sami ne mogu zaraditi kruh, svjesno molei za na kruh tj. njihov kruh, zapravo molimo da u nama neprekidno vlada meusobna ljubav i suut i samilost, svijest da smo svi sinovi jednoga Oca i da Otac hoe da se djeca meusobno pomau te da se nitko ne osjeti ponienim zato to je manje moan i manje spretan. Takav odnos pun ljubavi i brige za drugoga, kad se pretjeemo u ljubavi, sigurno je ve poetak Bojega kraljevstva meu nama. Na to je Isus mislio kad je rekao: Traite najprije Boje kraljevstvo i njegovu pravednost. Isus je rekao: Ja sam kruh ivi koji je s neba siao. Tko bude jeo od ovoga kruha ivjet e uvijeke (Ivan 6, 31) Molei u Oenau za na svagdanji kruh ne molimo samo za tjelesni kruh, nego i za to da se stalno hranimo Kristom. I to ne molimo samo svaki za sebe, nego za svu Crkvu, za svu zajednicu Tijela Kristova, za misno zajednitvo, da moemo svetu Misu slaviti dostojno i plodno, tako da to ve sada bude poetak ivota koji e trajati vjeno. Na dananji dan kad slavimo neovisnost Republike Hrvatske spominjemo se i hrvatske kraljice Jelene koja je umrla na dananji dan 976. godine. Zbog njezine dobrote prozvana je majkom sirota i udovica i sagradila dvije crkve u Solinu, od kojih je jedna, Gospe od otoka, najstarije Marijino svetite u Hrvata. Dan neovisnosti pada u listopadu koji je posveen Majci Bojoj. U ovim vremenima liberalizma i okrutnog kapitalizma koji zahvaa Hrvatsku i radnike tretira kao to su nekada tretirani robovi, hrvatska drava i Crkva u Hrvata, a to znai najprije svatko od nas, moramo zapoeti temeljitu duhovnu obnovu i molitveni pokret Majci Bojoj da nam pomogne oduprijeti se novom kolonijalizmu i ouvati nacionalni identitet u kojem su kranske vrijednosti zalog bolje budunosti.
U Gospi 8. listopada 2010. don Stanko Lasi 33
Dardin malobraanina Damira

Prigodom prve obljetnice smrti fr. Damira Cvitia, 10. listopada 2010. u crkvi Male brae, gvardijan dr. fr. Stipe Nosi predstavio je knjigu Fra Damirov vrt koju je napisao s 43 suradnika. Knjiga obuhvaa 230 stranica, a prikazuje fr. Damirov vrt te izvjetava o njegovim stvarnim vrtovima i o onome to je u njima bilo, ali mnogo vie o onim drugim ivim vrtovima ljudskih dua u kojima je radio i o kojima se brinuo. U njoj su i fr. Damirovi opisi razdoblja iz sluenja vojske i dramatinoga bijega iz nje 1991. u Vukovaru. O fr. Damiru je pisano u Naoj Gospi br. 41, str. 39-40, no tek uz ovu knjigu moemo nazrijeti bez kakvog smo ovjeka prerano ostali. Tijekom 13 godina sveenikoga ivota najdue je djelovao upravo u naoj upi, u Samostanu Male brae (2000.-2006.). Javljao se na Radio Dubrovniku, predavao vjeronauk u Klasinoj gimnaziji, uveo dobrovoljno darivanje krvi u samostanskom klaustru uz blagdan sv. Antuna, priredio nekoliko vjeronaunih prirunika, otvorio web stranicu www.malabraca.hr, hrabro i nedvosmisleno upozoravao na vjersku situaciju u naem Gradu: Iznenadim se koliko ima srednjokolaca koji nikad nisu nogom stupili u unutranjost samostana, kao to se iznenadim brojem onih koji nikada nisu bili u Konavlima ili u Primorju. Je li i to pokazatelj neke vrste nezainteresiranosti i samodostatnosti? Mnoge od njih prvi sam put uveo u samostanske prostorije i vrt. Mnogi s predrasudama i neizvjesnou ulaze k nama, a onda se iznenade kad vide da smo i mi fratri normalni ljudi... Dou i nekatolici i oni koji ne idu na vjeronauk (neki su mislili da njima nema pristupa u crkvu i samostan...). Smatram da tu moramo jo vie poraditi. Moramo se uiti kulturi suivota jedni s drugima. I mi iz crkvenih krugova moramo vie prihvaati i ne bjeati od onih koji se ne deklariraju vjernicima, a opet i oni bi trebali dopustiti da ima netko drukiji od njih. Mjesta na Stradunu, u Gradu, u Hrvatskoj i na ovom planetu ima za sve samo ako nae pameti i srca nisu tijesna. Prolazei danju ispred crkve Svetoga Vlaha, ako pogledamo u prozore, vidjet emo sivilo. Ako uemo unutra, vidjet emo prekrasne vitraje s bogatim i pounim sadrajem. Tako je i s crkvenim biblijskim naukom: promatran izvana djeluje siv i hladan, njegovu ljepotu i smisao mogue je vidjeti u punini tek iznutra. Kad bih ita mogao promijeniti glede vjeronauka u koli, to bi bilo ukidanje ocjena, barem u ovakvu obliku. Dogodi se ponekad intervencija zabrinutih roditelja: Pa moje je dijete svaku nedjelju na misi kako moe imat vjeronauk 4 Napominjem da ja vjeru ne ocjenjujem: moju i svaiju vjeru jedini Bog moe ocjenjivati. Mi u koli ocjenjujemo svladavanje ono malo teorije to je uenicima prenosimo, i eventualno njihov odnos prema predmetu. U Dubrovniku je velik broj vjerouenika, a znatno manji broj vjernika, i tu ponekad nastaje kratak spoj. Ocjenjivanje tomu pridonosi, jer je veina navikla da ima pet iz vjeronauka. Danas sve vie obiaji zamjenjuju vjeru. Ja sam ivio u vremenu kada se vjera nerijetko morala ivjeti bez obiaja; neka bude dosta spomenuti da sam sve osnovno i srednje kolovanje svakoga Boia bio u koli, a da ne govorim o vremenu provedenom na odsluenju vojnog roka. Negdje sam proitao zanimljivu definiciju: tradicija je iva vjera
34
mrtvih, a tradicionalizam je mrtva vjera ivih. Ima puno tradicije i tradicionalizma, a jako malo ive vjere. Mislim da dolazi vrijeme kada emo morati poeti razlikovati pripadnost kranskoj vjeri od pripadnosti kranskoj tradiciji ili kulturi. Vjera je vrlo zahtjevna, i teko je danas biti vjernik u pravom smislu te rijei. To ne znai da nije mogue. Puno je lake odravati obiaje: npr. na Badnjak jesti bakalar, a vjera je dopustiti da taj Bog koji dolazi Emanuel doista bude Bog s nama u svakom asu naega ivota; obiaj je upisati vjeronauk ili primiti sakramente, a vjera je praktini svakodnevni ivot po vjeri, i to ne nekoj privatnoj, u kojoj ja biram ono to se meni svia, nego onoj cjelovitoj koja nam je objavljena. Obiaj je grlianje za Sv. Vlaha, i vjera me osposobljava da pazim na rijei koje izlaze iz mojega grla. Dogodi se da se zanosimo statistikama, a u mnogim primjerima ona je samo statika mrtvo slovo na papiru. Dostatno je proetati Gradom u najudarnijim terminima za ivot vjernika veer i no uoi najveih vjerskih blagdana: dogaanja koja nemaju nikakve veze s vjerom, a velika veina njih e vam rei da su vjernici i da slave Boi ili Uskrs. A da i ne govorimo o rjeniku: uoio sam u ovome kraju pojavu, kako kod starijih, tako i kod mladih a koja u drugim naim krajevima nije tako izraena; to je zaklinjanje Bogom za svaku sitnicu. Preesto se uje ono za mene zgraajue: Boga mi!, i to kao zalog za raznorazne izjave koje nemaju nikakva smisla. Potenu ovjeku zakletva nije potrebna, a kamoli zakletva Bogom. I zato odnos prema obiajima je dobar, a odnos prema vjeri znatno slabiji. (oujak 2005.). Fr. Berard Bari, autor knjige Poratna sjeanja jednog franjevca (o drugom svjetskom ratu i porau na Badiji), koji je 22. rujna 2010. uao u stoprvu godinu ivota, napisao je o knjizi: Vjerujem da e pomoi dobronamjernim itateljima, osobito redovnicima, a napose malobraanima nae Provincije da nasljeduju naeg Damira. Meni je ovih dana spomenuta knjiga sluila za meditaciju. Pokojnog Damira poznavao sam, onako nekako iz vienja, jer nisam s njime ivio u nekom samostanu. Ovom knjigom Damir je za mene otkrie. Moemo se ponositi pokojnikom, a Bogu biti zahvalni za dar Damira. Umro je u 39. godini ivota, u dobi u kojoj drugi poinju stvarati, kao da su oganj i svetost sprili njegov ivot. Gvardijan Male brae, svjestan da takva ivotna dosljednost itekako privlai i oito nadahnut primjerom Cvjetia svetoga Franje, prikupio je u knjizi spontana
svjedoanstva suvremenika i prijatelja o jednostavnom redovniku koji je bez velike pompe hrabro ivio svoju vjeru. Dardin fratara crnijeh, najvea poljodjelska povrina unutar Zidina, ona to se prostire iza Samostana sv. Frana sve do ispod Minete, koju je fr. Damir marljivo obnavljao i u nju bio naselio kunjeje [kunie], fadane [fazane], guske i drugu perad, s najglasnijim kokotiem [malim pijevcom] koji je budio pola Grada, a najbolje se uo ispod Svete Marije (od Katela), bila je poveznica s duhovnim vrtom, predmetom apostolskoga djelovanja brata Damira. Jer ba kao i zemljani vrt, ak i vie, treba njegovati onaj duhovni besmrtnu umsku i razumsku duu, budui da ona oblikuje i oivljava ljudsko tijelo, pa se i o njezinim docima, puu, meama, ratjelu, sjedilu, odrini i glorijetu valja stalno brinuti. Knjiga se za 50 kuna moe naruiti putem e-maila mala. braca@du.t-com.hr. Cjelokupni utrak bit e uplaen Misiji Kimbulu u Kongu u kojoj djeluje fr. Ilija Barii, a koju ve nekoliko godina pomae Samostan Male brae.
U popodnevnim satima nadbiskup Mamberti je, nakon pet dana u Hrvatskoj, iz ilipa odletio prema Rimu. Evo to je o trenutcima provedenim s nadbiskupom Mambertijem zabiljeila naa upljanka koja mu je pokazivala Grad:
Vatikanski ministar vanjskih poslova pohodio etiri crkve u naoj upi

Nadbiskup Dominique Franois Joseph Mamberti roen je 7. oujka 1952. u Marakeu u Maroku. Zavrio je politologiju i pravo. Godine 1981. postao je sveenik na Korzici, a od 1986. u diplomatskoj je slubi Svete Stolice. Sluio je u papinskim predstavnitvima u Aliru, ileu, Libanonu, Ujedinjenim narodima, Sudanu i Somaliji, a od 15. rujna 2006. tajnik je Svete Stolice za odnose s dravama. To je poloaj koji u svjetovnim vladama odgovara dunosti ministra vanjskih poslova, dakle je po svjetovnom protokolu trea osoba Svete Stolice, nakon Pape (poglavara svojevrsne drave) i Dravnoga tajnika (predsjednika vlade). U sklopu slubenoga posjeta Republici Hrvatskoj, nakon Zagreba gdje se sastao s dravnim i crkvenim vodstvom, u subotu 23. listopada 2010. nadbiskup Mamberti posjetio je Dubrovnik. U njegovoj pratnji bili su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Mario Roberto Cassari i msgr. Henryk Mieczyslav Jagodzinski, savjetnik u Dravnom tajnitvu Svete Stolice. Nadbiskup Mamberti razgovarao je s apostolskim upraviteljem Dubrovake biskupije msgr. elimirom Puljiem i gradonaelnikom Androm Vlahuiem koji ga je upoznao s tijekom radova na postavljanju spomenika papi Ivanu Pavlu II. i izgradnji Krinog puta na serpentinama uz Sr. Msgr. Mamberti je posjetio stolnu crkvu Gospe Velike, zbornu crkvu Sv. Vlaha te samostane i crkve Male brae i Sv. Dominika. Kroz Grad ga je provela gospoa Ileana Grazio, a kroz Samostan bijelih fratara fr. Stjepan Krasi. Ondje se susreo s dominikanskim iskuenicima i izrazio zadovoljstvo zbog tolikoga sveenikog podmlatka koji se odgaja u Dubrovniku u svjetlu apostolskog djelovanja i spasenja dua. Istaknuo je vanost stalnoga i plodnog promiljanja odnosa vjere i razuma koji zaokuplja misao sv. Tome Akvinskoga, Ivana Pavla II. (Fides et ratio) i Benedikta XVI. Mladim je fratrima poruio da s pouzdanjem u Boga ustraju u zvanju koje danas nailazi na brojne izazove i iskuenja.
Bila sam uzbuena i poaena kad su me iz Biskupijske kurije zamolili da kao turistiki vodi povijesnom jezgrom Grada provedem msgr. Dominiquea Mambertija, tajnika za odnose s dravama Svete Stolice, i njegovu pratnju u kojoj su bili apostolski nuncij u Hrvatskoj msgr. Mario Roberto Cassari i apostolski upravitelj Dubrovake biskupije msgr. elimir Pulji te nekoliko sveenika. Gosti su se 23. listopada 2010. iskrcali iz automobila na Pilama gdje sam ih ekala. Msgr. Mamberti me se odmah vrlo dojmio: ovjek vedra izraza, prodorna pogleda i ugodna glasa. Premda je njemu materinji jezik francuski, govorili smo talijanski. Nakon meusobnoga upoznavanja krenuli smo po odreenom programu. Gosti su paljivo sluali moje kratko uvodno izlaganje o povijesti Dubrovnika, a visoki gost iz Vatikana pozorno je promatrao Zidine i Minetu, kao i kip svetoga Vlaha povie Vrata od Pila. Pred planom Grada na kojem je prikazano bombardiranje Dubrovnika za vrijeme Domovinskoga rata malo se due zadrao sluajui podatke o razaranjima i poginulima. Placa nas je doekala okupana u suncu, a msgr. Mamberti odmah je primijetio starinsku Onofrijevu esmu, ali se nismo mogli zaustavljati jer je u Klarisa bio zakazan susret visokoga gosta i pratnje s dubrovakim gradonaelnikom dr. Androm Vlahuiem. Nakon sastanka posjetili smo Franjevaki samostan. Visoki gost je bio zadovoljan vidjevi da se obnavljaju zidne slike u klaustru. Posjet samostanskoj knjinici uz tumaenje oca Prelje uraaja izazvalo je posebno zanimanje msgr. Mambertija za fond knjiga koje se dobro uvaju. Dobro obavijeten o ponosu dubrovake znanosti, msgr. Mamberti je zaelio da mu se pokae Ruerova rodna kua te sve nas iznenadio vijeu da Vatikanske pote pripremaju izdati posebnu marku u povodu tristote obljetnice roenja Ruera Bokovia.
Vratiti sakralnost svetitu Katedrale
Nadbiskup Mamberti s pratnjom u Bijelijeh fratara 23. listopada 2010. Foto: www.dominikanci.hr
35
Posjet crkvi Svetoga Vlaha bio je kratak jer smo stigli upravo prije poetka jednog vjenanja, ali visoki je gost pomno promotrio mali kip sv. Vlaha na glavnome oltaru. Na putu prema Katedrali, gdje smo se najdue zadrali, zastali smo ispred Biskupske palae, a msgr. Mambertija je zanimalo koliko dugo traje njezina obnova. U Katedralu smo uli kroz sjeverna vrata i nali se odmah pred glavnim oltarom. Visoki gost zadrao je pogled na Tizianovu poliptihu, a bilo je oito da mu se nisu svidjele, kao ni dubrovakim vjernicima i mnogim turistima, faraonske stolice u prezbiteriju. To je primijetio i nadbiskup elimir Pulji i odmah nadodao kako je on elio sagraditi na tome mjestu oltar slian onom sv. Ivana Nepomuka, ali da se nije dospjelo. Visoki gost je pozorno promatrao Monik stolne crkve iji sadraj svjedoi o vjekovnoj vjeri Dubrovana. Pri izlasku iz Katedrale msgr. Mamberti je uoio ogoljenost nekih zidova na kojima su samo avli bez slika, to gotovo uvijek primjeuju i turisti. Preduhitrila sam pitanje rekavi da e uskoro ondje visjeti slike to Dubrovani odavno oekuju. Budui da je vrijeme bilo ogranieno, msgr. Mamberti elio je jo pogledati Dominikanski samostan. Susret s msgr. Mambertijem i njegovom pratnjom ostat e mi u najljepoj uspomeni kao najdrai posao obavljen u ulozi turistikoga vodia.
Ileana Grazio, prof.
Samozatajni redovnik nadareni umjetnik

U splitskom dominikanskom samostanu Svete Katarine kraj Srebrnih vrata Dioklecijanove palae, u Galeriji fr. Vinka Draganje, 11. studenoga 2010. otvorena je izloba umjetnikih radova fr. Marka Bobaa, priora samostana Sv. Dominika u Dubrovniku. Tridesetak radova prikupio je, priredio i izlobu otvorio bivi provincijal fr. Iko Mateljan. Naslovio ju je: Umjetniki govor iz svete tiine. Kao njegov kolski kolega, suradnik i brat u Redu propovjednika, fr. Iko je u prigodnom slovu povezao Markov umjetniki rad s povijesnim zalaganjem dominikanaca za istinu i ljepotu. Religiozna umjetnost i njezin vrhunac, sakralna umjetnost, po svojoj se naravi odnosi na beskrajnu Boju ljepotu i nastoji je izraziti ljudskim djelima. Zato je usmjerena prema Bogu i promicanju njegove hvale i slave; tako se u istinskim ostvarenjima sakralne umjetnosti otkriva iskra koja ljudska srca obraa Bogu. O fr. Markovu umjetnikom djelu govorio je njegov srednjokolski profesor umjetnosti, akademski slikar Josip Botteri Dini. Istaknuo je kako Marko Boba specifinim izraajem pribliava i povezuje prostorne i vremenske udaljenosti meu ljudima. Reljefi, slike, crtei i instalacije oca Marka Bobaa poziv su na promiljanje o davnom vremenu crkvenoga jedinstva, stilskom likovnom izrazu u sakralnoj umjetnosti i o moguoj sintezi predromanike i suvremene likovne umjetnosti nadahnute Svetim Pismom. On lovi ivotne trenutke nastojei zabiljeiti stanje ovjekove due.
36
Kod Marka se osjea blagi utjecaj Picassa, ali i ranokranske umjetnosti, srednjovjekovnih steaka te Dubrovake slikarske kole. A dio toga duguje i vlastitom iskustvu. Naime, roen je u Brajkoviima pokraj Travnika 18. lipnja 1952. Osnovnu kolu pohaao je u Hanoj Biloj 1960.-68., a Dominikansku klasinu gimnaziju u Bolu na Brau 1968.-1972. U rujnu 1972. u Dubrovniku zapoinje godinu kunje u Dominikanskome redu, a nastavlja je u Chieriju pokraj Torina gdje je studirao filozofiju 1973.77. Teologiju je sluao u Bolonji 1977.-1980. Za akona je zareen 22. travnja 1979. u Bolu. Poput svetoga Frana elio je ostati trajni akon, ali se ipak predomislio pa je 9. kolovoza 1981. zareen za sveenika u rodnom mjestu. ivio je u dominikanskim samostanima u Dubrovniku (1972., 1986.-1991. i od 2008. do danas), Gruu (1981.1986.), Koruli (1992.-2003.), Bolu (2003.-2008.) i Zagrebu (1980.-1981.). Markova su djela proeta simbolikom i velikom jednostavnou. Na otvaranju izlobe nalo se osam akademskih slikara zainteresiranih vidjeti to radi neakademski obrazovan umjetnik. Gledali su i komentirali: neobino i zanimljivo. Sveanost je svojom umjetnou obogatila Markova obitelj: roena sestra asna Fabiola; brat fr. Mirko, franjevac Bosne Srebrne; brat fr. Anto, dominikanac iz Korule i pjeva duhovnih skladbi te brat Jadranko, gitarist i otac obitelji iz Varadina. Markova druga obitelj, dominikanskasamostanska, pripremila je izlobeni prostor, veeru za goste koji su izdaljega pristigli u Split i bogati tratamenat [aenje] za sve nazone. Umjetnike radove fr. Marka Bobaa nije dosta pogledati nego ih valja uistinu pozorno promotriti. Kao to je ovjek Boje djelo i njegova slika, tako su i umjetnika djela odraz, slika umjetnika. Slike su mu ikonografski vrste, mirne
Marko Boba, Autoportret.

i ozbiljne (Portret), a crtei i reljefi stripovski razigrani, udareni i udarom okirani (Obraenje sv. Pavla). Iako se Marko ne ponavlja u svojim radovima, prepoznatljiv je na svakome od njih. U njemu se kriju smirenost redovnika koji zove na meditaciju i nemir umjetnikoga dara koji goni na djelovanje. Sve je to dobro izraeno u njegovu volu, simbolu sv. Luke evanelista. Ne zna je li se spremio za skok naprijed ili je upravo zakoio da ne bi iskoio. Moda je ba to sam Marko, napet izmeu dvije ljepote: umjetnosti, koja se pokazuje i one druge, nenametljive, koja se tee primjeuje, a dublje usreuje.
don Toma Lui
Proslava dara svjetlosti

Palimo ove svijee zbog uda, djela izbavljenja i ustanka koje si uinio u doba naih otaca, posredstvom svojih posveenih sveenika. Tijekom svih osam dana Hanuke njihov je plamen svet i nije nam doputeno rabiti ga kao rasvjetu, nego ga smijemo samo gledati radi hvaljenja Tvoga Imena, Tvojih uda, udesnih djela spaavanja i Tvoga divnog djelovanja.
Svaki ovjek, u skrovitosti svojih misli, poput djeteta ljubi svjetlo i plai se mraka. Stoga je svjetlo najljepi dar koji moemo primiti. idovstvo dri neupitnim da je Tora (biblijsko Petoknjije) upravo ona velika svjetiljka koja svakom ovjeku pokazuje nepogreivi put pravednosti. U najtamnije doba godine idovski vjernici slave blagdan Hanuke, a i krani slave blagdan Boia, koji oznaava Isusovo roenje, jer je za svakog kranina Isus najvee svjetlo. Jednako kao idovima Tora, tako kranima Isus osvjetljava put pravednosti. I poganski predci i jednih i drugih plaili su se zimskoga mraka i hladnoe te su na razliite naine obiljeavali zimski solsticij, prijelomni astronomski trenutak u kojemu se dani poinju produljivati, a noi skraivati, obeavajui novo ljeto, toplinu, hranu i preivljavanje. Stoga nije sluajno to i blagdan Hanuke i blagdan Boia padaju u doba kada se prema graanskome kalendaru slavi nova godina. Jer, najee ne pomiljamo na to da je doba nove godine razliito u razliitim narodima i kulturama. U gregorijanskome kalendaru, kao najrairenijem svjetskom kalendaru, od Rimljana smo naslijedili novu godinu koja pada prvoga sijenja, a zimski solsticij je samo desetak dana prije toga. Tako je vjerojatno i to, nama danas uobiajeno novogodinje doba, povezano s poetkom postupnog godinjeg rasta dana i opadanja noi, s dolaskom svjetlosti. Blagdan Hanuke traje osam dana, kao sjeanje na udo svjetla koje se dogodilo u Hramu, nakon ponovnoga posveenja oltara poslije njegova poganskoga oskvrnua. Povijesnu priu o tomu moe svaki katoliki vjernik pronai u svojoj Bibliji: to su dvije knjige o Makabejcima (posebno u Prvoj 5, 52-59, a u Drugoj 1, 18-36 i 10, 1-8). idov, pak, premda povijest Makabejaca dri bitnim dijelom svoje povijesne batine, makabejske dogodovtine ne moe pronai u svojoj hebrejskoj Bibliji (ili njezinim prijevodima), jer knjige o Makabejcima nisu ule u hebrejski biblijski kanon, nego se dre povijesnim knjigama.
(Talmud, Soferim 20 blagoslov pri paljenju blagdanskih svijea za Hanuku)
Hankija je svijenjak odnosno svjetiljka s devet mjesta za paljenje plamena: najee se pale svijee, ali i maslinovo ulje, osobito u veim hanukijama u sinagogama i na javnim prostorima. Tijekom Hanuke pomonom se svijeom, amaem, svakoga dana pali po jedan plamen vie.
A kako je sve poelo? idovska drava, vie nikada posve stabilna nakon povratka dijela idova iz babilonskoga ropstva, godine 332. prije kranske ere pala je pod munjevito proirenu vlast Aleksandra Makedonskoga. Njegovim idovskim podanicima nisu bile uskraene vjerske slobode, jer je gradio univerzalno carstvo mnogih naroda, kultura i religija. No kasnije je njegov seleukidski nasljednik Antioh IV. Epifan toliko ograniio idovske vjerske slobode da se pod prijetnjom smrtne kazne nisu smjeli odravati ni osnovni vjerski obredi: slavljenje abata (Dana Gospodnjeg), obrezivanje djeaka osmoga dana po roenju, prehrana prema vjerskim odredbama. Nasilnim unoenjem kipa Zeusa Olimpijskog i sam jeruzalemski Hram bio je obesveen, kao dom jednoga jedinoga, posve duhovnoga Boga, stvoritelja svemira i ovjeka. Sve je to vodilo odnaroivanju i stapanju idova s Grcima, prihvaanju poganskih bogova i obiaja. Nakon dugoga dubokog narodnog nezadovoljstava, pod vodstvom Jehude Makabija (Jude Makabejca) izbio je 167. prije kranske ere trogodinji uspjeni ustanak: Hram je osloboen i obredno oien. Da bi ga se ponovno posvetilo, bilo je potrebno neoskvrnuto maslinovo ulje. Meutim, u Hramu je pronaen samo jedan vr ulja zapeaen peatom velikog sveenika, to je potvrivalo da nije oskvrnut poganskim obredima. Ulja je dostajalo samo za jedan dan gorenja menore, zlatnoga hramskog svijenjaka. Osloboditelji Hrama zapalili su ga u svijenjaku, proslavljajui time ponovno posveenje oltara. Bilo je to 25. dana mjeseca kisleva, prema idovskome kalendaru. I ulje je nakon toga prvog dana udom gorjelo jo sedam dana. Slavljenici su se obradovali znaku koji im je potvrdio da su se od poganskog nasilja oslobodili Bojim udom. U znak sjeanja na te dogaaje, svake se godine od 25.
37
Ususret Ruerovoj godini

Genij je doao na svijet u Gradu, u dananjoj Bokovievoj ulici, prije tri stotine godina u ponedjeljak 18. svibnja 1711. kao osmo od devetero djece u roditelja Nikole Bokovia i Pave roene Bettera. Prije pola stoljea, 18. svibnja 1961. 250. obljetnicu njegova roenja Biskupsko sjemenite (koje je tada imalo 125 sjemenitaraca) i Gimnazija Ruera Bokovia obiljeili su postavivi spomen plou na prvom katu stubita Dubrovakoga kolegija: Velikom hrvatskom sinu, Dubrovaninu, uenjaku svjetskog glasa, sveeniku Drube Isusove, ueniku glasovitog dubrovakog zavoda Collegium Ragusinum o. Rudjeru Bokoviu.... Klasiara je danas sve manje, Sjemenita vie nema; mnoga Ruerova djela jo nisu prevedena na hrvatski; kako ga onda prouavati? U 60 godina redovnikoga i sveenikoga ivota, rodni je Grad posjetio jedan jedini put, 1747., ali mu je uvijek bio na raspolaganju i od pomoi kao znanstvenik, rodoljub i diplomat. Matematiar, astronom, fiziar, arhitekt, arheolog, meliorator, pjesnik... pokopan je u crkvi Svete Marije Podone u Milanu. Na zidu izmeu sakristije i oltara sv. Bernarda u dubrovakoj Katedrali mramorna ploa podsjea da se svugdje pokazao revnim za kranske kreposti i pravu vjeru, da je slavom svoga imena pribavio novu ast Domovini pa mu je zato iskazana javna poast u Prvostolnici i po odluci Senata uklesan taj spomen.
Ploe u Sjemenitu i Katedrali. Snimio Boo Gjuki.
Uobiajeni svijenjak za Hanuku starijeg tipa i za vee prostore je u obliku menore, a od izvorne, hramske menre razlikuje se samo brojem mjesta za svijee: na hanukiji je osam mjesta uz jedno za pomonu svijeu, dok menora ima sedam krakova, a u nae doba na njoj se ne pale svijee. Prva menora, svijenjak iz jeruzalemskog Hrama, opisana je u Knjizi Izlaska 25, 31-40, te predstavlja tradicijski simbol idovstva i idovskog naroda; stoga je nala mjesto u sreditu grba Drave Izrael.
kisleva nadalje tijekom osam dana po idovskim domovima i na ulicama pred njihovim kuama pale svjetla objavljujui radost zbog uda svjetlosti. Svakoga se dana u posebnim blagdanskim svijenjacima, hanukijama, uz blagoslov za paljenje blagdanskoga svjetla, tradicijski pali po jedno svjetlo vie. Pripaljuje se devetom svijeom, takozvanim slugom, jer svjetlo Hanuke je posveeno i ne smije se izravno dodirivati. Stoga hanukije u kojima se pale svijee uvijek imaju po devet mjesta: osam namijenjenih svijeama za Hanuku, a devetu za slugu, amaa. Prve veeri pali se jedna svijea ili zdjelica s uljem, sve do osme koja se pali posljednje blagdanske veeri i kojom zapoinje posljednji dan proslave. Time svjetlo raste tijekom osam blagdanskih dana. Dok ta svjetla gore ne smije se u domu obavljati nikakav rad, nego obitelj sjedi okupljena, promatra svjetla i pjeva blagdanske pjesme. To je doba veernjeg obiteljskog okupljanja, veselja i igara, a tradicijski se zbog uda ulja pritom jedu jela prena u dubokom ulju. Hanuka je, uz proljetni Purim, jedan od dvaju takozvanih malih blagdana, a oba slave udo izbavljenja od istrebljenja: Purim (koji je opisan u biblijskoj knjizi Ester) spas od tjelesnog istrebljenja idovskog naroda, a Hanuka od duhovnog istrebljenja. Jer doista, idovstvu bi puko tjelesno preivljavanje, uz zaborav na Boga i odgovornost koju je On stavio pred idovski narod, bilo gore od smrti. Stoga je blagdan Hanuke ujedno proslava ivota idovskog naroda, koji je unato tolikim stranim povijesnim ugrozama i gubitcima djelovanjem Bojeg uda sauvan do danas.
Julija Ko voditeljica knjinice idovske opine Zagreb; 7palmtrees@gmail.com
Ruer Bokovi bio je na licu prvih hrvatskih novanica od 1, 5, 10, 25, 100, 500, 1000, 2000, 5000 i 10000 hrvatskih dinara to su u njegov Grad, tada pod opsadom, stigle potkraj 1991. Na niim apoenima dan izdavanja je 8. listopada 1991. (sada Dan neovisnosti), a na viim 15. sijenja 1992. (sada Dan meunarodnoga priznanja).
38
Ususret 1040. Festi svetoga Vlaha
Sedam desetljea od hodoaa bl. Alojzija Stepinca sv. Vlahu

