Prvopriesnici 2011.

Euharistijskom je stolu u stolnoj crkvi Gospe Velike u Dubrovniku 29. svibnja 2011. po prvi put pristupio 21 prvopriesnik. Snimio Ivo Marlais. Antonela Lahalo

Bruno Lonar

Dora Dunatov

Emanuel Mihaljevi

Gea Dabrovi

Isabella van As

Ivan Babi

Ivan Beusan

Katarina Jelui

Lea Mustahini

Leon Konjevod

Lovro Lisii

Lucija Ajvazoski

Luka Boki

Marina Ljepotica

Mario Boki

Mateo Petri

Paulo Mage

Petar Dimni

Stijepo Kristovi

Tea Bonjak

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

SADRAJ
Prvopriesnici ................................................................. 2 Imamo biskupa! Kratak ivotopis novoga biskupa .................................... 4 Peatnica Qui successimus o provienju Dubrovake Crkve . 4 estitka izabranome dubrovakom biskupu ................... 6 Grb biskupa Uzinia ....................................................... 7 Ustolien prvi dubrovaki biskup u ovom tisuljeu ...... 8 Tko je zaredio prethodne dubrovake biskupe ............. 12 Biskupi XIX. i XX. stoljea iz dubrovakoga kraja ..... 14 Budi brian otac, iskren prijatelj, Boji ovjek ............. 14 Dobrodoli na stolicu koja traje od apostolskih vremena .. 16 Va biskup vas treba ....................................................... 17 O ponosu Papine odjee i Dubrovakoga arhiva Vuna s groba svetoga Petra ........................................... 18 Papa Hrvatima 2011. Radost zbog skoroga dolaska u Hrvatsku ..................... 25 Poticaj na molitvu za uspjeh putovanja ........................ 26 O eperu, Europskoj uniji, Stepincu i N.D.H. .............. 26 Ljudske i kranske vrijednosti u europskim korijenima 28 Savjest kljuno naelo za izgradnju zajednikoga dobra .. 28 Svjetlo dragocjene uljanice ........................................... 30 ivotu otvorena obitelj izvor je budunosti .................. 31 Dar vjere ivljene u obitelji ........................................... 32 Budite moralna svijest drutva! .................................... 33 Nosim ove dane u pameti i u srcu ................................. 35 Jamim vam svoju molitvu ........................................... 35 Osvrt na apostolsko putovanje u Hrvatsku ................... 35 Uskrsne misli Suvremeno suenje kriu na zidu ................................. 37 Mir u dui ...................................................................... 39 Smrt u idovstvu ........................................................... 40 Zvijezda ......................................................................... 42 1040. sveanost naega Parca Pred Festu svetoga Vlaha .............................................. 43 Osnovno o Festi 2011. .................................................. 43 to uiniti sa slobodom ................................................. 44 Uz Spomendan rtava komunizma Zloin nijekanja zloina ................................................ 47 Razgovor ugodni Svaka bolest svoje bilje ima .......................................... 48 Odgoj u koli Ljubav je najbolji uitelj ............................................... 50 Iz ivota Katedralne upe Definicija stolne crkve Gospe Velike ............................ 51 Uporine toke resakralizacije dubrovake Katedrale .. 53 Katedralni pjevaki zbor pohodio Bar i Skadar ............ 54 Veeri glasnoga Novoga zavjeta ................................... 55 Hodoaa u Katedralu ................................................. 55 O muci Gospodina naega Isukrsta ............................... 56 Hodoae u Rim .......................................................... 57 Koraajte ovim svijetom i svjedoite: Krist je iv! ...... 58 Majin dan .................................................................... 59 Rueru u ast ................................................................. 59 O spomen-ploi opatu Rueru Bokoviu u Gospi ....... 60 Krizma u Gospi 2011. ................................................... 61 Hodoae u Bari i Bitetto ............................................ 62 Tijelovski ophod ........................................................... 62 Obnova predoltarnika svete Katarine Sijenske ............. 63 Iz upnih matica Krteni, vjenani, pokopani .......................................... 66 Iz Knjige o smrtnosti ..................................................... 66 Nai pokojnici Nada Skatolini ............................................................... 67 Jordan Tomai ............................................................. 68 Pogled na nebo .............................................................. 69 asna sestra Damjana Zori .......................................... 70 Pravo na roenje u uenju Crkve (5) Pobaaj ubija dijete, unitava enu i zasljepljuje savjest djetetova oca ..................................................... 70 Vrijedna knjiga naega upljanina Riznica podataka o Dubrovakoj biskupiji ................... 72 Fotoreportaa s Feste sv. Vlaha 2011. ........................... 79
Na naslovnici: Ispred Sv. Vlaha 19. oujka 2011.: novozareeni dubrovaki biskup Mate Uzini i Marin Srijense iz Mlina sa sinovima Vlahom i Antunom. Snimio Ivo Marlais. Na zaslovnici: Zemljovid up Dubrovake i okolnih biskupija.

Autori
Barii, Marin ...............14-16, 44-46 Benedikt VIII. .............................. 21 Benedikt XVI. 5, 25-36, 58-59, 70-71 Brautovi, Igor ............................ 57 Ciprijan, sveti .............................. 66 Gjuki, Boo 4-5, 12-14, 21, 22, 23, 24, 26, 47, 64 Haklika, Frano ...................... 60-61 Jelavi, Grgo ............................... 60 Katii, Miho .............................. 39 Kaznai, Mirjana .................. 50-51 Kopi, Berta .... 9, 10, 11, 12, 15, 20 Ko, Julija .............................. 40-42 Lasi, Stanko ......... 54-55, 61, 68-69 Luccaroni, Alberto ...................... 19 Ljubi, Mare .......................... 42, 69 Marinkovi, Juro .................. 48-49 Marlais, Ivo ....................... 1-2, 4, 6, 8, 10, 11, 12, 17, 23, 38, 43, 44, 45, 46, 61 Mlinari, eljka ..................... 64, 65 Pavlovi, Augustin ...................... 66 Peri, Ratko ............................ 37-39 Prebisali, Ana ............................ 43 Ruggirello, Giuseppe .................. 27 Spalek, Piotr .................... 30, 31, 34 imi, Ivan ............................. 16-17 teta, Marija ................................ 57 Tadi, Angelina ................ 55-56, 59 Uzini, Mate ........................... 17-18 Vien, Ivan ............................ 60, 67 Vasi, Natalija ....................... 63, 65 Voki, Denis ................................ 67

Naa Gospa, list Katedralne upe Gospe Velike u Dubrovniku, izlazi od travnja 1995. ISSN 1330-7908. Nakladnik: Gradski upni ured, Kneza Damjana Jude 1, 20000 Dubrovnik; nasa.gospa@gmail.com. Glavni i odgovorni urednik: don Stanko Lasi (stanko. lasic@du.t-com.hr). Urednitvo: Ivo Marlais (foto.studio.placa@du.t-com.hr), Ljiljana Stjepanovi, Berta Kopi, Mirjana Kaznai, Viktor Lenert, Erebet ani i Toni Batini. Prijelom: Daniel Bubnjari. Tisak: Tonimir, Varadinske Toplice. Zadnji brojevi Nae Gospe dostupni su na internetu: www.tonimir.hr - asopisi ili: www.tonimir.hr/NasaGospa40.pdf, www.tonimir. hr/NasaGospa41.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa42.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa43.pdf, www.tonimir.hr/NasaGospa44.pdf.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Imamo biskupa!

Kratak ivotopis novoga biskupa

Mate Uzini roen je u nedjelju 17. rujna 1967. u Dubravi, selu u Srednjim Poljicima ispod Mosora (sjeverno od pola puta izmeu Omia i Stobrea). To je mjesto u povijesti poznato jer je u njemu 4. kolovoza 1180. pretrpio muenitvo sveti Arnir (Rajnerije), splitski nadbiskup ije su moi ugraene u glavni oltar splitske prvostolnice. Na mjestu gdje je Arnir kamenovan, provrla je voda za koju se u puku vjeruje da je udotvorna, pa na bunar podignut na mjestu muenitva i danas dolaze brojni hodoasnici zagrabiti udotvornu vodu. Roditelji novoga dubrovakog biskupa su ivi. Otac mu se zove Ivan, a majka Milica roena Smoljanovi. Novi dubrovaki biskup ima tri brata: Juru, Antu i Tomislava, i sva su tri sretno oenjeni.

Peatnica Qui successimus o provienju Dubrovake Crkve

Isprava kojom je papa Benedikt XVI. imenovao mr. sc. don Mata Uzinia dubrovakim biskupom prema vrsti papinskih spisa zove se apostolsko pismo s olovnim peatom, a od toga skraeno bula po latinskome ili hrvatski peatnica, po viseem metalnom peatu koji joj daje vjerodostojnost. Prema materijalu na kojem je ispisana (janjea koa) naziva se pergament, visoka je 34, a iroka 48 cm. Prema sadraju, njome je popunjena prazna biskupska stolica. Pape izdaju peatnice od VI. stoljea. To je jedina vrsta isprava u kojoj papa sebe oslovljava kao biskup, sluga slugu Bojih. U najsveanijim zgodama (primjerice potpisujui isprave crkvenoga sabora) na njezinu kraju papa se vlastoruno potpisuje formulacijom Ja, Ime, nadglednik Katolike Crkve, a u redovnim bulama poput ove, samo Ime pp. (papa) i redni broj. Najupadljivija znaajka peatnice je kovinski peat. Na njegovu su licu oslikani utemeljitelji Rimske Crkve, apostoli Petar i Pavao, koji se oznaavaju slovima Sanctus PAULUS i Sanctus PETRUS pri emu je prva rije kraena po isputanju. Na naliju je ime pape-izdavatelja, u ovom sluaju BENEDICTUS PaPa XVI. Peat visi na uzici od konoplje (u sluaju pravnih i izvrnih isprava kao ovdje) ili na uzici od crvene i ute svile (u sluaju pisama kojima se podjeljuje milost). Uzica je provuena kroz proreze na pergameni. Vosak, olovo ili zlato za peaenje morao se rastopiti (latinski bullire, kuhati) da omeka i otisne, pa je od toga nastala rije bula. U ovom sluaju Papin peat je olovni, promjera 25 mm, a visi na vrpci od konoplje bijele i ute boje. Da teinom ne bi rasparao pergamenu, on se presavije, pa se kroz povelju naprave rupice i presavitak (latinski plica). Isprava se navodi prema poetnim rijeima arenge (uvodne formule sredinjega dijela isprave koja sadri moralno objanjenje dotinoga pravnog ina). U ovom sluaju to su

Biskup Mate Uzini s majkom Milicom i ocem Ivanom na Placi 19. oujka 2011. Snimio Ivo Marlais.

U rodnome mjestu Mate je zavrio osnovnu kolu, a onda je stupio u Nadbiskupsko sjemenite u Splitu u ijem je sklopu zavrio klasinu gimnaziju. Vojni rok od 1986. do 1987. sluio je u vojarni na Prevlaci u Konavlima. Teologiju je studirao u Splitu gdje je 27. lipnja 1993. zareen za sveenika Splitsko-makarske nadbiskupije. Od 1996. na Papinskom lateranskom sveuilitu u Rimu studirao je crkveno i talijansko pravo te ga magistrirao 2000. Kao akon 1992.-1993. djelovao je u upi Trilj, a kao sveenik bio je upni pomonik u Omiu (1993.-1995.), upnik u Otriu-Strugama (1995.-1996.) te od 2001. do 2010. rektor Bogoslovije u Splitu, zavoda u kojem se odgajaju budui sveenici za Dalmaciju. Uz to je pomagao u upi Stroanac-Podstrana, bio sudac prvostupanjskoga Crkvenog meubiskupijskog suda u Splitu i lan raznih vijea. Govori i pie hrvatski, talijanski i engleski. Odgojio je nekoliko sveenika koji su zadnjih godina pristigli na slubu u Dubrovaku biskupiju i predvodio Misu zavretka Feste na Gorici sv. Vlaha 7. veljae 2010. U ponedjeljak 24. sijenja 2011. papa Benedikt XVI. promaknuo ga je u dubrovakoga biskupa u njegovoj 44. godini ivota i 18. godini sveenitva. Za biskupa je zareen u stolnoj crkvi Gospe Velike u Dubrovniku u subotu 19. oujka 2011., a odmah zatim je ustolien te je kanonski preuzeo svoju slubu tj. Biskupiju u posjed.
4

Lik sv. Pavla i sv. Petra na licu olovnoga peata na Papinoj povelji od 24. sijenja 2011. Snimio Boo Gjuki.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Peatnica od 24. sijenja 2011. kojom je Benedikt XVI. imenovao novoga dubrovakog biskupa

latinske rijei Qui successimus. Isti poetak imaju i neke druge papinske isprave, primjerice apostolska konstitucija kojom je bl. Ivan Pavao II. 25. travnja 1997. osnovao vojni ordinarijat u Hrvatskoj i kojom je 30. sijenja 2008. Benedikt XVI. osnovao grkokatoliku biskupiju u Koicama u Slovakoj kao i apostolsko pismo o imenovanju helsinkoga biskupa od 16. lipnja 2009. Benedikt, biskup, sluga slugu Bojih. Dragome sinu Matu Uziniu, iz sveenstva splitskomakarske metropolijske stolice i dosad ondje upravitelju

Hrvatski prijevod peatnice

Nalije olovnoga peata na Papinoj povelji. Na latinskome pie: papa Benedikt XVI. Snimio Boo Gjuki.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Velikoga sjemenita, izabranome dubrovakom biskupu, pozdrav i apostolski blagoslov. Mi koji smo doli na mjesto blaenoga Petra, elei providjeti drevnu dubrovaku stolnu crkvu, ispranjenu nakon postavljanja asnoga brata elimira Puljia zadarskim nadbiskupom, sasluavi miljenje Zbora za biskupe, tebe, dragi sine, ureena potrebnim darovima i vjeta u duobrinitvu, smatramo dostojnim da joj ga postavimo na elo. Stoga te Naom apostolskom moi imenujemo dubrovakim biskupom sa svim pravima i obvezama. Doputamo da reenje primi od bilo kojega katolikog biskupa izvan Grada [Rima] obdravajui bogoslune zakone i prethodno poloivi ispovijest katolike vjere i prisegu vjernosti Nama i Naim nasljednicima prema svetim kanonima. Povjeravamo ti povrh toga da s ovim pismom upozna sveenstvo i puk iste Biskupije koje potiemo da te s veseljem prime i podupiru dunom poslunou. Napokon, dragi sine, po zagovoru blaene Djevice Marije, molimo ti najizdanija dobra Duha Tjeitelja da njima ojaan biskupsku slubu obavlja tako da vjernici predani tvojoj skrbi budu ustrajni kod stolova Boje rijei i euharistijskoga kruha i jednako snani u vjeri, radosni u nadi i, ponajvie, briljivi u ljubavi, kraljici svih krjeposti. A Kristov mir i svjetlo neka neprekidno budu s tobom i s vrlo nam dragom dubrovakom crkvenom zajednicom. Dano u Rimu, pri Svetome Petru, dvadeset i etvrtoga dana mjeseca sijenja godine Gospodnje dvije tisue jedanaeste, este Naega papinstva. papa Benedikt XVI. msgr. Francesco di Felice, apostolski prabiljenik
5

estitka izabranome dubrovakom biskupu

Preuzvieni i preasni gospodin msgr. Mate Uzini izabrani dubrovaki biskup Zrinsko-frankopanska 19 21000 Split Potovani oe Biskupe, estitam Vam na izboru za dubrovakoga biskupa; divim se Vaoj spremnosti, hrabrosti i vjernikom optimizmu da se prihvatite tako tekoga posla i nezahvalnoga jarma. Neka bi Vam svojim zagovorom pred Kristom Gospodinom, Dobrim Pastirom, na pomo bili: sveti biskup Vlaho (316.), zatitnik Grada i Biskupije u koji selite; prethodnik na biskupskoj stolici blaeni Ivan Dominici (1356.-1419.), dubrovaki nadbiskup (1408.-1409.), blaeni Antun Fatati (1410.-1484.), generalni vikar Dubrovake nadbiskupije (1440.-1442.), blaena Marija Propetoga Petkovi (1892.-1966.), Vaa dijecezanka; sveti Sergije i Bak (303.), muenici, i sveti biskup Emigdije (273.-309.), drugotni zatitnici Biskupije; sveti Franjo Saleki (1567.-1622.), drugotni zatitnik Grada, na iji je spomen 2011. objavljen Va izbor; blaeni Markolin iz Forlja (1317.-1397.), dominikanac, prior u Dubrovniku; sv. Jakov Markijski (1394.-1476.), franjevac, koji je propovijedanjem oduevio Dubrovane da su otvorili Nahodite; bl. Jeremija iz Vlake (1556.-1625.), kapucin koji je neko vrijeme boravio u Dubrovniku; bl. Ozana Kotorka (1493.-1565.) ije su moi spaene i ouvane u Dubrovniku u doba napoleonskih ratova; pravi uzor, blaeni Alojzije Stepinac, koji je od 1. do 5. veljae 1941. ivio u Vaem skorom domu na Poljani Marina Dria; nevini muenici s Dakse; Va prethodnik na biskupskoj stolici, splitski katedralni upnik i dubrovaki biskup i muenik Josip Marija Carevi, do danas neoznaenoga groba; Va poasni sugraanin, asni sluga Boji Ivan Pavao II. koji je 6. lipnja 2003. uinio Dubrovnik sreditem kranstva; sveti Jeronim, zatitnik Dalmacije; sveti Josip, zatitnik Crkve i hrvatskoga naroda, na iji blagdan poinjete biskupsku slubu i blaena Djevica Marija koju Vai novi sugraani aste pod naslovima Gospe od Porata (u Katedrali) i Gospe od milosra (u zavjetnome svetitu)
6

U ponedjeljak 24. sijenja 2011. objavljeno je da je Papa imenovao Mata Uzinia dubrovakim biskupom. Snimio Ivo Marlais.

da budete evaneoski mu, svjedok vjere, primjer poniznosti, uzor osobne skromnosti, razborit sudac i brian pastir, aneo Crkve dubrovake, graditelj mira i zajednitva, revan upravitelj i posluitelj umjesto i u ime Glave (Efeanima 5, 23), pravi uitelj udorea i pravovjerja, mudar i vjerodostojan, obnovitelj Biskupije, vedar koordinator duobrinitva i svoje brae sveenika, prvi posvetitelj, gorljivi ispovjednik, neumorni propovjednik Milosti, zastupnik probitaka klera i puka, otac siromaha svake vrste! Ne umorili se u zauzimanju, bili vatrena duha (Djela apostolska 18, 25), mrzili tatinu, ljubili istinu i nikada je ne iznevjerili, svim laskanjima i zastraivanjima usprkos. Ne prikazivali da je crno to je bijelo ni da je svjetlo to je mrklina. Ne nazivali zlo dobrim ni dobro zlim (Izaija 5, 20).
7. veljae 2011.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Grb biskupa Uzinia

Grb Mata Uzinia, kao i svakoga drugog biskupa, optoen je crkvenim klobukom sa irokim obodom, zelene boje, s kojega visi po est zelenih kita sa svake strane. Ispod klobuka, a iznad grbnoga tita biskup ima latinski kri. Spomenuti dijelovi (atributi) oznauju grbonoin status. (Vie o grbovima, njihovim naelima i pravilima te elementima crkvenih grbova u Naoj Gospi broj 42/2010., str. 72-83.) Ono pak to je vlastito i posebno na grbu biskupa Uzinia jest njegov tit (grbno polje). Moe ga se opisati ovako: po sredini, sve u zlatnoj, svetac (Vlaho) okrenut prema desno, u biskupskom ornatu (mitra i plat; pastirski tap), s maketom Dubrovnika (prepoznaju se tvrava Sv. Ivana, tri luka Gradske kavane, kupola Katedrale i Gradski zvonik) u lijevoj ruci. Desnom rukom blagoslivlja. Vlahovo lice, ruke i maketa Grada su bijeli. Pozadina je crvena, a na donjoj etvrtini plava, u valovima. U gornjim kutovima bijelom su bojom upisana glagoljska slova az i ot. Prvo i zadnje slovo glagoljske azbuke jeka je dvaju Kristovih reenica iz Knjige Otkrivenja u kojima je on definiran prvim i posljednjim slovom grkoga alfabeta: Az jesam alfa i omega, naetak i konac, glagoljet Bog, sej i bejej i gredej, Vsedritelj. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar. (1, 8) i: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak! (22, 13). O tome biskup Matekae: Mate kae: Slova az i ot, odnosno alfa i omega, koja na mojem grbu predstavljaju Krista od kojega sve potjee i kojemu sve vodi (usp. Ivan 16, 28), izabrao sam da bi predstavila glagoljaku batinu Nadbiskupije iz koje dolazim i Poljic, kraja iz kojeg potjeem. Blaeni Alojzije Stepinac imao je istu misao, tj. i na svojem grbu (Naa Gospa, br. 42, str. 78). , Sveti Vlaho kao prvo simbolizira Dubrovaku biskupiju iji je zatitnik, a kao drugo oznauje ideal sluenja don Mata Uzinia Dubrovakoj Crkvi. Vlahovo lice, ruke i Grad su bijeli jer oznauju ono ljudsko u svetome Vlahu (od ljudi) i u Gradu (za ljude). Upirui pogled u az, eli se nadahnjivati na Isusu Kristu koji je Poetak, posredovati to boansko kroz svoju ljudskost, povjereni mu Grad (pod srcem, u lijevoj ruci) tititi u burnim vremenima na koje podsjea uzburkano more i isporuiti ga u sigurnu luku, onomu koji je Svretak. U moru se nazire riba. Jo je Tertulijan (160.-230.) usporedio krtenike s ribicama koje slijede Ribu (piscis), vezano uz ideal novoga roenja (Ivan 3, 3-5) u vodi krtenja (prvotno ime za krstionicu bilo je piscina, ribnjak). Riba je na grkome (ikhths), a to ), je ujedno i kratica sloena od poetnih slov rijei: , , (Isos Khrists, Isos Theo hyis, Str) to znai: Isus Krist, Boji Sin, ) Spasitelj. Zato krani jo od II. stoljea crtaju ribu kao najkrai obrazac svojega vjerovanja po kojem se razlikuju
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

od sljedbenika drugih religija i to sadrava ono to je bitno vjerovati za spasenje. Snagom te vjere, sveti Vlaho i dananji narataj vjerujuih, poput apostola Petra moe hodati po moru (Matej 14, 29) makar ga vjetar i oluje ovoga svijeta bacali tamo i amo. Crvena pozadina simbolizira ljubav i novo svitanje, a ona je i simbol muenitva, biskupove spremnosti da kao pastir i svoj ivot poloi za ovce (usp. Ivan 10, 15). Crvena boja, zajedno s uzburkanim morem koje zapoinje bijelom niti, predoava i hrvatsku zastavu ijoj zemlji i narodu pripadaju Dubrovaka biskupija i novi biskup. Ispod tita ispisano je geslo: OD LJUDI ZA LJUDE. Ono je preuzeto iz Poslanice Hebrejima: Svaki veliki sveenik, doista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i rtve za grijehe. On moe primjereno suosjeati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabou. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu ast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. (5, 1-4). Da je geslo ispisano na izvorniku Novoga zavjeta glasilo bi: (eks anthrpn hypr anthrpn), da je na latinskom: EX HOMINIBUS PRO HOMINIBUS, a da je na glagoljici: ylov;k[ za ldi (ot lovk za ljudi).

Ustolien prvi dubrovaki biskup u ovom tisuljeu

Mate Uzni zareen je za biskupa u subotu 19. oujka 2011. oko 11.30 u stolnoj crkvi Gospe Velike u Dubrovniku, te je odmah, uz odobravanje okupljenoga puka, preuzeo katedru i time uao u posjed svoje Biskupije nastavivi predvoditi euharistijsko slavlje u svojoj crkvi. Prije toga na njega su ruke poloila ukupno 33 suvremena nositelja punine svetoga reda iz: eleznoga (biskup Egidije ivkovi), Zagreba (kardinal Josip Bozani, nuncij Mario Roberto Cassari, vojni ordinarij Juraj Jezerinac, krievaki vladika Nikola Keki, biskup Valentin Pozai, biskup Ivan ako), Zadra (nadbiskup elimir Pulji), Varadina (biskup Josip Mrzljak), ibenika (biskup Ante Ivas), Subotice (biskup Janos Penzes), Splita (nadbiskupi Marin Barii i Ante Juri), Siska (biskup Vlado Koi), Sarajeva (kardinal Vinko Pulji i biskup Pero Sudar), Ruskoga Krstura (u Bakoj, egzarh Djura Dudar), Rijeke (nadbiskup Ivan Devi), Prizrena (biskup Dod eri), Poege (biskup Antun kvorevi), Porea (biskup Ivan Milovan), Petrovaradina (u Srijemu, biskup uro Gaparovi), Paname (biskup Audilio Aguilar), Mostara (biskup Ratko Peri), Kotora (biskup Ilija Janji), Hvara (biskup Slobodan tambuk), Gospia (biskup Mile Bogovi), akova (nadbiskup Marin Sraki i biskup uro Hrani), Celja (biskup Stanko Lipovek), Bjelovara (biskup Vjekoslav Huzjak), Beograda (nadbiskup Stanislav Hoevar), Bara (nadbiskup Zef Gashi) i Banje Luke (biskup Franjo Komarica). Neki od njih (Komarica, tambuk, Bozani, Penzes i Peri) bili su i na prethodnom biskupskom reenju u Dubrovniku, 14. sijenja 1990. Od hrvatskih biskup na ovom reenju nisu bili jedino: krki Valter upan, pomoni zagrebaki i naslovni epidaurski Mijo Gorski, pomoni banjoluki Marko Semren, umirovljeni poreki Antun Bogeti te nadbiskupi u diplomatskoj slubi Svete Stolice: Nikola Eterovi, Martin Vidovi i Petar Raji. Suslavili su dominikanski, franjevaki i salezijanski provincijali: fr. Anto Gavri, fr. Jozo Sopta i don Ivan

33 posvetitelja

Msgr. Mirko Masla pokazuje peatnicu Benedikta XVI. sveenstvu i puku. Snimio Ivo Marlais.

Ulazna povorka sveenika uputila se od Orlanda do Gospe. Snimio Ivo Marlais.

Marjanovi; izabrani vojni biskup u BiH Tomo Vuki, ravnatelj hrvatske inozemne pastve fr. Josip Bebi i vie od 150 drugih sveenika, a meu uzvanicima bili su: obitelj novoga biskupa, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske Stijepo Bartulica, ministar Branko Bai, upan Nikola Dobroslavi, gradonaelnik Andro Vlahui, dravna tajnica Nina Obuljen, zahumsko-hercegovaki episkop Grigorije Duri, dubrovaki paroh Goran Spai, generalni konzul Boo Vodopija i drugi predstavnici drutvenoga i javnog ivota. Kao sekretarij (dvorana za oblaenje liturgijske odjee) sveenicima je tada prvi put posluio Kneev dvor, dok je crkva Sv. Vlaha bila sekretarij biskupima i reeniku. Svi su oni u sveanoj povorci, praeni slavljenjem zvona, uli u stolnu crkvu Gospe Velike u kojoj i ispred koje su se okupili vjernici iz svih dijelova Dubrovake biskupije kao i vie od tisuu vjernika koji su autobusima stigli iz Splitskomakarske nadbiskupije. Liturgijsko pjevanje na Misi reenja predvodio je Mjeoviti katedralni zbor pod ravnanjem Margit Cetini, a za orguljama je bio Darko Kristovi. Starozavjetni ulomak proitao je Mateo Batini iz Mandaljene, psalam otpjevala s. Katica Dabo s Danaa, poslanicu Danko Miroevi iz Blata, a evanelje akon Franko Prnjak. Litanije svih svetih pjevali su akoni fr. Matijas Farka i Franko Prnjak. Dubrovake redovnice, predstavnici pokret, mladih, obitelj i biskupova rodnog mjesta na Prikazanje su donijeli misnicu i kale, kruh i pogau, groe i vino, vodu i krstionicu, Sveto Pismo, kamen i cvijee. Novoga je biskupa na poetku slavlja pozdravio dotadanji apostolski upravitelj nadbiskup elimir Pulji, a na kraju: predsjednik Hrvatske biskupske konferencije nadbiskup Marin Sraki, u ime dubrovakoga sveenstva msgr. Ivan imi, u ime redovnic asna majka Dolores Mati i u ime laik vjerouitelj Kreimir Markovi.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Biskupskim je reenjem i ustolienjem Mate Uzini postao 96. apostolski nasljednik na epidaurskoj raguzejskoj dubrovakoj biskupskoj stolici. Rije je o istoj biskupiji koja je mijenjala ime i sjedite, ali traje neprekidno jo od rimskoga Epidaura. Don Mate je ujedno i prvi apostolski nasljednik koji je u dubrovakoj Katedrali zareen posvetnom molitvom na hrvatskom jeziku, ostali koji su u njoj reeni za biskupe kao i prethodni dubrovaki biskupi posveeni su obredom na latinskom jeziku (jedino je jo biskup Pulji 1990. zareen na hrvatskom, ali ispred Katedrale, pod vedrim nebom). Msgr. Uzini 11. je dubrovaki biskup u njezinim sadanjim granicama od 1830., kad su ukinute dubrovaka Nadbiskupija i Metropolija te Korulanska i Stonska biskupija, a njihova podruja ukljuena u Dubrovaku biskupiju. Biskup Uzini nije prvi na katedri dubrovakih biskupa koji je na krtenju dobio ime Isusova apostola i pisca prvoga Evanelja, prije njega to je bio hrvatski knjievnik Dubrovanin Vodopi. Stoga, prema drevnom obiaju u kojem se raunalo samo ime, a koji je jo ostao u upotrebi u slubenim aktima (primjerice crkvenih sabora), njegovo biskupsko ime je (po dubrovaku) Mato II. dubrovaki, na latinskome Matthaeus Secundus, episcopus Ragusinus. Inae, meu dubrovakim nadbiskupima najvie je bilo Ivan (11) i Andrij (6).

Mato II. dubrovaki

Reenje je prenoeno na radiju, televiziji i na video zidovima u Katedrali i ispred nje. Snimila Berta Kopi.

Drugi vatikanski sabor podsjea da je sveenika zvanja duna promicati cijela kranska zajednica, a to mora initi ponajprije potpuno kranskim ivotom (Optatam totius, 2).

Nikada prije u Gospi nije suslavilo toliko sveenika koji su cijeli glavni brod pretvorili u prezbiterij. Snimila Berta Kopi.

Nakon Ilije Sarake sve do Rajmunda Jelia, od XIV. do XVIII. st. Dubrovani nisu smjeli biti nadbiskupi u svojemu gradu zbog politikih razloga. U XIX. i XX. st. (uz iznimku dum Mata Vodopia) nisu dolazili na elo mjesne Crkve zbog nesloge ili zavisti meu sveenstvom koja bi se pobrinula da se nunciju o kandidatu dojavi to loe. No, u XXI. stoljeu prevladao je trei razlog: domaih sveenikih zvanja gotovo da i nema, takva skupina ljudi moe se izbrojati na prste. Zbog toga je prva briga novoga biskupa kako da otkloni um koji oito postoji izmeu mnogo zvanih i premalo onih koji se posvete tom zvanju.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Od koga on kao biskup potjee? Kakva mu je biskupska genealogija? Vjera je Crkve i povijesna predaja da njegovo biskupstvo neprekinutim nizom see do apostola, a njihovo do samoga Isusa koji ih je odabrao, ustanovio i poslao. Povijesne isprave doputaju pratiti apostolsko naslijee biskupa Mata Uzinia u zadnjih gotovo petsto godina. Nie je, jedan ispod drugoga, naveden glavni zareditelj svakoga sljedeeg, to jest slijed predaje apostolskoga nasljea polaganjem ruku, predci biskupa Uzinia u punini svetoga reda ili prava biskupska loza: povijesnim ispravama nije detaljno utvreno od apostola (I. stoljee) do kardinala Scipiona Rebibe (1504.-1577.) koji je posveen 14. svibnja 1541. Giulio Antonio kardinal Santorio (1532.-1602.), posveen 12. oujka 1566. Girolamo kardinal Bernerio OP (1540.-1611.), posveen 7. rujna 1586. nadbiskup Galeazzo Sanvitale (1566.-1622.), posveen 4. travnja 1604. Ludovico kardinal Ludovisi (1595.-1632.), posveen 2. svibnja 1621. Luigi kardinal Caetani (1595.-1642.), posveen 12. lipnja 1622. Ulderico kardinal Carpegna (1595.-1679.), posveen 7. listopada 1630.
9

Apostolsko naslijee Mata Uzinia

Prije reenja uvijek se zaziva sve svete, nebesku Crkvu, da moli za reenika. Dok akoni pjevaju litanije, svi klee, a reenik je prostrt niice. Snimio Ivo Marlais.

Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri degli Albertoni (1623.1698.), posveen 2. svibnja 1666. Vincenzo Maria kard. Orsini de Gravina OP, r. 1649., posveen 3. veljae 1675., papa Benedikt XIII. 1724.1730., Prospero Lorenzo Lambertini, r. 1675., posveen 16. srpnja 1724., papa Benedikt XIV. (1740.-1758.) Carlo della Torre Rezzonico, r. 1693., posveen 19. oujka 1743., papa Klement XIII. (1758.-1769.) Bernardino kardinal Giraud (1721.-1782.), posveen 26. travnja 1767. Alessandro kardinal Mattei (1744.-1820.), posveen 23. veljae 1777. Pietro Francesco kardinal Galeffi (1770.-1837.), posveen 12. rujna 1819. Giacomo Filippo kardinal Fransoni (1775.-1856.), posveen 8. prosinca 1822. Carlo kardinal Sacconi (1808.-1889.), posveen 8. lipnja 1851. Edward Henry kardinal Howard (1829.-1892.), posveen 30. lipnja 1872. Mariano kardinal Rampolla del Tindaro (1843.-1913.), posveen 8. prosinca 1882. Rafael kardinal Merry del Val y Zulueta (1865.-1930.), posveen 6. svibnja 1900. nadbiskup Antun Bauer (1856.-1937.), posveen 29. sijenja 1911. biskup Kvirin Klement Bonefai (1870.-1957.), posveen 2. rujna 1923. nadbiskup Frane Frani (1912.-2007.), posveen 17. prosinca 1950. nadbiskup Ante Juri (1922.), zareen 16. listopada 1988. nadbiskup Marin Barii (1947.), zareen 17. listopada 1993. biskup Mate Uzini (1967.), zareen 19. oujka 2011. Prema narodnosti, prvih 16 na popisu i osamnaesti su Talijani, sedamnaesti i devetnaesti su Englezi, a zadnjih est Hrvati. U tom nizu od 25 imena, tri su pape i petnaest kardinala.
10

Hipolit Rimski (170.-235.) u djelu Apostolska predaja zabiljeio je najstariji obred reenja biskupa: Biskup se zareuje poto je izabran od svega naroda. Kad je imenovan i svi ga potvrde skupi se puk zajedno sa sveenstvom i onim biskupima koji budu prisutni na Dan Gospodnji. Uz pristanak svih neka poloe na nj ruke, a prezbiterij neka miruje. Neka svi ute i mole u srcu za silazak Duha. Jedan od prisutnih biskupa neka na traenje svih poloi ruku na onoga i moli ovako... Kad je postao biskupom svi mu daju poljubac mira i pozdravljaju ga jer je postao dostojan. Reenje prezbitera: A kad se redi prezbiter neka biskup poloi ruku na njegovu glavu, a isto ga dotiu i prezbiteri i neka govori kako je gore reeno za biskupa i neka moli govorei... Reenje akona: Neka se izabere kako je naprijed reeno, neka i na njega jednako poloi ruku sam biskup jer se ne redi za sveenitvo nego za sluenje biskupu da ini ono to on nalae. Sva se reenja sastoje od polaganja ruku i posvetne molitve.

Povijest obreda biskupskoga reenja

Glavni zareditelj Marin Barii prenosi sveti red Matu Uziniu polaganjem ruku, kako se to u Crkvi ini od apostola. Snimio Ivo Marlais.

Od X. stoljea obred je produen pa ima ove dijelove: zahtjev zajednice, litanije svih svetih, opomena pristupniku, polaganje ruku, posvetna molitva, predaja znakovlja (akonu naramenica, prezbiteru stola i misnica, biskupu prsten i tap), pomazanje (ruku kod sveenika, glave kod biskupa), predaja orua (akonu evanelistar, prezbiteru kale s vinom i plitice s hostijom, biskupu evanelistar), zavrni

Biskupski se zbor u Dubrovniku 19. oujka 2011. poveao za jednoga lana polaganjem ruku 33 nazona biskupa na izabranika. Snimila Berta Kopi.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

obredi (obeanje posluha, ispovijest vjere, simbolina predaja vlasti opratanja grijeha, mitra i katedra biskupu). Reenje (ordinatio) je cijeli obred, a posveenje (consecratio) dio obreda (molitva nakon polaganja ruku). Prema najstarijim svjedoanstvima reenje akona, prezbitera i biskupa odvijalo se na isti nain: molitva u utnji za silazak Duha, polaganje ruku, posvetna molitva. Do XIII. stoljea samo je posveta biskupa poinjala ispitivanjem koje se odnosilo na unutarnje Biskup Ratko Peri raspoloenje izabranika s obpolae ruke na don Mata zirom na pastoralno poslanje i Uzinia. Snimio I. Marlais. pravovjernost. Od tada sva tri reenja imaju tu provjeru, a obeanje poslunosti uvedeno je kod akona i prezbitera.

Na uspomenu dviju zraka svjetla to su izbile iz Mojsijeva ela dok je primao Deset zapovijedi, biskupi nose mitru bogoslunu kapu s dva roga. Na vrpcama ove mitre izvezen je grb novoga biskupa. Snimila Berta Kopi.

Na biskupskom se reenju izraava biskupski zbor. Reenjem se, naime, novi biskup pridruuje toj skupini vjernika koja nastavlja slubu apostolskoga zbora. Zato je prastara predaja u Crkvi da ruke na novoga biskupa polau najmanje tri biskupa, glavni posvetitelj i suposvetitelji. Drugi vatikanski sabor je 4. prosinca 1963. preporuio da osim njih ruke polau svi nazoni biskupi (Sacrosanctum Concilium, 76). Tako je biskup Uzini 19. oujka 2011. imao ak 33 posvetitelja. Dio Uzinieva niza istovjetan je i dubrovakome nadbiskupu oratorijancu Giovanniju Battisti Conventatiju (1667.-1739.) kojeg je 4. oujka 1714. posvetio kardinal Fabrizio Paolucci (1651.-1726.), posveen 6. svibnja 1685., a njega kardinal Gasparo Carpegna (1625.-1714.), posveen 22. lipnja 1670., a njega Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri degli Albertoni (kao u Uzinievu nizu). Isti apostolski slijed do svoje biskupske posvete polaganjem ruku pape Benedikta XIII. imaju dubrovaki nadbiskup i metropolit, panjolski karmelianin Felipe Itrbide (1686.-1728.), posveen 10. kolovoza 1726., kao i dubrovaki nadbiskup i metropolit, franjevac Aneo Franchi (1674.-1751.), posveen 1. veljae 1728. Stonjanin, franjevac i dubrovaki nadbiskup Lujo Spagnoletti (1725.-1799.) takoer ima isti apostolski slijed. Njega je u Rimu 9. travnja 1792. posvetio kardinal Francesco Saverio de Zelada (1717.-1801.), a njega 28. prosinca 1766. papa Klement XIII. Isti apostolski slijed ima i zadnji dubrovaki nadbiskup Nikola Ban (1736.-1815.) kojeg je u prvostolnoj crkvi Gospe Velike u Dubrovniku 9. studenoga 1800. posvetio mrkansko-trebinjski biskup Nikola Feri (1736.-1819.), a njega, skupa s Lujom Spagnolettijem, kardinal Francesco Saverio de Zelada u Rimu 9. travnja 1792. I dubrovaki nadbiskup benediktinac Grgur Lazzari (1713.-1792.) ima isti apostolski slijed. Njega je 21. prosinca 1777. u Rimu posvetio kardinal Carlo Rezzonico mlai (1724.-1799.), a njega 21. oujka 1773. kardinal Giovanni Francesco Albani (1720.-1803.), a njega 21. rujna 1760. papa Klement XIII. Stonski biskup pa dubrovaki nadbiskup dominikanac fr. Jacint Marija Miljkovi (1689.-1756.) posveen je u Rimu 11. srpnja 1745. Zaredio ga je kardinal Annibale Albani (1682.-1751.), a njega 15. kolovoza 1730. kardinal Francesco Barberini mlai (1662.-1738.), a njega 16. oujka 1721. kardinal Fabrizio Paolucci (1651.-1726.), a
11

Prethodnici i srodnici po biskupskom reenju

Otvoreni Evanelistar se polae na izabranikovu glavu da evaneoska rije obavija i uva biskupovu slubu i da mu ivot bude posve podloan Bojoj rijei u svakodnevnom osobnom svjedoenju i predanosti propovijedanju Evanelja. Snimio Ivo Marlais.

Apostoli su uljem mazali nemonike i oni su ozdravljali (Marko 6, 13). Posveeno maslinovo ulje, pomijeano s balzamom u svetu krizmu, oznaava boansko ojaanje i izlijeva se novozareenom biskupu na glavu.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

njega 6. svibnja 1685. kardinal Gasparo Carpegna (1625.1714.), a njega 22. lipnja 1670. Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri degli Albertoni (kao u Uzinievu nizu). Dubrovaki nadbiskup dominikanac Arkaneo LupiVuki (1693.-1766.), roeni Dubrovanin, posveen je 24. srpnja 1757. Zaredio ga je Joaqun Fernndez kardinal de Portocarrero Mendoza (1681.-1760.), a njega 30. svibnja 1735. Juan lvaro kardinal Cienfuegos Villazn (1657.1739.), a njega 26. svibnja 1722. Mihly Frigyes kardinal Althan (1682.-1734.). Dalje unatrag nije utvreno.
Antun IV. (dr. Giuriceo) iz Krka, dubrovaki biskup 1830.-1842. Toma IV. (dr. Jedrlini) iz Omilja na Krku, dubrovaki biskup 1843.-1855.

U ime dubrovakih vjernika Neda Sailo je na prikazanje donijela pogau da biskup ne prestane pozivati na posveenje ljudskoga rada i da svojim vjernicima uvijek uzvraa nebeskim kruhom i duhovnom hranom. Snimio Ivo Marlais.

dalje unatrag apostolsko naslijee isto kao biskupu Uziniu. Biskup Giuriceo u crkvi Male brae u Dubrovniku 22. srpnja 1832. za skadarskoga je biskupa posvetio Dubrovanina, franjevca Benja Albertinija (1789.-1838.). Jedrlini. Najkolovaniji meu dubrovakim biskupima (doktor teologije i obaju prava), sveuilini profesor u Gorici, Brnu i Padovi i osniva dubrovakoga Sjemenita (1850.-1991.) jest Toma Jedrlini iz Omilja na Krku (1798.-1855.). Za biskupa ga je u Veneciji 25. listopada 1843. posvetio mletaki patrijarh kardinal Giacomo Monico (1776.-1851.) kojeg je 9. studenoga 1823. za biskupa posvetio mletaki patrijarh cistercit Jn Krstitel Ladislav Pyrker (1772.-1847.), a njega je 18. travnja 1819. posvetio beki nadbiskup Sigismund Anton von Hohenwart. Tako je Jedrliniev slijed dalje isti kao biskupu Giuriceu.

Tko je zaredio prethodne dubrovake biskupe

Giuriceo. Prvi biskup Dubrovake biskupije u njezinim dananjim granicama, Kranin Antun Giuriceo (1778.1842.) za biskupa je posveen u Gorici 21. studenoga 1830. Na njega je ruke poloio goriki biskup Joseph Walland (1763.-1834.). (Njega je, s ljubljanskim biskupom Wolfom, na traenje Bekoga dvora, Sveta Stolica bila imenovala provoditeljem bule Locum beati Petri kojom su ukinute brojne biskupije u Dalmaciji.) Wallanda je za biskupa 22. studenoga 1818. posvetio ljubljanski biskup Augustin Gruber (1763.-1835.), a njega 8. rujna 1816. beki nadbiskup isusovac Sigismund Anton von Hohenwart (1730.-1820.), a njega 23. listopada 1791. ljubljanski biskup Michel Leopold Brigido von Marenfels und Bresoviz (1742.-1816.), a njega 27. travnja 1788. beki nadbiskup Christoph Bartholomus Anton kardinal von Waal und Sonnenthurn (1714.-1803.), a njega 10. listopada 1751. biskup Frascatija karmelianin Giovanni Antonio kardinal Guadagni (1674.-1759.), a njega 31. prosinca 1724. kardinal Lorenzo Corsini (1752.-1740., od 1730. papa Klement XII.), a njega 18. lipnja 1690. kardinal Flavio Chigi (1631.-1693.), a njega 24. oujka 1686. Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri degli Albertoni pa mu je
12

32 rimokatolike i dvije grkokatolike mitre u izlaznoj povorci 19. oujka 2011. Snimila Berta Kopi.

Biskup Jedrlini zaredio je tri biskupa. Najprije je 8. oujka 1846. u dubrovakoj Katedrali za prizrenskoga biskupa posvetio Dubrovanina, franjevca Urbana Bogdanovia (1806.-1863.). Zatim je 19. oujka 1854. u crkvi Male brae u Dubrovniku posvetio Dubrovanina, franjevca Luja uriju (1818.-1881.) koji je potom bio biskup u Ljeu i Skadru, pa nadbiskup i apostolski vikar Egipta. Konano je 15. listopada 1854. u katedrali Sv. Tripuna za kotorskoga biskupa posvetio Vicka ubrania (1802.-1870.) iz Bake na Krku koji ga je 1856. naslijedio na dubrovakoj katedri.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Zaffron. Dubrovaki biskup Korulanin Ivan Zaffron (1807.-1881.) primio je biskupsku posvetu, tada kao ibenski biskup, u crkvi Sv. Marka u Koruli 15. studenoga 1863. To je polaganjem ruku uinio kotorski biskup Blaanin Marko Kalogjera (1819.-1888.). Njega je za biskupa 7. rujna 1856. u Zadru posvetio zadarski nadbiskup Josip Godeassi (1788.-1861.) kojeg je u Gorici 8. prosinca 1840. posvetio goriki nadbiskup Franz Xavier Luschin (1781.-1854.), a njega u Salzburgu 3. listopada 1824. salzburki nadbiskup Augustin Gruber (1763.-1835.) pa mu je dalje niz isti kao Giuriceu. Vodopi. Dubrovaki biskup Mato Vodopi (1816.1893.) posveen je 3. rujna 1882. To je polaganjem ruku na njega u salezijanskoj crkvi Pohoda blaene Djevice Marije u Beu uinio nuncij nadbiskup Serafino Vannutelli (1834.-1915.), a suposvetitelji su bili nadbiskup Jakub Bosagi (1808.-?) i biskup dr. Eduard Angerer (1816.1898.). Vannutellija je za biskupa 18. srpnja 1869. posvetio Costantino kardinal Patrizi Naro (1798.-1876.), a njega 21. prosinca 1828. isusovac Carlo kardinal Odescalchi (1785.-1841.), a njega 25. svibnja 1823. Giulio Maria

Mato I. (Vodopi) iz Dubrovnika, dubrovaki biskup 1882.-1893.

Josip I. (dr. Mareli) iz Preka na Ugljanu, dubrovaki biskup 1894.-1928.

kardinal della Somaglia (1744.-1830.), a njega 21. prosinca 1788., Hyacinthe-Sigismond kardinal Gerdil, B. (1718.1802.), a njega 2. oujka 1777. Marcantonio kardinal Colonna mlai (1724.-1793.), a njega 25. travnja 1762. papa Klement XIII., pa je daljnji Vodopiev niz isti biskupu Uziniu. Mareli. Dubrovakom biskupijom najdulje je, 34 godine, upravljao dr. Josip Mareli (1847.-1928.) rodom iz Preka na Ugljanu kod Zadra. Godinu dana prije nego je doao u Dubrovnik imenovan je pomonim kotorskim biskupom i posveen u Zadru 12. veljae 1893. polaganjem ruku zadarskoga nadbiskupa Dubrovanina Grgura Rajevia (1826.-1899.). Rajevia je 27. prosinca 1891. u Gorici posvetio goriki nadbiskup Alois Zorn (1834.1897.), a njega 14. sijenja 1883. goriki nadbiskup Andreas Gollmayr (1797.-1883.), njega 3. lipnja 1855. ljubljanski biskup Anton Alojzij Wolf (1782.-1859.), a njega 2. listopada 1824. goriki biskup Joseph Walland pa mu je niz dalje isti kao Giuriceu. Biskup Mareli je u dubrovakoj Katedrali 12. kolovoza 1894. za pomonoga kotorskog biskupa posvetio Lopuanina Frana Uccellinija (1847.-1937.), a 30. oujka
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

1924. za pomonoga dubrovakoga biskupa Cavtaanina Vlaha Barbia (1878.-1928.). careVi. Isti apostolski slijed do svoga glavnog zareditelja, nadbiskupa Antuna Bauera, imaju i dva muenika: Josip Marija Carevi (1883.-1945.), Stonjanin po ocu, dubrovaki biskup (1929.-1939.), posveen u zagrebakoj Katedrali 4. kolovoza 1929., i blaeni Alojzije Stepinac (1898.-1960.), posveen 24. lipnja 1934., zagrebaki nadbiskup od 1937. i kardinal od 1953. butorac. U biskupskoj lozi msgr. Uzinia nalazi se splitsko-makarski biskup Kvirin Klement Bonefai, a on je 6. oujka 1938. u Kotoru za biskupa posvetio Pavla Butorca (1888.-1966.), kotorskoga (1938.-1950.) i dubrovakoga biskupa (1950.-1966.). Biskup Butorac bio je 13. kolovoza 1961. glavni posvetitelj Iva Gugia (1920.-1996.), a ovaj glavni zareditelj Ilije Janjia 27. travnja 1996. godine. pernek. Dubrovaki biskup Severin Pernek (1924.1997.), zareen za biskupa u Zagrebu 18. lipnja 1967., dijeli slijed glavnih posvetitelja biskupa Uzinia od XVI. do XVIII. stoljea (od kardinala Rebibe do pape Klementa XIII.) s tim da njegov niz nakon toga ine: Marcantonio kardinal Colonna mlai (1724.-1793.), posveen 4. prosinca 1762., Hyacinthe-Sigismond kardinal Gerdil, B. (1718.-1802.), posveen 2. oujka 1777., Giulio Maria kardinal della Somaglia (1744.-1830.), posveen 21. prosinca 1788., isusovac Carlo kardinal Odescalchi (1785.1841.), posveen 25. svibnja 1823., Costantino kardinal Patrizi Naro (1798.-1876.), posveen 21. prosinca 1828., Lucido Maria kardinal Parocchi (1833.-1903.), posveen 5. studenoga 1871., Giuseppe kardinal Melchiorre Sarto (1835.-1914.), papa sv. Pio X. od 1903., posveen 20. studenoga 1884., Gaetano kardinal De Lai (1853.-1928.), posveen 17. prosinca 1911., karmelianin Raffaele Carlo kardinal Rossi (1876.-1948.), posveen 25. svibnja 1920., Amleto Giovanni kardinal Cicognani (1883.-1973), posveen 23. travnja 1933. i nadbiskup Mario Cagna (1911.-1986.), posveen 18. studenoga 1962. pulJi. U Dubrovniku, ispred Katedrale i Dvora 14. sijenja 1990. elimira Puljia za biskupa je zaredio kardinal Franjo Kuhari (1919.-2002.), a njega 3. svibnja 1964. nadbiskup Franjo eper (1905.-1981.), a njega 21. rujna 1954. nadbiskup Josip Uji (1880.-1964.), a njega 7. oujka 1937. nadbiskup Antun Bauer, pa mu je dalje niz isti kao Uziniu.

Josip Marija (dr. Carevi) iz Metkovia, dubrovaki biskup 1929.-1940.

Pavao III. (dr. Butorac) iz Perasta, dubrovaki biskup 1950.-1966.

13

Maria kardinal Doria Pamphilj (1751.-1816.), a njega 22. kolovoza 1773. Buenaventura kardinal Crdoba Espinosa de la Cerda (1724.-1777.), a njega nadbiskup U 130 godina, izmeu 1832. i 1961. Sveta je Stolica Manuel Quintano Bonifaz (1699.-1774.), a njega 16. u biskupski red promaknula jedanaest sveenika rodom oujka 1749. Enrique kardinal Enrquez (1701.-1756.), a iz Dubrovake biskupije, etiri franjevca i sedam dijece- njega 16. srpnja 1724. papa Benedikt XIII. (pa je dalje niz zanskih sveenika. Dvojica su bili nadbiskupi, sedmorica isti kao biskupu Uziniu). od 1911. Dr. dum antun GJiVoJe (1851.-1917.) iz mjesni biskupi, a dvojica su ostala pomoni biskupi. Evo ih Lastova bio je splitski i makarski biskup, a u crkvi Sv. po godini biskupskoga reenja: Kuzme i Damjana u Rimu 8. listopada 1911. posvetio ga od 1832. Fr. benJo albertini iz Dubrovnika bio je bisje Rafael kardinal Merry del Val y Zulueta (1865.-1930.) pa kup u Skadru, a slijed mu je opisan gore kod Giuricea. mu je apostolski niz isti kao biskupu Uziniu. Suposvetitelji od 1846. Fr. urban boGdanoVi iz Dubrovnika bio je biskup u Prizrenu, a slijed mu je opisan gore kod Jedrlinia. Antuna Gjivoja bili su nadbiskupi Robert Seton (1840.1927.) i Domenico Taccone-Galluci (1852.-1917.). od 1854. Fr. luJo uriJa iz Dubrovnika, biskup u od 1924. Dum Vlaho barbi iz Cavtata, naslovni biskup Ljeu, u Skadru, pa nadbiskup i apostolski vikar Misira, od Sure i pomoni dubrovaki biskup. Slijed mu je opisan u vidi gore pod Jedrlini. ulomku o Mareliu. od 1961. Dum iVo GuGi iz Vele Luke bio je pomoni biskup u Dubrovniku i Trogiru te dijecezanski u Kotoru, a slijed mu je opisan kod Butorca.

