Sadraj

Sadraj....................................................................................................................................1 Uvod.......................................................................................................................................1 1. Romantizam u knjievnosti................................................................................................2 1.1. Tematika romantizma..................................................................................................3 2. Lord Byron.........................................................................................................................5 3. Djela i motivi......................................................................................................................8 Zakljuak................................................................................................................................9 Literatura..............................................................................................................................10

Uvod

Romantizam se openito ne odnosi na odreeni stil, ve na jedno shvaanje koje se moe izraziti na mnogo naina: romantino, nestvarno, nerealno. Rije "romantizam" je izvedena iz popularnosti koju su krajem 18. st. uivale srednjovjekovne prie o pustolovinama (romani znai da su napisani na jednom od romanskih jezika), a roeno je iz enje za emocionalnim doivljajem. Romantiari su prirodu doivljavali kao bezgraninu, divlju, promjenjivu, uzvienu i slikovitu. (Kad bi se ovjek ponaao "prirodno", nagonski, nestalo bi zla i srea bi bila potpuna. Romantiar je oboavao slobodu, mo, ljubav, snagu, stare Grke, srednji vijek, dok je zapravo samo osjeanje bilo cilj. Obnova, tj. ponovno otkrie i primjena dotad zanemarenih oblika postali su stilsko obiljeje romantizma. Teme koje su este u knjievnim djelima ovog vremena su: osobne preokupacije, pejza, daleki i nepoznati krajevi, nacionalno - povijesna tematika i mistika Najpopularniji pojam romantizma je tzv. svjetska bol (njemaki: weltschmerz) tj. pesimizam i tuga nad neskladom svijeta i neskladom mate i stvarnosti. Najee knjievne vrste su poema, lirika, roman u stihovima, dnevnik. Najpoznatiji Pukin i Mihail predstavnici po Jurjevi europskim dravama George su: Gordon Johann Wolfgang Goethe i Friedrich Schiller, Alphonse de Lamartine i Victor Hugo, Aleksandar Sergejevi Ljermontov, Byron, William Wordsworth i Samuel Taylor Coleridge te Amerikanac Edgar Allan Poe.

1. Romantizam u knjievnosti

Romantizam se u umjetnosti openito, pa tako i u knjievnosti javlja kao reakcija na ideologiju i umjetnost prethodnog razdoblja - klasicizma, odnosno racionalizma. Nasuprot klasicistikoj poetici, esto abloniziranoj i stegnutoj u uska racionalistika pravila i propise stvaranja, romantizam istie potpunu slobodu mate, invencije i tematike, suprotstavljajui se svim oblicima normiranog stvaralatva. Razni su dogaaji uvjetovali da se romantizam javi kao opi kulturni pokret: Francuska revolucija i pad Napoleona; nita to je obeano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razoarenje. Romantizam kao knjievna epoha obino se u mnogim evropskim zemljama poklapa sa periodom borbe za nacionalno osloboenje i nacionalni identitet. Javlja se kao reakcija na dotadanju misao, poetiku i stvaralaku praksu. Ustaje protiv idolopoklonstva i nekritikog podravanja antike a zalae se za narodno stvaralatvo kao izvor svjeine i uzor na planu tematike, jezika i stila. Osuuje pravila i norme koji uokviruju knjievnost i sputavaju stvaralatvo i zalae se za potpunu slobodu stvaranja. Sukob i nesklad individue i drutva , te nesavrenosti drutva, koje diraju u integritet linosti, izazivaju bjeanje od drutva i stvarnosti u prolost i povijest, u daleke egzotine krajeve, u intimni svijet zelja i snova, u iracionalno. Iz tog stava prema drutvu proistiu dva tipa romantizma. Prvi tip romantizma okrenut je prolosti i nacionalnoj povijesti uzimajui otuda teme i motive, uzimajui dogaaje i junake, izraavajui nostalgiju za prolim vremenima, a kao primjer navesti u Augusta enou sa njegovim povijesnim romanima. Ili je okrenut subjektivnom svijetu, matanju i fantaziji; pjesnik je melankolik i sanjalica, usamljenik i otpadnik od drutva, nezadovoljan i razoaran, utonuo u iracionalne svjetove, obuzet pesimizmom. Drugi tip romantizma razvijao se u onim zemljama u kojima je dolo do buenja nacionalne svijesti i u kojima se vodila borba za nacionalni opstanak ili socijalnu pravdu. Ovaj romantizam je revolucionaran, pun snage i ivota, okrenut je budunosti.