Festa 2011. godine bit e prigoda obnoviti ponos i svijest kako se svetcem postaje na ovoj Zemlji, u dnevnim kunjama i odlunom ivljenju krsne vjere. Tu nam, naime, spoznaju ostavlja injenica da je Festu prije sedamdeset godina predvodio hrvatski metropolit, zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac, sada blaeni, koji je u Dubrovniku boravio pet dana, od 1. do 5. veljae 1941., a sve etiri noi spavao je u Nadbiskupskoj palai.
Procesija ispred Vrata od Peskarije, kanonici, nadbiskup Stepinac, ban ubai, mostarski biskup Alojzije Mii...
svjetskog rata istaknuo se branjenjem dostojanstva ljudske osobe, protiv rasne, vjerske ili nacionalne diskriminacije i spaavanjem ivota brojnih ugroenih. Komunistiki ga je reim u montiranom sudskom postupku 1946. osudio na 16 godina zatvora. Umro je u kunom pritvoru u Kraiu 10. veljae 1960. Proglaen je blaenim 1998. Nadbiskup Stepinac doputovao je u Dubrovnik iz Splita 1. veljae 1941. parobrodom Zagreb sa svojim tajnikom, kasnijim kardinalom dr. Franjom eperom, banom Banovine Hrvatske dr. Ivanom ubaiem, povjerenikom Ispostave Banske vlasti u Splitu Mihovilom Vukoviem, zagrebakim gradonaelnikom Matom Stareviem, 450 Kanonik Duan Mii i nad- hodoasnika iz Zagreba, biskup Stepinac u Ulici od mostarskim biskupom pua 3. veljae 1941. fr. Alojzijem Miiem i korulanskim opatom msgr. don Pero Kalogjerom. U ime Biskupije bez biskupa i Stolnoga kaptola Svete Marije, Nadbiskupa su 1. veljae u grukoj luci pozdravili
U salonu parobroda Zagreb, na putu za Dubrovnik: nadbiskup Alojzije Stepinac, ban Ivan ubai, odjelni predstojnik ing. Z. Pavei i dr. Jozo Poduje.
Naime, Dubrovaka biskupija tada je, kao i sada, bila bez biskupa, pa je Stolni kaptol zamolio msgr. Stepinca da predvodi Festu, a ta je Festa bila prigoda i za sveanu, javnu, puku proslavu uspostave Banovine Hrvatske i sjedinjenja Dubrovnika s hrvatskom maticom. Alojzije Viktor Stepinac roen je u Kraiu 8. svibnja 1898. Kao hrvatski domobran, u srpnju 1918. godine, ranjen je u nogu i pao u talijansko zarobljenitvo. Nakon rata, u jesen 1919. poinje studirati agronomiju u Zagrebu. Konano 1924. odluuje postati sveenik i odlazi na studij u Rim gdje je 1931. doktorirao teologiju. Po povratku u Domovinu postaje bliski suradnik zagrebakog nadbiskupa dr.Antuna Bauera i njegov nasljednik 1937. Tijekom Drugoga
U Bondinu kazalitu 1. veljae 1941. na Ekvinociju i Dubravci: nadbiskup Stepinac u lijevoj, ban ubai u sredinjoj, a zagrebaki gradonaelnik Mato Starevi u desnoj loi.
Djeca ljube moi sv. Vlaha iz ruku nadbiskupa Stepinca na Placi 3. veljae 1941.
39
Stepinac je u Dubrovniku osudio komunizam, faizam i nacizam

U katolikoj nauci, u Kristovom evanelju, za koje je poloio ivot sveti Vlaho, - primali su nadahnue veliki pjesnici, uenjaci, umjetnici i pisci ovoga Grada; - nalazili su dravniku mudrost veliki dravnici starodrevne Dubrovake Republike; - crpili su snagu vrli pomorci i junaci minulih vjekova; - nalazili su svoju utjehu i zadovoljstvo due marni poljodjelci i obrtnici. Ta se istina ne da oboriti praznim frazama sadanjice ni nadoknaditi mizernim ljudskim reformama. To je potrebno istaknuti ba danas, kad se umjesto simbola Kristova kria, simbola ljubavi, pregaranja i rtve, nastoji postaviti simbol srpa i ekia koji je stvarno danas simbol mrnje, simbol krutog materijalizma. To je potrebno istaknuti ba danas, kad se jedinoga istinitog Uitelja ovjeanstva, Isusa Krista, nastoji nadomjestiti uiteljima i voama koji su smrtnici od danas do sutra i koji ni sami esto ne znaju to zapravo hoe, a kamo li da druge vode k srei i miru. To je potrebno istaknuti ba danas, kad najdublji socijalni zakon, sadran u Dekalogu i Evanelju, nastoje nadomjestiti parolama koje lijepo zvue, ali gorki plod donose.
U dubrovakoj katedrali 3. veljae 1941. blaeni Alojzije Stepinac
Don Duan Mii, msgr. dr. Alojzije Stepinac i don Niko Gjivanovi na Placi 3. veljae 1941.
msgr. don Frano Vueti i don Niko Gjivanovi, a na Pilama: trubai sv. Vlaha, trombunjeri, 21 pluton s Minete, gradska zvona te u ime svjetovnih vlasti dubrovaki gradonaelnik dr. Josip Baljkas koji je rekao: Dubrovnik, vjekovna tvrava katolianstva, osobiti miljenik papa, koji su ga titili i pomagali i kojima Dubrovnik zahvaljuje svoju sigurnost primit e Vas s neizmjernim potovanjem gledajui u Vama naega prvoga biskupa, svoga metropolita. Naa je elja da zajednikim naporima ouvamo velike moralne tekovine katolikoga i klasinog Dubrovnika. Zajedno s Vama vjerujemo u mo, snagu i napredak hrvatskoga naroda jedino ako ostane vjeran vjeri svojih otaca.
Nadbiskup Stepinac na ulazu u crkvu Sv. Vlaha. Desno bogoslov Nika Memuni.
misu, a zatim pohodio Katoliki Dom, samostan Sv. Antuna treoredaca-glagoljaa i Djevojaki zavod asnih sestara sv. Kria. U Kotoru je pohodio stolnu crkvu Sv. Tripuna i njezin Relikvijar, muzej Bokeljske mornarice, ruao s biskupom Pavlom Butorcem i obiao je crkve Sv. Josipa i Sv. Klare te zbornu crkvu Sv. Marije u kojoj se pomolio pred neraspadnutim tijelom dominikanske isposnice blaene Ozane Kotorke. Sredinji dogaaj pohoda Dubrovniku bio je ponedjeljak 3. veljae 1941. kad je ujutro doekivao barjake pred crkvom Sv. Vlaha, u 11 sati predvodio procesiju po Gradu, a prije toga, u 10 sati, pontifikal u Gospi gdje je izrekao
Na ulazu u Katedralu, Nadbiskupa, Bana i ostale hodoasnike doekao je prepozit Stolnoga kaptola dum Ivo Boi. Uz brujanje orgulja i slavljenje zvona otpjevana je zahvalnica Tebe Boga hvalimo. Nakon antifone Majci Bojoj, Nadbiskup je podijelio blagoslov, a potom je odsjeo u Nadbiskupskoj palai. Naveer je u gradskom kazalitu u ast visokih gostiju prireena predstava: trei in Vojnovieva Ekvinocija i suita Gundulieve Dubravke s Gotovevom Himnom slobodi. Na Svijenicu 2. veljae Nadbiskup je proputovao kroz upu i Konavle, pohodio Boku kotorsku (Herceg-Novi, Perast, Gospu od krpjela, Dobrotu, Kotor, Muo i Pranj). U hercegnovskoj crkvi Sv. Jeronima slavio je nedjeljnu
40
Nadbiskup s kanonicima u Sv. Vlaha pjeva Tebe Boga hvalimo, desno ban ubai.
Ivo Duli, vitraj nad zapadnim vratima zborne crkve: Procesija sv. Vlaha s nadbiskupom Stepincem koji nosi Parevu glavu. Snimio Boo Gjuki.
U Gradu je 4. veljae hrvatski metropolit posjetio Dominikanski i Franjevaki samostan te gradonaelnika, a zatim je u Nadbiskupskoj palai primio asne sestre i tienike Djejega zaklonita. Svakoga je maliana obdario sliicama i molitvenikom te predao Zaklonitu tisuu dinara na dar. U srijedu, 5. veljae, nadbiskup i ban su otputovali brodom do Splita i dalje vlakom u Zagreb.
Stepinac i pratnja ispred Opine.
uvenu propovijed o tome kako je svetkovanje Dana svetoga Vlaha za Dubrovane: postulat katolike istine, postulat pravde, postulat asti i ponosa. Popodne u 16.30 s prozora Nadbiskupske palae pozdravljao je barjake na odlasku s Feste.
Milozvuje o dubrovakome genomu

Genom je izraz koji je 1920. skovao njemaki botaniar Hans Winkler od rijei gen i kromosom (od grkog chrma boja + soma tijelo: struktura u staninoj jezgri koja daje boju /nasljedna svojstva/), a oznaava sve nasljedne podatke organizma kodirane u deoksiribonukleinskoj kiselini (DNK) ili, kod nekih virusa, u ribonukleinskoj kiselini; sveukupnost gena jedne stanine jezgre. Prenosi se kao cjelina od roditelja na potomstvo. Na ast svoga nebeskog zatitnika Vlaha od Sebaste, Parca od Grada, u naselju slavne glazbene prolosti smjetenom pod obroncima Sra objavljena je vrsna pjesmarica, 2,2 kilograma teka knjiga sa zbirkom kajdi In honorem sancti Blasii Svetom Vlahu u ast. Skladbe su namijenjene zboru, orguljama, orkestrima, solistima, vjernikom puku, ali i pjevuenju uz djeju kolijevku jer ljubav prema svetome Vlahu Dubrovani usiu s majinim mlijekom, a privrenost Parcu poveznica je duhovne i boravine pripadnosti Gradu, DNK ijega srodstva s Dubrovnikom, dubrovaki genom. Nakladnici knjige su Gradska upa Gospe Velike i Zborna crkva svetoga Vlaha. Njezine popijevke razlono e se uti i uz bolesniku postelju, na zapovjednikome mostu broda, hodoasnikoj stazi po Placi ili uz Goricu, u empresatama uz greblja, na balaturima i u kabelima tolikih crkava po svijetu, po saloama, taracama, predvorjima javnih graevina i na radijskim valovima, a odzvanjale su po sklonitima u doba rata, srano i srdano, iako ne moda glazbeno savreno kao to to danas ine na veernjoj molitvi, misi ili koncertu. Prvi je put glazbeno gradivo na ast svetoga Vlaha okupljeno i tiskano u tolikom broju (73 pjesme premda e
41
Knjiga In honorem sancti Blasii predstavljena je u Gospi 30. sijenja 2010.
glazbenjaci rei da je unutra samo 48 skladbi od kojih neke s vie stavaka), takvom opsegu (494 stranice formata 30x22 cm) i rasponu nastanka (1900.-2006.). Neke od njih poznate su veini dubrovakih vjernika, a neke su desetljeima bile zaboravljene, ak smatrane izgubljenima. Veina objavljenih skladbi ouvana je u rukopisu u pismohrani Crkvenoga pjevakog zbora na tavanu dubrovake Prvostolne crkve Gospe Velike, a ostale su naene u Zagrebu i Ljubljani, ili su skladane za ovu knjigu. Pjesme se mogu podijeliti na one na latinskom (25) i hrvatskom (49 jedna je dvojezina pa je pribrojena u obje skupine), a mogue ih je podijeliti na one (35) koje pjevaju o svetome Vlahu ili su molitvene upuene njemu te na one (38) koje su sastavni dio bogosluja u ast svetoga Vlaha (veernja i misa). Takvih je 14 na latinskom i 24 na hrvatskom. Na osnovi objavljenih skladbi, mogue je izvesti mise o blagdanu svetoga Vlaha i to po dvije na latinskom (fr. Jordan Kunii, don Kosto Selak) i na hrvatskom (fr. Jordan Kunii, mo. Josip deglIvellio) te jednu veernju na hrvatskom (Margita Cetini). Svetome Vlahu pak naslovljene su pjesme na tekstove: Salutis aram Blasius (8) Svoj oltar Vlaho podie (2) Vlaho svoj oltar podie (4), Blasi sacerdos inclyte (3) Vlaho o svee preslavni (1) O sveenie preslavni (1), Sad razvijmo barjak (5), Blaeni Kristov muenie (3), Zdravo sveti Vlaho (3), Koji god grlom boluje (1), Sveti Vlaho od Gorice (1), Jasni grade od nebesa (1), Molitva vrua tebi se vije (1), Sveti Vlaho na (1) i O sveti Vlaho muenie (1). Brojevi u zagradi ukazuju da su neki tekstovi prireeni u vie skladbi, za vie naina izvoenja, i za razliite vrste instrumentalne pratnje. U knjizi je zastupljeno 26 skladatelja, dva su pisca predgovora i tri recenzenta, prilog o monicima svetoga Vlaha te iscrpan opis nastanka ovoga ostvarenja, s povijeu Crk42
venoga pjevakog zbora (1926.1947.) koji je u Katedrali okupljao instrumentaliste i vokaliste, domae i strane skladatelje i prikazima zastupljenih skladbi i skladatelja iz pera vrijednoga prireditelja monografije, maestra Josipa deglIvellija. On je ovim marljivim glazbeno-povijesnim istraivanjem okrunio etrdeset godina svoga hoda ovom Zemljom s blagoslovom svetog Armenca. Klju za uvrtenje vokalnih glazbenih oblika u ovu antologiju bio je njihova glazbena vrijednost i crkvenost (prikladnost za bogosluje), pa u knjizi nisu zastupljene svjetovne skladbe, ak ni kad imaju molitveni sadraj (primjerice Kad zazvone dubrovaka zvona). Ovdje uglazbljeni tekstovi pokazuju sklad vjernikoga nadahnua i umjetnike tvorevine. Njihovi pjesnici i skladatelji, prema rijeima pape Pavla VI., grabe s neba duhovno blago i zaodijevaju ga glazbom; sastavni su, a ne dodatni (izvanjski) dio bogosluja. Recenzent Josip Jerkovi dobro je uoio da ovo djelo ima opu vrijednosnu poruku prema svima koji olako preskau povijesne i ve kvalitetno uinjene korake. Iz posvete i naslova knjige proistjeu poruke, pa i apel dananjem Dubrovniku, da svoje glazbenike snage to vie ujedini, kako bi se bogato ukljuile i na velike slavljenike dane svetoga Vlaha izvoenjem vrijednih partitura. (str. 490) Uz divljenje, zahvalnost i potovanje prireditelju za sav trud uloen u nastanak ovoga spomenika, te Danijelu Iveti za grafiko oblikovanje kao pravi likovni doivljaj, valja spomenuti da je na omotu i str. 3 pogreno naveden Zagreb kao mjesto izdavanja jer su sunakladnici dvije crkvene pravne osobe iz Dubrovnika. Na omotu i unutarnjoj naslovnici jasno je oznaen prireditelj, a onda nedosljedno tome on sam o sebi (str. 479) i recenzenti o njemu govore kao autoru knjige (str. 489, 490, 491, 492, 493) premda su unutra skladbe i drugih 25 skladatelja te vrijedan prilog iz povijesti umjetnosti o monicima svetoga Vlaha u Dubrovniku dr. Vinicija B. Lupisa. Na str. 494 stoji da je na naslovnici knjige mitra dubrovakoga biskupa Josipa Marelia (1894.-1928.). Meutim, na vrpcama te mitre izvezen je nadbiskupski grb s palijem, a Josip Mareli nije bio ni nadbiskup ni metropolit. Nadbiskupski se grb od biskupskoga razlikuje po tome to ima po deset zelenih kita na svakoj strani (u etiri reda), a biskupski ima po est zelenih kita (u tri reda) usp. lanak Crkvena heraldika danas u Naoj Gospi br. 42, str. 74 i crtee na str. 83. Drugo, ispod zelenoga klobuka, nadbiskup u grbu ima dvogredni kri, a ispod istoga takvog klobuka, biskup ima obian, jednogredni latinski kri. Tree, biskupi nemaju pravo na palij, ak ni svi nadbiskupi, nego samo metropoliti. Osim toga, na prostoru grbnoga tita na ovoj mitri izvezeni su inicijali G L, a oni jasno ukazuju na dum Grgura Lazzarija koji je bio dubrovaki nadbiskup 1777.1792., a ne na Josipa Marelia. Izvjeujui o predstavljanju knjige u Gospi 30. sijenja 2010., bilten Ika (br. 5/2010, 3. veljae 2010., str. 15), Dubrovaki list (4. veljae 2010.), Glas Koncila (14. veljae 2010.) i Obavijesti Dubrovake biskupije (br. 1/2010, str. 48) objavili su da je pokraj knjige bila izloena i mitra
i izvoenjem kojega djela. Prireditelj je, s obzirom na svoje iskustvo i proivljenost svih skladbi, bio najpozvaniji sugerirati manje iskusnim glazbenim pedagozima koju skladbu preporuuje kao pijevniju, lake odnosno tee izvodljivu i zato (nedostatak pojedinih glasova ili instrumenata, zahtjevnost...). teta to uz knjigu nije objavljen i nosa zvuka s izvedbom svih ili barem nekoliko u njoj objavljenih skladbi. No, ove primjedbe nipoto ne umanjuju iznimnu vrijednost tiskanoga djela. Knjiga se moe kupiti u Gradskome upnom uredu u Dubrovniku, Damjana Jude 1, po cijeni od 200 kuna, ili naruiti pouzeem (katedrala.dubrovnik@gmail.com).
Naa upa dobila povelju Unescoa

Himnom u Parevu ast koju je na orguljama izvela prof. Margit Cetini, ravnateljica Katedralnoga mjeovitog zbora, 11. kolovoza 2010. u zbornoj crkvi Sv. Vlaha zapoela je sveanost dodjele Povelja o upisu Feste svetoga Vlaha na Unescov popis nematerijalne batine. Nazone je pozdravio rektor Svetoga Vlaha msgr. Toma Lui, a zahvalu za taj dar i ast izrekao je festanjuo kapetan Ivica Ljuban (v. nie). Dravna tajnica u Ministarstvu kulture Nina Obuljen uruila je povelje predstavnicima pravnih osoba koje izravno sudjeluju u sveanosti i podupiru njezino odravanje. U ime Gradske upe povelju je primio katedralni upnik i dubrovaki dekan dr. don Stanko Lasi, u ime zborne crkve Sv. Vlaha njezin rektor msgr. don Toma Lui, u ime Bratovtine festanjula njezin predsjednik Antun Bai, u ime zavjetne crkvice Sv. Vlaha na Gorici kapelan u Lapadu don Mario Karatovi, u ime Dubrovake biskupije kancelar msgr. don Ivan imi, a u ime Grada Dubrovnika gradonaelnik dr. Andro Vlahui koji je podsjetio da su duhovne vrijednosti temelj ivota i ouvanja Feste svetoga Vlaha i samoga Grada kroz stoljea. Sveanost je zavrila pjesmom Svoj oltar Vlaho podie. O uvrtenju Feste u Popis primjera neopipljive kulturne batine ovjeanstva vie u Naoj Gospi br. 41, str. 19-20 i 22-25.
Grb nadbiskupa (dvogredi kri i ukupno 20 kita) i metropolita (palij) s inicijalima G L na vrpcama mitre koja je napravljena za dubrovakoga nadbiskupa i metropolita dum Grgura Lazzarija (1777.-1792.), a uva se u dubrovakoj Katedrali. Snimio Boo Gjuki 30. oujka 1991.
dubrovakog biskupa Josipa Marelia koja je naena u jo neureenom arhivu na tavanu dubrovake Katedrale, u ostavtini (meu notama) poznatog dubrovakog glazbenika i dirigenta Crkvenoga pjevakog zbora Antuna Gjivanovia. Kao to je ve reeno, to nije mitra biskupa Marelia, nego nadbiskupa Lazzarija, i nije novopronaena nego je uredno zavedena u popisima umjetnikih predmeta. Tako dum Pavo Poa u Inventaru Stolne crkve (Dubrovnik, 1951., str. 158) o toj mitri pie: 4. Mitra pretiosa /bijela/. Na svilenoj podlozi, protkanoj srebrnim nitima, na mitri i trakovima, bogato je izvezena obilna ornamentika od zlatnih niti i od brokata. Usred svake zlatom izvezene figure nalaze se vea ili manja crvena, plava i uta zrna kristala uokvirena brokatom. U sve ima 74 komada kristalnih zrna. Pri kraju trakova izvezen je nadbiskupski grb s monogramom G L u sredini. Mitra je stara, ali dobro sauvana. Slino, Marin Lui u Inventaru Stolne crkve u Dubrovniku u kolovozu 2007., str. 53: Mitra bijela, visina 42 cm, slika br. 4, tavan. Ovaj sluaj upozorava da blago dubrovake Prvostolnice treba objavom inventara to prije uiniti dostupnim cjelokupnoj javnosti, a za to je nuan prethodni skupni rad liturgiara, povjesniara umjetnosti i arhivista. Knjizi nedostaju kazala pjesama po naslovima, autorima i skladateljima te metodiko-didaktiki savjeti ravnateljima zborova i orkestara u kojoj prigodi posegnuti za pripremom
43
Povelja pripada svim Parevim tovateljima

Ono to vrijedi nikad ne blijedi! U punom smislu to vrijedi za nau Festu sv. Vlaha. Redovito nas ova Festa razveseljuje jedanput u godini. Ovoga puta, u nepunu godinu dana, izvanredno nas je razveselila vie puta: 30. rujna 2009. vijeu da je naa draga Festa upisana na Unescov popis nematerijalne kulturne batine ovjeanstva, pa 8. listopada 2009. kad smo to proslavili u ovome hramu, pa redovito za Festu od 2. do 7. veljae ove godine i danas kad primamo povelju kao ispravu, pisani spomenik sakralne i kulturne vrijednosti. elio bih pozdraviti sve kojima je povelja namijenjena, izraziti estitke i sa svima podijeliti radost ovog dogaaja. Posebna nam je ast (a nije to bez intervencije sv. Vlaha) pozdraviti dravnu tajnicu u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske mr. sc. Ninu Obuljen koja nam dodjeljuje Povelje, a i sama je kao izdanak ovoga Grada rasla i odgajana u sjeni aenja svetoga Vlaha i ljepoti njegove Feste. Pozdravljam predstavnika Dubrovake biskupije msgr. Ivana imia, gradonaelnika dr. Andra Vlahuia, upravitelja Katedrale dr. don Stanka Lasia, upnoga vikara upe Sv. Mihajla don Maria Karatovia i sve nazone festanjule s predsjednikom Bratovtine festanjula Antunom Baiem. Pozdrav predstavnicima kulturnih institucija ovoga Grada koji svojom ljubavlju, znanjem i radom uvaju i podupiru vrijednost Feste sv. Vlaha: Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku, Zavodu za obnovu Grada, Drutvu prijatelja dubrovake starine, Dubrovakim ljetnim igrama i pojedincima koji su i osobno zasluili povelju, ali su pravila takva da se dodjeljuje samo ustanovama. Vjernim tovateljima sv. Vlaha posebna hvala jer su oni kroz stoljea bili najbolji uvari i promicatelji njegove Feste. Povelja dodijeljena zbornoj crkvi Sv. Vlaha pripada njima i elim da im bude na ponos.
U Dubrovniku 11. kolovoza 2010. msgr. don Toma Lui, rektor zborne crkve Sv. Vlaha
Otvaranje Feste 2. veljae 1991., prve u demokratskoj Hrvatskoj. Snimio Boo Gjuki.
Usaivati ljubav prema Gradu i Festi

Nema prikladnijeg mjesta od crkve Svete Vlaha da iz ruku nae sugraanke, dravne tajnice u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, magistrice Nine Obuljen, primimo i slubenu povelju UNESCO-a o proglaenju Feste sv. Vlaha nematerijalnom batinom ovjeanstva. Mi se danas ne moemo ne sjetiti naih predaka koji su prije puno stoljea dali svoju vjeru Bogu i uzeli svetoga Vlaha za zatitnika, zagovornika i nebeskog poklisara. Oni su nam svojom mudrou te tvrdom i nepokolebljivom vjerom kao i ljubavlju za svoj kraj, koje su prenosili s koljena na koljeno, omoguili da smo danas ovdje, meu ovim mirima, sretni to je velik i takav svijet prepoznao nae kulturne i tradicijske vrijednosti. Festa ne bi bila to to jest, bez naroda i svih onih barjaktara od Lastova do Prevlake, hodoasnika iz blie
44
i dalje okolice koji ne ale truda pohoditi Parevu crkvu, bez trombunjera, glazbi te svih koji u njoj sudjeluju, hodei u procesiji, stojei u paliru na Stradunu ili gledajui s prozora okienih stratama. Posebna hvala svima koji su tijekom povijesti svoje ivote poloili da bismo mi bili svoji na svome, da bi opstali na ovoj hrvatskoj hridi i dalje nesmetani, po svojoj volji i predaji slavili svoga Parca. Tijekom turbulentne povijesti dolazile su razne sile i u svojoj moi pokuavale zatrti barjak i festu sv. Vlaha kao i svu njihovu simboliku. Sile su prole, neke se ugasile same od sebe, neke otjerane velikim srcem i portvovnou naroda, uz pomo Boga i sv. Vlaha. Osvajai su u svojoj pohlepi uspjeli sa sobom odnijeti mnoga materijalna dobra, ostaviti zgarita i ubijenu eljad, ali nisu uspjeli pokolebati vjeru, ljubav i tradiciju duboko usaenu u srcima ovog puka kao u najtvrem kamenu. Mi danas ovdje primamo potvrdu da kao mali narod ipak zauzimamo veliko mjesto na kulturnoj karti svijeta. Mjesto koje nam zaslueno i od davnina pripada. Dunosti festanjula su svima poznate, pa ak i u pjesmama opjevane: treba voditi rauna da festa proe u redu i da sve bude kako je davno zapisano. Meutim, malo se javno i izrijekom spominje da je jedna od temeljnih zadaa lanova ove Bratovtine prenositi i na nove narataje usaivati ljubav prema ovome Gradu i njegovoj Festi. Danas, kad su mnogi prozori na Stradunu tijekom Feste zatvoreni i s njih ne vire glave niti eljadi niti male djece, kad s veine njih vie ne vise strate, mi festanjuli pozivamo sve zajedno da se ne ali truda nadolazeim naratajima usaditi ljubav, potovanje i vjeru, kako ne samo Festa, nego duh, tradicija, ove fortece i miri, te sve to smo naslijedili od naih starih, nikad ne bi doli u pitanje. Jo jednom hvala ministarstvu hrvatske kulture i svima koji su se trudili da festa naeg Parca bude uvrtena na kulturnu kartu svijeta. ivio sveto Vlaho!
U Dubrovniku, u zbornoj crkvi Sv. Vlaha, 11. kolovoza 2010. kapetan Ivica Ljuban festanjuo; iljuban@inet.hr
Hodoae u Svetu Zemlju
Uitelju, gdje stanuje?

Odgovor je bio jasan: Doite i vidite (Ivan 1, 39). I mi smo to shvatili kao poziv i krenuli. Festanjuli sv. Vlaha sa suprugama, prijateljima i znancima, u organizaciji festanjula Zvonimira Skansija i uz duhovnu asistenciju rektora crkve Sv. Vlaha kreu na hodoae u Svetu Zemlju od 21. do 28. listopada 2010. Ranim jutrom autobusom iz Dubrovnika do Sarajeva, pa turskim zrakoplovom preko Carigrada do Tel Aviva. Ne noimo u skupom Tel Avivu nego u susjednom gradiu Netanyi. Ujutro put sjevera uz sredozemnu obalu. Zaustavljamo se na ruevinama rimskog grada Cezareje. Dobro ouvana i obnovljena arena. I sad slui za koncerte i dramska skazanja. Sauvan je dio poznatoga Herodova vodovoda. Ruevine brojnih palaa meu kojima ostatci jedne s natpisom Pontius Pilatus. Tu je sv. Pavao bio u zatoenitvu prije odlaska u Rim. Najpoznatija rimska, a i kriarska luka na tom djelu Sredozemnoga mora.
Kapetan Niko Bae ganut moli, a festanjuli nose kri na Osmoj postaji Krinoga puta u Jeruzalemu.
Don Toma je na Brdu blaenstava slavio misu za hodoasnike pod vedrim nebom.
Nastavljamo put sjevera do najvee idovske luke i njihova najljepeg grada Haife. Povie Haife je brdo Karmel. Uz boravite starozavjetnoga proroka Ilije podignuta je crkva Marija Zvijezda mora (Stella maris). Tu slavimo nau prvu misu. Molitve i hodoasnike nakane stavljamo Gospi u krilo. Na putu prema Genezaretskom jezeru posjeujemo draga mjesta nae vjere: Kanu Galilejsku i Nazaret. Devet branih parova u Kani obnavlja svoja brana obeanja:
Na rijeci Jordanu, na mjestu gdje je Ivan krtavao.

Blagoslovljen si, Gospodine, jer si u dobru i zlu naega ivota bio dobrohotno s nama. Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno uvamo, da budemo dobri svjedoci Saveza to si ga sklopio s ljudima. Sveenik blagoslivlje stare ili nove vere i govori blagoslovnu molitvu branim parovima. Slikanje, estitanje mladencima i njihovo obeanje da e se svadbeni ruak slaviti u Dubrovniku (i bio je pravi svadbeni ruak 21. studenog 2010.). U Nazaretu smo se divili prekrasnoj bazilici Navjetenja. U kripti ostatci skromne Marijine kuice. Crkva je na kat sa staklenom kupolom kroz koju svjetlost pada na mjesto Anelova navjetenja Mariji. Unutranjost ispunjena remekdjelima Marijinih likova, raznih materijala i stilova, poevi od platnenih do onih od suhoga zlata. U predvorju crkve u mozaiku je lik Majke Boje Bistrike. U Tiberiji, na Genezaretskom jezeru veera u hotelu Astoria. Uz udno pucketanje u uima sputali smo se jezeru kojemu je razina 200 metara ispod razine mora. Nakon doruka 23. listopada eljno ekamo doi k moru po kojem su apostoli plovili, a Isus hodao po vodi. Jezero ima oblik lutnje dugako je 21, a iroko 11 kilometara. Obala pristupana, ali ne ba lijepa jer se razina vode u zadnjih desetak godina spustila sedam metara. Posjeujemo Tabghu, mjesto na kojem je Petru povjereno da pase Isusove ovce i janjce i mjesto Isusova umnoenja kruha. U maloj, lijepoj crkvi mozaik iz etvrtog stoljea prikazuje koaricu s etiri kruha i dvije ribe. Spontano se postavlja pitanje, to je s petim kruhom, dok se ne doumimo da je graditelj dobro poznavao Isusovu nauku, pa je u koarici ostavio mjesto za Isusa koji je rekao: Ja sam kruh ivi (Ivan 6, 51) peti kruh u koarici. Poseban je doivljaj voziti se po jezeru. Posadi broda ivot ovisi o ulovu turista kao nekad apostolima o ulovu riba. Ipak im je standard bolji. Ne vesla se. Motori pogone brod, u zraku se vije zastava (za nas hrvatska trobojnica) i pjesma Marjane, Marjane Nakon toga ozbiljna i duboka meditacija po Isusovu nalogu Petru: Izvezi na puinu (Luka 5, 4) pa pjesma, ples, veselje, kao da smo svi neto ulovili Zar nismo?! Iskrcavamo se u Kafarnaumu. Mrtvi grad. Ruevine negdanjih palaa, kua, sinagoge i Petrove kue. Lijepa crkva na stupovima povie ostataka Petrove kue. U crkvi udesan reljef Isus ozdravlja Petrovu punicu. Misu slavimo na Brdu blaenstava. To je mjesto na kojem se svaki propovjednik osjeti manjim od makova zrna. Tu
45
Vrata poniznosti mali pravokutni ulaz u Baziliku Isusova Roenja u Betlehemu nastao je smanjivanjem izvornih vrata u osmansko doba kako bi se sprijeilo pljakae da u kolima odvoze plijen i da se sve namjernike prisili da sjau kako bi uli u sveto mjesto. Vrata poniznosti ujedno podsjeaju da se utjelovljenjem i roenjem Boji Sin spustio iz boanske svemoi u ljudsku krhkost i malenost.
Betlehemskoj pilji. No, prijepodne posjeujemo svetu Maslinsku goru, opjevanu i oplakanu. Kako se s Gore gleda Jeruzalem kao na dlanu, Isus se tu esto zadravao, molio i uio moliti uenike. Tu je crkva Oenaa i u njoj Oena i na hrvatskom jeziku. Malo nanie crkva je Isusova plaa nad Jeruzalemom sagraena u obliku suze. Jo nie uz Cedronski potok mjesto je Isusova krvavog znoja i crkva Svih naroda. Na samom vrhu je crkva Isusova Uzaaa na nebo. Iako je etvrtina Maslinske gore pokrivena idovskim grobljem, jo uvijek je na njoj toliko maslina da se i danas s pravom moe zvati Maslinskom. Poslije podne misa u Betlehemu u pilji sv. Josipa koja je najblia pilji Isusova roenja. Pravi boini ugoaj. U pocrnjeloj pilji, blagoj svjetlosti, uz molitvu i boine pjesme i nehote potee suza radosnica. Sljedei je dan posveen gradu Jeruzalemu. Posjetili smo crkvu Marijina usnua (dormitio), Petrova zatajenja, dvoranu Zadnje veere i Zid plaa.
je Isus izrekao zanosni Govor na Gori. Blago vama Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlost svijeta Vama zapovijedam ljubite i neprijatelje svoje! Sutradan 24. listopada kreemo put Jeruzalema. Osvanula je nedjelja. Najprije idemo na Brdo preobraenja. Autobusom se moe samo do podnoja brda. eka se red i vozi kombijima na vrh, gdje je crkva s velebnim mozaikom Preobraenja. Sve je lijepo. Nama ipak oi zapinju za drveni strop od slavonske hrastovine. Tu smo k'o doma, kao na svome. Slavimo misu Preobraenja. U molitvi vjernika svi sudjeluju. Niu se zazivi i molitve, sve ljepa od ljepe. Poalio sam to to nije i doma i svake nedjelje tako. Priest pod obje prilike unosi ozbiljnost i poseban osjeaj zajednitva. Svi jedemo od jednoga kruha i pijemo iz jedne ae. Velianstven je pogled s Brda: kao da vidi itavu Palestinu. Nedaleko je malo selo Naim u kojem je Isus uskrisio mrtvoga sina majke udovice. Ondje smo objedovali i krenuli prema Jeruzalemu i Betlehemu. Samo smo proli rubom Jeruzalema. S jedne strane grad, a s druge Judejska pustinja. Stiemo u Betlehem; tu smo na Palestinskom podruju koje je od onog Izraelskog odvojeno zidom visokim sedam metara. Svanuo je peti dan naega hodoaa i 25. dan mjeseca listopada (jo da je i prosinac) kad emo slaviti misu u
Molitva koju nas je Krist Gospodin nauio, na hrvatskom, u klaustru crkve Oenaa u Jeruzalemu ispisana je na 62 jezika, pa i na hrvatskom.
Dubrovaki hodoasnici na Brdu blaenstava gdje je Isus izrekao Govor na Gori (Matej 5-7), sr svoga uenja i navijestio evaneosku logiku.
Poslije podne krenuli smo od crkve Sv. Ane, Ecce Homo, Isusova bievanja i ponijeli kri Isusovim stopama. Mijenjali smo se nosei kri, na svakoj postaji razmatrali, molili i pjevali. Oko 3 sata bili smo pred bazilikom Isusova groba. etiri su zadnje postaje (Isusa pribijaju na kri, Isus umire na kriu, Isusa skidaju s kria i Isusa polau u grob) pod krovom goleme bazilike Bojega groba. Slavili smo misu Uskrsnua Gospodinova i onda u dugom redu ekali ulazak u Boji grob. Potreseni doivljenim i vienim tiho smo se vraali autobusu, a onda i poinku u Betlehemu. Svanuo je 27. listopada, na posljednji dan u Svetoj Zemlji. Posjeujemo Betaniju, mjesto u kojem je Isus oivio prijatelja Lazara. U crkvi Sv. Lazara koju opsluuju franjevci iz Poljske slavimo sv. Misu i divimo se Isusovu udesnom djelu: Isus oivljava i ono to se raspada. Od Betanije putujemo za Jerihon. S obje strane pustinja. Jednolinost razbija po koje beduinsko naselje ili zbijeno
46
Odgoj u koli
Ima li rije svoje dostojanstvo?