Biskupi XIX. i XX. stoljea iz dubrovakoga kraja

Budi brian otac, iskren prijatelj, Boji ovjek

Dum Antun Gjivoje iz Lastova, splitski i makarski biskup 1911.-1917.
od

Dum Vlaho Barbi iz Cavtata, pomoni dubrovaki biskup 1924.-1928.

1861. etvrti i zadnji franjevac pa biskup iz Dubrovnika bio je SebaStiJan frankoVi (1800.-1864.), imenovan apostolskim vikarom Bosne 16. travnja 1861. Za naslovnoga sionskog biskupa u Rimu ga je 21. travnja 1861. posvetio Antonio Maria kardinal Cagiano de Avazedo (1797.-1867.), a njega 11. veljae 1844. papa Grgur XVI. (1831.-1846.), a njega 6. veljae 1831. Bartolomeo kardinal Pacca (1756.-1844.), a njega 17. travnja 1786. Giovanni Carlo kardinal Boschi (1715.-1788.), a njega 5. listopada 1760. papa Klement XIII. (1758.-1769.) pa mu je dalje niz kao biskupu Uziniu. od 1882. Dum Mato Vodopi iz Dubrovnika, kao gore. od 1891. Dr. dum GrGur raJeVi iz Dubrovnika opisan je gore pod Mareli. od 1894. Dum frano uccellini tice s Lopuda bio je biskup u Kotoru, a apostolsko naslijee opisano mu je kod Marelia. od 1904. Dum Vice palunko (1842.-1921.) iz Luke ipanske posveen je za naslovnoga rodopolskoga i pomonoga splitskog biskupa u Sarajevu 29. lipnja 1904. Rukopoloio ga je vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler (1843.-1918.), a njega 20. studenoga 1881. Raffaele kardinal Monaco La Valletta (1827.-1896.), a njega 12. sijenja 1874. papa bl. Pio IX., a njega dok se zvao Giovanni Maria Mastai-Ferretti (1792.-1878.) 3. lipnja 1827. Francesco Saverio Maria Felice kardinal Castiglioni (1761.-1830., papa Pio VIII.), a njega 17. kolovoza 1800. Giuseppe
14

Marin barii* 1. Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluen za evanelje [] o Isusu Kristu, Gospodinu naemu, po komu primismo milost i apostolstvo, [] svima u Rimu [] milost vam i mir od Boga, Oca naega, i Gospodina Isusa Krista (Rimljanima 1, 1.4-5.7). Vjerujem, dragi don Mate, da su ove rijei svetoga Pavla, kojima se on predstavlja zajednici vjernika u Vjenome Gradu, danas i tvoje rijei. Rijei tvojih osjeaja, tvoga srca. I sam u njima prepoznaje milosni dar svoga poziva i poslanja. One te na dan tvoga biskupskog reenja na najbolji nain predstavljaju gradu Dubrovniku i svojoj Dubrovakoj biskupiji. Dubrovnik te danas sveano prima i radosno otvara vrata Grada tvome blagoslovljenome dolasku. Raduje se njegov stoljetni uvar i trajni nebeski zatitnik, na sveti Vlaho sa svojim sveenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim pukom Bojim. Po imenovanju pape Benedikta XVI. u tebi prepoznaju dar kog vinji nam Bog je d. 2. Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju; to je u njoj zaeto, doista je od Duha Svetoga (Matej 1, 20). Tako Aneo Gospodnji prilazi zbunjenom i preplaenom Josipu. Pozvan je uzeti svoju zarunicu Mariju i blagoslovljeni plod koji u sebi nosi. No, Josip smilja planove kako izbjei pozivu zarunika i odgovornoj ulozi oca pred drugima. ivot nas smrtnika, ali Bojih izabranika, povezan je s nesigurnou, pitanjima, ali nas uvodi i u snove koji nas otvaraju i vode sve do praga, i preko praga do Otajstva, izvora ivota i svega stvorenoga. U Svetome Pismu dimenzija sna otkriva dublje znaenje i nove poglede na ivot, dogaaje i cjelokupnu povijest. No, pravi je san onaj kojega budni sanjamo. Opasno je povjerovati snovima koji su rezultat naih elja i oekivanja. Ali, kad Boja rije ue u ljudsko srce, budi
Metropolit

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Nadbiskup Marin Barii propovijeda u Gospi. Snimila Berta Kopi.

i osvjetljava u dubini onaj tajanstveni san koji je na razini Boje promisli. Josip je pravedan, a ije je srce isto, moe imati snove otvorene Bojem planu. Tko je utemeljen na pravednosti vjere, sposoban je povjerovati Onomu koji oivljuje mrtve i zove da bude ono to nije (Rimljanima 4, 17). Josipovi snovi dodiruju najdublja stvarna i trajna pitanja. Odraz su svih naih hrvanja s Gospodinom, slika neizbjene borbe koja zahvaa um i srce, ali i slika radosnog takozvanog poraza, kad pored svih naih strahova uspijemo Bogu rei: Evo me! [Postanak 22, 1; 46, 2; Izlazak 3, 4; Prva Samuelova 3, 4; Izaija 6, 8; Matej 21, 30; Djela apostolska 9, 10; 10, 21]. U pozadini Josipovih budnih snova i djelovanja prisutan je isti Duh Sveti po kojemu se Boja Rije utjelovila u Marijinu krilu i po kojemu je sama Marija Bogu rekla: Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po rijei tvojoj (Luka 1, 38). Otvoren, ohrabren i prosvijetljen u svojim snovima, Josip uini kako mu naredi aneo Gospodnji: uze k sebi svoju enu (Matej 1, 24). Zar u sluaju zarunika Josipa, dragi don Mate, ne prepoznaje sebe: iskustvo svoga pristanka? 3. U Josipovu iskustvu sumnj, pitanj i konanog odgovora u svjetlu vjere i ti si pozvan biti zarunik. Za onoga koji je pozvan biti vidljivim znakom Dobroga Pastira, moda bi bilo bolje rei da je poput Ivana Krstitelja, Zarunikov prijatelj (Ivan 3, 29). Meutim, po sakramentu svetoga reda, Dobri nas Pastir pridruuje k sebi, osposobljava da djelujemo ne samo u njegovo ime, nego po sakramentnom posveenju postajemo prisutnost njegove osobe. Premda je samo Krist zarunik Crkve, po njegovoj prisutnosti u nama, on jedini Veliki sveenik i Zarunik poziva nas, svoje biskupe, da vjerno prihvatimo svoju zarunicu, Crkvu. Na to nas podsjea i uskoro blaeni papa Ivan Pavao II. rijeima: Biskup, djelujui u osobi samoga Krista i u njegovo ime, u Crkvi to mu je povjerena ostaje ivim znakom Gospodina Isusa, pastira i zarunika, uitelja i vrhovnog sveenika Crkve (Pastores gregis, 7). Poput Josipa, i ti danas uzima k sebi svoju zarunicu, Dubrovaku Crkvu. Zarunik je pozvan do kraja ivota ljubiti i rtvovati se za svoju zarunicu. Sam Krist Gospodin dao nam je primjer vjerne zarunike ljubavi prema svojoj Crkvi. On nije doao biti sluen, nego sluiti i ivot svoj dati kao otkupninu za mnoge (Marko 10, 45). Zato, u duhu Kristova poslanja i
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

sluenja, apostoli i njihovi nasljednici svoju pastirsku ulogu trebaju obavljati kao amoris officium, sluenje u ljubavi. Na vjernu ljubav i sluenje podsjea nas i molitva predslovlja apostola: Ti, pastiru vjeni, ne naputa svoga stada, nego ga po svetim apostolima trajno titi i uva; ti i danas upravlja Crkvom po onim pastirima koji je predvode u ime tvoga Sina (Rimski misal, Predslovlje apostola I). U svjetlu Kristove ljubavi, biskup u svojoj pastirskoj slubi u obiteljskom zajednitvu sa svojim sveenicima, redovnicima, redovnicama i vjernim Bojim pukom, pozvan je biti ne samo vjerni zarunik, nego i brian otac. Zato se reenik i pita: Hoe li se kao dobri otac brinuti za sveti Boji narod, zajedno sa svojim suradnicima u slubi, prezbiterima i akonima, i upravljati ga na put spasenja? (Rimski pontifikal, Reenje biskupa). Pozvan je navijetati radosnu vijest Evanelja te pomoi i odgajati u vjeri svoju brau i sestre, jer mi nismo gospodari vae vjere nego suradnici vae radosti (Druga Korinanima 1, 24). Biskup je pozvan sa svojim prvim suradnicima sveenicima i svim lanovima Crkve ivjeti i svjedoiti trostruku dimenziju svoje pastirske slube: slubu nauavanja i navijetanja Boje Rijei, ali tako da i sam bude sluatelj i Uiteljev uenik; slubu posveivanja prije svega slavljem izvora i vrhunca milosnoga ivota euharistije, na nain da osobno raste u svetosti ivota i slubu upravljanja koja oituje da je i pastir voen Duhom Svetim i Bojom voljom. 4. Dragi don Mate, Gospodin ti po sakramentu punine svetoga reda, po polaganju ruku i posvetnoj molitvi povjerava svoje poslanje, koje je prisutno u apostolima i njihovim nasljednicima. Gospodnje je to djelo! Polaganje ruku dogaa se u tiini. Ljudska rije zamukne. Ispruena Boja ruka u tiini te prihvaa i titi da bi se potpuno predao u njegove ruke. Nakon toga slijedi molitva Crkve. Doista, biskupsko je reenje dogaaj molitve! Nijedan ovjek ne moe zarediti drugoga ovjeka za slubu sveenika ili biskupa (Benedikt XVI., Propovijed 12. rujna 2009.) Sam Gospodin po gesti polaganja ruku i po rijeima molitve zareditelja, snagom Duha Svetoga osposobljava ovjeka za ulogu posluitelja. ini ga darom svoje milosti i dionikom svoga sveenitva kako bi Kristova rije i djelo spasenja bilo prisutno dovijeka. U liturgiji reenja vidljivi znakovi tumae dar neba kog vinji Bog daruje svojoj Crkvi. O povezanosti molitve i Kristova zahvata u ivot reenika, znakovito govori i otvorena knjiga Evanelja, knjiga Rijei Boje nad glavom izabranika. Evanelje treba biti prisutno i vidljivo u njegovom ivotu. Evanelje nije samo rije. Sam Krist je evanelje. Biskup je pozvan postati jedno s Kristom, da Krist ivi u njemu. Pozvan je svoj ivot suobliiti jedinom i jedincatom sveeniku Kristu, Gospodinu. Svaki krtenik, a osobito biskup, pozvan je na svetost. Na to ga podsjea simbol svetosti, mitra koju prima s ovim rijeima: Primi mitru i neka u tebi blista sjaj svetosti, te, kad se pojavi Prvak pastira, mogne primiti neuveli vijenac slave (Rimski pontifikal, Reenje biskupa). Na uiteljsku i navjestiteljsku slubu biskupa, zarunika Crkve, koja se uvijek obavlja u apostolskom zboru zajedno s Petrom Papom, podsjea prsten vjerne ljubavi, dok upraviteljsku
15

slubu simbolizira biskupski tap, kao znak oslonjenosti na Dobroga Pastira i brige za svakog ovjeka. 5. Ako me strai biti za vas, tjei me biti s vama. Za vas sam biskup, s vama sam kranin (Sv. Augustin, Govori, 340, 1). Divno je izrazio veliinu dara i odgovornosti svoje pastirske slube sveti biskup Augustin. Dragi biskupe Mate, mi, tvoja starija braa, koja te danas radosno primamo u Biskupski zbor, priznat emo da se svi mi trajno prepoznajemo u ovim Augustinovim rijeima meu svojom braom i sestrama: za vas sam biskup, s vama sam kranin. Razmiljajui o svome pozivu u pozivu, prepoznao si te Augustinove rijei u svojem biskupskom geslu: Od ljudi za ljude (Hebrejima 5, 1). Navod je to iz Poslanice Hebrejima gdje se govori o Kristovu sveenitvu. Tvoje geslo izraava dvostruku povezanost: s blinjima i s Gospodinom. Od ljudi za ljude u odnosu prema Gospodinu. Draga brao sveenici, redovnici, redovnice, vjerni Boji pue! Uz dogaaj reenja vaega novoga biskupa Mata, pozvani smo obnoviti svoja krsna, enidbena, redovnika, sveenika, pa i biskupska obeanja vjernosti Bogu i ljubavi prema ovjeku. Biskupsko geslo Od ljudi za ljude zahvaa sve nae osobne pozive i poslanja. Pozivam tebe, Dubrovaka Crkvo, osobito vas, brao sveenici, da u novosti dara svoga pastira, zajedno s njime budete radosni navjestitelji i svjedoci nade utemeljene u Kristu, Raspetom i Uskrslom, kako bi ova nada nala put do uma i srca svih ljudi. 6. Pred svima nama su izazovi i pozivi za novu evangelizaciju. Evangelizacija kulture i inkulturacija evanelja odrednice su novoga navjetaja Radosne vijesti. Jer, kako ree papa Pavao VI.: Vjera koja ne postaje kulturom, nije vjera koja je potpuno prihvaena, posve miljena, vjerno ivljena. Potovani biskupe, ulazi u Grad duge tradicije i bogate kulture, roene iz kranskih korijena. Dubrovnik je otvoren i spreman razumjeti poticaje duha i uti jezik evanelja u svim naratajima i na svim razinama kulturnoga i drutvenog ivota. Uza sve izazove, potekoe i zbunjenosti koje osjeamo, raduje nas to mladi narataji nalaze ivot i otkrivaju budunost u nadi Krista, Raspetoga i Uskrsnuloga. Samo od Boga dolazi istinska revolucija srca i prava preobrazba ovjeka, drutva i svijeta. Dubrovnie, uz bogatu kulturnu i duhovnu ponudu tolikim jezicima i kulturama, svjedoi i obogati sve koji ti dou u pohode tom radosnom nadom Evanelja! Neka, brate, u duhu tvoga gesla Od ljudi za ljude budu uvijek gledani siromasi, bolesni, osamljeni, naputeni, ponieni da u svome biskupu prepoznaju oca, brata i prijatelja svi oni koji se, poput tridestosmogodinjeg bolesnika u Jeruzalemu, potue Isusu: Gospodine, nemam ovjeka! (Ivan 5, 7). Neka tvoje geslo bude znak ohrabrenja i poruka svima nama u Crkvi i hrvatskome drutvu: ima ovjeka! Krist je postao ovjekom da bismo mi postali ljudima. Ima ovjeka, jer ima krana! Ima ovjeka, jer ima ljudi dobre volje! Geslo Od ljudi za ljude trajni je poziv i cjelovit program ovjeka i ljudskosti. Budi biskup, svojim sveenicima i vjernicima dobri pastir, vjerni zarunik, brini otac i iskreni prijatelj. Budi Boji ovjek! Neka tvoje biskupsko reenje u domu Marijina Uznesenja bude blagoslov Gradu i Dubrovakoj biskupiji,
16

Propovijed u Dubrovniku, u Gospi 19. oujka 2011. splitsko-makarski nadbiskup i junohrvatski metropolit

najjunijemu dijelu Lijepe nae koja je pod zatitom svetoga Josipa. Na njegovu svetkovinu i ti si pozvan uzeti Mariju, ali za svoju majku. Krist Veliki sveenik, Majci Mariji pod kriem je povjerio ljubljenoga uenika, sve nas, a osobito svoje apostole. I od toga asa uze je uenik k sebi (Ivan 19, 27). A ti, na sveti Vlaho, koji si kao vjeran zarunik poloio ivot za Crkvu u Miri, budi uza svoga brata biskupa Mata, da bude vjeran zarunik Dubrovakoj Crkvi. Za njega danas upuuju molitve vjernici ove Crkve i Splitsko-makarske nadbiskupije, kao i ponosni Poljiani, zajedno s ocem, majkom i braom da njegovo sluenje bude na slavu Boju i na spasenje ljudi. Daj da zajedno s tobom, sveti Vlaho, uva i predvodi Grad i Crkvu ususret jedinom Zaruniku i Pastiru Bogoovjeku Kristu Gospodinu.

Dobrodoli na stolicu koja traje od apostolskih vremena

MSGr. iVan

iMi* Sveenici ove Biskupije danas radosno zahvaljuju Bogu to je providio i poslao pastira ovoj Crkvi koja je devet mjeseci ustrajno molila za estita i sveta biskupa. Tijekom protekloga vremena prazne stolice u Dubrovniku, stalno se postavljalo pitanje: Kad e doi novi biskup? Dapae, nemali broj vjernika je sve do Vaega imenovanja izraavao stanovitu ljutnju to se biskupska stolica ne popunja. To mi je dalo razmiljati koliku sigurnost ljudima ini biskup nazoan u povjerenoj biskupiji. Ljudi, makar u podsvijesti, znaju da je mjesna Crkva dio sveopega Bojeg naroda koji je povjeren biskupovoj skrbi. Znamo da se ljudi boje izolacije, odijeljenosti ili naputenosti. Sigurnost dolazi od spoznaje pripadnosti sveopoj Crkvi, a to vjernikome puku daje odreenu udorednu i drutvenu bezbrinost. Kako vjernici, tako se i sveenici tek s biskupom cjelovito ukorjenjuju u Otajstvo Kristova mistinog tijela. Preuzvieni biskupe Mate, Vi danas dolazite u Biskupiju drevnoga biskupskog sijela za koje se moe rei da kao slijednica Epidaurske Crkve potjee od apostolskih vremena (usp. Rimljanima 15, 19; Druga Timoteju 4, 10). Nakon niza nepoznatoga broja biskupa u Epidauru, na Silamu i Ragusiju, te nakon 79 dubrovakih nadbiskupa, Vi ste jedanaesti biskup od ponovne uspostave biskupije 1830. Biskupija na ovom krajnjem jugu Hrvatske, a na prostoru od 1.368 etvornih kilometara, du obale od Prevlake u Konavlima do Neuma, te Lovita na kraju Peljeca i est otoka od Elafita, Mljeta, Korule i Lastova, broji oko 77.000 katolika i oko 11.000 pripadnika drugih vjerskih zajednica ili ljudi drukijih nazora. Ima pet dekanata, 61 upu s jo 110 filijala te oko est stotina uporabivih crkvenih objekata. Na podruju Biskupije su dva grada i 13 opina. ast mi je izraziti Vam danas estitku i dobrodolicu u ime 42 dijecezanska sveenika u slubi te osam umirovljenih ili izvan slube kao i u ime est sveenika iz drugih biskupija i 32 redovnika-sveenika koji djeluju na ovom podruju.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Va biskup vas treba

Mate uZini* Ovaj trenutak bi trebao biti i jest trenutak zahvalnosti svima koji su omoguili da se moe dogoditi ovaj sveani dogaaj. u ruke boJe! Na poetku svega nalazi se Bog. Njemu pripada zahvalnost to je po svojoj boanskoj promisli vodio povijest ove Biskupije i moju osobnu povijest i ujedinio ih. Podloan njegovoj volji, u njegove ruke i pod zatitu blaene Djevice Marije, zatitnice ove stolne crkve, sv. Josipa njezina zarunika iju svetkovinu danas slavimo, sv. Vlaha naega Parca, bl. Ivana Dominicija, dubrovakog nadbiskupa, i bl. Marije od Propetog Isusa Petkovi koja potjee iz ove Biskupije, stavljam svoju sadanjost i budunost, kao i sadanjost i budunost ove Biskupije. od Sada ZaJedno. U ove dvije povijesti koje se danas povezuju u zajedniku sadanjost, a do Boje volje i u budunost, ugraen je trud i zalaganje mnogih. Kako ne zahvaliti velikome nizu epidaurskih, dubrovakih, korulanskih i stonskih biskupa i nadbiskupa, brojnim sveenicima, redovnicima i redovnicama, vjerouiteljima, pastoralnim suradnicima, lanovima razliitih vjerskih udruga, kranskim obiteljima i vjernicima svih zvanja i zanimanja koji su ugradili i danas ugrauju sebe i svoje ivote u evangelizaciju, posveenje i upravljanje ovog dijela Bojeg naroda? Bez njih i njihove suradnje s Bogom ne bi bilo ove Biskupije, kao to bez mojih roditelja, obitelji, rodbine, poljikoga zaviaja, mojih nadbiskupa i Splitskomakarske nadbiskupije iz koje dolazim, mojih prijatelja, subrae, bogoslova, suradnika, upljana, ljudi s kojima sam ivio, koji su mi svojim ivotom pomogli rasti i razvijati se, ne bi bilo mene ovakvog kakav jesam. Hvala vam svima, bez razlike. u biSkupSkoMe Zboru. Hvala Svetome ocu Benediktu XVI. na ukazanom povjerenju, kao i svima onima koji su mu pomogli u donoenju ove odluke. Ponovno mu obeavam vjerno vrenje slube, u povezanosti i hijerarhijskom zajednitvu s njim kao rimskim biskupom, glavom Biskupskog zbora iji sam postao lan. Hvala splitsko-makarskom nadbiskupu i metropolitu msgr. Marinu Bariiu, glavnom zareditelju, zagrebakome nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniu i zadarskom nadbiskupu msgr. elimiru Puljiu, suzarediteljima, i svim prisutnim nadbiskupima i biskupima koji su mi polaganjem ruku i molitvom reenja prenijeli apostolsko naslijee i uveli me u Zbor biskupa Katolike Crkve. Zahvaljujui vama i povezanosti koja je po mojem reenju nastala meu nama, znam da ni u trenucima koji e biti manje sveani od ovoga dananjeg ne u biti sam, da sam od danas posebnim vezama povezan s vama i cijelim Biskupskim zborom i da mogu raunati na vas, na vau podrku i pomo. poStati paStir Za kakVoG Molite. Zahvalnost dugujem i brojnim estitarima, ljudima koje je moje imenovanje ispunilo istinskom radou, vama koji ste doli i svojom prisutnou i molitvenim sudjelovanjem uzveliali ovo misno slavlje iz moje rodne Dubrave i cijelih Poljica, posebno Stroanca, materina Blata na Cetini, Bogoslovije
biSkup

Razdragano mnotvo pozdravlja svoga Biskupa u Portu nakon reenja. Snimio Ivo Marlais.

Svi e oni, uvjeren sam, sa tovanjem sluati svoga novog biskupa, ali isto tako ele da ih vazda primate kao suradnike i prijatelje jer i Krist ne zove svoje uenike slugama nego prijateljima (Ivan 15, 15). Od Vas se oekuje pomo u traganju za slobodom, istinom i pravdom. Neko je sv. Ignacije Antiohijski (107.) jednoga izabranog biskupa pozdravio otprilike ovako: Bude li, brate, volio samo dobre, ne e imati nikakve zasluge. Dok vrijedne hvali, one loije pokoravaj blagou. Ne zaboravi u svemu biti mudar kao zmija i uvijek bezazlen kao golub. Kad se pred tobom pojavi grjenik, blago postupi, a kad ti koga optue, trai da se istina oituje kako pravda ne bi trpjela. I kao to kormilar hvata vjetar, a onaj koga vitla oluja hita u luku, tako sadanje vrijeme od tebe trai da snagom i mudrou Duha Svetoga sa svim povjerenim stadom, brodei kroz oluje nevremena, prispije Bogu. Crkva uvijek rauna na eljeni lik biskupa, pastira koji se velikoduno troi za Crkvu koja mu je povjerena. Stoga danas i od danas ova zajednica upuuje Gospodinu vapaje da vas Duh Sveti obogauje darovima kojima ete moi odgovoriti na izazove i doista biti biskup za ljude. To Vam od srca molimo, a na odvanom ivotnom koraku estitamo.
Iz pozdravnoga govora u ime dubrovakoga sveenstva, u Gospi 19. oujka 2011. kancelar Dubrovake biskupije, poasni kapelan Njegove Svetosti
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

17

u Splitu, Omia, Otiri-Struga, Trilja, brojnih drugih mjesta Splitsko-makarske nadbiskupije, ali i Dubrovake biskupije. Upravo ovo posljednje mi je posebno vano! Koliko lijepih rijei, elja, obeanih molitava! I velikih oekivanja! Nadam se da vas ne u razoarati, da u, uz vau pomo i unato svim svojim ljudskim nedostatcima, ispunjen milou Duha Svetoga i posluan Oevoj volji, postati biskup kakvog vam je ba u ovom trenutku povijesti po svojoj Crkvi htio poslati Isus Krist, biskup o kakvom govorite, kakvog elite, kakvog oekujete i za kakvog molite. proGraM noVoGa biSkupa. Moda je ovo pravi trenutak u kojem sam kao biskup ove mjesne Crkve pozvan iznijeti svoj program. Taj program je biti s vama i za vas biskup, sveenik i ovjek, biti od ljudi, za ljude u odnosu prema Bogu (Hebrejima 5, 1). U ostvarenju toga, na prvi pogled, tako jednostavnog programa ali on nije uope jednostavan jer od mene trai potpuno umiranje sebi da bi po meni i mojem biskupskom djelovanju Isus Krist mogao djelovati meu vama ozbiljno raunam sa svojim sveenicima, redovnicima i redovnicama, ali i sa svim vjernicima ove Biskupije. diJeliti odGoVornoSt Za biSkupiJu. Dragi sveenici, redovnici i redovnice, dragi vjernici, va biskup vas treba. Trebam vas jednako kao to i vi trebate mene. Usmjereni smo jedni na druge, ovisimo jedni o drugima. Biskupa nema bez vas, jer biskup je od vas uzet, kao to vi ne moete biti bez biskupa, jer biskup se alje da bude s vama i za vas u odnosu prema Bogu. Pokuajmo to svi zajedno shvatiti, jedni s drugima raunati i jedni drugima pomagati preuzimajui, svatko na svom mjestu i u svojoj ulozi, svoj dio odgovornosti za ovu mjesnu Crkvu. To e biti poticaj novoj suradnji, povezanosti, novome duhovnom procvatu, a iskreno vjerujem i novi poticaj odazivu na duhovni poziv koji Bog upuuje mladiima i djevojkama i ove Biskupije. SuradnJa S nekatoliciMa. Svjestan injenice da je Dubrovnik, unato katolikoj veini, vievjerski grad elio bih da tu svoju otvorenost meusobnoj suradnji u duhovnoj izgradnji ovog grada i biskupije proirimo i na one koji drukije vjeruju i misle. Stoga ruku pomirenja i suradnje, u osobno ime i u ime svoje Biskupije, vjerujui u ekumensku ideju i meureligijski dijalog, elim pruiti prisutnim predstavnicima Pravoslavne Crkve, idovske i islamske vjerske zajednice, kao i svim ljudima dobre volje. Svi oni koji ele raditi u korist ovog Grada i njegovih stanovnika imaju i imat e moju nesebinu pomo i potporu jer sam uvjeren kako je nemogue da ta korist bude suprotstavljena Bogu i njegovoj volji. Hvala, na kraju, odboru za proslavu reenja i ustolienja na uspjenoj organizaciji, gradskim, upanijskim i dravnim vlastima na potpori i pomoi, kao i svima koji su na bilo koji nain sudjelovali i pomogli u pripravi i ostvarenju ovog slavlja, a sudjelovali su i pomagali mnogi, ma zapravo na svoj nain svi smo sudjelovali i sudjelujemo, svi smo pomagali i pomaemo. Zato hvala svima! Bog vas blagoslovio!
Nastupni govor na reenju i ustolienju u dubrovakoj Prvostolnici 19. oujka 2011. dubrovaki biskup 18

O ponosu Papine odjee i Dubrovakoga arhiva

Vuna s groba svetoga Petra

Naramenik, navratnik (kako ga je zvao Aneo della Costa), nadbiskupski plat (kako ga je zvao Tadija Smiiklas), palij (od latinskoga pallium) ili omofor (grki mofrion od mos rame, foro nosim; ruski naramnik) dio je crkvenoga ruha to ga povrh misnice na ramenima nose papa i metropoliti kao oblik zajednitva s papom koji im ga

Bl. Ivan Pavao II. nosio je naramenik s crnim krievima kakav nose i svi drugi metropoliti u Katolikoj Crkvi.

dodjeljuje. Taj liturgijski znak od petoga je stoljea simbol punine biskupske vlasti; uvijek i svugdje moe ga nositi samo papa. Metropoliti ga nose samo na podruju svoje crkvene pokrajine (vlastite nadbiskupije i sufraganskih biskupija) i samo u odreenim zgodama velikih sveanosti te kad obavljaju reenja, blagoslov opata i opatice, posvete djevica, crkve i rtvenika. Prvi s kojim je papa podijelio svoj palij, kao znak njegove vjernosti Svetoj Stolici, bio je sveti Cezarije Arlski, godine 513. Dubrovaki nadbiskupi bili su metropoliti i nosili su palij od 998. do 1815. godine. Prije toga, Epidaurska odnosno Raguzejska biskupija bila je dio crkvene pokrajine sa

Blaeni Ivan Pavao II. s palijem predvodi Misu u Gruu 6. lipnja 2003.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

sjeditem u Saloni odnosno Splitu. Od 1830. Dubrovnik se ubraja u Dalmatinsku metropoliju sa sjeditem u Zadru. Od 1922. zadarski nadbiskupi vie nisu metropoliti pa Dubrovaka biskupija nekoliko desetljea nije ukljuena ni u jednu crkvenu pokrajinu. Blaeni Alojzije Stepinac u Dubrovniku je sveano doekan 1. veljae 1941. kao hrvatski metropolit, ali na Festi svetoga Vlaha te godine nije nosio palij jer je formalno bio metropolit Hrvatskoslavonskog kraljevstva, a ne na podruju cijele Banovine Hrvatske. Od 1969. do danas Dubrovaka biskupija pripada Junohrvatskoj metropoliji koja okuplja nadbiskupa u Splitu te biskupe u Dubrovniku, ibeniku, Hvaru i Kotoru. U Rimokatolikoj Crkvi palij je bijela, etiri prsta iroka vunena elipsa s dvije vrpce koje padaju na prsi i lea. Tako je naramenik, gledano sprijeda i straga, uska vrpca od bijele vune u obliku slova Y. U nju je uiveno po est svilenih i crnih krieva. Pravi se od janjee vune koju papa blagoslivlja na Svetu Janju, 21. sijenja. uva se u srebrnom kovegu pred rtvenikom svetoga Petra na njegovu grobu

Naramenik, palij ili omofor

Od 29. lipnja 2008. papa Benedikt XVI. nosi krai, okrugli palij, kakav se nosio u drugom tisuljeu, ali s crvenim krievima. Takav je naramenik imao i na Hipodromu u Zagrebu 5. lipnja 2011.

Benedikt XVI. u bazilici Svetoga Petra 29. lipnja 2006. nosi papinski naramenik kakav se nosio do kraja IX. stoljea. Snimio Alberto Luccaroni.

u Vatikanu gdje je prolijevanjem krvi ispovjedio vjeru u Isusa Krista (pa se zato zove i oltar konfesije, priznavanja krvlju, ispovijesti vjere). O svetkovini apostolskih prvaka Petra i Pavla, 29. lipnja, papa ga blagoslivlja i podjeljuje metropolitima imenovanim u protekloj godini dana kao znak vlasti koju, u zajednitvu s Rimskom Crkvom, imaju u svojim crkvenim pokrajinama. Nosi se na misnici preko ramena. Za misnicu (ili fanon tko ga nosi preko misnice) zatakne se s tri pribadae (latinski spinae). Jedan krak visi na prsima, a drugi na leima. Ono to je palij u Zapadnoj Crkvi, to je omofor na kranskom istoku (grkokatolicima i pravoslavnima). Poto se nakon Pavla VI. ne upotrebljava trokruna (tijara), uruenje naramenika postalo je znakom preuzimanja rimske katedre Ivana Pavla I., Ivana Pavla II. i
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Benedikta XVI. Papi ga stavlja kardinal-protoakon (koji i objavljuje Gradu i svijetu da je izabran papa). Naramenik oznaava biskupsku slubu nasljedovanja Dobroga Pastira (Ivan 10, 1-16) koji na svojim ramenima podie i nosi izgubljenu ovcu (Luka 15, 4-7). Takoer simbolizira Krista, Janje (Prva Petrova 1, 19), raspeto i probodeno za spasenje svih ljudi (zato i uiveni krievi). U prvim stoljeima pape su na ramenima nosili komad prave janjee koe. Potom se poela upotrebljavati bijela vrpca, poput svojevrsne naramenice (stole), istkana od iste janjee vune. Na vrpci se nalazi est krieva, koji su u poetku bili crni ili ponekad i crveni. Ve u IV. stoljeu sveti je naramenik bio liturgijska oznaka vlastita papi. Dodjela naramenika nadbiskupima poela je u VI. stoljeu. Njihova, i danas vrijedea obaveza, da trae palij nakon imenovanja sa sigurnou je potvrena od IX. stoljea. Naramenik stoga nije samo znak papinske vlasti u Crkvi, nego i izriito i bratski znak dijeljenja te nadlenosti s metropolitima i preko njih s njima sufraganskim biskupima. Prema tome naramenik je vidljiv znak kolegijalnosti i supsidijarnosti. Na Misi povodom poetka petrovske slube rimskoga biskupa 24. travnja 2005. Benedikt XVI. je rekao: Palij je prvi znak koji predstavlja preuzimanje petrovske slube. Satkan je od iste vune i poloen mi je na ramena. Taj drevni znak, to ga rimski biskupi nose od IV. stoljea,
19

Naramenik na pleima nadbiskupa Marina Bariia za vrijeme litanija svih svetih u Gospi 19. oujka 2011. Snimila Berta Kopi.

Papa Grgur V. (996.-999.) uzdignuo je Dubrovnik na metropolitsku i nadbiskupsku ast pa su se dubrovaki biskupi od tada nazivali nadbiskupi i od pape su primali naramenik. Dubrovnik je ostao metropolija do 28. travnja 1830. kad je provedena konstitucija Lava XII. Locum beati Petri od 30. lipnja 1828. kojom su ukinute Dubrovaka metropolija te Stonska i Korulanska biskupija. Danas palij u Dubrovniku nosi papa bl. Ivan Pavao II. imao ga je na misi u Gruu 6. lipnja 2003. i junohrvatski metropolit, splitsko-makarski nadbiskup, o sveanosti svetoga Vlaha ili nekoj drugoj vrlo sveanoj zgodi kao to je reenje novoga biskupa.

moe se smatrati Kristovim jarmom kojega biskup ovoga grada, sluga slugu Bojih, preuzima na svoja plea. Boji jaram je Boja volja koju mi prihvaamo. A ta volja nije za nas neki izvanjski teret koji bi nas pritiskao ili nam oduzimao slobodu. Poznavati ono to Bog hoe, znati koji je put ivota to je bila radost za Izrael, to je bila njegova velika povlastica. To je i naa radost: Boja nas volja ne otuuje, nego nas isti ponekad i na bolan nain i tako nas privodi nama samima. Tako ne sluimo samo Njemu nego i spasenju itavoga svijeta, cjelokupne povijesti. Simbolika je naramenika, zapravo, jo konkretnija: janjea vuna eli prikazati izgubljenu ovcu, pa i onu bolesnu i slabu, to je pastir stavlja na svoja ramena i vodi prema vodama ivota. Prispodoba o izgubljenoj ovci koju pastir trai u pustinji za crkvene je oce bila slika otajstva Krista i Crkve. ovjeanstvo svi mi izgubljena smo ovca koja u pustinji vie ne uspijeva nai put. Sin Boji to ne doputa; On ne moe prepustiti ovjeanstvo takvu bijednu stanju. Skae na noge, naputa nebesku slavu, kako bi pronaao i slijedio ovcu, sve do kria. Stavlja je na svoja ramena, uzima nae ovjetvo, uzima nas same On je dobar pastir, koji svoj ivot prinosi za ovce. Naramenik ponajprije kazuje da Krist nosi sve nas. No istodobno nas poziva da nosimo jedni druge. Tako palij postaje simbolom poslanja pastira. Sveti Kristov nemir mora pokretati pastira: njemu nije svejedno to tolike osobe ive u pustinji. A postoje toliki oblici pustinja. Postoji pustinja siromatva, pustinja gladi i ei, pustinja naputenosti, usamljenosti, razorene ljubavi. Postoji pustinja zaborava Boga, ispranjenih dua koje vie nisu svjesne ovjekova dostojanstva i puta. Izvanjske se pustinje u svijetu umnaaju, jer su nutarnje pustinje postale tako prostrane. Ako palij ne stavlja papa osobno, biskup kojemu je povjereno da ga preda, stavi ga na izabranikova plea govorei: Na slavu svemoguega Boga i na ast blaene Marije vazda Djevice i blaenih apostola Petra i Pavla, u ime rimskoga prvosveenika pape Ime i svete Rimske Crkve, na diku ime stolice koja ti je povjerena kao znak metropolitske vlasti predajemo ti palij koji je uzet s konfesije blaenoga Petra da se njime slui unutar granica svoje crkvene pokrajine. Neka ti ovaj naramenik bude znak jedinstva i potvrda zajednitva s Apostolskom Stolicom. Neka bude veza ljubavi i poticaj hrabrosti da bi se na dan dolaska i objavljenja velikoga Boga i prvoga pastira Isusa Krista, s povjerenim ti ovcama, domogao odjee besmrtnosti i slave. U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. (Biskupski ceremonijal, br. 1154).
20

Najstarija ouvana isprava u Dravnome arhivu u Dubrovniku tie se palija dubrovakih nadbiskupa. Rije je o originalnoj buli pape Benedikta VIII. (1012.-1024.). Prema vrsti isprave to je apostolsko pismo, a prema poetnim rijeima, slubeni joj je naziv Apostolsko pismo Si pastores ovium od 27. rujna 1022. Ispisana je mjeavinom kurijalnih slova i karolinke minuskule (mlaa kurijala), na gruboj janjeoj koi (pergamentu) irine 46 i visine 68 cm koja je oteena na vie mjesta. Peat s nje je otpao. Ona je najstarija isprava koja postoji u Dubrovniku, druga po starosti na svijetu ouvana papinska isprava na pegamentu, dokaz da je Dubrovnik postao nadbiskupija i metropolija jo u prvom tisuljeu te najstariji dokaz postojanja Trebinjske biskupije. Prema njoj, Dubrovnik

Apostolsko pismo Si pastores ovium od 27. rujna 1022.

Papa Benedikt VIII. (1012.-1024.) poslao je naramenik dubrovakome nadbiskupu godinu i pol prije svoje smrti i godinu i pol nakon to je pohodio Njemaku gdje je posvetio katedralu Sv. Stjepana u Bambergu, pohodio samostan u Fuldi i uvrstio savez s njemakim carem protiv saracenskih i bizantskih posezanja za junom Italijom. Inae je podupirao clunyjevsku reformu benediktinaca, promicao mir u Italiji, nastojao oko uspostave stege meu klerom: da se iskorijene podmitljivost (simonija, tj. kupovanje slubi), prilenitvo i otuivanje crkvenih dobara.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

je bio sjedite crkvene pokrajine koje je okupljalo sedam dijeceza: u Stonu, Dubrovniku, Trebinju, Rasu, Kotoru, Baru i Ulcinju, dakle cijelu Gornju Dalmaciju ili Crvenu Hrvatsku. Papa Benedikt pie da Vitalu podjeljuje naramenik kao i njegovim prethodnicima, to potvruje da je Nadbiskupija osnovana ranije i da su u Dubrovniku prije Vitala bila najmanje dva nadbiskupa (to odgovara dubrovakim kronotaksama da je prvi nadbiskup bio Ivan II. /980.1010./, a drugi Nicefor I. /1010.-1016./). Apostolsko pismo u prijevodu na hrvatski glasi: [inVokaciJa] [intitulaciJa i deVociJa] Benedikt, biskup, sluga slugu Bojih. [inSkripciJa i publikaciJa] U Kristu dragome sinu Vitalu, nadbiskupu svete epidaurske [Pitabritane] stolice od grada Dubrovnika [Labusedi] za kraljevstvo Zahumlja [tj. Stonsku biskupiju], Sorbulije [tj. Rasku biskupiju] i Travunje [tj. Trebinjsku biskupiju] i za grad Kotor, Bar i Ulcinj, s njihovim crkvama i upama. [arenGa] Ako su pastiri ovaca za uvanje svoga stada po danu i po noi zadovoljni suncem i ledom da se koja od njih lutajui ne zagubi ili da je zvjerini ugrizi ne rastrgaju; kolikim znojem i kolikom strepnjom za Gospodinovo stado uvijek unaprijed moramo biti budni mi koji se nazivamo pastirima dua da nas zbog lijenosti ne bi u dan Bojega ispita pred Vrhovnim pastirom muila optuba za nehaj. I zato se nas, vie nego druge, prosuuje mjerom potovanja asti. [diSpoZiciJa] A prema obiaju za tvoje prethodnike, za slavljenje sveanih misa podjeljujemo i tvome bratstvu naramenik [pallium] samo za vrijeme tvoga ivota. Posvetu pak tvojih nasljednika trajno pridravamo nama i naim nasljednicima. Doputamo ti da naramenik upotrebljava, ali ne drukije nego samo na dan svetoga Uskrsnua, Uzaaa [Spasovo] i Pedesetnice [Rusalja, Duhova], na [nebeske] roendane svetih apostola i [zemaljski roendan] blaenoga Ivana Krstitelja kao i na Uznesenje blaene Marije [Veliku Gospu], a takoer i na reenju svojih podlonika [sufragana]. Dakako, tvoje bratstvo mora odjenuti naramenik u sekretariju i tako se uputiti na misne sveanosti, kao to je odredio na prethodnik gospodin Grgur [V.], biskup ove dobrostive stolice. I neka ti smjelou nepromiljene preuzetnosti nije doputeno pribavljati nita vie nego tvoji prethodnici, a to su prei upotrebljavali neka ti ne bude nepoznato. Da se, dok se u izvanjskoj odjei neto neuredno pograbi, jo uredno ne izgubi to je moglo vrijediti. Hrabrimo te, dakle, da uresi tvoga naina odijevanja prilie ovome, budui da krotku ast ove odjee treba paziti ivahnou in tako da te se na Boji poticaj moe vidjeti ravno i s obje strane. [ekShortaciJa] Neka tvoj ivot bude pravilo tvojoj [duhovnoj] djeci. Ako im je u samome ivotu nanesena kakva krivda [nepravednost, prijekor], neka je ispravljaju. Neka se ugldaju u ono to nasljeduju. U njemu, uvijek promiljajui, neka napreduju da se pokae kako je dobro to su ivjeli tvoje postojanje za Boga [kako je tvoje nasljedovanje Boga dobro to su sami proivljavali].
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Apostolsko pismo dubrovakom nadbiskupu Vitalu od prije 989 godina, najstarija isprava dubrovakoga Arhiva. Snimio Boo Gjuki.

Neka zato dobra srea, to privremeno ugaa, ne uzdie srce i neka ga nesrea ne obara. Ne pronale uza te mjesto nikakve mrnje i nikakva naklonost, bez razlike. Milosrdnim se, kako krjepost doputa, svima iskai. Tvoja obrana pravedno pripomogla potlaenima; pamet razborito proturjeila tlaiteljima. Ni jednu osobu ne prihvaaj protiv pravednosti [U pravednosti ne budi pristran] da moe biti onakav kakvog Pisma zahtijevaju: Biskup dakle treba biti besprijekoran [Prva Timoteju 3, 2]. Eto, predragi brate, meu mnogim drugim stvarima, te su od sveenitva, te su od naramenika. Ako ih se revno bude pridravao, pokazat e da iznutra ima to si izvana primio. [MolitVa] Sveto Trojstvo okruilo tvoje bratstvo milou svoje zatite, da nakon gorine ovoga ivota zajedno zavrijedimo prispjeti k vjenoj slasti! [piSar i dataciJa] Pisano rukom Grgura, potkancelara gospodina Benedikta Osmoga, pape, u mjesecu rujnu, dvadeset sedmoga dana, este indikcije, jedanaeste njegova papinstva. [aprekaciJa, papinoM rukoM] Stanite zdravo! [Dobro vam zdravlje!] [SubSkripciJa, papinoM rukoM] Potpisah. Vei dio pisma slijedi obrazac za dodjelu palija, sadran u priruniku papinske pisarnice Liber diurnus romanorum
21

pontificium, iz VIII./IX. stoljea (objavio Theodor von Sikel u Beu 1889.), a ostatak je prilagoen konkretnom sluaju. Veina misl potjee iz spisa pape Grgura I. Velikog (590.-603.) te je i danas aktualno duhovno tivo. Pitabritane je genitiv pridjeva enskoga roda, iskrivljeno od Pitauritana. Taj ktetik (pridjev /epidaurski/ od imena naseljenoga mjesta /Epidaur/) dolazi od Pitaura, a tako se Epidaur zvao na dalmatskom, autohtonome izumrlom romanskom jeziku koji se u gradovima i na otocima istone obale Jadrana razvio iz pukoga latinskog. Radoslav Katii pojanjava: Pitaura je raguzejski lik imena Epidaura/ Cavtata. Potvren je tako i u Konstantina Porfirogeneta. To je mnoina srednjega roda i samo tako to valja rabiti. Epidaurus je grki grad na Peloponezu. Rimska kolonija na mjestu dananjega Cavtata potvrena nam je samo kao Epidaurum. Upotreba oblika Pitabritana svjedoi da je biskupska stolica u Dubrovniku pravno i stvarno nasljednica antike Epidaurske Crkve i po imenu i po trajanju, a da je dubrovaka tada jo samo po mjestu nadbiskupova nastana. Osim toga, izraz Pitabritana umjesto latinskoga Epidauritana ili dalmatskoga Pitauritana, upuuje na umijeanost daleke svjetovne vlasti ili nekoga stranca kojemu su bili strani stvarni pojmovi, bilo u doba kad je papa Grgur V. (996.-999.) potvrdio crkveni preustroj u Samuilovu carstvu i uzdignue Dubrovnika u metropoliju, ili prigodom dodjele palija Vitalu. U svakom sluaju, upravo ta greka u pisanju dodatni je dokaz izvornosti bule jer domai krivotvoritelji ne bi poli krivo pisati taj kljuni pridjev. Labusedi je rije neobjanjena podrijetla, za Radoslava Katiia koruptela, iskvareno mjesto u tekstu, za sada nerazmrsivo. Po obliku se ini da je na latinskome genitiv od Labusedum, tj. naziv grada u srednjem rodu kao to su i drugi gradovi u dubrovakome kraju (Epidaurum, Stagnum). Mogla je nastati od lbes (prosjedina) i sedes (sjedite), ali reenica bi se mogla itati i: e civitate Labu, sedenti in regno Lachomis Vitalu, nadbiskupu svete epidaurske stolice od grada Laba [Dubrovnika], koji stoluje meu kraljevstvima Zahumlja, Sorbulije i Travunje Prema Milecijevijem stihovima, labusedi je ktetik od Labusa, a to da je dalmatski naziv utvrde od koje se razvio dananji Dubrovnik, a naziv da dolazi od labes: bezdan, bacanje naglavce, obala, strmina, primorje. Kao i u novogrkom i kastilskom, i u Dubrovniku je b ponekad postalo v (BlasiusVlho, Barbara-Vra, labes-lvi, Jkob-Jkov) i obratno (vrijme-brijme, Lvro-Lbro, pitavritana-pitabritana). Jo poetkom XX. stoljea strma hrid na kojoj je izgraen juni dio Grada po dubrovaku se zvala lvi (u nominativu mnoine mukoga roda), to naglaskom zvui najblie imperativu glagola: slvi, stvi, sprvi. Prema Peru Budmaniju lvi moda potjeu od , (las, los), starogrki: kamen, hridina, hrid, stijena, greben. Bizantski car Konstantin VII. Porfirogent smatra da Raosin (grki: Rhagusium, Dubrovnik) dolazi od dalmatske rijei lau: litica, strmina, pilja, a Ljetopis popa Dukljanina da je od toga stijenja (dalmatski laus) nastalo ime grada Lausium pa promjenom dva suglasnika Ragusium. Prema Miroslavu Kravaru raguoussa je grki pridjev koji znai otok pun pukotina, rasjelina, krapa.
22

Isusova pelenica i glava sv. Vlaha u Dubrovniku naslijee su nadbiskupa Vitala iz prve polovine XI. stoljea. Snimio Ivo Marlais 3. veljae 2011.

udno je to papinska pisarnica upotrebljava pojmove pitabritana i Labusedi kad je jo godine 667. Kozmograf iz Ravene zapisao latinsko ime Grada: Epitaurum id est Ragusium Epidaur to je Dubrovnik, a dubrovakoga biskupa i Crkvu tako nazivaju i zakljuci splitskih sabora godine 925. i 928. (Ragusitano, Ragusitana) i papa Lav VI. koji ih je potvrdio 928. (Ragusitanum). No, ba i to potvruje izvornost isprave, sastavljene prema pukom govoru molitelja (Vitalova izaslanika u Rimu) u doba kad je, nakon Samuilove smrti, car Bazilije II. 1018. prikljuio Dubrovnik pod bizantsku vlast te pokuao i crkveni ustroj vratiti na onaj stari. Primatelj toga naramenika, Dubrovanin Vital Ovarevi/ Gueti bio je, prema Jakovu Lukariu i Serafinu Mariji Crijeviu, dubrovaki nadbiskup ak 41 godinu, 1016.1057. No, u svjetlu gornje isprave vjerojatnije je da su ga sveenstvo i puk izabrali za nadbiskupa 1023. ili najranije 1022. godine. Vital je pokopan u samostanu Svete Marije na Lokrumu koji je ba on osnovao u kolovozu 1023. i gdje se pod dvorinim trijemom nalazi mramorna ploa s natpisom: Ovdje lei nadbiskup Vital, sin gospodina Teodora. Za njegovu se duu, putnie, ponizno pomoli. Vital je u anjici (nasuprot rtu Otro) 28. rujna 1026. dao otkopati i u Dubrovnik donio moi svete brae Petra, Lovre i Andrije Zagurovia (Petilovrijenci) koji su 840. podnijeli mueniku smrt od Saracena te su po tome najstariji hrvatski svetci.

O nadbiskupu Vitalu

Oltar svetoga Petra, Lovre i Andrije u dubrovakoj Katedrali. Snimio Boo Gjuki. Nadbiskup je Vital donio u Dubrovnik kosti tih muenika. Stoljeima su imali crkvu na Placi. Otkad je ona sruena i njihove moi prenesene u Gospu, spomen na te svece i njihovu bivu crkvu uva ulica Petilovrijenci.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Iz zadnjih godina nadbiskupa Vitala potjee natpis VERITAS (istina) na freski izmeu nonih paleva svetoga Petra apostola, ouvan u podzemlju dubrovake Katedrale, kao dokaz da se, usprkos tunom crkvenom raskolu iz godine 1054., Vital nije kolebao nego je svoju Crkvu vezao uz Rim, premda je u politikom smislu Dubrovnik tada bio pod Bizantom. Nadbiskup Vital do danas je obiljeio Dubrovaku Crkvu i Festu svetoga Vlaha i po tome to se od njegova doba u Dubrovnik aste dvije najpoznatije relikvije koje se svake godine pronose Gradom: Isusova pelenica (u koju je prema predaji Bogoovjek bio umotan kad ga je starac imun primio na ruke u jeruzalemskome Hramu, danas monik LXXVI) i, od godine 1026., moi glave svetoga Vlaha (danas katedralni monik br. II). Okrugli emajlni reljefi na njemu potjeu iz doba nadbiskupa Vitala, dok su etiri pravokutna iz XII. stoljea. ovjek tako zasluan za identitet Grada do danas nema nikakvu ulicu, trg, spomenik, kolu ni drugi javni spomen.

Kako je tono izgledao naramenik koji je papa Benedikt VIII. poslao nadbiskupu Vitalu? Meu spomenutim emajlnim reljefima na moniku glave svetoga Vlaha: okrugli reljef svetoga Zenobija iz XI.

Je li Vital dobio naramenik s crnim ili s crvenim krievima?

Bijeli palij s crvenim krievima na sv. Vlahu, emajl iz XII. stoljea u Moniku stolne crkve u Dubrovniku. Snimio Boo Gjuki.

