SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

Uvod Shizofrenija Tipovi shizofrenije Deluzijski poremeaj

Uvod

Shizofrenija i deluzijski poremeaj su odvojeni poremeaji koji mogu imati neka zajednika obiljeja, kao to su paranoja, sumnjiavost i nerealno miljenje. Meutim, shizofrenija je relativno est i ozbiljan duevni poremeaj koji je povezan sa psihozom, gubitkom dodira sa stvarnou, i opadanjem opeg funkcionisanja. Za razliku, deluzijski poremeaj je rjei i ima za posljedicu djelominu ili ogranieniju nesposobnost.

SCHIZOPHRENIA Lijeenje Uvod Uvod Uzroci Simptomi Tipovi shizofrenije Dijagnoza Prognoza Antipsihotici

Shizofrenija je teki duevni poremeaj karakteristian po gubitku dodira sa stvarnou (psihoza), halucinacijama, deluzijama (pogrenim vjerovanjima), nenormalnim miljenjem i prekinutim radnim i drutvenim funkcionisanjem.

Shizofrenija je veliki javno-zdravstveni problem u cijelom svijetu. ini se da je prevalencija

Shizofrenije irom svijeta neto manja od 1%, premda su otkrivena mjesta sa viom ili niom prevalencijom. U SAD ljudi sa shizofrenijom zauzimaju oko jedne etvrtine svih bolnikih kreveta i na njih otpada oko 20% svih bolnikih dana. Shizofrenija je ea od Alzheimerove bolesti, eerne bolesti ili multiple skleroze. Obiljeja shizofrenije imaju i brojni drugi poremeaji. Poremeaji koji su slini shizofreniji, ali pri kojima su simptomi prisutni u trajanju manje od 6 mjeseci zovu se shizofreniformni poremeaji. Poremeaji pri kojima epizode psihotinih simptoma traju barem 1 dan, ali manje od 1-og

1 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

mjeseca zovu se kratki psihotini poremeaji. Poremeaj karakteristian po prisutnosti simptoma raspoloenja, kao to su depresija ili manija, uz tipinije simptome shizofrenije zove se shizoafektivni poremeaj. Poremeaj linosti, koji moe imati iste simptome kao shizofrenija, ali u kom simptomi openito nisu tako teki da bi zadovoljili kriterije za psihozu zovu se shizotipski poremeaji linosti.

Uzroci

Iako specifini uzrok shizofrenije nije poznat, poremeaj ima jasni bioloki temelj. Mnogi strunjaci prihvaaju model "stres-povredivost", pri kojem se shizofrenija shvaa kao pojava u ljudi koji su bioloki ranjivi. to ini osobu ranjivom na shizofreniju nije poznato, ali moe ukljuiti genetsku sklonost, probleme koji se javljaju prije, za vrijeme ili nakon roenja, ili virusnu infekciju mozga.

Potekoe u obradi podataka, nemogunost obraanja pozornosti, oteena sposobnost ponaanja na drutveno prihvatljive naine i openito nemogunost savladavanja problema, mogu ukazivati na ranjivost. Pri tom modelu, okolinski stresovi, kao to su stresni ivotni dogaaji ili problemi zloupotrebe nekih sredstava, u ranjivih pojedinaca potaknu poetak i ponovno pojavljivanje shizofrenije.

Simptomi

Shizofrenija se najee pojavljuje u dobi izmeu 18-25 godina u mukaraca, a u ena u dobi od 26-45 godina. Meutim, nije rijedak poetak u djetinjstvu ili u ranoj razvojnoj dobi ili kasnije u ivotu. Poetak moe biti iznenadan, u razdoblju od nekoliko dana ili sedmica ili polagan i neprimjetan godinama.

Teina i tip simptoma mogu biti znaajno razliiti meu razliitim ljudima sa shizofrenijom.

2 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

Sve u svemu, simptomi spadaju u tri glavne skupine: poremeaj miljenja i neobino ponaanje, i manjkavi ili negativni simptomi.

deluzije i halucinacije,

Osoba moe imati simptome iz jedne ili iz sve tri skupine. Simptomi su dovoljno teki da mogu smetati radnoj sposobnosti, meuodnosu sa ljudima i brizi za samoga sebe.

