Molitvenik Hrvatskih Pjesnika II Web

MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA
(Florilegij)
Zar ne znaš da smo uvijek bili na zemlji zajedno,

Ja, Bog, a ti, bogotražitelj?
Vesna Krmpotić, Stotinu i osam, knj. 65, 24

MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA II
(Florilegij)
Vlastita naklada
Josip Brkić
URL:
https://independent.academia.edu/JosipBrkic
Izbor i proslov: Josip Brkić
Urednica
Tuga Tarle
Recenzenti
Dr. sc. Vjekoslav Boban
Dr. sc. Branimir Bošnjak
Pogovor
Vjekoslav Boban
Računalni slog, prijelom i omot

JoB
Na omotu
René Magritte: L'Oiseau de Ciel (Nebeska ptica), 2010.,
litografija
Copyright by © Josip Brkić

All rights reserved Wordwide
ISBN 978-953-49268-0-2
Zaprešić, 2020.
MOLITVENIK
HRVATSKIH PJESNIKA II
(Florilegij)
Izbor i proslov
Josip Brkić
Zaprešić, 2020.
Kazalo
Josip Brkić
PROSLOV ......................................................................... 19
PROSLOV II ..................................................................... 23
[Pavao Šibenčanin]
ŠIBENSKA MOLITVA .................................................... 25
Ivan Česmički (Ianus Pannonius)
MOLITVA BOGU MARSU ZA MIR ............................... 28
Juraj Šižgorić (Georgius Sisgoreus Sibenicensis)
CARMEN AD CHRISTUM (III 4) ................................... 30
Ilija Crijević (Aelius Lampridius Cervinus)
IX: MOLITVA BOGU ZA DOMOVINU ......................... 31
Marko Marulić
MOLITVA SUPROTIVA TURKOM ................................ 33
DIVICI MARIJI ................................................................ 35
MISERERE MEI DEUS ................................................... 36
MOLITVA ......................................................................... 38
Šiško Menčetić
PJESNI O ISUSU .............................................................. 40
[ZAČ PRAVDE, MOJ BOŽE,
LJUBAVI OVOJ NI] ......................................................... 41
MOJA MOLITVA.............................................................. 42
Nikola Matulić
OČE NAŠ .......................................................................... 43
Mavro Vetranović
MOLITVA PROPETOMU JESUSU ................................. 44
MOLITVA OD KRIŽA...................................................... 46
Hanibal Lucić
OD BOŽIĆNE NOĆI ........................................................ 47
Nikola Nalješković
[ZDRAV KRIŽU PRISVETI,
ZDRAV SVETI BILJEŽE] ................................................ 49
Nikola Dimitrović
[O KRALJU VELIKI,
KI HOTJE NA SVIJET SAJ] ............................................ 51
[PRIKLONO TE VELMI MOLJU] .................................. 52
Molitvenik hrvatskih pjesnika 5

Šimun Budinić
DEUS IN NOMINE TUO... .............................................. 54
Dinko Ranjina
KAJANJE .......................................................................... 55
Dominko Zlatarić
[MOLIM TE, BOŽE MOJ] ............................................... 57
[NISAM JA DOSTOJAN]................................................. 59
Stijepo Đurđević
[GOSPODINE, BOŽE PRAVI] ......................................... 60
Nikola Krajačević Sartorius
MOLITVENA PESEM OD SV. BARBARE
DEVICE I MUČENICE ZA SREČNU SMERT ............... 61
III. AD PRAESEPE CHRISTI ACCOMMODATA .......... 63
Andrija Šajtić
[TUŽIM VNOGO BOGU...] ............................................. 64
Ivan Gundulić
PJESNI POKORNE KRALJA DAVIDA .......................... 69
Dživo Bunić Vučić
MISERERE MEI, DEUS .................................................. 71
Muhamed Hevaji Uskjufi
MOLIMO SE TEBI, BOŽE .............................................. 74
Ivan Ivanišević
OD POMNJE KOJU IMA BOG OD ČLOVIKA .............. 75
Boltižar Milovec
MOLEMO SE.................................................................... 77
Petar Zrinski
VZDIHANJE K ODKUPITELJU
NA KRIŽU RASPETOMU ............................................... 78
Jaketa Palmotić Dioronić
MOLITVA ......................................................................... 80
Katarina Zrinska
MOLITVA zaradi godine u sušnom vrimenu .................... 82
Andrija Vitaljić
OSTAN BOŽJE LJUBAVI ................................................ 83
Jerolim Kavanjin
PROSTI MENI DAKLE BOŽE ........................................ 85
Ignjat Đurđević
UZDASI MANDALJENE POKORNICE......................... 87
[USLIŠI, BOŽE MOJ] ...................................................... 89
Lovro Sitović
SKRUŠENJE ..................................................................... 91
Mateša Antun Kuhačević
MOLITVA NEVOLJNIKA
U PRŽUNU NAHODEĆEGA........................................... 93

Antun Kanižlić
ZDISANJE S. SAVERIJE
PRID PROPELOM OBILATIJE SLOŽENO. ................... 95
Petar Knežević
MAJKI PRISLATKOJ DIVICI MARIJI ........................... 98
Juraj Maljevac
KLASEN ......................................................................... 100
Antun Ivanošić
NUT SRIĆNOG GRIJA .................................................. 102
Ivan Mažuranić
MOLITVA ZA RODITELJE ........................................... 103
Petar Preradović
MOLITVA ....................................................................... 104
August Šenoa
POSAVKE ....................................................................... 106
O USKRSU ..................................................................... 107
MOLITVA LJUBAVI ...................................................... 109
Mate Meršić Miloradić
BOG I HRVATI ............................................................... 110
JUTARNJA MOLITVA ................................................... 112
VEČERNJA MOLITVA .................................................. 113
KRUGOM LJETA ........................................................... 114
Đuro Arnold
ŠTO SE VIŠE BLIŽIM ................................................... 115
USKRSNUO JE KRIST... ............................................... 116
AH, MNOGI MISLI... ..................................................... 117
Jovan Hranilović
BOGU .............................................................................. 118
August Harambašić
OČE NAŠ ........................................................................ 120
Silvije Strahimir Kranjčević
ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI! ...................................... 122
MONOLOG..................................................................... 124
PJESMA SV. FRANJI ..................................................... 126
Dragutin Domjanić
MOLITVA ISELJENIKOVA........................................... 128
ZDRAVA MARIJA .......................................................... 130
MOLITVA U NOĆI......................................................... 131
KAPELA ......................................................................... 134
VUZEM ........................................................................... 135
MOLITVICA V PROTULETJE...................................... 136
Vladimir Nazor
MOLITVA III. ................................................................. 137
BEZ BOGA ..................................................................... 139

K BOGU! ........................................................................ 140
OČE NAŠ, KOJI JESI NA NEBESI! .............................. 141
MOLITVA NA MORU .................................................... 145
Musa Ćazim Ćatić
TEUBEI-NESUH ............................................................ 146
Milan Pavelić
ZDRAVO MARIJO ......................................................... 148
Izidor Poljak
DJEVICI SNJEŽNOJ ...................................................... 150
CREDO ........................................................................... 151
MOLITVA ....................................................................... 152
Julije Benešić
MOLITVA ....................................................................... 153
Ljubo Wiesner
SEOSKO JUTRO ............................................................ 154
BLAGO VEČE ................................................................ 155
Ilija Despot
HRISTOVA MOLITVA ................................................... 156
Janko Polić Kamov
USKRSLI HRIST ............................................................ 158
Mihovil Pavlek Miškina
BOGU .............................................................................. 161
Fran Galović
MOLITVA ....................................................................... 162
POZDRAVLENJE ........................................................... 163
Zvonko Milković
ZAHVALA ...................................................................... 164
Nikola Polić
MOLITVA ROBA ........................................................... 165
OČE NAŠ ........................................................................ 167
Vladimir Čerina
MOLITVA BLUDNICI ................................................... 169
Tin Ujević
MOLITVA BOGOMAJCI ZA RABU BOŽJU
DORU REMEBOT.......................................................... 170
MOLITVA IZ TAMNICE ................................................ 173
MOLITVA ZA KORU KRUHA I ZDJELU LEĆE ......... 176
MOLITVE VEČERNJIH ZVONIKA ............................. 179
August Cesarec
O, KAKO JE TEŠKO VISJETI
NAD SOBOM SAMIM................................................... 180
Miroslav Krleža
PIETÀ .............................................................................. 181

JA TEBI PJEVAM, GOSPODE ...................................... 183
NENADEJANO BOGČIJE ZVELIČENJE .................... 185
Ulderiko Donadini
MOLITVA JEDNOG MELANKOLIČARA ................... 186
Dora Pfanova
[BOŽE ŠTO SI DAO…] ................................................. 187
[DAJ MI O BOŽE…] ...................................................... 188
Ilija Jakovljević
MOLITVA SVETOM ANTUNU PADOVANSKOM
ZA DUG ŽIVOT I NARAVNU SMRT ........................... 189
Antun Branko Šimić
MOLITVA NA PUTU ..................................................... 190
MOLITVA ZA PREOBRAŽENJE .................................. 191
MOLITVA ....................................................................... 193
Ante Cettineo
MOLITVA ZA MOJU UVALU ...................................... 194
Mate Balota
VAZMENA NEDILJA..................................................... 199
Tomislav Prpić
MOLITVA GREŠNOG NARODA.................................. 200
Gustav Krklec
MOLITVA ŠUMA ........................................................... 202
VEČERNJE MOLITVE .................................................. 203
MOLITVA SESTRE MARIJE ........................................ 204
MOLITVA ZA DJECU .................................................... 205
Vlado Vlaisavljević
PJESMA KRISTU ........................................................... 207
Sida Košutić
NISAM DOSTOJNA....................................................... 208
MOLITVA SUNCU... ...................................................... 210
Vjekoslav Majer
BOGU .............................................................................. 211
Antun Bonifačić
MOLITVA BL. DJEVICI
ZA MORNARE ............................................................... 212
MOLITVA MAJCI BOŽJOJ OD LORETA,
DA SE VRATI U HRVATSKU ........................................ 213
Dobriša Cesarić
MOLITVA ....................................................................... 214
Đuro Sudeta
MOLITVA ....................................................................... 216
Frano Alfirević
MOLITVA ZA LJEPOTU VODA ................................... 217

Ton Smerdel
OBASJAN VEDRINOM................................................. 219
Nikola Šop
MOLITVA ZA SVE......................................................... 220
MOLITVA ZA NJEZINO TIJELO .................................. 221
MOLITVA DA SELJACI SRETNO STIGNU ................ 222
MOLITVA DA SVI IMAJU POSLA............................... 223
MOLITVA DA NI VOLOVI
NE OSTANU BEZ POSLA............................................. 224
MOLITVA DA VEĆ JEDNOM ODEM .......................... 225
MOLITVA DA NE BUDEM VIŠE PJESNIK................. 226
Vladislav Kušan
MOLITVE POSLIJE MISE ............................................ 227
MOLITVA ....................................................................... 228
Vladan Desnica
MOLITVA RAZOČARANOG ISUSA ........................... 229
Dragutin Tadijanović
OČENAŠ LEMA KAMENA........................................... 231
GOSPODINE MOJ, ZAR SI DOISTA............................ 232
August Đarmati
U CRKVI ......................................................................... 233
Novak Simić
MOLITVA ZA SESTRU ................................................. 234
Drago Ivanišević
POSLJEDNJA VEČERA................................................. 235
Ivo Lendić
MOLITVA USKRSLOM SPASITELJU ......................... 236
MOLITVA ZA SAN TEŠKOG BOLESNIKA ................ 237
Ivo Frol
MOLITVA ....................................................................... 238
Jeronim Korner
MOLITVA MOJA............................................................ 240
BOŽIĆNA MOLITVA PJESNIKA.................................. 241
Šime Vučetić
DVIJE MOLITVE ........................................................... 242
KRISTE! .......................................................................... 243
Olinko Delorko
BOGU .............................................................................. 244
ZEBNJA .......................................................................... 245
Ivo Kozarčanin
POEMA O BOGU ........................................................... 246
Ivo Sokač
MOLITVA ZA VUZEM .................................................. 250

Josip Velebit
MOLITVA PATRA MAKSIMILIJANA KOLBEA......... 251
Ante Jakšić
Vinko Nikolić
MOLITVA ZA GROB U HRVATSKOJ .......................... 255
MOLITVA U NOĆI KRCATOJ ZVIZDA ...................... 256
Ivan Goran Kovačić
USKRSNUĆE ................................................................. 258
Viktor Vida
OTROVANE LOKVE ..................................................... 259
Oto Šolc
MOLITVA ....................................................................... 262
Antun Nizeteo
MOLITVA S HRIDI ........................................................ 263
Aleksa Kokić
MOLITVA ZA MLADOG ORAČA................................ 264
Vinko Kos
MOJ VESPERE ............................................................... 266
Lucijan Kordić
ORATIO PERPETUA ..................................................... 267
Rajmund Kupareo
MOLITVA ISUSU RADNIKU ....................................... 268
MOLITVA ZA SJENOKOSCE ....................................... 270
MOLITVA ZA NAŠ EMAUS ......................................... 271
Stjepan Jakševac
ZAŠTO NISAM SLIKAR? ............................................. 272
USKRS U CRNINI ......................................................... 273
Mak Dizdar
MOLITVA ....................................................................... 274
SUNČANI HRISTOS...................................................... 275
Nada Kesterčanek-Vujica
MOLITVA UZ MORE .................................................... 277
Luka Brajnović
MOLITVA ....................................................................... 278
Zvane Črnja
NA VIELI PIETAK ......................................................... 279
Ante Sekulić
MOLITVA ....................................................................... 280
ZAHVALNA MOLITVA................................................. 281
Stanislava Adamić
DA TE ČUJEM................................................................ 283

Augustin Blazović
JA LJUBIM JESEN ......................................................... 284
Vesna Parun
MOLITVA ZA MAGDU ISANOS.................................. 286
MOLITVA PRED SUSRET ............................................ 287
MOLITVA ČOVJEKA KOJI JE IZGORIO
SPAŠAVAJUĆI PČELE................................................... 288
PJESMA U OBLIKU MOLITVE ................................... 289
RESSURECTIO 1993. .................................................... 290
Nikola Milićević
TAMNA MOLITVA ........................................................ 293
MALA LAMENTACIJA ................................................. 294
MOLITVA ....................................................................... 295
MOLITVA DOBROJ RUCI ............................................ 296
Mato Marčinko
HRVATSKA MOLITVA .................................................. 297
BOŽIĆNA MOLITVA ISUSU PROGNANIKU ............. 301
Višnja Stahuljak
MOLITVA ....................................................................... 302
Slavko Mihalić
BOŽIČNA NOĆ 1971. .................................................... 303
Tomislav Durbešić
MOLITVA SVIJEĆA NOĆU 4. SVIBNJA ..................... 304
PSALAM KRUHU I VINU ............................................ 306
Josip Pupačić
MOLITVA LJUBAVI ...................................................... 307
*** ................................................................................... 308
MOLITVA ZEMLJI......................................................... 309
Anton Leopold
MOLITVA ....................................................................... 310
Miroslav Slavko Mađer
MISA EST... .................................................................... 311
SLIKAROVA MOLITVA ................................................ 312
MOLIM U SEBI .............................................................. 313
SAMOTNA MOLITVA................................................... 314
Milivoj Slaviček
VRIJEME JE DA SE DOGAĐA
NAPOKON ČOVJEK ..................................................... 315
Joja Ricov
SRPANJSKE LAMENTACIJE ....................................... 316
MOLITVA JUTRA .......................................................... 317
Vlado Gotovac
I VAPAJ MOJ .................................................................. 318

Zlatko Tomičić
MOLITVA JEDNOM GOSPODINU BOGU.................. 319
MOLITVA SVETOME FRANJI ..................................... 320
Ivan Golub
UČINI ČUDO.................................................................. 322
MOLITVA ZA KIŠU RUŽA ........................................... 323
MOJ OČENAŠ ................................................................ 324
OČE NAŠ ........................................................................ 326
Anka Petričević
s. Marija od Presvetog Srca
MOLI ZA NAS GREŠNIKE ........................................... 331
MOLITVA SVETOM OCU FRANJI .............................. 332
Pavao Horvat / Horváth Pál
ČETRDESET I OSMA MOLITVA ................................. 333
Dubravko Ivančan
BOG DJETINJSTVA....................................................... 334
Toma Podrug
NAŠA LICA .................................................................... 335
Ljerka Car-Matutinović
MOLITVA ....................................................................... 336
KAD BI SAMO TI GOSPODINE .................................. 337
Antun Šoljan
MOLITVA NA STIH PRAKSILE ................................... 338
PRILOG ZA KOLEKTIVNU BIOGRAFIJU ................. 339
Vesna Krmpotić
MOLITVA ....................................................................... 342
MOLITVA PJESNIKA .................................................... 343
1. DOBAR TI BIO DAN SA MNOM,
GOSPODE....................................................................... 344
4. ZAR TI NIŠTA NE ZNAČE
MOJE SUZE GOSPODE ................................................ 345
27. OČE NAŠ SRETNI NAS SA SOBOM ..................... 346
61. OČE NAŠ U KOJEMU JESU NEBESA .................. 347
Saša Benček
SKITNIČKA MOLITVA ................................................. 348
Anđelko Vuletić
PONOĆNA MOLITVA ................................................... 349
AMEN ............................................................................. 351
Petar Gudelj
ŠIBENSKA MOLITVA ................................................... 353
MOLITVA ....................................................................... 355
PJESANCA ISUSU NA KRIŽU ..................................... 356

Veselko Koroman
DRAGI BOŽE ................................................................. 357
Danijel Dragojević
MJESTA .......................................................................... 358
Tonči Petrasov Marović
OČE NAŠ ........................................................................ 359
SMOKVA KOJU JE ISUS PROKLEO ........................... 360
MOLITVA ....................................................................... 361
Zvonimir Husić
MOLITVA VJERNIKA ................................................... 362
Josip Palada
[OPROSTI MI
GOSPODARU...] ............................................................ 364
Tin Kolumbić
ISUS I MOJA MAT ......................................................... 365
KAD NONA MOLI ......................................................... 366
Mate Ganza
MOLITVA ....................................................................... 368
NEVIDLJIVA NIT........................................................... 369
MOLITVA SMJERNOSTI .............................................. 370
Marijan Ivan Čagalj
ELOI ELOI LAMA SABAHTANI ................................. 371
Luka Vincetić
MOLITVA VJERNIKA ................................................... 372
Dubravko Horvatić
ANNO DOMINI 1991..................................................... 374
LIŠI ME, GOSPODINE .................................................. 375
Nikica Petrak
MOLITVA ....................................................................... 376
Ivica Jembrih
MOJA MOLITVA NA VELIKI PETEK ........................ 378
Igor Zidić
BOŽIĆNO JUTRO 1971. ................................................ 379
TVOJ SVIJET ................................................................. 380
Ante Stamać
MOLITVA ....................................................................... 381
Andrija Vučemil
XLIII. ............................................................................... 382
XLVI. ............................................................................... 383
Stijepo Mijović Kočan
MOLITVA ....................................................................... 384
Tito Bilopavlović
NOĆ POSLIJE IZDAJE .................................................. 385

Stojan Vučićević
[ALI ČEMU MOLITVE…] ............................................ 386
Milan Milišić
MOLITVA SV. VLAHA .................................................. 387
Jure Ujević
BOGORODIČIN LIK OBIČNE ŽENE .......................... 388
Ljubica Kolarić-Dumić
SUŽANJ U MOLITVI .................................................... 389
MOLITVA ZA HRVATSKU ............................................ 390
MOLITVA SVETOM IVANU KAPISTRANU .............. 391
Vinko Grubišić
TRAŽENJE IZVORA ..................................................... 392
Stjepan Gulin
DO U KOST .................................................................... 393
*** ................................................................................... 394
Željko Knežević
KRIŽ ................................................................................ 395
U ZNAK KRIŽA, U MOLITVU .................................... 396
Branimir Bošnjak
KRISTOVSKO SAMOPRIČEŠĆE................................. 397
PROŠLE SU GODINE OBIJESNOG LOVA.................. 398
Luko Paljetak
MOLITVA KAMILICI .................................................... 400
MOLITVA ZA MOJU MAJKU....................................... 401
OČE NAŠ ........................................................................ 402
DVODNEVNA MOLITVA TETE ANE
SVETOM ANTUNU DA JOJ NAĐE KLJUČE ............. 403
Ibrahim Ibn Kajan
HADŽ .............................................................................. 406
Ivan Kordić
POBOŽAN ČOVJEK ...................................................... 408
Jakša Fiamengo
ZAZIV PROTIV ZLODUHA.......................................... 409
EX VOTO ........................................................................ 412
AMOR D. CANI* ........................................................... 413
MOLITVA ZA DOBROTU ............................................. 414
Stanko Baković
ZA SLUŽENJE SAM ...................................................... 415
MOLITVA ....................................................................... 416
Enes Kišević
PRIJE MOLITVE ............................................................ 417
NA PUTU ........................................................................ 418
JUTARNJA MOLITVA .................................................. 419

Slavko Jendričko
OVA BOŽJA ZEMLJA ČUDESA .....................................422
Božidar Brezinščak Bagola
DOPUSTI MI ....................................................................424
MOLITVA .........................................................................425
PODMILAČJE ..................................................................426
Tomislav Marijan Bilosnić
MOLITVA .........................................................................427
MOLITVA ZA ZLATKA TOMIČIĆA ..............................428
MOLITVA SVETOM FRANJI .........................................430
Tuga Tarle
STVORITELJU .................................................................434
XMAS ..................................................................... 435
Jozefina Dautbegović Krajinović
MOLITVA .........................................................................436
Milorad Stojević
MOLITVA POVIJESTI PJESNIŠTVA..............................437
Drago Štambuk
MOLITVA PRED SVEČEVOM ŠKRINJOM ................ 438;
[GOSPODE TUŽNI,
IZ PLAVIH BRIJEGOVA] ................................................439
Mirko Ivanjek
VIDIO SAM ......................................................................440
PLAVA MOLITVA ............................................................441
Božica Jelušić
BOŽIČNA MOLITVA JEZUŠU ......................................442
MOLITVA JEZUŠU ZA LEHKU SMRT.........................443
PREGNANCI MOLE JEZUŠA........................................444
Đurđica Ivanišević
NEDJELJNA MOLITVA PROGNANIKA ......................445
Anđelko Novaković
BOŽIĆNA ........................................................................447
I DANAS ĆU MOLITI ....................................................449
Miljenko Galić
MOLITVA ........................................................................450
VISOVAČKI NOTTURNO..............................................451
MOLITVA KALEŽU ČUDA LUDBREŠKOG ...............452
Davor Vuković
DIVLJA RUŽA.................................................................453
Daniel Načinović
PUTNIČKA MOLITVA ...................................................454
SRIČNA URA, BLAŽEN DAN .......................................455
BARKA NA KRAJU ........................................................456

EX VOTO .........................................................................457
Božidar Petrač
MOLITVA ........................................................................458
Ivan Grljušić
MOLITVA ZA BOSNU....................................................460
Fabijan Lovrić
MOLITVA ........................................................................461
Dražen Katunarić
PSALAM O ODLASKU ..................................................463
PSALAM O HODANJU PO VODI .................................465
Željko Ivanković
DIVKOVIĆEVA MOLITVA ZA ZAVIČAJ .....................466
MOLITVA RATU .............................................................468
MOLITVA SV. FRANJE ..................................................469
Ivan Tolj
POD HRASTOM..............................................................470
PALIM SVIJEĆU .............................................................473
Sead Begović
STRMOGLAVI BIJEG ....................................................474
Mile Stojić
MOLITVA ........................................................................475
Jurica Čenar
SI BILI ..............................................................................476
Vjekoslav Boban
1991. USLIŠENA MOLITVA ..........................................477
DRAGI GRJEŠNICI IZ KROACIJE! ..............................478
Boris Domagoj Biletić
JESEN S VUKOVAROM I
TIŠINAMA HRVATSKIM ...............................................479
MJESTO KOJE UVIJEK ČEKA......................................480
Miljenko Stojić
NE VJERUJ MI BOŽE ....................................................481
MOLITVA IZ ROVA .......................................................482
Fredi Hergović
MOLITVICA....................................................................483
Maja Kušenić Gjerek
LUDA MOLITVA ZA IVANA .........................................484
Nenad Piskač
MOLITVA ZA MILOST STVARANJA...........................486
ČISTILIŠTE .....................................................................487
GOSPI OD UTOČIŠTA....................................................488
Božica Zoko
AMEN ..............................................................................490

Stjepan Blažetin/Blazsetin István
MOLITVA ........................................................................492
MOLITVA ........................................................................493
Vjekoslav Boban
MOLITVA KAO PJESNIČKA VRSTA ..........................495
BILJEŠKA O SASTAVLJAČU ........................................507
ABECEDNI POPIS AUTORA.........................................509

NAPOMENA I .................................................................513
NAPOMENA II ................................................................514
BILJEŠKE O PISCIMA ...................................................515

PROSLOV
Vijenac molitava hrvatskih pjesnika nije antologija.

On nije ni antologija religijskog ili duhovnog pjesniš-
tva. Izbor pjesnika i molitava zadan je ovdje već sa-
mim naslovom. U tom smislu on je autorski i tematski.
Utoliko, ovaj se vijenac ne ograničava samo na pjesni-
ke »kršćanskog nadahnuća« u hrvatskom književnom
korpusu. On je jednostavno pokušaj da se čitateljima
na jednom mjestu podastre »bogoljubni«, »bogoiska-
teljski« i »bogohulni« kontinuitet hrvatskog pjesniš-
tva. Vijenac molitava hrvatskih pjesnika u stanovitu je
smislu revalorizacijski. Takav strogo autorski pokušaj
prevrednovanja, naravno, može se činiti preuzetnim,
no on ne bi bio moguć bez prethodno obavljena an-
tologijskog rada i pokušaja premošćivanja rascijep-
ljenosti hrvatskoga književnog korpusa na poeziju
svjetovnog i kršćanskog nadahnuća. Taj napor stječe
se od Šenoine Antologije… (Zagreb, 1876.), Žankove
(1935.), Turčinovićeve (1957.), preko nedvojbeno
i danas nezaobilazne Kokšine Hrvatske duhovne li
rike (Rim, 1968.), radova Nevena Jurice i Božidara
Petrača i brojnih hrvatskih antologičara tematskih
antologija ili antologija s tezom do Lončarevićeve
Antologije duhovne lirike (2007.)
Ovaj se izbor, dakle, ograničio na autorsku molitvu
hrvatske jezične poetske prakse od »učitelja molitve«
Marka Marulića Splićanina (1450.) do »molitelja«
druge polovine XX. stoljeća (1962.).
Poznavaocima hrvatske književne povijesti posve je
jasno da je »molitelja« bilo i prije (hrvatski latinisti,
začinjavci, hrvatsko pučko i pučko crkveno pjesništvo

i prikazanja), a nedvojbeno ih, kako pokazuje i Lon-
čarevićeva Antologija, ima i poslije. Marulić je, među-
tim, bio i ostao prijelomnica. U ovaj izbor, s obzirom
na to temeljno ograničenje i na ograničen prostor, nisu
stoga ušli primjerice Molitva gizdave djevojke, Šiben
ska molitva, molitve Pariškog kodeksa, itd., molitve
Česmičkog, Šišgorića, Crijevića (hrvatski latinisti),
aljamiado poezija (M. H. Uskjufi), poezija hrvatskog
gradišćanskog kruga (Mekinić, Miloradić, Blazo
vić...), djela koja po pjesničkim uzletima neprijeporno
supripadaju hrvatskom poetskom diskursu. U nj nije
ušla ni ona poezija koja je stjecajem drugih okolno-
sti nastajala izvan glavnih tokova hrvatske književne
matrice ili je u vrijednosnom smislu ispod te razine.
U izbor nisu ušle ni sve molitve zastupljenih pjesnika.
Onima »ki budu čtiti« »u versih harvacki složene«
pjesme ipak treba dodati: vijenac molitava hrvatskih
pjesnika nije vrijednosno neutralan. Ako pjesnik »ime-
nuje sveto«, odgovara on i »izazovima vremena«,
kako je očito već od Marulića. U svetom poezija
imenuje svevremeno, u izazovima vremena odgova-
ra duhu vremena. Tako smo pri pjesništvu unaprijed
usred paradoksa: sveto bi valjalo misliti polazeći od
svevremenosti, a vrijeme iz vremenosti.
Na mjestu tog paradoksa stječe se molitva u pjesništvu.
Ona je stjecaj imenovanja svetog u »četvorstvu neba i
zemlje, smrtnog i božanskog« (Heidegger). U kršćan-
stvu molitva je nagovor tubitka na bitak pred Bogom.
Ona je dia-lógos, raz-govor, na-govor. Ali kako pjesniš-
tvo nije teologija, molitva je ili nagovor Boga u njego-
voj neupitnoj prisutnosti i/ili nagovor Boga u njegovoj
skrivenosti. Na-govor »skrivenog Boga« (deus abscon
ditus) upravo zato i nije samo molitva »u tajnosti« svo-
je sobe, iza zatvorenih vrata, niti samo »prava molitva«
(Mt 6,5; 6,7). U poetskoj jezičnoj praksi ona je, štoviše,
često bogoiskateljska, kako se izrazio Ujević, i bogo-
hulna. Molitva se stječe u »kući bitka«, živi o svojoj

velelijeposti i ambiguitetnosti, na pragu proizvođenja
bitka u svjetlo istine bitka. Ondje gdje nema čvrsta te-
melja (fundamentum incocusum), stječe se bezdan mo-
litve: dvojba u apsolutni temelj (funadamentum abso
lutum). Ondje gdje nedostaje označeno, stječe se samo
označiteljsko: poezija imenuje »odbjeglog ili mrtvog
Boga«. Rascjep hrvatskoga književnog korpusa nije se,
stoga, dogodio samo zbog neprilika s duhom vremena
nego i zbog neprilika s imenovanjem svetog.
Povijesne okolnosti prešućivanja, i to ne samo poezije,
uvjetno rečeno, »kršćanskog nadahnuća«, ipak, nepri-
jeporne su ne samo za znalce. Mnogima su molitve
hrvatskih pjesnika u hrvatskom povijesnom nevreme-
nu socrealističke odgojne i obrazovne redukcije bile
uskraćene. Mnogi se pjesnički nisu molili, ni zbog
toga što vjeruju ni zbog toga što ne vjeruju, a mnogi
su se upravo zato i molili. Mnogi će se čitatelj utoliko
naći u čudu pred, primjerice, Nazorovim Očenašem
ili pred Krležinim bogohulničkim stihom. Kako i sam
pripadam pokoljenju koje je, htjelo-ne htjelo, moralo
proći tu redukcionističku školu, ovaj je vijenac moli-
tava i vraćanje duga samome sebi. Radeći na knjizi i
sâm sam se više puta našao u čudu, to više i to prije
što sam mnoge pjesnike zastupljene u ovom izboru i
osobno poznavao ili ih poznajem i nisam ih ni u kom
smislu mogao smatrati »moliteljima«. Uključujući i
etičko načelo, poželio sam najposlije da u molitvi svi-
ma i ni za koga ne nosimo svoj križ i svoj opstanak sve
oholije ni kao »bogoljubi«, ni kao “kipočastitelji«, ni
kao »bogotražitelji«, ni kao »bogohulitelji«.
Ako se ponekom ovaj vijenac molitava hrvatskih pje-
snika ipak učini bogohulnim, neka prije takve pomi-
sli promisli nije li »pjesma oblik neke naše sudbinske
mise« (Mađer) koja odgovara molitvenoj supstanciji
same poezije.
Josip Brkić
Bapska, u veljači 2008.

PROSLOV II
Online izdanje Molitvenika hrvatskih pjesnika (Flo

rilegij) pojavljuje se dvanaest godina poslije prvoga
izdanja, Altagama, Zagreb, 2008. U nj su uvršteni i oni
autori koji su 2008. godine, kako je to navedeno u Pro
slovu, izostali uglavnom iz razloga ograničena opsega.
Dopune, međutim, nisu ni u kom smislu bitno promi-
jenile vrijednosnu matricu hrvatskoga višestoljetnog
molitvenoga poetskog korpusa od Šibenske molitve do
danas.
Početak je u ovom izdanju, dakle, pomaknut na Ši
bensku molitvu, o autorstvu koje se znanstvenici još
spore. Izdanje je dopunjeno s više od pedeset autora:
od hrvatskih latinista, glavnog predstavnika aljamija-
do poezije, gradišćanskohrvatske poezije itd. do autora
rođenih prije 1963.
U izbor ni ovaj put nije ušla poezija koja je »nastaja-
la izvan glavnih tokova hrvatske književne matrice ili
je u vrijednosnom smislu ispod te razine«.
Sve su pjesme donesene u cijelosti, osim iznimno
Marulićeva Molitva suprotiva Turkom.
Molitve koje pripadaju većim cjelinama i poeme u
pravilu nisu zastupljene u izboru. Neke iznimke u sta-
rijoj hrvatskoj književnosti čitatelj će lako uočiti, a što
se novije tiče, od tog sam načela odustao dvaput.
J. B.
Zaprešić, 18. listopada 2020.

Iz dubina uzazvah k tebi, Gospodi: “Gospodi, usliši
glas moj! Budita uši tvoje otvorene na glas molitve
moje! Jere ako budeš liobe naše gledati, Gospodine,
Gospodine, kto će moći trpiti? Da zašto jest pri tebi
milosrdje i krozi zakon tvoj potrpih te, Gospodine.
Potrpila jest duša moja riječ tvoju, ufala je duša moja
u Gospodina.”
Psalam 129, Vatikanski hrvatski molitvenik, oko 1400,

transliteracija Franjo Fancev, u: Vatikanski Hrvatski molitvenik
i Dubrovački psaltir dva latinicom pisana spomenika hrvatske
proze 14 i 15 vijeka, Djela JAZU, knj. 31, 1934.

[Pavao Šibenčanin]
(polovicom 14. stoljeća)
ŠIBENSKA MOLITVA
Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam
O blažena, o prislavna, o presvitla svarhu vsih blaženih

Bogom živim uzvišena, s vsimi božjimi dari urešena!
O prislavna prije vsega vika, Bogom živim zbrana,
O umiljena divo Marije!
Gospoje, ti si blaženih patrijarah uprošan’je.
Gospoje, ti si blaženih prorokov proročastva ispulnjen’je.
Gospoje, ti si an’jelsko pozdravljen’je.
Gospoje, ti si Boga živoga obsijan’je i okripljen’je.
Gospoje, ti si Svetoga Duha osvećen’je i okripljen’je.
Gospoje, ti si sina božja mati i k semu svitu saznan’je [i]
proslavljen’je.
Gospoje, ti si vse vere karstjanske kripko udaržan’je i
okripljen’je.
Gospoje, ti si nevere karstjanske potartan’je.
Gospoje, ti si vse moći Luciferove skušen’je.
Gospoje, ti si vsega upada an’jelskoga napulnjen’je.
Gospoje, ti si blaženih van’jelist pravo naučenje.
Gospoje, ti si blaženih apostolov čisto i jisto skazan’je.
Gospoje, ti si blaženih mučenikov moć i vse pokripljen’je
i pomožen’je.
Gospoje, ti si blaženih ispovidnikov spaseno domišljen’je
i vsako zbrano nadahnut’je.
Gospoje, ti si blaženih pustinnikov pića i vsako slatko
nasićen’je.
Gospoje, ti si blaženih div i mučenic kruna i vse
urešen’je.
Gospoje, ti si vsega dvora nebeskoga čast, slava i vse
počten’je.
Gospoje, ti si uznesena od sina tvoga, a Boga moga s veli-
kim počten’jem i s vesel’jem sa vsem oblastev va vse
nebesko vladan’je.

Gospoje, tebe posluša vse božje tvoren’je.
Gospoje, ti si vsega božja tvoren’ja obnovljen’je.
Gospoje, ti si našeje matere nevoljnoje boliznivoga
jimena prominjen’je.
Gospoje, ti si vsih dari i milosti božjih potverjen’je.
Gospoje, ti si sidećih u tamnici provitljen’je i obsijan’je
sal[n]čenoje.
Gospoje, ti si ležećih v golbini paklenoj sdi prošćen’je –
id est in mundo presenti.
O blažena, o prisvećena, o umiljena, o pričista divo Mari-
je, mati sina božja! O cesarice nebeska, o kraljice
višnja!
Gospoje, an’jelska, o zvezdo morska, o odvitnice
karstjanska!
Gospoje, ti si mati nevoljnih sirot, Gospoje, ti si utišen’je
žalostnih udovic.
Gospoje, ti si vesel’je dreselih mužatic i udovic i divic.
Gospoje, ti si skupljen’je dolžnih, Gospoje, ti si
izbavljen’je uznih i jatih.
Gospoje, ti si vse utočišće vsih vernih, nevoljnih i
žalostnih.
Gospoje, ti si vse ufan’je vsih nas vernih karstjan grišnih.
Gospoje, ti si život i skrišen’je vsih vernih tvojih i grišnih.
Gospoje, ti si pomoćnica i kraljica vsih vernih, slabih i
nemoćnih.
Gospoje, ti si otvoren’je vrat rajnih vsih tvojih vernih i
želećih i devotih.
Gospoje, ti si obraz i zarcalo vsih redovnikov i redovnic
vsih vernih.
Gospoje, ti si družbenica tebe želećih i počtovajućih vsih
vernih.
Gospoje, ti si strah i bojazan vsih duhov nečistih i vsih
djaval upadnih.
O blažena, o prisvećena, o umiljena, o pričista divo
Marije!
Moli za nas i vas pulk karstjanski Sina Božja, Sina tvoga,
Ki se prije sega vika od Boga Oca – id est a patre – na
nebesih brez matere rodil, od njega se ni nigdar razdilil, v
jedinstvi Svetoga

Duha s Bogom Ocem vazda pribival, voljov Boga oca
[po] Svetom
Dusi v tvoje blaženo tilo se je vputil. S onov blaženov
pultev [v]
prisvećeni v teli v tom devet miseci pribival Bog vični,
jisti, človik živi, pravi, vrimenni. Na konci deveta miseca
bog se i človik se rodil s onovje blaženo[v]je pultev priči-
ste beate Marije virginis.
Osmi dan blaženu karv hoti proliti.
V onoj blaženov karvi pulti prija svarhu sebe blaženo
karšćen’je,
nam je pusti i zapovidi.
V onoj blaženoj pulti bi lačan i žajan – id est sicut de
samaritana p[...].
V onoj blaženov pulti bil i jil, v onoj blaženov pulti [...]
dan.
V onoj blaženov pulti bi kupljen i prodan pro XXX-a
argenteis.
Veruju, Sinu Božji, da si hotil prisvećenu tvoju prodati
pult,
a vernih tvojih skupiti blaženov karvev, mukov i voljov.
Smartju od neprijatelja našega hoti nas skupiti.
Veruju, Sinu Božji, da si hotil blaženu pult tvoju
ožalostiti,
a vernih tvojih slatkim darom milosti tvoje utišiti.
Veruju, Sinu Božji, da si hotil sa vsom pultju tvojem za
ljubav života našega umriti, a veličastvimi boštva tvoga
paklena vrata razbiti i svetih otac – id est sanctos patres
svitlim darom milosti tvoje prosvitliti, vrata rajna njim
sa vsimi vernimi otvoriti, vernih tvojih kupno
s blaženov pultju tvojev hoti treti dan od smarti na život
hoti skrisiti.
Post dies Xla ad celum ascendens et promittens spiritum
sanctum mittere.
[usp: Dragica Malić, Šibenska molitva (filološka monografija),

knj. 2, Zagreb 1973.]

Ivan Česmički
(Ianus Pannonius)
(1434.-1472.)
MOLITVA BOGU MARSU

ZA MIR
O slavni Prodorniče, što treseš

Najviši neba kraj,
Što blistave perjanice
Topiš u krvavi sjaj!
5 Junonin Veliki Sine,
Unuče Saturnov,
Braniču nebeske visine,
Užasu Titana.
Ti, kliktavi Pobjednice,
10 Mira i rata Začetnice,
Muških grudi Ukrasitelju,
Bogova Osvetitelju!
O Navalniče s blještavim
Mačem, uvijek svesjeklim.
15 Sviju polja Pustošniče,
Svih gradova Razorniče,
Zemlje Sveispraznitelju,
Podzemlja Ispunitelju.
Ljudske krvi Ispijaču,
20 Ljudskih tijela Proždiraču,
Muškaraca Zatorniče,
Sviju žena Prokletniče,
Siromašnih Uzvisitelju,
Bogatih Uništitelju.
25 Mira strasni Mrzitelju,

Grozne gladi Stvoritelju,
Prvi Širitelju straha,
Gušitelju ljudskog daha,
Molim te, smiluj se već tim
30 Panoncima umornim,
O, Oče!
Latinsko pjesništvo u Hrvata …,1997.
Preveo Nikola Šop

Juraj Šižgorić
(Georgius Sisgoreus Sibenicensis)
(1445.-1509.)
CARMEN AD CHRISTUM
(III 4)
Kriste, gospodaru ti cijeloga svijeta,

ti radosni u utrobi djeve čedne,
čineći znamenja u božanskom slavlju,
vođo na kugli zemaljskoj.
Kriste, trpeći ti židovsko mnoštvo

i podnoseći sramotnu smrt na križu
da cijelu zemlju ti ljubavlju svojom
privineš sebi.
Kriste, koji, smrt pobijediv, uze

tjelesni oblik, za samožrtvu primiv
prepun rana lik velik božanstven,
od djevice rođen.
Kriste, upravitelju, Bože i stvoritelju,

koji odabranom otvaraš pobjedna nebesa,
koji si, uvijen u oblak, digao se gore,
u očeve dvore.
Kriste, meni sretan sada spas pruži

i pogledaj moje suze prolivene
i čuj uzdahe iz ojađenih grudi
i srce mi vidi.
Elegiarum et carmonim…, 1477.; Elegije i pjesme, 1966.
Preveo Nikola Šop

Ilija Crijević
(Aelius Lampridius Cervinus)
(1463.-1520.)
IX:
MOLITVA BOGU ZA
DOMOVINU
Oče prirode najbolji,

Ti si stvoritelj besmrtni,
Počuj, Bože naš jedini,
Svijet što sudiš i upravljaš.
5 O čuvaru ti vjernika
Silni i nepobjedivi,
Nas pod zaštitom nebeskom
Brani, nemoj oglušit se
Ti na tužnoga mnoštva plač
10 Koji skrušenim vapajem
Sad milosrđe zaziva.
Počuj, Bože ti najbolji,
Nas zaštiti i naše sve,
Silom pomoćnog oružja,
15 Snagom svoda nebeskoga.
Zdrobi s tisuću gromova
Neba nasrtaj bijesnoga,
Razbij titansko oružje
Što je prijetnja za svetišta,
20 Krivac Kristovim ranama.
Nas, što plijen smo, iz čeljusti
Otmi, presveti, dušmanske.
Mi smo ljudi nedorasli
Tim pljačkašima bezbožnim,

25 Naša slaba je smrtna moć –
Štiti rukom nas pobjednom.
Sve odagnaj lukavštine
Vuka strašnog iz zasjede,
Da ne šulja se kradljivac
30 Noćni Kristovih janjaca.
Nek se bezbrižno igraju
Svud, od dušmana štićeni,
I na pašnjaku sigurnom.
Oni silan sad ćute strah,
35 Dok opasnost je prisutna
Njih ne štiti ni ograda.
Latinsko pjesništvo u Hrvata, 1997.

Prevela Zrinka Blažević

Marko Marulić
(1450.-1524.)
MOLITVA SUPROTIVA
TURKOM
Svemogi Bože moj, kim svaka postaju,

odvrati jur gnjiv tvoj ter pomiluj naju.
Ostavi zlu volju, pozri na virni puk
gdi trpi nevolju svak čas od turskih ruk.
Luge, sela, grade popliniv s’žegoše,
muže, žene, mlade svezav povedoše...
Nastupaju na nas, a nas je strah ubil;

jur puk tvoj gine vas, a ti si odstupil...
Rači se smiliti, slomi mač poganski,

ne daj pogubiti ostatak karstjanski.
Eve smo rojen’je, da ti s’ naš spasitelj;
proda nas sgrišen’je, da ti s’ odkupitelj.
Dostojno jest da mi za grih zla patimo,
da milosardan si ti, zato te molimo: ...
Molimo se sad mi, b’jeni turskom silom,

da nas jur otmeš ti jakosti tve dilom.
Ne htij već oddiljat; čini, da poznaju,
da grih naš pobijat, ne oni, ja naju...
Evo plačne k tebi majke tužeć hode,

da ne plode sebi, jer njih plod odvode.
Niki su prognani iz bašćine svoje,
a niki pognani u sužanstvo stoje.
Taj plače ditčicu, taj muža, taj žene,
plače brat sestricu, a sestra bratca nje.

Jur dopre do tebe vapaj i suze njih,
ne daj da povede neviran Turak svih.
A ti, ki s’ propeti bog, gospodin naju,
nam si da[l] krst sveti, ne ki te ne znaju:
iznesi od bluda nas tere od djavl[j]ih ruk,
na križ pridav uda, odkupi viran puk.
Ne daj da nas dave pogani nogami
ali da nas strave, sikući sabljami.
Fruštan’ja taj i boj od nas jur odvrati
tere silu, koj ni broj, nevirnikom skrati.
I ti, gospo mila, moli sinka za nas,
koga si rodila ne zgubiv divstva glas:
ne pristan moleći za sve duhe svete
da bog, nas mileći, odbije proklete
i tvardost pribije priljutih sardac njih
ali jih pobije, da ne ginemo s njih.
Ti nas, gospo, brani pridav sinku tvomu,
u vas [s]mo ufani, a ne u inomu;
a paka odbivši od nas nevernike,
gori nas primivši, spasite u vike. Amen.
Molitva suprotiva Turkom (skr.); Stari pisci hrvatski, knj. I., 1869.

DIVICI MARIJI
Zdrava si Marije, zdrav žilju pribili,

ki u prsi krije tvoj sinak primili;
na grišne se smili, puna si milosti,
duša k tebi cvili, čuvaj nas žalosti.
Da nam tvoj sin prosti, moli ga, kraljice

sunčene svitlosti, prisvitla Danice;
Božja nevistice u trojstvu božjemu,
dobra odvitnice pri sinku tvojemu.
Uzdahu mojemu priklon’ uši tvoje,

u grihu mojemu gdi cvilim, gospoje;
neka srce moje vazda želi k tebi,
gdi no sveti stoje, da najdem stan sebi.
Razlike pjesni duhovne, Stari pisci hrvatski, knj. I., 1869.

MISERERE MEI DEUS
Pomiluj me bože, jer sve grihe moje

pomrsiti može milosrd’je tvoje;
pomrs’ nepravdu mu, operi ckvrne me,
za mnogu ljubav tvu skaž’ mi milošće tve;
jer znam krivinu mu, imam na pamet grih,
uvridiv svitlost tvu veće grišnikov svih.
Uzdahoh u sebi i jah se moliti,
jere zgriših tebi, a ti mi ć’ prostiti;
sam bo si obećal da će milost primit
tko bolest i pečal za grih bude imit.
Ki budu suditi obitan’ja tvoja,
njih ćeš svud dobiti odpustiv zla moja.
Sarce moje plače, jer u duše škodi
mati me ma zače, i z grihom me rodi.
Istinu s’ ljubio ter otajna tvoja
meni s’ otvorio vičnjega pokoja.
Oškropi me krstom tere ću biti čist
i skrušeno po tom tebe ću pit i jist.
Tad ću biti bilji ner je snig na gorah
ali ner su žilji ki restu pri vodah.
Slihu momu radost kada daš, me kosti
ćutiti će jakost, utišene dosti.
Odvrati ličce tve od nepravd mojih,
smrsi sve grihe me dilja dobar tvojih.
Srce mi daj čisto, duh u mni ponovi
i na svetih misto opet mene zovi.
Nemoj me odagnati od pristol’ja tvoga,
da rači mi dati slast Duha Svetoga.
Vesel’je mi povrat iznutarnjih dili,

k sebi me svega obrat’, gospodine mili!
Tad će riči moje puku počitati
k tebi pute svoje kako će upravljati.
Ki no sada blude, istinu će znati,
pustiv stvari hude, tebe će čtovati.
Krvi me oslobodi ljudske, ku prolivah;
s kimi kada godi boj bijah, dobivah.
Pokol me oslobodiš od sve krivine me
ter mi milost stvoriš, peti ću hvale tve.
Otvor usni moje, jazik da spovidi
sve milošće tvoje, da jih svit vas vidi.
Jer ako bi hotil, da ti dam sžežen’ja.
stada bih ma pobil dilj tvoga počten’ja.
Da to ne ljubiš ti, i tvoje sžežen’je
jest kad imamo mi u srcu skrušen’je.
Ti ne ć’ pogrditi posvetilišće toj,
a nas ćeš primiti u vikomnji pokoj.
Milosne bud volje crikvi tve svitlosti
da sazije bolje zide od kriposti.
Tada ćeš primati pravde prikazan’ja,
na oltar skupljati telce sveta znan’ja.
Slavu vazda imaj, jedini bože i troj,
a nas uzviš’ u raj ki resi pogled tvoj.
Razlike pjesni duhovne, Stari pisci hrvatski, knj. I., 1869.

X.
MOLITVA
Napokon Isus tvoj htil te je učiti,

i nauk dati svoj, kako ćeš moliti.
“Čin’ molbu” govori, „u skrovito misto,
pamet dvigni gori, božja misleć listo.”
U skrovito t’ moli, da prem svak gleda to,
ki slišan bit voli, ner da ga hvali tko;
ništar manje kada od ljudi daleče
moliš, molba tada veće čista teče.
Isus družbu ojde, kada sam moliti
na vrh gore pojde, hoteć nas učiti;
i di: „dokolu ja pojdu molit otuj,
od vas odašad tja, vi posidite tuj.”
Na goru moljen’je kaže, da išćeš ti
gori ka spasen’je, ne ovdi gdi ga ni.
U selu pak, koje na ravninu moli,
ti moleć takoje poniži se doli.
Za to nigda kleknuv, da prida moljen’je;
nigda nica legnuv, govori vangel’je.
A kad otca moliv, “budi volja tvoja”
k njemu se obrativ, reče: „a ne moja,”
hoti, da kad moliš u svako prošen’je
božje volje voliš ner tvoje spunjen’je.
Jednu molitvu triš činil je, hoteći,
jednoć moliv ne mniš da ć’ milost doteći.
U zoru, Marko di, u pustinji nikoj,
a Luka, zore pri, na Gori Maslinskoj
da se je on molil: tim vrime podobno
molitve jest učil, i misto ugodno.

A da dugo molit tebi sa ne grusti,
boga često tolit misal’ju i usti,
vangel’je govori: da steći u nikoj
duha rogobori, u gori sta daljoj.
Jošće di vangel’je: k nebu oči dviže,
čineći moljen’je, i ča hti dostiže.
I ti poni oči dvigni, kako s’ slišal,
ter k bogu potoči kip, riči i misal.
Naslidovanje Isukrsta, Stari pisci hrvatski, knj. I., 1869.

Šiško Menčetić
(1457.-1527.)
PJESNI O ISUSU
O Sinu Davidov, ljubavi gorušta,

ki za nas od Židov ubit se dopušta,
molim Te moleći za želju ku T’ nošu,
ku želom želeći u željah ja prosu.
Užezi od Tvoje živ oganj ljubavi,

u srce ter moje da gori postavi;
neka se ja spražu, neka grem vas u plam
za Tobom, jer dražu Tebe stvar ne imam.
Neka se ja satrem, neka se satrem vas,

za Tebe da umrem, kako mreš Ti za nas;
neka me na križu razapnu s Tobom sad,
neka me izrižu svi noži, - ja sam rad’.
Istom me ne ostav‘, istom se ne dijeli

od mene Tva ljubav, dokli sam u tijeli;
dokli se duh u skut Abrahamov moj zgleda,
gdi ova teška put po sebi doć ne da.
Zbornik Nikše Ranjine

[Br. 7]
[ZAČ PRAVDE, MOJ BOŽE,

LJUBAVI OVOJ NI]
Zač pravde, moj Bože, ljubavi ovoj ni,

ter tužit ne može komu se krivo mni?
Još prave napokon da ptice i zviri
ti stavi pod zakon i pravdom samiri;
sada se dviže glas da ljubav još rabi,
ljuveno da oblas od svita svu zgrabi.
More svit opustit ter ostat sirota,
da li će dopustit tvoja toj dobrota?
Vidiš li da mlados taj ljubav svu sprži
ter od sto u rados jednoga ne drži?
Najliše život moj, ki za čas radosti
prija dug nepokoj u svojoj mladosti.
Da moj plač napoli smišan je s vesel’jem,
ne bi mi sad koli plakati s dresel’jem;
oh, ali da je trud ki mogu trpiti,
sila mi prid tvoj sud ne bi sad vapiti:
danu me jak zvir lav taj ljubav razmače,
toj, viruj, ni ljubav, gdi na nju svak plače.
Bud’ što jes, moj Bože, skrati tuj vel’ju moć,
odko svit ne može toj moći vrha doć.
Zbornik Nikše Ranjine

MOJA MOLITVA
Svemogi moj bože, molim te, ako glas

umrlih prit može prid velju tvoju vlas,
čin' da se nagledam pridrazih, a potom
sebi čas da ne dam živiti životom. –
Ako li, bože moj, umrlih ne slišiš,
ter nećeš stvorit toj da mene uslišiš,
a ti me porazi, da mnom nî spomene,
kad mili ter draži dalek su od mene.
(Zbornik Nikše Ranjine)

Nikola Matulić
(Potkraj XV. st.)
OČE NAŠ
Oče naš nebeski, o Bože jedini,

Ter kralju anđelski, svih Bože istini,
Sveto jest ime Tve, vrhu svih do vika,
Ti si Bog nada sve, stvorenje od vika.
Pridi zgor Tva slava, grišnikom na pomoć,
Iz usti od lava otmi nas Tvoja moć.
Budi volja tvoja, o rajska svitlosti,
Udil nam pokoja od Tvoje milosti.
Kako si na nebi, na zemlji tač budi,
Vapijmo mi k Tebi, griha nas probudi.
Svagdanji ter hlib naš grišnici molimo,
Danaska da nam daš i da grih bolimo.
I prosti našu zled, vrh ke imaš oblas,
Prislavni Tvoj pogled otvori vrhu nas,
Kako mi pušćamo dug našim dužnikom
I zlobe prašćamo s ljubavlju velikom,
Tako Ti nas čuvaj oda zla i brani,
S milošću svitli raj, dan sudnji dohrani,
Ter nečin, da napas đavla nas uvridi
Koja nas kako pas dan i noć slidi.
U Trojstvu ki Sinom i s Duhom Presvetim
Božanstvu jedinom kraljuješ sve sasvim.
Hrvatska duhovna lirika, 1968.

Mavro Vetranović
(1482.-1576.)
MOLITVA PROPETOMU
JESUSU
Pokorom od Joba karaj me, bože moj,

za mnoštvo od zloba, kojijem se ne zna broj;
zač bih rad, da tvoj sud sudi me na svijeti,
da budem svaki trud za moj grijeh podnijeti,
da samo dušica moja se izbavi
pakljenijeh tužica po tvojoj ljubavi.
Zatoj mi tijelu daj, da bude na svijeti
s boljezni svaki vaj i trude podnijeti;
daj rane priljute, da u trudu dni traju
za zledi minute, za ke se sad kaju;
do kosti čin moju da crvi put štiplju,
da sjede na gnoju prahom se posiplju,
i u gnoju sjedeći da cvilim do groba,
vas ranav smrdeći, jak tijelo od Joba;
neka se me tijelo u smradu rastavi,
zašto je zgriješilo pri tvojoj ljubavi.
Pokli se pokorim, moj dragi Jesuse,
i moj grijeh govorim cvijeleći u suze,
čin da se razgnije moja put ranjena,
a samo da mi je dušica shranjena,
vaj meni, za koju Jesuse moj prisvet
prolio si krv tvoju na križu vas raspet;
vas raspet, vas ranjen, vaskolik još krvav,
da moj duh sahranjen učini tva ljubav.
Napokon na svijeti tva ljubav velika
čini se umrijeti za mene grješnika,
Jesuse moj pridrag, Jesuse slatki moj,

viseći go i nag u kruni trnovoj,
gdi toli smrt tužnu primil si rad mene,
da meni pritužnu daš dvore blažene;
neharstvo nu moje i zlobe razlike
ne spozna te tvoje ljubavi velike,
ne spozna dar slavan od vječne svjetlosti,
ki za me bi spravan po tvojoj milosti.
Nu se sad spoznaju, vaj meni vaj meni,
da tužan ostaju, Jesuse blaženi.
Tijem bih rad sve tuge da tijelo me pati,
da svoje sve duge boljezni naplati.
Zatoj ću vajmeh sad do groba plakati,
da budem griješni jad suzami oprati;
zašto znam, Jesuse, da s’ spravan primiti
skrušene me suze, koje ću proliti,
vaj kako primi tač tva ljubav velika
suzami grozni plač od mnogo grješnika.
Jedina ljubavi, tijem pozri na plač moj,
molim te ter spravi tve krilo i skut tvoj,
neka moj plač priljut i grozne suzice
upadu u tvoj skut, u slavno tve lice,
neka ma dušica, Jesuse izbrani,
od vječnijeh tužica s tobom se sahrani.
Pjesni razlike, Stari pisci hrvatski knj. III i IV, 1871.

MOLITVA OD KRIŽA
O križu prisveti i blažen svijem djelom,

sam te bog posveti krvju svom i tijelom,
sam te bog uzvisi i velmi proslavi,
kad sina, da visi, vrh tebe postavi.
Privišnji svoju moć i milos tebije da,
da budeš ti pomoć, tko na te pogleda;
tko srce i oči na tebe obrne,
kad na nj smrt priskoči, od straha ne trne.
U tebi svak prija ufan’je i pokoj,
tijem upim k tebi ja, pomozi život moj.
Pjesni razlike, Stari pisci hrvatski knj. III i IV, 1871.

Hanibal Lucić
(1485.-1553.)
OD BOŽIĆNE NOĆI
Bože, kî isprati tej gnjile lupeža

Tako da na smarti u njoj ne obleža,
I koji varže sok kojim vid povrati
Longinu kî ti bok sulicom proplati,
Izmi me iz blata gdi ‘vo stojim leže,
Koje me u vrata paklena uteže.
I opeta ako padu se, moj bože,
A ti znaš, inako da biti ne može,
Leto mi daj skuta tvoga milostiva,
Pokli sam srid puta toli popuzljiva
Gdi človik kî je prav ne more da na dne
Sedamkrat starmoglav doli se ne padne,
Kamo ja, dobroti koji sam odvikal,
A svakoj grihoti jure se zavikal.
Evo mi moja svist govori prihuda
Da sam zal i nečist veće od Iruda,
Jere se on poja da čado ulovi
Koga se uzboja da će bit kralj novi;
A da je, ne znaše, sin Boga jedini
Taj koga lovljaše ter se tim prihini:
A ja koji mene znam da si otkupil
I smarti paklene tvom smartju zastupil,
Mnokrat tebe Boga tirah i progonih,
Jer videć uboga, pomoć mu ne klonih,
Videći nepravim još putom tko ide,
Za da ga ustavim ne stratih beside.
A pomoć koga mož’ ter mu pomoć kratiš,
Ne išći drugi nož kojim ga potratiš.
Bože kî kad karaš grišnika, tim je blag,

“Još danas ćeš biti sa mnom u raju”.
Tim mu svist otvaraš, tim kažeš da t’ je drag.
Ovdi me posvisti, molim, tvoja ruka
Gdi more s koristi bit mi trud i muka,
Ovdi čin’ da oko pameti otvorim,
Ovdika žestoko čin’ da se pokorim.
Čin’ da mâ pokora karvju tvojih parsi
Prî moga umora grihe mi razmarsi.
Pokorom povarni meni mojom mito,
Bože milosardni, tvom karvju dobito.
I ako grih napre sarcu mi na vrata,
Čini da jih zapre tva milost bogata,
Neka me omraza cić puti kâ griši,
Tvojega obraza, Bože, ne uliši!
Skladanja izvarsnih pisan razlicih, 1556.

Nikola Nalješković
(1500?-1587.)
[ZDRAV KRIŽU PRISVETI,

ZDRAV SVETI BILJEŽE]
Zdrav križu prisveti, zdrav sveti bilježe,

po komu na svijeti svaka nam zla bježe.
Zdrav križu, po komu spasenje ufano
na saj svijet svakomu s nebesa bi dano.
Zdrav križu, ki nas svijeh oda zla izbavi,
u koje prvi grijeh vas narod postavi.
Zdrav križu, bez koga duhovno spasen’je
nikomu od Boga dalo se do sad nije.
Zdrav križu, koji si dostojal o tebi
stvoritelj da visi i svijeta i nebi.
Zdrav križu prisveti, ki nam sva dobra da,
koja se izrijeti ne mogu nikada.
Zdrav križu, po komu višnji bog htje dati
spasen’je svakomu tko bude ufati.
Zdrav križu, ki jesi satvoren da se nam
o tebi objesi spasen’je svijem dušam.
Zdrav križu, koji smrt od smrti naše bi,
koji sam može strt’ svu oblas hudobi.
Zdrav križu, koji bi vrhu sva ostala
dopušten od nebi da si put od kala.
Pravo bi togaj rad svak na svijet umrli
da srcem tebe sad i dušom zagrli;
pravo bi vas narod krstjanski najliše
prislavni da tvoj plod u srce upiše;
pravo bi dan i noć, pravo vi hip i čas
da tebe sa svu moć proslavlja svaki nas.
Nu slavu tuj tvoju tko će moć’ izrijeti,

ne pristav ku poju anđeli i sveti?
er slavna tva krepos božju nam obrati
rasrdžbu u milos, ku nam grijeh prikrati.
Molimo cjeć toga Jesusa, koji bi
nam poslan od boga i raspet na tebi,
da nam se smiluje, ter da nam grijeh prosti
i da nas daruje njegovom milosti,
za muku, na tebi ku za nas propati,
da pokoj na nebi bude nam svijem dati.
Pjesni bogoljubne, Stari pisci hrvatski V, 1873.

Nikola Dimitrović
(1510?-1553.)
Pjesan 12.
[O KRALJU VELIKI,
KI HOTJE NA SVIJET SAJ]
O Kralju veliki, ki hotje na svijet saj

u ljudskoj priliki kušati smrtni vaj
rad vel’je milosti, ku nosiš čoviku,
meni grijeh oprosti, Tvom hudom grešniku.
Ako je i velik broj od grijeha u meni,
odmetnik nijesam Tvoj, Bože moj jedini.
Ti si me ufan’je, molim Te, Ti mi daj
za grijehe kajan’je a pak steć svijetli raj;
i ne daj da ima vlas zločinac na saj svit
kod mene u oni čas, kad mi smrt bude prit.
O slavni Jesuse, molim Te za svu moć,
utješi me suze, budi mi u pomoć.
Razlike pjesni duhovne, 1549.

Pjesan 18.
[PRIKLONO TE VELMI
MOLJU]
Priklono te velmi molju,

o prislavni moj Jesuse,
dopusti mi plač i suze,
da se od grijeha mojijeh bolju.
I da budem tvoju volju
i zapovijed ispuniti
i svršeno boj dobiti
na ovevem tužnom polju.
Molim ti se rad milosti,
milostiv mi hotjej biti
i zgriješen’ja oprostiti,
kako no jih Petru prosti.
Istinom su teške dosti
moje zlobe i velike,
nu su veće bez prilike
neizrečene tve milosti.
Obrni ve pogled k meni,
uzmnožiti gospodine,
neka srce me prosine
svijetli pogled i ljuveni.
Dopusti ve, da u meni
ukrijepi se ljubav tvoja,
neka bude duša moja
o njojzi se pasti sve dni.
Dopusti mi tvoju pomoć,

da krstjanski živjet budu,
i neka se grijeha bljudu
vele tvrdo i dan i noć.
Dopusti mi zdravje i moć
i u miru sve dni biti
i na milos k tebi priti,
kad svijet budem parjat i oć.
Razlike pjesni duhovne, 1549.

Šimun Budinić
(1530.-1600.)
DEUS IN NOMINE TUO...

[Psalm 53.]
Nu, u tvoje jime spasi me, Bože moj,

I zla izbavi me u kriposti tvojoj!
Bože, molbi mojoj uha ne zatvori,
Pače milostiv njoj posluha otvori!
Jer evo, tujini na me se ustaše
I još kripci ini dušu mi iskaše,
I jad razjadaše toliko na mene
Da se ne zbojaše ni tebe, Boga, ne.
Vam sada govoru, moji protivnici!
Zač k momu umoru pristaste tolici?
Ludi, čto činite, čto može vaša moć?
To li ne vidite da mi je Bog na pomoć?
On je obranitelj prot vam duši mojoj,
On nje zastupitelj i on spasen’je njoj.
Nu, dakle, Bože moj, pravdom sudi tvojih,
Verzi u on poboj, ki mi spraviše, njih.
Protivnikov mojih čini da moć zgine,
Ti, Bože, smeri jih silom tve jistine,
A dobrovoljno ja žartvu ću ti prinest
I tvoja veličja i tvoje jime zvest,
Jere jime tvoje jest dobro i puno
Slatkosti svakoje, sveršno i napuno.
I jer (tebi hvali) tol’ mi si ljubak bil
Da svake pecali ti me si izbavil.
Zato vsikolici, ki mi zlu nastoje,
Moji protivnici zgerdi oko moje,
Koji podjamnici jad u sercu goje.
Pokorni i mnozi ini psalmi Davidovi, 1582.

Dinko Ranjina
(1536.-1607.)
KAJANJE
421.
Tebi, ki svemu red i ki si vječni sam,
ne kriju ja mu zled, ku dobro sad poznam.
Svijes moga života velmi zlo zatravi
umrla ljepota čemernom ljubavi,
ter jedne rad žene, ku služih i slavih,
sve misli hvaljene u zabit postavih.
Tim Stvorče od nebi, kime se ja dičem,
s priklonim sad k tebi srcem se utičem,
ti svrni stupaj moj na on put, ki vodi
tuj, gdi se drag pokoj bez konca sve plodi,
neka ja u sudu oda zlih zlobnika
zginuti ne budu, tva buduć prilika,
ti na svit rad koje sniživ se jak sluga
podnese svakoje nevolje zlih tuga.
422.
O višnji Bože moj, o bože jedini,
ki riči u jednoj sve stvari učini,
molju te sada ja bolestan svim dosti
sgrješen’ja sva moja milosno ti prosti,
nemoj zrit na moje neharne krivine,
negoli na tvoje milosti jedine.
Tva dobros velika na ljubav gledaje
neće smrt grešnika, neg da se on kaje,
ter nam hti rit takoj: svak ovoj čuj i znaj,
er došal za inoj ja nijesam na svit saj,
neg za moć zgubljene kako god skupiti
ovce, da kon mene vik budu živiti. ...

423.
O višnji moj Bože, ki si na nebi
pokli se ne može bez tebe prit tebi,
milosti tvom milom pomoz’ me skončanje,
u nikom er inom ne imam ufanje,
ter želje odždeni kroz moći jedine,
ke vidiš u meni da duši zlo čine;
prî neg ma zla silos na gore izide,
čin’, velja tva milos da moj grih nadide,
na način hvaljeni neka se potraje
ovo, jur što meni života ostaje.
Pjesni razlike, 1563. (Stari pisci hrvatski, knj. XVIII, 1981.)

Dominko Zlatarić
(1558.- 1613.)
Pjesan CII.
[MOLIM TE, BOŽE MOJ]
Molim te, Bože moj, proć meni obrati

milosni pogled tvoj, a srdžbu odvrati;
viđ moju nevolju i život velmi ljut,
u tugah kim bolju daj mi moć odahnut.
S večera po svu noć i koli trpi dan,
cić grijeha meni doć ne može čas miran.
Sveđ tvori tužnu rat srcu mom svis moja,
i ne da vik prijat ni u san pokoja;
razmišljav krivine ke slidih sve vrime,
od straha sveđ gine prid gnjivom tvojime.
Samohoć dah se u vlas ljubavi od žene,
pak silnu svu oblas oćutih vrh mene.
Sliših, jaoh, i gledah čuda ka obljubih,
a sebi protiv stah i sebe pogubih.
Bezumno u meni zapuštah da gori
gorki plam ljuveni koji mi domori.
Ovo bi uzrok vas da ja ćud prominih,
i da se čas po čas to huđi učinih.
Odlukam hudima tebi se protivih,
i zlobam svakima tužni duh okrivih.
Neharan proć tebi pravedni ođoh put,
ni možem po sebi opet se na nj vrnut.
Daleče pozađoh od tvoje ljubezni,
ter ovi trud nađoh i gorke boljezni.
Poznaš, moj ki je jad, i vidiš pogibu,
pomozi mene sad u ovu potribu.
Velika usilos ne da mi k tebi doć,

ako mi za milos ne pošlješ zgar pomoć.
Smiljen’ja ne brani, prostri tvu desnicu,
i ovu sahrani zgubljenu ovčicu.
Na nebu gori grih njekad bi, čudo nî
da i nas umrlih na zemlji prihini.
Ti uze razdriješi sej moje milosno,
i ovo utješi cviljen’je žalosno.
Srce mi od zledi očisti, i moj um
prosvitli, da slidi tvoj nauk i tvoj drum.
Evo se k višnjemu s molbami utekoh,
i milos pri njemu oćutih da stekoh.
Moj se duh dobavi ufan’ja, i veće
svake se ljubavi svjetovne odmeće.
Pjesni razlike, Djela (Stari pisci hrvatski knj. XXI, 1899..)

Pjesan CXXVIII.
[NISAM JA DOSTOJAN]
Nisam ja dostojan, hud sluga, da primim

u tamni ovi stan tebe, ki s’ kralj nad svim;
koga svi prostori od neba i vas saj svit
i sve, jur što stvori, ne mogu obhitit.
Milos je velika i ljubav, koje rad
velikos tolika pohodi mene sad.
U grišne prsi ti ulaziš ljubovnik,
da budeš priniti ljubljenoj duši lik.
Anđelski kruh činiš blagovat, slabu moć
pokripljaš i ne ckniš svaku dat njoj pomoć.
U zabit postavljaš svako zlo činjenje
nemoć joj ozdravljaš i hoć nje spasenje.
Kako ću t’ moć igdar zahvaliti, moj Bože,
gdi misal taku har izreć vik ne može?
Tijem čini, da zgaram sveđ tvojom ljubezni,
da srce gre u plam, a pamet da bjesni.
Pjesni razlike, Djela, Stari pisci hrvatski knj. XXI, 1899.

Stijepo Đurđević
(1579.-1632.)
[GOSPODINE, BOŽE PRAVI]
Gospodine Bože pravi,

U Tvom gnjevu ne karaj me,
Ni mi u srdžbi Tvoj zabavi
Neg se Ti blag smiluj na me.
Zašto nemoć huda i prijeka

Skončava me trudno dosti,
Gospodine, daj mi lijeka
Er smetene me su kosti.
A smućena i bez mira

Velmi duša moja gine,
Nu da me oči jad satira
Dokle ti hoć’, Gospodine.
K meni obrat’se i zla obrani,

Gospodine, dušu moju,
Ti me spasi i sahrani
Za neizmjernu milost Tvoju....
Sedam psalama..., 1686.

Nikola Krajačević Sartorius
(1582.-1653.)
MOLITVENA PESEM
OD SV. BARBARE
DEVICE I MUČENICE ZA SREČNU SMERT
Zdrava budi, o Devica,

Jezuševa Zaručnica,
Paradižomska rožica,
Lepe duhe fiolica.
Zdrava Deva izebrana,

Barbara imenuvana,
S tvojom kervjum vsa oprana
Nam na vernu pomoč dana.
Zdrava Deva odičena,

Vsum lepotum nakinčena,
Dostojna vsega poštenja
I po vsem svetu zvišena.
Kak liliom čisto bela

Med Devicami precvela,
Greh vu tebe nema dela,
Vsu si dobrotu imela.
Ti si dragi đemant kamen,

Svetla kak ognjeni plamen,
Vu nevolje smertne turen,
Pri kom je grešnik seguren.