Bijeli palij s crvenim krievima na sv. Zenobiju i s crvenim krievima na sv. Vlahu, oba emajlovi iz XI. stoljea u Moniku stolne crkve u Dubrovniku. Snimio Boo Gjuki.

stoljea ima bijeli naramenik s crvenim krievima (kakav je u Zapadnoj Crkvi ponovno uveo papa Benedikt XVI. godine 2005.). Istodobno okrugli reljef sv. Vlaha, takoer iz XI. stoljea, ima bijeli naramenik s crnim krievima (kakav se na Zapadu nosio cijelo drugo tisuljee). I Zenobije i Vlaho bili su biskupi, a ne i metropoliti, pa je omofor na njima prije odraz odijevanja nadbiskupa Vitala kojeg su dubrovaki metri gledali i prema ijem su velikosveenikom liku mogli zamisliti odjeu svetih biskupa-muenika Zenobija i Vlaha ije je moi Vital priskrbio rodnome gradu i svojoj prvostolnoj crkvi. No, Vital je od Pape primio jedan jedini naramenik, a mi danas ne znamo kakve su boje krievi bili na njemu. To znai da su dubrovaki metri koji su lijevali jedan od reljefa, naramenik s drugom bojom krieva (crvenom ili crnom) mogli vidjeti drugdje ili je jedan od reljefa nastao u drugoj polovici XI. stoljea kad je moda neki Vitalov nasljednik dobio naramenik s drukijom bojom krieva.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Od kasnijih prikaza naramenika u Dubrovniku: etvrtasti reljef sv. Vlaha iz XII. stoljea na istom moniku slavne Glave (br. II) ima bijeli naramenik s crvenim obrubom i crvenim krievima. Naramenik je uklesan i na romanikom reljefu sv. Vlaha iz XII. stoljea s crkvice sv. Ivana na Konalu i na kipu sv. Vlaha desno na istonom proelju Katedrale kojeg je isklesao Marin Radica 1902., a urezan je i na reljefu sv. Vlaha iz XIII. stoljea s monika glave sv. imuna Bogoprimca (monik br. LXXII: Naa Gospa, br. 41, str. 19). Crne su boje naramenici na svetome Nikoli koje su naslikali: Ivan Ugrinovi 1434. (Koloep), Lovro Dobrievi 1448. (dubrovaki dominikanci) i 1466. (Dane), Matej Juni 1452. (Lopud), Miho Hamzi 1512. (dubrovaki dominikanci), Nikola Boidarevi 1513. (dubrovaki dominikanci), nepoznati rezbar iz prve polovice XVI. stoljea (kip sv. Nikole iz dominikanske crkve na Lopudu), Petar Ivanov (triptih iz Gospe od Napua na Lopudu). Crn je i naramenik na slici sv. Antonina od Girolama da Santacrocea u kotorskoj Katedrali.

Bijeli naramenik s crnim krievima na sv. Nikoli - lijevo: Ivan Ugrinovi, 1434., na Koloepu, - desno Lovro Dobrievi, tempera na dasci, 1448. u Dominikanaca.

23

U biti se crkveno zakonodavstvo o paliju nije promijenilo. Danas, kao i u XI. stoljeu, vrijede sljedea pravila. Metropolit je obvezan u roku tri mjeseca od biskupskoga reenja ili nakon kanonskog povjeravanja metropolijskog sjedita osobno ili preko zastupnika od rimskoga prvosveenika zatraiti naramenik kojim se oznauje vlast koju metropolit u zajednitvu s Rimskom Crkvom po pravu ima u svojoj pokrajini. Metropolit prema bogoslunim odredbama moe nositi naramenik u svim crkvama crkvene pokrajine kojoj je na elu, ali nikako izvan nje, pa ni s pristankom dijecezanskoga biskupa. Ako bude premjeten na drugu metropolijsku stolicu, metropolitu je potreban novi palij (kanon 437). Kad nositelj palija izdahne, obue ga se u misnu odjeu ljubiaste boje, na glavu mu se stavi mitra, a preko ramena i na prsi naramenik. Ako je bio premjetan na vie

O upotrebi naramenika prema buli iz XI. stoljea i danas

Bijeli palij s crnim krievima na sv. Nikoli: lijevo Lovro Dobrievi Marinov 1466. na Danama, a desno Petar Ivanov, na Lopudu, XVI. st.. Snimio Boo Gjuki.

Bijeli palij s crnim krievima na sv. Nikoli iz XVI. st.: lijevo u dominikanskoj crkvi na Lopudu, a desno u Gradu (Miho Hamzi, tempera na drvu, 1512.)

Prema Biskupskom ceremonijalu Klementa VIII. koji je vrijedio od 1600. do 1984. (knjiga prva, poglavlje XVI) naramenik se upotrebljavao na: Boi, Svetoga Stjepana, Svetoga Ivana, Novu godinu, Bogojavljenje, Svijenicu, Svetoga Josipa (od 1886.), Navjetenje, Cvjetnicu, Veliki etvrtak, Veliku subotu, Uskrs, Uskrsni ponedjeljak, Uskrsni utorak, Mali Uskrs, Spasovo, Duhove, Roenje sv. Ivana Krstitelja, blagdane dvanaest apostola, Tijelovo, Veliku Gospu, Malu Gospu, Svisvete, Neoskvrnjeno zaee blaene Djevice Marije (od 1886.), pri posveti crkve i o obljetnici toga dogaaja, na reenju klerika te na posveenju biskupa, opata i djevica. Ista knjiga propisuje da se nitko ne moe nazivati niti ga se smije oslovljavati nadbiskupom ili patrijarhom dok ne primi naramenik. A ne smije upotrebljavati naramenik svojega pokojnog prethodnika pa niti svoj koji je dobio ranije za drugo metropolijsko sjedite. Takoer je bilo odreeno da se metropolitu kojeg se pokopava izvan njegove crkvene pokrajine naramenik ne oblai na le nego smotan stavi pod glavu.

metropolijskih sjedita, pa je primio vie naramenika, oni se stave u pokojnikov lijes, osim ako je za ivota drukije odredio (Biskupski ceremonijal, br. 1160). Metropolit koji je od pape primio naramenik, stavlja ga povrh misnice na podruju svoje crkvene pokrajine kad slavi postajnu misu (pontifikal u stolnoj crkvi) na vee svetkovine crkvene godine, kad posveuje sveto ulje i na misi Gospodinove veere, kad se slavi sveti utemeljitelj mjesne Crkve ili zatitnik biskupije, na obljetnicu biskupskoga reenja, prigodom velikih skupova kranskoga puka (Biskupski ceremonijal, br. 120), kao i onda kad obavlja reenja, blagoslov opata i opatice, posveenje djevica, posvetu crkve i oltara (Biskupski ceremonijal, br. 62). U odnosu na te prigode, papa Benedikt VIII. bio je godine 1022., izriitim nabrajanjem kad sve smije nositi, zapravo odredio da dubrovaki nadbiskup ne moe nositi naramenik na Boi (to je tada isputeno oitom pisarskom grekom), Novu godinu, Bogojavljenje, Svetoga Vlaha, Cvjetnicu, Veliki etvrtak, Malu Gospu i Svisvete. Tijelovo tada jo nije postojalo kao blagdan. No, kasniji pape su, aljui naramenik dubrovakim nadbiskupima, proirili popis blagdana na koje ga se jo moglo stavljati.
24

Palij na grbu dubrovakoga nadbiskupa i metropolita Grgura Lazzarija (1713.-1792.) na vrpci crvene dragocjene mitre iz dubrovake Katedrale. Snimio Boo Gjuki.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Papa Hrvatima 2011.

Radost zbog skoroga dolaska u Hrvatsku

benedikt XVi.* Gospodine Veleposlanie, drago mi je primiti Vas u sveanoj prigodi predaje pisma koje Vas ovjerovljuje kao izvanrednoga i opunomoenoga hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici. Zahvaljujem na srdanim rijeima koje ste mi uputili. Zauzvrat, bio bih zahvalan da predsjedniku Republike, gospodinu Ivu Josipoviu, kojega sam nedavno imao zadovoljstvo susresti, izrazite moje najbolje elje, za njega osobno kao i za dobrobit i mir hrvatskoga naroda. Poetak Vaega poslanja sretno se poklapa s dvadesetom obljetnicom hrvatske neovisnosti. A dogodine se slavi dvadeseta godinjica uspostave diplomatskih odnosa izmeu Vae zemlje i Svete Stolice. Nai su odnosi skladni i uravnoteeni. Sveta je Stolica uvijek posebnu pozornost posveivala Hrvatskoj. Moj daleki prethodnik papa Lav X., gledajui ljepotu vae kulture i dubinu vjere vaih predaka, opisao je vau zemlju kao scutum saldissimum et antemurale Christianitatis [najtvri tit i predzie kranstva]. Te drevne vrijednosti jo uvijek nadahnjuju nae suvremenike koji su se nedavno morali suoiti s posebnim potekoama. Da bi se sadanji narataji utvrdili, dolikuje jasno im izlagati bogatu batinu hrvatske povijesti i kranske kulture koja je duboko proima i na koju se va narod u nevolji uvijek oslanjao. Sa zadovoljstvom sam doznao da je va parlament tekuu godinu proglasio Bokovievom godinom. Taj je isusovac bio fiziar, astronom, matematiar, arhitekt, filozof i diplomat. Njegovo postojanje pokazuje da je mogue ivotno uskladiti znanost i vjeru, sluiti domovini i zauzimati se u Crkvi. Ovaj kranski umnik kae mladima da je mogue ostvariti se u sadanjemu drutvu te u njemu istodobno biti sretnik i vjernik. Uostalom, spomenici i nebrojena propea razasuta po vaoj zemlji jasno pokazuju tu sretnu suivljenost. Promatrajui taj sklad mladi e biti ponosni na svoju zemlju, povijest i vjeru, i uvijek e se sve vie osjeati batinicima blaga koje sad oni trebaju oploditi. Hrvatska e uskoro biti potpuno ukljuena u Europsku uniju. Sveta se Stolica moe samo radovati tomu to se europska obitelj upotpunjuje i prima drave koje joj povijesno pripadaju. To udruivanje, gospodine Veleposlanie, mora se zbivati uz puno potovanje hrvatskih posebnosti, vjerskoga puta i kulture. Lano bi bilo htjeti nijekati vlastiti identitet da bi se preuzeo drugi koji je nastao u posve drukijim okolnostima od onih u kojima se oblikovao i razvijao hrvatski identitet. Ulaskom u Europsku uniju Vaa zemlja ne dobiva samo gospodarski i pravni sustav koji ima svoje prednosti i ogranienja nego i sama moe dati vlastit, primjeran hrvatski doprinos. Ne smije se bojati odluno traiti da se potuje vlastita povijest i vlastiti religijski i kulturni identitet. Naalost, ima glasova koji zaudnom upornou poriu zbilju
papa

Benedikt XVI. osobito savjesno obavlja uiteljsku slubu. Nastupa ponajprije kao navjestitelj vjenoga zakona. Podsjea da, nasuprot prevrtljivom i izopaenom pravu kojem nas se podlae, postoji nepromjenjiv vjeni zakon i da ga ljudi otkrivaju u naravnomu zakonu kao svjetlo razuma kojim spoznajemo to moramo initi, a ega se kloniti; u prirodnim zakonima, kao ukupnost materijalnoga svijeta i u boanskomu zakonu, sadranome u Svetome Pismu koji obvezuje na pravu i jasnu vjeru te u skladu s razumom usmjerava prema osjetilnom i zemaljskom dobru (Stari savez), ali i umskom i nebeskom dobru (Novi savez); obuzdava ruku (Stari) i duu (Novi); privodi ljude opsluivanju zapovijedi strahom od kazne (Stari) i ljubavlju (Novi).

vjerskih korijena Europe. Postalo je moderno zaboravljati i nijekati povijesne injenice. Govoriti da Europa nema kranske korijene jednako je tvrdnji da ovjek moe ivjeti bez kisika i hrane. Ne smijemo se ustezati i podsjeati na istinu i istupiti za nju, odbijajui, po potrebi, ono to joj se protivi. Siguran sam da e Vaa zemlja znati braniti vlastiti identitet s uvjerenjem i ponosom, izbjegavajui nove prepreke koje se pojavljuju i koje su, pod izgovorom vjerske slobode, ali pogrjeno shvaene, protivne naravnom zakonu, obitelji i, posve jednostavno, udoreu. elio bih takoer odati priznanje naporima Vae zemlje da Hrvati u Bosni i Hercegovini mogu ostvariti poloaj koji im i pripada kao jednome od triju konstitutivnih naroda zemlje. Utvrujem i da, u elji za mirom i zdravom suradnjom sa zemljama Vae geopolitike regije, Hrvatska po25

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

U trenutku u kojem zapoinjete svoju plemenitu zadau zastupanja pri Svetoj Stolici, upuujem Vam, gospodine Veleposlanie, najbolje elje za uspjeno obavljanje svojega poslanja. Budite sigurni da ete u mojim suradnicima uvijek imati prihvaanje i razumijevanje ako Vam ustreba. Povjeravajui Vau zemlju zatiti blaene Gospe, Majke Boje Bistrike, i zagovoru blaenoga Alojzija Stepinca, od svega srca zazivam obilje boanskih blagoslova na Vau Ekscelenciju, na Vau obitelj i Vae suradnike, kao i na cijeli hrvatski narod i njegove predvodnike.
Govor u prigodi primanja vjerodajnica Filipa Vuka, novoga hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, u Vatikanu u ponedjeljak 11. travnja 2011.

Ruer Bokovi 1760., ulje na platnu Frana imunovia iz 1940. Snimio Boo Gjuki. O Rueru Bokoviu (1711.1787.) kao uzoru sklada vjere i razuma papa Benedikt XVI. govorio je ak tri puta: primajui novoga hrvatskog veleposlanika 11. travnja 2011. u Papinskome domu u Vatikanu, 4. lipnja u Hrvatskom narodnom kazalitu u Zagrebu i 8. lipnja na Trgu sv. Petra.

Poticaj na molitvu za uspjeh putovanja

benedikt XVi.* Upuujem pozdrav svim hrvatskim hodoasnicima, a osobito vjernicima upe Svetih Petra i Pavla iz Koerina u Bosni i Hercegovini. Dragi prijatelji, u subotu i nedjelju posjetit u Zagreb i Hrvatsku da zajedno s vama proslavim Dan hrvatskih katolikih obitelji. Dok s radou iekujem taj susret, sve vas pozivam da molite kako bi moj pastirski pohod ovoj dragoj zemlji donio obilje duhovnih plodova te da kranske obitelji budu sol zemlje i svjetlo svijeta. Hvaljen Isus i Marija!
papa

sebice pridonosi olakanju dijaloga i razumijevanja meu narodima razliitih tradicija, ali koji stoljeima ive zajedno. Ohrabrujem Vas da nastavite tim putem uvrenja mira potujui pri tome svakoga. Unutar pak Vaih dravnih granica, etiri ugovora potpisana izmeu Vae zemlje i Svete Stolice omoguuju, uz potovanje vlastitih posebnosti, razgovore o temama od zajednikoga interesa. Njih, u tome smislu, treba nastaviti na obostranu korist. Sa zadovoljstvom utvrujem da Hrvatska promie vjerske slobode i potuje posebno poslanje Crkve. Zbog svih tih razloga, gospodine Veleposlanie, iskreno se radujem to u za nekoliko tjedana moi posjetiti Vau zemlju. Moj prethodnik, tovani Ivan Pavao II., uinio je to tri puta, a i ja sam je posjetio nekoliko puta dok sam bio na elu jednoga rimskog dikasterija.* Rado sam prihvatio poziv hrvatskih vlasti i biskupa vae plemenite zemlje. Kao to znate, za putovanje je odabrana tema: Zajedno u Kristu. Ba zajedno s Vaim narodom elim slaviti. Zajedno, unato nebrojenim ljudskim razliitostima, zajedno s tim razlikama! I to u Kristu koji stoljeima prati hrvatski narod dobrotom i milosrem. Zbog Njega elim ohrabriti vau zemlju i Crkvu koja je meu vama i s vama. Nju koja briljivou samoga Krista prati sudbinu i hod vaega naroda jo od njegova poetka. U ovoj radosnoj prigodi elio bih srdano pozdraviti biskupe i vjernike Katolike Crkve u Hrvatskoj.
* Dikastrion je u antikoj Grkoj bio zbor sudaca, a po tome je nazvan dikstrij vlada u hrvatsko-ugarskoj dravnoj zajednici od XVII. st. te openito via vlast, ured, resor, ministarstvo. Prema apostolskoj konstituciji Pastor Bonus iz 1988., Rimsku kuriju ine dikasteriji i druge ustanove koji pomau rimskomu prvosveeniku u obavljanju njegove vrhovne pastirske slube. Pod dikasterijima se razumiju Dravno tajnitvo, zborovi (kongregacije, ima ih devet), sudita (tribunali, ima ih tri), vijea (ima ih 12), te Apostolska komora, Uprava batine Apostolske Stolice i Prefektura gospodarskih poslova Svete Stolice. Od 1981. do izbora za Papu, 2005., kardinal Joseph Ratzinger bio je predstojnik Zbora za uenje vjere, jednoga od 28 dikasterija Rimske kurije. 26

Iz govora na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu u srijedu 1. lipnja 2011.

O eperu, Europskoj uniji, Stepincu i N.D.H.

benedikt XVi.* Svetosti, ve ste bili u Hrvatskoj, a Va je prethodnik ak tri puta posjetio tu zemlju. Moe li se govoriti o posebnom odnosu izmeu Svete Stolice i Hrvatske? Koji su razlozi i najvaniji vidovi tih odnosa i ovoga putovanja? Osobno sam dvaput bio u Hrvatskoj. Prvi put [u sijenju 1982.] na sprovodu kardinala [Franje] epera, svojega prethodnika u Zboru za uenje vjere, koji mi je bio veliki prijatelj jer je ujedno bio predsjednik [Meunarodnoga] teolokog povjerenstva iji sam bio lan. Tako sam upoznao njegovu dobrotu, umnost, razbor i veselost. Preko njega sam stekao sliku o Hrvatskoj jer je bio veliki Hrvat i veliki Europljanin. Nakon toga bio sam jo jednom [u studenome 2001.], na poziv njegova osobnoga tajnika [Velimira] apeka, koji je takoer bio ovjek velike radosti i velike dobrote, na znanstvenome skupu i slavlju u marijanskome svetitu. Tu sam doivio puku pobonost koja je, moram rei, vrlo slina onoj moje zemlje. I bio sam vrlo sretan to vidim to utjelovljenje vjere: vjera ivljena srcem, gdje nadnaravno postaje naravno i naravno je prosvijetljeno nadnaravnim. Tako sam vidio i doivio tu Hrvatsku s tisuljetnom
papa

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Papa Bavarac istaknuti je branitelj slobode savjesti i vjeroispovijesti. Temeljno je ovjekovo pravo da se potuje injenica kako, time to je osobna, vjera nije privatna stvar, zabranjena u javnosti. Rijei kojima je opisao bl. Alojzija Stepinca, mogu se primijeniti i na njega samoga: Postao je nadasve odvjetnikom Bojim na ovoj Zemlji jer je branio pravo ovjeka da ivi s Bogom, branio je Boji prostor na ovoj Zemlji. Snimio Giuseppe Ruggirello.

katolikom povijeu, uvijek vrlo blisku Svetoj Stolici, i naravno, s prethodnom povijeu antike Crkve. Vidio sam da postoji iznimno duboko bratstvo u vjeri, u htijenju da se slui Bogu za ovjeka, u kranskom humanizmu. U tome smislu, ini mi se, postoji prirodna veza u tom istinskom katolitvu koje je otvoreno svima i koje preoblikuje svijet ili eli preobraziti svijet prema Stvoriteljevoj zamisli. Sveti Oe, Hrvatska se uskoro treba ujediniti s 27 drava koje ine Europsku uniju. No, u posljednje vrijeme u hrvatskom je puku porasla stanovita sumnjiavost prema Uniji. Mislite li u tim okolnostima donijeti poruku ohrabrenja Hrvatima, da gledaju prema Europi ne samo s gospodarskoga vidika, nego i s kulturnoga, i sa stajalita kranskih vrijednosti? Mislim da veina Hrvata u osnovi s velikom radou misli na as u kojemu e se udruiti s Europskom unijom jer je to duboko europski narod. Kardinali, bilo eper, Kuhari ili Bozani, uvijek su mi govorili: Mi nismo Balkanci, nego Srednja Europa. Dakle, to je narod koji je u sreditu Europe, njezine povijesti i kulture. U tome smislu mislim logino je, pravedno i nuno da ue. Isto tako mislim da prevladava osjeaj radosti nai se tamo gdje je povijesno i kulturno Hrvatska uvijek bila. Naravno, moe se razumjeti odreena sumnjiavost ako narod koji brojano nije velik ulazi u tu Europu, ve uspostavljenu i izgraenu. Moe se shvatiti da moda postoji strah od prejakoga centralistikog birokratizma, racionalistike kulture koja nedovoljno vodi
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

rauna o povijesti i bogatstvu povijesti, kao i o bogatstvu povijesne raznolikosti. ini mi se da bi upravo to moglo biti poslanje naroda koji sada ulazi: da obnovi razliitost u jedinstvu. Europski identitet jest identitet svojstven u bogatstvu razliitih kultura koje se meusobno pribliavaju u kranskoj vjeri, u velikim kranskim vrjednotama. Da bi to iznova bilo vidljivo i uinkovito, ini mi se da je ba poslanje Hrvata koji sad ulaze, nasuprot stanovitomu apstraktnom racionalizmu, uvrstiti povijesnost nae kulture i raznolikost koja je nae bogatstvo. U tome smislu ohrabrujem Hrvate: postupak ulaska u Europu tijek je uzajamnoga davanja i primanja. I Hrvatska daje, svojom povijeu te ljudskim i gospodarskim mogunostima. Naravno, i prima, irei na taj nain obzor i ivei u tome velikom optjecaju, ne samo gospodarskom nego nadasve kulturnom i duhovnom. Mnogi se Hrvati nadaju da bi se tijekom Vaega posjeta moglo dogoditi proglaenje svetim blaenoga kardinala Stepinca. Kakva je za Vas vanost njegova lika danas? Kardinal je bio veliki pastir i veliki kranin, pa tako i ovjek uzornoga humanizma. Rekao bih da je sudbina kardinala Stepinca bila da je morao ivjeti u dvjema oprenim diktaturama, a obje su bile protuovjene. Prvo, ustaki reim za koji se inilo da je ispunio san o samostalnosti i neovisnosti, no u stvarnosti samostalnost je bila la jer ju je Hitler podvrgnuo svojim probitcima. Kardinal Stepinac vrlo je dobro to shvatio i branio je pravu ovjenost protiv toga reima. Branei Srbe, idove, Cigane pokazao je rekli bismo snagu istinskoga humanizma, ak i trpei. Zatim je nastupila suprotna diktatura, komunistika, u kojoj se opet borio za vjeru, za nazonost Boga u svijetu, za stvarnu ovjenost koja ovisi o Bojoj prisutnosti: samo ako je ovjek Boja slika, onda humanizam cvate. Takva je bila recimo njegova sudbina: boriti se u dvjema razliitim i suprotstavljenim borbama. Upravo po toj odluci za istinsko protivljenje duhu vremena, po pravom humanizmu koji dolazi iz kranske vjere, veliki je uzor ne samo Hrvatima nego svima nama.
Odgovori na novinarska pitanja tijekom leta iz Rima do Zagreba, u zrakoplovu u subotu 4. lipnja 2011.
Kardinal Franjo eper (1905.-1981.) s konavoskom mitrom vodi procesiju Sv. Vlaha 6. veljae 1972. Desno iza je njegov tajnik msgr. Velimir apek (1927.2009.). U zrakoplovu, dok je prelijetao Jadran, papa Benedikt XVI. otkrio je kako njegova ljubav, potovanje i naklonost prema hrvatskom narodu potjeu iz prijateljstva s tim svojim prethodnikom na elu Zbora za uenje vjere, a prethodno Stepinevim nasljednikom u Zagrebu.

27

Ljudske i kranske vrijednosti u europskim korijenima

benedikt XVi.* Gospodine Predsjednie Republike Hrvatske, asna brao u biskupstvu, potovana gospodo predstavnici vlasti, draga brao i sestre! S velikom radou dolazim meu vas kao hodoasnik u ime Isusa Krista. Srdano pozdravljam ljubljenu hrvatsku zemlju i, kao nasljednik apostola Petra, velikim zagrljajem grlim sve njezine stanovnike. Napose pozdravljam katoliku zajednicu: biskupe, sveenike, redovnike i redovnice, vjernike svjetovnjake, te posebice obitelji ove zemlje koja je plodna navijetanjem Evanelja, nadom ivota i spasenja za svakoga ovjeka. Upuujem prijazan pozdrav Vama, gospodine Predsjednie Republike, i drugim ovdje okupljenima graanskim i vojnim vlastima. Zahvaljujem Vam, gospodine Predsjednie, na ljubaznim rijeima dobrodolice te izraavam najbolje elje za visoku dunost koja Vam je povjerena, kao i za mir i napredak cijeloga Naroda. U ovome se asu elim prisjetiti triju pastirskih posjeta Hrvatskoj svojega ljubljenog prethodnika, blaenoga Ivana Pavla II. i zahvaliti Gospodinu za dugu povijest vjernosti koja povezuje vau zemlju sa Svetom Stolicom. Brojimo vie od trinaest stoljea snanih i posebnih veza, prokuanih i uvrenih u katkad tekim i bolnim okolnostima. Ta je povijest rjeit dokaz ljubavi vaega naroda prema Evanelju i prema Crkvi. Od samih poetaka, va narod pripada Europi te joj, na osobit nain, daje doprinos u duhovnim i moralnim vrijednostima, koje su tijekom stolje oblikovale svakodnevni ivot, kao i osobni i nacionalni identitet njezine djece. Izazovi koji proizlaze iz suvremene kulture, proete drutvenim raslojavanjem i nestabilnou, te obiljeene individualizmom koji pogoduje shvaanju ivota bez obveza, u neprestanom traenju prostora privatnosti, zahtijevaju uvjereno svjedoanstvo i smjelo zauzimanje u promicanju temeljnih moralnih vrijednosti, ukorijenjenih u drutvenom ivotu i identitetu Staroga kontinenta. O dvadesetoj obljetnici proglaenja neovisnosti i uoi punopravnoga pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, davna i nedavna prolost vae zemlje moe sve druge narode Kontinenta poticati na promiljanje pomaui i svakom pojedincu i itavoj zajednici da ouva i oivi neprocjenjivu zajedniku batinu ljudskih i kranskih vrijednosti. Neka tako ovaj dragi narod, snagom svoje bogate tradicije, pridonese tomu da Europska unija cjelovito vrjednuje to duhovno i kulturno blago. S geslom Zajedno u Kristu, draga brao i sestre, dolazim s vama proslaviti Prvi nacionalni dan hrvatskih katolikih obitelji. Neka ovaj vani dogaaj bude prigoda za ponovno isticanje vrijednosti obiteljskoga ivota i zajednikoga dobra te uvrivanje jedinstva, oivljavanje nade i upravljanje prema zajednitvu s Bogom, na temelju bratskoga suivota i drutvene solidarnosti. Ve sad iskreno zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pripravi i organizaciji mojega posjeta. Pred dananjim
papa

izazovima za Crkvu i civilno drutvo, zazivam na ovu zemlju i na sve njezine stanovnike, zagovor i pomo blaenoga Alojzija Stepinca, pastira kojega va narod voli i tuje. Neka prati mlade narataje da ive u ljubavi koja je potaknula Gospodina Isusa Krista da svoj ivot daruje za sve ljude. Sveti Josip, brini uvar Otkupitelja i nebeski zatitnik vaega naroda, zajedno s Djevicom Marijom, najvjernijom Odvjetnicom Hrvatske, neka vam danas i uvijek isprose mir i spasenje. Hvala!
Pozdravni govor na sveanosti dobrodolice u Meunarodnoj zranoj luci Zagreb na Plesu 4. lipnja 2011.

Savjest kljuno naelo za izgradnju zajednikoga dobra

benedikt XVi.* Gospodine Predsjednie, gospodo kardinali, asna brao biskupi, potovane dame i gospodo, draga brao i sestre! Sretan sam to mogu zapoeti svoj posjet susreui vas, koji predstavljate razne slojeve hrvatskoga drutva i Diplomatski zbor. Srdano pozdravljam svakoga osobno kao i ivotne stvarnosti kojima pripadate: vjerske zajednice, politike, znanstvene i kulturne ustanove, podruja umjetnosti, gospodarstva i porta. Od srca zahvaljujem monsinjoru Puljiu i profesoru Zuraku na lijepim rijeima koje su mi uputili kao i glazbenicima koji su me doekali sveopim jezikom glazbe. Dimenzija univerzalnosti, koja je odlika umjetnosti i kulture, posebice se vee s kranstvom i Katolikom Crkvom. Krist je ovjek u potpunosti, i sve to je ljudsko nalazi u Njemu i njegovoj Rijei puninu ivota i smisla. Ovo je predivno kazalite znakovito mjesto, koje izraava va nacionalni i kulturni identitet. Moi susresti vas ovdje, zajedno okupljene, jo je jedan razlog duhovne radosti, jer Crkva je otajstvo zajednitva i uvijek se raduje zajednitvu u bogatstvu razliitosti. Sudjelovanje predstavnika drugih Crkvi i kranskih zajednica, kao i idovske i muslimanske religije, potvruje da religija nije neka zasebna zbiljnost u odnosu na drutvo, nego njoj priroena sastavnica, koja trajno priziva okomitu dimenziju, to jest sluanje Boga kao uvjet traganja za zajednikim dobrom, pravednou i pomirenjem u istini. Religija stavlja ovjeka u odnos s Bogom, Stvoriteljem i Ocem sviju, te stoga treba biti snaan imbenik mira. Religije se uvijek moraju proiavati prema ovoj istinskoj bti, kako bi odgovorile svojemu izvornom poslanju. Ovdje bih htio otvoriti sredinju temu svojega kratkog promiljanja, a to je pitanje savjesti. Ona je presjenica raznih podruja u kojima djelujete i temelj je slobodnoga i pravednog drutva, i na dravnoj i na nadnacionalnoj razini. Naravno, mislim na Europu, ija je Hrvatska oduvijek sastavnica na povijesno-kulturnome planu, a to e doskora biti i na politiko-institucionalnoj razini. Valja priznati i razvijati velika dostignua modernoga doba, to jest pripapa

28

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Prepoznajui kao sredinji problem hrvatskoga drutva, korupcije, privatizacije, vladajuih vrhuki, nezaposlenosti, zaduivanja, ivota na kredit i manjka domoljublja gaenje savjesti, ispred Bukoveve slike Narodnoga preporoda, sjedei pred ostvarenim Gundulievim Snom slobode, okupljenima svojevrsnome saboru hrvatskoga drutva, politike, znanosti, kulture, poduzetnitva, porta, diplomacije i religije Papa je govorio o odgoju savjesti i protiv ideologije prosjeka.

znavanje i jamstvo slobode savjesti, ljudskih prava, slobode znanosti i time slobodnoga drutva, ali pri tom zadrati otvorenima razum i slobodu prema njihovu nadnaravnom temelju, kako bi se izbjeglo da se ta dostignua ne bi izbrisala, kao to, naalost, nerijetko moemo ustvrditi. Kakvoa drutvenoga i graanskoga ivota, kvaliteta demokracije dobrim dijelom ovisi o tom, kritikom imbeniku, odnosno savjesti, o tome kako se ona shvaa i o tome koliko se ulae u njezino oblikovanje. Ako se savjest, prema prevladavajuem modernom shvaanju, ogranii u subjektivni okvir, u koji se smjeta religiju i moral, onda krizi Zapada nema lijeka, a Europa je osuena na nazadovanje. Ako se, naprotiv, savjest ponovno otkrije kao prostor sluanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i braom ljudima to je protiv svake diktature onda ima nade za budunost. Zahvalan sam profesoru Zuraku to je spomenuo kranske korijene brojnih kulturnih i znanstvenih ustanova ove zemlje, to se uostalom vidi i diljem europskoga kontinenta. Treba spominjati te zaetke, pa i zbog povijesne istine, i vrlo je vano znati dubinski iitavati te korijene, jer oni mogu i danas nadahnjivati. Kljuno je otkriti snagu nekoga dogaaja, primjerice, nastajanja jednoga sveuilita, ili nekoga kulturnog pokreta, ili pak neke bolnice. Valja shvatiti zato i kako je do toga dolo, da bi se i danas prepoznala vrijednost te dinaminosti kao duhovna stvarnost koja postaje kulturnom pa onda i drutvenom zbiljom. U temelju svega su mukarci i ene, dakle, osobe, savjesti voene snagom istine i dobra. Neki su od svijetlih likova ove zemlje ve spomenuti. elio bih se zaustaviti kod oca Ruera Josipa Bokovia, isusovca, koji je roen u Dubrovniku prije tri stotine
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

godina, 18. svibnja 1711. On vrlo dobro uosobljuje sretnu vezu izmeu vjere i znanosti, koje se uzajamno potiu na propitivanje, istodobno otvoreno, raznoliko, ali i sintetiko. Njegovo glavno djelo Theoria philosophiae naturalis [Teorija prirodne filozofije], objavljeno u Beu, a zatim i u Mletcima polovinom osamnaestoga stoljea, nosi znakovit podnaslov: redacta ad unicam legem virium in natura existentium, to jest svedena na jedan jedini zakon sil koje postoje u prirodi. U Bokovia postoji ralamba, postoji prouavanje mnogovrsnih znanstvenih grana, ali i strast za jedinstvom. A to je tipino za katoliku kulturu. Zbog toga je osnivanje Katolikoga sveuilita u Hrvatskoj znak nade. elim da ono pridonese ujedinjenju razliitih dijelova suvremene kulture, vrijednosti i identiteta vaega naroda, nastavljajui plodan crkveni doprinos povijesti plemenitoga hrvatskog naroda. Vratimo se ocu Bokoviu; strunjaci vele da njegova teorija neprekidnosti [kontinuiteta] vrijedi i za prirodne znanosti i za geometriju, to se izvrsno podudara s nekim velikim otkriima suvremene fizike. to rei? Odajemo priznanje slavnomu Hrvatu, ali i istinskom isusovcu: astimo tovatelja istine koji dobro zna koliko ga ona nadvisuje, ali koji takoer, u svjetlu istine, zna dokraja upotrijebiti sposobnosti razuma kojima ga je sm Bog obdario. No, osim odavanja priznanja, treba uzeti k srcu metodu, umnu otvorenost tih velikana. Vratimo se dakle savjesti kao glavnom imbeniku za kulturnu izgradnju i za promicanje zajednikoga dobra. Oblikovanjem savjesti Crkva daje drutvu svoj dragocjeni prinos. On se poinje oblikovati u obitelji, a uvruje u upi, gdje se djeca i mladi ue produbljivati Sveto Pismo koje je veliki zakonik europske kulture. Istodobno ue o smislu zajednice, zasnovane na daru, a ne na gospodarskom interesu ili na ideologiji, nego na ljubavi koja je glavna pokretaka sila istinskoga razvoja svake osobe i cijeloga ovjeanstva (Caritas in veritate, 1). Ta se logika besplatnosti, nauena u djetinjstvu i mladosti, potom ivi u svakome okviru, u igri i u portu, u meusobnim odnosima, umjetnosti, u dragovoljnom sluenju siromanima i patnicima, a kad je jednom usaena, moe se primjenjivati i u sloenijim podrujima politike i gospodarstva, suraujui da polis [grad, drava] bude ugodan i gostoljubiv, da ne bude prazan, lano neutralan, nego bogat ljudskim sadrajima, s izrazitom etikom crtom. Tu su Christifideles laici [kranski vjernici svjetovnjaci] zapravo pozvani velikoduno ivjeti svoju naobrazbu, vodei se naelima drutvenoga uenja Crkve da se ostvaruje vjerodostojna lainost, drutvena pravednost, obrana ivota i obitelji, sloboda vjere i odgoja. Cijenjeni prijatelji, vaa nazonost i hrvatska kulturna batina potaknuli su me na ova kratka promiljanja. Ostavljam vam ih kao znak svojega potovanja, a povrh svega kao elju Crkve da, pronosei svjetlo Evanelja, hodi u vaem narodu. Zahvaljujem vam na pozornosti i od srca blagoslivljam vas, vae najmilije i va rad.
Govor na susretu s predstavnicima graanskoga drutva, politikoga, akademskog, kulturnog i poduzetnikoga svijeta, s Diplomatskim zborom i s vjerskim elnicima u Hrvatskome narodnom kazalitu u Zagrebu 4. lipnja 2011. 29

Svjetlo dragocjene uljanice

benedikt XVi.* Draga mladei! Sve vas srdano pozdravljam! Osobito sam zadovoljan to sam ovdje s vama, na ovom povijesnom trgu koji je srce grada Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, na kojemu esto prevladavaju amor i svakodnevna vreva. A sada, vaa ga nazonost gotovo pretvara u hram, iji je svod samo nebo, koje se veeras ini kao da se naginje nad nas. U tiini elimo primiti Rije Boju koja je navijetena, kako bi prosvijetlila na um i zagrijala nae srce. Iskreno zahvaljujem monsinjoru Srakiu, predsjedniku Biskupske konferencije, za rijei kojima nas je uveo u ovaj na susret. Na poseban nain pozdravljam dvoje mladih te im zahvaljujem to su nam dali svoja lijepa svjedoanstva. Danielovo iskustvo podsjea na iskustvo svetoga Augustina; doivljaj je to traenja ljubavi negdje vani, a poslije se otkriva da mi je blia od mene samoga, dodiruje me u dubini i proiava Mateja nam je pak govorila o ljepoti zajednice koja otvara srce, um i znaaj Hvala vam oboma!
papa

vrijeme velikih obzora, snano ivljenih osjeaja, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, potekoa u uenju i radu, pitanja o otajstvu boli i patnje. Jo vie, to predivno razdoblje vaega ivota u sebi nosi duboku enju koja ne brie sve ostalo, nego ga uzdie kako bi mu dala puninu. U Ivanovu Evanelju Isus, obraajui se svojim prvim uenicima, pita: to traite? (Ivan 1, 38). Draga mladosti, te rijei, to pitanje nadilazi vrijeme i prostor, zahtijeva od svakoga mukarca i svake ene da se otvori ivotu, i trai pravi put I evo to iznenauje: Kristov glas i vama ponavlja: to traite? Isus vam danas govori, putem Evanelja i Duha Svetoga, da je On va suvremenik. On je onaj koji trai vas, prije nego vi Njega! Potpuno potujui vau slobodu, On se pribliava svakomu od vas i predlae sebe kao istinski i odluujui odgovor na onu enju koja prebiva u vaemu biu, na elju za ivotom koji vrijedi ivjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vaem putu! Oslonite se o Njega, ne e vas nikad razoarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaa srea ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajednitvu s Njime. Stvoreni smo i spaeni iz ljuPapa ne proputa rastvarati vrata poznavanju crkvenih otaca i nauitelja, bogatstva predaje i liturgije; njihov sadraj vodi odrasloj i zreloj vjeri. Kao sluga slugu Bojih pokuava popraviti brod koji se zove Crkva i koji putuje Zemljom. Prije nego mu je ponueno njezino kormilo postavio je dijagnozu i rekao: Gospodine, tvoja Crkva esto slii brodici koja tone, brodu koji na sve strane puta vodu. Na tvojemu itnom polju vidimo vie kukolja nego penice. Uasava nas tako prljava odjea i lice tvoje Crkve. Snimio Piotr Spalek.

U itanju koje smo uli sveti nas je Pavao pozvao da se uvijek radujemo u Gospodinu (Filipljanima 4, 4). Rije je to po kojoj dua zadrhti, ako uzmemo u obzir da Apostol narod tu poslanicu pie kranima u Filipima dok je u zatvoru, u iekivanju presude. On je okovan, ali navjetaj i svjedoenje Evanelja ne mogu biti utamnieni. Iskustvo svetoga Pavla pokazuje kako je na naemu putu mogue ouvati radost i u mranim trenutcima. Na koju on to radost misli? Svi znamo da u srcu svakoga ovjeka boravi snana enja za sreom. Svako djelo, svaki izbor, svaka nakana u sebi nosi tu skrivenu intimnu i prirodnu potrebu. Ali, vrlo esto primijetimo da smo se pouzdali u stvarnosti koje ne ispunjavaju tu elju, nego tovie otkrivaju svu njihovu nesigurnost. I upravo se u tim trenutcima osjea potreba za neim to nadilazi, to daje smisao svakodnevnom ivotu. Dragi prijatelji, vaa je mladost vrijeme koje vam Gospodin daruje da biste mogli otkriti smisao postojanja! To je
30

bavi. I samo u onoj ljubavi koja eli i trai dobro drugoga, uistinu moemo iskusiti smisao ivota, i radosni smo to ga ivimo, pa i u naporima, kunjama, razoaranjima, ak i plivajui protiv struje. Dragi mladi, ukorijenjeni u Kristu, moi ete u punini ivjeti ono to jeste. Kao to znate, na toj sam temi razvio svoju poruku za sljedei Svjetski dan mladih, koji e nas okupiti u kolovozu u Madridu, i prema kojemu idemo. Poao sam od snanoga izraza svetoga Pavla: Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, uvreni u vjeri (Koloanima 2, 7). Rastui u prijateljstvu s Gospodinom, kroz Njegovu Rije, Euharistiju i pripadnost Crkvi, uz pomo vaih sveenika, moi ete svima svjedoiti radost susreta s Njim koji vas uvijek prati, i zove vas ivjeti u pouzdanju i nadi. Gospodin Isus nije Uitelj koji zavarava svoje uenike; On jasno kae da hod s Njime zahtijeva zalaganje i osobnu rtvu, ali se isplati! Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

privlana obeanja lakog uspjeha, naini ivota koji daju prednost izgledu na tetu nutrine. Ne poputajte kunjama da se pouzdate samo u posjedovanje, u materijalne stvari, odriui se slijediti istinu koja ide dalje, poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist eli povesti. Dopustite da vas povede u Boje visine! U doba vae mladosti, podupire vas svjedoanstvo brojnih Gospodinovih uenika, koji su ivjeli u svom vremenu nosei u srcu novost Evanelja. Sjetite se Franje i Klare iz Asiza, Rue iz Viterba, Terezije od Djeteta Isusa, Dominika Savija. Koliko mladih svetaca i svetica u velikome krilu Crkve! Ali ovdje, u Hrvatskoj, vi i ja upravimo misli na blaenoga Ivana Merza. Sjajan mladi, u potpunosti ukljuen u drutveni ivot, koji nakon preminua mlade Grete, njegove prve ljubavi, kree sveuilinim putem. U godinama Prvoga svjetskog rata nalazi se pred razaranjem i smru, ali sve ga to oblikuje i izgrauje, dajui mu da nadvlada trenutke krize i duhovne borbe. Ivanova je vjera toliko ojaala da se posveuje prouavanju liturgije i zapoinje snaan apostolat meu samim mladima. Otkriva ljepotu katolike vjere i shvaa da je njegov ivotni poziv ivjeti i pomoi drugima da ive u prijateljstvu s Kristom. Koliko divnih djela ljubavi i dobrote ispunja njegov put. Umire 10. svibnja 1928., sa samo 32 godine, nakon nekoliko mjeseci bolesti, prikazujui svoj ivot za Crkvu i mlade. Taj mladi ivot, darovan iz ljubavi, nosi Kristov miris, te je svima poziv da se ne bojimo povjeriti sebe Gospodinu, kao to to, na poseban nain, razmatramo u Djevici Mariji, Majci Crkve, koja se ovdje ljubi i asti kao Majka Boja od Kamenitih vrata. Veeras elim Njoj povjeriti svakoga od vas, da vas prati svojom zatitom, a nadasve da vam pomogne susresti Gospodina i u Njemu pronai puni smisao vaega postojanja. Marija se nije bojala darovati cijelu sebe u Boji nacrt; u Njoj vidimo koji je na cilj: puno zajednitvo s Gospodinom. Cijeli je na ivot hod prema Jednoj i Trojednoj Ljubavi koja je Bog. Tako moemo ivjeti u sigurnosti da nikada ne emo biti naputeni. Dragi mladi Hrvati, grlim vas sve kao djecu! Nosim vas u srcu i ostavljam vam svoj blagoslov. Radujte se u Gospodinu uvijek! Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaa snaga. Amen. Hvaljen Isus i Marija!
Govor na molitvenom bdjenju s mladima na Trgu bana Jelaia u Zagrebu 4. lipnja 2011.

Joseph Ratzinger davno je utvrdio da je bavljenje Bogom neto bez ega ne moe. Uvjeren da je meu onima koji priznaju Isusa Krista Gospodinom i Spasiteljem puno vie onoga to ih spaja nego predaja i postavki koje ih razdvajaju, nastupa kao glasnogovornik cijeloga kranstva i ee se obraa svim kranima nego samo katolicima. Snimio Piotr Spalek.

ivotu otvorena obitelj izvor je budunosti

papa

benedikt XVi.* Draga brao i sestre! U ovoj svetoj Misi koju s radou predvodim u koncelebraciji s brojnom braom u biskupstvu i s velikim brojem sveenika, zahvaljujem Gospodinu za sve drage obitelji ovdje okupljene, kao i za sve druge koje su s nama povezane putem radija i televizije. Posebna zahvalnost kardinalu Josipu Bozaniu, zagrebakom nadbiskupu, za srdane rijei na poetku svete Mise. Svima upuujem svoj pozdrav te izraavam svoju veliku ljubav zagrljajem mira!
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Nedavno smo proslavili Gospodinovo Uzaae te se pripravljamo primiti veliki dar Duha Svetoga. U prvome smo itanju vidjeli kako je apostolska zajednica bila okupljena u molitvi u Dvorani posljednje veere s Marijom, Isusovom majkom (usp. Djela apostolska 1, 12-14). To je slika Crkve koja produbljuje svoje korijene u uskrsnom dogaaju. Ta je zapravo Dvorana mjesto gdje je Isus, na Posljednjoj veeri, ustanovio Euharistiju i sveenitvo, i gdje je, poto je uskrsnuo od mrtvih, izlio Duha Svetoga nad apostole upravo te uskrsne veeri (usp. Ivan 20, 19-23). Gospodin je svojim uenicima naloio da ne naputaju Jeruzalem, nego neka ekaju Oevo Obeanje (Djela apostolska 1, 4); traio je, naime, da ostanu zajedno kako bi se pripravili primiti dar Duha Svetoga. I oni su se okupili u molitvi, zajedno, s Marijom, u Dvorani, iekujui obeani dogaaj (usp. Djela apostolska 1, 14). Ostati zajedno bio je Isusov preduvjet da bi primili Duha Tjeitelja, a produena molitva bila je pretpostavka njihove sloge. Tu nalazimo zadivljujuu pouku za svaku kransku zajednicu. Katkad se misli da misionarski uspjeh ponajprije ovisi o pomnom planiranju i mudrom obavljanju neke konkretne obveze. Sigurno, Gospodin trai nau suradnju, ali prije bilo kojega naeg odgovora potreban je njegov poticaj: Njegov je Duh pravi zaetnik Crkve i njega valja zazivati i primiti. U evanelju smo uli prvi dio takozvane Isusove sveenike molitve (usp. Ivan 17, 1-11a) na zavretku oprotajnoga govora pune povjerenja, miline i ljubavi. Nazvana je sveenikom molitvom zato to se u njoj Isus predstavlja u sveenikom stavu, kao onaj koji zagovora za svoje u trenutku kad treba napustiti ovaj svijet. Ulomkom prevladavaju dva izraza: as i slava. Rije je o asu smrti (usp. Ivan 2, 4; 7, 30; 8, 20), asu u kojemu Krist ima prijei s ovoga svijeta k Ocu (Ivan 13, 1). No taj je as istodobno as njegove proslave koja se ispunjava preko kria, a evanelist Ivan to naziva uzvienjem, odnosno uzdizanjem, podizanjem u slavu: as Isusove smrti, as krajnje ljubavi as je njegove najvie slave. I za Crkvu, za svakoga kr31

anina, najvia slava jest slava Kria, a to znai ivjeti u ljubavi, u posvemanjemu daru Bogu i drugima. Draga brao i sestre, vrlo sam rado prihvatio poziv to su mi ga uputili hrvatski biskupi da posjetim ovu zemlju u prigodi Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katolikih obitelji. elim izraziti koliko visoko cijenim tu osjetljivost i zauzetost za obitelj, ne samo zbog toga to se ta temeljna ljudska stvarnost danas, u vaoj zemlji kao i drugdje, mora suoiti s potekoama i prijetnjama, pa je treba posebno evangelizirati i podupirati, nego i stoga to su kranske obitelji temelj za odgoj u vjeri, za izgradnju Crkve kao zajednitva i za njezinu misionarsku nazonost u najrazliitijim ivotnim situacijama. Poznajem velikodunost i predanje s kojima vi, dragi pastiri, sluite Gospodinu i Crkvi. Va svakodnevni rad odgajanja u vjeri novih narataja, kao i priprava na brak i praenje obitelji, glavni je put kojim se, uvijek iznova, obnavlja Crkva te oivljava i drutveno tkivo zemlje. S predanou nastavite tu svoju dragocjenu pastirsku zauzetost! Svakomu je dobro poznato kako je kranska obitelj poseban znak Kristove nazonosti i ljubavi i kako je ona pozvana dati poseban i nenadomjestiv doprinos evangelizaciji. Blaeni je Ivan Pavao II., koji je ak tri puta posjetio ovu plemenitu zemlju, tvrdio da je kranska obitelj pozvana ivo i odgovorno sudjelovati u poslanju Crkve na vlastit i izvoran nain, stavljajui u slubu Crkve i drutva samu sebe u onomu to ona jest i to ini, kao intimno zajednitvo ivota i ljubavi (Familiaris consortio, 50). Kranska je obitelj uvijek bila prvotni put prenoenja vjere te i danas ima velike mogunosti za evangelizaciju u mnogovrsnim okruenjima. Dragi roditelji, trajno se obveite uiti svoju djecu moliti, i molite s njima. Pribliite ih sakramentima, osobito Euharistiji ove godine slavite 600 godina ludbrekoga euharistijskog uda; uvedite ih u ivot Crkve; u intimi doma nemojte se bojati itati Sveto Pismo, obasjavajui tako obiteljski ivot svjetlom vjere i hvalei Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje veere, poput one Marijine i uenik, u kojoj se ivi u jedinstvu, zajednitvu i molitvi! Danas, Bogu hvala, mnoge kranske obitelji sve vie stjeu svijest o svojemu misijskom pozivu te se ozbiljno zauzimaju u svjedoenju za Krista Gospodina. Blaeni je Ivan Pavao II. govorio: Prava obitelj, utemeljena na braku, sama je po sebi dobra vijest za svijet. I dodaje: U nae vrijeme sve su brojnije obitelji koje aktivno sudjeluju u evangelizaciji U Crkvi je dozreo trenutak obitelji, a to je takoer trenutak misionarske obitelji (uz Gospino pozdravljenje, 21. listopada 2001.). U dananjem je drutvu vie no ikad urno potrebna nazonost uzornih kranskih obitelji. Naalost, moramo ustanoviti da se, osobito u Europi, iri posvjetovljenje koje Boga ivota gura na rub te donosi rastuu razjedinjenost obitelji. Apsolutizira se sloboda bez odgovornosti za istinu i kao ideal se njeguje pojedinano dobro kroz potronju materijalnih dobara te povrnih iskustava, ne vodei rauna o kakvoi odnosa s osobama i o najdubljim ljudskim vrijednostima; ljubav se svodi na sjetilni osjeaj i zadovoljavanje nagonskih poriva, bez nastojanja da se stvore trajne veze
32

meusobne pripadnosti i bez otvorenosti ivotu. Pozvani smo oduprijeti se tomu mentalitetu! Uz rije Crkve, vrlo je vano i svjedoenje te zauzetost kranskih obitelji, vae konkretno svjedoanstvo, posebno kao potvrda nepovrjedivosti ljudskoga ivota od zaea do njegova prirodnoga skonanja, to je jedinstvena i nezamjenjiva vrijednost obitelji utemeljene na braku. Nune su i zakonske mjere koje podupiru obitelji u zadai raanja i odgoja djece. Drage obitelji, budite hrabre! Ne poputajte tom posvjetovljenom mentalitetu koji nudi suivot kao pripravu ili ak kao zamjenu za brak! Pokaite ivotnim svjedoanstvom da je mogue, poput Krista, ljubiti bespridrajno, da se ne treba bojati zalaganja za drugu osobu! Drage obitelji, radujte se oinstvu i majinstvu! Otvorenost ivotu znak je otvorenosti prema budunosti, pouzdanja u budunost, kao to potovanje naravnoga zakona oslobaa osobu, a ne ubija je! Dobro obitelji jest dobro i Crkve. elio bih istaknuti to sam prije ustvrdio: Izgradnja svake pojedine kranske obitelji smjeta se unutar vee obitelji Crkve, koja je podupire i nosi sa sobom. I obratno, Crkvu grade obitelji, male kune crkve (govor 6. lipnja 2005.). Molimo Gospodina da obitelji sve vie budu male Crkve, a crkvene zajednice da budu sve vie obitelj! Drage hrvatske obitelji, ivei u zajednitvu vjere i ljubavi, budite to oitiji svjedoci obeanja koje je Gospodin, uzaavi na nebo dao svakomu od nas: Ja sam s vama sve dane do svretka svijeta (Matej 28, 20). Dragi hrvatski krani, osjeajte se pozvanima navijetati Evanelje cijelim svojim biem; osjetite snagu Gospodnje rijei: Poite i uinite mojim uenicima sve narode (Matej 28, 19). Djevica Marija, Kraljica Hrvata, neka vas uvijek prati na tom putu. Amen! Hvaljen Isus i Marija!
Propovijed na misi u prigodi Prvoga nacionalnog dana hrvatskih katolikih obitelji na zagrebakom Hipodromu u nedjelju 5. lipnja 2011.