Deluzije su pogrena vjerovanja koja obino zahvaaju krivo tumaenje percepcija ili iskustava, npr. ljudi sa shizofrenijom mogu imati deluzije progona, vjerujui da ih se mui, slijedi, vara ili uhodi. Mogu imati deluzije odnosa, vjerujui da su odlomci u knjigama, novinama ili rijei pjesama upravljeni specifino njima. Mogu imati deluzije povlaenja miljenja ili unoenja miljenja (vjerujui da im drugi mogu itati misli, da im se misli prenose drugima), ili da su im misli i nagoni nametnuti od vanjskih sila. Mogu se pojaviti zvune, vidne, mirisne, okusne ili dodirne halucinacije, premda su zvune (slune) halucincije daleko najee. Osoba moe "uti" glasove koji tumae njihovo ponaanje, razgovaraju jedan sa drugim ili daju kritike i uvredljive primjedbe.

Poremeaj miljenja odnosi se na poremeeno miljenje koje postaje oito kada je govor nesuvisao (nepovezan i nerazumljiv), skree od jedne teme na drugu i gubi svoju kvalitetu upravljanja ka cilju. Govor moe biti blago poremeen ili potpuno nepovezan i nerazumljiv.

udno (neobino) ponaanje moe imati oblik djeje budalatine, uzbuenosti ih neodgovarajue pojave, higijene ili ponaanja. Katatoniko motoriko ponaanje je krajnji oblik udnog ponaanja pri kojem osoba moe odrati rigidni poloaj i oduprijeti se naporu da se pomakne ili, suprotno, izvodei motoriku (pokretaku) aktivnost bez svrhe i poticanja.

Manjkavi ili negativni simptomi shizofrenije ukljuuju gruba uzbuenja, siromatvo govora, anhedoniju (smanjena sposobnost izraavanja raspoloenja) i asocijalnost. Gruba uzbuenja odnose se na stiavanje emocija. Lice osobe moe postati nepomino (kao maska), ona slabo stupa u kontakt oima i manjka joj emocionalna izraajnost. Dogaaji koji bi normalno osobu nasmijali ili rasplakali ne dovode do reakcije. Siromatvo govora posljedica je smanjenja miljenja koje se oituje rjeim govorenjem. Odgovori na pitanja mogu biti jednostavni, jedna ili dvije rijei, stvarajui dojam unutarnje praznine. Anhedonija se odnosi na smanjenu sposobnost

3 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

iskazivanja ugode, osoba moe imati mali interes za prethodne aktivnosti i mnogo vremena provesti u onima bez svrhe. Asocijalnost se odnosi na gubitak zanimanja za odnose sa drugim ljudima. Ti negativni simptomi su esto povezani sa opim gubitkom motivacije, osjeaja, svrhe i ciljeva.

Tipovi shizofrenije

Neki istraivai vjeruju da je shizofrenija pojedinani poremeaj, dok drugi smatraju da je to sindrom (skup simptoma) temeljen na brojnim uzronim bolestima. U naporu da se bolesnike klasificira u vie jednakih skupina odreeni su podtipovi shizofrenije. Meutim, meu pojedinim bolesnicima podtip se tokom vremena moe mijenjati.

Paranoidna shizofrenija je karakteristina po zauzetou deluzijama (krivim uvjerenjima ili vjerovanjima) ili slunim halucinacijama, manje su izraeni neorganizovan govor i neodgovarajue emocije.

Hebefrena ili krivoorganizovana shizofrenija je karakteristina po neorganiziranom govoru, neorganiziranom ponaanju i plitkim ili neodgovarajuim emocijama.

U katatonoj shizofreniji dominiraju fizikii simptomi kao to je nepokretnost, pretjerana motorika aktivnost ili zauzimanje udnih poloaja.

Nediferenciranu shizofreniju esto oznauju simptomi iz svih skupina: deluzije i halucinacije, poremeaj miljenja i udno ponaanje te manjkavi ili negativni simptomi.

U novije vrijeme shizofreniju se klasificira prema prisutnosti i teini negativnih ili manjkavih simptoma.

U ljudi sa negativnim ili manjkavim podtipom shizofrenije izraeni su negativni simptomi kao to su smanjene emocije, gubitak motivacije i smanjeni osjeaj svrhe.