Jezuševa ti koruna,
Ljubavi čiste vsa puna,
Svetoga Duha posuda,
To svedoče vnoga čuda.
Gda si telo na smert dala,

Bogu žitek alduvala,
Rumenu kerv prelejala,
Tu si zmožnost zaiskala.
Da bi z grehov svojih stali,

Božje Telo prijimali
Pervo neg mertvi opali,
Ki te budu poštuvali.
O Barbara na vse strani

Nas na smerti našoj brani
I Božjim Telom nahrani,
Da nas huda smert ne rani.
Hvale te verne dušice

I blažene vse device.
Boga, Barbaru presvetu
Dičite vsi po vsem svetu.
Molitvena knjižica, 1640.

III. AD PRAESEPE CHRISTI
ACCOMMODATA
Zdravo budi, mlado dete, želno dete,

Zdravo budi, moje srce, preželno detece.
Kaj činiš ovde v jaselceh, milo dete,
Kô kraljuješ vu nebeseh, premilo detece?
Kaj je to, da si tak vbogo, dete drago,
Od koga shađa vse blago, detece predrago?
Kaj je to, da si tak temno, dete svetlo,
Od koga je sunce svetlo, detece prezmožno?
Kaj je to, da si tak slabo, dete jako,
Kô si vse stvari stvorilo, detece prejako?
Gdo je tebe na to spravil, dete zmožno,
Gdo te je v jasle postavil, detece prezmožno?
Ja sem tebe na to spravil, čudno dete,
Ja sem te v jasle postavil, prečudno detece.
Za me ležiš na slamice, lepo dete,
Za me trpiš na zemlice, prelepo detece.
O, moj mali otkupitel, o Ježušek,
O, moj mali zveličitel, o dobri Ježušek,
Zakaj si mene tako ljubil, o Ježušek,
Da si me tak drago kupil, o dragi Ježušek?
Budi ti dika na nebe, o Ježušek,
I ovde dole na zemlje, o mili Ježušek,
o želni Ježušek, preželni Ježušek.
Sveti Evangeliomi, 1651.

Andrija Šajtić
(1593?-?)
[TUŽIM VNOGO BOGU...]
Tužim vnogo Bogu

i kričim jaz k ludem:
za vnogo hudobe
ne nahajam vekšega
neg je pijančina,
ar vse zlo š nje shaja.
O Gospodne Bože,
kak stvorjenje tvoje
prod tebe smei stati,
kako si milostiv,
nemrem premisliti
ni z jezikom reči.
Gledeč na pijance
okom tvojim, Bože,
po njihovi grehi
za tve krvave rane,
ke si za nas včinil
viseči na križi.
Človik se zapoji
i pamet pogubi,
smrtne grehe včini,
duša mu je mrtva,
teilo malo živo,
ne znajoč kaj čini.
Ar kada je pijan,
svega prijatela,

gotov ga je buiti
ne spomenoči se
na tve sveto ime,
gotov ga je vmoriti.
Nakrivo on gledeč,
huda smišlavajoč,
z jednoga dva vidi,
zvrti mu se pamet,
zblodijo se oči,
v noči svetlost vidi.
Poglejmo na ludi
priproste pameti:
kada so pijani,
vogerski, dejački
ino vsakojački
oni jezik znajo.
Pitaj ga treznoga,
slovenski ne bo znal
Otecnaša zreči,
ni pameti neima;
a kada je pijan,
zveizde ti bu brodil.
Za greh se plakaše,
da ga vino zažge,
da mu srce gori;
čakaj ga na treznom,
pitaj ga kaj je včinil,
reče: pozabil sem.
Na to mu gdo reče
ali ga zlo poglei,
gotov ga je vraziti,

ne spametuje se
na tve sveto ime,
gotov ga je buiti.
Kmesto lilke zganja,

ne zna govoriti,
v grehi se ne štima,
na vse zlo je gotov.
Reci mu: pijan si,
srditi se hoče.
Govoriti nemre,
jezik se mu vrti,
oči zatiskavajoč.
Kad zaspi, pitaj ga:
kaj si senjal, vezdaj
reče: pozabil sem.
Krivo klubok nagne,

sekericom maja,
štima da je junak.
Da gda žena pride,
lehko ga oblada,
ar sam doli spadne.
Oh, koliko jih beše,

kî po pijančinji
sve glave zgubiše,
na praznost šetujoč
i na ludomorstvo,
gda je človik pijan.
Čudo je veliko,
otkud on to ima,
ves sveit mu se vrti,
vso jakost on zgubi,

dva, trije ga pelajo,
noge mu ravnajo.
Poslušajte, bratja,
čudna dugovanja,
kotera sem vidil
od tih žen pijanih,
da kada jo vidim,
kroto se je strašim.
Peču na stran vrže,

vlasi na nos visi,
z očih suze toči,
jezik se ji vrti,
kroto govorliva,
kak suha trlica.
V blati se valaše,
stati ne mogoše,
kod neimu živinče.
Gda se zdigne,
štima[m] da je skušnja,
potlam vidi[m] ženo.
Š čudom se čudojem
nad tim ženskim spolom.
Oh, lublena bratja,
da bi vraga vidil,
ne bi ružnejšega
neg ženo pijano.
Vkaniti jo lehko,
na zlo obrnoti,
ar pameti neima.
Zato ženam velim:
čuvajte se vina
kak neprijatela.

Doklam vina nei be,
sramote nei beše,
a kak vino dojde,
posvud je je dosta.
Kako tou, Bog, trpiš?
Kî se hoče habati
vsakovački grehov,
naj se vina haba.
Gda vina nei beše,
na dobro idoše,
srečno ino verno.
Zato i jaz prosim

vse može i žene:
čuvajte se vina.
Možem sekerico,
ženam kodilico,
toga se držite. Amen.
Prekomurska pjesmarica, 1593.

Ivan Gundulić
(1589.-1638.)
PJESNI POKORNE
KRALJA DAVIDA
Pjesan šesta
Iz dubinâ srca moga

vapih, višnji Bože, k Tebi:
višnji Bože, vapaj s nebi
Ti usliši sluge Tvoga!
Neka uši svete Tvoje

priklonjene budu čuti
s groznijem glasom plač ganuti
od molitve smjerne moje!
Ako uzgledaš, Gospodine,

na nepravde svekolike,
tko da ciča zloće prike
na Tvom sudu ne pogine?
Tim cić ove običaji

i zakona Tve milosti
ja sam vazda ufô dosti
steć, što kajnim Tva rič praji.
Uzdala se mâ duša je
u riječ Božju nad sva ina,
u miloga Gospodina
duša moja ufala je.
Od jutrnje straže o zori

dokli tminu noć donese,
krepko Izrael ufaće se
u Višnjega ki ga stvori.
Jer pred blazijem Gospodinom

milosrdje sveđ stanuje,
i otkupljenje prid njim tu je
s neizmjernom veličinom.
On će svoga Izraela
dobrostivo otkupiti
od nepravad, kih na sviti
sada ga je uza spela.
Slava Ocu, Sinu dika,

čâs Svetomu Duhu budi,
kô je otprije bilo svudi,
sad i vazda i u vik vika!
Pjesni pokorne..., 1621.

Dživo Bunić Vučić
(1592.-1658.)
MISERERE MEI, DEUS
Smili mi se, Bože, smili

po velikoj tvoj milosti
i po mnoštvu, Bože mili,
smilovan‘ja, Bože, prosti.
I napuno operi me
od nepravde moje prike,
i od grijeha očisti me
cjeć(a) milosti tve velike.
Er ja poznam zloće moje,

bezakon‘je i krivine,
prid očima sveđ mi stoje
moji grijesi, Gospodine.
Tebi samu, Bože, skrivih

i zlo učinih prid tobome,
nu mi prosti, ter ćeš krivih
opravdati riječi tvome.
Evo ja bih još u zlobi

prije neg vidjeh dana bijela,
i u grijesijeh u utrobi
majka je mene mâ začela.
Evo ere po sva lita

ti istinu ljubio si,
otajna mi i skrovita
tve mudrosti ukazo si.

Sipantom ćeš me okropiti
i čis biću, Gospodine,
umit me ćeš, bio ću iziti
nad snijegome od planine.
Ćućen’ju ćeš momu dati

sva vesel’ja i radosti,
ter će rado uzigrati
ponižene moje kosti.
Odkloni obraz vedri i sveti

od krivine me velike,
pače smrsi, pače smeti
zlobe moje svekolike.
Čisto srce i pravedno

stvor’ mi, Bože moj ljubljeni,
i duh pravi š njim ujedno
u utrobah ponov‘ meni.
Ne vrz‘ me isprid lica tvoga

tva moć, Bože, privelika,
i Duha mi Prisvetoga
nemoj uzet do vik vika.
Vrat’ mi od zdravlja, Bože mili,

sve radosti me žuđene,
i utvrdi i udili
poglavitijem duhom mene.
Naučiću put tvoj sveti

zle po njemu ki hodiće,
i grešnici i prokleti
k tebi se opet obratiće.
Harni Bože, slobodi me,

od spasen’ja moga, Bože,

da moj jezik po sve vrime
pravdu tvoju slavit može.
Otvorićeš usne moje

da ja budem govoriti,
i me usti slave tvoje
pripijevaće po svem sviti.
Jer kad bi ti drago bilo

da ti budem prikazati,
prikazo bih, ali milo
prikazan‘ja neć primati.
Posvetilište obljubljeno
Bogu je duša ka grijeh cvili,
srce priklono i skrušeno
neć pogrdit, Bože mili.
Tim dobrostiv s nam se smiri

i Sionu već smili se
neka opeta s bijelijem miri
Jeruzalem sagradi se.
Tad ti od pravde posvetiće

svetilište i množ dara,
nedorasle tad junčiće
staviti će više otara.
Ocu, Sinu i Duhu Svetu

slava, hvala, čâs jednaka
u početku nepočetu
ko bi, sad, sveđ, u vik paka.
Plandovanja, Pjesni duhovne,

Djela, Stari pisci hrvatski XXXV, 1971.

Muhamed Hevaji Uskjufi
(oko 1601.)
MOLIMO SE TEBI, BOŽE
Molimo se tebi, Bože,

ukaži smilje nami.
Lik išćemo sebi, Bože:
ukaži smilje nami.
Uruči nam - nije nešto,

već molidba jedna isto;
omiluj nas, lipo, čisto,
ukaži smilje nami.
Ne muči nas ti rastankom,

oveseli srce sastankom,
i javi nam i još sankom:
ukaži smilje nami.
Za tobom srce nam tuži

milostim uviravavši
ne odbijaj i ne ruži:
ukaži smilje nami.
Život othodi dan po dan;

ne zaborav’, Bože jedan,
moli ti se Huvo jadan:
ukaži smilje nami.
PSHK, knj. 10, 1967.

Ivan Ivanišević
(1608.-1665.)
OD POMNJE KOJU IMA

BOG OD ČLOVIKA
(Dil treći)
Tva je milost Bože bila

I dobrota Majke svete,
Koja me je obranila
Od Tvoje sržbe i osvete:
I koja mi da nevolje
Za obraćenje moje u bolje.
Dakle toke cić ljubavi,

Ku stvorenju nosiš Tvomu,
Jure podaj pokoj pravi
I utišenje srcu momu.
Da slobodno od napasti
Svej Te služi, hvali i časti.
Ti ga uže/i, ti pripravi
Na molitvu, o Divice,
Da se molba moja upravi
Kako tamnjan prid Tvoje lice,
I da bi se svako dilo
Moje u molbu obratilo.
Po molitvi naša k Tebi

Duša ushodi Bože gori,
Po molitvi nam na Nebi
S Tobom jesu razgovori,
Po molitvi ča u Tebe se
Virno pita, dostigne se.

Po molitvi od napasti
Slobodan će človik biti,
Po molitvi rajske slasti
Duša uživa na sem sviti,
Dakle i meni po milosti
Ki Te molju, prosti, prosti.
Ča ma dila ne dostoje
Tva je muka dostojala,
Ča prut htiše pravde od Tvoje,
Tvoja milost nije dala:
Milost blaga i velika,
Prava čini ka i grišnika.
Kita cvitja razlikova, 1642.

Boltižar Milovec
(1612.-1678.)
MOLEMO SE
O, slatka mati Ježuševa,

koja si plačna gledala Sinka tvoga
vlovljenoga, svezanoga, krvavoga, zbitoga, ošpotanoga,
ove tulike teškoče poglej,
o mati milošče, ter me od vražje
skušnjave oslobodi i zabave. Amen.
(Oficijum od sedem žalosti B. Marije, vsegdar device)
Dušni vrt,1664.

Petar Zrinski
(1621. - 1671.)
VZDIHANJE K
ODKUPITELJU NA KRIŽU
RASPETOMU
A sad još već plači, tužno srce moje,

ne otari oči za spasenje tvoje,
plači se pred Onim, ki se da raspeti,
ki je Bog nada vsim, Božji Sin propeti.
Radi grihov svita On htiše trpeti,

do mala diteta z večnih muk oteti.
Moreš reć slobodno s kraljem pokornikom,
srdačnim pokorno ki je plakal okom:
Ki će meni dati mojoj glavi vode,

da morem plakati dan, noć grihe grde,
s kimi sam zbantoval Boga vsemogoga,
ki me je mentoval ognja vekvečnoga.
Bože vitezovov, ki na drivu visiš,

nebeskih šeregov koji vernost tišiš,
kadi ti je kripost i Božanstvo Tvoje,
angelov mogućnost, koji Te nastoje?
Vsu si hotil zmožnost na stran odpustiti,

slavnu Božju jakost kratkoćom zminiti,
v mali kip čovika jesi se oblikal,
da b’ Ti znoj kot rika iz tila protikal.

O Jehova, željni vrutak ljubeznosti,
Ti Eloim zmožni, pun milosrdnosti,
Stvoritelju svega, židovski kralj velik,
alfa i omega, vsim dobrim pomoćnik!
Što Ti hasni s crvom pred pravdu hoditi,

čineći se lavom zvrh nas oružiti?
Kak se suha pliva prema vitru maje,
tak Tebi protiva naše delo staje.
Tak su Ti takmena naša zasluženja

kako mravunčena po stenah lazenja,
i akoprem grihi gredu z nas tuliki
kako listje z vrhi i kot z mora piski,
još vse to nadhaja Tvoje milosrdje,

koje nima kraja, v kom je vsih ufanje,
nit slaže srditost milosrdjem velim,
veća j’ ada dičnost, da se skažeš milim.
Ne na delo naše ni dobro činjenje,

neg se zmisli, Bože, na Tvoje smiljenje,
da krv Tvoga Sinka za niš ne odajde,
koju cić človika do kaplice dade.
Stari pisci hrvatski, knj. XXXII, 1957.

Jaketa Palmotić Dioronić
(1623.-1680.)
MOLITVA
rečena u vrijeme od trešnje prid carem Mehmedom

u Eski-Zagari na 20. novembra 1667.
Primogući, pričestiti, nepridobitni milostivi care,

koga slavnomu imenu sve četiri strane od svijeta
sa svijem kraljim klanjaju se! Knez i vlasteli
dubrovački dobrovoljni haračari čestitoga carstva
od četrsta godišta, od slavne uspomene čestitoga
cara Orhana, sasve strašnom trešnjom satreni
i nemilosnijem ognjem požeženi, poslaše po
nami običajni harač, koji jedva teško i nevoljno
skupismo među sobom za ne pomanjkat zakletvi i
vjernosti našoj, moleći se čestitom carstvu tvomu
da bi milostivi pogled obratio na nesrećne tuge
naše i pomogo nas u ovijeh nevoljah na oni način
kako te gospodin Bog nadahne i veličanstvu se
tvomu pristoji, ne mogući mi ni čas biti živi bez
milosti i pomoći carske tvoje. Da su neprijatelji
naši i kralji od svega svijeta na grad nam s
vojskom nastupili, komu bismo se utekli da nas
pomože tada nego slavnomu caru koji za veliko
mogućstvo svoje znamo zaisto da ne bi branio
ni blaga ni vojske svoje za obranu našu, ni bi
trpjet mogo da vjerni Dubrovnik neprijateljska
sila razorit bude. Na isti način što možemo
drugo učinit sada, milostivi care, di nam je silna
trešnja grad razorila, nego pasti niza prid slavno
pristolje i grliti i ljubiti tvoje čestite noge, milos,
život i pomoć ištući iz mogućijeh ruka tvojijeh,

koijiem samijem na svijetu Bog s neba podaje
da mogu gradove stvorit i graditi i sve plačne i
nesrećne čestitijem činiti. Veća će na svijetu slava
biti čestitoga carstva tvoga sahranit nas vjerne
haračare milosti tvojom, kojijeh za obraniti od
svijeh suprotiva sa svijem djedim i pradjedim
tvojijem veliku si zakletvu u slavnoj Atnami
učinio, negoli da vas svijet mogućom sabljom
tvojom pridobudeš. Umiljeno te molim za veliko
veličanstvo tvoje, za slavne duše svijeh roditelja,
djeda i pradjeda tvojijeh, za čestite zakletve i
njihove i tvoje, pomiluj nas, pomozi nas, sahrani
nas pod krilom tvojijem, milostivi care, da se
opeta naš grad ponovi, da ti vjeran bude uvijeke ko
ti je i dosle bio. Izvan što će carstvo tvoje ovako
milostivijem djelom ugoditi u nebu i svijetu i od
Istoka do Zapada slavnijem glasom vjekovito
učinit ime svoje, mi zaviše tvoji vjerni haračari sa
svijem pukom i rusagom našijem nećemo pristat
moleći gospodina Boga da te uzvisi u svakom
dobru i u dugu životu i da dopusti da veličanstvu
tvomu vas saj svijet robuje i sve ohole glave
neprijatelja tvojijeh da pod slavnijem carskijem
nogami splesane i za vas vijek satrene ostanu.
Amin, amin, amin! – Svrha.
PSHK, knj. 10, 1957.

Katarina Zrinska
(oko 1625.-1661.)
MOLITVA
zaradi godine u sušnom
vrimenu
Gospone Bože vsamoguči, u kom se gibljemo, žive-

mo i prebivamo, komu je vu rukah močvarnost i suša,
glad i hrana: smiluj se nad nami u ovoj našoj sadašnjoj
potriboči, ter nam pusti zgora iz tvoje tarne hiše jed-
nu tihu godinu na našu prošnju, kako si ju negda bil
pustil na prošnju svetoga Elijaša Proroka, da nam ne
pogine letošnja hrana i oprava, prez kotere ni živiti ne
moremo ni tebi dostojno služiti. Ki živeš i gospoduješ
gori na nebu i ovdi doli na zemlji i po vsem širokom
svitu sada i vik vikoma. Amen.
Putni tovaruš, 1661.

Andrija Vitaljić
(1642.-1725.)
OSTAN BOŽJE LJUBAVI

(Iz Pjevanja VIII.)
… Gdje, moj Bože, suze točiš,

Gdje uzdišeš gori k nebi,
Ter suzami zemlju močiš,
A Svom krvi dosta ne bi...
Nu molim Te, Tvomu sluzi,

Dobri Isuse, sad dopusti,
Premda u plačnoj on je tuzi,
Da Ti jednu riječ izusti:
O jedino dobro moje,

Sada si se Ti tužio,
Vječni Otac Tvoj kako je
Tebe u mukah jur pustio...
Dakle kako Ti se sada

Plačno tužiš sam od sebe,
Da Bog, koji svijetom vlada,
Zapustio bješe Tebe?
Ah! ljubi njih, istina je,

Pravi i čisti ki su u sebi,
I njih igda ne puštaje
Svemogući Kralj od nebi.
Tako i Sina ne puštava,

Otac s Sinom ki je jedne
Ki je njegova dika i slava
Slavno, dično i pravedno

O ljubavi draga i mila,
O milošćo mila i draga,
Koliko si mnoga bila!
Koliko si bila draga!...
Da Te ljubim ja u vike,
O Ljubavi moja mila,
I na Tvoje slave i dike
Ma upravim svaka dila.
Ostan Božje ljubavi, 1712.

Jerolim Kavanjin
(1643.-1714.)
PROSTI MENI DAKLE BOŽE
Prosti meni dakle Bože,

satri križem zloće moje,
prostit time lako može
milosrje jako Tvoje;
ostav pravdu, i Tvom ljudi
dobrostivan samo budi.
Ni, nije plate nać pod nebi

za moj smirit dug nepravi,
ere sasma skrivih Tebi,
nego Tvoj svet križ krvavi:
otle rijekom slavnijeh uda
smrad operi grijeha huda.
Spasitelju za to hrlim
oblit skrušnijem vas suzami,
da isti spasni križ zagrlim
obedvima mojim rukami,
i da dan mu svoje celove
mnoge krvi za valove.
Prosti neka jur upućen

k otašbini, ku s’ mi spravi,
doprem; s grijeha ine smućen,
duh moj Tebe Boga slavi;
i milošće Tve velike
da pripiva u vik vike.

Tebe Isuse imaću osle
u pameti, usti i srcu,
Tebe u sni, i u sve posle,
Tebe u kući, i na brcu,
bdim, grem, pišem daj da izustim,
molim, bolim, duh li ispustim.
Bogatstvo i uboštvo, Stari pisci hrvatski XXII, Zagreb, 1913.

Ignjat Đurđević
(1675.-1737.)
UZDASI MANDALJENE
POKORNICE
Uzdisanje drugo
U spovijedanju
Ah, moj Bože, na Te gledam,

k Tebi vapim: Bože, prosti,
prosti zloće, ke spovijedam
prid pristoljem Tve milosti;
prosti, i na moj grijeh prihudi
veća od grijeha milost budi!
Ti s’ pun želje milostive,

Tebe je za raj svoj obro,
ide iz Tebe, Tobom žive, u
Te ulazi sve što je dobro;
Ti smrt nećeš dovik vika,
neg skrušenje od grešnika.
Nije nać plate, znam, pod nebi

za moj platit dug napravi;
sasma, sasma skrivili Tebi,
uvrijeđena ma ljubavi!
Sasma uvrijedili, ah jaoh meni,
Tebe, o Ćaćko Božanstveni!
Da bi bila ma pokora
za sveđ ranjat dušu moju,
vjetri uzdasi, suze mora,
oči sitne zvijezde u broju,
to je sve ništor, kad moj odi

sve pokore grijeh nathodi.
Pokora bi ta mučila
mene, ka sam crv na sviti,
a krivina ma nemila
Privišnjega smje raniti,
ki u bitju jes svojemu
sam svet, sam lijep, sam sve u svemu.
Ah, nije mjere u besjedi,

kom se izmjeru moj grijeh ima,
er po onomu koga uvrijedi,
uvrjeđen je mjeru uzima!
Ah, nije mjere grijeha moga,
pokli uvrijedili Neizmjernoga.
Nu Ti, Ćaćko, u kom neće

vir milosti vik svršiti,
prostit možeš vele veće
neg ja tužna sagriješiti! —
S tijem ustavi riječ i pusti
srcu ognjenom vlas od usti.
Uzdasi Mandaljene pokornice, 1728.

Pjesan LX.
[USLIŠI, BOŽE MOJ]
Usliši, bože moj, moj teški nepokoj

i molbe moje;
prigni se gdi molim, gani se mo’im bolim,
er vrijem’ ovo je.
Gdje stojim, zemlje ‘e kraj, i šljem ti moj vapaj,
mnim, ne zaludu,
čijem rodne zemlje van nemilo istjeran
živem u trudu.
Nu što se brinem ja, kad pomoć svud tvoja
vjerno me slidi?
Ti stupaj moj stavi, da krepko boravi
kako na hridi.
Ti si me uzdanje ke doći na manje
ne može viku;
ti si tvôm milosti tvrđa me jakosti
suproć zlobniku.
Ah ufam, ne zaman, vratit se rodni u stan
i u crkvu milu,
gdi ću sveđ boravit, i branjen i skrovit,
u tvomu krilu.
O kralju svijeh viši, ti kad me usliši,
što da me smete?
dijeliš bo ti svima što ‘e trijebi ljudima
kî se boje te.
I meni, kî kralj sam tvo’im vjernijem državam
podan sam odi,

život ćeš uzmnožit, dokle god budu bit
na svijet narodi.
A pak ću na nebi prid licem stat tebi
napunjen dara,
gdi mjere tvomu ni smiljenju i istini
vječnijeh dobara.
Tako ću po vas vik uredni bit pjesnik
imena tvoga,
haran ti sve dni bit, dar noseć za zavit
srca vjernoga.
S početka, kô njekad, u ovo vrijeme sad
i vijecim svimi
i oca i sina i duha visina
sličnu čas primi.
Saltijer slovinski, 1729.

Lovro Sitović
(1682. – 1729.)
SKRUŠENJE
A Isuse mili Gospodine,

Za prisvete one tvoje rane:
Daj nam milost koju mi želimo,
I koju sad od Tebe prosimo.
Ti se dostaj ovdje nas karati,
I za grihe naše pedipsati:
Al nas nemoj slati u pakao,
Gdi se viče jao, jao, jao.
Ako ćeš nas ognjem sažigati

I britkimi sabijam rasicati:
Pusti na nas i kužne ognjice,

I na polje studene krupice:
Vodi na nas vojske i sve glade,

Lave, zmije, i ostale jade:
Pusti na nas nebeske gromove,

Utopi nas u morske valove:

Daj se nami Ti sada skrušiti,
Ter na svitu pokoru činiti:
Gdi se viče jao, jao, jao...
(1734.)
Hrvatsko pjesništvo BiH..., 1996.

Mateša Antun Kuhačević
(1697.-1772.)
MOLITVA NEVOLJNIKA
U PRŽUNU NAHODEĆEGA
Ki Mariju pravo ljubi,

Po njoj najde što hi zgubi.
Zdravo budi, o Marija!

Svih grišnikov likarija!
Gospodin je Bog naš s tobom,

I pred tobom i za tobom.
Blažena si med ženami,

Svako dobro s tebe s nami.
Blagoslovljen takaj tvoje

Jest plod Isus od utrobe.
Divo sveta Božja Mati,

Milost molbi ne suskrati.
Molimo te, Majko mila,

Ka si svigdar naša bila,
Moli za nas Sinka tvoga.

Iz pržuna nas ovoga,
U kom s pultom pahnu kosti,

Dobrostivo da oprosti.

Ah, usliši, slobod vrati,
Milo oko k nam obrati
Za da vide svikolici
Tvoja Majka da si dici.
Dok živ budem, sustat ne ću

Hvalu t’ zdavat sve to veću.
Djela, 1878.

Antun Kanižlić
(1699.-1777.)
ZDISANJE S. SAVERIJE
PRID PROPELOM
OBILATIJE SLOŽENO.
O moj Bože, dobro moje,

od ljubavi ganut tvoje
ljubim tébe pridobroga
sa svim srdcem Boga moga!
Ljubim, - ne da ja na vike
slast uživam rajske dike.
Ljubim, - ne rad koga dara
niti da me ne pokara
pravde tvoje strašna ruka
u priljutih vičnjih mukah.
Ne ljubim te, Božé, zato,
neg me ljubav žeže na to.
Ah, žeže me ljubav tvoja,
kad procinja duša moja,
da ti, mene zagrlivši
i prisvetu krv prolivši,
na križu mi propet jesi,
o moj kralju na nebesih!
Kada vidim lice slavno
tako od noći smrtne tavno;
kada vidim svu krvavu
od prioštrog trnja glavu;
kada vidim britku muku
provrtanih nogu i ruku,
svu put svetu izderanu

kano jednu strašnu ranu;
kad sva vidim u žalosti,
sva u tugi i gorkosti,
sva u krvi, sva u boli,
sva brez krvi, koju proli;
kroz zadatu stražnju ranu
kad na križu ti izdahnu;
kada srdce probodeno
i sulicom otvoreno
svu kroz ovu ranu petu
izli s vodom krvcu svetu, -
ah, žeže me ta smrt tužna,
smrt prigorka, smrt priružna,
smrt ljubavi dilo tvojé
i smrt dilo zloće moje,
koju s grisi ja zaslužih,
a od nje me ti odduži.
Ti nju podni, te ti za me
od ljubavi tvoje same:
ti za mene - Bog čovika,
te za méné još grišnika!
Ah, ne bi li, Bože, bio,
ako ne bi ljubit ktio,
ja brez srdca tvrdi kamen,
kad me žeže takav plamen?
Ah, ljubim te, dragog Boga,
i né samo radi toga,
jerbo virnim slave punu
daješ, Bože, vičnju krunu,
i za koju je tebe ljubit
i moj život vridno gubit, -
ne rad straha muke ljute,
koju u paklu duše ćute.
Strašno jest i pakla ime,
ali niti samo s time,
da me u vik ne odsudiš,

na ljubav me ti ne budiš.
Nego jer ti ljubi mene,
srdce moje gori i vené,
da ti, kako mogu, platim
i ljubavju ljubav vratim.
Ti lipota prava i čista,
ti dobrota jesi ista,
ti si kralj moj, dobro moje,
ti si Bog moj, - i ovo je
što mi srdce kano sili,
da te ljubim, Bože mili.
Ljubim tebe kralja moga,
ljubim tebe moga Boga:
nit će igda srdce moje
od ljubavi pristat tvoje;
ako ćeš me i pogubit,
ne ću pristat tebe ljubit.
Bogoljubstvo na poštenje s. Franceška Saverije (Trnava, 1759.)

Petar Knežević
(1702?-1768.)
MAJKI PRISLATKOJ
DIVICI MARIJI
Ne mogu se nasititi,
Od Marije besiditi,
Premda jesam grišnik hudi
I najgori od svih ljudi.
Nju hvaliti sve nastojim,

Al se s druge strane bojim,
Da joj nisam ugodio,
Jer hvaleć ju slab sam bio.
Al pak opet, jer je Mati,

Želju ne će neprijati,
Buduć Mater ljubezniva,
Buduć Mater milostiva.
Dakle slatka Majko moja,

Stanu svega mog pokoja,
Primi dobro srce moje,
Jer ti hvale dat željno je.
Željno da te vas svit štuje

I ljubav ti pokazuje,
Jer za Bogom prva jesi
I uzdanje naše sve si.
Ako ti nas ne obraniš,

Ne uščuvaš i sahraniš,

Tko će drugi igda moći
U potribi nas pomoći?
Tebi tvoj Sin sve će dati

Štogod budeš ti pitati,
Jer On znade, kako Mati
Imade se poštovati.
Hrvatska duhovna lirika, 1968. (skraćeno)

Juraj Maljevac
(Pater Gregur)
(1734.-1812.)
KLASEN
(Lipanj)
Ja se mesec zovem po imenu Klasen,

Zak sem došel, povem: moju iščem hasen.
Iščem hasen moju, Bože vsamoguči,
Iščem diku Tvoju, Mešijaš dojduči.
Ti obečal jesi: Dojdem! se tolnači,
Jošče došel nesi, dojti ne odvlači.
Ali ravno sada, kad kraljujem Klasen,
Bude, ako kada, Teb’, meni hasen.
Dika bude Tvoja, kad bus tak ponižen,
Hasen bude moja, ar budem izvišen.
Cvetja, istina je, dost Majuš premore,
Akoprem tako je, gdo se ž njim pomore?
Cvetje ni za jelo, neg samo za oči,
To se ne bu jelo, glađu ni pomoči,
Ako na to dojde, cvetje takaj zmorem,
Ali berzo projde, ž njim Ti ne pomorem.
Cvetje berzo gine, berzo ga nestane,
Sunce po njem sine, vre suho postane.
Kaj ja imam? moje to ime poveda,
Hasni v letu; v zime toga Maju ne da.
Klasen imam klase rodne, dosta pune,
pomoč od njih da se, štagli se napune,
Kad se klasi zmlate, zernja bude dosta,
Vse to bude za Te, još za druge osta.
V melin se odnese, bela buda melja,
Domov se donese, gledat bu ju želja.
Onda pogačicu zpečemo, kolače,

Ali gibanicu. Imamo sokače,
Oni budu pekli, kuhali vsi za Te,
Mesili ter sekli, rezali falate.
Ako budeš hotel mleka, ali pako putra,
Pun ga bude kotel od ranoga jutra.
Putra cele šmoklje pred Te se postave,
Nit bu zlo za štruklje, za Te se ostave.
Nut Junijuš gosti kakve lepe nudi,
Drugde gosti, posti, dojti ne zamudi.
Jošče jedno imam, kaj Te genut more,
Za segurno štimam da meni pomore.
Romuluš je toga imena mi pridal,
Kada je Rimskoga Varaša zazidal.
Ja sem onda stari, starosti velike,
Gdo se z menum pari vu dobe tulike?
Ti si stari; kak mal hočeš se roditi,
Pri starem bu mali mogel skupa biti.
Tebe dete malo starec bude zibal.
Kada budeš spalo, ne budem se gibal.
Budem Te po hiže nosil ali vodil
Više ali niže, kud goder buš hodil.
Kad zaprosiš jesti, ali pako piti,
Taki ču donesti, vsem na službu biti.
Narodi se zato, preželjno detece,
Pusti zato na stran vse druge mesece.
Prošnju primi moju, piši: Fiat! dojdem!
Dobim milost Tvoju, vesel domov pojdem.

Antun Ivanošić
(1748.-1800.)
NUT SRIĆNOG GRIJA
Nut srićnog grija,

na kog je zmija
mater Evu,
ženu prvu,
nagovorila lažuć!
Jer Sin od vika
Božji, čovika
kupac prvi,
s činom krvi
odkupljuje krv dajuć.
O Bože, Bože,
tko l’ Tvoju može
ljubav doseć
koju motreć
brez dna i mire vidi?...
O, čovik što je,
kakov i tko je,
da za njega
grišećega
Bog križ i muku slidi?
Sam Bog se kini...
Dušo, procini:
Bog za tebe
daje sebe,
jao, na priteške muke. ...
Stari pisci hrvatski, knj. XXVI, 1940.

Ivan Mažuranić
(1814.- 1890.)
MOLITVA ZA RODITELJE
Oče, koj si vrhu neba,

Djeteći Te glas naš moli:
Daj nam s neba što nam treba:
Ocu i majci da su zdravi,
A mi da smo sinci pravi.
Roditelje čuvaj naše,

Blagoslov jim podaj ruci;
Jer što ‘e naše, oni daše.
Nas pak ravnaj duhom Tvijeme
Da smo Tvoji svako u vrijeme.
Pjesme, 1979. (Prijevod po nepoznatom predlošku)

Petar Preradović
(1818.-1872.)
MOLITVA
Oče dobri, Bože svemogući!

U kojega svetoj ruci
Sva su carstva, svi su puci,
K tebi dižem duh svoj - uzdišući,
I molitvom vrućom zaodijevam

Najmilije blago sebi,
Preporučam, Bože, tebi
Rod svoj mili kog ti glasom pjevam.
Sretan sin sam s toga roditelj!

Srcu svoje da odoli,
Sin ti se za oca moli,
Usrećenik za usrećitelja!
On je trunak u svijetu tvojemu,

Ali tvoja milost sjaje
Na sve stvore, u sve kraje;
O smiluj se, Bože, ti i njemu!
Među svijetom, koj’ mu život tare,

I staro bi, da uzmože,
Okrijepi ga, jaki Bože
Da nadživi dušmane si stare!
Sve što plodna tvoja ruka sije,

To i raste, lista, cvati;
Cvijet i njemu ne uskrati,
Jer cvjetao još dosada nije!

Krvcu lije uvijeke za druge,
A plaća mu uvijek tužna!
Pravda mu je mnogo dužna,
Pravedniče, ti joj vraćaj duge!
Vrijeme teče; sudba budućega

Lice skriva još u tmine;
Daj, koprenu kada skine,
Da sunašcem prosine na njega!
Ako l’ pako nezgode ga smute,

Te mu i nade luč ugasne,
Uzdrži mu zvijezde jasne:
Vjernost sebi, pouzdanje u te!
Naše gore list, 1862.

(PSHK, knj.30, 1965.)

August Šenoa
(1838.-1881.)
POSAVKE
2. O ti dušo!
O ti, dušo moje duše!
O ti, srce srca mog!
Kuda pošla, kamo došla,
Pratio te dobri Bog!
Tvrda zemlja putem bila

Tvojoj noni mehak mah,
Zla se bura ukrotila
Pred tobom na milen dah!
Tvrdnulo pod tobom more,

Snizila se strma hrid,
Ljuta zima cvijećem cvala,
Moja dušo, na tvoj vid!
Sav ti život bio božić,

Anđeli te sreli svud;
Nikada mi neplakala,
Prostrla ti sreća put!
Samo katkad u toj sreći

Imena se sjećaj mog;
O ti, dušo moje duše,
Pratio te dobri Bog!
Glasonoša, 1865.

O USKRSU
O Uskrsu bilo, još pamtim i sad,

Jutarce zlatno nam sjalo;
Poletih vam živ, poletih vam mlad
U seoce mileno malo.
Dva jablana vita stajala tuj,

Dva vjerna kući stražara,
Za ogradom lavež kudronje čuj,
A crkvica kraj kuće stara.
U dvorištu drvena suša i hlijev,

Sred dvorišta drveni zdenac,
Čuj goluba guk i kokota gnjev, -
Na prozoru ljubica vijenac.
Za kućicom vrta kitnjasti prug,

Tu klinčac cvate i ruža,
A dalje onamo u zeleni lug
Svud stazica bijela se pruža.
O Uskrsu bilo, kad ustade Spas,

Od zlata dršće ravnina,
Kroz uzduh lijeva zvona se glas
U slavu božjega sina.
Svud naokô sveti pokoj i mir;

Sad gle iz pitomih sela
Na puteve vrvi šir u šir
Hrvaticâ povorka bijela;

Na puteve vrvi hrvatski puk,
Sve radosno obraz mu blista,
Zvonova seoskih slijedeći zvuk
Pobrzala svjetina čista.
O Uskrsu bilo, u vrtu bjeh ja,

Nad menom nebo plavetno,
Uz mene draga - ah Bog to zna,
Kol’ srce mi kucalo sretno!
Na grudi spustila zlaćeni pram,

U pramu modar joj cvijetak,
Zorolik na licu joj anđela sram,
Života u oku joj svetak.
Na usnah joj ljubak lebdio smijeh;

Tad planu cjelov nam prvi,
U miru se stopile duše dvije,
A srca nam zavrela krvi.
Sve splinulo tad: i zvona glas

I nebo, zelenilo gaja,
Dva anđela bjesmo u taj čas
Sred božjega grleć se raja!
O Uskrsu bilo; o Bože moj,

Za krasni taj hvala ti danak!
O Bože daj, o sreći toj
Bar katkad da snivam sanak!
Vijenac, 1873.

MOLITVA LJUBAVI
Oj ljubavi! Ti kaplja jesi rose,

Bez koje ruža samotnica gine,
U sedam boja svijet mi s tebe sine.
I car i prosjak tvoju milost prose,

Pred tvojim svjetlom carstvo noći mine:
Iz veriga se duša uvis vine:
A tvoja krila k zvijezdama ju nose.
Do moga groba posestrimom budi!

Da, ti me vodi, nukaj, ravnaj, sudi,
I u srce mi sadi cvijeće dovijek.
Zlo živjet da je? Bez tebe je gore,

San ljudski život mutno, mrtvo more,
A sanak sjenke svaki smrtan čovjek.
Vijenac, 1875.

Mate Meršić Miloradić
(1850.-1939.)
BOG I HRVATI
Bože, ki si na visini,
Ki narodom živit daš,
Svega svita kralj jedini,
Kralj, otac, branitelj naš!
Ta hrvatski narod mali
Rad bi živit, rast i cvast!
Dugo su ga Turki klali,
Ti mu nisi dal propast!
Smrt na kolcu, ne na križu ...

Ti si gledal grozni čin ...
Ruke s groba k tebi dižu
Oci, majke, kćer i sin!
Za toliku bol i ranu,
Za toliki strah i big,
Za toliku krv proljanu
Plaću prosi mučenik!
Ne to prosi, da na druge
Sebe stavi kot tiran;
Neg da lanci i veruge
Padnu svim na svaku stran!
Da nek same dobre ljude
Hrani širom Božji svit,
A Hrvatu radost bude
Med dobrimi dobar bit!
Da od boja, kuge, glada

Čuvaš svit i svaki kut;

Da na zemlji zmožno vlada
Sloboda uz mar i trud!
Da te slavi muž i žena,
Oci, majke, svi okrug,
Od koljena do koljena
Sin i kćer i daljni vnuk!
Jačke, ³1978.

JUTARNJA MOLITVA
Kad se stanem, k tebi zdahnem,

Bog Otac, stvoritelj moj!
Čuval si me noćno vrime,
I danom uza me stoj!
Tebe slavi va ljubavi
Dite tvoje, cijeli svit;
Daj mi znati spunjevati
Tvoju svetu zapovid.
Jezuš mili, pomoć dili,
Da se ugnem zloćam svim;
Ter ti cijeli danak bijeli
Čisto srce posvetim.
Duh batritelj, posvetitelj,
Daj obladat grišnu ćut,
Va stalnosti, va svetosti
Poznat, slijedit pravi put.
O Marija najmilija,
Mati Božja, Mati svim!
S manom budi, kad me bludi
Zali duh, da zlo činim.
Andjel blagi, andjel dragi,
Moj branitelj, moj čuvar,
Budi meni drug ljubljeni,
Kraj odvrni svaki kvar.
Jačke, ³1978.

VEČERNJA MOLITVA
Dobri Otac v nebi,

Hvala budi tebi,
Da si ov dan moju
Dušu čuval sebi.
Grihe mi oprosti
Po milosrdnosti
I Sina tvojega
Velikoj vridnosti.
Sveto oko tvoje

Neka virostuje
I ‘vu noć očuva
Dušu, tijelo moje.
Sveta Božja Mati

I andjeli brati,
S vami ću va miru
‘Vu noć počivati.
Jačke, ³1978.

KRUGOM LJETA
1913
Daj mi, Bože, čagod hoćeš,

Radosti i boli!
Ljubezno je obadvoje,
Ar je šalju ruke tvoje
Na me s neba doli.
Jedno prosim: Daj po mjeri

Obadvoje priti!
Dili radost, dili tugu,
Tako jednu, tako drugu,
Da me ne prehiti.
Kod prigrivo sunce preveć,

S oblakom potone.
Kad se smrzne led na šine,
Pjeska sipnu pod mašine,
Da se kolo gane.
Prez zadiva kolo glatko

Vrti se na mjesti.
Tegnut zgora, uprit zdola,
Tako teču dalje kola
Po hrgavoj cesti!
Jačke, ³1978.

Đuro Arnold
(1854.-1941.)
ŠTO SE VIŠE BLIŽIM
Što se više bližim žica svrsi,

To se, Bože, više mrače puti -
U daljini samo sjaju vrsi,
Za kojima srce Tebe sluti.
I po mraku ja se mukom vijem

Kroz kamenje i kroz trnje gusto,
S rana mnogu gorku suzu slijem
Na to svoje živovanje pusto.
Potraje li dugo kušnja ova,

Strah me ipak: jošte da ne zađem –
Ne daj, Oče, nakon zemskih snova,
Da Ti barem sveti prag ne nađem!
Izabrane pjesme, 1899.

USKRSNUO JE KRIST...
Uskrsnuo je Krist: a s božjeg hrama

U šir se glasa zvonce crna sluta -
I skromno selo bijesna strava guta:
Što ponajboljem baš se kopa jama...
Pod trošnim krovom žena ruke lama

I suze roneć dršće poput pruta;
Mališi joj se gladni drže skuta -
Al njoj je s bola: kao da je sama.
U polju rđa plug, a do njeg brana

Kô s tuge, što im trune na dnu lijesa
I goso mlad i jednom domu hrana...
I tako sve sa zvonom sveta zvuka

Svoj zadnji upit šalje spram nebesa:
Oh, Bože, kad ćeš tog se sjetit puka?!

AH, MNOGI MISLI...
Ah mnogi misli, da mi v’jek se vije

Tišinom vedrih, pramaljetnih dana;
Al nikom, Bože, kao Tebi nije
Sudbina burne prošlosti mi znana.
Ti znaš, koliko puta prođoh slotu,

I kako često pr’jetili mi gromi;
Još danas mi je tajna u životu.
Da sve to mekog srca mi ne slomi.
I kad već mišljah, da se mrakom probih,

I negdje da se bližim sv’jetlu bl’jedom:
Otvarali se iznenada grobi
I drage moje gutali mi redom...
A ja? U skromnom stisnuh se budžaku,

Da bar si vjere spasem nježno cvijeće -
Je l’, Oče, tko te ne vidi u mraku,
Da ni u sv’jetlu gledati te ne će?

Jovan Hranilović
(1855.-1924.)
BOGU
Veličanstvu Tvojem klanjam se, o Bože!

Prinosim Ti i ja maleni svoj dar,
Sve što moja duša u zanosu može,
Tvojoj veljoj slavi pružam na oltar.
Već odavna Tebi, veliki Jehova,
Salomon je plamni ispjevao pijev,
Već odavna slatka harfa Davidova
Veličanstva Tvoga proslavila sijev.
I već dugo oda slavnog Državina

Zlatnim slovi kiti japaneski hram.
Kraj tolikih spjeva Tvojih veličina,
Veliki, o Bože, što još reći znam?
Znadem, da si tvorac cijele vaseljene,
Da u Svetom Trojstvu, jedini si Bog,
I kud ljudsko oko, kuda miso krene,
Svagdje da je iskra veličanstva Tvog.
Komu se je ikad uskrilila miso,

Tko u svijetu divni shvatio je sklad,
Tu najljepšu pjesmu, što si Ti je piso,
Nevrijednom stvorenju, čovjeku u slad.
Primijetiti mora ruku Tvoju svetu,
Čarobajnu iskru svetog uma Tvog;
I da nema nigdje naroda na svijetu,
U kom ne bi bilo sveto ime Bog.
I koji Te niječu, svjedoče Ti time,

Što su izbjeć rado, svetom gnjevu Tvom,

U oblacih munja piše Tvoje ime,
Na Tebe ih sjeća strašni onaj grom.
Ti si jedin sebi svršetak i zamet,
A sve drugo Tvoje svete volje plod;
Mišlju o Tvom biću ljudska začne pamet,
Al ne shvaća nikad samrtni Te rod.
Ti u zlu si dobro, boguješ sred hada,

Štogod ima dobro, to je učin Tvoj,
Sve je drugo mijena, Ti si vječno »sada«,
Veličanstvo Tvoje nedohitan poj.
Tvoja ruka vlada nad silama svijema,
Ti u svakoj česti vječan si i cijel,
Pa i tamo Ti si, gdje ničesa nema,
Jer je prostor Tvoga neizmjerja dijel.
Tebe, koga slavi tol’ko milijuna,

U biseru morskom komu ime sja,
Komu sunce sjajno nedogledna kruna,
Kog ne shvaća svemir, da Te shvatim ja?
Tek toliko znadem: bez pomoći Tvoje,
Da odavno svijet bi propao u prah,
I što više Tebe stižu misli moje,
Osjećam sve više Tvoj svemožni dah.
Molitva je naša Tvoje, Bože, djelo,

Upros Ti je ljudski najmiliji dar,
Tebi biće svoje posvećujem cijelo,
Najplamniji duše zanesene žar.
Oj, ne prezri moje molitvice male,
Blagoslovi skromni moje pjesme let,
Istinom pretvori njene ideale,
Jer svemožan Ti si. Stvoritelju svet!
Izabrane pjesme, 1893. (Lirske pjesme)

August Harambašić
(1861.-1911.)
OČE NAŠ
Oče naš, o Bože svemogući,

Koji jesi gore na nebesih,
Otkad si se, svijetom ravnajući,
U toliko javljao čudesih,
Te su ljudi veličanstvu Tvome
Već i onda žrtve žrtvovali,
Dok su jošte u neznanju svome
Jupitrom Te il Perunom zvali,
Ko što i sad padaju preda Te
I gdje led se širi na sve strane,
I gdje divno južno cvijeće cvate
Tamarinde, palme i banane.
Nek se svuda sveti ime Tvoje.

Neponjatno, tajno, veličajno.
I nek dođe usred slave svoje
Na tu zemlju kraljevstvo Ti bajno.
Da Ti ljudi budu djeca prava,
Sitan odlik silnog bića Tvoga,
Da potamni ljaga im krvava
Zlokobnoga grijeha istočnoga;
I da vazda vrhu drugog svega
Preponizno slave samo Tebe,
I da ljube svoga iskrnjega,
Brata svoga, kao sama sebe.
Neka bude vječna slava Tvoja

Svud na zemlji, kao na nebesih,
Što se javlja dokazi bez broja

U lahorcu i u zemljotresih,
Da nam kaže Tvoju volju svetu,
Nedohitnu našem slabom umu,
Koj se gubi u svome poletu,
Kao dašak oluje u šumu,
Te smo samo u čudu i strahu
Radi svoga silnoga neznanstva,
Pa kô crvi gmižemo u prahu
Pred otajstvom Tvoga veličanstva.
(Ukupna djela, 14, 710, 1942,1943; Hrvatska Hrvatom,

1995.)

Silvije Strahimir Kranjčević
(1865.-1908.)
ELI! ELI! LAMÂ AZÂVTANI!
Na Golgoti je umro — a za kog je izdan’o?

Je l’ pala žrtva ova il’ kasno ili rano?
Na Golgoti je umro i svijet za to znade,
Al’ od te žrtve davne još ploda ne imade.
A krv je tekla mnoga i srce tu je stalo,
Što nikad nije više onako zakucalo ...
I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni,
Osušila se krvca i suha joj se skvrni.
Prošetala se povijest u sramotničkoj halji
I što smo nebu bliži, sve od neba smo — dalji!
Na Golgoti je staro prelomilo se drvo,
Pokradoše mu čavle — i to je bilo prvo!
U ime čovječanstva i bratstva i slobode
Počeše krvno kolo da bezbožnički vode _ _ _
I derala se družba od gadne strasti pjana:
Mi ubijamo, Bože, sve zbog Tebe — Hosana!
Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni
Tek cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?
A pokraj krvi davne i ispod drva suha
Sve milijuni vape: O pravice, o kruha!
Da, ukidoste ropstvo, i cirkus i hijenu,
Pa odvedoste ljudstvo u kršćansku arenu!

I tu u sjajnim ložam, u zlatu i u slavi,
Pod vijencem i pod mitrom na debeloj si glavi,
Zapremili ste i vi i vaše gospe bijele
Na pozornici svijeta sve najprve fotelje!
I gledate u igru od bijede i od jada
Gdje čovječanstvo mučno ko On pod drvom pada!
I tamnice o crne, gdje mnogi plač se gubi,

Kao takovi su ljudi: il’ umri ili ubi!
I djevojčice gole, a ispred sita suca,

Ah, imale bi obraz da nemaju želuca!
I sramotu i bijedu, i uvrede i varke,

I uzdahe i laži, i mnoge suze žarke.
A usred bare ove, gdje trovna gamad pliže,

Uzvisilo se drvo i Hrist se na njem diže.
I gleda gdje su ljudstvu sve gori crni dani,

I plače: Eli! Eli! lamâ azâvtani!
Badava gordo kube i mramor Panteona,

I papuče od zlata i orgulje i zvona!
Badava tamjan mnogi i ponosni oltari,

Badava alem gori na kruni i tiari!*
Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni

Tek cvili: »Eli! Eli! lamâ azâvtani?!«
(1896.)

MONOLOG
Vjerujem tvrdo, jošte da nijesu

Svi dobra srca pomrli ljudi,
Marame bar što žalili ne bi!
I to je mnogo; nu za tu krepost
Mudrac je malo, dosta tek - čovjek!
Oštrijem noktom, pravilnom crtom

Odsijeca razum čovječji pute,
A živa i divlja slobodna narav
Skokom krivuda i - svesilno hoće!
A red i društvo, dogma i moral
Vapiju: Treba pakô proširit,
Što ga je božja vječna providnost
Sazdala tješnje,
Nego što pravda zahtijeva ljudska!
Ah, ti o Tvorče, pakla ne sazdav,

Al’ sazdav ljude - ja znam da voliš
Golu na klisu divljaku svoju,
Pod čijom krošnjom srce je gr’ješnik,
Gr’ješnik i sudac!
I ako nekad stupimo tamo
Tebi pred oči, pravedni Oče,
O ja ću onda drskijem prstom

Tebi pokazat idole moje,
Reći ću: Oče, ove gle ljubljah,
Ljubljah i ljubljah! A ti, o suče,
Ti ćeš se meni tada nasmiješit,

Košto si često na mene gledo
Kroz šaren-dugu i bijeli oblak,
Kada sam bijesan, tražeći pravdu,
Srnuo ljutit s utrte ceste,
Vičući: Čemu si ljud’ma u glavu
Stavio mozak - i čemu ljudi
I više: čemu li suze?!
Trzaji, 1902.

PJESMA SV. FRANJI
Ispred lica Svevišnjega

Klanjamo se Tebi danas,
Sveta glavo od Serafa,
Sveti Franjo, moli za nas!
Zgriješili smo Bogu mnogo
Od slaboće i od zlosti,
Sveti Franjo, moli za nas,
Da nam Isus grijehe prosti!
Kad su vrata crnog pakla

Progutati ljude htjela,
Ti si, Oče, molio se
Bogu Ocu kraj propela.
Crni grijeh iz dubina
Opet ljuto reži na nas,
Daj nam budi u pomoći,
Ah, za rane one svete,

Sto Ti dao Isus dragi,
ljubavi zbog Tvoje žarke,
Zaštitniče, Oće blagi!
Od nje sveta Tvoja duša
Kano sunce blistala se,
Pomoli se za nas Bogu,
Da se duše naše spase!
Da na zemlji ko na nebu
Carstvo bude Oca Boga,

A u carstvu mir i ljubav
Svete želje srca Tvoga.
I da milost Isusova
S duhom svetim sađe na nas,
Krvavih zbog svojih rana,
Izvan zbirki (Hrv. prosvjeta, XXII/1935.)

Dragutin Domjanić
(1875.-1933.)
MOLITVA ISELJENIKOVA
Bože, Ti koji i korovu šarenom

Daruješ život i suncem ga ogrijevaš,
Ti, koji neba u modrome beskraju
Čuvaš slobodu i pjesmici ševinoj,
Daješ i drvetu bešćutnom samilost
Da si hladovinom štiti i prosjaka,
Zašto Ti puštaš, da propada narod,
Ti, koji ljubav si sama.
Smiluj se nama, Gospodine!
Polja su naša opustjela, umiru,

Nemamo ruku, da zemlju obrađuju,
Naša je snaga sva za morem nevjernim,
Tamo, daleko od praga, od djedovskog,
Živi već trunu sred otrovnih rudnika.
Ognjišta njihova starci tek čuvaju,
Ruši se dom ili lihvar ga trga.
Čuvaj sirotinju našu,
Štiti nam zemlju, Gospodine!
Kao na garištu ostala nejačad,

Majke će ginut u bijedi il zločinu.
Grudu za grudom tudjinci će oteti,
Djecu će našu za odrode učiti,
Nas će se oni i jezika stidjeti,
I ako otac se vrati ko bogalj,
Ne će razumjet ga djeca,
Spasi naš narod, Gospodine!

Bože, Ti koji i staze određuješ
Sitnome mravu i zvjezdama blistavim,
Ti, koji sunce si u zlato ovio,
Al i krijesnicu malu obasjao,
Ti, koji ne daš, da prospe se uzalud
Samo i najmanja sjemenka paprati,
Ne daj, da propada zemlja i narod,
Ti, koji ljubav si sama,
Smiluj se nama, Gospodine!
(KOLO, 1910.) Izabrane pjesme, 1922/1924.

ZDRAVA MARIJA
Vozi za vozom se voz,

Cesta polahko zavija,
Stari zazvonel je zvon:
Zdrava Marija!
Svileno seno diši,

Prešli su črni oblaki,
Lepo smo spravili vse,
Doma smo taki.
Dugi taj dan je bil vruć,

Veter sad tih se zdigava,
Ziblje, nagiblje se voz,
Kak da se plava.
Žarki je zgasil se dan,

Cesta vu kmicu zavija,
Čas je počinut se, spat,
Zdrava Marija!
Kipci i popevke, 1917.

MOLITVA U NOĆI
Razastri noć nad moga dana čam,

Da skriješ me, da budem posve sam.
Nek obujmi i obuzme me svud

Tvog mraka mir i zvjezdan beskraj plav,
Da dušu mi ko tamni, davni san
Svu ispuni tvoj blagi zaborav
I s vijenca divljeg, što ga trnje splelo,
Nek osvježi mi rosa mutno čelo.
O, kako pusto svenuo taj dan!

(A možda moj je jošte malo koji,)
A ja sam opet tako umoran
I duša mi se novog dana boji.
Kad opet dan u novom ognju plane,

Tvog sunca žar će s trave rosu pit,
Da u Tebi ja mogu nestat tako,
Da u Tvom suncu smijem rosom bit!
O, što sam ja? Gle, zlatom rodi strn,

I bijelim srebrom oštri cvate trn.
A moja put tek rube žudi strasti
I usne plam u cjelovima mre.
Sve grijeh je, što moje oči vide,
Sve zvučna laž, što čujem zborit, sve!
Gle, lipa hlad svim umornima pruža,

I svakomu svoj miris daje ruža,

A uzalud tek moje srce bije,
Od mojega tek zna se trzat jada,
I raduje se samo mojoj sreći.
Dok mnogi još, o, tako mnogi strada.
Zar utjehe sam ikome ja dao,
Zar ikom ja sam jade olakšao?!
Razastri noć ko meki, gusti sag,

Da korak moj u baršun tiho tone,
Da zamre zvuk, da čuješ samo Ti
Tih suza tok, što potajno se rone.
Ti vidiš sve: Gle dalek, snježni kraj,

Gdje bijel val niz dol i gore ide.
Tu ranjeno se lane trudi skrit
I krvav trag samoće oči vide.
Iz pustog tek ga hira rani tko.
I duša mi se tako sklonit želi
I ostavlja ko krvav trag moj stih.
Pomozi njoj i rane moje cijeli!
I vidiš li? Leptira šaren roj,

Što zahvati ga vihor kretom krila
I odnese u burni ocean,
Gdje pučina je tisuć smrti skrila.
Znaš, sumnja je sve moje misli tako
Zanesla već nad užas bezdna crna.
Daj zaklon njim, il anđela Svog kreljut
Il vijenac Svoj od mučeničkog trna.
Razastri mir nad mog života jesen,

Ko suhi list nek mirno dan se truni,
I rastjeraj tu mutnu moju tugu,
Svog neba mi vedrinom dušu puni.
I opet daj, da ruke mi se sklope,
Ko nekad što i same su se znale.

I daj mi sad, da mogu sjetit se
Iz djetinjstva još molitvice male.
Da molim je, da sve mi sumnje briše,
Da vjerujem ko tad - i ništa više!
(Hrvatska prosvjeta. 1924.) Izabrane pjesme, 1924.

KAPELA
Pri Sv. Šimunu
Kapela iz baroka
pod lipom punom hlada,
i cesta, kaj odhaja,
dok noć i listje pada.
V kapeli kip je v rožah

i drobno svetlo z noći,
a z kipa k nam glediju
tak dobre plave oči.
I če diši tam slajše

i cvete lepše roža,
i če i vehne rajše,
je za Te - Majka Božja.
Tak puno ih z molitvom

pred kipom Ti je bilo,
Ti vsakom si pomogla,
kad vsakog Ti je milo.
A kaj bi ja Te molil?
Ni treba nit povedat,
Ti sama znaš, če hoćeš
vu srce mi pogledat.
Po dragomu kraju, 1933.

VUZEM
Macice male nam dragaju

ruku i lice i čelo,
tičice v lugu popevaju
v dol i daljine i selo.
Šafrani rosni odpiraju

kelihe bele i plave,
kak da i prve fijolice
stiha dišiju iz trave.
Sunce na nebu je jasnomu

zlatno, kak ni bilo zdavna,
vsa ga stvorenja pozdravljaju,
bregi i polja vsa ravna.
Ili Svetstvo je to zdignuto,

celom da svetu bu Maša.
Cveti i tiči ga slaviju,
ž njimi molitva i naša.
V cirkvah bu sad, kaj nam hrana je,

blagoslov dobilo novi. -
Ja bi pak Boga štel prositi:
„Srca takaj blagoslovi!“

MOLITVICA V PROTULETJE
Rasipal si vsikud veselje vu svet,

zarubljeni s cvetjem su puti,
nit grobje ni tužno, kak pucicah smeh
razlejal tam jaglac se žuti.
Čez suhu listinu vu lugu je vsem

od šafrana zdigel se kelih,
kak da bi za sunce ti faliti štel
v molitvicah plavih i belih.
I oblaki žarki il beli kak sneg,

vsi puni kak lice deteta,
na nebu su. Ti i na travnik si svoj
rasipal sam cvet si do cveta.
Pa zakaj Ti samomu meni ne daš,

kaj dal si tak vnogom i vnogom?
Veselja, Ti, koji veselje si vse,
veselja i srcu mi bogom.

Vladimir Nazor
(1876.-1949.)
MOLITVA III.
Blijedi mjesec zašao je među

Čemprese tamo na morskome brdu.
Nad hramom tvojim, boginjo, visoko
Crnih je ptica jato proletjelo.
O noći puna bola i bojazni,

Treptaja puna i žamora, - ti me
Mučiš i plašiš: sve aveti tvoje
Skupiše sad se ispred stuba ovih.
Vidio sad sam zloslutno, duboko

Fosforno oko noćne more. Legnja
Tužbu sam čuo. - Osjetio svu sam
Okrutnost i gnjev ovog čudnog časa.
Mjesec je zašo za čempresom.

On se Ugasio ko fenjer koji tinja
U magli, viseć o užetu lađe
Što uv’jek tiše u valove tone.
Glasovi svi su zan’jemili. - Brskut

Ne tuži više tamo u kukriku.
Hram ovaj sad je ko lađa-utvara
Što tiho brodi po mrtvome moru.
Plovimo tiho, nećutljivo vodom

Bez vala, morem bez obala. Nešto
Nosi nas dalje bez žamora. - Kamo
Plovimo u toj tami i tišini?

Čuj! Muklo sad je zašumjela krošnja
Stabala tamo na istoku. S gorskog
Vrhunca vjetar kao zvjerka mlada
Baca se naglo na poljanu ovu.
Za gorom sviće. - Prvi trače, prvi

Žamore! Ja vas slavim, blagosivljem.
Utješen, spašen, sretan i pregnutljiv,
Ruke sam digo. Kličem: »Zoro! Zoro!«
Lirika, 1910.

BEZ BOGA
Bože čija iskra našim praocima

Blistala u tami zjenice duboke.
Gdje si? - Sad ne grmiš Sinaju niz boke,
Da se preš i rveš s tvojim sinovima.
Htjedoše te speti hladnim dogmatima,

A ti nam se diže u kraje visoke.
Nijem, hladan, dalek od te ljudske stoke,
S krunom zv’jezdi ideš mor’ma svemirskima.
Bože naših pređa, kad ti munju živu

Oteše, a poput plašta pređu sivu
Sićušnih taština baciše na leđa,
Ti si od nas pošo preko svih nam međa,

Da od sv’jetlih magli što visoko plove
M’jesiš ljepša sunca, stvaraš zemlje nove.
Pjesme u šikari…, 1932.

K BOGU!
Bože, ja sam uv’jek nosio te živa

Na dnu duše svoje: u burne trenutke
Ob’jesti, i kada c’jelu noć je šutke
Kopala mi srcem sumnja hladna, siva.
Nošah te u sebi i kad sve sam vrutke

Vjeri pečatio, i kvas, što ga liva
Tvoja ljubav u nas, gušio, i tkiva
Nade u glib baco niz drum svoj i putke.
Ja sam se rvao s tobom, velji Bože!

Svladan rukom tvojom, poraza svu sreću
Spoznah, i znam što ti blaga sila može.
I jer borbu s crvom ti prezreo nisi,

Osjećam u duši vjeru uv’jek veću.
I sve biće moje prema tebi klisi.
Pjesme u šikari…, 1932.

OČE NAŠ,
KOJI JESI NA NEBESI!
Sic ergo vos orabitis:
Pater noster, qui es in coelis...
Matej, 6,9
Sveto nek Ime je tvoje!

- U njemu, jer sva su imena
Stvari što tvoja ih r’ječ
Iz bića svog stvorila
Na izvoru vremena;
U njemu, jer sviju stvari
Nazivi iskonski,
Što sam si ih kazo
U Edenu prvom čovjeku,
Ko d’jete ga vodeć
Od rude do rude,
Od biljke do biljke,
Od jedne životinje k drugoj;
Al nama od svega ne osta
No dio, no samo toliko
Da složiti u jednu r’ječ
Još možemo slova
Tajanstvenog imena tvog.
*
Da priđe Kraljevstvo tvoje!
- Da priđe i uv‘jek da prilazi
Iz izvora tvoga
Noseći r’jeke zvijezda
Nebesima, lišće

I oblake peluda šumi,
I jata selica ptica
Trščacima, morima ribe,
I kremena zrnca
U t’jelo litica gorskih!
- Da priđe s visoka
Iz vrela tvog vječnog.
Dajući stvarima svima
Oblik i zakon, i smiso
Svakome imenu tvome
Na zv’jezdi,
Na suncu,
Na zemlji!
*
I tvoja Volja nek bude!
- Jer ona je stvorila sve.
I stvara. I stvarat će uv‘jek.
Jer sav si neiscrpno ht’jenje,
Što nikad istrošit se ne će,
Iako se troši
Bez stanke,
Bez kraja,
Dok svjetovi nastaju od njeg.
- A ja sam kapljica jedna
U moru tvog ht’jenja;
Pa i ja mogu da stvaram
Svoj maleni sv’jet
I sebe na njemu da trošim,
Dok u njem ne ugledam tebe
I u val narastem
Neizmjerne pučine Volje,
Što, šireći kraljevstva tvojih
Imena, nek vjekovma bude
Na zemlji ko i na nebu!

*
Kruh naš nam svagdanji daj!
- Jer ti si nam dao to t‘jelo,
To smrtno al l‘jepo nam t‘jelo,
Kroz koje se rasiplje - kao
Kroz kapljicu rose trak sunčev
U sedmero duginih boja -
Najtoplija zraka tvog srca
U sedmero tajnih darova.
- Jer ti si posadio u nj
Glad i žeđ, da doznamo što je
Gladovat i žednjet;
Pa da budemo uv’jek željni
Kruha sa dlanova tvojih,
Vode sa izvora tvog.
*
Praštaj nam dugove naše,
Kao što praštamo i mi
Dužnicima!
- Ja znam
Da biljka samonikla nisam
U tvojemu vrtu; da nikoh
Iz nekoga panja; da nosim
Na podnožju mladike i ja,
I krv da moja je sok
Što teče i po drugim žilama.
Al daj neka znadem
Što dugujem i sad
Svom panju,
Svom sjemenju!
Ne daj
Da zašuti nikad
U žilama smrtnog mi t’jela
Te ljudske krvi mi glas!

*
I ne uvedi nas, Oče,
U napast!
- Jest nešto što nosim
Na vršiki svojega stabla,
A moje je, samo je moje.
To plavi je cv’jet,
Što davno ga gradim
Svim mezgrama svoje nutrinje.
- Ne daj da budem mu sam
Krvnikom, da uvene, divan,
U vjetrima mojijeh strasti,
U ognjima mojega žara,
U kišama mojijeh suza.
*
I od Zla nas izbavi!
- Stablo
Jer od Zla i Dobra još stoji
Pred nama, na dohvatu. Još se
Oko njeg ovija zmija.
I naša srca se ljudska
Nadimlju; a što su šira,
To manje primaju tebe.
I mi već ne znamo tko smo
I čiji smo.
- Čuvaj nas od zla,
Dok iduć na tvoje vrhunce,
Noseć ti sve svoje plode
Sa ovih njiva zemaljskih,
U tebe nas nestane.
- Amen!
Četiri arhanđela, 1927.

MOLITVA NA MORU
O Bože, koji dade nam u baštinu

Najslađu zemlju i more najgorčije,
Daj nam i milost, da sveđ mogli budemo
Tu masnu građu orati,
Taj tvrdi kamen lomiti,

Tim sinjim morem ploviti!
Duboko neka režu naši plugovi,
Visoko nek se dižu naši batovi,
A naša vesla i sidra i jarboli

Nek pljuskaju sve valove,
Nek stružu svim dubinama.
Nek strše nad svim morima!
O Bože, daj nam ljutih suza potoke,

Da nore naše postane još gorčije
Za tuđa usta, - pa ćemo te slaviti,
U dane sreće, šuštanjem

Pješčanih žala, pučinskih
Oluja divljim pjesmama!
Hrvatski kraljevi, 1948.

Musa Ćazim Ćatić
(1878. – 1915.)
TEUBEI-NESUH
(Pokajanje jednog griješnog pjesnika)
Mom pobri S. Bakamoviću
Gospode, evo na sedždu ti padam,

Pred vječnom tvojom klanjam se dobrotom
I molitvu ti u stihove skladam,
Proseć, “Oh, daj mi smisao za ljepotom!”
Gospode, evo, na sedždu ti padam.
Ti znaš, da bijah nevin poput rose

I poput lijera u proljeću ranom;
Al ljudi, med što pod jezikom nose,
Otrov mi dadoše u bokalu pjanom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I tada s tvoga skrenuo sam puta

I zatrtao kroz pustoš i tamu
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu -
I s tvoga ja sam zabasao puta.
Vjeru i nadu iz srca izgubih,

I moju ljubav pomrčo je grijeh -
Postadoh sarhoš oholi i grubi,
Sav ideal mu što je vinski mijeh...
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!...
I slavih Bakha kao sveto biće,

Veneri pete jezikom sam lizo -
Vlastitim zubom ja sam svoje žiće

Komad po komad kao zvijer grizo,
Slaveći Bakha kao sveto biće.
Svačiji prezir pratio je mene,

Od sjene moje druzi mi bježahu
I sve me čiste klonule su žene...
Vaj! Teško mi je bilo siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bježim pod okrilje tvoje

I tvog Kur’ana, tvoje vječne riječi,
Gospode, grijehe odriješi moje
I bolesnu mi dušu izliječi -
Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada

I daj mi snage, daj mi volju jaku
Demone sve što može da savlada...
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku
Gospode, razum prosvijetli mi sada!
Raspiri moje stare vjere plamen,

Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Da tresnem čašom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine čare -
O raspiri mi stare vjere plamen!...
Gospode, evo na sedždu ti padam,

I kajem grijehe pred tvojom dobrotom -
I molitvu ti u stihove skladam,
Proseć: “Ah, daj mi smisao za ljepotom!” -
Gospode, evo na sedždu ti padam!...

Milan Pavelić
(1878.-1939.)
ZDRAVO MARIJO
O zdravo Ti
stvorenja svih
zagonetko u tijelu,
na koju Bog
iz srca svog
milotu sasu cijelu!
Ko rajski dan
i Višnjeg san
neokaljano lijepa,
Tko vrijedan je
visine te
ko majci da Ti tepa?
O njivo Ti
što obrodi
tek jednim punim klasom!
O lozo Ti,
što dozori
tek jednim grozdom — Spasom!
A ljudski duh
tog klasa kruh
već vjekovima ije,
a cio svijet
sok žaran, svet
sa grozda Tvoga pije!

Za grešne nas
k svom Čedu glas
i nježnu diži ruku,
a Marijin
i Božji Sin
oprostit svom će puku.
Bud’ lahor lak

i sunčan zrak
u žegu nam i tmuše;
kad prođe san,
pred vječni dan,
tad zovni naše duše.

Izidor Poljak
(1883.-1924.)
DJEVICI SNJEŽNOJ
Ja gledam Te, Divna,

Na visokoj gori u sjaju i slavi,
U bisernom plastu i smaragdnom pasu,
Sa v’jencem od zv’jezda na glavi.
I htio bih, Snježna,

Da pjevam sa zv’jezdama oko Tvog čela,
Da himnu Ti šapućem, ko na oltaru
Ruža Ti šapuće b’jela,
Da s brujem se složim, što kristalnu u noć
Sa usana ljiljana ml’ječnih romoni,
Kad velebne gore u požaru plamte,
A Angelus zvoni.
O Divna, o Snježna,
O čista, o Sveta -
Smijem li ružom Ti okitit nogu,
Što blatnoj u posudi srca mog cvjeta?
Sa bijelog brda, 1924.