Kau da je sveti Franjo Asiki skupljao odbaene ceduljice bilo gdje da ih je naao na kojima su bila ispisana slova inio je to iz strahopotovanja, zato to to se tim slovima moe ispisati i Boje ime. Zamislite s im bi se sve sveti Franjo suoio da danas ivi? Rijei mogu roditi, preporoditi. I ubiti. Ubijati polako. Mogu stvoriti novi stvarni ili izmiljeni svijet. Meutim, sve smo manje svjesni vrijednosti rijei. Prema njima se sve vie odnosimo kao prema potronoj robi. Rije zapisana danas ve sutra vie nema nikakvo znaenje. Na to je svedeno udo rijei? Kad djeca ue govoriti, rijei su udo. Zato u neko vrijeme prestanu biti udo? Zato ih ugrabi ispraznost? Ili povodljivost za tzv. odraslima? Imao sam sree ne jednom doivjeti udo rijei. Jednom zgodom prije nekih trideset i pet godina, u vrijeme kad sam bio na poetku studija bio sam kod prijatelja u Krku. Otili smo u krku katedralu na veernju misu i sveenik nam je povjerio itati biblijska misna itanja. Mene je dopalo itati ulomak iz Knjige propovjednikove: Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme raanja i vrijeme umiranja; vrijeme saenja i vrijeme upanja posaenog Te su me se rijei silno dojmile i ja sam usred teksta prestao itati. Gledao sam bezglasno tekst ispisan na listovima knjige misnih itanja preda mnom sve dok mi prijatelj, na sveenikov znak, nije priao i upozorio me da nastavim itati. Nisam se nimalo uznemirio zbog toga iznenadnog doivljaja. Nije me nimalo zanimalo tko e to rei. Tolika je bila silina doivljaja tih svetih rijei. Svatko tko pie odgovoran je za rije. Jer rijei mogu svijet uiniti prohodnijim, ali njima je mogue i zakriti putove. Nema smisla utroiti vrijeme, utroiti ivot na zapisivanje onoga to je manje od ovjeka, od onoga tko zapisuje. Vrijeme i ivot valja utroiti na ono to je vie, na ono to je vee od ovjeka, od onoga tko zapisuje. A ako je vie, ako je vee, jasno je da nije od njega da je od Duha Bojega, da je plod njegova nadahnua. U tom smislu, samo na ono to je manje od mene, polaem autorsko pravo. Temeljno ishodite svakoga mog pisanja je Evanelje. U tom Duhu sebe doivljavam posluiteljem Rijei. I to one Rijei kojom nas Bog vue k sebi, k ljudima. Kojom nas upuuje na smisao. Kao to prorok Hoea pie: Uetima za ljude privlaio sam ih (k sebi), konopcima ljubavi. Piem svi mi koji piemo, slikamo, skladamo inimo to jer je to nama potrebno, jer u tome na neki nain prepoznajemo svoju ivotnu slubu. To je svojevrsni razgovor sa svojom duom. Sve je to poput ifriranog dnevnika koji do kraja tek rijetki umiju iitati. To nam pomae da prepoznamo tko smo, gdje smo, kamo nam valja ii. Ako nas nae pisanje, nae stvaranje ini ivljima, vjerodostojnijima, usmjerenijima na ivotne vrijednosti, odgovornijima onda nae pisanje, nae stvaranje ima smisla. Inae se sve to lako premetne u izbjegavanje ivota, optuivanje i obezvrjeivanje drugih i drugaijih, podsmjeh lien sadraja, podsmjeh koji je sam sebi svrhom.
47
Oltar u crkvi Umnaanja kruha i ribe u Tabghi na sjeverozapadnoj obali Genezaretskoga jezera; ispod oltara je kamen (vapnenac, 100x60x14 cm) na koji je Gospodin Isus stavio kruh kad se pomolio, umnoio ga i njime nahranio pet tisua ljudi (Marko 6, 30-44).
stado ovaca. Iz pustinje se naglo prelazi u plodnu, zelenilom bujnu Jerihonsku dolinu. Razgledamo iskopine najdrevnijega grada na svijetu, starog oko 8000 godina. Visoko povie Jerihona brdo je Isusova etrdesetdnevnoga posta i kunje. Na putu od Jeruzalema do Jerihona nismo sreli nijednog unesreenika da se pokaemo milosrdnim Samarijcima, no svako malo imali smo prigodu pruiti dolar onima to prose. Naputajui Jerihon, na vodi Palestinac Nidal, kulturan i uljudan gospodin, zagrebaki student, rekao je: Sad idemo na kupanje na Mrtvom moru. Tamo niste vie hodoasnici nego turisti. Okupali smo se ili bolje porkali u glibu Mrtvoga mora, popili kavu i krenuli natrag. Spavanja nema. U ranim satima 28. listopada letimo natrag. U Carigradu smo popili aj (oni se slabo razumiju u kavu), u Sarajevu pravu tursku kahvu i veerali doma. Bogu hvala, svi smo ivi i zdravi doli doma i svojim obiteljima. Jedino to je tkogod malo zakaljao, ali to nije bilo zabranjeno. Zvonimiru hvala na organizaciji. Suputnicima ast na dranju i hvala na razumijevanju. Kolikogod bilo lijepo i arobno, nijedno drugo putovanje ne moe se usporediti s hodoaem u Svetu Zemlju.
don Toma Lui
Festanjuli pred Zidom plaa, mjestom molitve i sabranosti na otvorenom. Zid je ostatak Hrama koji je podigao kralj Herod 20. godine prije Krista.
Kad ovjek zapie rije, ne zna koju povijest time otpoinje. Iskusio sam to ne jednom. Spomenut u ovdje dvije zgode povezane s mojim pisanjem. Negdje u doba potkraj srednjokolskog obrazovanja ili nedugo potom zapisao sam jednostavnu pjesmu. Zapisujem je prema sjeanju: Odletjele su moje ptice Sjeo sam na obalu i ekao ekao njihov povratak I dole su dole neke ptice Ali nisu nisu to one bile Nikada nigdje nisam objavio tu pjesmu. No nekim slijedom okolnosti ona je izila iz mojih ladica Prolo je dosta vremena kad mi je jedan ovjek pokazao tu pjesmu i rekao mi je da ga je spasila, pomogla mu da se odlui kako ivjeti dalje Svojedobno sam zapisao priu Cipele. Navodim je ovdje: Kada je umro neki ovjek, htjedoe iskuati mudra starca. Znade li nam rei kamo e on sada poi u raj ili u pakao? upitae ga. Donesite mi njegove cipele pa u vam znati odgovoriti ree im. Donesoe mu cipele. Starac ih paljivo promotri. Bijahu vrlo blatne. Ovaj e ovjek poi u raj ree im. Po emu to zna? upitae ga. Oni koji hodaju po prostranim i ravnim putovima ne mogu uprljati svoje cipele. Oni pak koji hode po uskim i strmim putovima, nuno e ih uprljati. A poznato vam je koji od tih dvaju putova vodi u raj. Nadalje, ni oni koji ne priskau brai u nevolji, ne dolaze u priliku da uprljaju svoje cipele. Naprotiv, oni koji su zbog drugih spremni mnogo pretrpjeti, morat e poi mnogim blatnim putovima. I, naposljetku, Gospodin, u kojem svi ivimo, proao je naim putovima i upoznao na hod. Doe li mu tko u istim cipelama, znat e da ga eli obmanuti. A, kaem vam, manji je grijeh uprljati se, nego svoju prljavtinu nastojati sakriti pred Gospodinom. Priali su mi kako je jedna ena, kad je proitala tu priu, otila do groba svoga djeda, ondje je glasno proitala i rekla: Htjela sam da to zna. Ovakva iskustva, s jedne strane, okrepljuju duu. No, s druge strane, ue skromnosti. Osobito ue skromnosti. Nitko od nas nije gospodar rijei. Ima rijei oko kojih sam se mnogo trudio, a nisu se pokazale ivotnima. Rije za koju
48
mislimo da je prava promai, a rije koju doivljavamo usputnom nae put u sredite. U umjetnosti u slubi Rijei, ovjek osjeti potrebu da uuti. Zapisao sam tolike rijei, a sve one jedva su i sjena Rijei o kojoj kuam pisati. No, to me ne obeshrabruje. Znam da sam inio da inim najbolje to umijem; najbolje to ako smijem tako rei oslukujem. I meni je to dovoljno. Volio bih da vama nije previe.
U Dubrovniku, u Svetoj Klari, 21. listopada 2010. Stjepan Lice hrvatski knjievnik, pravnik, suprug i otac troje djece; stjepanlice@yahoo.com
Molitva za povratak rijei

Tko e nam povratiti u iskonskom ruhu rijei ove svagdanje nae, koje mnogima nita ne znae kao ni sve roeno u duhu? Stvori, o Boe, ponovno ovjeka da stvarima nadjene ime koje e trajati dovijeka, i da u izrazima rijei budu prozirne kao voda i oive s njima mir, pravda, ljubav i sloboda!
Rajmund Kupareo, 1973.
Rijei moja budi iroka

U krinji hrvatskih narodnih mudroslovnica poput: Ispeci pa reci, Dri vodu za zubima, Skoi pa reci hop, Tko mui dva ui, ne potie nas se na utnju, ve na promiljeno i mudro kazivanje rijei jer pogrjeno izreena ili napisana rije moe zaboljeti, poniziti, uvrijediti pa i na zlo navesti. Uiteljski rad temelji se na blagoslovu rijei. Uitelj, kao i roditelj, mora govoriti, stalno govoriti i ne smije se nikada govorei umoriti. Njegova rije mora biti blaga i poticajna, ali i prijekorna, upozoravajua. Kao uiteljici i aktivnoj promatraici ivota ini mi se da smo postali negovorea nacija, dakle i nemislea, a to je zlo koje ne smijemo sebi dopustiti. ini mi se i da smo upali u zamku europskog i globalnog svjetskog pedocentrizma (dijete je u centru panje na nain da ga volimo nekritiki mu udovoljavajui svim eljama) koji djeci nudi lana prava s kojima se ona nisu sposobna nositi. Rijei nam naroito nedostaju pri analizi uzroka razliitih oblika svakodnevnog nasilja djece nad djecom. Teko su mi pale rijei majke na smrt pretuenog Luke Ritza (nakon nedavne tragedije u blizini upanje kada je smrtno stradao mladi kojeg je pretukla skupina vrnjaka jer im se nije sviala njegova frizura) da je umorna i da joj ponestaje snage u borbi protiv mladenakog nasilja. Posustaje i majka kojoj se svi divimo jer je uspjela bol nasilnog gubitka voljenoga sina usmjeriti na borbu za sprjeavanje nasilja?! Njezine rijei vapaj
njezina upozoravanja oito ne pada na plodno tlo, osjea se usamljena u svojoj borbi jer Zakon kae da se imena poinitelja smiju samo inicijalima nazvati, njih se simbolino osuuje, puta na slobodu i time buduim nasilnicima alje pogrjenu poruku. U izvjeivanju o nasilju prevladavaju senzacionalistike rijei kojima se nastoji ostvariti to vei profit. Izostaje traenje uzroka, a naroito pravi nain preodgoja nasilnika, kao da ne znamo da je zadaa drutva i svakog pojedinca nauiti djecu i mlade da potuju ivot i da shvate vrijednost svakog ljudskog ivota, bez obzira na razliitosti. Moramo ih uiti misliti! Moramo ih nauiti govoriti i razgovarati. Samo tako istrgnut emo ih iz zamke besciljnosti. Djeca trae nau pomo, svakodnevno nam se obraaju, mi ih sluamo ali ujemo li ih, razumijemo li to nam to ele rei? U nedavno provedenoj anketi u mom razredu, o nasilju i openito neprimjerenom ponaanju uenika ,veina anketiranih upitala je mene i sve odgovorne: Zato ih ne kaznite? Rije kazna kao da je nestala iz stvarnoga ivota, kao da se bojimo te rijei ne shvaajui da uz rije kazna ide i rije pravedna. U jednom lanku Zakona kazna se predvia, a u drugom ve pie ono uveno suprotno ali.... Silno odgojno bogatstvo krije se u izreci Batina je iz raja izala. Naravno, da batina ima metaforino snano preneseno znaenje i da u doslovnom znaenju imenuje: razgovor upozorenje - savjet, - prijekor - kaznu. Ne znam zato su i gdje nestale rijei Oenaa, Vjerovanja, Kajanja, gdje je nestao miris odgojnih rijei naih baka i majki. Mnogi od nas spomenut e se naina na koji smo odgajani i zapitati se gdje smo i kako izgubili na nacionalni hrvatski katoliki pristup odgoju. Rado u se spomenuti pounog primjera pravedne kazne i pravedne zabrane koji nam je ispriala gospoa Ruica Lice na nedavnom knjievnom susretu koji je bio osmiljen i kao duhovna obnova za roditelje krizmanika. Kada joj je njezin sin bio rekao da e slaviti prijateljev roendan u kafiu koji je bio na loem glasu, usprotivila se tome, a sin ju je odbijao posluati uporno ponavljajui da e tamo biti svi pa eli biti i on. Osjetivi njegovu upornost ostala je dosljedna sebi i svojoj roditeljskoj odgovornosti, ali na drukiji nain. Rekla je da su mu vrata otvorena, da ga ona nee na silu sprjeavati, ali da svoje miljenje nije promijenila. Nije otiao, danima je bio ljut, ali je zato danas sretan ovjek koji e ubrzo na isti nain braniti svoje dijete od zla koje im dananji ljudi nahvao nude. Majka Ruica snagom rijei izborila se za svoje dijete i stekla njegovo povjerenje. Potvrdila se jo jednom istinitost narodnih mudrosti: Lijepa rije i eljezna (elina) vrata otvara, i: Gdje te nije, ni mane ti nije. Ovaj susret s knjievnicima i roditeljima obradovao je i oplemenio sve prisutne koji su zahvalni don Stanku na strpljivim i upornim oblicima pomoi kako djeci i mladei tako i roditeljima. Jer rije pomoi danas je i te kako dobrodola roditeljima koji se teko nose i snalaze u gordijskim vorovima odgoja. Ako se udruimo: roditelji, uitelji i vjerouitelji sveenici sigurno emo lake rjeavati brojne odgojne dvoumne situacije kojima smo svakodnevno izloeni. Zajedno smo jai i ako zajednitvom spasimo samo jedan mladi ivot
Djeca u Ulici od rupa 7. V. 2010. Snimio Boo Gjuki.
uinili smo puno, nismo maleni hodali pod zvijezdama. Moramo se vratiti iskonu naim katolikim biblijskim korijenima jer oni su nas i odrali. Bili smo i moramo ostati civilizacija rijei civilizacija u kojoj je rije duhovno bogatstvo. Moramo uiti od naih otaca, a povijest nam je toliko mudrosti nesebino poklonila. Stari Latini u nasljee su nam ostavili mudrost pisanja rijei upozorivi nas da rijei lete, a napisano ostaje. U ovo boino vrijeme poruila sam sebi, svojim uenicima i roditeljima, a ovim tekstom svima vama koji ete ga proitati: napiimo pismo ili estitku naim dragima, obradujmo ih lijepim rijeima koje e, kao nekad staviti pod bor i proitati jednom kad im bude teko. Napiimo poticajnu poruku vjere, ufanja i ljubavi svima koje volimo. Napiite pismo i svome djetetu, zato ne?! Otvorite mu svoje srce i napiite koliko ga volite i to mu sve elite kako bi napisano mogao nositi uvijek sa sobom. Odustanite od mobitela i estitki SMS porukama i e-mailovima. Rije napisana naom rukom izniknula iz naega srca ima trajnu vrijednost. Obradujmo nae drage izgovorenom i napisanom rijeju. Dopustimo sebi da rije naa bude iroka i da padne na plodno tlo. Poklonite sebi i svojoj djeci tekst Stjepana Licea Potuj dijete. Uimo jedni od drugih. Govorimo, piimo i pjevajmo umilne, iskrene i poticajne rijei. Boino vrijeme trai od nas ba to. elim Vam svima sretan Boi okien rijeima dobrote, pratanja, razumijevanja, vjere, ufanja i ljubavi.
Mirjana Kaznai
49
Potuj dijete
U ono vrijeme Bog je monim prstom, u kamenu plou, u ljudsko srce, upisao nalog, poticaj: Potuj oca i majku da dugo ivi i dobro ti bude na zemlji (Ponovljeni zakon 5, 16). Otada se ovjek esto spominje tih rijei, spominje ih svojim blinjima, spominje naratajima koji odrastaju. Spominje ih da vrijeme ne uini neitkim zapis u kamenu, u srcu. Da Boja rije postojano ivi i oivljuje. Mnogo vremena potom, betlehemsko je Djetece, dok su aneli pjesmom navijetali da su slava Boja i mir ovjekov jedno, svojim njenim djetinjim prstom u povijest ovjekovu, u ljudsku duu, upisalo rijei bezazlene od siline povjerenja: Potuj dijete da bude ivota i dobro bude na zemlji. Te rijei, u koje je saeto toliko toga to dotie ovjeka, i ne samo u njegovim zemaljskim danima, odve tihe da bi ljudsku pozornost vazda zaticale budnom, stoje pred nama kao zalog nade koja ne zamire. Potuj dijete! Potuj njegovu bezazlenost! Nemoj ga smesti svojim rijeima i postupcima. Nikakvom grubou. Nemoj ga zaplaiti u njegovoj krhkosti i uzdrhtalosti. Nemoj izigravati njegovo povjerenje. Budi obziran prema njegovoj dui, prema njenosti od koje je otkano itavo njegovo bie. Potuj dijete! Nemoj ga optereivati onim to ne moe ponijeti. Ne trai od njega da ivi umjesto tebe. Dopusti mu da proivi svoje djetinjstvo. Dopusti mu njegove igre. Podupri njegove snove. Barem katkada i ti budi dijete s njim. Potuj dijete! Potedi ga, koliko ti je mogue, svoga umora i svoje obeshrabrenosti. Ouvaj ga od svoje ravnodunosti. Ouvaj nadu i vedrinu u njemu. Ne dopusti da ita polomi krila njegovih ushita i zanosa. Skrbi o tome da krila njegove due jaaju za sve zahtjevniji, za sve tei let. Potuj dijete! Poui ga odgovornosti za ono to je do njega. Pomogni mu da osjeti da nije izdvojen iz svijeta u kojemu ivi. Obzirno ga uvodi u svijet dunosti. Prui mu priliku da osjeti da se uvijek i u svemu moe osloniti na tebe, pouzdati u tebe. Prui mu priliku da iskusi da i ono tebi moe biti oslonac. Potuj dijete! Omogui mu da uvijek moe disati sreu i zahvalnost. Daruj mu nezaboravno djetinjstvo. Unato oskudici, unato obilju, smireno se izbori za njega.
50
Pomogni mu da iskusi da je od Boga i od tebe ljubljeno i eljeno dijete. Da ivjeti znai ii Bojim putem, putem sranosti i srdanosti. Potuj dijete! Podaj mu u batinu sve ono najbolje od sebe, ali mu pritom nemoj zatajiti ni svoju slabost. Pomogni mu da shvati da i ono ima pravo na nesavrenost i da odrastanje nikada ne dovrava. Poui ga da potuje ivot. Uputi ga da samo odabere svoj put. I ohrabri ga da nikada ne odustane od dobra na koje se odluilo. Potuj dijete! Potuj njegovu osobnost, njegovu osobitost. Ne trai od njega da ikome bude nalik osim svojoj dui. Neka tvoja ljubav uvijek bude zauzeta za njega, ma to bilo, neka uvijek bdije nad njim. I nikada ne zaboravi: ono, kao i ti, ima pravo na svoj ivot, na sebe. Ali nastoj da to ne naudi vaoj bliskosti i srodnosti. Potuj dijete!
Stjepan Lice
Jezini savjeti
Jezik na uzdi
Brojne sintagme u svakodnevnom govoru nisu suglasne s Drugom zapovijedi koju je Mojsije primio na Sinaju: Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo (Ponovljeni zakon 5, 11). U katekizmu je to skraeno u: Ne izusti ime Gospodina, Boga svoga uzalud. Nasuprot tomu, Bog se nepotrebno pojavljuje na ustima mnogih krana kad kao potapalice ponavljaju ili svjesno govore: bgme, bme, bgami, brami (Boga mi), bgati, brati (Boga ti). Sadrajno je jo gore bgmati se (esto i pretjerano se kleti Bogom i uzimati Boga za svjedoka, zaklinjati koga, molei to od drugoga; pozivati se stalno na Boga), bograti (svaki as spominjati Boga u kletvama, psovati Boga) i bogtati (suvino spominjati Boga u razgovoru kao potapalicu ili u psovkama). Dakako, najstranije je psovati Boga, Isusa u Hostiji, Gospu, svetce. Sveti Filip Neri (1515.-1595.) poznat je po zgodi koja je kasnije postala poslovina kao udotvorna vodica sv. Filipa Nerija. Nekoj svadljivoj eni dao je lijek protiv svae, vodu koju je trebala to dulje mukati u ustima kad god bi poeljela muu sve stresti u lice. Nema boljega puta ni za potovanje Druge zapovijedi nego drati vodu za zubima, to jest jezik na uzdi.
Ljudi koje pamtimo: rtve Dakse korak blie istini
697 umorstava i ubojstava bez kazne

