Roslein rot

Annerose vodi pravi dvostruki ivot: bjei iz sive svakodnevice kuanice i udubljuje se u barokne slike mrtve prirode, pune simbola. Raskone kitice cvijea, ukusna jela i zagonetni predmeti iz proteklih stoljea izbavljaju je iz svakodnevice. A kad sama slika male idile, zaboravlja svijet oko sebe. Ali odnekud vreba opasnost. U snovima ona vidi nadolazeu nesreu koju je moda i sama izazvala. Je li eljna Reinhardova milovanja? Jesu li arhitekti u konim jaknama zanimljiviji od vlastitih mueva u odijelima s uzorkom riblje kosti? A kakvu ulogu igraju njezine prijateljice Silvia i Lucie, koje se predstavljaju kao savrene kuanice? Dobro je to Annerose ima podrku svoje polusestre Ellen, jer se prijatelji nisu ba pokazali pouzdanima. A onda se, odjednom, netko nae mrtav u krevetu... Crvena ruica novi je hit njemake knjievnice Indgrid Noll koji je u mnogim zemljama gdje je objavljen nadmaio uspjeh slavne Apotekarice.

1. Crvena ruica Svijetao buket sloen od ruiastih i crvenih rua, jednog razlika, uto-crvenih plamenih tulipana, jedne siune mauhice i jasminova cvijeta u prozirnom bokalu. Kroz staklo svjetlucaju zelenkasti listovi i stabljike, voda ima tmurnu crnozelenu boju zatamnjene pozadine, puna svjetlost pada na svijetli kolorit cvjetova. Svaki cvijet vodi svoj vlastiti ivot, okrenut je desno ili lijevo, otvara se, samouvjereno podie glavu ili se skriva iza raskonijih sestara. Iznimka je jedini pupoljak meu cvijeem: ruica se sagnula dolje kao da se stidljivo htjela sakriti u najdonji ugao. Iako su crvene rue u mojem ivotu igrale kobnu ulogu, taj je pupoljak moj ljubimac. Njena staroruiasta boja prelazi kod stabljike u krem uto, okruena proljetnozelenim iljastim listovima aice. Jedna se latica stidljivo uvija, ali sputena glavica pokazuje da je cvijetu sueno da se osui. Daniel Seghers je tu sliku naslikao prije dobrih tristo pedeset godina, ali je njegov buket cvijea svje kao rosa kao da ga je netko danas ubrao u vrtu. Ljiljan, perunika i duhovska rua cvijee Majke Boje ovdje se ne pojavljuje tako da ne vjerujem da je rije o nekom simbolikom izrazu tovanja Boga. Buket je bio namijenjen sasvim obinoj eni. Takvoj kao to sam ja. Meutim, ve mi se javlja sumnja. Koja obina ena voli pauke i mieve? Jo kao mala bila sam luda za ivotinjama. Ne, nisu to bili medvjedii ili pliane ivotinje, bila su to mala, najmanja iva bia koja su me svojim koprcavim pokretima poticala da ih tjeram i hvatam. Bez straha sam po pranjavim uglovima lovila kukce svih vrsta, ak sam, sva oarana, drala u ruici bumbara i sluala ga kako zuji. Naravno, jo su mi bile zanimljivije ivotinje koje su bile tople i mekane mali glodavci i ptice. U svakom sluaju, nikada nisam uspjela uhvatiti zdravu ivotinju, uvijek su to bile ranjene, umirue ili trudne ivotinje. Moje je groblje bilo veliko kao i majina gredica za zelje, a gubitak svakog uginulog zatoenika bio je ublaen ureenjem najdraega groba koji sam kitila tratinicama i kameniima. Dodue, radije bih pokopala kakvoga sisavca umjesto petoga kosa, da podnesem raun izvjesnoj sakupljakoj strasti. Ta mi se elja ispunila istom nakon sloene transakcije s djecom iz susjedstva. Za mrtvo morsko prase djeca su traila ru za usne moje majke, to sam uspjela srediti. Kao dijete inila sam neke nepodoptine: u vrtu sam ostavila otvorene bose s medom kako bi se pele mogle posluiti, popila sam tatino pivo, trgovala s domaim zadaama, uzimala novac iz majinoga novanika, a esto sam i lagala. Veliko dio toga nije niakada doao na svjetlo dana. Ali kad bi me uhvatili, roditelji bi ostajali sasvim mirni. Imaj na umu da participira u visokom ivotnom standardu, govorio bi mi otac, trebala bi biti zadovoljna i ne bi smjela kriti zakone. Ni mama me nije nikada grdila, samo bi s vremena na vrijeme uzdahnula: Ah, ti aavi miiu! Katkada sam upravo udjela za kaznom, za izljevom bijesa, za snanim osjeajima mojih roditelja, ali oni uope nisu bili sposobni za to. Otac mi se po drugi put oenio kad je imao 55 godina s mojom majkom, medicinskom sestrom koja je bila mnogo mlaa od njega. Samo to sam ja dola na svijet, on se razbolio i legao u krevet pa ga je mama njegovala petnaest godina, sve do njegove smrti.

Otada majka ima jedan bolestan i jedan zdravi krevet: smisao tih pojmova jasan je samo nama, lanovima obitelji. Krevet bez vlasnika, koji je nekad pripadao mojem stvoritelju, nikada nije bio uklonjen iz sobe. Morala sam spavati u njemu sve dok nisam otila iz roditeljske kue. Sigurno, one noi, kad je tata umro u bolnici nakon treeg modanog udara, dobrovoljno sam legla u njegov krevet pokraj majke. Svi pokuaji, da se poslije vratim u moju sobu, propali su. Majka je dobivala napade vrtoglavice, glavobolju, napade panike, imala je none more. Moda sam se trebala snanije braniti protiv njezinoga terora, ali otada sam postala odgovornom za majinu dobrobit i zato sam popustila. Podsvjesno mi je davala do znanja da e i ona umrijeti ako joj ne budem pravila drutvo. Oev krevet se i danas redovito presvlai. Neko vrijeme zvao se tatin krevet, a poslije ga je majka preimenovala u bolesni krevet. Jo za oeva ivota njegov je bolesniki leaj bio opremljen posebnim dijelovima podlogom od letava koja se moe podii spustiti po elji, posebno savitljivim ulokom i pominim stolom. Kad je majka poslije mojega odlaska morala sama spavati u spavaoj sobi, dobro ili loe, otkrila je prednosti bolesnoga kreveta. Kad bi je savladala gripa, imala je obiaj preseliti se u susjedni krevet. Poslije ga je opremila latex-madracem i novom podlogom od letava koja se s pomou motora mogla podii po elji, na kraj nogu i kod glave. Tko se nije snalazio u terminologiji moje majke, smatrao bi bolesni krevet zapravo zdravijim, jer je zdravi krevet imao prastari, istroeni madrac. ak i miiava mlada lea ubrzo bi se razboljela na toj podlozi. Pretpostavljam da majka uvijek provodi nekoliko dana u zdravom krevetu i da onda zbog potpuno napetih lenih miia prelazi u bolesni krevet. Tamo moe mirne savjesti satima ljenariti i itati, dorukovati i gledati televiziju. Katkada pritiskom na dugme podigne donji kraj tako da joj se podignu natkoljenice, a potkoljenice nalegnu pod pravim kutom, katkada se namjesti u sjedei poloaj, potom opet podigne prednji i stranji kraj pa lei poput noa za rasklapanje. Nakon viednevnog uivanja u bolesnom krevetu ponovno se vraa u formu i moe preuzeti na sebe neudobnosti zdravoga kreveta. Naravno, majin telefon stoji na nonom ormariu uz bolesni krevet kako bi ga mogla imati pri ruci kad bude umirala. Zato je prihvatila da svaki put, kad telefon zazvoni, mora trati u spavau sobu. Tamo se baci na krevet i podigne slualicu. Poznajem puae koji moraju zapaliti cigaretu im ponu telefonirati; to se primijeti po odsutnosti, koja moda traje nekoliko sekundi, po kljocanju upaljaa i po dubokom udisaju na kraju. Kod moje majke zamjeuje se tihi um kad razgovara sa mnom, visoko podigne glavu. Vjerojatno je bolesni krevet bilo ono to me prije reda otjeralo od kue. Do svojega petnaestoga roendana mogla sam spavati u vlastitoj spavaoj sobi i povremeno pozivati prijateljice da prenoe kod mene. Roditelji su mi takoer doputali da za vrijeme praznika ili na proslavama roendana spavam kod drugih djevojica. Ali nakon tatine smrti s tim je bilo gotovo i nuno je uslijedila izolacija. Ako sam na razrednim sveanostima ili zabavama s vrnjacima htjela svirati na bubanj, mama je tono u deset sati poslala taksi po mene. Vjerojatno nije toliko brinula za mene koliko ju je bilo strah da e satima morati ekati sama u krevetu dok se ja ne vratim. Kad bi me dovezli kui roditelji neke prijateljice, uvijek je bila budna i gledala me pogledom punim predbacivanja.

Poslije mature za mene je dolazilo u obzir samo ono obrazovanje zbog kojega bih morala otii u drugi grad. Odluila sam studirati biologiju u Heidelbergu. Iako mi taj predmet nije posebno leao na srcu, pravila sam se kod kue kao da o tome ovisi moja srea. Majka me moda voli. Popustila je, odnosno uvidjela da njezino dijete ne moe cijeli ivot spavati uz nju. Razumije se, u poetku sam svaki vikend dolazila kui spavala pokraj nje. Ali nakon godinu dana mama se odvikla, nije me vie svaki dan zvala telefonom, nije dodatnim pozivom provjeravala kada u se naveer vratiti kui, nije mi vie slala paketie sa savaladom i kolaiima od ljenjaka i nije pravila scene kad sam na polugodinjim praznicima otputovala s prijateljicom u kotsku. Morala sam nadoknaditi mnogo toga. Nakon druge godine jednostavno sam prekinula studij zbog alergije na azbest, zbog jednog nepravednog profesora i zbog nedostatka volje da se bavim mrskom matematikom, fizikom i kemijom. Majci nisam rekla nita o tome, namjeravala sam joj sve objasniti istom kad budem znala to e biti od mene. Otada sam, kao i ona, prije podne leala u krevetu, a poslije podne sam ila u kafi gdje sam radila kao konobarica. Tako sam upoznala mnogo ljudi, strance i domae, studente uenike. Nerijetko sam sasvim privatno vodila odabrane turiste po gradu i doputala im da me pozovu na veeru. Takve sam prijatelje otpisivala istom brzinom kao i svoje crne arape. To je, dodue, bilo vrijeme velike slobode, za kojim alim, jer mi je majka i dalje slala novac za studij. Kad sam joj dolazila u posjete za njezin roendan ili za Boi, morala sam lagati. Preko telefona mi to nije teko padalo, ali kad sam sjedila kraj nje i gledala je u oi, bilo je strano. Ipak sam se tjeila time to sam znala da nije siromana. Moj je prvi deko imao ime koje mnogo obeava: Gerd Triebhaber. Zvao me Ruica jer mu se ime Annerose nije svialo. Dugo sam vjerovala da to ime od milja imam zahvaliti stihovima Djeak je ugledao ruicu. Jedna me prijateljica pouila da je Goethe zapravo opisao pomalo skriveni prizor silovanja. Vie nisam htjela da me zove Ruicom, iako je Gerd tvrdio da to nema nikakve veze s naom prvom noi, nego da je to samo krai oblik od Nove Ruice. Smatrao me prilino smetenom. Ali kad je ovjek odrastao u bolesnom krevetu, onda valjda ima pravo na nekoliko malih napetosti. Meni se, na primjer, gadi mlijeko, ne podnosim tu za trepavice i alergijom odgovaram na razliite tvari; zato mogu piti kao patuljak Perkeo, a nita se ne primijeti na meni. Uvijek zamolim nekoga da mi sipa benzin u auto jer ne mogu gledati kao se vrte brojke koje pokazuju cijenu. Ja znam samo zbrajati, a ne i oduzimati. Imam jo nekoliko muica, koje ne elim odati, ali je pretjerano rei da sam neurotina. Prije bi se to moglo rei za moju majku. Srdito je odbila moj prijedlog da iznese zdravi krevet i da spava jo samo u bolesnom jer je udobniji. Razlog tome bila je njezina nova sklonost. Za vrijeme adventa pohaala je teaj za izradu medvjedia kako bi nauila praviti lijepe poklone za svoje unuke. Meutim, nije se mogla odvojiti od svojeg prvoroenog plianog mede, nego je iskazala ambiciju da nastavi izraivati te upave ivotinje. Ubrzo je drugi krevet bio naseljen smeim, crnim i bijelim medvjedima, grizlijima, pandama i koalama, brundavim azijskim medvjedima i malim medvjedima s dugakim upavim repovima. Bilo je potrebno uloiti dosta truda da bi se naveer mogao naizmjence raistiti zdrav ili bolestan krevet. A sada namjerava

pohaati i teaj za izradu lutaka. Pretpostavljam da e joj kad-tad biti potreban i trei krevet. Odrasla sam kao jedino dijete u obitelji. Ali ako to zvui kao da nisam imala brae i sestara, onda ba i nije tako. Otac je imao jednu ker iz prvoga braka, moju polusestru. Ona je starija od moje majke. To stvorenje koje se zove Ellen u svojoj sam mladosti vidjela tono etiri puta, a prilikom tatinoga pogreba sjedile smo sat vremena jedna uz drugu. Za Boi si aljemo estitke koje nita ne govore. Ellen mi je sigurno zamjerala to je na zajedniki otac napustio njezinu majku da bi se oenio mojom iako se to dogodilo dvije godine prije nego to sam se ja rodila. No, ako je moju majku smatrala zavodnicom, koja ludi za mukarcima, i predbacivala joj da je razorila uzoran brak njezinih roditelja, onda si ne mogu zamisliti apsurdnije osude od te. Moja je majka obina ovca koja je blejanjem namamila tatu u staju. Samo nebo zna kako se dogodilo da je ostala trudna s njim. Kad je moj brat doao na svijet, tata se rastao od prve ene. Cijeli je ivot elio imati sina. Naalost, brat je tragino stradao nakon otprilike godinu dana. Nisu dugo ekali i ja sam bila zaeta. Kad je tata uo da je nadomjestak za sina djevojica, odmah se razbolio. Petnaest sam ga godina gledala kako bolestan lei u krevetu i pati. Od ega je bolovao, saznala sam istom kad sam pola u gimnaziju i odjednom postala velika djevojica: zlatom uokvirena fotografija na njegovom nonom ormariu prikazivala je njegovoga jedinog sina, pokojnog Maltea. Imala sam, dakle, mrtvoga brata i ivu sestru, ali ni prema jednom od njih nisam imala pozitivan stav. Naalost, uvijek je bilo jasno da ja nisam mogla nadomjestiti djeaka. Posebno loe bilo je po mojem miljenju to to nikada nisu govorili o njemu i o uzroku njegove smrti. Istom danas shvaam da je ta utnja razorila moje djetinjstvo. Kad sam se kasnije i sama udala i ostala trudna, neprestano sam si svoje budue dijete zamiljala kao ono koje sam vidjela na slici na nonom ormariu: aneo s plavim uvojcima i sanjarskim plavim oima. Ipak, koliko god je Malteov pogled na fotografiji bio sanjarski, nasljednikova je budunost bila tono predodreena: Malte je trebao preuzeti oevu trgovinu opreme za velike kuhinje. Kad se nadomjestak pokazao kao ensko, tata je jo prije mojega krtenja prodao trgovinu i ostatak ivota proveo kao invalid. Nije ni pomislio da bi njegova ker mogla izuiti trgovaki zanat. Moj mali brat se barem preranom smru potedio svakakvih muka. Kad promatram njegovo lijepo djeje lice, onda znam da je Malte bio nadaren za sve drugo, ali ne i za trgovca. Ovim tunim sjeanjima treba jo dodati i to da sam ivjela u sasvim drukijim prilikama nego moje prijateljice, kojih oevi su imali premalo vremena za obitelj. Moj otac se dojmio mojih prijatelja iz razreda kako stalnom nazonou tako i potpunom nezainteresiranou. Veina mojih prijateljica gotovo ga nije nikada ni vidjela, ali su one ipak znale da se moraju pristojno ponaati u naoj kui nije bilo glasne glazbe, jurnjave po stubitu, nije bilo ni plesa ni pjesme, nije bilo smijeha. S vremena na vrijeme morala sam itati ocu jer se pokraj sve druge tegobe alio i na umorne oi. Kad bih ga pitala, to bi volio sluati, blago je odgovarao da mu je svejedno. Tako sam mu itala knjige za djevojke, knjige o ivotinjama, pa ak i kolske knjige. Pitanje je je li ikada uope sluao i je li ikada osjetio potrebu da me stavi na svoj krevet. Vjerojatno je i prema meni bio isto tako ravnoduan kao i prema knjigama.

Nedavno sam upitala majku kakav je zapravo bio taj ovjek za kojega se ona udala. Pogledala me s krajnjom zbunjenou. Pa poznavala sam petnaest godina i moram znati kako je bio dobar otac, pun razumijevanja! Ipak, doputala je mogunost da je esto uzimao sredstva za smirenje zbog ega je bio na odreenom odstojanju spram banalne stvarnosti svakodnevnoga ivota. Realna banalnost bila sam ja. Postojala je jedna iznimka kada mi je njegovo drutvo bilo zabavno, a to su bile povremene igrice petkom popodne. Otac je sjedio u krevetu, ja uz njegove noge, a majka je bila kod frizera. Pomini posluavnik sluio namje kao stol. Nae su igre bile jednostavne, zvale su se nip-nap ili ivot i smrt, a kad sam bila neto starija grad, drava, rijeka; ja sam jela slane tapie i okoladu s lenjacima, a tata je pio pivo. Kad bi se majka vratila, redovito bi psovala zbog mrvica u krevetu. Ali tata je i tako uvijek objedovao u krevetu, prolijevao kavu, jednostavno ostavljao na jorganu masne dijelove unke i kou od kobasice, ljuske od oraha i korice sira. iako je majka stalno presvlaila krevet, to je nehigijensko ponaanje privlailo muhe kojih nije bilo ni u kuhinji ni u zahodu, ali su zato neprestano kruile oko tatinoga kreveta. Kao to se Neptun prikazuje s ostvama, tako bi se tatu trebalo naslikati s tucalom za muhe. Kad sam jednom dnevno prilazila njegovom krevet i pitala ga: Tata, kako si?, on bi redovito odgovarao da je umoran od ivota. Nije mi dao mnogo znanja i mudrosti, ali sam zato ve sa pet godina ovladala genitivom. Danas bih moda imala hrabrosti posjetiti oevu prvu enu i razgovarati s njom, ali ona je umrla samo nekoliko godina poslije njega. Bojala sam se susreta s mojom polusestrom Ellen koja je oca zapamtila kao zdravog. Ne bih mogla podnijeti kad bi mi ona pripovijedala o bezbrinom, veselom djetinjstvu, o ocu, koji joj je pravio kue za lutke i zamolio je za prvi ples u ivotu. Ona je ipak bila ve odavno odrasla kad se tata okrenuo mojoj majci ili, bolje reeno, mojem novoroenom bratu; rastava Elleninih roditelja za nju nije mogla znaiti nikakvu stvarnu katastrofu. Ona pamti zdravoga oca u plavim odijelima. Ja pamtim samo njegove prugaste pidame i jutarnje ogrtae tamnocrvene ili maslinastozelene boje. Ona je bila s njim u kinu, na protenju, na moru i na plesu. Ja sam, naprotiv, uvijek samo sjedila uz njegov bolesniki krevet, a nakon njegove smrti sam i spavala na njemu. Ako je tono da malim djevojicama otac prva velika ljubav, onda sam ja beznadno zakinuta. Nije me volio, a nisam ni ja njega. Kad je umro, osjetila sam olakanje, ne slutei da e i nakon smrti imati negativan utjecaj na moje budue ljubavne doivljaje. Moja majka ne moe propustiti da za praznike pozove k sebi jedno od moje djece. Iako ima dosta mjesta u kui mojih roditelja i djeca bi sigurno rado spavala u mojoj nekadanjoj sobi, tono znam da bi ih majka prisiljavala da spavaju s njom u bolesnom krevetu. Svaki put sam izmiljala izgovore kako bih sprijeila da prenoe kod moje majke. Neka bude zadovoljna i s plianim medvjediima. Osim toga tvrdima da je bolesni krevet kriv to imam strane snove. Vjerojatno svaki ovjek u snovima ivi drugim ivotom, ali kod veine se izmjenjuje neugodno s ugodnim. Moja mi prijateljica Silvia uvijek pripovijeda o ugodnim doivljajima u snu, pri emu nije ba sasvim sigurna prireuju li joj oni doista vrhunac uitka tako da je zadovoljena za nekoliko sljedeih dana. I moja djeca sanjaju o zlatnim medaljama, doivotnom prijateljstvu s Winetouom ili o gumenom medvjedu visokom dva metra. Kod mene ne postoji nita od toga. Neugodnosti, ponienja, gubitak ljubavi, neko me hvata na djelu, esto smrtni strah to je moj noni ivot. Ima ljudi koji se od takvih vampira brane raspelom ili bijelim lukom, ali kod mene je to bilo bez uspjeha. U