1.1. Tematika romantizma

Romantizam, po prirodi stvari, obrauje teme koje se mogu smatrati opim ili vjeitim, koje se sreu u prethodnim i potonjim epohama-svijet, ovjek, priroda, vjenost, sloboda, moral, ljepota. Razlika je u pristupu temi, njenom umjetnikom doivljaju i obradi. Tri tematska kruga mogu se izdvojiti kao zajedniko opredjeljenje europskog romantizma: ovjek i drutvo, povijest i priroda. 3

ovjek i drutvo su u sreditu interesiranja europskih romantiara. Prisutno je nezadovoljstvo drutvenim ustrojstvom i sukob pojedinca i drutva. Dominantni su tekui socijalni i politiki problemi. esto je zatvaranje u intimni svijet (ljubav, sjeta, melankolija) kao vid bjeanja od stvarnosti i izbjegavanja sukoba sa drutvom. Na drugoj strani su pisci ija je poezija borbena, dinamina, slobodoumna, u stalnom pokretu i traenju rjeenja. U romantizmu se njeguje kult nacionalne prolosti ili prolosti uope, svijet povijesti i velikih dogaaja, povijesni dogaaji u kojima masa ima znaajnu ulogu. Povijesne teme su este u poeziji, prozi i drami. Priroda je jo jedno iroko tematsko podruje kome ce romantiari posvetiti svoje stvaranje. Ova tematska oblast je izraz oduevljenja prirodom i njenim ljepotama. Ali je priroda i utoiste za usamljenost pa je lirika izuzetno subjektivna. Priroda i pejza su izraz pjesnikovih raspoloenja pa je ostvaren savren sklad pejzanih slika i subjektivnih osjeanja. Romantiarski stvaralaki postupak karakteriziraju neka opa svojstva. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Vraanje mjesta mati kao nezamjenljivom sredstvu za oblikovanje umjetnike stvarnosti. Osjeanja smjenjuju razum a emotivni svijet junaka i njihova psihologija dobijaju prednost. Koristi se udesno i fantastino kao vid doivljaja stvarnosti. Glorifikacija prolosti je esto nekritika, povjesna graa se nadograuje imaginacijom, oblikuje se nacionalni mit. Pojedinano ili primat nad opim, zanimanje za ovjeka i njegovu psihologiju. Fabula ima povjesni, socijalni ili ljubavni sadraj; size je sloen i zanimljiv; Pripovijedanje ima kronoloki tok, Oituje se nedisciplina, razbijenost i nedovrenost, odsustvo umjetnikog sklada i harmonije.i slikovitost u opisivanju (epitet, metafora), rijei su snane i patetine, hiperbola znaajno umjetniko sredstvo. Sklonost preuveliavanju uoljiva je na svim planovima knjievnog djela. 9. Romantiarsko stvaranje odlikuje mijeanje tona: tragino i komino, udesno i realno, tamno i svijetlo.

10.

Prisutan je ironian odnos prema sebi, svijetu i grai. Ironija

omoguava

stvaranje distance izmeu umjetnika i grae iz koje je djelo oblikovano, izmeu umjetnika i umjetnike stvarnosti, umjetnika i njegovih likova. Romantizam uvodi prevlast poezije nad ostalim rodovima. U lirskoj poeziji dominira ljubavna poezija sa izrazito subjektivnim i intimnim sadrajem. Rodoljubiva lirika je pjesniki odaziv na zahtjeve vremena, socijalna lirika je odraz pobune protiv socijalne nepravde, elegije su odjek subjektivnih doivljaja i emocija. Sve navedene vrste proima misao o ovjeku, svijetu, ivotu, ljubavi, smrti, domovini, slobodi pravdi, nepravdi, dobru, zlu, ali nastaju i isto misaone pjesme sa navedenim motivima. Proza romantizma ima preteno povjesnu tematiku. Njeguju se povijesni roman, drutveni roman, pripovijetke razliite tematike. U ovom rodu najpopularniji je povijesni roman. Zasnovao ga je Walter Scott ije romane odlikuju zanimljiva i dinamina fabula, dobra dramaturgija, vjeto graen size, razvijeni i upeatljivi likovi. U dramskom rodu romantiari njeguju tragediju i povijesnu dramu kao dominantne vrste sa tri bitne karakteristike: uzvienost, emocionalnost i lokalna boja. Povijesnu dramu piu Victor Hugo, Dima Otac, Schiller, von Klaist.