Umorstvo je ubojstvo s prednamjerom, iz bezobzirne osvete; rasnih, nacionalnih, vjerskih ili ideolokih pobuda; na osobito okrutan ili krajnje podmukao nain. To je vrsta kaznenoga djela protiv ivota, oblik tekoga ubojstva, nasuprot prouzroenju smrti iz nehaja i obinom ubojstvu (koje se sastoji samo u namjernom usmrivanju). Bleiburg [ita se: Blajburg] je naselje u Korukoj u Austriji, u ijoj je okolici glavnina postrojbi Nezavisne Drave Hrvatske skupa s mnotvom civila 14./15. svibnja 1945. poloila oruje britanskoj vojsci koja ih je predala Jugoslavenskoj armiji. Zbog surovoga postupanja Titove vojske sa zarobljenicima, Bleiburg je postao pojam svih progona, nestanka, izruenja, mara smrti, Krinoga puta, muenja i pokolja Hrvata u zavrnom komaru Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega. U takav okvir bleiburke tragedije spada i pokolj na Daksi kao prethodnica krvavoga svibnja 1945., Koevskoga roga, Teznoga, Jazovke, Maclja... i sinonim katynizma u Dubrovniku. Povjesniar Stjepan Antoljak smatra da je u Drugom svjetskom ratu ubijeno ili poginulo oko 200.000 Hrvata, od ega u bleiburkoj tragediji oko 50.000. Katynizam je sustavni pokolj svih aktivnih i borbenih elemenata koji su pruali ili bi mogli pruati otpor sovjetskoj ekspanziji. Pojam je skovan prema nazivu ume Katyn (u blizini Smolenska, sada u Rusiji) u kojoj je N.K.V.D. (ruska Udba) 1940. pobila 21.768 poljskih
Primjer katynizma i poetak Bleiburga
Zapadno od Dubrovnika skupina je otoka koji se nazivaju Jelenskima (Elafiti) jer poloajem i oblikom ine, kako je to zapazio rimski pisac Plinije, lik slian tijelu jelena. Jakljan i krakovi ipanske luke su rogovi, ostatak ipana glava, Ruda vrat, Lopud prsa, Koloep preostali dio tijela, a Daksa s Grebenima rep. Hodei u pohod Daksi, pristat emo barkom u mandra. On je bio posljednja luka mnogim rtvama poraa u Dubrovniku koje su iz Karmena i Labirinta u Gradu po noi doveli do Stanice Lapad, a onda ispred Prvog dalmatinskog ukrcali u barke do Dakse. Snimio Boo Gjuki.
asnika nakon to su Hitler i Staljin sporazumno podijelili Poljsku. Veina tih asnika bili su akademski obrazovani ili studenti, pa nije pobijeno samo vojno vodstvo nego i vodei intelektualci poljskoga drutva. Njihove su masovne grobnice pronaene 1943., a Moskva je sve do 1990. potpuno nijekala odgovornost te i danas smatra da to nije bio in genocida. Poljski predsjednik Lech Kaczyski koji se iao tamo pokloniti rtvama, poginuo je u zrakoplovnoj nesrei 10. travnja 2010. U opisanu definiciju katynizma uklapa se masakr na Daksi i drugim mjestima u razdoblju komunistikog preuzimanja vlasti na hrvatskome jugu. estitost i ugled mnogih rtava te jeseni u Dubrovniku i nedostatak ikakvih suvislih spisa o njihovoj tobonjoj krivnji, jasan su znak da su umoreni samo zato da ne bi mislili, bili glas razuma i predvodnici svoga naroda. Cvijet pak dubrovake mladosti poubijan je iz opreza, samo zato da ne bi bili mogui neposlunici krvavoga reima. uma je ula u Grad. Partizani su bez otpora zauzeli Dubrovnik u srijedu 18. listopada 1944. naveer u 21 sat. Iste noi poela su uhienja. Uhienici su bili utamnieni u sudskom zatvoru u Karmenu, policijskom zatvoru kod kule Sv. Dominika (Labirint), u tvravi Lovrjenac, hotelima Central i Gradac, kuama Birimia na Ploama i Sudja kod hotela Bellevue, vilama Raica u Lapadu i koibuha. U noi od etvrtka na petak, 19./20. listopada na Orsuli je pogubljeno i baeno niza strmu stijenu u provaliju deset mladia: Ivo uka (20), Antun Kova (26), Antun panjuo
51
Orsula, Vranina, Boninovo, Gospino polje...
Prozvan po kranskome mueniku Lovru (258.), Lovrjenac je tvrava koja oituje duh Dubrovnika, slobodoljubivosti, prirodne i izgraene ljepote; podsjea kako je sveti Vlaho 971. godine uzeo Grad pod svoje okrilje, pouava na sebi uklesanu poruku da se sloboda ne prodaje ni za sve blago svijeta i smatra se najboljom pozornicom za Hamleta na svijetu. No, Lovrijenac je u listopadu 1944. bio i jedan od zatvora iz kojeg su partizani bez suenja odvodili Dubrovane na smaknue. Snimio Igor Brautovi.
Na raskriju Omble, Grua i Lapada, Daksa je nenastanjeni plosnati otoi, povrine 58.757 m2, udaljena 3 km od Luke Dubrovnik. Prirodno titi ulaz u Rijeku dubrovaku i Valu od Grua. Lei u pravcu zapad-sjeverozapad. Ima oblik polumjeseca pruena okrajcima prema puini i Koloepu. Duga je oko 500 metara, iroka od 90 do 200 metara. Pogled iz zraka, iz smjera Koloepa. Snimio Boo Gjuki.
(22), Vlaho panjuo (25), Andro Trojanovi (21), Niko Trtoman (19), Niko Vatri (24), Ivo Vlahutin (19), Marko Vlahutin (18), svi iz Konavala, i Antun Zubevi (33) iz Grada, a sljedei dan na Orsuli je zaklan i Baro Barovi (37) s Brgata. Jedan pripadnik konavoske skupine Marko Trtoman spasio se oslobodivi ruku privezanu icom i pobjegao prema umovitom predjelu. On je svjedoio da je pokolj poinjen bez ikakva sudskog postupka ili ispitivanja, ak ih nisu pitali ni kako se zovu. Masovna pogubljenja obavljena su potkraj listopada na groblju Boninovo, u jami Vranini blizu Vele Luke u listopadu i studenome 1944. (ali ekshumacija tamo jo nije zapoela), a u prosincu 1944. na Montovjerni i na vojnom groblju Gospe od milosra (danas dio pod hotelom Libertas). Paradigma, sinonim ili simbol svih tih gubilita je Daksa, jedna od kljunih postaja na krinom putu zloina, najmasovnije boljeviko stratite na hrvatskom jugu; primjer katynizma i poetak Bleiburga; znak stradanja, patnje i izgradnje jugoslavenske komunistike vlasti na nevinoj krvi, stalna opomena, vazda iva uspomena (Mario Nardelli). Zato, s pijetetom kojim se obilaze grobovi nevinih po raznim logorima i stratitima, treba
obiljeiti i Memorijalni centar na Daksi da uva spomen ne samo na one koji su na njoj ubijeni, nego i na one iji grobovi nisu pronaeni ili im kostima nije dano da otpoinu. Dakle, spomen na svih 697 Dubrovana za iju su likvidaciju u ratu i porau odgovorni jugoslavenski komunisti. Takva obveza prema svim rtvama katynizma na hrvatskome jugu postoji zbog potovanja ljudskoga dostojanstva, ugleda i asti, prava na dobar glas i prava na grob, zbog cjelovite i povijesno utemeljene istine o Drugome svjetskom ratu i antifaizmu (budui da su mnogi ubijeni i sami bili uvjereni antifaisti) i kao zalog mira, da se takvi zloini nikada ne ponove. Pravnik Joko Radica u knjizi Sve nae Dakse (Dubrovnik, 2003.) poimence je utvrdio ubojstvo 688 osoba, od toga 361 civila i 327 ratnih zarobljenika, svih rodom ili prebivalitem sa irega dubrovakog podruja (prostora Dubrovake biskupije bez otoka Korule) koje su jugoslavenski komunisti ubili od travnja 1941. do 1974., ne raunajui poginule. Tomu valja pribrojiti jo najmanje devet crkvenih slubenika: bivega dubrovakog biskupa Josipa Mariju Carevia, sveenike Dubrovake biskupije: Ivana Ragua, Miha Lajoa i Stjepan Tomaeva, akona Niku Memunia te bogoslove: Metilda Trojanovia, Eduarda Frankovia Otona Kupeka i Hinka Paladina. Oni
Svjetionik navodi brodove da plove sjeverno od otoka; vii, desno, bio je podignut 1873., visok je 19 metara, ali posao mu je preuzeo nii, lijevi, koji radi na sunevu energiju.
Daksa iz ptije perspektive. Pogled iz smjera Sra. Lijevo, meu borovima nazire se crkva Sv. Sabina pokraj koje su komunistika stratita, na treini desno je mandra, a posve desno svjetionik. Snimio Boo Gjuki.
nisu popisani u knjizi Sve nae Dakse, a s njima se broj dubrovakih rtava komunizma penje na 697. Najmanje! Vojni sud Osmoga korpusa Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije, koji im je, prema partizanskom zakonodavstvu trebao suditi, 1945. izvjeuje: U prvim danima osloboenja Dubrovnika likvidirano je oko 100 ljudi. Za oko polovinu od tih izvjeeni su oglasi s potpisom Vojni sud to je u Dubrovniku ostavilo muan utisak i osjeaj pravne nesigurnosti. U zborniku Dubrovnik u NOB i socijalistikoj revoluciji (Split, 1985.) istie se da je u borbama za osloboenje Dubrovnika zarobljeno [i ubijeno] oko 550 neprijateljskih vojnika (str. 641), a ne spominje se ni da im se sudilo, ni da su bili internirani, razmijenjeni ili moda pomilovani ili unovaeni u partizane. Takoer se tvrdi da su OZN-a (komunistika tajna policija) i bataljun Narodne obrane pohvatali neprijatelje koji su ostali u gradu i okolini od kojih je osueno na smrt oko pedesetak (str. 486). Tih 50-ak su oni koji su otisnuti u spomenutim oglasima. U ast
52
Oaza neunitene prirodne ljepote. Snimio Boo Gjuki.
osloboenja, u prvim mjesecima provedbe diktature proletarijata, bez ikakva suenja na podruju Dubrovake biskupije ubijen je najmanje 71 civil, 28 razvojaenih pripadnika Oruanih snaga N.D.H., sedam pripadnika partizanskih jedinica i pet osoba neutvrenoga statusa (Sve nae Dakse, str. 423). Nepreputanje Dakse zaboravu dug je prema istini i povijesti. Zapad je Drugi svjetski rat prikazao, i u velikoj mjeri jo uvijek prikazuje, kao sukob dobra i zla, s konanom i bezuvjetnom pobjedom dobra. Prava istina je da je tada poraeno zlo, a nije pobijedilo dobro. Za toga rata provodilo se nepotovanje zarobljenika, okrutno nasilje protiv civila, razaranje naselja sve do nemilosrdnog bombardiranja. Po zavretku rata, pobjednici nisu dopustili suditi za agresiju niti zloine protiv mira. Zloine protiv ovjenosti poinile su sve strane u ratu, ali u Nrnbergu je sueno samo Nijemcima (dr. Slobodan Lang). Daksa je spomen krvoprolia. Zlo moe postati banalno, mogu ga initi obini ljudi, ako zavedeni propagandom i nedovoljnim vlastitim promiljanjem ne naue razlikovati dobro i zlo. (Hannah Arendt) Daksa je brodovima svjetionik kad uplovljavaju u Dubrovnik, a njegovim stanovnicima lumin savjesti: ovjek moe proliti vlastitu krv za ostvarenje onog to smatra svojim pravom, ali pri tom ne smije proliti tuu krv. (Mahatma Gandhi) Ulaskom partizanskih jedinica u Dubrovnik, zatvoreni su istaknuti Dubrovani, mahom intelektualci, te su na
nenaseljenom otoku Daksi bez suenja smaknuti, uglavnom metkom u zatiljak, 25. listopada 1944. i iduih dana. Forenziko ispitivanje provedeno u rujnu 2009. pokazalo je da su leevi zatim posloeni, vei dio u suteren bive gospodarske zgrade (juno ispred sadanjeg spomenika), a manji dio u tri krape 20 koraka od crkve prema Babinu kuku, svi zatrpani kamenjem i zasuti tankim slojem zemlje (manje od pola metra). U nedjelju 29. listopada 1944. po Gradu je osvanuo plakat kojim je objavljena presuda Vojnoga suda Komande junodalmatinskog podruja od 26. listopada 1944. prema kojoj se 36 Dubrovana, civila, osuuje na smrtnu kaznu strijeljanjem jer da je nakon svestrane istrage i iskaza svjedoka i odranog suenja utvreno kako su poinili djelo izdaje Narodnooslobodilake borbe naroda Jugoslavije. Meutim, nikakvo suenje nije odrano, nikakvi svjedoci, ak ni sami zatvorenici nisu sasluani, ak ni optueni. Prema svjedoenju Vinka Filiia, koji je bio s njima utamnien, nitko od zatvorenika nije bio ispitivan, niti su bili pozivani da izlaze iz elije. To proizlazi i iz pisama fr. Marijana Blaia koja su dostavljena tadanjem gvardijanu Male brae fr. Kvirinu Orliu. Nisu bili sasluavani nikakvi svjedoci, niti su pribavljeni bilo kakvi dokazi. Nikakve sudske radnje nisu bile obavljene ili barem pokrenute. Prigodu za obranu ili odvjetnika nisu imali. Sud koji je potpisan na oglasu nikad nije osnovan, niti su njegovi lanovi imenovani, sud uope nije postojao. Formacijski nije ni mogao spadati u kategoriju prijekih sudova iz Uredbe o partizanskim vojnim sudovima od 22. svibnja 1944. tj. nije imao formalnu ovlast provesti postupak bez prava na albu. Nije postojala ni Komanda junodalmatinskog vojnog podruja jer je 20. listopada 1944. bila preimenovana u Komandu dubrovakoga vojnog podruja. Presuda je donesena nakon to su ubijeni barem neki od mukaraca navedenih u njoj. Na spomenutoj presudi nakon tiskanja i objave prekrieno je ime Aleksandra orovia (1923.) koji je poteen i puten, a usprkos pravomonoj i ovrnoj smrtnoj osudi, nije pogubljen niti mu je imovina konfiscirana.
Naknadni oglas u ime nepostojeega suda
Pogled na Daksu s Babina kuka. Na Daksi je, pred gotikim raspelom (sada u Pridvorju) Ivan Gunduli jedne korizme u XVII. st. spjevao Suze sina razmetnoga, a u listopadu 1944. Komunistika partija i Ozna (tajna policija) Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije oslobodile se nepoudnih. Smetali su im civili: gradonaelnik, sveenici, odvjetnici, trgovci, obrtnici, studenti, profesori, podvornici... Snimio Boo Gjuki.
53
Ovako je 25. listopada 1990. izgledala Lokacija 1 skrivajui tada neutvreni broj kostura. Snimio Boo Gjuki.
KPH za Dalmaciju te dunosnicima OZN-e za Dubrovnik i Dalmaciju. Engleski knjievnik Evelyn Waugh (1903.1966.), tada satnik i obavjetajac, javlja iz Dubrovnika svom Ministarstvu vanjskih poslova u London: Profinjena arhitektura teko podnosi teret zvijezda i partizanskih natpisa... Standardna je procedura da suenje potajno obavi OZNA. Ta je organizacija slina Gestapou, a stjee se dojam da se rtve ne biraju toliko zbog krivnje (druenja s neprijateljem) koliko zbog njihova osobnog prestia u puku. Povjesniar Trpimir Macan zakljuuje: Antifaizam je postao paravan za likvidaciju svjesnih i aktivnih nacionalnih snaga, a ratovanje na strani Saveznika upotrebljiva meunarodna iskaznica i alibi za diktatorsku samovolju i uzurpirano tumaenje povijesti. Sastavlja alosnoga zloinakog teksta presude nije
Ekshumacija i vjetaenja posmrtnih ostataka, provedena od rujna 2009. do lipnja 2010., pokazali su da presuda nije obavljena strijeljanjem (puanim metcima iz strjeljakoga voda) nego likvidacijom, metkom u zatiljak, s lea, iz neposredne blizine. Na 22 lubanje utvrene su strijelne rane na zatiljku, a neke su lubanje probuene i s tri metka. Metak za egzekuciju bio je pitoljsko zrno promjera 9 mm. Zbog prostrijelnih rana na zatiljku mogue je da su rtve u trenutku pogubljenja kleale. Sve su rtve prije smaknua bile svuene u donje rublje i ubijene bose. Od rtava iskopanih pokraj sadanjeg spomenika, tri su naene s rukama vezanih icom na lea, a tri druge s krunicom u rukama. Ekshumacijom su pronaene kosti najmanje 53 osobe. S kostima gradonaelnika dr. Nika Koprivice koji je ranije ekshumiran, broj do sada utvrenih rtava Dakse dostie 54. Sumnja se da je jo sedam rtava pokopano na drugom kraju otoka, gdje jo nije obavljena ekshumacija. O uhienjima i pogubljenjima graana na Daksi odluio je Okruni komitet Komunistike partije Hrvatske za Dubrovnik zajedno s predstavnicima Oblasnoga komiteta
Pogled prema nebu kroz kronje borova. Snimio B. Gjuki.
uope znao to u Dalmaciji i Dubrovniku znai rije padre pa je, pretpostavivi da je rije o prezimenu osuenoga isusovca, napisao po krivici... Padre Perica Petrova. Pri tome je krivo naveo i ime njegova oca, koje nije bilo Petar nego Stipe. Prema izreci presude, pogubljenje je povjereno nepostojeoj Komandi mjesta Dubrovnik. Naime, prema povjesniarima NOB-a, Komanda mjesta Dubrovnik postojala je kao stoer samo do ulaska partizana u Dubrovnik, kad je ustrojena Komanda grada Dubrovnika. Za vojnoga zapovjednika grada postavljen je major uro etnikJovanovi, a kao njegov zamjenik kapetan Stevan Peanac. ura etnika je 23. prosinca 1944. zamijenio Bogdan Pecoti. Prema jugoslavenskoj historiografiji zauzimanje Dubrovnika osobno je 8. listopada 1944. naloio Josip Broz Tito. Provodei kazneni postupak KN-DO-2/04 protiv nepoznatog poinitelja, dopunjen prijavom Udruge Daksa 1944/45 od 21. studenoga 2007., zbog ratnoga zloina protiv civilnog puanstva (kazneno djelo protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom za koje je zaprijeena kazna zatvora od pet do 40 godina), upanijski sud u Dubrovniku po sucu Zlatku Vranjeu naloio je 22. rujna 2009. da se na Daksi prekopaju mjesta za koja se sumnjalo da kriju tijela ubijenih. Iskapanja su obavljena od 24. do
Nedvojbeni dokazi o ratnom zloinu
Crkvica posveena Gospi. U XIX. stoljeu austrijska vojska je koristila kao mrtvanicu. 25. listopada 1990. u njoj su gorjele svijee za rtve Dakse. Snimio Boo Gjuki.
54
Drvored i staza prema stratitu. Snimio Boo Gjuki.
29. rujna 2009. Na Daksi su pronaene dvije masovne grobnice. U spisu predmeta oznaene su kao lokacije 1
i 2. Lokacija 1, na kojoj su otkopane 32 rtve, nalazi se neposredno juno od sadanjega spomenika, a Lokacija 2, na kojoj su naeni kosturi 21 rtve, jesu tri krape petnaest metara jugozapadno od junoga transepta crkve Sv. Sabina (poprene crkvene lae tj. kapelice sv. Jakova Markijskog). To grobite je bilo isprepleteno ilama borova koji su u meuvremenu nad njim izrasli. Ljudski se kostur sastoji od pojedinanih ili udruenihkostiju(kao to jelubanja). Prosjeni kostur ima 208 kostiju; 31 u svakoj nozi, 32 u svakoj ruci, 29 u lubanji, 26 u kraljenici i 25 u prsnome kou. Pojedine su kosti meusobno srasle, primjerice kosti lubanje, trtica i kosti zdjelice. Ukupno je ekshumacijom na Daksi naeno vie od deset tisua kostiju i ulomaka kostiju, meu njima 53 lubanje, koje starou odgovaraju kraju Drugoga svjetskoga rata. Sve njih je sa suradnicima razvrstao dr. Igor Bori, specijalist sudske medicine, patolog dubrovake bolnice i sudski vjetak. Meutim, zbog poloaja tijela, kako su pokojnici ubijani i leevi im baeni, bilo je teko, gotovo nemogue sastaviti sve kosti pojedinoga kostura jer su ispremijeane. Sa sigurnou su identificirane lubanje, a ostale kosti posloene su u ljesove tako da po svoj prilici pripadaju dotinoj lubanji. Osim toga, identifikacija svake od deset tisua kostiju bila bi preskupa i nesvrhovita jer su sve rtve, ekshumanirane iz masovne grobnice, osim o. Petra Perice i Frana Vojvodia, ponovno ondje pokopane. Nakon ienja i razvrstavanja kostiju, rodbina ljudi za koje se pretpostavljalo da su smaknuti na Daksi pozvana je da d uzorak krvi. On je posluio za usporedbu s uzorcima kotanoga tkiva (mahom iz korijena zuba) leeva pronaenih na Daksi. Od 53 lubanje, za njih 18 utvreno je komu pripadaju. Analizu je vodila docentica dr. Davorka Sutlovi iz Splita sa svojim suradnicama. Za analizu DNK nakon dugo vremena vie vrijedi jedan zub nego praktiki sve ostale kosti jer zub najdue ostaje ouvan. Posmrtni ostatci 51 osobe ubijene na Daksi pokopani su 19. lipnja 2010. u 11 sati uz suglasnost vlasnika otoka pokraj masovne grobnice (Lokacije 1) u koju je veina od njih bila baena 25. listopada 1944.
Pokopani 23.978 dana nakon smaknua
Franjevaki samostan od XIII. do XIX. stoljea bio je jednokatan, u obliku potkove s dvoritem u sredini u pravcu jugoistoka. Ouvano je samo sjeverno krilo, dugo je 27 metara. Snimio Boo Gjuki.
55
Boninovu, a Frano Vojvodi (47) na Brgatu. Gradonaelnik dr. Niko Koprivica (55), takoer rtva Dakse, ranije je (18. listopada 2008.) pokopan na Boninovu. Sve rtve Dakse bile su krani. Nekoliko njih pravoslavni (meu njima i jedan sveenik), a veina katolici (meu njima najmanje sedam sveenika). Prvu javnu komemoraciju (simbolini ispraaj) 25. listopada 1990. i sprovod 19. lipnja 2010. vodili su katoliki i pravoslavni sveenici, tako da su ti dogaaji bili primjeri ekumenske suradnje dviju Crkvi. Uz rodbinu, prijatelje i potovatelje obredu je s katolike strane asistirao izaslanik apostolskog upravitelja msgr. don Mirko Masla, a s pravoslavne dubrovaki paroh protojerej Goran Spaji. Istaknuvi kako nikad nije bio na sprovodu tolikog broja pokojnika, msgr. Masla je rekao: Neki ovdje smaknuti su identificirani, neki nisu, ali svi pred Bogom imaju identitet i bit e nagraeni po pravdi. A i zloinci koji su to napravili bit e pred Bogom identificirani i pozvani na odgovornost. Ustvrdio je da se zloin ne moe zaboraviti, ali da vrijedi pamtiti i kako su pokojnici tu umirali s molitvom na usnama. Zato je potaknuo okupljene da s Dakse ne odlaze s mrnjom u srcu. Predsjednik Udruge Daksa 1944./1945. Mato Raevi rekao je kako su svi ubijeni bili civili, mukarci od 20 do 65 godina starosti, smaknuti metkom iz vatrenog oruja. Zemni ostatci u dvostrukim, zalemljenim limenim i drvenim ljesovima, s imenom i prezimenom ili s brojem i oznakom N.N. poloeni su jedan do drugog u zajedniku grobnicu. Na zavretku obreda udruge i obitelji poloili su vijence i cvijee uz kri na spomen-obiljeju.
Ekumenska suradnja
Na uzviici u samostanskome dvoritu ispred crkve veliki je bunar, obujma oko 200 prostornih metara vode s krunom. etverokutna kula zatvara ulaz i proelje crkve Sv. Sabina. Podignuta je zbog obrane od gusara. Sluila je i kao zvonik, a Francuzi su je skratili do razine novopodignuta krova sredinje lae. Ulaz je podignut est skalina od tla. Jedino se kroz zvonik moe ui u crkvu, silazei ponovno est skalina. Crkva Svetoga Sabina potkraj listopada 1944. bila je tamnica odakle su rtve odvodili u smrt. Snimio Boo Gjuki.
Meu pokopanima su kosturi 35 rtava jo neutvrena identiteta te njih 16 za koje je, analizom deoksiribonukleinske kiseline utvreno iji su. To su: sveenik don Mato Mili Kalafatovi (34), te Dubrovani: Marijan Voki (29), Ivo Kneevi (31), Ante Brekovi (32), Martin Tomi (37), Ante Tasovac (37), Vid Regjo (38), Mato Raevi (39), Ivo Peko (41), Antun Mostari (41), Baldo Crnjak (43), Baldo Pokovi (47), Jure Mati (49), Stijepo Barbieri (52), Maksimilijan Miloevi (57) i Niko Obradovi (41). Zadnja identifikacija pomalo zbunjuje i moda nije konana rije forenzike. Naime, prema povijesnim podatcima koje je prikupio Joko Radica, Niko Obradovi Miradija, otac estero djece, osuen je kasnije, 19. studenoga 1944. i odveden na Korulu gdje je 21. studenoga baen u jamu Vranina (Sve nae Dakse, str. 335 i 773), a nitko drugi iz njegove skupine nije identificiran na Daksi da bi se tako dovele u pitanje do sada poznate povijesne injenice. Isusovac Petar Perica (63), koji je takoer identificiran meu rtvama Dakse, pokopan je 26. lipnja 2010. na
56
Don Mato Mili Kalafatovi iz Janjine, upnik Oraca, identificiran je pomou krvi neaka od pokojnoga brata.
U donjem desnom kutu Lokacija 2 na kojoj je naen 21 kostur. Posmrtni ostatci bili su skriveni i neobiljeeni 65 godina. Lijevo je Gospina crkvica. Po sredini crkva sv. Sabina u obliku rimskoga kria. Isprva je bio sagraen samo njezin brod (dug 15, irok pet metara), a kasnije su dograene krilne kapelice (svaka je iznutra 4,8 x 3 m). Snimio Boo Gjuki.
bez sudskoga postupka pogubljeni. Kao ugledni graani, sveenici, redovnici, obiteljski ljudi, uzorni mladii svi su se suoili sa stvarnou ideologije koja je htjela drutvo bez Boga, drutvo bez moralnih naela, utemeljeno na prividima istine, lanoj jednakosti, umjetnim parolama, iz kojih se bratstvo pretvorilo u okrutni ples smrti i iza ega ostade krv nevinih, to vapi u nebo, a iza jedinstva toliki narueni meusobni odnosi, razorene obitelji, porueni gradovi i mjesta. U drutvu i ivotu gdje za Boga nema mjesta, gdje nema potovanja moralnih naela i vrjednota, nesavreni ovjek postaje apsolutno mjerilo, a njegovi ini i postupci, pa makar oni bili i zli, jedina istina, za koje je uvijek mogue pronai opravdanje. Od te kobne listopadske noi 1944. godine mnogi su se tjeili rijeima Boga pravednoga. Dobrota Gospodinova nije nestala, milosre njegovo nije presuilo! (Tualjke 3, 17). Grobni muk i utnju o tragediji koja je obavijala
Budui da je na Daksi ubijeno nekoliko franjevaca, uobiajilo se da i veina rodbine ubijenih i potovatelji njihove rtve dolaze na godinju zadunicu u Malu brau. No, prigodom prve komemoracije, 25. listopada 1990., prvu sveanu euharistiju za pokoj njihovih dua u Katedrali je predvodio biskup Ivo Gugi, a sada, nakon sprovoda rtava, 19. lipnja 2010. naveer u 19 sati u prepunoj Gospi slavljena je i sprovodna misa za rtve Dakse. U suslavlju 10 sveenika iz Dubrovnika i Kotora, predvodio ju je izaslanik apostolskoga upravitelja msgr. don Mirko Masla koji je u propovijedi istaknuo: Slavimo ovu euharistiju i kao zahvalu Bogu za njihov ivot, mueniku smrt, koja bi trebala svima nama biti poticaj u neprestanom zauzimanju za istinu i za pobjedu dobra. Tvrdnja Dui je mojoj oduzet mir! (Tualjke 3, 17) iz dananjega itanja Boje rijei odraava nutarnji osjeaj svih onih koji su u listopadu 1944. godine zatvarani i
ivot iz kamena. Snimio Boo Gjuki.
Zadunica u Katedrali
Pogled na lokaciju 1. Snimio Boo Gjuki 25. listopada 1990. Tu su u rujnu 2009. otkopana 32 kostura, a 19. lipnja 2010. tu su poloeni ljesovi 51 kostura (jo dva su pokopana na Boninovu, a jedan na Brgatu).
na Grad i nae ivote, koja je prekrivala i samu Daksu, prekidali su jedino valovi koji su milovali Daksu i ustrajne vjernike molitve tolikih pobonika da e Gospodin svoju dobrotu iskazati i nad nama. A Boja dobrota se prema ovjeku najoitije pokazala ponajprije u utjelovljenju Bojega Sina, u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuu, koji su zalog i jamac i naeg uskrsnua. Ona se oituje u pobjedi ivota nad smru, svjetla nad tamom, istine nad laju, pravde nad nepravdom. Tome smo svi svjedoci. Kolikogod bila duboka jama u koju se eli zakopati istinu i teka zemlja kojom je se eli prekriti, ipak zrake Sunca pravde (Malahija 3, 20) a to je Krist Gospodin obasjavaju svaki trenutak naega ivota i povijesti. Vjerujemo i molimo da je duboko pouzdanje u Boga nae brae i sestara, koji su stradali na Daksi, urodilo njihovim spasenjem, koje im je Gospodin darovao. Dananjim
57
Pukarnice koje je podigla Austrija. Na jednom kamenu uklesano je 1848. Snimio Boo Gjuki.
pokopom, molitvom i ovom euharistijom elimo odati poast i potovanje ne samo rtvama koje su stradale na Daksi, nego i svim rtvama na svim krinim putovima naega hrvatskoga naroda. ivotna svjedoanstva i muenika smrt svih nevino pobijenih na Daksi ostaju svima nama, ivuim graanima Dubrovnika, primjer, poticaj i opomena. Primjer ustrajnosti i vjernosti idealima, poticaj u nastojanju svjedokoga ivljenja pripadnosti Crkvi i narodu te opomena da u ivotu, osobnom i drutvenom, ne smijemo zaboraviti Boga i njegove zakone i zapovijedi. U poznatoj pjesmi Do nebesa nek se ori o. Petar Perica, takoer jedan od stradalnika na Daksi, pjeva: Isukrste, Srcu tvom, s nama na se kune dom, duom tijelom vijek sam tvoj, za krst asni biju boj. Boj se za krst asni ne bije orujem nego ivotom, iskrenim vjernikim ivljenjem evaneoskih vrjednota, nastojanjem oko dobra, istine, pravednosti, estitosti i potenja. To su i konane tenje koje su muenici s Dakse ivjeli i radi kojih su dali ivote. Na podruju Dubrovake biskupije 1944.-1945. komunistike su vlasti bez sudskoga postupka ubile 16 katolikih sveenika: - devet sveenika Dubrovake biskupije: don Nika Fantelu srednjeg (64) iz Lastova, don Mata Dobuda (61) iz Luke ipanske, don Gjura Kreka (61) iz Dubrovnika, don
Antu Baia (52) iz Vele Luke, don Dragutina Kissa (35) iz Bake, don Mata Kalafatovia Milia (33) iz Janjine, don Josipa Schmidta (30) iz Vukovara, don Iva Jelinovia (25) s Grude i don Luku Grkovia (24) iz Trstenoga; - etiri sveenika Provincije sv. Jeronima Reda manje brae opservanata: fr. Tomu Tomaia (63), fr. Bernardina Sokola (56), fr. Marijana Blaia (47) i fr. Gerarda Barbira (33); - jednoga sveenika Kotorske biskupije: don Iva Brajnovia (30); - jednoga sveenika Mostarsko-duvanjske biskupije: don Antu Zrna (36); i jednoga sveenika-isusovca (o. Petra Pericu, 63). U Gradu je uhien i na smrt osuen, ali izvan Biskupije, u Trogiru, strijeljan jedan dominikanski sveenik i sociolog (dr. fr. Dominik Bara iz Slanoga, 33). Izvan podruja Biskupije, takoer bez suenja, ubijeni su bivi biskup dr. Josip Marija Carevi (62) i etiri sveenika Dubrovake biskupije: don Ivan Ragu (68), don Miho Lajo (34), don Andrija Falatar (28) i don Stjepan Tomaev (32), jedan akon Nika Memuni (23) iz Maloga Stona, kao i est bogoslova: dva klerika Dubrovake biskupije: Miho Katui (20) iz Vojskoga Dola i Metildo Trojanovi (22) iz Trstenoga, dva franjevaka klerika: fr. Otona Kupeka (22) i fr. Alberta Karamarka (22) i dva dominikanska klerika s prebivalitem u Dubrovniku: fr. Eduard Frankovi (24) i fr. Hinko Paladin (23).
Neobiljeeni sveeniki grobovi
Prvi kat preostaloga samostanskog krila u derutnom stanju. Samostan je 1281. sagradio dubrovaki vlastelin Sabin Getaldi sa enom Draom, na njemu je 1291. ivjelo est fratara, a dubrovaki su franjevci ovdje imali godinu kunje za mladu brau. Snimio Boo Gjuki.
Kamen cvijet iznad mandraa. Snimio Boo Gjuki.
Prosjena dob tih rtava socijalistike revolucije bila je 39 godina, najmlai je imao 20, a najstariji 68 godina. Od tih 29 umorenih ili ubijenih dubrovakih vjerskih slubenika, do danas samo etiri imaju obiljeen grob. Treba li vei dokaz o nemaru i samozaboravu za koji nije kriv nitko sa strane? Spomen nemaju ni tri etnike rtave: don Josip Braenovi (40), fr. Baldo Beato (21) i don Rudolf Brnobi (58) kao ni jedna talijanskih faista (don Josip Bagi, 32). Za razliku od nekih drugih sredina i crkvenih ustanova, premda desetljeima postoji glas o njihovoj svetosti i svjedoanstva o kreposti i muenitvu, jo uvijek nije pokrenut istrani prvostupanjski postupak za proglaenje blaenim tih stradalnika mrnje protiv vjere, a ivuih je svjedoka sve manje.
58
Umirali su pjevajui Tebe Boga hvalimo