novije vrijeme pokuavam uroniti u promatranje umjetnike slike kako bih nala mir i provela no bez snova. Imam dvije debele knjige s reprodukcijama baroknih slika koje prikazuju mrtvu prirodu. 2. Savrena tiina Iako prikaz mrtve prirode treba sadravati zapravo samo beivotne ili nepokretne predmete, postoje iznimke kao to su mali glodavci na mojoj drugoj omiljenoj slici. Slikar Ludovico di Susio uspio je naslikati tri tako sitna smea mia da bi gotovo mogla stati u naprnjak. Utoliko su mu vei plodovi junoga voa zlatnouti limun i plamena narana s finim porama. Crvene, sjajne jabuke, orasi, tapii za grickanje posuti eerom u prahu, noi za voe na uglaanom tanjuru od cinka pozivaju nas da se posluimo. Istom kad bolje pogledamo, vidimo male mieve koji grickaju badem. Sasvim tiho su se nou uvukli ovamo i istrauju to ima za jelo. Onaj, tko ima dobar sluh, ut e ih kako hrskaju i cijuu, a onaj, tko vrsto spava, sigurno se nee probuditi. Vjerojatno ima mnogo roditelja koji svoje male keri zovu Miiu; no kod mene su bile posebne okolnosti te sam nekoliko puta ulovila otrovane mieve i tako ih dugo njegovala u kolicima za lutku i vozila ih u etnju sve dok ih nisam mirne savjesti pokopala. Moja mi je prijateljica Lucie pripovijedala kako se ona u tim godinama igrala frizera pa je jednom maku odrezala brkove ve tada smo se dobro upotpunjavale. Kad bih se uvjerila da mi roditelji vrsto spavaju, kretala bih u akciju. U spavaici sam hodala po kui,kradom uzimala okoladne bombone, plesala pred televizorom, koji je radio bez tona, otvarala sef kako bih se mogla igrati novcem i porila jedan dio pulovera koji je majka plela preko dana. Dok sam to radila, osjeala sam veliki strah, ali i jo vee zadovoljstvo. Zapravo sam htjela da me jednom netko uhvati na djelu i da onda vritim iz svega glasa. Ali sve je bilo uzalud, nitko danju nije primjeivao tragove moje none razuzdanosti. Predala sam se. Plamiak mojega temperamenta ugasio se ispod debelog staklenog zvona, osjeali su mi se uguili ispod sloja pamuka. Nikada ne pokazujui osobno zanimanje, roditelji su bili profesionalno dobri prema meni. Nona mora o zaputenom dojenetu poznata je gotovo svim majkama: s uasom se sjetimo kako u nekoj mranoj prostoriji lei malo dijete za koje smo mi odgovorni i na koje smo jednostavno zaboravili. Je li mrtvo? Cijeli dan nije dobilo hranu, nitko ga nije previo ni pomazio. Kad ga konano uzmemo u ruke i podignemo, ono daje jo samo slabi znak ivota i mi se budimo u suzama. Kad sam priala ovaj san Silviji, mojoj daljnjoj roakinji i otkako je doselila ovamo, treem lanu naega saveza prijatelja -, odmah je odmahnula: Sanjala sam to ve sto puta u svim moguim varijacijama. Ja sam joj pokuala objasniti kako nisam loa majka, koju u snu progoni grinja savjesti, nego da podsvjest time alje neku poruku: to jadno dijete sam ja sama. Kao i mnoge druge ene i ja sam godinama, a moda i desetljeima mislila samo na obitelj, a sebe zapustila. Polumrtvo dijete mora sada dobiti svu ljubav i panju, inae e moda biti prekasno.

Sivia se iznenadila. Ne vjerujem ti! Tipina naklapanja psihologa amatera. Mogu misliti da ti je Lucie napunila glavu tim glupostima! Kao da nema svatko grinju savjesti u odnosu na svoju djecu! Njima nikada ne moe udovoljiti. utjela sam. Uope joj nisam htjela ispriati moj drugi san jer se u njemu pojavila i ona: Stojimo u kupaonici pred zrcalom i isprobavamo nove frizure, dok mi se najmlae dijete kupa u kadi. Ogovaramo nae svekrve, pjevuimo uz glazbu iz radija, miriimo moj novi parfem. Kad pogledam dijete, ono ve odavno lei pod vodom. Srce mi stane, podignem maloga u vis ne die -, uhvatim ga za noge i pokuavam mu ispustiti vodu iz plua. Iz malenih usta voda tee i tee. Na kraju izlaze i organi. Srce, jetra i bubrezi padaju u vodu u kadi. Silvia sve pokupi i baci krvavo klupko u zahod. Probudim se uz vrisak. Izgleda da Silvija nije primijetila koliko su crne misli to me zaokupljaju vjerojatno zbog bijesa, jer je u nekom starom kovegu pronala zbirko fotografija svojega supruga. uzaludno sam joj pokuavala objasniti kako se porno fotografije mogu nai u gotovo svakoj kui. Meutim, razumjela sam je jer sam i ja za vrijeme mojega braka ve jednom naila na takve stvari. Vjerojatno je tada u meni sazrela odluka da otjeram strane snove i da konano u sebi oivim polumrtvo dijete. Silviji je bilo lake rijeiti taj problem jer oni svu svoju ljubav ve godinama poklanjaju konjima. Kao djevojka, Sivia je bila oduevljena amazonka i sada se ponovno posvetila tom hobiju. Svako dopodne, dok su joj djeca bila u koli, mogli ste je nai u dvorani za jahanje. Mislila sam da se odluila za taj sport jer ju je priroda i onako ve obdarila takozvanim jahaim salom. Ipak joj nije polo za rukom pridobiti me za tu svoju strast. Ja ba nisam sportski tip i htjela sam rae pokuati s nekakvim stvaralatvom. Reinhard, moj mu, nakon zavrene osnovne kole izuio je stolarski zanat, zatim je zavrio visoku tehniku kolu i na kraju je studirao arhitekturu. Razoarano je pripovijedao o svom kolovanju za stolara jer je mjesecima samo morao blanjati vrata od brijestova drveta, dok mu je srce tuklo za hrastovim daskama. U njegovom buduem zvanju dobro mu je dolo to to se razumio u drvo. Otkako smo imali vlastitu staru kuicu, mogao je svoje zamisli provoditi u djelo: skidati grede s kue i obnavljati ih, praviti prozore s prekama, potpuno jednake kao to su izvorni i danima planirati preureenje tavana. Ima malo arhitekata koji, po mojem miljenju, imaju dobar ukus. moj suprug sigurno ne spada u tu manjinu. Ono to je upropastio u naem kraju, ne moe se tako lako previdjeti. To je postmoderna masovna roba najjeftinije vrste koja ispunjava unutranja gradska graevinska prazna mjesta samo da neto bude na njima. Meutim, on si kao zaposlenik kod graevinske tvrtke nije mogao sam birati poslove i to je vjerojatno bio razlog to je naa vlastita mala kua polako, ali sigurno postajala neka vrsta zaviajnoga muzeja. U poetku sam bila oduevljena. Ima li to ljepe od starinske kue sa seoskim vrtom? Kad smo razgledali kuu, cvjetali su plamenci i ivanice, zavornjaci i eboji zajedno s lukom i perinom. Vlasnica se do svoje smrti s ljubavlju brinula o vrtu; njezini nasljednici nisu pokazivali zanimanje za nastavak idile, ali su zato odredili paprenu cijenu. No dobro, to sad imam kukati, zaslijepljenou zaljubljenog para kupili smo kuu bez mnogo cjenkanja.

to se tie mojeg novog hobija, on se morao potpuno uklopiti u Reinhardov san o savrenom svijetu. Kua je trebala biti ureena u seoskom stilu kako bi se razlikovala, bez stolica od elinih cijevi, Corbuisierovih lealjki i uredskog namjetaja u stilu bauhausa, emu su inae njegovi kolege davali prednost. Da nisam pripazila, moj bi bidermeier namjetaj od svijetle borovine, koji sam naslijedila, s vremenom bio zamijenjen kvrgavim drvenim klupama, klupicama za munju i kolovratima. Jednoga je dana Reinhard donio s buvljaka zidni sat s obojenim brojanikom i puknutim staklom. Nema problema, rekao je i otvorio sat. Ali nije bila stvar u tome da se samo kupi novo staklo, nego smo sa aljenjem otkrili da je bila rije o oslikanom staklu koje se ne moe spasiti. Nije puklo samo staklo na poklopcu, nego je sliica bila slomljena. Reinhard je bio tako alostan da sam mu predloila da pokuamo spasiti sliku. Dala sam staklaru da mi izree odgovarajui komad stakla s rupom za kazaljke u sredini. Odluila sam napraviti kopiju slike. Motiv veseli veslai na nekom bavarskom jezeru bio je toliko draestan i lijep da nisam imala namjeru ukraavati ga s nekoliko naivnih seoskih rua. Kupila sam si kistove od kunovine, uljne boje i rasprivae, te bezbojan lak. Vjerojatno ne bi trebalo biti tako teko staviti napuklu sliku ispod novoga stakla i jednostavno preslikavati. Obrise sam nacrtala s crnim tuem, ostavila ih da se osue i poela kao to su mi preporuili u prodavaonici slikarskih potreptina prvo s brojanikom, a onda s likovima u prvom planu. Reinhard je u poetku bio sumnjiav. Ali kad je vidio kako se boje na staklu istiu svojom svjetlinom, pohvalio me i ohrabrio iskreno vjerujui da u uspjeti. Svaki je promatra morao priznati kako mi je moje prvo djelo odlino uspjelo, dodue naopako (osim brojki). Jo je dugo taj sat zauzimao svoje poasno mjesto iznad stola za objedovanje. Nakon te poetnike sree otvorio mi se apetit. Nisu to morali biti samo satovi; u nau su se kuu uklapale i druge slike na staklu s prizorima iz seoskoga ivota. Tako smo na koncu svi pridonijeli poseljaenju naega posjeda: Reinhard s gredama, ja sa slikama, moja svekrva s ipkanim zavjesama koje nam je kukiala od pamunog konca prirodnobijele boje, moja majka s medvjediima u tirolskoj narodnoj nonji (dirndl) i konim hlaama. Da se rijeim barem jednog medvjedia Tirolca, posjetila sam za Boi svoju staru prijateljicu Lucie. Njezin maak Orfeo i jednogodinja Eva igrali su se pod boinim drvcetom, bilo ih je lijepo gledati. to se tie ukusa, oboje su bili na istoj razini. Slatko, mlano mlijeko za stomak, zvonca za uho i crvene kugle na boru za oko. Oboje su poludjeli za sjajnim staklom koje je ubrzo moralo biti odstranjeno u obliku opasne hrpe krhotina. Kako se, zapravo, oblikuje ukus? upitala sam se. Malo dijete, koje jo nije bilo ni u jednom muzeju, kao mnoge ptice i kukci tei za neim arenim, kriavim, za sjajnim zlatom i srebrom. Jo su za osmogodinje djevojice arene slike s goruim srcima, vijenci od nezaboravka i gugutavi golubovi najvee blago koje mogu nadmaiti jo samo adventski kalendari posuti svjetlucavim snijegom. I meni se jo sviaju takve stvari kao tajna sentimentalna sklonita za srce; dirnuta sam kad vidim kako moja ki Lara mijenja s drugom djecom sline sliice i gomila ih kao to sam i ja radila u njezinim godinama. Na poetku mojeg oduevljenja slikanjem koristila sam kao predloke zavjetne slike iz jedne umjetnike mape, ali su mi s vremenom ti motivi postali previe

poboni. Nije se slika svetoga Sebastijana mogla objesiti ba u svaki ugao, kao to mi se vie nisu sviala ni gorua srca i Marija pomonica. Poela sam slikati slobodno. Moja djeca Lara i Jost donijela su mi sa smetita bruena staklena vrata kuhinjskoga ormara, Reinhard mi je donio balkonski prozor s neke sruene kue i skrojio mi ga po elji. U poetku me podupirala cijela obitelj. Slikala sam etiri godinja doba, seoske sveanosti, vjenanja u svibnju, Ivicu i Maricu. Mojoj prijateljici Silviji, kojoj nita nije bilo dovoljno dobro, darovala sam etiri sudionika lova na lisice u crvenoj odori, a meu njima je bila i ona na njezinom astmatinom arcu. Lucie, uiteljica po zanimanju, dobila je staromodnu kolu s draesnim prvaiima, klupama, kolskom ploom i raunalom. Povremeno sam radila s povealom jer su mi slike uglavnom bile maloga formata. Vjerojatno je to bilo najsretnije doba mojega ivota kad bi suprug i djeca ujutro otili od kue, a ja bih poela slikati na kuhinjskom stolu. Zaboravljala sam samu sebe i svoju sudbinu izmuene ene i majke, katkada sam zaboravila i da je dolo vrijeme za kuhanje. Jedne me veeri Reinhard iznenadio prijedlogom da se osamostali; ve due vrijeme ef mu daje najneugodnije poslove na primjer borbu protiv vjetrenjaa s graevinskim uredima. Zamisao mi se svidjela, iako je bila rizina. Reinhard se nadao da e moi preuzeti neke svoje muterije koje su mu bile naklonjene. Za poetak e biti dovoljan mali ured, naravno s prvoklasnim osvjetljenjem. Telefon, fax i malo namjetaja stroj za crtanje je ve imao -, to ga nee kotati cijelo bogatstvo. Kompjutorski program je mogao jo priekati. A namjetenici? upitala sam. Reinhard je odmahnuo glavom. Ono malo posla tajnice moe i ti preuzeti, ugovarati sastanke, pisati opomene, zahtjeve za graevinske dozvole. Ima dovoljno vremena dok su djeca u koli. Kako mu je samo glas bio piskutav, pomislila sam, uope ne pristaje njegovom mukom nastupu. Ali on je imao uspjeha i s piskavim glasom. Prije udaje nisam samo radila kao konobarica, nego i u uredima, ni dobro ni rado; u svakom sluaju, za mene pisai stroj nije bio strano tijelo. Zar bih sada trebala ono malo slobodnog vremena prije podne, kada sam ivjela samo za slikarstvo, rtvovati za posao koji sam mrzila vie od kuhanja? Ali, s druge strane, nije li moja dunost pomagati suprugu u njegovu poslu i u njegovoj ulozi hranitelja obitelji? Nisam rekla ni da ni ne, Reinhard me uope nije ni pitao za miljenje. Moja se suradnja podrazumijevala, iz ega sam zakljuila da nikada nije previe ozbiljno shvaao moje umjetnike pokuaje. I bez toga sam kao supruga jednoga arhitekta morala prati prljave koulje i hlae i to sam smatrala svojim doprinosom. A sada sam jo povrh toga bila upregnuta i kao tajnica. Inae su prvi dani nakon otvorenja ureda nalazio se u blizini nae kue -, bili ispunjeni pionirskim duhom, punim nade. Naravno, Reinhardovo radno mjesto nije smjelo odati njegovu sklonost ka rustikalnom ugoaju jer bi to bilo previe perverzno za jednoga arhitekta. elik, pleksiglas i koa sainjavali su ne ba izvornu, ali sterilno-neutralnu opremu. U napadu velikodunosti htjela sam saiti zavjese, ali se Reinhard odluio za srebrnosive plastine lamele. Budui graditelji moraju sami odluiti to ele i ne smije se niime utjecati na njihove odluke. Meni je prepustio izbor lonanica.

Silvia se u meuvremenu zaljubila u svojega uitelja jahanja. Poslije etrnaest godina braka to je bilo sasvim normalno. Zavidjela sam joj zbog jaine njezinih osjeaja, zbog toga to je mogla pocrvenjeti u licu poput djevojice, zbog sjaja u oima i pretpostavkama koje je imala o osjeajima mnogo mlaega jahaa. Mi potene domaice nismo, za razliku od naih mueva, imali ba mnogo prilike za flert, osim ako nismo htjele namamiti u krevet dimnjaara ili ovjeka koji oitava potronju plina. Silvijin je suprug ujutro odlazio iz kue, odjurio u svoju tvrtku i ostajao tamo esto i nou; nitko nije sluti to on tamo zapravo radi. Ali nije uope bilo upitno je li imao zgodne tajnice ili podatne praktikantice. I tako je Silvija sa sigurnou pretpostavljala da njezin Udo, koji tako dobro izgleda, ne proputa ni jednu priliku. Iako je znala pretjerati, u tom je sluaju vjerojatno bila u pravu: on se udvarao ak i meni. Ni Reinhard nije bio zakinut, to se toga tie. Arhitekti su privlana suprotnost muevima u sivim flanelskim odijelima, oni nose izme, kone jakne, karirane koulje, alove koji lepraju oko njih i imaju auru outdoor tipova iako najvie vremena stoje pognutih lea nad svojim daskama za crtanje. A ja? Prije sam se trudila oko naeg kunog lijenika, odnosno, vodila sam maloga Josta k njemu i onda kada to nije bilo potrebno. Ali nije bilo niega meu nama. Jedna moja prijateljica voli svojega sveenika i vrlo je angairana u radu vjerske zajednice, Lucie opet preesto juri frizeru ali nijedna nee imati sree, kao ni Silvia, jer, na kraju, majke s djecom nisu ba napoeljniji kandidati. Naveer ne mogu izlaziti, na odmor putuju s obitelji, a u krevet odlaze s grinjom savjesti, suzama i u neromatino doba dana. Gledam sliku s mievima. Neobino su mi se svidjeli tajanstvenost, male prijevare, prikradanje. Lucie mi je i u tom pogledu slina. Ona ne govori mnogo o svojoj prolosti, ali ja mislim da Gottfried nije otac njezinom trogodinjem sinu. Neobian djeak, mali Moritz, sigurno e joj praviti probleme. Kad smo s njezinih etvero i mojih dvoje djece bile na protenju, razmiljala sam koliko je ukupno majki i oeva imalo udjela u tom jatu. Moda est? 3. Kljuni doivljaj Prije nego to sam se udala, pokuavala sam s mnogim mukarcima. Bilo bi pogreno zakljuiti da mi je posebno stalo do seksa. Prije e biti sasvim suprotno. Jednostavno nisam eljela prihvatiti injenicu da mi seks ne ini nikakvo zadovoljstvo; krivnju sam traila u mukarcima. Dakle, testirala sam ih jednog po jednog. Reinhard je kljuna osoba, s njim je dolo do preokreta; istom sam poslije shvatila to je pravi uzrok tome. Do tada sam odlazila s mukarcima u krevet jer je to bilo najpraktinije, a s Reinhardom sam leala na graevinskoj skeli. Nije bila stvar u tome da mi je bio potreban nekakav posebno opasan poticaj da se zagrijem, jednostavna injenica bilo je to to nisam mogla vidjeti mukarca u krevetu, a da mi se ne pojavi slika mojega bolesnog oca. Edipov kompleks ili ne, ali predodba da spavam s ocem, bila mi je nepodnoljiva. Ali nakon onoga na skeli predala sam se Reinhardu pa sam mogla biti sretna i na obinom madracu.