Dar vjere ivljene u obitelji

papa

benedikt XVi.* Draga brao i sestre, prije zavretka ovoga sveanog slavlja, elim vam zahvaliti na vaemu arkom i pobonom sudjelovanju kojim ste eljeli izraziti i svoju ljubav prema obitelji i zauzetost njoj u korist kako je na to malo prije podsjetio monsinjor upan, kojemu takoer od srca zahvaljujem. Danas sam ovdje da vas uvrstim u vjeri; i to je taj dar koji vam nosim: Petrovu vjeru, vjeru Crkve! Ali istodobno, vi darujete meni tu istu vjeru, obogaenu svojim iskustvom, radostima i trpljenjima. Napose mi darujete svoju vjeru ivljenu u obitelji, da bih je ouvao u batini sveope Crkve. Znam da u Mariji, Kristovoj Majci i naoj Majci, nalazite veliku snagu. Stoga se ovoga trenutka obraamo njoj, duhovno upravljeni prema Svetitu Marije Bistrice, te joj povjeravamo sve hrvatske obitelji: roditelje, djecu, djedove i bake; put branih drugova, predanost odgoju, posao i kuanske obveze. Zazivamo takoer njezin zagovor da bi javne ustanove uvijek podupirale obitelj, osnovnu stanicu drutvenoga tijela. Draga brao i sestre, ba za godinu dana
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

proslavit emo u Milanu Sedmi svjetski susret obitelji. Povjerimo Mariji pripravu toga vanog crkvenog dogaaja. Ovoga se trenutka sjedinjujemo u molitvi i sa svima onima koji u katedrali u Burgu de Osmi u panjolskoj slave proglaenje blaenim Ivana de Palafoxa y Mendoze, svijetli lik biskupa iz XVII. stoljea u Meksiku i panjolskoj; bio je ovjek iroke kulture i duboke duhovnosti, veliki obnovitelj, neumorni pastir, branitelj Indiosa. Neka Gospodin svojoj Crkvi podari brojne svete pastire poput blaenoga Ivana. [Pozdravljam hodoasnike] na raznim jezicima, poet u sa slovenskim. S veseljem pozdravljam slovenske vjernike. Hvala za vau nazonost. Bog vas blagoslovio! Srpski. Pozdravljam vjernike srpskoga jezika. Hvala na vaoj prisutnosti. Bog vas blagoslovio! Makedonski. S ljubavlju pozdravljam vjernike makedonskoga jezika i zahvaljujem za vau nazonost. Gospodin neka vas blagoslovi! Maarski. Od srca pozdravljam vjernike maarskoga jezika. Hvala na vaoj nazonosti. Gospodin vas blagoslovio! Albanski. Srdano pozdravljam vjernike albanskoga jezika. Zahvaljujem vam na sudjelovanju. Bog vas blagoslovio! Njemaki. Nazivam srdaan Bog vas veselio! vjernicima njemakoga jezika. Hvala vam na vaem dionitvu. Neka vas Gospodin sve blagoslovi! Drage obitelji, ne bojte se! Gospodin ljubi obitelj i blizu vam je!
Govor uz molitvu Kraljice neba na zagrebakom Hipodromu 5. lipnja 2011.
Nakon oduevljenja, nade i ponosa koju je meu hrvatskim pukom probudio Papin dolazak; nakon to su poniznost, pozornost, otroumnost, ljudska toplina i dravniko dostojanstvo toga osamdesetpetogodinjaka dirnuli mnoge nae sunarodnjake i njegovu brau u vjeri, njegove poruke valja prouiti, prihvatiti i provoditi.

Budite moralna svijest drutva!

papa

benedikt XVi.* Draga brao u biskupstvu i u sveenitvu, draga brao i sestre! Zahvaljujem Gospodinu za ovaj molitveni susret koji mi omoguuje doivjeti poseban trenutak zajednitva s vama, biskupi, sveenici, posveene osobe, bogoslovi i sjemenitarci, novaci i novakinje. Od srca vas pozdravljam te vam zahvaljujem za svjedoanstvo koje dajete Crkvi kao to su to uinili toliki pastiri i muenici u ovoj zemlji od svetog Dujma sve do blaenog kardinala Stepinca, ljubljenog kardinala Kuharia i mnogih drugih. Hvala kardinalu Josipu Bozaniu na ljubaznim rijeima koje mi je uputio. Ove se veeri elimo u pobonosti i molitvi prisjetiti blaenoga Alojzija Stepinca, neustraivoga pastira, primjera apostolske revnosti i kranske postojanosti, iji junaki ivot jo i danas prosvjetljuje vjernike hrvatskih biskupija podupirui ih u vjeri i crkvenom ivotu. Zasluge toga nezaboravnog biskupa u biti proizlaze iz njegove vjere: u svojem je ivotu uvijek vrsto upirao pogled na Isusa i Njemu se neprestano suobliavao, sve do toga da je postao iva slika Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujui svojoj vrstoj kranskoj savjesti znao se oduprijeti svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacistike i faistike diktature postao braniteljem idova, pravoslavnih i svih progonjenih, a potom, u doba komunizma, odvjetnik svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih sveenika. Da,
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

postao je odvjetnik Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo ovjeka da ivi s Bogom. Jednim uistinu prinosom [Krist] zasvagda usavri posveene (Hebrejima 10, 14). Ovaj izriaj iz Poslanice Hebrejima, malo prije navijeten, poziva nas da promatramo lik blaenoga kardinala Stepinca sukladno Kristovu obliku i njegovoj rtvi. Kransko muenitvo zapravo je najvia mjera svetosti, ali to je uvijek i samo zahvaljujui Kristu, po njegovu daru, kao odgovor na njegov prinos koji primamo u Euharistiji. Blaeni Alojzije Stepinac odgovorio je svojim sveenitvom, svojim biskupstvom, rtvom ivota: jednim jedincatim da sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo muenitvo oznauje vrhunac nasilja usmjerena protiv Crkve tijekom uasnoga razdoblja komunistikoga progona. Hrvatski katolici, a poglavito kler, bili su izloeni muenju i sustavnom nasilju kojem je bio cilj razoriti Katoliku Crkvu poevi od najviega mjesnog autoriteta. Ono posebno teko doba obiljeio je narataj biskupa, sveenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne izdaju Krista, Crkvu i Papu. Narod je vidio da sveenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objanjava ono to je ljudski neobjanjivo: da tako kruti reim nije mogao slomiti Crkvu. I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana biti ujedinjena kako bi se suoila s izazovima u promijenjenomu drutve33

nom okruenju nalazei misionarskom spremnou nove putove evangelizacije, posebice u slubi mladim naratajima. Draga brao u biskupstvu, prije svega bih vas elio ohrabriti u obavljanju vaega poslanja. to vie budete djelovali u plodnom suglasju meu sobom i u zajednitvu s Petrovim Nasljednikom, to ete se vie moi suoavati s potekoama naega doba. Uz to je vano da se ponajprije biskupi i sveenici trajno zauzimaju za pomirenje meu podijeljenim kranima kao i meu kranima i muslimanima nasljedujui Krista koji je mir na (Efeanima 2, 14). Svojim sveenicima ne propustite davati jasne duhovne, naukovne i duobrinike naputke. Crkvena zajednica doista u sebi sadrava opravdane razliitosti, no ipak ne moe vjerno svjedoiti Gospodina ako nema zajednitva njezinih lanova. To od vas zahtijeva budno sluenje u dijalogu punom ljubavi, ali i jasnoe i vrstoe. Draga brao, prianjati uz Krista znai uvati njegovu rije u svim okolnostima (usp. Ivan 14, 23). S tim u vezi blaeni se kardinal Stepinac ovako izrazio: Jedno od najveih zala naega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umiljati Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora oitovati na svim podrujima naega ivota (Propovijed na Sv. Petra i Pavla 29. lipnja 1943.). udoredno uenje Crkve, danas esto neshvaeno, ne moe se odvojiti od Evanelja. Upravo je na pastirima da ga pouzdano nude vjernicima, kako bi im pomogli procijeniti njihove osobne odgovornosti, sklad izmeu njihovih odluka i zahtjeva vjere. Tako se napreduje u onom potrebnom kulturnom zaokretu da bi se promicala kultura ivota i drutvo po mjeri ovjeka. Dragi sveenici posebno vi upnici poznajem vanost i mnogovrsnost vaih obveza u doba kad se nedostatak sve-

Papa je na dva dana uinio Hrvatsku sreditem kranstva. Privukao je pozornost, i to pozitivnu, cijeloga svijeta na nju. Raegao ugljevlje nade u njezinu puku. Donio daak blaenstva, spokoja, raja. Ponovio nam da nas Bog ljubi. Pronaao je jednostavne rijei koje diraju u srce. Kao uzore nam je istaknuo tri sunarodnjaka: Ruera Bokovia, Ivana Merza i Alojzija Stepinca. Ocrtao je urne zadae biskupima i drugim crkvenim slubenicima, osokolio obitelji, molio s mladima, pozvao odlinike drutva i obnaatelje vlasti na predaniji rad za zajedniko dobro, otvorio nove obzore. Snimio Piotr Spalek.

enika poinje snano osjeati. Potiem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom ivotu da biste plodonosno mogli ispunjavati svoje sluenje: nauavajui, posveujui i vodei one koji su povjereni vaoj brizi. Velikoduno primajte one koji kucaju na vrata vaega srca nudei svakomu darove koje vam je povjerila boanska dobrota. Ustrajte u zajednitvu sa svojim biskupom i u meusobnoj suradnji. Hranite svoju brinu predanost na izvorima Svetoga Pisma, sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i pouljivi djelovanju Duha Svetoga; tako ete biti uinkoviti djelatnici nove evangelizacije koju ste pozvani ostvariti zajedno s vjernicima svjetovnjacima, skladno i bez mijeanja onoga to ovisi o zareenom slubeniku s onim to pripada sveopemu sveenitvu krtenih. Neka vam na srcu bude skrb za duhovna zvanja: trudite se svojim oduevljenjem i vjernou prenijeti ivu elju da se velikoduno i bez oklijevanja odgovori Kristu, koji poziva na najdublje sjedinjenje s Njime, Glavom i Pastirom. Dragi posveeni i posveene, Crkva mnogo oekuje od vas ije je poslanje u svakom vremenu svjedoiti nain ivota koji je Isus, kao najuzvieniji od posveenih i Oev poslanik za njegovo Kraljevstvo, prigrlio i ponudio uenicima koji su ga slijedili (Vita consecrata, 22). Neka Bog uvijek bude vae jedino bogatstvo: dopustite mu da vas oblikuje kako bi dananjem ovjeku jasno pokazao pristajanje uz prave vrijednosti svetosti, istine, ljubavi nebeskoga Oca. Potpomognuti milou Duha, govorite ljudima jezikom ivota koji je preobraen uskrsnom novou. Sav va ivot postat e tako znak i sluenje posveenju koje je svaki kranin primio kad je pritjelovljen Kristu. Vama mladima, koji se pripravljate za sveenitvo ili za posveeni ivot, elim ponoviti da boanski Uitelj neprestano djeluje u svijetu i govori svakomu pojedinom od onih koje je izabrao: Slijedi me (Matej 9, 9). Taj poziv zahtijeva svakodnevnu potvrdu odgovora ljubavi. Neka vae srce bude uvijek spremno! Junako svjedoanstvo blaenoga Alojzija Stepinca neka nadahne obnovu duhovnih zvanja meu mladim Hrvatima. A vi, draga brao u biskupstvu i sveenitvu, svakako nastojte dati mladima u sjemenitima i novicijatima uravnoteeni odgoj koji e ih pripraviti na sluenje utkano u drutvo naega vremena zahvaljujui dubini njihova duhovnoga ivota i ozbiljnosti njihova studija. Ljubljena Crkvo u Hrvatskoj, ponizno i smjelo preuzmi zadau da bude moralna svijest drutva, sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Matej 5, 13-14). Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu Evanelju u drutvu koje nastoji relativizirati i posvjetoviti sve slojeve ivota. Budi boravite radosti u vjeri i nadi. Predragi! Neka blaeni kardinal Alojzije Stepinac i svi sveti vae zemlje posreduju za va narod, a Majka Spasiteljeva neka vas titi! S ljubavlju udjeljujem vama i itavoj Crkvi u Hrvata svoj apostolski blagoslov. Amen. Hvaljen Isus i Marija!
Propovijed na Veernjoj s klerom i redovnitvom u zagrebakoj Prvostolnici 5. lipnja 2011.

34

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Nosim ove dane u pameti i u srcu

papa

Jamim vam svoju molitvu

benedikt XVi.* Njegovoj Ekscelenciji gospodinu Ivu Josipoviu, Predsjedniku Republike Hrvatske. Na svretku moga boravka u Hrvatskoj prigodom znakovitog susreta hrvatskih katolikih obitelji elim iskazati svoju duboku zahvalnost Vama i svim vlastima kao i itavom hrvatskom narodu na srdanom gostoprimstvu koje mi je prueno. Jamim vam svoju molitvu kako bi uz Boju pomo vaa draga nacija napredovala na putu napretka i mira u suglasju sa svojim plemenitim i kranskim korijenima i obiajima. Benedikt PP. XVI.
papa

benedikt XVi.* Gospodine Predsjednie, uglednici iz vlasti, draga brao u biskupstvu, brao i sestre u Gospodinu! Moj je pohod vaoj zemlji doao do kraja. Premda kratak, bio je bogat susretima, koji su mi omoguili osjetiti dio vas, vae povijesti te su mi pruili prigodu da hodoasniku Crkvu u Hrvatskoj utvrdim u vjeri u Isusa Krista, jedinoga Spasitelja. Tu vjeru, koja je doprla do vas hrabrim i vjernim svjedoenjem tolike vae brae i sestara, od kojih neki nisu oklijevali umrijeti za Krista i njegovo Evanelje, doivio sam ivom i iskrenom. Podajmo Bogu hvalu za obilne darove milosti koje bogato rasporeuje u svagdanjem hodu svoje djece! elim zahvaliti svima koji su sudjelovali u pripravi kako bi ovaj moj posjet protekao u redu. U pameti i u srcu nosim ive dojmove ovih dana. Skladno je i proivljeno bilo jutronje sudjelovanje na svetoj Misi u prigodi Nacionalnoga dana obitelji. Jueranji susret u Hrvatskom narodnom kazalitu omoguio mi je da s predstavnicima graanskoga drutva i vjerskih zajednica podijelim neka razmiljanja. Potom su mi, tijekom dirljivoga molitvenog bdjenja, mladi pokazali svijetlo lice Hrvatske, okrenuto prema budunosti, obasjano ivom vjerom poput plamena dragocjene svjetiljke koji je primljen od otaca i koji zahtijeva da ga se uva i hrani du puta. Molitva na grobu blaenoga kardinala Stepinca na osobit nas je nain podsjetila na sve one koji su trpjeli a i danas trpe zbog vjere u Evanelje. Nastavimo moliti zagovor toga neustraivoga svjedoka uskrsloga Gospodina, kako bi svaka rtva, svaka kunja, koje prinosimo Bogu iz ljubavi prema njemu i brai, mogle biti kao penino zrno koje, pavi na zemlju, umre da donese plod. Razlog je moje radosti to to sam vidio koliko je danas jo uvijek iva kranska predaja u vaem narodu. Rukom sam je dotaknuo osobito u toplom doeku to mi ga je narod iskazao, a kao to je to uinio i tijekom triju posjeta blaenoga Ivana Pavla II. prepoznajui u posjetu Petrova Nasljednika, onoga koji dolazi utvrditi brau u vjeri. Ova crkvena ivotnost, koju valja ouvati i ojaati, sigurno e proizvesti pozitivne uinke na svekoliko drutvo zahvaljujui suradnji Crkve i javnih ustanova, za koju elim da bude uvijek jasna i plodna. U ovo vrijeme, kad se ini da nedostaju vrsta i sigurna uporita, neka krani, ujedinjeni zajedno u Kristu, zaglavnom kamenu, mognu, poput due naroda, nastaviti izgraivati dravu pomaui joj u razvoju i napretku. Vraajui se u Rim, sve vas povjeravam u Boje ruke. On, darovatelj svakoga dobra i providnost puna ljubavi, neka uvijek blagoslivlja ovu zemlju i hrvatski narod te udijeli mir i napredak svakoj obitelji. Neka Djevica Marija bdije nad povijesnim putom vae domovine kao i nad putom itave Europe i neka vas takoer prati moj apostolski blagoslov koji vam od srca udjeljujem.

Brzojav upuen iz zrakoplova Dubrovnik (airbus A320) Croatia Airlinesa tijekom leta iz Zagreba prema Rimu 5. lipnja 2011.

Osvrt na apostolsko putovanje u Hrvatsku

benedikt XVi.* Draga brao i sestre, danas elim govoriti o pastirskom pohodu Hrvatskoj u kojem sam bio prolu subotu i nedjelju. Bilo je to, dodue, kratko apostolsko putovanje, u cijelosti se odvijalo u glavnome gradu Zagrebu, no ipak je bogato susretima i nadasve snanim duhom vjere jer su Hrvati duboko katoliki narod. Ponovno izraavam svoju iskrenu zahvalu kardinalu Bozaniu, zagrebakom nadbiskupu, monsinjoru Srakiu, predsjedniku Biskupske konferencije i drugim biskupima iz Hrvatske, kao i Predsjedniku Republike za topli doek koji su mi iskazali. Hvala i svim graanskim vlastima i svima koji su na razne naine sudjelovali u tome dogaaju, osobito onima koje su na tu nakanu prikazivali molitve i rtve. Geslo mojega posjeta bilo je Zajedno u Kristu. Ono u prvome redu izraava iskustvo: nai se svi sjedinjeni u Kristovo ime, iskusiti da smo Crkva, to se oituje u sabranosti Bojega naroda oko Petrova nasljednika. Ali to Zajedno u Kristu imalo je, u ovome sluaju, posebnu poveznicu s obitelji: naime, glavni povod mojega pohoda bio je Prvi nacionalni dan hrvatskih katolikih obitelji koji je dosegnuo vrhunac u euharistijskome slavlju u nedjelju ujutro na zagrebakom Hipodromu, na kojemu je sudjelovalo veliko mnotvo vjernika. Bilo mi je doista vano uvrstiti u vjeri ponajprije obitelji koje je Drugi vatikanski sabor nazvao kunom Crkvom (Lumen gentium, 11). Blaeni Ivan Pavao II., koji je Hrvatsku pohodio ak triput, snano je isticao ulogu obitelji u Crkvi, pa sam ovim putovanjem htio nastaviti taj oblik njegova uiteljstva. U dananjoj Europi narodi vrste kranske tradicije imaju posebnu odgovornost u obrani i promicanju vrijednosti obitelji utemeljene na enidbi, koja nedvojbeno ostaje presudna i na odgojnom i na drutvenom polju. Ta je poruka imala dakle osobitu vanost za Hrvatsku, bogatu duhovnom, etikom i kulturnom batinom, koja se priprema ui u Europsku uniju. Sveta je misa slavljena u posebnome duhovnom ozraju duhovske devetnice. Kao u velikoj Dvorani posljednje veere pod otvorenim nebom, hrvatske su se obitelji okupapa

Govor pripremljen za Sveanost odlaska u Meunarodnoj zranoj luci Zagreb na Plesu 5. lipnja 2011.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

35

pile u molitvi, zazivajui zajedno dar Duha Svetoga. To mi je omoguilo istaknuti dar i predanost zajednice u Crkvi, kao i ohrabriti brane drugove u njihovu poslanju. U nae dane, kad je broj razlaza i rastava braka, naalost, sve vei, vjernost branih drugova postala je sama po sebi znakovito svjedoanstvo Kristove ljubavi koja omoguuje da se ivi u braku zbog onoga to on jest, to jest zajednica mukarca i ene koji se, Kristovom milou, uzajamno ljube i pomau itav ivot, u radosti i alosti, u zdravlju i bolesti. Prvi odgoj u vjeri sastoji se upravo u svjedoenju te vjernosti branom savezu: iz nje djeca bez ijedne izgovorene rijei ue da je Bog vjerna, strpljiva i velikoduna ljubav, puna potovanja. Vjera u Boga koji je Ljubav prenosi se ponajprije svjedoenjem vjernosti branom savezu koja se prirodno pretae u ljubav prema djeci, plodu toga zajednitva. Ali ta vjernost nije mogua bez Boje milosti, bez oslonca na vjeru i Duha Svetoga. Eto zato se Djevica Marija ne prestaje zauzimati kod svoga Sina da kao u svadbi u Kani ne prestane branim drugovima stalno obnavljati dar dobroga vina, to jest svoju milost, koja im omoguuje ivjeti u jednome tijelu u razliitoj dobi i ivotnim okolnostima. U to ozraje velike pozornosti posveene obitelji vrlo se lijepo uklopilo bdjenje s mladima, odrano u subotu naveer na Jelaievu trgu, sreditu grada Zagreba. Ondje sam se imao priliku susresti s novim hrvatskim naratajem i primijetio sam snagu njegove mlade vjere, noene velikim poletom prema ivotu i njegovu smislu, prema dobru, prema slobodi, to jest prema Bogu. Bilo je lijepo i dirljivo uti te mlade kako pjevaju s radou i zanosom, a zatim, u trenutku oslukivanja i molitve, vidjeti ih sabrane u dubokoj tiini! Njima sam ponovio pitanje koje je Isus uputio svojim prvim uenicima: to traite? (Ivan 1, 38), ali sam im rekao da Bog trai njih prvi i vie nego to oni trae Njega. To je radost vjere: otkriti da nas Bog prvi ljubi! To nas otkrie trajno ini uenicima i stoga uvijek mladima u duhu! To je otajstvo, tijekom bdjenja, doivljeno u molitvi euharistijskoga klanjanja: u utnji je nae bivanje zajedno u Kristu nalo puninu. Tako je moj poziv na nasljedovanje Isusa bio odjek rijei koju je On sam uputio srcu mladih. Drugi trenutak koji bismo mogli nazvati Dvoranom posljednje veere bilo je slavlje Veernje u stolnoj crkvi s biskupima, sveenicima, redovnicima i mladima u formaciji u bogoslovijama, sjemenitima i novicijatima. I tu smo, na osobit nain, iskusili da smo kao crkvena zajednica jedna obitelj. U zagrebakoj se prvostolnici nalazi dojmljiv grob blaenoga kardinala Alojzija Stepinca, biskupa i muenika. On se, u Kristovo ime, hrabro suprotstavio nasilju nacizma i faizma, a poslije izopaenosti komunistikoga reima. Bio je utamnien pa zatoen u rodnome selu. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom, a umro je 1960. od bolesti zadobivene u kaznionici. U svjetlu njegova svjedoanstva ohrabrio sam biskupe i sveenike u njihovoj slubi potaknuvi ih na zajednitvo i na apostolski polet; ponovno sam posveenim osobama izloio ljepotu i korjenitost njihova oblika ivota; pozvao sam bogoslove i sjemenitarce, iskuenike i iskuenice da s radou slijede Krista koji ih je pozvao po imenu. Taj molitveni dogaaj, obogaen nazonou mnogobrojne brae i sestara koji su ivot posvetili Gospodinu, meni je bio velika utjeha, i molim da hrvatske
36

obitelji uvijek budu plodno tlo za raanje brojnih i svetih zvanja u slubi Bojega kraljevstva. Vrlo je vaan bio i susret s predstavnicima graanskoga drutva, svijeta politike, znanosti, kulture i poduzetnitva, s diplomatskim zborom i vjerskim predvodnicima u Narodnom kazalitu u Zagrebu. U tom ozraju imao sam radosnu prigodu iskazati potovanje velikoj hrvatskoj kulturnoj batini, neodvojivoj od njezine povijesti vjere i ive prisutnosti Crkve, koja je tijekom stolje promicala brojne ustanove i prije svega odgojila glasovite traitelje istine i zajednikoga dobra. Meu njima osobito sam podsjetio na isusovca oca Ruera Bokovia, velikoga znanstvenika ija tristota obljetnica roenja pada ove godine. Jo jednom nam je postao bjelodan najdublji poziv Europe uvati i obnavljati humanizam koji ima kranske korijene i koji se moe nazvati katolikim, to jest sveopim i cjelovitim. To je humanizam koji u sredite stavlja ovjekovu savjest, njegovu otvorenost vrhunaravnom i istodobno njegovu povijesnu stvarnost, koja je kadra nadahnuti politike pothvate koji su raznoliki, ali tee prema istome cilju: izgraivati sadrajnu demokraciju, utemeljenu na etikim vrijednostima ukorijenjenima u samoj ljudskoj naravi. Promatrati Europu s gledita Naroda drevne i vrste kranske tradicije koji je sastavni dio europske uljudbe, dok se priprema ui u politiku Uniju, omoguilo je iznova osjetiti urnost izazova pred kojim stoje narodi ovoga kontinenta, a taj je izazov ne bojati se Boga, Boga Isusa Krista, koji je Ljubav i Istina, i koji nita ne oduzima slobodi nego je vraa njoj samoj i daje joj obzor pouzdane nade. Dragi prijatelji, svaki put kad Petrov nasljednik boravi na apostolskom putovanju, itavo tijelo Crkve na stanovit nain sudjeluje u dinamizmu zajednitva i poslanja vlastita njegovoj slubi. Zahvaljujem svima koji su me pratili i podupirali molitvom postigavi da je moj pastirski pohod protekao u najboljem redu. Sada, dok zahvaljujemo Gospodinu za taj veliki dar, molimo Njega, po zagovoru Djevice Marije, Kraljice Hrvata, da ono to sam uzmogao posijati donese obilne plodove za hrvatske obitelji, za itav narod i za cijelu Europu.
Govor na opoj audijenciji na Trgu sv. Petra u Vatikanu u srijedu 8. lipnja 2011.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Uskrsne misli

Suvremeno suenje kriu na zidu

ratko peri* i. poStaJa. Sve je poelo 22. travnja 2002. u mjestu Abano Terme kod Padove u Italiji kad se na roditeljskom sastanku gospodin Massimo Albertin, krten, ali istupio iz Katolike Crkve, uvjereni agnostik, otac dvoje djece, od 12 i 14 godina, digao protiv Propea u osnovnoj koli i traio da se simbol Isusove muke ukloni iz razreda u kojem njegova djeca sjede i ue. A u svakom odjeljenju drveno Propelo na koje su ljudi razapeli Propetoga prije dvije tisue godina! Roditelji, Massimo i ena mu Soile Lautsi, traili su od kolskoga vijea da uklanjanje Raspela iz uionica demokratski stavi na glasovanje roditeljima djece koja pohaaju tu kolu. Na referendumu: 12 glasova za Kri, a 3 glasa protiv Kria. Obitelj Albertin-Lautsi demokratski izgubila. kola joj je odgovorila negativno. I tu je, s prvom postajom, trebao zavriti krini put. Ali II. poStaJa. Meutim, tri mjeseca kasnije, 23. srpnja 2002., nemirna obitelj, ovaj put samo supruga Soile Lautsi, roena u Finskoj 1957., talijanska dravljanka od 1987., s boravitem u pokrajini Padovi, podigla formalnu tubu mjerodavnom sudu u Venetu protiv kole traei da se iz kolskih dvorana izbaci Propee, koje u Italiji desetljeima mirno visi u stotinama tisua odjeljenja; da se ukloni jer smeta osjeajima njezine bezbono odgajane djece. Nije dakle njoj do demokratskoga glasovanja, na kojem je izgubila, nego do presude kriu koji je nepomino pribijen na zid. III. poStaJa. Ve je u listopadu 2002. Ministarstvo prosvjete i znanosti pretvorilo onu kolsku odluku iz Padove u svoj slubeni naputak i razaslalo ga svim kolama u Italiji na znanje i ravnanje. Tako se parnica o Raspelu i Raspetome stala odmotavati odnosno zamrsivati, uzbuujui Italiju, pa i medijsku Europu. IV. poStaJa. Isto je Ministarstvo, godinu dana kasnije, 30. listopada 2003., izjavilo da je tuba gospoe Lautsi neosnovana, jer se nazonost Propea u razredima zasniva na talijanskoj predaji jo od kraljevskih dekreta iz 1924. i 1928. koji su na snazi. V. poStaJa. Sud u Venetu 14. sijenja 2004., ne elei ulaziti u tako osjetljiv spor izmeu vrste tradicije talijanskoga katolikog naroda i dvoje, u roditeljskom domu, agnostiki odgajane djece, proslijedio je tubu na Vrhovni sud u Rim neka on presudi. VI. poStaJa. Vrhovni se sud u Rimu, 15. prosinca 2004. jo jae izjasnio nemjerodavnim i vratio parnicu niemu Sudu u Veneto, jer nema zakona po kojem bi kri u uionicama trebao biti izloen ili neizloen. Oni kraljevski dekreti od prije 80 godina da nisu zakoni, nego obini dekreti, koji nisu proli parlamentarni postupak. VII. poStaJa. Na zasjedanjima od 17. do 22. oujka 2005. sud je u Venetu utvrdio da se u sadanjoj drutvenoj stvarnosti, kri ima smatrati ne samo simbolom povijesnoga i kulturnog razvoja, dakle identiteta naega naroda, nego
biSkup

isto tako simbolom sustava vrijednosti slobode, jednakosti, ljudskoga dostojanstva i vjerske snoljivosti, pa prema tomu lainosti drave; a ta naela proimaju na Ustav. Stoga se odbija tuba gospoe Finkinje. Uostalom ta je povijest, kultura i identitet kudikamo jai i iri od onih kraljevskih dekreta o krievima u razredima. VIII. poStaJa. Trinaestoga travnja 2006. Dravno vijee (talijanski vrhovni upravni sud) u Rimu izjavljuje da gospoa Lautsi ima krivo jer: Kri je postao jedna od svjetovnih vrjednota talijanskoga Ustava i predstavlja vrijednosti civilnoga ivota. Ne, dakle, samo religioznoga, katolikoga, nego opepriznatoga i prihvaenoga kulturnog ivota. IX. poStaJa. Ali opet se javila gospoa Lautsi i tri mjeseca kasnije, 27. srpnja 2006., umjesto da poput Veronike otare Isusovo umorno i znojno lice, prijavila Talijansku dravu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, u Francuskoj, protiv Isusova Raspela. Idemo dakle na suenje Kriu izvan Italije! X. poStaJa. Nakon tri i pol godine prouavanja i promatranja Krista raspetoga, 3. studenoga 2009. strasburki Sud odluuje o zahtjevu. I to jednoduno protiv Kria, za njegovo izbacivanje iz kola. Presudom se utvruje da nazonost krieva u razredima predstavlja krenje prava roditelja na odgoj djece prema njihovim uvjerenjima i povrjedu slobode religije uenika. Ovo je doslovno obrazloenje: Sud nije kadar razumjeti kako, u razredima dravnih kola, izlaganje simbola koji je mogue razumno povezati s katolianstvom, moe sluiti odgojnom pluralizmu koji je bitan za ouvanje demokratskoga drutva onako kako je shvaena europska Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; pluralizma koji priznaje Vrhovni sud Italije, jo od 1950. godine. Prvi dakle stupanj Suda za ljudska prava u Strasbourgu jednoglasno je presudio protiv izlaganja krieva u razredima. Sedmorica sudaca koji su sastavili presudu protiv Raspela u koli dolaze iz Belgije, Italije, Litve, Maarske, Portugala, Srbije i Turske. Svi iz kranskih zemalja, osim Turske. Ali budui da se ne moe narediti dravi uklanjanje krieva iz toliko tisua osnovnih kola u Italiji, Sud kanjava Talijansku dravu da mora platiti gospoi Lautsi kao primjerenu naknadu u ime nematerijalne tete iznos od pet tisua eura uz sve poreze koji bi mogli biti zaraunati. Proglaava se dakle pravo da se zbog bilo koga, ako ima osjeaja protiv Isusa i kranskih simbola, moe ukloniti svaki vjerski znak s javnih mjesta,
37

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

ZASTAVE S KRIEM

Alabama

Burundi

Crveni kri

Danska

Dominika

Dominikanska Rep.

Engleska

Finska

Grka

Gruzija

Island

Jamajka

Malta

Maryland

Mississippi

Norveka

Novi Meksiko

Portugal

Qubec

Slovaka

Suvereni malteki vojni red

kotska

vedska

vicarska

Tonga

Ujedinjeno Kraljevstvo

iz drutva, iz drave. U ime potovanja prava ovjeka! Je li to vladavina prava? Demokracija? Ili diskriminacija? XI. poStaJa. im je presuda izreena, dvije su drave, Austrija 19. studenoga 2009., a Poljska 3. prosinca iste godine, dale svoje izjave protiv takve besmislene presude. XII. poStaJa. Kakva je reakcija u nas, u Hrvatskoj? Ne ekajui da Strasbourg ree svoju, vrhovnik se jo 12. kolovoza 2009. pourio otpoeti medijsku kampanju traei da se raspela uklone iz vojarni, policijskih postaja, kola. Krieve u kapelice! ak je i Svetoga Oca informirao o tome svom neznabonom stavu. Ali ta je medijska propaganda bez suda proizvela suprotan uinak: ljudi su u svojim javnim uredima poeli stavljati raspela u obliku umjetnikih slika, dragocjenih grafika, godinjih kalendara; ene stale
38

Kri na barjaku u procesiji Sv. Vlaha 2011. Snimio Ivo Marlais.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

stavljati krieve oko vrata kao ukras. Kau da je znaajan postotak narodne reakcije stavio takve vrste raspela u svoje kancelarije. Ne toliko iz pobonosti, koliko iz odgovora onomu dravnom borbau protiv kria. Ozbiljni su se ljudi pitali: ako se poduzme rat protiv krieva, ne e li neki odmah poeti izbacivati i vjeronauk iz kola, pa onda i iz drutva? Poet e revolucionari ruiti oltare i katedrale, bazilike i muzeje, Krine putove i Krieve po humovima, sve gdje god vide da ima ikakav kranski simbol. Je li to i u nas poelo? XIII. poStaJa. Ali ni talijanska vlada nije bila prekrienih ruku. Ona je 28. sijenja 2010. podnijela utok na presudu strasburkoga Suda s ovom motivacijom: Propee izloeno u koli, kao i na drugim javnim mjestima nije samo objekt bogotovlja, nego simbol prikladan da izrazi uzvieni temelj civilnih vrijednosti, koje imaju religiozno podrijetlo, a te vrijednosti ocrtavaju lainost sadanjega dravnog ureenja. Presuda je propustila vrjednovati, istie Dravno odvjetnitvo Italije, kako se ve na javnim mjestima, ukljuujui i kole, stalno ire i liberalnim duhom prihvaaju simboli i religiozne prakse u meureligijskom dijalogu. Poetkom 2010. godine talijanski ministar vanjskih poslova razaslao je obrazloenje na 47 europskih zemalja, lanica Suda, traei njihovu potporu na sudu kao treih strana (prijatelja Suda). Potporu je Italiji dalo deset drava: Armenija, Bugarska, Cipar, Grka, Litva, Malta, Monako, Rumunjska, Rusija, San Marino, veinom pravoslavne zemlje. Deklarativnu potporu su dale, ali se u postupak nisu umijeale Albanija, Austrija, Hrvatska, Maarska, Makedonija, Moldova, Poljska, Srbija, Slovaka i Ukrajina. I mnoge europske biskupske konferencije, meu kojima i naa, dale su svoju potporu i glas Italiji. A nijedna drava nije bila na strani te Finkinje, ni usmeno ni napismeno, osim onoga dravnika koji je elio oistiti dravne zidove od kranske simbolike. XIV. poStaJa. Utok je Italije primljen i prenesen na drugi stupanj, Veliko vijee Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu. Presluana je drava Italija i ta gospoa Lautsi 30. lipnja 2010. Osim spomenutih drava i brojnih biskupskih konferencija, jo su se javila 33 zastupnika u Europskom parlamentu da govore u obranu Propea kao najobinijega znaka kulture i kranstva. Veliko vijee Europskoga suda za ljudska prava, sastavljeno od sedamnaest sudaca, 18. oujka 2011. dalo je pravo Italiji s obzirom na nazonost Kria u javnim kolama, bez mogunosti daljnjega priziva. Od 17 sudaca 15 ih je glasovalo da Kri na zidu ne uskrauje pravo na obrazovanje djeci gospoe Lautsi i da je u obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i pouavanjem drava, s Kriem na zidu u uionicama, potovala pravo roditelja da osiguraju odgoj i pouavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima. Zbog toga, 15 sudaca i Sud smatraju da se Kriem u razredu ne kri pravo na slobodu miljenja, savjesti i vjeroispovijesti gospoe Lautsi i njezine djece, a svih 17 sudaca glasovalo je i da Kri na zidu ne predstavlja diskriminaciju zbog vjeroispovijesti ili miljenja ili po kojoj drugoj osnovi. Propee je kae se u konanoj presudi poglavito (iako ne iskljuivo) religiozni simbol, ali nema nita to dokazuje da njegovo
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

izlaganje na zidovima kolskih dvorana moe imati utjecaja na uenike. I dodaju: Kri pribijen na zid bitno je pasivan simbol, iji utjecaj ne moe nikako biti usporeen s didaktinim govorom ili sudjelovanjem u religioznoj aktivnosti. ZaklJuak. to znai da je kri, na zid pribijen, pasivan simbol, dok didaktini govor moe biti aktivno razoran po religioznost djece? Evo primjera: u jednom naem gradu u jednome razredu, da ne spominjemo u kojem, uope nema kria, ali ona jedna nastavnica, da ne spominjemo koja, po vie puta na satu opsuje Boga pred prvaima, treaima, prvopriesnicima. Ui djecu kako Boga vrijeati, nekulturno se ponaati, sijati i iriti religioznu nesnoljivost i govor mrnje. Kako roditelji te djece ne zatrae da se ta uiteljica disciplinira? Ne samo u razredu, nego na svakom mjestu: u uredu, u gostionici, na igralitu, na gradilitu, u svai lako se moe Boga pogrditi, a Bog nam apsolutno nita nije kriv. Ili mi mislimo da Bog uope ne dri do svojega dostojanstva i do svoje zapovijedi Ne izusti ime Boje uzalud? I da ne upozorava takve pogrditelje svojim znakovima? Samo zato to ne plaa svake subote Gospodine Isuse, Raspeti na kriu zbog naih grijeha, progona i gnusoba! Molimo Te, poui nas da Te tujemo svim umom svojim, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom.
U Mostaru 22. travnja 2011. mostarsko-duvanjski biskup i trajni apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanjske biskupije

Mir u dui
Miho katii Sluam ih dok govore O slavi i bogatstvu Mislei da to je Srea u ivotu A htio bih da znaju Ono to ja shvatih Da je mir u dui Jedino bogatstvo Jer tko moe platit Ljubav Kad se gasi Prijateljstvo Kad ga nema I sreu U nesrei Zato bih volio Da kad prou moji dani I oni koji me vole A i oni drugi Mogu rei isto On je bio bogat Mirom u dui
39

Smrt u idovstvu
JuliJa ko* idovstvo, koje ne predvia gotovo nikakvu improvizaciju u rijeima svojih obreda, istodobno doputa vrlo slobodna razmiljanja o temeljnim religijskim temama, a smrt i zagrobni ivot su svakako jedna od ovjeku najbliih. Od kamenodobnih kultura, preko visokorazvijenih kultura staroga vijeka pa sve do naih dana, i od religije do filozofije, moda je glavno pitanje ljudskoga ivota ono eshatoloko, odnosno: to je nakon smrti? Meutim, idovstvu za razliku od mnogih drugih religija, osobito od dviju drugih objavljenih religija, mlaega kranstva i mnogo mlaega islama sredinja ivotna tema nije u eshatolokome. Tako sredite idovskoga umovanja nije o onostranome, zagrobnome, nego u svrsi i smislu ispunjavanja 613 Bojih naredaba. Ipak je, premda ne kao dio teolokih nauavanja, o smrti i zagrobnom ivotu nedvojbeno i meu idovima bilo mnogo narodnih vjerovanja, koja zacijelo nisu uvijek bila posve pravovjerna. ovjek treba oslonac u suoenju sa smru, a sustav slubenih eshatolokih uvjerenja sve do posljednjih stoljea prije Krista nije bio razvijen. Tek je u doba grko-rimske vladavine nad drevnom idovskom dravom u idovstvo ula razvijenija ideja o zagrobnome ivotu, pa tako i o suenju duama i konanom spasenju. Narodna predaja poznaje pakao eol i gehenu ili gehinom mjesto kazne i oienja za mrtve. Meutim, oni su teoloki bitno manje razraene teme nego u drugim dvjema objavljenim religijama, kranstvu i islamu. Biblijski raj u kojemu su obitavali Adam i Eva, Gan Eden, takoer teoloki nije duboko razvijen pojam; to je dobro mjesto za koje se vjernici nadaju i mole da njihovi pokojni roditelji i njihovi predci i drugi blinji tamo oekuju suenje duama koje e nastupiti kada doe Mesija, Otkupitelj. idovski narod i njegovo vjerovanje nastali su prije vie od 3300 godina, nakon izlaska iz egipatskoga ropstva. Pri nastanku te nove religije sjeanje na egipatski kult mrtvih jo je bilo ivo i pobuivalo je odbojnost. Stoga su se idovi primanjem 613 micvot (Bojih naredaba) na brdu Sinaju posvetili ivotu, a ne smrti, jer ovjek te odredbe moe provoditi samo za ivota. Ispunjavanje Bojih zapovijedi namijenjenih njima samo e sobom donijeti budui ivot, i to jednako idovima i neidovima, to idovstvo bitno izdvaja iz drugih dviju objavljenih religija, koje nauavaju da je spasenje mogue jedino putem njih. U Hrvatskoj idovska zajednica broji oko 2000 osoba, koje veinom ne njeguju dosljedno idovsku tradiciju, te se uglavnom ne pridravaju svih propisanih religijskih obiaja oko smrti blinjih, pogreba i tugovanja, ve su umnogome usvojili obiaje ire drutvene sredine. U idovstvu se blagoslovljenim smatra dug i ispunjen ivot, nakon kojega dolazi smirena smrt. Kao i veina drugih ivotnih okolnosti, tugovanje za pokojnikom strogo je podreeno sustavu propisa vezanih uz umiranje, smrt, pogreb, alobne dane i sjeanje na pokojnike. Svrha propisa o doputenome i zabranjenome pri tugovanju jest u brizi o oaloenima, koji moraju imati mogunost tugovanja zbog gubitka koji su doivjeli, ali ne smiju pretjerivati u tunim osjeajima, jer bi ih to moglo odvesti u bolest.
40

Umiruemu u bolovima doputeno je davati analgetike i omamljujua sredstva, a u sluaju teke patnje i kada nema nikakve nade u oporavak, ne primjenjuje se medicinsku tehnologiju koja e umjetno produiti ivot. Ureaji i sredstva koji umjetno produljuju ivot u takvom se sluaju smiju iskljuiti, ali smrt se niim ne smije aktivno ubrzavati. Ako je u mogunosti, umirui e pred blinjima obredno ispovjediti grijehe i oprostiti se s obitelji, te izgovoriti rijei molitve ema Israel Adonaj eloheinu Adonaj ehad (hebrejski: uj Izraele, Gospodin je na Bog, Gospodin je jedan jedini). Ukoliko nije sposoban za to, izgovorit e je blinji umjesto njega. Nakon smrti, tijelo se polae na pod, licem prema izlazu, skupljenih nogu i sklopljenih ruku, zatvorenih oiju, pokriveno plahtom, pokraj glave mu gori svijea. Zastiru se sva zrcala i zrcalne povrine (poput TV ekrana) te slike na zidovima u pokojnikovu domu. Tijelo se ni u jednom trenutku ne ostavlja samo. Obitelj je od toga trenutka do nakon sprovoda osloboena svih ostalih vjerskih obveza, kako bi se mogla posvetiti iskljuivo posljednjem inu potovanja prema pokojnom lanu. Pri iznoenju tijela iz kue otvaraju se svi prozori, a sva voda koja se u posudama nala u kui izlijeva se. Ovo je nedvojbeno ostatak magijske prakse i obiaja mnogo starijih od drevne idovske religije. U veim idovskim zajednicama (a nekada je tako bilo u svima) djeluje Hevra Kadia (Sveta udruga) odnosno pogrebno drutvo. Njezini lanovi pomau siromanima, bolesnicima, umiruima i njihovim obiteljima, skrbe za sve potrebno: od pomoi umiruemu, ivanja obvezne posebne jednostavne bijele ukopne odjee, do izrade lijesa, kopanja groba i sprovoda. Oni ne smiju biti plaeni za svoj trud, nego se njihov prinos dri velikom vjernikom zaslugom (u suvremeno doba ovo se postupno naputa, osim u ortodoksnim zajednicama). enu e obredno oprati ene, a mukarca muki lanovi pogrebnog drutva, koji e ga i obredno obrezati ako zbog bilo kojeg razloga nije za ivota bio obrezan. Nakon pranja tijela pokojnika e opremiti za pogreb i obui u posebnu bijelu ukopnu odjeu tahrihim. Pogreb se obavlja to je mogue ranije, po mogunosti u roku od 24 sata, ali se ne smije obaviti na abat (od petka predveer do subotnje veeri) i prvoga dana idovskih blagdana. Kremiranje nije doputeno i odbacuje se kao postupak bez potovanja prema pokojniku, osim u reformiranim zajednicama, prema reenici iz Postanka 3, 19: Praina si i u prainu e se vratiti. Stoga u izvornom idovskom pogrebu nije bilo lijesa, nego se tijelo umotano u pogrebnu odjeu polagalo u zemlju. Gdje to nije mogue, nastoji se da lijes bude to jednostavnije izrade i od to manje otpornog drva. Pogreb vodi predmolitelj, mukarac koji poznaje obred, koji nije nuno rabin (rabin nije zareeni sveenik nego duhovni voa zajednice). Pogrebnim govorom (hebrejski: hesped) pred otvorenim grobom predmolitelj i blinji koji su ga poznavali istiu zasluge pokojnika, ali od toga se mora odustati ako je sprovod u dane Hanuke, Purima i neke druge radosne dane tijekom godine, ija radost se ne smije kvariti ak ni alou za pokojnikom. Sudjelovanje na neijem sprovodu smatra se micvom (dobrim, zaslunim, bogugodnim djelom). Svaki pokojnik mora imati zaseban grob (samo se blizanci smiju pokopati u isti grob, jer su i roeni zajedno),
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

te brani parovi esto unaprijed kupuju dva groba jedan uz drugi. Na sprovod se ne donosi rezano cvijee, kao ni kasnije na grob, jer se to, premda nije strogo zabranjeno, smatra poganskim obiajem. Takoer se ne svira na instrumentima niti se pjevaju svjetovne melodije, nego se izgovaraju psalmi. Uobiajeno je da su to psalmi 16, 23 i 91, koji govore o ufanju pokojnika u Boju milost i (vjeno) spasenje. Nakon to pokojnikovi najblii bace po aku zemlje na lijes, mukarci iz zajednice pomau ga zasuti zemljom. Za to se vrijeme tri puta izgovori hebrejska reenica: I on, Milostivi, oprata grijeh i ne unitava, nego je esto odustao od srdbe i nije razbudio svoj gnjev. Nakon zatvaranja groba, okupljeni mole molitve kadi i El male rahamim (Boe pun milosti). Ni tada ni kasnije nema posebne molitve kojom bi se od Boga ciljano molila milost za pokojnikovu duu, nego se uvijek s tom namjerom molitvama slavi i uzvisuje Boje ime. Ipak se meu tim molitvama istie molitva kadi (aramejski: svet), kao svojevrsna molitva za mrtve. Najbliim lanovima obitelji smatra se sedam kategorija srodnika: majka, otac, suprug, supruga, brat, sestra, dijete njih se smatra najdublje pogoenima gubitkom. Tijekom obreda oni uz sam grob ine kerija (hebrejski: deranje), odnosno u znak alosti razderu si ovratnik, izgovarajui: Baruh ata, Adonaj eloheinu, dajan haemet (Blagoslovljen si ti, gospodine Boe na, istinski sue), prihvaajui time Boju odluku, te se mire sa smru pokojnika. U alosti za majkom i ocem razdere se lijevu stranu ovratnika (na strani srca), a tako razderana odjea nosi se kasnije do kraja jednomjesene najdublje alosti, nakon ega se ne smije popraviti i nositi. Za ostalim lanovima najue obitelji razdere se desnu stranu ovratnika, a razdor ne mora biti dubok i odjea se nakon razdoblja alosti smije popraviti. U alosti za rodbinom izvan sedam kategorija najbliih srodnika ne razrezuje se ovratnik. Razdiranje odjee stari je bliskoistoni obiaj iskazivanja snanog tugovanja, te ga sreemo u Joba (1, 20 i 2, 12) nakon nesrea koje su ga snale i u drugim biblijskim tekstovima (Joua 7, 6; Suci 11, 35; Druga Samuelova 1, 11; 13, 19; 13, 31; Prva o kraljevima 11, 30; 21, 27; Druga o kraljevima 6, 30; 11, 14; 19, 1; 22, 11; Druga ljetopisa 23, 13; 24, 19; Prva o Makabejcima 2, 14; 11, 71; Izaija 37, 1). Najblii krug oaloenih i nakon sprovoda tijekom dana alosti odijeva staru odjeu koju su rasporili na sprovodu. Za pogreb se ne odijeva nova, svjee izglaana i lijepa odjea. Noenje crnine, trake na rukavu, crnog gumba i slino nije doputeno, jer je zabranjeno preuzimanje obiaja drugih naroda (koji su u doba nastanka idovstva svi bili poganski). Pogreb se mora obaviti to je mogue ranije, a poeljno je u roku od 24 sata. Tumai se da je to iz potovanja prema pokojniku, ali s obzirom da mrtvo tijelo u samome svetom gradu Jeruzalemu ne smije prenoiti (nego se pogreb mora obaviti odmah), moe se zakljuiti da je to i zbog oneiavajueg znaaja smrti i mrtvoga tijela, to nedvojbeno potjee iz nekih jo starijih kultura od idovske. Kratko razdoblje od smrti do pogreba naziva se aninut (stanje alosti), a neposredno nakon pogreba poinje razdoblje sjedenja ive (iva, hebrejski: sedam), odnosno sedam dana alosti. Tijekom prvih sedam dana u domu pokojnika neprestano gore svijee nerot neama (duica). Oaloeni ne izlaze iz kue, ne rade, ne vesele se, ne sluaju glazbu niti gledaju
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

idovsko groblje na obroncima Maslinske gore s pogledom na Sveti Grad, Jeruzalem.

televiziju, obavljaju samo najosnovniju higijenu, ne obuvaju obuu nego su samo u arapama ili bosi, ne odijevaju novu odjeu, ne briju se i ne iaju, a brani dodiri nisu doputeni. U kui se sjedi na podu ili na niskim stolcima, a spava se na prostirkama ili madracima poloenima na pod. Ne izlazi se ni radi molitve, nego mukarci dolaze u kuu pokojnika kako bi inili minjan (molitveni kvorum od najmanje 10 mukaraca), ije okupljanje je preduvjet za izgovaranje molitve kadi. U prvo vrijeme oaloenima se ne iskazuje suut, jer se dri da su jo neutjeni, prema reenici iz Joba (2, 13): Sjedili su s njim na podu tijekom sedam dana i sedam noi, a nitko ne progovori s njim ni rije, jer vidjeli su da je bol golema. Kasnije se kae: Tenuhemo min haamajim Neka vam s Neba doe utjeha! U domu oaloenih hrana se ne priprema, nego je donose roaci i prijatelji, osobito simbolinu hranu tugovanja: leu i kuhana jaja (koji zbog okruglog oblika simboliziraju ivotni ciklus, pa time i potiu na mirenje s gubitkom blinjega). Tijekom ive ne pije se vino i ne jede se meso. Ukuani ne primaju posjete radi razonode i ne idu na proslave, te nikome ne alju estitke za blagdane i radosne dogaaje. ak ni Toru (biblijsko Petoknjije, idovski osnovni religijski tekst) ne smije se prouavati tijekom ive, jer se dri da ona donosi radost, pa oaloeni vjernici itaju biblijske knjige koje govore o alosti: Joba, Tualjke, Jeremiju. Tijekom abatnoga dana obiaji ive se prekidaju, jer je svetost abata ak i iznad tugovanja za pokojnikom, te se obitelj za abat uobiajeno priprema kupanjem i oblaenjem iste i lijepe odjee, a jede se meso i pije se vino, prema uobiajenim abatnim propisima, to je ostalih dana tijekom ive zabranjeno. Sedmodnevnom razdoblju prve alosti slijedi eloim (hebrejski: trideset [dana od pogreba]), tijekom sljedea 23 dana produljene duboke alosti za najbliim srodnicima: roditeljem, suprunikom, braom i sestrama, djecom. Oaloeni se tijekom tih dana postupno vraaju drutvenom ivotu, prije svega se okupaju i obuku istu odjeu, koju po mogunosti nisu mijenjali tijekom sedmodnevne ive (osim za abat). Smiju ii na posao, ali i dalje se ne briju i ne iaju, ne sluaju glazbu te ne odlaze ni na kakva vesela dogaanja. Tridesetoga dana posjeuje se grob i podie se nadgrobni spomenik, pri emu se govori psalam 130 i molitva El male rahamim (hebrejski: Boe pun milosti). Nadgrobni kamen treba biti jednostavan, kako se bogatiji pokojnici ne bi izdvajali od siromanijih, a na kamenu su upisana hebrejska slova P i N (kratica od: po nekave ov41

Umjesto cvijea pokojniku na grob idovi nose mali kamen. Tako se na poivalitima potovanijih pokojnika znaju nai itave hrpe kamenja.

dje poiva) te ime pokojnika i akronim hebrejske reenice: Neka bude vezan/a u snop ivota. Prve subote nakon pogreba oaloeni mogu u sinagogu donijeti hranu, koju e sjedei za stolom s ostalim vjernicima podijeliti nakon prijepodnevne abatne slube Boje, to je prigoda da se svi prisjete lijepih pokojnikovih djela i zasluga. Spominjui u razgovoru pokojnoga oca, dijete e od tada dodavati rijei zihrono livraha, a majku zihrona livraha (hebrejski: blagoslovljena dua). Samo za roditeljem propisana alost traje godinu dana: oaloeni izbjegavaju tijekom toga razdoblja ii na zabave i vesele dogaaje, te ne kupuju nove stvari, od stanova i automobila do odjee, obue i posua. Tijekom jedanaest mjeseci djeca pokojnika ili pokojnice svakodnevno ujutro i naveer izgovaraju kadi, a u sinagogi se dre uz one koji su pretrpjeli slian gubitak. Dvanaestoga mjeseca (posljednjega do pune godine nakon smrti) ovaj kadi se vie ne izgovara, kao znak povjerenja u veliku pravednost pokojnika, koja e dostajati da i bez toga nae mjesto u Gan Edenu (rajskom vrtu). Obljetnica smrti pokojnika jarcajt (jidi: obljetnica smrti, od njemakoga Jahrzeit) od tada e se odravati svake godine na dan pokojnikove smrti prema idovskome kalendaru. Toga dana pali se svijea koja gori 24 sata. Sin ili, ako pokojnik nema sina drugi muki srodnik pokojnika, izgovara kadi jatom (kadi siroeta). Tijekom godine vjernici, pa tako i oaloeni, vie puta u sinagogi nazoe obredu mazkir (hebrejski: spominjanje dua). U Sefard (idov podrijetlom iz panjolskoga kulturnoga kruga) to je svakoga abata, a u Akenaz (idov podrijetlom iz njemakoga i istonoeuropskoga kulturnoga kruga) etiri puta godinje: na Jom Kipur i posljednjega dana svakoga od triju hodoasnih blagdana: Pesaha, avuota i Sukota. Pred te se dane posjeuju i grobovi svojih pokojnika i znamenitih pravednika. U starije doba grobovi na idovskom groblju nisu bili u pravilnim redovima, a u novije doba, unatrag nekoliko stoljea, slijede pravilni raspored europskih grobalja. U ortodoksnim zajednicama nije obiaj uzgajati na grobovima cvijee i grmlje, a ono koje samo izraste zabranjeno je ubrati. Umjesto u svijetu rairenoga obiaja donoenja na grob rezanoga cvijea ili cvijea u teglama, kao znak posjeta pokojnikovu grobu donosi se mali kamen, koji se ne smije uzeti s drugoga groba ili njegove blizine, nego se na groblje donosi izvana. Tako se na grobovima vrlo potovanih po42

kojnika znaju nai itave hrpe kamenja, a vjernici rado na takvim grobovima ostavljaju i ceduljice s molbama za zagovor (premda je takva praksa u suprotnosti sa slubenim teolokim naelima, ali nije zabranjena i vrlo je rairena). Odlazei s groblja, i nakon pogreba i nakon posjeta, peru se ruke i puta se da se osue na zraku, jer groblje je obredno neisto mjesto (zbog ega potomci hramskih sveenika, koeni, ne smiju stupiti na groblje osim radi pogreba oca i majke, supruge, brae i sestara, te djeteta, odnosno sedam kategorija najbliih srodnika). U nedostatku dublje razraenih koncepata zagrobnoga ivota, idovstvo dri da pokojnici u miru ekaju Boju presudu, koja e se ostvariti u mesijansko doba, na kraju vremena. Svi dobri i pokajnici spasit e se tada za vjeni ivot i idovi i neidovi a due krajnje zlih e biti zauvijek unitene. Ova poruka o spasenju svih ljudi koji su se za ivota drali Bojega zakona ili ga se barem nastojali drati neovisno o njihovoj religiji moe i dvjema mlaim objavljenim religijama biti uzor Bojega puta ljubavi i meuljudske snoljivosti.
Knjiniarka idovske opine Zagreb, 7palmtrees@gmail.com

Kadi siroeta
Kadi siroeta (kadi jatom) je molitva koja slavi Boga i podsjea ive da Vjeni osjea tugu nakon smrti roditelja. Njome se zaziva to bri dolazak otkupljenja u konanosti. Moljena je i 10. kolovoza 2007. ispred katedrale Notre-Dame u Parizu na sprovodu kardinala Jean-Marie Lustigera, idova koji se obratio na kranstvo. Iznad svega neka bi bilo hvaljeno i posveeno sveto Boje Ime na svijetu koji e On jednom obnoviti, u kojem e On mrtve uskrisiti i pozvati u vjeni ivot. Tada e biti izgraen onaj nebeski Jeruzalem, sveti boanski grad, u svom potpunom sjaju bit e podignut. Nestat e s ovoga svijeta praznovjerja i idola, a bit e raireno ope tovanje pravoga Boga. On e tada najsvetije vladati u svojem velianstvu. O, neka bi to bilo uskoro, za naih dana i za vrijeme svega Izraela; na to recimo: amen! Neka nam doe velianstveni mir i ivot s neba, nama i cijelome Izraelu; na to recimo: amen! Neka donese mir u nebeskome velianstvu nama i cijelome Izraelu. Amen.