Ve su prvog dana partizani, stigli iz Crne Gore, uhitili brojne ugledne graane. Ni najuporniji protivnici komunizma nisu predviali ono to su proitali na zidnim oglasima 26. listopada. Javljalo se da je 35 istaknutih linosti, kojih popis je bio dat, bilo sueno i strijeljano zbog navodne suradnje s okupatorom. Bila je javna tajna da suenja nije bilo i da su uhieni prema unaprijed sastavljenim listama sa svrhom da budu eliminirane sve vodee linosti, i to iz svih drutveni slojeva: intelektualci, privrednici, sindikalisti, crkveni ljudi, voe mladenakih organizacija itd. Spasili su se jedino oni koji nisu povjerovali komunistikoj propagandi da se oni koji nisu poinili zloine ni izdali nemaju niesa bojati. Kako su meu prvim rtvama komunistikog pokolja bila tri franjevca, ubrzo smo saznali sve pojedinosti iz usta jednoga Hrvata, mobiliziranog od partizana, koji je bio prisutan kod strijeljanja. Ispriao nam je da su ubijeni na otoiu Daksa, na ulazu u Luku Gru. Svukli su ih i morali su iskopati vlastite grobove. Otac Marijan Blai, glasoviti propovjednik, jedna od rtava, izgovorio je nekoliko rijei utjehe i podijelio im odrjeenje prije nego su ih pokosile strojnice. U asu strijeljanja zapjevali su: Tebe Boga hvalimo... Dobro se sjeam mnogih ija imena navodim: dr. Niko Koprivica: naelnik Dubrovnika, odvjetnik i prvak Hrvatske seljae stranke; dr. Baldo Pokovi, odvjetnik; kapetan duge plovidbe eljko Mili, profesor Makso Miloevi, ravnatelj mjesne gimnazije; Ivo Peko, ravnatelj radiopostaje Dubrovnik i novinar te Boris Berkovi, svi istaknuti kulturni radnici. Strijeljani su takoer sljedei sveenici, vrlo istaknuti po pastirskom i kulturnom radu: veleasni Marijan Blai, profesor prirodnih znanosti, protivnik faizma i nacizma, pisac djela Evolucija i postanak ovjeka; franjevac Toma Tomai, ravnatelj franjevake gimnazije, profesor vjeronauka; mladi franjevac Gerard Barbir, poznati duhovni ravnatelj katolikih organizacija mladei. Osobito bolan dojam prouzroilo je umorstvo isusovca Petra Perice, organizatora katolike mladei, vrlo poznata po asketskom ivotu. Ubili su i popularnog upnika Gjura Kreka, propovjednika, pisca povijesnog djela i istaknutog radnika na kulturnom polju; veleasnoga Mata Milia i umirovljenoga upnika Mata Dobuda koji je postao rtva politike osvete zbog stava kojeg je bio zauzeo protiv ubojica nasljednika prijestolja u predveerje Prvoga svjetskog rata. Poslije je bio ubijen i mladi dominikanac dr. Dominik Bara, autor knjige Socijalna filozofija boljevizma. Nijedan od ubijenih sveenika nije vrio slubene dunosti [u vlasti ili u vojsci N.D.H.], niti sudjelovao u politikim organizacijama. Smaknuli su ih zbog njihova moralna upliva na vjernike. No, komunisti se nisu ograniili samo na ubijanje istaknutih sveenika i intelektualaca. Strijeljali su takoer sindikalista Blakovia, tipografa Petra Barbira, obrtnike Balda Crnjaka i Frana Vojvodia, predsjednika Mjeovitog hrvatskog zbora Gunduli te lanove hrvatskih omladinskih organizacija: Miha Kubea, Nika Bau, Josipa Tutu i Slavka Barbira.
59
Stabla polegla ponavljajui posljednju kretnju u blizini pokoenih muenika borovi uz pukarnice oko crkve Sv. Sabina. Snimio Boo Gjuki.
Kukavica i kalkulanata ima i u Crkvi. Prema zlu i patnji koje se oitovalo na Daksi i drugdje kranski mislioci, biskupi i propovjednici, pa ni na dubrovakom podruju, nisu imali dosljedan, nedvosmislen, glasan i beskompromisan stav osude, isticanja Bojih zapovijedi i obrane ljudskih prava u odnosu na sve tadanje totalitarne reime (faizam, nacionalsocijalizam i komunizam), poput blaenoga Alojzija Stepinca koji je primjerice 18. kolovoza 1945. pisao Vladimiru Bakariu, predsjedniku Vlade Federalne Hrvatske: Stiu mi vijesti da se po neijem nalogu niveliraju grobovi ustaa i Nijemaca, uklanjaju krievi s njihovih grobova. Kao predstavnik Katolike Crkve energino protestiram proti ovoga divljanja. Na grobljima nema vie prijatelja ni neprijatelja, partizana ni ustaa, ni Nijemaca ni Slavena. Na grobljima su samo mrtvi, koji ekaju zadnji pravorijek vjenoga Suca koji e ih suditi samo po tome kakvi su bili ljudi, jesu li vrili Njegove zapovijedi ili ne, a ne po stranakim ili nacionalnim pripadnostima.
Vicko Lisiar, Tri dubrovaka otoia: Daksa, Sveti Andrija i Ruda, Dubrovnik, 1935.; Religioni et bonis artibus, prir. Kreimir Vuki, Dubrovnik, 1996.; Josip Sopta, Daksa : povijest Franjevakog samostana, Dubrovnik, 1998.; Crveni teror u Dubrovniku : listopad 1944., ur. Vlaho Benkovi, Dubrovnik, 1998.; Muenik s Dakse fra Marijan Blai, ur. Goran Crnkovi, Volosko, 1998.; Joko Radica, Sve nae Dakse : hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunistike strahovlade : doprinosi istini, Dubrovnik, 2003.; Augustin Frani, Niko Koprivica gradonaenik Dubrovnika, rtva i muenik Dakse, Dubrovnik, 2008.; Hrvoje Kai, Dubrovake rtve, Zagreb, 2009.
Koga zanima vie
Bilo je ope miljenje da su sve ove asne i neokaljane osobe bile poubijane jer su ih komunisti smatrali opasnim protivnicima. Njihova nasilna smrt izazvala je bolan dojam ak meu lanovima Narodnooslobodilakog odbora imenovanog po komunistima. Njegov predsjednik dr. Ivo Niki prihvatio je to mjesto vjerujui da e moi zatititi sugraane od komunistikih zloupotreba i izgreda. U ime Odbora otro je prosvjedovao protiv stranog pokolja. Komunisti su raspustili taj Odbor navodei da je nepodoban i nesposoban. Kasnije, da bi ublaili ovaj dojam, nastojali su skrenuti pozornost publike organizirajui masovne sastanke, predavanja, sveanosti, plesove, razuzdane zabave ne bi li privukli mlade. Ovaj pokolj bio je poetak tolikih drugih, uvijek po istom kriteriju: ostaviti narod bez istaknutih linosti na svim drutvenim razinama. Ti su dogaaji imali veliki odjek takoer izvan Grada. Kako su komunisti zauzimali druge hrvatske krajeve i gradove, poznate linosti su znale to ih eka. Mnogi se nisu uspjeli spasiti jer su pali kao rtve u kolektivnim pokoljima. Kako su sline vijesti pristizale iz sjeverne Hrvatske, pozornice ogorenih borba, nije bilo nikakve sumnje da komunisti iskaljuju poseban bijes protiv istaknutih pojedinaca, optuujui ih zbog kolaboracionizma jer su se bojali njihova utjecaja u krajevima gdje su se eventualno mogle iskrcati i intervenirati angloamerike snage. Ove su osobe bile neokaljane prolosti i pristae individualne i narodne slobode i demokratskog poretka. Svjedoit u o gornjem pred bilo kojim organizmom koji bi se pozabavio ovim stranim zloinima.
Otok bumerang. Snimio Boo Gjuki.
Jos Ingenieros, Buenos Aries, 28. svibnja 1962. fr. Lino Pedii (1918.-1989.) iz Tkona na Pamanu, franjevac od 1937., sveenik u Male brae od 1944., emigrant, karitativni djelatnik, misionar u Argentini
Otok bumerang
Sve to je udovino, bogato je znaenjima. Od davnog trenutka kad mi je aa objasnio zato se nikad nitko ne kupa na Daksi, vrtjela se u mojoj svijesti prizma u kojoj bi nesigurne plohe da sklope znaenja oko nonih rafala to ih sablasno osvjetljava otoki svjetionik. Jedna iskra ove, izmama zapretene vatre, oprljila me 1982. kad je, kroz tekst koji sam pisao, probila istina da na otoiu Daksi ima mrtvih ljudi, pobijenih ljudi. I da je nain na koji je tim ljudima presueno onespokojavajue problematian, barem onoliko koliko i njihova krivica. U to su vrijeme Dubrovnikom gospodarile ekspoziture poznatih korporacija SUBNOR, Soc-Savez, Komitet... Njihova efikasnost, garnirana lakim mafijakim armom, bila je odista zadivljujua. Njihovi su bili sud i tuilatvo, Pravda i Istina, mediji i medijatori. A njihova cinika poruka nama bila je: Samo slobodom mjeri se sloboda. Kruha sam mogao imati koliko su oni doputali da padne s njihove trpeze. Povijest je bila napredna. Traenje znaenja nije se toleriralo. Nekoliko godina kasnije, kad se jo inilo da je njihova vlast svemona i zauvijek, vraao sam se avionom u Dubrovnik. Bio je dan, bilo je more. I bili su otoci.
60
Proitano na I. programu Hrvatskoga radija 10. VIII. 1990. u 21.30 Milan Milii (1941.-1991.)
Odozgor, sve onako isto i sveano, kao onoga dana kad je dovren taj posao. Pribijajui elo uz staklo, s uzburkanim talogom uvstva, gledao sam Daksu kao dio svoje steene sudbine. I onda odjedanput, u prosvjetljenju, shvatio sam oblik toga otoka kao izravnu poruku. Vidio sam da je Daksa, iz nebeske perspektive, precizno iscrtan bumerang! Bumerang, srpoliko uroeniko oruje, pogodno za lov i metaforu. Ovo moete provjeriti prvom prilikom kad budete letjeli, kad se naete gore, odakle se nae zemaljske stvari drukije vide. Fijuk toga bumeranga kroz vrijeme mijeao se s bukom avionskih motora. Njegova prividna nepominost bila je izbrisana u dubokom plavetnilu. Bilo mi je dano znati da se kree i shvatio sam da je proao najdalju toku svoje putanje. Vraao se. Bio sam, nakon munih godina, nagraen i potresen ovim saznanjem, mada nisam znao da e se taj bumerang vratiti bre nego to sam se u tom trenutku usuivao poeljeti. Pred nama je, evo, danas da skupimo imena puna gluhoga bahatog olova, i da se ta imena u ime naroda, ispiu jo jedanput jedno do drugoga. Ovaj put bez poniavajue mrnje. Ne znamo tko je od njih odista bio kakav. Niti ima izgleda da emo to saznati prije onog Suda. Tko je u dui bio potkaziva? Tko ribalad [nevaljalac, lupe]? Tko loe informiran, a tko zaslijepljen ideolokom refrakcijom [lomom]? Tko tek javno poten, a tko meka srca? Tko i sam ubojica, a tko ucijenjeni, zastraeni, dvostruka rtva? Ali naa je srea to smo doekali trenutak da moemo javno rei: mi to ne znamo. Znamo da je netko bio odvjetnik, netko sveenik, netko direktor, netko policijski agent, netko trgovac, netko voza, netko student, a netko profesor, netko inovnik, a netko major, netko bifedija, a netko podvornik ljudi. U tom sarkastinom naliju pravde vrlo su mali izgledi da je meu nonim putnicima na Daksu bio bilo tko od nalogodavaca klanja iz 41. A ako ga i ima, mogao bi se rukovati s onim tko je napravio ovaj popis. Vratio se bumerang. Neka Bog d da za svu nau djecu, za mile faice to sjede s nama za trpezom, otklanjaju zbunjeno oi i s nejasnom tjeskobom sluaju razgovore to ih mi vodimo. Neka Bog d da za njih jednom zavri ovaj rat! I udovino postane znak svetoga
Identifikacija pogubljenih na Daksi analizom DNK

Tijekom ekshumacije u rujnu 2009. na Daksi je pronaeno vie kostura nego to se oekivalo jer je s poznatoga javnog popisa osuenih od 26. listopada 1944. ubijeno 35 osoba, od toga pet sveenika, a sa sljedeeg oglasa, objavljenog 19. studenoga 1944., 12 osoba, od toga osam ubijenih na Daksi, a meu njima dva sveenika. No, budui da je bilo odvedenih Dubrovana ija imena nisu stavljena na oglase, pretpostavlja se da su partizani jo neke od njih prebacili na Daksu i tamo smaknuli. Na nekoliko lokacija otoia na kojima su se obavljali iskopi, pronaeni su posmrtni ostatci ubijenih te poneto njihovih osobnih predmeta, poput dvaju sveenikih ovratnika (kolara), krunice, raspela, dvije vere (vjenana prstena), zlatne ogrlice, zubi i pitoljske ahure. Identifikacija (utvrenje istovjetnosti, poistovjeivanje) je utvrivanje istinitosti osoba, dijelova tijela, tragova i predmeta u cilju otkrivanja pojedinih obiljeja koja omoguuju nesumnjivo i nesporno prepoznavanje. Kad je rije o identifikaciji poginulih u masovnim nesreama, posebice u ratu, zadatak sudskoga medicinara jo je sloeniji. Dva su osnovna cilja: pronai i otkopati ljudske ostatke (u kontekstu kriminalistike istrage, primjerice utvrivanja uzroka i naina smrti), te ih identificirati i po mogunosti vratiti rodbini. Ovisno o okolnostima sluaja i stanju poslijesmrtnih promjena tijela, koriste se razliite metode identifikacija. Analiza DNK predstavlja potencijalno vrlo korisnu i svakako jednu od tonijih metoda identifikacije. Od pamtivijeka ovjek postavlja pitanje o biti svojega postojanja, o tajni ivota koju nosi. enja za spoznajom samoga sebe tjera ga na stalno istraivanje, filozofske i religijske rasprave te znanstvenu objektivizaciju makro i mikro svijeta. Veliki korak ovjeanstvo je napravilo otkriem molekule koja u sebi krije poruku ivota. Molekulu sposobnu da se umnaa i stvara proteine, gradi beskrajno prilagoene organizme kaotinim, a ipak gotovo savreno kontroliranim procesom, nama i danas samo dijelom poznatim. Molekula deoksiribonukleinske kiseline (DNK) na je jedinstveni otisak, biljeg svake pojedine stanice organizma. Korak dalje bilo je revolucionarno mapiranje ljudskog genoma. Genotip, ukupna genetika graa ivog organizma, jest jedinstveno obiljeje pojedinca, njegov mikroskopski potpis. Oitavajui nepoznati genotip, tj. analizirajui DNK molekulu iz raznovrsnog biolokog materijala, u mogunosti smo jednoznano odrediti podrijetlo uzorka. Iz te injenice oitava se puna vrijednost DNK metode u identifikaciji osoba, ivih ili preminulih. Posebno se to odnosi na identifikaciju pomou uzoraka kosti ili zuba osoba stradalih u masovnim nesreama ili ekshumiranih tijela koje se ne mogu obaviti drugim, klasinim metodama. S obzirom na injenicu da svaka osoba naslijedi polovicu genetikog materijala od oca, a polovicu od
majke, testiranjem DNK moe se utvrditi povezanost izmeu ispitivanih osoba. Slijedea vana osobina DNK jest da je stabilna i da se tijekom vremena ne mijenja, pa se pravilno pohranjeni uzorak moe usporediti s nekim drugim uzorkom uzetim i nakon nekoliko godina. Osnova analize je usporeivanje DNK. Usporeuje se humana DNK, izolirana iz skeletnih uzoraka (kosti ili zuba), s DNK izoliranom iz uzoraka krvi, brisa iz usta, dlake i slino, pretpostavljene najue rodbine. Sva iva bia, pa tako i ovjek, graena su od stanica, koje istodobno predstavljaju najmanje strukturne i funkcijske jedinice naeg organizma. Stanica je graena od jezgre, u kojoj je smjetena jezgrina DNK i koja se naslijeuje podjednako od oba roditelja, te citoplazme, u kojoj su smjeteni mitohondriji, nosioci mitohondrijske DNK (mtDNK), koja se naslijeuje izravno putem majinske linije (slika 2). Genetiki kod koji nosi jezgrina DNK zapisan je u genima. Drugim rijeima, geni su aktivni segmenti koji se nalaze na tono odreenim mjestima lanca DNK. Ukupna jezgrina DNK smjetena je u strukturama koje se zovu kromosomi. Svaki ovjek posjeduje 23 para odnosno 46 kromosoma, 23 naslijeeno od majke, a 23 od oca. Jedan od parova je spolni, koji moe biti XX te oznaava enski i XY koji oznaava muki spol. Molekula DNK graena je u obliku dvostruke uzvojnice i smjetena je u svih 46 kromosoma. DNK sainjavaju jedinice zvane nukleotidi koji su sastavljeni od eera deoksiriboze, fosfata i etiri razliite duine baze. Purinske su adenin (A) i gvanin (G), a pirimidinske timin (T) i citozin (C). Izmjena slijeda navedenih parova baza (A-T i C-G) ili razlika u broju ponavljanja parova baza odreenog redoslijeda, predstavljaju osnovu utvrivanja identiteta osobe. Svaki pojedinani kontakt izmeu navedenih jedinica naziva se par baza. Ukupna genetika graa jedne osobe naziva se genotip. Budui da je on jedinstven i svojstven samo jednoj jedinki
Graa DNK
Identifikacija ljudskih ostataka metodom analize DNK
Obiteljsko stablo u tri narataja. Osobe mukoga spola iz sva tri narataja, oznaene sivom bojom, imaju istovjetan genotip naslijeen Y-kromosomom (mukom linijom).
61
Obiteljsko stablo u tri narataja. Osobe oznaene sivo imaju istovjetan genotip naslijeen mitohondrijskom DNK, ali samo su osobe enskoga spola prenijele mitohondrijsku DNK na svoje potomke.
(izuzmu li se jednojajani blizanci), uvia se puna vrijednost DNK u identifikaciji osoba. Analizom spolnih kromosoma odreuje se spol. Kromosom Y moe pruiti vane informacije ako je u pitanju odreivanje nasljednih crta mukarca jer se on nasljeuje samo mukom linijom. Takoer, vrlo je vaan u dokazivanju oinstva kada su djeca mukog spola ili prilikom utvrivanja identiteta u nedostatku DNK od najue rodbine, prvenstveno oba roditelja. Mitohondrijska DNK nasljeuje se iskljuivo enskom linijom. Braa i sestre posjeduju istu mtDNK, ali je samo enska djeca prenose na svoje potomke (slika 3). U sudskoj medicini ima visoku primjenu kod utvrivanja identiteta osoba u sluajevima kad je raspoloiv genetiki materijal samo od majke, odnosno brae ili sestara. Uzorak kosti ili zuba oisti se od ostataka tkiva, zemlje i ostalih neistoa. Dobro se opere i osui. Brusilicom se izreu dijelovi kosti. Uzorak se potom opere i osui, a nakon toga samelje u fini prah. Mogunost identifikacije osoba metodom analize DNK znaajno je olakana otkriem lanane reakcije polimeraze (PCR). Metoda PCR zasniva se na umnaanju (amplifikaciji) ciljnih sljedova DNK, a pogodna je za analizu razgraenih fragmentiranih dijelova DNK (koji su esto iz kotanih ostataka), jer je mogue iz jednog primjerka DNK proizvesti milijarde kopija koje su potpuno istovjetne poetnom slijedu. Tehnologija PCR-a ini temelj analize DNK u sudskoj medicini. Praenjem uestalosti pojavljivanja pojedinih alela (gena koji zauzimaju isto mjesto na kromososima) u nekoj populaciji (populacijske studije) odreuju znaajke DNK odreene populacije. Koritenjem tih podataka mogue je statistiki izraziti kolika je vjerojatnost da je osoba iji je ispitivani genotip dobiven iz uzorka kosti ili zuba, neiji krvni srodnik. Isto tako, koritenjem statistikih parametara
62
mogue je odrediti kolika je vjerojatnost nalaenja neke druge osobe u odreenoj populaciji koja ima isti genotip. Identifikacija ljudskih kotanih ostataka dugotrajan je i sloen postupak. Samo strogim pridravanjem svih navedenih faza i odreenog redoslijeda tijekom procesa ekshumacije i identifikacije omoguit e se uspjenije pozitivno prepoznavanje. Iz opisa postupanja u sluaju kotanih ostataka pronaenih na Daksi, vidljivo je da se radilo po pravilima struke, no unato tome svi ekshumirani kotani ostatci nisu identificirani. Kljuni razlog je taj to za sve pretpostavljene nestale osobe nemamo bioloki uzorak potreban za usporedbu. Isto tako neki izuzeti uzorci krvi, pretpostavljene rodbine, nisu dali pozitivne identifikacije jer podaci o ekshumiranim osobama nisu apsolutno toni, odnosno o pokopanim osobama na Daksi jo uvijek nedostaju informacije. U daljnjem tekstu prikazan je postupak rada identifikacije kotanih ostataka pronaenih u rtava Drugoga svjetskog rata pogubljenih na Daksi. Postupak identifikacije vrlo je sloen proces u kojem sudjeluje itav niz strunjaka. Ekshumaciju na Daksi, anatomsko sortiranje i pripremu uzoraka u Dubrovniku napravio je sudski vjetak dr. Igor Bori, a suradnici su mu bili Mario ljuka i Senad abanovi. Dana 24. rujna 2009. u 9 sati zapoeta je ekshumacija posmrtnih ostataka na otoku Daksi, nastavila se kroz sljedee dane te zavrena dana 29. rujna 2009. u 13.45 sati. Potom su posmrtni ostatci preneseni na Odjel patologije Ope bolnice u Dubrovniku. Posmrtni ostatci naeni su na dvije lokacije oznaene kao Lokacija 1 i Lokacija 2. Uspjeh bilo koje identifikacije ovisi o opsegu i uuvanosti materijala. I vrlo mali komadii kotanih ostataka mogu biti presudni kako za pozitivnu identifikaciju osobe, tako za utvrivanje uzroka i okolnosti smrti. Upravo zbog toga svako nalazite treba osigurati i detaljno istraiti. nalazite treba podijeliti na kvadrante te oznaiti povrinske nalaze, obris grobnice, poloaj i orijentaciju tijela i sve osobitosti. Tek kada je nalazite detaljno opisano i oznaeno moe se zapoeti s prikupljanjem materijalnih tragova i kotanog materijala. Potom se kosti pohranjuju za prijevoz u kutijama oznaenim tako da je vidljiva lokalizacija nalaza i sadraj. Kasnijim radom u dvorani slijedi daljnja obrada kotanih ostataka. Kosti se operu, osue i sortiraju pa se postavljaju u anatomski poloaj gdje je to mogue. Na temelju tako prireenog materijala radi se daljnje utvrivanje broja i porijekla kotanih ostataka, utvrivanja ivotne dobi, spola, visine. Utvruju se i opisuju ozljede i oteenja kostiju razlikujui pri tome zaivotne i poslijesmrtne promjene te utvruje uzrok smrti. Ukupno je naeno vie od 10.000 kostiju te kotanih fragmenata. Takoer su naeni i razni predmeti i to: brojne ahure i zrna, dugmad i kope, dijelovi sveenikih ovratnika, nekoliko ostataka obue, nekoliko krunica i krievi te nekoliko ogrlica i prstena.
Postupak ekshumacije
to se radi?
Lokacija 2 - shematski prikaz poloaja kostura prema mjestu nalaska. Nacrtao Igor Bori.
Lokacija 1 - shematski prikaz poloaja kostura prema mjestu nalaska. Nacrtao Igor Bori.
Tijekom iskapanja naene su nadlaktine kosti vezane icom na dva mjesta te podlaktine kosti vezane icom na jednom mjestu, to ukazuje da su najmanje tri osobe bile vezanih ruku u trenutku smrti. Na temelju materijalnih tragova moe se zakljuiti da se radi o masovnoj grobnici, a nain ukopa, posebice lokalizacija i karakteristike strijelnih rana upuuju na egzekuciju. Na isto ukazuje lokalizacija ulaznih strijelnih rana na zatiljku promjera oko 9 mm te nalaz praktiki iskljuivo pitoljskih zrna promjera 9 mm i odgovarajuih ahura. Sve navedeno snano ukazuje da je egzekucija vrena pucanjem pitoljem u zatiljak, vjerojatno kleeih osoba.
Sve pronaene kosti na Lokaciji 1 odgovaraju kotanim ostatcima najmanje 32 osobe, dok pronaeni kotani ostatci na podruju Lokacije 2 odgovaraju kotanim ostatcima najmanje 21 osobe. Sveukupno pronaene kosti na podrujima oznaenim kao Lokacija 1 i Lokacija 2 odgovaraju kotanim ostatcima najmanje 53 osobe. Za sve navedene kosti sa sigurnou se moe ustvrditi da je rije o ljudskim kostima, koje svojom starosti odgovaraju vremenu Drugoga svjetskog rata. Svi kotani ostatci imaju izraene antropomorfoloke osobitosti mukog roda. Dob osoba kojima pripadaju analizirane kosti u irokom je rasponu godina od mlae do starije ivotne dobi. Izraunate su i visine osoba i opisane karakteristike kostiju kao i stanje zubala, gdje je to bilo mogue. Kod 22 osobe utvrene su strijelne rane. Praktiki sve utvrene ulazne strijelne rane lokalizirane su zatiljno. Kod 15 osoba radi se o jednoj, pet osoba imaju po dvije, a dvije osobe tri strijelne rane zatiljno. Naena je samo jedna strijelna rana na drugom podruju osim na lubanji i to na podruju zglobne aice kuka. Brojne druge lubanje naene su u brojnim fragmentima te nisu utvrene strijelne rane, ali su naeni zaivotni prijelomi kostiju lubanje koji upuuju na isti uzrok smrti.
Masovna grobnica prilikom iskapanja. Snimio Mato Raevi.
Naeni predmeti ukazuju da se radilo o uglavnom civilnim osobama, od kojih je bilo vie, a najmanje tri sveenika, dok je moglo biti i nekoliko vojnika.
63
Masovna grobnica prilikom iskapanja precizno vaenje kotanih ostataka. Snimio Mato Raevi.
Dana 5. veljae 2010. na Odjelu patologije Ope bolnice u Dubrovniku napravljen je detaljan pregled i slaganje (rekonstrukcija tijela) posmrtnih kotanih ostataka osoba iji su ostatci pronaeni ekshumacijom na Daksi. Nakon toga, uzorci su sortirani prema ve oznaenim lokacijama i poljima, izuzeti su dijelovi kotanih ostataka za analizu DNK. U tu svrhu 5. veljae 2010. na Odjelu patologije Ope bolnice u Dubrovniku uzimani su uzorci krvi pretpostavljene rodbine moguih rtava, a zbog usporedbe s uzorcima ekshumiranih kostiju. Uzorak krvi neaka pokojnog o. Petra Perice uzet je 26. veljae 2010. u Australiji u Viktorijskom zavodu sudske medicine (Victorian Institute of Forensic Medicine) i u Splitu je zaprimljen putem pote. Identifikaciju DNK u Splitu je obavila docentica dr. sc. Davorka Sutlovi, dipl. ing., a suradnice su joj bile Jelena Ljubkovi, dipl. ing., i Boja Rei, laboratorijska tehniarka. Svi uzorci kotanih ostataka obraeni su naprijed iznesenim metodama. Analiza je obuhvatila ukupno 77 uzoraka od kojih su 52 uzorka kotanih ostataka (zuba i kosti) te 25 uzorka krvi pretpostavljene rodbine. Nakon provedene obrade, do danas, iz ove masovne grobnice uspjeno je identificirano 18 osoba, dok se identitet ostalih 35 osoba nije mogao utvrditi. Meu identificiranima su dva sveenika: poznati Makaranin i cijenjeni dubrovaki padre Perica, pisac poznatih vjerskih pjesama Do nebesa i Zdravo Djevo, don Mato Mili Kalafatovi, te Dubrovani: Antun Mostari, Martin Tomi, Maksimilijan Miloevi, Vid Regjo, Stjepo Barbieri, Jure Mati, Ante Tasovac, Marijan Voki, Baldo Pokovi, Ante Brekovi, Ivo Kneevi, Baldo Crnjak, Frano Vojvodi, Ivo Peko, Mato Raevi i Niko Obradovi.
Pozitivne identifikacije
Lubanja s vidljivim prostrijelnim ranama. Snimio Mato Raevi.
Prema nalogu istranog suca upanijskog suda u Dubrovniku u kaznenom predmetu protiv nepoznatog poinitelja, zbog kaznenog djela iz lanka 158. stavka 1. Kaznenog zakona, po prijedlogu upanijskog dravnog odvjetnitva u Dubrovniku od 8. travnja 2009., dana 28. prosinca 2009. godine naloeno je vjetaenje DNK, u svrhu utvrivanja identiteta posmrtnih ostataka osoba iji su posmrtni ostatci pronaeni ekshumacijom na otoku Daksi u vremenu od 24.-29. rujna 2009.
Rad u laboratoriju za DNK
Primjer pozitivne identifikacije
Kotani ostatci pronaeni na lokalitetu 1, polje Jd.
Krunica pronaena uz kosturne ostatke.
Pokojni o. Perica identificiran je putem biolokog uzorka praunuka svoga pokojnog brata, koji ivi u Australiji (shema obiteljskog stabla prikazana je na slici). Uzorak krvi uzet je u Australiji, teklikom potom dostavljen u DNK laboratorij u Splitu te analiziran. Identifikacija o. Petra Perice predstavlja rijetki primjer identifikacije preko rodbine, putem Y-kromosoma naslijeenog mukom linijom, u etvrtom narataju.
64
Ukop oca Petra Perice

U isusovaku grobnicu na gradskom groblju Sv. kria na Boninovu 26. lipnja 2010., dan uoi 119. roendana i 23.985 dana ili 65 godina i osam mjeseci nakon umorstva na Daksi, pokopan je kranski muenik i katoliki sveenik isusovac Petar Perica. Identitet je utvren zahvaljujui uzorku krvi koju je u Sidneyju dao praunuk njegova brata Ante, Mark Perica. DNK analiza u KBC Split pokazala je podudaranje uzorka s posmrtnih ostatcima jedne od rtava na Daksi iz ega je zakljueno da su to posmrtni ostatci padra Perice. Misu i sprovodne obrede predvodio je o. Petar Nikoli, predstojnik isusovake zajednice u Dubrovniku. S njim su koncelebrirali isusovci Marijan Beli (Rijeka), Vladimir Vasilj (Split), Roko Prkain i Jerko imi; dominikanac Ivo Plenkovi; kapucin Nikola Novak, te dubrovaki sveenici: Stanko Lasi, Jozo Njavro, eljko Kovaevi, Ivica Pervan i Jerko Suton. Na sprovodu su osim klera i rodbine bili brojni dubrovaki vjernici koji se jo uvijek sjeaju duhovnika katolike mladei i karitativnog djelatnika Petra Perice. Neki su vjernici primijetili da sprovodu nije nazoio nijedan biskup, provincijal ni drugi crkveni dostojanstvenici iz Rima, Zagreba, Makarske, Travnika, Velehrada, Karlsburga, Sankt Andre, Bratislave, Innsbrucka ili ibenika, gdje je sve, osim Splita i Dubrovnika, ovaj kandidat za oltar ivio i djelovao. Petar Perica roen je u Kotiini povrh Makaske 27. lipnja 1881. u obitelji Kai-Perica, od oca Stipe, poljodjelca, i majke Antice roene Srzi. Imao je dvije sestre, Mariju i Matiju, i brata Antu. Njihovi potomci koji ive u Makarskoj, drugdje u Hrvatskoj i u Australiji, poduprli su elju isusovaca u Dubrovniku da o. Perica bude pokopan u redovniku grobnicu na Boninovu gdje uskrsnue tijela ve ekaju njegova subraa: Josip Adelasio, Maksimilijan Budini, Dominik Fantini, Ivan Folatelli, Vicko Michieli, Petar Boi, Franjo Mrak, Ivan Mort, Ivan Glava i Bla avec. Inae, isusovci su se u XIX. stoljeu pokapali na Danama (Stjepan Bononi, Ivan Krstitelj Marabello, Lujo Moiraghi i Ilar Odakowski), a u XVII. i XVIII. stoljeu u kriptu crkve Sv. Ignacija (Orsat Ranjina, Nikola Peri, Vinko Bala, Frano Gnduli, Marin Gunduli, Luka Kordi, uro Bai, Pavo Betondi, Vlaho Boli, Antun Brankovi, imun Capitozzi, Henrik Drost, Ivan Krstitelj Ferrante, Josip Findella, Ivan Krstitelj Mavilio, Rafo Tudii, Evandus Matti, Ivan Dominik Marchioni i Valeriano Valeriani). Okupljeni na sprovodu pozdravili su inicijativu konzultora Dubrovake biskupije, dubrovakoga dekana i katedralnoga upnika dr. Stanka Lasia da mjerodavne crkvene vlasti otvore kanonski postupak u svrhu Periine beatifikacije. Olakavajua je okolnost za to: 1. to je rukopisna ostavtina oca Petra Perice ouvana, nalazi se u Znanstvenoj knjinici Jurja Habdelia u Zagrebu (kod isusovaca na Jordanovcu, u etiri arhivske kutije); 2. to je podnio muenitvo o emu postoje povijesni i sada materijalni (kotani) dokazi; 3. to je glas svetosti kontinuirano (u doba komunizma skrovito, a zadnja dva desetljea otvoreno) uivao meu Dubrovanima kojima je bio duhovnik i u Biskupskome sjemenitu u kojem je djelovao; 4. to je po pjesmama Do nebesa i Zdravo Djevo poznat svakom hrvatskom katoliku.
65
padre Petar Perica
brat o. Petra Perice
Izvadak iz rodoslovlja obitelji Perica
Proces identifikacije posmrtnih ostataka ekshumiranih rtava nastavit e se i dalje.
doc. dr. sc. Davorka Sutlovi Zavod za patologiju, sudsku medicinu i citologiju KBC-a Split / Medicinski fakultet u Splitu; dsutlov@kbsplit.hr i dr. Igor Bori Odjel za patologiju Ope bolnice u Dubrovniku; igor.boric@du.t-com.hr
Svjedok rijeju, ivljenjem i krvlju

Stojimo pred posmrtnim ostatcima oca Petra Perice koji je prije 65 godina i osam mjeseci muki likvidiran na Daksi. Na ovaj sprovod ekalo se sve te godine. I hvala Bogu da ga moemo kranski obaviti. Roeni pjesnik. Roen je 27. lipnja 1881. u Kotiini, iznad Makarske, u uzornoj kranskoj obitelji. Po obitelji je batinio pjesniki talent. Ve je u osnovnoj koli u Makarskoj slagao stihove i zaelio biti sveenik. I kao ak petoga razreda [to bi danas bilo u prvom srednje] u Travnikom sjemenitu spjevao je pjesmu Do nebesa nek se ori (1900.). Bila je to pjesma posvetnica hrvatske mladei Srcu Isusovu. Osvojila je hrvatsku duu, a i danas je osvaja za krst asni i slobodu zlatnu. Godine 1901. stupio je u Drubu Isusovu. Kao mladi isusovac i odgojitelj u Travnikom sjemenitu ispjevao je pjesmu Zdravo Djevo svih milosti puna (1904.). Ona je najpjevnija Gospina pjesma katolikoga puka. Po te dvije pjesme, a ima i drugih, o. Petar stalno je prisutan na svim naim sveanostima i crkvenim procesijama. Ve i po njima zasluuje da ga nikako ne zaboravimo. Sveenik po Srcu Isusovu. Od malih nogu elio je biti Kristov sveenik. Za sveenika je zareen 1914. godine. Na mladomisniku je sliku kao program svoga sveenitva napisao: Sve vea slava Srca Isusova. Njegovo sveenitvo i pjesniki talent teilo je sluiti veoj slavi Srca Isusova i spasenju dua. Kroz desetljea je djelovao kao duhovni voa katolikih organizacija mladih u Splitu. Duhovnim vjebama i misijama, nagovorima i propovijedima, pjesmama i ispovijedima, nije bio samo vjerski informator nego srcem i duom formator u vjeri i ljubavi prema Bogu i narodu. U ibeniku je etiri godine duhovnik u Biskupskom sjemenitu duhovno oblikujui budue sveenike u evaneoskim vrednotama i ljubavi prema svome narodu. Svjedok vjere. U Dubrovnik dolazi 1937. godine. Postaje poglavar isusovake zajednice i duhovnik u Biskupskom sjemenitu. Uz to je duhovno vodio crkvene udruge kriara i kriarica te Marijine kongregacije. Djelovao je i socijalno, pomagao potrebnim, osobito mladima. Skromnim i uzornim sveenikim ivotom, osobito kod mladih, oivljavao je i budio vjeru, nadu i ljubav prema Bogu, blinjem i narodu. U noi 22. listopada 1944. dvojica vojnika su dola po njega u Biskupsko sjemenite. Ljetopisac je zabiljeio da je sa sobom ponio neto rublja, redovniko raspelo, slike Srca Isusova i Marijina i sv. Josipa, te da je rekao: Srce Isusovo, ako je to rtva za tebe, neka bude, rado je primam. A zatim se, zamolivi sve za oprotenje, oprostio sa subraom. Uputio se zatim u svom isusovakom talaru, s velikom krunicom o pasu, koju je uvijek nosio, u prizemlje sjemenine zgrade, gdje su vojnici ekali. Izlazei iz zgrade svima je doviknuo: Ne zaboravite na me. Naoruani vojnici su ga odveli u Karmen gdje su bili i drugi zatvorenici. Nitko od njih nije znao zato je zatvoren. Nije bilo nikakva ispitivanja ni suenja. Iz Karmena je zadnji glas o ocu Petru Perici. U pismu koje je ujutro 24. listopada 1944. Ante Brekovi napisao i skriveno poslao obitelji po
66
Proelje najbaroknijega kutka Dalmacije, crkve Sv. Ignacija u kojoj je padre Petar Perica esto propovijedao. Snimio Boris Jakeevi.
Na Boninovu 26. lipnja 2010.
zatvorskom uvaru Vladu Skejiu, uz ostale zatvorenike u eliji spominje se i padre Perica, kako su ga Dubrovani zvali. Jedini preivjeli iz elije broj 5 u Karmenu, Vinko Filii, je 16. svibnja 1991. posvjedoio da im nije bilo reeno kamo ih vode i da je u toj neizvjesnosti i strepnji o. Petar Perica dao svima odrjeenje koje su primili kleei u eliji na kamenom podu. A nakon toga je don Gjuro Kreak, upnik Sv. Mihajla na Lapadu, dao odrjeenje ocu Perici (Joko Radica, Sve nae Dakse, str. 229). To su svjedoci vjere koji na nepravdu i mrnju odgovaraju molitvom i pouzdanjem u Boga. To su muenici XX. stoljea koji se ne smiju zaboraviti. U noi 24. na 25. listopada s drugim zatvorenicima otac Perica je preveen na Daksu. Ubijen je metkom u zatiljak, baen i zatrpan kamenjem. Sve je to pokazala ekshumacija i identifikacija posmrtnih ostataka. ivot i muenika smrt o. Petra Perice za nas je primjer svjedoenja za vjeru i sveenitvo. On je uistinu svjedok vjere, to e mu i Crkva, nadamo se, jednog dana priznati. Ne zaboravima padra Petra Pericu u molitvama za njega, ali se i njegovu zagovoru preporuujmo u svojim potrebama. Znajmo da u njemu imamo pred Bogom jednog zagovornika vie.
otac Roko Prkain, isusovac
Pokrenuti postupak za proglaenje blaenim