Poslije dvije godine, dodue, moj je zanos poeo opadati, ali na je brak dosta dugo bio sasvim u redu. Istom kad se osamostalio u poslu, Reinharda su poeli muiti strahovi da e osiromaiti. Poslovi su nekako jadno kapali, uteevine nismo imali. Kad smo platili raune, i to sa zakanjenjem, ostajali smo bez daha to se tie novca. Moj se mu ulanio u najskuplji teniski klub kako bi upoznao bogate ljude. Gottfried pjeva u jednom jako simpatinom zboru, preporuila mu je Lucie, ima oko pedeset lanova ... Mogla sam se samo nasmijati na to kad sam se sjetila Reinhardova glasa. Moda bi se trebao upisati u kakvu stranku kako bi na preporuku nekog opinskog vijenika dobio komunalne graevinske poslove. Iako ta praksa nije bila javno priznata, prialo se da ona ipak funkcionira. Kad je konano dobio nekoliko donekle unosnih poslova, pretvorio se u nervoznog, preoptereenog menadera koji vie nije imao vremena za obiteljske probleme. Pojam delegirati postao mu je omiljena rije. Ako je trebalo kupiti potanske marke ili odnijeti njegove cipele na popravak, ii s djecom na plivanje ili planirati godinji odmor ja sam bila delegat. A da i ne govorimo o tome kako je traio od mene da prouim neki njegov honorarni pravilnik za arhitekte i inenjere. ak i naveer, kad bismo sjedili za ve i onako zakanjelom veerom, telefonirao bi strani gospodin Rost. Helmut Rost je bio strailo za sve arhitekte bio je neodluna stranka. Nakon to se tjednima borio sam sa sobom, jedne smo veeri, neposredno prije ponoi, dobili vijest da se konano odluio za bijela vrata. Dok se Reinhard kao rtva svojega zvanja bavio sportom, mogla sam katkada odvojiti koji sat za slikanje. Meutim, nikada nije bilo dovoljno vremena da se neometano potpuno predam kistu i utonem u duu. Osim toga, muila me sumnja je li dobro to bez nadzora preputam svojega mua drutvu lijepo graenih tenisaica. Ili je li istina da igra samo s mukim partnerima? i onda sam poela biti zlovoljna i nezadovoljna. Sa Silvijom gotovo da i nisam mogla razgovarati o svojim problemima, njezin je konj bio na prvom mjestu. Dobro je to sam imala Lucie koja je uvijek pozorno sluala. Naalost, na je odnos bio malo jednostran jer ona nije nita govorila o svojem ivotu. Na njezinim je kunim vratima pisalo Hermann i Meier-Stver. jasno, ve sam i prije znala da dvoje starije djece nije ona rodila. Osmogodinji je Kai iao s Jostom u razred, pa sam tako na jednom roditeljskom sastanku upoznala Lucie i Gottfrieda. Ali kad sam sa znatieljnom sumnjom upitala Lucie: Jeste li vi uope vjenani?, ona je izbjegla pravi odgovor. Kasnije mi je nagovijestila kako je jednom u ivotu uinila veliku pogreku i bezuvjetno se rtvovala. Nedostatak povjerenja s njezine strane malo me pogaao. Nema veze je li netko vjenan ili nije ili su djeca od razliitih oeva, to danas ne igra nikakvu ulogu. Koliko li me je samo morala smatrati primitivnom kad mi nije povjerila tako sporedne stvari? Jednoga sam dana pozvala na veeru Lucie i Gottfrieda, Silviju i Uda kako bi nam se i muevi poblie upoznali. Ta e mi veer ostati u neugodnom sjeanju. Moram priznati da sam htjela dovriti sliku na staklu, na kojoj e se vidjeti naa kuica i vrt u ljetnom ugoaju, kako bi joj se gosti mogli diviti. Ali bilo je potrebno mnogo vremena da se lijepo i vjerno naslikaju zavornjak, divlja rua i suncokret. Osim toga, zabrljala sam neto s perspektivom: staze, koje se kriaju, s okruglom gredicom u sredini izgledaju kao da e se raspasti. Stablo dunje bilo je prenisko, a drveno postolje za grahoricu u cvatu preveliko.

Kako sam do posljednjeg trenutka nezadovoljno brljala po mojem djelu, koje onda nisam htjela nikome pokazati, i veera mi nije uspjela. A ve sam nekoliko puta proslavila s takvim slijedom jela. Posebno mi je bilo neugodno zato to je Lucie navodno bila izvrsna kuharica. Junei odrezak je bio prekuhan, krumpiri preslani, umak je imao bljutav okus. Umak od hrena i jabuka, koji je bio Reinhardovo omiljeno jelo, sasvim sam zaboravila. Naalost, ni mu mi se nije pokazao kao veseo, priseban umjetnik ivota koji u takvim situacijama spaava ono to se moe spasiti. Ispriavao se tako nametljivo da je ak i bezaleni Gottfried uvidio kako sam ja loa domaica. Udo je u tom demoraliziranju vidio priliku da se baci na mene. ena moe imati sasvim druge kvalitete, primijetio je i pokuao me poljubiti punim ustima. Pijani ga je Reinhard htio sprijeiti u tome i pritom je prevrnuo svoju au. Silvijina plavo-be pletena haljina marke Missoni natopila se crvenim vinom. Lucie je poela saaljevati Reinharda jer se on u posljednje vrijeme stalno nalazi pod stresom. On se, dodue, zaudio to ona uope zna za to i konano se osjetio shvaenim. Kako bih se vratila na neutralan teren, skrenula sam razgovor na jedan davni godinji odmor. Neka nai bogati prijatelji uju gdje smo bili! ena, koja ima djecu, nikada se ne moe zapravo odmoriti, poela sam. Jost i Lara su se ve prvi dan na Azurnoj obali razboljeli, i to od ospica! Dok je Reinhard surfao i sunao se i nije htio na francuskom traiti u ljekarni epie protiv visoke temperature, ja sam morala dane i dane provoditi sa cmizdravom djecom u apartmanu. Ali prije nego to sam im mogla ispriati kako mi je jedan atletski graen Francuz s prozora dobacio kako izgledam kao Brigitte Bardot u mladim danima, Silvia me pogledala razrogaenih oiju: Ana, divim ti se to uope ne razmilja o Oblio me hladan znoj od bijesa, ali nisam rekla ni rijei. Lucie, mislei kako samo ona zna pedagogiju, pakosno je proturjeila: Na sreu, za Silviju se to ope ne moe rei, ona se sigurno ni minutu vie nego to je potrebno ne brine o svojemu potomstvu. Da, ona je i dan i no u staji, potvrdio je Udo, i jo nikad nije posluila juneu odrezak bio on ilav ili raskuhan. Silvija je bila toliko povrijeena da je za osvetu poela govoriti o pornografskoj zbirci svojega supruga. Meni nije preostalo nita drugo nego da ih sve napijem tako da popadaju pod stol. Kad su gosti uvrijeeno otili svojim kuama, htjela sam za utjehu spavati sa svojim muem. On je bio previe umoran pa sam morala potraiti utoite u svojim mirnim slikama. Otkako pokuavam sama slikati, divim se tehnici trompe-loeil, kod koje se gledatelju ini da moe uhvatiti predmete na slici. Na obojenoj drvenoj ploi nalaze se tri crvenkaste kone trake, privrene mesinganom dugmadi kako bi mogle pridravati predmete koji stalno trebaju biti na dohvat ruke. ovjek bi pomislio da moe skinuti depni sat u obliku kugle i da moe izvaditi upavo gusje pero. I peat od ebanovine, tigrasti kotani ealj, no na rasklapanje, pisma sa slomljenim crvenim ili crnim peatom i raehane broure stoje meu trakama tako labavo kao da ih netko stalno uzima i vraa ih na mjesto, kad mu vie ne trebaju. Meu tim potreptinama nalazi se na kraju i jedan klju i tu se odmah namee pitanje zato je on tako oito svima dostupan.

Uostalom, ni Lucie ni Silvia nisu pokazale zanimanje za moje slike na staklu. Jedini, koji ih je blagonaklono gledao, bio je Udo. Mislim da bih ga mogla dobro podnijeti kad ne bi bio enskar. Bio je aljiv i inteligentan; mora da je bio velika zvjerka jer je zaraivao pravo bogatstvo. Silvija je imala sve to ja nisam: istaicu, solidan automobil (a ne krntiju kao ja), ukusnu odjeu, veliku, prvorazrednu obnovljenu vilu i dovoljno gotovine u torbicama. Istina, bila je velikoduna kad je bila rije o tome da daruje Lari odjeu svoje keri. I ja sam posudila od nje veernju haljinu za ljetnu zabavu teniskoga kluba, a ona je vie nije htjela uzeti natrag. Na bokovima mi je preiroka. A osim toga, nisam smjela pokvariti odnose sa Silvijom ve zbog toga to je ve nekoliko puta obeala da e Reinhard (kad za to doe vrijeme) za njezino udruenje graditi novu dvoranu za jahanje zajedno s klupskim prostorijama. Prije nego to se udala, Silvia je bila struni savjetnik za namjetaj, posebno za skupe kuhinje. Ona nije zbog toga postala strastvena kuharica, ali njezina kuhinja bljeti od istoe i puna je najnovijih tehnikih dostignua. Samo to se udala, objesila je svoje zanimanje na klin i predala se uivanju, u emu su je ometali samo kratki napadi majinske ljubavi. Bocu vina za doruak preporuio joj je lijenik, konja sam joj navodno ja savjetovala, za ljubav prema uitelju jahanja bio je kriv Udo koji ju je potpuno zanemario. Ako mi je Silvija takav trn u oku, onda se iza toga vjerojatno krije malo zavisti i ljubomore. U svom prijanjem zvanju savjetnice za kuhinje upoznala je milimetarski papir zbog ega se smatrala povezanom sa pozivom arhitekta; ali je Reinhard po mogunosti izbjegavao njezino drutvo. Ionako nije igrao neku veu ulogu u otmjenim krugovima, a i sam je bio toga svjestan. Utoliko prije moram priznati da se onoliko muio oko tenisaa samo da bi postao slavan, iako nisam ba uvijek do kraja vjerovala u njegov obiteljski altruizam. I Silvijin mu Udo je takoer igrao tenis, one nesretne veeri dogovorio se s Reinhardom za jednu partiju tenisa, ali je poslije otkazao zbog sranih tegoba. Da, bogati se obino bave nekim elitnim sportom, zato mi je milija Lucie, koja sigurno nije siromana, ali ne igra ni golf niti jedri. S etvero je djece preoptereena, pomislila sam. Stoga sam se iznenadila kad je govorila o svojoj namjeri da se, im Evica poe u djeji vrti, zaposli kao uiteljica na pola radnog vremena. Vidi, Anne, rekla je, ja nisam godinama studirala zato da trunem u kui. Mogla bih ja to isto rei i za sebe, ogoreno sam odgovorila. Lucie je dola na pomisao kako bih ja mogla, ako imam volje, prije podne pripaziti na njezinu malu Evu i oko dvanaest sati dovesti Moritza iz vrtia. Ona bi mi dobro platila za to. Zna dobro da mi se i vlastita djeca dre za suknju i da osim toga moram Reinhardu biti tajnica, rekla sam. Kako bih uza sve to mogla uvati i tvoju djecu? Osim toga, ionako se ne bih mogla dugo zadravati kod tebe, jedino da ne ukloni Orfeja. Lucie je kimnula glavom, moja je alergija na make optereivala nae prijateljstvo. Svoj omiljeni hobi, koji je stalno bio zapostavljen, nisam uope spomenula kao razlog zbog kojega ne mogu prihvatiti njezinu ponudu. Ve sam, naime, dugo vremena predosjeala da je gotovo s mojim slikanjem. Nekoliko dana poslije veere za goste, kad sam u kunim papuama i jutarnjem ogrtau izala iz kue i sila stubama mokrim od kie na ulicu kako bih izvadila

novine iz potanskoga sanduia, na brisau Reinhardova terenskog automobila ugledala sam crvenu ruu. Kako je kiica samo prskala i nije bilo ba mokro, ostavila sam ruu i vratila se u kuu gdje sam postavila stol za doruak. Dok su Reinhard, Lara i Jost, kao i uvijek sa zakanjenjem pili kavu i kakao, ja sam ve i zaboravila na cvijet. Ali naveer sam ga se sjetila. Gdje si ostavio ruu? upitala sam mua. to? rekao je. Za tvoj je brisa ujutro bila zataknuta crvena rua, znak ljubavi ... Reinhard nije bio ni glup ni slijep da ne bi primijetio taj tajanstveni znak oboavanja. Rekao je da nije primijetio nikakvu ruu, moda je pala kad je upalio motor i krenuo, padala je kia. Zamiljala sam kako je rua bila namijenjena zapravo meni, kao njena aluzija na ime Annerose. Ili si je moda Silvija dopustila tu alu? Nisam pridavala toj stvari nikakvo znaenje i ne bih uope vie na to mislila da nisam tono tjedan dana poslije toga otkrila novu crvenu ruu na istom mjestu. Slavodobitno sam stavila corpus delicti pred Reinhardovu alicu za kavu. to je to? upitao je. Ujutro je najradije utke itao novine. Isto ono to i proli tjedan! rekla sam promatrajui ga isptivaki. Je li njegova bezazlena reakcija bila iskrena? Moda je bio strunjak za pretvaranje? Je li on imao tajnu ljubavnicu ili sam moda ja imala nekakvog tajanstvenog oboavatelja? Poslije tree rue poela sam strogo nadgledati Reinharda, provjeravala u njegovom rokovniku kada je slobodan i pratila oblai li se u to vrijeme drukije nego inae. Kako sam svoje tajnike zadae obavljala kod kue, rijetko sam odlazila u njegov ured koji je istila jedna mlada Turkinja. Odluila sam ga uskoro spontano posjetiti u njegovu carstvu. Dok je Reinhard sjedio u kadi, pregledala sam mu lisnicu. Nije bilo ljubavnih pisama, ali sam nala jedan sumnjivi raun iz restorana. Prema podacima iz rokovnika za tu je veer bila predviena teniska utakmica, sjetila sam se da je prilino kasno doao kui i da nije skoro nita jeo. Pored skupog vina i grape na raunu je pisalo: 1 x sen. t., 1 x odrezak. Odrezak je mogao biti za njega, ali ljubavnica, koja je naruila tanjur za seniore, bila je zanimljiv sluaj. Dok sam ja posebno za njega pripremala peenu kobasicu s krumpirom, on je bio na veeri s nepoznatom enom. Kod kue se svaki pfenig tri put okrene prije nego se potroi. etiri rue su me ve prilino zabrinule. Naravno, pokuala sam poiniteljicu uhvatiti na djelu, ali ona se vjerojatno prikradala usred noi. Mogla sam ne znam koliko rano ustati i pijunirati kroz prozor na hodniku, rua je ve bila tamo. Kad bih tako u svitanje promatrala mranu ulicu, obuzimala me bezgranina nada da je kraljica cvijea namijenjena meni i da neki princ, virtuoz na glasoviru ili u najmanju ruku bankar dolazi po mene. Nou sam sanjala o simpatinom kunom lijeniku i o zgodnom statiaru koji je katkada dolazio k nama na kratak dogovor, ali to je bilo popraeno strahom koji je muio moju podsvijest. Umjesto pete rue nala sam crveno srce od kartona sa zlatnim slovima: J.T.V. Ja te volim. Kad sam prilijepila dokaz nevjere na Reinhardov kruh s pekmezom, on je zaprepateno skoio.

 Larice, kai tvom kavaliru s ruom da se ostavi toga ukorio je nau desetogodinju ker. Pocrvenjela, pokupila svoje kolske knjige i pobjegla, ne ekajui brata. Reinhard je jo jednom zamiljeno odmahnuo glavom, uhvatio Josta za ruku i izaao iz kue. Ostala sam sama s crvenim srcem i stidjela sam se. Naravno, bio je to djeji rukopis. Srce nije bilo ba besprijekorno izrezano. Kako sam mogla biti tako glupa i osumnjiiti mua ili sanjariti o nekom svojem oboavatelju! Je li Lara bila zaljubljena? Ne bih nikada to pomislila jer sam u njezinim godinama potiskivala takve osjeaje. Djelovala mi je jo vrlo djetinjasto. Moja je ki dola neobino rano iz kole, itav sat ranije od svojega brata. Dojurila je u kuhinju i povikala mi u lice: On porie! Tko je bio on? Djeak iz njezina razreda koji se zvao Holger. I Larinoj je prijateljici Susi on bio sumnjiv. Uvijek je tako napdno buljio u nas! Na putu kui dvije su djevojice pritisnule jadnoga Holgera. On je neprestano ponavljao kako ak ni ne zna gdje Lara stanuje. Moja se ki zaarila. Rugale smo mu se i oduzele mu depni noi. Misli li da smo ga trebale muiti dok ne prizna? Bila sam uasnuta. to se to dogaa u mojoj keri i kako je, zapravo, malo poznajem. Ali ako ti je htio darovati rue, onda to nije nita loe..., pokuavala sam je smiriti. Lara je ipak smatrala da su djeaci glupi i da ju je tata danas ujutro grdio zbog tog idiota. E, ekaj, prijetila je, ako bude samo jo jedan jedini put... Zamiljeno sam promatrala ker. Od koga li je samo naslijedila taj borbeni duh? Ali i ona je razmiljala. Moda je Holger ve u pubertetu! Sad mi je konano postalo jasno. Larina je uiteljica povodom ubojstva djevojice iz susjedne opine razgovarala s djecom o pravilnom ponaanju prema strancima. Ali i poznate, ak i povjerljive osobe mogu postati opasne. Lara se uplaila. Odjedno joj se cijeli muki rod uinio posebno sumnjivim. Ne znam bih li trebala priati Lucie o naem kunom ratu rua. Radije ne, jer je i ona sama tako suzdrana. Vjerojatno bi joj bilo smijeno to me zaokupljaju takve gluposti. A onda se ubrzo ispostavilo da je Lara nepravedno osumnjiila djeaka iz razreda. Ponovno je bio ponedjeljak, koji sam ve prozvala ruiastim ponedjeljkom, ali nigdje bilo nikakvog cvijeta. Osjetila sam olakanje to nema vie moje sablasti. Zapravo, ponijela sam se prilino histerino, pa sam se s dobrom namjerom bacila na poslove koji su ve odavno trebali biti zavreni. Reinhard mi je ostavio kasetu na koju je diktirao to trebam napisati, u vrtu sam to prije morala pobrati odrvenjeli radi, djeca vie nisu imali istih hlaa u ormaru. Iz vrta sam vidjela kako dolazi na potar. Uvijek sam bila jako sretna kad sam dobila potu i znatieljna ima li to i za druge lanove obitelji. Ali nisam htjela razgovarati s potarom u prljavoj vreastoj haljini i s rukama uprljanim zemljom, nego sam ekala da ubaci potu u sandui. Kao i obino, u sanduiu nije bilo nieg posebnog. Nekoliko reklamnih tiskovina, razglednica, koju mi je poslala majka iz ljeilinog hotela Bad Wildungen i jedno pismo bez marke. Ali kad sam uzela pismo u ruku, odmah sam znala da ne moe biti nita dobro. Olovkom je bilo napisano:

Za Reinharda osobno. Biseri Georg de la Tour smjestio je pokajnicu Magdalenu pokraj zrcala u zlatnom okviru koje udvostruuje svijetlost to je daje visoki plamen svijee. Sasvim mirno i spokojno slavna grijenica sjedi pred zrcalom, sklopljenih ruku iznad mrtvake glave. Duga kosa, koja je jednom sluila kao runik, teko pada niz lea, ozbiljno je lice okrenula od gledatelja, na crvenoj dugakoj suknji poiva joj koata lubanja, tako normalno, kao da je rije o kakvoj makici. Magdalena je skinula nakit, etverorednu uvijenu bisernu ogrlicu. Zemaljsko dobro u svojoj prolaznosti postalo je suvino obzirom na mrtvaku glavu i svijeu koja brzo dogorjeva. Ljudi su ve onda govorili da se biseri ne smiju bacati pred svinje. Magdalena se ne eli nikada vie razbacivati; sasvim je edno odloila svoju ogrlicu. Obavijena samtanom smekastom slabom svjetlou odano pokazuje da se kaje i da je spremna na ispatanje. Pogledavi bisere osjetila sam nemir, morala sam misliti na pismo bez potanske marke koje je netko ubacio u na sandui. Naravno, opipavala sam zlokoban omot u kojem se nalazila poruka za mojega supruga. Nisam mogla nita napipati osim malog okruglog predmeta. Da otvorim pismo? To jo nikad nisam napravila, ali nikada nije ni bilo sumnjivih poiljki u naem sanduiu. Je li ista ruka pisala Za Reinharda osobno i ono J.T.V., djejim rukopisom na crvenom srcu? Nisam vie izdrala. Morala sam to obaviti prije nego to se djeca ili sam Reinhard vrate kui. Bilo je teko otvoriti omotnicu na poleini, na mjestu gdje je zalijepljena, a da se pri tom ne podere tanki papir. Dakle, drala sam pismo iznad vodene pare. Ta mi je metoda bila poznata samo teorijski i sumnjala sam da u imati uspjeha, pogotovo ako je omotnica zalijepljena ljepilom koje lijepi sve. Na sreu, nepoznata poiljateljica je sloj ljepila aktivirala samo lizanjem jer sam nakon nekoliko minuta bez muke otvorila omot. Iz njega se iskotrljala samo jedna biserna kuglica. Naalost, popratnoga ljubavnog pisma nije bilo. Tko je mojemu suprugu darovao nakit? Jesu li biseri znaili isto to i crvene rue? Biseri su znaili suze, rekla je jednom moja majka. Moda je neka Reinhardova biva ljubavnica, kojoj je za vrijeme sretne romanse darovao biser, htjela sada vratiti taj bezvredan dokaz ljubavi. Tisuu mi je misli prolo kroz glavu, prije svega, pitala sam se kakvu strategiju da izaberem. Ponovno zalijepiti omot i bezazleno ga staviti na suprugov pisai stol ili sakriti biser i uope nita ne spominjati. Usred mojeg munog razmiljanja zazvonio je telefon. Podigla sam slualica i promrmljala: Da? Prola je sekunda dok jedan nesiguran, nepoznat glas nije progovorio: Annerose, jesi li to ti? Strah mi se proirio po svim udovima: Moj neprijatelj prelazi u izravan napad.