2. Lord Byron
George Gordon Nol Byron ili krae - lord Byron roen u londonskoj ulici Holles. Od roenja Byron je hrom na jednu nogu. Njegov otac John Byron vukao je podrijetlo od stare normanske obitelji, a iji je nastariji poznati lan Ralph de Buron zajedno s Vilimom Osvajaem doao u Englesku. Byronov otac prvi se puta oenio 1778. godine s Lady Conyers, markizom od Camarthena i s njom imao dvije kerke. Mlaoj je bilo ime Augusta. Lady Conyers, prva supruga Byronova oca, umire dvije godine nakon poroda. Druga supruga Johna Byrona bila je Catherine Gordon od Gighta. Ona je bila potomak Jakova I. kotskog te stoga pretjerano tata i pomalo histerina ena. Iz njenog braka s Johnom Byronom rodio se George Gordon Nol Byron.1

Maurois , A., ivot Byrona, Kultura 1957., str. 12.

Od 1790. do 1794. godine Byron boravi u Aberdeenu. Tada se javljaju prve tegobe s deformiranom nogom. U petoj godini veoma strastveno zaljubljuje se u djevojicu Mary Duff. U desetoj godini naslijedio je titulu lorda i posjed Newstead Abbey. Mladi Byron od 1801. do 1805. godine kolovao se u Harrowu. Tu se zaljubio u neakinju Margaret Parker, a zatim u Mary Anne Chaworth. Zar mislite da bih ja ikada mogla ita osjeati prema tom epavom djeaku, izjavila je ona jedne veeri svojoj dadilji. Te njezine rijei, koje je Byron iz prikrajka uo, ostavile su dubok trag u njegovoj psihi. Desetak godina kasnije na enevskom jezeru Byron u pjesmi San (The Dream) govori o toj svojoj ranoj ljubavi. Nakon zavretka kolovanja u Harrowu od 1805. do 1808. godine Byron studira u Cambridgeu na Trinity Collegu. Godinu dana prije zavretka kolovanja Byron objavljuje zbirku Sati dokolice (Hours of Idleness), prepravljenu verziju mladenake zbirke Juvenile Poems. Byronu je tada 18 godina. Zbirku je potpisao pseudonimom Maloljetnik (A Minor). Knjiga je doivjela otre kritike tadanjih kritiara. Godine 1809. Byron postaje lan Gornjeg doma. Iste godine kao odgovor na loe kritike upuene njegovoj prvoj zbirci Byron pie satiru Engleski pjesnici i kotski kritiari (English Bards and Scott Reviewers). U lipnju odlazi na put po Portugalu, panjolskoj, Grkoj, tadanjoj Albaniji i Bliskom istoku. U Janini (Grka) poinje pisati Childea Harolda. Prilikom odlaska iz Engleske u newstadskoj opatiji priredio je pijanku na kojoj je kao pehar sluila lubanja nekog odavno preminulog fratra. U stihovima namijenjenim toj lubanji Byron hamletovski naglaava da je mrtvacu drai dodir usana nego dodir crva.2 Dvije godine kasnije Byron se vraa u Englesku gdje je stigao dan nakon smrti svoje majke, 2. kolovoza 1811. Iste godine nastaju Natuknice iz Horacija (Hints from Horace) i Minervino prokletstvo (Course of Minerva). Mladi se lord 1813. godine upoznaje s Annom Issabelle (Annabelle) Milabanke i prosi je prvi put. Godinu dana kasnije objavljenja su mu djela: Gusar (The Corsair), Oda o padu Napoleona Bonapartea (Ode on the Fall of Napoleon Bonaparte) i Lara. Byronova popularnost zahvaljujui tim djelima vrtoglavo raste. U Londonu se te godine u jednom danu prodalo 13.000 primjeraka Gusara. Iste godine Annabella prihvaa Byronovu branu ponudu. Sljedee godine (1815.) Byron se eni svojom izabranicom. U studenome iste godine na svijet dolazi Augusta, Byronova kerka. Neposredno nakon njezina roenja Byrona naputa supruga optuujui ga zbog incestuozne ljubavi s polusestrom Augustom.
2

Perii, H. Knjievnokritika gledanja na Byrona u Hrvatskoj od kraja 19. stoljea do prvog svjetskog rata. // Croatica. 21(1990), 34 ; str. 86.