Gradska upa Gospe Velike ponosi se tolikim crkvama i samostanima, sakralnim i kulturnim spomenicima, a ponajvie duhovnim velikanima meu koje ubrajamo muenike s Dakse. Jedan od njih isusovac Petar Perica duboko je svojim imenom i djelom urastao u noviju povijest naega Grada, zaorao duboke brazde u njezinu duhovnost i njezin nacionalni ponos. Sedam najplodnijih godina ivota i apostolskoga rada poklonio je Dubrovniku kao duhovnik sjemenitaraca, aka, kriara i drugih vjerskih drutava. Na blagdan Neoskvrnjene, 8. prosinca 1939. aci su u Sjemenitu izveli njegovu dramu Pobjeda Nepobjedive. Meu glumcima su bili Ivo Padovan i Rafo Bogii. Petar Perica imao je veliko srce za sve ljude i za sve potrebe. To bjelodano dokazuje i njegov poziv 13. oujka 1941. na utemeljiteljsku skuptinu dobrotvornog drutva Socijalno djelo, koje poinje ovako: Dok barometar socijalnog tlaka sve to nie pada, ne smije se dopustiti da padne i sva sranost puanstva u naem Gradu. O. Perica uspio je okupiti lijep broj suradnika raznih struka oko ideja koja je uobliio u pravila te udruge. Dubrovani su oca Pericu izvanredno cijenili pa su tzv. jugocrveni osloboditelji etvrti dan nakon ulaska u Grad, tek kad je nastupio policijski sat, oko 10 sati uhitili o. Pericu i odveli ga u tamnicu. Pokriva mu je ponio tadanji ak, a sada hrvatski akademik Milan Metrov. Kuni ljetopisac o. Franjo Mrak zapisao je kako je pater Perica na odlasku molio: Srce Isusovo, ako je rtva za te, neka bude, rado je primam. Smiluj mi se! Dum Ivo Gugi koji je sedam dubrovakih godina bio uz oca Pericu ovako je doivio i uo: Kad su vjernici na slubenom javnom oglasu strijeljanih uz ostala imena proitali i ime oca Perice, svi su ga aptom saalijevali a mnogi i javno zaplakali. Govorili su: Umro je svetac kao muenik. On e za nas moliti, a mi njemu. ini se da je to svjedoanstvo u ovom trenutku kad sveano i dostojanstveno polaemo u grob njegove zemne ostatke najbolja poruka nama u Dubrovniku da zaponemo gorljivije i ustrajnije promicati crkveni postupak priznanja njegova muenitva i svetosti. Treba proitati kratki ivotopis oca Perice i vidjeti kako je jedan nadareni djeak iz Kotiine povrh Makarske, od trenutka kad je u treem razredu godine 1895. stihovima pozdravio splitskoga i makarskoga biskupa Filipa Franu Nakia kojemu se pjesma toliko dopala da mu je ponudio da poe u sjemenite u Travnik, malo-pomalo kolujui se na najpoznatijim europskim uilitima, rastao u znanju, duhovnosti i rodoljublju, razvijajui pjesniki talent do vrhunca, postao najpoznatiji duhovni voa svoga vremena u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku i oduevljeni prijatelj i vjerouitelj mladih. Njegove su pjesme postale nacionalne himne, a njegovo rodoljublje imalo je uvijek duhovni okvir i vjerniki peat.
Otac Petar Perica (1881.-1944.), muenik s Dakse.
Hrvatski Dubrovnik danas s ponosom klie Periinim stihovima: Stijeg Hrvata, Srce Krista, tu nam rudi srea, spas; tu sloboda zlatna blista, tu se ori slavski glas. Ovo je trenutak zahvalnosti muenicima Dakse koji su u najteim danima opsade Dubrovnika 1991. svojim zagovorom i molitvom pomogli da nas Bog ouva jo jednoga stradanja koje bi se dogodilo da je jugovojska opet ula u Dubrovnik, pa se 1991. nije ponovila jesen 1944. kad je bez suda okrutno pobijena duhovna i intelektualna elita naega Grada. Zahvalni smo i svima koji su pomogli da se zemni ostatci jednog dijela onih koji su stradali na Daksi identificiraju i asno poloe u grob: udruzi Daksa, Gradu Dubrovniku, medicinskom i drugom strunom osoblju. Na nama je da uinimo sve da se to prije pokrene kanonski postupak utvrivanja kreposti i muenitva stradalih na Daksi. Slobodni Dubrovnik u svoje krilo prima zaslunoga sina s kojim se zajedno s njegovom rodbinom, subraom, hrvatskim narodom u domovini i svijetu, ponosi to njegovo izmueno i blaeno tijelo od danas dostojno poiva na dubrovakoj grudi!
U Dubrovniku, na Boninovu, 26. VI. 2010. don Stanko Lasi, gradski upnik.
67
Pravo na roenje u uenju Crkve (4)
Sustavno iznoenje katolike nauke i mnotvo injenica

Pravo na roenje temeljno je pravo svakog ovjeka. ak i za one koji se ne nadahnjuju ni Svetim Pismom ni naukom Crkve, pobaaj, manipulacija zaeem i sline bioetike dvojbe, muna su pitanja. Tako je primjerice ilustrativno da na Ustavnome sudu Republike Hrvatske jo od 1991. (str. 615) stoje nerijeeni prijedlozi za ocjenu ustavnosti zakona kojim se u Hrvatskoj doputa prekid trudnoe. Crkva o ovom pitanju ne moe utjeti. To je temeljna svrha ove knjige. Knjiga ima deset poglavlja, pet dodataka, popis literature i znatan broj natuknica vezanih uz ovu temu. Ilustrirana je fotografijama, drvorezima, bakropisima, crteima i grafikonima. Jezgru (uvod, etvrto do sedmog poglavlja i zakljuak) ini skraeni prijevod doktorskog rada Stanka Lasia Potovanje ivota prije roenja prema papinskom uenju od Pija XII. do Pavla VI. (1939.-1978.) obranjenog u Rimu 1984. Prvo, drugo i tree poglavlje (od Pavla do Grgura IX.; Toma Akvinski; od Antonina Perozzija do Pija XI.) priredio je Petar Marija Radelj prema biljekama koje je Stanko Lasi nainio za svoja predavanja iz moralne teologije. U osmom i devetom poglavlju prireiva u vlastitom izboru donosi prijevode dokumenata Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. vezane uz ovu temu. Isti je prireiva knjigu obogatio dodatcima, popisom literature i pojmovnikom. Drugi vatikanski sabor potie graansko drutvo da uini sve ono to je potrebno da se uva ljudski ivot, dostojanstvo ljudske osobe te obitelj kao primarna zajednica, a na brak, obitelj i raanje gleda kao na veleban nain sudjelovanja suprunika u djelu stvaranja. Upravo iz toga proizlazi i njihova odgovornost. Pavao VI. ui da je apsolutno nedopustiv prekid ve zapoetoga procesa raanja (s time da se jasno razluuju sluajevi dvostrukog uinka). U tom je smislu Crkva pozvana braniti ivot, dostojanstvo ovjeka te biti u slubi civilizacije ljubavi. U Izjavu o izazvanom pobaaju iz 1974. saima se i jasno izlae katoliko uenje o tom pitanju. Ovo je djelo rijetko opseno i bogato. S jedne strane donosi sustavan prikaz nauke Crkve od poetaka sve do, ukljuivo, Pavla VI. o pravu na ivot svakog, pa i neroenog ovjeka; a s druge strane, donosi se mnotvo izabranih dokumenata, koji se posebno ne komentiraju, nego stavljaju na uvid itatelju. To su govori, okrunice i naputci pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., kao i dokumenti Zbora za uenje vjere koji nose odobrenje te dvojice papa. Osobito je vrijedno objavljivanje prvih cjelovitih prijevoda dokumenata Dubrovake Republike iz XV. stoljea u promicanju ljudskih prava. Prireiva je pokazao zadivljujui trud u prikupljanju statistikih podataka o (ne)potovanju prava na ivot neroene djece iz ak 57 zemalja. Za itatelja je takoer vrlo koristan iscrpan pojmovnik. To je iznimno bogata zbirka izvorne i korisne grae.
68
Tako se u ovoj knjizi istiu dvije vrednote: sustavno iznoenje katolike nauke i mnotvo injenica. Povrnom itatelju ta gomila podataka moe oteati itanje, ali e upravo ti podatci biti nuno i nezaobilazno polazite za sve koji se ele baviti ovim pitanjima. Odlika vrijednih djela jest upravo u tome da daju jasnu i zaokruenu misao, a u isto vrijeme otvaraju mogunost daljnjem prouavanju. Ova knjiga jedna je od takvih djela, jedinstvena na hrvatskom govornom podruju. Uvjeren sam da e jo dugo biti bitna referenca za sve koji se budu bavili ovim pitanjima.
U Osijeku 12. oujka 2010. dr. don Zvonko Pain zvonko.pazin@os.t-com.hr
Izvor kvalitetnih argumenata i poziv na zalaganje

Na podruju civilnoga drutva, dakle graanskih udruga i organizacija esto se vode dosta estoke polemike o pitanju prava na ivot odnosno o pobaaju. S obzirom da je i udruga Glas roditelja za djecu izravno ili neizravno sudjelovala u tim raspravama, pokuat u prikazati vanost i znaenje ove knjige za graanski segment drutva. Iako je taj drutveni kontekst u kojem je nastala ova knjiga iscrpno opisan i u njoj samoj, opisat u ga kroz nekoliko crtica iz osobnoga iskustva: Na jednom predavanju postavljeno mi je pitanje o homoseksualnim odnosima. Izmeu ostalog, rekao sam da heteroseksualni odnos ima vrijednost koju homoseksualni nema, a to je da se iz heteroseksualnog odnosa moe roditi dijete. Tada su me sluatelji, na moje iznenaenje, pitali zato mislim da je dijete vrijednost. Zato jer su djeca nuna za opstanak ljudske vrste, odgovorio sam. No, to nije bilo dovoljno. Rekli su da ja to gledam iz svoje, europske perspektive, gdje nedostaje djece, dok je sasvim drukije stanje u Kini, Indiji ili Indoneziji, pa se sukladno tome, prema njihovom miljenju, o djeci ne moe jednoznano govoriti kao o vrijednosti. Poeo sam tada govoriti o brazilskoj praumi koja je izvor kisika za cijeli planet Zemlju i o tome kako to neki ljudi koji tamo ive ne razumiju. Oni imaju puno drvea, po njihovom miljenju i previe, pa ne mogu shvatiti apsolutnu vrijednost tih uma za cijeli svijet. Taj su razlog sluatelji mogli shvatiti i sloili su se da su te ume vrijednost bez obzira to neki Brazilci tako ne misle. Tek su tada prihvatili (ili bar nisu imali drugih proturazloga koje bi iznijeli) tvrdnju da su djeca vrijednost, bez obzira iz koje perspektive gledamo. Dakle, ima ljudi koji su vrlo, vrlo nesvjesni vrijednosti ljudskog ivota. Ipak osnovni problem kod njih su jako filtrirane informacije. Veina njih jednostavno ne poznaje razloge. I zato je knjiga Pravo na roenje u uenju Crkve jako vana. Sluatelji su na spomenutom predavanju, strastveno, navijaki, slijepo, s osjeajem ugroenosti branili svoja prava. Mislim da je jako vano da mi, s nae strane, ne nastupamo jednako kao oni, nego mirno i argumentirano.
I tu je don Stankova knjiga od velike koristi ona stvarno iscrpno daje brojne razloge, od onih isto razumskih do onih koji ukljuuju i vjerske istine, od medicinskih do pravnih i ekonomskih itd. Na sve te argumente nitko se ne moe lako ogluiti. Jasno je da ovu knjigu ne e itati puno radikalnih zagovornika pobaaja, no ta je knjiga dobra za nas. Ako emo znati na pravi nain iznijeti te argumente, stvari se mogu mijenjati. Primjerice, na kraju tih mojih predavanja homoseksualcima, oni redovito izraavaju iznenaenje mojim izlaganjem. Oekivali su ratobornog katolika koji e doi s maevima i odsjei glave svim homoseksualcima, oekivali su da u ignorirati znanost, da u biti iskljuiv (tako oni percipiraju katolike), a na kraju su iznenaeni jedan mi je rekao da sam predoio vie znanstvenih referenci nego predava prije mene koji je svoje izlaganje nazvao znanstveno utemeljenim, dok su moje nazvali vrijednosno utemeljenim. Dakle, moe se prikazati da vjera i znanost idu skupa, da su i ono razumno i ono vrijednosno sastavnice vrlina, kako pie u knjizi. I jo jedan primjer: nekada su zagovornici pobaaja tvrdili da do 12. tjedna trudnoe nije rije o djetetu, o ivom biu, nego o zametku, hrpi stanica. Prije otprilike godinu dana u jednoj su me televizijskoj emisiji iznenadile moje suparnice, dvije zagovornice pobaaja, koje su rekle da je do osmog tjedna trudnoe rije o zametku koji da tek onda oivi. Dakle, i one su tu granicu pomaknule s dvanaestoga na osmi tjedan trudnoe. Oito je da se ni one ne mogu oduprijeti novim znanstvenim spoznajama do kojih je u podruju medicine dolo u proteklih desetak godina. Ono to stoji na nekoliko mjesta u knjizi, a to je temelj i onog ime se mi u udruzi bavimo, jest odgoj. Kae se u knjizi da je pobaaj posljedica zdravstvene i etike neobrazovanosti na podruju ljudske spolnosti (str. 25). Na program spolnog odgoja Teen STAR ili zdravstveni program udruge GROZD djeluje upravo na to: mi elimo pomoi u izgradnji osobe koja e odgovorno ivjeti cjelovitost svoje spolnosti. Kod takve osobe pobaaj nikad ne e biti opcija. On jednostavno ne e doi u obzir.
I kad se zapitamo: to nam je initi? (smatram da je to kljuno pitanje), rei u: odgoj je pravi odgovor. Dakle, borba za ivot, ne borba protiv pobaaja. Knjiga navodi da osnovna preokupacija Izjave o izazvanom pobaaju iz 1974. nije osuditi pobaaj nego unaprijediti i tititi ljudski ivot (str. 199). U knjizi me se dojmio navod iz govora Ivana Pavla II: Borba za zatitu ivota moe se dobiti samo ako se oduevljenju i hrabrosti onih koji je vode pridodaju vrstoznaan odgoj i obrazovanje. (str. 315). Naime, kad krenete u rasprave o pobaaju, pogotovo o zakonskom ureenju pitanja pobaaja, imate uvijek dvije suprotne strane s ve izgraenim i teko promjenjivim mentalitetom. Odgojem pak stvarate mentalitet. Zato je odgoj, pa tako i spolni odgoj jako vaan. Na jednom susretu Europskoga foruma za ljudska prava i obitelj jedan je sudac Meunarodnog suda za ljudska prava u Strasbourgu rekao: Godine 1948. donesena je Opa deklaracija o pravima ovjeka iji trei lanak proglaava da svatko ima pravo na ivot. U to vrijeme gotovo sve europske drave imale su ozakonjenu smrtnu kaznu. Dakle, Opa deklaracija o pravima ovjeka bila je suprotna zakonodavstvu svih europskih drava. No, kako se Drugi svjetski rat sve vie vremenski udaljavao, sve vie zemalja je ukidalo smrtnu kaznu. Dakle, promjenom mentaliteta mijenjaju se zakoni. Rekao bih ak i to samo promjenom mentaliteta. Moemo mi dati sve argumente, no politiari ne e promijeniti zakon ako e se trebati suprotstaviti mentalitetu ljudi, ako ne e dobiti popularnost. Zato trebamo raditi na promjeni mentaliteta i to upravo odgojem, a naravno i obrazovanjem, a u tome svemu ova knjiga moe puno pomoi. Zakljuno, pitanje pobaaja svakako je jedno od kljunih za izgled drutva. Ipak, rije je o ivotu. Ili kako knjiga navodi jo jedan citat pape Ivana Pavla II: Ozakonjenjem pobaaja ne ubija se samo nedunoga ovjeka nego i savjest (str. 207). Dakle, ena i mukarac koji su napravili pobaaj, zadali su teak udarac svojem ivotu s Bogom, ivotu u Dobru. Ili pak, kako kae Majka Terezija: Ako majka moe ubiti vlastito dijete, to e sprijeiti tebe i mene da se ne poubijamo? (str. 319). Dakako, mirnoa u pristupu nikako ne bi smjela znaiti ravnodunost u borbi protiv pobaaja, odnosno u borbi za prevladavanje Kulture ivota. Knjiga istie i da ne moe biti istinske demokracije ako se ne priznaje dostojanstvo svake osobe i ako se ne osiguravaju njezina prava (str. 311). Dakle, opstanak i razina civilizacije drutva uvelike su povezani s pitanjem pobaaja. Stoga ova knjiga don Stanka Lasia nije samo izvor kvalitetnih argumenata nego i poziv svima nama da se zajedno angairamo u obrani i promicanju kulture ivota.
U Varadinu 3. svibnja 2010. Ladislav Ili, prof. predsjednik udruge Glas roditelja za djecu GROZD, predsjednik@udruga-grozd.hr
Knjiga se moe naruiti od Nakladnike kue Tonimir za 200 kuna (potarina ukljuena): mob. 098 446 190, tel. 042 633 430; faks 042 633 480; e-mail: info@tonimir.hr
69
Iz upnih matica KRTENI Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit e se. (Djela apostolska 16, 31)
Krtenik ... je primio prvi i osnovni sakrament dana...; roditelji mu se zovu... Marin Brautovi 16. V. 2010. Mato i Ivana r. Dragojevi Paula Petrinjak 22. V. 2010. Ivan i Nikolina r. Vlaica Nea Katarina Rilovi 23. V. 2010. Mark i Lui r. Bili Sari Marija Buli 23. V. 2010. Dalibor i Marianne r. Hoffman Petra Divi 30. V. 2010. Dalibor i Ivana r. imunovi Andrea urovi 30. V. 2010. Davor i Vjera r. Prohaska Sara Antonia Medo 13. VI. 2010. Antun i Ana r. erani Marta Tia Gajzer 13. VI. 2010. Marko i Sandra r. Kovai Fia Luce Sretenovi 20. VI. 2010. Sinia i Marijela r. Bajurin Marijan Herceg 26. VI. 2010. Hrvoje i Ivona r. Kraljevi Bruno Boidar Pavo Banac 27. VI. 2010. Pavo i Perina r. Kuran Nika Napica 4. VII. 2010. Darijo i Nikica r. Vlai Jakov Rokolj 35. VII. 2010. Perica i Gordana r. Samlan Borna Ivan Kleak 25. VII. 2010. Nino i Andrea r. Banovi Antun Roko Abjani 15. VIII. 2010. Dragan i Nevena r. ivkovi Nikola ustra 29. VIII. 2010. Sran i Magdalena r. Klobuar Karlo Gregu 29. VIII. 2010. Vincenzo i Maris r. Perak Rocky Peter Baerken 1. IX. 2010. Brian Douglas i Sonja Stefani r. Surjan Lucija Cari 18. IX. 2010. Marijo i Slavica r. Bubalo Marin Domijan 21. IX. 2010. Marko i Vedrana r. Isufi Ivo Ban 26. IX. 2010. Antonio i Tanja r. Zvjerkovi Ante Ban 26. IX. 2010. Antonio i Tanja r. Zvjerkovi Mara Koncul 2. X. 2010. Mihael i Kornelija r. Laba Noel Tonia Lucija erka Rudenjak 3. X. 2010. Andrea erka Rudenjak Luka Petar Nani 23. X. 2010. Marin i Ines r. Presean
VJENANI to Bog zdrui, ovjek neka ne rastavlja. (Matej 19, 6) 22. V. 2010. Michael Buholov i Sandra Horeuf 22. V. 2010. Josip Menalo i Nadine Meisinger 22. V. 2010. Marijan Bokovi i Elisa Martinez Ortiz de Lotievro 28. V. 2010. Richard John Fennessy i Rita Marie Mullaney 29. V. 2010. Niall Aidan Cosgrave i Angela Maria Walsh 29. V. 2010. arko Dadi i Viktorija Dela 29. V. 2010. Sran Laki i Antonia Radi 2. VI. 2010. Alan Marla Lane i Olive Josephine ODonovan 5. VI. 2010. Marijo Stjepovi i Vanja Jeli 5. VI. 2010. Ivica imunovi i Nikolina Matkovi 5. VI. 2010. Pero Mieti i Katija Jovi 8. VI. 2010. Donal Cormac Castelo i Christina Margaret Quinslik 9. VI. 2010. Nigel John Aherne i Aoife Quinn 12. VI. 2010. Bjorn Hurten i Anita Krmek 12. VI. 2010. Toni Bujak i Antonela urevi 12. VI. 2010. Jonathan Melvyn Booth i Sanja Ivana Kati 18. VI. 2010. Pascal Thomas McCrumlish i Helen Mary Gallagher 19. VI. 2010. Ante Vranje i Martina Dumani 21. VI. 2010. Kanil Szymon Ninonski i Milena Dorota Kleidysz 23. VI. 2010. Leonard Joseph McBride i Deborah Louise Whelan 24. VI. 2010. Barry John Maguire i Lucy Ellen McGillion 26. VI. 2010. Martin John Elliot i Lynn Mary Mason 26. VI. 2010. Marko Glavi i Dajana Lianin 3. VII. 2010. Michael Leo Forkin i Catherin Teresa Higgins 3. VII. 2010. Tomislav avara i Laura Paskovi 7. VII. 2010. Garry Martin Coughlan i Sabrina Mary OConnor 9. VII. 2010. Francis Kelly Daley i Sharon McIlwraith 13. VII. 2010. Hugh Francis Kirk i Jacqueline Ann McCloskey 17. VII. 2010. Boris Rabui i Andrijana Jukas 23. VII. 2010. Ivica Dela i Meike Jacobs 24. VII. 2010. Stefan Leuger i Suzana Vrdoljak 24. VII. 2010. Filip Narana i Maja kutor 24. VII. 2010. Nika Puljizevi i Dubravka Bratievi 24. VII. 2010. Christian Thomas Bader i Marija Vardi 30. VII. 2010. Patrick John OBrien i Elizabeth Ann Graham 4. VIII. 2010. Alan Thompson i Esther Doyle 5. VIII. 2010. Ciaran Patrick Kelly i Julie Marie Gallaghter 5. VIII. 2010. Anthony Peter Williams i Carly Marie Broadhurst 10. VIII. 2010. David Anthony Curmins i Joanne Laura Hackett 14. VIII. 2010. Holger Schwarz i Andrea Deli 17. VIII. 2010. Damian Gerard McGrogan i Triona Jennifer Walsh 19. VIII. 2010. Barry John Doyle i Emma Elizabeth Griffin 21. VIII. 2010. James Duffy i Niamh Corrigan 21. VIII. 2010. Roberto Memuni i Sandra Lazimbat 28. VIII. 2010. Wayne Weddington i Gabrijela Pei 3. IX. 2010. Richard Steven Pelling i Claire Elizabeth Suff 4. IX. 2010. Mark Daniel Sievers i Nikolina Pave umbeli 4. IX. 2010. Zrinko Pavlovi i Ana Mirkovi 4. IX. 2010. Kevin McPhilemy i Aine Mary Bergin 4. IX. 2010. John Francis Shields i Ana Katarina Hajduka 5. IX. 2010. Leroyson William Figueira Frances Ann OShea 10. IX. 2010. Cianan Seamus Black i Aine Farrelly 10. IX. 2010. John Joseph Reilly i Kate McGlory 15. IX. 2010. Colm Loughnane i Lorna Mary Doorley 18. IX. 2010. Mario Cari i Slavica Bubalo 18. IX. 2010. Marijo imunovi i Zrinka Njiri 18. IX. 2010. Peria Pavlovi i Marija Bokovi 18. IX. 2010. Cvijeto ikato i Klara Babi
70
8. IX. 2010. Drako Kure i Anamari upi 1 18. IX. 2010. Ivica Peni i Marina urovi 18. IX. 2010. Steve Policky i Sinead Murphy 19. IX. 2010. Aengus John McCarthy i Elizabeth Ann Dwyer 21. IX. 2010. Ciaran William Farrell i Christina Eileen ORourke 22. IX. 2010. John Paul OCallaghan i Elaine Ann ODriscoll 25. IX. 2010. Ivica Obradovi i Anita Bonai 26. IX. 2010. Boidar Dono i Vinka Radelj 30. IX. 2010. Thomas Michael Buckley i Nora Patricia Kelly 2. X. 2010. Joko avlina i Ani Stjepanovi 2. X. 2010. Leo abadin i Marija Seifert 9. X. 2010. Kornelius Stjepan Klobuar i Maria Felicitas Arranz 9. X. 2010. Domagoj Vukovi i Pere Kolendi 14. X. 2010. Vincent Declan Coffey i Christine Anne Collender 16. X-2010. Moritz Friso Chrambach i Nikolina rbai 16. X. 2010. Kosta Vukota i Ana Bai 20. X. 2010. Sanjin Zoreti i Doris Kui 23. X. 2010. Joseph Anthony McCormack i Andrijana Potrebica 23. X. 2010. Denis Rakigija i Manuela Radi 30. X. 2010. Branimir Bajlo i Ivana Pavlinovi 30. X. 2010. Kristijan Jusi i Ana Mati 31. X. 2010. Luini Luka Banovac i Jele Pilato 6. XI. 2010. Antonio Klai i Daniela Mari 6. XI. 2010. Hrvoje ikato i Ana Sambrailo 6. XI. 2010. Baldo Alamat i Eleonora Mirkovi 13. XI. 2010. Danijel Begi i Ivana Medi 4. XII. 2010. Antonio imunovi i Yuliya Demyanova POKOPANI Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. (Jeremija 22, 10)
Nai pokojnici
Ivana Prohaska
Pjevajte Gospodinu jer je dobar... jer je vjena ljubav njegova. Uistinu tu je ljubav naa Ivana davno upila u duu, nastojei je iz dana u dan u svoj svojoj ljudskoj slabosti oko sebe iriti i dokazivati. U njezinoj blizini vjetar nije lomio grane; valovi nisu bezglavo ruili morske stijene; gasila se svaka zloba, psovka i nemir... Boji su putovi nedokuivi, a nama vjernicima ostaje samo sklopiti ruke i zahvaliti Gospodinu na daru to je bila dobri duh naeg Zbora. Duboko uvjereni da si u zagrljaju svoga Pp nadamo se jednom svi skupa opet zapjevati gledajui Ga oi u oi.
Tvoji katedralni pjevai
Ivana Prohaska (20. IX. 1950. 16. VIII. 2010.)
Otila je k Tati
Zlato se kua u vatri, a ovjek u nevolji. ivotni su nam putovi razliiti. Razliite elje i planovi. Razliite prepreke na putu do cilja. Svaki novi dan nosi nove izazove i trai odgovore na nova pitanja. Pitanja se izvlae kao na maturalnom ispitu, uvijek uz onaj varljivi dojam da je drugi dobio laka pitanja. Na kraju, na zadnjem ispitu ne izvlaimo nego dobivamo svi jednaka i ista pitanja. Nema protekcije, nema povlatenih, nema povjerenstva. Samo jedan, Nepogrjeivi, daje ocjenu. Pitanje glasi: Bio sam gladan, bio sam edan, gol, bolestan i u tamnici (usp. Matej 25, 35-36); to si uinio? Ti si, draga Ivana, na ovo pitanje ivotom odlino odgovorila. U obiteljskim potrebama i problemima zauzeta do kraja. Izreka koja kae da ena dri tri kantuna kue ne vrijedi za Tebe. ena pomorca, kapetana koji na moru ivi, a doma je kao gost, dri sva etiri kantuna. Ne povremena nego stalna pomo starijima, bolesnima, siromasima. Potpora rodbini, prijateljima i znancima. Poslije obitelji, crkva Ti je bila druga ljubav: katedrala, Gospa od Milosra, Sv. Vlaho. To su bili izvori na kojima si uzimala nadahnua i snagu. Tu si nauila odgovor na Isusovo pitanje onim najbliima i najdraima: Tko eli biti moj uenik, neka se odree sebe, uzme svoj kri i ide za mnom (Marko 8, 34). Na ovom si pitanju diplomirala i doktorirala. Kunje su bile velike. Uz Boju pomo i svojih najbliih nisi klonula. Ne znam kako se ocjene dobivaju gore u Nebu. Ako su kao kod nas od jedan od pet, Ti si zasluila deset. udesno je kako si se nosila sa svojim tekoama i tekim bolovima u zadnje vrijeme. Nikoga nisi optereivala, niti doputala da Te se saaljeva. tovie, esto si Ti utjeila one koji su dolazili s namjerom tjeiti Tebe. Svi su Te voljeli i do zadnjega rado imali u svom drutvu, jer si bila dobri duh u svakom
71
Nada ivalj (7. VIII. 1941. 10. VI. 2010.) Mladen Cvjetanovi (24. III. 1957. 10. VI. 2010.) Marija Smilovi (27. V. 1924. 15. VI. 2010.) otac Petar Perica (27. VI. 1886. 25. X. 1944.) Ika upi (4. X. 1931. 2. VII. 2010.) Tereza Kri (12. V. 1929. 12. VII. 2010.) Blaenko Koruni (10. I. 1947. 18. VIII. 2010.) Jele Lujak (9. IX. 1922. 6. VIII. 2010.) Marko Brekovi (18. III. 1942. 29. VIII. 2010.) Vesna Coli (16. XI. 1935. 22. IX. 2010.) Kate Muhoberac (30. III. 1929. 23. IX. 2010.) Anka Vukmanov (3. IV. 1919. 2. XI. 2010.) Ante Smilovi (11. VI. 1930. 8. XI. 2010.) Adelina Moretti (16. IV. 1922. 15. XI. 2010.)
druenju. Primjerna je bila Tvoja vjera. S Bogom si bila na Ti, s beskrajnim povjerenjem u Njegovu providnost. Na uobiajeno pitanje, Ivana, kako ste?, Tvoj je odgovor bio: Spremna kad god TATA pozove. TATA Te je pozvao i eka Te s neraspadljivim vijencem slave.
Na sprovodnoj misi u crkvi Velike Gospe u Roatu 18. VIII. 2010. don Toma Lui
Vjernik i trubadur
Na je Grad prostorno malen, svi se poznajemo, esto susreemo pa nam je svaka smrt bolnija jer odnosi one koje smo poznavali, s njima prijateljevali. A ovih dana smrt je uzela ovjeka koji nam je bio blizak i drag, najednom ga istrgla iz nae sredine u kojoj je bio svakodnevno nazoan. Marko Brekovi rodio se i odrastao u ovome Gradu na predjelu Jezuiti. Zarana je postao poznat i drag u svojoj sredini pojavom vedroga i raspjevanog mladia, a s Dubrovakim trubadurima malo-pomalo osvajao je simpatije diljem zemlje i svijeta. Trubaduri, to u prenesenom znaenju znai pjevai zaljubljeni u pjesmu ezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, postali su najpopularnija glazbena skupina koja je u ovom dijelu Europe, diljem Staroga Kontinenta, ali i preko bare pred-stavila raspjevanu Marko Brekovi (Dubrovnik, 18. oujka dubrovaku rene-sansnu duu. Ono 1942. Zagreb, 29. to su u vrijeme Republike bili kolovoza 2010.) poklisari na dvorovima europskih vladara, to su u nae vrijeme dvadesetak godina bili Trubaduri. Zraio je Marko ivotnim optimizmom koji nije silazio s njegova lica i oiju. Iako je u najnjenijoj dobi ostao bez oca koji je muen i pogubljen na Daksi, te zbog toga u onom sustavu bio trajno obiljeen negativnim predznakom, nije se pokolebao u svojem vedrom duevnom raspoloenju i vjeri u budunost. U tekim vremenima olovnoga komunistikog reima uvao je i ouvao katoliki, hrvatski i dubrovaki identitet zahvalan Crkvi koja je njegovoj obitelji pomogla u najteim godinama odrastanja troje nejake djece s junakom majkom Katicom. Rijetko je tko kao on pri pozdravu sveenicima i asnim sestrama isticao ono: Hvaljen Isus, Padre / asna! Kad su 1974. godine Dubrovaki trubaduri nastupili u hotelu Feral u Brni na Koruli pred velikim mnotvom Smokviana i Korulana, kao ondanji upnik Smokvice bio sam u dvorani. Kad me je Marko opazio s pozornice je naoigled mnotva priao i pozdravio me: Hvaljen Isus, Padre!. Zbog toga pozdrava trubaduri su odmah nakon nastupa morali pakirati stvari i prvim jutarnjim trajektom napustiti Korulu. Taj postupak naega Marka protumaen je kao vjerska propaganda.
72
Ljubav prema svom gradu Marko je zajedno s elom, Luijem i ostalim domoljubnim ljudima pokazao tijekom Domovinskoga rata ukljuivi se u kulturne programe kojima se branio Grad i Jug Hrvatske. Bili su to dani ponosa i junatva, dani zajednitva, vjere i nade da e dobro pobijediti zlo koje nam je dolo s Istoka. Marko je bio i ostao trubadur do konca ivota. Redovito je nedjeljom s malim zakanjenjem stizao na veernju Misu u Katedrali i u zadnjoj klupi pobono molio. U Dubrovakoj bolnici u tekoj bolesti vie puta je primio sakramente ispovijedi i priesti i svoju plemenitu duu oistio od grijeha, ljudskih slabosti i propusta. Dubrovnik od danas ostaje bez jo jednoga vrijednog i zaslunog graanina zaljubljenog u svoj Grad i puk u njemu, u njegovu tradiciju, kulturu, vjeru. Ostat e zauvijek u naim uima i srcima pjesma Jedan Grad da nas podsjeti na Markovo mjesto u njemu, ostat e njegov glas i u pjesmi Moja Domovina da nas trajno podsjea na ljubav prema njoj, ostat e jedan dragi lik, nasmijan, razigran i raspjevan, a zvao se Marko Brekovi. I na koncu, Marko, Generacijo, u ime ovog mnotva kliem ti: Hvala za sve! Poivaj u miru Bojem, na svojoj dubrovakoj i hrvatskoj grudi!
U Dubrovniku na Boninovu 1. rujna 2010. don Stanko Lasi, upnik
Rade Petri
Katedralni pjevaki zbor izgubio je jo jednoga zasluna lana, izvrsna pjevaa i dobroga ovjeka. Nakon krae teke bolesti 21. listopada u Opoj bolnici u Dubrovniku umro je Rade Petri. Roen je 16. lipnja 1931. Cijeli radni vijek bio je zubotehniar pa je to postala obiteljska tradicija jer su mu sin Maro i unuk Marko lijenici stomatolozi. Na sprovodu 23. listopada na groblju Boninovo okupio se velik broj Dubrovana i lanovi Katedralnog zbora koji su ga ispratili s nekoliko napjeva, a sprovod je vodio katedralni upnik don Stanko Lasi i s nekoliko zahvalnih rijei oprostio se od pokojnika. Don Stanko je istaknuo kako je pokojnik uivao ugled i potovanje u obitelji, na poslu i u drutvu, a u Pjevakom zboru bio je posebno cijenjen zbog ivotne vedrine, drutvenosti, humora i ovjenosti. O svakom je dobro mislio i govorio i prihvaao samo ono to je dobro i pozitivno. Osobito je bio omiljen na kraim i dugim putovanjima i hodoaima na kojima je svojim mirom i alama stvarao ugodno ozraje i ublaavao napore putovanja. Osmi dan nakon smrti Katedralni zbor u punom je sastavu pjevao u katedrali Misu zadunicu to je najbolja zahvala za sve to je Pokojnik dobro uinio. Bila je to i molitva da Rade nastavi pjevati s anelima u nebeskome zboru.
Na sprovodu Ivane Obad