Bila je to moja polusestra Ellen. Upravo se nalazi na putovanju autobusom s narodnim sveuilitem i sluajno je sada u naem gradu. Ako imam vremena, mogle bismo se sastati u nekom kafiu; ona ima na raspolaganju dva sata do polaska. to mi je drugo preostalo? Otila sam automobilom do trga i dovezla je k nama kui jer nisam htjela biti odsutna kad djeca dou iz kole. Da budem iskrena, i sama sam bila znatieljna. Ellen je ve imala sijedu kosu: bila je dugaka i rasputena, onako kako nose mlade djevojke. Nije joj pristajala uz odjeu: vodenoplavi kostim kune izrade i sandale. Kad sam je bolje pogledala, otkrila sam da je slina naem zajednikom ocu. Obje smo bile zbunjene, ali ona se oigledno radovala to je taj neplanirani susret tako dobro proao. Osim tebe, zapravo, nemam druge rodbine, rekla je. teta je da potpuno izgubimo svaku vezu! Uostalom, strano slii naem ocu! Naravno, njezin posjet nije pao ba u najzgodnije vrijeme morala sam se uriti da skuham veeru za djecu i predvidjela sam samo tijesto. Onda sam sve ostavila po strani, izgledalo je tako neuredno. Nespretno se ispriavajui odvela sam je u kuhinju i uzaludno u smonici traila konzervu gljiva ili koljaka koje sam htjela dodati tijestu i popraviti mu okus. Ellen je bila oduevljena naom kuom, dobrovoljno se ponudila narezati salatu i tako sam ubrzo prestala biti zbunjena. Kad su djeca dola, slono smo i jednostavno jeli u kuhinji. Jost je bio oduevljen kad mu je nepoznata teta pokazala kako moe velikim plavim kuhinjskim noicama u trenu izrezati dugake pagete. Doznala sam da je ona ve neko vrijeme udovica, da je nedavno otkrila kako voli putovati i kako eli promijeniti svoj ivot. Na kraju sam skuhala kavu. Ellen se urila, ubrzo sam je morala odvesti do autobusa. Pogledaj, rekla je prevrui po svojoj runoj bijeloj torbi od lakirane koe, donijela sam ti fotografije. Danas vie nije skupo od jedne slike dati izraditi drugu. Volim fotografije, posebno one stare, smee i poutjele s nazupanim rubom koje se mogu nai u kutijama od okoladnih bombona. Po ljepljivom je stolu rairila nepoznate obiteljske fotografije moji djed i baka na odmoru na Brockenu; moj bosonogi otac u kupaim gaicama s lopatom pokraj svoje male kerke Ellen i psa rottweilera; Ellenina majka u vjenanici; praujaci i pratete koji su ve odavno umrli. Naravno, bila sam oduevljena i vrlo zahvalna. ak sam zaboravila i na biser i dopustila da mi pripovijeda o pojedinim osobama sa fotografija. teta, rekla sam, to se ljudi danas jo samo rijetko skupno fotografiraju. Vjerojatno zato to je fototgrafiranje postalo neto svakidanje da se i u odluujuim trenucima potpuno zaboravlja na njega. I zato to su se dananje obitelji bitno smanjile i vrlo se rijetko okupljaju da bi neto zajedniki proslavile. Na primjer, nema ni jedne jedine fotografije na kojoj se vidimo nas dvije s tatom. Nepovratno, sentimentalno je rekla Ellen. Ta me rije ponukala da dokaem suprotno. Ako se moe napraviti slika od slike, zato se onda ne bi mogla napraviti i fotomontaa? To nije tako jednostavno, tvrdila je ona. Ali, to ja mislim o tome da naslikam skupnu sliku? I onako sam uspjela napraviti sjajne slike na staklu pa mi moda mogla pokuati na slici objediniti ive i mrtve lanove obitelji, smjetene u vrtu za vrijeme ljeta? Pogledala sam je otvorenih usta. Preda mnom se poput vizije pojavila slika na kojoj u laganim pletenim naslonjaima sjede dva djeda i dvije bake, a oko njih stoje razliiti strievi, ujaci, tete, Ellenina i moja majka, na otac, nas dvije, moj mali pokojni brat Malte, Reinhard i naa djeca. Zamisao moje sestre bila je doista genijalna.

Poslije, za veerom, Reinhard je bio iscrpljen, a ja sam mu pripovijedala i kao usput dodala pismo, koje sam ponovno zalijepila. Naravno, promatrala sam ga pomno, ali neupadljivo. Reinhard si je stavljao u usta ostatak zapeenih rezanaca, nije me uope sluao, rekao je da e padati kia i na kraju bez ikakve znatielje otvorio pismo. Biser je ispao na stol i kotrljao se. to je to? upitao je. Pokai mi! rekla sam neduno i gledala biser kao da ga prvi put drim u ruci. Reinhard je kratko zazvidao i rekao: Taj uporni djeak! Mislio sam da mu je Lara oitala bukvicu. Ne, proturjeila sam mu, dar je bez sumnje namijenjen tebi. Pogledaj to pie na omotu. Reinhard je itao, okretao pismo tamo-amo i rekao: Ne razumijem. Sad je doao moj trenutak da mu natjeram strah u kosti. Kao kod svakog neugodnog sasluanja osporavao je svoju krivicu i tvrdio da nije on bezobrazna svinja, nego da sam ja glupa koza. Toliko se razljutio da je povikao Sveti sakramente! i bacio biser u kantu za smee odakle sam ga ja poslije izvadila. Kako sam zbog njegova bijesa poela sumnjati u svoju teoriju, postavila sam novu: Poteni je nalaznik vratio biser koji je Reinhard izgubio. Tu je teoriju potpuno odbacio. Pa on ne nosi u depovima hlaa bisere koje onda rasipa za sobom kao kakav princ iz bajke! Nikada u ivotu nije imao ni jedan jedini biser. Osim Glsun, aljivo je dodao; to je bila ena koja mu je istila ured. Mene bi vie zanimalo to misli o svojoj sestri, a umjesto toga moram sluati neosnovane osptube. Cijelu vjenost nisi vidjela Ellen, jedva je i poznaje, ali tebi su u glavi samo rue, srceta i biseri. Katkada pomislim da si sve to izmislila kako bi me mogla muiti. Ipak je odluio da e straariti u noi na ponedjeljak i da e poinitelja uhvatiti na djelu. Makar morao cijelu no ostati budan, rekao je, a glas mu je zatajio. Te su rijei ipak dokazivale da me nije smatrao luckastom. Na kraju smo leali u krevetu, on je spavao i hrkao, ja sam malo plakala i poslije sanjala o Ellen koja je kao kraljica noi sjedila na mjesecu, u haljini od bisera, i izgovarala mi na uho neke opomene nepodnoljivo visokim, kriavim glasom. Bio je to isti onakav glas kakav sam ula u djetinjstvu kad je ciao mi koji je isputao duu. Da bih zaboravila sve to, ve sam sljedei dan poela smiljati kako u napraviti obiteljsku sliku. Znala sam da e mi za to biti potrebno mnogo vremena. Kako je moja majka lijeila svoja lea u toplicama, pismeno sam je zamolila da mi, kad se vrati kui, poalje dvije preslike Malteove fotografije. Namjeravala sam jednu presliku darovati Ellen, kako bi imala uspomenu na svojega polubrata, ali to nisam za poetak htjela rei mami. Na sreu, imala sam jo zaliha stakla. Izabrala sam najvei komad i napravila privremeni raspored osoba. Glavna potekoa bila je u tome to su ljudi na fotografijama bili u razliitim veliinama, osim toga, svi su bili premaleni da bih ih mogla izravno prenijeti na sliku. Morala sam ih dati uveati. Najizraajnija mi je bila baka s oeve strane koja je ukoeno, ravna kao svijea, sjedila s prekrienim rukama na svojoj stolici s visokim naslonom. Sijeda joj je kosa bila podignuta, tamna haljina ukraena s mnogo vrpci, a oko vrat je nosila tanku bisernu ogrlicu. Gotovo se inilo kako bi trebala drati u krilu mrtvaku glavu kako bi se pretvorila u pokajnu Magdalenu. Dobro se sjeam kako ju je tata opisivao kao vrlo

strogu majku koja je imala obiaj tui djecu kuhaom. Kako je moj otac bio relativno star, djed i baka su bili ve odavno mrtvi kad sam se ja rodila. Do sljedeeg pokladnog ponedjeljka trebala su proi jo samo etiri dana kad sam od sestre Ellen dobila tanak, tvrd paketi. Na moje veliko iznaneenje, izmeu dva kartona nalazio se akvarel koji je moj tata naslikao kad je bio mlad. Nije mi bilo poznato da ga je ikad zanimalo slikarstvo. Za motiv je izabrao nekakav nepoznat krajolik: potok, drvo, livade i veernje nebo. Otac mi se odjednom uinio dostojnijim ljubavi nego to sam ga imala u sjeanju. Odjednom sam odluila kako ga neu naslikati kao starog i bolesnog nego kao mladog mukarca koji je naslikao ovaj lijepi akvarel. Kad se Reinhard prije nego to sam oekivala vratio kui, veliko je staklo lealo preda mnom na stolu, fotografije su bile rairene, a na bloku za skiciranje bili su povrno nacrtane razliite skupine. Reinhard nije nita znao o mojem novom projektu. Hoe li sada kopirati Leonardovu Posljednju veeru? upitao je ugledavi iroko staklo. Marljivo sam mu poela objanjavati. Lijepo to i ja smijem biti na slici, ironino je rekao Reinhard, ali gdje je moja rodbina? Naalost, potpuno sam je zaboravila i samo sam se usredotoila na moju rodbinu. Brojila sam na prste: bez mojih strieva i teta bilo je ve trinaest osoba kojima sam morala dodijeliti mjesto u naem vrtu. Bilo bi ih previe, rekla sam. Reinhard je odmah izgubio zanimanje za sliku. Kada e ruak i kamo si stavila mapu s potpisima? upitao je. Po vapskom dijalektu primijetila sam da je bio razdraljiv. Odmah sam sklonila moje slikarske potreptine i priznala da nisam otipkala ni rijei. Ubrzano sam poela kuhati. Tako ne moe ii dalje, rekao je Reinhard loe raspoloen. Morat u si potraiti profesionalnu tajnicu. Iako bi mi to trebalo odgovarati, bilo je malo uvredljivo to nije elio zaposliti tajnicu kako bi mene rasteretio, nego zato to se nisam dovoljno trudila i na vrijeme obavljala zadatke. Ali, to nije bilo sve. Ponovno sam morala sluati kako kako sam uvijek bila pomalo histerina, ali sada bolujem od prave psihoze. Sluala sam ga skamenjena lica. Prastara shema, pomislila sam, mu vara enu, ona to nasluuje zahvaljujui svojem estom osjetilu, a on pokuava njezine slutnje prikazati kao uobrazilju ili kao proizvod duevne bolesti. Toliko e me dugo uvjeravati da sam luda dok doista ne poludim ili dok si ne oduzmem ivot, razmiljala sam. Ali, ne dam se ja! Sjetila sam se filma Plinska svjetiljka i romana sa slinim sadrajem i to mi je posluilo kao opomena. Sljedeeg sam dana poslije kupovine na trenutak skoknula u ulicu u kojoj se nalazio Reinhardov ured. Najee bi nazvao kad je morao ii na gradilite jer je onda prebacio telefonsku liniju k nama kui. Kad sam ila u kupovinu, ukljuila sam telefonsku sekretaricu. Kola su mu stajala na ulici, on je sjedio za pisaim stolom kao to sam i oekivala. Ispod brisaa nije bilo cvijea niti tajanstvenih poruka. Ali kad sam pogledala prema prvom katu, gdje se nalazila radna soba, otkrila sam patuljastu ruu koju nisam ja

kupila. Moe li postojati kakvo bezazleno objanjenje za to? Htjela sam ostati potena i ne ivcirati ga neutemeljenim optubama. Reinhard nije nikad sam kupovao cvijee, ni rezano ni lonanice. Po njegovu miljenju u prirodi je bilo dovoljno cvijea za branje. Uostalom, ponekad bi divljao po vrtu, iupao kakav cvjetni grm, podrezao dragocjeno drvo i zasadio na njegovo mjesto jelku koju je donio iz ume i koja je zaklanjala sunce mojem jednogodinjem ljetnom cvijeu. Prije svega unakazio bi izvornu seosku arhitekturu smeim zailjenim stupovima, prolazima nadsvoenim lozom, zelenim lovakim ogradama ili stubama od eljeznikih pragova. Kad sam prigovarala, uvrijedio bi se. Trebala bih biti sretna to umjesto mene radi teke poslove u vrtu. Kad sam odlazila k Lucie, ona je imala razumijevanja za moje potekoe. ini se da je i Gottfried pravio tetu u njihovom vrtu otkako je otkrio svoju ljubav prema egzotinim biljkama. Njegove iskamene sadnice, ili one koje je donio s ljetovanja, u pravilu su bile raslinje koje se nije moglo prilagoditi naem podneblju i koje se smrzlo, osluilo ili ivotarilo poput boleljive djece. Gottfried nije podnosio kritiku, nego je elio da ga se hvali ili ak nagradi za tu to je radio. Drukije je bilo s naom prijateljicom Silvijom: ona je neosporno imala glavnu rije. Ako sunanim vikendima nije jahala konja, nego, je sjedila u vrtu, moglo se uti kako glasno zapovijeda: Udo, geranije se trebaju pognojiti! Preko ljeta ptije krletke treba staviti u podrum! Udo, u gredici sa zeljem rastu koprive! Vjerojatno je Udo osjeao toliko veliku krivicu da je elio biti kanjen. Ipak, to da se radi, jednostavno je nemogue da dvoje ljude ostvare svoj osobni ukus na nekoliko etvornih metara i da se jo miroljubivo dogovore oko toga tko e ih obraditi. Vjerojatno je jo u rajskom vrtu dolo do suprotnih miljenja treba li zasaditi zimsku jabuku ili cox orange ili zlatni delicious. Mirnim je rajskim vrtom neprestano odzvanjalo: Kako netko moe imati tako usran ukus! Tebi nitko ne moe uiniti po volji! Pretpostavljam da je ta galama naruavala samostanski mir dragoga Boga pa je zato naredio izgon iz raja; istoni mu je grijeh sigurno bio samo izgovor da se rijei branog para koji se neprestano svaa. Moj Adam je, dakle, imao ruu na prozoru radne sobe. Svojevremeno sam htjela unijeti malo zelenila u njegov ured koje ne bi zahtijevalo posebnu njegu, lonanice debela lista, ali bez uspjeha. Otkuda je onda dola ta osjetljiva i znakovita biljka i to je trebala znaiti? Toliko sam bila zaokupljena mislima da sam se nehotice odjednom nala pred onim restoranom iji sam tajanstveni raun nala u Reinhardovoj lisnici. Nikada nisam tamo sjedila. inilo se da je to neki skup restoran. Izdaleka se vidjela svijetla tenda, uta poput sunca, dva lovorova drveta stajala su pred vratima kao mali paevi. Zakoila sam, nala mjesto za parkiranje i izala iz automobila. Polako sam se pribliila restoranu i poela itati jelovnik koji je bio izloen pred vratima. Bilo je peenih gljiva, domaih raviola punjenih bazilikumom, kamenjara s umakom od afrana i slinih poslastica. Poela mi se, dodue, skupljati slina u ustima, ali nisam mogla otkriti tanjur za seniore. Jesam li se zabunila? Reinhard je platio T- odrezak i Sen. T.. Odrezak sam pronala, ali tanjur za seniore ispostavio se kao nesporazum. Iako sam, zapravo, ve odavno htjela biti kod kue, ula sam u restoran i naruila jelo senator. Bila je to ukusna kompozicija od razliitih malih fileta, umaka bearnaise i zelenih paroga na svjeem prepeencu. Otkad sam se udala nisam nijednom uinila tako odvaan korak da sama izaem na ruak u neki restoran. U meuvremenu su djeca ve sigurno dola kui. Neka ekaju, naruila sam ogroman, u eer uronjeni

tanjur mijeanih poslastica i tropskoga voa. Naravno, takav luksuz za Reinharda nije bio nita posebno; on je sigurno esto dolazio ovamo na ruak. Kruh s maslacem, koji sam mu propremila s ljubavlju, nala sam nedavno u kanti za smee i to ne meu biolokim otpacima, nego meu papirom, to me posebno povrijedilo. Kad sam konano dola kui, dobro okrijepljena, zatekla sam Laru i Josta pri kuhanju. Umak od rajice kuhao je i prskao po tednjaku, dok je ria debelo zagorjela jer nisu stavili dovoljno vode. 5. Djeji stol Katkada ovjek tono zna kako bi se trebao ponaati, a unato tome radi sasvim drukije. Tko ti je darovao ruu? izravno sam upitala Reinharda. Kako, gdje, to? rekao je da bi dobio na vremenu. Konano se udostojao priznati kako je obitelji Fuhrmann poelio sreu prilikom useljenja i da je od njih dobio cvijet na dar. Za vau suprugu, rekla je gospoa Fuhrmann. Ali kako je Reinhard, navodno, znao da u mu zbog toga staviti omu oko vrata, ostavio je posudu s cvijetom u uredu. I ti misli da ti vjerujem! povikala sam. Reinhard je skoio i potrao k telefonu kako bi na licu mjesta nazvao Fuhrmannove. Neka mi osobno kau kako su mu donijeli cvijet. Oajniki sam mu istrgnula slualicu iz ruke. Fuhrmannovi su bili vani kupci koji, uostalom, nisu jo platili jedan veliki raun. Mislit e da sam bolesno ljubomorna ili ak luda!, vikala sam jer nije moglo biti nita stranijeg od toga. Reinhard je rekao: To ti kae. Bilo je to u nedjelju naveer, kad obitelj inae na miru sjedi na okupu i objeduje. Iako je od nae svae prolo ve sat vremena, Reinhard jo uvijek nije progovorio sa mnom ni jedne rijei. Uzeo je svoj pun tanjur, ostavio me s djecom u kuhinji i otiao u dnevnu sobu. Tamo je ukljuio televizor i vaui gledao vijesti. Nama nikad ne doputa da gledamo televiziju za vrijeme jela, mrgodila se Lara. Iz dnevne sobe ule su se rijei koje su djeci bile potpuno nerazumljive: to dolikuje Jupiteru, ne dolikuje volu! Tata je bio nepristojan pa mora sjediti za djejim stolom, rekao je Jost prilino drsko. Pogledala sam ga tako ljutito da je zanijemio. Jeremias van Winghe naslikao je stol s makom. Otvorena vrata omoguuju pogled u zatamnjenu pozadinu gdje u gostionici sjede etiri gosta. Meutim, iva se djelatnost odvija pred naim oima u punoj podnevnoj svjetlosti; na velikom kuhinjskom stolu okupila se jestiva menaerija, dodue, u neivom stanju. Na okruglom posluavniku poiva suena skua, spremna na serviranje, aa je ve napunjena vinom. I kuhana riba, ukraena lukom i limunom, ini se kao da samo eka da je konobarica odnese. Boju i prijetnju u sliku unosi ogroman crveni jastog, okruen crvenkastim rakovima. Sjaji se muar od mesinga, ukusne masline u zdjelici pozivaju nas da se posluimo njima. Snanim rukama mlada djevojka stavlja govee ponutrice plua, srce i dunik na stol, gdje se ve nalazi oiena koko i vreica sa zainima. Soni kelj, krastavac za salatu, bijeli kruh i ovja polovica ekaju da dou

na red. Obrazi mlade ene pocrvenjeli su od vatre i od ustrine kojom se prepustila poslu, na usnama joj se vidi lagani osmijeh. Odjevena je poput seoske djevojke, u crnom stezniku koji se vee sprijeda, a bijele je rukave koulje zavrnula kako ih ne bi zaprljala krvlju. Boja suknje u skladu je s bojom velikoga jastoga. Kako e marljiva seoska djevojka s tim svime izai na kraj? A povrh svega, ne smije maknuti pogled s gladne make koja spretnom apom posee za ovjim lojem. Makica je jedina ivotinja koja nije predviena za objed, nego sama eli jesti; u svakom sluaju, ona nije nikakav lopov, to krade iz potaje, ve drsko planira frontalni napad. Kad je zazvonio telefon i javio se strani gospodin Rost, Reinhardovo se raspoloenje ni malo nije popravilo. Bilo mi ga je ao kad se sam za sebe alio nakon razgovora: Jednom u ivotu htio sam graditi kuu, a da se ne moram obazirati na trokove. Djeca su konano otila spavati. To je bio trenutak koji je Reinhard ekao. im se smrai, sakrit u se u tvoj auto i ekati. Krajnje je vrijeme da se mir vrati u nau kuu. Dakle, oko jedanaest sam sati krenula na poinak, on je sjeo u moja kola kak bi iz njih mogao drati kako svoj automobil tako i ulazna vrata nae kue. Ja bih radije bila s njim, ali on je to odbio. Ako mu poiniteljica ne bude nepoznata, nego moda ak draga i znaajna, razmiljala sam, on je nee izdati, nego e sljedeega jutra tvrditi kako je uzalud proveo no u autu. Vjerojatno sam malo spavala kad su ulazna vrata zalupila i probudila me. Pogledala sam na sat, bilo je tri sata, i zaula kako Reinhard ljutito govori u hodniku: I to ste mislili dok ste to radili? urno sam obukla jutarnji ogrta i bosonoga tiho sila niz stube. Reinhard je upravo mladoj dami otvarao vrata dnevne sobe. Slijedila sam ih. Pa ona je gotovo jo dijete, pomislila sam znatieljno promatrajui djevojku uhvaenu na djelu. Uinila mi se nekako poznatom; vjerojatno je stanovala negdje u blizini pa sam je mogla sresti u trgovini. Pristojno mi je pruila ruku, rekla: Ja sam Imke i gledala me nevinim plavim oima. Nisam znala to da mislim o njoj i njezinom nastupu. Neemo li sjesti? upitala sam Reinharda. Izgledao je strano umoran. Molim vas, nemojte to vie nikada raditi, rekao je i pokuao svom glasu dodati strogou. Imke je prikovala pogled na njega i nasmijeila se. Ja sam nastavila: Zato nou stavljate rue na automobil mojega supruga? Prirodnom je naivnou upitala je li zabranjeno ili moda neto loe? Nije, ali potpuno besmisleno i nepotrebno i, molim lijepo, emu sve to? htio je znati Reinhard. Imke je djelovala malo zbunjeno. Mogu li razgovarati s vama u etiri oka? upitala je Reinharda. On nema nikakvih tajni pred svojom enom, rekao je poteno. Ali kad je ona poslije toga potpuno zanijemila, dao mi je znak pa sam izala napolje. Otvor izmeu kuhinje i dnevne sobe gotovo se i nije koristio jer smo uglavnom objedovali za kuhinjskim stolom. Na taj sam prozori objesila sliku koju sam sama naslikala. Uostalom, rije je bila o jednoj od mojih najoriginalnijih zamisli: uzela sam dvostruko staklo i svaku stranu oslikala drugim motivom. Ali tko se, uope, obazirao