Godinu dana nakon zakljuenja braka (1816.) Byron se razvodi od supruge i pod pritiskom javnosti 25. travnja naputa Englesku te odlazi u vicarsku. Na enevskom jezeru sree P.B. Shelleya koji tamo boravi sa svojom nevjenanom suprugom Mary Godwin i njezinom sestrom Jane Clairmont. Ona je jo u Londonu eznula za Byronom te mu je iste godine rodila kerku Allegru. Byron se nakon toga nastanio u Veneciji gdje se preputa arima razuzdanog ivota tog grada. Tamo Byron vodi ljubav s 22-godinjom kerkom mletakog trgovca, a zatim i s Margheritom Cogni. Ona je bila prekrasna, nepismena i strahovito ljubomorna ena, supruga nekog pekara. Godine 1817. Byron je u Ferrari, a ve sljedee godine ponovo u Veneciji. Tu u travnju 1819. upoznaje svoju veliku ljubav; 16-godinju groficu Teresu Guiccioli, roenu Gamba, udanu za 60-godinjeg grofa Guicciolija. Iz Venecije Byron odlazi u Ravennu. Godinu dana kasnije (1820.) Byron pie tragediju Marino Faliero i poemu Danteovo proroanstvo (The Prophercy of Dante) koju posveuje Teresi Guiccioli. Sljedee godine Byron odlazi iz Ravenne u Pisu. Grof Guiccioli u meuvremenu se usprotivio ljubavi svoje supruge i Byrona, a nakon ega se i razveo od nje. Kako je sva obitelj Gamba pripadala karbonarima Teresa je Byrona uvela u njihov krug. Zbog svoje privrenosti i suradnje s karbonatima Byron je protjerana iz Pise te je 1822. godine, u rujnu, preao u Genovu. Iste godine pored ostalih djela, nastaje Vienje stranog suda (The Vision of Judgement) - parodija na istoimenu pjesmu Byronova suvremenika Roberta Southeya koji u uvodu svoje pjesme A vision of Judgement (1821.) trai od engleske vlade da zabrani Byronove knjige, a Byrona naziva osnivaem i pogalvarom sotonske kole. Nakon 14. srpnja 1823. Byron iz Geneve kree u Grku i 4. kolovoza iskrcava se u Cefaloniji kako bi se pridruio grkim ustanicima. Umrijet emo ovdje ili marcijalno ili movarno, pisao je tada Byron. Tu je proveo pet mjeseci, a zatim se u Missolughiju pridruio voi grkog ustanka Maurocordatu. Godine 1824. Byron pie XV. i XVI. pjevanje Don Juana i pjesmu Na danaanji dan navravam 36-u godinu. (On this Day I Complete My Thirtysixth Year). Pjesma je napisana 22. sijenja, a ve 19. travnja Byron umire od groznice koju je dobio desetak mjeseci ranije. Byronovo tijelo preneeno je u Englesku. Pokopan je u Hucknellu, malom selu blizu Newstead Abbeya. 3