Zvijezda
Mare lJubi Ti si sada moja zvijezda koja na nebu sja. Nekad smo ti i ja skupa zvijezde na nebu gledali i ekali da koja padne, da bi elju zaeljeli i sreu dobili. Danas sama ekam ja, i zamiljam kako e mi ti zvijezdu s neba poslati i sreom ivot obasjati.

28. veljae 2010.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

1040. sveanost naega Parca

Pred Festu svetoga Vlaha

ana prebiSali* Sjedim u tinelu [dnevnome boravku] i pogled mi se smiri na slici svetoga Vlaha. Naravno, i da sam u bilo kojoj drugoj prostoriji, pratio bi me pogled sijedoga Starca. Sjeam se, bila sam jako mala, a nono [djed] mi je priao o Festi kao neraskidivom dijelu Grada. Kae, mama me sa est mjeseci vodila na prvo grlianje i blagoslov, bijele golubice su nas nadlijetale i donosile toplinu u naa srca. A i nono mi se zove Vlaho, razlog vie da se taj blagdan u naem domu posebno tuje. eljela bih doznati vie o naemu Parcu, a to znam o Festi, sad eto dijelim s vama. Festa uvijek poinje 2. veljae, na Kandeloru ili Svijenicu, izvijanjem barjaka i putanjem golubica pred crkvom Svetoga Vlaha. ita se laus [pohvala] dragome Bogu i svetome Vlahu, pa estitke i brzojavi Dubrovana sa svih strana svijeta, pjeva se i himna Parcu u ast, a onda slijedi ono to Festu ini molitvenom: grlianje i blagoslov puka. Grlianje je molitva za zdravlje grla. Obred se obavlja s dvije isprepletene svijee koje se stavljaju pod grlo.

Zato, kad doe prva sljedea nedjelja, kad ispratimo barjake na Goricu, poelimo ponovni susret u Gradu i sjetimo se natpisa na ulazu u Grad sa strane od Ploa: Daleko vam kua, ljuti neprijatelji! Nikoga se ne boji ovaj Grad kojega krijepi sklonost svetoga Vlaha!
U Gradu 21. sijenja 2010. uenica IV.a Osnovne kole Marina Getaldia

Osnovno o Festi 2011.

Bratovtina festanjula svetoga Vlaha izmeu est predloenika 22. studenoga 2010. tajnim je glasovanjem izabrala festanjule Feste svetoga Vlaha 2011. i to: iz reda pomoraca, kapetana Vlaha Kuluia (66), a iz reda obrtnika, zidara Nikolu Miloslavia (62). Njihov izbor potvrdio je apostolski upravitelj Dubrovake biskupije dr. elimir Pulji te ih je 31. prosinca 2010. imenovao festanjulima. Imena novih festanjula puku je proglasio don Toma Lui u crkvi Sv. Vlaha 1. sijenja 2011. Trodnevnicu je propovijedao isusovac Mirko Nikoli, glavni urednik Glasnika srca Isusova i Marijina iz Zagreba. Na 1040. Festu sv. Vlaha u etvrtak 3. veljae 2011. uz vjernike iz svih krajeva Dubrovake biskupije pristigli su i hodoasnici iz drugih hrvatskih krajeva: Imotskoga, Jara, Kistanja, Meugorja, Mostara (pet autobusa), Pakotana, Ploa, Skopljanske Graanice, ibenika, Tkona na Pamanu, Vitine i Zagreba. Uz prinos darova katedralni upnik dr. don Stanko Lasi istaknuo je Stanu Mustapi koja je u stotinu i drugoj godini donijela dar na oltar. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi i zbor Sv. Kria iz Grua pod vodstvom Margit Cetini i Jelene Mikulandre. Prvo itanje (Izaija 61, 1-3) proitao je dominikanski novak fr. Ivan Cota, pripjevni psalam Dijana

Nadbiskup elimir Pulji 2. veljae 2011. ita pohvalu (latinski: laus): U ime Presvetoga Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. U ime slavne Djevice Marije. U ime slavnoga svetoga Vlaha, naega Parca. U ime svijeh svetaca i svetica Bojih: ivot i pobjeda, mir i obilje ovom naem starodrevnom Gradu i zemlji dubrovakoj! Da ih Bog spasi i uzdri mnoga ljeta na moru i na suhu. ivio sveti Vlaho! Snimio Ivo Marlais.

Na sam dan Feste, 3. veljae, ispred Gospe se slui sveta Misa nakon koje slijedi procesija Placom. A tek te ljepote! Ljudi su vedrijih lica, putem se sree arenilo narodnih nonji i crkvenih barjaka svih upa, tolikih koji su se doli pokloniti i pomoliti da mu zahvale za zatitu u prolosti i preporue sebe i svoje za ubudue. Tu su i prekrasne mone relikvije svetoga Vlaha. uje se pjesma, pa i mi koji promatramo procesiju zapjevamo iz svega glasa, jer tako jo vie pokazujemo oduevljenje i sreu to smo ba vjernici ovoga Grada. Procesija lagano prolazi, a onda se kree domovima na tradicionalne porke makarule i bogatu trpezu. U mojem je domu uvijek veselo, kua je puna ljudi jer nono Vlaho tog dana ne mari ni za bolest ni za godine koje ga lagano pritiu, iri dobro raspoloenje i obvezno izvija svoj barjak kojeg ima ve punih 40 godina. Tu mu ljubav nitko ne moe uskratiti, a moram vam priznati da je nju u velikoj mjeri prenio i na nas. Ima tri godine da je dobio i unuka, moga roaka Vlaha, koji e, nadamo se, nastaviti obiteljsku tradiciju. Slavlje je dvostruko. Samo nek nas zdravlje poslui, bit e pjesme i slavlja.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Konavoica ima dvije godine, ponosno stupa u Procesiji 3. veljae 2011., a nauila je zazivati dragu Bou i svetoga Vlaha. Snimio Ivo Marlais.

43

Stano, a drugo itanje (Efeanima 3, 14-19) uiteljica Marija aveli. Pronje molitve vjernih itali su gimnazijalke Kristina Spaji i Lucija Janjalija. Monik Isusove pelenice nosila su etvorica dominikanskih iskuenika: fr. Ivan Marija Tomi, fr. Ivan Dominik Ilii, fr. Ivan Prskalo i fr. Mladen Folnovi. Ophod s barjacima, kao i svake godine, krenuo je nakon Mise ulicom Od pua do Velike Onofrijeve fontane pa preko Place kroz zbornu crkvu Sv. Vlaha natrag do pred Gospu. U procesiji su, uz metropolita Marina Bariia, ovogodinjeg predvoditelja, sudjelovali hvarski biskup Slobodan tambuk, poeki Antun kvorevi, ibenski Ante Ivas, kotorski Ilija Janji, vojni Juraj Jezerinac, zadarski nadbiskup elimir Pulji, provincijali Jozo Sopta i Vinko Mami; ukupno sedam biskupa, 76 sveenika, jedan akon, dva obredniara, don Stanko u Katedrali i don Toma u Sv. Vlaha kao domaini, festanjuli, trombunjeri, ministranti, redari, bratimi, barjaktari, 148 barjaka i puk. Proslava sv. Vlaha 2011. bila je u znaku sedamdesete obljetnice kako je blaeni Alojzije Stepinac 3. veljae 1941. predvodio Festu sredinju Misu i procesiju te odrao uvenu propovijed o sv. Vlahu (vie o tomu u Naoj Gospi br. 43/2010., str. 39-41). Blaeni je Alojzije gradskim ulicama nosio moi sv. Vlaha, a danas se u toj istoj procesiji nose i njegove moi. Fotografsku reportau s Feste donosimo na predzadnjoj stranici korica.

Misa pred Gospom 3. veljae 2011. Snimio Ivo Marlais.

to uiniti sa slobodom
Metropolit

Marin barii* iZbor partnera. Potovani vjernici i graani, gospari i furesti, hodoasnici i gosti! Mnogi smo danas u hrvatskoj Ateni gradu Dubrovniku. Kao i svako vrijeme, i nae je obiljeeno izazovima i potekoama: osobnim, obiteljskim i drutvenim. Potreban nam je savjet i pomo. Dolazimo i obraamo se ne mudracu, nego svecu, ne prolaznome upravitelju, nego svetomu Vlahu trajnome zatitniku grada Dubrovnika. Jednoga dana neki Atenjanin doe starogrkome dravniku Temistoklu traei savjet: Udajem ker, ree. Trebam izabrati. Dva su prosca u pitanju: jedan bogat, a glup, drugi pametan, poten, ali siromaan. Vjerujem da smo ne samo znatieljni, nego i osobno zainteresirani: to je reeno tome ocu pri izboru zarunika? Jer jedan je bogat, a glup, a drugi pametan i poten, ali siromaan. Poujmo savjet: Bolje ovjek bez sredstava, nego sredstva bez ovjeka! Ne znamo koga je on izabrao, kako je reagirala ki, rodbina, mentalitet, trg i ulica Atene, ali znamo neto vie i ono to je nama blie: znamo kako je i kojega je zarunika izabrao za svoju slobodu grad Dubrovnik. Shvatili su Dubrovani da rije ovjeka i vjernika te ivot biskupa i muenika sv. Vlaha jo jasnije govori i svjedoi: Bolje ovjek bez sredstava, nego sredstva bez ovjeka! Sloboda Je pretpoStaVka. Da, vana su sredstva i Dubrovani su ih pravilno vrjednovali. Ali ovjek je vaniji od sredstava. Nema ovjeka bez potenja i pravde. Nema o44

vjeka bez slobode. Ni birati se ne moe bez slobode. Koga je Dubrovnik birao i iji je savjet slijedio, svjedoi nam i uzviena himna koju Grad posveti i ispjeva slobodi: O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vinji nam Bog je d. [] Sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti ne mogu bit plata tvoj istoj ljepoti. Zato nitko nije bio tako osjetljiv na slobodu i na dostojanstvo hrvatskih branitelja 1991. godine kao grad Dubrovnik. Nije udno da je Dubrovnik pobratim Vukovaru. O kojoj je slobodi rije? Nije rije samo o slobodi teritorija i granica, tj. vrstih zidina grada, nego o slobodi duha i ivota unutar grada. Nama je to dobro poznato. to nam se to danas dogaa, brao i sestre, pitamo se s naim braniteljima i zabrinutim graanima? Uz tolike rtve doli smo do slobode, a jesmo li je radosno i odgovorno prihvatili? bitno Je poVJerenJe. Nismo li pogrjeno izabrali? Izabrali sredstva, a ne ovjeka? Nismo li sudionici aktivnoga trita gdje se trguje slobodom, uvjerenjem, potenjem za sredstva i karijeru? Nije li u mentalitetu konzumizma i profita zasmetala i neradna nedjelja koja oduvijek stoji na strani ovjeka i njegove slobode? Nije li za mnoge pitanje neradne nedjelje, dana okusa i mirisa ovjekove slobode, postalo prolost? I ovdje ovjek bi prodan za sredstva! Sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti ne mogu bit plata tvoj istoj ljepoti. Je li na spomenik slobodi lijevan samo od metala postao zlato tele kojemu se klanjamo? Nismo li u opasnosti da i u materijalnoj nestaici elimo ivjeti iznad ekonomskih mogunosti, a ispod vlastita ovjetva? Da, sredstva su potrebna, ali ovjek je vaniji od sredstava! I sredstava ima dovoljno. Ali kad izaberemo sredstva bez ovjeka, gubimo u sebi ne samo ovjeka, nego i na blinji ostaje bez sredstava za ivot. Sama sredstva ne usreuju. Dobar nam savjet daje narodna mudrost: novcem se moe kupiti kuu, ali ne i dom; postelju, ali ne i san; sat, ali ne i vrijeme; knjigu, ali ne i mudrost; moe se kupiti radno mjesto, ali ne i potenje; moe se kupiti uitak, ali ne i ljubav. Ipak, neke stvarnosti nisu stvari. Ni za kakav se novac ne mogu kupiti prijateljstvo, ljubav i sloboda. Naalost, mogu se prodati. Kad se sredstva stave ispred osobe i kad
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

smo sebino zarobljeni materijalnim, onda gubimo ono bitno za ivot u slobodi, a to je povjerenje. Povjerenje je temelj suivota ne samo braka i obitelji, nego i poslovnoga i drutvenog ivota. Bez povjerenja nema ni slobode ni nade. Kad se ivi u strahu i nepovjerenju svugdje se vidi zavjera i ugroenost, uvlai se sebinost i zatvorenost te nebriga i ravnodunost za zajedniko dobro. oStati oVJek. Moda vam je poznata ona pria o etiri osobe s imenima: Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Naime, trebalo je neto urno uiniti. Svatko je mislio da e to Netko uiniti. Bilotko je mogao to uiniti. Ali Nitko nije uinio. Na kraju se dogodilo da je Svatko optuivao Nekoga zato Nitko nije uinio to to je Bilotko mogao uiniti. Povijest nam svjedoi da su Dubrovani izgraivali svoj grad u zajednitvu i osjetljivosti za zajedniko dobro. Govori nam to i tekst uklesan u kamen: Obliti privatorum, publica curate! Zaboravite privatne, brinite se za javne stvari! Naalost, zbog sebinosti i pohlepe, zbog sljepoe i zarobljenosti ne znam koliko je nama danas razumljiv pravopis i gramatika toga savjeta?! Naputak je povezan s naom savjeu i unutarnjom slobodom. Zato e slobodnome i savjesnom ovjeku ponekad i fotelja i klupa i katedra biti svojevrstan kri koji e radije prihvatiti, nego iskoristiti poloaj za svoje interese, pribijajui druge na kri. Meutim, uvijek je dobitak biti slobodan, poten, odgovoran i savjestan. Bolje je ostati ovjek gubei ulogu, nego ouvati ulogu i naslov, a izgubiti u sebi ovjeka! kako odraSti? Koliko mi odrasli sa svojim izborima i postupcima omoguujemo mladima da odgovorno rastu u daru kog vinji nam Bog je d? Danas odrasli ele biti mladi. U mentalitetu vjene mladosti mladei se oteava normalan prijelaz i put odrastanja. Ne odrasta se jer i odrasli ele ostati mladi. Opasnost je da nai mladi ne odrastaju, nego ivotare. A sami odrasli koji ele ostati mladi malo ine da im pomognu odrasti, kad ni oni sami nisu shvatili to znai biti odrastao. Psiholoke i pedagoke znanosti potvruju nam da zrelost i odgovornost osobe, osim na radnome mjestu, najvie dolazi do izraaja u osnivanju vlastite obitelji darivanju ivota. Svjesni smo da u naem drutvu danas toliki mladii i djevojke ine novu drutvenu i psiholoku kategoriju, zvanu mladi odrasli. Rije je o dobi izmeu 30 i 40 godina, o onima koji ive kao djeca sa svojim roditeljima, onima koji nisu ostvarili izbor afektivni i obiteljski. Ne usuuju se izabrati zarunika, zarunicu. ive u strahu i nepovjerenju pa im je teko preuzeti odgovornost, a slobode nema bez odgovornosti. Potrebna im je pomo da se oslobode od straha za odgovornim odrastanjem, ali ne oslobaajmo ih od osobne slobode! Sloeno je pitanje zato dolazi do njihova straha, nepovjerenja, pa i odsutnosti iz drutvenog ivota: zbog njih samih, roditelja, mentaliteta vjene mladosti ili zbog svih nas odraslih u drutvu koji ih ne vrjednujemo kao bogatstvo, nego ih nerijetko doivljavamo kao teret i problem drutva. U svakom sluaju, iluzija je da e izgled i sredstva ouvati i ostvariti na ivot.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Sloboda udoVica? Brao i sestre, doista je istinita ona Isusova: Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga; a tko izgubi ivot svoj poradi mene, taj e ga spasiti (Luka 9, 24). Sloboda je duboka enja usaena u ljudsko srce. ovjek je slika Boja i ne moe bez slobode. Za slobodu je potrebno rasti i odgajati, pa i rtvovati se, da bismo je imali. O tome nam svjedoe i nai branitelji. Sloboda je dar kog vinji nam Bog je d, kojega treba suradniki primiti. Po daru slobode slini smo darovatelju slika smo Boja. Pozvani smo otkrivati bogatstvo ovoga dara i upueni smo dijeliti i ivjeti slobodu s drugima. Ako zanijeemo dar slobode, vrijeamo darovatelja i ugroavamo blinjega. Sloboda nas osposobljava za ono najuzvienije, a to je ljubav. Ljubav i sloboda meusobno su najdublje povezani. Naalost, ovjek nije uvijek spreman uskladiti sa slobodom sebe, svoju savjest, svoj odnos i ponaanje

Msgr. dr. Marin Barii predvodio je Festu 1998. i 2011. Snimio Ivo Marlais.

prema drugima. Ne izabire ovjeka, ne djeluje u duhu slobode, nego pod izlikom da svi tako ine slijedi razne oblike zarobljenosti. Pod vanjskim utjecajima prihvaa nametnute i lane vrjednote, a zapostavlja unutarnju, duhovnu zrelost i osobnu odgovornost. Zvui paradoksno da smo vie bili slobodni u vrijeme agresije, kad smo se u logici i dinamici slobode uz rizik, nesigurnost i rtve, opredijelili, branili i borili za slobodu. Kao da je tada bilo vie enje i zauzetosti za slobodom nego danas kada je porasla pohlepa i apetit za sredstvima. Nije li nam sloboda postala udovicom? kriSt Je naa punina. Gdje je izvor nae slobode? Stvoreni smo na Boju sliku. Slika smo Boja upravo po slobodi. Ona nam je doista Boji dar kojega moemo zloupotrijebiti i protiv Boga i blinjega, pa i protiv sebe samih. Ali, Bog, darovatelj slobode, potuje svoj dar u nama. Sv. Ivan kae: Uistinu, Zakon bijae dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu (Ivan 1, 17). Krist, boanska
45

Festa 2011. bila je posveena promiljanju o sudbini slobode. Snimio Ivo Marlais.

Istina o Bogu i ovjeku, istina je koja nas oslobaa. Za slobodu nas Krist oslobodi (Galaanima 5, 1), dovikuje nam sv. Pavao iz iskustva novosti ivota. To nam svjedoi i zatitnik slobode Dubrovnika, grada vjere i kulture. Kristova nam sloboda daje dostojanstvo sinovstva, novi odnos prema Bogu Ocu i brai ljudima. Ovaj dar primamo po krtenju koji u nama raste do svoje punine. Naa je punina Krist. Snagom svojega Duha Krist u nama oblikuje unutarnjeg ovjeka, ovjeka povjerenja i ljubavi, otvara nam srce obzorima svoje slobode koja nadilazi vanjsku prisilu. Ovo sada i ovdje koje vjernik u Kristovoj slobodi i ljubavi ivi nije sposobno ugostiti cjelinu ljudskog ivota. Mjera nae punine jest uskrsli Krist. Isus Krist ide ispred nas i poziva nas: Hoe li tko za mnom neka se odree samoga sebe (Luka 9, 23). Poziva nas da se odreemo onoga to mi zapravo nismo, da se odreemo svoga lanoga ja, da izaberemo i traimo svoj pravi identitet, identitet
46

sinovstva. Krist je upravo zato doao, radi naega spasenja i radi naega osloboenja! Poziv hoe li tko za mnom pretpostavlja slobodu. On ide ispred i trai osobni izbor kao odgovor na njegovu gestu dara ljubavi. Kristova ljubav eli slobodnog ovjeka. Takvom Kristovom pristupu i potovanju nae slobode prigovara veliki Inkvizitor u romanu Braa Karamazovi. Prigovara Kristu zato nije pretvorio kamenje u kruh, jer bi tada svi za njim poli. Prigovara mu zato nije siao s kria, jer bi time sve prisilio povjerovati te ne bi vie mogli biti slobodni ne vjerovati. Trebao ih je liiti slobode kruhom i prisilnom poslunou. Meutim, Kristova sloboda potuje ovjeka i njegovu osobnu odluku. Krist i na kriu razapet ne ranjava ljudsku slobodu, nego je uvaava i vrjednuje gestom svoje ljubavi. Zato MediJi ute? Rije demokracija potjee iz stare Grke, gdje je zapravo nije ni bilo jer su robovi ubrajani u kategoriju domaih ivotinja. Samo na temelju Radosne vijesti, Evanelja, u kranskoj kulturi i uljudbi mogla je nastati i razvijati se sloboda i demokracija, koja i danas u tim sredinama ima najrazvijeniji oblik slobode i demokracije. Mi koji iz vremena bezbonoga komunizma imamo iskustvo ugroenosti slobode, a osobito slobode vjere, dobro moemo razumjeti sve progonjene radi vjere i uvjerenja, a osobito brau i sestre u vjeri koji su progonjeni samo zbog toga to su Kristovi. Naalost, upravo jer je rije o kranima, mediji o tome gotovo ute. Ali ponekad se u nekim naim medijima o zajednici Kristovih vjernika Crkvi pie tako da se pitamo nisu li to one stare poutjele novine?! Istina e vas osloboditi (Ivan 8, 32), ree Gospodin. Zato bismo eljeli da mediji budu u slubi istine, a manje skloni senzacionalizmu i poopavanju. tovie, za oekivati je od naih medijskih djelatnika da objektivnim informiranjem i formiranjem graana doprinesu razvoju slobode. Svima nama je potrebno traiti istinu, gajiti slobodu, rasti u odgovornosti ako elimo graditi humano drutvo. Nadamo se da e medijski djelatnici pokuati uiniti poeljnim za sve nas onaj savjet mudraca i sveca zatitnika grada Dubrovnika, svetoga Vlaha: bolje ovjek bez sredstava nego sredstva bez ovjeka! Jer samo s ovjekom imat emo obilje sredstava za ivot. MolitVa Za ZdraVlJe SaVJeSti. A Ti, sveti Vlaho, zatitnie Grada i nae slobode, uj molitve nae glas! Mi, Tvoji tovatelji, Dubrovani i hodoasnici, u svojim potekoama i izazovima, ponekad ne znamo to uiniti sa svojom slobodom, koji savjet prihvatiti, koga izabrati, kako se postaviti u drutvu, obitelji, braku, osobnom ivotu U svjetlu Tvoga savjeta, primjera i zagovora molimo Te za nae duhovno i tjelesno zdravlje. Oslobodi nas bolesti grla! Jo Te vie molimo, Vlaho na sveti, za zdravlje glasa nae savjesti, da bismo u slobodi mogli zrelo, odgovorno i dobro birati, birati ovjeka, a ne sredstva. Izabrati istinskoga Zarunika ivota, Isusa Krista, osloboditelja i spasitelja Tvoga Grada, nae domovine Hrvatske i itavoga svijeta!
U Dubrovniku, ispred Gospe 3. veljae 2011. splitsko-makarski nadbiskup i junohrvatski metropolit
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Uz Spomendan rtava komunizma

Zloin nijekanja zloina

Ove e se godine po prvi put u Hrvatskoj slubeno obiljeiti spomendan na rtve komunizma, faizma i nacizma. Bit e to 23. kolovoza, dan koji je Europski parlament jo 2009. proglasio Europskim danom spomena na obljetnicu sporazuma Hitlera i Staljina o nenapadanju i podjeli interesnih sfera od 23. kolovoza 1939., nakon ega su nacisti i Crvena armija podijelili Poljsku, Sovjeti zauzeli i baltike zemlje, a jedni i drugi proveli deportacije i genocid. Nije rije o uvoenju novoga blagdana ni neradnoga dana nego samo o iskazivanju poasti za vie od stotinu milijuna rtava komunizma u XX. stoljeu uz ve poznate i obiljeavane rtve nacizma i faizma. Ta tri -izma su tri velika zla XX. stoljea koja je osudio jo papa Pio XI.: faizam okrunicom Non abbiamo bisogno od 29.6.1931., nacizam okrunicom Mit brennender Sorge od 14.3.1937., a komunizam okrunicom Divini Redemptoris od 19.3.1937. Hrvatski sabor zapravo je nevoljko preuzeo dio europske pravne steevine kako bi se udovoljilo i tome mjerilu za ulazak u Europsku uniju, ali sam dan opet nije nazvan pravim imenom nego Spomendanom na rtve svih totalitarnih i autoritarnih reima. Ta e neodreenost nekima biti izlika da nastave nijekati kako komunizam ni u jednom svojem izdanju revolucionarne, demokratske, narodne, federativne i socijalistike vlasti toboe nije bio ni totalitaran ni autoritaran. Ipak, sr komunizma i drugih totalitarnih reima jest sumnja u jednakost ljudskoga dostojanstva i nepovjerenje u ljudski razum, mogunost da netko razmilja vlastitom glavom izvan smjernica Partije (kako god se ona zvala). Vie od dva desetljea nakon pada komunizma u Hrvatskoj nema pravih osnova za pomirenje i pratanje. Pretpostavke se nisu ni poele stvarati. Zloini nisu istraeni. rtve ak nisu ni popisane. Ne potuje im se ni pravo na grob. Suenja nalogodavcima i poiniteljima nisu ni poela. Po slubenoj dunosti nije istraen nijedan jedini komunistiki zloin! Podnesene kaznene prijave jo se dre po ladicama ili su olako odbaene zbog nedostatka dokaza, a zapravo zbog nedopustiva nemara u slubi u kojoj su pojedini istraitelji radili ispod svakih dopustivih mjerila, ometajui utvrenje istine, posve nezainteresirano ili s krajnjom zlonamjernou navodei i ono malo ispitanih osumnjienika da kau kako nita ne znaju ili se niega ne sjeaju. Nisu ih ak suoili ni s njihovim vlastitim ranijim izjavama ili ispravama. To su zloini propusta, prikrivanja i sprjeavanja dokazivanja, ometanja pravde i zloporabe poloaja i ovlasti, poinjeni u Dravnom odvjetnitvu, u ovome sustavu. Ne treba upirati prstom daleko, dosta je pitati to je s predmetom Daksa za koji postoje probuene lubanje, metci u zatiljak, icom vezana trupla i ouvana dokumentacija. Na djelu je tako gubitak pamenja, amnezija prolosti, injenino pomilovanje nezastarivih zlodjela, a to ugroava budunost, stvara ozraje ravnodunosti i pristanka na namjerno preuivanje povijesnih dogaaja. tovie, predmnjeva nevinosti, polazite da bez osude nema ni krivaca, mnogima slui kao izgovor da brane zloinstva Tita, Jugoslavenske armije, Ozne i Udbe, i drsko tvrde kako zloina, pa ni masovnih, nije bilo, te da komunistiki pokret nema
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

totalitarnu podlogu. Nasuprot tomu, sporazum Molotov-Ribbentrop trajno podsjea da su rasistiki nacizam i bezboni komunizam blizanci, dvije velike provale zla. Ukratko, u nae vrijeme poinjen je zloin neprocesuiranja koji pridonosi nijekanju i nekanjavanju tekih komunistikih zloina genocida, zloina protiv ovjenosti, protiv civilnoga puanstva, ranjenika, bolesnika i zarobljenika, unitavanja kulturnih dobara; zloina protiv ivota, neovjenoga postupanja, krenja prava i obiaja ratovanja, viedesetljetne otimaine, povrede ravnopravnosti graana, slobode izraavanja misli, okupljanja, krenja prava na udruivanje, povredu slobode vjere i prava na trajk, naruavanja nepovrjedivosti doma, iznuivanja iskaza, nasilja nad razliitim sferama ivota, gaenja prava ovjeka i naroda. Naslijee totalitarnoga komunistikog reima nije se ni pokualo demontirati. Izostala je lustracija (zabrana obnaanja javnih dunosti bivim udbaima i komunistikim nalogodavcima). Povijesne injenice nisu utvrene sustavno i objektivno. Krivce se nije ni pokualo kazniti. Meu komunistikim vlastodrcima ostala je zavjera utnje. Narodnooslobodilaki borci i njihovi dananji simpatizeri nisu razumjeli da Kainov znak time ostaje na cijelome partizanskom pokretu i da upornim opiranjem istini do kraja izjednauju krv na svojim rukama s onom koljaa na suprotnoj strani. Borbu protiv tuina i protiv zla faizma i nacionalsocijalizma, ukljuujui etnitvo i ustako marionetstvo, okaljali su svojim koncentracijskim logorima i kolonama smrti. Po emu se razlikuje nacistiko istrjebljenje idova, ustako Srba, etniko Hrvata ili partizansko osoba njemake narodnosti? Po emu je rtva Auschwitscha ili Jasenovca danas vrjednija i ia od ubijenih na Orsuli, Daksi, u Jazovki ili Maclju? Zato rtve partizanskoga Jasenovakog logora od 1945. do 1948. slubeno ne postoje nego samo one ustakoga Jasenovakog logora od 1941. do 1945.? Katolike i Hrvate jo se stigmatizira zbog Jasenovca, a tko ga je prije i snanije osudio od bl. Alojzija Stepinca kad ga je nazvao sramotnom ljagom, a ubojice u njemu najveom nesreom hrvatske drave? Dan spomena na rtve komunizma slui tomu da se rtve ponovno ne ubija preuivanjem. Neka to bude dan solidarnosti s njihovim trpljenjem, dan kranskoga posta i molitve da takvo zlo nikada vie nikoga nigdje ne snae, dan ienje pamenja i spomena na muenike, dan nade da e doi vrijeme pomirenja i pratanja i dan odluke da se u tom smjeru pone raditi!

Daksa otok bumerang. Snimio Boo Gjuki. Kako sada stvari stoje, ljudska prava ne e sustii nalogodavce ni izvritelje pokolja na Daksi 1944.

47

Razgovor ugodni

Svaka bolest svoje bilje ima

U svibnju 2011. tiskana je Ljekarua fra Jure Marinkovia. Na 512 stranica daje puki prikaz 136 bolesti i stanja sa savjetima za ozdravljenje uz pomo biljnih pripravaka i pravilne prehrane. Knjiga je nastala iz bogatoga iskustva toga ezdesetdevetogodinjeg bosanskoga franjevca koji je skupljanje ljekovitoga bilja uio uz oca Iliju i majku Anu. Djelujui od 1970. kao sveenik u Bosni, na Kosovu, u Njemakoj, Australiji i Kanadi, prouavao je ljekovito bilje, stare ljekarue i tradicionalnu kinesku medicinu, skupljao recepte od travara i fitoterapeuta, sve zapisivao, ispitivao i kombinirao. Fr. Juro, kako ste obiteljsku sklonost pomirili sa sveenikim pozivom? Moji predci, koliko god je u obitelji poznato, bili su lugari, umari u banjolukom kraju. Dobro su poznavali ljekovito bilje i drvee. Skupljali su ga i preporuivali za lijeenje pojedinih bolesti. Do sedamnaeste godine ivio sam s roditeljima u hrvatskom selu Bilice pokraj Kotor-Varoi. Godinama sam bio ministrant i u meni se javila elja da postanem sveenik. Tako sam krenuo u sjemenite. itajui Sveto Pismo doznao sam da je prorok Izaija dobro poznavao ljekovite biljke jer je za neizljeivu bolest kralja Ezekija odmah znao koju biljku treba primijeniti: Donesite oblog od smokava, privijte mu na ir i on e ozdraviti (Izaija 38, 21). A u mudrosnim se knjigama govori o openitoj koristi od ljekovitih biljaka: Gospodin od zemlje pravi lijekove i razborit ih ovjek ne odbacuje. Njima se lijei i ublauje bol, od njih ljekarnik lijekove priprema (Sirah 38, 4.7). Sirah Zanimanje za ljekovito bilje poraslo mi je kad sam proitao da je papa Eugen III. prije 800 godina pozvao sv. Hildegardu Bingenku (1098.-1179.) iz Njemake u Rim, ohrabrio je, blagoslovio i preporuio da se zauzme u ispitivanju ljekovitog bilja kako bi se ljudi mogli njime lijeiti. Oduevile su me i knjige triju sveenika: Nijemca don Sebastiana Kneippa (1821.-1897.), vicarca fr. Johanna Knzlea (1857.-1945.) i Austrijanca dom Hermanna Josefa Weidingera (1918.-2004.). to Vam je biljinarstvo kao fratru i duobriniku? Bilo mi je hobi, ali prerasta u zvanje: sveti je Frano takoer volio prirodu, biljke, cvijee, ivotinje, ali i ovjeka. Ako znamo da je zdrava dua u zdravom tijelu, onda sam pozvan lijeiti i duu i tijelo, ako mogu. Sretan sam to slijedim putove svojih predaka, svetoga Frana i Biblije. Najvee mi je zadovoljstvo kad ujem da je netko ozdravio. ak i nevjernici nakon
48

ozdravljenja, doivio sam to esto, postaju drugi ljudi. Jednostavno, mijenjaju nain ivota. Osjetio sam da su ljudi na putu izljeenja ve zato to mi vjeruju kao sveeniku. Uvijek im govorim da nema lijeenja bez molitve i povjerenja u Boga, promjene ivota, pravilne prehrane s mnogo svjea voa i povra, vie biljnih masti i biljnih bjelanevina, osobito maslinova i suncokretova ulja i ribe, a to manje ivotinjskih masti i bjelanevina. Osim toga, vrlo su vani i svakodnevna etnja na svjeem zraku, plivanje, vonja bicikla ili bavljenje laganim sportom. Tek onda i biljni pripravci mogu najbolje djelovati. Zato bi netko uz tolike specijaliste i bolnice primjenjivao Vae recepte? Kad je ovjek u nevolji, hvata se za sve to bi moglo pomoi. Ako je ve tolike posluao do sada, zato ne bi iskoristio i ovu priliku? Prednost je mojih 1.168 recepata to su razumljivi, prirodni, jednostavni, dostupni i jeftiniji od mnogih pripravaka farmaceutske industrije i kemijskih laboratorija, a moda najvie zato to, dok jedno lijee, drugom ne tete. Lijeenje prirodnim pripravcima manje je nasilno prema tijelu, ali je zato dugotrajnije od uzimanja umjetno proizvedenih lijekova. Stoga se pristalice prirodnoga lijeenja moraju naoruati strpljenjem i ustrajnou. Otkad postoje, ljudi su sve tegobe, smetnje i bolesti nastojali lijeiti razliitim prirodnim sredstvima i postupcima. Unato napretku medicine i razvoju farmaceutske industrije prirodna sredstva i danas zauzimaju vano mjesto, ponekad samostalno, a katkad kao dopuna medicinskoj terapiji. Kod svakoga ozbiljnijeg simptoma bolesti treba se konzultirati s lijenikom, a tek potom se odluiti na neku od prirodnih terapija. Ljekarua ne moe nadomjestiti lijenika niti poljuljati povjerenje u njega, nego dopuniti terapiju iskuanim receptima i poveati bolesnikove izglede za ozdravljenje. Kako se vjernik treba odnositi prema zdravlju? Svaki je ovjek sam najodgovorniji za svoje zdravlje, ali nije najpametniji. Da bi se ozdravilo, potrebna je bolesnikova suradnja, a ne samo terapija. Zato se odlazi lijeniku, u dobroj vjeri ga se slua i prima njegov savjet, a, ako nije bio uvjerljiv, trai se i drugo miljenje. Vjernik zna da je istinita poslovica kako doktor rane zamotaje, a Bog zdravlje daje. Vjeruje i biblijskom obeanju: Ne umiljaj da si mudar: boj se Gospodina i kloni se zla. To e biti lijek tvome tijelu i okrepa tvo(Mudre izreke 3, 8). jim kostima ( Po emu se Va pristup ozdravljenju razlikuje od konvencionalne (zapadne) medicine? Lijenici daju bolesnicima prevelike doze lijekova. I male koliine nekoga lijeka djeluju povoljno na bolesno stanje. Uvijek su mi pred oima rijei dr. Schierbauma: Sve kemijske tvornice svijeta ne rade tako savreno i precizno kao jedna
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

mala biljka koju tvoja noga bezobzirno gazi. Ako se sve tablete i pilule pokau nekorisnima, ljekovito bilje ne e zakazati, ono lijei i kronine bolesti. Hrvatska poslovica kae: Svaka bolest svoje bilje ima. Slavu i hvalu dragome Bogu koji nam je za svaku bolest dao i ljekovitu biljku, njih oko 12.000, od kojih 96% jo nije ispitano. Zato se knjiga zove ljekarua? Ljekrua, ljekrica ili rietarij je puka knjiga s popisom i opisom sredstava za suzbijanje bolesti; mnotvo listova s uputama i receptima za izraivanje i primjenu domaih i starinskih lijekova; zbirka znanja o ljekovitosti, onomu to bolesniku treba da ozdravi; prirunik koji kazuje lijekove i umijee lijeenja. Ljekarue na hrvatskom jeziku postoje ve sedam stotina godina. U franjevakim samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Kreevu i Fojnici ima oko 150 neobjavljenih likarua, u rukopisu. Meu poznatijim ljekaruama je i nekoliko dubrovakih. Prvo neanonimno medicinsko djelo u stihu i najstarije medicinsko djelo na hrvatskom jeziku u Dubrovniku je Lienik kunji bez spenze iz 1705. dubrovakoga bijelog fratra Ignacija Akvilinija (1642.-1715.). Glavnina ouvanih knjiga od likarije potjee iz XVIII. i XIX. stoljea. Prva hrvatska tiskana ljekarua jest ona fr. Luke Vladmirovia, Likarije priprostite (U Mletcih 1775. i Split, 1999.). Prikupljai njihovih recepata i pisci ljekarua u prvome su redu bili redovnici i seoski sveenici. Tako ljekarue nastavljaju tradiciju samostanske medicine koju su zapoeli veliki crkveni redovi. to trebaju znati oni koji uzgajaju, beru ili kupuju ljekovito bilje? Biljke imaju najvie ljekovitosti izmeu deset ura ujutro i tri ure popodne i u to ih vrijeme treba brati, nikako odmah iza kie, nego nakon tri dana lijepa vremena. Beru se u vrijeme cvjetanja i sue u hladu i na propuhu. Jedna te ista biljka moe imati potpuno drukiji sastav, ako je ubrana u proljee ili u jesen, prije ili poslije cvatnje, nakon kinoga razdoblja ili nakon sue, a sastav joj se jako mijenja ovisno i o nainu suenja te o samome nainu pripreme za primjenu. ajevi i pripravci vrijede u odreenome razdoblju. Osueni vrijede najvie dvije godine, a mljeveni dvostruko krae. Naalost, danas na tritu pod lanim deklaracijama ima svega i svaega pa treba biti oprezan. Lijeenje biljem poznato je od pamtivijeka i nedvojbena je njegova korisnost. No, treba biti oprezan i paljiv da se ne pretjera s koliinom djelotvornih ljekovitih sastojaka (alkaloida) i da neto ne krene naopako. Neke su biljke dobre u malim koliinama, ali opasne u velikim, ili ako se uzimaju tijekom duljega razdoblja. Zato kod veine ajeva i ajnih mjeavina koje preporuujem predlaem da se piju tri tjedna, a onda da bude tjedan dana stanke. to mislite o estitosti u medicini danas? Suoava se s velikim izazovima i zamkama. ini se da se etika sve ee zanemaruje. Pohlepa za zaradom raste, a prodrla je tako daleko da svi postajemo pokusni kunii. Farmaceutska industrija financira i lane studije, reklamira lijekove, osobito nove, troei golem novac na oglaavanje, stipendiranje i kupnju savjesti znanstvenik (da naruenim ispitivanjem daju legitimitet lijekovima), potkupljivanje
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

medij (da lijepo piu o njima) i podmiivanje lijenik (da propisuju te lijekove). Tu ima i previe korupcije i udoredne iskvarenosti. Cilj suvremenih smjernica za lijeenje i prevenciju kroninih bolesti jest rast potronje lijekova i u konanici vea zarada farmaceutske industrije. Lijenici vie nemaju vremena sasluati pacijenta i dovoljno mu se posvetiti, nego zakljuuju napreac, napamet, po tablicama uestalosti, bez svih potrebnih pokazatelja i bez otvorenosti da promijene miljenje. Bog vodi ljudsku povijest tako da izvlai dobro i iz zla. Koje pozitivne stvari iza svega toga vidite? Postoji mnogi savjesni lijenici, ali njima je najtee opstati. Moramo im pomoi, dobrohotnou, molitvom i svakom drugom potporom. Glas strunjaka, udruga katolikih lijenika i medicinskih sestara treba se vie uti i promicati. I u Hrvatskoj hrabri pojedinci poput dr. Lidije Gajski upozoravaju na to da farmaceutska industrija danas financira 70% klinikih pokusa (1980. godine financirala je 32%, 2000. godine 62% primijenjenih medicinskih istraivanja). Ispitivanja su u privatnoj reiji pristrana; nisu vjerodostojna, proizvode rezultate kakve eli sponzor. A njima se utjee na medicinsku znanost, lijeniku izobrazbu i zdravstvenu politiku. Preostaje buenje svijesti ljudi. A ono poinje pitanjem: je li tableta ikad ikoga izlijeila? I globalna kriza poveala je svijest od opasnosti uprezanja medicine u interese farmaceutske industrije i o neuinkovitosti mnogih lijekova. Tu se pokazuje naa vjera i estitost, nismo bespomoni nego odgovorni. U svakom ovjeku postoji dobro i ono se, ako je i skriveno iza kakvih obrambenih mehanizama, santi leda, cinizma i bahatosti, moe probuditi dobrotom, istinom i ljubavlju drugoga ovjeka. Starozavjetni je pisac nama za pouku i pomo zapisao: Sine moj, u bolesti ne budi potiten, nego se Bogu moli jer on zdravlje daje. Bjei od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha oisti srce. Prinesi rtvu blagomirisnu i spomen-rtvu i pretio dar prema imanju svojem. Ali i lijeniku mjesta daj, i njega je Gospodin stvorio: nek nije daleko od tebe, jer i on je potreban. Katkad je spas u ruci njihovoj, jer se i oni Bogu utjeu da im poda milost izljeenja i lijek za spas ivota. Tko grijei pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke lijenike (Sirah 38, 9-15). to Vas kao teologa i pravnika smeta u zdravstvenom sustavu? Medicini, moda vie nego drugim ljudskim djelatnostima, prijeti otuenje, dehumanizacija. Sve je vie lijenika koji misle da im je zadaa baviti se bolestima, a ne bolesnikom. I sve je vie bolesnika koji lijenika doivljavaju kao svoje pravo. Pri tom se gubi iz vida osnovna slika, da je rije o susretu dvaju ljudskih bia, o dvostranoj, a ne jednosmjernoj vezi, pa da i nepokretni bolesnik moe svojom molitvom pomoi onomu tko ga lijei.
49

Odgoj u koli

Ljubav je najbolji uitelj

MirJana kaZnai* Zavrila je jo jedna kolska godina, a s njom je u budunost otiao jo jedan narataj mojih lapadskih osmaa. U toj budunosti eka ih ivot prepun izazova, dvoumnosti, uspjeha i neuspjeha, radosti i tuga, ivot prepun obveza u kojem savjest i razum moraju biti njihovi osnovni suputnici putosmjeri. Na kraju tridesete lapadske kolske godine pitam se jesmo li ih sve pripremili, osnaili za ono to ih u ivotu eka. U umi gradiva za kojim esto trimo kako bismo ga obradili, esto nam ponestane vremena za ispunjavanje onoga dijela zadae koji je primaran u koli za odgoj. Kao da se u sveopoj trci za materijalnim i kola materijalizirala. Roditelji gotovo da vie i ne pitaju kako im se djeca ponaaju, nego smatraju da je iskljuivo uiteljeva zadaa odgajati njihovu djecu. esto pred svojom djecom lano opravdavaju izostanke s nastave uei ih tako da je lagati opravdano i normalno. to ine shvatit e kad po toj istoj logici djeca budu lagala njima. Pri posjetu razredniku najee prepisuju zapisuju ocjene kako bi matematiki mogli pratiti kolski ivot njihove djece. Danas su roditelji odustali (bjee) od injenice da su temelji odgoja odvazda bili u obitelji . Odnos prema radu, pozitivnim ivotnim vrjednotama, zajednici, Bogu i Crkvi, Domovini odnos prema snovima koje moramo sanjati budni, ui se u obitelji! Upravo je obitelj izvorite odgoja, a kola i crkva snana su nadogradnja. Samo zajednikom upornou moemo ii naprijed ne doputajuu uruavanje piramide vrijednosti na vrhu koje je obitelj. Pomo trebaju i roditelji jer ni sami ne znaju kako se snai u zahtjevnosti vremena u kojem ivimo. Spominjem se nedavnog susreta hrvatskih obitelji i hrvatske katolike mladei sa Svetim Ocem. Koliko li je samo ivotnih poruka uputio! U sveopem naletu i meteu svega i svaega iz tzv. demokratskog svijeta esto nekritiki prihvaamo sve to nam se ponudi, pa i zapostavljanje obitelji koja je uvijek bila izvorite ivota. Obitelj moe nastati samo u suglasju s naravnim zakonom, jer je ona zajednica koja ivot slavi i stvara. Sve ostalo loa je imitacija kojoj se moramo oduprijeti ako elimo i u budunosti vojnovievski poruivati: Jo nas ima.... Sve ostalo jadan je pokuaj provokacije kojim se izaziva namjerno nasilje kako bi nas se optuivalo za nesnoljivost te na taj nain udarilo u temelje onoga to jesmo odvazda: obiteljski, katoliki, uljueni hrvatski narod, pa nam se ak i poruivalo da smo loi jer nismo kao oni. Miljenje o obitelji mladi iskreno iznose u brojnim pisanim uradcima u kojima se ale to su roditelji malo kod kue, to nikoga nema u njihovu domu kad se vrate iz kole i to esto nemaju komu prenijeti ni radost ni tugu koju su taj dan doivjeli. Prosvjeduju zbog umora koji je stalno prisutan u ivotima njihovih roditelja, a istiu da bi bili puno sretniji kad bi s njima ivjeli djed i baka. Zakljuuju da im je ao to svi tre za novcem i to je materijalno u cijelosti nadvladalo duhovno.
50