na moje izume. Imke je okrenula lea otvoru; pazei da ne napravim ni najmanji um skinula sam sliku, privukla stolicu i sjela kako bih mogla gledati i prislukivati. Njezini postupci su jasni, zaklinjala se Imke mojemu suprugu, samo se ini da ih on nije shvatio; rue su njezin odgovor na njegove znakove. Imke ni u kojem sluaju nije bila neka napadna ljepotica, ali je bila zgodna i mladenaki svjea, moda je imala dvadeset godina. Nije bila obuena ni kao Lolita ni kao madame Pompadour; na sebi je imala ispranu sivu majicu i iroke hlae, pokreti su joj bili pomalo nespretni, svijetlosmea poluduga kosa visjela je poput slame. Odluno je gledala Reinharda irom otvorenih oiju. Oito je Reinhard bio malo polaskan time to ga neka mlada osoba toliko potuje; unato tome, htio je dobiti razumljivo obrazloenje za darivanje cvijea. Prije nekoliko tjedana ona je prolazila pokraj nae kue s buketom rua u rukama. Dok je Reinhard ulazio u svoja kola, jedan je cvijet pao na pod. On je podigao ruu i nasmijeio joj se. U njegovim oima ona je proitala poruku. Kakvu poruku? upitao je Reinhard s nevjericom. Da smo stvoreni jedno za drugo, rekla je. Na mojem prislunom mjestu odjednom mije postalo jasno da ga moram osloboditi sumnje da je imao ljubavnicu. Ta djevojka nije bila ba sasvim ista u glavi. Zato to smo se upoznali jednoga ponedjeljka i to sam tada ubrala buket rua, svaki sam vam ponedjeljak ostavljala po jedan cvijet. Kad ste, kao odgovor na to, stavili ruu na prozor vaega ureda, osjetila sam veliku bliskost meu nama i znala da e sve biti dobro. Ona je, dakle, saznala gdje Reinhard radi, to aavo dijete. Zapravo bismo je trebali oslovljavati sa ti, pomislila sam; bilo mi je ao male. Reinhard ju je dalje sasluavao: A to je s biserom? Imke je odgovorila na jedan od njegovih sljedeih znakova. Kad je spomenula odreeni datum, uzrujala sam se jer je bila rije o Jostovu roendanu; morala sam kihnuti od uzbuenja. Stajali ste s prijateljem na ulaznim vratima, rekla je, ne obazirui se na zvukove koji su dolazili iz kuhinje. On je drao nekog malog djeaka za ruku. To je vjerojatno bio Gottfried koji je doao po svojega sina Kaia da ga odvede kui s roendana. Nastavila je: Ba kad sam prolazila, vi ste rekli tako da se jedva moglo uti: Djevojka je biser!, i pri tom ste pogledali u mene. Reinhard je razmiljao i na kraju se morao nasmijati. Poznanik me pitao znam li kakvu povjerljivu istaicu pa sam mu preporuio Glsun... Reinhard je po svojem obiaju vie puta veselo odmahnuo glavom i promrmljao: Pa to je nemogue i potom je jo malo ispitivao svoju nonu posjetiteljicu. Doznali smo kako ona ve nekoliko mjeseci stanuje na drugom kraju nae ulice. Budui da je nala dobro radno mjesto u Weinheimu, odselila je iz roditeljske kue. Kakvo radno mjesto? htio je znati Reinhard. Asistentica za dijetu u bolnici. Ocijenila sam da je doao trenutak da se mogu ponovno pridruiti Reinhardu i njegovoj oboavateljici. Iako sam nastupila kao zakonita supruga, ini se da ona nije imala ni najmanju grinju savjesti, nego mi je uljudno okrenula svoje malo, ozbiljno lice. Nije bila ba posebno priljiva, prije bi se reklo da je bila takozvana tiha voda. mislim da je vrijeme da se svi vratimo u krevet, rekla sam ljubazno, ali s autoritetom majke obitelji. Sutra je ponedjeljak i moramo ustati na vrijeme.

Inge je odmah skoila, nasmijeila se Reinhardu, pruila nam svoju malu njenu ruku i nestala. No, dakle, rekao je Reinhard, mala bezazlena glupaa! Prije bi se reklo samo mala glupaa, odgovorila sam. On je rekao smijeei se: Sigurno misli, tko je zaljubljen u mene, taj nuno mora biti glup..., zagrlio me oko ramena i poveo me uza stube u spavau sobu. Gotovo nisam obratila pozornost na fini alarm u malom mozgu, nego sam bila sretna to konano mogu spavati. Sljedeega jutra za dorukom rekla sam Lari: Holgerova ast je vraena: nije on bio kavalir s ruom! Kako si sigurna u to? Zato to je tata prole noi uhvatio jednu enu koja je upravo htjela zataknuti ruu za brisae njegova automobila. Oba su djeteta naulila ui. Reinhard je jo leao u krevetu, odluio je danas otii neto kasnije u ured, to je povlastica samostalnih profesija koju jo ni jednom nije iskoristio. Zato ta ena to radi? upitao je Jost. Njegova ga je sestra odmah pouila: Zato to se do kraja zacopala u tatu! Sve troje smo se nasmijali. Moj se sin pravio vaan. Ja je poznajem! Lara je oduevljeno mljacnula i podbola ga s visoka: Moda ona uope ne voli tatu, nego tebe! Kako izgleda? Ponekad stoji pred naom kuom i tako smijeno zuri, rekao je Jost, koji je esto igrao nogomet na ulici. Nesumnjivo je mislio na pravu osobu jer jedino to je bilo upadljivo na Imke, bio je taj prodoran pogled koji se uvijek predugo zadravao. Kad sam konano ostala sama, napisala sam gotovo sve to je Reinhard izdiktirao preko vikenda, napravila krevete, zalila cvijee, obrisala kupaonicu i napunila stroj za pranje rublja. Takve sam poslove obavljala nevjerojatnom brzinom kako bih ih to prije zavrila. Kako bi samo bilo lijepo kad bi djeca mogla jesti u koli! Ali jedva to sam ih se rijeila, zavrila kune poslove i napokon se mogla posvetiti slikanju, ona su ve gladna stajala pred vratima. Gurnula sam pripremljenu pizzu u penicu, a smrznuti graak u mikrovalnu. Kad sam donijela potu iz potanskoga sanduia, bilo je tu i pismo od Imke. Vjerojatno ga je pisala jo noas i ubacila u sandui kad je ila na posao. Nekoliko sam sekundi oklijevala i potom otvorila pismo ne stavljajui ga na paru. Tinejderski je papir bio svijetlozelene boje s otisnutim ruiastim ruicama. Voljeni moj biserni prine, Od noas sam najsretnije stvorenje na svijetu. Znam da se boji dubine svojeg velikog osjeaja i da me zbog obzira ne eli time optereivati. Ali vjeruj mi, ja sam jedina koja te doista razumije i koja ti moe pomoi. U tvojem sam pogledu otkrila tvoju ranjivost. Do dananjega dana bio si beskrajno sam, a sada e sve biti dobro. Tisuu pozdrava malom princu od njegove pelice.

Kad ne bi bilo tuno, smijala bih se. Reinhard ranjivi, usamljeni prinz iz bajke? Hvala Bogu, on je bio skroz na skroz praktian i realistian ovjek, takorei kao istesan od hrastovine. Ali, Imke me zabrinjavala, ona nije bila ljubavnica, kojoj bi ovjek poelio iskopati oi, nego jadno dijete, uprkos njezinoj dvadeset i jednoj godina ivota. Mora se obzirno postupati s njom da joj se ne uini nita naao; s druge strane, trebala bi uvidjeti besmislenost svojih pogreno usmjerenih osjeaja. Potrai si nekog zgodnog mladia koji e ti odgovarati, htjela sam rei. Reinhard je dvostruko stariji od tebe, oenjen je i ima dvoje djece. Upropastit e svoje najbolje godine... Kad je Jost htio posjetiti svojega prijatelja Kaia, ponudila sam se da ga odvezem tamo. Morala sam razgovarati s nekom suosjeajnom duom. Silviji nisam htjela pokazati svoju slabu stranu, ali me je moda Lucie htjela sasluati. Odjednom se i Lara stvorila pokraj nas u automobilu jer je Kaiova morska svinja dobila mlade. Naravno, znala sam da e zbog malih glodavaca opet doi do estoke rasprave. Mama, daj se konano, kako se ono kae? Desensibilizirati, rekla bih svaki put. Luci me pozorno sasluala i potom je nazvala Gottfrieda koji je radio u jednoj izdavakoj kui. Nakon to joj je objasnio gdje se koja knjiga moe nai, otila je sa mnom u njegovu radnu sobu gdje se nalazila struna literatura. Traila je na odjelu za psihologiju. Studija o specifinoj psihoterapiji usmjerenoj na klijenta, proitala je i poela listati. Evo, autori piu: Kod ljubavnoga ludila bolesnik vjeruje u ispravnost svoje ljubavi i to potpuno neovisno o tome je li izabrani partner vezan za nekog drugog i redovito sputa slualicu i natrag alje neotvorena pisma... To dakle nije bila djevojaka mata, nego bolest, kao to sam naslutila jo one noi. Lucie, to da radimo? Razmiljala je. Morate ostati dosljedni, mislim, sve drugo e samo jo pospjeiti njezino ludilo. Kako se zove to dijete? Imke, ali to dijete je ve odavno punoljetno i zapravo sasvom zgodno. Lucie je malo oklijevala. Razgovarat e s Gottfriedom koji se sasvim dobro snalazi na podruju psihijatrije. Osim teologije i medicine studirao je jo i psihologiju. Kao i uvijek, nakon etvrt sata poele su mi suziti oi; maje su dlake bile u svim porama i uinile mi nepodnoljivim boravak kod moje prijateljice. Bilo je previe hladno da bi se moglo sjediti u vrtu, mahnula sam djeci i odvezla se kui. Reinhard je, dodue, podigao obrve, ali se suzdrao od dranja prodike znatieljnoj eni. Lice mu se vidno razvedrilo dok je itao pismo. Jesi li znala da si udata za bisernoga princa? upitao je. To uope nije smijeno, rekla sam, jer sam njegovu duhovitost smatrala potpuno neprimjerenom u tom sluaju. Imke je bolesna, i Lucie je istoga miljenja. Reinhard nije mislio tako, cijelu stvar nije htio objasniti ludilom. Malo je prenapeta, ali sjeti se samo mladih djevojaka koje padaju u nesvijest kad ugledaju Elvisa Presleya. A s druge strane, poloila je maturu, ima solidno obrazovanje i sada je zaposlena znai da ne moe biti ba tako luda, odgovorila sam. Nakon posljednjih neugodnih tjedana vie se nisam htjela svaati s Reinhardom; bila sam mu zahvalna to su se moji strahovi i pretpostavke da mi je nevjeran pokazali kao neosnovani. Dakle, nisam ga optereivala Gottfriedovim strunim knjigama, i

tako mu je ve bilo dosta svih mojih gluposti. Bolje da je otiao po gorivo jer mi je trebao auto. U utorak sam konano ponovno poela slikati. Djeca su trebala sjediti na travnjaku, sasvim naprijed, Lara u ljetnoj haljini s naborima, koju uope nije imala jer je jo bila dobra Silvijinoj keri. Sa strane joj je trebao biti Jost s morskim prasetom u ruci, koje, to se mene tie, on nije smio ni imati. Ali tu je bilo jo jedno dijete moj pokojni brat Malte, u dobi od godinu dana. Da ga stavim u prednji plan slike, kao da pripada narataju moje djece? On im je, zapravo, bio ujak. Nadam se da mi je majka poslala njegovu fotografiju kako bi mi slika to bolje uspjela. I stvarno, u potanskom sanduiu lealo je majino pismo, ali, naalost, i pismo od Imke. Bez oklijevanja sam crvenom flomasterom napisala na omot: Odbija se primitak, vratiti poiljatelju. Ali pismo nije stiglo potom kako sam onda mogla odbiti primitak? Trebam li na pismo nalijepiti potansku marku? Do njezina je stana bilo najvie sto metara, a ona sigurno u to vrijeme nije bila kod kue. Ostavila sam slikarsku pregau i potrala da to prije obavim taj posao. Kanta za smee pred naom kuom bila je irom otvorena, Reinhard je opet ispraznio svoj ko za otpatke, ne obazirui se na uredno razvrstavanje stakla, biolokog otpada i papira. Uzdahnula sam i poela razvrstavati. Poslije nekoliko minuta nala sam se pred dosadnom kuim za iznajmljivanje sa est stanova; Imke je stanovala u potkrovlju. upravo kad sam bacila pismo u njezin sandui, na kuna je vrata izala starija ena s kantom za ienje u ruci. Kome biste htjeli ii? upitala je. Samo sam htjela ubaciti pismo, rekla sam, ali sam iskoristila priliku da je upitam: Poznajete li mladu enu koja stanuje sasvim gore? Da, to je Imke, jedina osim mene koja uredno obrie stubite kad na nju doe red. Zavjereniki smo se nasmijale, kao dvije domaice koje znaju to to znai. Potom sam se pourila vratiti se za kuhinjski stol gdje me ekao slikarski pribor. Ali onda sam ugledala na polici Gottfriedovu knjigu iz psihologije i nisam ni malo oklijevala da se udubim u itanje. 6. Ubod pele Narcis i tulipan stoji u pjesmi Paula Gerhardta o ljetu, iako je rije o proljetnom cvijeu. U svakom sluaju, kad gledamo buket cvijea na slici Roelanta Saveryja, postaje jasno da se nikakva svila ne moe natjecati u ljepoti s prirodnim proljetnim cvijeem. Bijeli narcisi, ute perunike i plavi ljiljani, neobina kockavica, ruiaste duhovske rue, ute rue i mnogo svjeega zelenila sloeni su u areni, ali ni u kojem sluaju kriavi, buket. irom otvorene oi cvjetova gledaju nas i svojom nas ranjivom bezazlenou podsjeaju na neiskusnu lakovjernost seoske nevinosti. Slikar je pokazao jednako zanimanje za razliite botanike vrste kao i za mala iva bia koja vidimo u svim uglovima slike. Odmah na donjem rubu drvenoga stola nie se areno kolo od cvijea i ivotinja: dlakava pela, smaragdni guter, otpala mauhica, skakavac, njean blijedoplavi cvijet i na kraju jedan draestan mii. I u samom buketu moemo vidjeti gusjenice, leptire, sitne divlje pele i kukce.

Alegorini prikaz proljea? Ili prolaznosti? Himna ljepoti, ivotu, Stvoritelju? Je li korisna pela suprotstavljena dosadnom skakavcu? Slue li jedno i drugo kao simboli prirode koja vlada svime? Slika ima isti onaj barokni ugoaj koji susreemo i u ljetnoj pjesmi: Izai, moje srce, potrai radost!. Usporedno sa slikom cvijea kod Paula Gerharda izvrnut je i rog obilja sa biljnim i ivotinjskim svijetom, ak i kukci nailaze na pohvalu: Neumoran roj pela leti tamo-amo, posvuda trai svoju plemenitu medenu hranu. Jo kao dijete voljela sam kukce, ak mi ni pele, koje inae bodu, nisu mogle priiniti neugodnosti. Neumorna kao pelica, marljiva kao pela sve same dobre osobine, u najmanju ruku tako dugo dok se nije pojavila Imke. Budui da je jednom bila u bolnici, Silvija je poznavala medicinsku sestru s internistikog odjela koju je ljubazno iscrpno ispitala o asistentici za dijetu, o Imke: izuzetno marljiva, neprimjetna, ljubazna, povjerljiva, prije bi se reklo introvertirana. Nitko nije imao nita protiv nje, nitko nije bio s njom u bliskoj prijateljskoj vezi. To mi nije mnogo pomagalo. Nisam htjela ocrniti Imke, niti je izvrgnuti ruglu; smatrala sam neodgovornim pasivno promatrati nastanak i razvoj njezine duevne bolesti. Uostalom, dola su jo tri pisma koja sam vratila ne otvorivi ih. Kako ne bih uznemiravala Reinharda, nisam ga o tome ni obavijestila. Nakon neuspjeha s pismima Imke se osobno pojavila, to jest, jednog kasnog popodneva nepomino je sjedila na kamenim stubama naeg prednjeg vrta. Primijetila sam je s prozora i prvo sam malo ekala. Kako je nakon dva sata jo uvijek tamo sjedila, izala sam pred vrata. Imke, to sada opet hoete? To nema smisla, njeno sam poela govoriti. ekam vaeg supruga, rekla je, trebam ga! Reinhardu nije potrebna jo jedna ena, rekla sam; neotvorena pisma, koja ste dobili natrag, dovoljan su dokaz da ga ne zanimate. To ste vi uinili, a nemate pravo na to, rekla je Imke pomalo prkosno. Ostajem sjediti ovdje dok ne doe Reinhard i dok mu osobno ne uruim pisma. Sada sam se naljutila. Napustite na posjed, rekla sam. I ne dosaujte mojemu prezaposlenom suprugu tim djetinjarijama! To je djelovalo utoliko to je Imke ustala i premjestila se na ulicu. Ljutito sam se vratila unutra i pokuala nazvati Reinharda u ured. Ali on je bio ili na gradilitu ili se ve vraao kui pa ga nisam mogla upozoriti. Velikoduno sam dopustila djeci da gledaju krimi u predveernjem programu, a sama sam stala pokraj prozora i vrebala. Ubrzo je stigao Reinhard. Imke je odmah prila njegovim kolima, govorila mu neto kroz otvoren prozor i predala mu ozbiljna lica cjelokupne pismene izljeve ljubavi. Nema ni pomisli o nedunom djevojakom ponaanju, nema ni najmanje sumnje u neophodnost toga ina. Reinhard je izaao iz auta i razgovarao s njom, ali samo nekoliko reenica. Potom je stavio sveanj pisama u dep svoje kone jakne i pruio joj ruku uz oinski ljubazan osmijeh. Potpuno pogreno ponaanje, bijesno sam pomislila, daje joj svoj blagoslov. Ali nisam mu stigla nita predbaciti, bio je bri. To nije poteno, rekao je. Ta su pisma bila upuena meni i ti si me u svakom sluaju prvo trebala pitati prije nego si ih odnijela natrag. Ne moe samo tako predvidjeti moje odluke! Htjela sam ti samo pomoi! rekla sam pokorno jer mi u tom sluaju savjest ba nije bila sasvim ista. Moj suprug, koji je stalno umoran, otvarao je jedno pismo za drugim i itao s vidljivim zadovoljstvom. Potom je sva tri pisma paljivo sloio i stavio ih u lisnicu.

