ROBNJAK I LONAC SKAKUTAVAC ivio jednom dobri, stari arobnjak koji je magiju koristio velikoduno i mudro, na dobrobit svojih

susjeda. Ne elei otkriti pravi izvor svoje moi, pretvarao se da njegovi napici, arolije i protuotrovi ve gotovi izlaze iz kotlia koji je jo nazivao i svojim sretnim loncem. Ljudi su mu izdaleka dolazili s raznim nedaama, a arobnjaku nikad nije bilo teko pristaviti lonac da im pomogne. Omiljeni arobnjak dugo je poivio, a kad je umro, svu je svoju imovinu ostavio jednome sinu. Nasljednik je, meutim, bio sasvim drugaije udi od blagoga oca. Po njegovu miljenju, ljudi koji nisu umjeli arati nisu vrijedili ni piljiva boba, pa se esto prepirao s ocem zbog stareve navike da magijom pomae susjedima. Nakon oeve smrti, sin je u starom loncu pronaao paketi sa svojim imenom. Nadajui se zlatu, otvorio ga je, no nije unutra ugleda nita osim meke, debele papue koja mu je bila premalena, a i nedostajao joj je par. Na komadiu pregamenta u papui pisalo je: Uz iskrenu nadu sine moj, da ti nikad nee zatrebati. Sin je opsovao ishlapjelu pamet svoga oca i papuu hitnuo natrag u kotli, odluivi da e ga ubude koristiti kao ko za smee. Iste veeri a vrata mu je pokucala ena iz sela. Unuka mi se sva osula bradavicima, gospodine, rekla mu je. Va bi tata obino zamijeao specijalni melem u onom starom loncu... Gubi se!, viknuo je sin. to se mene tiu bradavice tvog derita? I zalupio je vratima starici pred nosom. Iz kuhinje se istog trena prolomio glasan zveket i lupanje. Osvijetlivi si put arobnim tapiem, arobnjak je otvorio vrata i, na svoje zaprepatenje, vidio je da starom oevu loncu iznikla mjedena noga i da sad skakue na mjestu, posred kamenog poda u kuhinji, podiui pritom strahovitu buku. arobnjak se u udu pribliio loncu, urno uzmiui im je shvatio da je posve prekirven bradavicama. Odvratno!, uzivknuo je. Prvo je na lonac bacio aroliju nestajanja, zatim ga je pokuao oistiti magijom i na kraju ga htio silom izbaciti iz kue, ali nijedna mu arolija nije pola za rukom. Nezaustavljivi lonac skakutao je za njim cijelim putem od kuhinje do kreveta na katu, zvekeui i lupajui po drvenim stubama. arobnjak cijele noi nije oka sklopio od lupanja bradaviavog starog lonca pokraj kreveta, a isto se nastavilo i ujutro, kad ga je lonac otpratio na doruak. Zvek, zvek, zvek, zveketao je lonac s mjedenom nogom. arobnjak nije jo ni okusio zobenu kau, kadli se na vratima opet zaulo kucanje. Na pragu je stajao starac. Moja magarica, gospodine, objasnio je. Ne znam je li se izgubila ili su je ukrali, ali ako je nema da mi odnese robu na trnicu, moja e obitelj veeras ostati gladna. A mene glad mori ovog trena!, zaurlao je arobnjak i zalupio vratima starcu pred nosom.