Jo jedna prometna nesrea na hrvatskim cestama sa smrtnim ishodom. Daleko od zaviaja, ali preblizu srcu. Imala je dvadeset godina. Dubrovnik je jo jednom utonuo u dolinu suza. Suzama spontano izraavamo bol i tugu, ali ima takvih boli u kojima suze za neko vrijeme ne mogu potei roditeljima, brai i sestrama jer su sve emocije potisnute u podsvijest i treba vremena da odatle iziu. Ali zato suze teku poput bujice niz obraze svima nama koji smo Ivanu poznavali, cijenili i voljeli. Jedan sam od takvih, mnogih. Bio sam joj vjerouitelj kroz etiri godine Gimnazije, u kojoj je bila uzorna vladanjem i uenjem, draga svima, drutvena i skromna, zainteresirana za vjerske teme i crkvenu nauku. Isus je ostavio poruku o otiranju suza koja nas u ovom prebolnom trenutka rastanka s njom moe ohrabriti. Sveti Ivan u Otkrivenju pokazuje prepuno nebo. Mnotvo pobjednika, slavodobitnika koje nitko ne moe izbrojiti. Stoje pred Prijestoljem i pred Janjetom. Pred Bogom koji ih je stvorio i pred Janjetom koje ih je otkupilo. Obueni u bijele haljine to je znak njihove pobjede i uspomene na bijelu krsnu haljinu. S palmama u rukama da bi mogli slaviti pobjedonosno slavlje. Vjerujemo da je i naa Ivana pobjednica u tom nebeskom zboru. I ona je pobjednica mnogih ivotnih iskuenja. Kad je zbog svoje ljepote proglaena pobjednicom skromno je priznala da ima puno drugih djevojaka koje zasluuju taj naslov. Ali vie od te ljepote ona je bila duhovno privlana jer je bila Bogu zahvalna za svaki dobar dar u rastu u uenju i sazrijevanju. Gradila je osobnost na zdravim kranskim temeljima i zanosila se mladenakim kranskim idealima. Budui da je njezina tragina smrt navukla suze na oi nama mnogima, smijemo se nadati da e Bog otrti svaku suzu s naih oiju. Jednog dana kada se s njom sretnemo vidjet emo njezinu najtjenju blizinu s Bogom i s Isusom, dobrim pastirom, koji sve spaene vodi na izvore ive vode, koji vjeno teku, osvjeuju i oivljuju. Ali danas je dan suza. Treba nam ivjeti u nadi, u oekivanju onog dana kada e Bog njeno otrti suze s naih oiju. Ovu Boju njenost u ovom bolnom trenutku ne osjeamo, jer nam ovaj trenutak izgleda ak okrutan. Ali emo je jednom okusiti u punini, osjetit emo iznad svih oekivanja kako je Bog ljubav. Ovaj njeni i netom procvali cvijet ne e uvenuti jer smo ga odmah presadili u ovu pitomu hercegovaku zemlju u kojoj njezin rod ima duboke korijene i on e se primiti jer emo ga danas zaliti suzama, a sutra i ubudue posjeivanjem, molitvama i svetim misama za njezinu plemenitu duu. Tjei nas jo jedna nada. Ivana je odrasla u pravoj kranskoj obitelji i sigurno je u trenucima stravine nesree
imala bar toliko vremena koliko je dovoljno da izree onu Isusovu posljednju molitvu: Oe, u ruke Tvoje predajem duh svoj. (Luka 23, 46). No, ona je, svako jutro i svaku veer molila pouzdano i ustrajno: Tvoja sam i Tvoja elim biti i ostati. Ivana, hvala Ti za Tvoj plemeniti lik kojim si nas sve voljela i potivala, za Tvoj vedri pogled i osmjeh kojima si nas susretala i obogaivala, za Tvoju ljubav koja nam je puno znaila. Mnotvo, i ovdje, i na ispraaju u Lapadu, najbolji je znak koliko si nam znaila i koliko e nam nedostajati. Ne e nam vie biti tako blizu kao nekada, ali ovu daljinu skratit emo ljubavlju jer ljubav je velikoduna... svemu se nada... nikad ne prestaje (Prva Korinanima 13, 4.7.8). Ostani u naoj ljubavi i poivaj mirno dok se ponovo ne sastanemo onamo gdje su prave ivotne radosti. Ivana, Ti ivi u Bogu. ivi i dalje i u svima nama!
U Prapratnici 7. studenoga 2010. don Stanko Lasi, vjerouitelj
Na rastanku s Ninom Obradoviem

Najvee bogatstvo Grada su ljudi ureeni vrlinama dobrote, potenja, skromnosti, strunosti i nadasve optimizma i vjere. Oni su u isto vrijeme obiteljski ljudi i drutveni djelatnici koji uspjeno spajaju ta dva vana podruja ivota i postiu u svojoj struci vrhunske rezultate. Uspravno koraaju naprijed bez afera ostajui trajno povezani i prihvaeni od drugih. Na je Nino pripadao toj skupini Dubrovana po otmjenoj i izgraenoj osobnosti, po visokoj glazbenoj strunosti, po izvrsnim pedagokim standardima, udorednim i kranskim naelima i po neizmjernoj ljubavi prema svakom ovjeku. Uivao je ugled i potovanje u obitelji, u koli, u Crkvi i drutvu. U ime Katedralne upe u kojoj je stanovao dobar dio ivota i proveo cijeli radni vijek, u ime Katedralnoga zbora s kojim je godinama uspjeno suraivao, elim izrei nekoliko zahvalnih rijei ovom plemenitom i dobrom ovjeku koji je ostavio trag u kulturi ovoga Grada i u srcima svih nas koji smo ga poznavali, s njim prijateljevali i suraivali. Rijetki su oni koji svoj posao obavljaju s tolikim entuzijazmom kako je to inio na Nino. Upornost je zasigurno bila njegov glavni adut s kojim se probijao kroz ivot teei njegovu potpunom ostvarenju. Ve od rane mladosti bio je izloen neimatini zbog koje u poetku i nije ostvario svoju najveu mladenaku elju, a to je upis na Glazbenu akademiju. Ljubav prema trubi u koju se zaljubio preko filma, ipak je bila najvea i u potpunosti nepobjediva, ona ga je vodila i tako je dobio pravo biti jedinim izvanrednim studentom. Od tada mu nije bilo teko postati svjesnim injenice kako je njegov najvei zadatak
73
uiniti velikima mlade male glazbenike i izvesti ih na pravi put. Nije nepoznato da su ga njegovi uenici smatrali drugim ocem. Mnogi njegovi trubai zavrili su akademije i dobili sjajna namjetenja. Nino Obradovi nije bio ustrajan i uporan samo u glazbenom usavravanju nego i u ostalim poslovima oko gradnje obiteljske kue koju je podizao od sviranja po noi to mu je sve godinama troilo energiju. Imao je potporu u obitelji u kojoj je uvijek nalazio toplinu doma i srca svoje supruge i djece. Njegovo plemenito i iroko srce malopomalo je poputalo i slabilo dok nije konano prestalo. Umro je potiho u Opoj bolnici nakon to je toga jutra alama ohrabrivao druge bolesnike. Tako je najpoznatiji dubrovaki truba umjesto omiljenoga instrumenta s kojim se cijeli ivot druio i u koli i u orkestru i doma kad je poao u mirovinu, odjednom osluhnuo zvuke nebeske trube. Vjerujemo da su ga oni, kad je usnuo ovom ivotu, probudili u vjenom. Otiao je jo jedan dragi i dobri dubrovaki gospar koji je pojavom ulijevao povjerenje; blagim i spontanim osmjehom budio u svima vjeru u ivot i poticao na dobro; imao lijepu rije za svakoga i svakome iskazivao iskrenu panju i potovanje. Ostaje nam nada da je sve ono to je u ivotu stvorio i uinio prenio i na svoje uenike i na sve koji su ga doivljavali kao uzor koji treba nasljedovati. Njegova je ivotna poruka mladim naratajima: budite svjesni injenice kako je Dubrovnik rasadnik brojnih talenata iz svih podruja, ne samo glazbene umjetnosti! Iskoristite svoj talent i mislite na budunost. Imajte u sebi samodisciplinu koju ete usmjeriti na zavretak kole. Ta poruka ostaje sada naa zadaa. Hvala, Nino, na svemu, a najvea hvala Bogu koji te je obdario tolikim darovima i uz iju si pomo napredovao i nama se velikoduno darivao. Tvojoj obitelji ne emo samo izraziti suut nego joj biti bliski i ubudue onako kako si ti bio blizak svima nama.
U Dubrovniku 9. studenoga 2010. don Stanko Lasi, upnik
Stvaralatvo mladih
to sam nauio u Zagrebu

Metropola. to se tie ivota ovdje, to nije usporedivo s Gradom. Ipak je to glavni grad Hrvatske, s najveom povrinom i brojem stanovnika. ovjek bi rekao vei grad, vei nered. Ipak, statistika tvrdi suprotno. To najvee hrvatsko naselje oaralo me kad sam mu stigao. Ima prirodni tit sa sjevera, Sljeme, kao i Dubrovnik Sr, a osim tog orijentira gotovo odasvud se mogu vidjeti stometarski tornjevi zagrebake Katedrale. Dolazei prvo s podruja Velike Gorice, ovjek ne moe prestati zuriti u stotine automobila koji marljivo prolaze u nekoliko traka. Taj mi je prizor bio prvi dodir s velegradom. Krianja su golema, vonja pod tono odreenim pravilima jer u promet ulaze i tramvaji. Nisam se mogao nauditi tolikim zelenim povrinama. Prvi dojam je glasio: velik i lijepo ureen grad. Pomalo sam se navikavao na ivot u Zagrebu i pritom
74
stjecao neke navike Zagrepana. Uostalom, tee druga godina da sam na studiju medicine. Imena. Veliki gradovi mogu se diiti inaicama svoga imena na raznim jezicima, a ne jednoobraznou. Tako, znamo, Dubrovnik je bio ili jest: Epidaurum novum, Labuseum, Ragusium, Rhacusium (latinski), Rausa (dalmatski), Raguse (francuski), Ragusa (talijanski), Dubrownik (poljski). A Zagreb je bio ili jest: Zagrabia (latinski), Zagabria (talijanski), Agram (njemaki), Zgrb (maarski), Zheb (eki), Zhreb (slovaki), Zagrzeb (poljski). Zabadanje nosa. Svidjelo mi se to ljudi nisu toliko znatieljni i svi sa svima bliski. To je jasno i logino, ipak je rije o velegradu, a meni je to stanovito olakanje. Vjerojatno se pitate zato. Tijekom godina ivota u naem Gradu, bio sam se pomirio s injenicom da svatko svakoga zna. Samim time zna se sve o svakom ovjeku, od njegove obitelji, posla, dodatnih aktivnosti. U Zagrebu toga nema. Potuje se pravo na privatnost. Jednostavno je, ivi svoj ivot, ima svoju obitelj i prijatelje. Sa znancima se samo uljudno pozdravlja. Kraj ostalih prolazi i oni kraj tebe. Ali e ti ipak svatko ljubazno odgovoriti koliko je sati, ili kojim tramvajem moe stii do nekog odredita. A u nas: nemalo puta mi se u Dubrovniku dogodilo da bi koja starija gospoa u redu u banci ili pak u autobusu iz ista mira poela razgovor sa mnom. I kad idem putem ljudi esto pitaju: A iji si ti?. Nekad zna biti jako naporno. To u Zagrebu ne ete doivjeti ili hoete, ali vrlo rijetko. Kad ve spominjem stajanje u redu, bode oi razlika u mentalitetu ljudi u Zagrebu i Dubrovniku. Kad se dogodi da u Gradu u nekoj trgovini radi samo jedna blagajna, ve drugi u redu dahe za vratom onome prvome i blagajnici. Ne smije se dogoditi da tko eka u redu dulje od par minuta. U banci takoer. Moda je tako gdje i u Zagrebu, ali ja na to jo nisam naiao. U butizi, banci, na socijalnom, pa i u ZET-ovim blagajnama ljudi stoje mirno u redu, bez ikakvih komentara, prigovora. Jednostavno kaemo da ekaju svoj red. ivot se u Zagrebu odvija bre nego u Dubrovniku. Kad sam prijateljima s fakulteta rodom iz Zagreba rekao da mi znamo sjedati na kavi po sat i pol, samo su me zaueno pogledali. Naime, na kavi se ovdje ne sjedi due od pola sata, nekakav maksimum bio bi 45 minuta. Pohvale urbanizmu. Istina je da je Dubrovnik ipak ranije graen, da je Grad neponovljiva cjelina i da se Zagreb ne moe usporeivati s tim skladom i ljepotom unutar Zidina. No, negdje od kraja XIX. stoljea Zagreb se krenuo razvijati. Promiljeno. Urbanistiki, a ne stihijski. Nikad nisu dopustili da im se dogodi zakrenje poput Montovjerne, ipina, a pogotovo ne Nuncijate. Imaju i oni svoju spavaonicu, Novu Mokoicu, zove se Novi Zagreb, ali u njoj je Velesajam, Hipodrom, Bundek, nekoliko modernih crkvenih graevina, puno igralita i parkiralita. I sada uveni Remetinec. Novije industrijske zone su briljivo planirane, a zgrade su stvarno prava zdanja. Svidjelo mi se vie zgrada koje su cijele u staklu. Takav je i moj faks. Nekako sam navikao na stare kue, kamen, persijane. Ali, opet to je Dubrovnik, davno sagraen.
Ono to Zagreb nema jest more. Miris, svjeina, irina plavetnila. Istina, ima Jarun, ali to jezero ne moe parirati Jadranskom moru. Arhitektonske prepreke. Vrijedno spomena je prilagoavanje Zagreba ljudima s posebnim potrebama. Nerijetko emo vidjeti ljude u kolicima koji se preko skalina u naem Gradu uspinju uz pomo drugih. A gdje god stali u Zagrebu, primijetit ete sreeni prilaz koji pomae osobama s invalidnou da se popnu. Zato je u Gradu invalid jo uvijek doista jadnik, sakat, a u Zagrebu ni on ni ljudi oko njega esto ne moraju osjeati posljedice takvoga tjelesnog stanja. U Zagrebu eljad nije ni toliko nestrpljiva. Nemalo puta sam se udio kako uvijek najprije daju prednost starima i invalidnim osobama. Ne u rijet da mi u Gradu nismo takvi, ali osjea se ta prea, elja da budem prvi i da brzo obavim to imam, a da se pravim da trudnicu ili osobu s invalidnou nisam primijetio, a kamoli pustio naprijed ili joj izaao ususret. Puno puta sam u rodnom gradu doivio da se ne samo djeca i mladi, nego osobe starije ivotne dobi (dapae preteno one) naguravaju u autobusu i na alterima, a ne daju osobama s invalidnou da prou. Ne u generalizirati, ali tako nekako sam ja to doivio. Slina je stvar i s mjestima za parkiranje. U Zagrebu ih stalno kre i provode propise koliko ih posto mora biti pridrano za invalide, a ne e-e. Pauk e vas gotovo sigurno pokupiti ako se pokuate provercati na invalidsko mjesto, osim na parkiralitima velikih trgovakih centara kamo pauci uglavnom ne zalaze. Tek nakon vie od godinu dana ivota u Zagrebu prvi sam put vidio jedan auto parkiran e bilo. Inae toga u Zagrebu jednostavno nema. Kad se sjetim onoga naega parkiranja posred ulice, samo da uzmem kruh. Ovdje ne u ni pisati o golemoj ponudi kulturnih zbivanja, kazalitima, kinima Cinestar, velianstvenim zgradama na Kaptolu... Palac gore i za veliko ulaganje u studente: besplatne vonje tramvajem, olakice u knjiarama, muzejima, trgovinama. Istina, popusti nisu veliki, ali ipak postoje i opipljivi su za nekoga tko dolazi iz drugog grada na studij u Zagreb. Ne elim ulaziti u usporedbe sa studiranjem u Dubrovniku, ali moram pohvaliti itekako vrijedne projekte poput studentske zlatne iskaznice gdje je ak i sladoled jeftiniji. Tu je i NSK, velika klimatizirana graevina za uenje u kojoj svaki dan ui po nekoliko stotina studenata. Mladi pjevai. Ono to mi je jako bitno, kako doma tako i u Zagrebu, i to me u mnogo navrata odralo snanim jest upravo vjera. ivim gotovo u sreditu grada i na mise idem na Jordanovac, u upu Bezgrjenoga srca Marijina. Rado idem na veernju misu koju je donedavno slavio o. Niko Bili, sveenik koji je ove godine u nas vodio glavnu misu na blagdan Velike Gospe i koji mi je dobro poznat jer je vjenao puno stranaca u naem Gradu. Na poetku sam odlazio u Katedralu, ali mi se u mojoj lijenosti uinilo daleko pjeaiti dvadesetak minuta do Kaptola, a kad sam iao na fakultet ugledao sam ovu crkvu. Posebno fascinantni su mladi koji uvijek veseli i raspoloeni sviraju i pjevaju veernju misu. I to sve
poznate pjesme, ije se rijei mogu vidjeti u projekciji na platnu. Prva godina medicine priutila mi je vie tekih trenutaka kad su me znali ekati ispiti od po nekoliko stotina stranica, ali utjehu sam kao i uvijek mogao pronai u crkvi. I ba to njihovo mlado, bezbrino pjevanje esto me dovodilo do ganua. Sa smijekom na licima sviraju nekoliko instrumenata i pjevaju, esto dvoglasno. Ponekad poelim ostati poslije mise i zapljeskati im, pohvaliti ih za izvrsnu interpretaciju. Divim se tim mladim ljudima na njihovu zalaganju za uveliavanje misnoga slavlja. Ni u jednoj upi u Dubrovniku nisam primijetio toliko zalaganje mladih za pun upni ivot. Ti mladi imaju svoje sastanke dvaput tjedno koje sami vode. Tu su i nekoliko termina za vjeronauk, esti izleti, druenja. Moda se ulanim u njihovu druinu. Bolniko prihvatilite. Onda sam se poeo zanimati za upu. Oduevilo me otvaranje bolnikoga prihvatilita Marijin dom. Naime, ta je upa u dijelu Zagreba gdje se nalaze velike bolnice kao Rebro, Pluna bolnica, Zajeva/ Merkur i Vuk Vrhovec. upnik je pozvao vjernike koji su pristali uloiti u to prihvatilite za siromane ljude iz cijele Hrvatske koji ne mogu izdvojiti mnogo iz svog prorauna da negdje stanuju dok su njihovi najmiliji u bolnici. Sustanari u Domu. Kako ivim u studentskom domu, u estom sam doticaju s mladima iz cijele Hrvatske. Druenjem s nekima od njih uvidio sam da im vjera ne znai ba puno u ivotu. Znanac mi je rekao da se s tim problemom susretao jo sveti Pavao i da je u Drugoj Solunjanima 3, 2 napisao da nemaju svi vjere, a to neki hrabrije prevode: Nije vjera za svakoga! Iz tuge to se slobodna ljudska srca ne otvaraju tom oslobaajuem daru. Bojim se da ni studentski kapelan (kojeg nemamo, a prije je postojao!) ne bi pomogao u nekom veem zbliavanju ljudi u domu. esto se neke docimere samo pozdravi bez neke velike prie. Po odlasku u crkvu ne moe se suditi o ijoj vjeri, ali na misi i nema ba puno mladih ljudi. Vjera oblikuje opredjeljenje. U granicama kunoga odgoja, pristojnosti i potovanja privatnosti (premda vjera jest osobna, ali nije privatna stvar!) neugodno mi je, a moda bi bilo ak i bezobrazno ispitivati koga o njegovoj vjeroispovijesti ili njegovu pridravanju Boje rijei. U svakom sluaju, prije nisam primjeivao da je zbilja mogue toliko nauiti o ovjeku gledajui ga kroz aspekt vjere i njegova ponaanja. Jednom sam s nekoliko kolega razgovarao o dvojbi skinuti ili ne s aparata osobu koja se ve godinama mui. Istina, to je etiko pitanje, ali zaprepastilo me kad je jedan rekao, onako zaozbiljno, da je to samo ionako ovjek manje, ne e se puno toga promijeniti. I sm sam znao pomisliti da bi tom bolesniku moda bilo lake da ne pati, ali mi se nemamo prava uplitati u Boje odluke! Pa poznati su sluajevi dizanja iz kome nakon vie godina. Odluka o nekim etikim pitanjima nesumnjivo pada na moje budue zvanje. I uvijek se iznova, kad vidim neke nedoumice pitam kako bih postupio. Jer nije lako, uvijek te na meti imaju ili mediji ili obitelj ili kolege. Ali medicinsko znanje tu mi ne e biti dovoljno. Treba imati savjest, biti ovjek, a ne samo medicinski strunjak.
75
Pitao me jedan kolega kako bih postupio ako bih kao lijenik morao raditi abortuse. Naljutio sam se to me to uope pitao. Rekao sam da to ne bih radio, prvo da mi se ta profesija ne svia, a drugo da se to protivi mojim vjerskom uvjerenjima. I tu je nastala rasprava jer on smatra da se neka medicinska naela kose s vjerskim zasadama. Naravno, nismo se razili ljuti, jer smo ipak meusobno dobri, ali iskreno se nadam da e ovakvih dvojbi ili situacija biti jako malo u ivotu. O polazinoj znatielji. I za kraj, mogu pokuati saeto odgovoriti na pitanje postavljeno u naslovu. Nauio sam da se Dubrovnik i Zagreb ne mogu usporeivati, jer su to dvije doista zasebne cjeline, bogate povijeu i sadanjou. Ono u to sam svakim danom sve upueniji jest drukiji mentalitet ljudi, drukija kultura. Uvidio sam vanost organiziranja strano velike cjeline kakva je Zagreb, jer bez dobroga ustroja teko bi moglo funkcionirati toliko sustava koliko ih djeluje u glavnom gradu. Upoznao sam mnoge mlade ljude, sluao o njihovim nainima ivota u sredinama iz kojih dolaze, a iz toga sam uspio izvui pouku uvijek biti svoj, osjeati pripadnost svome gradu i biti ponosan na to. Lijepo je upoznavati druge, a upoznavajui drukije i bolje moemo promijeniti to kod nas samih ne valja. Jer svaki grad ima svoje jedinstvo s ljudima, svoju kulturu, umjetnost i to treba njegovati. Upravo ta raznolikost Hrvatsku ini posebnom. I zavrit u ovaj tekst poznatom izrekom: Svugdje je lijepo, ali najljepe je ipak doma.
Toni Batini tnbtn2@gmail.com
se uvao u Kalcedonu, zatim u Carigradu do 800.g. kad su na vlast doli ikonoborci, pa je prijetila pogibao da tjelesni ostatci svetice i muenice, Eufemije, budu obeaeni. Stara legenda kae da je sarkofag nestao iz Carigrada i dospjeo do Rovinja 13. srpnja 800. godine i od tada se uva u crkvi Sv. Eufemije, koja je ujedno proglaena zatitnicom upe i grada Rovinja. U Istri mnoge ene nose njezino ime (Eufemija, Fuma, Fumica), a 16. rujna je hodoae i molitva na grobu svete muenice. Tuna pria o mladoj Eufemiji skriva mnoge tajne, zato ako ikad budete imali priliku posjetiti Rovinj, obavezno poite u Crkvu sv. Fume jer moda ba vi otkrijete njenu tajnu staru stoljeima.
Ana Prebisali
Batina
Dum Stijepo Gradi

Uskoro e se (2013.) navriti tristo godina od dovretka Gospe, dananje, barokne dubrovake Katedrale, kao i etiristo godina od roenja najzaslunijeg ovjeka za njezinu gradnju, dum Stjepana Gradia, dubrovakoga plemenitaa i kanonika, a hrvatskog filozofa i znanstvenika. Na sugraanin dominikanac Stjepan Krasi podsjea nas tko je bio taj dubrovaki sveenik i rimski prelat, obnovitelj naega Grada i slobode. Opat Stjepan Gradi, diplomat i polihistor, sin dravnika i humanista Miha Gradia i Marije roene Benea, roen je u Dubrovniku 6. oujka 1613., a umro je u Rimu 2. svibnja 1683. Prvu izobrazbu stekao u rodnom gradu u privatnoj isusovakoj koli. Godine 1629. na poziv ujaka dum Petra Benee (1580.-1642.), visokoga slubenika Rimske kurije (privremenog dravnog tajnika Svete Stolice 1632.-1634.), poao je u Rim, gdje je do 1634. na isusovakom sveuilitu Collegium Romanum pohaao humanistiki razred i tri godine filozofije. Graansko i crkveno pravo studirao je na sveuilitima u Fermu 1634.-36. i Bologni 1636.-38., postignuvi doktorat obaju prava. Vrativi se u Rim, etiri godine pohaao je teologiju i tu, ini se, bio zareen za sveenika. U Bolonji je izvanredno sluao matematika predavanja u Galileijeva prijatelja i suradnika Bonaventure Cavalierija (1598.-1647.), a u Rimu u Galileijeva uenika Benedetta Castellija (1577.-1644.). Godine 1643. vratio se doma te uskoro postao prebendarni opat benediktinske opatije Sv. Kuzme i Damjana na otoku Pamanu, kanonik Prvostolnoga kaptola Svete Marije u Dubrovniku i zamjenik dubrovakoga nadbiskupa. Nakon privatnog putovanja u Rim 1653., ondje je do smrti bio slubeni diplomatski predstavnik Dubrovake Republike pri Svetoj Stolici. U Rimu je uspostavio bliske odnose s mnogim Hrvatima, kojima je osobito pomagao kao predsjednik hrvatskog Zbora sv. Jeronima (1659.63., 1665.-67., 1674.-76. i 1680.-83.). Napose je bio na usluzi povjesniaru Ivanu Luiu, kojemu je vie godina pruao gostoprimstvo u svojoj iznajmljenoj kui, pomagao u znanstvenom radu i kao kustos Vatikanske knjinice
Putovanje kroz povijest