Moja supruga, koja ima potrebu da me nadzire, nee za kaznu smjeti proitati ni rijei od ovog cvijea pjesnike umjetnosti, rekao je. Uvjeravala sam ga da si mogu zamisliti sadraj pisama i da uope nisam znatieljna, ali da on zaluenoj Imke ini medvjeu uslugu kad joj se obraa na bilo koji nain. Kad se za nekoliko godina izlijei od svoje akutne ljubomore, nasmijat e se do suza stihovima male pele; bila bi teta unititi ta pisma, rekao je Reinhard bez ikakava osjeaja. Gospode Boe, jo jednom, zar ne shvaa da je Imki popustio neki vijak! Doputa da te oboava kao kakvog princa, a zapravo si napuhana aba, umiljeni praznoglavac... Skoro sam ostala bez daha, toliko sam bila bijesna. Potom je dolo do pravoga sukoba; nije mi dao da proitam pisma. Ali u meni se javilo neto drugo dok je Reinhard u ljutnji neprestano gladio svoju lisnicu. Imao je dar, kojega do tada nisam bila svjesna, da svojim snanim mukim rukama alje erotske poruke. Dodue, uvijek sak rado promatrala s koliko je ljubavi doticao komad drveta, jabuku ili kakav drugi obian predmet, ali nikad nisam zamijetila vezu izmeu tog njenog rukovanja s predmetima i njegove spolnosti. Te sam veeri poela gledati Imkinim oima: Reinhard je doista nenamjerno slao tajnovite poruke, o kojima je ona govorila, u svakom sluaju u osjeajnom, njenom obliku, koji je zahtijevao posebno profinjeni nain zamjeivanja. iji je seizmograf reagirao na takve titraje, taj e ostati stran stvarnom ivotu. Kad je Reinhard sljedeega jutra pomalo zbunjeno uao s novinama i stavio na stol lijepo umotanu kutiju, bolje sam od njega shvatila to to treba znaiti. Dar na njegovom automobilu bio je mirisni, svjee ispeeni kola, tonije reeno, ubod pele. Tvoja Imke pekla ga je ove noi za tebe, rekla sam povrijeeno. Reinhard je odmah donio no i odrezao po jedan komad za svakog lana obitelji. U svemu ima neto dobro, rekao je. Ili si ipak htjela odnijeti natrag ovaj ukusni kola? Djeca su bila oduevljena. Mnogo je bolji nego mamin, rekao je Jost. Asistentice za dijetu moraju znati pei kolae, to je normalno. Kada je, zapravo, Imke, koja je bila bolesno zaljubljena, spavala? Ipak, odustala je od svoje jednosmjerne korespondencije. Konano sama s ubodom pele mogla sam si staviti u usta jo jedan komad kolaa koji je doista imao prvorazredan okus. Bila sam nesigurna. Je li Imke moda svojim estim osjetilom probudila u Reinhardu neto to sam ja previdjela? Moda mu je bilo potrebno vie potvrivanja, divljenja, potovanja? Je li doista bio usamljeni princ? Moda sam ja bila neosjetljiva i nisam u njemu primijetila njenoga sanjara? Silvija nas je ubrzo potom pozvala na veeru, a iz nejasnih je razloga pozvala i Lucie i Gottfrieda. Zbog lijenosti, a i zbog elje da se ne osramoti angairala je tajlandskog kuhara po imenu Toi koji je stavio na stol cijelo mnotvo ukusnih specijaliteta. Upravo sam se posluila lignjom koja je bila punjena zainjenim mljevenim mesom, limunom i sitno isjeckanim listovima limete kad mi je zastao zalogaj u grlu. Na drugom kraju stola Reinhard je podigao prema svjetlu ruu nainjenu od rajice i rekao: Za poslasticu u vam proitati neto slatko to e nadmaiti ak i eerni puding. Moje egzotino voe biti bez eera, samo s medom, uvrijeeno je rekao Toi.

Nisam mogla Reinharda udariti nogom ispod stola niti sam mu mogla uputiti mrke poglede jer me nije ni jednom pogledao dok je uz peene banane, okruglice od lubenica i krike manga vadio Imkina pisma. Nije bilo samo tri ili etiri pisma, nego najmanje dvadeset, to ih je oito primio bez mojega znanja. Mali moj prine! Kako si naputen u beskrajnoj pustinji svemira, ali u oazi mojega srca cvjetaju rue amo za tebe, a u svakom pupoljku skriva se po jedan moj biser... Silvija se glasno smijala, Lucie suzdrano, Udo se zagrckao, Gottfried je izaao iz sobe. Odsjeenim sam glasom rekla: Reinhard, smatram vrhuncem neukusa javno itati pisma jedne bolesnice! Ali mi smo svi svoji, rekla je Silvija blago, ni jedna rije iz Imkinog njenog priznanja nee otii u javnost! Bila bi teta da ovo nismo uli! Udo je imao oi pune suza od smijeha: O Boe, kakva glupost! Konano je Lucie stala na moju stranu. Reinhard, mislim da je to, to s vidljivim ponosom reagira na ljubavna pisma, uvredljivo za Annu... Razljutio se. Odreeni ljudi jednostavno nemaju smisla za alu; naravno, on ne shvaa ozbiljno prenapete inspiracije osobe u zakanjelom pubertetu, niti se osjea polaskanim. Ali to je jednostavno dragocjeno. Nakon stanke u razgovoru Gottfried se vratio unutra. Kako nije elio da ga smatraju neljubaznim gostom, svima je napunio ae i razgovarao s mukarcima o obinim stvarima kao to su, na primjer, cijene nekretnina. Silvia je Lucie i mene odvela u spavau sobu da se divimo novom orijentalnom tepihu koji je kupila na drabi za velike novce. tepih je sluio samo kao izgovor da bi nam mogla pokazati svoje haljine. Pljeskale smo iz uljudnosti. Ti bi si trebala posvetiti vie panje peporuila mi je ne mislei da bi me mogla povrijediti, ima tijelo kao iz snova, zato uvijek nosi nekakve vree? Silvija se cerekala; uinilo mi se da u njezinom zluradom smijehu ujem neto to do tada nisam poznavala. Na rastanku smo se po obiaju svi izljubili. Cvrcnuta se Silvia neto predugo grlila s Reinhardom koji je to, meutim, muki podnio. Ako si pravi princ iz bajke, aputala mu je, ali sam ja ipak ula, onda zna da Trnoruicu mora probuditi iz sna poljupcem. Ja sam iznimno malo pila jer sam morala voziti. Bila sam umorna i ljutita i zapravo nisam uope htjela nita govoriti, ali kad sam morala zaustaviti kola na semaforu, iz mene je izletilo: Ti si svinja! Reinhard je bez rijei izaao iz automobila i pjeice otiao kui. Sljedeega je jutra Reinhard sve poricao. Rekao je da vie nije dobio nikakvo pismo od Imke i da sam ja od bijesa oslijepila. Jost, koji se neumorno igrao na ulici, pripovijedao mi je kako Imke uvijek dolazi s posla autobusom u 18 sati i tada prolazi pokraj nae kue. Ovaj put sam je ja doekala. Obeali ste da vie neete pisati pisma, poela sam. Nisam, odluno je odgovorila, da sam obeala, tada ne bih to inila. Nitko mi ne moe zabraniti da svakodnevno piem mojem ljubljenom.

 Jeste li mu osobni predavali pisma? upitala sam. Ubacivala je pisma u potanski sandui, odgovorila je, kako bi bila sigurna da ja ne bih opet... Djevojka je iskrena, pomislila sam, i nekako sasvim pristojna. Imke, rekla sam, jeste li kad pomislili da vam je potrebna lijenika pomo? Odmahnula je glavom. Htjela sam oprezno komentirati moje rijei, ali ona me ostavila i otila. Telefonirala sam Lucie: Misli li i ti da ja ne nosim haljine nego vree? Draga moja Annerose, ne sviaju ti se valjda one svjetlucave krpe kojima Silvija stee svoje bokove? Ti ima toliko smisla za boje da moe nositi to hoe i uvijek izgleda originalno. Nisam tono znala je li to bio kompliment. Luci je u naelu uvijek nosila crnu odjeu. Jesi li razgovarala s Gottfriedom o Imke? Lucie je rekla kako je Gottfried jako osjetljiv kad je rije o psihikim smetnjama jer i sam ima brata koji boluje od shizofrenije. to se tie vae Imke vjerojatno bi joj trebala potraiti terapeuta! Dobra si! Ja to ne mogu uiniti. Onda dobro, neka nastavi po svome, to sigurno nee trajati dugo. A ako ti previe ide na ivce, mora se braniti. Sklona si tome da sve shvaa preozbiljno. Ovu reenicu vie nisam mogla sluati jer ju je Reinhard izgovarao svaki dan. U Gottfriedovoj je knjizi iza rasprave o ljubavnom ludilu slijedilo poglavlje o bolesnoj ljubomori. Jesam li na kraju i ja bila tako neurotina kao Imke? Ona je pokrenula neto to se vie nije moglo zaustaviti. Traila sam utjehu u mojem slikanju na staklu. Moj brat Malte bio je prvi koji je zauzeo mjesto na obiteljskoj slici. Na fotografiji, koju mi je poslala majka, imao je na sebi ljetne djeje hlaice pod kojima se mogao naslutiti debeli sloj pelena. Odluila sam ga obui u mornarsko odijelce to bi bolje naglasilo razliku u odnosu na dananji narataj. Kad sam pod povealom promatrala Malteovo sitno lice otkrila sam sablasnu slinost s Imkinim djejim crtama lica. Oboje su imali nebeski plave, sanjarske, iroko razmaknute oi i to me ispunjalo strahom: To ne pripada ovom svijetu, rekla sam za sebe i najradije bih zaplakala za izgubljenim bratom. Mislila sam da sam slikala samo deset minuta, a zapravo su prola ve dva sata. Ta mi je pojava ve bila poznata: Kad bih se zadubila u svoj svijet slika, vrijeme je prolazilo na neki nestvaran nain kao u bajci, vjenost se pretvarala u sekunde. Je li moja setra Ellen zapravo dobila Malteovu fotografiju? Nazvala sam je dok sam se nakratko odmarala od slikanja. Ellen je rekla da me je jo danas htjela nazvati kako bi mi se zahvalila za fotografiju. Zna li zapravo neto podrobnije o uzroku smrti? postavila sam pitanje o neemu to je bila tabu-tema u naoj obitelji. Poslije kratkog razmiljanja Ellen je rekla da je bila rije koliko se ona sjea o iznenadnoj djejoj smrti. Tko i sam odgaja djecu, odmah zna o emu se radi. Mala djeca izmeu drugog i estog mjeseca ivota odjednom umru u krevetu, a da nisu prethodno uope bila bolesna niti se to neobino moglo zamijetiti na njima. Bila sam pomalo zbunjena. Ellen, to to kae malo mi je udno. moja je majka uvijek govorila o nesretnom sluaju.

Kako nismo mogle razjasniti te nesporazume, Ellen mi je savjetovala da oprezno jo jednom ispitam majku o svemu. A sada neto sasvim drugo. Kada e me posjetiti? Pozivam vas sve etvoro! Imam dovoljno mjesta, rekla je. To je lijepo od tebe, rekla sam oklijevajui. Moda za vrijeme kolskih praznika. Prijepodne je gotovo prolo, poela sam kuhati. U glavi mi je vladala prilino velika zbrka od ljubavnih pisama, slika na staklu, ruka, novosteene stare sestre i rano izgubljenoga malog brata. Da iznenadim Reinharda novom zavodnikom haljinom? Pripijenom uz tijelo? Biste li imali volje posjetiti tetu Ellen? upitala sam Laru i Josta dok su jeli riblje tapie, keap i prene krumpirie. Ve su i zaboravili tko je to. Ah, ona stara to noicama ree rezance! rekao je Jost. Samo ako s nama smije ii i Susi, uvjetovala je Lara. I Kai, dodao je Jost. Katkada me ljubav prema djeci preplavi poput vodopada. Ima, dodue, trenutaka, kada bih im mogla zavrnuti vratove, ali to je teorija, zapravo im ne bih mogla skinuti dlaku s glave. A onda ih iznenada moram stisnuti uza se, milovati, ljubiti i gotovo uguiti od sree. Jostu to strano smeta, ali se i Lara oslobodi mojega zagrljaja zbunjeno se smijeei. Reinhardu je strano to pretjerivanje pa u njegovom prisustvu nastojim obuzdati svije osjeaje. Kako bih bila sretna da su mi u djetinjstvu roditelji samo jedan jedini put pokazali svoje prirodne osjeaje. U tome se Reinhard uope ne razlikuje od moje majke. Dok sam predano i brino slikala Maltea prema fotografiji, pogodila me ljubav poput munje. Odjednom sam osjetila bliskost s tim malim bratom, gotovo se to moglo usporediti s unutarnjim osjeajima prema mojoj vlastitoj djeci. ak sam smetenu Imke pustila u moje irom otvoreno srce. udno, pomislila sam, zapravo bih morala mrziti tu djevojku. Ono to sam osjeala za nju bilo je vie od simpatije, bio je to topli majinski osjeaj. htjela bih je zatititi, ali ne mogu, isto kao to vie nisam mogla pomoi mojem malom bratu. Na mojoj slici Malte je drao u rukama jednog od medvjedia koje je majka napravila. To je bio anakronizam, jer dok je on bio iv, majka nije ni slutila nita o svojem kasnijem hobiju. Cijela je slika trebala imati u sebi neto nadnaravno. Sadanjost, prolost i san pomijeale bi se kao vodene boje. Mogla bih, na primjer, Reinhardu staviti u ruku jednu od oevih lopatica za ubijanje muha da ubije malu pelu. ula sam ga kako govori svojim piskutavim glasom: Evo ti, nee vie nikoga ubosti! 7. Izvan zakona Bilo mi je neugodno to je ba sada moja majka najavila da e doi u posjete. Morala sam raunati s tim da e majka osjetiti napetost koja vlada izmeu mene i Reinharda. Sigurno nije oekivala nita drugo, nego da je i kod nas tako dosadno kao to je bilo i u njezinu braku. Voljela je Reinharda, ljubila svoje unuke, bila je uvjerena da sam sretno udata ena. Rado bih je ostavila u tom uvjerenju. Kad sam je doekala na kolodvoru, odmah je rekla: Miiu, djeluje tako sretno!

A ja sam zapravo imala rune snove i premalo sam spavala, nosila sam jednu od mojih udobnih skandinavskih vrea (s sivo-tamnosmee-svjetlosmeim prugama) i uhvatila me strana hunjavica. Jedino mi je crveni nos davao boju licu. Iako sam to Jostu najstroe zabranila, on ju je pozdravio rijeima: Nadam se da mi nisi donijela medvjedia. Njegovu je iskrenost smatrala draesnom. Baka zna da se ti vie ne igra krpenim ivotinjama, baka ti je napravila zmaja. Oboje su istrali napolje sa zmajem. Ali nakon dvije minute vratili su se s iskidanim ostacima, Sigurno nema pojma o aerodinamici, Lara je sudila o baki. Majci je bilo loe ve sljedeega dana. Ti si kriva, alila se. Moja lea ne podnose nove madrace; zato ste izbacili stari madrac na kojem sam spavala gotovo jednako dobro kao u bolesnom krevetu? Majko, to je doista isti onaj madrac, rekla sam. Mi uope nemamo novca da stalno kupujemo nove! Vjerojatno sam i sama negativno utjecala na majku i na Reinharda jer sam bila razdraljiva i svadljiva i osjeala sam se bijedno. Kad sam naveer otila u podrum objesiti rublje, namjerno se nisam urila. Bilo mi je tako lijepo to sam sasvim sama. Ali kad sam se vratila u dnevnu sobu, televizor je bio ugaen. Majka i Reinhard sjedili su na trosjedu i zajedno itali najnovija Imkina pisma. Na mojem se licu mogla vidjeti bol, ali njih se dvoje nije dalo smetati. Doista je draesno, rekla je majka, to to pie mala. malo pretjerano, ali vrlo slatko. Onda se zabavljajte i dalje, rekla sam, ali bez mene. Umorna sam. Bila sam ve na vratima kad sam ula majku kako govori: to je Ani? Reinhard je odgovorio tako glasno da sam i ja mogla uti: Ptica joj je mozak popila. Ptice se love; uvijek je bilo onih koji su hvatali ptice i onih koji su ih jeli. Na mrtvoj prirodi Christofella van den Berghea, koja je nastala 1624., prikazan je plijen nekog lovakog drutva na rustikalnom hrastovom stolu. Gospoda su zacijelo bila na izletu u movarnom podruju obraslom trskom uz neko jezero, vidi se to po movarnim pticama. Danas ovjeja ruka ni u kojem sluaju ne bi smjela donijeti smrt bukavcu, ali u ono je vrijeme zatita prirode i ptica bila sasvim nepoznata rije. Za vrijeme jesenskoga lova pucalo se u sve to bi dolo pred puku. Divlja patka s bijelim ovratnikom danas se lovi samo za vrijeme lova na patke. Zajedno s bukavcem i divljom guskom ona je vjerojatno bila vrhunac sveanoga stola. Umjetnik je uloio sav svoj trud osobito kod bukavca da prozrano svijetlosmee perje lijepo ukrasi tamnosmeim pjegama, prugama i vrpcama. Njegove noge ukoeno stre preko guske koja se nalazi do njega. No, dobro, lov na ta tri velika izvora mesa mogao je imati smisla, ali to je s brojnim malim pticama pjevicama koje su, vjerojatno grekom, takoer nale smrt? Crvenda, sjenica, grmua i zimovka oito su bili nusproizvod nekog veeg lova i takoer su sluili kao hrana uz prethodno stavljanje na uvid kao da je rije o grou ili breskvama na tanjuru od kineskog porculana ili o crvenim jabukama u ukraenoj zdjeli. Obzirom na bogat ulov manje je panje posveeno skupocjenim kositrenim predmetima koji blijedo svjetlucaju iz tamne pozadine.

U prednjem lijevom uglu na stolu lei ruiasta rua, razlog, zbog kojega ovu sliku smatram namijenjenom meni osobno. Slomljena rua predstavlja prolaznost, ali bi mogla posluiti i kao suprotnost crnim ptijim nogama. Za ljude, koji nisu zatieni i koji nemaju pravo ni na to, kae se da su slobodni poput ptice (izvan zakona). Kao to se moe loviti bilo koja ptica, tako i ovjek izvan zakona nigdje na svijetu nije siguran. Dodue, ptice grabljivice, koje lete na velikim visinama, ne mogu se tako lako namamiti. Ali na baroknoj mrtvoj prirodi nalaze se tri male ljupke pjevaice koje nikome ne mogu nakoditi i koje cijeli dan veselo cvrkuu i uz najbolju pripremu nitko se ne bi mogao od njih najesti. Lov na ptice je neto vrlo tuno za ovakvog ljubitelja ivotinja kao to sam ja, ali moda bih si i ja, da sam ivjela u doba baroka, stavila nekoliko arenih pera u kosu. Je li i umjetnik osjeao saaljenje? Ili si ja moda umiljam kako je putena raznolikost ptica i plodova zasjenjena skrivenom tugom? Otkako vrlo pomno promatram pojedinosti na starim slikama, postala sam mnogo svjesnija ljepote stvarnoga svijeta. Svjetlucava rosa na njenom cvijetu maka toliko me dira da mi se oi napune suzama. Majka me sljedeega jutro ozbiljno ukorila. Miiu, mora se prema Reinhardu ophoditi s vie diplomacije. to god on kae ili napravi, tebi nije pravo! to, na primjer?, upitala sam ivano. Neprestano prigovaram njegovu poslu: otro kritiziram svaki kuu koju je izgradio. Mukarcima se moramo diviti, oni to vole, rekla je tako ozbiljno kao da mi je otkrila tajnu slobodnih zidara. Ja sam njegova ravnopravna partnerica, proturjeila sam. Kakvoga smisla ima na brak, ako mu ja sve odobravam? Na koncu, i on meni kae kada mu se neto ne svia. Mi ene moemo to lake podnijeti, tvrdila je, ali muke mimoze ne mogu! Recept za moj vlastiti brak sastojao se u tome to sam ja uvijek poputala. Kako je to strano, pomislila sam. Vjerojatno nije bilo ba pogodno vrijeme za to, ali sam ipak ispriala majci sve o svojem umjetnikom projektu. U poetku je bila oduevljena. Na kakve li samo zamisli dolazi! Tata, ja i Malte, ti i Reinhard, vaih dvoje slatke djece to e sigurno biti sjajna slika! Jesi li ve poela? Dopustila sam da me ponese njezino oduevljenje i odmah joj pokazala poluzavrenog Maltea na staklu i crtee. Majka je stavila naoale i, dobro raspoloena, upitala kao u kakvoj igri pogaanja: Koje sam ja? Ova desno pokraj oca, rekla sam i prekasno opazila da njezina prethodnica, Ellenina majka, stoji s oeve lijeve strane. Ustuknula je. Morala sam sve priznati i pripovijedati joj o Elleninom posjetu. Mama se strano uzbudila. Annerose, ti si nemogua! ini se da ju je najvie uznemirilo to to me Ellen ispitivala o obitelji. Ta osoba sigurno nema dobre namjere, rekla je. Ellen uope nije loa. Zapravo je apsurdno ne poznavati vlastitu sestru... Polusestru, ljutito me ispravila. Kad smo ve bili kod toga, odmah sam rekla kako Ellen zna drugu verziju o Malteovoj smrti, nego to je ja znam. to je, zapravo, tono?upitala sam, nesretan sluaj ili iznenadna djeja smrt? Naravno da je bio nesretan sluaj, rekla je.