4 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

U ljudi sa nemanjkavom ili paranoidnom shizofrenijom istiu se deluzije i halucinacije, ali se opaa relativno malo negativnih simptoma. Sve u svemu, ljudi sa nemanjkavom shizofrenijom skloniji su blaoj nesposobnosti za rad i bolje reagiraju na lijeenje.

Dijagnoza

Za dijagnosticiranje shizofrenije nema presudne pretrage. Psihijatar postavlja dijagnozu na temelju sveukupne procjene anamneze i simptoma osobe. Da bi se potvrdila dijagnoza shizofrenije, simptomi moraju potrajati barem 6 mjeseci i moraju biti povezani sa znaajnim pogoranjem pri radu, u koli ili drutvenom funkcioniranju. U ustanovljivanju poetka bolesti esto su vani podaci od obitelji, prijatelja ili uitelja.

Doktor e iskljuiti mogunost da bolesnikove psihotike simptome uzrokuje poremeaj raspoloenja. Laboratorijske pretrage se esto rade da bi se iskljuila zloupotreba droga ili temeljni internistiki, neuroloki ili endokrini poremeaj koji moe imati oblik psihoze. Primjeri takvih poremeaja ukljuuju tumore mozga, epilepsiju sljepoonog renja, autoimune bolesti, Huntingtonovu bolest, bolest jetre i tetne reakcije na lijekove.

Ljudi sa shizofrenijom imaju nenormalnosti mozga koje se mogu vidjeti na CT-u ili MRI. Meutim, ti su defekti nedovoljno specifini da bi bili od pomoi u dijagnosticiranju shizofrenije u pojedinih bolesnika.

Prognoza

Kroz kratko vremensko razdoblje (1 godina) prognoza shizofrenije je usko povezana sa tim kako osoba dobro prati plan terapije lijekovima. Bez terapije lijekovima, 70-80% ljudi koji su imali shizofrenu epizodu dobit e nakon iduih 12 mjeseci recidiv i imati ponovnu epizodu. Lijekovi koji se uzimaju redovno mogu smanjiti stopu recidiva na oko 30%.

Za dulja razdoblja prognoza shizofrenije je razliita. Openito, jedna treina ljudi dobije

5 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

znaajno poboljanje koje potraje, jedna treina postigne neko poboljanje sa ponavljajuim recidivima i djelominom nesposobnou a jedna treina ima teku i trajnu nesposobnost.

inioci povezani sa dobrom prognozom ukljuuju nagli nastup bolesti, kasnu dob pri poetku, dobru razinu vjetina i izvoenja prije poetka bolesti i paranoidni ili nemanjkavi podtip bolesti. inioci povezani sa loom prognozom ukljuuju poetak u ranoj dobi, slabo drutveno i profesionalno funkcioniranje prije poetka bolesti, obiteljsku anamnezu za shizofreniju i hebefreni ili manjkavi podtip bolesti.

Shizofrenija je povezana sa oko 10%-tnim rizikom samoubistva. U prosjeku shizofrenija skrauje ivotni vijek oboljelih za 10 godina.

Lijeenje

Opi ciljevi lijeenja su smanjiti teinu psihotikih simptoma, sprijeiti ponovnu pojavu simptomatskih epizoda i pridruenog pogoranja funkcioniranja i osigurati potporu da se omogui funkcioniranje na najveoj moguoj razini.

Antipsihotiki lijekovi, rehabilitacija i aktivnosti potpore zajednice te psihoterapija predstavljaju tri glavne sastavnice lijeenja.

Antipsihotiki lijekovi mogu biti djelotvorani u smanjivanju i uklanjanju simptoma kao to su deluzije, halucinacije i neorganizirano miljenje. Nakon to su se akutni simptomi razbistrili, nastavljeno uzimanje antipsihotikih lijekova bitno smanjuje vjerojatnost buduih epizoda. Naalost, antipsihotiki lijekovi imaju znaajne nuspojave koje mogu ukljuiti smirivanje, miinu ukoenost, tremore i dobivanje na teini. Ti lijekovi mogu uzrokovati i polaganu diskineziju, jedan poremeaj nevoljnog pokretanja najee prepoznat po nabiranju usana i jezika ili savijanju ruku ili nogu. Polagana diskinezija moe postojati ak i nakon prestanka uzimanja lijeka. Za takve sluajeve koji ostaju trajni, nema djelotvoranog lijeenja.