Zvek, zvek, zvek, udarala je mjedena noga lonia o pod, no sad se zveket isprepleo s magareim njakanjem i jaukom izgladnjelih ljudi to je dopirao iz dubine lonca. Smiri se. Uuti!, zavritao je arobnjak, ali sva njegova magija nije mu pomogla da uutka bradaviavi lonac, koji je skakutao za njim cijeli taj dan, pratei svaki njegov korak njakanjem, jaukanjem i zveketanjem. Te veeri na vratima se po trei put zaulo kucanje. Na pragu je stajala mlada ena, jecajui kao da joj se srce kida. Beba mi je teko bolesna, rekla je. Molim vas, moete li nam pomoi? Va tata je rekao da doem kad god me neto bude muilo... Ali arobnjak joj je samo zalupio pred nosom. Njegov muitelj sad se ispunio slanom vodom do samog ruba, prolijevajui suze svugdje po podu, dok je istovremeno skakutao, njakao, jaukao i osipao se novim bradavicama. Iako tog tjedna vie nitko nije doao po pomo u arobnjakovu kolibu, lonac ga je nastavio redovno izvjetavati o svim njihovim brojnim nedaama. U roku od samo nekoliko dana njakanju, jaukanju, prolijevanju suza, skakutanju i stalnim napadima bradavicama pridruili su se jo i guenje, grcanje, plakanje malog djeteta, cvile psa, te povraanje pokvarenog sira, zgruanog mlijeka i sve sile izgladnjelih pueva golaa. arobnjak vie nije bio u stanju ni spavati ni jesti, ali lonac se nije odvajao od njega, niti je odgovarao na arobnjakove pokuaje da ga utia ili umiri. arobnjak to na kraju vie nije mogao podnositi. Ispriajte mi sve to vas titi, mui i boli!, urlao je trei kroz no, dok je lonac skakutao za njim po cesti prema selu. Doite! Dajte da vas izlijeim, iscijelim i utjeim! Nosim oev lonac i svima u rado pomoi! I dok je nesnosni lonac skakutao iza njega, trao je cestom i ispaljivao arolije na sve strane. U jednoj kui, bradavice koje su prekrivale malu djevojicu nestale su dok je spavala; arolija prizivanja izgubljenu je magaricu dopremila iz udaljenog trnjaka i meko spustila u njezinu staju; a ono bolesno djetece, okupano jelenskom travom, probudilo se zdravo i rumeno. arobnjak je iao od kue do kue, dajui sve od sebe da iz njih otjera bolest i patnju, a lonac koji ga je pratio u stopu za to vrijeme je postupno prestao jaukati i povraati te na koncu utihnuo, sjajan i ist kao nekad. Pa, loniu?, upitao je drhtavi arobnjak dok se sunce podizalo iznad horizonta. Lonac se podirgnuo, ispljunuo papuu koju je arobnjak bio ubacio u nj i dopustio vlasniku da mu je zatakne na mjedenu nogu. Zajedno su krenuli natrag u arobnjakovu kuu. Goropadni bat lonevih koraka napokon bijae priguen. A arobnjak je od tog dana svima u selu pomagao jednako spremno kao i njegov otac prije njega, da lonac ne bi ponovno izuo papuu i upustio se u novo skakutanje.

Albus Dumbledore o arobnjaku i loncu skakutavcu Dobri stari arobnjak odluuje sinu tvrda srca oitati lekciju pa ga pusti da na vlastitoj koi osjeti patnju lokalnih bezjaka. Probuene savjesti, mladi arobnjak pristaje koristiti magiju kako bi pomogao susjedima lienima maginih moi. Jednostavna i topla pria, zar ne? Krivo. Tekst u kojem su bezjaci prikazani pozitivno, dok je otac koji ih simpatizira moniji arobnjak od sina koji bezjake mrzi, na taj bi nain okarakterizirao netko krajnje naivan. Primjerci izvorne verzije ove bajke tako su esto zavravali u vatri da je pravo udo kako je ijedan sauvan do dananjeg dana. Ne moe se rei da je Beedle propovijedanjem bratske ljubavi prema bezjacima odravao duh svoje epohe. Poetak petnaestog stoljea u Europe obiljeili su sve ei progoni vjetica i arobnjaka. Mnogi su lanovi magijske zajednice smatrali da bi dobrovoljno lijeenje boleljivog praseta prvog bezjakog susjeda bilo ravno skupljanju drva za potpalu vlastite lomae! Vodei se sloganom Neka se bezjaci snalaze bez nas!, arobnjaci su se poeli izolirati od svoje nemagijske brae, to je kulminiralo dovoenjem