CREDO
Ja vjerujem, Svevišnji, u Te. Slavu Ti pjeva

Simetrija lipina lista,
I crvena buba dijamantova blista,
I vjetar što na orgulje olujnih oblaka bruji,
I ognjeno zvjezdano more, koje u beskraj struji.
Ja vjerujem, Kriste, u Te, svog Boga.

Raskrilio Ti si na Golgoti ruke,
Zemlje da zagrliš c’jele, plemena i puke, —
I svi će v’jekovi živjet
Od poljupca tvoga.
Ja vjerujem u te, Crkvo Gospodnja sveta.

Ti blagoslov daješ, a mrze te, ko da si kleta,
Poje te žuči, ti Božjim pitaš ih hljebom,
Vječni dobrotvor ljudi,
Ko Hristos probitih grudi,
Zemlju vežući s nebom
Ko Herakle nosiš stupove sv’jeta.

MOLITVA
Ne molim Te, Hriste, crven grimiz časti

Niti raskoš blaga niti snagu vlasti.
Samo to Te molim, samo to Te molim,

Da ti služit smijem, da te žarko volim,
I da dani moji prema Tebi lete

Zaljubljeni kano čiste himne svete.
Da se za čast Tvoju i borim i stradam,

A jedinoj plati da se Tebi nadam.
Pa da kao vitez iz davnih vremena

Umrem za te srca stoput probodena.

Julije Benešić
(1883.-1957.)
MOLITVA
Sada gledam, vidim oko u oko

Mog boga: crna noć ga zatire,
A lice mu je puno ljubavi:
Grm ruža su mu usta rumena.
Tu stoji evo preda mnom i gleda
U moje oči nijem i ukočen.
Prošapći riječ i bit će duše vrt
Pun mirisa i ptičjeg pjeva prepun.
Nasmiješi se i pruži svete ruke,
Dozvoli, da ti dirnem kose struk ...
Govori! Daj mi baci pregršt ruža
U tihom smiješku oka plavetnog!
Obaspi zlatom moju skromnu glavu,
Nasmiješi mi se, bože, odazovi!...
U očima ti vidim titraj glazbe,
I cijelu noć u srebro pretačeš,
Te drhće zvukom glasa, smiješka tvog!...
Ti nešto šapćeš? ... Je 1’ to šapat lišća,
II šuštaj ruha noćne boginje?
Ko trepet zvijezda pružaš naručaj
Ko neba hladan, i ko neba dalek!
Istrgnuti listovi, 1922.

Ljubo Wiesner
(1885.- 1951.)
SEOSKO JUTRO
Nad župom svanu danak bijeli i jasni

I stade vika kokoši i raca,
U farofu još spava velečasni
I samo mežnar svetištem koraca.
Na tornju sunce i lasta cvrkut glasni,

U crkvi svijeća škuro svjetlo baca,
A crni sveci sa oltara časnih
Kroz prozore motre grobove otaca.
Za grobljem ide stara neka žena –

Na glavi rubac, pod njim sijeda vlas;
Taj molitvenik utjeha je njena,
Ta bijela crkva dat će nekom spas:
To moja mati želi sreću sinu

I ranom zorom ide k Božjem Sinu.
Savremenik, 1911. (PSHK, knj. 85)

BLAGO VEČE
Crven požar dana na zvoniku vitom

Planuvši još jednom polagano gasne.
Zrak je providan: nad poljem i nad žitom
Sve nam stvari dođu neobično jasne.
Sjenke krenu sa dna zlatnih perspektiva

I sve dublje tonu humci i daljine,
S onih blizih šuma mirno se razliva
San i skladan miris umorne tišine.
Tad se usred zlata i potmula sjaja

Javi Angelus i molitvene ure
Skrušeno zaplove preko cijelog kraja
Sve na tihe ceste i crvene majure.
A kad naglo presta nad ugaslim žitom

I zazuje tihe pjesme zrikavaca,
Sve je tako blago i tako čudno i pri tom
Ko da netko neznan poljima koraca.
Književne novosti, 1914. (PSHK, knj. 85)

Ilija Despot
(1885.- 1970.)
HRISTOVA MOLITVA
Kresale se munje o zvijezde na zvijezdu,

Da zapliva zemlja u blijesku i sjaju,
A mene je majka povila u gnijezdu,
Da se moje zvijezde munjam otimaju!
Bacali su drva u mora i rijeke,

Gasili su plamen sa obraza vrućih,
A ja sam se ledom trzo - čekajući
U prezrenoj štali zaostale vijeke.
Hodio sam svijetom skrovito k’o sjena,

Vjerujući: bit će da bit mora tako;
A čito sam Vječnost i čito - vremena,
I dokle sam pjevo i dokle sam plako,
Ne znali me ljudi, al Ti si me znao

Kad sam još k’o dijete svako Tvoje slovce
Izvršivo, sveto, i kada sam stao
Da iz Tvoga hrama izgonim trgovce. –
Kresale se munje ... i zemlja je cvala,

Vješajuć se o vrat sunašcu i zori;
Meni zora sunca nikad nije dala,
Pa evo me sad na - Maslinovoj Gori.
Razumijem to oko, što na Golgot gleda...

Zagrlit ću rado sve, što biti mora;
Tek jedno Te molim - kad je došla hora:
Prije čaše žuči, daj mi kaplju meda!

- Tjerajuć trgovce iz Tvog svetog hrama,
Sreo sam leptira ljubičastih krila;
Tako njega zovu ... a srh od pjesama
Veli da je ono Mandalina bila!
Učini da krok moj i na Golgot slijedi,

Nek posljednje želje i uzdahe snubi,
Nek na krstu u me k’o pod krstom gledi
Učini da ona jošte mene ljubi!
Da ostane leptir do posljednjeg daha -

Jednako k’o onda kad me ljubit poče;
To je sve što žudim iz doline praha,
Al ne moja nego Tvoja volja, Oče!
Kidanje: nove pjesme, 1926.

Janko Polić Kamov
(1886.-1910.)
USKRSLI HRIST
Iz grobova si došo ko sablast prvih dneva,

što naziva se bog.
O vjerujem da sin si Jehovina božanstva
na Jeremijin slog.
Ko Moloh proždrije mladost i zeleni i smijeha
u rascvjetanu dol -
.... Na raskrivenu ženu tud srtao bi momak
i lijep i rumen, gol.
A ona bijelih sisa i klecavog koljenca
u prvi trgla stid,
a miris ko magla u razbludnijem kapljam
zastirao bi vid.
I s mutnijeh bi oč’ju ko slijepci tada pošli
da napipaju put
i našli bi se trudni i prsnuli bi dolom
i cjelov krvav, ljut.
A trava tud bi bila i dragala bi mladu
i posvećenu bol...
Ah, tud bi lijego momak na raskrivenu momu
i lijep i rumen, gol -
U uzi, gdje mi sunce ne zirne mrvom zlata,
tu ženin trune dah:
iščupaše joj kose i ugnječili sise,
kad sve je zemski prah!
A tamo momak kida i haljine i strasti
i tijelo ljubi prut
i piše vječnu sreću i pokoj s “onu stranu”
na išibanu put.
Pogazio si, Hriste, ko zatupljeno pašče
i lepire i krin -

O Eunusi! O smrti! Iz uškopljenog oca
već nikad, nikad sin!!
Pa kad si slago crno i obećo im sreću,
gdje proždrijet će ih crv,
tek s molitvom i postom da unakaze tijelo
i puste - više krv -
s tih tvojih usna u šir prohujale su riječi:
“O blažen ko je glup!”
I otad ljudski ponos i djela ljudske misli
na sramni daše stup.
I djelo duge patnje, gdje kidao se mozak,
uništi jedan hip -
Pa eto, još se štuje sva glupost onog trena
u postavljeni kip.
I njuškam preko strana tih dugih vijeka ljudskih,
gdje puze mnogi duh -
sa pognutijeh šija do neba uzdah milji:
O daj nam, daj nam kruh!!
Gle, grunuli su hici sa krcatih moždana
u urnebesni tres
i niknu nova vjera u prnjam barikada
i rekoše joj: bijes.
Na novi oltar indeks ko novo evanđelje
da cio čita svijet,
a psovke novih psalmi zabrujaše s orgulja
i dale se u let.
Lui se rasu, mahom ko sustav Izrajela,
- tek sam ih sjeća rug -
i svagdje niče čovjek, gdje glad je rovo tijela
il polje ropski plug.
A Silvij gleda, gleda i u njeg silno oko,
što bijedu vidje svu...
i obrati se natrag na carstvo barikada
i tebe vidje tu.
U Silvija je zanos i krv i živo meso,
što napisa mu stih.

Da pomirih se s tobom, o pomlađeni Hriste,
u tome času snih.
I pričini se tada da vidim davnu prošlost
i prevratni tvoj tres,
kad razdrije indeks prvi čovječijega mesa
pa rekoše ti: bijes.
Pa povijahu tijelo u trnje i u šibe,
u sami zakon čvrst -
O prevratniče drski rad naziva ti slava
i blagosloven krst!
Gle, a ja tjeram snove i budne perim oči
na barikada skup,
gdje diže prevrat himne, a tamo treska daskam
porazmrskani trup.
I tražim tebe samo, al ti si klono starac
i zgurio se stas;
iz kuta tek mrmoljiš i oslabo se čuje
ko prolumpani glas.
I eto opet zvuci s omrtavjelih struna
i impotentnih stav...
O zbogom ostaj zavijek! Tek združio nas Silvij
već raskrsti nas Lav.
Ištipana hartija, 1907.

Mihovil Pavlek Miškina
(1887. – 1942.)
BOGU
O Bože,
daj mi barem na trenutak
pošalji kakav mali oblutak
da ojača srce moje,
da ublaži bolove moje,
da umiri srce moje,
da mi olakša sudbu krutu,
da me ojača na mome putu,
osuši mokra krila,
da budu opet ko što su bila,
i jaka i snažna i čila,
da dignu me iz ovog blata,
poletim pred grobna vrata,
izgubim svijet iz vida,
no gorim ko od stida
što ljudi nisu ljudi,
već mnogi kao zvijeri hudi,
da grizu se i dave
za tuđu volju
i u tome traže
budućnost bolju.
I ako Tvoju sliku nose
svijetu zator donose.
Izabrana djela, 1985.

Fran Galović
(1887.-1959.)
MOLITVA
Ja ne vjerujem više!... O, smiluj mi se, Bože,

I spasi dušu moju!...
U divljem nespokoju
I stradanja i sumnje i žalosti se množe ...
Na mozak kadno moj se i bijes i strepnje slože

U očajničkom znoju,
Tad mučim pamet svoju
Pred nepoznatim krajem . tek strah ga stvorit može ...
Katedralska samoća u svetom sjaju šuti,

S oltara gore, bliješte Madonne zlatni skuti ...
Šarenilom se rajskim okna krijese
Kroz grimiz božji zapadnoga sunca; -

Sve sumnje jednim mahom razbile se
Nad grješnom glavom klonulog bjegunca ...
Pjesme II, 1943. (»Mrtvi san«, 1910.)

POZDRAVLENJE
Nečega se navek ja bojim,

Al čega, ne znam, ne mrem zagoniti;
V mraku samo čekam i stojim,
I to je tak i drugač ne mre biti.
Znam da jempot nešče dojde sim,
Al što i gda, to nije moči reči,
Ja ga čakam, čakam i gledim:
Pove mi morti kaj se ne sme zreči.
Njega nega, nit je živel gda,
Al mesec tenjo more mu prijeti -
Se on pote, se on steze zna -
I on bi mojo pamet mogel zeti.
Pozdravlenje samo dok zvoni,
Za njegve crne onda zabim trage,
Vu tišini saki list čkomi,
I čujem reči blažene i drage.
Ta molitva zableni zvonov
Starinska to je duša, soza mraka,
Pesma zvezdi, senja ti bregov,
Njo razme ovde cvet i trava saka.
Ta molitva je nebeski dar;
I zvoni dalko, dok zvone srebrni,
Vidim: angel spušča se čuvar,
I moji poti neso više crni.
19. lipnja 1913.

Zvonko Milković
(1888.-1978.)
ZAHVALA
Hvala Ti, Bože, što nisam u sitnom tijelu mrava,

Te deset puta ide preko istih trava,
I amo i tamo traži u pukotini puta,
I gore i dolje preko kore stabla luta.
Hvala Ti, što si me ipak poslao među ljude,
Mada me iznose, i s posmijehom se čude. -
Hvala Ti, što si mi dao i kratkovide oči,
I ove slabe ruke, u srcu drage moći.
Hvala Ti, što sam jutros gledao brijeg u rosi
I zajutrak svoj jeo uz vinograd kosi,
Ispred skliskih gora i dalekih vidika,
Hvala Ti za osmijeh, vjeran ko s Tvog lika,
Te krenuh obasjan k sječama, za stanja,
Misleći: već zriju plodovi sred granja.
Hvala Ti, što si često uz moj korak stao
U svijetlu sunca i reko: nemoj biti zao
Onima, koji mržnju mjesto ljubav nose;
Hvala Ti, što sam čuo Tvoje noge bose.

Nikola Polić
(1890. – 1960.)
MOLITVA ROBA
Vinku Matkoviću za imendan
Tu su dvije godine sramotne robije

u grobnici okovanih duša.
Uzalud kletve, grohot i molitve -
ni bog nas ni đavo ne sluša.
Nad glavama visi liktorska sjekira

- simbol grabeža, klanja -
Crna je košulja razvila zastavu
i bijela se garda njoj klanja.
Vučemo prokletu galiju harača

i nijemi smo, gluhi i slijepi -
Naš dan je u dronjcima, ko oblak bez neba,
a noć u lancima strepi.
Bog - dobra duša - nema vremena

da osuši suzu robija -
Naši su bregovi postali Golgote,
a naše su doline groblja.
Plave su rijeke nabujale otrovom

osvete, mržnje i bijesa -
u mrak se pakla i jada survala
sumorna naša nebesa.
I dok smo bez morfija pijano čekali

darove pospanog neba -
dotle su ognjišta ostala pusta
bez ogrjeva i bez hljeba.

Na Veliki petak triput je Hrist
pod trnjem padao za nas -
na leđima vukao sramotni krst,
ko mi što ga vučemo danas.
I Hrist je rekao - čuše ga robovi:

- Ne praštajte dugove vaše!
- Ne molite oca nebeskog. I on je
- pokopao sve Očenaše! -
Mi smo na dnu. Ko pseta bez doma.

I gaze po nama. I pljuju.
Al noć kad je sama, bez priče o zvijezdama.
Onda se talasi daljine čuju.
Na uranak zove krvavi dim

sa garišta Kastva, Podhuma -
Pod novim nebom stere se, raste
plamena, ponosna ŠUMA!
Sušak, 31. III. 1943.
Pjesme (19101950), Zagreb 1951.

OČE NAŠ
Evanđelje po Mateju (VI 913)
Mihovilu Biondiću za imendan
Oče naš
koji si na nebu bio
i ostao iza nas
i dalje ostani tamo;
jer razbito nebo je tvoje
u zaborav davno palo
i malo još, malo, malo,
pa nestat će iza Golgote
naše dnevne sramote,
pohote, mržnje i bijesa.
O, pusta su tvoja nebesa!
Pa neka se ime presveto tvoje
dalje sve štuje i sveti
kroz mukom razapeti
svijet;
još samo jedan jedinstveni kret
i nikada neće već doći
blaženo carstvo tvoje
u ponor vječitih noći;
(Jer jesi ti na nebesi,
Al na zemlji više nijesi!);
i neka se vrši nebeska volja,
naša nevolja
na brdu križeva, srama,
nad vodama oceana,
nad pogrebom beznadnih dana;

Ostaj iza nas ko tuga
i budi dalje, sve dalje,
dok anđeo u slavama šalje
uskrsne krvave ruže
što oko nas ko gavrani kruže;
ne bacaj nam hljeba s nebesa:
mi žderemo meso bijesa
i ne treba mane nama
svetoga Evanđelja
i nebeskog veselja;
ne praštaj dugove naše.
I mi ih oprostiti nećemo
hijenama naše savjesti,
vucima naše krvi,
vampirima naših strvi;
i zato te molimo, oče naš,
u napast, u napast uvedi nas,
u napast dublju, najdublju
uroni sablasnu zublju.
U moru smole i ekrazita
nek se nad lešinom našom čita
pakao koji se vrti
u krugu spomena smrti;
i baci na nas najteži kamen.
Tako je, oče naš.
I AMEN.
Sušak, 29. IX. 1944.

Nad ukočenim gradom, 1961.

Vladimir Čerina
(1891.-1932.)
MOLITVA BLUDNICI
Blijeda u licu i trudna u stasu

U očima stidna, puna pokajanja
Ona ide sama ko što duša sanja:
Mjesečina bijela na mrtvom talasu.
Dobra ženo, gledaj, miriše i za te
Ovo bijelo cvijeće, i te tihe staze
Stvorene su da ih tvoje noge gaze,
Svud prašine sunca tvoju kosu zlate.
Dok ti ideš skromna, gledajuć preda se,
Dobra ženo, vidi, više tvoje glave
Sve visine sunca ljeskaju i plave
I sa svih se strana božje ptice glase.
O, raduj se, ženo, ovom svijetlom danu,
U očima tvojim rumen sunca bljeska,
Uzmi ružu bijelu i salomi granu,
Rad tebe se more prelijeva i ljeska.
Skini tugu, ženo, sa čela i lica,
Mir zeleni s krošnjâ ćarlija i hladi,
Slušaj, kuca plavo srce ljubičica
I lije se miris bagremova mladih.
Zaboravi, ženo, na sve što je prošlo,
Pusti tamnu slutnju sviju skorih dneva,
I za tebe jednom proljeće je došlo,
I za tebe jednom cijela šuma pjeva.
A kada sunce za sve bijele dane
I nad tvojom lijepom, trudnom glavom siđe,
Još će pjesnik biti, ženo, kao lane
Da ti kao sestri ma gdje bilo priđe.
Livorno, 1915.
Forum, 1964.

Tin Ujević
(1891.-1955.)
MOLITVA BOGOMAJCI ZA
RABU BOŽJU
DORU REMEBOT
Pred tvojim slavnim, Majko, dražima

ja pjan i bijesan, sasvim nedostojan,
k’o trska lak, k’o dijete nepostojan,
u mraku klonuh s crnim lažima.
I kost, i mozak bol izažima;

a teško onom ko je, nespokojan,
u jadu srećan, a u sreći zdvojan
lutao noćnim, sam, pejzažima.
- I nigdje nije naš’o obećane

ljubavi, nigdje grijehu oproštenja,
i nigdje nije naš’o rosne mane.
i nigdje čistog srebra Pozdravljenja

i nigdje nije naš’o Vivijane,
i nigdje krvi svetog Otkupljenja.
II
Blažena Gospo moje sijede majke,
Marijo, zvijezdo bijelih naraštaja,
s usnice tvoje, s ruku punih Sjaja,
ja popih prve neborajske bajke.
Srce je Majke srce Bogomajke:

ja znam da mnogi ljudski grijeh utaja,

i znam da srodne duše srećom spaja,
izlaže astar povrh gnjevne hajke.
I ti što znadeš za čim plače plőt

i tugu cvijeta bereš očima,
znat ćeš i zašto evo postah Got.
Znat ćeš i zašto mene obli pot

i zašto moja tužba počima
za svetu ženu Doru Remebot.
III
O pred te noge s punim ritmom sfera
zavjet u staklu položimo suze.
Pred svete noge nek se s plačem spuze
plameno srce dviju hemisfera.
Nek zemsku ljubav spasi rajska vjera,

Sveta Madona naše svjetske Muze,
i nek uz tihi jauk kornemuze
razvije duša sokolova pera.
Ljubav je Bog, ne Dzeus ni Sabaot,

i zato nek je sanak blagoslovljen,
i neka pada drač i trnski plot;
Majka je Bog, ne Dzeus ni Sabaot,

i nek me čuje, kada vapim slomljen
za rabu božju Doru Remebot.
IV
Svete joj oči kazuju: nevina,
a bijele ruke dršću rajskom strasti.
U njenom vrtu znadoše se srasti
i oganj ruže, i nevinost krina.

Glas joj je tužan kao jek dolina
gdje jaganjac je izašao pasti,
a u tom paklu što me može spasti,
do njena zlatna, plava Mjesečina?
Pred njenim likom da se skromno klekne

u slavu bola i u slavu snova
kao pred neki živi Jeruzalem.
I da se plače, i da se vjera rekne,

i svaki uzdah bude Vita Nuova,
i svaka suza drugih sjajni alem.
Lelek sebra, 1920.

MOLITVA IZ TAMNICE
Beskrajni Bože, što na plavom svodu

zlato i srebro noćnih zvijezda pališ,
čuješ li gdje ti na prljavu podu
leleče ljutu molbu srvan mališ?
U noći kad sam očajnički bdio

s pogledom rujnim povrh vlažna stropa,
kad sam u ognju bolnih mašta snio
zvuk pjesme bune ili gromor topa,
koliko puta iz te crne jame

podigoh nebu ruke pune gnjeva,
koliko puta povrh oštre slame
provrištah mržnjom svetih hvalospjeva!
Ako li žrtva mesa ili kosti

spasenje može robova da kupi,
gavranu dat ću da se njome gosti
i gladnom crvu četvrt srca skupi.
Ako te grudi, il te oči bistre,

treba da kljunom svirep jastreb kljuje,
i da me memla, ili bitka istre,
neka! o neka! samo Bog da čuje!
Za pir i raskoš ljubavi budućih,

za zelen trave i za zlato žita,
za slavnu vatru poljubaca vrućih,
za vino pjesme, za zvuk što mahnita -

- i za sve žetve ponosne i lijepe
i za sve berbe blažene i čiste,
evo ti nuđam poklon volje slijepe
i svijetlih želja gorde ametiste.
I moja pluća, bubrege i jetra,

i moje kosti, živce ili kožu,
pružam za iskru plamenoga vjetra,
stavljam na oltar žrtvenomu nožu.
Neka od tijela ne ostane praha,

neka od duše ne preteče plama;
neka u požar nestane mog daha,
a povrh lijesa bude vječna tama;
i neka čemer potone u dimu,

a plavi sanci u zelenoj travi,
no samo, Višnji, živom pobratimu
kandilo svoje milosti objavi.
Razgali svijetu bagrenu slobodu,

i čudo stvari što se sebi dive,
ozari plavet i obasjaj vodu,
razderi zorom horizonte sive;
i, kada bljesne mlada želja ljudi,

napon tetive u poletu luka,
pod trudnu šiju uzglavlje posudi,
nad muško tjeme gizdu slavoluka.
Pokaži što je Vasiono Pravo,

i nemir znati, ili Ljubav moći,
i volja ići, ići tvrdoglavo
pod žegom sunca i svježinom noći.

Mermera pokoj, žubor vodoskoka
otkrij za blijede, sanjarske mjesece;
a Eden uha i muziku oka
spasi za novi osmijeh naše djece.
A kada spane ova crna ljaga

i radost zblaži svelo lice Hrista,
blažena bit će otkupljena vlaga
i kužna plijesan zasjati će čista.
Znam da ću dotle ostati bez glasa

i da će grobom biti mračna jama,
no zbog tog svetog, zbog tog slavnog časa
blagosiljem te s ovim verigama.
Jer će u vrtu da pobjedni lovor

i nježna mirta da upored cvjeta,
jer će da slavi oslobođen govor
vječitu mladost i nevinost svijeta.
Lelek sebra, 1920.

MOLITVA ZA KORU KRUHA
I ZDJELU LEĆE
I
Daj nam da jedemo svoju zdjelu,
pa makar leće, boba i pasulja.
Glad oblizuje sitni prst od ulja,
a žig žalosti na našem je čelu,
kad iz tanjira ogledamo ćelu.
Podaj nam svakog dana vruću zdjelu,
da ne trijebimo rakove sred mulja,
da siromašni ne budemo rulja,
da odahnemo, vedri, k’o na selu.
I makar pili vodu tek na vrelu,
- potok je gori, i mutne vode strana -
i makar pili rosicu iz dlana,
nije ni crven pehar duši hrana:
daj našem srcu do ognjenog dana,
daj svakom od nas bolnu dušu zrelu.
Ubodi mudrost kao svetu strijelu.
II
Daj da nam, dok drače noge bodu,
veselje cvate k’o ruža u hodu,
i našim znojem da se cvijeće kvasi,
a časnim žuljem da se snaga krasi.
I patnju daj nam, tek onda kad smo jaki
toplinom srca da je savladamo,

i borbu s gadom i rđom dan svaki,
netom smo kadri da im zavladamo.
Daj nam kažiput i moć da spomenemo
na sav glas sve dobro što u nama ruje,
da sebe i sve drugo već opomenemo:
da se krepče čini što silnije se čuje.
A sami ćemo tada ostvariti
srce za ljubav kao kovčeg zgodni.
I za ljepotu srce će mariti,
ljubav za lijepo i za život plodni.
Jer svijet i mi po tebi smo srodni.
Daj nama svakog dana našu zdjelu,
pa makar jeli pasulj, puru, rižu,
i makar pili vodu tek na vrelu,
brojeći kapi što se k usni skližu,
na međi šumskog puta slična križu.
Daj nam uvredu, da cio svijet vidi
da smo za pedalj viši, jer smo gordi,
a poniženje da nas jedva stidi,
kad blisne pravda slična britkoj ćordi.
I saspi tlapnje maglovitoj hordi
da raspršamo u većoj jasnoći
Dana te sjene uplašene Noći,
i daj nam i zlo, no samo radi dobra,
ukloni smrt, u bašti klizaj kobra.
Oprosti našem luku i krompiru,
ako nas hrane s idealnom hranom,
jer za nas nebo blista na tanjiru
i krijepi crijeva zemnom, tamnom manom.
Oprosti našoj ljubavi kad zgriješi:

na kraju srdžbe nada nam se smiješi,

i kad zamrzimo neprijatelja svoga,
znaj da nas spaja muških ljudi sloga,
ne biti zao, no uman u snazi

i isporaviti pravicu na vazi.
I daj nam oštro oko što red pazi.
Daj pravdu nama i neprijatelju,
dvije mrlje ulja u istomu zelju.
Žedan kamen na studencu, 1954.

MOLITVE VEČERNJIH
ZVONIKA
Kroz plavi suton mramorni zvonici

visoke i bijele misli snivaju;
kroz plav se uzduh sutonski zvonici
uzdasima zvonkijem dozivaju.
U molitvama, s križima zvonici

zemlju u plavi suton blagoslivaju:
o svete vaše popijevke, zvonici,
te se u dušu rajskim ritmom slivaju!
Utišati će srca disharmoniju,

jer dobre i drevne dozvaše melodije;
utopit će nam bole i harmoniju,
u vrtlog pjesme, pobožnost psalmodije,

jer srsi glazbe struje svetim strujama
i blagoslovnim blaže alelujama.
Izvan zbirki, 1909.1935.

August Cesarec
(1893.-1941.)
O, KAKO JE TEŠKO VISJETI

NAD SOBOM SAMIM...
O, kako je to teško visjeti nad sobom samim

i znati
da se ide krivim putem!
I ipak tim putem ići!

Sve dalje od sebe, spram sebe samoga biti Juda i
činiti izdaju.
Zar nema pravoga puta,

zar nije on usječen, iako u guštari nedohoda duše,
on ipak vodi k meni samome?
Živjeti i ići putevima milijuna,

braća su mi, znam, ali i među braćom čovjek ostaje sam,
u najtežim časovima sam,
i nije uvijek put milijuna put k meni samome.
O, kako je to teško visjeti nad sobom samim i znati

da se ide krivim putem od sebe samoga dalje.
Krist je moje tijelo i duša je na njemu smrtno raspeta.
(1920.)

Miroslav Krleža
(1893.-1981.)
PIETÀ
Glazba modrih nevidljivih sfera.

Na polituri starog šifonera
zelene boje dršću mladog dana
i jedna svijeća plamti blijedim plamom,
i jedna jadna žena,
nad bijelim lešom krvavim i nagim,
nariče ko rodilja što viče
nad plodom srca,
srca plodom dragim.
Obrisi se njeni biju s polutamom,
a jedna svijeća plamti blijedim plamom.
“Ja Ti nosim balzam, paome i mir!

Mir s Tobom, tužni sine moj!”
Tih jecaj zvona i pobjednički poj.

Na barikadi negdje teče krv, i gori plam,
tutnji boj,
i crveni se smije stijeg u modrini visina,
a jadna mati oplakuje stjegonošu sina.
I čini se da mrtvi stjegonoša govori:

“Po laži miriše u našem stanu,
tu, mati, po laži miriše,
i demon neki diše,
i dira moju ranu.
O, mati! To danas strašno lažan
Uskrs svanu.

Mi smo se klali, mati moja draga,
i srce tvoje sedam puta zaklano krvari.
Mi smo se klali ko pijani barbari
za stvarnost crne tvrdoglave stvari.
A sve je Laž, Laž grozna, ni crna ni bijela,
Laž barikade, knjige, riječi i raspela,
i ničega nema, ni boga ni vraga.
O, zašto smo se klali, mati moja draga?”
Glazba modrih nevidljivih sfera.

Na polituri starog šifonera
zelene boje dršću mladog dana
i jedna svijeća plamti blijedim plamom.
Pjesme I, 1918.

JA TEBI PJEVAM, GOSPODE
U krizi nad svim krizama ja ranjen stojim i u ruci mač

moj polomljeni strši.
Svih mojih slutnja jeca poraženi plač;
ja svladan sam, i polomljen strši
moj mač, moj dobri mač!
Što mogu drugo sad? Ja Tebi pjevam, slavni Pobjedniče,
Ti, crvena Apoteozo i posljednji Autoritet!
Ja vjerovati dugo nisam htio da ima ruke Tvoje
nevidljivi kret
kojim mačeve lomiš božjih bojovnika.
Al’ sad kad gine dvoboja našeg vika,
i kada zvona najvećeg zvonika
pobjedu Tebi zvone,
sad pjevam Tebi, Gospode,
koji si stvorio žene, Marije Magdalene,
i koji hramove zidaš na sinovima Jone.
Ja pjevam Tebi sada, Gospode!
I ako cijeli dan oblaci umiru tužno
ko robovi pod piramidom horizonta,
i ja pijan plešem na izvoru svog stiha,
ja pjevam Tebi sada, Gospode!
I pjesma je moja plima požarna,
i krošnje drveća gore ko buktinje dana,
a svaka je misao moja i svaka je moja rana
stih Tvoje himne, Gospode, Pobjednice!
Da li je podne vedro ili tmurna podla noć,
ja tražim Tebe, moćni Gospode.
I ako se modra nebeska krv po eternim pločama lije,
i ako se pare školjke i biser rađaju, o, vječno, vječno,

u stoobličnom lisju, mramoru i zmiji,
ja sjene vidim Tvoje, o, silni Gospode!
I moja harfa Tebi psalme poje.
Ti, koji si meni polomio mač!
Ja bio sam deblo, a sad sam zgažen drač,
i pjevam, pjevam pjesme opojne
od kojih san će pasti na svilu Tvojih vjeda,
pa kad usneš, slavni Pobjedniče,
ja nožem ću te udarit u leđa!
Pjesme III, 1919.

NENADEJANO BOGČIJE
ZVELIČENJE
Spomen na jen hispanjski Kipec
Nenadejano bogčije zveličenje

zasvetlelo nam bu
kak zvezdane tenje.
Seh brig i terhov konečno zlahkotenje,
Dominuš nebeški, slatko hrepenjenje.
Gda Gospon Bog bu v saku našu ranu

s parstom pihal na Sudnjemu Danu.
Na Den Konečni, na Den Serditi,

vsi fehtari i drugi bogci vsi,
do keh nigdo nigdar nišče deržal ni,

kak oblak svetleč, beli megleni.
Vekvečne norme gdi su v blagdajnskoj belini

z mužikom i cvetjem, z rožmarini,
v đemantnej, samitnej, đunđastej Sikstini,

vsi romari, cafute i fakini,
pili buju z Bogom v čistoj rubenini.
Balade Petrice Kerempuha, 1936.

Ulderiko Donadini
(1894.-1923.)
MOLITVA JEDNOG
MELANKOLIČARA
Gospođici Z. T.
Sklopi oči, ne gledaj više!

Hladno je i kiša na ulice gradske pada
Zle su oči u onih koji te gledaju.
I sve za čim čezneš
U crno propada blato.
Sklopi oči!
Ne gledaj na smijeh
Kojim te prate na tvom putu.
Duboko k svojim snima sadi
U njih sva potoni.
Dođi tad u hladnu i sivu sobu
Gdje ležim ja na tvrdom krevetu,
I gdje su jastuci mokri od mojih suza,
Gdje blijedi dan viri na moje prozore,
I gdje nijem i ukočen umirem sa satovima što prolaze
Tu dođi... K meni se sagni, oči otvori
Daj mi jednu za drugom
Sve zvijezde tvoje duše
Daj mi sva sunca, što leže na dnu tvojih zjenica
Daj mi svu ljubav, što svijetli u mutnim tvojim suzama.
Daj mi sve tajne snove tvoje!
I kad ti ništa više ne ostane
Kad mi daš sve što si imala
Tad ćemo, kao oni, što ništa više nemamo
Poći
Pod crni onaj oblak
Što nam nad glavom prolazi.
Dom i svijet, 1920. (Sabrana djela, 2003.)

Dora Pfanova
(1897.-1989.)
[BOŽE ŠTO SI DAO…]
Bože što si dao ovaj osmjeh meni

lagan drug mog srca kad se bolno steže,
daj mi malu sreću skrivenu u sjeni
lagan dar tišina što daleko leže.
Pokloni osami mojih misli sreću

kao što ju zemlja nosi s cvjetovima,
zalud si mi dao ovu svetu, veću,
htjela bi da dadeš to što svaki ima.
U krugu svog svijetla što mi svijet prosijeva

sama sam o Bože, sama bez topline
i dok duša toplo svuda ljubav lijeva,
srce ovo malo samo je i gine.
Ljetne pjesme II., 1919.

[DAJ MI O BOŽE…]
Daj mi o Bože da pjevam i da sanjam,

u ovo vrijeme meteža i borbe,
pomoć kad već ne nosim i riječ kad moja
zališna je –
U ovo vrijeme kada nema ruža,
ni milo ništa, niti blagosti
bila bi rado nestala.
Daj mi o Bože nekadanji,
sadašnje sanje nove
da ne vidim, kad raditi i tako ne mogu
Snove koji bi bili jaki
jači od grubosti, od povika i ljutnje,
jači i blaži od sjaja i od suza,
Ozbiljniji od šutnje noći.
Bola sam svakog sita
Varave borbe, govora i molbe svake
Uništi Bože sve što još me veže.
Slobodna sam ko kad se rodih
Slobodna, nigdje ništa nema što me treba.
Daj mi o Bože da pjevam i da sanjam,
sama za sebe,
u ovo doba gdje se sve rastaje,
gdje nigdje ništa utjehe ne daje.
U ovo vrijeme nema ruža.
Svu noć tek kuca srce zamišljeno
na novu borbu zališnu što joj već sprema dan
U ovo doba bila bi rado nestala.
Početkom studenog 1928.
Gradske pjesme

Ilija Jakovljević
(1898. - 1948.)
MOLITVA
SVETOM ANTUNU PADOVANSKOM
ZA DUG ŽIVOT I NARAVNU SMRT
Moj sveti Antune, ja znam da si umoran

od propovijedi dugih i mnogih čudesa,
i da si jednoga dana, dok su te čekali vrapci
zasitivši se gube, pobjegao na nebesa.
Teško je biti čovjek, iver božanskoga krijesa.
Mnogo su veći užitci u dimu rajskoga vina.
Ah, tamo žita sama na plodnim njivama rode
i govor je tamo biran Dantea i Racinea.
O, svrni pogled na mene iz cvjetnih, sretnih visina!
Zgažen i ništav ležim, i bol me prožima svega.
Korablje moje tonu, jecam u sutonu bonu,
a ti si veći u sreći od mnogih svojih kolega.
O siđi, priđi, obiđi, dušo bjelja od snijega!
Vapaj molenja moga pred tvoja stopala pada.
Napoj me, makni, takni, vrelo je čelo moje,
razdire ranjene grudi jastreb sivoga grada.
Dobar je Bog nad Gorom, darove brojne mi dade.
Hvala mu na njima budi, jer ih zaslužio nisam,
no ako poživim dugo i umrem naravnom smrću,
sjetvu bih muka znao požnjeti nekako i sam.
Pa ako moguće jednom, naravno s pomoću tvojom,
okusim vječite slasti žarkog nebeskog pića,
poklonit ću ti srce, ko pisanicu rumeno,
i hostiju od sanja, i jednog zlatnog ptića.
Mnogoglasje (SHP BiH), 2000.

Antun Branko Šimić
(1898.-1925.)
MOLITVA NA PUTU
Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi

i moje misli nemoćno ko moje ruke vise
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda
Preobraženja, 1920.

MOLITVA ZA
PREOBRAŽENJE
Dan još je samo nekoliko svjetlâ koja gasnu

na vrhovima
Ja čekam noć: preobraženje stvari
Noć
iz doline javi se i raste izmeđ blizih brda
k nebu
Prostor moga kraja pun je noći
Rasvjetljuju se ispod neba brda

u ogromne i plave prozirne kristale
Stabla
na vrsima, po polju, oko vode i kraj mene
bespokretna i crna stanu
Ja slušam s ceste: dolje livadama

bijeli mjesec šeta
i mislim:
zašto noć što vraća stvarima
blago nepokretno lice njinih mladih dana
u nama budi tamne gladne požude?
O noći

budi hladna ruka preko našeg vrućeg čela
utišaj krv i spusti blagi mir na čula
Neka naša tijela mirna prozirna i plava usnu

snom nevinih i tihih biljaka
na plaštevima koje mjesec prostire po travi
Mi slušat ćemo u snu

kako mjesec tiho koraca po vodi
Preobraženja, 1920.

MOLITVA
Noćas tišina bjesni svoju oluju

i kroz moje srce prolaze
oštri glasovi dalekog predjela
kuća, stvari -
Noćas tišina bjesni svoju oluju -
I moja duša u svetom času

pada na koljena kao očajnik
i pruža ruke,
moli -
Bože koji ne daš da moje noći sjaju

od sjaja kakvih sitnih bijelih cvjetova
ili kakvih visokih zvijezda,
koji ne daš da moje noći mirišu aprilima
i snovima nevinih mladih djevojaka,
daj mi, daj mi, da pada noćas
jedna cijela oluja zvijezda i cvijeća
na me
na moje noći mračne i žalosne,
na sve moje i na cijelu zemlju,
jedna cijela oluja zvijezda i cvijeća,
da sve bude jedna beskrajna radost
od zvijezda i cvijeća cvijeća.
Periodika, 1913.1924.

Ante Cettineo
(1898.-1956.)
MOLITVA ZA MOJU UVALU
Prođi, o Gospode, danas sa mnom kroz moju uvalu

da zajedno pohodimo drage znance iz djetinjstva,
da uz pomoć vjetra probudimo u svima vjeru zaspalu
u tvoje nebo, u tvoje more, u tvoja dobročinstva.
Molim ti se, o Gospode, osnaži tvoje sunce, mog

jedinog druga,
da cvrčci sa mnom zajedno ispjevaju iskonski očaj
ovog stijenja,
ne daj da sitnoga mrava šatre slamka teška i duga
na tvrdoj stazi ljubavi i uznesenja.
Prospi dvije-tri kapi kiše u ove do dna presahle

bunare
što vjekovima zjape žeđu loze i beznađem težaka,
ponesi na talasima svojim ove lađe nasukane, stare,
predaj ih dnima punim ponorskog mraka.
Jer ničeg nema žalosnijeg, o Gospode, no slušati

plač istrula drva
plač razrđala gvožđa kad od zvijezda smirenje i
rasulo moli,
ili kad ozvjezdanu gluhoću rastače zub crva
zariven u bok goli.
Pomazi, o Gospode, usamljenu aloju na grebenu,

najljepšu svoju zvijezdu podaj njenom visoko
istršalom cvijetu:
naoštri bodlje njene ko mačeve na listu srebrenu

da mjesec vazda zastane kraj nje u svom letu.
Sačuvaj, o Gospode, djevičansku bjelinu stijene i
djevojačkih grudi,
izlij sve podnevno zlato u žukin cvijet i zijevalicu
žutu,
ne daj da leptiri, njini drugovi, poginu od studi:
sami bez sunca, bez peluda na putu.
Smiluj se, o Gospode, momcima što čuvaju kameni

pristan moje luke
da pušku zamijene ostima, a bodež mašklinom,
da nikad krvlju čovjeka, svoga brata, ne poškrope
svoje ruke,
da bližnjeg dočekuju samo solju, hljebom i vinom.
Optoči, o Gospode, delfinske peraje smaragdom

svojih zora
da ostrva, ko brodovi, zaplivaju brazdom razvučale
pjene,
da s narančastim dijademom u kosi sa dna sikastih
dvora
pozdrave dan sirene.
Zasjeni kamene međaše krošnjama slatkog rogača

da s planikom i smrekom othrani mališane krša,
čeliči žuljeve na dlanu njegovih preplanulih kopača,
razigraj srebrom posne rešetke vrša.
Molim ti se, o Gospode, za sva debla bijena i

kljaštrena vjetrovima:
neka tamarisk vazda odoli reskom nasrtaju vala,
oboružaj borove rodne tvrdim, kao kremen,
čvorovima,
neka svaka maslina bude harfa u dahu maistrala.
Pokuj, o Gospode, u sutonu sve hridine žeženim

zlatom
za zadnju molitvu valova utopljenom suncu,
porosi večernjačom sjajnom u kraju nepoznatom
put skitnici i bjeguncu.
Ukrijepi bdjenjem, o Gospode, zanemogle

svjetionike po školjima,
daj da se mreže bez rana vrate sa zupčastog dna,
teškim, nabubrelim klasjem povij oznojene brazde
po poljima,
za mir pločarica, za radost zimskoga sna.
Rastanji kristalom Tvoga plavetnila brecanje našik

klatna,
skruti ga u dragulj svih naših dubina i visina,
razapni, kao jedro, nad nama tvoja čudesna platna
za lijek od današnjice i splina.
Pridrži u padu magarčića i kljuse mršavih,

ožiljenih rebara,
pruži im u smokvinu hladu bar šaku suvoga grma,
omekšaj srce i bič nj inih okrutnih gospodara
za teturanja niz klance i bespuća strma.
Štiti, o Gospode, prosaricu i češlj ugara od

užagrenih očiju jejina,
porubi isposničkom samoćom vrh mirulina kljuna,
izdubi za odsjaj njenog pjeva sva rebra naših pećina,
prelij sve ograde srebrom popčevih struna.
Spasi od posrtanja krstače naših napaćenih mrtvih

što pod stoljećnim čempresima čuvaju naše bijede i
ganuća,
brani njine razjedene natpise i kosti od kiše, vjetra
i vječite smrti,
budi ih suncem i lastama svojim svakog svanuća.

Opij podnevnim žarom malog guštera na kamenoj
ploči,
navlaži sarkofage sive memljivim hladom lovora,
spokojstvom jutarnje oseke isperi naša srca i oči
od lutanja i zamora.
Otupi, o Gospode, klinasti šljunak pod tabanima

prosjaka,
ne daj da smilje povene prije zime na zaglavcima
maslinika,
porobi vjetar na vrhu malaksala jarbola i pokidana
oblaka,
čuvaj od groma vite tornjeve zvonika.
Utješi oslijepljele gradine grobarski strpljivim

bršljanom,
ražedni poljske crkvice uljem iz tvojih najsočnijih
zvijezda,
okadi pragove njine kaduljom umjesto tamjanom,
opoj ih pjesmom iz ševina gnijezda.
Pred gavranovim naletom sve visove i oblake naježi,

da se spasu bijegom razdrhtale čiope i laste,
priteci s vjetrom cvrčku raspetom na paukovoj mreži,
brani od požara suncem izblistale plaste.
Šta da uprosim od tebe, o Gospode, za trske na

plećima grebenja,
za njino šuštanje žalno i bespomoćno od zore do
smrknuća:
za ustreptalost svih spoznaja, ljubavi i ushićenja,
za nemoć svih naših pregnuća?
...A za sve to, o Gospode, podari mi slatkoću sna pod

gredom djedovskog tavana:
dvije-tri zvijezde iz napuklog krova nek budu srcu

i očima plata,
ne daj miru ni snu da postanem prag na kući
oguglala gavana,
prag od iskona zidan krvlju bližnjega i brata.
Osim toga, o Gospode, ne tražim od tebe ništa,

no samo pedalj žala i mlaz sunca za moja
iskasapljena uda
i modri, duboki procijep na razmeđu našeg grobišta
da s tvojim morem budem uvijek i svuda.
Da s tvojim morem skinem prolaznost sa svih stvari,

da svi: mrtvi i živi pozdrave u meni istinskog
sapatnika i druga,
da svi grebeni u uvali postanu tvoji oltari
gdje će se vječno moliti sunce, vjetar i tuga.
Laste nad uvalom, 1935.

Mate Balota
(1898.-1963.)
VAZMENA NEDILJA
Grančice moja, tamo priko mora,

di zlatno sunce sije,
di sve se nebo smije,
di svu nan zemlju brani naša sedlasta gora,
da ti je srican Važan, bila dupla rumanija,
roža najlipča od svih, brkasta mala Marija.
Ti ćeš danas poj ti u crikvu, s facoli hlibi i mesa,
za janca, turte i jaja, pop će moliti stare slovinske
beside,
tajne i mile beside, ke tamo još više vride,
i vi ćete znati da hi je čuja veliki Bog iz nebesa.
U podne te biti na stolu jaja, hlibi i janče pečenje,
vi ćete slaviti svetac kad Bog je uskrsa,
vino će teći crleno vašeg najboljeg trsa,
i sve će imati za vas veliko sveto znamenje.
Ma kad se skupite tako na dan najlipći u litu,
u svakoj hiži za stolon prazne kantride te stati,
prazna mista te biti domaćih sini, šćer, sestar i brati,
ki su nikamo sami u maglu morali pojti po svitu.
Kad tamo po rasutih seli na Važan miljare oči suza
zamuti,
uprite svi hi u nebo, vaše oči su čiste i virne,
i molite črsto za pravdu i ljude dobre i mirne,
Bog će vas čuti...
1932.
Dragi kamen, 1938.

Tomislav Prpić
(1898.-1987.)
MOLITVA
GREŠNOG NARODA
Otpušči grešnom narodu

Jezuš.
Kaj nam se živeti ne če.

Mi zato vužigamo svece.
Kurimo tamjane dišeče.
Kajti mi znamo:
na svetu je zlo.
I baš je tak.
A samo sunce još sveti jednak.
Mi smo bili na fronti.

Z oštrim okom
mi smo videli blato svačije.
(Mi nosimo zlatnu žnoru
šicersku z soldačije).
I mi smo se tukli.
I kleli.
I krv smo puščati šteli.
Istina.
Vezda?
Idemo.
Gori plavi.
Gologlavi.

I če smo zgrešili slabi,
naj nas kaštigati,
Jezuš,
grešnom narodu zabi.
I če smo opali mi
trudno noseč si križ,
napravi tak,
da žal nam ne bu
za niš.
Plava gora 1923.

Gustav Krklec
(1899.-1977.)
MOLITVA ŠUMA
Šume su sklopile ruke

u noć crnu, i prose:
Mjesece, mjesece, druže

prospi u naše kose
bijele i srebrne ruže
i daj nam vedar san.
Tri su nas oblaka bila
mlazom kiše i tuče;
tri su nam oblaka bila
propast čitavo juče.
I danas cijeli dan
nad nama oblaci kruže.
Mjesece, mjesece, druže.
A molitve tihe u noći

dižu se ponad šume
i čini se ko da će doći
u oblak, u nebo i u me
ko san.
Lirika, 1919.

VEČERNJE MOLITVE
Sunčane rijeke teku u crno more,

vrh šume gasnu svijetle i raskošne boje,
šuma tone u sumrak
i modri pauci predu svilene niti,
pletu koprenu tanku,
vezu svileni plašt.
Vrhovi smreka i jela piju zelenu maglu,

grane im pobožno šute
i šapće lišće
večernje molitve Bogu.
Sad bježe svijetle sjene iz šume,

a zvijeri traže legla
i ptice gnijezda -
na vrhu bora se njišu srebrni vijenci.
Hiljadu ruku je sklopljeno.

Hiljadu plavili leptira lepeće.
Hiljadu molitava modrih šumori u šumi.
Lirika, 1919.

MOLITVA SESTRE MARIJE
- O zlatna sestro Marijo,

čuješ li? - veće pada,
u crno je velo ovila
tornjeve mrtvoga grada.
Pusti svilu i vezivo
i Bogu se moli sada.
- O dragi brate Antune,

ja čujem korake noći,
Bog će mi grijehe oprostiti
i milost me neće proći.
Sad moram da vezem vezivo:
sutra će dragi doći.
A noć je k’o ptica velika

nad gradom spustila krila,
i sve je tiho i usnulo –
tek katkad šušne svila.
Tek katkad šušne i kao da
srebrnim šaptanjem kaže:
O vezi, Marijo, vezivo,

dobrome Bogu je draže
od svake riječi i molitve,
od svakog tužnog amena
srce, koje u ljubavi
gori k’o grančica plamena.
Srebrna cesta, 1921.

MOLITVA ZA DJECU
Tebe, koji sija smrt kroz naša polja

i mnoga srca probi vrhom svoga mača
da bi sudbina bila svjetlija i bolja
a zemlja naša sretnija i jača -
Tebe, koji posla crne godine rata

i glad, i pomor i puteve neprohodne
da bi zauvijek združio brata i brata
i svima dao zemlje i njive rodne -
Tebe, Gospode, molim, ove svijetle noći

kad vije bijeli snijeg nad krovovima grada,
nemoj kraj naših kuća sinuti i proći
i ostaviti srce da boluje i strada.
Obdari našu djecu darovima neba

u ovom času tihog i nebeskog slavlja,
ti znaš da jednom treba obuće i hljeba
a drugom malo radosti i zdravlja.
Pomiluj plavu kćerku varoškog čistača

i reci da će biti lijepa kao zora,
poljubi crnog sina seoskog kovača
i daj da bude silan kao gora.
Uniđi kroz prozor seljaka, siromaha,

i prostri im po slami svoje svijetlo htijenja
od dodira tvojega i od tvoga daha
niknut će nam mlađe, bolje pokoljenje.

Daj djetetu svakome ljubavi i moći d
a postane od nas zdravije i bolje,
možda će i nama zlatno doba doći;
procvjetati zemlja, uroditi polje.
Da spoznamo i mi svi: da su naši mrtvi,

propali u ratu, poginuli, pali,
namijenjeni bili jednoj višoj žrtvi
i život za mnogo ljepše svrhe dali.
Tebe, gospode, molim, daj da djeca stignu

junačka i zdrava u vremena nova
i zagrljena bratski daj da visoko dignu
propalu u blatu zastavu naših snova.
Izlet u nebo, 1928.

Vlado Vlaisavljević
(1900.-1943.)
PJESMA KRISTU
Nisi mi više, nisi duše otac blag.

Sveobuhvatna dobrota koja od propasti štiti.
Nisi mi drugar drag,
Priznajem, čemu kriti?
Više nisam vjeran tebi

Nit moći tvoje riječi.
Vjernost svima, ne sebi,
Povratak tebi mi priječi.
Zatvorena u samici sumnje

Pitanja - rana do rane,
Peku u močvari šutnje
Ko u tijelu zaustavljeno tane.
Od smrtne britkosti mraka

Nijemo srce ne pjeva.
Posljednja sunčana zraka
Spomen na tebe lijeva.
O, kako te opet naći

Za kojom planinom tuge!
Da 1’još tvoja patnja znači
Spas čovjeku, zlu odanog sluge?!
Balada o Tounjčici, 1957.

Sida Košutić
(1902.-1965.)
NISAM DOSTOJNA
Nisam dostojna da uniđeš pod krov moj…

Znam da nisam dostojna.
Ali dostojan si, Gospodine, Ti da dođem i na dar
donesem Ti moje malo srce.
Moje srce otkucava od zore do mraka.

Tome se kaže: jedan dan.
Svi moji otkucaji jesu život, koji prolazi
tako brzo, daje svako jučer, danas, kao san.
A kada dosanjam posljednji sat, srce će moje stati.
Prisluhni mu, Gospodine, i daj mu Život koji će teći

uza Te!
Samo reci riječ, već danas da čujem...

jer sam davno umrla, da bi živio Ti,
koji također umrije, da bih živjela ja.
U hostiji, Gospodine, suncem su Te zvali

od kojega niče život svemu dobru;
i kao mjesec pun sjaše, što obnoć spašava lutaoce
beskućne.
Dobrota si za me, hostijo beskrajna:
u Tebi se do mene opet snizuje Bog.
Zdravljem za vjekove bolesnu me hraniš

i suze mi otireš blaženstvima s gore.
Neka mije čisto moje malo srce:
uniđi tada pod krov moj.

Kada dosanjam posljednji sat, moje će srce stati.
Prisluhni...
Kao ovdje, povedi me opet u život Ti,
koji si istina, put i život.
Hrvatska revija, 1937.

MOLITVA SUNCU...
Kako ćemo dugo čekati da nam dođeš, zlatno sunce?

Negdje visoko i daleko od nas boraviš
u beskrajnim prostorima.
Ne znamo pogoditi, gdje upravo jesi, jer te zastiru oblaci
i dugo je već, što te ne vidjesmo.
Ali znamo, da je kod tebe tako toplo,
kao u srcu dobre majke;
daje kod tebe tako svijetlo, kao u spoznaji svete istine;
daje kod tebe tako lijepo, kao u blagom snu djeteta.
Kako ćemo dugo čekati da nam dođeš, zlatno sunce?
Svakog dana pružamo za tobom ruke i suzne oči
upiremo u sivo nebo.
Pa ti se molimo tiho:
dođi, dođi, naši su domovi tamni i oči su nam zamalo
slijepe od tog mraka;
dođi, naša srca zebu, sa sviju nas strana udara bijeda;
dođi, sunce, mi smo mala djeca, željna milovanja
blagih snova.
Ma da ne znamo pogodit, gdje upravo jesi, između nas
i tebe samo je jedna molitva, koja od zemlje siže do neba.
Zvijeri urliču, kada je čuju, pa bježe u svoje divljake.
Ptice zaboravljaju pjevat svoju pjesmu i
skrivaju se u gnijezda.
A puste njive šute mrka lica, pa razmišljaju, kako će
dugo piti naše suze.
Dođi, zlatno sunce! S nama ti se moli sva zemlja.
Naša žena, 111/1937., 4.

Vjekoslav Majer
(1900.-1975.)
BOGU
Ruše se vremena
kao trule grane
na naše umorne dane
pada sve teža sjena.
I umiru ljudi
blijede svijetiljke svijeta
smrt svoju pjesmu gudi
na svili naših grudi
ko crna ruža cvijeta.
O samo tvoje ime
vječno nad nama zlati
a moje uboge rime
samo su mala, prosjačka djeca što dršću od zime
na stubama ispred tvojih vrati.
***
U danima oluje
kad glasovi mrtvaca pod zemljom bruje
a u zraku ječi očajna vika
oblačnih, tamnih bojovnika.
U danima oluje
dršćući gledamo kroz naša mala okna
dok su na brdu stabla u nemirnom plesu
I dok svijetle strijele u krošnje lete
ti žuriš cestom u divljem bijesu
u naručju nosiš od ljudi ubijeno dijete.
Lirika, 1924.

Antun Bonifačić
(1901.-1986.)
MOLITVA BL. DJEVICI

ZA MORNARE
Ne osvrći se na kletve, što ih govore mornari, Gospo!

To je čeljad bez odgoja,
ali dobra srca.
Kad šijuni kidaju jedra

svaki stiska škapular na mršava rebra.
I na njih čeka djevojka, koje još nijesu našli u luci,

što čeka i moli sa djetetom na ruci.
Oprosti, jer ne znaju što čine.
Noću su zgrčeni kao djeca

i mole u potaji.
Čuvaj ih, Gospo, s trsatske visine.
Pjesme, 1926. (Izabrana djela, 1996.)

MOLITVA
MAJCI BOŽJOJ OD LORETA,
DA SE VRATI U HRVATSKU
Vrati se k nama, Presveta Majko, vrati se k nama sa

svojim domom,
Marijo, Majko Božja sa trsatskog brda, sva Te
Hrvatska zove.
Uzprkos bura hrvatski brodovi plove,
jedre nabrekla jedra, praćeni gradom i gromom.
Uviek u borbi s mrakom i laži, bili smo prvi.
Najbolji od nas leže staklena oka i ukočene šake,
zemlja im naša upija krv, a prazne zievaju rake,
hrvatske rieke teku krvave od hrvatske krvi.
Velebit ječi, Kozara plače, mutna valja se Una.
Planuše drevni domovi naše stoljetne sreće,
jedino oni pale junacima vrlim zlokobne svieće,
pakao sudi svetcu, pobjedu slavi buna.
Planuše hambari puni, razbiše konobe s vinom,
spališe pitoma sela, srušiše gradove biele,
tužni hrvatski sinci po prašnim cestama sele,
vrati se k nama, Presveta Majko, vrati se k nama sa
svojim sinom!
Blažena Gospo Sinjska, Bistrička Majko Sveta.
Prečista Djevo iz Voćina biela, Škrpjela čudesna Mati.
Hrvatska Majko iz Ferma i Loreta!
Iz svih krajeva svieta, nikada Te nećemo prestati
zvati: „Vrati se! Vrati…”
Sabrane pjesme, 1974. (Izabrana djela, 1996.)

Dobriša Cesarić
(1902.-1980.)
MOLITVA
Što htjedoh reći, davno sve sam

U djetinjstvu još reko Bogu,
Ali da nisam kakav jesam
I da vjerovat još mogu,
Za ovo dijete, koje volim,
Ovako Boga bih da molim:
Svojim si zvijezdama napiso

U prazno nebo sve sudbìne,
I mi smo samo tvoja mîsō,
Što sija zvijezdama iz tmine.
Svejedno da li ćemo stići
Na vrhove il past u bezdan,
Mi moramo tek ići, ići
Svud kuda put nas vodi zvjezdan!
O dobri Bože, ako one

Zvijezde što sjaju njoj sudbinu
U nevolju i jad je gone,
U očajanje i crninu,
Milostiv pogled na nju svrni,
Gle, ima oči kao lane,
Od budućih joj dana crnih
Učini, Bože, svijetle dane!
Sve zvijezde što joj život mrače,

O dobri Bože, ti ugasi –
Sve one zvijezde koje znače
Besanih noći sijede vlasi,

I one koje bolest nose
U svojemu sjaju blijedom,
I one koje prijete bijedom.
I one koje prijete bijedom.
Al ako nećeš da ih zgasiš

I ako iskušenja treba,
Ti moraš, Bože, da je spasiš
Pred ponorima mostom neba.
I nemoj da joj život zgadiš,
Odrediv puno bola za nju,
A kada spustiš ruku na nju,
Spusti je samo da je gladiš!
Povratak, 1994.

Đuro Sudeta
(1903.-1927.)
MOLITVA
Daj mi, Bože, da zaboravim,

da su ovo ruke moje,
da su žute, prozirne i tanke
ko u jesen hvoje.
Da zaboravim,
da su nekad bile moje,
da su kidale, pustošile i harale
na zemlji bašte Tvoje -
- da zaboravim,
ko da nisu bile moje,
i da nikad nisu rasplakale
dobro srce Tvoje!
Sutoni, 1929.

Frano Alfirević
(1903. – 1956.)
MOLITVA ZA
LJEPOTU VODA
Da bi se radovale opet čarom djetinjskih slika

te vode bezbrojne razasute u snima;
da budu blistaj zanosni, ne zipke utopljenika
molim Te, Bože, odzovi se dugim vapajima.
Da mora budu opet utjeha našem oku

i da vedrinom spajaju krajeve i ljude,
usliši čežnju čovjeka, tužnu i duboku.
Staru ljepotu voda moje oči žude.
Nepomućeni sjaj smaragdnih površina,

ne sliku tužnih prostora zamućenih uljem,
s očajem ljudskih glava i crninom krhotina,
s licima potamnjelim ko da prekrita su muljem.
Brodove svijetle žudim, bijele ko galebovi,

lađe boja živih s blagim odsjevima,
blistave jedrenjake, radost, koja plovi
u divnom dahu životnom na beskrajnim zrcalima.
Da bi more smrti postalo opet ono

more života, rada i neizrečenih uživanja;
da naviješta veselje vedro brodsko zvono
na vodama radosti, što pozivaju na snivanje.
I za rijeke Te molim, da nam se opet kažu

kao brzice vedre ili najblaže tišine,

i da prestanu mrtvace u svoja dna da slažu,
u utrobe riba i krvave pomrčine.
Da budu rijeke svjetlosti, što pogled nam odmaraju,

pune svojih boja i žubora neka teku,
ne krvave i tmurne od tjelesa, što rastvaraju.
Nekoć šumeć život pronose ko pjesmu beskrajno meku.
Izabrana djela, 2002. (Postuma)

Ton Smerdel
(1904.-1970.)
OBASJAN VEDRINOM
Modrine Tvoje,
Bože,
Modrine
sunca su pune dubine. Ponizan i veseo

vidim sve svoje praznine,
te kličem ko cvijeće i ptice
za Tobom iz srca punine.
Modrine,
Tvoje modrine
za maštu su,
ko potoku
poslije oluja i kiše nizine.
Dubine i modrine,
modre neba dubine,
ko vječnosti svijetla su visine.

Nikola Šop
(1904.-1982.)
MOLITVA ZA SVE
Klecnuše visoke statue.

Vrh litica zadrhtao je srnin skok.
Sve stalo. Ne plače ni mala Vidica.
Daleko šuti putova suhi tok.
O znam ko si, što mi sad snene sklapaš ruke.

I zoveš u tišinu tu.
Znam što ne skače srna i ne plače mala Vidica
Čas je kad molim sjevernu molitvu.
O bože ti, što vunene oblake kupaš

u dubokom plavilu mora svaki dan.
Molim ti se za onu staricu što me noćas
upitala da li znam kakav jeftin stan.
Molim ti se i za onaj crni brod,

što plače daleko u ledu sjevernog pola.
I za onaj nečiji osamljeni hod.
I za ono svijetlo u mraku dubokog dola.
Molim ti se i za onog čovjeka mladog

što očajan stade na oštru hrid.
Molim ti se i za onaj zid,
u kome mrtve vojske snivaju.
Molim ti se i za ono nevino lice.

Iza onu crnku, podšišane kose,
koja u mraku zaustavlja prolaznike,
nudeći cjelove za gorki hljebac svoj.

MOLITVA ZA
NJEZINO TIJELO
U ovaj čas duša mi je bijela,

ko vez ove zavjese, koju suton njiše.
O Bože, molim ti se za ljepotu njenog tijela.
Za miris vječni, kojim u rosi tvoje cvijeće diše.
Na prstima mojim drhti balzama puna žara.

Balzama, što ga sakupi roj uskršnjih pčela.
Moj Bože, skrušeno te molim, tebe najvećeg kipara,
da tijelo njeno zasija svježinom gorskih vrela.
Ruka ti svemoguća izvajala je čari,

koje šum lana krije, satkan u odijelo.
Svojom si riječi zauvijek umrtvio sve stvari,
da nijeme i slijepe služe njeno tijelo.
O Bože, ne savijaj tegobom ramena ona.

Ti dao si im sjaj i bjelinu bjelokosti skupe.
Neka se pognu samo, kad tebe slave zvona
I prosjak moli ponizno iz hlada stare klupe.
Isus i moja sjena, 1934.

MOLITVA DA SELJACI
SRETNO STIGNU
Moj Bože, koji si obilan svanućima ranim,

s kojih u rosi kaplju radosti i jadi,
ne zamjeri, molim te, seljacima pijanim,
kad iz grada jašu u selo, na staroj kljusadi.
Nek te ne buni, što će u svom prigušenom bijesu

bez pozdrava proći kraj Raspela, na povratku kući.
Daj da ih ipak sretno u daleko selo odnesu
stari konji, pažljivo ušima strižući.
Moj Bože, kako bih volio da ovog časa

ostavim taj tašti rad za stolom.
Moj nevrijedni lik da s njima otkasa,
posrćući pod njihovim bolom.

MOLITVA DA SVI
IMAJU POSLA
O Bože, teško li je u doba časa snenog

prisloniti na ruku svoj umorni sluh.
I slušati u njoj zvuk posla izgubljenog,
koji nam je svet, ko neki dragi duh.
Ah, na nebu tvome vlada divan red.

Anđeli, sveci tvoji svaki posla ima.
I pčela mrtva gore opet skuplja med
po tvome nebeskom cvijeću i poljima.
Obilje posla daj i svakome čovjeku.

Neka mu radošću urodi svaki sat.
I neka tebi samo, kad dani mu proteku,
blistav od rada preda svoj alat.

MOLITVA DA NI VOLOVI
NE OSTANU BEZ POSLA
Bol za životinjama u duši mi kipi.

Moj Bože, ali ipak to je tvoja volja.
Ti si dao da plug parni užasno zaškripi
i siklanjem uzbuni tišinu polja.
Smiluj se dobrom volu, koji sad sanja o njivi

i svetosti tegobe posla svog.
Jer on ne će na ovome svijetu da živi
samo za to, da mu oderu kožu i skinu rog.
O Bože, daj milostivo, dok ova zemlja bude

svemirom prelazila svoj prastari krug,
dok na njoj budeš držao ove ljude,
daj svakom volu da uvijek ostane uz svoj plug.
I posljednji dan rada, kad ih preneš tugom

I zovneš ih da pođu tvojoj nebeskoj kući,
Tromo ko uvijek, daj da svaki sa svojim pođe plugom,
Mir tvojih visina orući, orući...

MOLITVA DA
VEĆ JEDNOM ODEM
O Bože, daj mi snage, da mirno ostavim

taj mali stan i uzani taj put.
Taj niski krov, nad kojim visi dim.
Ta okna, gdje je sjaj već utmul.
Tu izbu, u kojoj se odavno dešava

sve isto kao prekjuče i juče.
O daj da glasom, koji ne podrhtava,
reknem tebi: evo, predajem ti ključe.
I popis ti nosim, u kome točno piše

sve što je moje, od ormara pa do metle.
I krčag vode, u kojoj se lik moj njiše,
jutrom tako brižan i kivan na pijetle.
Dosta mi je tih svagdanjih povrataka

Iz kuće na rad i sa rada kući.
Pod rukom nek mi više ne zaškrine kvaka.
Moj Bože, pod taj krov ja ne ću više ući.
O samo koplje daj mi, dugačko kao šaš.

I kakav oklop nađen medu davno palim.
I konja, da na njemu kao tvoj krstaš
pođem da osvojim neki Jerusalim.
Da pođem samo, pa makar me usnulog u hladu

salijetala djeca i padala ko vrapci na me.
Od kudjelje mi namještala bradu.
I kitila mi s dvatri čička rame.

MOLITVA DA
NE BUDEM VIŠE PJESNIK
O Bože, daj da budem ko i svi drugi ljudi.

Da idem tiho, sličan svagdanjem prolazniku.
Za najobičnijim da srce moje uvijek žudi.
A Riječ mi oduzmi, koja zvoni isprazno u sliku.
Oduzmi mi i moć, kojom drugome dočaram

sve, što on jadnik nije mogao izreći.
Ugasi moje bdenje noćno, u kome skrušen stvaram
radost i bol, od koje sam već klonuo pri svijeći.
Kakav to šum sad čujem oko svoga čela?

Zar vijenac lovorov već pletu tajni prsti.
O pusti, neka iz mog siromašnog sela
gladno stado koza slatko ga pobrsti.
Pjesme siromašnog sina, 1926.

Vladislav Kušan
(1904.-1985.)
MOLITVE POSLIJE MISE
Zalutali oblak tamjanovog dima

Njišu meke sjene u prozirnom valu;
Prigušeni šapat molitvenih rima
Sniva tihi napjev u svetom koralu.
Neka sjeta struji s pocrnjelih slika

I statua mrkih što sumrakom šute.
Neke drevne riječi iz molitvenika
I blizinu Boga dobre duše slute.
Pred čađavim likom padovanskog sveca

Nevidljiva ruka voštanice gasi.
Djevojče u tuzi zamire i jeca,
Bolna žena moli da je Netko spasi.
S prozora martiri kroz šare od stakla

Slušaju i mole da znak s neba sine –
I umornog čela ruka se dotakla,
Lagano i blago ko trak mjesečine.
Lišće na vjetru, 1932. (Izabrana djela, 2003.)

MOLITVA
O smiluj mi se, Majko, Bogomajko, i reci, što

ću s mojim tijelom?
Zašto je ono moje, a ipak ne pripada meni?
Zašto sam ja kralj, koji ponizno prosi, a ono
preubog prosjak, koji dijeli raskošne darove?
Zašto nas vezuju nerazdjeljive spone
života, kad nas toliko rastavljaju protivnosti Smrti i
Vječnosti?
Zašto ga krvnički zatvaram u krletku moje
volje, kad sam ipak njegov ponizan rob?
O smiluj mi se, Majko, Bogomajko, i reci, što
ću s ovim tijelom?
Ponoćne ispovijesti, 1937.

Vladan Desnica
(1905.- 1967.)
MOLITVA
RAZOČARANOG ISUSA
Oče, kad opet navru

sumnje i stradanja strasna
i kad me označe opet
krvave stigmate tvoje,
udijeli milosti svoje
još jednom znamenja jasna:
osmijeh na nasušnu muku
i vreli žar zanesenja
što u viđenja krasna
obraća sva iskušenja
i sumnje, i stradanja strasna.
A kada grčevi minu

i kada skršeno tijelo
ostavi svoje raspelo,
tvome posljednjem sinu
podari meku toplinu
sumraka duše i svijesti.
Prekrati mu snage za nova
lutanja, nova pregnuća,
prekini glasove zova;
raščaraj skupu vrlinu
proročkih nadahnuća,
čudesnih iscjeljenja;
utišaj milosnom rukom
pomamu rumenih vrenja
i odjek lažljivih slava,

i posij i na umornu dušu
blagodat zaborava
i pokrov mutna smirenja.
Pa neka duša vrluda
po međi svijesti i sjene
- šumska mucava luda
što zaman povratku traži
puteve zatravljene;
neka, gavrani vrani
po mutnom i niskom nebu,
grakću nada mnom dani
i umiru doziva jeke
- a krilom da ne taknu mene!
Slijepac na žalu, 1956.

Dragutin Tadijanović
(1905.-2007.)
OČENAŠ LEMA KAMENA
Oče naš koji jesi

Na nebu i na zemlji
I smješkaš se kroz oblake
Pa krajičkom oka motriš
Kako se trudim ne bih li
Sročio riječi molitve
Koje Ti već znaš to znam
Usliši me i daj milostivo
Kad mojem žiću stigne kraj
Nek sunce sja i čuju se
Ptice kao iz daljine
A moje tijelo neka nježno
Zagrli bijela sestra Smrt.
Zagreb (Gajeva ulica 2a), 17. ožujka 1991. nedjelja, oko 19 sati

GOSPODINE MOJ,
ZAR SI DOISTA
Gospodine moj, zar si doista

Božansku svoju glavu odvratio
Od nas bijednih nevoljnika
Pa nećeš ni da nas vidiš
Ni da čuješ? Koji li grijeh
U nebo vapijući učinismo
Da nas tako kažnjavaš
Nemilosrdno ti koji si
Dobrota i milost, i koji
Opraštaš i najokorjelijima
Kockarima lopužama ubojicama?
Zar nismo dostojni tvoga pogleda,
Gospodine? Ili možda i mi
Treba da nestanemo, da nam se zatre
Sjeme, da se čitava povijest naša
Zbriše prljavom krpetinom?
Daj nam da barem to saznamo,
Gospodine!
Zagreb (Gajeva ulica 2a), 28. listopada 1991. ponedjeljak

August Đarmati
(1906.-1981.)
U CRKVI
O kol’ko svetih kapi plodne rose

U jednoj riječi ta molitva skriva!
Spusti pred Bogom pokajničke kose,
I priđi k vrelu, ključa voda živa.
Slušaj te riječi, kao svijetlo rone

U tamni ponor nemirnih dubina,
U njima zvoni tajna vasione
I divne žrtve raspetoga Sina.
Ne znam ti ime ni tko si, ni što si

Al neka bliskost struji među nama;
Isti nas zanos uzdiže i nosi
Gotskom ljepotom Božijega hrama.
Odgrni zastor s tvoje duše ledne,

I priđi k vrelu, ključa voda živa,
Da shvatiš tajnu moći duše čedne,
I sreću što se u bolima skriva.