 ima tisuu naina da se strada u nesretnom sluaju. Zato nikada ne govori o tome? to se to sve ove godine skriva od mene? Odjednom je izgubila ivce. Plakala je tako strano da mi je bilo ao. Najradije bih njoj za ljubav razbila sliku koju sam poela raditi i potisnula zle slutnje. Zar se ba uvijek sve mora tono znati? Ipak, u tom je trenutku majka ipak poela govoriti i vie je nisam mogla zaustaviti. To se dogodilo godinu dana prije tvojega roenja, na Veliku subotu. Tata me vozio autom u kupovinu, nikada, naalost, nisam poloila vozaki ispit. Trebali smo zalihe hrane za praznike. Malte mi je sjedio u krilu na stranjem sjedalu, tada jo nije bilo praktinih sjedita za djecu, a ni pojasevi nisu bili obvezni. Kad smo konano izali iz prepunih prodavaonica, tvoj se otac sjetio da je u uredu ostavio kljueve od blagajne. Dakle, odvezli smo se jo u ured. Ukratko, kad smo se vratili, sa zakanjenjem, samo mi je jedno bilo u glavi: konano izvaditi ribu, meso i povre iz ugrijanoga auta i staviti u hladionik. Obino je otac nosio vreice s robom, a ja tvojeg malog brata. Taj puta sam pourila naprijed s vreicama i ostavila Maltea na stranjem sjedalu; tata je jo morao odvesti auto u garau. Dok sam nosila teke vreice u kuu, tata je vozio unazad kroz ulazna vrata. Nismo ni primijetili da je Malte izaao iz kola. Tata je pregazio svojeg vlastitog sina, mojeg malog Maltea. Bila sam okirana i potresena kad sam konano saznala istinu. Ali majine suze su u meuvremenu usahle, govorila je bez toke i zareza. Dok sam iva, neu zaboraviti kako ti je otac, blijed poput mrtvaca, uao kroz vrata i poloio na trosjed nae mrtvo dijete. Poslije mi je predbacivao da nisam zatvorila stranja vrata tako da je mali ispuzao napolje. Po mojem miljenju on nije dobro pazio, ali prebacivanje krivnje ne moe oivjeti dijete. Annerose, za roditelje ne moe biti nita stranije od gubitka jedinoga sina! Osim velike nesree kad se u zamjenu dobije djevojica, rekla sam ogoreno. Majka je sljedeeg jutra otputovala. Na rastanku gotovo nije prozborila ni rijei. Bilo mi je, dodue, ao to je otila, ali na kraju krajeva tako je bilo i bolje. Barem je bila po6teena moje nesree koja se jasno nasluivala. Reinhard je mislio da sam postupila potpuno pogreno. Kao prvo, nisam smjela pokazati majci sliku na staklu, drugo, nisam joj smjela pripovijedati o Ellen i tree, nisam je trebala ispitivati o Malteovoj smrti. Stare se rane ne smiju dirati, rekao je. To je suvino. to ima od toga? Stara, usamljena ena sada je nesretna... Ja ni u kojem sluaju majku nisam smatrala prestarom da konano raisti sa svojom prolosti. Otro smo se posvaali. Uobiajeno vjerovanje, kako je mu u dubini due sretan kad mu tata otputuje, u naem sluaju nije vailo. Reinhard i moja majka bili su saveznici i to protiv mene. Uvijek kada bismo se Reinhard i ja oko neega zakvaili, razgovor je na kraju doao na Imke. Neprestano mi je predbacivao da sam bolesno ljubomorna. Gledaj, ako ak i tvojoj majci itam ta pisma, to je jasan dokaz da mi je ista savjest. Ali ti uope ne moe podnijeti to se ja sviam jednoj mladoj djevojci! Ona, dodue, ima nekih muica, ali to nije vano... Otro sam ga prekinula. Da, da si pop-pjeva ili filmska zvijezda, tada bi sve to spadalo u podruje mladalake zanesenosti. Ali ti si najobiniji otac obitelji, ne moe biti prosjeniji. Imke si je izabrala ovjeka koji nema nikakve veze s tobom. Ona je usamljena i izmislila je ljubavnu priu. Ne treba si nita umiljati. A ja doista nisam ljubomorna, samo se brinem za malu... Hahaha, nasmijao se Reinhard.

Pokuala sam jo jednom razumno razgovarati s Imke kako bi prestala zamiljati tu romancu. Ali ona je bila potpuno sigurna u Reinhardovu naklonost. Va mi je mu promijenio svijet. Ako je sve u mojem ivot bila zabluda, rekla je ozbiljno, ova ljubav to sigurno nije bila. Mi se uzajamno spaavamo iz tamne doline patnji. A to je onda zapravo sa mnom? upitala sam. Imke me pogledala i razmislila. Pa vi imate dvoje djece, rekla je utjeno. Meni je dvadeset i jedna godina i jo nikada nisam imala deka; zapravo, ja uope nita nemam. Moda je ipak posumnjala u tu podjelu jer je bila pomalo zbunjena i oprostila se rijeima: elim vam ugodan dan! U takvom je sluaju dobro imati prijatelje. Silvija nije dolazila u obzir, ali sam se mogla posavjetovati s Lucienim Gottfriedom uz izgovor da mu moram vratiti knjigu koju sam posudila. Lucie je radila u vrtu, a djeca su galamila. Gottfried je ve bio kod kue, sjedio je u lealjki i itao. Prilika je bila povoljna. Vraam ti tvoju knjigu o psihoterapiji, rekla sam. Bila je veoma zanimljiva. Lucie ti je vjerojatno pripovijedala o naem sluaju... Ljubazno je kimnuo glavom. Ovo to upravo itam takoer odgovara toj temi, rekao je. Ljubavna pisma Adolfu Hitleru. Ne moe vjerovati to ene sve ne stavljaju na papir! Moj dragi, slatki Adolfe, piu na primjer. To je zabavno samo prostim ljudima, ja se jeim kad to itam. Ali nije samo rije o usamljenim i ugroenim enama koje su pomou odvratnih manipulacija podlegle kultu voe, nego tu oito ima i pravih patolokih sluajeva ljubavnoga ludila. To onda zvui otprilike ovako: Ti mi preko radija alje poruke, prepoznajem svaki znak. To bi se moglo usporediti s nekom dananjom gledateljicom koja je uvjerena da najavljiva na televiziji ba nju gleda pravo u oi. itala sam da se ljubavno ludilo javlja preteno kod ena, rekla sam. Gottfried mi je objasnio da nestvarni snovi o zaljubljenosti u pubertetu obavljaju sline zadatke, ali ih ubrzo zamjenjuju stvarni partneri. Vi vjerojatno ne moete pomoi Imke, rekao je na kraju, oko toga e se morati potruditi neki profesionalac. Inae se ne moe sagledati kraj svemu tome. Katastrofa je ve nastupila. I to samo nakon nekoliko dana, kad je Reinhard poslije veere vozio u teniski klub; redovito je igrao tenis s izvjesnim doktorom Kohlhammerom, lijenikom za uho, grlo i nos. Je li bilo tono ono to mi je Reinhard govorio? Ja nisam mogla doi u klub kako bih to provjerila. S nepovjerenjem sam nazvala na lijenikov broj da ujem njegov glas na telefonskoj sekretarici. Kao da sam slutila zlo, javio se on osobno iz svoje ordinacije. Dakle, nije bio na igralitu. Spustila sam slualicu i razmiljala. Djeca su sjedila pred televizorom. Idem samo do potanskog sanduia, doviknula sam im i izala iz kue. Dobro e mi doi malo svjeeg zraka. U Reinhardovoj ladici od pisaega stola nala sam rezervne kljueve njegova ureda. Namjeravala sam pjeice prijei kratku udaljenost i poput detektiva pretraiti njegov ured. Glsun je istila samo jednom tjedno, sigurno je neu sresti. Ali to e biti ako je prezaposleni arhitekt umjesto da igra tenis sjedio za radnim stolom i potajno radio kako bi zaradio novac za stroj za pranje sua? Ako budem vidjela njegov auto pred uredom, na mjestu u se okrenuti i vratiti se.

Ako elim biti iskrena, moram priznati da sam eljela proitati Imkina pisma, ali mi je Reinhard to uskratio. Meutim, i raun iz restorana bio mi je sumnjiv. S kim je Reinhard mogao provesti ovu veer? Bila sam uzbuena kao kad sam kao mala djevojica nou pravila psine u kui mojih roditelja. Zapravo sam voljela taj osjeaj. Pred reenom zgradom bio je prakiran Reinhardov auto ali i kola prve pomoi. Gore u uredu gorjelo je svjetlo. Oklijevajui sam zastala i sklonila se u susjednom ulazu u garau da me nitko ne primijeti dok na kratko ne razmislim. Moda bi bilo bolje da neprimjetno odem s tog mjesta? Kad bi me Reinhard ovdje otkrio, to bi za njega bio pravi dokaz za moju ljubomoru. S druge strane, on je rekao da ide u teniski klub i da e tamo ostati tako dugo kao to je ostajao i prije. Odjednom mi se uinilo da ujem tih, ali dugaak krik. Navrla mi je krv u lice. to su znaila kola prve pomoi? Je li se Reinhardu neto dogodilo? Tada su se otvorila ulazna vrata, dva su bolniara oprezno vodila Imke pridravajui je ispod ruku. Oba runa zgloba su joj bila u zavojima. Iza njih su izali neki mladi ovjek i Reinhard. Injekcija je ve djelovala, rekao je lijenik, uskoro e zaspati. Bolniari su odnijeli Imke u kola prve pomoi, uao je i lijenik pa su krenuli. Na ulici je Reinhard uzrujano gledao oko sebe, iz nekoliko susjednih kua gledali su ga znatieljni ljudi. urno se vratio u zgradu. Nisam ekala ni trena da se oduljam u sjeni kua. Oblio me hladan znoj. Samo to sam stavila djecu u krevet, Reinhard je doao kui, promrmljao dobra veer i ukljuio televizor. Upitala sam glumei da me zanima: Tko je pobijedio? Nitko, rekao je Reinhard. Dr. Kohlhammer je iznenada morao otii u kunu posjetu krvarenje iz nosa koje se nije moglo zaustaviti. Nije dobro imati lijenika za protivnika u tenisu. Ali otkuda ti sada dolazi? upitala sam. Reinhard je odjednom izgubio strpljenje i povikao: to je to, sasluanje? i bacio zdjelu s voem u zid. Jabuke, banane i mandarine otkotrljale su se pod trosjed. Da me nisi izazivala, to se ne bi dogodilo! Sve mi je ispripovijedao. Iz teniskog je kluba otiao u ured kako bi iskoristio vrijeme i obavio neke zaostale poslove, razumije se, u loem raspoloenju. Dolje, pokraj potanskog sanduia, naletio je na Imke koja je upravo htjela ubaciti u njega ruiasti omot. Znala sam da u te sresti, rekla je zaneseno. Moje me slutnje jo nikada nisu prevarile. Vi jedno drugom govorite ti? upitala sam. Ne, rekao je Reinhard, zapravo ne. Zautio je. Ve sam izgubila nadu da e nastaviti svoju ispovijest, kad je ponovno poeo psovati: Otkada smo u braku, predbacuje mi da sam nevjeran, a gotovo uvijek sam... Zapravo je sasvim svejedno kako se ponaam, kaznu u dobiti u svakom sluaju. Sada sam ja poela galamiti. to si uradio? povikala sam. Drugi bi mukarci to uinili jo odavno, grubo je rekao Reinhard, samo sam ja uvijek bio kukavica. Jednom je poteno poeviti i guica e biti izlijeena. Nisam mogla shvatiti: To ne moe biti istina! Reinhard je bijesno gazio po mandarini. Da me nisi neprestano optuivala! Tako neto ovjeku samo daje ideju! Svi drugi... Toliko sam se razljutila da sam skoila i prilijepila mu amar. Jo se nikada nismo tukli, sada me udario nogom da sam pala.

Reinhard je izletio napolje. Ostala sam leati na podu i plakala: zbog Imke, zbog naega braka, zbog sebe same. 8. Pueva kuica Mukarci na vodeim poloajima, kao na primjer Udo, imaju drukiji odnos prema stvarnosti nego to ga ima sasvim obina domaica. Nikada u ivotu nisu mijenjali pelene, gotovo nikada nisu ili u supermarket u kupovinu i ne znaju to znai kad se poslije Boia treba oistiti penica. Zato oni znaju najnovije teaje dionica, znaju koliko vrijedi dobra tajnica i redovito itaju politike priloge u SPIEGELU. Reinhard nije spadao u tu kategoriju; u kui svojih roditelja i u koli nauio je raditi. Meutim, zato mu nije bilo poznato koliko zarauje dobra tajnica. One sudbonosne veeri odluila sam da u otkazati pisarsku slubu. U besanoj noi poslije poslije nae velike svae zamiljala sam kako bi Lara i Jost komentirali oevu odsutnost za vrijeme doruka. Osim toga, morala sam misliti i na to kako je Reinhard nedavno umjesto stroja za pranje posua kupio crni koni trosjed za svoj ured jer su mu u posljednje vrijeme dolazile cijele obitelji tako da nije bilo dovoljno stolica. Nisam si mogla nikako zamisliti da nai kupci dovode svoju djecu k arhitektu. trosjed je sigurno bio dio dugorono planiranog nevjerstva. Poela sam mrziti taj dio namjetaja. Ba kad sam sljedeeg jutra htjela ui u kupaonicu, naletila sam na Reinharda koji je bio neobrijan i prljav. Bez rijei sam mu se sklonila s puta. Kao duh prikljuio se doruku i iza tita od novina popio gutljaj kave. Nisam mogla jesti isto kao ni on. Kad su djeca, koja nisu nita slutila, izala iz kue, on je ostao sjediti za stolom. Oekivala sam da u biti prisiljena zatraiti rastavu braka. Ali Reinhard je s jedne strane elio da ga alim, a s druge strane htio se opravdati. Rekao je kako se stidljiva djevojka tog dana ponaala tako zbunjujue i proturjeno da je on sve krivo protumaio. Svaki bi mukarac zakljuio da jedna suvremena ena, koja naveer dobrovoljno dolazi k njemu u prazan ured, ima nedvosmislene namjere. I tko bi mogao uope pomisliti da djevojka od dvadeset i jednu godinu jo nije imala deka, kad u dananje vrijeme djevojke ve s petnaest godina... Nisam rekla ni rijei. On je, dodue, samo nagovijestio, ali ja sam to i slutila: Imkino gostovanje na crnom konom trosjedu bilo je obian nesporazum. Uhvatila ju je panika, poela je vritati iz svega glasa i zatvorila se u zahod. Kako bi okonao njezino stalno glasno zapomaganje kroz otvoren prozor, Reinhard je na kraju morao provaliti vrata. Kako u to objasniti stolaru uzdisao je. U potpunoj ubezumljenosti Imke si je pokuala britvicom prerezati ile na rukama. Zapravo ga nisam htjela prekidati, ali sam ipak upitala: Otkuda joj britvice? Reinhard se, naime, brijao elektrinim aparatom za brijanje. Odgovorio je kako je Glsun strugala ostatke uljne boje, koja je prilikom bojanja prozorskih okvira dospjela na ploice, te ostavila britvice na prozorskoj dasci za sljedeu upotrebu. Reinhard mi je odmah uzvratio predbacujui mi: Da si se potrudila povremeno pregledati ured, ona ne bi nala smrtonosno oruje! Mogla se, onako luda, baciti na mene pa bih sada bio na onom svvijetu!

Odmahnula sam glavom jer sam to smatrala nezamislivim. Kamo su odveli Imke? upitala sam. Ozljede na runim zglobovima nisu bile teke, ali su je svejedno odvezli na kirurgiju, a poslije toga na zatvoreni odjel jedne psihijatrijske ustanove. To je bilo propisano za sve koji su pokuali samoubojstvo. Traei da suosjeam s njim povjerljivo mi je rekao: To je za mene bila nona mora! U meni nije mogao nai utjehu. Pomislila sam na Gerda Triebhabera, mojeg prvog deka. Sjetila sam se situacije u kojoj sam se nala zbog svojih drskih rijei i tvrdnje da nemam nikakvih predrasuda i da imam iskustva s mukarcima. Gerd je bio dovoljno egoistian i glup da bi navalio na mene. Iako smo neko vrijeme ostali zajedno, to je iskustvo bilo stravino. Neprestano pokuavam gledati slike koje imaju neke tajne veze sa mnom. Slika Georga Flegela Priprema objeda je vrlo podobna za kovanje planova za kuhinjsku ceduljicu. to bi se sve moglo pripremiti iz tih sasvim razliitih ivenih namirnica! U prvom planu, na kositrenom tanjuru nalazi se velika glava arana pokraj kriavo crvenoga raka, to je u ono vrijeme bila osnova za ukusno posno jelo. Naeto suho pecivo svjedoi o odricanju, a etiri prepeena jaja u glinenoj posudi bila su namijenjena svakidanjem objedu. U sredini slike istie se kao suprotnost masno sjajno meso, znak uitka i neumjerenosti. Bijelo-ruiasti telei but, sirov, na kojemu se jo nalazi rep, sigurno je bio namijenjen za neku sveanost. Oko mesa, na istom zemljanom pladnju, redaju se kako voe najfinije vrste kao to su limun, narana, groe i dinja, tako i povre koje raste u zemlji, naime, luk i repa. Lijevo na slici nalazi se vr za vodu, a desno bokal s vinom. Jedna polovina ivota sastoji se od odricanja i patnje, a druga od uitka i zadovoljstva meni to tako izgleda. Meutim, osjetilno uivanje je u opasnosti sjenica kljuca po dinji, muha lee jaja u sirovo meso, jelenjak savladava prepreku od noa za kruh, neki drugi kukac pribliava se tanjuru na kojem je riba. A za to je bila predviena puna koara pueva u pozadini? Pu je udna ivotinja. U trenucima povrijeenosti osjeam se slinom puu, uvlaim rogove i udim za skrovitem, elim se potpuno povui. Pu se povlai, zakopa se, skriva se, a ipak ga prodrljivi ljudi nau i pojedu. Ve se due vremena divim njihovim praznim kuicama i ne mogu se oduprijeti elji da donesem iz vrta u kuu, brino isperem i poslaem na prozore. Priroda zna nainiti umjetnika djela ptija gnijezda, pauinu i koljke su neka od njih -, koja zasjenjuju sva ona ljudska oblija koja ja pokuavam naslikati. Reinhard nikada ne bi bio u stanju projicirati tako lijepu kuu kao to je pueva. Zabavno mi je na temelju umjetnikog prikaza mrtve prirode izmisliti sveani jelovnik: puevi u maslacu s bijelim lukom kao predjelo koje e pobuditi apetit, riblja juha s jastogom i s malo vina kao meujelo. Na kraju velika peenka obloena zainskim biljem s lukom, salatom i svjeim kruhom. Za poslasticu sona vona salata od dinje, ueerene limunove kore, groa i oraha, na sorbetu od narane. Da je Georg Flegel znao za rajicu i naslikao je, moja bi juha bila ukusnija; s druge strane, meni, kao neurotinoj mrziteljici mlijeka, ba mi se svia to u tom zamiljenom kuhanju nema posude s vrhnjem. Ali kako to da u mislima kuham raskone objede, a svojoj jadnoj djeci samo tijesto i pizzu? Svoju bol zbog Reinhardova ponaanja mogla sam, naalost, pokazati samo tunim izrazom lica. On, opet, nije bio sposoban zapaziti u kojoj sam mjeri bila povrijeena;

jo uvijek je vjerovao da se moje odstojanje temelji na neprimjerenoj ljubomori. Ja sa svoje strane uope nisam mogla shvatiti da je moj suprug, otac nae djece, s kojim sam ve dugo ivjela i vjerovala da ga volim i poznajem, iskoristio ludilo jedne djevojke. Da li bih o tome trebala razgovarati s prijateljicama? S Ellen ili ak i s majkom? Nisam znala to da radim; na kraju karajeva, napad mojega supruga na potpuno naivnu djevojku smatrala sam objavom propasti naega braka. Vrlo smo malo meusobno razgovarali, pred djecom smo se pretvarali bez prethodnog dogovora o tome. Vie nismo zajedno objedovali. Ja sam uglavnom i dalje obavljala sve kune poslove, ali sam presvlaila samo svoj krevet, a njegov nisam, cijedila sok od narane samo djeci, Reinhardovo rublje sam stavljala u stroj za pranje zajedno s krpama za ienje i s odjeom u boji. Vie nisam radila nita za njegov ured, to sam najvie mrzila. Dobiveno vrijeme u cijelosti sam troila za izradu obiteljske slike. Za kratko vrijeme su Malte, Lara i Jost poprimili svoj konani oblik. Naalost, crte lica su im bile pomalo tune. Djeca su leala sprijeda na travnjaku, a odmah iza njih trebali su sjediti djed i baka u pletenim stolicama. U trei sam red namjeravala postaviti mene i Ellen, a pokraj nas oca s njegove dvije ene. Odjednom sam se zaprepastila kad sam primijetila da sam pri planiranju izostavila ne samo Reinhardovu obitelj, nego i njega samog. Kad me Silvia posjetila, gotovo sam dola u iskuenje da se isplaem pred njom; na koncu, i ona je imala posla s nevjerom. Ali ona je dola s nedvojbenom namjerom da olaka duu. Njezine keri Korrina i Nora odluile su postati veganke. Kako, molim? upitala sam, to je to uope? Neka sekta? Silvia mi je objasnila kako, kao ljubiteljica konja, nema nita protiv vegetarijanaca, ali veganci su daleko zahtjevniji: ne smiju se nositi kone cipele, vuna, ne smiju se jesti jaja ni mlijeko ni med jer ivotinje ni u kojem sluaju ne bi dobrovoljno dale te proizvode. Moje novo otmjeno sedlo je izgubljeno, sigurno su ga ve iskomadale! Smatrala sam da je sve to samo pubertetski teror i savjetovala joj da im tjedan dana ne posluuje nita drugo osim jemene kae, kuhanih krumpira bez umaka i sirovo povre. One e ve popustiti, rekla sam, nee to dugo trajati! Silvia se alila kako je vjerojatno premalo brinula za djecu, njezine se keri u podsvjesti sigurno ele poistovijetiti s konjem i jesti zob kako bi ih majka prihvatila. Tada je iz plastine vreice izvadila za Laru dva pulovera, koja vie nisu odgovarala Korini. istu runsku vunu ona vie nikada nee nositi. I ja sam se zabrinula jer sam odsada Lari mogla priutiti samo jo pulovere od umjetnih vlakana umjesto vunenih. Izmeu ostalog, Lucie e nas pozvati, rekla je Silvia, ali ti ne smijem to rei, nazvat e te osobno danas popodne. Trgnula sam se. Kao prvo, povrijedilo me to to je moja prijateljica prvo pozvala Silviju, koja je nju upoznala preko mene, a kao drugo, nisam smatrala poeljnim da tako brzo doe do uzvratnog poziva. Nije prolo mnogo vremena otkako sam se osramotila svojim glavnim jelom, a Silvia je ve prela u napad i svojim mi tajlandskim jelom pokazala kako se to radi. A sada se i Lucie osjetila primoranom da nas obje nadmai.U mojoj sadanjoj branoj situaciji uope mi nije stalo do toga da pred prijateljima glumimo zaljubljeni par. To je za mene pravo muenje, jer sam alergina na make, rekla sam otegnuto, ne mogu tamo izdrati cijelu veer.