Isto,

3. Djela i motivi
Byron je jedan od najistaknutijih engleskih knjievnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poema The prisoner of Chillon.4 Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce, junaci su mu strastveni borci i razoarani individualisti koji mrze suvremeno drutvo. Byronovim djelima dominira slobodarska misao i protest protiv zla u ivotu. Svojim buntovnim stavom, titanizmom, satirkim duhom i melankonijom Byron je izvrio snaan utjecaj na ostale romantiare te pored Shakespearea najvie utjecao na knjievnost XIX. stoljea. U Byronovim djelima romantiki ivotni nazor predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi junaci osjeaju potpun nesklad izmeu sebe i svojih moralnih naela, i upravo to osjeanje nesklada i raskola uzrok je raanja osjeaja promaenosti, usamljenosti, suvinosti Uzore za svoje junake Byron je traio u svom vlastitom ivotu, tako da se njegov ivot doima kao ivot najizrazitijeg romantinog junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim ivotom koji u sebi nosi crte demonskog. Byron u svom velikom i znaajnom djelu Putovanje Childa Haralda opisuje ovjeka koji nije naao svoje mjesto pod suncem, ovjeka koga je sredina odbacila i nije mu namjenila neku drutvenu ulogu. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga je primoran otii iz domovine koju je toliko volio. Njegova jedina utjeha je borba s prirodom, s olujama i valovima. Dok mornar ali za domovinom, enom i djecom koji ostaju sada sami, on ne ali ni za im, samo ali to je postao bezosjean, bez elja i nekog odreenog cilja, ustvari on ali to ne ali ni za im. Odlomak iz Putovanja Childa Haralda: Zasien svime, izgubivi san o srei On je prestao da se s drugima via U oima su mu katkad sjale suze Al ponosni Childe im nije davao slobodu Oduzet tugom on je lutao usamljen
4

Joe Poganik, J. [et al.] ; Veliki romantiari, Impresum:Zagreb : kolska knjiga , 1971 ., str.49.

I odluio da svoj rodni kraj Napusti kreui na dalek put Pokoren samo svojim tenjama Nije se mogao umiriti sa vladajuim zlom Pun ponosa, tuim miljenjima nije vjerovao. I shvatio je, gledajui prezirnu janilu, Da moe, napustivi svijet, ivjeti u sebi samome Upravo iz ovih stihova vidimo kakav je bio Childe, ovjek koji se nije mogao umiriti s vladajuim zlom. Vidimo da je to ovjek koji prezire drutvo, ovaj svijet, ovjek koji je zasien svime, koji je izgubio san o srei. Pozdrav domovini: Zbogom! Zbogom! Rodni ali Ve s otimljim oku mom vjetar hue, riu vali, a galebi graku k tom. Ono sunce gdje zapada, Tamo je i nama po! Teb i njemu zbogom sada, Domovino laku no! Ovaj dio govori nam kako Childe ostavlja svoju domovinu. Tu je kraj njegova ivota u domovini, a ujedno poetak lutalakog ivota, poetak potrage za novom, nezamagljenom i autentinom istinom.

Zakljuak

Byron je jedan od najistaknutijih engleskih knjievnika. Glavna su mu djela: Putovanje Childa Harolda, Don Juan, The Giaour, The two Foscari, Cain, Heaven and Earth, itd. Osobito je poznata i poema The prisoner of Chillon. Byron je u poeziju uveo nekoliko glavnih motiva revolucionarnog romantizma: idealizira primitivne domoroce, junaci su mu strastveni borci i razoarani individualisti koji mrze suvremeno drutvo. Byronovim djelima dominira slobodarska misao i protest protiv zla u ivotu. Svojim buntovnim stavom, titanizmom, satirikim duhom i melankolijom Byron je izvrio snaan utjecaj na ostale romantiare te pored Shakespearea najvie utjecao na knjievnost XIX. stoljea. U Byronovim djelima romantiki ivotni nazor predstavlja se u svom definitivnom obliku. Byronovi junaci osjeaju potpun nesklad izmeu sebe i svojih moralnih naela, i upravo to osjeanje nesklada i raskola uzrok je raanja osjeaja promaenosti, usamljenosti, suvinosti Uzore za svoje junake Byron je traio u svom vlastitom ivotu, tako da se njegov ivot doima kao ivot najizrazitijeg romantinog junaka. Njegovi junaci su individualisti s burnim unutarnjim ivotom koji u sebi nosi crte demonskog.

Literatura
Maurois , Andre, ivot Byrona, Kultura 1957.,

10

Perii, H. Knjievnokritika gledanja na Byrona u Hrvatskoj od kraja 19. stoljea do prvog svjetskog rata. // Croatica. 21(1990), 34 Poganik, J. [et al.] Veliki romantiari, Zagreb : kolska knjiga , 1971 .

11