Oko 75% ljudi sa shizofrenijom reagira na standardne antipsihotine lijekove, kao to su hlorpromazin, flufenazin, haloperidol ili tioridazin. Na pola, od preostalih 25% bolesnika, moe

6 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

dobro da djeluje relativno novi antipsihotini lijek nazvan klozapin. Kako klozapin moe imati teke nuspojave, kao to su epileptini napadi ili moe izazvati smrtonosnu supresiju kotane modine, openito se koristi samo za bolesnike koji nisu reagirali na druge antipsihotike lijekove. Ljudi koji uzimaju klozapin moraju svake sedmice kontrolisati broj bijelih krvnih stanica. U toku je istraivanje drugih novih lijekova koji ne bi imali mogue ozbiljne nuspojave klozapina. Ve je dostupan risperidon, a nekoliko drugih lijekova su na ekanju odobrenja za upotrebu.

Rehabilitacija i potporne aktivnosti zajednice upravljene su na uenje vjetina potrebnih za preivljavanje u zajednici. Te vjetine osposobljuju ljude sa shizofrenijom da rade, kupuju, da se brinu za sebe, vode kuanstvo i slau se sa ostalima. Iako za vrijeme tekih recidiva moe biti potrebna hospitalizacija, potrebna moe biti i nedobrovoljna hospitalizacija ako je osoba opasnost za sebe ili za druge, opi cilj je da ljudi sa shizofrenijom ive u zajednici. Da se taj cilj postigne neki bi ljudi trebali ivjeti u nadgledavanom stanu ili zajednikoj kui, gdje se netko moe brinuti da se lijekovi uzimaju kako je propisano.

Mali broj ljudi sa shizofrenijom ne moe ivjeti samostalno bilo zbog toga to imaju teke i tvrdokorne simptome ili zbog toga to ne posjeduju potrebnu vjetinu za ivot u zajednici. Oni obino zahtijevaju cjelodnevnu brigu i smjetaj u sigurnom i podupirakom okruenju.

Psihoterapija je drugi vaan aspekt lijeenja. Openito je cilj psihoterapije uspostaviti saradnju izmeu bolesnika, obitelji i doktora. Na taj nain bolesnik moe nauiti razumjeti i upravljati svojom boleu, uzimati antipsihotike lijekove kako je propisano i savladavati stresove koji mogu oteati bolest.

Antipsihotici

ini se da su antipsihotiki lijekovi (antipsihotici) najdjelotvoraniji u lijeenju halucinacija, deluzija, krivo organiziranog miljenja i agresije. Premda se za shizofreniju najee propisuju antipsihotici, ini se da su oni djelotvorani u lijeenju tih simptoma ukoliko potjeu od manije, shizofrenije, demencije ili akutnog otrovanja tvarima kao to je amfetamin.

Prvi djelotvorani antipsihotik je hlorpromazin, a pojavio se na tritu 1955. godine. Od tada je stvoreno vie od 12 slinih antipsihotika, flufenazin, hatoperidol, perfenazin i tioridazin. Radi se o uobiajenim antipsihoticima koji u biti svi djeluju na isti nain: blokiraju dopaminske receptore

7 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

u mozgu. Dopamin je neurotransmitor, hemijska tvar koja pomae prenosu elektrinih impulsa uzdu nervnih putova i izmeu nerava. Prekomjerna aktivnost dopamina izaziva halucinacije i deluzije. Blokiranje dopaminskih receptora moe ublaiti te simptome.

Uobiajeni antipsihotici razlikuju se s obzirom na jainu (via nasuprot nioj), nuspojave (sklonost prema smirivanju nasuprot sklonosti prema izazivanju miine ukoenosti) i nain primjene (na usta ili u injekcijama). Kako su svi uobiajeni antipsihotici jednako djelotvorani u suzbijanju simptoma shizofrenije, izbor odreenog lijeka je esto temeljen na njegovim nuspojavama i kako ga dobro podnosi pojedini bolesnik.