Papinim povratkom u Rim ne bi smio zavriti san o obitelji. O vanosti obitelji moraju govoriti svi, u svakoj prigodi, a rijei poticaja i utjehe najvie se oekuju od Crkve i uitelja. Na Tijelovo nas je i na biskup Mate Uzini naveo na razmiljanje jesmo li kao roditelji pravi nositelji budunosti, shvaamo li svetost obveze da svaki dom bude jedna mala crkva? Roditeljska je zadaa tim vea ako znamo da nam djeca iskreno ele ivjeti u obiteljima u kojima ima sklada, razgovora, pjesme, druenja, molitve... uje li ih itko, zanima li to koga? Ako nam dananja djeca ne osjete smisao i ljepotu nae tradicionalne hrvatske obitelji, kako e je sutra oni, kada na njih doe red, sami stvoriti i u njoj skladno ivjeti? to uiniti? Moemo puno. Svatko od nas treba prvi krenuti u grevitu borbu za opstanak obitelji, jer je ona krinja u kojoj je ljubav besplatna. Tvrdim da je naa mlade dobra, ak bih kazala da ih je veina uzorna. Ne potvruje li to 50.000 mladih koji u kiom okupanoj zagrebakoj noi, na mjestu koje samo po sebi znai amor ivota, pet minuta misli predaju Bogu stvarajui ugoaj velianstvene tiine pripadnosti Onome koga Sveti Otac zamjenjuje. U toj tiini oduevljenja onim to jesmo i vjere u bolje sutra uo se i pjev ptica. Papa je bio ushien i mladima koji su mu, kleei na mokrim kolnicima, iskazivali dobrodolicu, a sklopljenim rukama dali do znanja da se mole za njega i s njim, vole ga i potuju kao Bojega namjesnika na Zemlji. Bila je to spontana reakcija nae mladei koja nas je sve oduevila. O njima treba govoriti, pisati, nuditi ih kao uzor. I sama esto svjedoim dogaajima u kojima se oduevljavam brojnim mladim ljudima. Bila sam s njima na ekskurziji i uivala, na oprotajnoj veeri osmaa i uivala, u velianstvenoj bakljadi na dubrovakim zidinama o stotoj obljetnici Hajduka i uivala. Toliko sam puta s njima prireivala humanitarne akcije i oduevila se njihovom humanou. Ushiena sam bila tijekom posjeta Rimu kojeg su za krizmanike nae upe organizirali don Stanko i nae Lile. Osim znamenitosti sredita katolianstva, u kojem se na svakom koraku susree hrvatski doprinos toj velianstvenosti, uivala sam u ponosu kojim su nai krizmanici pratili svaku don Stankovu rije. Molili smo stalno i niti jednog trenutka nisam primijetila na licima ili u tonu ovih mladih ljudi da im je moliti teko, dapae. Nikad ne u zaboraviti kad je jedan meu njima uzviknuo: Ponosan sam jer katolik sam, jer Hrvat sam! Pa, otkud onda problemi? U emu se krije zamka? U neodgovornim zakonima, u nezakonitom postupanju odgovornih i u materijaliziranom vremenu koje je stvorilo neodgovorno roditeljstvo. Izvorite problema svima je jasno ako u jedan sat ujutro uenici osmih razreda mogu nesmetano etati ulicama ili boraviti u kafiima, a lanak 95. Obiteljskoga zakona kae: Roditelji imaju pravo i dunost djetetu mlaem od esnaest godina ivota zabraniti none izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje. Nonim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati. Kad sam neke roditelje upozorila na to, odgovorili su mi da je to njihova briga jer sam im djecu susrela vikendom u njihovo slobodno vrijeme. Ni policajci nisu reagirali. to su trebali uiniti? Zadrati djecu na mjestu na kojima su ih zatekli i pozvati roditelje da dou po
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

njih uz neizbjeno pitanje o roditeljskoj odgovornosti. Sve su to mogli obaviti mobitelima koje su djeca imala u svojim rukama, a nerijetko su i skuplji od 3.000 kuna. Kad i kako nam se dogodilo da smo ljubav prema djeci i odgovorno roditeljstvo zamijenili skupim mobitelima? Nikad nije kasno za dobro jer nije ni bajkovito ni patetino kazati da dobro uvijek pobjeuje zlo. Tome nas ui katolika vjera. Svijet u kojem ive i odrastaju nai mladi stvorili smo i stvaramo mi odrasli, pa smo i za sve ono loe odgovorni upravo mi, pa i za neodgovornu slobodu kojoj ih izlaemo, a s kojom se nisu sposobni nositi. Ona mladost koja klie da je ponosna jer pripada hrvatskome katolikom puku i koja u budunosti eli klicati da nas jo ima, vrijedna je nae odanosti i rtve. elim da svaka obitelj postane besplatna riznica ljubavi. elim to vie mladih obitelji u naoj Domovini, a svaka novoosnovana obitelj bitna je vijest za ovjeanstvo. Moramo ivjeti po naelu da je zajedniko uvijek ispred pojedinanog dobra. Trebamo se samo osloniti na humanizam kranskih korijena, na mudrost koju batinimo, i uspjet emo! Nismo bespomoni ako smo odgovorni. Moramo se svi zauzeti za obitelj i boriti za nau mlade koja je pri susretu sa Svetim Ocem pokazala svijetlo lice Hrvatske. U godinama kad otkrivaju smisao postojanja stalno ih moramo pitati: to traite od ivota? Plinije nas ui: Ljubav je najbolji uitelj. Iz ivota Katedralne upe

ravnateljica Osnovne kole Lapad

turgijske molitve za zajednicu i klanjanja stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu (Katekizam Katolike Crkve, 2691); gdje siromasi nalaze milosre, potlaeni pravu slobodu, a svi ljudi oblae dostojanstvo Bojih sinova (Red posvete crkve, 62) c) posveeni kamen, sveanim obredom predan bogotovlju (kanon 1217 2), da se na njega mogu primijeniti rijei praoca Jakova: Doista se Gospodin nalazi na ovome mjestu. Ovo je kua Boja, ovo su vrata nebeska! (Postanak 28, 16-17), i da bude: dom OnogaKoji-Jest (Psalam 122, 1), sveto tlo (Izlazak 3, 15; Djela apostolska 7, 33), sveto mjesto (Joua 5, 15; Prva o Makabejcima 13, 3; Druga o Makabejcima 3, 30; Jeremija 17, 12; Ezekiel 45, 4; kanon 1205), dom molitve za sve narode (Izaija 56, 7; Marko 11, 17), Boji ator gdje Svevinji prebiva s ljudima (Otkrivenje 21, 3), kua Oeva (Ivan 2, 16), sveti rasadnik, prostor gdje Bog usauje svoj narod u Sveto mjesto (Druga o Makabejcima 1, 29); luka spasa, utoite brodolomcima, kamo se u olujama baca sidro (Rimski pontifikal Klementa VIII.); dom spasenja, dvorana nebeskih jamevina (Trea euharistijska molitva na dan posvete crkve); obris vinjega Jeruzalema (Popriesna molitva o posveti crkve); grad sagraen na sljemenu brda (Red posvete crkve, 62); grad u cijelosti okrenut Bogu, nastanjen ljudima koji danju i nou mole

Definicija stolne crkve Gospe Velike

Pred proslavu tristote obljetnice dovretka gradnje i poetka bogosluja u dananjoj baroknoj katedrali (1713. 29. sijenja 2013.) vrijedi obnoviti svijest to je to graevina koja se odreuje kao crkva i to stolna, jer to znai: a) dom Bojega puka koji zajednica oplemenjuje sobom i svojim bogoslujem; graevina u kojoj se okuplja Boja obitelj i gradi iva Crkva, orue intimnog sjedinjenja s Bogom (Lumen gentium, 1); kao sveti grad izgrauje se od odabranog kamenja, Duhom oivljenog, sjedinjenog ljubavlju (Red posvete crkve, 75); kanal kojim tee i razlijeva se val milosti provrele iz Otkupiteljeva probodenoga srca (bl. Ivan Pavao II. 23. X. 1999.), sastajalite i druilite onih koji su rod izabrani, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, Boji Narod, Mili (Prva Petrova 2, 9-10), sugraani svetih i ukuani Boji (Efeanima 2, 19) b) bogomolja, kua za molitvu, koja doputa da se ostvari susret s Bogom, doivi mir, omogui kontemplacija, koja rasporedom i sadrajima potpomae proglas Boje rijei i slavlje bogosluja, znak postojanja i istinitosti onostranog, Gore srca! od kamena (Adolf Adam), sveta zgrada odreena za bogotovlje u koju vjernici imaju pravo pristupa osobito da bi javno obavljali bogotovlje (kanon 1214), svaki dan otvorena barem nekoliko sati da bi se vjernici mogli moliti pred Svetotajstvom (kanon 937), u koju je pristup za vrijeme svetih slavlja slobodan i besplatan (kanon 1221); mjesto liNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Nad kriitem (sjecitem glavnoga i poprenoga broda) Katedrale gradnjom sfernih trokuta (pandantiva) oblikovan je prijelaz s kvadratne osnove (etiri masivna stuba) na krunu. Nad tako dobivenim vijencem uzdie se tambur (cilindrina kruna konstrukcija, valjak, bubanj) s po osam pilastara i pravokutnih prozora s okvirima i zabatima. Sve to, nad visokim obrubom (korniem), nosi kupolu (svod u obliku uplje polukugle) koja je sva od kamena i zavrava lanternom, cilindrinim tornjiem na tjemenu kupole, takoer s osam prozora.
51

Kaptolski kri u povorci 19. oujka 2011. Snimio Ivo Marlais.

d) e) f)

g)

h)

i)
52

za ive i mrtve stanovnike biskupije (Alain ErlandeBranderburg, Katedrala, Zagreb, 1997., str. 9) Prebivalite Presvetoga koji se u njemu mora uvati (usp. kanon 934 1) biskupova crkva matica Biskupije (matina crkva cijele dijeceze, ecclesia matrix), majka i glava svih crkvi dubrovakoga grada i kraja u koju, kao u svoju, dolaze katolici iz svih njezinih dijelova i ija se obljetnica posvete slavi kao blagdan u cijeloj Biskupiji; kohezivni imbenik katolik od Lastova, Vele Luke i Topologa do Strave i Vitaljine pomirilite, uzvieno mjesto gdje se neprestano prinosi Kristova rtva, Bogu se iskazuje zahvalnost i obavlja se djelo ljudskoga spasenja (Predslovlje posvete rtvenika) blagovalite, hram gdje biskup esto predsjeda slavljenju presvete Euharistije (kanon 389), a vjernik Isusa prima sav radostan (Luka 19, 6) /Zakonik kanonskoga prava iz 1917. u kanonu 338 3 precizirao je da biskup, osim zbog vanoga i hitnog razloga, ne bude izoan iz stolne crkve u vrijeme doaa i korizme, dane Boia, Uskrsa, Duhova i Tijelova/ uionica vjere i udorea, prostor u kojem se nalazi biskupova katedra (Biskupski ceremonijal, 42)

j) mjesto buduega slavnog uskrsnua, a sada tisuljetne pohrane i uvanja svetih moi i monika kao najveih dubrovakih religioznih, svetakih, kulturnih i umjetnikih dragocjenosti k) svetite Gospe od porata, sveto mjesto kamo mnogobrojni vjernici, iz osobite pobonosti, esto hodoaste s odobrenjem mjesnog ordinarija (kanon 1230), gdje se revno navijeta Boja rije, prikladno unaprjeuje bogosluni ivot, osobito euharistijskim i pokornikim slavljem, i njeguju odobreni oblici puke pobonosti (kanon 1234 1) l) sjedite Stolnoga kaptola sv. Marije, zbora sveenika koji sveanije obavlja bogoslune obrede u stolnoj crkvi (usp. kanon 503-510) m) kompleks koji je ogledni primjer i uzor ureenja drugim crkvama (Biskupski ceremonijal, 46) n) zgrada koja je sredite liturgijskoga ivota Biskupije (Biskupski ceremonijal, 44) o) prostor u kojem se uva sveto ulje (Katekizam Katolike Crkve, 1183) p) sredinja toka biskupove slube posveivanja (Pastores gregis, 34) q) mjesto primopredaje i ustolienja, gdje biskup preuzima svoju biskupiju u posjed (usp. kanon 381 3) r) rodilite sveenstva: kraljevskoga (Boje djece) i slubenikoga (reenik); bazilika, kraljevska dvorana, u kojoj se krsti nove lanove Crkve (Biskupski ceremonijal, 52) i gdje je preporueno rediti nove akone, prezbitere i biskupe (kanon 1011 1) s) prostor u koji se u pravilu pokapa njezina biskupa (usp. kanon 1178) da se predvodnici mjesne Crkve kao njezini pastiri, uvari poklada vjere i udorea ugrauju u prebivalite Boje (Efeanima 2, 22) t) vijenica Biskupije u kojoj se, ako nema suprotnoga razloga, kad to savjetuju okolnosti (prema odluci Tridentskoga sabora svake godine), odrava biskupijska sinoda, skuptina izabranih sveenika i drugih vjernika partikularne Crkve (usp. kanon 357 2 Zakonika iz 1917., primjenjiv budui da u novom Zakoniku iz 1983. mjesto odravanja sinode nije precizirano). Drugi vatikanski sabor nije odredio koliko esto da se sinoda odrava, ali je preporuio da ona oivi i da to prikladnije i uspjenije poradi na porastu vjere i uvanju stege (Christus Dominus, 36). Francuski povjesniar umjetnosti Alain Erlande-Branderburg istie: Katedrala je od samih poetaka podizana unutar zidina (infra muros). U tom vremenu zvana je ecclesia [crkva, skuptina, saziv vjerujuih]. Rije je o biskupovoj crkvi, crkvi dijeceze, jer se titulari javljaju kasnije. Pojmom ecclesia u naravi je oznaavana zajednica krana okupljenih oko svojega biskupa. Njegovo e znaenje postupno evoluirati: obuhvativi najprije mjesta okupljanja za proslavu euharistijskoga blagovanja naposljetku e postati openitim nazivom za bogotovna mjesta. Stoga je u ranosrednjovjekovnom razdoblju pojam ecclesia zamijenjen novim, jednoznanijim, kojim je izvorno oznaavan simbol biskupske moi: cathedra. Mjesto koje biskupski tron dobiva unutar zdanja za bogosluje u dnu apside (ime je
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

biskupu omogueno da vidi vjernike, a vjernicima biskupa) u svezi je s tim razvojem znaenja (Katedrala, Zagreb, 1997., str. 40-41). Papa Pavao VI. u konstituciji Mirificus eventus (7. prosinca 1965.) pie: Katedralni hram biskupije nerijetko je sjajan izraz umjetnosti i pobonosti naih predaka, a esto je ureen prekrasnim rukotvorinama. No, on se ponajprije istie dostojanstvom jer, kao to oznaava prastaro ime, u njemu postoji biskupova stolica (cathedra) koja je kao stoer jedinstva, reda, moi i istinskoga uiteljstva povezana s blaenim Petrom. Stolna je crkva zbog velianstvenosti graevine znak onoga duhovnog hrama koji se izgrauje unutra u duama te blista velianstvenou boanske milosti prema misli apostola Pavla: Vi ste hram Boga ivoga (Druga Korinanima 6, 16). Zatim je stolnica izrazita slika vidljive Kristove Crkve koja na cijelome svijetu moli, pjeva i klanja se; smatrati je, naime, treba slikom njegova otajstvenoga Tijela iji se udovi srauju u jedinstvenu cjelinu ljubavi, a hrane se rosom nebeskih darova kao to na blagdan Posvete itamo u ambrozijevskom obredu: Ovo je majka svih, postala je uzvienija po broju djece koju Bog svaki dan raa snagom Duha Svetoga. Sav svijet je pun njegovih izdanaka, a ona poput penjaice podie neodlune mladice u kraljevstvo nebesko. Ona je uzvieni grad izgraen na vrh brda, jasan i svijetao svima (Ambrozijevski misal, Predslovlje blagdana posvete crkve). Uz to je stolna crkva Gospe Velike: a) upna crkva (sa svim pravima i obvezama koje iz tog proizlaze) b) spomenik rimskoga baroka c) mauzolej uglednih Dubrovana koji su u njoj pokopani d) glazbena dvorana, mjesto prigodnih duhovnih koncerata e) turistiko odredite, opa toka posjeta i razgledanja Grada, mjesto stjecanja dojmova o kranskoj, katolikoj, hrvatskoj i dubrovakoj duhovnosti, kulturi kroz povijest i danas. Opa uredba Rimskoga misala tree izdanje za bogosluni se prostor trai da bude prikladan za obavljanje svetoga ina i za djelatno sudjelovanje vjernika (288). Radi toga Crkva neprestano trai od raznih umjetnosti njihovu plemenitu uslugu te priputa umjetniki izraz svih naroda i krajeva. tovie, kao to nastoji ouvati umjetnika djela i blago to su nam ih minula stoljea namrla, te ih, prema potrebi, prilagoditi novim zahtjevima, tako se trudi promicati nova ostvarenja koja odgovaraju duhu svakoga pojedinog vremena. Zato kod izobrazbe umjetnika i pri odabiranju umjetnikih djela za crkvu treba ii za pravom umjetnikom vrsnoom koja e hraniti vjeru i pobonost i biti u skladu s istinitou znaenja predmeta i svrhe kojoj slue (289). Crkveni brodovi i prezbiterij, vjernici, pjevaki zbor, slavitelji i sluitelji trebaju tvoriti jednu cjelinu (294). Narav i ljepota prostora i svega namjetaja treba promicati pobonost i oitovati svetost slavljenih otajstava (294). Biskupski ceremonijar nalae: Neka katedralna crkva na primjeran nain pokazuje drugim crkvama u biskupiji ono to se u ispravama i liturgijskim knjigama propisuje s obzirom na unutranje ureenje i ukras crkava (46).
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Uporine toke resakralizacije dubrovake Katedrale

Svetost je ures Doma tvojega, Gospodine, u sve dane! (Psalam 93, 5). Crkva nije Boja kua ako ne budi osjeaj svetoga. Ako ne svjedoi o nadnaravnom, pretvara se u obinu svjetovnu zgradu. eli li se Katedralu rehabilitirati kao sakralni prostor, nune su promjene koje e odraavati svetost, a katolika nam vjera nalae vrsto drati da je sm Bog nazoan u stolnoj crkvi: I. po biskupu kao Bojem upravitelju (Titu 1, 7), ivoj slici Oca (typos tou Patros, sv. Ignacije Antiohijski) u ije ime predvodi zajednicu II. u posveenoj hostiji i vinu istinitom, stvarnom i srnom tijelu Isusa Krista (Matej 26, 26), ivome kruhu (Ivan 6, 51), istinskome jelu (Ivan 6, 55), na oltaru ili u svetohranitu III. u svojem otajstvenom tijelu (Prva Korinanima 12, 27), zajednici koja se moli u njegovo Ime (Matej 18, 20); kojom stupa kao posred sedam zlatnih svijenjaka (Otkrivenje 2, 1) IV. u prilici oltara tj. Gospodinova stola (Prva Korinanima 20, 21) svete gozbe i prinosilita, kao ivi kamen (Prva Petrova 2, 4), duhovna stijena (Prva Korinanima 10, 4), odabrani dragocjeni ugaoni kamen (Izaija 28, 16), izvor ive vode (Jeremija 17, 13), iz ijih su probodenih prsi potekli krv i voda (Ivan 19, 34), a koji je blagdanska trpeza, vrelo crkvenog jedinstva i bratske sloge V. u rijei Vjene Rijei, evanelju (Prva Petrova 1, 25), otisnutoj u Bibliji i Evanelistaru, od koje gori srce (Luka 23, 32) VI. po predragocjenom i ivotvornom kriu, znaku vjernike logike, simbolu Muke i pobjede nad smru i navjestitelju Njegova drugoga i slavnog dolaska VII. u liku crkvene zgrade koja osjenava Kristovu zarunicu, hodoasnicu na Zemlji dok ne ue u nebesku slavu, radosna s mnotva djece (drugo predslovlje obljetnice posvete crkve) VIII. u liku tionika (besjedita, razglasilita, ambona), stola Boje rijei, koji je kao kamen otkotrljan s grobnih vrata Uskrsloga (Marko 16, 3-6) da s njega glasnik (aneo) sveano navijeta Radosnu vijest IX. u prilici uskrsne svijee to za vrijeme bogosluja gori i svijetli Njemu na ast (od uskrsnoga bdjenja do Duhova pokraj tionika, a kasnije u krstionici) X. kao pralik onoga to slikovito prikazuju slike i kipovi Uitelja, Spasitelja i Otkupitelja, Propetoga i Uskrsnuloga, Stvoritelja, Svevladara i Tjeitelja kako bi oni koji ih promatraju eznuli za Njim i obraali Mu se XI. po ostatcima (relikvijama) svojih preminulih svjedoka jer to nisu samo kosti svetaca nego i udovi Kristova tijela (Prva Korinanima 6, 15) XII. po liku pastirskoga tapa, jedine doputene prtljage uenicima (Marko 6, 8) koji je oslonac i potpora u hodu jer postavi za velike sveenike ljude podlone slabosti (Hebrejima 7, 28), pa tap oznaava vlast
53

Duha Svetoga, snagu putovoditelja (Psalam 37, 5), na dnu iljast da potakne lijene, u sredini ravan da podupre slabe, pri vrhu savijen da zakai izgubljene (sv. Ambrozije) XIII. u prilici svete krizme, posveene od maslinova ulja i balzama, da bude znak spasenja i ivota pomazanicima koji se krtenjem nanovo raaju, da sveti hram svakoga potvrenika odie mirisom nevina ivota te da svakoga reenika zaodjene neporonom slubom (predslovlje mise posvete ulje) XIV. u liku vrata (Ivan 10, 7) kao onaj koji je rekao: Ja sam vrata. Kroza me tko ue, spasit e se (Ivan 10, 9) XV. u krstionici kao raaonici krana, mjestu na kojem se postaje djecom Bojom (Ivan 1, 12), gdje se, u krsnom vrelu/zdencu/studencu ili na krsnoj koljci, batinici vjenoga ivota (Titu 3, 7) raaju iz vode i Duha Svetoga (Ivan 3, 15) kao to je uklesano u krstionici hrvatskoga kneza Vieslava iz IX. stoljea: Ovo vrelo prima nemonike da ih vrati prosvijetljene. Ovdje se oni, raskajani, iste od nedjela to ih navukoe od praroditelja, da budu uinjeni Kristovim tovateljima, spasonosno ispovijedajui vjekovjeno Trojstvo. XVI. u ispovjedaonici, mjestu obraenja, kajanja, priznanja grijeha i opratanja, kao Pomirilitu po vjeri (Rimljanima 3, 25) XVII. po polaganju ruku za blagoslov (Levitski zakonik 9, 22), potvrdu (Djela apostolska 8, 17; 19, 6), odrjeenje grijeha (Levitski zakonik 16, 21), ozdravljenje (Marko 5, 23; Djela apostolska 9, 12; 28, 8), poslanje (Djela apostolska 13, 3) i reenje (Djela apostolska 6, 6; Prva Timoteju 4, 14; 5, 22) XVIII. kao Onaj komu se klanja u duhu i istini (Ivan 4, 23), koga se oboava kaenjem, prinoenjem tamjana i svijea, i na iju se sliku i priliku (Postanak 1, 26) uzorno ivi inei dobra djela (Prva Petrova 2, 12).

Katedralni pjevaki zbor pohodio Bar i Skadar

Stanko laSi U sklopu viegodinjega programa hodoaa i posjeta katedralama po Hrvatskoj i svijetu koji je u dvadeset godina premaio tridesetak stolnih crkvi, na red su dole katedrale u Baru i Skadru. Tako je u nedjelju 27. oujka 2011. dubrovaki katedralni zbor pjevao na veernjoj misi u Katedrali u Baru. U ponedjeljak 28. oujka posjetili smo grad Skadar u Albaniji. Obje katedrale sagraene su sredinom XIX. stoljea. Barska katedrala posveena je Neoskrvnjenom zaeu blaene Djevice Marije jer je etiri godine prije njezine gradnje, 1854., Papa proglasio da je od Boga objavljeno te ga zbog toga svi vjernici moraju vrsto i postojano vjerovati kako je blaena Djevica Marija, u prvom asu svoga zaea [u krilu svete Ane], po posebnoj milosti i povlastici
don

svemoguega Boga, predviajui zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila ouvana neokaljanom od svake ljage izvornoga grijeha. Car Maksimilijan Habsburki najzasluniji je za doputenje gradnje i gradnju, a turske vlasti ometale su gradnju i postavile uvjet da zvonik bude puno nii od minareta u gradu. Stari grad Bar imao je povrinu kao na Dubrovnik, zidine i kule, franjevaki samostan i dvadesetak crkava i oko tri tisue stanovnika. Turci su u kolovozu 1571. osvojili grad, nadbiskupa odveli, muili i ubili, poruili zgrade, a katedralu pretvorili u damiju. Poslije razornog potresa 1979. nitko vie ne ivi na tom prostoru i nekadanji grad pretvoren je u muzej na otvorenom. upnik don Simon na koncu Mise pozdravio je Dubrovane i iznio osnovne podatke o gradnji Katedrale i o katedralnoj upi. Dvojica Hrvata iz udruge Hrvatskoga graanskog drutva Crne Gore Vladimir Marvui i Ilija Vukoti Dubrovane su izvijestili o sadanjem stanju Hrvata u Baru te kako je Barska podrunica njihove udruge tijekom proteklih pet godina pridonijela ouvanju nacionalne i vjerske samosvijesti, povijesno-kulturne batine, jezika, pisane rijei, folklora i obiaja. Spomenuli su i to kako svake godine Barani hodoaste u Dubrovnik na blagdan sv. Vlaha. Vjekovne veze dvaju gradova uinile su da je Miho Brajkov iz Bara u XIV. st. gradio znameniti klaustar Male brae u Dubrovniku. Od 3.500 katolika u opini Bar samo je 300 Hrvata i nijedan sveenik hrvatske narodnosti. Grad Skadar danas ima oko 150 tisua stanovnika, a vie od polovice su katolike vjere. Velebna katedrala bila je u vrijeme gradnje najvea crkva na ovim prostorima i ima 5.000 sjedeih mjesta. U vrijeme bezbonoga komunistikog reima bila je zaklonjena velikim zidom da je prolaznici ne vide, a sluila je kao portska dvorana. Franjevaka crkva sluila je kao kino dvorana, a franjevaki samostan bio je pretvoren u zatvor. Zanimljivo je iz povijesti gradnje te takoer velike crkve da je franjevcima bilo doputeno graditi crkvu uz uvjet da je grade franjevci iz samostana. Dosjetljivi franjevci obukli su u franjevaki habit ljude iz okolnih sela i tako je gradnja pomalo napredovala. Jo je zanimljivije bilo u vrijeme komunizma kad je crkva sluila kao kinodvorana, a na Boi i Uskrs stariji ljudi su dolazili u tu crkvu iskazati vjerske osjeaje. Uprava kina i blagajnici divili su se starijim ljudima koji u tako velikom broju posjeuju kinopredstave. Krvava povijest katolikoga albanskog puka zapamena je s 230 ubijenih sveenika od kojih su etrdesetorica u postupku proglaenja muenicima i buduim blaenicima. Katedrala je obnovljena, sagraen je novi zvonik koji djeluje monumentalno, a ljudi prolazei irokom cestom ispred Katedrale ine znak kria i kratko se pomole. Kad je bl. Ivan Pavao II. 1994. posjetio Skadar, u Katedrali je zaredio trojicu biskupa. Uz Katedralu je i nadbiskupski dvor, a malo dalje sagraeno je Sjemenite u kojem djeluje Katoliki bogoslovni fakultet koji pohaaju budui sveenici i neki laici. Nasuprot velikoj Sjemeninoj zgradi nalazi se zgrada klasine gimnazije, a malo podalje Salezijanski centar i crkva Sv.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

54

Ivana Bosca. U gradu ima vie enskih samostana u kojima dosta redovnica govori hrvatski jer su nekada bile u naim krajevima. Inae, dvojica sveenika koji su nas pratili i vodili po Skadru, don Prenk i don Nike, studirali su u Zagrebu i odlino govore hrvatski, a sada su profesori povijesti i kanonskoga prava na fakultetu. U samom gradu na svakom koraku vidljivi su tragovi reima koji je dugo drao narod u zaostalosti i siromatvu pa je grad bez semafora i prometnih oznaka, sa zaprenim kolima, mopedima i biciklima, puno smea baena uz samu rijeku Bojanu i uz glavne ceste to djeluje zaputeno i na turiste ostavlja neugodan dojam. Pohod Skadru za nas iz Dubrovnika bio je izraz solidarnosti s narodom koji je proao teku nacionalnu i vjersku tragediju jer je Albanija bila jedina zemlja na svijetu koja je 1967. godine religiju slubeno proglasila zabranjenom. A vjera se ipak sauvala zaslugom malobrojnih sveenika koji su potajno djelovali i hrabrih obitelji koje su uvale vjeru i prenosile je na djecu i mlade.

Hodoaa u Katedralu
anGelina tadi* Hodoaa up Dubrovake biskupije u Katedralu tijekom Korizmene duhovne obnove od 11. do 16. travnja dio su trogodinjega obiljeavanja tristote obljetnice dananje dubrovake stolne crkve koja je sveano otvorena i predana bogosluju 29. sijenja 1713. Ta su hodoaa i dio izgradnje vjernike svijesti o postojanju mjesne Crkve ija je stolna crkva sredinje mjesto i simbol. Biskupski ceremonijal u br. 45 posebno preporuuje: Na prikladne naine treba u vjernike due utiskivati ljubav i potovanje prema stolnoj crkvi. Tome mnogo pridonosi godinja proslava njezine posvete kao i hodoaa to ih vjernici, posebno rasporeeni prema upama ili pojedinim krajevima, poduzimaju da je pohode.

Veeri glasnoga Novoga zavjeta

U knjigama Svetoga Pisma Otac koji je na nebesima s ljubavlju izlazi ususret svojoj djeci i s njima razgovara. Uporite i ivotna snaga Crkve je u Bojoj rijei, a vjernicima je ona jedrina vjere, hrana due i vrelo duhovnoga ivota. Zato je Drugi vatikanski sabor (Dei Verbum, 22, 25 i 26) naloio: Kristovim vjernicima treba biti irom otvoren pristup Svetome pismu. Sveti Sabor gorljivo potie sve Kristove vjernike da estim itanjem boanskih Pisama izue najuzvienije poznavanje Isusa Krista (Filipljanima 3, 8), jer nepoznavanje Pisama jest nepoznavanje Krista (sv. Jeronim). Neka rado pristupaju samome svetom tekstu svetim bogoslujem i pobonim itanjem i neka imaju na umu da molitva mora pratiti itanje Svetoga pisma da bi ono postalo razgovorom izmeu Boga i ovjeka; jer kad molimo, mi ga oslovljavamo; kad boanske izreke itamo, mi ga sluamo (sv. Ambrozije). Tako neka itanjem i prouavanjem svetih knjiga Boja rije tri i proslavlja se (Druga Solunjanima 3, 1) i neka Crkvi povjereno blago objave sve vie i vie ispunja srca ljudi. Kao to ivot Crkve raste iz stalnoga sudjelovanja u euharistijskom otajstvu, tako se smijemo nadati novom poletu duhovnoga ivota na temelju poveanoga aenja Boje rijei, koja ostaje zauvijek (Izaija 40, 8). Nastavljajui i ove godine javno itanje Svetoga Pisma u korizmi, u crkvi Sv. Josipa u ulici Od pua od 4. do 7. travnja, svaki dan izmeu 17.30 i 22 sata itan je Novi Zavjet, od prve do zadnje stranice na glas. itatelji su bili: Rina Kralj Brassar, Ana Ragu Lui, Romana uka, Vanja Bjelopera, Vjera Marti, Vinja Mage, s. Marislava Samardi, Duko Vranii, Maja ai, Ane Bokun, Ana Medo, Anka Bui, Jadranka Bara, beba ani, Ane Lobrovi, Danijela Lujo, Lucija Perojevi, Maro Mari, Vedrana Kalauz, Maro Kalauz, Neda Koprivec, Vesna Krki, Georgina Saulan, Tea Tevi, Dubravko Kovaevi, Tajana Marti, Ljiljana Stjepanovi, Eva Spaji, Davor Spaji, s. Emila Maro, Marija urovi, Roza ani i Slavica Kutnjak.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Lapadski vjernici ulaze u Grad 11. travnja 2011. Snimila Angelina Tadi.

Prva i najvea skupina hodoasnika stigla je u ponedjeljak 11. travnja iz najvee dubrovake upe, Sv. Mihajla na Lapadu, sa upnikom don eljkom Kovaeviem i kapelanom don Hrvojem Katuiem. Sa upnim barjacima pjeaili su od Mihajla do Katedrale gdje ih je doekao i radosno pozdravio katedralni upnik dr. don Stanko Lasi. Pola sata prije mise Lapaani su predmolili krini put, a izabrali su nedavno objavljeni tekst krinog puta Drinskih muenica s. Mirele Ilii. Pjevanje je vodio lapadski upni zbor sa s. Veselkom Grebenar. Misu je predslavio lapadski upnik, a propovijedao je o obiteljima koje su iznijele sve krieve hrvatskoga naroda.

Slanski zbor i upnik fr. Ljudevit Lasta s domainom 12. travnja 2011. Snimila Angelina Tadi.

55

upni zbor iz Cavtata animirao je liturgijsko pjevanje 14. travnja 2011. Snimila Angelina Tadi.

U utorak su pristigli su lanovi upnoga zbora Sv. Vlaha iz Slanoga s voditeljima Perom Dobroslaviem i s. Vladimirom Vui. Euharistijsko slavlje predvodio je slanski upnik fr. Ljudevit Lasta. Zborio je o zdravoj obitelji kao jamstvu zdravoga drutva. U srijedu 13. travnja u Katedralu su doli vjernici i lanovi upnoga zbora Velike Gospe iz Roata, a misu je predvodio don Franjo Marki. Vjernici iz upe Sv. Nikole iz Cavtata hodoastili su u Gospu u etvrtak sa upnikom don Ivanom Penavom. upni zbor pod ravnanjem Sanje Kovai animirao je liturgijsko pjevanje, a nakon mise molila se molitva za obitelj koju su hrvatski biskupi preporuili ususret dolasku pape Benedikta XVI. U petak 15. travnja u dubrovaku su stolnicu prispjeli puki crkveni pjevai iz doline Neretve. Nakon Mise odrali su koncert korizmenih pukih napjeva Neretvanskoga dekanata. Misu je predvodio don Mladen Margeta, upnik Sv. Vida. Pasionsku batinu pokazale su muke pjevake skupine iz up: Gospe Karmelske (Bagalovii), Presvetog Trojstva (Rogotin), Sv. Stjepana Prvomuenika (Slivno Ravno-Vlaka), Snjene Gospe (Vid) i Srca Isusova i Marijina (Vidonje). U programu su sudjelovali i udiji (uvari Kristova groba) iz upe Snjene Gospe iz Vida koji su prikazali noenje kria, smjene strae i uvijek atraktivno padanje udija. Animaciju i scenarij izvedbe osmislili su

Vidoslav Bangur i Joko aleta. Kako je taj petak, zbog izricanja presuda hrvatskim generalima u Haagu, bio jako emotivno doivljen u hrvatskom narodu, hod Neretvana uz pjevanje korizmenih pjesama s noenjem kria du cijele Place ostavljao je poseban dojam. Program hodoaa u crkvu-majku Biskupije zavren je dolaskom vjernika iz upa Sv. Ane s Brgata i upe Velike Gospe iz Postranja sa upnikom don Robertom ibariem u subotu 16. travnja. Za oltarom je bio najvei broj ministranata tijekom tjedna, a Katedralom su odzvanjali glasovi djece i mladih upnog zbora iz Postranja koje uvjebava Nikolina Miloslavi. Barokna katedrala u Dubrovniku trea je crkva podignuta na tom prostoru. Prije nje postojala je romanika katedrala iz dvanaestog stoljea koja je sruena u velikoj trenji 1667. godine. Sondiranjem je ispod nje prije trideset godina otkrivena jo jedna neobino velika crkva za koju se pretpostavlja da datira iz osmog stoljea.

vjerouiteljica i izvjestiteljica katolikih medija

O muci Gospodina naega Isukrsta

Obrede Velikoga petka 22. travnja u Gospi je predvodio dubrovaki biskup Mate Uzini. Podsjetio je na razliitost odnoenja prema Kristu prema evaneoskim zapisima. Apostoli su se ponaali kukaviki; farizeji, pismoznanci i narodni predvodnici zlobno i s mrnjom; Herod bezosjeajno elei od svega napraviti dobru zabavu; Pilat je filozofirajui traio politiku korist. Veina je sve to promatrala nezainteresirano, samo su neki suosjeali s njim i s njim dijelili njegovu bol. Propitujui odnos dananjih ljudi ustvrdio je kako je stanje slino: mnogi se apostola ponaaju kukaviki kad je u pitanju ispovijedanje vjere u Krista i jo vie ivljenje kranskoga ivota u skladu s uenjem Crkve, a to je ono nae danas stajati uz kri Isusov (Ivan 18, 25) i postaviti se prema njemu. I danas su mnogi odnos prema Kristu i Kriu zaodjenuli mrnjom, zlobom, podmetanjima. Kao primjer naveo je udrugu za navodnu zatitu ljudskih prava koja poziva mlade da se pridrue prosvjedu protiv dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Mnogima su i danas, kao i Herodu onda, Veliki petak, obredi, procesije, obiaji, pjesme tek lijepa zabava, tradicija koju pod svaku cijenu treba odrati. Primjere nije potrebno navoditi jer ih je prepuno i nae dvorite. Mnogima je, poput Pilata, sve to izvrsna prilika da iz svega izvlae politiku korist. Poemo li od injenice da Isus ponovno umire i pati u svakom pravedniku (a umire i pati Matej 25, 40; Djela apostolska 25, 16), zato onda kao primjer ne navesti nesretne dogaaje s civilnim rtvama Oluje i one jo nesretnije s hakom presudom generalima Gotovini i Markau koja ne samo da nije zadovoljila pravdu nego je poveala nepravdu! To su samo dvije dimenzije iste stvarnosti koja se, perui ruke, koristila, a i nastavlja se koristiti, za dobivanje politike koristi. Veina ljudi je i danas, kao i onda, nezainteresirana i ravnoduna prema Kristu i njegovu trpljenju, a tek mali broj to promatra oima vjere. A jedino vjera, danas kao i juer, moe dati smisao Kristovu i naem kriu i trpljenju, ali i naem ja sam kranin, naim misama i moNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

U Katedrali je 15. travnja 2011. prikazana pasionska batina neretvanskih upa. Snimila Angelina Tadi.

56

Molitvena povorka prolazi Placom na Veliki petak 2011. Snimio Igor Brautovi.

litvama. Neka svatko od nas ispita svoj odnos prema Propetomu i kako se to odraava na svakodnevni ivot. Samo tako e bogosluje Velikoga petka imati za nas smisla jer e se od pukoga obiaja pretvoriti u in osobne vjere u Krista i spasenja koje nam je on osigurao svojim svetim Kriem. Muku Gospodina naega Isukrsta po Ivanu pjevali su katedralni zborovi i sveenici solisti don Petar Pali i msgr. Toma Lui. Nakon obreda procesija s tri kria krenula je od Katedrale, Ulicom od pua, preko Place do skalina crkve Sv. Vlaha i natrag u Gospu. Bio je to prvi ophod po Gradu koji je predvodio biskup Mate, a u rukama je nosio monik s komadiem drva Isusova kria koja se uva kao najsvetiji i najasniji monik, relikvija broj jedan, u katedralnoj riznici.

zdravi na njihovom jeziku, da od njega prime blagoslov Audijencija zavrava zajednikom molitvom Oenaa na latinskom nije bio problem jer smo je imali ispisanu na ulaznicama. Nakon pola sata ekanja u redu, uspjeli smo ui u baziliku Sv. Petra u kojoj sve to ugleda oduzima dah ne zna u to bi prije pogledao, ali poto je nemogue sve spomenuti, izdvojit u tek velianstvenu Michelangelovu Piet. Potom smo uli u Vatikanske pilje obii grobove pap i naravno Ivana Pavla II. (koji je 1. svibnja 2011. proglaen blaenim pa mu je lijes prenesen u Baziliku). Poslijepodne smo jo obili crkvu Sv. Petra u okovima, Kolosej, trijumfalna vrata i rimski Forum; zatim crkvu Sv. Ignacija, Panteon, te hrvatsku crkvu Sv. Jeronima, najuvenijega Dalmatinca. Sadanja crkva je iz 1453., a u njoj smo sudjelovali u Misu na hrvatskom. U sakristiji je djelo Iva Dulia Raspeti Krist s hrvatskim svecima i blaenicima, a meu grobovima nekoliko uvenih Dubrovana.

Hodoae u Rim
MariJa teta Na uskrsnu srijedu Papa se ve tradicionalno susreo s mladim Dubrovanima, ove godine to je bila skupina od 20 katedralnih krizmanika i jo toliko malo starijih Dubrovana. Takvo hodoae u Vjeni Grad i Svetome Ocu don Stanko predvodi svake godine, od 1993. do danas. Hodoae je ove godine trajalo od 26. do 28. travnja, letilo se zrakopolovom do Rima i natrag. Smjetaj je bio u pansionu na Pignatelliu (asne sestre Euharistijske keri Krista Kralja). Ve prvi dan obili smo baziliku Sv. Pavla izvan zidina, katakombe (s grobom svetoga Kaja, prvoga pape rodom iz Hrvatske), rimsku katedralu baziliku Sv. Ivana Lateranskog, krstionicu iz V. stoljea (u kojoj je krten car Konstantin kad se obratio, a iza njezinih zidova nalaze se grobovi istarskih i solinskih muenika), Svete Skale (prenesene su u Rim jer se vjeruje da se po njima Isus popeo do Poncija Pilata), najstariji i najvei obelisk (47 m) i baziliku Svete Marije Velike (s najveim zvonikom 75 m). Drugi smo dan rano dorukovali i pohitali zauzeti mjesto na Trgu sv. Petra (na sredini trga je obelisk, a na dvije strane su fontane koje predstavljaju Tirensko i Jadransko more) kako bi prisustvovali susretu s Papom u 10.30 sati. Nitko od nas koji smo tu bili prvi put nije bio u potpunosti spreman na ono to e tu doivjeti: toliku masu ljudi uglavnom mladih iz cijeloga svijeta, a svi sa istom eljom da budu to blie Svetome Ocu, da ga vide uivo, da ih Papa poNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Dubrovaki hodoasnici u iekivanju Papina dolaska na Trg sv. Petra.

Trei dan, nakon to smo autobusom proli pored toplica rimskoga cara Karakala, obili smo breuljak Kapitolij. Nastavili smo prema bazilici Svete Marije in Aracoeli (u kojoj je grob bosanske kraljice Katarine Kotromani, a tu se uva i Bambino kip Svetog Djeteta izraen u Jeruzalemu), pokraj Oltara domovine doli smo na Piazza Venezia s kojeg smo izali na Via Nazionale gdje smo poneto kupili. Preko breuljka Kvirinal (gdje rezdira predsjednik Talijanske Republike) spustili smo se do Fontane di Trevi (koliko god da si prije uo o njoj iznenadi se njenom veliinom i ljepotom!) tu smo odmorili i poneto pojeli kako bi mogli nastaviti prema Piazza Navona trgu prepunom ulinih umjetnika! Veina naih krizmanika nije mogla odoljeti poziranju karikaturistima. Za oprotaj s Rimom provezli smo se jo pokraj Usta istine, preli rijeku Tiber i nastavili prema zranoj luci Leonarda de Vincija. Ni tri uzlijetanja i slijetanja (Rim, Split, Zagreb, Dubrovnik) nisu nam mogla pokvariti raspoloenje, a dobili smo dovoljno vremena meusobno razmijeniti dojmove s prelijepoga putovanja koje e, vjerujem, svima ostati u predivnom sjeanju. Veina nas je bacila novi u Fontanu di Trevi sa eljom da se ponovno vrati.
57

Papa mladim Dubrovanima

Koraajte ovim svijetom i svjedoite: Krist je iv!

benedikt XVi.* Draga brao i sestre, u ovim prvim danima uskrsnoga vremena koje se protee sve do Duhova, jo uvijek smo puni svjeine i nove radosti koju su bogosluna slavlja donijela u naa srca. Zato danas elim iznijeti kratko razmiljati o Uskrsu, srcu kranskoga otajstva. Sve naime polazi od ovoga: Krist uskrsnuo od mrtvih temelj je nae vjere. Kao iz nekoga svijetloga i uarenog sredita, iz Uskrsa zrai sve crkveno bogosluje, crpei iz njega sadraj i znaenje. Bogosluna proslava Kristove smrti i uskrsnua nije puka uspomena na taj dogaaj, nego je njegovo prevoenje iz mogunosti u in u otajstvu, za ivot svakoga vjernika i svake kranske zajednice, za na ivot. Naime, vjera u uskrsloga Krista preobraava postojanje, izvodei u nama stalno uskrsnue, kao to je pisao sveti Pavao prvim vjernicima: Neko bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina (Efeanima 5, 8-9).

Kako, dakle, moemo postii da Uskrs postane ivot? Kako cijeli na nutarnji i vanjski ivot moe poprimiti uskrsni oblik? Da bismo odgovorili na ta pitanja moramo poi od izvornoga shvaanja Isusova uskrsnua: taj dogaaj nije jednostavno povratak u prethodni ivot, kao to je to bio za Lazara, Jairovu ki i mladia iz Naina, nego je neto potpuno novo i razliito. Krist je svojim uskrsnuem uplovio u novi ivot koji nije vie podloan vremenskoj propadljivosti, ivot uronjen u Boju vjenost. U Isusovu uskrsnuu zapoinje nov nain ljudskoga postojanja, koji prosvjetljuje i preobraava na svakodnevni hod i uvodi u vrsno drukiju i novu budunost za itav ljudski rod. Zbog toga sveti Pavao ne samo da neraskidivo povezuje uskrsnue kran s Isusovim (usp. Prva Korinanima 15, 16.20), nego i napuuje kako treba ivjeti uskrsno otajstvo u svakodnevici naega ivota.
58

U Poslanici Koloanima on kae: Ako ste suuskrsli s Kristom, traite to je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore teite, ne za zemaljskim! (3, 1-2). Kada se ita taj tekst moglo bi se, na prvi pogled, initi kako Apostol kani pojaati prezir prema zemaljskoj zbilji, da nas naime poziva da zaboravimo ovaj svijet trpljenja, nepravdi, grijeha, da bismo ve unaprijed ivjeli nebeski raj. Misao na nebo bila bi u tom sluaju neka vrsta otuenja. Ali, da bismo shvatili pravi smisao tih Pavlovih tvrdnji, dovoljno je ne izdvajati ih iz njihova konteksta. Apostol vrlo jasno precizira to razumije pod onim gore, to vjernik mora traiti, a to pod onim zemaljskim, ega se mora uvati. Evo najprije to je ono zemaljsko to treba izbjegavati: Umrtvite dakle pie sveti Pavao udove svoje zemaljske: bludnost, neistou, strasti, zlu poudu i pohlepu to idolopoklonstvo! (3, 5). To znai da moramo umrtviti u sebi nezasitnu elju za materijalnim dobrima, sebinost, koja je korijen svakoga grijeha. Dakle, kad Apostol poziva krane da se odluno odijele od zemaljskoga eli jasno dati do znanja da to pripada starom ovjeku kojeg kranin mora svui da bi se zaodjenuo Kristom. Kao to je bio jasan dok je govorio o onome uza to ne treba prianjati srcem, istom jasnoom sveti Pavao pokazuje to je to ono gore to kranin naprotiv treba traiti i kuati. To je ono to pripada novom ovjeku koji se u krtenju jednom zauvijek zaodjenuo Kristom, ali koji se neprestano treba obnavljati po slici svoga Stvoritelja (Koloanima 3, 10). Evo kako Apostol narod opisuje ono gore: Zaodjenite se dakle kao izabranici Boji, sveti i ljubljeni u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge pratajui ako tko ima protiv koga kakvu pritubu! () A povrh svega ljubav! To je sveza savrenstva (Koloanima 3, 12-14). Sveti je Pavao, dakle, daleko od toga da poziva krane, svakoga od nas, da izbjegavamo svijet u koji nas je Bog postavio. Mi smo, istina, graani jednog drugoga grada, gdje se nalazi naa prava domovina, ali prema tome cilju moramo svakodnevno kroiti na ovoj zemlji. Sudjelujui ve sada u ivotu Krista uskrsloga moramo ivjeti kao novi ljudi na ovome svijetu, usred ovoga zemaljskog grada. To je put preobrazbe, ne samo nas samih, nego i svijeta, da se zemaljskome gradu d novo lice koje potpomae razvoj ovjeka i drutva prema logici solidarnosti, dobra, u dubokom potovanju dostojanstva vlastita svakome. Apostol nas podsjea koje su to krjeposti koje moraju pratiti kranski ivot; na vrhuncu je ljubav uz koju su sve ostale vezane kao uz izvor i maticu. Ona obuhvaa i saima sve ono gore: ljubav koja, s vjerom i nadom, predstavlja veliko pravilo kranskoga ivota i odreuje njegovu dubinsku narav. Uskrs zato donosi novost dubokoga i potpunog prijelaza iz ivota podlona ropstvu grijeha prema ivotu u slobodi, nadahnutom ljubavlju, snagom koja rui sve prepreke i izgrauje novu skladnost u ovjekovu srcu i u njegovu odnosu s drugima i sa stvarima koje nas okruuju. Svaki kranin, kao i svaka zajednica, ako ivi iskustvo toga prijelaza po uskrsnuu, ne moe ne biti novi kvasac u svijetu, bespridrajno se dajui za urnije i pravednije razloge, kao
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

to to pokazuju svjedoanstva svetaca u svim razdobljima i na svim mjestima. Tolika su oekivanja i naega doba: mi krani, vrsto vjerujui da je Kristovo uskrsnue obnovilo ovjeka ne istrgnuvi ga pritom iz svijeta u kojem gradi svoju povijest, moramo biti svijetli svjedoci toga novog ivoga kojeg je donio Uskrs. Uskrs je dakle dar koji treba sve dublje prihvaati u vjeri, da bismo u svim okolnostima s Kristovom milou mogli djelovati prema Bojoj logici, logici ljubavi. Svjetlo Kristova uskrsnua mora prodrijeti u ovaj na svijet, treba doi kao poruka istine i ivota do svih ljudi po naem svakodnevnom svjedoenju. Dragi prijatelji, d, Krist je doista uskrsnuo! Ne moemo samo za sebe zadrati ivot i radost koju nam je On darovao o svojem uskrsnuu, nego je moramo davati svojim blinjima. Na je zadatak i nae poslanje uiniti da se u srcu naih blinjih iznova javi nada tamo gdje je oaj, nastani radost tamo gdje je alost, rodi ivot tamo gdje je smrt. Svjedoiti svakoga dana radost uskrsloga Gospodina znai uvijek ivjeti na uskrsni nain i initi da odjekuje veseli navijetaj da Krist nije neka ideja ili sjeanje na prolost, nego Osoba koja ivi s nama, za nas i u nama, te da s njime, za njega i u njemu moemo initi sve novim (usp. Otkrivenje 21, 5). Na kraju je Papa jo na hrvatskom rekao: S uskrsnom radou od srca pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodoasnike. Na uskrsno jutro uenici su, potaknuti vijeu o Gospodinovom uskrsnuu, potrali na grob i uvjerili se da je prazan. Dragi prijatelji, i vi koraajte ovim svijetom i svjedoite: Krist je iv, aleluja! Hvaljen Isus i Marija!
Na Trgu sv. Petra u Vatikanu 27. travnja 2011.

250 rua, a za one koje su dole na koncert ostale su duhovne rue dvoje vrsnih glazbenih interpreta. Koncert je zapoeo izvedbom poznate duhovne pjesme Josha Grobana You raise me up u hrvatskom prepjevu Ljubav, to si ti!, a zavrio bis izvedbom Zdravo djevo, Kraljice Hrvata. Na programu koncerta bio je izbor domaih i stranih duhovnih skladbi kako klasinih tako i popularnih, kao i pjesme s nosaa zvuka Iva Gamulina i Maje Blagdan. Sluatelji u Katedrali rado su se pridruili izvoaima u pjevanju poznate pjesme blaenoga Ivana Pavla II. Krist na alu. Klavirska pratnja bio je pijanist Vladimir Bibin iz Osijeka, a za dolazak ovih dvoje izvoaa u dubrovaku Katedralu na Majin dan zasluan je Alen Kljue.

Rueru u ast
na uplJanin. U osmome svesku Matice krtenih upe Grad ubiljeeno je: Ljeta Gospodnjega 1711., dana 26. svibnja, ja Marin Caroli, upnik i sakristan, krstio sam dijete roeno 18. dana istoga mjeseca od branih drugova Nikole Bokovia i Pave pokojnoga Bara Bettere, kojem je djetetu nadjenuto ime Ruer. Kumovali su Ruer Bettera umjesto Dominika Bettere, njegova brata, i Svete, ena gospara Vicka Marije Volantija.

Majin dan
anGelina tadi U prigodi Majina dana u nedjelju 8. svibnja u dubrovakoj Katedrali Vijee za obitelj Dubrovake biskupije kao dar dubrovakim majkama organiziralo je koncert sakralne glazbe poznatih hrvatskih izvoaa Iva Gamulina Giannija i Maje Blagdan. Pozdravljajui izvoae i punu crkvu sluatelja predsjednik Vijea za obitelj dr. don Stanko Lasi estitao je svim enama i majkama Majin dan podsjetivi kako je tijekom dana nakon misnih slavlja u katedrali majkama podijeljeno

Naslovnica govora Bernarda Zamanje, tiskana u Dubrovniku 1787., a izreena 21. svibnja 1787. u Gospi, na sprovodu Ruera Josipa Bokovia.