Novak Simić
(1906.-1981.)
MOLITVA ZA SESTRU
Sad, kad je dvadesete zlate,

nek milost tvoja i njoj sine.
O Bože visine
budi bar jednom i Bog onih koji pate.
Na nju je rano bijeda

cicanu odjeću odjela,
a prsa, prsa
nad pisaću mašinu sagela.
I oči su joj samo

veselje briga gledale,
lutki od krpa želje
usne šaptale.
Zato sada
nek nešto drago doživi,
jer dani njeni bjehu
uv’jek beznadno sivi.
Nek bar u mladosti

vidi nešto od životnog sjaja,
ovdje, gdje je nebo tako teško,
a smrti bez kraja i raja.
Kolo, knj. XIII, 1932.

Drago Ivanišević
(1907.-1981.)
POSLJEDNJA VEČERA
Hljeb se rukama lomio

nije bilo noža
mlada se janjetina rukama jela
a za vratima lunjala mrkla noć
svi su se blaženo osjećali
osim jednoga koji je zle snove snovao

i osim jednoga koji je znao
da mu je to posljednja večera
Glasine, 1969.

Ivo Lendić
(1908.-1982.)
MOLITVA USKRSLOM
SPASITELJU
Molim se Tebi, koji si poslao proljetne kiše

na more... i stvorio to sunce, što grije,
da se obraduje proljetos svatko, koji je tužan,
da bar se kroz suze nasmije.
Da se pričeste Tobom svi koji su hladni,

(iako to ničim, ah ničim zavrijedili nismo)
da se sjete svojih oni, za koje se davno ne zna,
da doma pišu pismo.
Da se sjete svi bolni, dok zvona i potoci zvone,

a proljeće novo prolazi gorom i dolom,
da se uznesenje nad svoje vlastito tijelo
otkupljuje samo bolom.
Angelusi, 1936./2000.

MOLITVA ZA SAN
TEŠKOG BOLESNIKA
Kriste, koji bdiješ u svetohraništu bolnice,

dolazim u duhu k Tebi u tami ove noći,
da olakšaš nesnosne boli mom drugu bolesniku,
koji nije već davno svoje sklopio oči.
Ti, koji si stvorio san za sve ljude na zemlji,

daj, da tišina sna i njegove vjeđe takne.
Ti znaš, Kriste, kako on trpi, kako je sav ukočen,
kako ne može da se makne.
Ti, koji ne znaš više za san, otkad si pošo sa zemlje,

jer neprestano bdiju nad svijetom Tvoje božanske oči,
sjeti se, ponizno Te molim, u Svojoj beskrajnoj dobroti
Maslinove gore i one teške noći.
I molim Te zbog sreće, koju je osjetila Tvoja Majka,

kad je gledala Tebe, Svoga Sina, gdje Joj u krilu spava,
da u zanesenju tihoga sna, koji blaži boli,
klone i njegova glava.
Angelusi, 1936./2000.

Ivo Frol
(1908.-1986.)
MOLITVA
Bože - hoću da te podsjetim na vrijeme –

bezbrojna je sirotinjska raja
i doteščalo breme,
bojim se:
premalo se brineš za uvjerljivost svog raja.
Ja - crnac Jim iz Floride –

stvoren na sliku i priliku tvoju
mislim:
za kakve li nam strašne grijehove otaca
prokle boju?
Seljak sam
i uvijek sam pred tobom pobožno prigibao šiju
kao i pred svima,
znaš, bože, svu moju nevolju i muku,
zašto dopuštaš da mi gradovi ljetinu biju?
Ja sam radnik
imam djecu, ženu i treba mi hljeba,
vidim:
na moja je leđa pao teret tvog božanstva,
ja želim i ovdje - na zemlji - malo neba!
Bio sam u ratu -

hoćeš li kazniti i mene?
sa blagoslovljenom sam puškom ubijo
i moj neprijatelj
sa tvojim je blagoslovom pucao na mene.

Svi mi - robovi -
nećemo više da budemo djeca
i kraj tisuće srećnih i nekažnjenih zločina
ne vjerujemo više paklu
rad opsovanog sveca.
Svi mi...
o bože ... bojim se ... u svjetlosti otkriše ljagu.
doteščalo breme,
čuvaj
da i nebo i pako ne odu k vragu!
Pjesme, 1946.

Jeronim Korner
(1909.- 1976.)
MOLITVA MOJA
Iz tihoga kuta hrama

i ja se opraštam, Bože,
od ovog velikog dana,
koji si stvorio Ti.
I odlazim sav zanesen
sa dušom koja za vječnost
ko srce monaha zri.
I pjevam: “Nek Ti je slava,
Bože u osobe tri!”
U hramu Cistercija, 1938.

(Druga večernja)

BOŽIĆNA MOLITVA
PJESNIKA
Oprostit ću se od ljudske zlobe

i umrijet ću tiho ko ptica u snijegu.
Možda u tami svoje pjesničke sobe,
a možda na nekom svijetlome brijegu.
Da li će biti pjevanje rimâ

il molitva žarka u svetome hramu?
Da li će biti proljeće ili zima,
kad djeca pale božićnu slamu?
Ali znam da će biti pustoš oko mene,

samoća je vječna drugarica moja.
O želio bih da moje umorne zjene
sklopi tog časa barem sjena Tvoja.
Da od njene čudesne blizine

u mom srcu zasja Tvoja milost sveta,
da se duša vine u Tvoje visine
i ugleda svjetlost anđeoskih četa.
O Isuse Mali, molim Ti se za to,

dok snijeg ove noći pada sve tiše.
Ja tražim samo Tvojih zvijezda zlato.
I ništa više.
Obasjane staze, 1941.

Šime Vučetić
(1909.- 1987.)
DVIJE MOLITVE
Bože!
što Ti raspeti lik pod svodom ćuti
i prašta:
Htio bih ti dati

moje srce
ko nježni pup u proljetnom bdijenju
ko nježnu jezgru bajama u zrenju;
i mladicu loze iz vinograda.
Bože! u zlatu kandilova plama,

u mističnom svodu
pogledaj sjenke u kutu
i masne klupe hrama.
Vidiš i mene.
Na pragu Tvojih vrata
osjećam u sebi plimu mladih virova
milovanje proljetnih hirova:*
O čuvaj me
u ovom svetom miru,
i obmane i hirova...
Čuvaj moje srce,

moju mladost
na Tvome pragu vječnoga hrama.
(Vela Luka, 1929.)

KRISTE!
Večer se spušta na dušu našu,

u akorda zvona,
na prozore volne.
Šišmiši lete,
sutona boje,
promrzle tonu
i dulji se sjenka,
dok mi skromno i potišteno

što život volimo,
molimo:
O dobri Kriste!
daj nam plamene zublje,
Ko anđeo da potjeramo s naših srca
mržnju i zlobu,
da kao asiski svetac ljubimo
i goru i ptice---i sve;
da ko On molimo
Tvoje rane.
A kad zora zabliješti okna naša

i prosunča stabla
šaptat ćemo ko nevino dijete,
ko i sinoć:
Oh dobri, dobri Kriste!
(1930.)
Svanuća, 1939.

Olinko Delorko
(1910.-2000.))
BOGU
Često na rubu sna se javljaš šumom,

što ima ritam trava ili mora,
il prstenasti sjaj sutonjih gora,
i onda vladaš okovanim umom.
Ali čim jutro oglasi se drumom

i pojave se glasovi sa dvora,
te probude me, oči ispod bora
uzalud tebe traže cvjetnim humom.
Nema te više, iščezo ti trag.

Pored živih bića, boja i oblika,
ti mi se ne ćeš da pokažeš nag.
Oh, sini, Bože, tek u snu otkriven,

sada na javi puna, živa lika,
a ne kao dosad iza stvari skriven.
Razigrani vodoskoci, 1940.

ZEBNJA
Neće dug biti ovaj ludi nemir,

pa će i nad njim da se sklope vrata
željezna, što ih vrijeme kuje brižno.
Svakom je životu smrt ko pratnja data.
Pred iščeznućem nastat će tišina.

Rug će i zlobu hod smrti da svlada,
bit će i suza ponegdje i krišom,
al mene neće više biti tada.
Nikakva blaga ne stekoh na zemlji,

svu svoju snagu pretočih u riječi,
a svoju mržnju i ljubav i čežnju
srce je znalo samo snom da liječi.
O jadna smrti, možda ipak bude

i poslije tebe još ostalo za me
nešto života, možda netko brižan
i mene s čašću izvuče iz tame.
Budući, hode viših, boljih duša,

hoće li k vama moji sni da svrate,
ili će uz vas zaludni da drhte,
ko boli čudne, vama nepoznate?
Rastužena Euterpa, 1937.

Ivo Kozarčanin
(1911. - 1941.)
POEMA O BOGU
Kad u meni otrovaše Boga, hladno rekoše:

Boga nema. Tvoj je strah bez sadržaja i prazan.
Smrvismo u prah lažnog Boga logikom i duhom.
Dok ide za nama šumom, možeš li ga čuti sluhom?
Čovjek čovjeka kolje, a Bog je dalek i mrazan.
Zbog naše kobi nikad njegove suze ne tekoše.
Dosta je strahovlade. Dižemo zastavu bune.
Bijede su udesi naši, a mržnje duše pune.
Zebnja je tvoja jalova. Ako Boga ima, neka reče,
da zima bude ljeto, ili da uz brijeg voda teče.
Travu cijeli dan ljudi oštrim kosama sjekoše.

Uvečer sjede na pragu. Zvjezdano srebro pada
na pokošenu livadu što se crnoj šumi jada.
Pod rosnim cvjetnim krovom već spavaju leptiri
u teškom snu. Njišu se uveli makovi šeširi.
Iz zabrana strižući uhom zečja glava viri.
Dohodi vuk i srna. Pred žitnim poljem klekoše.
Kako su krotke u prvom mraku vučje oči,
dok se prohladna rosa niz zrelo voće toči.
Sparna sobna tjeskoba. Muče me krute riječi:

Ima li u Boga srca, neka ti pomogne sada.
Zašto još uvijek čeka, ako te toliko voli?
Govor je njegov melem skupocjeni što liječi.
Lako je gledati s neba čovjeka što pod križem pada.
Teško je ići bez doma od jednog do drugog mjesta.
Tko sam patio nije, tuđe ne osjeća boli.
Sa zemlje više ni jedna u nebo ne vodi cesta.

Bog je već davno bacio strašno prokletstvo na nas.
Njegovu okrutnu dušu uzalud čovjek moli.
Lažeš. Bijeda naša ljudska nije postala danas.
Ako Boga ima, nek ti pruži svoju moćnu ruku,
da zajedno uđete u vedru sunčanu luku.
U vrtu tiho cvate zlatna glava suncokreta.

Na tužnu moju mladost pada ruka bijede.
Čovjeka na prasnu drumu njegova sjena smeta.
Nevidljive pohode oka crni ljudi slijede.
Kroz tamu gledam tuđe tužne oči, ruke blijede,
glave sijede. Kako malo naše suze vrijede.
Sladak miris zemlje, voća, trave, zrela ljeta.
U tišini šumi vjetar. Crno noćno cvijeće cvjeta.
Potkovast mjesec nad plastom mlada sijena
sjeti me davno čitane legende Andersena.
Težak je teret sumnje u punoj straha duši.

Bog je svemoćan i zao. Ako ga čovjek vrijeđa,
ne će li spustiti ruku na njegova nepokorna leđa?
Pred zoru, kad svaki dimnjak jutarnju lulu puši,
Bog nas za grijehe naše vlastitom krvlju guši.
Njegovo oko za mnom uvijek budno gleda.
Kad tražim ljubav žene, čujem radoznalu nogu,
koja me prati u stopu kroz tužnost drvoreda.
Na moju glavu vjetar lišće i drveće ruši.
Gdje da nađem milosti, kad se zamjerih Bogu?
Tko će se zauzeti za me, kad se spasti ne mogu?
Tužno u mraku vjetar jabučne grane njiše.

Utjehu i spokojstvo donosi pozni noćni sat.
Oblaci nebom žure, teški i puni kiše.
Zaljubljeno pomiluje rosa žutu žitnu vlat.
Koga pokrije zemlja, ne će se vratiti više.
Svu večer pada s lipe zreo i meden cvat.
Nad pustim voćnjakom mjesec brodi u čunu.

Gleda u muškoj ruci žensku dojku punu.
Otvorim li oči, nada mnom mrko Božje lice.
Crnom rukom vlažan vjetar slane suze briše.
U šumi rezak krik budne noćne ptice.
Jučer sam prvi put preplivao mutnu Unu.
Već rani vjetar u telegrafskim žicama svira,

ali noć se tako lako od sunca prevariti ne da.
Diše duboko rosna šuma i lišćem krošnje kiti.
Na vrbike blijeda predjutarnja magla sjeda.
Pod mostom teče voda. U crnoj utrobi vira
nitko djevojku mrtvu od gladnih riba ne štiti.
Sahranivši sinoć ljubav, u rijeci nađe mira.
Sad očima praznim Boga koga nema gleda,
dok vlažna šarana škrga kosu joj crnu dira.
U uhu vodeni pauk. U grlu talog mulja.
Na skeli nečiju vjetar očajnu glavu ljulja.
Molim te, Bože, da sunce, što brdo zlatom rubi,

kazniš prokletstvom vječnim, koje čuvaš za ljude.
Neka na svijetu više nitko sretan ne bude,
kad se ne nađe nitko da pođe tvojim tragom.
Slab i nevjeran je čovjek. Dok tvoju ruku ljubi,
bunu on protiv tebe diže s renegatom vragom.
Za milost tvoju ne mari. Vina i kruha traži.
Noći ne provodi s tobom, nego sa svojom dragom.
Mržnjom se protiv tebe, kad klone od gladi, snaži.
Gnjevom ga svojim šatri. S lica ga zemlje zbriši.
Nek pusta kišne zemlja na hladnoj jesenjoj kiši.
Žučan monolog s Bogom, što se svršiti ne će.

Na stolu šušte knjige. Duhan. Dim svijeće.
Kao otvorene rane otrovna rakija peče.
Prolazi tužna mladost. Jutro kad ptice jave,
na srce ražaljeno utjehe melem pada.
Bože, za glavu u vatri samo malo hlada.

Prestanu noćni sati puni zebnje i strave.
To bodra životna rijeka kroz tamnu dušu teče.
U polju cvijet i travka digoše rosne glave.
Sve što je trebalo reći, sve sam već rekao Bogu.
Čemu se od iskrenosti svoje sada nadati mogu?
Kroz prozor sunce lije potoke blistava zlata.

Već ptice gladne kljuju u vrtu voće zrelo.
Nudeći darove svoje, srpanj mi otvori vrata.
Sumi jutarnja šuma. Na moje blijedo čelo
pade vedrina danja, što svaku lomi brigu.
Sad će livada rosna zlatnu otvoriti knjigu,
da se odmore oči, što svu noć gledahu Boga.
Ljeto me vodi za ruku. S pomoću sunca diže
iz kreveta bludne žene i mlade zvijeri s loga.
Bijeloj brezi kraj vode u kosu bisere niže.
Tišinu proreze dubok doziv vjetrena roga.
Nemilo lice Boga plamen lomače liže.
Što sam od Boga dalje, sve sam čovjeku bliže.
Izabrana djela, 2008.

Ivo Sokač
(1911.-1990.)
MOLITVA ZA VUZEM
Danas si, Jezuš, iz kmice se stal,

kmice pred Tobom bežiju,
grehi su mrtvi, vu sakoj duši
zvoni tak lepo zvoniju.
Precvele su šibe. Bol je radost

za denešnji den postala.
Zemlja je sretna. Se Te slavi:
sunce i starci i dečica mala.
Moje se boli velču po zemlji.

O da bi se denes ja s Tobom stal!
Vubi vu meni grehe i boli,
da bi i ja za Vuzem svoj znal!
(1986.)
Tebe srce išče, 1986.

Josip Velebit
(1911.-2000.)
MOLITVA PATRA
MAKSIMILIJANA KOLBEA
Posljednje mi čase još sred tame

preporuči Višnjem, pa me prati
lijepo da u Kristu umrem, Mati,
mjesto ruku koje nejač hrane.
Vječna glad za njima, ta glad duše

da umrtvi glad što tijelo mori:
u molitvi da obamru boli,
njom da smrti prkosim što duže,
njome da što duže slavim Boga

što do konca izdržah na djelu:
nad sotonu izdižući vjeru
ko Hostiju-Tijelo Uskrsloga.
Ipak se kreće, 1996.

Ante Jakšić
(1912.-1987.)
VEČERNJA MOLITVA
Daj mi, Bože, da se ne brinem što će biti sutra

kad se osamljen nađem u hladnoj tišini sobe.
Mnoga se briga rađa iz krila novoga jutra
i svaki dan ima dosta svojih briga i tjeskobe.
Ima časova koji su bez naših zasluga lijepi

i onih od kojih se poslije nijemo pati.
Za ono, što piše na tvome satu, mi smo obično
slijepi.
Ti znadeš kome što treba oduzeti ili dati.
Ti znadeš zašto si nekom plodnošću zaogrnuo polja

da ga strepnje često od nevremena more,
i zašto je za nekoga tišina bez mnogih želja bolja
i zašto se neki životi gase dok drugi smireno gore.

I zato daj mi, kad se nađem u hladnoj tišini sobe,
da novo svanuće primim bez straha i tjeskobe.
Molitve pod zvijezdama, 1979.

Vinko Nikolić
(1912.-1997.)
VEČERNJA MOLITVA
Sunce je crveno, ko ognjena baklja, sišlo na daleko

more,
pa je zapalilo sinje valove.
Večernje tišine plamsaju narančasto.
Večernji sutoni silaze na vršcima vjetra sivoga.
Sunce je dogorjelo. Zaostali titraji pozlaćuju vrhove
maslinika,
a masline svojim vitkim srebrnim rukama,
granama na večernjem vjetru,
mašu žutim oblacima, što po plavetnilu putuju,
mašu za oproštaj Danu, i na doček Noći.
Cvrčci su dokončali svoju sunčanu pjesmu, pa su

zadrijemali.
Lastavice u večernjem letu pred počinak kruže;
lastavice se pospane zalijeću u susret zvjezdanoj
Noći.
Mlad Mjesec, venecijanska gondola, zabijelio na

vedrome nebu,
pa onda je zaogrnut zlatnim plaštem zaplovio
modrom pučinom,
ko lađa na bijela jedra.
Sveti zvonici iz daljina objavljuju večernju Molitvu.
Mjesec žalostan plovi; prate ga turobne zvijezde:

bezbrojne i krupne nebo su osule,
kao žuti cvjetovi livadu u proljeće.

Moje su misli rastočene tugama, i uzdasima,
moje su oči natopljene suzama:
a moje je srce zarobila beskrajna čežnja i čama,
čežnja i čama za mojom Hrvatskom!
- O Bože moj! Sva ova beskrajna tugovanja

dobrostivo primi,
neka budu dragovoljna žrtva za spas Domovine!
Meni ne oduzmi iskušenja,

samo mi, Gospodine, podaj snage do sretnoga
povratka!
Samo mi podaj snage, makar mi poslao Jobovske
muke!
Ja se ne plašim bolova. Ja se, Gospodine, bojim
pada!
Izgubljena domovina, 1947.

MOLITVA ZA GROB
U HRVATSKOJ
Dušu sam isplako gorko, goleme boli nabolio,

Čemer je kljuvao srce, vino mu ne pruži lijeka.
Za sve, što voljeno imah, zanosno sam se namolio,
Al su se molitve s rugom vraćale prazne ko jeka.
Srce je veliko groblje: živoga ništa već nije;

Slomljenu mladost i život već sam bez nade prebo-
lio.
Tko bi po licu mom znao, srce što moje sad krije? -
Kad bi oživjela vjera, ja bih ovako se molio:
- Ne daj, da umrem ko pseto, negdje ubijen u tmici,

Ko što se umire danas, žrtvovan modernom mraku;
Na barikadi nek svršim, ili nek padnem u bitci! -
- Umrijet u Hrvatskoj želim, uza te, nesretni rode,

Zemlja mi mila da kopa duboku mrtvačku raku:
Kakvomgod smrću ja umro, glasnik sam tvoje slobode!
Duga nad porušenim mostovima, 1964.

MOLITVA U NOĆI
KRCATOJ ZVIZDA
VEDRO je ka cakal. Nebo krcato zvizda, pari ka mitra,

a mladi misec je noćobdija ove tijane noći;
more ka uje mirno, trudno još o’ današnjeg vitra
smireno počiva, blago, brez svoje današnje moći.
Ja san težački sin, pa ti se molin, Gospodine,

ne daj da igda zaboravin, da san se rodija iz opanka;
da, ka šta san do sada bija, nek buden i kroz sve godine
rođenoj zemji, famiji i kući viran uvik, brez pristanka.
Nek ne zaboravin, da san rođen u crnoj kamenoj kući,

šta je baš blizu mora; da san dite obična težaka,
šta je krčija i kopa, dok se do greba ne izmuči,
a da je diko’ mrižin i ribu izvlačila ruka mu jaka.
Nek ne zaboravin, da mi je mater šila i krpala robu

za drugog, da nas, uz ćaću, prirani. A da su braća
i sada sirotinja, šta živi o’ žujeva ruka; da imaju jednu
sobu
i da onaj na očinstvu još uvik stare dugove plaća.
I molin Te, da uvik sačuvan težačko svaćanje dobra,

neka ka oni prosuđujen na svitu poštenje i pravo;
nek svoje minje o dobru, kako san ga u ditinstvu pobra
u rođenoj kući — uzdržin uvik cilovito i zdravo.

Neka nika’ ne zaboravin, o moj dobri Gospodine,
neka mislin neprestano, uvik i brez pristanka,
da san rođen u težačkoj kući, prije već mnoge godine
i da san težački sin, da san izaša iz opanka!
Gorak je zemlje kruv, München-Barcelona, 1977.

Ivan Goran Kovačić
(1913.-1943.)
USKRSNUĆE
U zanosu kličem:
Čežnjo, ćutiš kako mlado srce lupa,
a mirišu polja i pjevaju ljudi,
polomljeno drvo diže se i pupa,
a zemljine cvijećem posute su grudi.
I mirišu noći, večeri i dani,

a sunašce mlado drhti ko od sreće;
i ljubica šapće: Kani, suzo, kani,
u slavu te Bogu vjetar odnijet će...
Smiju se jezera pod drhtanjem sunca,

svečano je nebo, od sreće se plavi;
jer danas će s jednog najljepšeg vrhunca
u nebesa plava On Bog da se javi.
Čuti će se pjesma ševe, cvrkut laste,

i svilu će plavu nebo da navuče,
ushit će u času svud da ponaraste
slaveći u raju sveto Uskrsnuće...
Predati će zemlja nabujale grudi

u koje će ratar plugom da zareže,
uz poklik pastira, miris trave svježe,
uz majčinu brigu, blaži bit će ljudi.
Danica, 1934.

Viktor Vida
(1913.-1960.)
OTROVANE LOKVE
Evo i ljeta
u gradu gnjilih trava,
iskidanih, vrelih, tužnih sanja.
Obiđoh jučer Viamonte:

opotio se i onaj stari zid
i ograda sveučilišta.
Agava je gorjela u tisuću plamičaka.
Onda je oblak zastro sunce
i rijeka grunu kaljužom
zelenih zmijurina
između klobučaka nafte.
Nije teško umrijeti.

Teško je živjeti:
lomiti se na asfaltu.
Ući mamuran
u večer praznih soba.
Na golim zidovima
mrlje briljantina u visini glave.
A smrt - sretnoga li hipa!

Kao kad zađeš iza ugla
i gledaš:
Pa tog sam čovjeka
baš tu
u davna doba sreo.
Ista leptirica leprša iznad ramena.

Pokojni u prvoj noći suočenja
grohotom se smiju,
da su bili nasamareni životom.
Dan bijaše bakren,

sparan, umirući.
Poslao si vijavicu sunca,
da me smuti.
Kad krenuh podzemnim kanalom,
spazih te u dnu, na drugoj strani:
izrastao si u staklen perivoj.
I onda zagazih u otrovane lokve.

Zavedeni znamo biti tako
prividom božanstva iz olovna trnja
iza zarđala žbunja
udarcima zrake među oči.
Zasjeniš vedre noći

a tražiš, a išteš
danak odgovornosti.
Svejedno:
ne progoniš, beskrajno
praštaš. Poigravajući se
niz stramputicu zebnja.
Tako živim srećom stradalnika.
Za me nisi umro
i ja se u kam sručen nikad ne pretvorih.
Ovo je kopno produženje

usnulih, divnih mora.
Gdje si? Da uneseš malo stege

u ovu zbrku krvi i htijenja:

sitnu krijesnicu
u pokošenu travu.
Noćas si bio skriven

iza hladno vedrih zvijezda.
Ništa se od tebe nije vidjelo,
samo ti se naslućivao sjaj.
Skroviti Bože!
Hrvatska revija, Buenos Aires, 1960.

Otrovane lokve (izabrane pjesme), 1971.

Oto Šolc
(1913.-1994.)
MOLITVA
Sudbino, podari meni dva, tri dobra sata,

pootvaraj, u meni, zatvorena vrata,
da u meni zvuci biju,
koji, od davnine, i u meni sniju.
Svilene tišine da u meni cvatu,

u nemiru mome, u bolnome satu, -
neka bi providnost bila meni sklona,
kada se savijam u hropcu grča, bôna.
Da izrazim tajnost trenutaka,

uzbuđenja nova; riječ svaka
u zvuke da se stiša,
da oluje kažem, romon kišâ.
Da mi ruka dobre riječi sklada,

lagane riječi, ko ptica ponad grada,
koju vjetri, raspjevanu, nose, -
da riječi budu tapaj noge bose.
Da riječi budu miris zrele trave,

kretnja cvijeća, kada glave
u sutonu sagiba; da budu tajne koje bole,
daj mi riječi onih koji vole.
Zvuci i dodiri, 1944.

Antun Nizeteo
(1913.-2000.))
MOLITVA S HRIDI
Na ovoj hridi ponad mora,

U ovoj škrapi, u ovoj raci
U pučinskoj tišini Bog se javit mora:
U pijanstvu sunca tu Mu slušam Vječnost
I na šumu vala čuju Mu se koraci.
Spavam:
Od mora ljubičasta je raka,
Od bola crn mi je san.
(Bože, moj Bože, dođi

U dubokoj visini.
Više nego ikad sad sam sam
I Tvoj.)
Spavam u pučinskoj raci

U škrapi ponad hridi:
U ovom trenu, u pjeni vala
U galebljoj pjesmi
Odlazi Vječnost…
...U šumu usnulih korala

Još se muklo čuju
Njegovi koraci.
Uspavanka vremenu, 1938.

Aleksa Kokić
(1913. – 1940.)
MOLITVA ZA MLADOG
ORAČA
Sad nema sitnog cvijeća u polju,

da zakiti šešir na glavi,
pa da vedra i vesela lica
iz svega grla zapjeva starinsku težačku pjesmu,
koja se nekad u davna vremena
prvi put zaorila na ovoj njivi,
kada je njegov praotac zorom
zaorao prvu brazdu uz cvrkut ptica.
Jesen je.
Po blatnoj zemlji izmoreni, mokri
naprežu se mršavi konji, dok njegove drhte ruke
crvene od kiše i vjetra
nesigurno vladaju plugom.
Ispod gustih i vlažnih obrva vire zamagljene oči,
koje kao da u sebi nose
svu tugu prohladnog jesenskog jutra,
koje kao da vječno zavide drugom.
I dok se hladnim jutarnjim zrakom

ko teške glasine iz utrobe pokisle zemlje
dosadnih gavranova kreštavi glasovi lome,
mladi se orač naslonio
na ručicu svog starog pluga
i izustio je ko osuda teške riječi:
Kome ja orem, kome?

Gospodine, daj, da oblaci sivi otplove
u zemlje daleke i strane,
nek ovaj dan ne bude odviše tužan
i da sunce, koje zasine nad izoranom njivom,
razveseli mladog orača,
neka zaboravi na veliku nevolju svoju,
neka zaboravi, da je
još uvijek mnogima dužan ...
Poezija bunjevačkih Hrvata, 1971.

Vinko Kos
(1914.-1945.)
MOJ VESPERE
Naginje se sneno na ramena zemlje

i tone za šume sunčana glava.
Škripu mlinskoga kola upio je u sebe mrak,
cesta u tami negdje iščezava.
Kroz ovaj večernji mrak i mir i čas,

do tebe, što zvijezda si nevidna večeri ove,
diže se nešto iz misli i duše,
da javi ti padanja i pobjede nove.
Kroz ovu tišinu po zvonjavi pozdravljenja

duboko sa zemlje s tobom duša se spaja.
O ne daj, Bože, da ikada veze među
nama puknu,
osobito ne u času oticanja
zadnjega sutonjeg sjaja.
Budi nam Bog kroz grijehe i svetost,

budi nam Bog u nijekanju i vjeri.
Bog kroz svjetlost dana i večernji mrak,
i sve korake naše polako k sebi usmjeri.
Vodopad, 1942.

Lucijan Kordić
(1914.-1993.)
ORATIO PERPETUA
O Ti, Bože...
koji suncem ispunjaš lokve oblaka
i ralje oceana kristalnim fluidom vode;
koji bljeskom nalijevaš oči kukviže
i mjesečinu pališ za stopama bludnice;
neka se jednom razgale ove atomske tmice:
močvare i gnjilež, licumjerja i gole stramputice.
O Ti, Bože...
bez prijevara i starine,
siđi na rastuće hrvatske mrtvačnice.
O Bože... objavi se... i kako Ti je ime?!
Fremde Blumen, 1987.

Rajmund Kupareo
(1914.-1996.)
MOLITVA ISUSU RADNIKU
Božanski Radniče, na čijim je žuljevima i ranama

Ostao trag naših patnja i naših svagdanjih muka,
Molim Te, daj da uvijek nađe uposlenja i rada
Utruđena radnička ruka!
I kao što prah s Tvoje pile i s Tvoga postružnjaka,

Premda je na oči padao, nije zastro Tvoga vida,
čuvaj tako sjajnost duše nosačima ugljena u luci,
što resko prodiru crnim obrvama da ti se duša kida!
I radi svetoga mira Tvoje siromašne kolibice

Smekšaj njihove kvrgave, pravedno stisnute šake,
I mir im daj na tvrdim ležajima u hladnim barakama
Nek ih što prije ogriju pravednosti Tvoje zrake!
Još Te molim, Isuse, koji si iskusio ljudsku zloću,

Sačuvaj one, kojima je doteščao život u radu
I Tvojom milošću ispuni prazninu tih života,
Oživi svetu, nepravdom ljudskom zapretanu nadu!
Pohodi često, božanski Radniče, Tvoju bolesnu braću,

Da ojačaš njihova obnemogla pluća i kosti,
Oni Ti mjesecima umiru, a umrijeti ne mogu,
Uvjeri ih o beskonačnom trajanju budućih radosti.
Budi svima vođ u svetoj revoluciji i borbi,

Da svojim alatom jurišaju i razbiju vrata neba,
Jer samo se kroz njih ulazi u mjesto istinite pravde,
Koje na zemlji nema, a njihova je duša treba.

Bdij nad svojim staležom, božanski Radniče i Brate,
Da se ni jedan ne izgubi komu su žuljevite ruke,
I pouči ih, da će u Tvojem kraljevstvu biti gospoda,
Zato što su ovdje bili sluge i sirote puke!
(Gospina krunica, XXII/1937.)

Svjetloznak, 1994.

MOLITVA ZA SJENOKOSCE
Sjedni, Gospodine, na meke otkose trave

I slušaj kako fijuču kose,
Po njihovu ritmu njišu se kosaca glave
I njihove noge bose.
Ali znaj da jednako rad im kosi dane,

I da im se srca u strahu njišu:
Ne će li blago ostat bez hrane,
Kad zima dođe uz snijeg i kišu.
Barem zbog betlemskih jasala svaku

Molitvu njihovu primi,
Jer sijeno je postelja seljaku
I ljeti i zimi.
Al nemoj zaboravit ni živine dvije,

Koje su Te u spilji branile od leda.
Ti znaš da hranu lako naći nije,
Kad pritisne bijeda.
(Kalendar Gospine krunice VIII/1941.)

Svjetloznak, 1994.

MOLITVA ZA NAŠ EMAUS
Kako je teško lutati po svijetu izgubljen

i biti nepoznat onima koji su bili naši gosti!
Kako je teško ljubiti, a ne biti ljubljen
i biti pozvan u kuću tek iz samilosti!
Tko će nas prepoznati - bolesne i stare?

Dati nam prenoćište - bez novca i časti?
Ni od koga nismo tražili milodare,
tek slobodu, neokrnjenu od ičije vlasti.
Bar ti ostani s nama! K Tebi se spremamo,

koji si ostao sam u životu, smrti i uskrsnuću.
Rastvori nam svoj dom, kad svojega nemamo!
Putnici smo Vječnosti: uvedi nas u Tvoju kuću!
1971.
[iz ciklusa Nagrada jadu i hvalospjev bolova]

Stjepan Jakševac
(1916.-1994.)
ZAŠTO NISAM SLIKAR?
O, Bože, zašto mi nisi dao

da slikar budem pa da
sve radosti i bolove svijeta naslikam?
Da na platnima veličam svetost žuljeva
naroda moga. (U svojim skromnim rimama
tek odsjev svega osjećam.)
O, Bože, da mi je sad,
dok ovako ganut gledam preda se,
živim bojama naslikati:
U daljini planine plave, mekanim sjenama

okružene. Pa onda uvalu zelenu kojom
rijeka srebrena među vrbicima protiče tiha –
ko čežnja moja za smirenjem...
Zatim seoca skromna obroncima razasuta;
crvene krovove skrivene među krošnjama
i vitke zvonike bijele s kojih se u suton
brižnim molitvama angelusi jave i zamru
Omladina, 1936/1937.

USKRS U CRNINI
Južni vjetri, proljeće rano, zelena grano,

Uskrsno zvono i nebo nujno, mila mati,
Predobra zemljo, sunčeva stopo, na tebe stati
I zaplakati i zaplakati.
U muklu ruju sudbe se kuju, zamke se snuju,

Zvonjave bučne i zvučne zloguko odjekuju,
Mračni glasi čuju i jauk: Sine moj! Sine!
Na frontama srce svijeta u more mrtvo mine.
(Umiru nedužne oči ko lopoči u noći.)
O žučno žalujte zvona do zvona nebosklona

Trubite trube od Trona uzbunu tamna tona,
Molite Krista mir da zablista, ko suza čista,
Uskrsnuće svane, ko baklja plane na sve strane,
Krv stane i zacijeli rane, u sljepoći dane!
O južni vjetri, proljeće rano, zelena grano

Crni su sati i duša pati, Žalosna Mati,
Danas će samo ptice - radosno zapjevati.
(Uskrs 1940.)

Mak Dizdar
(1917.-1971.)
MOLITVA
Molitvu jednu
Jedinu imam
U ovom svijetu
Beskrušnom
Molitvu jednu
Jedinu imam
Molitvu o kruhu
Inosušnom
Kameni spavač, 1966. (Slovo o nebu)

SUNČANI HRISTOS
Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam tek onaj koji je u sjeni
Onog što u vremenu se
Ovremeni
Ovdje je prisutan onaj

Kome zavidješe crni zakonici
Objesiše ga u šesti čas onog dana
Pred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojnici
Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta
Raširivši ruke od prsta do prsta
On pobjedi
Smrt
Smrt ga tražaše al ne nađe ništa

Ne nađe ni kosti ni mesa ni krvi
Osta joj samo obris znameni i prvi
Put za nešto smrt zube nije imala
Gle kako sad bezglavo skače
Plače i rida očajna
I mala
Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog što mu smrt ne mogaše ništa
Onog što pretoči se u stub
Sunčani
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni

Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka sunčana počivališta
Pruža
Ruke
Kameni spavač, 1966.

Nada Kesterčanek-Vujica
(1917. - 1971.)
MOLITVA UZ MORE
Za Hrvatsku Te dragu molim,

Madono, kraljice mora,
tu patnicu tužnu i lijepu
s tisuću krvavih bora.
Prospi sunčevo zlato nad njom,

nek se otvore širom svi prozori;
nek urode loze vinove
i žito drago dozori.
I još Te molim u crkvi ovoj

prepunoj tropskih aroma,
Madono, kraljice mora,
povrati joj sinove doma!
Mnogoglasje (SHP BiH), 2000.

Luka Brajnović
(1919.-2001.)
MOLITVA
Dugo i staro brujanje zvona

odnekud pozdravlja jutro i nebo.
Gospodin je ušao u naš konak
i svojom sjenom upalio
ponovno rođenje svijetla u našim zjenama.
Tada sam rekao:
Tko sam ja, Gospodine,
da me dodiruješ poljupcem Svoje Ljubavi,
kad sam drugi poljubac čekao?
Ti si vječno sada.
Bez Tebe se ne događa ništa, što se zbiva
i Ti si oduvijek znao
naš početak, put i svršetak.
Naša Ti je sadašnjost uvijek bila živa.
Znao si, što smo htjeli, što hoćemo
i što ćemo htjeti,
jer si nad ovim našim životom
oduvijek bdio kao dobri Otac
i uvijek ćeš bdjeti.
Naša je subdina Tvoja volja,
pa zašto bi to za nas bila žrtva?
Ispuni radošću naše progonstvo!
Neka u Tebi uskrsnu naše nade
i naša sreća mrtva!

Zvane Črnja
(1920.-1991.)
NA VIELI PIETAK
Sakreštan je Boga
va grob
ponesa,
a pop ga je pokri.
Pak nad grobuon oba so molili
ku bi Buoh
puku
grieh prosti.
Pokle so prišli
ljudi
i nad Buojžen grobuon so kantali
Miserere.
Z dubini srca
oni so
vapeli za pomoć
puni
prečiste vere.
I sa narod je plaka,
zemljo cielo triesa je
glas
puka.
Sakemu pravemu človeku
se je smilila Buojža muka.
Samo puku našen nijedan se smilovat nieće.
Prez suz
uon jaram krvav nosi na raspieće.
I samo zemlja naša s poton oblivena
čuje kanat tužan:
Oja,
Nina
Ninena.

Ante Sekulić
(1920.)
MOLITVA
Gospode,
u sumrak dana
pred oltarom klečim
i molim već dugo,
dugo
pod svodovima hrama.
Oblaci mnoge sjete

htjedoše satrti srce moje,
u prah baciti nade
i reći da sam nezahvalno,
grešno
dijete Tvoje.
Klečim i šutim...
Nad našim poljima jesen slazi.

Mir je u dolovima.
(Sin nizina, 1941.; Izabrane pjesme, 2004.)

ZAHVALNA MOLITVA
Hvalu Ti pjevam, Gospode.

sred beskrajnih ravnica naših mirnih.
Djedovi su uvijek moji

darova se sjećali divnih
što su ih prosuli blagoslovi Tvoji.
Hvalu Ti pjevam, Gospode,

za pokošeno klasje zrelo.
Ti si nam dao sunce, kišu i rosu,

blagoslov neba i sunca vrelo,
nasitio si djecu, gladnu i bosu.

za naše salaše, dolove i mladost.
Za djevojke i momke, što su žito želi.

Za sve, čiji se životi, srca i radost
u snoplju zrela klasja sreli.

za milost i obranu tijekom vjekova.
Vapajem Te molim svojih djedova

daj da nam srca ne klonu,
da ne zaboravimo drage grobove
i tuga nam ne preplavi dolove.

O, hvala Ti, Gospode,
za sve što si ljeta nam ovog dao,
i za dane teške, kad Te mnogi
toplo i usrdno zvao ...
Za sve Ti hvala.
Al’ Ti znadeš dobro

da je cvijeće žetveno
na grudima već nam svelo,
i molim Te zato:
ubogo nam čuvaj
naše malo selo!
(Popudbina, 1994.; Izabrane pjesme, 2004.)

Stanislava Adamić
(1921.-2005.)
DA TE ČUJEM
Gospodine, takni moje srce.

Zaigraj na svome glazbalu,
Stvoritelju sveti:
ja ne znam što ću s njime
Ne umijem izreći.
Gospodine, danas bih

da bude sve,
sva zemlja, svemir
i Mir (u kom se jedino čuje):
samo Ti i ja
Danas bih da budem sva
Tvoje Tijelo
Euharistija.
Moja je krivnja, Bože
ako Te ne čujem
Rasani srce - Slušaj:
Molitva je
Gospodine,
danas bih da bude tiše od tišine:

da Te čujem.
(1973.)

Augustin Blazović
(1921. - 2004.)
JA LJUBIM JESEN
(Ignacu Horvatu za 70. rodjendan)
Ja ljubim mladu, razdraganu jesen:

Još se u halje ljetne oblači
I strnje sušom ter žegom praži.
Ipak nam hudobno na Lovrenču
Pretvara potok na vodu zdenčnu,
Ter na livade pošiškanu travu
Pod večer lije kot vodeno mliko
Svoj glasnik: nisku, debelu maglu.
Ja ljubim mladu, prefriganu jesen.
Ja ljubim sjajnu, sunčanu jesen:

Zovu ju rado i bablje ljeto,
Premda za babe ono nije teplo;
Kada od grma do grma po paši
Lagano letu Marijini vlasi.
Sunce se k štajerskim goram nagiba,
U hladu zadrhću starac, starica,.
Ja ljubim tvoj blagi posmih, o jesen!
Ja ljubim rodnu, bogatu jesen:

Rumene jabuke i žute kruške,
U gori črne i zlatne čehuljke.
Pečenih krumpirov miris na paši,
Slatkoga mušta vrenje u bačvi,
Do vrha nabite kosne i kamre,
Pune pivnice, pode i škadnje.
Ja ljubim urodju tvoju, o jesen.

Ja ljubim suznu i srižnu jesen:
Kad oduzima trnulam gorkost,
Zemlji daruje vlagu i plodnost.
Zgora na surom, oblačnom nebu
Divlje guske u novi gaj se selu.
Nek ja ostajem, ne morem letit,
Ipak znam, da ću se jednoč selit...
Ja ljubim suze i sriž tvoj, o jesen!
Ja ljubim prolaznost tvoju, o jesen:

Kada u mrzlo morje dosadnog blata
Poslidnje žuto lišće pada sa stabla.
Mrtvih god? Groblje? Meni ne značu trulež.
Ti mi za prolazni dom raj vječni daruješ.
Jer me iz žitka, ki pod zakonom smrti stoji
Kroz kratak san smrtni u besmrtnost vodiš.
Ja ljubim sanje i sinje tvoje, o jesen!
Ja ljubim kasnu maglenu jesen:

Uživam duge jesenske noći.
Tijelo je trudno, duh Boga moli,
Zatim još dugo - dugo misli razvija,
Budna fantazija pjesme diktira.
Pero zadhće u službi duha
Kao u bračnoj noći zaručnja.
Ah, ja vas tako ljubim!
Ostante pri meni!
Ostante pri meni još dugo
Duge jesenske noći

Vesna Parun
(1922.-2010.)
MOLITVA ZA
MAGDU ISANOS
Budim te iz tvog čela, usnuli anđele pjesme

Pljušti na mene svjetlost zemaljska, diše strast
Iz tamnozelena humka kroz vlažni rosopas
Kad jato ivančica u tamu bitka krijesne.
Cijelo si blago svoje ostavila travi.
Dušu su ti izvori razvezali, i tiho
Protiču, ljubeći život kome si dala stihom
Iskonski oblik Sunca. Tvoj glas u dubravi
Krcatoj podneva, nježno izbrušen čelik,
Neka se otkriva bic’u vode; biću sjaja
Unutarnjeg pjevaj kroz vidik zastrti.
Živote od bola zbiljskiji, zbog nas velik,
Bdij nad njenim duhom, ne daj da iz raja
Usnuli anđeo siđe još jednom u predio Smrti!
Ljudima sam htjela

svoju dušu ostaviti
kao hljeb na konaku
kao voćnjak i nebo
Svima onima koji me ne traže
i ne poznaju me
došla sam da budem kandilo
za kasnije
Prepisano sa groba Magde Isanos Bukurešt 28. lipnja 1971.
Tragom Magde Isanos (1971.)

MOLITVA PRED SUSRET
Kula bezimena, u kuli

noć i dan.
U velikoj kuli mala kula. U maloj
i opet dan i noć, i u danu
kula
manja od makova zrna, manja od
kapljice kiše.
Neka u toj kuli manjoj od kapljice kiše
sazrijeva moja zatočena
želja.
Ne zadržavaj me, velika ptico,
koga se tiče ono što ja vidim
kad nas i u najmirnijem danu
vitla vir,
kad vrebaju na nas toliki požari
sunca.
Treba reći dosta i vratiti svakome svoje.
U bezimenoj kuli moj je dah
okružen prostorima koji uzlijeću.
Šume, aleje, mir... Aleje i šume.
Prostrite sagove. Donesite stepenice.
Ugradite u ovu kulu mala
nasmiješena vrata. Zasadite bršljan.
I prolazim životom, 1972.

MOLITVA ČOVJEKA KOJI
JE IZGORIO SPAŠAVAJUĆI
PČELE
Evo me, Gospode! Stižem izdaleka

ranama zlatnim pokrit sav, al sretan.
Anđeo Tvoj u plavom smilju čeka
mog živog srca oganj neraspretan.
Nosim ti vijesti žalosne, ja, sluga

odani Tvoj strpljivih ruku, Josip:
ne spasih pčele Tvoje. Crna dûga
na zemlju spusti se. U strašan kip
od soli dan se preobrazi. Vidjeh

moj otok gori, smole i levande
krcat, u drevni rasipa se žar.
O, daj još jednom da napune mijeh

sinovi moji, kad vjetar odande
u san zaljulja zimzeleni Hvar.
Hvar, rujan, 1971.

Sto soneta, 1972.

PJESMA U OBLIKU
MOLITVE
Dobri Duše mog plamenog života, usliši moju pjesmu

u obliku molitve, u obliku zdenca koji ne presahnjuje.
Moju pjesmu upućenu prezrenima.
Zaljubljenima u travu ja odavno nemam što reći, i
zaljubljenima u let ptica ne mogu pomoći da prebole
svoj djetinjasti san.
Ali onima na koje se survao gnjev neba i zemlje gle-
dam u oči, jer njima dugujem svoj sutrašnji dan.
Zbog njih ću saće života rasjeći na komadiće i zavi-
ještati svakome jednu zlatnu pčelu iz mojih grudiju.
Dobri Duše mog plamenog života, pohrani moje gor-
ke želje u starinsku kutiju vjetrova i postavi je samot-
nu na neko tamno raskršće, neka iz nje odsijeva sva-
čija tajna.
Pobrini se zato da me napuste svi koji su u meni tražili
potvrdu za svoje slatke primamljive zablude.
Daj mi da uvijek iznova gubim i nalazim mir, koji mi
je neophodan, i težak, i tuđ.
Indigo grad (Pjesme u prozi), 1989.

RESSURECTIO 1993.
Strašna je zemlja na kojoj umire Bog,

Tužno je nebo na koje se uspinje
On.
Na ovoj zemlji, pod ovim nebom

čudo života i čudo smrti
osmjehuju se nevino
jedno na drugo.
Proljetni vjetar juriša na panj
kliče mu: uskrsni!
I bilo stabla kuca.
Uskrsni, uskrsni! - zaklinje dažd
pšenično zrno
i ravan zasvjetluca.
Alleluja!... Čekić nevidljiv

duši kamena oklop razbija.
A tu nad čovjekom umirućim
sjena besmrća
prijeteć’ se nadvija.
Ne ljubi smrtnik
čar uskrsnuća.
Njegova tamna
rođenja buduća
u kosturu mu
lopatom zveckaju.

Tužna je zemlja na kojoj umire stvor,
Strašno je nebo na koje se uspinje
Bog.
Ali ako je sol i pepeo sveopća kob

Ti koji Ocu svom
našu si ponio tajnu
učini da nam duše još ovdje, za života
iz omrknulih svojih
jazbina ustanu.
Najprije neka umre oholost

da bi iz bijede i stida Pravda uskrsnula.
Nek sebe konopcem Jude laž zadavi
da joj iz crvljive lubanje
zaiskri Um.
Neka se obazre unaokolo sebičnost
na muklo uskovitlan crn ocean Patnje.
Udahnimo duboko u izranjenu grud
tu Vječnost zimzelenu,
ružinih latica pelud.
I možda će se drevna mržnja ovozemna

rastopit šumno poput glečera ledna,
a živa će ruka dječja otpečatiti
zdenac božanski.
I jaganjci će piti...
Pa ako ova školjka zemlje i nije bila

zavičaj naš, ako je svaki odlazak
i dolazak bio tek nesporazum bolan
kricima rođenja i glazbom nježnih obmana
privinusmo je k sebi. Dosudismo je
nama...
Tu zadnju oazu Ljubavi
zalutalu u zvijezdama.

Tu strašnu zemlju na kojoj je umro
Bog.
To cvjetno nebo na koje se uspinje
čovjek.
Začarana čarobnica, 1993.

Nikola Milićević
(1922.-1999.)
TAMNA MOLITVA
Molim jednu molitvu

gotovo svakog dana,
gotovo svake večeri.
Ne čitam je niti je znam napamet,
a ipak je molim.
U njoj nema riječi,
nema početka ni kraja,
samo mrlja svjetlosti u središtu,
mrlja
koja svjetluca
tamnim iskrama.
Ona nema svoj smisao
ni svoju mudrost;
ima, možda, korijen nevidljivi
i krila od etera.
Ona nema svoj hram
ni svoj put,
ni svoj cilj.
Ne znam kome je namijenjena
ni zbog koga,
a ipak je molim:
svoju tamnu, besmislenu molitvu.
1959.
Pod ravnodušnim zvijezdama, 1963.

MALA LAMENTACIJA
O moj bože, o moj bože,

krvavi smo ispod kože,
jad nas bije, jal nas proze.
posvuda se laži množe,
podmukle se vatre lože.
svi se gone, svi se glože
u trci za prve lože.
kad se pasja srca slože
i tebe se pljunut može.
sve je teže, sve je strože,
nerazbor nam dušu ože.
raj je kad se imat može
naslonjač od tuđe kože.
slože, glože,lože, ože,
šta se može, šta se može!
1967.
Prah zemaljski,1974.

MOLITVA
Kao prognanik, evo me gdje molim,

promrzle duše, naježene kože,
vapaj mi drhti u rukama golim,
i ta molitva do srži me truje

gorčinom svojom. Strašno je, moj Bože,
kad te moli tko u te ne vjeruje.
1972.
Prah zemaljski,1974.

MOLITVA DOBROJ RUCI
Dobra ruko, podari nam nešto beskorisno

što će prionuti uz našu sjenu
i što će pjevati neki nečujan napjev
pun čara i svjetlosti.
Pomozi cvjetovima koji ginu
u svojoj ocvalosti
dok dani bivaju mekši i sjetniji.
Ne daj da ih slome
tmurni i mutni jesenji sutoni,
suri i pusti trenuci.
Daj da posljednji zrikavci
bez bojazni odsviraju
još jednu blagu melodiju
pred odlazak.
Pruži svoju dobru ruku, Svemoćni,
i sve što je klonulo
i što je zastalo na svom putu
ti povedi u svoje tišine
na počinak.
1993.
Pjesme iz tišine, 1994.

Mato Marčinko
(1925. - 2010.)
HRVATSKA MOLITVA
Mučenice,
koji si jedan od tolika mnoštva naših mučenika,
ali samo za tebe svit sazna i uscini te.
Sveče,
zemlja je puna kosti i nebo duša svetaca naših,
nu jedina tebe uzvisiše do oltara.
Sveti Nikola Taveliću,
neka kroz tvoja usta dopre do Boga ova molitva
hrvatska:
O jadna, o prislavna, o bezimena među svim
narodima,
od Boga iskušana, svim uresima ukrašena,
o tužna stolićima, za domovinu od nas izabrana,
o ljubljena i priko smrti praga!
Hrvatska, ti si naš grih i naše posrtanje;

Hrvatska, ti nas od sebe tiraš i sve nas je manje;
Hrvatska, ti grabljivcima prepuštaš imanje;
Hrvatska, ti šutiš iako svoje bidno vidiš stanje;
Hrvatska, ti odveć se uzdaš u uljudbu i znanje;
Hrvatska, ti blaga kao janje, ne vidiš klanje;
Hrvatska, ti svitlo danje, gubiš pouzdanje.
O pritužna, nad zamućenim ogledalom gonetaš
postojanje.
Hrvatska, ti si naš dah i naš si vid;

Hrvatska, valovi i sol nagrizaju tvoju hrid;
Hrvatska, zbog tebe nas višaju i stavljaju pred zid;
Hrvatska, za neke samo spomen blid;

Hrvatska, neprekinutih pokolinja slid;
Hrvatska, koju tiraju na brid,
Hrvatska, od koje sam sid, nije ih stid; a nisam još did.
Bože, mir podaj ljudima koji u Hrvatskoj žive.
I seljacima, da svojim motikama svoje kopaju njive;
I radnicima, da uživaju što svojim znojem stvore;
I umnicima, da o umjenju svome svojim jezikom zbore;
I svima, svima, da zgriju se litom nakon stolitnih zima.
Komadić raja ostavio na prostoru si nam ovom,
omodrio morem uvale i otoke,
posijao svukud jezera, rijeke i potoke.
Ovdi smo došli idući za tvojim zovom.
Zemlju, koju Hrvatska nazvasmo, nismo oteli drugom;
naselili smo je, daje obnovimo, daje uzoremo plugom.
Koliba skromna naš prvi bio je dom,
a Tebi na najlipšim mistima bile smo crkve gradili.
Naša koplja nisu đonila razaranje i lom,
sabljama umisto glava sikli smo šikare, mučili se,
radili.
I u zagrljaj bratski i sada primamo one,
koje zatekosmo tu, koji od drugih biže, koje gone.
A krv ipak teče, puši se, razliva cilo tisućliće iz ruku
koljača,
mrtvac za mrtvacem niz sve vode pliva,
utaplja se zemlja u bujici plača.
Najcvitnija polja si nam dao, žetve, berbe, pučinu
neizmirnu,
ali uskratio si nam pokoj, hlad pod jabukom, starost
mirnu.
O Bože, koji znaš što nas sve boli i tišti,
jauk naš do pristolja Tvog vrišti,
pokolebaj neprijatelja u pohodima ratnim,
da u pomrčinama ne zaglibimo blatnim.
Prosvitli skrbnike koji su toliko zabrinuti za nas,
kao što smo nekad znali živit sami možemo i danas.
Slobode nemaju oni kojima drugi je dile,

tuđe vlasti nikad nisu, makar i dobre, omiljene bile.
Ne traži od nas, dok nam se ruši krov zahvaćen
bisnilom plamena,
da se krahom branimo od kamena.
Miran i miroljubiv smo narod, nikom ne želimo zlo,
puštamo drage u miru,
ne ponosimo se oružjem napadačkim, već kipom,
motikom, slikom.
Pastirske pivamo pisme uz gusle i uz liru.
Ako je himna odraz biti narodne duše,
naša poručuje svitu ljubav i lipotu.
U njoj se polja zelene i povitarac puše,
jorgovan kuca na prozor, ruže cvatu na plotu,
brodovi morem i otoci plove na sitvu i žetvu
Hrvatska zove.
Gospodine, složit ćeš se, doista nam je dosta
livati krv za uzore ma kakvi oni biti, j
er nož nam u leđa zabija raka gosta
I nad truplima našim lešinar se krili.
Nećemo samo na nebu i pod zemljom slobodu,
na zemlji je želimo sebi, domovini i rodu.
Dugo smo pridziđe bili i umorni smo sada,
za sebe čuvamo snagu koja nam još priosta,
malo nas je ostalo na otočiću nakon ciklona i tornada.
Osušili smo se od gladi i od posta.

Tražimo i za sebe ono što drugi žele i imaju,
da nas jednakopravno štuju, cine i primaju.
Dostaje naših glava bilo na konopcu i kolcu,
na svim bojištima svita smrt nam je bila poslidnja
bolničarka,
htio bi konačno umrit u postelji, dočekat starost u
udobnu stolcu,
u čvrstoj i dubokoj škrinji neka ostanu zaključane
obmana i varka.
Nakon pokolja i poplava, umiranja i muka,

da čujemo veseli smih bezbroja praunuka.
Ne pusti zviri s lanca, zaustavi prid našim ih pragom,
neka nas ne razdiru grabežljivim zubom, uništi
svojom ih snagom.
Narod smo miran, mirotvoran i miroljubiv,
sa svima želimo živit u ljubavi i slozi, ne vodi nas
poticaj osvetoljubiv.
No pokuša li nam bilo tko ući u kuću, da u njoj zapovida,
da gospodari, daje opljačka, ili nas čak iz nje pokuša
istirati,
neće to uspiti ni priko naših mrtvih tila,
bedem zida sagradit ćemo od njih do neba, proći
nećemo dati.
Još ima u nama krvi, nije istekla sva,
utopit će se u njoj svatko tko je pokuša proliti.
Sve trnje, sve kolje, sve što je oštro, za obranu od zla
upotribit ćemo kao ubojita koplja koja će svaki oklop
raskoliti.
Triba li nam izgoriti kuća, sami ćemo vatru primaći,
sve provalnike i osvajače u ognju smrt će snaći.
Oče svih ljudi, nemoj zaboraviti
da i malena Hrvatska postoji na diliću zemljovida.
Među tolikim narodima zar jedini moramo neznani
se kriti,
priviše skromni smo bili, ne želimo umrit od stida.
Isticat ne bi htili zasluge svoje i prošlost nam davnu,
ni plesti više vince za mrtve na gubilištu slavnu.
Ispaćeno srce samo za jednim žudi:
slobodu hoćemo u društvu slobodnih ljudi.
Na kolinima, smirni, Milost Tvoju
blagoslov molimo za Hrvatsku svoju.
(Pseudo: Tomislav Heres »Vjesnik sv. Nikole Tavelića« god.

XI., Šibenik 1971.)

BOŽIĆNA MOLITVA
ISUSU PROGNANIKU
Djeci koja su se rodila u tuđim stajama,
u podrumima hladnim, pod svodom zaleđenih šatora
na ledini goloj, u ratnim skloništima-krtičnjacima,
o Isuse, koji si i sam rođen u štali na slami,
pošalji dobre pastire s janjcima runastim,
da im na badnjačkoj vatri pastiri skuhaju mlijeko
a janjci ih mehkim i toplim ugriju runom.
Daruj toj nevinoj djeci po anđelima svojim:
mirhu za njihove bolne promrzline i opekline,
zlato sunčanih zraka da im razdane pakleno pomračje,
tamjan da se raskuže od smradnog zadaha progonitelja.
Isuse predobri i preblagi,
koji si još kao dijete bio prognanik i bjegunac,
izvedi na put povratka sve prognanike i bjegunce,
kojima su spalili domove i oteli zemlju hraniteljicu,
srušili crkve i bolnice, uništili usjeve,
poubijali najbliži rod i nijemu im poklali stoku.
Otjerani s djedovskoga praga, opljačkani do gole kože,
potucaju se oni tuđinom za rodnim naričući krajem,
ne znajući zbog čega i zašto tolike podnose patnje.
Njih se, o Isuse, sjeti ove božićne noći,
kroz neprijateljske zasjede odvedi ih njihovu domu,
betlehemskom zvijezdom na ognjišću im upali
životvornu vatru da ogriju si tijelo i dušu,
u zavičaj ih vrati gdje njihovi mrtvi čekaju uskrsnuće.
(1993.)

Višnja Stahuljak
(1926.)
MOLITVA
Molite za nas
Odvojeni od ljubljenih koje smo napustili
mi smo straža besmrtnosti
posvećeni smrću
počašćeni padom u nepostojanje
Naša se hrabrost izmirila s nepoznanicom
Iako se osvrćemo kao luda djeca
ne vidimo nikoga iza sebe
ni pred sobom.
Samo ćutimo šapat straha.
Protječe izvan nas
kao jeka
a mi osamljeni nepokolebljivo stojimo.
Molite za nas.
Plameni prah, 1999.

Slavko Mihalić
(1928.-2007.)
BOŽIČNA NOĆ 1971.
Izveo sam puste ulice

na šetnju gradom što je u strahu
zatvorio vrata.
Božić je uzalud kušao ući
s darovima.
Čak su i krčme ugasile svjetla
i u mraku ispijale vino,
kiselo, krivotvoreno.
Uzalud je kušao ući u Hrvatsku.
A ti si me čekala obasjana nadom
da je blizu konac mori.
Blažen je
tko padne pod križem.
Mi svoj nosimo sve oholije.
Vrt crnih jabuka, 1972.

Tomislav Durbešić
(1928.-2001.)
MOLITVA SVIJEĆA
NOĆU 4. SVIBNJA
O Bože moj, ako jesi,

a noćas moraš, moraš biti,
pođi sa mnom ulicama starim, gradskim,
hodaj sa mnom poput djeda mog
putovima, stazama, poljima horvatskim,
drži me čvrsto za uzdrhtalu ruku,
budi opet stari, dobri Bog,
djetinjstva mog, doma mog
da budem u blagosti jači, utjeha ovom starom puku...
I gle, odjednom, uskrsnu Bog.

Noć noću noćas noći
u sjaju suza svijeća,
noć noću noćas sroči
jednu, deset, pedeset, stotinu, tisuću,
tisuću tisuća...
u oknima kuća, prozorima sjaj
zjenice ganuća,
Diše duh i duša,
domovina moja vapijuća.
Mimohod sja suza...
a tišina muk...
O Bože moj, djedova mojih, mame moje, žene moje,

preko prozora ovih, sjaja suza ovih, objavio si,
čudom ovim
noćnoj noći ovoj, danu dolazećem

iz prozora ovih, zidova i vrata,
da sada diše s nama duga, tisućljetna kolona Hrvata...
O Bože moj, u nama u prozorima sjajiš,

svijeće gore, šutke zbore, mole, mole...
Bože moj, Bogo stari,
ni mrtav neću zaboraviti ovu svibanjsku noć,
kad svijeće prkose u tisućama plama.
I molitva se stara od sebe kroz nas šaptom oglasi:
Bože naš, podari nam snažnu nježnost,
ubodi mudrost,
Bože naš, Hrvatsku nam spasi!
Kroz nas, kroz našu snažnu blagost,
dobrotu uma,
podari nam bar skromnu zdjelu,
i mir svijeća,
i Bože,
i smjelost na djelu!
I tad nas, Bože, nježnošću i snagom blagoslovi...
Zagreb, noću 4. na 5. svibnja 1991.
Pjesme u prkos dosta!, 1991.

PSALAM KRUHU I VINU
Isuse dobri; Isuse mladi,

Isuse, dvostruko mlađi od mene,
Uvijek zašutim na dan Tvoga rođenja,
I samo lutam pokraj oltara i mnoštva malih Betlehema
I tada bih neko djetešce, mjesto Tebe, pogladio po kosi.
Djetešce što prosi...
Djetešce što stalno prosi...
A danas, dva duga tisućljeća,
Od Tvog na tron križa ustoličenja,
I čuda uskrsnuća,
Vjerujem još samo u čuda, tajne i
Stvarna priviđenja...
I eto, htio bih da nas dvojica
Prošećemo ovim našim starim ulicama,
Kao dva Božja sina.
Ja star, a Ti Isuse, strašno mlad,
O, kako mlad,
I sjednemo u neku kavanu.
I kao na misi gucnemo kap rumena vina...
A ja ću tad iz džepa izvući
Knjižicu jednu
Iz starih vremena,
Znaš onu, Nikole Šopa,
I čitat ćemo potiho stihove
Poput gladi svježeg kruha,
Stihove - Isus i moja sjena...
Isuse dobri, Isuse mladi,
Ti meni daruj mirnoću kraja,
A ja ću Tebi - Šopa...
Treće tisućljeće,2001.

Josip Pupačić
(1928.-1971.)
MOLITVA LJUBAVI
Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim
Kad te nestane
odjednom potamnim
Tvoje useljavanje i iseljavanje

preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine
Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba

daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni
Tek tako bih

nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša
Ustoličenje, 1965.

***
Bože što se sjajiš usred ovog doba

Ko žeženo zlato i opojni hašiš
Puna te je ova bijela i čemerna soba
Svojom me prazninom proždireš i plašiš
Svojim me obujmom zatvaraš i štitiš

Tako da u meni zatomljenu snagu
Zavodljivim mirom i spokojstvom mitiš
E ne bih li i ja s tobom pošo k vragu
Ali bože hvala na takvoj milosti

Dosta mi je pakla što iz mene hoće
Ako ništa drugo sačuvat ću kosti
Kad izrigam u te zatomljene zloće
O ti što se krijesiš usred ovog doba

Ko žeženo zlato i opojni hašiš
Za sjaj što te resi preskupa sam roba
Premda me prazninom proždireš i plašiš
Moj križ svejedno gori, 1971.

MOLITVA ZEMLJI
S. S. Kranjčeviću ili jadnicima moga naroda
Hotio bih da se vratim

svome srcu - tvojoj mjeri
Volio bih da se vratim
svojoj tajni - tvojoj vjeri
Hotio bih da se vratim

svome kriku - tvojoj boli
Volio bih da se vratim
svojoj smrti - tvojoj kobi
Neka vatre što ih nosiš u svom dlanu

Ko hridine k nebu mojom krvlju planu
Neka tmurne vode što ti bilom biju

Proključaju ko vrulje iz mojih očiju
Neka gorko bilje što u tebi niče

ljekovitim cvatom iz mog grla kliče
16. V. 1965.
Pjesme iz ostavštine

Anton Leopold
(1928.)
MOLITVA
U cvitanju cvijeća, rožic,

Zelenilu trav i lozic,
Vidim Te ja, Gospodine!
U šumenju potočića,
U pjevanju ptičic s kića,
Čujem Te ja, Gospodine!
U bjesnenju bure jake,

Kad grom ruje kroz oblake,
Slutim Te ja, Gospodine!
Čagod mi Ti, Bože, šalješ,

Kot zaslužim, meni daješ –
Hvalim Ti ja, Gospodine!
Beč, 1980.
Štorice i pjesme, 1989.

(Gradišćanskohrvatska književnost, 1998.)

Miroslav Slavko Mađer
(1929.-2015.)
MISA EST...
Budite ponizni, gospodine, i budite vjernik, gospodine

I pomolite se, gospodine, Gospodinu Isusu Kristu
Budite u šutnji, gospodine, i posvetite se duši svojoj
Grijeh koji imate iskupite, gospodine, ispovjedite ga
Dobri i bezgrešni bi trebali biti ljudi, gospodine
Ako primite Gospodina
nećete ubijati nećete griješiti nećete krasti
nećete se stidjeti bližnjega svoga
i prosvijetlit će vas svete božje riječi
i vjerovat ćete u Njega, u Gospodina Boga
Ljudi, kleknite, gleda vas Krist
……………………………………………
Izlazim iz Mariahilfekirche
kao stari nevjernik, a novi turist
Tko zna kakav još uvijek od zemlje, od blata prljav
ili tek samo malo čist?
(Luzern, 13. VII. 1980.)

Nedavna davnina, 1986.

SLIKAROVA MOLITVA
MOLIM zidove što stare - i petrolejku, i kist

pse oko ateljea, kišu na Dunavu, crni dan
MOLIM pod da se makne, tavan ozrači čist
i kamen da progovori pokrenut s obale...
MOLIM moju lijepu ženu, prašnjavu knjigu, malu
ulicu
trg zvijezda na nebu, kuću na brdu, stazicu u
dvorištu
MOLIM jablane što ištu... i vesla u napetim rukama
MOLIM san da plane...
MOLIM da divna magija oplodi moju molitvu
i da se uzbude zastori i svemir dotakne moga
čela
možda bi pomoglo bunilo urlika, boja vesela
možda bi i snovi mogli da se otvore...
MOLIM da sve ono što šeta paletom, baletom prstiju
dođe do čina iz jakih duhova, umnih anđela
koga da probudim iz ljubavi, koga da rađam bez
smisla
zadnju crtu s kojom će se opet svijet odgoditi...
MOLIM vraćanje na dunavski sanjarski prag
i da se pridružim toj molitvi začetoj davno
MOLIM da se izbriše ostavljeni trag
i da se ova molitva ne završi kukavno
....................................................................................
MOLIM i ispisujem da sam raspet na teškim vratima
već mjesecima, danima, mrtvim satima...
(1966.1996.)
Putna glazba, 1996.

MOLIM U SEBI
Jer nitko mi ne vjeruje

da uopće molim
da sam iskren
onaj stari
onaj pravi
A tko zna, možda ću
negdje u javi
posaditi stih
možda u Bosutu
možda u Savi
I tek onda bit ću svoj

i tih
od čista srca svoga
Tek ću s takvom molitvom
rasti
i osjećati
Boga.
Daleki vlak, 2008.

SAMOTNA MOLITVA
Sve više služim samotnoj molitvi

koja se skuplja na vjernim usnama.
U toj sam molitvi kojoj nisam bio
dovoljno odan
i vjernik u svima nama.
A sad stojim pred starim hramom
kao pred nagim sobom.
Zapravo pred oltarom u koji sam uvijek
bio neuspješno zagledan.
Valjda kako bih ostao i postao svetac sam sebi
i drobio kruh molitve,
skrušeno zadan.
Uzalud se gibam ispod neba

jer mi tako šapću krhka usta.
Samo me hrane čista ushićenja
i nadanja pusta...
Daleki vlak, 2008.

Milivoj Slaviček
(1929.-2012.)
VRIJEME JE DA SE DOGAĐA
NAPOKON ČOVJEK
Vrijeme je da se događa napokon Čovjek

(a Čovjek nije običaj nego želja on nije upravitelj
nego prijatelj)
da se događaju njegova težnja i duh
da se događa njegov Izlaz: bratstvo i aktivnost
Vrijeme je da se događa ljubav
da se događa Putovanje
da se događa srž
Vrijeme je da se događa nezapretana patnja
da se ne događa umiranje i trajanje i bodrenje
Vrijeme je da more bude gusto i puno tihog sjaja
da obala bude obala a ne nepolazak
da cvijeće miriše da obronci budu obronci a ne položaji
da ravnice budu ravnice a ne posjedi
a vode doista pune tokova
Vrijeme je da stanujemo diljem Svijeta
da prigrlimo Zemlju kao mater
da odabiremo vlakove po volji, stanice po trenutku
da promatramo i čujemo svijetla
da slušamo svoju nevezanost i govor koji nitko ne
izgovara
Vrijeme je da stvaramo gipke sonete
Vrijeme je da pobratimo pravila i ljudskost
zakone i cjelovitost
Vrijeme je da pobratimo putanje i život
Ili još vrijeme nije i nikad neće biti
Modro veče, 1959. (Izabrane pjesme, PSKH, 1987.)

Joja Ricov
(1929.-2017.)
SRPANJSKE LAMENTACIJE
4
Izjednačuju se dani i suzuju

želje i mijenjaju smjer i svaka
pjesma biva plač a svaki jecaj pjesma
ispraznila se moja strpljivost u slijepim

lukovima sanja
kvrcaju ključevi bravama i jetki

ciliču u hodniku zmije sikću na ćelije
usiljeno naduto bezakonje

surova moć
uskoka bundžije i ugrožena paše drve se

moje oči krvoločna harambaše
Od kuge glada i od rata

oslobodi nas Gospodine!
Marabunta, 1968. (Hrvatska duhovna lirika, 1968. Job s

drugima, 1998.)