Relativno nova vrsta antipsihotika ini se da djeluje tako da blokira receptore i dopamina i serotonina (drugi transmitor) u mozgu. Klozapin je primjer takvoga lijeka. Klozapin ima veu djelotvoranost nego uobiajeni antipsihotici u lijeenju simptoma shizofrenije. Meutim, budui da ima vrlo ozbiljne nuspojave, kao to je opasni pad broja bijelih krvnih stanica, koristi se samo za ljude koji ne reagiraju na uobiajene lijekove.

DELUZIJSKI POREMEAJ Uvod Uvod Simptomi i dijagnoza Prognoza i lijeenje

Deluzijski poremeaj je karakteristian po prisutnosti jednog ili vie pogrenih vjerovanja koja traju barem jedan mjesec.

Za razliku od shizofrenije, deluzijski poremeaj je relativno rijedak i funkcioniranje je manje oteeno. Taj poremeaj, openito, najprije zahvata ljude u srednjoj ili kasnijoj ivotnoj dobi.

Deluzije u ovom poremeaju nisu udne i obuhvataju situacije koje se mogu shvatljivo pojaviti u stvarnom ivotu, kao to je biti praen, otrovan, zaraen, voljen na daljinu ili prevaren od supruga ili ljubavnika. Prepoznato je nekoliko podtipova deluzijskih poremeaja. U erotomanskom podtipu, sredinja tema deluzije je da je u ljubavi sa pojedincem, drugom osobom. esta mogu

8 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

biti nastojanja da se doe u kontakt sa objektom deluzije telefonskim pozivima, pismima ili ak nadzorom i skrivenim praenjem. Ponaanje u vezi s deluzijom moe biti u suprotnosti sa zakonom. Pri grandioznom podtipu osoba je uvjerena da je izvanredno darovita ili da je napravila neko veliko otkrie. Pri ljubomornom podtipu osoba je uvjerena da joj je suprug(a) ili ljubavnik(ica) nevjeran. To je vjerovanje temeljeno na netanim zakljucima potpomognutima sumnjivim "dokazom". Pod takvim uslovima znaajna opasnost moe biti od fizikog napada na osumnjiene. Pri progoniteljskom podtipu osoba vjeruje da se protiv nje kuje zavjera, da je se uhodi, klevee ili uznemiruje. Osoba moe ponavljano nastojati postii pravdu obraajui se sudovima ili drugim vladinim organizacijama. U svrhu osvete zbog umiljenog proganjanja moe pribjei nasilju. Somatski podtip ukljuuje prezauzetost sa tjelesnom funkcijom ili svojstvom, kao to je umiljena fizika mana, miris ili nametnik.

Simptomi i dijagnoza

Deluzijski poremeaj moe potjecati od prethodno postojeeg poremeaja paranoidne linosti.

Sa poetkom u ranoj odrasloj dobi ljudi sa poremeajem paranoidne linosti pokazuju sve vee nepovjerenje i sumnju u druge i u njihove motive. Rani simptomi mogu ukljuiti osjeaj iskoritavanja, prezauzetosti vjernou ili pouzdanou prijatelja, itanje prijeteih misli u dobroudnim opaskama ili dogaajima, pokazivanje zamjerki tokom dueg vremena i lako odgovaranje na opaeno omalovaavanje.

Nakon to iskljui druga specifina stanja koja su povezana sa deluzijama, doktor temelji dijagnozu deluzijskog poremeaja najveim dijelom na anamnezi osobe. Doktoru je posebno vano ocijeniti stepen opasnosti, naroito obim u kom je osoba sprema djelovati u svojim deluzijama.

Prognoza i lijeenje

9 / 10

SHIZOFRENIJA I DELUZIJSKI POREMEAJ

Deluzijski poremeaj openito ne vodi tekom oteenju ili promjenama linosti. Meutim, osoba moe postati sve vie ukljuena u deluziju. Veina ljudi moe ostati zaposlena.

U lijeenju deluzijskog poremeaja pomae dobar odnos doktor-bolesnik. Ako doktor vjeruje da je bolesnik opasan moe biti potreban smjetaj u bolnicu. Antipsihotiki lijekovi se openito ne uzimaju, ali su katkada u nekim sluajevima djelotvorani u potiskivanju simptoma. Dugotrajno lijeenje ima za cilj okrenuti arite osobe od deluzije na konstruktivnije i ugodnije podruje, premda je taj cilj esto teko postii.

10 / 10