Pijanist Vladimir Bibin, don Stanko Lasi, Ivo Gamulin Gianni, biskup Mate Uzini, Maja Blagdan i menader Alen Kljue u Gospi 8. svibnja 2011. Snimila A. Tadi.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

obitelJ boGata ZVanJiMa. Ruer je roen u Provaljenoj ulici (danas Bokovieva 3), u kui koju je njegov otac kupio 1705. Izmeu devetero djece, bio je osmi po redu. Dva su brata (Baro i Ruer) postali isusovci, a jedan dominikanac (Ivan Dominik fr. Ignacije eslav Marija) dok je jedna sestra (Marija) bila dumna u samostanu dominikanki Sv. Katarine Sijenske (danas Muzika kola). Ruerov neput, sin od njegove sestre Marije Rue, dum Kristo Draghi bio je pleban zborne crkve Sv. Vlaha od 5. travnja 1778. do smrti 9. oujka 1796. ZnanStVeni Skup. Obiljeavajui 300. godinjicu roenja osobe ije ime nosi, zagrebaki Institut Ruer Bokovi priredio je u Dubrovniku Meunarodni znanstveni skup Od Ruera do danas: doprinos hrvatskog znanstvenika svjet59

skoj znanosti. Na simpoziju su od 30. svibnja do 2. lipnja izlagali vodei hrvatski znanstvenici u svijetu: Daniel Denegri, Goran Senjanovi, Pako Raki, Davor Solter, Dmitrij Krainc, Igor tagljar, Miroslav Radman, Vlasta Bonai Koutecky, Branimir iki, Davor Pavuna, Heidi Hricak, Branko Rui, Vladimir Hlady, Goran Ungar te ugledni svjetski znanstvenici Rolf Heuer, A. J. Stewart Smith, Tonice Valle, Brende Andrews i drugi. priredba u GoSpi. Taj je znanstveni skup otvoren 29. svibnja u Katedrali glazbenoscenskom priredbom Ruu u spomen. Scenarist Ivica Prlender i redatelj Ivica Kunevi rekonstruirali su u njoj alobnu sveanost u kojoj je proitan hrvatski prijevod govora koji je 21. svibnja 1787. na istome mjestu izgovorio Bernard Zamanja i izvedeni glazbeni stavci Rekvijema u ast Bokoviu koji je, na molbu Miha Sorkoevia, skladao Julije Bajamonti. Rekvijem su izveli Simfonijski orkestar i zbor HRT-a pod ravnanjem Vladimira Kranjevia uz solistike prinose: Martine Zadro (sopran), Martine Gojeta Sili (mezzosopran), Domagoja Dorotia (tenor) i Marka Mimice (bas). Kao svjedoanstveno stalne Bokovieve vezanosti za Grad i obitelj svjedoila je sjen njegove sestre tjeiteljice i pjesnikinje Anice Bokovi (Milka Podrug Kokotovi). Veleumu i domoljubu iznova se poklonio Knez (Zvonimir Zorii) sa svitom. Zamanjin su govor prevele Irena Bratievi i Petra otari, a krasnoslovio ga je Kruno ari. Gospom su ponovno odjekivale rijei: Ako je ikad postojao dubrovaki graanin koji bi s pravom od svih nas, koliko god nas je roeno u ovome Gradu, mogao zatraiti najvie znakove asti, dobrohotnosti i zahvalnosti, to je, gospari senatori, upravo on, Ruer Josip Bokovi. Njegova je, naime, vrlina, njegova jedinstvena uenost, njegova nadaleko i nairoko rasprostranjena slava ve dosad postigla to da na cijelome svijetu nema tako udaljene zemlje i toliko neuljuene zajednice koja ne bi zadivljeno sluala ime grada Dubrovnika i smatrala ga dostojnim pohvale, tovie, ak zavisti. iZloba u dVoru. U Kneevu dvoru postavljena je izloba Ruer Bokovi ponovno u rodnom Dubrovniku Hrvatska slavi svoga genija povodom 300. obljetnice roenja autora Ivice Martinovia. SpoMenik u raVnoM, SpoMen-ploe u orahoVu dolu i klaSinoJ GiMnaZiJi. U Orahovu dolu, na rodnoj kui Ru-

Spomen-ploa postavljena u predvorju Biskupijske klasine gimnazije Ruera Bokovia. Snimio Ivan Vien.

erova oca Nikole, 27. svibnja otkrivena je spomen-ploa, a u Ravnom spomeniku Rueru, rad kipara Ilije Skoibuia. Dubrovaki biskup Mate Uzini otkrio je 19. svibnja u predvorju Biskupijske klasine gimnazije Ruera Bokovia (gdje je bila Ruerova prva kola do odlaska u Rim 16. rujna 1725.) spomen-plou koju je isklesao Miho uljak iz Moia. Tako na Bokovia, osim ulice i poljane, u Gradu trajno sjeaju ploa u Katedrali iz 1788., na rodnoj mu kui (100x50 cm, u ulici od Bue), otkrivena 7. studenoga 1937., desno od ulaza u Kolegij-Sjemenite, podignuta 1961. i ova, lijevo od glavnoga ulaza, iz 2011. Od 1937. do danas nije odlueno hoe li se na Poljani Ruera Bokovia postaviti Ruerov spomenik, rad Ivana Metrovia.

O spomen-ploi opatu Rueru Bokoviu u Gospi

Frano Haklika U Dravnome arhivu u Dubrovniku, u seriji Acta sanctae Mariae Maioris (Spisi svete Marije Velike, tj. Katedrale), u svesku 3190, na listu 316, opisan je utroak 632 dukata za plou koja je po odluci Senata Dubrovake Republike postavljena u Gospi, lijevo od oltara sv. Bernarda iz Clairvauxa, na zid od sakristije. Trokovnik obuhvaa cijenu nabave okvira i ploe te uklesivanje natpisa u Rimu, prijevoz preko Jakina (Ankone) i ugradnju u Katedrali. Zapis u prijevodu s talijanskoga glasi:

Raun trokova spomen-ploe pokojnomu opatu Bokoviu postavljene u Katedrali

Monsinjor Stay u Rimu platio 194,26 kuda za reenu spomen-plou, okvir i kuite, kao u njegovu obraunu u pismu od 30. svibnja 1788.; procijenjeno po 89 dinaria ini naih Jo je isti monsinjor Stay platio 46 kuda po gore navedenom teaju za prijenos reene spomen-ploe iz Rima do Jakina

dukata 433,34

Izvedba Bajamontijeva rekvijema za Ruera u Katedrali 29. svibnja 2011. Snimio Grgo Jelavi.

60

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

po jedan bajok po litri, kao u reenom obraunu Jo je isti platio tri kude po gornjem teaju gosparu Orsatu ureviu Bondi u Jakinu za nosae, magazin, kao i za kuite, kao u reenom obraunu

Krizma u Gospi 2011.

dukata 102,14 Stanko laSi Na svetkovinu Duhova 12. lipnja dubrovaki biskup Mate Uzini podijelio je sakrament svete potvrde tridesetdevetorici mladih koji su se za nj pripremali u Katedralnoj upi. Prije toga, u srijedu 8. lipnja otac Biskup se susreo s krizmanicima, roditeljima i kumovima u Katedrali, provjerio spremnost za primanje jakosti i uputio im toplu oinsku rije potaknuvi ih sve da ustraju u zdravoj nauci Crkve te da svjesno i odgovorno u obitelji, koli i drutvu svjedoe vjeru koja je ojaana darovima Duha Svetoga. Dao Bog snagu i pobjedu svim novim potvrenicima, a to su: Ivana Asturi, Orsat Bajurin, Nino Banovac, Marko Bili, Barbara Borovina, Franka Brki, Kristijan iek, ivo uevi, Ljubica Deanovi, Vlaho anovi, Ilija Jukas, Mirna urevi, Dario Hausvika, Mara Jakovi, Vido Kaznai, ivo Kloko, Anamarija Krstanovi Arkulin, Mateo Kusovac, Antonio Lavolpicella, Petar Lisii, Josipa Livaji, Luka Lui, Nikoleta Marlais, Ivana Marovi, Tomislav Mati, Maroje Moja, Ivan Mostahini, Natko Nodilo, Iva Pendo, Katarina Previi, Tina Radibratovi, Martina Radi, Marta Skorin, Lukra irok, Tia pero, Dominik Vido, Tia Walker, Antun Zanini i Karmen uvela. Slavlje je u prepunoj prvostolnici proteklo vrlo pobono i sveano. Na poetku je djelitelja krizme i sve nazone u ime potvrenika pozdravila Martina Radi. Ulomke iz Djela apostolskih i poslanice itali su Vido Kaznai i Lukra irok, molitvu vjernika predmolilo je est krizmanica, a na koncu slavlja ocu Biskupu, roditeljima, kumovima i asnim sestrama zahvalile su Marta Skorin, Josipa Livaji i Mirna urevi. Potvrenici su kao i prethodnih godina u pratnji kumova i roditelja u dostojanstvenom ophodu uli u Katedralu i zauzeli mjesto u klupama. Crkva je blistala u cvijeu crvene boje, a 39 crvenih rua koje su bile prikazni dar na kraju slavlja podijeljeno je krizmanicima zajedno s uspomenom na svetu potvrdu i molitvenikom. I kumovi su dobili molitvenik, ne samo za uspomenu nego da iz njega mole za svoju kumad, sebe, na Grad i Domovinu. Gospar Ivo Marlais zabiljeio je dogaaj kamerom i na koncu zajednikom fotografijom s msgr. Uziniem, s kojim su se potvrenici i njihove obitelji slikati za obiteljski album. Na Poljani Marina Dria slavlje se nastavilo uz aenje sokovima i kolaima koje su pripremili roditelji krizmanika.
don

dukata 6,27 ____________ dukata 542,35

Potroeno ovdje za prijevoz reene spomen-ploe, okvira i kuita, za otvaranje zida u Katedrali i stavljanje na mjesto, po raunu koji je potanko opisao veleasni don Baldo Leevi, a pregledali i potpisali gospari prokuratori Katedrale

dukata 89,28 ____________ dukata 632,23

Bajok (talijanski baiocco) je bakreni novac koji se upotrebljavao u Papinskoj dravi od XV. stoljea do 1865. Stotinu bajoka inilo je jednu kudu. Dubrovaki se dukat sastojao od 40 dinaria. Monsinjor Stay je dum Benedikt Stay (Dubrovnik, 1714. Rim, 1801.), latinist, pjesnik i filozof, profesor retorike na Sapienzi i kanonik Sv. Marije Velike u Rimu; po njemu se zove Stajeva ulica u Karmenu. Natpis na ploi slijedi informacije iz tiskanoga govora koji je o Rueru 21. svibnja 1787. u dubrovakoj Katedrali izrekao Bernard Zamanja, ali ih prepriava drugim rijeima. Stay je sastavio natpis na ploi i pobrinuo se da se ploa isklee u Rimu te otpremi u Dubrovnik. Postavljena je 1788. Tekst katedralne ploe o Rueru objavljen je u Naoj Gospi broj 25 (oujak 2002.). Litra debela (libra) bila je jedinica za teinu (381,6 grama). Ako je prevoenje spomenika kopnom plaeno 4.600 bajoka, po jedan za svaku libru, znai da je spomenik, sa sivim mramornim kuitem, crvenim mramornim okvirom i blistavom bijelom ploom, teak 1.755,36 kg ili 1,8 tona.
Potvrenici s biskupom i upnikom 12. lipnja 2011. Snimio Ivo Marlais.

Tuma

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

61

Hodoae u Bari i Bitetto

Stanko laSi Na kraju i ove kolske godine hodoae ovogodinji prvopriesnici i roditelji, kojima su se pridruile i druge obitelji, hodoastili su u Bari i Bitetto. U utorak 14. lipnja naveer pedesetak hodoasnika isplovilo je brodom iz Grua prema Bariju. Vonja je bila ugodna, svi su imali kabine i odmorni su zapoeli cjelodnevni program u Italiji. Pohod bazilici Sv. Nikole i molitva na njegovu grobu uz struno vodstvo domaina, etnja do Katedrale i razgledanje uz molitvu proteklo je u duhovnom zagrijavanju toga sunanog i toplog dana. Putovanje autobusom do Fasana gdje je poznati zooloki vrt i lunapark prolo je u radosnom iekivanju. Ulazak autobusom u prostrani vrt pun svih vrsta ivotinja za djecu je bio dogaaj koji je samo njima svojstven. Povici: Vidi lava! Slona! Devu! (i druge ivotinje) bili su sve glasniji dok nisu doetale irafe i kroz otvoreni prozor traile koji kolai. No vonja malim vlakovima kroz stotine majmuna koji su se vjeali o reetke bila je najatraktivniji dio programa koji je kasnije nastavljen zabavnim igrama, skokovima na vodenim slapovima, vonjom autima i drugim spravama. Nakon okrepe hranom i sokovima i neizmjernim zadovoljstvom svim vienim i doivljenim nastavljen je put do Bitetta gdje se nalazi crkva u kojoj se asti blaeni Jakov Zadranin i njegovo tijelo koje je i nakon petsto godina neraspadnuto. Ostaje vidljivo svim hodoasnicima i kao motiv za molitvu. Uz gostoljubive franjevce koji vode ovo svetite naega hrvatskog blaenika i buduega sveca ovjek osjeti kako su nai ljudi skromni i ponizni poput sv. Franje osvajali srca ljudi i zasluili da ih tujemo. Na povratku u barsku luku Dubrovani su posjetili jedan trgovaki centar da provjere kakve su cijene i opskrbe se dobrim parmezanom. Na brodu je bilo veselo i ostatak novca upotrijebljen je za veeru, a za sreivanje prekrasnih dojmova trebalo je vie dana.
don

Tijelovski ophod
anGelina tadi Na svetkovinu Tijelova dubrovaki biskup Mate Uzini predvodio je veernje euharistijsko slavlje u dubrovakoj katedrali te prvi put sudjelovao u tijelovskoj procesiji ulicama Grada.

Biskup Mate 23. lipnja 2011. Placom nosi presveto Svetootajstvo Hostiju, u Misu pretvorenu u Isusovo tijelo, uloenu u pokaznicu (monstrancu) u obliku raarenoga sunca sa zrakama. Preko dugake donje bijele haljine (albe) nosi sveeniku naramenicu (stolu), a obje je privezao pasom (cingulom). U procesiji preko naramenice nema na sebi misnicu nego plat (pluvijal). Budui da nosi Presveto, preko plea je zaogrnut naplenikom (humeralnim velom). Njime je pokrio i ruke tako da one ne dodiruju pokaznicu u znak potovanja svetom posuu i kao znak da je Isus, nazoan u euharistijskoj estici, onaj koji blagoslivlja narod, a ne slubenik. Tijelovo je blagdan radosti pa su bogosluno ruho i nebnica bijele boje. Biskup hoda pod bijelom nebnicom (baldakinom) koju na etiri tapa nose bratimi katedralne Bratovtine presvetoga Oltarskog Sakramenta. etiri druga bratima oko nebnice nose torune (debele svijee). Snimila Angelina Tadi.

Prvopriesnici iz Grada pred bazilikom Sv. Nikole u Bariju 15. lipnja 2011.

U propovijedi je Biskup podsjetio na nastanak svetkovine te istaknuo kako je njezina poruka simbolino vidljiva iz tijelovskih procesija, a to je da krani svoj vjerski ivot povezan s euharistijskim Isusom iz crkve prenesu u ivot svojih obitelji kao i u javni ivot. Prigovor koji se esto uje da oni koji dolaze na mise ne ive svoje kranstvo prigoda je za samopreispitivanje i onih koji dolaze i onih koji ne dolaze. Bez euharistije ne moemo biti krani kakvi bismo eljeli biti. esto se zbog banalnih razloga odriemo euharistijskog slavlja, a zbog njega su krani prvih stoljea spremno ili u smrt. Procesija s presvetim Oltarskim Sakramentom nakon Mise krenula je ulicama Grada zaustavljajui se ispred crkvi Sv. Josipa, Sv. Frana i Sv. Vlaha odakle je podijeljen blagoslov Gradu i njegovim stanovnicima. Blagoslovljena peciva, dar dubrovakih pekara, na zavretku slavlja podijeljena su okupljenim vjernicima kao jo jedan simbol blagdana.
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

62

Obnova predoltarnika svete Katarine Sijenske

U crkvenim popisima umjetnina prevladavaju izrazi prdoltrnik i prdoltrnica, a meu povjesniarima umjetnosti antepndij (latinski antependium od ante pendre ispred visjeti, engleski altar frontal, talijanski palliotto: mali veo), ranije antipndij (lat. antipendium), a u Dubrovniku posebno ncef (Pero Budmani) ili ncef (Bartul Kai), u genitivu uvijek incefala (Ardelio della Bella, Joakim Stulli) od latinskoga in faciem altaris, to je sprijeda, na licu oltara). Sve te rijei oznaavaju ukrasno platno, redovito pomino; zavjesu od tkanine kojom se od IV. stoljea obavijao kranski rtvenik. Kasnije se umjetniki izrauje u obliku ploa od kamena, drva ili kovine i njime se od XI. stoljea zastire samo prednji dio, proelje oltara. Danas je to najee svileno, zlatno, srebrno tkanje u okviru kojim se pokriva predoltarje. Od doba kasne gotike esto je od svile, brokata ili baruna, izraeno zlatovezom ili vezenim slikama (akupikturama). Srebrni predoltarnici postoje u zagrebakoj katedrali, ali i u Dobroti u Boki kotorskoj. U pravilu se prave u boji misnoga ruha (bijela, crvena, ljubiasta, zelena), a mogu jo biti zlatni, ruiasti i plavi (na Gospinim oltarima). Ni prije nije bio obvezan dio ukrasa crkve, a sada se sve rjee koristi tako da ostaje kao spomenik umjetnosti i pobonosti prijanjih vremena. Moe biti ukraen slikama Krista, prizorima iz njegova ivota, simbolima euharistijskoga otajstva (janje, pelikan, kale, hostija) ili svetca u iju je ast oltaru posveen Bogu ili znakovima koji se odnose na toga nebesnika. Dubrovnik je u XVI. st. bio sredite djelatnosti brojnih bratovtina tkalaca od kojih je ouvano poneto vrijedna veziva. Osim po Gradu, povjesniarka umjetnosti Boena Popi-Kurtela na dubrovakom je podruju popisala jo nekoliko predoltarnika, primjerice u kapelici Sv. Petra na Pilama predoltarnik Gospe Karmelske. Na Koloepu, Lopudu i ipanu te Cavtatu i Trstenom postoje i drveni oslikani predoltarnici, uglavnom iz XIX. stoljea. Godine 2001. Kristin Meise iz Klna obnovila je konati oslikan predoltarnik Navjetenja iz crkve Gospe od unja na Lopudu iz XVII. stoljea. Prema inventaru iz 1951., dubrovaka Katedrala imala je sedam predoltarnika: tri za veliki oltar (po 300x100 cm: bijeli, crveni, ljubiasti i zavjetni modrikasti) te etiri manja bijela: po jedan za oltare Sv. Kria (na kojem sv. Katarina

Kartua s Isusom, dvije krune i sv. Katarinom Sijenskom. Snimila Natalija Vasi.

Prednja strana predoltarnika prije konzervatorsko-restauratorskih zahvata. Snimila Natalija Vasi.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Sijenska bira trnovu krunu), Gospe od Porata (na kojem su zlatni inicijali Ave Maria) i Petilovrijenaca s kipom Srca Isusova (pa su u sredini predoltarnika crveno srce, trnova kruna, plamen i kri). Naknadno je u istom popisu drugom rukom dodano da Katedrala ima ukupno: Sedam svilenih bijelih temperama naslikanih antipendija za sedam oltara te 11 izvezenih: bijeli izvezen za veliki oltar darovala ga Kate Mari, bijeli izvezen za oltar Srca Isusova darovala ga Nike Mozara, crveni izvezen za oltar sv. Ivana Nepomuka, po zeleni izvezen za oltare sv. Ivana Nepomuka i sv. Bernarda darovala ga Jele Haklika, po ljubiasti i crveni izvezen za veliki oltar i etiri zelena izvezena za preostale donje oltare. O predoltarniku koji je obnovljen 2011. godine dum Pavo Poa je prije 60 godina napisao: 18. Antipendij bijeli za oltar Sv. Kria. Runi rad dumana iz doba Republike. U sredini je slika Isusova koji sv. Katarini prua na izbor dvije krune: zlatnu i trnovu. Sv. Katarina Sijenska izabire trnovu. Na itavom ostalom prostoru nalazi se gusta i bogata, rukom izraena simetrina ornamentika, kombinirana od zlata i raznobojnoga svilenog konca. Godine 1949. svilenu podlogu restaurirale su asne sestre Keri Boje ljubavi iz Salvatora u Lapadu. U Narodnim novinama, slubenom listu Republike Hrvatske, br. 12/08, objavljeno je da se pod privremenu zatitu broj P-2375 stavlja Predoltarnik s medaljonom Presveto Trojstvo kruni blaenu Djevicu Mariju koji da se uva depou Dubrovake biskupije, a onda u broju 61/09, da je to trajno kulturno dobro broj Z-3707. Predmet pod navedenim
63

Lik sv. Katarine Sijenske u dubrovakoj Katedrali nalazi se izvezen i na vrpci dragocjene bijele mitre broj 5 koju su dominikanske dumne vjerojatno darovale jednom od nadbiskupa bijelih fratara: Rajmundu Jeliu (1722.1727.), Jacintu Mariji Milkoviu (1752.-1756.) ili Arkanelu Lupiju (1757.-1766.). Snimio Boo Gjuki.

nazivom i oznakom inventarni broj 49 iz katedrale Uznesenja Marijina u Dubrovniku zaprimljen je 2008. u Hrvatski restauratorski zavod u Zagreb. Te su godine napravljeni istraivaki radovi, no tek je 10. svibnja 2011. utvreno da je predoltarniku dan pogrean naziv jer njegov medaljon ne prikazuje Gospino krunjenje nego izbor sv. Katarine Sijenske izmeu dvaju ponuenih kruna. Konzervatorsko-restauratorski radovi trajali su tijekom 2009. i 2010. Obnova je provedena na Odjelu za tekstil, Odsjeku I, za tafelajno slikarstvo i u Prirodoslovnom laboratoriju. Radove je vodila eljka Mlinari, via restauratorica tehniarka. Nosae je izradila Katija Hrepi, tkaninu oprala Sandra Luci Vujii, a zavrene radove izvela Branka Regovi. U Prirodoslovnom laboratoriju na predmetu su radili Domagoj Mudronja i Margareta Klofutar. Obnovljeni predoltarnik vraen je u Dubrovnik poetkom 2011. i sada se nalazi u uvaonici umjetnina Dubrovake Biskupije u kutiji od bezkiselinskoga kartona u vodoravnom poloaju. Predoltarnik je rad nepoznatoga autora, najvjerojatnije dubrovakih dominikanki, iz prve polovine XVIII. stoljee, visok 96 i irok 198,5 cm. Izraen je tkalakom, vezilakom i krojakom tehnikom od svilenoga satena bjelokosne boje, a ukraen biljnim motivima koji su izvezeni pozlaenim i posrebrnim nitima te cvjetnim motivima izvezenim
64

raznobojnim svilenim koncima pastelnih boja. Lica i udovi na prikazu su izraeni slikarskom tehnikom. Zlatovez je punjen pamunim suknom. Povjesniarka umjetnosti Marta Budicin istie: Ranija desetljea XVIII. stoljea u svojem su baroknom izriaju voljela obline, velike i bogate oblike, dok se u drugoj polovini toga stoljea pri dekoriranju tekstilnih predmeta primjenjuju elegantniji, laki i manji motivi koji ostavljaju vee prazne plohe. U crkvi Sv. Ignacija u Dubrovniku nalazi se slian predoltarnik takoer izraen od bijeloga satena s baroknim prikazom (kartuom) sv. Ignacija u sreditu iz prve polovine XVIII. stoljea. Kao i ovaj, ukraen je biljnim i cvjetnim motivima pastelnog kolorita. Na ovom predoltarniku itavom se povrinom provlai biljni motiv geometrijski dekoriranih vitica od granica s liem koje u srcolikim oblicima izrastaju iz sredinjega i donjeg dijela barokne kartue smjetene u sreditu. Iz vitica izrasta raznoliko cvijee od simbolikog znaenja za kransku ikonografiju, a izvezeno je raznobojnim svilenim koncima. To su rue, peonije, bouri, pakujci, umarice, ljiljani, tulipani, mauhice, karanfili, potonice, perunike, narcisi i jagode. U sredinjem je medaljonu prikaz Krista koji sjedi na oblaku i svetici koja je odjevena u dominikanski habit prua dvije krune: zlatnu i trnovu. Ona desnom rukom posee za trnovom krunom, a podno njezinih nogu nalazi se knjiga i ljiljanova granica (simbol nevinosti). Iznad svetiina lika izvezen je zeleni, barokni zastor. Ljepota prikaza postignuta je odabirom raznobojnih svilenih i raznovrsnih pozlaenih niti te boda slikanje iglom svilenim koncima. Sredinji motiv predoltarnika odnosi se na sv. Katarinu Sijensku (1347.-1380.), dominikanku, djevicu, crkvenu nauiteljicu i suzatitnicu Europe, kojoj je bila posveena crkva i samostan dominikanki u Gradu, gdje je sada Umjetnika kola Luke Sorkoevia. Katarina je sa 16 godina poela strogi ivot molitve, posta i pokore. Kad joj je bilo 20 godina Krist joj je oitovao osobitu naklonost davi joj zaruniki prsten, simbol mistinih zaruka s njom. S 28 godina zasluila je da bude ureena Kristovim ranama, koje su blistale svjetlom, a ne krvlju. Zbog toga je proivljavala brojne klevete i uvrede. Tada joj se pojavio Boanski Spasitelj s krunom od zlata, optoenom biserima i dragim kamenjem u desnoj ruci, i vijencem od trnja u lijevoj, i rekao

Vidljiva oteenja prije zahvata. Snimila eljka Mlinari.

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Prednja strana predoltarnika nakon konzervatorsko-restauratorskih radova. Snimila Natalija Vasi.

joj: Znaj, draga keri, da sad ili poslije mora nuno biti okrunjena jednom od ove dvije krune. Moe birati: trnovu krunu u ovom prolaznom ivotu, a drugu za neprolaznu slavu, ili zlatnu sada, a nakon toga trnovu. Odgovorila je: Nije moje da ita biram, ali ako moram odgovori, elim onu koja je prihvatljivija Tvome srcu i bolje slijedi Tvoj primjer. Stoga namjerno prihvaam krunu patnje i sramote. Uzela je trnov vijenac i snano ga pritisnula na tjeme. Osnaena Isusovom nazonou koju je uvijek osjeala, Sijenska se svetica nije bojala otvoreno pokazivati samome papi, kojeg je rado nazivala slatki Krist na zemlji, Boju volju koja ga obvezuje da se oslobodi oklijevanja, svjetskih i zemaljskih interesa i iz Avinjona vrati na grob apostolskoga prvaka. Tako je s 29 godina vatrenim rijeima, krasnim pismima sklonila papu da se vrati u Rim. Na hrvatski su prevedeni njezin Dijalog boanske Providnosti, molitve, izbor iz pisama i njezin ivotopis koji je napisao blaeni Rajmund iz Kapue. Voditeljica obnove predoltarnika eljka Mlinari kae: Zateeno stanje predoltarnika bilo je izrazito loe, a uzrok tomu su prijanji nain rukovanja, pohrane te utjecaj vlage. Dubinski i povrinski bio je pun praine, pauine, ostataka kukaca te velikih mrlja nepoznatog porijekla. Na njemu je bilo i nekoliko mrlja hre, voska i plijesni, a po cijeloj povrini predmeta, naroito uz sve rubove, vidljive vee i manje pukotine te otvori. Cijeli komadi tkanine s vezom bili su odvojeni od pamune tkanine u podlozi te je tkanina bila izobliena s nedostatkom veih komada uz rubove, a oba oteenja nastala su zbog prejakog napinjanja tkanine na okvir. Cijela povrina predoltarnika bila je prekrivena prijanjim intervencijama krpanjem. Metalne niti veza su potpuno patinirane, stanja koje je nepovratno. Nakon istraivakih radova, koji ukljuuju i laboratorijske analize tekstilnih niti, mikroskopske, XRF spektroskopije (rendgenskim se snimanjem otkrije prisutnost kemijNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

skih elemenata kao to su zlato, srebro, bakar, tj. kojim je kovinskim nitima vezen vez), tehnoloke i povijesne analize provedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi: suho i mehaniko ienje, odvajanje tkanina od okvira, uklanjanje prijanjih neprimjerenih intervencija, relaksiranje tkanina, odnosno kapilarno vlaenje na usisnom stolu i ultrazvunim ovlaivaem, zatim polaganje originalnih slojeva tkanine na novu podlogu i primjereniji nosa. Najzahtjevniji dio radova koji je i najdue trajao je saniranje, zatvaranje oteenja priivanjem na novu podlogu. Izvornu tkaninu zbog njezine krtosti nije bilo mogue ivati bez stvaranja novih oteenja tijekom postupka. Zato je koritena metoda smjetanja izvorne tkanine u tzv. sendvi svile i tila. (Til je rupiasta tkanina koja ne naruava pogled na restaurirani tekstil, vrlo je pouzdana i vrsta te zaustavlja tkaninu od daljnjeg oteivanja.) Tako se sprjeava daljnje propadanje tkanine i uva ve vrlo suh i oteen materijal. Tekstil je vrlo zahtjevna i krhka materija koja brzo propada, zbog toga je vrlo bitno kako ga popraviti, a da se pritom jo vie ne oteti. Restaurirane umjetnine od tekstila dobro je pohraniti u primjeren prostor u kojem ne e nastati nove tete. Predoltarnik se preporuuje uvati na temperaturi od oko 18 C i u relativnoj vlazi zraka od oko 45-50%. Umjetnine od tekstila potrebno je u potpunosti pohraniti izvan utjecaja sunevih zraka. Rasvjeta neka se koristi samo po potrebi. Ukoliko u uvaonici postoje prozori, preporua se zamraivanje (guste i tamne zavjese ili karton). Umjetnine od tekstila ne smiju visjeti na obinim vjealicama nego je za njih idealan vodoravni poloaj, treba ih odvojiti od predmeta napravljenih od drugih tvari, a obnovljeni tekstil uvati odvojeno od nerestauriranog. Rad na predmetu koji je star tristo godina izaziva strahopotovanje. Svaki predmet je pria za sebe, koliko god bio star, uvijek treba dobro razmisliti prije bilo kakvog zahvata. Treba se, konzultirati, istraiti jer je dobrobit predmeta na prvom mjestu.
65

Iz upnih matica KRTENI Krtenik ... je primio prvi i osnovni sakrament dana...; roditelji mu se zovu...
Krtenjem smo zajedno s Kristom ukopani u smrt da i mi tako hodimo u novosti ivota. (Rimljanima 6, 4)

VJENANI
Neka svaki od vas ljubi svoju enu kao samog sebe, a ena neka potuje svog mua. (Efeanima 5, 33)

Dejan Elakovi 29. XI. 2010. Trifko i Zdenka r. tajevec Lea Andri 26. XII. 2010. Damir i Ana r. Surjan Danijel Tunaj 26. XII. 2010. Nik i Anelina r. Prekaj Denis Tunaj 26. XII. 2010. Nik i Anelina r. Prekaj Marija imunovi29. XII. 2010. Miho i Romana r. Kora Marijan Mlinari 9. I. 2011. Tomislav i Jelena r. Perovi ime imunovi 16. I. 2011. Ivica i Nikolina r. Matkovi Robert Ratkovi 16. I. 2011. Zlatko i Snjeana Stankovi Petra Peti 23. I. 2011. Kristijan i Zdenka r. Seifert Ema Vetma 29. I. 2011. Ante i Maria r. Pri Dea Pran 6. III. 2011. Nika i Marijana Bogdanovi Divo Pavlievi 13. III. 2011. Andro i Mare r. Asi Matija Barievi 24. IV. 2011. Vladimir i Ermila r. Beli Agneza Primorac 24. IV. 2011. Marijan i Antea r. Marinovi Alojzije Marija Primorac24. IV. 2011. Ivan i Ana r. Mileti Helena Josipa Franui24. IV. 2011. Tomislav i Marijana Rogi Toma Grubii 25. IV. 2011. Branimir i Loris Krasovac Mia Vuksanovi 30. IV. 2011. Tomislav i Marinela Mati Luka Smojver 30. IV. 2011. Nika i Ivana r. Nikoli Marin Begu 30. IV. 2011. Donald i Marijana r. uli Matej Antun ievi 1. V. 2011. Maro i Marina r. Fier Petar Urban 5. V. 2011. Ratko i Adrijana Butkovi Karmen Jerkovi 8. V. 2011. Toni i Blaenka r. Smojver Mateo Ivi 29. V. 2011. Nevenko i Zorica r. Tuni Matej Lizunov 5. VI. 2011. Oleg i Gianna r. Marega Eva Marija Marjanovi8.VI.2011. Stevo i SandraChristine Lffler Thomas Beckett 18. VI. 2011. Adrian James i Ivona Buli Nika Knego 18. VI. 2011. Toni i Rajka r. Stankovi Luka Ilija Azinovi18. VI. 2011. Ljubo i Marina r. Knego

8. I. 2011. 19. II. 2011. 26. II. 2011. 5. III. 2011. 5. III. 2011. 27. IV. 2011. 30. IV. 2011. 30. IV. 2011. 30. IV. 2011. 7. V. 2011. 7. V. 2011. 7. V. 2011. 7. V. 2011. 7. V. 2011. 14. V. 2011. 19. V. 2011. 21. V. 2011. 21. V. 2011. 21. V. 2011. 23. V. 2011. 28. V. 2011. 4. VI. 2011. 11. VI. 2011. 11. VI. 2011. 18. VI. 2011. 18. VI. 2011. 18. VI. 2011.

Vedran Kuzman i Ana uevi Davor Rilovi i Marija Frankovi Igor Ivankovi i Ivana Miloglav Mario Brki i Maja Odi Marko Mazareki i Helena Muti James Gerard Hackett i Marie-Therese Magill Sergio Antun Capurso i Sanja Katarina Ljepava Renato Begonja i Javorka Vukorep Stijepo Mieta i Josipa Bajurin Marsel Mihajlovski i Ermelinda ivljak Vedran Market-Vlastelin i Zrinka Bokovi Luka Pavlievi i Anita Bratievi Joko Mekii i Gabrijela Mili Vedran Blaevi i Tina Oberan Andrija Menalo i Ivana Lazi Garrett Jonathan Blair i Susan Claire Packer Ante Rei i Terezija Agostini-Jerini Boris Jovi i Maja Maar-panja Antun Tolja i Ileana Juria Anthony John Hickinbottom i Kate Louise Allen Danijel Kos i Iva Gojun Barry Patrick Hendrick i Joelle Louise Flynn Kristian Grljevi i Ana Peruina Jason David Klegseth i Lisa Marie Occhipinti Ivan Jaram i Zrinka Stapi Perica Katui i Neda Plenkovi Petar Hazdovac i Mia Cetini

Iz Knjige o smrtnosti
SVeti

POKOPANI
Naa je domovina na nebesima, odakle iekujemo Spasitelja, Gospodina naega Isusa Krista. (Filipljanima 3, 20)

Nada Skatolini (20. VII. 1912. 9. XII. 2010.) Pavo Prlenda (19. IV. 1947. 13. XII. 2010.) Bogoljub Wollitz (21. III. 1915. 12. I. 2011.) Ane Gangai (1. I. 1915. 4. II. 2011.) Ivan agalj (20. IX. 1939. 4. III. 2011.) Ana Brunsko (11. II. 1920. 15. III. 2011.) Ivan erovnik (18. VII. 1924. 21. III. 2011.) Zlatka Opai (29. XI. 1939. 31. III. 2011.) Jele Milju (8. V. 1937. 5. IV. 2011.) Franjica Gore (13. IV. 1911. 8. IV. 2011.) Kate Lubaj (7. I. 1945. 20. IV. 2011.) Anelka Fraska (21. XII. 1945. 30. IV. 2011.) Milka Jozefina Petric (26. IV. 1930. 17. V. 2011.) Marija Teak (26. VII. 1919. 25. V. 2011.) Marija Trojanovi (26. IX. 1936. 13. VI. 2011.) Pavo Rae (23. III. 1920. 3. VII. 2011.)
66

cipriJan* Koliko nam je puta objavljeno, kako esto i oito od Boga zapovjeeno da ne treba oplakivati nau brau koju je Gospodin pozvao i od svijeta oslobodio. Ta znamo da ih ne gubimo, nego ih naprijed aljemo da budu nai prethodnici. Trebamo ih eljeti kao one koji su otputovali, ili koji su otplovili, a ne za njima plakati. Ne treba ovdje oblaiti crnu odjeu kad su oni ondje dobili bijelu. Ne smijemo poganima dati priliku da nas po zasluzi i opravdano kore to one o kojima kaemo da ive u Boga, oplakujemo kao nestale i izgubljene. Tako onu vjeru koju iskazujemo rijeju i glasom ne pokazujemo svjedoanstvom srca i due. Izdajemo svoju nadu i vjeru, a ono to kaemo oituje se kao zavaravanje, izmiljotina i privid. Nita ne koristi rijeima oitovati krjepost, a djelima ne initi istinu. I apostol Pavao kori, i kudi, i u grijeh vjernicima upisuje ako se pretjerano aloste zbog svojih pokojnika. Ne emo, kae, da budete u neznanju, brao, glede onih koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda e Bog i one koji usnue u Isusu, privesti zajedno s njime. (Prva Solunjanima 4, 13-14). Kae, dakle, da se pretjerano aloste zbog svojih pokojnika koji nemaju nadu.
sveti Ciprijan iz Kartage (210.-258.) s latinskoga preveo fr. Augustin Pavlovi

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Nai pokojnici

Nada Skatolini
iVan Vien Pokojna gospoa Nadakao i svaka gospo a iz antikijeh vremena nikad nije voljela da se zna koliko tono ima godina, a u Dubrovniku su i tako svi znali da se broj njezinih ljeta ve odavno pribliio troznamenkastom broju. injenica da je nakon gimnazije zavrila i viu kolu za solo-pjevanje, kao i to da je cijeli radni vijek provela kao tajnica direktora tvrtke Elektrojug, takoer ne govori puno. Meutim, injenica da je cijeli ivot posvetila Dubrovniku i kao uvarica Svjedoanstva do posljednjega se dana brinula o rodnome gradu, govori puno vie. Kao i uvijek, klju lei u obitelji, u odgoju. Predci njezine obitelji doselili su u Dubrovnik s nekog od zadarskih otoka, a tamo su vjerojatno doli negdje iz sjeverne Italije, o emu svjedoi i arhainiji oblik prezimena kojim se sluio jo njezin otac, slikar Ivo Scattolini. On je bio potanski slubenik (to u doba stare Austrije i nije bila mala stvar), ali je njegov ivotni poziv i prava ljubav bilo slikarstvo, posebno restauriranje slika. Primivi prve ali naalost kratkotrajne poduke od Vlaha Bukovca, sam je nastavio uiti i razvijati se u slikarskom umijeu. Kroz etiri desetljea plodnoga rada u mnogim crkvama u Gradu i Biskupiji restaurirao je brojne vrijedne umjetnine, a negdje je i sam izveo oltarne slike (najpoznatija mu je ona u upnoj crkvi Sv. Andrije na Pilama). Gospoa Nada je kao djevojica ostala bez majke (koja je bila iz ugledne stonske obitelji Bandur; slikarica Zinaida Bandur-Ercegovi bila joj je tetka), a odrastala je uz dva starija brata: Marinka, koji je doktorirao filozofiju na Sveuilitu u Padovi i bio profesor dubrovake Gimnazije, i Anelka, koji je kao domobranski asnik nestao u kolonama smrti u svibnju 1945. godine. Njezin otac bio je takoer zaljubljen u rodni grad i njegovu prolost, to ga je i navelo da veinu snaga posveti spaavanju kulturne batine. Osim toga, bio je i lan svih hrvatskih drutava u Dubrovniku u meuratnom razdoblju, a posebno se istaknuo kao jedan od osnivaa i prvi tajnik dubrovake podrunice Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak 1928. godine, te kao lan dubrovakoga ogranka Drube brae hrvatskoga zmaja. Stoga se Plinijeva sentencija da je ljubav najbolji uitelj (Amor magister est optimus) moe lako uoiti i na primjeru gospoe Nade: velika ljubav u obitelji, ljubav prema Gradu, ljubav prema Domovini, ljubav prema Crkvi, bili su joj zarana usaeni i ostali su joj trajni pratitelji. Okruena i odgojena tim spletom ljubavi, sasvim je oekivano da je kranskim naelima ostala vjerna cijeli svoj dugi ivot i njima odreivala svoje postupke. Brojne slike svetaca i biblijskih prizora kojima joj je bio ispunjen njezin dom nisu zato bile samo lijepi prizori koji uljepavaju ivotni prostor, nego trajni podsjetnik na kranske poglede na ivot. Nenametljiva po znaaju, bila je postojani lan upne zajednice, podupirala je katolike inicijative i udruge i ivjela je svoje domoljublje. Premda se nije udaNaa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti! (Izreke 16, 31)

vala, odgojila je djevojicu iz susjedstva bila je to njezina vjerna Mala koja joj je bila poput keri. Brinula se (anonimno, naravno) i o obiteljskim grobnicama nekih starih dubrovakih obitelji koje su izumrle i tako ih spasila od zaborava i zlouporabe. Mnoge od njezinih vrlina na sprovodu 12. prosinca 2010. na Boninovu istaknuli su katedralni upnik don Stanko Lasi i Marojica Bijeli. iroj publici poznata je ponajvie kao autorica knjige Pripovijesti o Gradu koju je na nagovor prijateljica napisala u poodmaklim godinama kako bi trajno zabiljeila djeli onoga o emu je vrlo esto pripovijedala. Knjigu je 2006. tiskao revni dubrovaki ogranak Matice hrvatske i ona je, opsegom nevelika, postala prava mala uspjenica. Naime, gospoa Nada nikad nije pripovijedala o velikim stvarima; Dubrovnik i njegovi ljudi bili su cijeli njezin svemir. Stoga je u knjizi i opisala tzv. male ljude, obine situacije, kerce, anegdote... Tko bi se jo da nije bilo nje sjeao gdje je po gradu bila koja butiga, gdje koja kavana, koliko je kotalo kilo mke, kako je vlasnik vile eherezada (milijuna Zimdin) dolazio na objed u Gracku kafanu ili kako je izgledala slikarica i poznata dobrotvorka Flore Jaki? Upravo je i tu uspjeh knjige i naina prenoenja njezinih sjeanja; bavi se svakodnevicom, jednostavnim ivotom koji ini fino tkanje prolosti svakog mjesta, a koju povjesniari koji piu povijest esto previaju jer nije dovoljno velika. Meutim, jo je jedna tajna uspjeha njezine knjige i njezinoga naina pripovijedanja kojemu smo svjedoili svi mi koji smo s gospoom Nadom razgovarali. Sve to je bilo izreeno bez lokal-patriotizma, kampanilizma i uskogrudnosti: bez obzira na Dubrovnik (a mislim ovdje na Dubrovnik kao kulturno-civilizacijski pojam, ne samo na grad) kao njezino mjerilo svih stvari, ona je zahvaljujui naitanosti, intelektualnoj irini i razboritosti te male stvari, anegdote i sjeanja stavljala u pravi kontekst. Tako joj se nikada nije dogodilo kako to esto biva kod ljudi koji hvale prolost ili koji ne vide ireg obzora od svoga rodnog kraja da ivi u prolosti, da ne prepoznaje vrijeme u kojemu ivi ili da dogaaje mistificira. Sve su to bili pravi darovi Mnemosine [pamenja] kojima je gospoa Nada bila obdarena i blagoslovljena, ali i svjesna odgovornosti prema tome daru.

Nada Skatolini. Snimio Denis Voki.

67

Jordan Tomai
don

Stanko laSi* Nosio si ime najpoznatije rijeke koja tee kroz Svetu zemlju i od pustinje ini plodno tlo. Bio si potok koji je 57 godina tekao smokvikom i korulanskom zemljom, ostavio na njoj neizbrisiv trag i uvro u vjenost. Ponikao si u estitoj kranskoj obitelji Augustina Tomaia i Anzuline roene Baki kao toliko eljeno dijete. Bio si potomak obitelji staroga kova u kojoj je vjera zauzimala temeljno mjesto u odgoju i vladanju. Zarana si shvatio kako, za bit estit Smokvianin, nije dovoljno roditi se i ivjeti u Smokvici nego upoznati i zavoljeti sve ono to ovo selo uva kao svoju dragocjenu vjersku i kulturnu batinu. Ba te pedesete i esdesete godine XX. stoljea, kad si odrastao, bile su presudne da se vjera ouva i svjedoi unutar bezbonoga reima koji je vjeru htio zatvoriti u sakristiju. Stvorila se tada vrsta jezgra smokvikih obitelji koje se nisu dale pokolebati u pripadnosti Crkvi uvajui brino duh vjere, blagdane, napjeve, obiaje, a osobito Velu setemanu kao najveu svetinju. Ti si, Jordane, pripadao onoj skupini djece i mladih koji su upijali duh liturgije ministriranjem, procesijama, pjevanjem. Vremena su bila teka i nije se moglo raunati na masovnost, ali se i to uspijevalo na Boi na Polnoki i oko Badnjaka koji je bio simbol otpora hladnim vjetrovima slubene vlasti i na Veliki petak kada je cijelo selo disalo jednim duhom. Bila je velika hrabrost poslije polnoke estitati upniku u novosagraenoj kui, a Ti si Jordane, bio predvodnik mladih koji su to zanosno inili. Nedjelja je za tebe, dok si bio dijete i kasnije kao mladi i zreo ovjek, bila dan posveen Bogu i obitelji. Pojavom i stavom inio si veliku smokviku crkvu punijom i onda kad to nije bila. Djelovao si uvijek iz pozadine savjetom, ohrabrenjem i mirom i bio velika pomo upnicima pogotovo na poetku njihove slube. Zalagao si se za suradnju i zajedniko dobro izbjegavajui sukobe i podjele. Smokvica Ti je bila na prvom mjestu, a sve drugo je stajalo iza toga. Puna crkva na velike blagdane, masa svijeta u procesiji na Veliki petak bila je Tvoja najvea radost o kojoj si javljao nekadanjim upnicima kao neto najdrae. Ono to je u Tebe, Jordane, bilo najvrijednije i to smo svi cijenili bila je zaljubljenost u rodno mjesto, Otok i hrvatski narod. Moglo je postojati stotine zemalja i gradova blizu i daleko koji su pruali bolji i udobniji ivot, ali poi ivjeti drugdje nije dolazilo u obzir. Ti si svoju prolost, sadanjost i budunost vidio samo u Smokvici. To ti nije smetalo da jednako voli otok i cijelu Domovinu jer ljubav nema granica. Dokaz za to bilo je sudjelovanje na liturgijskim slavljima u drugim korulanskim upama i redovito na Sv. Vlaha u Dubrovniku kao i na svim nacionalnim proslavama diljem Hrvatske.Ti nisi patio to nisi iao na studij u Zagreb ili drugdje, Ti si ovdje studirao, a Tvoja diploma imala je naslov: Smokvica nekad i sad. Rad je ocijenjen najveom ocjenom. Jordane, ovdje smo sadanji i nekadanji smokviki upnici i drugi sveenici da Ti kaemo hvala za sve to si cijelog ivota inio nama od pokojnih don Marka, don Pere, don Vlade kojima si ministrirao pa don Marinka i svih ostalih ivih s kojima si suraivao i sve nas iskreno potovao
68

i volio. Kako sam najdulje bio u Smokvici bio sam i najdulje obasipan Tvojom panjom i ljubavlju. Jordane, Tvoju ljubav ne mogu nikada zaboraviti. Hvala Ti od srca! U ivotu si proivio sretne godine voljen od svojih roditelja to si onda nastavio ivjeti u obitelji u kojoj je poslije smrti oca majka doivjela duboku starost i, asno potovana od nevjeste i unuadi, Jordan Tomai (1953.-2011.) radosna zbog brojne djece koju si kao sin jedinac doivljavao kao najvee blago. Nisi sanjao o velikim gradnjama i materijalnom bogatstvu jer je puno vee i jedino pravo bogatstvo za Tebe bila obitelj. To je mogao osjetiti svatko tko je makar jednom posjetio va dom u kojem smo se svi osjeali dobrodoli i poaeni. Posebno je bila vidljiva skromnost i zadovoljstvo s onim to se ima. Nikad Te nisam uo da si se tuio i jadikovao kako nema ovo i ono, nego si uvijek govorio: Bogu hvala, ima svega kad ima Bojeg blagoslova! Sve to si postigao bilo je plod uljavih i omaenih ruku od motornoga ulja, promjene autodijelova, kamionskih guma, kraih i duih vonja s malim autom ili velikim kamionom. U vrijeme Domovinskog rata stavio si se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci i nikada se time nisi hvalio. Osjetio si i onu drugu stranu ivota ispunjenu potekoama, lomovima i krievima koje si hrabro prihvaao i strpljivo nosio ne optereujui time nikoga, duboko svjestan da svatko treba nositi svoj ivotni kri. Ostao si uspravan i svakoga susretao i gledao ravno u lice jer to si komu imao rei rekao si otvoreno, a nikada iza lea. Tvoja posljednja bitka za ivot bila je i najtea i najvanija. Uao si u nju hrabro i junaki. Neizvjesnost u konani ishod popratio si rijeima: U ruke Boje, bit e to Bog da. Pojaao si molitvu i svaki dan sudjelovao na Misi u Zagrebu, hranio se Kruhom ivota. Terapija je bila teka i ubojita: u isto vrijeme kemoterapija i zraenje. Kad je sve zavrilo i izgledalo ohrabrujue uslijedila je teka operacija i uklanjanje bolesnog tkiva u velikoj mjeri. I to si izdrao pa i ono ponovno zraenje na mozgu. I onda si zaelio doi doma i umrijeti meu svojima. I umirao si okruen ljubavlju svoje djece i supruge Vilme koja Te nije naputala ni jednog trenutka kroz cijelo vrijeme bolesti. Ovo je trenutak da toj osobi izreemo javnu pohvalu za sve to je uinila za tebe. Bila Ti je i imun i Veronika na Tvojem dugom krinom putu. A Tvoja djeca jednakom ljubavlju pratili su Te molitvom i nadom u ozdravljenje. Traio si od njih da ne plau i do kraja si im davao upute i savjete. Pomiren s Bogom i ljudima zaklopio si umorne oi da ih ponovo otvori na drugoj obali rijeke Jordana kojom si uspjeno plovio. Blaen Bog koji Te je uzeo k sebi, tako smo Tvoju smrt popratili svi mi koji smo Te poznavali, potovali i voljeli. Smokvica je danas okupana ne samo kiom nego i suzama svjesna da je umro njezin zasluan i ugledan sin, a ova velebna crkva dugo e pamtit da je u njoj pedeset godina stalno mjesto imao ozbiljan i poten ovjek, praktian i aktivan vjernik i izvrstan poznavatelj smokvike duhovne batine. S Bogom, Jordane! Poivaj u miru.
Na sprovodu u Smokvici 21. prosinca 2010. don Stanko je od 1971. do 1990. bio upnik u Smokvici
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Pogled na nebo
Mare lJubi Gledam mali oblak kako nebom putuje i zamiljam kako me ti, Pero, s njega gleda. Danas je roendan tvoga sina i godinjica tvoje operacije. Nadao si se i molio, kao stijena vrst vjerovao da e zlu bolest pobijediti. Teko je bilo saznanje kako e tvomu ivotu na ovome svijetu ubrzo kraj. Tjei me da to nije bio kraj nego poetak neega vjenog. Prihvatiti moram da ivot dalje ide. I truditi se da ivim ivot kao to si ga ivio ti.
27. sijenja 2010.

asna sestra Damjana Zori

Stanko laSi Samostanska zajednica Slubenica milosra u Dubrovniku ve vie od 150 godina uspjeno i predano slui ovom Gradu u duhu svoje redovnike karizme obrazovanjem i odgojem djevojaka te njegom bolesnika i starijih osoba. Sestre se u skladu sa svojim fizikim i duhovnim sposobnostima i osobnim sklonostima od poetka opredjeljuju i pripremaju za jedno od ta dva podruja apostolata.
don

. s. Damjana Zori (1939. 18. I. 2011.)