MOLITVA JUTRA
Od mržnje u zglobu
Od ovog bjesnila krvi
Neumoljive šutnje neba
Propinjemo se u noći i u dane
Zatrovane prisustvom mrtvih:
Zemljo, milo sjeme,

Prolistaj kruhom ljubavi
Na mojim otocima sunca.
1954.
Job s drugima, 1998.; Stekliš u jetrima, 2005.

Vlado Gotovac
(1930.-2000.)
I VAPAJ MOJ
O, Bože,
Strašno je!
Mnogima je strašno na zemlji!
Ti to znaš;
Ali nepovratno si nam prepustio,
Da Te primimo:
S Tvojom vlastitom krvlju
I Duhom,
Krilato brazdajući tvar...
Strašno je da su takvi putovi!

Mi lutamo, mi smo međusobno
I krv i duh i bol -
I sve do Ništa;
Kad se obeznanimo:
Da li bar tada na Tvoje grudi?
- Ta ruke su Ti oduvijek strašne!
(1972.)

Zlatko Tomičić
(1930.-2008.)
MOLITVA JEDNOM
GOSPODINU BOGU
Gospode bože, oslobodi me moje muške snage! Zar

sam tako zgriješio ljuto, zar sam tako kriv?
Neka me ostavi!
Neka me ostavi: kišni oblak, koji se prosipa težak
na zemlju.
Neka me ostavi: kamen koji se spušta kroz gustu
vodu.
Neka me ostavi plodnost kojoj se ne mogu oprijeti,
te padam na koljena, a njih trnje i stijenje deru, a
njih zvijeri grubim jezicima ližu.
I zmije ostavljaju svoj ljubavni otrov.
Svi mogu nestati u ognju, ali ne umiru polagano.
Ne gube svoju dušu u izgaranju iza kojeg se oči, što
gledaju dolaženje sunca, više ne obnavljaju.
Tako ja samog sebe gazim, jer ne mogu da ispustim
svu svoju krv.
Nosim u ustima gorki okus prošlosti i u ustima hlad-
nu jezu stalne priprave.
Ne mogu se okrenuti sebi. Moram se spuštati str-
minama, koje na sve strane padaju oko mojih nogu.
Moram slušati ono ludo more, što urla poda mnom.
Dosegnuti ja, 1956.

MOLITVA
SVETOME FRANJI
Lastavice me ne napuštaju, o sveti Frane.

Lete mi s ramena na dlanove.
Ja ih puštam u svijet bijeli.
Golubovi mi kruže oko glave,
prose prosa, za kukuruzom kukaju;
od njihovih cjelova ne uklanjam lice.
Vrapci mi u uho podcikuju,
o ljubavi ubavi podvikuju.
Ja hranim slobodne hrvatske ptice -
kosove, klikuše, čiope, crvendaće.
O moj sveti Frane, oba smo siromasi -

slab nam je pojas i tvrdi dlanovi,
oba smo bosi, oba smo težaci,
iz odjeće nam gola koljena vire.
U torbi kapula i korica kruha,
u ruci blagoslov i putnički štap.
Ljubljeni od sirotih, tjerani od bogatih;
sa usana riječi se oproštaja šire.
Naučih se, sveče moj, u odricanju ljubiti,
u prijateljstvu s pticama i ja obogatih.

Ivan Golub
(1930.)
VEČERNJA MOLITVA
Neka budu moje zvijezde sabrane

u Tvome krilu.
Anđeo noći neka bdije
uz uzglavlje mojeg ležaja.
Noćnici neka obilaze ulice,
vjede nek pokriju zjenice.
Ruke nek počinu uz tijelo.
Sni kao vile neka se sele
ususret zori.
Prolaziš noću zemljom
i dijeliš ljudima snove.
I u snima odgovore.
Rim, 6. ožujka 1992.
Sabrana blizina, 2003.

UČINI ČUDO
Stao si ono bio na moru.

Valovi se smirili kao psi
na riječ svoga gospodara.
I svi se zadivili.
Stani na provu broda našega!

Spasi nas, pogibosmo!
Ispruži ruku nad vode!
Reci riječ i spašeni smo!
Ti spavaš duboko u lađi.

I ljuljanje broda ne remeti ti san.
Bože, kako možeš spavati dok tone brod!
Vjerujem u obrate
i čudo je moguće.
Ajde, ustani, probudi se!
Učini čudo!
Crikvenica, 30. srpnja, sunčan utorak.

Molitva vrtloga, 1996.

MOLITVA ZA KIŠU RUŽA
Gospode, smiri suze zamrzlih zima!

Izaberi oči nepokorenih sumraka!
Izvedi iz sužanjstva potlačene!
Operi im noge ranjene!
Skupi trubljom raspršene!
Zavedi red u glavama!
Skini povoj s očiju!
Podari moru mir!
Operi me od krivice!
Obdari me duhom spremnim!
Spusti kišu ruža na zemlju!
Rim, 5. listopada, sunčana subota.
Molitva vrtloga, 1996.

MOJ OČENAŠ
Moj Očenaš
je kao rijeka.
Nikad ne stajemo,
veli Mudrac,
dva puta u istu rijeku.
I ja nikada ne molim
isti Očenaš.
Nikad nisam
posve isti.
Moj Očenaš
to je nebo i zemlja:
nebo što se gradi od zemlje,
zemlja što se sazdaje od neba.
To je kruh od kojega se živi
i praštanje bez kojeg se
ne preživljuje.
To je napast u koju,
o da ne bismo bili uvedeni,
i Zlo od kojeg,
o da ne bismo bili oslobođeni.
Moj Očenaš je
krik i šapat,
dozivanje i osluh,
jecaj i smijeh.
Igra na krilu Očevu.
Moj Očenaš
to su bile
sklopljene ruke
na krilu oca

i prijekor majke
što ne držim uspravno ruke
kao ona;
to su bili
klonuli dlanovi
mog oca
i moj pogled na njima
i nasljedovanje njih.
Moj Očenaš
to su poslije bile
učene knjige
i žaljenje krišom
što molitva Gospodnja
nije dorasla
blistavoj besjedi
književnika i mudraca.
Kada nazirem
drugu obalu
sve više vidim
u Očenašu
svoju molitvu,
štap za prijelaz
preko rijeke;
zov Oca;
sam na krilu.
Moj Očenaš je
kao rijeka.
Nikad isti.
Jučer onaj,
danas ovaj.
A sutra?
Moj Očenaš
je moj.
(U Zagrebu, 11. srpnja 1993., na dan sv. Benedikta, zaštitnika

Europe)

OČE NAŠ
Uspinjem se na brdo ponad mora,

opojen mirisom čempresa
očaran ljepotom masline
U hodu molim zastajkujući
Oče
Gle! Ne uči nas reći: Bože.
Smjeti Boga zvati Ocem
tko bi se usudio
što velim usudio
drznuo, tko bi se drznuo.
S time »Oče« rečeno je sve:
pokazano porijeklo
od Boga sam, od Boga smo
iz Ljubavi;
iskazan je odnos,
smijem s Bogom
kao što smijem s ocem
smijem se smijati.
Oče naš.
Nisam jedinac.
Nisam jedini
koji bi Boga zvao ocem.
Oni koji ga još tako zovu
meni su braća.
Nisam jedinac
ali sam pojedinac.
Ipak Bog ljubi pojedinca
kao jedinca.
Osokolio nas je Isus
Boga smijemo zvati Ocem
Djeca Božja se zovemo i jesmo

Koja novost!
Kakva radost!
Smisao postojanja.
Koji jesi na nebesima
Koji jesi
Ne priča - mit
Na nebesima
ne nigdje - utopija
Sveti se ime Tvoje
Ne razumijem što to je
Ime, znam, da je onaj koji ga nosi
Sveti se ime Tvoje bit će
bio poštivan Oče
Pa to je prvo što se traži:
poštivanje Oca
Dođi kraljevstvo Tvoje
Kraljevstvo što je?
Poredak prostor i vrijeme
Božji poredak
na svem prostoru
i u svakom vremenu.
Poredak kakav je Isus
svojim zbunjujućim i zadivljujućim riječima
svojim djelima naviještao:
gdje će
čovjek radije davati nego primati
pružati i lijevi obraz
praštati kiši što pada
i na zlog susjeda.
Kraljevstvo u kojem je kralj koji reče:
»Da, ja sam kralj,
ali kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta.«
Budi volja Tvoja

Čija volja? Očeva.
Za dijete je dobro
činiti Očevu volju,
jedino dobro.
Kako na nebu tako i na zemlji.
Na nebu nisam bio
a na zemlji vidim kako je.
Ne znam što je nebo,
ne znam gdje je
no znam da je kod Boga
»Uđi u radost gospodara svoga«.
Radost na zemlji kao radost na nebu
to je volja Tvoja.
Kruh naš svagdanji daj nam danas

Kruh ime za jelo
Jedemo svaki dan
i ne jedanput u danu.
Radimo da bismo jeli
i jedemo da bismo radili.
Tri puta na dan
hranimo gladna usta
Tri puta dnevno
prinosimo žlicu ustima
Kruh naš
ne godišnji
ne povremeni
kruh naš svagdanji,
A ipak uči nas moliti:
»Daj nam danas.«
Ne »Daj nam vazda«
Ne »Daj nam vječno«
Daj nam ga danas.
Jer dosta je zla svakom danu
a čini se, i dobra.
Ovaj dan

bez tjeskobe za sutradan.
Daj nam danas kruh
kao što si jučer očima dao manu.
Ne živi čovjek samo o kruhu
nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Otpusti nam duge naše

kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Dug zao drug.
Dug treba ili vratiti ili oprost od duga dobiti.
Tko će Bogu vratiti što mu je dužan.
A dužan sam mu što jesam,
postojanje, disanje i srca kucanje
Dužan sam mu najviše
što se ne smatram (ne priznajem) dužnikom.
Što imaš a da nisi primio.
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
Tko su moji dužnici?
Tko je meni što dužan?
Bližnji mi je dužan ljubav
jer pisano je »Ljubi bližnjega svoga«
a on me mrzi.
Dužan mi je moj ogrtač
A pisano je: »Daj mu i košulju«
Dužan mi je lijepu riječ
jer pisano je: »Razgovarajte u pjesmama«.
Ajme, zašto je Bog svoje otpuštanje
vezao uz moje
Zašto će meni mjeriti istom mjerom
kojom ja mjerim svome bližnjemu
Zašto uvjetuje svoj otpust mojih dugova
mojim otpustom dugova mojim dužnicima.
I ne uvedi nas u napast

nego izbavi nas od zla.
Na sve strane napasti

Svuda požuda očiju i oholost života.
Ne razumijem, kako bi otac uveo u napast
A, sinulo mi:
ne uvedi nas u prilike koje su napast
u priliku koju žudimo kao životnu priliku
a ne vidimo nepriliku;
u priliku koja nam se smije
kao zvijezda Danica
a samo Otac znade
mrak iza zvijezda;
priliku iz koje vreba skrita opasnost,
uspjeh iza kojega dolazi poraz,
uspon iza kojega slijedi pad.
Ne uvedi nas u napast.
Nego oslobodi nas od zla.
Neka znalci izvornog jezika
apo tu poneru prevode
muškim rodom »od Zloga«
neka neki srednjim rodom »od zla«,
no Zli je zlo.
Ti koji Jesi oslobodi nas od Zloga
koji je protivnik Onoga koji Jest
i svega što jest,
ubojice ljudi od početka,
koji ubija život na djeliće ili odjedamput.
Oslobodi nas od Zloga
koji zavidi svemu što jest.
Oče naš koji jesi.
Sad znam zašto nas je Isus učio moliti »Oče naš«.

Zato što je rekao: »Došao sam da imaju život,
da ga imaju izobilno.« Amen.
2000.
Sabrana blizina, 2003.

Anka Petričević
s. Marija od Presvetog Srca
(1930.)
MOLI ZA NAS GREŠNIKE
Moli za nas grešnike - što dolom

Lutamo tužnim, bez pokoja svoga,
Praćeni jadom i vlastitim bolom,
Mučeni, Majko, i od duha zloga.
O gr’jeh nas prvi u nevolju baci,

Ko vjetar lišće kad ga trgne s grana,
Milosti ruho s nas okrutno zbaci...
Ljepoto čista onih prvih dana!
Gdje ću od jada da pobjegnem svoga?

O ima tiho skrovište u sjeni:
Počinak blagi usred Srca Tvoga.
I moli Sinka, da izbriše moje

Staze, kad vidi suzu Ti u zjeni...
I za me, Majko, daj Mu boli svoje.

MOLITVA
SVETOM OCU FRANJI
Serafski brate i oče naš sveti,

Pogledaj danas na obitelj svoju,
Proslavit koja želi ime tvoje,
Blagoslov moleć’ i zaštitu tvoju.
Raširi ruke, daruj nam s nebesa

Poniznost, ljubav, siromaštvo svoje,
Da tvojim žarom ljubimo svu braću,
Da tvojim plamom zasja srce moje!
Da duhom tvojim vođeni - u svijetle

Serafske sfere i naš duh se vine,
Da skupa s tobom pjeva hvale Bogu -
Kad svjetlom vječnim i ljepotom sine.
„Brat Franjo”, 1979.

(Hvaljen budi, Gospodine moj, 2009.)

Pavao Horvat / Horváth Pál
(1930.)
ČETRDESET I OSMA
MOLITVA
Iskušavaju me ruglom
Ja sve primam mirnom dušom.
Škripajući zis zubi na me
A ja ništ ne marim za nje.
Vraćaju mi zlo za dobro

Usmihuju me nazlobno:
“Glej - va Boga se zaufa
Koga još i nije, znamda!”
Od žalosti sam vas potren

Zato vičem, ter Te zovem:
“Ne daj dušu razdirati
Tebe zaman zazivati.”
Književnost gradišćanskih Hrvata, I, 2000. (Nikola Benčić)

Dubravko Ivančan
(1931.-1982.)
BOG DJETINJSTVA
Jednom sam morao otići,
ostaviti bijelu kućicu,
prepustiti je brežuljcima.
Tada si prvi put vrebao.
Šetao si kraj potoka
nemarno i rastreseno,
kao da o mome odlasku
ne znaš ništa.
Opraštao sam se malen,
a Krapinčica je nečujno
odnosila lišće.
Vidio sam te skrivena
iza stoljetne lipe
u samostanskom voćnjaku...
Nisi me žalio,
ma da sam još uvijek
mrljao bilježnice
i moja je računica
imala uši.
Danas, odrastao
u velikog, nespretnog dječaka,
Bože moj, danas znadem -
Ti si me vrebao.
Htio si biti onaj posljednji
nad kojim ću se rastužiti,
prvi, kome ću se vratiti.
I kad je željeznica krenula
pokušao si uvrijeđen
da me dozoveš zvonima.
Ali ja više nisam čuo zvona...
Slobodna noć, 1957.

Toma Podrug
(1931.)
NAŠA LICA
Bože
Ti koji si nam darovao ova lica
Zašto bismo ih morali oblikovati
Po želji onih
Što maljem ciljaju naše zatiljke
Pa nam svlače kožu s lica
Da se živim mesom našim nasite
Hoćemo li
S tvojom pomoći
Ponovno naše kože
Navući na lica
Ili ćemo ovakvi kakve nas je

Zločinac sadrao
Svjedočiti
Bože
Sašij nam lica
Da bismo mogli opraštati
Plavet, 1995.

Ljerka Car-Matutinović
(1931.)
MOLITVA
Bože, zašto si napustio

ovaj kutak hrvatske zemlje
što htjela bi opet Europom biti.
Zašto si napustio one
koji već dugo nisu siti
koji od buđenja do buđenja
ne znaju gdje će biti
i kojeg će mrskog jutra
postati netko Drugi
Bože, zašto si napustio one
kojima su oduzeli SUTRA
i koji od smijeha tek pamte
tajanstveni smiješak svojih ugaslih dječaka
Bože, izvedi nas iz ovog balkanskog mraka
u kojem se svjetiljke barutom gase
noževi svjetlucaju u tami
ognjišta plamte
a livade vonjaju po krvi
U kojem pjesnici pamte
Ne zaboravljaju
O Bože, daj da mi koji smo posljednji budemo prvi
Osvrni se na naša skrušena lica
Ne dopusti da nam žudnju za Životom uguši
ova svirepa balkanska kmica
Bezumlje, 1994.

KAD BI SAMO TI
GOSPODINE
Gospodine
Više ništa nije isto
I ništa se ne vraća
U onom obliku za kojim smo žudjeli

Za kojim žudimo
Sve se mijenja i odlazi
Kamen u grudima vuče prema zemlji
A oči bi htjele u nebo i sjaj dana
Zidovi kuće očinske
I majčin vrt u cvatu
I smijeh ispod krovišta
Kad bi samo Ti Gospodine
Sišao s jedne od Tvojih Zvijezda
Uzeo kamen s mojih grudi
I bacio ga u ništavilo
Mogla bih Ti dati ruku Gospodine
I povesti Te u naše potkrovlje
Tamo gdje moja majka pjevuši pjesme
A otac je na citri prati
Jabuka na glavi, 2001.

Antun Šoljan
(1932.-1993.)
MOLITVA NA STIH
PRAKSILE
Od svega što ostavljam najljepše je sunce,

zatim mjesec i zvijezde. Moji su sati
na tvome dlanu sazreli ko grozd
na kamenom stolu pod odrinom.
Mudrost duši nije blagovijest, ni zrelost

ne nosi olakšanja opni ove bobe:
nek ti se šaka stisne, nek istiješti
iz smežurana zrna slatko kasno vino.
Kroz prste ti se migoljim, još sluzav

od nepotrošenoga rođenja, a već je kraj.
Ko pregršt sjemena, ko rosu znoja težačkog,
pusti me da padnem i ja ću izrasti!
Bez dostojanstva, bez imena, bez lica,

zavući ću se u pukotine zemlje:
ko drač ću iskamčiti za se pedalj tla,
ko davljenik se hvatati za nebo. Ovako:
rahli me zrak ne drži, ni tanka kora zemlje;

prestravljeno te hvatam za prste viticama
i gle, evo pipam ožednjelim korijenjem
po spasonosnom podzemlju baštine.
Ekspres preporučeno, Sabrane pjesme,2006.

PRILOG ZA KOLEKTIVNU
BIOGRAFIJU
Iako su molitve presahle u ustima mojim,

još jednom se usuđujem da ponizno molim
za dva - tri prijatelja; ako treba
i samog boga oca, sumnjivu milost neba.
Na koljenima ću puzat pred činovnicima,

pred svim crkvama i pred svim naslovima,
pred kolodvorskim kurvama, pred odgovornim licima,
molitva moja je upravljena svima.
Iako nema nade da me itko sluša,

da ima tzv. “neznane braće”, kojoj se može govoriti,
meni ne preostaje drugo nego da kušam
do kraja, bez smisla, bez sape, se moliti.
Budite blagi s njima, ta s vama su živjeli,

na istom raskršću, pod putokaznim mobilom,
spremni da svuda krenu, da vjeruju u sve
(još više od vas) - da je čega bilo.
Iako su ih zanimali više palimpsesti

i rukopis cvjetni kakva kaludera,
nego da l’ će sutra imati što jesti
i kakva ih čeka karijera,
trideset godina njihova života s knjigama

urodilo je uglavnom samo figama.

Uspjeli su se tek do grla zaplesti
u nerazmrsive kučine savjesti.
Unatoč iskustvu, uvijek bi dali da ih digne

naivnost ili nada, ma čije panaceje.
A nada je ko Vezuv, periodički rigne,
a onda lavom pokopa njihove Pompeje.
Za svašta su htjeli da ih snube,

skauti da ih svrstaju u redove skautske,
proroci da ih bude, trgovci da ih kupe,
bogovi da ih uzmu za stvari astronautske.
Generali su htjeli od njih da ne žive,

nego da žive za ono ili ovo.
Oni ne prestajahu svemu da se dive,
iako im fantomi šaptahu, da nema ništa novo,
i da, kao uvijek, postoje uglavnom đavli,

a anđela ima malo, tek tu i tamo,
i zvijezde, unatoč astrofizici, samo su čavli
kojima je nebo prikovano.
Rekli su, doduše, i nešto pravih riječi,

ili bar nisu lažnim bogovima služili,
al grizla ih je sumnja, da su tek bili vješti,
i samo nisu o tom javni dokaz pružili.
Na kraju, svijet im se jasno pokazao

ko kukac što se izlego iz kukuljice,
neshvatljivo nov, al starinski gnusan
ko dijete što javno tiješti bubuljice.
Svaki je od njih čeznuo da sve to ostavi

i nastani se u kakvom malom mjestu na obali,
kukajuć malodušno: “budućnost je štura,
u divljinu ginu naša paterna rura.’’

I sve se to napatilo, umorilo, poženilo,
a nigdje se ništa nije promijenilo.
U ratu su čekali mir, u miru rat,
čekanja je dosta. Fantje, homo spat.
Ekspres preporučeno, Sabrane pjesme,2006.

Vesna Krmpotić
(1932.)
MOLITVA
Tebi se molim, bože,

jer tebe nema.
Upravo zato tebi,
što tebe nema.
I moja je molitva slobodna

od želje i od cilja.
Ovako bih voljela moliti
kad bi te bilo.
Ja nemam drugi razlog ljubavi

od svoje čiste volje;
a ti me nećeš prodati
za slavu i dokaz svoj.
Tebi dugujem, bože,

vjeru u sebe:
jer sve što bi ti bio i htio,
ja jesam.
Zahvaljujem tebi, bože,

što tako božanski nisi;
daj da te ne nađem nigdje
osim u pjesmi o tebi.
Dvogovor, Zagreb NZMH, Zagreb 1981.

(prerađena iz Poezija, DKH, Zagreb 1956.,
pod naslovom BOŽE)

MOLITVA PJESNIKA
Gospodine, ne ištem pjesmu,

ištem da ne ištem ništa
osim pjesme.
Ne ištem da Ti pjevam.
Ne ištem da Ti šutim.
Ištem da ne znam što je dvoje,
što je pjevanje, šutnja što je,
i što je Tvoje, što je moje.
Ne ištem da Te ima.
Ne ištem da Te nema.
Ištem da ne znam što jest, što nije,
ištem da ne znam što iskati je;
i da ne znam ima li išta

da usliša, da barem sluša
molitvu kojom se stišava
duša.
Neuvrštene pjesme (6675); Dvogovor, Zagreb NZMH, Zagreb

1981.

1. DOBAR TI BIO DAN
SA MNOM, GOSPODE
Dobar Ti bio dan sa mnom, Gospode.

Od Tebe, za Tebe, molim dobrotu Tvojega dana sa
mnom.
Od Tebe moram sve tražiti,

pa i to, da Tebi bude dobro,
kad meni ukažeš čast i povjerenje
da Te služim za stolom ovoga dana.
Ja ću se truditi da ne pogriješim
ni jednom željom, riječju ili kretnjom;
a Ti učini i više za Sebe
- daj da Te obradujem, da Te iznenadim,
ne učini da se samo ne pokaješ što si me pozvao na
službu,
učini da budeš na dobitku,
makar za mrvicu neočekivanoga.
Sedam koraka oko vatre, 1999.

4. ZAR TI NIŠTA NE ZNAČE
MOJE SUZE GOSPODE
Zar Ti ništa ne znače moje suze, Gospode,

i suze tolikih?
Odvedi nas na to mjesto odakle se vidi tajni dogovor
onih koji plaču, s onima koji grohoću.
Da vidimo zašto smo pristali - ako smo pristali -
da ljudsku prašinu uzvitla vjetar bezumlja?
Da vidimo kakav je to razlog zbog kojega smo pristali -
ako smo pristali?
Da vidimo je li se razlog možda oteo dobru,
i ostavio ga sama i gola, bez igdje ikoga?
A što sam Ja?

Zar sam nigdje nitko?
Kada od dobra sve otpadne, uzet ću ga u naručje,

i nikakvomu ga drugom razlogu ni svrsi neću dati,
osim Sebi.
(25. 5. 1992. - odgovor na Azrino pitanje prethodne večeri)
Sarajevska stoosmica, 2003.

27. OČE NAŠ SRETNI NAS
SA SOBOM
Oče naš, sretni nas sa Sobom.

Da bi naša sobost bila u ljubavi
s Tobom.
Da bi naša sobost bila Tvoja ljubav
s Tobom.
(26. 5. 1992.)

61. OČE NAŠ U KOJEMU
JESU NEBESA
Oče naš, u kojemu jesu Nebesa,

Tvoje je ime svetinja svijeta,
Tvoja je volja zakon svijeta,
Tvoja je ljubav kruh svijeta.
Daj nam da u svetinji živimo,

da zakon štujemo,
da se kruhom ljubavi hranimo,
danas i uvijek.
Da zemlji duga ne ostavimo,

da nam od Tebe ništa važnije,
ništa ljepše, i ništa draže ne bude.
Oče naš, u kojemu jesu Nebesa

i Zemlja!
Primi našu molitvu, amen.
(9. 7. 1992.)

Saša Benček
(1932.-1989.)
SKITNIČKA MOLITVA
Otišao bih nekamo jer moram otići,

ceste su mi zavještane
i pravci dani na čuvanje,
da sve maglom odijevam
pred radoznalostima nebeskih tragača...
Otišao bih goropadan do visina,

sa zastavom radoznale kose;
tko mi misli može zajaziti,
tko me u sne može natjerati...
Otišao bih među ljude i od njih,

da sam u sebi sam -
uvijek budan i bunovan,
već izlokan od kiše...
Zagreb, 1958.
(Koje su u meni, 1974.) Skitnička molitva, 1994.

Anđelko Vuletić
(1933.)
PONOĆNA MOLITVA
O roditeljko, o zemljo,
o sveti učitelju,
ako se više ikada desi da mi opet budete
otvarali vrata i pokazivali put
u ovaj nesmiljeni svijet, pogledajte na
sve strane
oko sebe, i smilujte se na onoga
koga otpremate u ove krajeve, i podarite mu,
ako je ikako moguće,
vašu veliku milost,
podarite mu:
stas - žabi do ramena,
korak - puža,
glas - muklog kamena,
oči - koje gledaju a ne vide,
i uho - iz koga raste deblo i zatvara svaki ulaz,
i cijuku i jauku.
Umjesto pameti koja bi dotekla
ne samo vašem
sinu, vašem miljeniku, nego i cijelom selu,
podarite mu,
položite mu u lubanju, umjesto dvije ili možda

četiri moždane polutke,
položite mu četiri mrke planinske stijene,
pa kad budu udarali na njega sa sve četiri
strane,
neka polome zube o njegovu glavu kao o hrid

i neka imaju po čemu da ga pamte, i da ga
drugi put
zaobilaze, jer
glava od pameti ne služi ničem drugom
doli da priteže munje
i da od vašeg sina pravi grobište.
O roditeljko, o zemljo,
o sveti
učitelju:
znate li vi što radite?
Popravni ispit, 1990.

AMEN
Istječu posljednji dani drugog tisućljeća:

ustali smo na noge, čekamo taj veliki čas,
gledamo se u jadu i mržnji,
gledamo se zlooko, krvavo i kivno.
Jer, sve što smo naučili u tim dubokim stoljećima, jer

sve znanje koje smo s mukom prikupili, jer
svi zanati što smo ih svojim velikim ljudskim marom
ispekli,
jest:
jedno obično besciljno tumaranje i besmisleno
krvožeđanje
bez zastanka,
bez počinka.
I naše ovozemaljske ljudske snage su na izmaku. Jer:
krv je legla po nama,
po našim poljima, po našim grobovima i po našim
grbovima,
i - nema znaka da će se ta isključivo čovječja žeđ
jednom, ipak, utažiti,
O čemu najzornije svjedoči tvoje i danas iskrvavljeno
ognjište, Veliki Mučenice!
Tvoja domovina u dimu i vatri, Veliki Nebeski Sine.
Pa, ako se opet zbude ono davno Veliko Čudo,

imamo samo jednu želju i samo jednu molbu:
dosta nam je vina, iz vinograda, i iz naših žila,
i iz tvog tijela,
(imamo ga napretek, kao i kruha sa žitnih i ratnih polja),

- nego nam se smiluj, i pomozi nam, Veliki Sine!
Pomozi im,
ovim jedva vidljivim svemirskim mrvama, ove tvoje i
naše,
ove jedine zemlje:
Umjesto vodu u vino, ovaj ljudski mrak što se

zgrudao u gromade
pretvori - ako je ikako moguće - u tračak škrte
zemaljske svjetlosti.
Pa, da, konačno,

slobodno prohodamo, i progledamo,
i da bez stida stanemo preda Te, pod ovim zakrivlje-
nim
nebeskim krovom.
U ovoj tvojoj i našoj, zajedničkoj, kući, Veliki Naš Sine,

U ovom mučilištu, Veliki Mučenice.
(U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.)
(1991.)
Pismo nebeskome gromu, 1996.

Petar Gudelj
(1933.)
ŠIBENSKA MOLITVA
Suznim ću grlom kriknuti

u oči Bogu živomu:
Gospodine, dan je jesenski
i predvečerje žalosno.
Zapalio sam deset prstiju:
pred tobom, žudan, izgaram.
Jugo valja sudnje kamenje
i krvava brda prašine.
U večernjim drvoredima
grane se grčevito svijaju.
O pogledaj na me, Gospodine.
Psi me ljudi gradom progone,

urliču na moju krv.
Oči su mi gvožđem prožegli,
usta su mi žuči nalili.
Pogledaj na me, silni Gospode,
smiluj se momu srcu ljudskomu.
Ko zastavom spasonosnom,
jugo njenom kosom vijori.
Za njom, u pješčanim oblacima,
ko lud trčim ulicama.
Lice su moje iznakazili

I svite su mi razderali.
Bez mišice, bez uzdanice,
na tvoja vrata gvozdena
udaram dječjom lubanjom.

Okusi moju suzu krvavu,
prokuni me il me pomiluj.
I molim ti se, strašni Gospode,

za svu djecu koju bičuju
noćas na zemlji.
Kao što kaplje vrelo željezo,
neka njihove suze padaju
na krvničke ruke maljave.
Pogledaj na me iznad oblaka,

daleki Bože Gospodine.
Šibenik, 21. listopada 1952.

Ruke, suze i čempresi, 1956.

MOLITVA
Šatri zmijicu gnusnu, zgnječi nogama,

Gospode, moje tijelo.
Ta pogana zvijerka ispija
moju dušu.
Nabij mi staklom oči, zakuj u meni
užasnu svjetlost.
Pusti zmije u moje žile, zavući prste prljave
pod lubanju.
Užasni me jednom, rascijepi mozak,
upropasti me.
Da mi je noću lubanjom udarati
o stabla
i jaukat i rukama grabiti
divlju zagrobnu svjetlost.
U meni su dječaci poludjeli:
zapaljenim rukama udaraju
u stakla.
Ošini me poskokom po ustima,
skameni mi glas.
Utrni, Jaki, utrni sve što svijetli
u meni.
Raščini me, Prljavi, raščereči me
i pljuni na moj grob.
Požega, 14. kolovoza 1960.

Isus je sam, 1961.

PJESANCA
ISUSU NA KRIŽU
Ko zgažena kučka cvilim i ližem utrobu

koja se sliva niz tvoj križ.
Krijepi me tijelo tvoje, i već sam jači
od drugih ljudi.
Otkupitelju, kap tvoje krvi,

ko zmijsko oko, svijetli na mome čelu.
Gori, ne će je ispljuvcima ugasiti.
Živi, ne će je cokulama zgnječiti.
I poskoci iz sisa matere moje

izgovaraju tvoje ime.
Vuk koji sjedi na mome srcu
tebi se klanja.
Beograd, 1963.
Pas, psa, psu, 1967.

Veselko Koroman
(1934.)
DRAGI BOŽE
Već je rujan. Mala Gospa.

Rođendan je mome sinu davno bio.
Ili nije? Ne sjećam se toga više.
A žao mi što će mislit ono dijete
da me od njeg nemar odbi.
No sad što ću. Nasred sobe

podvijenih ispod sebe nogu sjedim.
I pitam se zašto koju na zid sliku
ne objesih? Kako meni koji volim
red u svijetu, čistu zimu,
pod prozorom, s paucima, knjige leže?

Zašto i sad, iza rata, živim tako,
privremeno? ...Te ustajem da otvorim
vrata onom koga čekam, čini mi se,
od davnine. I evo ga, on je, on je?
Na dan svega, 1997.

Danijel Dragojević
(1934.)
MJESTA
S nekog mjesta
Bog se vidi,
na nekom čuje,
na nekom čeka,
na nekom mu se govori.
Gotovo nikada se na jednom mjestu
istovremeno (tko će znati zašto?)
ne zbiva više od jedne radnje.
Ali ima mjesta na kojima se
Bog ne vidi, ne čuje, ne sluti,
ne čeka i na kojima mu se ne govori.
Izuzetna su i rijetka takva mjesta,
a tako su potrebna ljudskom srcu.
Žamor, 2005.

Tonči Petrasov Marović
(1934.- 1991.)
OČE NAŠ
Oče naš
koji jesi
molim ti se
oslobodi me suvišnih
stvari slova nastojanja
osobito te molim oslobodi me kadikad
moje nepresušne potrebe za drugima
no pritom, molim te, visoko moje srce čuvaj
ne suši ga i ne smanjuj me
radije svrši sa mnom
pomogni mi ponekad
da podnesem bol i strah svoj
sebe
do nekasnog časa smrti moje
amen
Moći ne govoriti, 1988.; Oče naš, 1990.

SMOKVA KOJU JE
ISUS PROKLEO
Kuzmi Kovačiću
Ne, ne srdim se na Isusa

jer da me nije prokleo, ostala bih smokva-bilo-koja,
smokva koju ni Matej ni Marko ne bi ni spomenuli,
a zbilo se to, te me je Marko pomalo i opravdao
Marko kaza, dakako Kristu ne predbacujući:
jer još ne bijaše vrijeme smokava
Ipak, kada me je već uzeo u obzir na putu iz Betanije,
zašto nije učinio pravo čudo, za dobro i divljenje,
a ne za kaznu
mogao je učiniti da budem rodna i u nevrijeme
da ga obveselim smokvama po Njemu
kad po sebi i po dobu godine
nisam
Mislim stoga, a Ti mi, Kriste, tu misal oprosti

da si na meni
učinio
čudo
manje
od
i
je dno
ga
Šuplja srž moja
SVEŽITE KOZU ZA ME
vapi i pati
Smokva koju je Isus prokleo, 1989.

MOLITVA
Karmeli
Bože moj daj mi

da baš ovo nebo bol
baš ovu strepnju nestanovitost
pronesem ko svijeću
užganu
kroz život
i
darovano vrijeme
viđene i neviđene oblake

(ko Sutikve iznad Innsbrucka)
dubinu i i visinu
plavet i prisnost
neizumrlih
očijuriječi
a muk da more bude

a muk da more bude
Londra-Split, 20. svibnja 1989.
Oče naš, 1990.

Zvonimir Husić
(1934.-2012.)
MOLITVA VJERNIKA
Oče naš koji jesi na nebesi, sveti se ime tvoje

kao drevna kazna vremenu našega neznanja
bili smo u tami vjere sred pećine svoje
sada mudri plod u padu zrelo što odzvanja.
Dođi kraljevstvo tvoje

ovom puku što te uzalud doziva
nema onih koji se još danas smrti boje
dok se budan plače, sretan dok se sniva.
Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji

ista neizvjesnost, ista tuga svakog dana
za sve nas koji molimo u teškoj memli
ispunjeni sumnjom, s nakitom od rana.
Kruh naš svagdanji daj nam danas

glad je svijeta od tvog svemogućja jača
padni i ne brini više za nas
iako smo cvijeće rasuto sred crnog drača.
I otpusti nam duge naše

kao i mi kad praštamo zablude tvoje
sažaljenje onima koji se u tami svijeće plaše
ljubav je za one koji ljubavi se boje.
Kako i mi opraštamo dužnicima našim

jer smo kraljevi bez znaka lažne vlasti
zar još treba da se utvara u noći plašim
kada ću težinom klasa vreloj zemlji pasti.

I ne uvedi nas u napast
dok su misli naši sigurni vodiči
snijeg će povrh tamnih čela zapast
mrtve nas iz groba nitko neće dići.
Nego izbavi nas od zla

u našem srcu sniva bijeli kamen
mi smo bilje izraslo iz crnog tla
mi smo svemu početak i amen.
Licem prema zemlji, 1974.

Josip Palada
(1935.)
[OPROSTI MI
GOSPODARU...]
Oprosti mi gospodaru!
Mladost je uvijek brzopleta.
Ali nisam ni skrušen, ni pokajnik, ni molitelj!
Začuđen sam: jer, ne ne nisam znao,
a ni pretpostavljao da si i ti nečija lutka.
Smatrao sam da si netko koga treba ubiti!
Nisi čak ni taj!
A osuđeni smo na zajednički život.
Beznačajnost u istom izlogu beskraja.
Pa, ili me ubi gospodaru, ili molim te:
prestani bar na tren da mi čerečiš nutrinu.
Zabavi se ljubavlju, ako možeš!?
Kažem ti, nisam od piljevine i kartona,
iako sam lutka.
Kunem ti se ranjiv sam, pa ili predahni,
ili mi se ukaži, ili mi se ukaži! - ovim rukama,
gadnog ti, podlog i odurnog gospoda!
Zagreb, 1969.

Tin Kolumbić
(1936.)
ISUS I MOJA MAT
Krunicu,
kiticu murtele
i sve svoje muke
u crivu je nosila.
Od Boga ništa
ni prosila.
Lipo bi klekla
i sve ča jon je na duši
Isusu bi rekla.
Isus je vunjo murtelu

i pomnjivo slušo.
Na kraju bi reko:
Sve tvoje muke
i jo son kušo.
Inšoma,
mater bi kuntenta
išla doma.
Bašćina u sarcu, 2006.

KAD NONA MOLI
Sa crikve pridnoć
zvonidu zvona.
S krunicon u ruki
pod maslinon sedi nona.
S nonon moli i arija
i maslinove grone.
Zdravamarija zvoni
na sve strone.
I vitar i tičice
s nonon molidu ruzorij.
Sve zvoni i kanto,
pari oratorij.
Kasne su ure.
Kuće u selu
zatvorile škure.
I tičice i ondjeli
išli bi spat,
ma nona moli i moli,
nikako fermat.
Iza barda misec izviri,

od čuda oči raširi:
vidi koja je ura –
cilu noć molit,
baš je bravura.
Vitar zapuše jače.

Friška arija

nonu zapahne.
Ona se prene i uzdahne:
Bogu fola,
sad kad su svi
išli spat,
mogu i jo
malo zakjat.
Bašćina u sarcu, 2006.

Mate Ganza
(1936.)
MOLITVA
O koji jesi jer te nema

Neiscrpnosti kojom prolazi čovjek
Koji nas uvijek iznova potvrđuješ i stavljaš u pitanje
Sva vječnost je naše približenje
Koji si otvoren po svim stranama
Milosrđe gdje klija muka i nagost
Koji se rasipaš u posvemašnju ljubav
Anđeo sa zasljepljujućim grijehom u sebi
Koji nas satireš bez kojega ne možemo
O kojega ljubimo ne poznajući ga
Trag dobre smrti, 1934

NEVIDLJIVA NIT
Nevidljivu nit ti dajem

Što ispunja sav
Božji prostor između nas
Suhu travku ubirem
I dok sam je gledao, mislio sam
Da mogu doseći i ono
Što nije bilo u njezinu pogledu
Bože providni, zaustiš
Tko se još sjeća onoga što nije bilo
Nema nijedne riječi koja bi se održala

Bez ove vjere u tebi
Nema nijedne stvari koja bi trajala
Bez neke druge stvari u sebi
Vjera je ono po čemu hodaš kao po zemlji
I dok danima silaziš k mrtvom bunaru
Tvoje se srce puni kišnicom življenja
Vršci lozja koji se naginju sjenom
Rastu nad tvojim čelom
Bože, toliko smo te molili

Za ovaj trenutak nevidljivosti
Da ništa drugo nismo mogli željeti
Sad znamo da nevidljivost uključuje sve
Bez ostatka, pa i tebe samoga
Knjiga bdjenja, 1993.

MOLITVA SMJERNOSTI
Grano pogleda što ponor otvaraš

Molim te
Svjetlosti što puniš posude dan
Molim te
Sklopi ruke i nad našim rođenjem
I dok naše tijelo žeže drugo tijelo

I naša kosa sjeni drugo čelo
Molim te
Plahosti sastavi od usta naših dar

Podigni nam lice I nečujno nam srce oglasi
Molim te
Smiluj nam se
Da budemo dostojni više smrti
Više ljubavi od ove raspukle zemlje
Kamen na zemlji, 1997.

Marijan Ivan Čagalj
(1938.)
ELOI ELOI LAMA

SABAHTANI
U album polomljenih snaga

Gospode u album utrnutih vatara
ovaj dan prazan i bijel
kao pokajnička košulja
ovaj dan je poražena zastava
ni prijatelja ni njegova znanca

na razbježanim cestama
ni drhtaj glasa vesela
pa ni lavež kojeg psa
da žalost razblaži
ne Gospode
ne daj Gospode
da čitav život bude na kraju
album mrtvog vremena
Pili smo materinsko mlijeko, 1967.

Luka Vincetić
(1939.-1998.)
MOLITVA VJERNIKA
Pomolimo se
za malu Miju,
moju nećakinju, djevojčicu od tri godine,
(koja je pametno zaključila,

da se olovka zove »piška«,
jer s njom pisma pišemo,)
da bude jednom
u Crkvi,
u svijetu,
u našem mjestu,
pred papom, biskupima i svećenstvom,
kod radnika, mornara i putnika
i kod sveg vjernog puka
kad odraste
ne samo nečija žena i mama,
nego čovjek,
koji ima muža i djecu.
I još jedan
hobby
k tome.
(Čujem,
da će mala Mija,
moja nećakinja, djevojčica od četiri godine,
sad upalih obraza,
otići u Njemačku.
S mamom.

I sa sjećanjem
na lutke, traktor, dîdu i têtu.
U zaborav.
Kažu,
da je to dobro; oni u starateljstvu
gurave savjesti
i s Obrednikom Zakona u ruci.
Ostat će
Marijina dva brata
s ocem - jer Marija je dijete rastavljenih
roditelja -
ovdje,
gaje teče Sava,
gdje klasa žito i
gdje se njišu kukuruzi,
da nauče čitati, pisati i reći,
na materinskom,
svojoj seki:
»Kako si, sestro naša? Lijepo ti stoji crvena
haljina.«
A ona će ih gledati,
i pitat će mamu - ako joj se uopće pruži prili-
ka? -
»Mutti, ich verstehe nichts?!«
A vjetar će ljuljati
valove na Savi, žito u Kadištu i kukuruze u
Gredama,
bez Mije,
moje nećakinje, djevojčice od četiri godine.
Crni će gavran
kljuvati
u tuđini,
u sad upalim obrazima
njezine nekada raspjevane oči.)
Liturgovi bolji dani, 1978.

Dubravko Horvatić
(1939.-2004.)
ANNO DOMINI 1991.
U zoru sa strahom otvaram prozor:

pod oknom možda leži iznakažen leš.
Koga li su noćas opet oteli, koga li ubili,

koja li kuća opet osta bez oca, bez sina?
Gospodine, razoren je i tvoj dom, a Mati tvoja

bez krune, bez ruku, na raskrižju vapi u nebo.
Je li to tvoja godina, Gospodine,

kad nasrću na nas sotonski jahači?
Ali se ufam u silu tvoje pravde, Gospodine:

pod njima već se crni ponor crni
a mi ćemo opstati.
Ponor, 1992.; Ratna noć, 1995.

LIŠI ME, GOSPODINE
Liši me, Gospodine, moga smrtnoga straha

i onih noći kada ne mogu usnuti
i onih kada se u znoju budim
kao da sâm sam na samrti
i otrova koji me povazdan muči.
Daj da budem kao strmac ili klis

i da ona žena, hirovita
s kojom dijelim krov i kruh
shvati da mi život nisu pusti hiri
nego tuga, jad i mora
iz kojih vriju moje pjesme nakazne.
Neprohodne magle, 2001.

Nikica Petrak
(1939.-2016.))
MOLITVA
I.
ne daj mi samoću i trag po pustim predjelima
daleko od sebe da se upijam u čvor koji znači nebo
da šaptom motrim čas kad se objavljuje otvoreno
neka ne slušam sulud žamorenje lišća i trava
da ne budem mrtvozornik na kiši poravnani dio gomile
jer je i smrt već beznačajna
ne učini mi potrebe tihim i skromnim na tvrdom tlu

meku postelju odstranjen nemir ne učini me
zadovoljnim u konačnim stvarima
daj mi jedan sat

da čovjeku pogledam u oči da ne nađem drugih
razloga
daj mi jedan dan
da se prostre čitav da sat slijedi sat vezan i razuman
daj mi moje vrijeme
da me ništa ne mimoiđe da žile bubre od prožetosti
daj da razumijem svoje korake i da znam što činim

da ne pitam gdje sam prevrćući se stolicama d
aj mi veliku sabranost i izgled jedne borbe
koja bi korijen imala u neizbježnom
daj
da budem sam neizbježan izvjedljiv i jedan
na ovoj ničijoj zemlji gdje ću ostaviti kosti

II.
zemlja mi nije više tajna mrlja koristimo je
plijevimo na njoj trave i korovlje suočavamo se
u raznim potresima i plimama i u svemu
obrat nam povoljno dolazi
ali ima čas
kada su jasne stvari nalik na zid tamnice
i u tom času jer se pitanje nadvija
daj mi da poznam smjelu melodiju

gorki ključ za daleki vidik koji otvara
kako bi put bio slobodan i nezaobilazan
daj mi da ne može drugačije
daj mi sudbinu da u njoj govorim i pjevam
njenu pogibiju što slijedi na kraju
daj da razumijem i da primim
mogućnost za novu i jednostavnu bitku
da znam svoju slabost časnu srž protivniku
kad sanjam daj da vidim bistro lice

čvrst nepomičan obris dobar oblik kojem teže
sferu koja ne posrče već se jednako mijenja
neka doigram
iznad dobra i boli koje su naše prirodno naslijede
Razgovor s duhovima, 1968.

Ivica Jembrih
(1939.)
MOJA MOLITVA
NA VELIKI PETEK
O Isuse,
tožen je diel zemlje
na štere si vudéhnul
Život viečni.
Tie diel zemlje
sozna je dolina;
tie diel zemlje
Tvoja je zemlja:
Hervacka se zove.
O Isuse,
Ti pamtiš bol Matere svoje
spod križa.
Na moje zemlje jezere je križov!
Vusliši molitvu matere moje,
moje matere Zemlje
šteru mi silnik vubija;
vu nedóžne kervi
slobodu i istinu vtaplja.
O Isuse, snagóču nam dej,
Soncem vsa grobja nam zgrej!
Saka kaplja
Tvoja je kaplja
vu sozne doljine
ove zemlje - Hervacke moje!
(1995.)

Igor Zidić
(1939.)
BOŽIĆNO JUTRO 1971.
Tišina:
lome se
rubovi
duše.
Na stolu: čajnik,
oblačić pare.
Neutješno siva
pruža se
crta
dana.
Pomozi,
nam,
Gospode!
Hrvatsko slovo, 14. siječnja 2000.

TVOJ SVIJET
Ti si me vodio, Gospode,
svijet je tvoje djelo
Orao uzmahuje krilima tvoje oholosti

u klancu kipti božanska ti neodlučnost
a prepasne i mračne šumske staze
na koje snubiš duše argonautske
tvoja su slova tanka, pijana
Svijet je tvoje djelo:

ma otkud stigoh
s tvojih se vraćam livada
Najamnik tvoj sam, dok ti je po volji,

ni trna nema koji ti ne pripada
na svakom listu tvoj je monogram
kožu i kosti tebi dugujem
Ti si mi vodič, Gospode,
svijet je tvoje djelo:
smradna kabanica
prebačena preko štapa
(Znoj crta po njoj bijele oblake)
Tebi ću, ako mi pružiš priliku

(pastiricu golu, s ovčicom u krilu),
oteti malen dio
Strijela od stakla, 1985.

Ante Stamać
(1939.)
MOLITVA
O Višnji Bože, jedini moj Bože,

Ti nado mojih odbrojanih dana,
Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana,
Gdje tru se sati a trenutci množe.
Koji se truju i koji se glože

Nek upru pogled u srž onih rana
Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana
Trpio više no što tijelo može.
Osobito nek Višnje tvoje zrenje

Svim bližnjima donese mir, tišinu:
Nek zatru himbu i zlotvorno htijenje.
Da gorke čaše, huda zla ih minu

I radosno ih prati Preobraženje
Te čistih duša da se k tebi vinu.
Zvonki moteti, 2004.

Andrija Vučemil
(1939.)
XLIII.
Praedica verbum (2 Tim. 4,2)

Govori riječ... (2 Tim 4,2)
Govori riječ
i nemoj prestati
neka jedna iz druge proizlazi
i kao rijeka one će poteći
u naše dobre nakane
da pred Njega dođemo pročišćeni
i svih tegoba oslobođeni.
Meister reče:
Bog je u svim stvarima
ako sam na pravu putu govora
onda je i u ovim riječima
u koje vrijeme nije prodrlo
niti ih prostor ograničio
uzvišeno lete preko svemira
izvan svega i u svemu nastanjene.
On samo i uvijek Jedno govori.
A ja, što ja mogu učiniti?
Odlažem sve svoje

i Njemu se predajem
i sva svoja djela Njemu upravljam
pa će mi do puta savršenosti pomoći. Amen.
Čitajući Eckharta, 2008.

XLVI.
Beati, qui esuriunt et sitiunt iustitiam etc. (Matth. 5,6)

Blago gladnima i žednima pravednosti... (Mt 5,6)
Ako sebe u meni ne nađeš

znam da me ne ćeš ljubiti
a ako nisam ljubljen
blažen ne ću postati
a toliko sam gladan i žedan
dana i godina,
bio pravednosti.
Preobražen u Tvojoj ljubavi

u novu bitnost ulazim
i ne želim se nikad više
u ovo ljudsko vratiti
što me od Tebe udaljuje
i opet u gladnog i žednog preobražuje.
Tako sam gladan volje Božje

da drugo više ništa ne mogu željeti
jer je sve ovo u meni i oko mene
po njoj stvoreno
i samo u njoj želim prebivati.
Čitajući Eckharta, 2008.

Stijepo Mijović Kočan
(1940.)
MOLITVA
daj da vjerujem u te ili slične tebi bože

daj mi u me barem da vjerujem ili slične meni
da povjerujem u djelo da uzmognem iole to
ili u odnose da povjerujem
u bilo što bože ta molim se nevoljan odavno već evo
učini da povjerujem u slobodu ili slobodu za slobodu
protiv
jer toliko već imam ispisanih recepata
ili u mudrosti ili u život u nasljednike u budućnost
uslišaj pogledaj ublaži kaži da se ufam
izmijeni otvori me a zatvori mi vidike
zanesi u nekakav izam izumi nešto i za me
jer zlo mi je tuđin
a sve ih nosim u sebi
gle noć je čuj spavaju a ja bdim
i u ljubav bih vjerovao
i u izmišljeno
učini da ne znam
vrati preobrati tvori iznova
daj toga čovjeka daj rod moj
daj da vjerujem u riječ u ta pijanstva te zanose
znam ono o obmanama i jao probuđenom
ali daj vjerovanja daj obmana
a ne samo da ih slijedim svjestan i trudan
u mučnu valjanju vremena
stojim nevjernik zanijemio
sasvim sasvim pomućen
ali volim ali nosim ih sve u sebi i pretežak teturam
Konavoski vez : izabrane i nove pjesme, 1988.

Tito Bilopavlović
(1940.)
NOĆ POSLIJE IZDAJE
Tu si
Pred glasovima
S posljednjom željom
razabrati
razabrati
Evo
Uporišta:
Žena i njeno grlo
Pokret zadovoljstva u njemu
Snježni svjetionik koji išteš
U prasljepoći noći poslije izdaje
O veliki svemogući nepostojeći
Daj oprost gluhoj žudnji
Otrgnutim rukama
Zalutalim
Daj
Spokoja onome što hoda
izrešetan novostima
Posve prohodan svakome
izmjeren odvagnut
Zauvijek nesit pa evo
sam sebe proždire
exodus, 1971.

Stojan Vučićević
(1941.-1989.)
[ALI ČEMU MOLITVE…]
4.
Ali čemu molitve, teške kletve i narikače, čemu

crvotočni znak tvoje žalosti medu zelenim borovima?
Unatoč ljutim ranama osvojenim u ratu s osmijehom,
evo me vedra podno tvojih nogu gdje se spajaš s
predjelom koji te ne prepoznaje. Stoga na tvoja pleća
i ova šaka crne zemlje u kojoj narastaju krila. Živio
si u vrijeme posve slično svim vremenima za koja
znaš i mudrost kojih ti stara pismena kažu:
Živio si vječno,
A čim bi u svojoj ludosti, srodan raspjevanu sutonu

ili neuglazbljenu mahnitanju srca, smetnuo s uma
spomenike koji nikoga ne slave - jedna dječja truba
budila ti razboritost. Između dviju zvijezda tvoja
šutnja i gromki glas runolista koji gospodari, kao
bijeg laneta kroz visoku travu:
Živio si sretno,
I neka bude pravedna tvoja riječ, Nojeva arka nakon

potopa na plovidbi u beskraj.
Semafor, 2007.

Milan Milišić
(1941.-1991.)
MOLITVA SV. VLAHA
Dobri Bože
Na studenoj granici noći i jutra
Upućujem Ti svoju molitvu
Zahvaljujem Ti na mom miru
Kao što drugi zahvaljuju na imanju u
Konavlima
Zahvaljujem Ti na mojoj samoći
Kao što drugi zahvaljuju na zdravlju.
Oprosti, Bože, ali čini mi se da sam predugo
ovdje
Nema više brodova pod mojom bandjerom
Stisnula se moja moć u crkvi i u Gradu
Doveo si me amo iz tuđine
S poslom dostojnim Tvoje zamisli
Bdio sam i krijepio
Ulijevao snagu i razboritost
Odslužio sam svojih sedam stotina godina.
Gasio vatru, zadržavao udare potresa
Čuvao djecu od starosti, nespremne starce od
smrti
Stvaranje Dubrovnika, 1996.

Jure Ujević
(1942.)
BOGORODIČIN LIK
OBIČNE ŽENE
tko da te ostvari
kako te je zamišljao
zar pjesnik u kupu blata
s ružom majčinstva
tko da te ostvari
kad si nestvarna pridošla umu
u dom kletve i molitve
da plodiš pokoljenja
velika plemenitošću grijeha
Svanuće ljubavi, 1969.

Ljubica Kolarić-Dumić
(1942.)
SUŽANJ U MOLITVI
Zaustavi se, Gospodine,

Pokatkad
I obasjaj moje prozore.
Tama je
I zebe moja duša,
Gospodine.
Molitva za Hrvatsku, 1992.

MOLITVA ZA HRVATSKU
Razorena moja domovina sva je.

Tenkovi u žitu
Mjesto pjesme cvrčka.
Porušene crkve, tornjevi i zvona.
Oprosti mi, Kriste,

Što bez nade stojim.
Što umjesto sjaja u očima mojim
Vidiš samo suze.
Klečeći Te zato i suzama molim.

Utješi moj narod
Domovinu moju
Prijatelj nam budi.

MOLITVA SVETOM
IVANU KAPISTRANU
Prognanoj djeci Iloka

Išli su plačući
Noseći sjeme sjetveno
Vraćat će se s pjesmom
Noseći snoplje svoje.
Iz Pjesme povratnika
Psalam
U sjaju svijeća u tišini crkve

Dok trepere svjetla i kucaju srca
Naše želje male
Mi večeras tiho šapućemo Tebi.
Molimo Te jedan dar,
Žar na ognjištu našem
Neka se ne ugasi,
Vatra neka se rasplamsa.
Prognani iz Doma s ognjišta otaca
U daljini teškoj dječje ruke male
U Molitvi tihoj uzdižemo Tebi,
Zaštitniče Iloka,
Ti nas vrati u naš Dom.

Vinko Grubišić
(1943.)
TRAŽENJE IZVORA
Gospodine,
uvijek sam mislio, da su nebesa plavet očiju Tvojih,
i kad zvona razliju selom molitvu,
Gospodine,
zastori mojega puta
ispijaju plavet, a maglica razbijenog sumraka
pliva pučinom vremena.
Ova zemlja ukotvljena u pogled

i zadnji miomiris izli se ulicama...
Gospodine, katedrala počiva u šutnji...
Htio bih moliti
uz zvuke seoskog zvona,
i misliti o zemlji,
htio bih sve reći šutnjom Uskrsnog Otajstva,
plutati seoskim zvonom
uz tople mamine riječi “Zdravo Marijo”...
(1967.)

Stjepan Gulin
(1943.-2014.)
DO U KOST
Bože! podari me duhom tvoje milosti

sravni me sa zemljom
(jer samo tako mogu ponovno niknuti)
skrši me za novu, uspravnu granu
koja će cvasti
rodi me iznova i ponovno

i tako uvijek dok se ne skrasim
čitav i zdrav, u tebi, s tobom
kišo: ivane krstitelju

pokrsti me do u kost.
Kovine, 1978.

***
bože, tek mu je ... mlad je ... bože, spasi kamova!

samoubojstvo? ta paklena misao ... putuj, putuj,
brže, brže! bože, zašto kamov? 24 godine,
španjolska, mlad, zelen, sloboda, isušena kaljuža
i to da si ga dao.
bože, zašto kamov?
Ne to, 1985.

Željko Knežević
(1943.)
KRIŽ
Križ sve teži

nose trudne ruke.
U svakom misli kletva
sasvim uzaludna.
Na kostima naroda
kleči gospodar svijeta.
Križ, nosimo križ
s olovom u sebi.
Premda nije kucnuo

možda je krajnji čas.
Skamenjen iz usta
visi glas:
Gospodine, ovdje sam!
Tu gdje s visina
na sve nas
ledeni pada snijeg
pada i ne topi se.
Pod zidom, 1988.

U ZNAK KRIŽA,
U MOLITVU
U znak križa, u molitvu

kao rečenica i kao zvonko prazno jutro
rastem iz tvojih usta, izlazim
iz tvoga glasa (jedna od riječi već lista
i bit će šumeća i plodna, puna glazbe).
Ne mogu odustati, ne mogu obješen

u sebe, hoću otvoriti tvoj strah
i sve što svlači se u tebi, u nevjerici.
Pa ipak, ne mogu do kraja rečenice,
ujedan drugi znak što sahne
u mom govoru, u jeziku kojim govorim
»U znak križa, u molitvu

kao rečenica i kao prazno zvonko jutro...«
U tvojim rukama, 1992.

Branimir Bošnjak
(1943.)
KRISTOVSKO
SAMOPRIČEŠĆE
Nitko nikada neće imati ove ruke

Kožu desnog ramena obasutu sunčanim pjegama
Crijeva božanska premetahu vino ispijeno
U radosnim danima u tužnim danima
Blagoslovljeno vino razasuto ovim putevima
Podzemnim
Blagoslovljeni i dani radosni i dani tužni
Ti izgubljena ženo rasplamsala u ljubavi
Oboje ćemo pobožno razgrađivati
Oboje ljubiti
Oboje gristi komadati žderati
Predivno to tijelo
Predivnu piti krv
Kost tvrdu hrskat će zubi
Ljubljeno tijelo ljubljeno tijelo
Hrano ljubavi oporuko mog spasenja
Čitava poruka hijeroglif je mesnat i nečitljiv
Pred kime padam na koljena
Pljujem svoju krv krvlju svojom zadivljen
Ljubi sebe tijelo moje
U sebi navirući vruljama i vrelinom i virovima
Ludo slobodno
Ljubi me tijelo moje
Trošenje maske, 1974.

PROŠLE SU GODINE
OBIJESNOG LOVA
Molitva za Husu i Debelog
Prošle su godine obijesnog lova.

Lovilo se i lovilo, dijelilo i bacalo, nalazilo se i nešto
sreće u svemu oko ulovljenog. Hvalili se gomilama
ulova, pa su i ovi s dalekih otoka pokazivali prepune
mreže, što im ne bijaše dovoljno. Jedne godine pro-
driješe u mora gdje lov bijaše zabranjen, posebno oto-
čanima koji odoše s otoka i sada žive u tuđini. Povre-
meno, vraćajući se, hranili su neku neumjerenu glad
za onim što su ostavili na svim stranama. Izloviše sve,
i više od toga, uvjeravajući se: sve je to naše. Nitko
nam ništa ne može zabraniti. Iznad nas je samo Bog, a
i on je na našoj strani.
Došle su, evo, godine kad se tumara po vodi, ulova
više nema, gladni su čak i oni koji nisu znali, od obi-
lja, ni što je sitost, a ni što istinska glad. Veliki love:
prometnuše se u nervozne poklisare, putuju i ne raza-
znaju more od kopna. Oni koji nisu znali, ne znaju još
i više. Neki već i prizivaju opće neznanje.
Susrećemo se i izbjegavamo. Negdašnji veliki lovci,
kojima je sretan trenutak podario nešto od iluzija bla-
gostanja.
Došli smo na jedan udaljeni otok. Jutro još jednog
neuspješnog lova. Zaboravljen u modrini proteklog
obilja, slavohlepnim lovcima učinio se sada tajnim
mjestom njihova najbogatijeg ulova.

Dvoje staraca saginjalo se na malom, razvaljenom
molu, rasplitalo od vode kao oljuštena zmija potam-
njelu mrežu. Polagano su iz mreže vadili, pažljivo i
mirno slagali, maleni ulov, stavljajući ga u široku,
bijelu zdjelu. A potom, očistivši čamac, smjerno se
okrenuli daljnjem ribarenju. Nekoliko riba, učini nam
se sada pravim bogatstvom. Sa zavišću, jedva prikri-
venom, rekoh, kako sada i nema prava ulova.
Došle su teške godine, a oni ovdje samo gube vrije-
me saginjući se nad nemilosrdnim morem. Gledali su
me neko vrijeme s nerazumijevanjem, pokupili svoje
cavale i brancine, zaputivši se uskom stazom prema
nevidljivu selu.
- Bit će dosta za ručak, mrmljali su odnoseći zdjelu.
Ribe uvijek ima dovoljno, ni manje ni više nego nam
je potrebno.
Posude za vrijeme, 1996.

Luko Paljetak
(1943.)
MOLITVA KAMILICI
O kamilice, o, kako ti blago rasteš

iz zemlje kao tiha provedba jednog vrsnog
nacrta, kao crtež djeteta, koji djelo
postao je! o kako izbjeći znaš sve zle
ponude tla, gorčinu, jetkost i otrov, ono
što drugima, tu odmah do tebe, pravo jelo
I hrana je! o prava kamomilo (jer tako

jezik te, kad se kući primakne, zove) kako
sva sunca, što ih tvoji cvjetovi motre, vješto
spajaš u jedno sunce! stavljam te u svoj čaj
i molim te, u srce uđi, u krv, u kosti
i jetru, mjehur, trbuh i žuč, i žarko sjaj
na nebu moje duše kao što sunce sja

na nebu ove zemlje iz koje blago rasteš
i provlačiš se, o kamilice, kroz uši
iglene, mala tako
Bijela tama (izabrane pjesme), 2000.

MOLITVA ZA MOJU MAJKU
Neka je tamo ništa i nikada ne boli,

ni jedna soba tamo neka joj nije hladna,
neka od ranog jutra, onako kako voli,
kuhati počne, neka ne bude nikad gladna,
nek ima mali špaher i mali lonac plavi
da može juhu sebi spravljat, da može luk
popeći malo, prije nego ga u nju stavi,
i mlinac neka ima da uz čegrtav zvuk
njegov polako kavu melje, nek ima lijepi
udobni krevet, jastuk visok i mek pod glavom,
od gazde neka nikad nikakvoga ne strepi,
i neka ključ svoj ima i ormar s malom bravom
oduvijek neispravnom, neka joj cvijeće buja
i raste bolje, ljepše od samog rajskog cvijeća,
neka za sva vremena plaćena joj je struja,
stanarina i voda, nek svaki mjesec veća
mirovina joj bude, i neka joj se vid
popravi, kao nekad, tako da u svoj kantun
sjedne i veze kao u mladosti, na zid
neka joj svoju sliku stavi sam sveti Antun!
Neka je tamo ništa i nikada ne boli
i neka topla bude tamo joj soba svaka,
neka od ranog jutra, onako kako voli,
kuhati počne, nek joj nebesa budu laka!

OČE NAŠ
Oče naš na nebesima što jesi,

neka je tvoje svêto ime svéto,
kraljevstvo tvoje nek dőđe, nek desi
sve se po tvojoj volji, nek je, eto,
na zemlji kao i na nebu što je;
svagdanji kruh nam naš i danas daj,
dugove naše, koji nam se broje,
otpusti nama, učini im kraj,
kao što i mi otpuštamo njih
dužnícima svim svojim, oslobòdi
redom od brojnih napasti nas svih,
u zlo nas nikad nikakvo ne vòdi
nego nas riješi zala svih, u znamen
ljubavi svoje, u sve vijeke: amen!

DVODNEVNA MOLITVA
TETE ANE
SVETOM ANTUNU
DA JOJ NAĐE KLJUČE
Sveti moj Antune,

molim se tebi,
a da komu ću
u jadu svomu ću,
u ovoj nènādnjoj
koja me snašla,
nađi mi ključe;
sve sam obàšla,
srce mi tuče,
dobi’ ću napad
od muke, Gruž
i Grad i Lapad
prošla sam, niđe
nema hi viđe’.
Ako hi ne nađem,
sveti moj Antune,
ubi’ će me muž,
ubi’ će moga
i tvoga boga
u meni, hoće,
ma ne od zloće,
nije on ző,
ne, ne mogu to
rijet, što jes’ jes’,

nego se infòtā,
što ću ja sirota -
izbavi nas od zala! -
uhiti ga bijes
pa mu utèčē,
onda zabjestìma,
sve po redu skala
što hi góri ima,
ma to dođe svima,
ta nervozìtāt,
te tenzije,
kako se reče,
jerbo nije lako,
nemoj ni pitat,
i ti bi tako
da ti je živjet
od ono penzije.
Sveti moj Antune,
molim se tebi,
nađi mi ključe,
to mi je najpreče;
tražim hi od juče’...
užeć’ ću ti svijeću
prid oltar, najveću,
to sam vazda ćela,
rije’ ću kleriku
da mi dâ šteriku
prâvu, od ‘čela,
što joj traje plamen,
a ne onu što odma’
skonsùmā se i — amen.
Sveti moj Antune,
brzo i lĭsto
ključe mi nađi,
vas Grad obáđi,
metar po metar;

to ti je isto
ko da sveti Petar
izgubi ključe...
bòjē mi je mučat;
negda ni zaključat
trebalo nije,
nego priko vrátā
stavit metlu — i fǻta,
ma to je bilo prije,
a sad, meni se pàrā,
sve gő lupež, svuđe,
ukrali bi ti lijepo
i kalež s oltara.
Sveti moj Antune,
zá me se moli,
pogledaj dóli
na mene jadnicu,
Bog će ti nadnicu
za to dat, finu,
a ja ću ti ubrat
najljepši liljan
u mom đardinu,
liljana takih,
to svi znaju,
sveti moj Antune,
nema ni u ràju,
kažem ti ja...
Ma što je ovo?
Evo ti, nȁ,
ù špagu su mi
ključi, svi!
Znala sam ja, znala,
ne treba tebi dugo,
sveti moj Antune,
‘ko će kako tî;
što ću ti drugo
rijet’ nego — fala.

Ibrahim Ibn Kajan
(1944.)
HADŽ
Allahumme inni uridu-hadždže fejessirhu li ve takabbelhu

minni
Bože, ja hoću da učinim hadž pa mi ga olakšaj i primi ga od
mene
Neka usta padaju smrtnikova

po tijelu
El-bejtul-haramu
Umire se bezgrješan
Istočni kutu Bejtullaha
Ja sam
Ruke neka uđu tajnoj odaji
Vidim stranu od Jemena
i stranu od Sirije
Bože, Krilo K‘abe
ne prenosi me
Stopala i usta zasuta pijeskom žeđaju
O, Zemzem vodo
Ibrahimova, nedokučiva
oduzeta
Moje suro tijelo nema odmora
Odazivljem Ti se, Gospodaru, odazivljem

Odazivljem Ti se, Ti nemaš nikakva druga
Odazivljem Ti se
Tebi pripada svaka hvala blagodati i vlast
Nemaš druga

O moj Gospodaru
putove Tvoje zatvaraju preda mnom
Zul-Hulejfe Džuhfe Zat-Irek
Karn Jelemlem — zaključano
Na Džumru
na gomili sitna kamenja
tijelo
samo jedan harem
na zemlji
Pretoči me primaknutog
svjetlu
Gospodaru moj, uokolo je noć
Ima li usta Tvojijeh
svicu uha mojeg
Mom nastojanju zapjenjenom
mom brdskom putu
ima li
kraja
Alsajab i kamena vaza, 1969.

Ivan Kordić
(1945.)
POBOŽAN ČOVJEK
Koja zadaća moja je,

Bože blagi?!
Zar samo da druge ljubim, ljubim

I ponizan budem?
S puta svakom da skrenem?
Osamim da se, ostrvim?
Ne gledam travu, cvijet

Ženu, napokon?
Čemu, što stvorio si ga

Taj svijet?
Živi stroj, 2008.

Jakša Fiamengo
(1946. - 2018.)
ZAZIV PROTIV ZLODUHA
Molim ti se da budeš milostiv

ti koji imaš lice zloduha
i naređuješ trnje i čavle
koji si usuo noć u naše sandale
i ne razlikuješ dobre vijesti
od nečasnih, od nerazumnih
Koji si gradove obložio mrakom

koji si oranice kušao nerodicom
i otoke ostavio bez mora, more
bez brodova, sidra bez zavjetrine
koji si nas rasporedio u obruč šutnje
i odjenuo nam korizmene haljine
dao nas u podzemlje i riječima
zabranio sveta značenja
Zazivam te da ne budeš, da nisi

ti koji se uzalud upinješ biti
stariji od sreće, mudriji od spokoja
koji sve i da hoćeš ne možeš biti
viši od katedrala, snažniji od
jablanova, mekši od ženskog srca
Utječem se tvojoj slabosti, mirim

tvoje bičeve, zaklinjem te
zaboravi nas, učini da nas ne vidiš
da nas nisi zaslužio, da si iz
drugih stoljeća a ne iz naših
koja su nam namrla toliko svjetlosti:

svečanost jezika, pjesmu pletera
svijeću molitve - baštu baštinsku
Ne umiješ ti biti dragi kamen

ne znaš ti zemlju koja je riječ
nemaš ti toliko olova koliko je mora
nemaš ti toliko žice koliko je Hrvatske
iz tvoga zrna nikada ljubavi
Plemenita smokva, preplanuli ružmarin

darežljive rijeke, ulje iza sna
ništa ti to ne znaš, ne bacaš ti
mreže u ovaj skladni krajolik
ne vučeš vrše iz ribnjaka zavjetnog
ne zanima te bucal naš povijesni
grb roda, trava naroda, ploča grobna
Nikada ti nisi bio cvrčak

nikada nisi dodirivao ovakvu mjesečinu
nikada mjerio kristal suze, vrč
zvijezda, blagost anđela
i nikada ti ovo sunce nije bilo
i nikada ti neće biti ni ime ni način
U ime ovih i u ime riječi

u kojima nisi a nisi ni zaslužio biti
pozivam te da odeš, da prestaneš biti
lišaj na blagoslovljenom hljebu
imela na palmi, zmija u gori maslinskoj
ilovača u bljesku riblje krljušti
Izvjetri da nam noć bude manja

da nam naravna bude poezija disanja
da ptica bez straha sleti u naš vrt
da smo vinogorje, da smo ludi pašnjaci
da smo ja i moja draga, da smo dar

vjere, prsten izobilja, da smo naprosto
svijetla djeca, lijepi tamni čempresi
Iziđi iz nas, odustani, odvrati se

ako si riba nemoj biti riba
ako si gomolj nemoj biti gomolj
ako si klas, ako si škrip, ako si sol
ništa nam nemoj biti, ništa ti nismo
ni kišnica ni suhodol, ni glas ni muk
ni postojani ovaj kamen pučka pjesmarica
ni bol ni bilo što na što sličiš
Učini da smo poredak svoje volje

da uživamo u nebu domaćih zvona
da smo voda svete rijeke naroda
da trajno možemo blagovati
stare jednostavne riječi:
kuću, zemlju, slobodu
čisto srce poštenja, dah oduvijek
Utječem ti se, molim te... Ma ništa te

ja zapravo ne molim! Ništa nemam s tobom
jedino ti zapovijedam da se ukloniš
da poništiš čelik i zatvoriš vrata
da mi od riječi ne činiš sulice
i neka si proklet
neka je zanavijek proklet
svaki tvoj rat
Split, jesen 1991.