Zavrila evo jo jedna kolska godina. Kao nagradu za odlian uspjeh kroz cijelo etverogodinje razdoblje, mama me povela na putovanje po Istri. Silno sam se obradovala, ne znajui kakva me iznenaenja tamo ekaju. Baza nam je bila u Rovinju, prelijepom, malom gradiu, slinom Dubrovniku, posebno po staroj gradskoj jezgri. Stanovali smo kod mamine bive profesorice francuskog jezika, tete Ane, koja je ujedno bila i na vodi kroz Istru. Koliko znanja i volje je kod nje bilo, vremena nam je uvijek nedostajalo, ali ono vrijeme koje smo proveli iskoristili smo na najbolji mogui nain. Posjetili smo Pulu, Pazin, Pore, Kanfanar, Rijeku, Medulin... koje li ljepote na vrh samog brda. Svaki od njih ima svoju priu, ljepotu, ali me se ipak najvie dojmila pria o svetoj Eufemiji, zatitnici Rovinja. Stoga sam je odluila podijeliti s vama. Sama crkva nalazi se na najvioj toki stare gradske jezgre i da bi se popeli do nje treba napraviti stotine skalina, ali isplati se. Prepun trg pred crkvom odmah je dao naslutiti da je posjeenost velika. Ule smo unutra, umorne, preznojene, ali istog trena kako smo zakoraile na sve smo zaboravile, jedino je bila vana pria o svetoj Eufemiji koju nam je tete Ana priala dok smo koraale kroz crkvu. Sveta Eufemija rodila se u Kalcedonu. Za vrijeme cara Dioklecijana, podnijela je muenitvo zbog kranske vjere. Umrla je 16. rujna 304.g. kao mlada djevojka. Tijelo svete muenice nalazi se u drevnom mramornom sarkofagu koji
76
Stjepan Gradi, Galleria di Ragusei illustri, Dubrovnik, 1841.
stavljao na raspolaganje njezine bogate fondove. S njim je takoer uspjeno branio ast i ugled rodnoga kraja od nepravednih napadaja nekih talijanskih i francuskih pisaca. Najvee je zasluge Gradi stekao u slubi vlastite domovine. Ponajvie njegovu zauzimanju treba zahvaliti to su 1658. isusovci u Dubrovniku otvorili srednjokolski zavod Collegium Ragusinum. Zduno se zalagao da na vodea mjesta u maloj, ali vanoj benediktinskoj Mljetskoj kongregaciji dolaze domai sinovi. Vodio je upornu
diplomatsku i politiku borbu protiv urotnika, koji su otok Lastovo htjeli izruiti Mletakoj Republici. Uloio je mnogo truda i diplomatske vjetine u obrani dubrovake pomorske i kopnene trgovine, koju su Mleani nastojali onemoguiti, zbog ega je 1674./1675. iz Rima putovao u Mletke. Osobite zasluge stekao je nakon katastrofalnog potresa (1667.), traei na svim stranama materijalnu, strunu i vojnu pomo. Slao je u Dubrovnik strunjake, novac, hranu, strojeve pa i oruje, izvlaio dubrovake kapitale iz talijanskih banaka i osigurao meunarodnu politiku i diplomatsku potporu Dubrovniku protiv turskih i mletakih pritisaka i ucjena. S rimskim arhitektima izradio je plan o obnovi Grada te predloio itav niz dalekovidnih politikih, drutvenih, gospodarskih, kulturnih i vjerskih reforma, koje su imale svrstati Dubrovaku Republiku u red najnaprednijih drava. ivo se zalagao za promjenu dubrovake vanjske politike, za njezin oslon na Francusku, tada vodeu silu u Europi, umjesto dotadanjeg oslanjanja na panjolsku i Tursku, koje su ve bile prele zenit svoje moi. Odluno se borio da talijanske kneevine i republike priznaju punu suverenost Dubrovake Republike kojoj je osigurao meunarodnu politiku i diplomatsku potporu u njezinu najteem sukobu s Turcima, kada su oni 1670-ih u ime imovine u potresu poginulih graana i navodne tete koju su im nanijele dubrovake oblasti za Kandijskoga rata (1645.-69.) naplaivanjem povienih carina traili da im isplati 2,150.000 talira, zaprijetivi da e uiniti kraj njezinoj nezavisnosti. Godine 1679. u Parizu je od Luja XIV. traio diplomatsku i materijalnu pomo. Za njegove zasluge Senat ga je 1680. htio imenovati dubrovakim nadbiskupom, ali je on to odluno odbio s obrazloenjem da kao obian sveenik u Rimu moe bolje sluiti domovini nego kao nadbiskup u Dubrovniku.
U Dravnom arhivu u Dubrovniku, pod oznakom Diplomata et acta, XVII. stoljee, br. 802, uva se rukopis Stefano abate Gradi, Atti relativi alledicazione della Cattedrale di Ragusa 1667-1685 koji zapoinje Gradievim Naputkom za gradnju dubrovake Katedrale. O 300-oj obljetnici dovretka te izgradnje (2013.) vrijedilo bi objaviti cijeli zbornik. Kako bismo potaknuli znalce talijanskoga jezika i povjesniare da prionu poslu, objavljujemo ovdje sadraj rukopisa. Snimio Boo Gjuki.
77
Gradi je takoer bio u slubi Svete Stolice, i to najprije kao slubenik Tajnitva za dopisivanje s kranskim vladarima na latinskom jeziku, zatim kao struni savjetnik Zbora indeksa za cenzuru knjiga 1658. te kao drugi kustos od 1661. i 1682. kao glavni upravitelj Vatikanske knjinice, istaknuvi se i u katalogiziranju postojeih i nabavi novih vrijednih fondova i knjiga. Kao iskusan diplomat bio je 1662. jedan od dvojice predstavnika pape Aleksandra VII., koji su u San Quiricu kraj Sijene vodili slubene pregovore s francuskim poklisarom o mirnom rjeenju sukoba Papinske Drave s Francuskom, a nakon dvije godine putovao je u Pariz kao tajnik papinskog izaslanstva na sveano potpisivanje Pizanskog mira. U papinskom Dravnom tajnitvu uivao je glas strunjaka za slavenske narode te pitanje Turaka, zauzimajui se za njihovo istjerivanje iz Europe s pomou saveza europskih drava. U diplomaciji se uspjeno sluio pjesnikim i govornikim talentom. Vie je puta kao odlian govornik nastupao u sveanim zgodama pred papom i kardinalima, na sprovodima poznatih ljudi, za sveanog ulaska u Rim izbjegle vedske kraljice Kristine (1655.). Kao vrstan pjesnik i nadaren knjievnik uivao je velik ugled u pape Aleksandra VII. (1655.-1667.) i njegova neaka kardinala Flavija Chigija (1631.-1693.), kojima je sastavljao latinska pisma i pisao govore. Govorio je i razumio vie jezika (talijanski, latinski, grki, francuski, panjolski, portugalski, ruski i turski), to mu je olakavalo komunikaciju i bavljenje znanou. Kao izrazit polihistor, itav se ivot bavio kulturnim i znanstvenim radom. Prvi njegov knjievni rad bila je drama u stihovima na latinskom jeziku, koju je napisao kao student prve godine filozofije u Rimu. Potom je pisao pjesme, pjesnike poslanice, satire, govore i znanstvene rasprave te prevodio s grkog na latinski, to mu je meu uenjacima okupljenim oko pape Aleksandra VII. i vedske kraljice Kristine pribavilo velik ugled. Pokazivao je zanimanje za knjievnost, teologiju, filozofiju, pravo, povijest, matematiku, fiziku, meteorologiju. Eksperimentirao je i bavio se praktinom primjenom teorijskih spoznaja u optici, brodarstvu, nautici i hidromehanici, ostavivi iza sebe vie knjiga, rasprava i lanaka. Posebnu brigu posvetio je prouavanju povijesti Dubrovnika te napisao opsene ivotopise poznatijih suvremenika (Dono Palmoti, Petar Benea, Leo Allacci i kardinal Cesare Maria Antonio Rasponi) i nekih starijih grkih matematiara, po emu je jedan od prvih biografa Dubrovana. Bio je lan knjievne akademije Dei Ricovrati u Padovi i Kraljevske knjievno-znanstvene akademije kraljice Kristine u Rimu te uspjeno suraivao sa znanstvenom akademijom Del Cimento u Firenci. Suraivao je i odravao veze s brojnim knjievnicima i uenjacima ne samo u Rimu i Italiji nego i u Francuskoj, Njemakoj, Belgiji, Nizozemskoj i Danskoj (Vincenzo Viviani, Michelangelo Ricci, Benedetto Castelli, Bonaventura Cavalieri, Giovanni Alfonso Borelli, Lorenzo Magalotti, Ismal Boulliau, Adrien Auzout, Henri de Valois, Adrien de Valois, Pierre Corneille, E. Bigor, Gilles Mnage, Jacques-Bnigne Bossuet, Niels Stensen, Christiaan Huygens, Daniel Papebroch), a isto tako i s onima u Dubrovniku, Splitu, Trogiru i Zadru. Koliko su
78
bile ive veze s tim i ostalim ljudima, posebno s njegovim sugraanima i s dubrovakim Senatom, pokazuje i injenica da se samo u Dubrovniku do polovine XVIII. stoljea uvalo vie od dvije tisue njegovih pisama. Iako ih se ouvalo manje od etvrtine, ona su i danas znamenit izvor za poznavanje politikih, kulturnih, gospodarskih i vjerskih prilika u Dubrovniku u XVII. stoljeu. Ostavio je iza sebe devedesetak tiskanih i rukopisnih djela, od kojih su se neka izgubila. U rukopisu su se sauvala (na latinskom): ivot Petra Benee, O sadanjem stanju Otomanskoga Carstva; (na talijanskom): Naputak za gradnju dubrovake Katedrale, O Mljetskoj kongregaciji monaha sv. Benedikta, O lateranskoj bazilici, O gradnji gradskih utvrda, O poveanju dubrovakih javnih prihoda, O carskom naslovu koje treba dati velikom knezu Moskve, O mletakim dragama, O prikljuenju dubrovakoj vlasteli u Veliko Vijee Republike i druga.
prof. dr. fr. Stjepan Krasi dominikanac, krasic@hotmail.it
O gradnji etvrte prvostolne crkve Sv. Marije Velike (1667.-1713.)

Na Veliku srijedu 6. travnja 1667., malo prije devet sati ujutro, Dubrovnikom se prolomio iznenadni tutanj pa strani udarac koji je u 4-5 sekundi pretvorio Grad u ruevinu. U velikoj trenji poginuli su: knez, cijela Vlada (Malo vijee), pola lanova Senata, devet kanonika, 35 biskupijskih sveenika, 60 fratara, 121 dumna i oko tri tisue drugih stanovnika. Uz tropot se sruila i romanika katedrala Gospe Velike pokopavi pod sobom stotinjak osoba koje su sudjelovale u obredima Velike srijede. Najvaniji pojedinani graevinski pothvat nakon potresa u Dubrovniku bila je ponovna gradnja u potresu sruene prvostolne crkve Svete Marije koja je svojom starinom, vjerskim, kulturnim i politikim znaenjem na neki nain simbolizirala dubrovaki grad, pa nije nikakvo udo da je preivjelim graanima bilo toliko stalo do toga da je to prije obnove. Dubrovaki veleposlanik pri Svetoj Stolici opat Stjepan Gradi ve u jesen 1667., samo nekoliko mjeseci nakon razornog potresa, u prijedlogu ope obnove Dubrovake Republike traio je da se Gospi, uz Kneev dvor i neke druge javne zgrade, d prednost kao simbolu obnovljenoga Grada. Vijee umoljenih je 18. lipnja 1667. odluilo da se pristupi raiavanju njezinih ruevina, a 2. oujka 1669. imenovala je plemie Iva Guetia Nikova, Nikolu Bunia Ivanova i Iva urevia Pavova za nadziratelje (prokuratore) njezine budue gradnje. U pismu Senatu 9. sijenja 1672. Gradi izjavljuje da se posve stavlja u slubu toga uzvienog cilja i da mu nikakav napor ne e biti teak da bi se ostvarila ta misao. Uzeto pojedinano, upravo je on najvie pridonio njezinoj obnovi. Jo u oujku 1670. zatraio je od Senata nacrt njezinih starih temelja kako bi s graditeljima u Rimu mogao izraditi nacrt nove crkve. Izlazei u susret njegovoj elji, Senat izraava zadovoljstvo zbog njegove inicijative i 1. lipnja 1671. ga upozorava da vodi rauna o tomu da nova
crkva ne smije biti vea od stare. Gradi je izradu njezina plana povjerio rimskom graditelju Andriji Bufaliniju iz Urbina. Nacrt i model u obliku reljefa bili su gotovi u drugoj polovini 1671. pa ih je Gradi odmah poslao u Dubrovnik. Uz njih je ujedno poslao posebnu uputu o tome na to sve treba obratiti pozornost prilikom gradnje, davi joj naslov Istruzione per la fabrica del duomo di Ragusa (tiskano u: Tkaliev zbornik, II, Zagreb, 1958., str. 133-139). Iz tog se spisa vidi njegova golema uloga u itavom pothvatu koja nimalo ne zaostaje za ulogom glavnog arhitekta. U uvodu pedesetosmogodinji Gradi navodi razloge koji su ga naveli da se posebno pozabavi obnovom dubrovake Prvostolnice: U plemenitom i velikodunom pothvatu na koji su se nakon stranih pokolja prouzroenih potresom i poarom stavila naa preuzviena gospoda [senatori] da ponovno izgrade poruenu domovinu, najvanije djelo, gotovo temelj i potpora svakom drugom djelu ove vrste, bez ikakve sumnje jest gradnja matine crkve, zgrade vanije od bilo koje druge za nastavljanje politikoga ivota, ponosa gotovo prekinuta takvom nesreom jer se bez nje ne moe obavljati sveano i javno bogosluje u kojem se sastoji prvotno ivotno djelovanje civiliziranog drutva. Imamo veliku priliku nadati se da emo, zaloivi misli i djela u gradnju mjesta u kojem prebiva Bog meu ljudima, lake postii njegovu neogranienu pomo za gradnju privatnih kua. Bez Njegove potpore bi, po rijeima proroka, bili uzaludni nai napori jednako kao to bi bila uzaludna naa bdijenja u uvanju Grada ako se Gospodin ne bude brinuo za to da ga uva. [...] Budui da je rije o stvari za koju je zainteresiran svaki graanin, bez razlike, nitko se ne smije smatrati osloboenim od sudjelovanja u njoj, kako savjetom, tako i djelom. Posebno moraju imati mogunost iznijeti miljenje, barem sa strane kao i ostali narod, i sveenici odreeni da u njoj slue Bogu i zato jer postoji vjerojatnost da e se prema njoj, kao prema vlastitoj kui, odnositi s veom ljubavlju i umijeem. Izmeu njih, usuujem se staviti na raspolaganje svoju skromnu sposobnost kao onaj koga ne samo sluba kanonika i arhiprezbitera te valjani razlozi sile na to da misli ozbiljno i brino trai naina promicati interese toga asnog svetita, nego i posebna dobroinstva koja sam primio od te dobrostive majke za vrijeme gotovo cijelog tijeka svog ivota jer sam hranei se njezinim prihodima gotovo kao mlijekom (dok mi je nedostajala svaka druga hrana za uzdravanje izvan domovinskog gnijezda) mogao pohaati razna sveuilita; na njima i posvuda uio knjievnost i lijepa umijea, [stjecao] plemenita prijateljstva i [uspostavljao] dopisivanje. Njihovo posjedovanje usreuje moju ve staraku dob u vrijeme kad vie nego ita drugo elim svojoj svetoj dobroiniteljici, sada unitenoj i sruenoj, na najkorisniji nain uiniti onu uslugu od koje sam se mlad i jak, dok je ona bila snana i cijela, toliko puta izmaknuo i udaljio. Vrlo je vano da svaka gradnja bude prije dobro promiljena nego izvedena, prije izraena na nacrtu nego u stvarnosti i da dugo eta na stolu prije nego se konano zaustavi na papiru. Kad bude gotov cijeli nacrt, bit e lake i jeftinije ispraviti pogreke koje se potkradu i uskladiti da jedan dio savreno odgovara drugom. Zbog toga aljem uzorak cijele graevine
Poetak Naputka za gradnju dubrovake Katedrale opata Stjepana Gradia iz 1667. Snimio Boo Gjuki.
napravljen u reljefu, izraen s osobitom pozornou da odgovara planu stare crkve, tako da temelji staroga zdanja i njegovi ostatci to je vie mogue poslue novoj zgradi i da ona u svakom sluaju bude lijepa i usklaena sa zakonima dobrog graditeljstva koje je bilo nepoznato kad je prije bila izgraena ova crkva i kad svijet nije poznavao ovo umijee, zaboravljeno prije mnogo stoljea, a ponovno uvedeno u upotrebu od ljudi otroumna duha kao to su Bramante, Rafaelli i Buonarroti koji su ga iskopali iz ostataka starih graevina i spisa starih grkih i rimskih pisaca. O modelu crkve koju je Gradi dostavio, Senat je raspravljao na sjednici 14. sijenja 1672. i u potpunosti ga prihvatio. U pismu Luki Damanjiu 10. veljae 1672. Gradi se nada da ne e zatvoriti oi na ovoj zemlji prije nego vidi dovrenu prvostolnu crkvu. A u pismu Senatu 19. oujka 1672. kae da mu je teko nai rijei da izrazi veliko veselje zbog odluke da se pristupi obnovi Katedrale koja je temelj naeg budueg spasa te se ufa da e budua slava njegove domovine biti vea od prijanje.
79
Imajui u vidu skoranju gradnju prvostolnice, Senat je 11. oujka 1672. zabranio bilo kakvu gradnju na mjestu koje je bilo odreeno za nju, a 2. travnja naloio je spomenutim nadzirateljima da brino izvide budue gradilite i ako sve bude u redu odmah ponu s gradnjom s tim da proelje bude s istone umjesto sa zapadne strane, obratno od onoga kako je bilo na prijanjoj crkvi. Budui da je mjesto na kojem se metropolijska crkva poela graditi bilo prilino tijesno, Senat je 3. srpnja 1673. odredio da se ono proiri na jedan dio poruene nadbiskupske palae s june strane i na okolni prostor. Da bi se to vie pospjeila gradnja Gospe, 23. kolovoza 1672. bili su obustavljeni svi drugi radovi osim na samostanu Svete Marije i na Vijenici. Gradi se brinuo i za pribavljanje novanih sredstava potrebnih za njezinu gradnju. Zahvaljujui spremnosti Vlade Dubrovake Republike da za to upotrijebi dio dravnoga novca, on je sa svoje strane preuzeo obvezu da pronae drugi dio. Pala mu je na pamet sretna misao da bi se za to moglo upotrijebiti etiri tisue kuda koje je dubrovaki trgovac Marin Gunduli, ostavi bez djece, prije smrti oporuio Bazilici u Loretu. Dubrovako izaslanstvo na elu s Boom Bodarom, u znak zahvalnosti, uruilo je 15. kolovoza 1673. zlatni kale upravi loretskog svetita. Uskoro je Dubrovnik dobio ne samo te etiri tisue kuda, nego je i papa Klement X. za gradnju dubrovake Prvostolnice posebnim pismom (breveom) dodijelio etvrti dio pobonih zaklada dubrovakih graana. Malo iza toga Gradi je po nalogu Senata isposlovao od pape i to da se 800 kuda, koje je nakon potresa Klement IX. bio dodijelio dubrovakom nadbiskupu za izvanrednu pomo, utroi u istu svrhu, jednako kao i 30.000 kuda kamata podignutih za deset godina unaprijed na glavnice iz rimske banke Sinibaldi. Gradnja se financirala i iz drugih izvora, i to prije svega iz Dravne riznice, zatim prodaje u Mletcima u potresu oteenoga crkvenog srebrnog i zlatnog posua, prodajom kaftana (vrste dugih kaputa) koje su dubrovaki poslanici na Porti (u Carigradu) dobivali prilikom predaje godinjeg haraa. Godine 1672. podignut je i zajam od rimske banke Sinibaldi. Gradnju su pomagali i mnogi graani dobrovoljnim doprinosima, a bilo je i sluajeva da su i neki kanjenici dio svoje kazne izdravali radei na Katedrali. Vijee umoljenih je 9. svibnja 1675., u ime radne dozvole strancima, odredilo da hercegovaki zidari i nadniari koji su radili na obnovi Grada godinje moraju tri dana raditi na Katedrali, a isto toliko i na popravku Kneeva dvora. Sama gradnja je prilino sporo napredovala ne samo zbog nedostatka novca nego i zbog loe organizacije posla. Radove je godine 1672. zapoeo arhitekt Paolo Andreotti, a povremeno su ih vodili i svi drugi arhitekti koji su sedamdesetih godina XVII. stoljea boravili u Dubrovniku. Privremeno su prekinuti 1678. nakon odlaska inenjera Bazzija zbog neprilika izazvanih ucjenama Karamustafe, nastavljeni poetkom XVIII. stoljea, a potpuno dovreni godine 1713.
prof. dr. fr. Stjepan Krasi
Spomen ploa dum Stijepu Gradiu
Spomen ploa dum Stijepu Gradiu, na proelju Katedrale prema Nadbiskupskoj palai. Snimio Boo Gjuki.
Na golem Gradiev doprinos gradnji Katedrale podsjea kamena ploa koju je 1713. na njezino proelje dalo postaviti Vijee umoljenih Dubrovake Republike, a na kojoj se lijevo od glavnog ulaza u Gospu i danas ita: Templum hoc Deiparae Assumptae sacrum adsidua cura insignis abbatis Stephani Gradii Senatus Ragusinus de publico anno Domini millesimo sexcentesimo septuagesimo quarto aedicifare coepit atque anno millesimo septingentesimo tertio decimo perfecit. U hrvatskome prijevodu: Hram ovaj Bogorodici uznesenoj [na nebo] posveen neumornom brigom slavnoga opata Stjepana Gradia Dubrovaki Senat od javnih prihoda godine Gospodnje 1674. poeo je graditi a godine 1713. dovrio je.
80
Razgovor ugodni
Pedeset godina pjevanja u Katedralnome zboru

Pjesma najzornije oslikava stanje ljudske due, a gospoa Marija Gverovi, roena Matea, ve 50 godina neumorno pjeva u zboru dubrovake Katedrale: Bogu na slavu, a ljudima na korist. U prigodama se pridruuje zboru Marija u Svetoga Igancija na poziv nezaboravnog o. Mirka Vladovia, tako da cijeli ivot pjeva u dva crkvena zbora. Roena je 28. srpnja 1939. u Osojniku. U braku s Ivom Gveroviem odgojila je dvoje djece. Po struci i zanimanju je krojaica.
Krepak glas i nakon pedeset godina pjevanja: gospoa Marija Gverovi 11. srpnja 2010. Snimila Berta Kopi.
Katedralni pjevaki zbor u Svetoga Vlaha 2. veljae 1960.
Sjeate li se kada ste poeli pjevati? Pjevam vjerojatno od kad i govorim. Kad mi je bilo 11 godina zbog teke bolesti roditelja s Osojnika sam se preselila u Grad pokojnoj teti, gospoi Anki Radievi, a ona me odmah po dolasku ukljuila u zbor u Svetoga Ignacija. Tu nam je bilo najblie, a u to su se vrijeme sva djeca iz Grada skupljala u toj crkvi. Kako su izgledali Vai prvi glazbeni koraci? Teta Anka je bila vrlo stroga i pobona ena pa se na probe i na misu moralo ii redovito. Na oltaru Sv. Terezije pjevala su djeca, zavjesom odijeljena od ostaloga puka, a sluali su nas i sjemenitarci, jer su i oni dolazili na misu u Sv. Ignacija. Tko je vodio zbor? Pokojni padre Frano Ivanuec [1916.-1989.] osnovao je taj zbor, a veliku pomo i potporu imali smo od asnih sestara s Pila. Zbog toga i takvog odnosa sva su djeca rado dolazila i na mise i na probe. Kada ste poeli pjevati u Katedralnom zboru? Po nagovoru gospoa Rine i Franice Storelli 1960. godine dola sam pjevati u Katedralni zbor i od tada sam aktivna lanica ovoga Zbora. Nekako je bila tradicija da djeca koja su pjevala u Sv. Ignacija kad postanu mladii i djevojke pou pjevati u Katedralni zbor. Gdje ste sve nastupali s Katedralnim zborom? Bogu i ljudima pjevali smo po cijeloj Lijepoj Naoj, od Vukovara do Krka, vrlo esto po upama i o velikim
blagdanima meu Hrvatima u Bosni i Hercegovini. U inozemstvu smo nastupali u Italiji, Poljskoj, Maarskoj i Austriji. Sve zahvaljujui naem neumornom don Stanku i umjetnikom, radnom i organizacijskom vodstvu prof. Margite Cetini. Pedeset godina pjevanja u zboru je vrlo zahtjevno, kako ste uspjeli uskladiti sve obveze? Nije uvijek bilo lako, djeca su bila mala, kune obveze, kasnije bolest mog mua, ali kad se neto voli onda srce nae naina da se sve uskladi. Mada su probe bile dva puta tjedno, nastojala sam biti to redovitija. Iz tako bogatog iskustva moete li neku pjesmu izdvojiti kao posebno dragu? To je vrlo teko pitanje. Sve su te pjesme na svoj nain lijepe pa je iz lijepog najtee izdvojiti najljepe. Moda mi je ipak najdraa Kozinovieva Ave Maria jer sam je pjevala na vjenanju svojega sina. Jeste li ljubav prema glazbi prenijeli na svoju djecu? Nastojala sam. Ki mi je pjevala u Madrigalistima, ali danas je tempo puno bri nego ranije, djeca imaju svoj ivot i obveze. Naete li se sa starim drutvom iz Vaih glazbenih poetaka? Naalost, od nas koji smo pjevali u Sv. Ignacija samo nas je jo dvoje ivih, vie se nemam s kim nai. Mi stariji polako odlazimo, a dolaze neke nove generacije, mi se umanjujemo, a oni rastu.
razgovarala Sanja Kordi
O kalendaru 2011. godine

Pepelnica je 9. oujka, Cvjetnica 17. travnja, Veliki petak 22. travnja, Uskrs 24. travnja, Spasovo 2. lipnja, Duhovi 12. lipnja, Korosante 23. lipnja, a Doae poinje 27. studenoga. Nova Godina je u subotu, Vodokrte u etvrtak, Kandelora u srijedu, Sveti Vlaho u etvrtak, Gospa od Snijega u petak, Velika Gospa u ponedjeljak, Svisvete u utorak, Boi u nedjelju.
81
Blagoslov kua i obitelji u Gradskoj upi 2010.

obavljat e tri sveenika
Ponedjeljak 27. XII. 2010. Od 9 do 13 sati: I. Kneza Damjana Jude, Za Karmenom, Stajeva, Od Pustijerne, Bandureva, Brae Andrijia II. Stulina, Gradieva, Kneza Hrvaa, Uz jezuite, Poljana Ruera Bokovia, Strossmayerova III. Zvjezdieva, Svete Marije, Od Katela Od 15 do 19 sati: I. ura Baljivi, Restieva, Pobijana, Ispod mira, Ilije Sarake II. Crijevieva, Poljana Mrtvo zvono, Ivana Rabljanina, Svetoga imuna, Grbava, Hranjca III. Od Rupa, Za Rupama, Od orte, Na Andriji, Bunieva poljana, Gundulieva poljana, Dinka Ranjine Utorak 28. XII. 2010. Od 9 do 13 sati: I. Od Pua, Marojice Kaboge, Uska, Miha Pracata, Kaznaieva II. Pearica, Guetieva, Tmuasta, Puzljiva, Od Domina, Za Rokom, Ferieva III. orieva, iroka, Vara, Izmeu Polaa Od 15 do 19 sati: I. Nikole Boidarevia, Svetoga Josipa, Hliina II. Garite, Zlatarieva, Getaldieva, ubranovieva III. Placa, Ribarnica, Luarica, Zeljarica, Cvijete Zuzori Srijeda 29. XII. 2010. Od 9 do 13 sati: I. Zlatarska, Kovaka, udioska II. Zamanjina, Vetranieva, Petilovrijenci III. Antuninska, Palmotieva, Od Sigurate Od 15 do 19 sati: I. Bokovieva, Peline, Dropeva, Hanibala Lucia II. Kunieva, Naljekovieva, Mala III. Ispod Minete, Plovani skalini, Celestina Medovia, Prijeko etvrtak 30. XII. 2010. Od 9 do 13 sati: uredi i poslovni prostori
82
Boe, ponizno te molimo za ovu kuu, njezine stanovnike i stvari: blagoslovi ih, posveti i obaspi svim dobrima. Daj im, Oe svemogui, izobilje od rose nebeske i hranu za ivot od rada njihovih ruku, ispuni po svom milosru njihove elje. Obdari ih darom svoga Duha da u njihovu srcu uvijek vlada: ljubav, radost, mir, velikodunost, uslunost, dobrota, vjernost, blagost, uzdrljivost i uzajamno potovanje. To te molimo po Kristu, Gospodinu naemu.
Autori
Batini, Toni ................................................ 74-76 Baule, Pero . ........................................................ 10 Benedikt XVI. ..................................................... 11 Bjelokosi, Ivo ................................................ 9-10 Bori, Igor ..................................................... 61-65 Brautovi, Igor .................................................... 51 Gjuki, Boo ........... 1, 6, 20, 39, 42, 44, 49, 51-59 Grazio, Ileana . .............................................. 35-36 Ili, Ladislav . .............................................. 68-69 Jakeevi, Boris .................................................. 66 Jovanovi, Marta . ............................................... 21 Kaznai, Mirjana ......................................... 48-49 Komarica, Franjo ................................................ 26 Kopi, Berta ............ 2, 6, 25, 26, 27, 28, 29, 33, 81 Kordi, Sanja ...................................................... 81 Ko, Julija ..................................................... 37-38 Krasi, Stjepan .............................................. 76-80 Krili, Jelena ....................................................... 26 Kupareo, Rajmund .............................. 5, 10, 11, 48 Lasi, Stanko . .............................. 24-33, 67, 72-74 Lice, Stjepan ........................................... 47-48, 50 Lui, Toma ............................ 36-37, 44-47, 71-72 Luki, Lenka . .................................................... 46 Ljuban, Ivica ....................................................... 44 Marlais, Ivo ................................. 20, 21, 22, 29, 84 Milii, Milan ..................................................... 60 Orlovi, Darko .............................................. 12, 15 Pavao, sveti.......................................................... 17 Pain, Zvonko ..................................................... 68 Pedii, Lino ................................................. 59-60 Peri, Ratko . ................................................. 12-17 Prebisali, Ana .................................................... 76 Prkain, Roko ..................................................... 66 Raevi, Mato ............................................... 63-64 Rai, Katica . ................................................. 18-19 Stepinac, Alojzije ................................................ 41 Sutlovi, Davorka ......................................... 61-65 Tadi, Angelina ............................................. 22-23

Nasa Gospa 43 Prosinac 2010

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nasa Gospa 43 Prosinac 2010

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRAJ

Boini ciklus u kranskom ivotu

Navjetaj boine svetkovine

Rajmund Kupareo (1914.-1996.)

U sej vrijeme godita u etiri dubrovake inaice

Betlem u Maloj brai. Snimila Berta Kopi 3. sijenja 2010.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Po Djevici Mariji. Sveta Djeva Marija.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Savjeti svetih mudraca

Rajmund Kupareo, 1976.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Odgovornost za prisno zajednitvo

Smisao enidbenoga ivota

Snimio Darko Orlovi.

Prva istina o enidbi: jednobranost

Druga istina o enidbi: nerazrjeivost

Snimio Darko Orlovi.

Jezikoslovci o razvodu i rastavi

Promisli i Bogu se uteci!

Sveti Pavao o enidbi

Rekli su o braku i suprunicima

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Iz ivota Katedralne upe

Prema socijalnoj slici gradske jezgre

Suradnja s udrugama i drugim ustanovama

Knjiga o kranstvu na Danama

Korisnici socijalne skrbi s podruja Gradskoga kotara Grad

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Susret obitelji u Grguriima

Katedralni nogometai najbolji u Biskupiji

Predstavljanje monografije. Snimio Ivo Marlais.

Korosante i procesija po Gradu

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

600 malih pjevaa i 13 djejih zborova u Maloj brai

Snimio Ivo Marlais.

Otkriveno poprsje dugogodinjega rektora dubrovake Katedrale

Don Stankovih 17 profesorskih godina na Ploama

Don Stanko i vjerouenice u Gimnaziji 15. lipnja 2010.

Vjerouitelj u dubrovakoj Gimnaziji

Mladi u Rimu ispred katakomba Sv. Kalista 6. IV. 2010.

Dubrovaka biskupija dobila dva sveenika

Ljetovanje djece i mladih u Dubrovakom primorju

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Blagdan Marije Petkovi

Djeca i mladi iz Glamoa sa svojim i dubrovakim gradskim upnikom.

Zahvala banjalukoga biskupa

s. Jelena Krili, jelenakrilic@yahoo.com

Sestra Jelena s izvoaicama recitala 9. srpnja 2010. Snimila Berta Kopi.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVI (2010.), br. 43

Vidjeti nevolju i priskoiti

Snimila Berta Kopi.

Snimila Berta Kopi.

Proslava Velike Gospe 2010.

Medalja odlinoga strijelca

Vojnik u Vranju poetkom 1964.; don Stanko 2010.

Ispovijest jednoga vojnika

to je bilo najtee u vojnikom ivotu?

U Vranju nakon 46 godina

to je bilo lijepo i nezaboravno u toj i takvoj vojsci?

Bivi vojnik pred vojarnom u Vranju 20. kolovoza 2010.

Domovina se voli pravednou i radom