Naa s. Damjana zarana je shvatila da je Bog zove ljudima koji su najpotrebniji istinske ljubavi: bolesnicima, starcima, invalidima, izgubljenima, razoaranima. Vedrinom duha, neizmjernom energijom, optimizmom i spontanou ulijevala je povjerenje i simpatiju. Njezino ivotno naelo bilo je: Nema nerjeivih pitanja, treba pokuati, sve se moe uz Boju pomo. Ona nije samo tako mislila i govorila, nego je uvijek bila spremna podmetnuti iroka lea, rtvovati slobodno vrijeme, pokucati na tua vrata za pomo. Nikad se nije predavala. Pripadala je brojnome narataju
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

sestara i sveenika koje je duhovni val pedesetih godina XX. stoljea s pitomih hercegovakih strana usmjerio prema Dubrovniku i ispunio samostane i Sjemenite. Treba se prisjetiti njezinih mladenakih godina u Domu za starije osobe Domus Christi. U ondanjim prilikama, kad je vlast zazirala da redovnice rade u domovima, a jo manje u bolnicama, ona je zajedno s drugim sestrama probila led i razoruala i najokorjelije protivnike vjere, zadobila povjerenje ne samo tienika nego i osoblja i lijenika koji su uvidjeli da je sestrama tamo mjesto i da one izvrsno obavljaju posao. Zahvaljujui sestrama ustrojena je i do danas nastavljena duhovna skrb za bolesnike i umirue. U Bolnici je s. Damjana nastavila apostolat sluenja svima bez obzira na vjeru i narodnost. O njezinu radu i portvovnosti priaju i danas i lijenici i nekadanji bolesnici. Imala je razvijen osjeaj komunikacije s bolesnicima, znala je podizati duh i buditi vjeru u ozdravljenje, bdjeti nad teko bolesnima i umiruima, a rodbinu i posjetitelje ohrabrivati i poticati na posjete, pomo i molitvu. Takav viegodinji radni ritam i ivotni entuzijazam troio joj je velike fizike i psihike zalihe i naruio zdravlje. No, nije se predavala. Zapravo, nije znala odmarati se ni onda kad je imala slobodnog vremena, nego je u samostanu nastavljala pomagati gdje god je vidjela da to moe, a osobito je pomagala bolesnim i starijim sestrama, zatim u vrtu, u praonici i kuhinji. Prola je sve samostanske slube, ali je ostala ista i kao poglavarica i kao obina sestra. Voljela je svoju zajednicu u koju je ula sa 16 godina i u kojoj se osjeala prihvaenom, voljenom i zatienom. inila je sve da kue na Pilama i na Konalu budu svima otvorene i da se svi osjete dobrodolima. U svjetlu tradiciju Samostana na Pilama ugradila je svoj obol gostoprimstva, uslunosti i pomoi u obliku savjeta, pouke, razgovora. Posebnu ljubav iskazivala je sveenicima. Tolikima je godinama pomagala oistiti kuu i pripremiti objed na patrone upa ili prigodom krizme, oprati rublje, a bolesnima koji su najee ba u kui na Pilama nalazili pripremljenu sobu i osiguranu njegu bila je desna ruka i pravi aneo uvar. Okuala se s. Damjana i u Njemakoj i Rumunjskoj jer je zarana kao mlada sestra eznula za misijama. Iako naruena zdravlja rado je otila naim sunarodnjacima u Rumunjsku da tamo postavi temelje za kuu redovnike zajednice. Svi smo ponosni to smo imali sestru Damjanu, njezin rod Zoria iz pitome Hercegovine koji ju je velikoduno poklonio Dubrovniku i Crkvi, njezina ua obitelj koja je neizmjerno potovala i voljela, njezina redovnika zajednica u kojoj je svojim radom ostavila vidljive tragove, na Grad u kojem se ugodno osjeala i darovala mu sve to je mogla, hrvatski narod za koji je srcem i duom radila i molila. Hvala, Sestro, za sve! Samo dobri Bog zna s koliko si volje i elana sve to inila. Poivaj u miru Bojem koji si zasluila.
Na sprovodu na Boninovu 20. sijenja 2011. 69

Pravo na roenje u uenju Crkve (5)

Pobaaj ubija dijete, unitava enu i zasljepljuje savjest djetetova oca

benedikt XVi.* Gospodo kardinali, potovana brao u biskupstvu i sveenitvu, draga brao i sestre, primam vas s radou u prigodi godinje skuptine Papinske akademije za ivot. Posebno pozdravljam predsjednika monsinjora Ignacija Carrasca de Paulu i zahvaljujem mu na ljubaznim rijeima. Svakomu od vas izraavam srdanu dobrodolicu! Na zasjedanju ovih dana suoili ste se s aktualnim pitanjima koja duboko propituju suvremeno drutvo i postaju izazov za pronalaenje sve prikladnijih odgovora za dobro ljudske osobe. Tema poslijepobaajnoga sindroma to jest teke psihike patnje s kojima se esto suoavaju ene koje su namjerno uinile pobaaj upuuje na optereujui glas udoredne svijesti i vrlo teku ranu koja se zadaje svaki put kad ovjekovo djelovanje iznevjeri uroeni poziv na dobro ljudskoga bia o kojem ona svjedoi. Stoga bi u ovom razmiljanju bilo korisno posvetiti pozornost savjesti, ponekad zamraenoj, oev djece koji trudne ene esto preputaju njima samima. Savjest je ui Katekizam Katolike Crkve sud razuma po kojem ljudska osoba prepoznaje udorednu kakvou nekoga konkretnog ina to ga kani obaviti, to ga obavlja ili ga je ve obavila (br. 1778). Dunost je udoredne svijesti razluiti dobro od zla u razliitim ivotnim prilikama, kako bi se, na osnovi toga suda, ljudsko bie moglo slobodno usmjeriti prema dobru. Onima koji bi htjeli zanijekati postojanje ovjekove udoredne svijesti, svodei njezin glas na vanjsku uvjetovanost ili puku osjeajnu pojavu, vano je iznova isticati da udoredna kakvoa ljudskoga djelovanja nije samo izvanjska ili opcionalna vrijednost, a niti povlastica krana ili vjernika, nego da je zajednika svakome ljudskom biu. Kroz udorednu svijest Bog svakomu govori i poziva ga da brani ljudski ivot u svakom trenutku. U toj osobnoj povezanosti sa Stvoriteljem lei duboko dostojanstvo savjesti i razlog njezine nepovrjedivosti. Cjelokupna osoba umnost, osjeajnost, htijenje u savjesti ostvaruje svoj poziv na dobro tako da izbor dobra ili zla u konkretnim ivotnim okolnostima duboko obiljeava ljudsku osobu u svakom izriaju njegova bia. itav je ovjek ranjen kad je njegovo djelovanje u suprotnosti s nalogom njegove savjesti. Ipak, ak i kad ovjek odbacuje istinu i dobro koje mu Stvoritelj nudi, Bog ga ne naputa, nego ga upravo putem glasa savjesti nastavlja traiti i s njim razgovarati, kako bi uoio zabludu i otvorio se boanskom Milosru koje je sposobno izlijeiti svaku ranu. Lijenici se nikako ne mogu suzdrati od ozbiljne zadae da savjest mnogih ena brane od obmane kako e u pobaaju pronai rjeenje obiteljskih, gospodarskih i drutvenih
papa

Ultrazvuk neroenoga djeteta koja bi ga majka pobacila da ga vidi?

potekoa ili pak zdravstvenih problema svojega djeteta. Posebno u ovom posljednjem sluaju, enu se esto uvjeri ponekad to ine i sami lijenici da je pobaaj, ne samo udoredno doputen izbor, nego ak i obvezan terapijski in, nuan da se izbjegne patnja djeteta i njegove obitelji i nepravedni teret drutvu. U kulturnom ozraju, obiljeenom zamraenjem ivotnoga smisla, gdje je gotovo ugueno uobiajeno shvaanje udoredne teine pobaaja i drugih oblika napadaja na ljudski ivot, od lijenika se trai osobita jakost da i nadalje snano dokazuju kako pobaaj nita ne rjeava, nego ubija dijete, unitava enu i zasljepljuje savjest djetetova oca esto pritom upropatavajui obiteljski ivot. Meutim, ta se obveza ne odnosi samo na lijeniki poziv i zdravstvene radnike. Potrebno je da drutvo u cjelini odabere braniti pravo na ivot zaetoga djeteta i istinsko dobro ene koje se nikada, ni u kojim okolnostima, ne moe ostvariti biranjem pobaaja. Isto e tako biti potrebno kako pokazuju vai radovi pruiti svu potrebnu pomo enama koje, nakon to su naalost pribjegle pobaaju, sada proivljavaju cijelu tu
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

70

udorednu i ivotnu dramu. Brojne su inicijative, na biskupijskoj razini ili dobrotvornih ustanova, koje pruaju psiholoku i duhovnu potporu za potpuni ljudski oporavak. Solidarnost kranske zajednice ne moe se odrei te vrste suodgovornosti. U tom bih smislu htio podsjetiti na poziv koji je tovani Ivan Pavao II. uputio enama koje su pobacile: Crkva zna kolike su sve okolnosti mogle utjecati na vau odluku, i ne dvoji da je u mnogim sluajevima posrijedi bila muna, moda slamajua odluka. Mogue je da rana na vaoj dui jo nije zarasla. Zasigurno, ono to se dogodilo bilo je i ostaje duboko nepravedno. Pa ipak, ne dopustite da vas zahvati maloduje i ne gubite nadu. Znajte prije svega razumjeti to to se dogodilo i iskreno se s tim suoite. Ako to jo niste uinile, ponizno se i povjerljivo otvorite pokajanju: Otac svakoga milosra oekuje vas da bi vam ponudio oprotenje i mir u svetootajstvu pomirenja. Tomu istom Ocu i njegovu milosru moi ete s nadom povjeriti svoje dijete. Potpomognute savjetom i blizinom prijateljskih i strunih osoba moete biti meu najuvjerljivijim braniteljima svaijega prava na ivot po svojem bolnom svjedoanstvu. (Evangelium vitae, 99). udoredna svijest istraivaa i cijeloga graanskog drutva usko je povezana i s drugom temom vaega zasjedanja, a to je koritenje banaka pupanoga traka u klinike i istraivake svrhe. Medicinsko i znanstveno istraivanje jest vrjednota, a time i zadaa, ne samo istraivaima, nego i cijeloj drutvenoj zajednici. Iz toga proizlazi obveza ustanovama da promiu etiki prihvatljiva istraivanja i vrjed-

nota solidarnosti pojedinaca koji sudjeluju u istraivanju da promiu zajedniko dobro. Ta vrjednota i potreba za tom solidarnou jako se dobro oituju u sluaju upotrebe matinih stanica iz pupkovine. Rije je o vanim klinikim primjenama i istraivanjima koja puno obeavaju na znanstvenom podruju, ali njihovo ostvarenje uvelike ovisi o velikodunosti u darivanju krvi iz pupanoga traka u trenutku poroaja kao i o prilagodbi struktur kako bi se rodiljama omoguilo da daruju tu krv ako ele. Stoga vas sve pozivam da postanete prvaci istinske i svjesne ljudske i kranske solidarnosti. U tom pogledu mnogi istraivai na podruju medicine s pravom zabrinuto gledaju na sve vei broj privatnih banaka za uvanje krvi iz pupkovine u svrhu iskljuive osobne upotrebe. To pravo izbora kao to je pokazalo zasjedanje vae skuptine ne samo to znanstveno uope ne nadmauje darivanje pupkovine nego slabi duh iskrene solidarnosti koji stalno mora poticati traenje zajednikoga dobra kojemu u konanici tee medicinska znanost i istraivanje. Draga brao i sestre, jo jednom moram odati priznanje predsjedniku i svim lanovima Papinske akademije za ivot na znanstvenome i etikom doprinosu kojim ostvarujete svoju privrenost da sluite dobru ljudske osobe. elim da uvijek odrite iv duh istinskoga sluenja koji umove i srca ini osjetljivim da prepoznaju potrebe naih suvremenika. Svakomu od vas i vaim najmilijima od srca udjeljujem apostolski blagoslov.
U dvorani Klementina u Vatikanu 26. veljae 2011., sudionicima Ope skuptine Papinske akademije za ivot.

Najveu zbirku papinskih razmiljanja o kulturi ivota, neroenome djetetu i nepovrjedivosti postojanja od zaea moete naruiti od Nakladnike kue Tonimir za 200 kuna (potarina ukljuena): mob. 098 446 190, tel. 042 633 430; faks 042 633 480; e-mail: info@tonimir.hr
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Nova knjiga iz Tonimira eli potaknuti na razmiljanje. Poziva na ljudsku i kransku solidarnost s umiruima, urno ustrojavanje mree hospicija po hrvatskim gradovima, potporu terminalnim bolesnicima i njihovim obiteljima te vrednovanje palijativne medicine. U prvome dijelu knjige objanjavaju se puki i struni pojmovi vezani uz pomo pri umiranju. Objavljuju se izvatci iz Izjave o eutanaziji (1980.), Okrunice o nepovrjedivoj vrijednosti ljudskoga ivota (1995.), Odgovori o umjetnom hranjenju i vodnjenju (2007.) i ulomci iz raznih istupa bl. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. to o smrti, umiranju i eutanaziji misle studenti, odrasli, starci, sveenici, lijenici i medicinske sestre iz est hrvatskih gradova, sveukupno 657 ispitanika, proitajte u drugom dijelu knjige.

71

Vrijedna knjiga naega upljanina

Riznica podataka o Dubrovakoj biskupiji

Poetkom 2011. iz tiska je izaao ematizam Dubrovake biskupije. Nastao je marljivou kancelara Dubrovake biskupije msgr. Ivana imia koji ga je priredio (a ne samo uredio, kako skromno stoji na str. 2). Don Ivan je prvi put doselio u Grad 1961., a u njemu stalno ivi od 1990. obavljajui kljune poslove u Biskupijskoj kuriji i slavei nedjeljom mise po maticama koje nemaju svoga upnika. Za sveenika je zareen u Gospi prije 40 godina, na Petrovdan 1971. ematizam, godinjak, katalog ili almanah povremena je publikacija koja donosi slubene podatke neke ustanove. Na 404 stranice udbenikoga formata ovaj ematizam donosi ustroj Crkve u Hrvata i detaljne informacije o Dubrovakoj biskupiji, pregled njezinih upnih i samostanskih zajednica, popis svih bogotovnih graevina (crkvi, crkvica i kapelica, pa ak i crkvita), mjesta za stanovanje vjerskih slubenika (upne kue, samostani i redovnike kue), ukopnih prostora (grobalja i grobita) te popis veine vjerskih slubenika od 1818. do danas s kraim ivotopisima te statistikama Biskupije za zadnje desetljee. To temeljno djelo izalo je iz Biskupijske kurije u Dubrovniku punih 95 godina nakon to je objavljen ematizam Biskupije za 1916., onda dakako na latinskom. Ovaj, na hrvatskom, nadilazi sve prethodne ematizme irinom i koliinom informacija.

Sve dok ga ne nadvisi neki pothvat skupine autora, to e biti dragocjen izvor podataka, povijesni prirunik i pregled sadanjega stanja katolikih struktura na hrvatskome Jugu. Vie po pola knjiga (str. 35-260) posveeno je pregledu podataka po upama. Za svaku se donosi povijest kranske zajednice, pregled upnih knjiga, bogoslunih zgrada i stambenih prostora crkvenih slubenika. U ematizmu 2011. iscrpno je popisano stanje matinih knjiga za svaku upu, pa e svatko koga zanimaju predci ili pojedina povijesna osoba sada znati kamo ii traiti podatke o ijem roenju, krtenju, vjenanju, smrti ili ukopu. U sljedeem izdanju valjalo bi popisati i knjige prvopriesnika i krizmanika za svaku upu, za popise vjernika pojedine upe (knjige stanja dua) uvijek navesti na koje se razdoblje odnose te donijeti podatke o paricama (prijepisima matica koje bi upnici redovito trebali dostavljati u Biskupijsku kuriju), a koji su, primjerice, danas jedini izvor matinih podataka za upe Kuna Peljeka (dotadanje matice spaljene 1942.) te Majkovi, Banii i Dubravka (ije su matice spaljene 1991.). U ematizmu je za svaku upu donesen podatak koja naselja obuhvaa te koje sve kole i groblja u njoj postoje. Za razliku od ematizma Dubrovake biskupije iz 1916., koji je i danas uzor u preciznosti, u ovom nije kod svih upa naveden broj obitelji i katolika, nego samo kod nekih te na kraju ukupno za cijelu Biskupiju (str. 403). Prema tom popisu, na poetku 2011. u Dubrovakoj biskupiji ivjelo je 87.500 stanovnika, od ega 76.500 katolika (87%). Da je don Ivanov izraun toan, potvrdili su prvi nepotpuni rezultati Popisa stanovnitva na dan 31. oujka 2011., objavljeni 29. lipnja 2011., prema kojima u Dubrovakoj biskupiji, u 176 naselja i 30.715 kuanstava ive 86.984 stalna stanovnika (to znai odstupanje od samo 0,6% od procjene iz ematizma). Po dekanatima: u Dubrovakome 51.302, Korulanskome 16.281, Konavoskome 8.571, Peljekome 5.987 i Stonskome 4.843 stalna stanovnika. Prema tim rezultatima, u svakom kuanstvu u Biskupiji prosjeno ive 2,83 osobe, a od 50.243 stambenih jedinica njih 10.743 ili svaki peti stan ili kua u Biskupiji su nenastanjeni ili slue kao vikendica. Vratimo se ematizmu. Dijecezanski sveenici vode 53, a redovniki osam upa. Dubrovaka biskupija ima 54 svoja sveenika (od toga tri djeluju izvan Biskupije, a osam ih nije u aktivnoj slubi). U Biskupiji, osim njih djeluje i est sveenika iz drugih biskupija, 32 redovnika sveenika, jedan akon i dva redovnika-nesveenika te 214 redovnica. Za sveenitvo se pripremaju etiri mladia.

napoMene uZ tablicu Stalnih StanoVnika (deSno)

* Dravni zavod za statistiku objavio je 29. lipnja 2011. preliminarne podatke na razini naselja, pa nije mogue ralaniti koliko se odnosi na svaku od pet upa (Gru, Lapad, Pile, Boninovo i Gru) na podruju naselja Dubrovnik. ** Dio naselja Nova Mokoica pripada upi Roat, ali je cijelo to naselje ovdje iskazano u upi Nova Mokoica. 72
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Stanov- Kuan- Stambenih jedinica nika stava 1.-5. pet u naselju Dbk * 28.252 10.530 13.508 6. Nova Mokoica ** 5.921 1.970 2.251 7. Vela Luka 4.130 1.500 2.874 8. Mlini 3.744 1.252 1.655 9. Blato 3.583 1.159 2.943 10. Mandaljena 3.567 1.007 1.153 11. Korula 2.839 1.044 1.975 12. Cavtat 2.703 901 1.297 13. Mokoica 2.395 720 882 14. Orebi 2.386 886 2497 15. ilipi 1.983 572 739 16. Roat ** 1.890 600 731 17. rnovo 1.352 472 1.114 18. Gruda 1.346 405 503 19. Lumbarda 1.224 417 1.145 20. Zaton 1.137 421 767 21. Smokvica 918 359 824 22. Kuna 904 350 950 23. Ploice 847 260 376 24. Lastovo 792 290 822 25. Pridvorje 773 252 320 26. Postranje 750 200 247 27. Ston 698 247 441 28. Trpanj 648 267 771 29. Oraac 625 199 279 30. ara 613 221 561 31. Slano 567 211 307 32. Janjina 516 230 932 33. Babino Polje 511 215 471 34. Viganj 495 203 653 35. Mali Ston 485 174 414 36. Ponikve 479 151 288 37. Dubravka 449 138 162 38. Raie 434 144 373 39. Klievo 424 135 188 40. Pupnat 396 128 249 41. Trsteno 357 115 176 42. Brgat 352 111 127 43. Zaton Doli 327 119 204 44. Putnikovi 320 118 319 45. Topolo 317 86 111 46. Goveari 311 112 198 47. Osojnik 297 85 103 48. Banii 264 98 127 49. Maranovii 259 130 338 50. Lopud 249 98 228 51. uljana 230 84 274 52. Lisac 230 93 143 53. Lovite 229 80 211 54. Vitaljina 217 75 113 55. ipanjska Luka 211 87 257 56. Suura 203 76 166 57. Majkovi 201 91 107 58. Smokovljani 196 58 101 59. Olje 195 62 94 60. Strava 189 50 88 61. Koloep 165 67 162 62. Trstenik 116 45 174 63. Brijesta 58 20 72 64. Duba (Peljeka) 46 23 111 65. Donja Vruica 33 18 95 R.br. upa

Kretanje broja crkvenih slubenika u Dubrovakoj biskupiji

Mladomisnik

Redovnikih sveenik

Biskupijskih sveenik

Sveenikih pripravnika

Redovnik 38 34 36 37 37 36 35 35 35 35

upe Dubrovake biskupije prema broju stalnih stanovnika 31. oujka 2011.

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

63 62 56 55 57 55 56 54 56 56

35 32 34 35 35 33 32 32 32 32

98 94 90 90 92 88 88 86 88 88

0 2 1 0 1 0 1 0 2 2

5 6 7 7 8 6 5 6 6 4

226 228 221 215 210 204 210 212 218 214

Statistiku vjerskih pokazatelja u Dubrovakoj biskupiji iz ematizma prenosimo u nekoliko grafikona. U ematizmu 2011. sustavno je zabiljeena kraa povijest za svaki samostan, upnu crkvu i upnu kuu. Nije donesen zbroj svega to je popisano, ali tko proita cijelu knjigu moe izraunati da je na poetku 2011. u Dubrovakoj biskupiji stanje ovakvo: USTANOVE - jedna srednjokolska katolika ustanova (Biskupijska klasina gimnazija) s etiri razreda, 19 nastavnika i 110 uenika. U Biskupiji nema katolikih osnovnih kola. Katoliki djeji vrtii nisu popisani. - pet dekanata i 61 upa; BOGOMOLJE - 58 upnih crkvi (upnu crkvu nema upa Nova Mokoica jer je jo nije poela graditi; u Stonu je upna crkva Sv. Vlaha sruena od potresa 1996. i jo nije obnovljena, a u Gruu samostanska crkva Sv. Kria slui kao upna); - ukupno 452 crkve, crkvice i kapelice u kojima se redovito ili povremeno slui Euharistija; - 161 crkva, crkvica ili kapelica koja ne slui bogotovlju; - sveukupno 613 bogotovnih graevina ne raunajui omirine crkvi (crkvita); - najvie je podrunih crkvica u Blatu (ukupno 21 u funkciji), Kuni Peljekoj (20), na Grudi (16) te na Lastovu, u Koruli, Ploicama i ilipima (po 14); - najvie je crkvi izvan bogotovlja na podruju Katedralne upe (16), slijede zatvorene crkvice u upi Sv. Andrije (14) i u Stonu (14); OEVIDNICI O OSOBNIM STANJIMA VJERNIKA - ini se da se matice (u koje se upisuju injenice krtenja, enidbe i pokopa) kao i upne knjige u koje se upisuju prvopriesnici, potvrenici i pomazani bolesnici vode za 60 upa, dok se matice Donje Vruice i Dube Peljeke vode u Trpnju, Trstenika u Janjini, Brijeste u Putnikoviima i Lovita u Vignju. To spajanje je suprotno kanonu 535 1. koji odreuje: Neka svaka upa ima upne knjige, to jest knjige krtenih, vjenanih, umrlih.;
73

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Redovnic

Ukupno sveenik

Godina

1000 956

Novokrtene djece u Dubrovakoj biskupiji

875 829 801

900

Pokopanih katolika u Dubrovakoj biskupiji

881 866 859 837 819 801 826 863 859

900

850

800

773

789 765

810

808

700

699 675

800

800

764

600 1997. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

750 1997. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

- u crkvenim pravnim osobama (upama i kao-upama) u kojima se ne vode matice, ne vode se ni dodatne upne knjige, suprotno odredbi Hrvatske biskupske konferencije od 12. listopada 1994.: Svaka upa neka ima jo knjigu potvrenika, prvopriesnika, upisnik spisa (urudbeni zapisnik), kroniku upe (spomenicu), blagajniki dnevnik, imovnik pokretnina i nekretnina, knjigu prelaznika u puno zajednitvo Katolike Crkve, knjigu ili kartoteku o stanju dua, knjigu misnih zaklada, knjigu upnih oglasa, knjigu navjetaja, imenik vjerouenika i vjeronauni dnevnik rada i knjigu provienih bolesnika. i suprotno lanku 41. Pravilnika o crkvenim maticama i drugim uredskim knjigama HBK od 26. travnja 2001. CRKVENI DJELATNICI - sveenik je nastanjen na podruju 43 upe, dok se vie od treine, tj. prostor preostale 22 (34%) opsluuje (ekskurira) s podruja neke druge zajednice vjernika to nije sukladno kanonu 533 1. koji odreuje: upnik je obvezan imati sjedite u upnoj kui blizu crkve i odredbama Dubrovake biskupijske sinode iz 1900. (str. 119-121). U Dubrovakoj biskupiji evidentan je manjak sveenika, no zabrinjava injenica da je svaka trea upa dospjela u izvanredno stanje i da nema rezidencijalnoga upnika. Kako netko moe kvalitetno biti upnik na vie upa kad u svakoj ima i ekonomsko i pastoralno vijee i mnoge druge obveze? Pokazuje li takvo ureenje stvarnu brigu za due i njihovo dobro ili se pokuava spasiti postojei ustroj? Zato tititi strukture koje same po sebi
Dubrovaka biskupija i njezini dekanati Poetkom 2011. poetkom 2011.
Dubrovaka biskupija Korulanski dekanat Dubrovaki dekanat Konavoski dekanat

Katolik 76.500 Zajednic vjernika (up i kao-up) 65 Popisano up 61 Sastavljen slijed upnik 57 Opisano upnih crkv 58 Ukupno bogomolja u kultu 452 Bogomolja izvan kulta 161 Sveukupno bogomolja 613 upnici prebivaju na podruju up 43 Sveenik ne ivi na prostoru zajednic 23 Ku u vlasnitvu upe 60 Zatvorenih upnih ku 21 Matice se vode u up 60 Sveenik nastanjenih na podruju 56 Sveenika-redovnik na podruju 32 Ukupno prisutnih sveenik 88 Redovnike brae 12 Redovnic 215

8.000 8 8 7 8 79 8 87 6 2 9 2 8 6 2 8 0 3

44.000 22 22 18 20 138 84 222 15 7 20 8 22 29 23 52 12 135

4.300 13 13 13 12 78 25 103 7 6 13 7 13 6 2 8 0 14

5.200 12 8 9 8 65 23 88 6 6 7 2 7 5 3 8 0 7

15.000 10 10 10 10 92 21 113 9 2 11 2 10 10 2 12 0 56

vie ne mogu funkcionirati? Zato se zaboravljaju i drugi oblici zajednice vjernika osim upe?; - na podruju 22 zajednice vjernika ne ivi nijedan sveenik, na podruju 30 upa ivi po jedan sveenik, na podruju osam po dva, u Gruu, Koruli i u upi Sv. Andrije po tri aktivna, u upi Sv. Mihajla osam i u Gradu 18. - osim pri upama u Gruu, Roatu, Kuni Peljekoj, Slanome i Novoj Mokoici, koje vode redovnici, zbog manjka sveenika u Biskupiji su popunjena samo dva radna mjesta za upne vikare: u Lapadu i u Blatu (usporedbe radi, prema ematizmu iz 1916. postojali su kapelani: etiri u Gradu, dva u Koruli, jedan u Stonu i Lastovu te za: Gabrile, Moie, Oskoruno, Potomje, Pijaviino, Popovie, umet, Vrnik i Vodovau); - 56 dijecezanskih sveenika ivi na podruju 38 upa, a 32 redovnika sveenika na podruju 12 upa u ukupno 14 samostana: etiri kao samci, est po dvoje, te u etiri samostanske zajednice (u Gradu i u Gruu) po tri ili vie; - redovnici-nesveenici ive iskljuivo u Dubrovniku; po jedan u samostanima Sv. Kria u Gruu, Gospe od milosra u Gospinu polju i Sv. Dominika u Gradu; - ukupno 35 redovnika i devet novaka pripadnici su: Reda propovjednika (dominikanci, 12+9), Reda manje brae (franjevci, 15), Drube Isusove (isusovci, 4), Reda manje brae kapucina (2) i Drube sv. Franje Salekoga (salezijanci, 2). - ukupno 214 redovnica i jedna pripravnica ivi na podruju 18 upa u 28 kua ili samostana; u sedam kua po dvije, u sedam po tri, u etiri samostana po etiri, u Sigurate i u Trpnju po pet, u Sv. Nikole u Stonu sedam, Za Kapelicom osam, na Donjem Konalu 10, na Danama 21, u Blatu 23, u Gospinu polju 26, u Koruli 28 i u Anela na Pilama 31. Najvie redovnica, 67, ivi na podruju upe Sv. Andrije, a zatim u Lapadu, 34. Prema pripadnosti drubama posveenoga ivota: 45 je slubenica milosra, 38 Danarki, po 34 dominikanke i keri Milosra (Blajke), 29 sluavki Maloga Isusa, 16 kolskih sestara, 11 milosrdnica, etiri Marijine sestre i tri keri Boje Ljubavi. - u Biskupiji nema trajnih akona; - u ematizmu 2011. nisu popisani stalno postavljeni akoliti i itai ni u kojim sve upama postoje posluitelji kod oltara (ministranti); UPNE KUE - 57 upa ima upnu kuu za vlastitoga pastira, a deset zajednica vjernika nema takvu upnu kuu (Nova Mokoica jer je nije izgradila; Gru, Roat i Kuna Peljeka jer ih
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

74

Peljeki dekanat

Stonski dekanat

500

Katolikih enidbi u Dubrovakoj biskupiji

462

190 173 170 150 143

Biskupijskih sveenika od Vitaljine do Vele Luke

450 426 409 400 388 412

444 432 412 402 426

130 110 90 70 50 1818. 1828.

128

76 61 67 64 66 58 1990. 56 1992. 62 53 1993. 2000. 2001. 63 56 2010.

362 350 1997. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

1915.

1950.

1969.

1973.

1978.

vode redovnici, a Donja Vruica, Duba Peljeka, Trstenik, Brijesta i Lovite jer su neperspektivne); - zbog manjka sveenstva ili oronulosti i zaputenosti, u Biskupiji postoji 19 nenastanjenih kua za sveenike (Babino Polje, Brgat, ara, Goveari, Koloep, Korula Pod sv. Antunom, Lisac, Luka ipanska, Majkovi Donji, Mali Ston, Oraac, Osojnik, Pakljena, Slano, Smokovljani, Strava, Topolo, Ubli i uljana) i jo etiri sagraene za asne sestre (Gruda, Klievo, Suura i Janjina), takoer naputene, koje samim time propadaju i predstavljaju troak za odravanje i hladni pogon. - u ematizmu 2011. nije navedeno gdje se uvaju matice i druge propisane knjige onih upa u kojima upnik ne stanuje. Ako u nenastanjenim upnim kuama, to je sigurnosno opasno, a ako izvan upe to je onda suprotno kanonu 535. 4.: Neka u svakoj upi bude pismohrana ili arhiv, u kojemu neka se uvaju upne knjige zajedno s biskupskim poslanicama i drugim ispravama koje treba uvati, a upnik neka pazi da to ne doe u ruke nepozvanima. U ematizmu 2011. doneseni su i popisi (kronotakse) bivih dubrovakih nadbiskupa, stonskih i korulanskih biskupa te dubrovakih biskupa kao i popisi upnika za veinu upa, ali nisu za: Katedralnu upu, Boninovo, Gru, Novu Mokoicu, Uble, Dubu Peljeku, Brijestu i Lovite. Popisi upnika u Kuni, Baniima, Babinu Polju, GoveaElafiti (bez Mljeta) Rijeka dubrovaka Grad od Kantafiga do arkovice Primorje do Brseina upa dubrovaka

rima i Maranoviima nisu potpuni, uglavnom od Drugoga svjetskog rata na ovamo. Najdugovjeniji biskupi i upnici. U Koruli je najdue biskupovao Toma Malumbra, 50 godina (1463.-1513.), u Dubrovniku Vital Ovarevi, 35 godina (1022.-1057.), a u Stonu Frano Volanti, 31 godinu (1710.-1741.). Najdue je neku upu drao dum Marko Radovanovi koji je 57 godina bio upnik u Mokoici (1814.-1871.). Slijede

Dubrovaki dekanat na poetku 2011.

up Objavljen slijed upnik upnih crkv Ukupno bogomolja u kultu Bogomolja izvan kulta Sveukupno bogomolja upnici prebivaju na podruju up Na prostoru up nema sveenika Ukupno upnih kua Zatvorenih upnih ku Sveenik nastanjenih u up Sveenika-redovnik na podruju up Ukupno prisutnih sveenik Redovnike brae-nesveenik Redovnic

4 4 4 22 19 41 1 3 4 3 1 0 1 0 0

5 2 4 36 43 79 5 0 4 0 22 18 40 12 125

6 6 6 37 9 46 3 3 7 4 2 1 3 0 0

3 2 2 13 6 19 3 0 1 0 1 4 5 0 2

4 4 4 30 7 37 3 1 4 1 3 0 3 0 8

Dekanat je suradnika organizacijska jedinica sveenika jednoga kraja koja obuhvaa vie upa. Njime se vie bliih upa povezuje kako bi se zajednikim djelovanjem promicala i usklaivala pastoralna skrb. Klerici pojedinoga dekanata okupljaju se na predavanja, bogoslovne sastanke i konferencije. Na razini dekanata mogu se prireivati hodoaa, euharistijski kongresi, susreti branih parova, ministranata, vjerouenika; obiteljske kole, zaruniki teajevi... Na elu dekanata je dekan koji se naziva i dekanatski namjesnik ili arhiprezbiter. Dekana imenuje mjesni biskup posavjetovavi se sa sveenicima koji obavljaju slubu na tom podruju. U Dubrovakoj biskupiji postoji pet dekanata: konavoski, dubrovaki, stonski, peljeki i korulanski. Njihove su granice nepromijenjene od 1847. do danas. Dubrovaki dekanat prostire se od Plata do Trstenoga i Majkova na kopnu te nad otocima od Lokruma do ipana. Umjesto desetak (dekanat dolazi od grke rijei dka to znai deset), ima 22 upe s 44.000 katolika u etiri urbanistika sloja: pet gradskih, sedam prigradskih, est seoskih i etiri otone upe s ukupno ak 222 sakralna objekta. U veini upa postoje upna pastoralna vijea, no ne i organizirani Caritas, pa bi te strukture trebalo do kraja uspostaviti. Crkveni tisak sveden je na manju mjeru i osim Glasa Koncila malo se drugih crkvenih asopisa i novina raspaava po upama. Najvei duobriniki problem je to ni 14 godina nakon osnutka upe Svete Obitelji u Novoj Mokoici nije poela izgradnja njezine crkve. Od postojeih bogomolja, temeljit popravak eka nekoliko upnih crkvi. Prema zadnjoj objavljenoj statistici vjerskoga ivota (za 2002.), nedjeljnu euharistiju redovito pohaa petina vjernika (21%) u Korulanskom i (22%) Dubrovakom dekanatu, po dvije petine (44%) u Peljekom i Konavoskom i tri petine (60%) u Stonskom dekanatu.
75

to je to Dubrovaki dekanat?

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

1984.

1100 1050 1000

921

Ukupno krtenj (djece i odraslih) u Biskupiji

944 931 925 907 919 902

1.095

1.006

1051

1000 941 905 900

905

Prvopriesnika u Dubrovakoj biskupiji

917 909 870 823

950 900
855

1003

896

882

877

858

875

880

841
843 846 853 833 820

857

843

850 800

843

851

799

800 762

797

747

742

743

1950.

1969.

1970.

1971.

1972.

1973.

1974.

1975.

1976.

1977.

1978.

1980.

1984.

1989.

1990.

1992.

1993.

1995.

1996.

1997.

1998.

1999.

2000.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

700

728

750

731 700 1997. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010.

ga: dum Miho Radilovi koji je 54 godine bio upnik u Oracu (1804.-1858.), dum Antun Kovaevi 53 godine bio upnik na Lopudu (1862.-1915.), dum Boo Trojanis 53 godine bio upnik u Koruli (1865.-1918.), dum Mato Bogojevi 50 godina bio upnik u Donjoj Vruici (1681.1731.), dum Pero Lupi 49 godina bio samostalni kapelan Sv. Andrije na Pilama (1802.-1851.) itd. Za sljedee sveobuhvatno izdanje ematizma valjalo bi donijeti i popise glavnih namjesnika (generalnih vikara) Nadbiskupije i Biskupije, upravitelja Sjemenita i zborne crkve Sv. Vlaha (popis visi u sakristiji te crkve), popis dekana svih dekanata te popise upnika koji sada nisu uvrteni. A bilo bi lijepo uvrstiti i popise generalnih vikara Dominikanske kongregacije, franjevakih provincijala, priora Sv. Dominika, gvardijana Male brae i rektora Kolegija. Nijednoj samostanskoj zajednici nije naveden poglavar. Redovnice i redovnici su popisani po goditu roenja premda se redoslijed u takvim zajednicama rauna po redu zavjetovanj, a ne po starosti. ematizam 2011. pokazuje da u Biskupiji ne postoji razvijen Caritas, a bez njega nema djelatnoga ivljenja i svjedoenja vjere. Na str. 32 navodi se ime ravnatelja biskupijskog Caritasa i broj telefona, ali nema ni adrese, ni faksa, ni mobitela, ni e-maila. Nisu spomenuti ni jedan upni Caritas ni druga karitativna djelatnost mjesne Crkve. U sljedee izdanje ematizma valjalo bi uvrstiti OIB-e svih crkvenih pravnih osoba, brojeve zemljinoknjinih estica i uloaka svih bogotovnih zgrada (crkvi, crkvica i kapelica) te drugih crkvenih zgrada (kurija, samostani, biskupske, upne i redovnike kue, sjemenite). U ematizmu nisu evidentirane vjeronaune dvorane, a prema Opem ematizmu iz 1974. (str. 260) u Biskupiji ih je bilo 12: nijedna u Konavoskom, sedam u Dubrovakom, nijedna u Stonskom, jedna u Peljekom i etiri u Korulanskom dekanatu. Godine 2011. nije popisan ni broj vjerouenika obuhvaen kolskim i upnim vjeronaukom. No, navedeno je (str. 401) da vjeronauk u kolama pouava 28 sveenika, jedan akon, 19 redovnica i 23 laika. To je ukupno 71 osoba, prema spolu: 33 vjerouitelja i 38 vjerouiteljica. Nije navedeno tko, gdje, koliko esto i za koga sve odrava upni vjeronauk. Za sljedee izdanje ematizma valjalo bi prikupiti podatke u koliko se crkvi i kapelica uva presveti Oltarski Sakrament, u kojim se crkvama redovito slavi Euharistija
76

i kada tono, koliko se misa svake nedjelje i radnoga dana ukupno slavi na podruju svake upe te koliko se godinje podijeli svetih priesti u pojedinoj crkvi ili upi. U ematizmu 2011. nisu dosljedno potovane jezine posebnosti pojedinih krajeva koje se oituju u mjesnom govoru. Neke su posebnosti ouvane: na Lopudu je upa Gospe od unja (str. 69, premda bi prema latinskome iz ematizma iz 1916. trebala biti Velike Gospe), u Pupnatu je upa Gospe od sniga (str. 170, ikavicom, a ne od snijega, ili snjena), u Smokvici Oienja Marijina (str. 175, premda se taj blagdan u kalendaru sada zove Prikazanje Gospodinovo u Hramu). No, ta pozornost nije svugdje zadrana pa je dolo do pogreaka: Gradska (katedralna) upa Gospe Velike pravilno se zove tako, u inverziji, a ne Velike Gospe (kako donosi ematizam na str. 37), upe u Lapadu i na Klievu zovu se sv. Mihajla (a ne sv. Mihovila kao to pie na str. 54 i 80), na Osojniku i Stravi sv. ura (a ne sv. Jurja kako stoji na str. 89 i 142), upa u Liscu je Gospe od rozarija (a ne od ruarija, kao na str. 220), u Luci ipanjskoj i Zatonu Sv. Stjepana Prvomuenika (a ne samo Sv. Stjepana, kao na str. 77 i 94), u Trstenome i Smokovljanima Sv. Vida i Modesta (a ne samo Sv. Vida, kao str. 91 i 223). etiri kao-upe (neovisne kapelanije) koje su osnovane sukladno kanonskome pravu, a za koje nema podataka da su ukinute, u ematizmu nisu navedene kao pravne osobe Katolike Crkve, premda tu osobnost imaju po samome pravu (kanoni 515 i 516). Rije je o neovisnim kapelanijama: Sv. Antuna Opata u Trsteniku (osnovana 1863.), Sv. Antuna Padovanskog u Dubi na Peljecu (osnovana 1958.), Sv. Liberana u Brijesti (osnovana 1964.) i Srca Marijina u Lovitu (osnovana 1964.). Te su etiri kao-upe popisane u Opem ematizmu iz 1974., Adresaru iz 1986. i Godinjaku Crkve u Hrvata iz 1998. Spomenute etiri pravne osobe postoje sve dok ih zakonito ne ukine mjerodavna vlast (dijecezanski biskup uz prethodno miljenje Prezbiterskoga vijea) ili tek stotinu godina od prestanka djelovanja (kanon 120 1.; do 1983. ista odredba u tadanjem kanonu 102. 1.). Stoga je, u popisu naselja na kraju ematizma 2011., sa stajalita crkvenoga prava, netono navedeno da su: Trstenik filijala u upi Janjina (str. 400), Duba Peljeka filijala u upi Donja Vruica (str. 396), Brijesta filijala u upi Putnikovii (str. 395) i Lovite filijala u upi Viganj (str. 397). Tvrdnja pak da je Ubli naselje u upi Lastovo (str. 400) ne slae se s ispravom objavljenom u knjizi istoga nakladnika, takoer u sijenju 2011., prema kojoj je u
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

1600 1500 1400 1300 1200 1100 1000 900 800 700

1539

Potvrenika (krizmanika) u Dubrovakoj biskupiji

36%

Umrlih, a neispovjeenih katolika u Dubrovakoj biskupiji

35% 35%

34%

32%

32% 31% 31% 30% 29% 28% 31% 31%

1084 1027 898 816 776 900 931 813 985

30%

28%

784

26%

25%

24%

1997.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

1997.

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

Ublima 1936. osnovana upa Sv. Petra, odvojena od upe Sv. Kuzme i Damjana u Lastovu (Ohrabri se narode moj, prir. Jaka Ragu, Dubrovnik, 2011., str. 172-173). U popisu naziva mjesta i sela s pripadnou pojedinoj upi (str. 395-400) isputeni su: Obuljeno (Gornje i Donje, naselja u upi Roat) i Metohija (naselja u upi Ponikve). U ematizmu 2011. nema: - popisa partikularnih propisa koji vrijede za Dubrovaku biskupiju (statuti, pravilnici i odredbe koje nadopunjuju ope crkveno pravo i gdje su objavljeni) - podataka o djelovanju Sveenike bratovtine Stolice svetoga Petra (popularno zvane Popovski zbor) koju je 1391. osnovao nadbiskup Andrija IV., a ije su statute potvrdili pape Siksto IV. i Klement VIII. i koja je prema ematizmu iz 1916. (str. 40) bila vrlo aktivna te je od 20. travnja 2010. ponovno registrirana kao pravna osoba Katolike Crkve - podatka da je uspostavljeno Pastoralno vijee Biskupije, premda njegovo postojanje nalau kanoni 511-513, i premda je njegov osnutak bio obean Svetoj Stolici u Izvjeu o stanju Dubrovake biskupije jo 29. kolovoza 1992. (Ohrabri se, narode moj!, prir. Jaka Ragu, Dubrovnik, 2011., str. 526) - podataka o povijesti, lanovima i djelovanju Stolnoga kaptola Svete Marije u Dubrovniku i Zbornoga kaptola Sv. Marka u Koruli - podataka je li u svakoj upi osnovano upno pastoralno vijee kako savjetuje kanon 536 1. i upno ekonomsko vijee kako nalae kanon 537, te tko su njihovi lanovi i do kada im traje mandat - podataka o postojanju obiteljskih savjetovalita iz toke 73. Direktorija Hrvatske biskupske konferencije za obiteljski pastoral Crkve u Hrvatskoj od 8. rujna 2002. - podataka o trgovakim drutvima Benfortuna, Pokora i Visia Centrum koji djeluju u sjeditu Biskupijske kurije i u njezinu su vlasnitvu odnosno suvlasnitvu. U ematizmu 2011., na str. 31, navodi se da je mandat lanovima Zbora konzultora prestao 15. oujka 2011., premda kanon 502. 1 odreuje da je to stalno tijelo koje nastavlja obavljati svoje zadae sve dok se ne imenuje njegov novi sastav. Meu sredinjim tijelima Biskupije (str. 31-32) spominju se tri vijea (za obitelj, mlade i posveeni ivot) koji imaju po proelnika, ali da bi neko tijelo bilo vijee moralo bi imati najmanje tri lana (kanon 115 2.).
Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44

Zadnja treina knjige je leksikon sadanjih i bivih crkvenih slubenika. U njoj su po abecedi prezimena donesene natuknice o: - 43 sveenika Dubrovake biskupije u pastoralnoj slubi (str. 262-274) - osam sveenika u Biskupiji, ali izvan pastoralne slube (str. 275-277, s tim da je tamo uvrten don Franjo Dragun koji prebiva u Domu za nemone u Odri pokraj Zagreba, dakle izvan Biskupije) - tri sveenika Dubrovake biskupije koji djeluju u Njemakoj, vedskoj i Lici (str. 278) - est sveenika iz drugih biskupija na slubi u Dubrovakoj (str. 279-280) - 14 redovnika u pastoralnoj slubi u Dubrovakoj biskupiji (str. 281-282) i - tri bogoslova i jednom sjemenitarcu Dubrovake biskupije (str. 283). Slijede, abecedom prezimena, popisi: 112 sveenika Dubrovake nadbiskupije te 25 sveenika Stonske i 36 sveenika Korulanske biskupije iz 1818.; popis 14 sveenika zareenih izmeu 1818. i 1828. te popis 526 sveenika koji su od 1828. do 2010. djelovali u Dubrovakoj biskupiji dulje od godinu dana, a sluba im je u meuvremenu prestala odlaskom ili zbog smrti. Autor je najvie truda uloio da prikupi podatke o njima, njihovim roditeljima, vanim nadnevcima u njihovu ivotu, slubama, a ponegdje i o osobnom znaaju i zaslugama. Taj mukotrpan posao identificiranja svakoga vjerskog slubenika, bez obzira na njegov kasniji ivotni put, jedini je pravilan nain vrjednovanja cjeline. Naime, sustav iznjedri vrijedne pojedince, ali u pravilu funkcionira kao njegovi najslabiji kotaii. Stoga se cijela institucija ponekad ocjenjuje prema onim slubenicima koji nedostatcima svoga religioznog, moralnog i socijalnog ivota prije zakrivaju nego otkrivaju pravo lice Boga i religije (Gaudium et spes, 19). Sreom, meu dubrovakim klerom nema eklatantnih primjera otpada od vjere ni pustopanosti, premda nekim naratajima ne bi kodilo ugledati se u primjer onih narataja koji su vie drali do knjige, solidarnosti i meusobne sloge. Ukupno je u ematizmu 2011. donesen ivotopis za 605 crkvenih slubenika. Suprotno naelu proklamiranom u uvodu (str. 6), u popis (str. 289-299) i susljedni leksikon nije uvrtena veina redovnikih sveenika koja je obavljala upniku slubu u Biskupiji, osim Sasche Kaspara (str. 393), Eduarda Lonara
77

(str. 385), Ivana Magdia (str. 390), Mariofila Peria (str. 377) i Vjeka unjia (str. 381). Razlog za to nije naznaen. A nisu uvrteni ni svi dijecezanski sveenici, primjerice don Ivan engija (Giovanni Chenghia), roen 27. veljae 1914. u Lastovu od oca Ivana i Katarine Fantella, zareen 26. lipnja 1938., upravitelj upe Punta Kria (Puntacroce) na Cresu od 1.8.1938., kapelan Sv. Petra u Ublima na Lastovu i ujedno suradnik u upi Lastovo od 1.8.1939., upravitelj upe Susak (Sansegno) od 1.5.1942., umro u Italiji 197x. Laici. Veinu Bojega naroda ine svjetovnjaci (laici). Jo je 20. veljae 1946. papa Pio XII. podsjeao nove kardinale: Laici moraju sve vie biti svjesni ne samo da oni pripadaju Crkvi, nego da oni jesu Crkva, zajednica vjernika na zemlji pod vodstvom Pape. Nakon 65 godina postavlja se pitanje, kako e svjetovnjaci postati toga svjesni, ako im hijerarhijska Crkva ne dopusti? etiri mjeseca nakon povratka iz Dubrovnika blaeni Ivan Pavao II. napisao je: Laici su posebno odgovorni za evangelizaciju kultur, unoenje snage evanelja u ivot obitelji, posao, masovne medije, sport, slobodno vrijeme i za promicanje kranskih vrijednosti u drutvu i javnom ivotu, narodnom i meunarodnom. Zbog poloaja u svijetu mogu znatno utjecati na okruenje, proirujui perspektive i obzore nade. Vaan je i zdrueni apostolat laika, onaj tradicionalni i onaj to ga ine novi crkveni pokreti. Svi ti oblici udruivanja obogauju Crkvu. Biskup e nastojati da laika drutva doista podupiru pastoral zvanja u biskupiji, potiui prihvaanje svih zvanja, poglavito onih za zareenu slubu, za posveeni ivot i za misionarski rad (Pastores gregis, 61). Nasuprot tom vienju, ematizam 2011. ne otkriva duhovno bogatstvo udruga bliskih Crkvi, crkvenih pravnih osoba vjernikih drutava: franjevakih svjetovnih redova, laikih bratstava sv. Dominika, Hrvatskoga drutva katolikih intelektualaca, podrunice Hrvatskoga katolikoga lijenikoga drutva, seoskih bratstava koja dre veinu crkvica i grobalja u Biskupiji, bratovtin presvetog Sakramenta, bratovtine festanjula sv. Vlaha u Dubrovniku; Svih svetih, Sv. Roka i Gospe od Pojasa u Koruli, djevojakih drutava Srca Isusova, udruge katolikih majki, organizacijske odbore Zlatne harfe, neokatekumenskih zajednica, Schonenstatskoga pokreta (Sv. ure u Pilama, ilipi), zajednica branih susreta, i drugih. Usporedbe radi, ematizam Zagrebake nadbiskupije iz 1996. navodi 17 vrsta katolikih drutava i pokreta, a Sinoda Dubrovake biskupije od 17. do 19. listopada 1900. odredila je: U pojedinome gradu ili selu moe se ustanoviti samo jedno pobono drutvo istoga naziva. Iznimka su sluajevi kad je udaljenost izmeu crkvi u kojima je njihovo sjedite vea od sat vremena hoda. Tome pravilu ne podlijeu bratovtine presvetoga Sakramenta, kranske nau-

ke, presvetoga Srca Isusova, Marijine kongregacije, vjernih mrtvih i presvetoga rozarija (str. 98). Za sljedee izdanje ematizma trebalo bi popisati sva vjernika drutva u kojima vjernici zajednikim djelovanjem tee njegovanju savrenijeg ivota, promicanju javnoga bogotovlja, kranske nauke ili drugih djela apostolata, pothvata evangelizacije, vrenju djela pobonosti ili dobrotvornosti te proimanju svijeta kranskim duhom; njihove statute, sjedita, broj lanova i osobu za kontakt. ematizam nema kazalo imena, pa je za pronalaenje neke osobe potrebno znati njezin sadanji status (djelatna ili ne). Ako je djelatna treba znati i pravni status: pripada li domaem, posuenom ili redovnikom kleru, a ako je rije sveeniku koji vie nije djelatan u Biskupiji, da bi ga se nalo u leksikonu (str. 300-394) prethodno je potrebno u abecednom popisu (str. 289-299) utvrditi godinu njegova odlaska ili smrti, a onda ga se tek moe pod njom nai u leksikonu. Na zemljovidu Dubrovake biskupije na zaslovnici knjige oznaeno je 65 upa: osam u Konavoskom, 21 u Dubrovakom po 13 u Stonskom i Peljekom te deset u Korulanskom dekanatu. No, na zemljovidu nije oznaena upa Svete Obitelji u Novoj Mokoici, osnovana 1997., a kao upa je oznaena Gornja Vruica na Peljecu premda ona nije upa nego naselje koje je 1971. zbog blizine upnoga sredita izdvojeno iz upe Donja Vruica i pripojeno upi Trpanj. U samoj knjizi, suprotno podatku na zemljovidu, nema duobrinikih jedinica u Brijesti, Dubi Peljekoj, Lovitu i Trsteniku. Sjeverno od Korulanskoga dekanata nije Hvarskobrako-vika biskupija jer se u Katolikoj Crkvi biskupije slubeno nazivaju prema gradu u kojem je sjedite biskupa, a ne prema imenima krajeva (Dalmacija, Hercegovina) ili otoka (Bra, Vis), dakle: Hvarska biskupija (ali ne po imenu otoka nego po istoimenom gradu na tom otoku). Sjeverno od Stonskoga, Dubrovakoga i Konavoskoga dekanata nije Mostarsko-duvanjska nego samo Trebinjskomrkanska biskupija. Kao to je od 1839. do 1890. Dubrovakom i Trebinjsko-mrkanskom biskupijom upravljao isti, dubrovaki biskup, tako su Mostarsko-duvanjska (jedna) i Trebinjsko-mrkanska (druga) dijeceza od 1890. do danas u svojevrsnoj personalnoj uniji. Naime, zadnju 121 godinu mostarsko-duvanjski biskup ujedno je i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. No, izmeu te dvije biskupije postoje granice, svaka ima svoje upe i dekanate, svaka svoju katedralu, svojega zatitnika i svoj kler. Grad Hvar je na zemljovidu naznaen na mjestu Milne, a Mostar na mjestu Blagaja. Sjeverno od Orjena nije prostor Kotorske nego Barske dijeceze. Popravljeni zemljovid Dubrovake biskupije donosimo na koricama (str. 80) ovoga broja Nae Gospe.

na desnoj stranici Fotoreportaa s Feste sv. Vlaha 2011.

Snimio Ivo Marlais.

78

Naa Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 44