Zaziv protiv zloduha, 1992.

EX VOTO
Prstima od sjena
kad je molitva kao kišnica
razabirem vas uslišeni
nazirem po metalnim pločama
po listićima iskupljenja
istim vas zavjetom dodirujem
oduzmite me od svakoga zla
zadržite u poretku zdravlja
ovu ruku ove oči ovo srce
da ispijem cijelu svjetlost
koja mi je na svijet dana
i kad se u sve saberem
da sam znak slovo zahvale
krah darovani zdenac sebe
i da je molitva kao blitva
blaga trpka zimska
otisak vjere lijek uzvraćen
u tom plitkom reljefu
u tom ugaslom zlatu
u dovršenom sverečenom
preslikavam se zacjeljujem
kujem obli/kujem srebrninu
i jedro sam u novu milost
riječ od svih želja
riječ jača od izgovora
Dolazak u kruh, 1998. (Domaće relikvije, 2006.)

AMOR D. CANI*
Kad već nema boljeg, Bože moj, dopusti

Da u Šibeniku budem pas jer psi su
Na posebnoj cijeni u gradu gdje nisu
Od kamena ljudi već u svakom gusti
Sloj vremena iskri. Dopusti da budem

Pas i sve što psima namijenio jesi;
Da ih ljudi časte na javnoj adresi,
Da ne trpe žegu, kišu, led i studen.
Dopusti mi, Bože, ako nemaš bolje

Zamjene za milost, da budem pas koji
Kruh svetome Roku donosi od volje
I u Šibeniku, gradu koji svježim

Zvukovima zvoni i žedne pse poji
Iz tih kamenica, čiji dar bilježim.
Ja se od te slike uvijek sav raznježim.
A vi?
Ljestve Jakovljeve, 2003.
* Natpis urezan u jednu od kamenih zdjela, ugrađenih u fasade kuća,

koji i danas pokazuje koliko su stari Šibenčani vodili brigu o psima.

MOLITVA ZA DOBROTU
Bože koji me razlikuješ od svega što nisam

koji me dovršavaš u prostoru gdje ne postojim
daj mi snagu da se učvrstim u svemu što je stvarno
zadaj me mjerama od kojih rastem prema sebi
daj mi mnogostrukost da mogu bolje živjeti
učini me dobrim i za one koji mi dobro čine
usmjeri me ljepoti spajanja dva tamna vremena
upotrijebi me na način da opravdam ovu svjetlost
produži me do u vrijeme koje me spominje
zavjetuj me onima koji još uvijek u mene
vjeruju
Božji hlad, Zagreb, 2016.

Stanko Baković
(1946.)
ZA SLUŽENJE SAM
Za služenje sam, Gospode
Za pravednost –
ništa za sebe ne tražim
s ove zemaljske strane
Ti dao si put:
otpusti nam duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima našim
Ti rekao si
ljubite jedni druge
kako sam i ja ljubio vas
Molim
kruh naš svagdanji daj nam danas
I molim
daj mi ljubljenu,
vrati je
Pred očima mi je stalno

njen lik
stalno me gleda njen lik
Kasna večer, Zagreb, 1999.

MOLITVA
San moj, Gospode,

osnaži
ojačaj nadu moju,
sjaj oku mojem daj,

ozari lice moje,
ne gomilaj vrijeme,
ne utkivaj tegobnost
u tijelo moje,
zanesi me, Gospode,

zavrti me u kolu svojem Gospode.
Kasna večer, Zagreb, 1999.

Enes Kišević
(1947.)
PRIJE MOLITVE
Kao da zrak zalijeva

moja Majka svakoga jutra
na sve četiri strane svijeta
iz testije za abdest
prosipa vodu:
Da sve teče kao ova voda dobra.
Da sve teče,
da dno svoje ne muti.
Da sve njenu bistrinu
i pitkost imade.
Da za sobom čisto ostaje.
Da pred sobom bistri.
Da sve svojim tokom
k sebi teče.
Da tiho pritječe drugima.
I da sve snova u izvor svoj kane.
Jutarnja molitva, 1991.

NA PUTU
Udaljio sam se od svoga korijena

koji je u Tebi,
o Svevišnji.
Moj cvijet svijetu miriše.
Krošnja se moja krši od plodova,
k zemlji se naginje.
Kako da se vratim svom korijenu,
o Gospode,
kad miris se moj
ni cvijeta ne sjeća svoga.

JUTARNJA MOLITVA
Blagosiljam Te
što si me i ovo jutro probudio.
Znam da to mnogima,
koji sinoć usnuše sa mnom,
jutros već nije dano.
Samo da gledam u Tvoju svjetlost,
u izvor očiju mojih,
meni je najveći dar
koji se pružiti može.
Ono što vidim
prevelika je radost za mene.
Prevelika
da samo u meni ostane.
Sve što si mi darovao
primio sam od srca.
Primio sam ovo tijelo
ko što se prima cvijet;
jer na koga bi pala,
koga obasjala Tvoja svjetlost
da nisi stvorio svijet.
Naviko si me na noći.
Naviko na dane.
Naviko na zemlju.
Na nebesa sviko.
S vatrom sam u rodu,
sa zrakom sam u rodu;
ko da sam iz vode,
iz svjetlosti niko.
A sve i bez mene

bit će ko i prije
Ni sjena se na me
naviknula nije.
Blagosiljam Te
što si mi sina moja dva darovao
Snagu si moju i zdravlje
ponos i uzdanje
kroz njih mi vratio.
Život si moj do vrha
radošću ispunio.
Dužnost sam roditelja
među oči stavio
i nosit ću je dok i Ti mene nosiš.
Pod krilima ću svojim gnijezdo saviti
da sina moja dva
do Dobrote Tvoje dovinem.
Da mi obraz pred Tobom osvjetlaju
i onda kada me ne bude ovdje.
Sina moja dva: dva blizanca Sunca.
Aureola dva oko moga srca.
Sve što je sebe u Tebi našlo
zanijemilo je pred Tobom.
drveće nema riječi:
u plodovima Te opijeva.
Voda nema riječi:
u bilju Te zeleni.
Zemlja nema riječi:
u cvijetu Ti se smiješi.
I usta moja,
te rane otvorene,
već polako
svjetlost Tvoja zarasta.
Kao da je munja sinula kroz Sunce,
razmaknuvši sljepilo sjaja,
ukazala mi se Tvoja providnost;
Tvoj put do tebe u meni.

Sad znam,
kao što voda zna,
da sam samo Tvoja suza
izvirila iz sna
koja se ponovo vraća očima svojim.

Slavko Jendričko
(1947.)
OVA BOŽJA ZEMLJA

ČUDESA
Kristov govor u Ujedinjenim narodima
Oče moj
Povijest ponavlja grešku
i zato ja evo
u crnom kvadratu teglim
ovu karikaturu od križa.
Oče moj
Praznina prazninu prazni
posudu za zlatni znoj novih klanja.
Oče moj nije to više greška
u koracima
mi crni dani datumi i godine
bolujemo od kronične greške.
Ona je naša temeljna snaga.
I ne pitajmo se
Oče moj
mijenjajući se u štafeti
ima li čvrstu točku oko koje se
vrti
ova Božja zemlja čudesa.
Oče moj
nikad ne reci amen
filmovi s ratnom tematikom

naša su budućnost.
Oče moj
skini mi se s vrata:
poneseno vječnim vrtuljkom smrti
i moje dijete tegli
crninu besmisla naših praznina
srećom smiješeći se kao
i mi nekoć.
To si ti, 1995.

Božidar Brezinščak Bagola
(1947.)
DOPUSTI MI
bože nad vojskama

koji dopuštaš strašno
razaranje moje hrvatske
i narod moj žestoko kažnjavaš
dopusti mi da pravednosti tvojoj
podredim sve što mije ostalo
ponajprije srce svoje očinsko

ozbiljnost na poslu svaku nakanu
sve što mi je činiti a ne znam kako
spoznaju da nije uvijek lako
dopusti mi volju smjelu

postojanost vjere i ljubavi
dokaz u vlastitome djelu
hrvatsku dušu u meni
22. IX. 1991.

Između sumnje i predanja (sabrane pjesme), 2007.

MOLITVA
bože
ne dopusti
mržnju mi u grudima,
bože
pomozi mi
ne zavidjeti drugima
bože
udijeli mi
milost srca iskrena
bože
okrijepi me
svježinom rose jutarnje
bože
ne štedi me
u stvari pravednoj
bože
nauči me
zavidniku reći ne
5. XII. 1999.
Između sumnje i predanja (sabrane pjesme), 2007.

PODMILAČJE
(svetište svetog ivana krstitelja)
pod milim bogom

glas onoga koji viče u pustinji
ispunja mi uši nečujnom paljevinom
znam da je svetište do temelja izgorjelo

vidim kako se na živoj stijeni gradi novo
pijem pitku vodu proroka i krstitelja

prizivam imena bosanskih ujaka
pozlatila se bosna srebrena

utihnuli kraljevski gradovi
srebrenik bobovac jajce
živnula nada u meni
sva u kostrijeti
Moja duša s tobom, 2012.

Tomislav Marijan Bilosnić
(1947.)
MOLITVA
Molim ti se Bože
iz noći u noć
da mi otvoriš vrata dana
Molim ti se Bože
iz dana u dan
da mi ni jedna noć ne bude hladna
Molim ti se Bože
sa svim onim što sam volio
da me nikad ne razapne volja mržnje
Molim ti se Bože
u pepelu mržnje
da mi ni jedna ljubav
ne ostavi slanu ranu na tijelu
da mi ljubav
ne savije gnijezdo od studeni
Molim ti se Bože
pod praznim nebom
da ga ispuniš pijeskom zvijezda
koje će se ukazati slijepcima
Molim ti se
s ove strane obale
da me na drugu preneseš
na onu gdje ću vidjeti
Molim ti se Bože
iz noći u dan
da razdvojiš ovo dvoje zauvijek
da ih razdvojiš u mome srcu
da ih razdvojiš tako
da nikad više od njih ne mogu sagraditi riječ

MOLITVA ZA
ZLATKA TOMIČIĆA
Bože, ponekada se sjeti da i uz Tebe ima izabranih

Bože, dopusti im da se i u raju usavršavaju
Daj im znak kako Ti je poznato
Da su sposobni za Tvoje društvo
Za Tvoj nevidljivi dvor
Bože, ne uskrati liru Orfeju

Bože, neka gorući anđeo i dalje pjeva Božanske sonete
Neka se čuje zvuk nebeske glazbe
U carstvu bestjelesnog
Ali neka se s visine spusti
I u zemlju Samovu
Bože, podari konja konjaniku s Velebita

I neka mu Velebit bude blizu neba
Neka i dalje Tvoje lice traži u Ninu
Neka s očima od žada traži put
Za povratak u postojbinu duha
Neka ga ljepotom svoga pera ucrta
Neka ga na besmrtnom konju prijeđe
Neka ga tvoj zagovor odvede Vilama
Bože, ne drži ga stalno uza se

Bože, pusti ga da luta zemljom hrvatskom
Hrvatska je ljubav njegova
Jadran i dalje ječi pod Odisejom
U Slavoniji on pleše sa ždralovima
U Lici on je tajanstvena gora Zir

Bože, i sam znaš da Hrvatska je njegov raj
Bože, sjeti se da Ti je to već rekao
Kako se njegovo srce obnavlja od dodira sa zemljom
Kako je budi poput kozmičkoga pijetla
Kako je ljubi kao tajanstvenu ružu
Bože, neka uznik koji svoje okove nosi kao prsten

Bude slobodan u Tvome carstvu
Neka i tamo rasplamsava vjetrove
Neka ih na svojim grudima donese na Tulove grede
Neka s njima pjeva zauvijek
Neka mu ni jedan prostor ne bude uskraćen
Ti ga, Bože, oslobodi svega
Osim utočišta hrvatskog
U Zemuniku 16. lipnja 2008.
Molitve, 2009.

MOLITVA SVETOM FRANJI
Neka nam Bog udijeli mir

da ptice zemlju naslijede,
da steknemo prijateljstvo sa životinjama.

s križem od tijela i krila
da se i po smrti družimo sa sićušnim bićima.
Sveti moj Franjo, kad kreneš

putom prema gorju
neka sve ptičice s planine
dolete u polje.
Bog tako hoće, da anđeli i ptice
otvore prozore na svakoj travki
da vlati svijetle kao perje mlade zvijezde
Neka me probudi cvrkut

kao otjecanje vode,
neka me uzbudi cvrkut
kao pucketanje vatre
u zagrljaju Tvojih krila
Molim te, neka ptice ne utihnu

ni s večeri kad ovce zableje.
Ne mogu izdržati sakriven u staklu,
ne mogu trpjeti jezik isplažen na metalnoj ogradi.
Molim te, neka u pamćenju ostanu
kolibrići što poput živaca
trepere nad teškim brigama.

Neka u pamćenju ostane upisano
kako među mnoštvom ljudi
pržinom štitimo mrava.
Neka ostanu poznate moje slabosti

kao što je zajedničko buđenje crva i leptira.
Neka se pamte moje muke
slične vjetru što njače poput magarca.
Tražeći cestu kojom si hodio

i vuk i janje uz tebe,
vidio sam ribu neosvojivu kao pticu,
vidio sam magarca i osu na istim mukama,
bijeli oblak koji naše duše nosi u nebo.
Ima li išta ljepše od straha pred tigrom,

od ove priče
na čijem kraju pauk plete mrežu
svjetlošću leptira
što se diže zorom.

neka naša obitelj ne oskudijeva
niti sa insektima
pod kojima bikovi spuštaju svoje teške glave.
Neka nam Bog udijeli takav mir

da nam vrabac ne da mira ni trena
bez prestanka pjevajući
živ-živ, živ-živ,
dok ispaćeni samoćom ne začujemo lavež pasa.
Neka ribe zemlju naslijede,

neka ose zemlju naslijede,
i mravi
i cvrčci.

Neka zemlju naslijede divlji konji
i muhe
lagano lebdeći iznad naših rana.
Neka u mom vrtu
otmjeni pijevci obuzeti čekanjem zore
kukuriču poput sjećanja.
Sveti moj Franjo, Ti si

sa svakim stvorom hodio
samo si Ti sa svakim stvorom pjevao.
Ti si im vidio duše
daleke poput dragog kamenja.
Ti znaš povijest glasanja
U uhu svake divlje zvijeri
i domaće životinje.
Znaš točno ime mravu
što se penje uz staro dudovo deblo
u mome dvorištu.
I molim te, reci mi
Je li mu bolje nego li meni?!
Igrajući se leptira
zacijelo neću više vidjeti gusjenicu
koja me cijele noći čekala
na cedrovoj grani
uspomena.
Hodajući pored konjâ
koji se kao sjene udaljavaju
gledam oslijepjela njihova kopita
prašini se okreću.
Razgovarajući s janjcima
dočekao sam sunce puno cvrčaka i mrava.
Nahrupiše i drugi stvorovi
lijepi kao slika djeteta Isusa.
Gledajući u vodu
ribe prekriše pustu dubinu vremena.

Gledajući u nebo
ptice ispuniše dubine prostora.
Gledajući u zemlju
kukci prekriše pustoš života.
Molim ti se, sveti moj Franjo
posegni za tajnom svojih ključeva
otvori mi srce da izrazim ljubav
prvom stvoru u prašini
poput dokone ovce na ulici.
Molitve, 2009.

Tuga Tarle
(1947.)
STVORITELJU
O svjetlo svijeta svjetlije od svjetla,

što svjetlom zoru ružoprstu budiš,
što iz sna dižeš svijet uz pean pijetla
i svjetlom sunca na obzoru rudiš.
O svjetlo samo, Stvoritelju dana

i sviju bića što na zemlji žive,
i noći mrkle što je druga strana
istoga svjetla kojem svi se dive.
O svjetlo vječno, u očima mojim

Ti pališ plamen istine i zȏra
i dušu budiš poljupcima svojim
da je obasjaš poput meteora.
I tako sve do posljednjega daha

od prvog krika u utrobi žene,
tvoja sam zraka nedostojna, plaha,
što traje kratko prije no uvene.
Potom se vraća u mir svoga gnijezda

gdje trajno blista u kruni tvog Božanstva
sjajuć ko jedna od milijardi zvijezda
što noću bdiju nad snom čovječanstva.
Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca 2019.
Anatomija tuge,2021.

XMAS
Ej, ća nam je brzo

došaXmas
ovega lita!
A mi daleko od
našega Boga-
na kraju svita.
Ajme, kako je pusto

u duši
dok sunce žari
I nje isto bit za Xmas
u svitu ća
za Boga ne mari.
Bez šoldi,ajme
Xmas je ovdi
svakome jadan,
A kući, čovik je sritan

uvik
makar i gladan.
I baš me čudi
kako je brzo
doša Xmas ovi.
A dok se razbudin
od pustih žudnji
i ope će ‒ novi!

Jozefina Dautbegović Krajinović
(1948.-2008.)
MOLITVA
Hvala ti Gospode što si stvorio

ruke čovjeku
koji me držao za ramena
dok sam posrćući u tebe sumnjala
Ali te molim Gospode
nemoj nijednom od nas ispuniti
molitvu
Svoj kruh i svoju ribu ne umnožavaj
uzdrži se od čuda
Još mom narodu miriše tamjan
i zvone srebrnjaci
Juda se preko strateški važne točke
prikrada na večeru
Drži za svaki slučaj
situaciju pod kontrolom
Nek voda ostane voda
Mnoštvo je pripremilo kamenje
može se desiti
da netko nevin
ipak zamahne.
Ručak s Poncijem, 1994.

Milorad Stojević
(1948.)
MOLITVA
POVIJESTI PJESNIŠTVA
O, najnovija sanjo, ne postaješ li
Postojanom svojom urođenom nevinošću
Ovčica neobične pustolovine?
Giuseppe Ungaretti
Gdjekad švrljasmo pustinjom, kadšto uz nju ništavni,

nepodobni joj, iz nje kao proistekli, ispotrošeni,
neizdovoljni.
Uljudba nam naravi darivaše taj žrvanj vježbeništva i

obesnaženosti skrovita bića. I brsti glas slovo što u
sebi ga očusmo zakinutog zasadom usuda; i pjesnici
Stari razglasitelji mu bijahu nebesni, no, prijetvorba
žuhku riječ u Riječi orobljenu dariva i ništi.
Okamine, okamine! Srsi groma u djelidbi svjetlosti, al’

riječi svejednako, proistekloj služnički iz govora tišine
angelusa.
Iza šćita, 1971.

Drago Štambuk
(1950.)
MOLITVA PRED
SVEČEVOM ŠKRINJOM
Sveti moj Šimune, iz daleke dolazim zemlje.

Otišao sam iz Hrvatske ispuniti svoje vrijeme i
dovršiti svoju sudbinu. Iz tuđine danas bojazno
pristupam tebi, sveče, teškog srca i do suza tronut.
Dijelim teret sebi sličnih Hrvata. Donosim svoje
zemno tijelo, oronulu svoju hrid - moćima tvojim.
Nisam ovdje iskati za sebe, ne molim da ublažiš moj
bol, niti da me učiniš sretnim. Sramota me tražiti
tako što. Ovdje sam jer znam daje život mučan.
Dođoh moliti za svoj narod koji robuje doma i u
tuđini.
Pritisnuti divljakom đavoljeg srca i uma, a moćnoga
oružja, siromašni i slabi, prisiljeni smo moliti da
pomogneš nam izdržati. Nisam kukavica, nit plašim
se podnositi muku za svoj narod. Ali kako neprijatelj
naš ima svoje pomagače, tako i nama treba ravnoteža
pomoći.
U ovom lijepom hrvatskome gradu, već dugo si sveti
Šimune i mora da si postao dijelom njegova zraka
i umnosti. Stoga obraćam se tebi, sveče hrvatski, u
ime svih dobronamjernika, da dođemo na svoje, do
zaslužene i trajne slobode, do svekolikog spokoja.
Zadar, ljeta Gospodnjega 1988.

Lomna slika, 1995.

[GOSPODE TUŽNI,
IZ PLAVIH BRIJEGOVA]
Gospode tužni, iz plavih brijegova,

otpremi vjetar s oteščalim oblacima
na moje suhe, skrutnute otoke.
Podari im kišu i nabrekli brst
da ovce i koze ne tamane mlaš,
pupove žuke i mladice.
Plavet gnijezdi jadransko oko,
mrsi ga na čelu Ciklopa,
pod sinjom obrvom Vidovice.
Modrilo, ime ti obrazno, lišce plova,
gutaš obraslo sidro, usmjeravaš dom.
Na gležnjevima ukopanih otoka
Merkurove ankore svezuju alge
o srca potrnulih riba.
Šume vlažna krila tamnog Biokova,
prsti Hvara raspinju daljinu.
Kroz krvlju poštrapano staklo,
vrtom lavande, u lanenoj barci
prihaja Bog.
Skorenih ruku, zglobova punih soli.
Lomni mu članci
na veslima od divlje česmine,
a bol hrvatska - ulje koje valovlje
miri i zlatne uljuljava suze.
Isuse preblagi, sačuvaj nam domovinu.
London, travnja 1989.
Croatiam aeternam, 1991.

Mirko Ivanjek
(1950.)
VIDIO SAM
Vidio sam, o Bože,

kako u tvom vrtu
cvatu jednostavne duše
vidio sam
kako se umnici
zapliću u korov vlastite pameti
I vidjeh sebe kako se razlih u toliko rukava,

u one koji su dio cjeline i one koji to nisu,
a samo jedno je more,
pa sada skrušeno molim za oprost
za svaki pokušaj i za svaku moju želju
da priproste poučavam
onome što ni sam nisam dokučio.
Sada učim od njih kako jednostavno cvasti .
Hvatanje koraka, 2020.

PLAVA MOLITVA
U meni živi pradavna priča

o vodama koje potopiše neprijateljski ratni stroj
dok su po suhu išli odabranici.
Oči su mi pune zaglušujuće buke

i zamamne slike sustižu me kao ratni stroj
a tako sam željan štita Tvoje tišine .
Za svjetlom svete tišine

čeznu mi misli, oči i uši
pa kroz nalegle oblake lažnih prava
molim za djelić plave raspukline
odakle bi sinulo sunce.

Božica Jelušić
(1951.)
BOŽIČNA MOLITVA
JEZUŠU
O, Jezuš, Ti si hrastovo steblo,

razvuzlano med zemljom i nebom!
Naše su senje cvetje pozeblo:
canjki zeprani z lugom i flebom.
O, Jezuš, Ti si jabuka zimska,

svetleče čudo vu vrtu kmičnom.
Nek nam se duša naftalinska
prepuni s Tvojom slavom božičnom.
Vapimo k Tebi, Luč naša živa!

Hlepimo ziti z glibljine tmečne,
iščemo vračtvo sprotivu zloče.
Nek senca Tvoja ve nas zakriva.

Daj nam od svoje snage vekvečne,
i od medvene Svoje slatkoče.
Jezuši, 1993.

MOLITVA JEZUŠU
ZA LEHKU SMRT
Spasi me, Jezuš, smrti boleče,

od štrika, noža, kugle žareče;
zlosilne smrti i zločinjenja,
okrutne smrti bez zlahkotenja.
Spasi me, Jezuš, od beteguvanja,

skečanja, javkanja i skoznuvanja:
postelje zimlične, betežničke,
gumbekov z škatulje, kapljic z flašičke.
Prosim Te, daj mi smrt hitru, lehku;

pod starem dudom il’ na počeku,
gdi lepše se vmira nek v zemlji stranjski.
Si moji vmirali su na vrtu, vu dvoru.

Zmed dve-tri reči vu razgovoru,
si moji vmirali su človečanski...
Jezuši, 1993.

PREGNANCI MOLE JEZUŠA
Pomogni nam, Jezuš, ostani z nami.

V megli kak testo zgubil se svet.
Mi pregnanci smo, trpeći, sami.
Na križoputju Ti visiš raspet.
Se je krvavo, zežgano, strto.

Našu su muku skljuvale čavke.
Gdi kucaš, najdeš joko zastrto:
vu njem su pozoji, kače, pijavke.
Ornice hrđaju pod jabukom.

Obgoren tram se vu kalu crni.
Kruv naš se preobrnol v kamen.
Ti nas posveti Svojom mukom.

V ponjavu snega se nas zagrni.
Vmrti nam daj na našem. Amen
Jezuši, 1993.

Đurđica Ivanišević
(1951.)
NEDJELJNA MOLITVA
PROGNANIKA
ja sam danas njihovo ime

za prepunim pladnjevima
i njihov teret, jer žene s glasovima piljarica
nedjeljom su umorne
i traže utočište u mlohavim dlanovima
tuga mi je u vlasištu, jer je već odavno izgubilo ruku
tanje se prijateljstva
u bijeloj sobi s golom žaruljom
svijet uspješnih je već upalio strojeve
dok si iza prozora s vjetrom saginjao glavu
oni su već uzeli tvoj stol i stolicu
i zidnu lampu, jedino što si imao
i gubio prašnjavim putovima do sebe
ostarjeli pjesnici spominju te
kao popratnu pojavu jeseni
sjediš s kosturom Hrvatske, Zrinjevcem do prozora
dok ambasador Bujas

vadi zeca iz cilindra s tjednih novina
kostur tvoje zemlje sve je manji
i ljubav ti se smiješi iz nekog drugog vremena
kada su Krist i Marija polagano jahali na magarcu

i zemlja ih je dahom dodirivala
iz zida već izlaze žohari
ptice srebrnih trbuha nadlijeću ti stanište

znaš da si usput sve izgubio
osim prašine sa sandala
a zima dolazi, umor te ophrvao
dok te presiti prežvakavaju
preko usana
Ljudi iz akvarija, 1997.

Anđelko Novaković
(1951.-2003.)
BOŽIĆNA
Molitva za Bihać
Snijeg - i nebo na usnama.

Duša grije vlagu u cipelama.
Božićni mir žuri dječjim slikama.

Mali Isus, između raskošnih automobila
i ugaslih semafora - u drvenoj kočiji
skriva jabuke.
I luta.
Traži ključeve slikovnice.
Kad stara zvona usred noći

najave Novi dan,
On će, u samoći,
moliti Vukovar.
Lomiti kruh, i suze dijeliti
na granici.
Nebo na usnama.
Nigdje toplih cipela.
Božićni mir u predgrađu -
iza čempresa, iza Tugara, oblaka,
tinja, podrhtava.
Zvjezdice u drvenoj kočiji

grickaju propupalu slamicu.
Igračke u nizini, i knjige na maslini.
Otoci u kolijevci.

Mali Isus na uglu, raskrižju.
Mater s krunicom, zornicom,
s očima i noktima:
»U se vrime godišća,
ubiše ga usrid Bišća...«
A kad sam jednoj djevojci

sa smeđim uvojcima
prvi put govorio ove riči
od ponoći,
ona je snivala o suncu,
moru i sladoledu
na Novom Zelandu.
Možda se i ne vrati.
Na božični bor
tamo i snijeg
silazi ljeti.
Zagreb, 21. XI. 1994.
Lađa od krokanta, 2003.

I DANAS ĆU MOLITI
I danas ću moliti nebo

za tvoju ruku,
novo nebo, dušu u šušnju,
da poravna pute tvojim stazama
na raskrižjima,
i danas ću moliti veliko nebo
da zauvijek budemo zajedno.
U ovaj sat
u crkvici, u predgrađu,
tek pokoja starica
u tišini vapi za sinovima.
Jedno dijete na oltar prinosi stručak ljubica.
Potom klekne, prekriži se
i ode na prstima.
Oči pune jedrilica.
Ruke ptica.
Krist na križu ne skriva lice
dok valovi svjetla ljuljaju postaje
istoga puta.
I danas ću zazivati nebo
za tvoje ime
i prezime -
Domovino
dok More Cetini
piše domaću zadaću.
4. II. 1995.
Lađa od krokanta, 2003.

Miljenko Galić
(1951.)
MOLITVA
Molimo Te
zasvijetli Gospodine
u pokaznici razuma
u savjestima
kao kad munjom orla
zasine Krka
stiješnjena stijenama
kao Ti što zasjaš
u vlastitu hramu
u crkvi Imena Isusova
sred Drinovaca miljevačkih
Pošalji Duha zagovornika

i sačuvaj providonosno
lazurno lice zavičaja
sa stijegom hrvatskim
na kuli našeg roda
sa suncem u križevima
Naposljetku
daj da se po obilju darova
koje primismo
od istoga Duha
mi, ribari novovjeki
Tebi suobličimo
Molitva, maslina, mathesis, 2006.

Krilo noći, KS, Zagreb, 2016.

VISOVAČKI NOTTURNO
Ko mlijeko jutra
glasi ptičji plinu
ni jasnoća danja
ne iznjedri sloga
što numinoznost
izgovorit može
krilo je noći
zaum pravog Boga
Versom kasnih ura

oglasim se gdjekad
da mi srce stvari
vidljivim se čini
dospjevši do vjere
ponavljam proverbij:
Mistici i zvijezde
gore u tišini
Prvotisak. Mistici i zvijezde

MOLITVA KALEŽU
ČUDA LUDBREŠKOG
Kaležu sveti
prokrvi me vjerom
dok ostrašćeni ego
posvudno raste
s prešućivanjem
imena Gospodnjeg
s etikom alkemičara
koji se drznuše
iz tvarne muke
čovjeka izbaviti
U Veronikinu rupcu
vazda mi se ogledaj
dušo
da razmoljen oćutim
sistole zanosne
Kaležu sveti
prokrvi me vjerom

Davor Vuković
(1951.-2015.)
DIVLJA RUŽA
Bože koji navireš odasvud

i objavljuješ se
preblizu mom snu
prejasan mojoj magli
vrtoglav za moj red
svekolik mom usmjerenju
prebogat mojoj škrtosti
savršen mojoj isključivosti
predubok za moje plićake
preblag mojoj krutosti
presvijetao mom mraku
pomogni mi da preživim
moć i slavu njene ljubavi
Bože koji me nadahnjuješ

svime što ja nisam
i uvlačiš me nespremna
u beskonačni dah
udivljenja treptavoj sreći
neslućenog spokoja
i potpune pomutnje
svega poznatog
u bezdanu
vječno nepoznatog
pomogni mi da preživim
moć i slavu
Tvoje ljubavi
Oslanjam se na tišinu, 2007.

Daniel Načinović
(1952.)
PUTNIČKA MOLITVA
Svuda kuda korak kroči;

i tamo gdje lađa plovi...
Zemlju, more, zrak i djela
Bože mirom blagoslovi!
Nek nas višnje sile dvore

- anđele moj, Rafaele;
Nikola na pramcu broda
i putniče Kristofore!
Pjesme duše na studencu, 2006.

SRIČNA URA, BLAŽEN DAN
Daj mi, Bože, da noćàs ja

buden s Tobon ka’ i pastir;
da se s anđelima čuje
slava Bojža, Bojži mir!
Daj da sve ča ljude muči

u nigdinu zajde sad;
da se najdu u dobroti,
u veselju star i mlad!
Srićna je ura; o, blažen je dan!

Kralj svega svita... on doša je h nan.
Na slami povijen Mesija leži.
O, srićna je ura... i srićni smo mi!
Zdravlja daj nan, mir u duši;

nič ne rabi drugo, ne...
Moj Božiću, u košiću
h Tebi nosin želje sve.
Daj da sve ča ljude muči

u nigdinu zajde sad;
da se najdu u dobroti,
u veselju star i mlad!

BARKA NA KRAJU
Ako je još mista u Tvojemu portu

- čuj glas ča ga šaljen po Svetemu Marku
poglej ova rebra ča leže u kraju...
Zami, Gospodine, u raj ovu barku!
Ti po moru hodiš i znaš ča su vali;

teško je u kraju gnjilit na sabljunu
i trpit na boku tu nagnjenu pilu,
prez lika za rane na drivenin kljunu.
Ako bude mista - Bože moj na križu –

nigdi u kantunu na rajskin šufitu:
zami gori h sebi i ‘vu staru mrižu...
Ko digneš i mrižu, parangal i osti,

poglej i ‘ve kosti do nog od oltara:
Skrgaj u raj, Bože, starega ribara!

EX VOTO
Ti ćeš znat zo njega ko i ne pitan...

O, Mater Bojža s Trsata!
Brod son imela va mojen srce,

na njin mi mlajega brata.
Ne vidin ga više... “Moj brat!” ja zoven ga,

a suro se bromboljo more.
Ime mu lejin va kantuniće

na svete figurice stôre.
Reci mu, reci mu... ki god je va môre

ca voli z veslon prevraća,
da ne sforciva, da ne fondiva;
da nan šperonci ne zvraća...
Manutekstura, 2006.

Božidar Petrač
(1952.)
MOLITVA
Put je moj jasan kao cvijet bagrema

i moje su misli čiste
Iskušenja
samo su sitne klopke uspomena
u koje upisujemo riječi promašaja, izdaje i nade
Bože
dobrim nagrađuješ dobro
zlo ne zlopamtiš
Ti si Bog dobar i velik u praštanju
Kloni me napasti
častoljublja kloni me, Gospode!
Znam
grijeh raste gdje i dobrota cvjeta
Muka je moja spoznaja
između grijeha i dobra
tanke tanahne su niti
opasne zamke svima koji čisto srce traže
i trude se svednevice
i duh Tvoj postojan ištu u danima bespuća
Oslobodi me, moj Gospodine,

dneva, sati i minuta
u kojima ću znake Tvoje
raspoznavati kao slijepac koji vidi,
a vidjeti ne želi

Bože moj,
u danima teških napasti i iskušenja,
dodaj samo čašu onoga žuhka octa
Sve, Dobri, neka je u Tvojim rukama
u noći ovoj moje duše
u nemoći i slabosti
Dopusti mi
dok pogibalj prijeti, a dani su izbrojeni
dopusti mi život kao vedar dan
darivati
brojeći dane izbrojene
Dani kušnje, Zagreb, 2001.

Ivan Grljušić
(1953.)
MOLITVA ZA BOSNU
Gospode,
kad planine
(te ruke pružene Tebi) budeš
zaodijevao bjelinom,
zažmiri malo
i prospi snijeg dalje od Bosne.
Kad ledom okuješ zemlju

(krhku,
ranjivu,
lomnu...)
otvori na nebu prozor
i puhni u smjeru Bosne.
Ugrij svojim dahom

ono što još diše,
na nogama održi
sve što se k Tebi diže.
Svrni pogled
( - Pogledaj na Bosnu, Bože! - )
i daruj joj
blagu zimu.
U srcu hladnoće
probudi t o p l i n u .
(Prosinac ratne 1992.)

Pjesme, 19682000.

Fabijan Lovrić
(1953.)
MOLITVA
Bože,
raspori moje tijelo
strašnim mačem
iskovanim od srčike pobješnjelih vulkana
i sažgaj ovo srce u meni munjama,
da gasne do neba,
kad na ovoj zemlji oznojenoj;
nemam, mira, za sebe!
Uništi um moj prkosni
kad prljav novac caruje!
Bože...
Ne ostavljaj me da vapim do vijeka tražeći:
u čovjeku čovjeka,
u praznoj duši dušu,
u nerazumu razum
na vrhu zublje bezublje.
Sažgaj ovo srce u meni
što išće ljubav kometnu
i u veselosti –
vilinog konjica život.
Bože.
Usliši moju molitvu
i daj mi usne plamene
da budem ZLATOUSTI
i vječnost stiha proreknem.
Na koljenima ću sići
s Monte Vipera
i nitko neće skriti stazu krvavu.
Poskoci će da psiču okolo

i plaziti ispod košulje do grla,
dok ja ću skrušen moliti;
posljednji, vapaj, pjesnika.
Bože,
usliši moju molitvu
i daj mi usne plamene
da budem ZLATOUSTI
i vječnost stiha proreknem,
ili...
Sažgaj ovo srce u meni,
kad na ovoj zemlji oznojenoj –
nemam mira za sebe.
Totus Tuus, 2008. (eknjiga)

Dražen Katunarić
(1954.)
PSALAM O ODLASKU
Bože, pomozi mi da pogledam na pravo

mjesto
pauk hoda na uglu stropa
nevidljive mušice
koprive rastu uz živicu
na mogu naći ključ između mnoštva
kamenčića i trave
Bože, pomozi mi da pogledam na pravo mjesto
oči joj svjetlucaju u mraku
još jednom ih gledam prije spavanja
napravim kolut mira oko
kapaka neiskvarene
prošnja anđela
mjesto
jedna ptica je proletjela
iza boje stakla
dobio sam malo crkvena mira
jedan osmijeh me diže visoko
a drugim se spuštam bisernim
stubama po novčiće
u zdencu
mjesto
zašto uočim čas opojni vrt s ljiljanima
a čas obješenog što visi cijelu noć
pa dječaka u ljuljački ispod lipe
majka je sestricu ostavila zvijezdama na skrb
Bože, vidiš li sve to odjednom?

I zvijezde, i ljubav i djetešce zaljuljano,
i čovjeka obješena, nezaljuljana, dapače mirna,
ružu što je crna i u mraku?
Koliko je čempresa sa teškim sjenama
palo na kamene ploče
koliko samoće i pomiješanih glasova
cvrčaka u blagosti sna
leptira nesviklih na očaj
kad sam ovdje, htio bih biti u svima njima,
a čim dođem ondje izgubim i želju za blizinom
preostaje mi otputovati na dalek i dugi put,
Bože daj mi otići na dobru
stranu
Psalmi, 1990.

PSALAM O HODANJU
PO VODI
Tvoje noge klize po naborima valovlja

lagane i meke
kročio si između morskih gora
i nisi posrnuo ni za jednim valom
dubina dna nije te progutala
ni valovi te nisu prekrili hrptima svojim
more rasječeno umjesto tvojih tabana
o kako je to bilo hrabro i nježno,
moj neposrnuli Bože
nauči me cjelivati suze i lišće
ljubičasto i zračno tijelo
ti si sačuvao moje noge od pada
sad ih stavi na val
i ne daj im da potonu
ne daj da potonu.
Psalmi, 1990.

Željko Ivanković
(1954.)
DIVKOVIĆEVA MOLITVA
ZA ZAVIČAJ
Bože, ti koji si moj zavičaj

podario surovim planinama,
ti koji si mu dao jeku željeza
u utrobi, koji si ga obasjao
noćnim varnicama, koji si mu
dao kraljevsku plemenitost
u baštinu, učini njegove
noći prozirnijim i misao
O njemu plemenitijom.
Kao što je plemenita ova
kraljevska klisura niz koju
se evo udaljujem od njega,
noseći i svoje i njegove boli,
i svoju i njegovu surovost
daleko preko mora, pa
niz gradove sve bijele od
sunca i kamena, niz gradove
koji nikad nisu imali tako
mračne noći ni tako surove
hridi, taj grč na licu zemlje,
koji, evo, i ja nosim.
Ali ni plemenitu postojanost
kakvu ne susretoh ni u Venetu
ni u gradovima apulskim,
u kojima bijele plemkinje tako
pobožno slušahu moje priče.
Učini ga vječnim kao što su

vječna imena planina kojima
si ga okružio, kao što je vječna
zemaljska bol naroda moga,
kao što si vječan ti u njegovim
snovima o pravdi i ljepoti.
Amen.
Raskoš, hladna mjesečina, 2002.

MOLITVA RATU
Sad kad te možda više nema

sad kad si samo bilješka
na grobu onih što smo ih
voljeli, varljivi statistički
broj koji naplaćuje tuđe
suze, zaleđeni strah u očima
koje više nisu u stanju
pamtiti, paprat mržnje koja
sama u sebi sagorijeva,
par cipela ispražnjen od
smisla, Bog koji čeka psovku
što mu već odavno pripada.
Sad kad si opet odlučio
vratiti se u bocu, postati
omiljena dječja igra, kulisa
za priče iz davnih vremena,
molim te, kad mi već tebe ne
možemo, zaboravi ti nas. Kao
davnu, daleku, neuspješnu ljubav.
Isus je pročitao novine (Izabrane pjesme), 2006.

MOLITVA SV. FRANJE
Ne drijemaj, Bože. Dođi i

igraj se u mojoj radosti,
dok s pticama cvrkućem
i vuka, brata svoga, učim
pjevati. Lűda sam, kažu, i
nikog nema u mojoj čami.
Jer prazne ruke, umjesto na
molitvu, oko nježnih breza
sklapam. Grlim vjetar i
prizivam te, o, Bože. Ne daj
mi mudrost njihovu. Hoću
srce dječaka, krila ptice i
lakoću leptira. Ne drijemaj,
Bože. Dođi tiho, sâm. Neka
te nitko ne vidi. Nek ludost
moja slavi ovo proljeće,
rosnu kap i sunca svijetli
trak. I daj da budem sitan
i nevidljiv kao s daškom
vjetra zalutali trun.
Sjene sve dulje, 2012.

Ivan Tolj
(1954.)
POD HRASTOM
bratu Jozi
Kralju i mojih postaja

pitam Te ima li ih
četrnaest?
Ovaj je život raneni hod
i evo vraćam se...
Vraćam se sasušenu Hrastu
da ti vidim oči i da se
odmorim.
Moj Hrast ili ona smokva,

a ja sjedam bez hlada pod
Hrast,
nesiguran da će olistati
i ostati,
hoće li ipak, Ti znaš i
možeš,
hoće li prolistati ikada,
ijednom, Hrast moj,
jedino utočište zemljana
mene?
Kakav je odmor u letu

noćnim krilima
kada mi se i u snu čine
zmije na mjesecu
i kada se budim u blatu
iako je sunce i dan
pod Hrastom?

A naš susret očiju,
hrastovih mi očiju, Bože,
ja ne bih bez Hrasta
htio dočekati ni zoru
ni prvu rosu,
jer pod Hrastom reče mi
mater prvu riječ o Tebi,
O Tvome prolazu
kroz četrnaest jada
i o smrti Tvojoj na tvrdu
drvetu.
Ako je to bio Hrast

ako je bio, Bože, Hrast
molim te pod njim, bez hlada
i nesiguran da će olistati
i ostati,
molim te pod jalovom smokvom,
hrastovih mi očiju, Bože!
Ova noć sa zmijama na mjesecu

i zadnje gledanje plava neba
iz očiju one koja me rodi,
ali ne bez Tebe,
ova noć sa zmijama na mjesecu
i njen trzaj prema staru
raspelu,
pa šapat, odlazak i plava suza...
U zmijavoj noći
rzanje konja
najavilo je Tvoj dolazak,
a u sumrak na okna očevine
neka neviđena ptica
donijela je i njen odlazak
za Tobom...

A oči kad jednom ugasnu,
neka ih, Bože, ni Hrastu,
ni nama, ne zaklapa noć.
Neka ih usneni mjesečina...
(1982.)
Drinske elegije (iz. pj.), 1994.

PALIM SVIJEĆU
Palim danas crvenu, bijelu

i plavu svijeću.
Za duše umrlih: da nam
otpustiš duge naše kako
i mi otpuštamo dužnicima
našim.
Pa neka vam je pokoj braćo
rasutih kostiju. I neka je
lako duši Matinoj, pokošenu
ni za što. Bratu njegovu Iliji
neka je lako. Susjedu njihovu
Andriji, pokošenu ni za što.
Mir duši Lukinoj, jedincu
Anđinu, nestalom. Ivanu,
Tadiji, Stjepanu, Mladenu,
nestalim. I svima nestalim...
A i koscima njihovim neka
bude lako.
Mir kostima zaspalim u zemlji
hrvatskoj, njemačkoj, ruskoj...
Lako im bilo more Jadransko.
Laki oceani.
Da nam otpustiš duge naše
kako i mi otpuštamo dužnicima
našim.
Palim svijeću.
(1985.)
Anima Croatorum, 1990.

Sead Begović
(1954.)
STRMOGLAVI BIJEG
Umor mora drijemati

uz more svih početaka
i čekati da mjesec ustane
iz groba
Ako on to neće
zauvijek će spavač pokopati
svoje tijelo
i tad će ljubav posljednji put
istrčavši iz njegova sna
preskakivati jaruge
Potom će se tmina počinka rasprostirati
izgladnjele mašte
Zima će ukrotiti i najuporniju dušu
koja, iznenadivši nas krikne:
Dobri Bože stisni moju ruku
(prije nego što smrt koseći prođe)
sužnju svome to učini
i lancima njegovih očiju
u kojima se zakrijesila ljubav Tvoja
Spasiti je može samo strmoglav bijeg
u zemljicu, u svemir
koji napokon
postadoše posve maleni
pulzuš* na drugi ruki
i ja ga piplem, posluhni kak tuče
al’ neje z mojem jednaki
Uresi: aplikacije, 2007.
* Pulzuš — puls

Mile Stojić
(1955.)
MOLITVA
Opet gori naše meso. Bukte paljenice

Sinove naše opet liže plamen
Na stratištima se zlate ne vještice, hanumice
Poželio bi ih i ti, Bože, da nisi kamen
Peče li ti oči naših sojenica dim?

Je li ti obeščašćene djece imalo žao?
Ne hvata li te tuga za ognjištem mojim
kakvo sam nikada nisi imao?
Razumijem te Bože što si odlučio

da uništiš obitelj moju, da izbrišeš njezin znamen
Razumijem te, jaki, jer mirno si gledao
kako sin tvoj umire u najljućim mukama.
Amen.
Priznanje (izabrane nove i stare pjesme), 2007.

Jurica Čenar
(1956.)
SI BILI
i
ja
sam
čera
kanio
kanila
napisat
i priznat
da sam ja
to ča sam
pošten hrvat
mea culpa
mea culpa
mea maxima culpa
misi misli, 1983.

Vjekoslav Boban
(1957.)
1991. USLIŠENA MOLITVA
Milosnica rimskoga namisnika Iruda:

Milosnica diče njegove i njegovih ugostnika:
Milosnica dok ne rodi trinaestrođenika:
Pa moliteljica Boga da joj uzme gladna dičija usta:
Od svojih prsa do mojih prsa:
Radost je biti pseto, smrad i prašina kraljevih sandala;
Za tamjan ložnice bez smirne ubožnice
Usliši molitvu svoje grišnice:
Taj Božji mač svih bojovnika
Što probada zlatno srce njezina srca
Uzvraća ljubav
Već trećem tisućliću Irudova prvog Božića.
Oteti bibliobus, 2003.

DRAGI GRJEŠNICI
IZ KROACIJE!
Danas se uzdiže molitva nacije.

Voljet ćemo se svim vrstama lovora:
okom,
licem,
grlom,
udovima.
Grcat ćete u znoju,
tinti
i suzama.
Ili će od Vas biti molitelj
ili nijemak.
Ili od Mene –
- moljenik ili gluhak.
Ne bio ja – ja:
Anđeo s vezama.
Prah ste i sjena,
vjera svih mijena!
Oteti bibliobus, 2003.

Boris Domagoj Biletić
(1957.)
JESEN S VUKOVAROM I
TIŠINAMA HRVATSKIM
Što da činim s besjedom

U grlu?
Što s riječima potkožnim?
Da vjerujem?
(Još nikada tako sam
U običnoj sezonskoj kiši?)
Gore u našoj ravnici
I ovdje u jednom čovjeku
Nove i nove legu se jame
Iz diluvija bezimenih.
I nikada prije,
I nikada više takve samoće
U običnoj sezonskoj kiši.
Ali sve, baš sve
Kao da je malo,
Jedva iščupano
Iz krvave kaše mržnje;
Iz samih ralja
Samoubojstva.
Zato nad svime zdvojan
Tek iz sebe cijedim: Ništa,
Braćo moja, ništavilo...*
* Na vijest o „padu“ Vukovara 1991. Hrvatska Tišina je i mjesto u

Posavini (BiH). Inačica pjesme preuzeta iz: B. D. Biletić, Imam riječ,
Altagama, Zagreb, 2006. (Op. aut.)

MJESTO KOJE UVIJEK
ČEKA
majci, ocu i sestrama
Ovdje stol je i opet skromno prostrt

Kao uoči gozbe onih među nama prvih
Kladenac intime načas svježinom zažubori
Poput vrutka usred žege u nesmiljeno podne
Sve opkoljenije morem
A ribar i tèžak u tebi

Poigraju se jekom bistre špiljske vode
Unutarnjim glasima prebiruć’ po kajdama
neke čudne pastorale
Jer svi najbliži su i sve najdraže je zauvijek tu

Napokon sretan blaguješ redovnički smjeran
I u molitvi za njih tako beskrajno sâm*
Radovi na nekropoli, 1996.

Miljenko Stojić
(1960.)
NE VJERUJ MI BOŽE
I onda kada smušen

budem gasio svoja svjetla
i onda kad budem tvrdio
nisam tu, otputovao sam
ja te molim,
ne vjeruj mi Bože.
To su tek moji zidovi

što ih trenutno ne znam srušiti,
to je tek nabujala bol
što podmuklo zaslijepila mi oči.
Ti si moj dah i toplina,

neiščezao glas u magli,
ti si moja namjera i odluka,
prijatelj dobar i vjeran,
zato, ja te molim,
ne vjeruj mi Bože.
Unatoč svemu, 1994.

MOLITVA IZ ROVA
večeras kada budeš prolazio našom bojišnicom

svrati Bože i u moj rov
ispričat ću ti najljepše priče koje znam
biti iskreniji nego ikada prije
obećat ću ti da neću biti
kao oni s druge strane
borit ću se kao ono ti
kada si bičem tjerao trgovce iz hrama
pritom ih nisi mrzio
učinio si tek ono
što si trebao učiniti
svrati Bože večeras i u moj rov
neću te imati čime počastiti
razumjet ćeš me
svakog trena oni mogu zapucati
prijateljski ćemo sagledati moju sadašnjost
dogovoriti se da u budućnosti
ne idemo jedan bez drugoga
svrati Bože večeras i u moj rov
možda neću prepoznati tvoj dolazak
zato molim te budi uporan
zovi me
sigurno ću se odazvati
čujem li tvoj glas
Unatoč svemu, 1994.

Fredi Hergović
(1960.)
MOLITVICA
frici naš
ki si štikaproni
pusti kraljestvo tvoje
budi bolje doma
ar se vidimo va pakli a ne na nebi
izjavu svakidanju drž si danas
i otpusti nam jezik naš
kot i mi tebi otpušćamo bedavosti tvoje
i ne zapeljaj nas u asimilaciju
nego oslobodi nas od zla
AMEN
Rompotanje, br. 1, 1987.

(Gradišćanskohrvatska književnost, 1998.)

Maja Kušenić Gjerek
(1961.)
LUDA MOLITVA ZA IVANA
Ne znam kako da ti oprostim

I nikada neću znati,
Nisam vidjela, kraj zdravih očiju,
Nisam čula, kod jasnog sluha
Što mi vrijeme i vječnost poručuju,
Da je živjeti isto što i pjevati.
Blagoslov, blagoslov ištem za tebe

Koji si grešnik i zbog mojih grijeha,
Koji si izgnan i zbog mog progonstva,
Koji si cvijet iz vjenčanog buketa,
Krvava mrlja u mojoj utrobi i dar,
Dar s drugog mi svijeta,
Jednom djetetu blagom otac.
Oprosti mi, jer si ne mogu oprostiti

Oprosti mi, jer će inače anđeli plakati.
Imala sam frulu od mjesečevog srebra,
Imala sam krilo od tvojega rebra
A nisam znala kako radost izraziti,
Nisam znala kako zvijezde prihvatiti
U naručje i grijati njima tvoje grudi,
Biti više od ptice, biti nježna žena
I muškarac biti, ako treba, biti ti svi ljudi.
Oprosti mi, jer sam slomljena

Jer sam ipak živa, jer skrivam
Istinu kao kovčeg pun blaga u njedrima,
Jer je tisuće i tisuće dragulja

I zlatnika prosulo vrijeme
Pred našim nogama, a mi smo
Mislili, to kiša pere šljunak,
To se vjetar igra s oblacima, kao jedrima.
I kad mi sve oprostiš, neću si oprostiti.

Stat ću pred arkanđela
S mačem u ruci i moliti da moja
Glava postane krvava ruža,
Moliti da me smakne milosrđem
I tajnu, o spolu i bolu,
Jer sam imala dva blaga,
I vrijeme i muža, i milost i ludost,
A plakala, plakala da u suzama potonem
I da me Bog nikada više ne stvori ženom,
Već Njegovom sjenom, tihom i sjajnom
I zaboravom kog briše nebeska spužva …
Nešto nalik osmijehu, 2008.

Nenad Piskač
(1962.)
MOLITVA ZA MILOST
STVARANJA
molim
neka bude i bi
neka sude i presude
neka pjevaju i blude
i dalje još nakon retorike
jer bezimena je stvarnost metaforike
neka bude
dakle
tako
to
Očeva šutnja, 1999.

ČISTILIŠTE
9.
Svemogoči
de si da jesi
kakav si da si
tu sam kakav jesam
kad drugački nisam
no, poveč
reči reč
zagrmi
rastepi kmicu, zdigni meglu
pošli ajngeluše
pogleč kašno su spravili
čistilište
Rieči su luknje su rieči, 2005.

GOSPI OD UTOČIŠTA
(Ani Novak)
kako sam Te ono

zazvao
ja
a
ma
onaj posljednji u hrvatskom mnoštvu
onaj Tvoj mucavi tvrdoglavi
onaj Tvoj zadnji
malaksali
mali
i
nedostojan pogleda kamoli pomoći Tvoje
onaj pred nepravdom neutješni
onaj
on
o
Suotkupiteljice ljudskoga roda s Isusom u naručju
od betlehemske štalice do krvave Kalvarije
u naše jadne dane opet trebamo
Majku jaku Majku
ovdje
tu
u
Meglićevom odmori mozaiku
čistom kao Tvoje suze
nad Dunavom
neumorno i dalje tješi siromahe, pomozi bolesnima

izmoli milost i za nevjerne
suprotive utočištu
izdanom
nam
da
a
na Tvoju smo dušu natovarili svu muku našu
o
stigneš li i k meni svrati, tu sam na Sutli
ako se ne sretnemo prije u Aljmašu
reći ću Ti tada
:
ovo utočište naše, ovo užasno grobište, ovo mučno
borilište
branili smo, branimo i branit ćemo
Gospo, Mati - vjerni Ti Hrvati
u onaj čas s Tobom
hoće puninu
u visinu
Tvom
Sinu
u
visinu
!
Vukovo Selo, 17. srpnja 2009.
Hrvatsko slovo, 2009. (br. 747, 14. kolovoza)

Božica Zoko
(1963.)
AMEN
Znam da će biti
jeftinija obuća i sve će veća
sramota biti prohodati bos.
Noge se stišću i kuhaju u
obući. Moja mati pretrčava
bosa po snijegu od svoje
do kuće strine joj Anđe.
Kad stigne, stresa snijeg
koji se polijepio po nožicama.
Noge crvene i bride
od vrućine. Moj djed čita
psalme Davidove očekujući
okrutnu smrt. Bog je zaposlen
i još ne uzima sve ljude
u obzir, još nisu svi kao
bogovi. Moji su prorijeđeni,
malo ih je, šute svoje stare
boge - drugi djed samo drži
krunicu u rukah, moli
prije svakog jela. Bijaše više
molitve nego jela. Baba uz
ognjište. Željna unučad i
djeca. Baci se za njima
onom glavnjom, ako ih
ima puno i ne možeš
uvesti reda. Djeca uz smijeh
bježe na sve strane, trče...
Trče moji pokojni stričevi,
trče po kamenu.

Uvijek ih netko ili nešto
zaustavi, oni klonu i umru
na mojim rukama. Ipak i
dalje žive - odjekuju njihova
imena - Baroo, ej Bare - Stipoo,
oj Stipe - tetka Iva, teta Ivka sjedi
slijepa na postelji i smije se
- kad se ona smije cijela
postelja se trese. S njom
se smiju i pokojne
male tetke koje su umrle,
a da nisu imale djece.
Cijela postelja se trese.
Mom ocu dršću ruke
i svakog Božića umače
kruh u vino i iz kruha
krvavo kaplje i gasi
svijeću. Vinom iz kruha.
Poslije, kad se sjeti matere,
ćaće ili brata pusti suze
i odlazi u sobu. Molimo
Očenaš Zdravo Mariju i Slava
Ocu i Sinu i Duhu Svetomu
kako bijaše na početku
tako je i sada i vazda
i u vijeke vjekova
Amen!
Zapisi iza greba, 2009.

Stjepan Blažetin/Blazsetin István
(1963.)
MOLITVA
gospina crkva anđeli

slomljena krila
nekoliko crnih marama
nekoliko ćelavih glava
nemušte riječi lebde
bez korijena
beskrajna
tišina
samo muha
zuji negdje
u visinama
porcija besmisla zb(i)rka, Pečuh, 2003.

MOLITVA
orgulje odzvanjaju zidovi lebde

u zraku svijeće
gase se u mraku
križ se uzdiže visoko
kamen pod nogama prašina

na sandalama molitve u suzama
negdje još nada treperi

negdje u visinama
negdje i našim dlanovima
porcija besmisla zb(i)rka, Pečuh, 2003.

Vjekoslav Boban
MOLITVA KAO
PJESNIČKA VRSTA
U svjetskoj književnosti zapadnoga kruga molitva

kao umjetnički oblik zauzima specifično mjesto po-
najprije zbog njezine pripadnosti različitim područ-
jima: glazbi, govorništvu i književnosti. Iako ju je
najviše proučavala stara retorika u srednjem vijeku,
koja je uvažavala svekoliko judaističko-helenističko
naslijeđe, ona je baš svojim učenjem o književnim
vrstama toliko usložnila njezin trovalentni habitus da
je znanost o književnosti već dugo ostavlja po strani
posve prepuštajući njezino izučavanje teologiji i mu-
zikologiji. Naime, učenje o vrstama temeljilo se na
uvjerenju o postojanju stalnih i čvrstih uzoraka po ko-
jima je valjalo stvarati pa je autor morao unaprijed
odrediti osnovne okvire u kojima će se kretati njegovo
djelo. »Budući da su prema njihovu mišljenju postoja-
li uzori za svaku vrstu pisanja, takvi uzori bijahu dati
za svaku književnu vrstu posebno«.1
Već su bibličari definirali molitvu kao posebnu pje-
sničku vrstu svrstavši je poslije himne, a prije psalmi,
žalopojki i tužbalica, ljubavnih i svadbenih pjesama.2
Danas, primjerice, nije prijeporno da se u Starom za
vjetu, Petoknjižju, Knjizi postanka nalazi šest molita-
va: Abrahamova molitva za Sodomu (Post 18,22-33),
Abrahamov sluga moli za način kako bi se ponio (Post
1
Milivoj Solar: Teorija književnosti. Zagreb: Školska knjiga, 198913.,
str. 63.
2
Isp. Eugen Werber: “Stara hebrejska književnost” u Povijest svjetske
književnosti (ur. Svetozar Petrović). Zagreb: Mladost, 1982., str. 67, 68.

24,12-14), Blagoslov Izaka (Post 27), Jakovljev zavjet
u Betelu (Post 28), Jakovljeva tjeskobna molitva u Pe
nuelu (Post 32) i Jakov blagoslivlja svoje sinove (Post
48-49). Međutim, činjenica je da starozavjetni Psalmi
uključuju brojne molitve (neke su ovdje navedene po
temama – op. p.): Večernja molitva (4), Jutarnja mo
litva (5), Pastirov psalam (23), Slava i štovanje (24;
67; 92; 95-98; 100; 113; 145; 148; 150), Vodstvo (25),
Pouzdanje (37; 62), Izbavljenje (40; 116), Čežnja za
Bogom (27; 42; 63; 84), Oproštenje (51; 65; 111; 130;
136), Zahvala za pomoć u nevolji (66; 69; 86; 88; 102;
140; 143), Trajna Božja ljubav i briga (89; 103; 107;
146) Božja uzvišenost i slava (8; 29; 93; 104), Božje
znanje i prisutnost (139), Božja riječ (19; 119) i Božja
zaštita (46; 91; 125). Biblijsko redakcijsko smješta-
nje molitvi kao zasebne pjesničke vrste unutar dru-
ge pjesničke vrste ili oblika ima dalekosežne poslje-
dice. Jedna od krucijalnih jest ocjena da je molitva
podvrsta psalma zato što psalam predstavlja posebnu
vrstu »pjesama o ništavnosti života i odnosa prema
božanstvu«.3 Tim činom zapravo su sugerirane dvije
odrednice: odrednica da je molitva sastavni dio lirike
budući da su psalmi lirski odlomci Biblije te odredni-
ca da je za poimanje molitve važniji sadržaj od forme
pa zato u suvremenim leksikonima i rječnicima nala-
zimo definicije molitve u kojima je posve zanemarena
njezina supstancija i forma izraza, poput oxfordske
relacionističke »molitva je uspostavljanje odnosa s
Bogom ili drugim oblikom duhovnoga bića«.
Odgovor na pitanje zašto se molitva (ne)definira
kao literarna forma možemo donekle nazrijeti u Isu-
sovu učenju o molitvi koje je ponajprije razvidno
u trojice evanđelista: Mt 6,5-15; 7,7-11; 26,41; Mk
12,38-40; 13,33; 14,38; Lk 11,1-13; 18,1-14. Isus iz
3
Ibid. 1. Str. 144.