Meunarodnog statuta o tajnosti magije 1689. godine, kad su magiari svojevoljno otili u ilegalu. No djeca kao djeca: groteskni skakutavi lonac osvojio je njihovu matu. Bradaviavi kotli ostao je u prii, ali pouka u prilog bezjacima bijae izbaena, pa se do sredine esnaestog stoljea meu arobnjakim obiteljima proirila drugaija verzija bajke. U revidiranoj prii, lonac skakutavac brani nedunog arobnjaka od susjeda naoruanim bakljama i vilama, a nakon to napadae istjera iz arobnjakove kolibe, uhvati ih i proguta u jednom zalogaju. Na kraju prie nekolicina susjeda koje lonac nije dospio prodrejti obeava arobnjaku da e ga ostaviti na miru da prakticira magiju. On zauzvrat nareuje loncu da povrati svoje rtve, a lonac se promptno podrigne i izbaci ih iz sebe, poneto izmrcvarene, ali ive. Neka arobnjaka djeca jo i danas od svojih roditelja (veinom protubezjaki orijentiranim) sluaju samo revidiranu priu pa ih eventualni susret s izvornikom obino potpuno zaprepasti. Ve sam, meutim, dao naslutiti da arobnjak i lonac skakutavac nije izazivao bijes samo zbog simpatiziranja bezjaka. Kako se lov na vjetice zahuktavao, tako su arobnjake obitelji sve vie vodile dvostruki ivot, sluei se arolijama prikrivanja da bi zatitile sebe i svoje blinje. Vjetice i arobnjaci koje su se i dalje druile s bezjacima do 17. stoljea ve su poeli stjecati status sumnjivaca, pa ak i izopenika iz svoje zajednice. A meu brojim pogrdama na raun vjetica i arobnjaka sklonim bezjacima (otrovni epiteti poput blatovalja, gnojoliza i smeodera potjeu iz upravo ovog razdoblja) isticala se optuba da su slabiji ili inferiorniji magiari od ostalih. Utjecajni arobnjaci tog vremena, poput Brutusa Malfoya, urednika arobnjaka u ratu, protubezjakoh asopisa, promicali su stereotip da simpatizeri bezjaka nemaju nita vee magine moi od hrkana. Tako Brutus 1675. godine pie: Jedno je sigurno: arobnjaci koji pokazuju sklonost prema drutvu bezjaka imaju nedostatnu inteligenicju, a njihove su arolije tako nejake i jadne da se superiorno mogu osjeati samo kad su okrueni bezjakom stokom. Nita tako jasno ne odaje inferiornog arobnjaka kao slabost prema prijateljevanju s bezjacima.

Ova je predrasuda s vremenom nestala pred neporecivim dokazima da su neki od najgenijalnijih arobnjaka na svijetu bili, da se posluimo uvrijeenom frazom, ljubitelji bezjaka. Posljednja zamjerka arobnjaku i loncu skakutavcu u odreenim se krugovima odrala sve do danas. Tu je moda najreprezentativniji primjer Beatrix Bloxam (1794. 1910.) autorice zloglasnih Muharinih bajki. Gospoa Bloxam vjerovala je da su Bajke barda Beedlea tetne za djecu zbog njihove, kako je ona to izrazila, nezdrave zaokupljenosti gnjusnim temama kao to su smrt, bolest, krvoprolie, zla magija, osobe sumnjivog morala te tjelesne tekuine i osipi najodbojnije vrste. Gospoa Bloxam uzela je niz starih pria, ukljuujui nekoliko Beedleovih, i preradila ih u skladu sa svojim idealima koje je opisala ovako: Ispuniti neokaljane umove naih malih anela zdravim i sretnim mislima, zatititi njihov slatki sanak od opaine i sauvati besprijekoran cvijet njihove nevinosti. Evo kako glasi zadnji pasus neokaljane i besprijekorne prerade arobnjaka i lonca skakutavca: A onda je zlatni lonizaplesao od dragosti hop la na vrcima svojih majunih ruiastih prstia! Mili Willy izlijeio je bolne trbuie svih lutkica, a loni se od sree do vrha napunio slatkiima za Milog Willyja i lutkice! Ali nemoj poslije zaboraviti oprati zubie! uzviknuo je loni. Mili Willy izljubio je i zagrlio skakutavi loni, obeavi mu da e uvijek pomagati lutkicama i da nikad vie nee biti mali mrzovoljko. Obrada gospoe Bloxam u arobnjakoj djeci iz generacije u generaciju izaziva istu reakciju: nezaustavljivo povraanje nakon kojeg zahtijevaju da im se knjiga smjesta makne s oiju i samelje u kau.