Nazareta, sam molitelj i tumač molitava, ako ga pro-
matramo sa stajališta tradicionalne retorike, slovi kao
jedan od najboljih govornika svih vremena. Struktura
njegovih molitava svakako se naslanja na starozavjet-
ne molitve. One će snažno utjecati, što posredno što
neposredno, na hrvatske pjesnike, posebice na epigo-
ne u Dalmaciji i Dubrovniku4 pa nije na odmet, radi
mogućnosti detaljnijega komparativnog proučavanja i
uživanja u citatnom čitanju hrvatskih pjesničkih mo-
litava, da ih ovdje navedemo: Očenaš (Mt 6,9-13; Lk
11,2-4), Slavljenje Boga zato što se otkriva jednostav
nim ljudima (Mt 2I, 25-26; Lk 10,21), U Getseman
skom vrtu (Mt 26,36-44; Mk 14,32-39; Lk 22,46), Na
križu (Mt 27,46; Mk 15,34; Lk 23,34.46), Kod Laza
rova uskrišenja (Iv 11,41-42), Uoči smrti (Iv 12,27-
28) i Za svoje sljedbenike (Iv 17).
Daljnje pomicanje molitve od govorništva prema
epistemologiji, odnosno od umjetnosti, umijeća pre-
ma filozofiji izvršio je sv. Pavle.5 No, na hrvatske
pjesnike vjerojatno je najveći utjecaj imao Koncil u
Trentu (1545. – 1563.) na kojem je, slobodno može-
mo reći, molitva postala nezaobilaznim dijelom li-
turgije. Drugim riječima, Tridentinski koncil je kom-
pentenciju glede molitve dodijelio svećenstvu.6 Ovo
se neće znatno odraziti na hrvatsko pjesništvo jer su
4
Vidi: Slavko Ježić: Hrvatska književnost. Zagreb: Grafički zavod Hr-
vatske, 1993., str. 150-7.
5
Pavlove su molitve: Za kršćane u Rimu (Rim 1,8-10), Za Žido
ve (Rim 10,1), Za Crkvu u Korintu (1 Kor 1,4-9; 2 Kor 13,7-9),
Zahvalnost za podršku u nevoljama (2 Kor 1,3-4), Zahvalnost
za duhovna dobra u Kristu (Ef 1,3-14), Za kršćane u Efezu (Ef
1,16-23; 3,14-19), Za kršćane u Filipima (Fil 1,3-11), Za Crkvu
u Kolosima (Kol 1,3-14), Za kršćane u Solunu (1 Sol 1,2-3; 2,13;
3,9-13; 5,23; 2 Sol 1,3; 2,13. 16-17; 3,16), Za Timoteja (2 Tim
1,3-4), i Za Filemona (Fil 4-6).
6 Na Koncilu je standardizirana Sveta Misa široko uvaživši lokalne
inačice. Donesene su odluke o revidiranju Brevijara (dovršeno 1568.)
i Misala (1570.), Vulgate (1566.) te prvi Katolički katekizam (1566.)

mnogi hrvatski pjesnici bili svećenici, ali će potaknuti
proučavatelje da molitvu ne izvlače iz okrilja religioz-
nog odnosno duhovnoga pjesništva. No, odluka da se
talijanska lauda inkorporira u Svetu Misu ostavit će
svoj snažni trag u hrvatskim molitvama, pogotovo
ako imamo na umu da su u jednom od prvih poznatih
hrvatskih latiničkih jezičnih i književnih spomenika,
a godinama smatranim i najstarijim, istraživači vidjeli
utjecaj javno izvođenih talijanskih predlauretanskih
litanijskih lauda, uporno mu tražeći talijanski ili latin-
ski izvor koji nikad nije pronađen. Šibenska molitva u
izvorniku ima latinski naslov Oracio pulcra et devota
ad beatam virginem Mariam (Lijepa i pobožna molit-
va Blaženoj Djevici Mariji), kao tekst nadahnute pje-
sničke inspiracije, nezaobilazni je dio svih antologija
starijega hrvatskog pjesništva. Pronađena je u rukopi-
snoj knjižnici franjevačkoga konventualnog samosta-
na u Šibeniku, a izvorno je iz Bribira što se zaključuje
po njezinu srednjodalmatinskom čakavskom jeziku.
Poznata je od 1911. godine, kada su je opat Joso Mi-
lošević i jezikoslovac Ivan Milčetić objavili u Stari
nama (JAZU, 33. knjiga). Postoje indicije kako je ova
molitva autorska. Neki su skloni pripisivati autorstvo
zapisivaču fra Pavlu Šibenčaninu (Paulus de Sibini-
co / Paulus Sclavonia), jer je otkrivena usporedbom
dvaju rukopisa; Cantilena pro sabatho (pučki plač
Gospin, zapisan 1385. godine u latinskom kodeksu u
vlasništvu Mađarske nacionalne knjižnice) i nepotpun
teološki tumač Božjih zapovijedi (ostale su sačuvane
prve tri i početak četvrte) u jednom od kodeksa nave-
denoga šibenskog samostana. Tu su još mnogobrojni
njegovi latinski teološki i homilijski tekstovi i razma-
tranja pa osobne bilješke, razasuti u više samostan-
skih rukopisnih kodeksa. Odatle znamo da Pavao jest
Šibenčanin, jer se 1364. spominje kao lektor, tj. (na)
učitelj, a 1399. kao obnašatelj niza odgovornih funk-

cija u franjevačkom samostanu. Premda mu je latinski
jezik bio temeljnim izražajnim sredstvom, imao je in-
teres za domaću književnu produkciju raznih žanrova.
Njegova tri sačuvana spisa obuhvaćaju individualan
molitveno-pjesnički ostvaraj, pučko osmeračko pje-
sništvo i teološko razmatranje. Po Šibenčaninovim je-
zičnim obilježjima, riječ je o srednjodalmatinskoj ča-
kavštini ikavsko-ekavskoga tipa s prevagom ikaviza-
ma, uz određenu književnojezičnu nadgradnju razvid-
nu u latinizmima i nekim grafijskim specifičnostima,
procjenjuje se da nije mogao biti autorom Šibenske
molitve poradi (ne)poznavanja hrvatskog jezika. Sto-
ga mu se ne priznaje autorstvo i Šibensku molitvu ne
uvrštavaju u autorske antologije.7
Ipak neke njezine odlike odjekuju čak u hrvatskom
pjesništvu XX. stoljeća. To je ponajprije njezin recita-
tivni ritam temeljen na uglavnom litanijskom nizanju
i nepravilnom rimovanju ključnih riječi na kraju re-
daka.8 Zato je ona prije individualni ostvaraj namije-
njen osobnoj uporabi negoli javnom izvođenju pa stav
kako je ona barem djelomice pisana u stilu talijanskih
lauda tzv. flagelanata (bičevalaca; disciplinanata) iz
XIII. i XIV. st. ne stoji. Tome se, između ostaloga, pro-
tivi čitav drugi dio molitve, koji se svojim sadržajem
oslanja na vjerovanja (i Nicejskocarigradsko i Apo
7
Prema: Milčetić, I. i Milošević, J. 1911. Šibenska molitva. (14. vijek).
Starine 33, JAZU, Zagreb, 572-592. Malić, D. 1973. Šibenska molitva
(Filološka monografija). Rasprave Instituta za jezik 2, Zagreb, 81-190,
i ponešto izmijenjeno u knjizi: Malić, D. 2002. Na izvorima hrvatskoga
jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 127-267, tekst: 644-646. Mladenović,
A. 1969. O grafiji i jeziku “Šibenske molitve”. Godišnjak Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu 1/XII, Novi Sad, 161182. Vončina, J. 1975.
Zagonetka “Šibenske molitve”. Croatica - Prinosi proučavanju hrvatske
književnosti 6, Zagreb, 7-38
8
Dragica Malić, Šibenska molitva (filološka monografija), »Rasprave
Instituta za jezik«, knj. 2, JAZU, Zagreb 1973: 87–93 i Vjekoslav Štefa-
nić (prir.), Hrvatska književnost srednjega vijeka, Pet stoljeća hrvatske
književnosti, Matica hrvatska i Zora, Zagreb 1969: 374–376

stolsko) te je njihov refleksivni teološki komentar, ut-
kan u molitvu Djevici Mariji, kao majci Božjega Sina,
i u izravno obraćanje Božjemu Sinu, pa svojom izra-
zito proznom formom nikako nije pogodan za javno
izvođenje poput lauda. K tomu, pjesma se sastoji od
četiri dijela: pohvala Gospi u nebeskoj i zemaljskoj
sferi, opisivanje Krista kao dijela Svetog Trojstva te
izravno obraćanje Isusu. No komparativne paralele s
laudom mogu ipak upućivati na raniji datum nastanka
Šibenske molitve ako se prihvati mišljenje da Paulus
Sibinico nije autor.
Iz svega navedenoga može se razabrati da sveko-
lika hrvatska pjesnička molitva ima neprijeporno bi-
blijsko utjecište. Njemu se u nekih hrvatskih pjesnika
pridružuje i drugo, pučko, prepoznatljivo u elemen-
tarnoj formi nabrajalice koja se dade dovesti u vezu s
himničkom poezijom kakvu je recimo njegovala me-
zopotamska ili egipatska književnost, ali i s biblijskim
paralelizmom kao krunskom razlikovnicom biblijsko-
ga naspram drugih pjesništva. Zorni raspoznajni znak
jest postupak po kojem misli u prvom retku dvostiha
odjekuju u drugom usporednom retku. Na primjer:
»Zar on kada rekne, a ne načini, / zar obeća, pa ne
ispuni?« (Br 23,19). Ovaj odjek može biti raznolik: od
virtualnog ponavljanja do amplifikacije ili antiteze.
»Takav pjesnički sklop prvi je nazvao paralelizmom
biskup Lowth u svom predavanju o hebrejskom pje-
sništvu 1741. godine. On je pritom naglasio kako se
kroz pretakanje toga sklopa u prozu bilo kojega jezika,
sam sklop mnogo ne mijenja, budući je zasnovan na
smislu. To nije slučaj s pjesništvom zasnovanom na
metru ili biranim izrazima«.9 Iako u biblijskom verse-
tu postoje i drugi stilemi poput asonance, rime, refre-
na, igre riječi i akrostiha, paralelizam je jedinstven pa
9
Derek Kinder: “Pjesnička i mudrosna književnost” u Biblijski priruč
nik (prir. David i Pat Alexander). Zagreb: Kršćanska sadašnjost i Grafič-
ki zavod Hrvatske, 1989. Str. 316

neko teorijsko i spekulacijsko navlačenje na narodnu
»žicu« doista je preuzetno. Čak se može tvrditi obr-
nuto, da je liturgija utjecala na narodno stvaralaštvo.
S druge pak strane treba istaknuti da stilska obi-
lježja, recimo, islamske molitve Tekbir »Allahu ekber,
Alah akbar« (Bog je velik) i budističkih mantri nisu
imali gotovo nikakav presudan utjecaj na razvoj moli-
tve u hrvatskih pjesnika.
Suvremeni književni teoretičari često molitvu svr-
stavaju u hvalospjeve zbog same strukture molitve.
Većina molitvi započinje u himničkom tonu slavlje-
nja, hvaljenja Boga ili svetaca, dok manjina svoj po-
četak temelji na poklonu, tj. izražavanju hijerarhij-
skog odnosa između molitelja i moljenika. Redovito
je molitelj i njegov cijeli subjektivni svijet u služnič-
kom, podređenom odnosu spram moljenika. Nikola
Šop je u tome eksplicitan: »Klecnuše visoke statue.«
Gdjegdje u hrvatskome modernističkom pjesništvu
molitelj se buni protiv vlastite podređenosti, odnosno
Božje nadređenosti iznoseći svoj bogohuliteljski stav
kao što je slučaj u Janka Polića Kamova i Miroslava
Krleže (»ja nožem ću te udarit u leđa«), ali zanimljivo
je da ne bilježimo uspješnih revolucionarnih obrata
u kojem će molitelj i moljenik zamijeniti komunika-
cijska mjesta. Ipak, s modernizmom dolazi do mije-
ne. U molitvama se umjesto Boga oslovljava priroda.
Tim postupkom se ostvaruje ateizacija molitve s jed-
ne strane, a s druge strane otvarenje sveopće Božje
prisutnosti što najvjerojatnije promiče Antun Branko
Šimić u svojoj »Molitvi za preobraženje« jer govori
o noćnoj borbi s požudom gdje zadnji stihovi asoci-
raju na Isusov čudesan hod po vodi: »Mi slušat ćemo
u snu / kako mjesec tiho koraca po vodi.« U svojoj
pjesmi Šimić izravno ne spominje Boga, On se tek
naslućuje. Ekspresionist kao da slijedi riječi sv. Grgu-
ra Sinajskog: »Čemu toliko riječi? Molitva, to je Bog

koji ispunjava sve u svemu. Molitva je Bog; ona nije
nešto što se kreće od mene, već nešto u čemu sudje-
lujem: ne ono što ja činim, već je to Bog koji djeluje
u meni. Sveti apostol Pavao kaže: Živim, ali ne više
ja, nego živi u meni Krist (Gal. 2,2)«. Znači, tišina
uz želju molitelja A. B. Šimića da bude na razini tra-
va jest vrhunac poniznosti. Obrnuto pak, buna protiv
nadređenosti Božanstva samo ustoličuje, potvrđuje i
ovjerava čvrstinu Njegove postojanosti, bolje rečeno
nepromijenjivosti jednosmjernoga vertikalnoga odno-
sa. Zato sv. Teofan Zatvornik ističe: »Osnova molitve
jest stajati pred Bogom s duhom u srcu i neprestano,
danonoćno, stajati pred Njim do kraja života«. Naši su
pjesnici još rigorozniji. Jovan Hranilović veli: »Veli-
čanstvu Tvojem klanjam se, o Bože!«, a Silvije Stra-
himir Kranjčević: »Ispred lica Svevišnjega / Klanja-
mo se Tebi danas«.
Prije izvođenja molitve govornici redovito zauzi-
maju tzv. moliteljski stav: pognute glave, skrušeno
stoje, sjede ili kleče ili ničice padaju na tlo pa tako i
tijelom naglašavaju svoju hijerahijsku poziciju iz koje
se poput sv. Franje mogu tek retorički pitati: »Tko si
ti moj preslatki Gospodine, a tko sam ja, najgadniji
crvić tvoj?«. Upravo zbog toga jednosmjernoga mo-
litvenoga odnosa nema povratne obavijesti, nema di-
jaloga, nema drame kao u biblijskom Izakovu žrtvova
nju pa ipak neki tvrde da »moliti znači razgovarati s
Bogom i zadržavati se s njim, zahvaljivati, klanjati se,
iznositi svoja razmišljanja i osjećaje, moliti ga nešto
i davati zadovoljštinu«10. Molitve hrvatsklih pjesni-
ka potvrđuju da je izražavanje poklona, pokornosti,
skrušenosti onaj zamašnjak koji pokreće prve verse
k izricanju niza hvala božanskome biću. Taj obrazac
slijedi i Dominko Zlatarić svojim versima: »Nisam ja
10
Prema: http://hr.wikipedia.org/wiki/Bog

dostojan, hud sluga, da primim / u tamni ovi stan tebe,
ki s’ kralj nad svim...« Isprva ovo slavljenje Boga,
Božanskih Osoba, Svetaca i Duhovnih Bića, e da bi
dobilo na vjerodostojnosti, na kakvoći, podupiralo
se nabrajanjem ponajprije pohranjenim u horejskim,
trohejskim stihovima s daktilskim uzmahom (Antun
Kanižlić, Tin Ujević, Nikola Milićević), a rijetko kad
jampskim (Vladimir Nazor, Dobriša Cesarić). Jedno-
lična ritmičnost često je molitelje zapljusnula zano-
som koji rezultira izostavljanjem dionice zahvale bo-
žanskom biću.11 Inače, versi zahvale kadikad u potpu-
nosti mogu zamijeniti dionicu slavljenja.12 U takvim
slučajevima, prisutnim u sveopćim ili vjerničkim mo-
litvama u misnom slavlju na kraju službe kada se moli
za sve ljude i vlastite potrebe u obliku kratkih dijaloga
- čin prošnje, iskanja, moljenja može posvema izosta-
ti. Stoga, jedno od temeljnih obilježja strukture moli-
tve jest »i/ili algoritam« koji omogućava raznovrsne
tematske varijacije molitve, uključivanje ili isključi-
vanje pojedinih dionica.
Svakako najotporniju dionicu molitve predstavlja
prošnja, iskanje, moljenje. Njoj u dijaloškim formama
često prethodi nakana molbe, iako većinom egzistira
kao coup de grâce. Katkad se cijela molitva sastoji
samo od iskanja. No način prošnje moljenika protkan
je njegovim slavljenjem (Jerolim Kavanjin) ili zaziva-
njem (Anđelko Vuletić).
Poklon, slavljenje, zahvaljivanje i moljenje jesu če-
tiri temeljne dionice molitve. Hoće li one biti izražene
tako da ih možemo svesti pod definiciju sv. Augustina
»molitva je krik srca« ili sv. Ivana iz Damaska »moli-
tva je uzdignuće duše k Bogu« – ovisi o svakom po-
jedinom molitelju. Hrvatsko postmodernističko pje-
sništvo inkorporiralo je - osim temeljne tri značajke
11
Isp. Petar Preradović: “Molitva”
12
Isp. Zvonko Milković “Zahvala”

molitve: moljenja, zahvaljivanja i slavljenja - i druge
karakteristike, od ispovijedanja grijeha i vjere, kaja-
nja, komentiranja sve do kritiziranja, pa čak po broj-
nosti i raznovrsnosti nadilaze učenje sv. Dominika o
devet putova molitve.13 Ipak ih možemo razvrstati na
molitve iskanja, molitve zahvaljivanja i molitve slav
ljenja.
Zanimljivo je da molitve slavljenja u starih dubro-
vačkih i dalmatinskih pjesnika (Lovro Sitović) odra-
žavaju strukturu tzv. slavljeničkih govora. Zahvalju-
jući metodi analogije, možemo definirati sastavne di-
jelove molitve koja započinje oslovljavanjem molje-
nika, navođenjem povoda moljenju, zahvali molitelja
na prilici moljenja, isticanje tj. slavljenje moljenika,
prisjećanje molitelja, što može biti, koje su molitelje-
ve želje i nade te prošnja.14
Treći način skladanja molitava u hrvatskih pjesni-
ka jesu razradbe ili interpretacije glasovitih molitava.
Primjerice, u Nikole Matulića (kraj XV. st.) ili Vladi-
mira Nazora (XX. st.) itd. već je na površinskoj razini
vidljiva citatna struktura »Očenaša« Isusa iz Nazare-
ta. Nadalje, u Mateše Antuna Kuhačevića (XVIII. st.)
transparenti kostur pjesme predstavlja »Zdravo Mari-
ja«. Po fra Marku Pustišeku obilježja takvih molitava
su: »ponavljanje formula (iz Evanđelja ili liturgije),
imena, naslova, pitanja (...) Takav način molitve, gle-
dano racionalistički, izgleda strogo određen: sklonost
otezanju, kružnom ponavljanju i prividnoj nepoveza-
nosti.«
Ovdje smo tek u osnovnim crtama dotaknuli poe-
tičko bogatstvo molitava hrvatskih pjesnika ne oba-
zirući se toliko na razne pjesničke forme, figure i
13
Fr. Fabian (Stan) Parmisano OP: »Karakteristike dominikan-
ske molitve«. Prev. Fr. Ivan Tomislav Đukez OP
14
Isp. Vjekoslav Boban: Počela govorne komunikacije. Zagreb: Nakla-
da Jurčić, 2007. 155

trope čija bi studija svojim opsegom nadmašila ovo
djelo. Međutim, iza svega počiva posljednje pitanje:
Zašto pjesnici mole? Nalazi li se potpun odgovor u
Jakovljevoj poslanici (Eli bijaše jedan nama sličan
čovjek; on moliše s gorljivošću da ne pada više kiša
na zemlju tijekom tri godine i šest mjeseci; potom on
moliše ponovo, nebo dade kišu, zemlja donese svoj
plod…) ili u znanstvenim istraživanjima koje je pro-
vela Elizabeth Targ ili izraelski profesor interne me-
dicine Leonard Leibovic. Prvi projekt odnosio se na
oboljele od AIDS-a. Skupina kršćanskih iscjelitelja
služila se krunicom i molitvom. Na kraju, dobijen je
znanstveno dokaziv i mjerljiv dokaz o moći molitve.
Drugi projekt izveden je 2000. godine. Provedeno je
istraživanje iscjeljujućeg djelovanja molitve na go-
tovo 4000 odraslih ljudi koji su tijekom boravka u
bolnici između 1990. i 1996. dobili sepsu. Leibovic
je, naime, želio dokazati još jednu osobinu molitve,
njezinu moć da djeluje izvan vremena i prostora. Zato
oni koji ovo mogu prihvatiti složit će se s Krežimirom
Mišakom15 da Molitvenik hrvatskih pjesnika, unatoč
svojoj umjetničkoj funkciji, jest »i dokaz stvarne mo-
gućnosti izravne komunikacije ljudi s Bogom«.
15
Isp. Krešimir Mišak: »Molitvom protiv mačete«. Zagreb: Večernji
list, 8. ožujka 2008.

BILJEŠKA O SASTAVLJAČU
Josip Brkić, publicist i prevoditelj, rođen u Bapskoj

(grad Ilok), Vukovarsko-srijemska županija, 12. rujna
1944. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Vukovaru
šk. god. 19629/63. Studirao u Zagrebu matematiku,
fiziku, filozofiju i komparativnu književnost. Ranih
sedamdesetih godina urednik u časopisu SSOH-a “Pi-
tanja”. Od 1973. godine urednik tjednika za kulturu
i društvena pitanja “Oko”. Od 1981.-1989. godine
glavni urednik i direktor lista “Oko”. Od 1989. ured-
nik u redakciji IKRO “Mladost”. Od 1992. godine
radi u vlastitoj firmi “Brkić i sin”. Godine 1996. osni-
va “Grafički studio” za izdavačku, grafičku i tiskarsku
djelatnost.
U mirovini od 2006. godine.
Član je Društva hrvatskih književnih prevoditelja.
Knjige:
Slovo razlike, teorija pisanja (grupa autora), (Za-
greb, 1969.);
Poznati fragmenti (Mladost, Zagreb,1989.);
Molitvenik hrvatskih pjesnika - Vijenac molitava,
(Zagreb, 2008.)
Molitvenik hrvatskih pjesnika II (Florilegij), (Za-
greb,2020.) vlastito online izdanje: https://indepen-
dent.academia.edu/JosipBrkic
Bapski abecedarij, Zbornik sela u nestajanju, (Za-
greb, 2021.) pripremljeno izdanje.
Zbornici i prijevodi:
Uvod u Heideggera, (CDD, Zagreb, 1972.);
Alfred Schmidt: Povijest i struktura, (IC Komunist,
Beograd, 1976.);

Eugen Fink: Oaza sreće (misli za jednu ontologiju
igre), (IC Revija, Osijek, 1979.);
Čemu još filozofija? (CKD, Zagreb, 1982, 1985, dva
izdanja);
Izidor Kršnjavi: Zapisci (Iza kulisa hrvatske politi-
ke), (IKRO Mladost, Zagreb, 1986.)
Karl Marx: Ognjeslav M. Utješenović – Kućne za
druge Južnih Slavena (nedešifrirani i neobjavljeni
konspekt), (ŠK, Stvarnost, Zagreb, 1988.);
Franz Schraml: Hrvatsko ratište, (B&S, Zaprešić,
1993.);
Kraj filozofije i zadaća mišljenja (Naprijed & Brkić i
sin, Zagreb,1996.);
Arnold Suppan: Oblikovanje nacije u građanskoj Hr
vatskoj, (Naprijed ; Zagreb, 1999.);
Karl Kaser: Slobodan seljak i vojnik, I i II, (Naprijed;
Zagreb,1997.);
Martin Heidegger: Na putu k jeziku (Zagreb, 2009.)
itd.
Od 1981. živi i radi u Zaprešiću.

ABECEDNI POPIS AUTORA
A Č
Adamić, Stanislava 283 Čagalj, Marijan Ivan 371
Alfirević, Frano 217 Čenar, Jurica 476
Arnold, Đuro 115 Čerina, Vladimir 169
Česmički, Ivan 28
B Črnja, Zvane 279
Baković, Stanko 415 Ć
Balota, Mate 199
Begović, Sead 474 Ćatić, Musa Ćazim 146
Benček, Saša 348
Benešić, Julije 153 D
Biletić, Boris Domagoj 479 Dautbegović Krajinović,
Bilopavlović, Tito 385 Jozefina 436
Bilosnić, Tomislav Marijan Delorko, Olinko 244
427 Desnica, Vladan 229
Blažetin/Blazsetin, Stjepan/ Despot, Ilija 156
István 492 Dimitrović, Nikola 51
Blazović, Augustin 284 Dizdar, Mak 274
Boban, Vjekoslav 477 Domjanić, Dragutin 128
Bonifačić, Antun 212 Donadini, Ulderiko 186
Bošnjak, Branimir 397 Dragojević, Danijel 358
Brajnović, Luka 278 Durbešić, Tomislav 304
Brezinščak Bagola, Božidar
424 Đ
Budinić, Šimun 54
Bunić Vučić, Dživo 71 Đarmati, August 233
Đurđević, Ignjat 87
C Đurđević, Stijepo 60
Car-Matutinović, Ljerka 336 F
Cesarec, August 180
Cesarić, Dobriša 214 Fiamengo, Jakša 409
Cettineo, Ante 194 Frol, Ivo 238
Crijević, Ilija 31

G Katunarić, Dražen 463
Kavanjin, Jerolim 85
Galić, Miljenko 450
Kesterčanek-Vujica, Nada
Galović, Fran 162
277
Ganza, Mate 368
Kišević, Enes 417
Gjerek-Lovreković, Maja 484
Knežević, Petar 98
Golub, Ivan 321
Knežević, Željko 395
Gotovac, Vlado 318
Kokić, Aleksa 264
Grljušić, Ivan 460
Kolarić-Dumić, Ljubica 389
Grubišić, Vinko 392
Kolumbić, Tin 365
Gudelj, Petar 353
Gulin, Stjepan 393 Kordić, Ivan 408
Gundulić, Ivan 69 Kordić, Lucijan 267
Korner, Jeronim 240
H Koroman, Veselko 357
Košutić, Sida 208
Harambašić, August 120 Kos, Vinko 266
Hergović, Fredi 483 Kovačić, Ivan Goran 258
Hevaji Uskjufi, Muhamed 74 Kozarčanin, Ivo 246
Horvatić, Dubravko 374 Krajačević Sartorius, Nikola
Horvat, Pavao 333 61
Hranilović, Jovan 118 Kranjčević, Silvije Strahimir
Husić, Zvonimir 362 122
Krklec, Gustav 202
I
Krleža, Miroslav 181
Ivančan, Dubravko 334 Krmpotić, Vesna 342
Ivanišević, Drago 235 Kuhačević, Mateša Antun 93
Ivanišević, Đurđica 445 Kupareo, Rajmund 268
Ivanišević, Ivan 75 Kušan, Vladislav 227
Ivanjek, Mirko 440
Ivanković, Željko 466 L
Ivanošić, Antun 102
Lendić, Ivo 236
J Leopold, Anton 310
Lovrić, Fabijan 461
Jakovljević, Ilija 189 Lucić, Hanibal 47
Jakševac, Stjepan 272
Jakšić, Ante 252 M
Jelušić, Božica 442
Mađer, Miroslav Slavko 311
Jembrih, Ivica 378
Majer, Vjekoslav 211
Jendričko, Slavko 422
Maljevac, Juraj 100
K Marčinko, Mato 297
Marović, Tonči Petrasov 359
Kajan, Ibrahim Ibn 406
Marulić, Marko 33
Kanižlić, Antun 95

Matulić, Nikola 43 S
Mažuranić, Ivan 103
Menčetić, Šiško 40 Sekulić, Ante 280
Meršić Miloradić, Mate 110 Simić, Novak 234
Mihalić, Slavko 303 Sitović, Lovro 91
Mijović Kočan, Stijepo 384 Slaviček, Milivoj 315
Milićević, Nikola 293 Smerdel, Ton 219
Milišić, Milan 387 Sokač, Ivo 250
Milković, Zvonko 164 Stahuljak, Višnja 302
Milovec, Boltižar 77 Stamać, Ante 381
Miškina, Mihovil Pavlek 161 Stojević, Milorad 437
Stojić, Mile 475
N Stojić, Miljenko 481
Sudeta, Đuro 216
Načinović, Daniel 454
Nalješković, Nikola 49 Š
Nazor, Vladimir 137
Nikolić, Vinko 253 Šajtić, Andrija 64
Nizeteo, Antun 263 Šenoa, August 106
Novaković, Anđelko 447 Šibenčanin], [Pavao 25
Šimić, Antun Branko 190
P Šižgorić, Juraj 30
Šolc, Oto 262
Palada, Josip 364 Šoljan, Antun 338
Paljetak, Luko 400 Šop, Nikola 220
Palmotić Dioronić, Jaketa 80
Štambuk, Drago 438
Parun, Vesna 286
Pavelić, Milan 148 T
Petrač, Božidar 458
Petrak, Nikica 376 Tadijanović, Dragutin 231
Petričević, Anka 331 Tarle, Tuga 434
Pfanova, Dora 187 Tolj, Ivan 470
Piskač, Nenad 486 Tomičić, Zlatko 319
Podrug, Toma 335
Polić Kamov, Janko 158 U
Polić, Nikola 165 Ujević, Jure 388
Poljak, Izidor 150 Ujević, Tin 170
Preradović, Petar 104
Prpić, Tomislav 200 V
Pupačić, Josip 308
Velebit, Josip 251
R Vetranović, Mavro 44
Vida, Viktor 259
Ranjina, Dinko 55 Vincetić, Luka 372
Ricov, Joja 316 Vitaljić, Andrija 83

Vlaisavljević, Vlado 207 Z
Vučemil, Andrija 382
Vučetić, Šime 242 Zidić, Igor 379
Vučićević, Stojan 386 Zlatarić, Dominko 57
Vuković, Davor 453 Zoko, Božica 490
Vuletić, Anđelko 349 Zrinska, Katarina 82
Zrinski, Petar 78
W
Wiesner, Ljubo 154

NAPOMENA I
Izabrane pjesme u Vijencu molitava hrvatskih pje

snika u pravilu su preuzimane iz kritičkih izdanja,
Stari pisci hrvatski, Sabranih djela, Sabranih ili Iza
branih pjesama pojedinih autora, Pet stoljeća hrvat
ske književnosti, Stoljeća hrvatske književnosti itd. i u
načelu provjeravane u autorskim zbirkama, gdje god
je to bilo moguće i potrebno. Podaci normalnim slo-
gom ispod pjesama su autorski. Podaci kurzivom ispod
pjesama nisu nužno i izvor odakle su pjesme preuzete.
Uvrštene pjesme Vesne Parun Molitva za Magdu
Isanos (Tragom M. I., 1971.), Molitva pred susret (I
prolazim životom, 1972.), Molitva čovjeka koji je iz
gorio spašavajući pčele (Sto soneta, 1972.), Pjesma
u obliku molitve (Indigo grad, pjesme u prozi, 1989.)
i Ressurectio 1993. (Začarana čarobnica, 1993.) izo-
stavljene su iz ovog Vijenca na izričit zahtjev autorice.
Na izrijekom odbijenu suglasnost Petra Gudelja ispu-
štene su i pjesme iz njegova opusa: Šibenska molitva
(Ruke, suze i čempresi, 1956.), Molitva (Isus je sam,
1981.) i Pjesanca Isusu na križu (Pas, psa, psu, 1967.)
Velika hvala svim autorima koji su pristali sudjelo-
vati u ovom projektu. Velika hvala i kolegama dr. sc.
Vjekoslavu Bobanu i dr. sc. Branimiru Bošnjaku koji
su pristali pregledati konačni izbor i korisnim sugesti-
jama pridonijeli njegovu izgledu.
J. B.

NAPOMENA II
Online izdanje Molitvenika hrvatskih pjesnika (Flo

rilegij) prirodno se i tekstualno naslanja na prvo izda-
nje Molitvenika hrvatskih pjesnika [Altagama, Zagreb,
2008.] te zaokružuje povijesnu i vrijednosnu matricu
hrvatskoga autorskog molitvenog diskursa.
U ovom izdanju Molitvenika hrvatskih pjesnika za-
stupljeno je 192 autora, pedesetak više nego u prvome
izdanju iz 2008.
Svi tekstovi ponovno su pregledani, uvaženi su au-
torski ispravci gdje ih je bilo, otklonjene u međuvre-
menu uočene pogrješke, ujednačena vrijednosna ma-
trica, navedeni su izvori iz kojih su pjesme prenesene,
mjestimice je dopunjena Izabrana bibliografija.
U međuvremenu je također objavljen zavidan broj
autorskih zbirki koje, s obzirom na molitvenu formu,
nije bilo moguće zaobići u cjelini hrvatskog povije-
snog poetskog korupusa, pa su i one uzete u obzir.
Hvala svim autorima koji su se suglasili s pretiskom
pjesama za ovaj projekt. Velika hvala i kolegama dr. sc.
Vjekoslavu Bobanu i prof. dr. sc., akademiku Marku
Samardžiji koji su ovaj put pregledali konačni izbor i
korisnim redaktorskim i korekturnim intervencijama i
ispravcima pridonijeli njegovu konačnom izgledu.
J. B.

BILJEŠKE O PISCIMA
(Izabrana bibliografija)
Adamić, Stanislava (Koprivnica, 1921. - Split, 2005.)

Pjesme plamenih jutara, Split, 1955.; Jabuko moja prezrela,
Split, 1956.; Grebeni rastu na obalama, Split, 1958.; Krotka zem
lja, Split, 1960.; Suočenja, Split, 1963.; Močvara i zvijezde, Split,
1970.; Demoni, Split, 1974.; Raspuće, Split, 1977.; Spirale, Split,
1978.; Allafineun torrente /Na kraju bujica, Napoli, 1983.; Zlo
jutro, ne oskvrni molitvu (koautor s T. Božinović), 1994.
Alfirević, Frano (Zadar, 1903. - Zagreb, 1956.)
Pesme, Beograd, 1934.; More i daleki gradovi, Zagreb, 1941.;
Ranjeni galeb, Zagreb, 1942.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1952.;
Izabrane pjesme, Zagreb, 1963.; Izabrana djela, Pet stoljeća hr-
vatske književnosti, knj. 114, Zagreb, 1969.; Izabrana djela, Za-
greb, 2002.
Arnold, Đuro (Ivanec, 1854. - Zagreb, 1941.)
Izabrane pjesme, Zagreb, 1899.; Čeznuća i maštanja, Zagreb,
1908.; S visina i dubina, Zagreb, 1918.; Izabrane pjesme, Za-
greb, 1923.; Na pragu vječnosti, Zagreb, 1935.
Baković, Stanko (Guber/Livno, 1946.) Pjesme, 1980.; Noć i
san, 1981.; Sunce i pepeo, 1983.; Lepet duše, 1990.; Jutro i sje
na, 1990.; Zvjezdani oluj, 1991.; Ponoćne krijesi, izabrane pje-
sme, 1994.; Kasna večer, 1999.
Begović, Sead (Zagreb, 1954. - Zagreb, 2018.))
Vođenje pjesme, Zagreb, 1979.; Nad pjesmama, Split, 1984.;
Ostavljam trag, Zagreb, 1988.; Bad Blue Boys, Zagreb, 1990.;
Nova kuća, Zagreb, 1997.; Između dviju udobnosti, Zagreb,
2002.; Prorok u našem vrtu (izbor iz poezije), Zagreb, 2002.; Sve
opet postoji (izabrane pjesme), Bošnjačka književnost u 100 knji
ga, Sarajevo, 2007.; Osvrneš se stablu (izabrane pjesme), Za-
greb, 2008.; Uresi: aplikacije, Zagreb, 2009.; Zvekirom po čelu,
Zagreb, 2012.; U potrazi za Zlatom (Izabrane ljubavne pjesme
1979. – 2015.), Zagreb, 2015..
Benček, Saša/Kruts, Aleksandar (Mirkovac, 1932. - Osijek, 1989.)
Koje su u meni, Osijek, 1974.; Simfonija snova, Osijek, 1980.;
Kukurijek, Osijek, 1988.; Skitnička molitva, Vinkovci, 1994.

Benešić, Julije (Ilok, 1883. - Zagreb,1957.)
Istrgnuti listovi, 1922:; Poljska lirika (antologija), 1939.; Izbor
iz djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. Zagreb, 1969.
Biletić, Boris Domagoj (Pula, 1957.)
Zublja šutnje, Pula, 1983.; Maški vrisok (prepjev na makedonski
Jadranka Ristić), Skopje, 1985.; Primorski nokturno, Pula, 1986.;
Pjena brzih oblaka, Pula, 1990.; Radovi na nekropoli, Zagreb,
1996.; Oblik za dušu, Buzet, 1999.; Mali abecedarij, Zagreb,
2006.; Imam riječ (izabrane pjesme), Zagreb, 2006.; U gostima
(izbor prepjevā na strane jezike), Zagreb, 2007.; Vatrene kugle
i monolozi pod križem, Vinkovci, 2007.; Imam zbor (izabrane
pjesme na makedonskom jeziku u prepjevu Igora Isakovskog),
Skopje, 2011.; O ljubavi i smrti / On Love and Death (CD zvučna
građa - Biletić-Marušić), Pazin, 2016.; Zato što vrime ne prolaz,
Zagreb, 2018.; Možda ovo ne dolazi iz krvi, Ulcinj/C. Gora, 2020.
Bilopavlović, Tito (Nova Gradiška, 1940.)
Pijesku već oplakanom, Novi Sad, 1967.; Vrt za prijatelje, Za-
greb, 1969.; exodus, Zagreb, 1971.; Svuci svoju kožu (pjesme sa
Željkom Kneževićem) , Zagreb, 1972.; Lov na uzvanike, Zagreb,
1974.; Kutija za male i velike igračke (pjesme za djecu), Split,
1980.; Oprostite, volim vas: pjesme za najmanju i najveću djecu,
Zagreb, 1998.; Dvorska luda i ostala rodbina, Šibenik, 2000.;
Pepeo davnog trenutka, Vinkovci, 2005.; Pijesku već oplaka
nom, Zaprešić, 2007.
Bilosnić, Tomislav Marijan (Zemunik Donji, 1947.)
Senza luna, Zadar, 1968.; Pred zavjesama, Umag 1974.; Koji
jedu ribe, Čakovec, 1975.; Apsolutni labudopjev, Zadar, 1976.; I
društvo koje ostaje, Zagreb, 1977.; Sužanj riba u vodi srca, Split,
1977.; Zario ruku u srce (haiku), Split, 1979.; Približavanje pti
ca, Zagreb, 1980.; Il capricorno alato (izbor pjesama u prijevodu
Giacoma Scottija), Napoli, 1983.; Potez mača (haiku), Smedere-
vo, 1984.; Čelo za metak (poema), Mostar, 1984.; Krilati kozorog
ili ponoćne prijateljice, Novi Sad, 1984; Zadar, 2007.; Ljubavnici
iz Aleksandrije, Šid, 1986.; Iž (haiku), Odžaci, 1986., Rika jelena,
Split, 1988., Znaci za uzbunu, Zadar, 1993.; Vila Velebita (poe-
ma), Zadar, 1993.; Štit(i) slovo hrvatsko (poema), Zadar, 1994.;
Kalendar sna (haiku), Zadra, 1995.; Čajni pribor (haiku), Zadar,
1995.; Krik (poema), Nin, 2001.; Planina (haiku), Zadar, 2002.;
Tigar, Zadar 2004.; Velebit (haiku), Zadar 2004.; Metamorfoze
(crteži-pjesme), Zadar 2004.; Ogrlica (poema), Zadar, 2006.;
Odisejeve pjesme, Zagreb, 2007.; Velebit (haiku na albanskom u
prijevodu Milianova Kallupija ), Tirana, 2007.; Kucano srebro
(izabrane pjesme), Vinkovci, 2007.; Tigar (u prijevodu Riste Ð.
Jačeva), Skopje, 2008.; Tigar / Tigari (na romskom u prijevodu

J. Sulejmanija ), Skopje, 2009.; Molitve, Zadar, 2009.; Koji jedu
ribe / I mangiatori di pesci / Fish Eaters / Ata që i hanë peshqit
/ Balik yiyenler (pjesme na hrvatskom, talijanskom, engleskom,
albanskom i turskom, u prijevodima Giacomo Scotti, Vivian Zu-
vich, Mustava Spahiu, Zeynep Huseyin ), Zadar, 2009.; Tigar /
La Tigre (izbor na hrvatskom i talijanskom u prijevodu Alessan-
dro Salvi), Zadar / Tar, 2010.; Wrought Silver (izabrane pjesme
na engleskom u prijevodu Romana Karlovića), Zadar, 2010.;
Kuća (pjesme), Zadar, 2010.; Hrvatska ogrlica (poeme), Zadar,
2010. Vino u suncokretu, (izbor pjesama, web izdanje) 2010.; Ti
gri (na albanskom u prijevodu Jehone i Mustafe Spahiu), Tirana,
2011.; Križni put, Split, 2011.; Vukovar (poema), Zadar, 2011.;
Crno je crno (poema), Zadar, 2011.; The Tiger is the World
(na engleskom u prijevodu Đurđe Vukelić-Rožić i Karl Kvitka
), New Mexico, 2012.; Afrika, Zadar, 2012.; Ogledalo, Zadar,
2012.; Osamljeno drvo (haiku), Zadar, 2012.
Blazović, Augustin (Frankanava, 1921. – Frankanava, 2004.)
Vigilija bdjenje ili virostovanje, Beč. 1961.; Rosa i dim, Beč,
1987.; S licem prema narodu, Željezno, 1987.; Trnule, Željezno,
1991. (Rukopisna ostavština)
Boban, Vjekoslav (Sarajevo, 1957.)
Nijednim umom zamišljeno, Osijek, 1975., Orator, Zagreb, 1982.,
Ganagamonganglion, Osijek, 1985., Antikvarijat, Zagreb, 1997;
Solarna kormilarka, Zagreb, 2012.; Oteti bibliobus, Zagreb, 2014.
Bonifačić, Antun (Punat, 1901. – Chicago, 1986.) Pjesme, Su-
šak, 1926.; Pjesme, MH, Zagreb, 1932.; Pjesme, MH, Zagreb,
1938.; Izabrana djela, MH, Zagreb, 1996.
Bošnjak, Branimir (Vrbica, 1943. - Zagreb, 2016.))
Sve što nam prilazi, Zagreb, 1969.; Trošenje maske, Zagreb,
1974.; Gimnastičar u pidžami, Zagreb, 1978.; Semantička gla
dovanja, Zagreb, 1983.; Nove pjesme, Zagreb, 1988.; Sječivo
za nevine (izabrane pjesme), Zagreb, 1989. Posude za vrijeme,
1996., Susačke razglednice, Zagreb, 2001.; Smrt između progra
ma (izabrane pjesme), Zagreb, 2001.; Svrhe malih stvari, Zagreb,
2008.; Izgubljen u Internetu, Zagreb, 2009.; Pjesme na dnu svije
ta, Zagreb, 2013.
Brajnović, Luka (Kotor, 1919. - Pamplona, 2001.)
Smirene želje, Madrid, 1951.; Na pragu radosti, Madrid, 1958.
Brezinščak Bagola, Božidar (Vrbišnici, 1947.)
Bjegunac svete uspomene, Zagreb, 1971.; Samoobsodba, Ljub-
ljana, 1974.; U ime pračovjeka, Zagreb, 1983.; Sve hladnija sva
nuća, Zagreb, 1984.; Staklo u nama, Zagreb, 1990.; Izabrane
pjesme, Hum na Sutli, 2007.; Moje slovenske izkušnje (izabrana
djela na slovenskom), Celje 2003.; Između sumnje i predanja

(sabrane pjesme), Zagreb 2007.; Moja duša s tvojom, Varaždin-
ske Toplice 2012.; Humske popeifke (pjesme na materinskom
govoru), Varaždinske Toplice 2013.
Budinić, Šime (Zadar, 1530/35.-Zadar, 1600.)
Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi, Rim, 1582.; Summa nauka
krstjanskoga, Rim, 1583.; Katekizam rimski; Ispravnik za ereji
ispovidnici i za pokornici.
Bunić Vučić, Dživo (Dubrovnik, 1591. - Dubrovnik, 1658.)
Mandalijena pokornica, Ancona, 1630., Dubrovnik 41849.; Dje
la (prir. Ratković), Stari pisci hrvatski knjiga XXXV, Zagreb,
1971.; Djela (prir. Fališevec), Stoljeća hrvatske književnosti,
Matica hrvatska, Zagreb, 1995.
Car-Matutinović, Ljerka (Crikvenica, 1931.)
Vrijeme rastanaka, Zagreb, 1971.; Trudno kao dažd, Zagreb,
1976.; Odiljat se, Zagreb, 1983.; La bellezza del respiro /Ljepota
disanja, Mazara del Vallo, 1984.; Kanat slaji od meda, Rijeka,
1987.; Glasovi glazba, Zagreb, 1988.; Bajkoviti soneti, Čakovec,
1988.; Čakavske versade, Crikvenica, 1993.; Bezumlje, Zagreb,
1994.; Disanje (izbrane pjesme), Zagreb, 1997.; Jerbo samo
tebe gledim, Zagreb, 1998.; Jabuka na glavi, 2001.; Raduj se
danu, Zagreb, 2004. Versi o nepotrošivoj ljubavi, Zagreb, 2005.;
Meštrija (sabr. čk. pj.), Rijeka 2007.; Zarobljeno tijelo i drugi
soneti, Zagreb 2007.; Jabuka puno krilo (izabrane pjesme), Vin-
kovci, 2008.; Uzmi me na oblaku (Pjesme o ljubavi i neljubavi),
Zagreb, 2010.;Vrijeme punog mjeseca, Zagreb, 2012.; Kanat &
Kesnokrič (z suautorstvu s Božicom Jelušić), Zagreb, 2016.; MA
i LU, 1988.,1990.; MA i LU se igraju, Zagreb, 1995.; Duplići Ma
i Lu, Zagreb, 2015.
Cesarec, August (Zagreb, 1893. - Zagreb, 1941.)
Stihovi, Zagreb, 1919.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1961.; Izabra
na djela, I - XII, Zagreb, 1946.-1964.; Izabrana djela, I - II, Pet
stoljeća hrvatske književnosti, knj. 96. i 97, Zagreb, 1966.; Bijeli
lutalac, Zagreb, 1982.; Pjesme, Zagreb, 1982.; Sabrana djela,
I XX, Zagreb, 1982. - 1986.
Cesarić, Dobriša (Požega, 1902. - Zagreb, 1980.)
Lirika, Zagreb, 1931.; Spašena svijetla, Zagreb, 1938, 1985.;
Izabrani stihovi, Zagreb, 1942.; Pjesme, Zagreb, 1951.; Knji
ga prepjeva, Zagreb, 1951.; Osvijetljeni put, Zagreb, 1953.; Tri
pjesme, Zagreb, 1955.; Goli časovi, Novi Sad, 1956.; Proljeće
koje nije moje, Zagreb, 1957.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1960,
1964, 1973.; Moj prijatelju, Zagreb, 1966.; Slap (izabrane pje-
sme), Zagreb, 1970, 1974.; Izabrane pjesme i prepjevi, Sarajevo,
1975.; Svjetla za daljine (izabrane pjesme), Beograd, 1975.; Sa
brana lirika, Beograd, 1975.; Pjesme memoarska proza, Pet

stoljeća hrvatske književnosti, knj. 113, Zagreb, 1976.; Voćka
poslije kiše: izabrane pjesme i memoarski zapisi, Zagreb, 1978.;
Izabrana lirika, Bukurešt, 1982.; Povratak, Ljubljana, Beograd,
1985.; Srebrna zrnca u pijesku, Zagreb, 1985.; Balada iz pred
građa, Zagreb, 1992.; Povratak, Zagreb, 1995.; Kadikad, Za-
greb, 1997.; Izabrana djela, (prir. Vinko Brešić), Zagreb, 2000.,
2
2008; Pjesme, Zagreb, 2007.
Cettineo, Ante (Trebinje, 1898. - Split, 1956.)
Zvjezdane staze, Split, 1923.; Grebeni se rone, Split, 1928.; Za
suncem, Split, 1932.; Zlatni ključ, Split, 1933.; Laste nad uva
lom, Split, 1935.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književ-
nosti, knj. 104, Zagreb, 1965.; Pjesme, Split, 1978.
Crijević, Ilija (Aelius/Lampridus/Cervinus) (Dubrovnik,1463.-
Dubrovnik, 1520.) Oko 240 pjesama u 9 knjiga.
Čagalj, Marijan Ivan (Medov Dolac, 1938.)
Pili smo materinsko mlijeko, 1967./2000. (1. izd. Blato na Cetini,
2. izd Split); Sunčeva ruža (recitali), Split, 2003.; Sunčani konji,
2003.
Čenar, Jurica (Donja Pulja/Unterpullendorf, 1956.)
misi misli, vlastita naklada, Matrštof, 1983.; Kolo Slavuj, 1981.;
Mi svi, HŠtD, Željezno, 1982.; posvete, Oslip/Uzlop, 2006.
Čerina, Vladimir (Split, 1891. - Šibenik, 1932.)
Pjesme, proza, članci, eseji i zapisi, Split, 1977.; Izbor iz poezije,
Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 83; Pljeva na vjetru. Fo-
rum. God. 27 (1988.), knj. 55, br. 1/2
Česmički, Ivan (Janus Pannonius) (Česmica? 1434.-1472.)
Poemata ili Heroica (pjesme); Elegiae (tužaljke); Epigrammata
(epigrami).
Črnja, Zvane (Ivan) (Črnjeni, 1920. - Zagreb, 1991.)
Istrijanska zemlja (u suautorstvu s Ivanom Bostjančićem, s
predgovorom Mate Balote), Zagreb, 1940.; Raša će dati srce
(poema), Rijeka, 1947.; Priča o zemlji ilirskoj/Iliriji (ilustrirana
poema za djecu), Zagreb, 1953., 1981, 1994; Žminjski libar, va
viersah hrvackeh složen, Rijeka/Pula, 1966.; Korablja začinja
vaca u versih hrvacki složena, cvitjem opkićena po zakonu do
brih poet (antologija čakavske poezije s Ivom Mihovilovićem )
Rijeka, 1969.; Bezak na tovare, Zagreb, 1976.; Izabrane pjesme,
Split, 1977.; Sabrane pjesme, Rijeka, 1981.; One dvi naranče,
Opatija, 1988.; Balade i romance, Pula, 2001.; Čakavske besedi,
Vinkovci, 2005.
Ćatić, Musa Ćazim (Odžak/Modriča 1878. – Tešanj, 1915.)
Pjesme od godine 1900 do 1908. Mostar, 1914.; Izabrane pje
sme, Sarajevo, 1928.;.Odabrane pjesme, Zagreb, 1965.;.Pje

sme, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 1966.; Sabrana
djela, Tešanj, 1968.; Pjesme vjere, Sarajevo, 1978.; Ja nije sam
sanjar i druge pjesme, Sarajevo, 1981.; Pjesme (Izabrane pje
sme), Sarajevo. 1981.; Pjesme. (Izbor), Sarajevo. 1981.; Iza
brana djela, Sarajevo, 1988.
Dautbegović Krajinović, Jozefina (Šušnjari, 1948. - Zagreb, 2008.)
Čemerike, Doboj, 1979.; Uznesenje, Doboj, 1985.; Od Rima do
Kapue, Doboj, 1990.; Ručak s Poncijem, Zagreb, 1994.; Prizo
ri s podnog mozaika, Zagreb, 1997.; Božja televizija, Zagreb,
2001.; Različite ljubavi (izabrane pj.), 2004.; Vrijeme vrtnih stra
šila, Sarajevo 2005.; Različite ljubavi (izb.pj.), Zagreb, 2006.
Delorko, Olinko (Split, 1910. - Zagreb, 2000.)
Lirika šestorice [et al.], Zagreb, 1931.; Pjesme, Zagreb, 1934.;
Rastužena Euterpa, Zagreb, 1937.; Razigrani vodoskoci, Zagreb,
1940.; Uznosite slutnje, Zagreb, 1944.; Izgaranja : pjesme, Za-
greb, 1958.; Svijetli i tamni sati, Zagreb, 1961.; Lirski eden, Split,
1965.; Dolaze oblaci, Zagreb, 1978.; Izabrana djela, Zagreb,
1982.; Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj, 139, Zagreb, 1982.;
Izabrane pjesme, Zagreb, 1990.; Sve tišim glasom, Zagreb, 1995.;
Izabrana djela, Zagreb, 2000.
Desnica, Vladan (Zadar, 1905. - Zagreb, 1967.)
Slijepac na žalu, Zagreb, 1956.; Izabrana dela 1-4, Beograd, 2000.
Despot, Ilija (1885. - 1970.)
Duša, Zagreb, 1914.; Na ugaru (erotičke pjesme), Zagreb, 1914.;
Kidanje: nove pjesme, Zagreb 1926.; Nad grobom majke, Pitts-
burgh, 19--.; Sedam poslanica u stihu: prijateljima i za prijatelje,
Makarska, 1969.
Dimitrović, Nikola (Dubrovnik, 1510.–Kreta, 1553.)
Sedam psalam pokornijeh kralja Davida; Pjesni duhovnijeh,
Mleci 1549.; Pričice izete iz Svetoga pisma i filozofa; Pjesme,
Stari pisci hrvatski V (prir. Jagić, Daničić), 1873.
Dizdar, Mak (Stolac, 1917. - Sarajevo, 1971.)
Vidovopoljska noć, Sarajevo, 1936.; Plivačica, Sarajevo, 1954.;
Povratak, Sarajevo, 1958.; Okrutnosti kruga, Sarajevo, 1960.;
Koljena za Madonu, Sarajevo, 1963.; Kameni spavač, Sarajevo,
1966, 1997.; Ostrva, Sarajevo, 1966.; Poezija, Sarajevo, 1968.;
Modra rijeka, Sarajevo, 1971.; Pjesme, Zagreb, 1972, 1977.; Iza
brana djela, I - II, Sarajevo, 1981.; Zapisi o vremenu: izabrane
pjesme, Zagreb, 1999.
Domjanić, Dragutin (Krče, 1875. - Zagreb, 1933.)
Pjesme, Zagreb, 1909.; Kipci i popevke, Zagreb, 1917, 1922,
1937.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1924.; V suncu i senci, Zagreb,

1927.; Po dragomu kraju, Zagreb, 1933.; Pjesme, Pet stoljeća
hrvatske književnosti, knj. 74, Zagreb, 1970.; Inje i ruže, Zagreb,
1990.; Popevke, Zagreb, 1994.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1998.;
Izbor pjesama, SHK, Zagreb, 2000.
Donadini, Ulderiko (Plaški, 1894. - Zagreb, 1923.)
Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 85, Zagreb, 1970.; Sabra
na djela (ur. Donat), Zagreb, 2003.
Dragojević, Danijel (Vela Luka, 1934.)
Kornjača i drugi predjeli, Split, 1961.; U tvom stvarnom tijelu,
Zagreb, 1964.; Svjetiljka i spavač, Zagreb, 1965.; Nevrijeme i
drugo, Zagreb 1968.; Bijeli znak cvijeta, Zagreb 1969.; Četvrta
životinja, Zagreb, 1972.; Prirodopis, Zagreb, 1974.; Razdoblje
karbona, Zagreb 1981.; Zvjezdarnica, Zagreb 1994.; Hodanje
uz prugu, Zagreb 1997.; Žamor, Zagreb, 2005.; Negdje, Zagreb
2013.; Kasno ljeto, Zagreb 2018.
Đarmati, August (Srijemski Karlovci, 1906. - Ormož, 1978.)
Lirika, Zagreb, 1936.; Cvjetovi nad provalijama, Zagreb, 1941.; Na
putovima vječnosti, Zagreb, 1967.; Negdje daleko, Zagreb, 1970.;
Iznad omeđenih krugova, Zagreb, 1977.; Slutnje, Zagreb, 1987.
Đurđević, Ignjat (Dubrovnik, 1675. - Dubrovnik, 1737.)
Uzdasi Mandaljene pokornice, Mleci, 1728.; Razlike pjesme
duhovne i djeloispravne, Mleci, 1728.; Saltier slovinski, Mleci,
1729.; Stari pisci hrvatski XXIV, Zagreb, 1918; XXV, Zagreb,
1922.
Đurđević, Stijepo (Dubrovnik, 1579. - Dubrovnik, 1632.)
Ljubavne pjesme; Sedam psalama pokornijeh kralja Davida, Pa-
dova, 1686.
Fiamengo, Jakša (Komiža, 1946. - Split, 2018.))
Pred obećanom zemljom (s Momčilom Popadićem pod naslo-
vom Stepenište), Split, 1966.; More koje jesi, Split, 1968.; Vjetar
oko kuće, Split, 1975.; Večera u oku, Čakovec, 1976.; Svjetiljka
radosnog moreplovca, Split, 1988.; Oteto iz tmine, Split, 1990.;
Zaziv protiv zloduha, Split, 1992.; More u kamenu, Split, 1992.;
Kutija Gaja Utija, Solin, 1994.; Piva klapa ispo’ volta, Zagreb,
1994.; Supplica contro lo spirito maligno, Lecce, 1994.; U situ
jeziku, Split, 1996.; Zemlja od vremena, Rijeka, 1996.; Pedeseto
godišnja pjesma: soneti iz svjetlosti, Zagreb, 1996.; Sukanje kuć
ne dobrote, Split, 1997.; Morsko i druga mora, Šibenik, 1998.;
Dolazak u kruh, Split, 1998.; Podne na trgu, Hvar, 2001.; Os/Axis
(izbor, hrvatsko-englesko izdanje), Stobreč, 2003.; Sakrament
plovidbe (grafičko-pjesnička mapa, sa slikarom M.Trebotićem),
Zagreb, 2003.; Ljestve Jakovljeve (soneti), Zagreb 2003.; Ovjera
beskraja, Zagreb, 2005.; Nebo podneblje (soneti), Split, 2005.;

Domaće relikvije (izbor), Split, 2006.; Karoca gre (izbor sklada-
ne poezije, sa CD-om), Split, 2006.; Mravi iz Nezakcija (sone-
ti), Pula, 2006.; Crew of Ulysses (izbor na engleskom), Zagreb,
2007.; Anima gemella (soneti), Rijeka, 2007.; Das lateainische
Segel (izbor na njemačkom), Münster, 2008.; Rođenje zavičaja
(izbor iz poezije), Vinkovci, 2008.; Sonetno petoknjižje, 2008.;
Svjetleća tijela, Zagreb, 2009.; Tajna mjerenja, Zagreb, 2009.;
Jeka, Split, 2009.; Moju ljubav noćas svojom kućom zovi, 2010.;
Treće zvono, Zagreb, 2011.; Vrijeme s greškom, Zagreb, 2012.;
Hypnosovo ulje (izbor iz poezije), Split, 2012.; Cvrkut, 2014;
Pčela u jantaru, Split, 2016.; Božji hlad, Zagreb, 2016.
Frol, Ivo (Sisak, 1908. - Beograd, 1986.)
Lirika šestorice, Zagreb, 1931.; Krist nad krevetom, Zagreb,
1932.; Pjesme, Zagreb, 1946.; Neotpori, Beograd, 1965.
Galić, Miljenko (Drniš, 1951.)
Svjetlila, Zagreb, 1999.; Wojtyline obale, Split, 2003.; Molitva,
maslina, mathesis, OMH, Split, 2006.; U napasti nečovječna
koda, KOD Radoboj-OMH Split, 2008.; Božićni triptih, OMH,
Split, 2009. (Tri pjesničko grafičke mape s Josipom Botterijem
Dinijem); Krilo noći, Zagreb, 2016.
Galović, Fran (Peteranec, 1887. - Radenkovići, 1914.)
Tamara, Zagreb, 1907.; Četiri grada, Zagreb, 1913.; Začarano
ogledalo, Zagreb, 1913.; Ispovijed, Zagreb, 1914.; Pjesme I,
II, Zagreb, 1940.; Djela Frana Galovića, I - X, Zagreb, 1942 -
1943.; Z mojih bregov, Zagreb, 1948.; Izbor iz djela, Pet stoljeća
hrvatske književnosti, knj. 84, Zagreb, 1969.; Izabrana djela,
SHK, Zagreb, 1997.; Izbor iz djela, Vinkovci, 1999.
Ganza, Mate (Brštanovo, 1936.)
Pjesme strpljenja, Split, 1962.; Trg dobre smrti, Zagreb, 1964.;
Opustošenja, Zagreb, 1968.; Strepnje, Zagreb, 1972.; Dalje ništa
(s N. Kavurić-Kurtović i V. Nevjestićem), Zagreb, 1976.; Zemlja
koje nema, Zagreb, 1976.; Lomljenje kruha, Zagreb, 1977.; Gu
tač vatre, Zagreb, 1989.; Svjetlopis, Zagreb, 1991.; Knjiga bdje
nja, Zagreb, 1993.; Kamen na zemlji, Zagreb, 1998.; Izabrane
pjesme, Zagreb, 2000.; Most s putnikom, Zagreb,2004,; Hvata
nje sjene, Zagreb, 2006.
Golub, Ivan (Kalinovec, 1930. - Zagreb, 2018.)
Kalnovečki razgovori, Zagreb, 1979.; Strastni život (hrv. i rus.),
1983.; Trinaesti učenik, Zagreb, 1985.; Izabrana blizina, Zagreb,
1988.; Der Dreizehnte Jünger, Osnabrück-Münster, 1993.; Trag,
Zagreb, 1993.; Oči, Zagreb, 1994, 1995.; L’uomo di terra, Mila-
no, 1994.; De Dertiende Leerling, Breda, 1994.; Il Tredicesimo
Discepolo, Milano, 1996.; Molitva vrloga, Zagreb, 1996.; Ul
tima solitudo personae/Lice osame (lat. i hrv.), Zagreb, 1997.;

Hodočasnik/Peregrino (hrv. i španj.), Barcelona, 1998.; Moji
Božići, Zagreb, 1998.; Sabrana blizina, Zagreb, 2003.
Gotovac, Vlado (Imotski, 1930. - Rim, 2000.)
Pjesme oduvijek, Zagreb, 1956, 1995.; Opasni prostor, Zagreb,
1961.; Jeka, Zagreb, 1961.; I biti opravdan, Zagreb, 1963.; Za
stire se zemlja, Zagreb, 1967.; Približavanje, Beograd, 1968.;
Prepjevi po sjećanju, Zagreb, 1968.; Čarobna spilja, Beograd,
1969.; Sporne sandale, Zagreb, 1970.; Sadržaj vjetra (s E.
Murtićem), Zagreb, 1971.; Zabranjena vječnost, Zagreb, 1989,
1996.; Crna kazaljka, Zagreb, 1991.; Čekati sjevernije, Zagreb,
1995.; Djela I VII, Zagreb, 1995.; Crna jedra, Zagreb,2002.
Grljušić, Ivan (Poljice, 1953.)
Knjiga, zajednička zbirka, 1975.; Bez naslova, 1976; Tjedan (po-
ema), 1977.; Ne sagradi grada (poema), 1984.; Kaktusov cvijet
(haiku), 1990.; Smiješi se svijet bivajući mekšim (haiku), 1994.;
Krhotine pjesme, 1995.; Domovina (poema), 1997.; Prsten pla
nina (haiku), 1998. Molitva, 1999.; Pod krošnjom stabla, 2000.;
Pjesme (1968.-2000.), Split, 2001.; Poeme, 2001.; Zeleno buja
svibanj, 2001.; Svit se konča (Antologija hrvatskoga pjesništva
od početaka do danas, (tzv. velika), 2007.; More sjaja (izabrane
pjesme i poeme), 2012.; Ma svjetlost se neće utrnuti, 2019.; Pla
vo više nije plavo (stihovi za djecu), 2019.
Grubišić, Vinko (Posuški Gradac, 1943.)
Robotov poljubac, München-Barcelona, 1974.; Gregorijanske
šutnje, München-Barcelona, 1989.; Bitarion, Chicago, 1987.;
Hrvatska književnost u egzilu, 1990.; Druženja s tijelom, 1994.;
Stazama samih središta, Zagreb, 2005.; Tupi lupanj smrti, Zagreb,
2019.
Gudelj, Petar (Podosoj, 1933.)
Ruke, suze i čempresi, Sarajevo, 1956.; Isus je sam, Kruševac,
1961.; Pas, psa, psu, Beograd, 1967.; Suhozidina, Beograd, 1974.;
Tropi. Počela, Beograd, 1972.; Štit, Mostar, 1979.; Ilirika, Beo-
grad, 1980.; Ljubljana, 1984.; Mit i med, Beograd, 1982.; Vrulja,
Beograd, 1982.; Vlkoe, Beograd, 1983.; Hesperidske jabuke, Be-
ograd, 1986.; Golubice nad jamama IIII, (sabrane pjesme), Split,
1993.; Po zraku i po vodi, Baška Voda, 2002.; Pelazg na mazgi
(izabrane pjesme), Zagreb 2004.; Duša tilu, Zagreb, 2010.
Gulin, Stjepan (Šibenik, 1943. - Šibenik, 2014.)
Kovine, Zagreb, 1987.; Istovjetne pjesme, Zagreb, 1987.; Protu
tijekovi, Mladost, 1988.; Ljubavne pjesme, Šibenik, 1992.; Riječi,
Šibenik, 1995.; Mozartissimo, Šibenik, 1998.; Nitko ne griješi
ako šuti, Zagreb, 2003.; Svete nesanice, Zagreb/Šibenik, 2003.;
Ne to, Zagreb.; 2005, Smokve od soli, Zagreb, 2009.; Paz´te sad,
paz´te sad, Zagreb, 2011.

Harambašić, August (Donji Miholjac, 1861.; Zagreb, 1911.)
Ružmarinke. Zagreb 1882, 18832, 18874.; Slobodarke. Zagreb
1883.; Sitne pjesme. Osiek 1884.; Zlatka. Zagreb 1885.; Tugo
milke. Zagreb 1887.; Hrvatski pučki pismovnik (suautor N. Koko-
tović). Zagreb 1888.; Rob. Zagreb 1888.; Kraljev hir (suautor S.
Miletić). Zagreb 1889.;Pjesničke pripoviesti. Zagreb 1889.; Smilje
i kovilje. Zagreb 1890.; Zlatna knjiga za djecu. Zagreb 1890.; Mali
raj. Zagreb 1891.; Nevenke. Zagreb 1892.; Izabrane pjesme. Za-
greb 1895.; Armida (suautor S. Miletić). Zagreb 1896.; Antologi
ja. Zagreb 1926.; Ukupna djela Augusta Harambašića, 1–4, 7–10.
Zagreb 1942, 1943. (priredio: Julije Benešić) – Pjesme i proza. Pet
stoljeća hrvatske književnosti, 54. Zagreb 1966, 29–126.; Hrvat
ska Hrvatom. Zagreb 1995.; Izabrane pjesme. Zagreb 1998.
Hergović, Fredi (Beč, 1960.)
Staubsaugen, Mattersburg/Matrštof, 1988. (dvojezično)
Hevaji Uskjufi, Mehmed (Solin kod Tuzle, oko 1601.-) Serbo
kroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII
und XIX Jahrhundert, Sarajevo, 1912.; PSHK, knj. 10, 1967.
Horvat, Pavao/ Horváth Pál (Vedešin/Madžarska, 1930.) Novi
psalmi – Razgovor s Bogom.
Horvatić, Dubravko (Zagreb, 1939.- Zagreb, 2004.)
Groznica, Zagreb, 1960.; Zla vojna, Zagreb, 1963.; Bedem, Za-
greb, 1968.; Remparts (izbor na francuskom), Zagreb, 1969.;
Crna zemlja, Zagreb, 1970.; Bašćina, Zagreb, 1982.; Sveti zrak,
Klek-Zagreb, 1988.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1988.; , Za-
greb, 1992.; Ratna noć, Zagreb, 1995.; Svjetionik, Zagreb, 1999.
Hranilović, Jovan (Kričke, 1855. - Novi Sad, 1924.)
Žumberačke elegije, Križevac, 1886.; Pjesme svakidanke, Križe-
vac, 1890.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1893.; Žumberačke elegije
(izbor), Zagreb, 1934.; Svjetionik, Zagreb, 1999.; Neprohodne
magle, Zagreb, 2001.
Husić, Zvonimir (Varaždin, 1934. - Zagreb, 2012.)
Licem prema zemlji, Zagreb, 1974.; Vrijeme bez lica, Čakovec,
1977.; Pjesme povratka, Zagreb, 1984.; Sažeta ludost, Zagreb,
1988.; Čuvari slova, Zagreb, 1990.; Spaljeni prostor, Vinkovci,
1996.; Utiha srca, Zagreb, 2006.
Ivančan, Dubravko (Krapina, 1931. - Zagreb, 1982.)
Slobodna noć, Zagreb, 1957.; Leptirova krila, Zagreb, 1964.; Svjet
lucanja, Zagreb, 1966.; Pjesme na putu, Zagreb, 1968.; Uvijek iznova
raste pjenušavo stablo bijelog vodoskoka, Zagreb, 1968.; Amor, Za-
greb, 1971.; Bijeli brod, Zagreb, 1971.; More, Zagreb, 1973.; Baka,
Zagreb, 1975.; Život na selu, Zagreb, 1975.; Velegrad : (Pariške ski
ce): haiku, Zagreb, 1977.; Zeleno nebo : haiku, Zagreb, 1981.

Ivanišević, Drago (Trst, 1907. - Zagreb, 1981.)
Zemlja pod nogama, Zagreb, 1940.; Kotarica stihova, Zagreb,
1951.; Ljubav u koroti, Beograd, 1958.; Mali libar, Zagreb, 1959.;
Karte na stolu, Zagreb, 1959.; Jubav, Zagreb, 1960.; Poezija,
Zagreb, 1964.; Glasine, Zagreb, 1969.; Da sam ptica, Zagreb,
1970.; Vrelo vrelo bez prestanka, Zagreb, 1970.; Od blata jabuka,
Zagreb, 1971.; Um aller Toten willen, Zagreb, 1972.; Mali, ne
maline, Zagreb, 1974.; Historija, Zagreb, 1974.; Ljubav, Zagreb,
1977.; Čovjek, Zagreb, 1978.; Mnogi ja/Molteplice io, Rijeka,
1979.; Čovjeku riječ, Zagreb, 1980.; Izabrana djela, Pet stoljeća
hrvatske književnosti, knj. 125, Zagreb, 1981.; Druga sloboda:
izbor pjesama, Zagreb, 1981.; Budna strana, Zagreb, 2002.
Ivanišević, Đurđica (Kaštel Kambelovac, 1951.)
Nebeska škrinja, Split, 1984.; Večernji snijeg, Split, 1990.; Oče
naš iz Hrvatske, Zagreb, 1996.; Ljudi iz akvarija; Zagreb, 1997.;
Očenaš iz Hrvatske, (hrv.-tal. izdanje), Zagreb, 1999.; Stoljetna,
Zagreb, 2005.
Ivanišević, Ivan (Postire/Brač, 1608. - Povja/Brač 1665.), Kita
cvitja razlikova (Mleci, 1642.)
Ivanković, Željko (Vareš, 1954.)
Nešto od onog što jest, Sarajevo, 1978.; Utrka puževa, Sarajevo,
1982.; Vrijeme bez glagola, Sarajevo, 1986.; Urušavanje slike,
Sarajevo, 1990.; Izgubljeni zavičaj, Ljubljana, 1995.; Traženje
zavičaja, Zagreb, 1997.; Izbor poezije, Sarajevo, 1999.; Raskoš,
hladna mjesečina, Zagreb, 2002.; Izbor pjesama hrvatskih pisa
ca za djecu u Bosni i Hercegovini, Sarajevo–Zagreb–Wuppertal,
2005.; Isus je pročitao novine (izbor poezije), Sarajevo, 2006.:
Dnevnik melankolije, Sarajevo, 2008.; Petite histoire d’une tri
stesse/Mala historija tuge, Pariz, 2012.; Sjene, sve dulje, Saraje-
vo – Zagreb, 2012.; Hoja po prstih, Ljubljana 2013. (bilingval-
no); Sablazan jezika, Zagreb, 2014.; Ходене на прьсти, Sofija,
2016.; Melankolija modela, Sarajevo, 2017.; Ljubičasti menuet
(izbor poezije), Sarajevo, 2017.; Počast jeziku (trilingvalno), Sa-
rajevo, 2018.; Duga barbarska noć (izbor poezije), Rijeka – Sa-
rajevo, 2018.; Orfej iz Doline željeza, Sarajevo, 2020.
Ivanošić, Antun (Osijek, 1748. - Štefanje/Križevci, 1800.)
Svemogući neba i zemlje stvoritelj, Zagreb, 1788.; Stari pisci hr
vatski XXVI, Zagreb, 1940.
Ivanjek, Mirko (Zagreb, 1950.)
Kad budeš prolazio, Zagreb, 2013.; Hvatanje koraka, Zaprešić,
2020.
Jakovljević, Ilija (Mostar, 1898.- Zagreb, 1948.)
Otrov uspomene, Zagreb, 1940.; Lirika nevremena, Zagreb, 1945.,
Sarajevo, 1982., 1984.

Jakšić, Ante (Bački Brijeg/Bereg, 1912. - Zagreb, 1987.)
Biserni đerdan, Sombor 1931.; U dolini zaborava, Zagreb 1936.;
Zov proljeća i mladosti, Travnik 1938.; Pod sapetim krilima, Tu-
zla 1941.; Elegije, Subotica 1954.; Hod pod zvijezdama, Suboti-
ca 1955.; Osamljeni mostovi, Zagreb 1962.; Pred vratima tišine,
Zagreb 1963.; Pjesme o sinu čovječjemu, Zagreb 1965.; Za blag
danskim stolom, Zagreb, 1970.; Molitve pod zvijezdama, Zagreb,
1979.: Pod pješčanim satom, Zagreb, 19--.; Prema drugoj obali :
religiozna lirika, Đakovački Selci, 1987.
Jelušić, Božica (Pitomača, 1951.)
Riječ kao lijepo stablo, Čakovec, 1973.; Golubica i pepeo, Zagreb,
1974.; Čekaonica drugog razreda, Čakovec, 1979.; Kopernikovo
poglavlje, Osijek, 1983.; Meštri, meštrije, Varaždin, 1985.; Jezu
ši, Bjelovar, 1993.; Zimzelen, Bjelovar, 1993.; Svjetlokrug godine,
Zagreb, 1994.; Po mjeri cvijeta, Zagreb, 1995.; Noćna steza, Za-
greb, Đurđevac, 1997.; Stolisnik: male forme, Đurđevac, 2000.;
Slovostaj, Zagreb, 2002.; LIBELA: i druge pjesme, Đurđevac,
2003.; Rukavica soneta, Zagreb, 2005.; Flauta u inju, izabrane
pjesme, Privlačica Vinkovci, 2008.; Štorga, Zagreb, 2007.; Lje
stve od svile (pjesme za djecu) Zagreb, 2010.; Arielirika, Kopriv-
nica, 2011.; Dodirujem dugu/slikopisanka mala, Zagreb, 2011
Jembrih, Ivica (Gregurovec, 1940.)
Vse i dihanje, Čakovec, 1971.; Spoved zemlje, Čakovec, 1973.
U dosluhu s košutama, Čakovec, 1975.; Žerafke i vihri, Čako-
vec, 1980.; Oči posajene vu zutra, Varaždin, 1981.; Lamentacije
svetiešnoga moždana, Čakovec, 1983.; Koreni nosečega zernja,
Čakovec, 1986.; Stonogi strahovi, Osijek, 1992.; Življenje rieči i
zemlje, Krapina, 1993.; Zemlja srne/zemlja smo, (prep. na slov.),
Novo Mesto, 1994.; Kries rieči z Ivanščice, Ivanec, 1995.; Moje
popievke zlatar, Zlatar, 1995.; Mehenj na kamenu, Bedekovčina,
1996.; Na ramenu križa, Marija Bistrica, 1997.; Zlato u pijesku
nade, Čakovec, 1997.; Zagovor rieči, Sveti Ivan Zelina, 1998.;
Hodočašče rieči, Varaždin, 1998.; Izlet u zavičaj, Varaždin, 1999.;
Potok, Varaždin, 2000.; Zemlja – dvorišče neba, Varaždinske To-
plice, 2001.; Svetkujem rieč, Čakovec, 2002.; Put koji nije otpu
tovao, Čakovec, 2002.; Na putu vu narkozu, Varaždinske Toplice,
2003.; Šume se vraćaju u me, Čakovec, 2004.; Molitva za prvu
rieč, Čakovec : Nedelišće, 2008.; Doživljena viečnost, Zagreb :
Čakovec, 2008.; Svetloču zemlje moli, Čakovec, 2009.; Toplota
starog kaputa, Čakovec, 2011.; Spas ljubavi si spasil, Varaždin,
2012.; vanščica iše za cieli sviet, Varaždin, 2013.
Jendričko, Slavko (Komarevo, 1947.)
Nepotpune dimenzije, Sisak, 1969.; Ponoćna kneževina, Sisak
1974.; Tatari/kopita, Sisak, 1980.; Naslov, Rijeka, 1983.; Autori
tratto con melo (pj. na tal.), 1983.; Crvena planeta, Sisak, 1985.;

Proroci, novci, bombe, Zagreb, 1986.; Svečanost glagoljice, Si-
sak, 1989., 1990.; Hrvatska sfinga, Sisak, 1992.; To si ti, Zagreb,
1995.; Hrvaška sfinga (pj. na slov.), Kranj -Sisak, 1995.; Zimska
katedrala, Zagreb, 1999.; Orguljaš na kompjutoru (izbr. pj.),
1999.; Podzemni Orfej, 2001.; Kada prah ustaje, 2005.; U kući
malih pustinja, Zagreb 2007.; Diktatura ljubavi, Zagreb, 2010.;
Srijemske zamke, 2011.; Ovdje. Gdje?, Zagreb, 2011.; Kronika
snobdije: Odabrane pjesme 2001-2011 (2012.); Evolucija ludi
la, Osijek 2013.;Vozni red, Zagreb, 2016.; Strieglovi hologrami,
Sisak, 2017.; Crni krugovi, Sisak, 2017.; Magijsko zatvaranje
krugova, Sisak, 2017.; Simulacije, Zagreb, 2018.; Crteži jelena,
Sisak, 2018.; Apostolke, Sisak, 2018.; Logo/s, Sisak, 2018.; Diver
zant, Sisak, 2018.; Suvozač, 2019.; Rezanja, 2019.; Postaje, 2019.,
Prazne cipele, Osijek, 2019.; Imaginacije, Zagreb, 2020.
Kajan, Ibrahim Ibn (Mostar, 1944.)
Arabija ljubavi, Sarajevo 1967.; AlSajab i kamena vaza, Zagreb
1969.; Kuću dok nađeš, Zagreb 1978.; Žuta ptica (poezija za dje-
cu), Sarajevo 1980; Ljubavni huhujek, Sarajevo 1989.; Ljuba
vi je malo, Zagreb - Wuppertal 1994.; Pod beharom moje janje
spava (antologijska čitanka dječjeg pjesništva), Zagreb 1996.;
Melek (izabrane pjesme), Sarajevo 2002.; Druga bajka, Zenica
2002.; Smijeh koji je pobjegao (pjesme za djecu), Tuzla, 2003.
Kanižlić, Antun (Požega, 1699. - Požega, 1777.)
Utočište blaženoj Divici Mariji, 1759; Bogoljupstvo na poštenje
svetog Franceska Saverija, 1759; Obilato duhovno mliko, nau
ka o veri, 1754; Mala i svakomu potribna bogoslovnica, 1773;
Bogoljubnost molitvena, 1766.; Sveta Rožalija panorimitanska
divica, Beč, 1780.; Stari pisci hrvatski XXVI, Zagreb, 1940.
Katunarić, Dražen (Zagreb, 1954.)
Mramorni Bakho, Zagreb, 1983.; Pjeskolovka, Zagreb, 1985.;
Himba/Imposture, Zagreb, 1987.; Pučina, Zagreb, 1988.; Psal
mi, Zagreb, 1990.; Strmi glas, Zagreb, 1991.; Nebo/Zemlja, Za-
greb, 1993.; Pjesan o Stjepanu, Zagreb, 1995.; Lijepak za slavuja,
Zagreb, 1998.; Načitano srce, Zagreb, 1999.; Parabola, Zagreb,
2001.; Kobne slike, Zagreb, 2002.; Lira/Delirij, Zagreb, 2006.;
Kronos, Dubrovnik, 2011.; Jednoga dana bila je noć: izabrane i nove
pjesme 1983.—2015.; Zagreb, 2015.; Znak u sjeni, Zagreb, 2015.
Kavanjin, Jerolim (Split, 1643. - Sutivan/Brač, 1714.)
Povijest Vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a
čestita Lazara (po Sakcinskom: Bogatstvo i uboštvo), velepie-
sna; Stari pisci hrvatski XXII, Zagreb, 1913.
Kesterčanek-Vujica, Nada (Sarajevo, 1917. - Wilkes-Bar, 1971.)
Zov za daljinama, 1940., Suton na Tiberu, 1942., Tri naraštaja,
1942., Tragovi, 1959., Koluti vremena, 1969.

Kišević, Enes (Bosanska Krupa, 1947.)
Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled, Zagreb, 1974.; Sve mirim
te svijete, Zagreb, 1976.; Mačak u trapericama, Zagreb, 1979.; I
ništa te kao ne boli, Zagreb, 1980.; Due pozzi verdi, Napoli, 1983.;
Erosa sjeme, Beograd, 1986.; Lampa u prozoru, Zagreb, 1987.;
Veseli sat; Čudotvorac, Sisak, 1990.; Jutarnja molitva, Ljublja-
na-Zagreb, 1991.; Sijeda djeca, Zagreb, 1992.; Snijeg u očima,
Čakovec, 1993.; Svjetlost je Tvoja sjena, Zagreb, 2003.; Samo s
Tobom ja sam ja, Zagreb-Sarajevo, 2005.; 101 vino od vina, Za-
greb, 2007.; Voda je moja mati, Zagreb, 2008.; Zelene piramide,
Zagreb, 2008.; Jutarnji mrak (izabrane pjesme), 2016.; Sepike ke
sar zad (zbirka pjesama na perzijskom), 2018.
Knežević, Petar (Knin, 1702. - Visovac, 1768.)
Muka Gospodina našega Isukrsta i plač Matere njegove, Mleci,
1753, 1756.; Duhovna pivka, Mleci, 1750.; Pisme duhovne razlike,
Mleci, 1765.; Osmina, redovnička zabave duhovne, Mleci, 1766.
Knežević, Željko (Gornji Rajić, 1943.)
Pepelom i ružom, Zagreb, 1971.; Svuci svoju kožu (s Titom Bilo-
pavlovićem), Nova Gradiška, 1972.; Kuća puna vjetra, Zagreb,
1976.; Putovanja, Zagreb, 1981.; Okućnica, Zagreb, 1987.; Pod
zidom, Zagreb, 1988.; U tvojim rukama, Zagreb, 1992.; Brdo na
okupu, Zagreb, 1997.; Lijepo svjetlo dna, Zagreb, 2000.; Izabra
ne pjesme (izbor i pogovor Ante Stamać), Zagreb, 2003.; Kopito
trajnoga konja, Zagreb, 2005.; Na vrhu olovke (izbor i pogovor
Branimir Bošnjak), Vinkovci, 2006.
Kokić, Aleksa (Subotica, 1913. – Cetinje, 1940.)
Klasovi pjevaju, Zagreb 1936.; Zvona tihe radosti, Zagreb,
1938.; Srebrno klasje, Subotica, 1962.
Kolarić-Dumić, Ljubica (Kukujevci, 1942.)
Raskrižje, Rijeka, 1983.; Sva u srcu, Zagreb, 1985.; Vratit ću se
zemljo, Zagreb 1991.; Molitva za Hrvatsku, Rijeka 1992.; Sta
zama jutra (izabrane pjesme), Rijeka, 1995.; Uz baku je raslo
moje djetinjstvo, Zagreb, 1997.; S vjetrom kroz godinu, Rijeka,
1999.; Od proljeća do proljeća, Rijeka, 2003./2004.; Obasjana
suncem, Rijeka, 2005.; Igrajmo se radosti, Subotica, 2006.; Ja se
mraka ne bojim: dječja uspavanka, Rijeka, 2008.; Ususret svojoj
zvijezdi, Pinkovac / Guettenbach, Austrija, 2010.; Renkonten al
mia stelo – poemoj, Zagreb, 2011., prijevod.; Pjesma o zmajevi-
ma, Zagreb, 2011.; Vijenac od čekanja, Rijeka, 2012.; Čudnovata
godina, Subotica, 2018.
Kolumbić, Tin (Sveta Nedjelja/Hvar, 1936.)
U grču korijenja, Požega, 1967.; Slobodan kao vrijeme, Požega,
1968.; Živjeli mrtvi pijetli, Požega, 1970.; Balada o Jeleni, Pože-

ga, 1979.; Vratit ćemo snove, Požega, 1981.; U gradu svjetlosti,
Požega, 1983.; Vivere errando (izabrane. pjesme), Napoli, 1983.;
Panonsko more, Požega - Zagreb, 1991.; Dobro more, Opatija,
1992.; U ime mira (pj., es., čl.), Zagreb, 1995.; Vonj murtele, du
ša matere, Rijeka, 1996.; Umijeće ljubavi i smrti, Split, 2000.;
Izabrane pjesme, Rijeka, 2001.; Bašćina u sarcu, Zagreb, 2006.;
Ljubavni brevijar, Hvar, 2008.; More, modra molitva, Hvar, 2012.
Kordić, Ivan (Blizanci, 1945.)
Rumen, Mostar 1964.; Rika na razbojištu sunca, Sarajevo,1967.;
Odbjegla krinka, Sarajevo 1972.; Antologija poslijeratne bosan
skohercegovačke poezije, Sarajevo 1976.; Kuća pod nebom, Sara-
jevo, 1977.; Večernje vino, Sarajevo 1980.; Veranda prema moru,
Sarajevo 1984. i 1985.; Iza nekih godina, Sarajevo 1985.; Poezija
- izbor, Sarajevo 1987; Jeruzalemski zid, Sarajevo 1991. i 1992.;
Tražili smo kuću, Ljubljana 1993. i (na poljskom jeziku) 1995.;
Mačak u Sarajevu, Ljubljana 1995.; Kao priča, kao pjesma, Sara-
jevo 1995.; Težina zemlje, Sarajevo 1996.; Cesta izvan krajolika,
Sarajevo 2004. i 2008.; Sarajevo, post bellum, Sarajevo 2004.;
Sarajewska noc (na poljskom jeziku), Varšava 2008.; Živi stroj,
Zagreb 2008.
Kordić, Lucijan (Grljevići, 1914. - Mostar, 1993.)
Zemlja, Rim, 1951.; Od zemlje do neba, Chicago, 1953.; Vod
arkadama neba, Madrid, 1955.; Crvena dijagonala, Madrid,
1959.; Kroz plave zore, Pamplona, 1961.; Grob u katedrali, Salz-
burg, 1962.; Exodus, Buenos Aires, 1964.; Svibi i ribizi, Rim,
1968.; Plime neizmjerja, Rim, 1970.; Livade snova i vjetrova,
Rim, 1970.; Krateri i gejziri, Chicago, 1978.; Probuđene tipke,
Chicago, 1984.; Fremde Blumen, Zurich, 1987.; Čudo siromaš
nih koraka, Zagreb, 1990.; Fragmenti jednoga života, Chicago,
1994.; Pokošeno vrijeme, Mostar, 1996.
Korner, Jeronim (Herceg Novi, 1909. - Volterra, 1976.)
Blistavi rub, Zagreb, 1982.; Ljubav neba, Zagreb, 1935.; Lje
to i vječnost, Zagreb, 1935.; U hramu cistercija, Zagreb, 1938.;
Obasjane staze, Zagreb, 1941.; Djevičanske breze, SHP, knj. 26,
Zagreb, 1945.; Nebo s trideset zvijezda, Maribor, 1975.; Pjesme
duhovnika (ur. Donat), Zagreb, 1998.; Karmelu u Brezovici, Bre-
zovica, 1999.
Koroman, Veselko (Radišići, 1934.)
Grad prema sjeveru, Mostar, 1957.; Crne naranče, Sarajevo,
1965.; Knjiga svanuća, Sarajevo, 1967.; Svjetiljka od trnja, Sa-
rajevo, 1971.; Pogled iz zrcala, Sarajevo, 1974.; Sjaj i rana, Sa-
rajevo, 1975.; Izabrane pjesme, Sarajevo, 1975.; Na tom svijetu,
Sarajevo, 1977.; Jezik na pašnjaku, Zagreb, 1984.; Pjesme i za
pisi, Sarajevo, 1985.; Dok vlada prah, Zagreb, 1986.; Zeleni se

što je bilo, Sarajevo, 1989.; Na dan svega, Zagreb, 1997.; U ze
maljsko vrijeme, Zagreb, 2000.; Sok od velebilja, Zagreb, 2001.;
Sabrane pjesme, Zagreb, 2004.
Kos, Vinko ((Sv. Juraj na Bregu, 1914. - 1945.)
Vodopad, Zagreb, 1939., 1942.; Kipar, Zagreb, 1941.; Šišmiš,
Zagreb, 1943.; Zlatni orasi, Toronto, 1967.
Košutić, Sida (Radoboj, 1902. - Zagreb, 1965.)
Osmijesi, 1940.; Vjerenička žetva, 1942.; Jezero mrtvo 1956. Hr
vatska majka u pjesmi (antologija s Vinkom Nikolićem), Zagreb,
1941.; Jeka sve tiša, Donja Stubica - Općina Radoboj, 1995.;
Različaka čaša (izabrane pjesme), Zagreb, 1997.
Kovačić, Ivan Goran (Lukovdol, 1913.- okolica Foče, 1943.)
Lirika (s Hitrecom i Jurčićem), Zagreb, 1932.; Hrvatske pjesme
partizanke (s V. Nazorom), 1943.; Jama, Bari, 1944. Topusko,
1944. (brojna druga izdanja); Ognji i rože, Zagreb, 1945.; Djela
Ivana Gorana Kovačića, Zagreb, 1948.; Izabrana djela, Zagreb,
1951.; Izbor iz djela, Zagreb, 1973.; Novele, pjesme,.., Pet stolje-
ća hrvatske književnosti, knj. 135, Zagreb, 1975.; Izabrane pje
sme, Jama, Zagreb, 1997.
Kozarčanin, Ivo (Hrvatska Dubica, 1911. – Zagreb, 1941.)
Lirika (Tuga ljeta), Zagreb, 1935.; Sviram u sviralu, Zagreb,
1935.; Mrtve oči, Zagreb, 1938.; Izabrana djela, Zagreb, 2008.
(prir.: Ante Stamać)
Krajačević Sartorius, Nikola (Sisak, 1582. - Zagreb,1653.)
Molitvene knjižice (2. izdanje, Požun, 1640.); Sveti evangeliomi
(Graz, 1651.)
Kranjčević, Silvije Strahimir (Senj, 1865. - Sarajevo, 1908.)
Bugarkinje, Senj, 1885.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1898.; Trza
ji, Donja Tuzla, 1902.; Pjesme, Zagreb, 1908.; Izabrane pjesme,
Ženeva, 1918.; Izabrane pjesme, Beograd, 1929.; Djela S S.
Kranjćevića IIV, Zagreb, 1933/34.; Pjesme, Zagreb, 1948.; Iza
brane pjesme, Beograd, 1949.; Pjesme, Rijeka, 1958.; Sabrana
djela III, Zagreb, 1958.; Pet stoljeća hrvatske književnosti 60,
Zagreb, 1964.; Izabrane pjesme, Sarajevo, 1976.
Krklec, Gustav (Udbinja/Karlovac, 1899. - Zagreb, 1977.)
Lirika, Zagreb, 1919.; Grobnica, Zagreb, 1919.; Srebrna cesta,
Zagreb, 1921.; Beskućnici, Zagreb, 1921.; Nove pesme, Beograd,
1923.; Ljubav ptica, Beograd, 1926.; Izlet u nebo, Zagreb, 1928.;
Sabrana djela, I - II, Beograd, 1932.; San pod brezom, Zagreb,
1940.; Darovi za Bezimenu, Zagreb, 1942, 1991.; Tamnica vre
mena, Zagreb, 1944.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1947.; Lirska pe
toljetka, Zagreb, 1952.; Cvijeće, Zagreb, 1952.; Noćno iverje, Za-
greb, 1960, Sarajevo, 1966.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske
književnosti, knj. 100, Zagreb, 1963.; Djela, Zagreb, 1964.; La

stavica nad gradom, Zagreb, 1966.; List na vjetru, Zagreb, 1969.;
Pjesme, Zagreb, 1972.; Odabrana djela, I - IV, Zagreb, 1977.; Iza
brana djela, Zagreb, 1999.; Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.
Krleža, Miroslav (Zagreb, 1893. - Zagreb, 1981.)
Pjesme I, Zagreb, 1918.; Pjesme II, Zagreb, 1918.; Pjesme III,
Zagreb, 1919.; Lirika, Zagreb, 1919.; Knjiga pjesama, Beograd,
1931.; Knjiga lirike, Zagreb, 1932.; Balade Petrice Kerempuha,
Ljubljana, 1936. (brojna druga izdanja); Pjesme u tmini, Zagreb,
1937.; Lirika, Zagreb, 1949.; Poezija, Zagreb, 1969.; Izabrana
djela, I-V, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 91. - 95, Zagreb,
1973; Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.
Krmpotić, Vesna (Dubrovnik, 1932. - Beograd, 2018.)
Poezija, Zagreb, 1956.; Plamen i svijeća, Beograd, 1962.; Jama
bića, Beograd, 1965.; Raskorak (izbor), Kruševac, 1965.; Krasna
nesuglasja, Zagreb, 1969.; Ljevanica za Igora, Beograd, 1978.;
Dvojevanje, Zagreb, 1980.; Jednina i dvojina, Beograd, 1981.;
Dvogovor (izbr. pj.), Zagreb, 1981.; Vilin svlak, Zagreb, 1983.;
Orfelija, Zagreb, 1987., 1988.; Plamen neupaljene svijeće (izb.
pj. i pr.), Zagreb, 1987.; Niska (izb. pj.), Banja Luka, 1989.; Tvoja
takvoća, Zagreb, 1990.; Stotinu i osam (pj. u pr.), knj. I, Skopje,
1990., Zagreb, 1991., Ljubljana, 1996.; Stotinu i osam (pj. u pr.),
knj. II, Skopje, 1990., Zagreb, 1991., Ljubljana, 1996.; Una go
ccia di quel Mare (izb. pj., prij.), Bari, 1992.; Stotinu i osam (pj. u
pr.), knj. III, IV, Beograd, 1993., Zagreb, 1995., Stotinu i osam (pj.
u pr.), knj. VI, VII, VIII, Beograd, 1995.; Unus ad unam, Zagreb,
1997.; Sedam koraka oko vatre, Čačak, 1997; Zagreb,1999.; Put
jednote, Zagreb, 1998.; Sedam koraka oko vatre, Čačak, 1998;
Zagreb 1999. Stotinu i osam puta stotinu osam, Beograd 1999.;
Kvintet solo, Zagreb 2001.; Druga strana ničega, Zagreb 2004.;
Sarajevska stoosmica, Zagreb, 2003.; Blaženstvo: izbor na temu
iz 108 x 108, Zagreb, 2006.; Bog učitelj: izbor na temu iz 108 x
108, Zagreb, 2006.; Ljubav: izbor iz 108 X 108, Zagreb, 2006.
Kuhačević, Mateša Antun (Senj, l697. - l772.)
Život i djela, Senj, 1878. (pr. Magdić); Utiha nevoljnih, Split, 1898.
Kupareo, Rajmund (Vrboska, 1914. - Zagreb, 1996.)
Pjesme i psalmi, Zagreb, 1939.; Nad kolijevkom srca, Zagreb,
1945.; Na rijekama, Madrid, 1948.; Blagoslov zvijezda (izabrane
pjesme), Buenos Aires, 1961.; Balada iz Magallanesa, Zagreb,
1978.; Pjesme, (izbor 1930-1980), Zagreb, 1980.; Svjetloznak,
(rekapitulacija pjesništva, životopis i bibliografija), Zagreb, 1994.;
Prebivao je među nama, Zagreb, 2019.
Kušan, Vladislav (Srijemska Mitrovica, 1904. – Zagreb, 1985.)
Lišće na vjetru, 1932.; Ponoćne ispovijesti,1937.; Začarane tmi
ne,1942.; Izabrane pjesme, 1964.; Pjesme u prozi,1964.; Pet sto-

ljeća hrvatske književnosti (Izbor), Zagreb, 1969.; Sabrane pje
sme, Zagreb, 1992.; Izabrana djela, SHK, Zagreb, 2003.
Kušenić Gjerek, Maja (Koprivnica, 1961.)
Tajna, Koprivnica, 1979.; Iskrene bajke, Velika Gorica, 1982.;
Trag nevidljivog, Zagreb, 1983.; Zlatno zrcalo, Koprivnica, 1990.;
Mjesečeva karta, Koprivnica, 1991.; Rođena riječ, Koprivnica,
1995.; Posvećene pjesme, Zagreb, 1998.; Stakleno more, Zagreb,
2001.; Metafizički prozor, Koprivnica, 2003.; RADIO, Koprivni-
ca, 2005.; Nešto nalik osmijehu, Zagreb, 2008.; “Kristalna ruža”,
(knjiga pjesama na bugarskom jeziku), Varna, 2009.; “Nebo”, Ko-
privnica, 2010.
Lendić, Ivo (Janjina/Pelješac, 1908. - Iguaz/Argentina, 1982.)
Lirika, Zagreb, 1930.; Angelusi, Zagreb, 1936.
Leopold, Anton (Tonči) (Frakanava, 1928.)
Cvijeće iz Gradišća, 1954.; Gradišćanski hrvatski gaj, 1967.;
Štorice i pjesme, 1989.; Hrvatske povidajke, 1992.; Svitli kolo
bar, 1995.; Sunce domovine, 1996.
Lovrić, Fabijan (Tuzla, 1953.)
Monterov san i java, Doboj, 1981.; Imam i ja svoju cijenu, Tuzla,
1993.; Bljesak potopljenog sjaja, Orebić, 1994.; Počivaj mirno
Zvonimire, Knin, 1998.; Bljesak potopljenog sjaja (izdanje au-
tora), Knin, 1999.; Rumena matematika, Knin, 1999.; Gorim li
kako treba, Knin, 2002.; Govor cvijeća (poema o Slavi Raškaj),
Wuppertal, 2004.; Put križa (dvojezično; hrvatski / talijanski ; pri-
jevod Sonja Vrca / prepjev stihova Joja Ricov), Knin, 2004.; Još
ću ja dugo hrabar živjeti (s Josipom Paladom i ilustracijama Ivana
Antolčića i Željka pl. Horvatića Brade), Zagreb, 2005.; A ja klipan
(bojanka/pjesme za djecu do 10 godina; ilustracije Tatjane Jadrić;
prepjev na engleski: Graham McMaster ), Knin, 2005.; Još ću ja
dugo hrabar živjeti (drugo izmijenjeno izdanje) - Josip Palada i
Fabijan Lovrić, Zagreb, 2006. ; Totus tuus, Knin, 2008.
Lucić, Hanibal (Hvar, 1485.-Hvar, 1553.)
Skladanje izvarsnih pisan razlicih počtovanoga gospodina Ha
nibala Lucića vlastelina hvarskoga (Venecija, 1556.); Pjesni lju
vene; Robinja; Stari pisci hrvatski VI, 1874.
Mađer, Miroslav Slavko (Hrtkovci, 1929. - Zagreb, 2015.)
Raskršće vjetra, Zagreb, 1955.; Mislim na sunce, Zagreb, 1955.;
Utaman, Zagreb, 1957.; U čovjeku, Zagreb, 1961.; Atene riječi,
Vinkovci, 1962.; Lenije, zelene lenije, Zagreb, 1965.; Izabrane
pjesme, Zagreb, 1969.; Velika polja, Osijek, 1974.; Pjesme iz ne
doumice, Zagreb, 1957.; Asser Savus, Zagreb, 1978.; Četrdeset
devet, Split, 1979.; Ispod klupe, Čakovec, 1981.; Djedovo slovo,
Zagreb, 1981, 1986, 1987, 1990.; Pjevat će Slavonija, Vinkovci,
1982.; Izabrana djela, Zagreb, 1984.; Nedavna davnina, 1986.;

Izabrane pjesme, Zagreb, 1991.; Žita zemlje, Vinkovci, 1993.;
Lovac mirisa, Vinkovci, 1994.; Putna glazba, 1996.; Leteći ša
ran, Vinkovci, 1996.; Gdje lopoči cvjetaju, Vinkovci, 1996.;
Jesenja berba, Zagreb, 1999.; Kolodvori jave, Zagreb, 2001.;
Dnevna potrošnja, 2004.; Daleki vlak, Zagreb, 2008.
Majer, Vjekoslav (Zagreb, 1900. - Zagreb, 4. 1975.)
Lirika, Zagreb, 1924.; Pjesme zabrinutog Evropejca, Zagreb,
1934.; Svirač i svijet, Zagreb, 1938.; Pjesme, Zagreb, 1953.; Bre
ze kanarinci kiša, Zagreb, 1956.; Otvaram prozor, Zagreb, 1958.;
Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 111, Za-
greb, 1965.; Plinska lanterna na Griču: pjesme, Zagreb, 1977.;
Pjesme, Zagreb, 1978.; Svjetiljka na Griču, Zagreb, 1993.; Izbor
iz djela, Vinkovci, 1999.
Maljevac, Juraj (Perudina/Vinice, 1734. - Varaždin, 1812.)
Horvacka od Kristuševoga narođenja vitija, Zagreb, 1999.; Ne
beski pastir pogubljenu ovcu išče, Donja Stubica, 2005.
Marčinko, Mato (Hrastovica, 1925. - Zagreb, 2010.))
Mjesečev zavičaj, Zagreb, 1979.; Noćurci u krajoliku, Zagreb,
1981.; Moliti nebo, Zagreb, 1995.; Noć pokošenih hrvatoljuba,
Zagreb, 2001.; Hrvatski litopis, Zagreb, 2001.
Marović, Tonči Petrasov (Mravinci, 1934. - Split, 1991.)
Asfaltirano nebo, Split, 1958.; Knjiga vode, Split, 1962.; Riječ
u zemlji, Split, 1963.; Putanje, Split, 1967.; Ciklus o cilju, Split,
1968.; Ljudski kusur, Split, 1969.; Premještenja, Zagreb, 197.;
Ča triba govorit, Zagreb, 1975.; Hembra, Zagreb, 1976.; Eros i
Anter, Zagreb, 1976.; Demokritov kruh, Split, 1978.; Suprotiva,
Zagreb, 1981.; Lastavica od 1000 ljeta, Zagreb, 1982.; Osam
nica, Zagreb, 1984.; Temistoklo, Split, 1984.; Moći ne govoriti,
Zagreb, 1988.; Oče naš, Zagreb, 1990.; Job u bolnici, Zagreb,
1992.; Odabrana djela, I - II, Split, 1992.
Marulić, Marko (Split, 1450.- Split, 1524.)
Judita (Istorija svete udovice Judit u versih hrvacki složena),
1501/1521.; Suzana; Molitva suprotiva Turkom; Tužen’je grada
Hjerozolima; Pisni razlike (prir. Vončina), Split, 1994.
Pjesme: Dobri nauci; Divici Mariji; Od uskarsa Isusova; Utiha
nesriće; Od začetja Isusova; Od uzvišenja Gospina; Svrh muke
Isukrstove; Urehi duhovni; Stumačenje Kata; Stari pisci hrvatski
I, 1869. Pisni razlike (prir. Vončina), Split, 1994.
Matulić, Nikola (Split. konac XV. st.) (Šenoina Antologija)
Mažuranić, Ivan (Novi Vinodolski, 1814. - Zagreb, 1890.)
Osman (dopuna), Zagreb, 1844.; Smrta Samilage Čengijića, Za-
greb, 1846, 185.; Pjesme, Zagreb, 1895, 1924.; Djela hrvatskih
pisaca, Zagreb, 1938, 1958.; Pet stolječa hrvatske književnosti
32, Zagreb, 1965.

Meršić Miloradić, Mate (Frankanava/Frankenau, 1850.- 1928.)
Jačke, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 31978.
Menčetić Vlahović, Šiško (Dubrovnik, 1457. - Dubrovnik, 1527.)
Ner tko je srcem lav i kamen u sebe; Kad jednom s tom vilom
stah da se razdili.; Blaženi čas i hip; Prvi pogled; Isusu na križu.
Stari pisci hrvatski II, 1870.
Mihalić, Slavko (Karlovac, 1928. - Zagreb, 2007.)
Komorna muzika, Zagreb, 1954.; Put u nepostojanje, Zagreb,
1956.; Početak zaborava, Zagreb, 1957.; Darežljivo progonstvo,
Zagreb, 1959.; Godišnja doba, Zagreb, 1961.; Ljubav za stvarnu
zemlju, Zagreb, 1964.; Jezero, Beograd, 1966.; Izabrane pjesme,
Zagreb, 1966.; Posljednja večera, Zagreb, 1969.; Vrt crnih jabu
ka, Zagreb, 1972.; Klopka za uspomene, Zagreb, 1977.; Izabra
ne pjesme, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 164, Zagreb,
1980.; Pohvala praznom džepu, Zagreb, 1981.; Tihe lomače, Za-
greb, 1985.; Iskorak, Zagreb, 1987.; Izabrane pjesme, Zagreb,
1988.; Mozartova čarobna kočija, Zagreb, 1999.; Ispitivanje ti
šine, Zagreb, Ljubljana, 1990.; Zavodnička šuma, Zagreb, 1992.;
Baršunasta žena, Zagreb, 1993.; Karlovački diptih, Karlovac,
1995.; Približavanje oluje, Zagreb, 1996.; Pandorina kutija, Za-
greb, 1997.; Sabrane pjesme, Zagreb, 1998.; Akordeon, Zagreb,
2000.; Močvara, Zagreb, 2004.
Mijović Kočan, Stijepo (Đurinići/Konavle, 1940.)
Ispovjedaonica, Zagreb, 1969.; Ja odozdo, Čakovec, 1970.; Ta
riječ, Zagreb, 1974.; Izravno u stroj, Zagreb, 1981.; Sedmogla
snik, Beograd, 1982.; Vijenac soneta, Zagreb, 1982.; Ono nešto,
Zagreb, 1986.; Triptih u glavi, 1988.; Konavoski vez (izabrane
i nove pjesme), Zagreb, 1988.; E da mi je (za djecu), Zagreb,
1991.; Skupljena baština (hrestomatija suvremenoga hrvatskog
pjesništva, Zagreb, 1993.; Iznove starih majstora, Zagreb, 1995.;
Sonet o svinjcu … i Kati naravno, Zagreb, 2000.; Basne u stiho
vima, Karlovac, 2005.; Na bijeloj lađi, Zagreb, 2005.; Ulovljen
u jeziku (izbor), Zagreb, 2005.; Jedan izbor, Vinkovci, 2007.;
Sedmoglasje, odjednom i djed i dijete (izbor), Zagreb, 2016.
Milićević, Nikola (Zvečanje, 1922. - Zagreb, 1999.)
Zlatna grana, Zagreb, 1952.; Pod ravnodušnim zvijezdama (sa
S. Novakom i V Pavletićem), Zagreb, 1953.; Obećanja žute zore,
Zagreb, 1956.; Snijeg i crna ptica, Zagreb, 1964.; Prah zemalj
ski, Split, 1974.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književ-
nosti, knj. 156, Zagreb, 1982.; Nepovrat, Zagreb, 1984.; Pjesme
iz tišine, Zagreb, 1994.; Izabrane pjesme, Zagreb, Omiš, 1995.;
Živa česma, Zagreb, 1996.; Sonet u krugu, Zagreb, 1998.
Milišić, Milan (Dubrovnik, 1941. – Dubrovnik, 1991.)
Volile su me dvije sestre, skupa, Beograd, 1970, 21989.; Koga
nema, Beograd, 1972.; Živjela naša udovica, 1977.; Zgrad, Beo-

grad, 1977.; Having a Good Time, Beograd, 1981.; Mačka na sme
ću, Beograd, 1984.; Vrt bez dobi (grafičko-pjesnička mapa, sa sli-
karom Lukšom Pekom), Dubrovnik, 1986.; Stains (na engleskom
jeziku), Zagreb-Dubrovnik, 1993.; Treperenje, Zagreb, 1994.; Na
strana vrana, Beograd, 1996.; Stvaranje Dubrovnika, Sarajevo,
1996.; Mrtvo zvono, Split, 1997.; Fleka, e, Zagreb, 2001.
Milković, Zvonko (Varaždin, 1888. -Varaždin, 1987.)
Pjesme, Zagreb, 1914.; Pobožni časovi, Zagreb, 1944.; Izabrane
pjesme, Zagreb, 1961.
Milovec, Boltižar (Međimurje, 1612.- Zagreb, 1678.)
Dvojdušni kinč (1661.), Dušni vrt (1664.), Pobosnoszt vsakda
snya za Bratovchinu Muke, i Szmerti Jesusove (1670.) i Pobosne
molitve (1678.).
Načinović, Daniel (Labin, 1952.)
Tu i tamo nedjelja, Pula, 1976.; Libar od vrimena, Rijeka -Pazin,
1984.; Jadranske pjesme, Pula, 1984.; Čovik na tin svitu, Pazin,
1990.; Elohim, Pazin, 1995.; Rhapsody in CA, Labin, 2000.; Ur,
Pula, 2002.; Jingle Joyce, Rijeka, 2003.; Manutekstura (Pažur/
Načinović), Zagreb, 2006.
Nalješković, Nikola (Dubrovnik, 1500.-Dubrovnik, 1587.)
Dialogo sopra la sfera del mondo (1579.); Pjesni ljuvene; Pjesni
od maskerate; Pjesni bogoljubne. Stari pisci hrvatski VIII, 1876.
Nazor, Vladimir (Postira, 1876. - Zagreb, 1949.)
Lirika, Zagreb, 1910.; Hrvatski kraljevi, Zagreb, 1912.; Nove pje
sme, Zagreb, 1913.; Intima (1913. -1914.), Zagreb, 1915.; Pje
sni ljuvene, Zagreb, 1915.; Djela Vladimira Nazora, I-V Zagreb,
1918.; Pjesme o četiri arhanđela, Sušak, 1927.; Oče naš, Beo-
grad, 1929.; Istarski bolovi, Zagreb, 1930.; Istarski gradovi, Zag-
reb, 1930.; Deseterci, Zagreb, 1930.; Pjesme o bratu Gavanu i
sestri Siromaštini (1930. - 1931.), Zagreb, 1931.; Topuske elegije,
Zagreb, 1933.; Knjiga pjesama, Zagreb, 1942.; Četiri arhanđela,
Zagreb, 1942.; Pjesme partizanke, 1943, 1944.; Djela Vladimira
Nazora, I - XV, Zagreb, 1946 - 1949.; Izabrana djela, I - II, Pet
stoljeća hrvatske književnosti, knj. 77. i 78, Zagreb, 1965.; Sa
brana djela Vladimira Nazora I-XXI, Zagreb, 1977.
Nizeteo, Antun (Zadar, 1913. - Krapina, 2000.)
Uspavanka vremenu, 193.; Izabrana djela, Zagreb, 2004.
Novaković, Anđelko (Priko, 1951. - Zagreb, 2003.)
Anđeli utihe u ornjima razlike, Zagreb, 1990.; Lađa od krokanta,
Zagreb, 2003.
Palada, Josip (Dograde, 1935.)
Urla tišina, Zagreb, 1989.; Stiglo me, Zaprešić, 1998; Mogila,
Koprivnica, 2001.; Stanari sna, Zagreb, 2003.; Viđenja, Zagreb,
2003.; Hrvatski domovinski rat, Koprivnica, 2004.; Još ću ja

dugo hrabar živjeti, Knin - Zagreb, 2005., 2006.; Ako ne otputu
ješ, Donja Lomnica, 2007.
Palmotić Dioronić, Jaketa (Dubrovnik, 1623.- Dubrovnik,1680.)
Christiade, Rim 1670.; Dubrovnik ponovljen i Didone, Dubrov-
nik, 1878.
Paljetak, Luko (Dubrovnik, 1943.)
Nečastivi iz ruže, Zagreb, 1968.; Najbliži konac svijeta, Dub-
rovnik, 1968.; Ljubičaste kiše, Zagreb, 1973.; Kako prolazi dan,
Beograd, 1975.; Kockice za staru damu, Beograd, 1975.; Pjesme
mnogo hvaljenoj i ne baš sveusvemu zadovoljavajućoj gospi, Split,
1977.; Ludo pjevanje u planinama, Zagreb, 1978.; Love and Ki
sses Heart Book, Montreal, 1979.; Noćni lov, Beograd, 1981.; So
neti i druge zatvorene forme, Osijek, 1983.; Strogo pov., Beograd,
1983.; Životinje iz Brehma i druge pjesme, Rijeka, 1984.; Pjesni na
dubrovačku, Zagreb, 1984, 1991, 1997.; Dolazak malih gospoda
rica, Zagreb, 1984.; Školjka, Zagreb, 1986.; Opaska o cvrkutanju,
Beograd, 1986.; Sandosten forte, Rijeka, 1987.; Perunika u boci,
Odžaci, 1987.; Na rubu tijela (izbr. pj.), Zagreb, 1987.; U magli
sitne sintetike, Zagreb, 1988.; Snižena vrata, Nikšić, 1989.; Klaun
ske pjesme, Haganj, 1990.; Pjevač u žabljem zboru, Odžaci, 1990.;
Ruke, Zagreb, 1991.; Izbjegle pjesme/Ubežni pesmi, Ljubljana
1991.; Večernja s Ovidijem, Zagreb, 1992.; Anđelovanje, Rijeka,
1993.; Inventar, Dubrovnik, 1993.; Bdjenje, Zagreb, 1994.; Singe
rica pod snijegom, Zagreb, 1994.; Izložba minerala, Zagreb, 1996.;
Venecija/Venezia, Dubrovnik, 1997.; Val, Zagreb, 1997.; Tenis
haiku, Dubrovnik, 1998.; Bijela tama: izabrane pjesme, Zagreb,
2000.; Sve po šest: pjesme, Dubrovnik, 2003.; Frizer za krizanteme
(haiku), Zagreb, 2004.; Sacra, Ljubljana, Zagreb 2005.; Crna kro
nika, Zagreb, 2006.; Nevidljiva zastava, Zagreb, 2008.
Parun, Vesna (Zlarin, 1922. - Subičke Toplice, 2010.)
Zore i vihori, Zagreb, 1947, 1988.; Pjesme, Zagreb, 1948.; Crna
maslina, Zagreb, 1955, 1988.; Vidrama vjerna, Zagreb, 1957.; Rop
stvo, Beograd, 1957.; Pusti da otpočinem, Zagreb, 1958.; Ti i nikad,
Zagreb, 1959.; Koralj vraćen moru; Zagreb, 1959, 1988.; Konjanik,
Zagreb, 1961. -1988.; Jao jutro, Beograd, 1963.; Bila sam dječak,
Zagreb, 1963.; Pjesme, Zagreb, 1964.; Gong, Zagreb, 1966.; Otvo
rena vrata, Beograd, 1968.; Ukleti dažd, Zagreb, 1969, 1989.; Tra
gom Magde Isanos, Kruševac, 1971.; Sto soneta, Čakovec, 1972.;
I prolazim životom, Beograd, 1972.; Stid me je umrijeti, Zagreb,
1974, 1989.; Olovni golub, Beograd, 1975.; Izabrane pesme, Be-
ograd, 1979.; Šum krila, šum voda, Zagreb, 1981.; Salto mortale,
Zagreb, 1981.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti,
knj. 155, Zagreb, 1982.; Poezija, Sarajevo, 1988.; Izabrana djela,

I - XII, Zagreb, 1988 - 1991.; Sonetni vijenci, Zagreb, 1991.; Izbor iz
djela, Zagreb, 1995.; Ptica vremena, Zagreb, 1996.; Uspavanka za
poljubac, Zagreb, 1997.; Smijeh od smrti jači, Zagreb, 1997.; Mo
zak u torbi, Zagreb, 2001.; Morska kočijica, Zagreb, 2001.
Pavelić, Milan (Mrzli Dol, 1878. - Zagreb, 1939.)
Iz zakutka, Zagreb, 1902.; Pjesme, Rijeka, 1902., 1913.; Pjesme
o Malom Isusu, Zagreb, 1928.; Zvijezde Srca Isusova, Zagreb,
1939.; Pod okom Gospodnjim, Zagreb, 1939.
Petrač, Božidar (Zagreb, 1952.)
U sjeni transcendencije (S Nevenom Juricom)., Zagreb, 1987.,
Zagreb, 21999.; Duša duše hrvatske, Mostar, 1988.; Kip domo
vine, Zagreb, 1996. Hrvatska lađa, I, II. (S Vladom Pandžićem).
Zagreb, 1996.; Mila si nam ti jedina… (S Josipom Bratulićem,
Stjepanom Damjanovićem i Vinkom Brešićem). Zagreb, 1998.;
Majci kraljici mira, Međugorje, 1998. Povrh starog Griča brda,
Zagreb, 2000.; Hrvatska božićna lirika. Zagreb, 2000.; Dani kuš
nje, Zagreb, 2001.; Hvaljen budi, Gospodine moj: sveti Franjo
u hrvatskom pjesništvu, [priredili] Vladimir Lončarević, Božidar
Petrač, Nevenka Videk, Zagreb, 2009.
Petrak, Nikica (Duga Resa, 1939. - Dubrovnik, 2016.)
Sve ove stvari, Zagreb, 1963.; Razgovor s duhovima, Zagreb, 1968.;
Suho slovo, Zagreb, 1971.; Tiha knjiga, Zagreb, 1980.; Izjava o
namjerama, Zagreb, 1989.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1991.; Ispa
danje iz povijesti, Zagreb, 1996.; Razmicanje paučine, Zagreb,
1999.; Arka, Zagreb, 2004.; Od ljubavi, Zagreb, 2004.; Blaže
no doba: sabrane i nove pjesme 1959.-2009., Zagreb, 2009.; Na
otvorenom kraju, Zagreb, 2014.
Petričević, Anka (Marija od Presv. Srca) (Lovreć, 1930.)
Stazama ljubavi, Split, 1961.; Zvijezda nad Betlehemom, Split,
1961., 1967.; Moj bijeli dan, Split, 1962.; Nedopjevana pjesma,
Split, 1964.; Sagni se, Majko, Split, 1967.; U noći, 1970.; Za bo
lji svijet, Split, 1972.; Pjesma Ljubavi, 1974.; Ovdje je sva povi
jest moja, 1976.; Magnificat, 1980.; Alvernija, 1982.; More Sjaja,
1983.; Dar života, Split, 198.; poeme Apokalipsa i Otkupiteljeva
ljubav, 1986.; Ave Maria, 1988.; Tužaljke, 1989.; Bog je ljubav,
Split, 1989.; Žeđa za vječnom ljubavlju, Split, 1990.; Vječna je
ljubav Njegova, Split, 1992.; Ljubav zbog ljubavi, Split, 1993.;
Mistična zaručnica utjelovljene ljubavi, Split, 1994.; Na našim
izvorima, Split, 1997.; Mistične ruže (izbor), 1997.; Srce svemira i
svijeta, Split, 2003.; Estera, Split, 2004.
Pfanova, Dora (Zemun, 1897. - Zagreb, 1989.)
Pjesme I, Zagreb, 1932.; Pjesme II, Zagreb, 1938.; Izabrana dje
la, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 107, Zagreb, 1970.;

Sabrane pjesme, Zagreb, 2002.; Nirvana srca (Monografija/D.
Bouša), Zagreb, 2002.
Piskač, Nenad (Zagreb, 1962.)
Vatrom na rijeku, 1986.; U trenutku apokalipse, 1995.; Očeva
šutnja, 1999.; Pogled s burze 10290, 2002.; Rieči su luknje su
rieči, 2005.; U boj za sanak svoj (poezija za djecu), Donja Lo-
mnica, 2009.; Bu do kaj, Split, 2012.; Nešče me išče, Split, 2014.
Podrug, Toma (Solin, 1931.)
Pragovi, Split, 1965.; Paljevina, Zagreb, 1965.; Pohod, Zagreb,
1971.; Proplanak, Zagreb, 1985.; Plavet, Zagreb, 1995.; Podne,
Zagreb, 2001.; Popodne, Zagreb, 2005.; Predvečer, 2012.[4]
Polić Kamov, Janko (Pećine/Sušak, 1886. - Barcelona, 1910.)
Psovka, Zagreb, 1907.; Ištipana hartija, Zagreb, 1907.; Sabrana
djela, I - IV, Rijeka, 1956 - 1958.; Djela, Pet stoljeća hrvatske
književnosti, knj. 83, Zagreb, 1968.; Pobunjeni pjesnik, Zagreb,
1997.; Pjesme, novele, Vinkovci, 1997.
Polić, Nikola (Pećine/Sušak, 1890. – Rijeka, 1960.)
Hrvatska mlada lirika, Zagreb, 1914.; Jučerašnji grad, Zagreb,
1936.; Pjesme, Zagreb, 1951., 1991.; Nad ukočenim gradom, Ri-
jeka, 1961.
Poljak, Izidor (Bednja, 1883. - Brčko, 1924.)
Pjesme, Sarajevo, 1909.; Sa bijelog Brda, Zagreb, 1924.; Pje
sme, Đakovo, 1964.; Pjesme, Zagreb, 1983.
Preradović, Petar (Grabrovnica, 1818. - Farafeld, 1872.)
Prvenci, Zadar, 1846.; Nove pjesme, Zagreb, 1851.; Pjesnička dje
la, Zagreb, 1873.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1890, 1918.; Pesme,
Beograd, 1902.; Probrane pjesme, Zagreb 1907.; Život i pjesme,
Bjelovar, 1907, Osijek 1916, Zagreb, 1917. Djela III, Zagreb 1918-
1919.; Dela, Beograd 1922.; Djela, Zagreb, 1954.; Pet stoljeća hr-
vatske književnosti 30, Zagreb 1965.; Pozdrav domovini : izabrane
pjesme (Tadijanović/Donat), Zagreb, 1968.; Izabrana djela (Mila-
nja), Zagreb, 1997.; Izabrane pjesme (Brešić), Zagreb, 1999.
Prpić, Tomislav (Zagreb, 1898. - Zagreb, 1987.)
Modri časovi, Zagreb, 1920.; Mrtvi grad, Zagreb, 1921.; Pla
va gora, Zagreb, 1923.; Kajkavska tetralogija: Lesica devica (u
rukopisu, tiskana je štokavska verzija Trs nad trsovima, 1943.),
Krapinski sudec, 1943.; Grabancijaš, Zagreb, 1971.; Rekvijem
za Kadoiča, »Forum« broj 12/ 1973.
Pupačić, Josip (Slime, 1928. - Krk, 1971.)
Kiše pjevaju na jablanima, Zagreb, 1955.; Mladići, Zagreb, 1955.;
Cvijet izvan sebe, Zagreb, 1958.; Ustoličenje, Zagreb, 1965.; Opo
ruka, Zagreb, 1965.; Moj križ svejedno gori, Zagreb, 1971.; Sa
brane pjesme, Zagreb, 1978.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske
književnosti, knj. 156, Zagreb, 1982; Pjesme, Zagreb, 1984.

Ranjina, Dinko (Dubrovnik, 1536.-Dubrovnik, 1607)
Tridesetak soneta tiskanih u talijanskoj antologiji Rime scelte da
diversi eccelenti autori (1563.); Pjesni razlike (Firenca, 1563.);
Pastirske pjesni; Pjesni od kola; Pjesni razlike (prir. Valjavac),
Stari pisci hrvatski, knj. XVIII, Zagreb, 1891.
Ranjina, Nikša (Dubrovnik, 1494.-Dubrovnik, 1577.)
Ranjinin zbornik (unos od 1507.); Lekcionar (1508.)
Ricov, Joja (Kali, 1929. - Zagreb, 2017.)
Jesenas i danas, Zagreb, 1954.; Nijema narikača, Zagreb, 2001.;
Stekliš u jetrima: domopoji: (1953. - 1983.), Zagreb, 2005.; Ma
rabunta: domopoji (1955-1959), Zagreb, 1968, 2005.; Branimir :
(glagoljanja), Zagreb, 1989.; T(r)ajna paučina m(r)aka, Zagreb,
1986.; Ča se is namin morbinuaš, Zagreb, 1989.; Svjetlosti ususret
(ant.), Duvno, 1989.; Job s drugima (izb. pj.), Zagreb, 1998. Eros:
Orfej novocenta, Zagreb, 2007. Zadre moj domajo, Zagreb, 2007.
Sekulić, Ante (pseudo Jakov Šimunov) (Tavankut, 1920.)
Sin nizina, 1941.; Zvona bjeline, 1946.; Vijenac uspomena, 1968.;
Poputbina, 1994.; Izabrane pjesme, Subotica, 2004. (Jakov Šimu-
nov): Željan Boga, 1972.; Pred Gospodinom, 1976.; Središte živo
ta, 1984.; Moj bližnji, 1984.
Simić, Novak (Vareš, 1906. – Zagreb, 1981.)
Knjiga drugova, Kikinda, 1929., Sarajevo, 1980.; Hrvatski knji
ževni almanah, (S. Šimić, N. Simić), Zagreb, 1934. Ogledalo vre
mena (Bakula, Jurčić, Mađarević, Simić), Zagreb, 1936.; O čađi i
travama, Zagreb, 1940.; Voćnjak; Druga obala, Pjesme, Zagreb,
1978.
Sitović, Lovro (Ljubuški, 1682.- Šibenik, 1729.)
Pisna od pakla, Mleci, 1727.; Hrvatsko pjesništvo Bosne i Her-
cegovine od Lovre Sitovića do danas V. Koroman), Mostar -
Split - Međugorje, 1996.
Slaviček, Milivoj (Čakovec, 1929. - Zagreb, 2012.)
Zaustavljena pregršt, Zagreb, 1954; Daleka pokrajina, Zagreb,
1957; Modro veče, Zagreb, 1959; Predak, Zagreb, 1963; Noćni
autobus ili naredni dio cjeline, Zagreb, 1964; Soneti, pjesme o lju
bavi i ostale pjesme, Zagreb, 1967; Purpurna pepeljara, naime to
i to, Zagreb, 1969; Poglavlje, Zagreb, 1970; Naslov što ga nikad
neću zaboraviti, Sarajevo, 1974; Otvoreno radi (eventualnog) pre
uređenja, Zagreb, 1978; Pjesme neke buduće knjige, Split, 1979.;
Trinaesti pejzaž, Zagreb, 1981.; Sjaj ne/svakodnevice, Zagreb,
1987.; Izabrane pjesme, PSKH, knj. 166, Zagreb, 1987.
Smerdel, Ton (Silba, 1904. - Skopje, 1970.)
Iz moje korabljice, Zagreb, 1934. 1941.; Drvorezi, Zagreb, 1942.;
Duša u plamenu, Zagreb, 1944.; Epitaf, Zagreb, 1964.; Moji psalmi,
Zagreb 1968.; Izabrane pjesme : latinske i hrvatske; Zagreb, 2007.

Sokač, Ivo (Draškovec, 1911.- Pakrac, 1990.)
Kraj Mure, Zagreb, 1942.; Med Murom i Dravom, Zagreb, 1944.;
Tebe srce išče, Zagreb, 1986.
Stahuljak, Višnja (Zagreb, 1926.)
Žuti ljiljan, Zagreb, 1956.; Sjene na pragu, Zagreb, 1956.; Bolo
vi poklonjeni usput, Zagreb, 1961.; Kristalna ruda svemira, Ča-
kovec, 1978.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti,
knj. 154., Zagreb, 1985.; Zagrebačke minijature, Zagreb, 1998.;
Plameni prah, Zagreb, 1999.; Mjesec na modrim ljestvama, iz
bor iz djela, Zagreb, 2001.; Krepuskoj, izbor iz pjesama na espe-
rantu, Zagreb, 2001.; Soneti, soneti, Zagreb, 2003.
Stamać, Ante (Molat, 1939.)
Rasap, Zagreb, 1962.; Sa svijetom jedno, Zagreb, 1965.; Smjer,
Zagreb, 1968.; Doba prisjećanja, Zagreb, 1968.; Dešifriranje
vage, Zagreb, 1972.; Odronske poredbe, Zagreb, 1982.; Žalo
stinke, Zagreb, 1991.; Crne rupe, mračni soneti, Zagreb, 1995.;
Izabrane pjesme, Zagreb, 1997.; Zvonki moteti, Zagreb, 2004.;
Vrijeme, vrijeme, Zagreb, 2006.
Stojević, Milorad (Bribir, 1948.)
Iza šćita, Zagreb, 1971.; Liçce, Zagreb, 1974.; Litvanski erotski srp,
Zagreb, 1974.; Viseći vrtovi, Rijeka, 1979.; Rime amorose, Rijeka,
1984.; Firentinski poljubac, Zagreb, 1990.; Perivoj od slova, Za-
greb, 1996.; Došljak iz knjige, Rijeka, 1997.; Ponterosso (izbr. pj.
1971. - 1999.), Rijeka, 2000.; Moj kućni mandarin, Zagreb, 2000.;
Tečaj čarolija, Zagreb, 2001.; Prostrijelne rane&other poems, Za-
greb, 2001.; Klonda, Zagreb, 2003.; Novelline o soldatu i sto ruž,
zibrane & nove pisme, Rijeka, 2005.; Rosebud, Zagreb, 2006.
Stojić, Mile (Dragićina, 1955.)
Lijer, jezik prašine, Sarajevo, 1977, 1981.; Umjetnost tame, Sa-
rajevo, 1983.; Zemna svjetlost, Sarajevo, 1987.; Olovni jastuk, Sa-
rajevo, 1989.; Južnost, izbor, Sarajevo, 1990.; Libreto za sviralu i
strojnicu, Zagreb, 1994.; Prognane elegije, Sarajevo, 1996.; Jutro u
Pompejima, Zagreb, 1998.; Nakon sudnjega dana, Sarajevo, 1999.;
Mađarsko more, Međugorje, 1999.; Riječi na prozoru, Sarajevo,
1999.; Fenster Worte, Klagenfurt, 2002.; Zaboravite nas: pjesme
1992. - 2002., Split, 2003.; Prognane elegije (izbr. pj.), Sarajevo
2004.; Priznanje: izabrane stare i nove pjesme, Zagreb, 2007.
Stojić, Miljenko (Dragićina, 1960.)
Unatoč svemu, Tomislavgrad, 1994.; Pjesma blizini, Zagreb,
1995.; Kaplja, Mostar - Zagreb, 1997.; Prijatelji, izabrane pje-
sme, Zagreb, 2000.; Sirovi blues, Mostar - Zagreb, 2001.; Gol
gote glas, Mostar - Čitluk, 2002.; Dobro jutro, kolonijo, Mostar
- Zagreb, 2006.

Sudeta, Đuro (Stara Ploščica, 1903. - Koprivnica, 1927.)
Osamljenim stazama, Virje, 1924.; Kućice u dolu, Zagreb, 1926.;
Sutoni, Zagreb, 1929.; Pjesme, I - II, Zagreb, 1943.; Izabrane
pjesme, Zagreb, 1963.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske knji-
ževnosti, knj. 109, Zagreb, 1966.; Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.
Šajtić, Andrija (oko 1534.) Kajkav. pjesnik
Šenoa, August (Zagreb, 1838. - Zagreb, 1881.)
Izabrane pjesme, Zagreb, 1882.; Razne pjesme, Zagreb, 1882.;
Izabrane pjesme, Zagreb, 1986.; Pjesme, Zagreb, 1934.; Pet sto
ljeća hrvatske književnisti, knj. 39, Zagreb, 1964.
Šimić, Antun Branko (Drinovci, 1898. - Zagreb, 1925.)
Preobraženja, Zagreb, 1920-51999.; Pjesme, Zagreb, 1920.; Iza
brane pjesme, Zagreb, 1933.; Pjesme i proza, Pet stoljeća hrvat-
ske književnosti, knj. 99, Zagreb, 1963.; Sabrana djela, I - III,
Zagreb, 1960.; Prazno nebo, Mostar, 1973.; Sabrana djela, I - II,
Zagreb, 1988.; Opomena, Zagreb, 1995, 1998.; Čuđenje u svi
jetu, Pula, 1998.; Tijelo i mi, Vinkovci, 1999.; Molitva na putu,
Zagreb, 2000.
Šišgorić, Juraj (Georg. Sis. Sibenicensis) (Šibenik, 1445.-1509.)
Elegiarum et carminum libri tres (Tri knj. elegija i lirskih pjesama).
Šolc, Oto (Karlovac, 1913. - Zagreb, 1994.)
Lirika, Zagreb, 1935.; Mit izvora Reduse, Zagreb, 1937.; Treća knji
ga pjesama, Zagreb, 1940.; Zvuci i dodiri, Zagreb, 1943.; Ranjena
ptica, Zagreb, 1954.; Goran i ja, Zagreb, 1955.; 35 pjesama, Za-
greb, 1957.; Hljeb nasušni, Zagreb, 1957.; Rub, Zagreb, 1958.; Pje
vač, Zagreb, 1965.; Tišine, Zagreb, 1968.; Pjesme, Zagreb, 1974.;
Krov, Novi Sad, 1971.; Takav, Zagreb, 1975.; Requiem, Zagreb,
1982.; Vatra dugog bdijenja nad mojim Karlovcem, Zagreb, 1983.
Šoljan, Antun (Beograd, 1932. - Zagreb, 1993.)
Na rubu svijeta, Zagreb, 1956.; Izvan fokusa, Zagreb, 1957.; Gar
tlic za čas kratiti, Kruševac, 1965.; Gazela i druge pjesme, Zagreb,
1970; Izabrane pjesme 1950. - 1975., Novi Sad, 1976.; Čitanje
Ovidijevih Metamorfoza, Zagreb, 1976; Bacač kamena (izabra-
ne pjesme), Zagreb, 1985; Rustichello, Genova, 1986.; Izabrana
djela, I - II, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 174, Zagreb,
1987.; Izabrana djela, I - IV, Zagreb, 1991; Molitva na šetalištu,
Zagreb, 1995.; Magično oko (sabrane pjesme), Zagreb, 2006.
Šop, Nikola (Jajce, 1904. - Zagreb, 1982.)
Pjesme siromašnog sina, Beograd, 1926.; Nocturno, Beograd,
1926.; Isus i moja sjena, Zagreb, 1934.; Od ranih do kasnih pi
jetlova, Beograd, 1939.; Ranjeni galeb (s Alfirevićem, Alićem,
Balentovićem, Krklecom i Vlaisavljevićem), Zagreb, 1942.; Za
kasnim stolom, Zagreb, 1943.; Tajanstvena prela, Zagreb, 1943.;
Kućice u svemiru. Svemirski pohodi, Rad JAZU, knj. 313, Za-

greb, 1957.; Astralije, Zagreb, 1961.; Poezija, Zagreb, 1966.;
Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 109, Za-
greb, 1966.; Pohodi, Zagreb, 1972.; Pjesnikovi rasprodani pro
stori, Zagreb, 1974.; Dok svemiri venu, Zagreb, 1975.; Izabrane
pjesme, Sarajevo, 1978.; Nedohod, Zagreb, 1979.; Božanski cir
kus, Zagreb, 1980.; Bosanska trilogija, Sarajevo, 1980.; Propast
rubova, Sarajevo, 1981.; Kroz vrevu stećaka, Sarajevo, 1987.;
Osvajanje kocke, Split, 1987.; Tremenda: spjev jeze i grohota,
Zagreb, 1988.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1996.; Božanski pastir,
Zagreb, 1997.; Izabrane pjesme, Vinkovci, 1998.
Štambuk, Drago (Selca na Braču, 1950.)
Meu namin, Split, 1974.; Antinov &c mangal, Split, 1977.; Snijeg
za Ehnatona, Zagreb, 1981.; Od onih kakve crta infantkinja, Za-
greb, 1984.; Vapnena trupla, Split, 1987.; Brač, Beograd, 1990.;
Croatiam aeternam, Zagreb, 1991, 1996.; Incompatible animals,
Kalkuta, 1995.; Lomna slika (sa Z. Vrkljanom), Zagreb, 1995.;
Morski Božić, Zagreb, 1997.; Alat bola, Zagreb, 1997.; Krva
vi most, Zagreb, 1997.; Uklesano u planinama, Zagreb, 1999,
2002.; Crni obelisk, Zagreb, 2001.; Ruka radosnica, 2002.; I
šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji, Zagreb, 2002.; Probudi se
svijetu/Wake up the world, Zagreb, 2003.
Tadijanović, Dragutin (Rastušje, 1905. - Zagreb, 2007.)
Lirika, Zagreb, 1931.; Lirika šestorice, Zagreb, 1931.; Sunce nad
oranicama, Zagreb, 1933.; Kanto al mia koro (pjesme na esperan-
tu), Zagreb, 1936.; Pepeo srca, Zagreb, 1936.; Tuga zemlje, Zagreb,
1942.; Pjesme, Zagreb, 1955.; Blagdan žetve, Zagreb, 1956.; Srebr
ne svirale, Zagreb, 1960, 1964.; Prsten, Zagreb, 1963, 1965.; Pje
sme i proza, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 120, Zagreb,
1969.; Poezija, Zagreb, 1973.; Vezan za zemlju, Zagreb, 1974.; Sa
brane pjesme, Zagreb, 1975.; San, Zagreb, 1976.; Prijateljstvo rije
či, Zagreb, 1981.; Svjetiljka ljubavi, Zagreb, 1984.; Kruh svagdanji,
Zagreb, 1986, 1987.; More u meni, Valjevo, 1987.; Sabrana djela, I
- V, Zagreb, 1988.; Selected Poems/Izabrane pjesme, Zagreb, 1993.;
Dom tajnovitosti, Zagreb, 1993.; Čarolije, Zagreb, 199.; Djela, I -
V, Zagreb, 1995.; Des vers en cadeau/Stihovi na poklon, Zagreb,
1997.; Crno na bijelim oblacima, Zagreb, 1999.; Svi moji haiku,
Zaprešić, 2000.; Otvoren prozor/An open window, Zagreb, 2000.;
Djela Dragutina Tadijanovića, Zagreb, 2001.
Tarle, Tuga (Zagreb, 1947.)
Anatomija tuge, Zagreb, 2021
Tolj, Ivan (Blatnica, 1954.)
Otočanka, Zagreb, 1980.; Biokovski bal, Zagreb, 1983.; Kozmo
politska jesen, Zagreb, 1983.; Slavenske zime, Zagreb, 1987.;

Anima Croatorum, Zagreb-Toronto, 1990.; Križnice, Zagreb,
1990.; Drinske elegije, Zagreb, 1992.; Za Hrvatsku, Zagreb,
1992.; Drinske elegije (izabrane pjesme), Zagreb, 1994.
Tomičić, Zlatko (Zagreb, 1930. - Zagreb, 2008.))
Četvrtoga ne razumijem, Zagreb, 1955.; Vode pod ledinom, Za-
greb, 1955.; Dosegnuti ja, Zagreb, 1956.; Nestrpljivi život, Za-
greb, 1956.; Zubobolja, Zagreb, 1957.; Budni faun, Vinkovci,
1960.; Balada uspravnog čovjeka, Zagreb, 1964.; Bijela vrana,
Zagreb, 1965.; Poezija, Zagreb, 1965.; Revolucionarni kalen
dar, Zagreb, 1965.; Bogumilsko groblje, Zagreb, 1968.; Toronto,
1989.; Zir, Gospić, 1968.; Hrvatsko more, Zagreb, 1969.; Traženje
bivstva, Zagreb, 1969.; Gromovi kreposnog duha, Zagreb, 1969.;
Boj s anđelom, Zagreb, 1970, Toronto, 1989.; Izabrana djela, Pet
stoljeća hrvatske književnosti, knj. 165, Zagreb, 1984.; La cico
gna della Croazia, Napulj, 1984.; Vražje oko, Zagreb, 1986.; Ravi
par l’oiseau, Pariz, 1986.; L’anello Diocleziano, Saviano, 1986.;
Zemlja banova: izabrane pjesme, Basel, Zagreb, 1987.; Gluha ne
djelja, Zagreb, 1988.; Prsten Dioklecijanov, Zagreb, 1988, 1999.;
Sunčeva djevica: poema, Zagreb, 1989.; Vrač s hridi, Barcelona,
1990.; Hrvatski Orfej, Zagreb, 1995.; Zemlja obećana, Zagreb,
1995, 1998.; Leonardov san, Zagreb, Karlovac, 1996.; Mačak,
Zagreb, 1997.; Crni kraljevi, Senj, 1997.; Nenavište, Zagreb,
1997.; Povratak u postojbinu duha, Zagreb, 1997.; Ples ždralova,
Vinkovci, 1997.; This Night: selected poems, Karlovac, Zagreb,
1999.; Balado de la rektadorsa nomo, Berkley, 2000.; Pjesme,
Vinkovci, 2003.; Tajanstvena ruža, Zagreb, 2003.
Ujević, Augustin (Tin) (Vrgorac, 1891. - Zagreb, 1955.)
Lelek sebra, Beograd, 1920.; Kolajna, Beograd, 1920.; Nedjela
maloljetnih, Sarajevo, 193.; Auto na korzu, Nikšić, 1932.; Oja
đeno zvono, Zagreb, 1933.; Pesme, Beograd, 1937.; Ljudi na
vratima gostionice, Zagreb, 1938.; Skalpel kaosa, Zagreb, 1938.;
Rukovet, Zagreb, 1950.; Žedan kamen na studencu, Zagreb, 1954.;
Mamurluci i pobješnjela krava, Zagreb, 1956.; Odabrane pjesme,
1956, 1957.; Mudre i lude djevice, Sarajevo, 1957.; Izabrana dje-
la, I - III, Beograd, Zagreb, 1964.; Sabrana djela Tina Ujevića I
-XVII, Zagreb, 1963.-1967.; Izabrana djela, I - II, Pet stoljeća
hrvatske književnosti, knj. 87, 88, Zagreb, 1970.; Izabrana djela,
I - VIII, Zagreb, 1986.; Riđokosi Mesije, Sarajevo, 1990.; Moli
tva iz tamnice, Ljubljana, Zagreb, 1991.; Svetkovina ruža, Zagreb,
1991.; Igračka vjetrova, Zagreb, 1993, 1995, 1996.; Izabrane pje
sme, Zagreb, 1996.; Pepeo srca, Zagreb, 1999.; Mistički prostor
noći: izabrane pjesme, Zagreb, 200.; Trnovi dragulji, Split, 2001.;
Pjesme u prozi, Zagreb, 2001.

Ujević, Jure (Krivodol, 1942. - Imotski, 2004.)
Svanuće ljubavi, Zagreb, 1969.; Zanosne tišine, Zagreb, 1971.; Eg
zotični putnik, Zagreb, 1973.; Ljubav može u vrijeme, Zadar, 1975.;
Zavodnik, Imotski, 1985.; Prepoznati predjeli, Zagreb, 1989.; Pro
ljeće u duši, Rijeka, 1991.; Vatre noći, Split, 1994.; 30 ljubavnih i
jedna imotska, Imotski, 1995.; Sunce u čovjeku, Split, 1996.
Velebit, Josip (Rijeka, 1911. – Novi Marof, 2000.)
Putnikova sjena, Zagreb, 1940.; Lirski zapisi, Osijek, 1953.;
Ipak se kreće, Vrbovec, 1996.
Vetranović Čavčić, Mavro (Dubrovnik, 1482.- Dub./Mljet, 1576.)
Istorija od Dijane, Orfej; Prikazanje od muke Isukrstove, Suzana či
sta, Prikazanje po načinu od komedije kako braća prodaše Josefa,
Prikazanje od poroda Jezusova; Posvetilište Abrahamovo (1564).
Pjesni razlike (130); Piligrin; Pjesme (sk. Jagić, Kaznačić), Dio I i
II, Stari pisci hrvatski knj. III i IV, Zagreb, 1871.
Vincetić, Luka (Šitar, 1939. - Trnava, 1998.)
Liturgovi bolji dani, Trnava, 1978.
Vitaljić, Andrija (Komiža/Vis, 1642. - 1725.)
Istumačenje pisnih Davidovih, Mleci, 1703. 1715.; Ostan Božje
ljubavi, Mleci, 1712.; Ostan Božje ljubavi i razlike pjesni duhov
ne, Dubrovnik, 1874.
Vida, Viktor (Kotor, 1913. - Buenos Aires, 1960.)
Svemir osobe, Buenos Aires, 1951.; Sužanj vremena, Buenos Ai-
res, 1956.; Sabrane pjesme, Buenos Aires, 1962.; Otrovane lok
ve, Zagreb, 1971.; Izabrana djela, Pet stoljeća hrvatske književ-
nosti, knj. 139, Zagreb, 198.; Izabrane pjesme, Zagreb, 1994.;
Kruh samoće, Zagreb, 1995.; Pjesme, Vinkovci, 1999.
Vlaisavljević, Vlado (Jastrebarsko, 1900. - Zagreb, 1943.)
Kruha i srca, Zagreb, 1938.; San i java, Zagreb, 1941.; Ranjeni
galeb. Pjesme šestorice, Zagreb, 1942.; Balada o Tounjčici, Za-
greb, 1957.; Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 109, Zagreb,
1966.; Izabrana djela: SHK, Zagreb, 2004.
Vučemil, Andrija (Oplećani, 1939. - Rijeka, 2020.)
Na smrt naslonjen, Rijeka, 1969.; Duvanjska rapsodija, Zagreb,
1990.; Kad kažem riječ govorim o ljubavi, Rijeka, 1992.; U ovim
riječima..., Rijeka, 1995 Susreti na Duvanjskom polju, Rijeka,
1996.; Riči s ruba vrimena, Rijeka, 1999.; Glas (na)glas za glas,
Rijeka, 2001.; Knjiga puna nade (pjesme u prozi), Rijeka, 2002.;
Kvarnerski krug..., Rijeka, 2003.; Tri poeme himne mojoj zem
lji, Rijeka, 2003.; Kap svjetla u tami trajanja (izabrane pjesme),
DHK HB, Mostar 2004.; Za jedan sunčev trenutak (sabrane pje
sme), Rijeka, 2004.; Ouando guardo i tuoi occhi Kad gledam
tvoje oči, Rijeka, 2005.; A Book full of Hope Knjiga puna nade,
Rijeka, 2006.; Iza Učke, Rijeka, 2006.; Fuga vukovariana (poe

ma) Rijeka, 2006.; ...Bio jednom jedan otok... Goli otok ... Rije
ka, 2007.; Čitajući Eckharta, Rijeka 2008.
Vučetić, Šime (Vela Luka, 1909. - Zagreb, 1987.)
Pjesme Ilije Labana I-II, Zagreb, 1939/1940.; Svanuća, Zagreb,
1939.; Knjiga pjesama, Zagreb, 1948.; Ljubav i čovjek, Zagreb,
1955.; Voćke u teatru, Zagreb, 1957.; Na svome (izabrane pjes-
me), Zagreb, 1955.; Rude na ogledalu, 1959.;
Vučićević, Stojan (Turkovići, 1941. - Zagreb, 1989.)
Pjesme (s. V Pavićem i M. Vidovićem), Zadar, 1964.; Greben,
Zagreb, 1965.; Siga, Zagreb, 1966.; Čavli, Split, 1969.; Šibani
ca, Zagreb, 1971.; Podmornica, Zagreb, 1971.; Pomrčina, Split,
1985.; Sabrane pjesme, Metković, Zagreb, 1994.; Ponad vode,
Zagreb, 2000.
Vuković, Davor (Herceg Novi, 1951. _ Zaprešić, 2015.)
Gatara, Zaprešić 2004.; Oslanjam se na tišinu, Zagreb 2007.
Vuletić, Anđelko (Zagorac/Ravno, 1933.)
Gramatika ili progonstvo, Sarajevo, 1961.; Jedina nada, Beograd,
1962.; Sedam vječnih pitanja, Zagreb, 1965.; Zmije odlaze s onu
stranu svijeta, Sarajevo, 1967.; Kraljica puteva, Sarajevo, 1968,
1970.; Putnik na svoju odgovornost, Sarajevo, 1973.; Kad budem
velik kao mrav, Sarajevo, 1973., 1978., 1981.; Čempresu u zaviča
ju (izabrane pjesme), Zagreb, 1980.; Tajna večera, Struga, 1982.,
Zagreb, 1997.; Križaljka za čitanje sudbine, Sarajevo, 1985., Za-
greb, 2004.; Popravni ispit, Sarajevo, 1989.; Pčela i metak, Zagreb,
1995.; Pismo nebeskom gromu, Zagreb, 1996.; Čitači vremena,
Zagreb, 2001.; Sarajevo, a zalazi sunce (izabrana djela), Zagreb,
2003.; Tajna večera pjesme od poraza, Zagreb, 1997., 2003.; Pla
men i slamka, Zagreb, 2006.; Kozmičke mreže, Zagreb, 2007.
Wiesner, Ljubo (Zagreb, 1885. - Rim, 1951.)
Pjesme, Zagreb, 1926.; Pjesme, Zagreb, 1943.; Pet stoljeća hr-
vatske književnosti, knj. 85, Zagreb, 1970.; Blago veče (izabrane
pjesme), Zagreb, 2001.
Zidić, Igor (Split, 1939.)
Uhodeći more, Zagreb, 1960.; Kruh s grane, Zagreb, 1963.;
Blagdansko lice, Zagreb, 1969.; Lointain, Zagreb, 1969.; Orfej
ski šaš, Zagreb, 1974.; Rajski emigranti, Zagreb, 1977.; Otok/
Insel, Kreeld, 1977, Zagreb, 1978.; Pesmi (slovenski prijevod,
zajedno s J. Kaštelanom, V Parun i S. Mihalićem), Ljubljana,
1978.; Strijela od stakla, Zagreb, 1985.
Zlatarić, Dominko (Dubrovnik, 1559. - Dubrovnik, 1609.),
Pjesni u smrt od razlicijeh (objavljene postumno.; Ljubav i smrt
Pirama i Tizbe iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene (Mleci,
1597.); Elektra; Ljubmir; Djela (prir. Budmani), Stari pisci hr-
vatski, knj. XXI, Zagreb, 1899.

Zrinska, Katarina (Bosiljevo, oko 1625. - Graz, 1661.)
Putni tovaruš, Mleci, 1661. Pjesmarica Ane Katarine Zrinske,
Zagreb, 2014.
Zrinski, Petar (Vrbovec, 1621. - Wiener Neustadt, 1671.)
Adrianskoga mora sirena, Mleci, 1660.; Stari pisci hrvatski
XXXII, Zagreb, 1957.

Molitvenik Hrvatskih Pjesnika II Web

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Molitvenik Hrvatskih Pjesnika II Web

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MOLITVENIK HRVATSKIH PJESNIKA

Zar ne znaš da smo uvijek bili na zemlji zajedno,

Vesna Krmpotić, Stotinu i osam, knj. 65, 24

Izbor i proslov: Josip Brkić

Računalni slog, prijelom i omot

Copyright by © Josip Brkić

Molitvenik hrvatskih pjesnika 5

Molitvenik hrvatskih pjesnika 6

Molitvenik hrvatskih pjesnika 7

Molitvenik hrvatskih pjesnika 8

Molitvenik hrvatskih pjesnika 9

Molitvenik hrvatskih pjesnika 10

Molitvenik hrvatskih pjesnika 11

Molitvenik hrvatskih pjesnika 12

Molitvenik hrvatskih pjesnika 13

Molitvenik hrvatskih pjesnika 14

Molitvenik hrvatskih pjesnika 15

Molitvenik hrvatskih pjesnika 16

Molitvenik hrvatskih pjesnika 17

BILJEŠKA O SASTAVLJAČU ........................................507

ABECEDNI POPIS AUTORA.........................................509

BILJEŠKE O PISCIMA ...................................................515

Vijenac molitava hrvatskih pjesnika nije antologija.

Molitvenik hrvatskih pjesnika 19

Molitvenik hrvatskih pjesnika 20

Molitvenik hrvatskih pjesnika 21

Online izdanje Molitvenika hrvatskih pjesnika (Flo­

Molitvenik hrvatskih pjesnika 23

Psalam 129, Vatikanski hrvatski molitvenik, oko 1400,

Molitvenik hrvatskih pjesnika 24

O blažena, o prislavna, o presvitla svarhu vsih blaženih

Molitvenik hrvatskih pjesnika 25

Molitvenik hrvatskih pjesnika 26

[usp: Dragica Malić, Šibenska molitva (filološka monografija),

Molitvenik hrvatskih pjesnika 27

MOLITVA BOGU MARSU

O slavni Prodorniče, što treseš

Molitvenik hrvatskih pjesnika 28

Latinsko pjesništvo u Hrvata …,1997.

Preveo Nikola Šop

Molitvenik hrvatskih pjesnika 29

Kriste, gospodaru ti cijeloga svijeta,

Kriste, trpeći ti židovsko mnoštvo

Kriste, koji, smrt pobijediv, uze

Kriste, upravitelju, Bože i stvoritelju,

Kriste, meni sretan sada spas pruži

Molitvenik hrvatskih pjesnika 30

Oče prirode najbolji,

Molitvenik hrvatskih pjesnika 31

Latinsko pjesništvo u Hrvata, 1997.

Molitvenik hrvatskih pjesnika 32

Svemogi Bože moj, kim svaka postaju,

Nastupaju na nas, a nas je strah ubil;

Rači se smiliti, slomi mač poganski,

Molimo se sad mi, b’jeni turskom silom,

Evo plačne k tebi majke tužeć hode,

Molitvenik hrvatskih pjesnika 33

Molitvenik hrvatskih pjesnika 34

Zdrava si Marije, zdrav žilju pribili,

Da nam tvoj sin prosti, moli ga, kraljice

Uzdahu mojemu priklon’ uši tvoje,

Razlike pjesni duhovne, Stari pisci hrvatski, knj. I., 1869.

Molitvenik hrvatskih pjesnika 35

Pomiluj me bože, jer sve grihe moje

Online izdanje Molitvenika hrvatskih pjesnika (Flo