Lucie je doista nazvala jo istoga dana. Razmiljala sam da kaem kako moram odbiti poziv zbog njezinoga maka Orfea, ali me ona ipak nagovorila da doem. Anne, jesti emo napolju. Ve tjedan dana imamo novu terasu, crvenosmea opeka u uzorku riblje kosti, to se mora proslaviti! Znam da e se ti za kratko vrijeme pretvoriti u zadihano crvenooko udovite, ako ostanemo u kui... Nisam mi tako brzo pao na pamet nikakav izgovor. Jednostavno sam rekla da je Reinhard govorio o nekakvom drugom pozivu. Grijei, rekla je Lucie. Sluajno sam malo prije razgovarala s Reinhardom. Preao mi je preko puta na sjevernom dijelu Glavne ulice. to je Reinhard tamo traio? Sigurno tamo nema nikakvog gradilita, pomislila sam, na kraju, znala bih to. Nije mi preostalo nita drugo nego da privremeno pristanem, a onda da izmislim neku uvjerljivu bolest. Reinhard se u meuvremenu ponaao kao da je sve u najboljem redu. Lucie nas je pozvala, rekao je za veerom. Sreo sam je usput. Nagovijestila mi je nekakvo iznenaenje! Sve bolje i bolje. elim ti dobru zabavu, ali bez mene, rekla sam kratko. Djeca su sjedila s nama, svaala se oko pravedne podjele pronaenog okoladnog zeca i iznenaeno zautjela kad su ula moj otri ton. Kao po dogovoru reinhard i ja promijenili smo temu. Mislim da ove godine neemo imati ba puno ljiva, rekla sam, zelene padaju dolje. Je li stablo bolesno? Naravno da sam ila na veeru. Kao prvo, bila sam znatieljna kakvo to iznenaenje eka Reinharda, a kao drugo, nisam htjela svojim prijateljicama dati povoda za nagaanja. ak sam si na rasprodaji kupila svilenu ljetnu haljinu koja ni u kojem sluaju nije bila krojena poput vree. Talijanski je dizajner napravio ekstravagantan uzorak. Na crnoj podlozi isticale su se crvene, ruiaste i ute rue, njeni pupoljci su rasli iz aica zelenih poput graka. Zbog mrlje od kemijske olovke na ovratniku skupi je model postao dostupan. Sakrila sam mrlju broem i bila sam zadovoljna to sam tako spretna. Morali smo proi kroz Lucienu kuu da bismo doli u vrt. Samo to smo stupili u predvorje, maka mi se poela motati oko nogu. To sam doivjela kao lo znak. Reinhard jo nikada nije bio tu, promuklo je proaptao Dobra veer i znalakim pogledom poeo gledati oko sebe. U mislima je kvrckao po jednom i po drugom zidu kako bi utvrdio jesu li to nosei zidovi. Prije sam se smijala tome, a sada mi se njegovo ponaanje inilo neprimjerenim. Ostavila sam Lucie i Gottfrieda s mojim suprugom i izjurila na terasu. Moja mi je alergija ba dobro dola. Ostala sam sama na istom veernjem zraku cijelu jednu ugodnu minutu. Veliki stol na terasi ve je bio postavljen: dvije, etiri, est, osam osoba, brojala sam zaueno. Lucie se doista potrudila. Na stolnjaku se vinova loza ispreplela s brljanom. Kao u kakvom restoranu oko svakog su tanjura bili postavljeni razliiti noevi, vilice i lice. Ali prije nego to sam sve dobro razgledala, uli su domaini s Reinhardom. Sasvim drukije od mene, koja sam imala obiaj kradomice okretati srebro i porculan, Reinhard je sasvim otvoreno razgledao grede. Obratite pozornost, najkvalitetnije drvo! rekao je odajui priznanje. Lucie se smijala. Na je ortoped priao kako na leima svakoga ovjeka vidi cervikobrahijalni sindrom u poetnom stadiju ili prijetee oteenje prljenova kraljenice. Na Reinhard oito ne moe vidjeti kuu, a da ne...

Upala sam joj u rije: S njim se ne moe ni etvrt sata hodati naim ili nekim drugim gradom, a da ne pone traiti pogledom tete na graevinama. Ako primijeti rinu koja visi, ispuni ga veliko zadovoljstvo. A kad hoemo razgledati neki slikoviti stari grad, onda ga neto neodoljivo vue u runa predgraa. tamo satima razgleda odvratne betonske sanduke koje su napravili njegovi inozemni kolege. Svi su se smijali osim Reinharda. Mora se znati to radi konkurencija, rekao je. Anne, naalost, uope ne razumije da mene moe vrlo zanimati i drutvena izgradnja. Gottfried, koji je teio za skladom, smirivao je Reinharda koji se osjeao profesionalno povrijeenim. Tvoja ena pretjeruje kao i sve ene. Konano, mi znamo koliko tebe moe odueviti stari nain gradnje. Ako samo pogledamo vau zanosnu kuicu, odmah znamo da si ti pravi romantiar. U meuvremenu su doli Silvia i Udo, tema se promijenila, izmijenili su se poljupci. Vaa je terasa jednostavno arobna! povikala je Silvija i bacila svoj proraunati pogled na osam stolica, a tko je etvrti par? Ne budi tako znatieljna, rekla je Lucie, morate jo malo ekati... Da, gosti koji jo nisu stigli bili su ono najavljeno iznenaenje. Vjerojatno su to bili ljudi koje je Reinhard poznavao: stari prijatelji, prijatelji iz razreda, roaci ili neki bivi pretpostavljeni. Jo smo stajali u vrtu drei u rukama ae sa sektom kad je zazvonilo na vratima. Svi su se znatieljno okrenuli prema vratima terase. Gottfried je doveo jedan nasmijani par. Bile su to dvije ene. Naravno, ja sam promatrala iskljuivo svojega supruga. Nakratko se uinilo da se koleba izmeu straha i oduevljenja, ali se onda odluio za iskrenu radost. S povikom: Pa to nije nitko drugi nego na stari crv! bacila mu se u naruje prvo jedna, a onda druga ena. Reinhard ih je pritisnuo na svoje grudi i poljubio, a nitko, zapravo, nije znao u kakvoj su oni vezi. Lucie se smijala zbog sveope zbrke. Istom kasnije smo saznali da su dvije ene studirale s Reinhardom. Jedna se zvala Birgit, a druga Mia. Konano smo sjeli za stol. Reinhard je ponosno sjedio izmeu dvije etrdesetogodinje ene. Dobila sam strateki pogodno mjesto nasuprot njima; moji susjedi, ljubazni Gottfried i Udo, koji se marljivo trudio oko mene, nisu me uope vie zanimali. Je li Reinhard s obje ili barem s jednom od njih vodio ljubav, bilo je glavno pitanje koje me muilo. Birgit je bila ljepa i mirnija. Bila je obuena kao bavarski Winnetou, to je postigla plavo-bijelom suknjom kockastoga uzorka i konom jaknom s resama i turskim staklenim kuglicama. Mia je bila temperamentnija i jednostavno mi se vie sviala. Obukla je tesarsko odijelo od samta koje je kombinirala kao smoking sa snjenobijelom plisiranom kouljom. Na ovratnik je stavila ruiasti karanfil. Jesu li te dvije bile neudate pa su lovile mukarce ili su pak bile lezbijke? Ili se, moda nalaze na izletu s poduzeem, a negdje u provinciji ekaju ih muevi i djeca? S Reinhardom su razgovarale o starim, oito veselim vremenima. to, zapravo, radi Willi? postavljali su niz takvih i slinih pitanja. Kad bi mi se obratili moji susjedi za stolom, ja bih zaboravila sve ljubaznosti jer sam strano bila zaokupljena prislukivanjem njihova razgovora.

 Hre li jo uvijek onako stravino? upitala je Mia i odmah objasnila kako su prije mnogo godina s otprilike dvadeset prijatelja zajedno proveli no u skijakoj kolibi gdje im je Reinhard ometao sam hrkanjem. Lucie je odmah prihvatila tu temu i rekla kako Reinhard sigurno ne moe proizvoditi gore tonove od Gottfrieda koji izgleda tako bezazleno, ak i ako je rikao poput jelena. Siviju vie nitko nije mogao zaustaviti. Pripovijedala je kako Udo, dodue, nikada ne hre, ali bi jo to bilo skoro milije, nego njegovo psee srkanje. Sa zanimanjem su je pitali da li Udo mjeseari. Ne, Udo nou samo trai bocu i pije ogromne koliine soka od grape fruita. Ne pali svjetlo, ali ju njegovo gutanje svako put probudi. Ubrzo su se svi mukarci za stolom oneraspoloili, pa smo promijenili temu. 9. Koncert za pitaljku Glazbala iz vremena oko 1600. godine ve su vrlo slina dananjima, kao to se to moe vidjeti na slici koju je naslikao Cecco del Caravaggio. Ljupki svira priprema se za koncert, vadi svoja glazbala i vjerojatno vri manje popravke. U svakom sluaju, glazbenig sjedi na stolici presvuenoj koom i pred sobom je na tekom stolu na izvlaenje rairio iana i puhaka glazbala te udaraljke. Prepoznaju se dijelovi rastavljenih gajdi, nepotpune gusle bez struna, smotani papiri vjerojatno note i jedna trbuasta boca koju je umjetnik nosio sa sobom na putovanjima. U njenoj desnoj ruci lagano dri nategnuti tamburin sa zvoniima koji su privreni uz rub, u lijevoj ruci dri neki maleni predmet koji se ne vidi, vjerojatno praporac. U napuenim ustima raspoznaje se tajanstveni okrugli predmet, malena pitaljka ili slavuj kakav se jo i danas prodaje na crkvenim protenjima. Djeva zaueno sluaju ptije cvrkutanje iz ljudskih usta. Ali mladi ne pripada soju glazbenika-prosjaka, njegova je odjea otmjena, njegovo njeno, zamiljeno lice djeluje kao izgubljeno u mislima. Boje njegove odjee brino su usklaene. Veliko snjenobijelo pero aplje zataknuto je u crveni eir, bijela se boja ponavlja na ovratniku i na koulji, crvena se boja ponavlja na podstavi jakne koja gotovo koketno viri. Koni prsluk, kao staleki znak, usklaen je s drvetom glazbala, sa stolom i stolicom. Po godinama mlad mukarac ve je vidio dobar dio svijeta, u oima mu se vidi da zna mnogo toga i pogled mu je pomalo melankolian. Iskusio je kako uspjeh tako i otru kritiku, moda su mu koncerti bili isprekidani podrugljivim povicima jer publika nije htjela sluati umjetniki glazbu, nego moda radije neto temperamentnije. u meuvremenu on se pripremio za koncert s pitaljkom i ne mari za grube elje sluateljstva. Malo se stidim kad pomislim na koncert za pitaljku s kojim sam se osobno pobrinula za ponienje mojega supruga. Kad smo bili na veeri kod moje prijateljice Lucie, napeto sam naulila ui kako bih istodobno mogla pratiti vie razgovora. Na jednoj strani stola Silvia i Gottfried su raspravljali o tome gubi li muslimanka svoj identitet ako nosi maramu na glavi, Lucie i Udo su ivo priali o nekoj, inae dobroj, majci koja je nedavno s pelenom uguila svoje dvoje djece, a meni nasuprot sjedio je moj mu izmeu dvije prijateljice i neprestano im dijelio komplimente. Kad je Lucie otila u kuhinju po toplo glavno jelo,

ja sam brzo skoila da joj ponudim svoju pomo. Bezuvjetno sam htjela saznati gdje je moja prijateljica upoznala te dvije ene. Lucie nije bilo posebno priljiva budui da se nalazila u posljednjoj fazi svojeg kulinarskog pothvata. Uzbueno je drvenim tapiem provjeravala mekou peenih prepelica i samo je odobravajui kimala glavom. Odlino, rekla je zadovoljno. Bacila sam pogled na ptiice obloene slaninom, koje su leale na svjeem listu pinata. Lucie je posipala svoje umjetniko djelo naranastim cvjetovima. Mrtvaka postelja, pomislila sam. Gdje si iskopala te ene? upitala sam. One sigurno nisu odavde... lucie je gurnula pladanj s prepelicama u jo toplu penicu i poela mutiti kau od krumpira. Birgit ve nekoliko mjeseci stanuje ovdje u Weinheimu. Njezin je mu neprestano na slubenim putovanjima, ki joj studira u Kanadi. U toj osamljenosti, koju nije htjela, sjetila se kako je u mladosti strastveno pjevala u zboru. Da bi upoznala nove ljudi, upisala se u Gottfriedov zbor. on je nedavno sluajno saznao kako je ona prije sto godina studirala s Reinhardom. A druga? upitala sam. Lucie mi je stavila u ruke zdjelu sa salatom. Nosi to, zapovijedila mi je, ja dolazim odmah za tobom. Ostala sam kao ukopana. Dakle, dobro, pomalo je nestrpljivo rekla Lucie i skinula pregau. Mia je Birgitina prijateljica koja se trenutno nalazi kod nje. to nam je drugo preostalo nego da i nju pozovemo kad Birgitin mu ve opet putuje po Kini. Je li Mia udata? Ne znam tono, mislim da je rastavljena. Zajedno samo dole na terasu natovarene zdjelama i pladnjevima i posluile smo hranu. Vjerojatno je jelo bilo ukusno jer su ga hvalili na sva usta. Kad je amor malo utihnuo, jer su svi bili zaokupljeni vakanjem i gutanjem, prvi put sam se obratila nepoznatim enama. Jeste li vi samostalne arhitektice ili radite u nekoj tvrtki? upitala sam. Svi prisutni znatieljno su podigli poglede sa svojih tanjura. Mia je prva odgovorila: Ja sam se prebacila na unutranje ureenje prostora, to mi je bilo zanimljivije. ena bolje zna... Birgit ju je prekinula: A ja sam bila dovoljno glupa da prekinem studij kad sam ostala u drugom stanju. S mojim suprugom, koji nije imao vremena za uvanje djece, to je bilo nemogue. Bolje bi bilo da sam prvo diplomirala, a tek onda postala majkom. Lucie je strogo rekla: Ali vaa je ki ve odrasla, ti bi sada mogla... Birgit je odmahnula glavom: Ponovo poeti studirati, to mi ne bi uspjelo. Ali kakav zanimljiv posao, ne bezuvjetno takav koji donosi mnogo novca, nego iz ljubavi to bih si mogla zamisliti. Nema pojma, pomislila sam. Vjerojatno joj mu dobro zarauje pa nikada nije morala potraiti posao. I sada si umilja da e samo tako lako nai zanimljiv posao u kojemu bi se potvrdila... Gosti su nastavili jesti, obilno su pili, ja sam ogoreno oslukivala lijevo i desno i moje sudjelovanje u razgovoru nije bilo vrijedno spomena. Lucie je vie puta morala pogledati malu Evu koja je imala malo povienu temperaturu. Arhitektica za

unutranje ureenje prostora, Mia, koja je, ini se, bila vlasnik prodavaonice skupoga namjetaja, pripovijedala je o stolicama od kovanoga eljeza sa sjeditima od sirova drveta. Jedinstven osjeaj, sjediti izravno na kori drveta. Reinhard se iznenadio. Mia je podrugljivo pripovijedala kako svojim kupcima podvaljuje i drugi neudoban namjetaj. Birgit se obratila Gottfriedu, koji je sjedio pokraj mene, i priguenim glasom zatraila obavijesti o drugim lanovima zbora, o programu proteklih koncerata i o ljubavnom ivotu blagajnika. Pjesme iz plave knjige ne predstavljaju mi nikakve velike probleme, tvrdila je, ali me strah jesenskoga koncerta! Moda bih trebala uzeti nekoliko dodatnih sati kod tebe. Prije nego smo shvatili to nam se dogodilo, njih su dvoje pjevali prekrasnu pjesmicu na francuskom jeziku: Belle, qui tiens ma vie. Pristojno smo pljeskali, to ih je, potaklo da nastave s pjevanjem. Konano se program pretvorio u pravi koncert po eljama sluatelja. Silvia je traila pjesmu: Kako lijepo svijetli jutarnja zvijezda i pri tom glasno pjevala s njima, poslije toga su doli na red razliiti kanoni koje su gotovo svi prihvatili. ak je i maak Orfeo sjedio u grmlju i sluao, a odavale su ga njegove fosforescentne oi. Lucie nas je opomenula to napolju pjevamo, a susjedi vjerojatno ele spavati, ali je pjesma nadjaala njezine rijei. Konano se javio Reinhard s prijedlogom da pjevamo jedan evergreen iz njegovih studentskih dana: Memories of Heidelberg. kolovani pjevai zbora morali su to propustiti; prilagoeni renesansnim madrigalima nisu poznavali ovako obinu skladbu. Kako to ide? upitao je Gottfried. Reinhard je ustao moj Boe, za razliku od mene on uope nije podnosio alkohol i svojim neopisivo piskutavim glasom poeo pjevati solo, potpuno pogreno i to vapskim engleskim jezikom. ini se da je svima njegova izvedba bila strana, a meni se prelila aa. Cijelo vrijeme do tada bila sam prilino tiha, ali u tom trenutku sam poela zvidati. Udo je ak znao zvidati na dva prsta, Silvia je povikala uh, Mia je isputala krijetave zvukove, Birgit je rukama pritisnula ui. Samo su domaini opreznim primjedbama pokuali zaustaviti koncert. Reinhard je otiao unutra. Istom nakon nekog vremena primijetili smo da nije u zahodu nego da je pobjegao kui. Lucie je bilo strano neugodno. Misli li da se uvrijedio? upitala me. To je vie nego oito, rekla sam, ali ti tu ne moe nita uiniti. Neka mu bude, kad se pravi vaan. Kad me Gottfried nakon sat vremena dovezao kui, jer je moj suprug otiao naim autom, Reinhard je ve leao u krevetu i hrkao. Sljedeeg jutra nismo prozborili ni rijei o naim neslavnim ulogama u Lucienom bulevarskom igrokazu. Samo to je Reinhard izaao iz kue, a ja se konano posvetila mojem omiljenom slikanju na staklu, zaulo se zvono. Pred vratima je stajala Birgit. Moj mu nije kod kue, rekla sam neljubazno, pustila je unutra i ponudila joj kavu; na kuhinjskom su stolu bili kistovi, boje i jedan prljavi lim za peenje, a ja sam imala na sebi slikarsku pregau punu mrlja. Birgit je ovaj puta nosila svileni sako i sportske hlae, to je sigurno bilo vrlo skupo. Osjetila sam njean miris urica. to je htjela? Zamolila me sasvim slobodno da nazovem Reinharda u uredu i da mu kaem da je ovdje, jer nema ba mnogo vremena. Posluala sam je.

S blagim je zaprepatenjem reklo bi se u svoju obranu upitao: to sad hoe? Nisam znala to hoe. Kad je Reinhard doao nakon dvadeset minuta, pozdravila ga je poljupcem i zagrljajem to je prihvatio ukoeno, ali ne i odbojno. Birgit je iz tamnocrvene kone rune torbice izvadila nekakav poklon. Za vas dvoje, rekla je i pruila ga Reinhardu. On je odmotao svileni ljubiasti papir u kojem je bila velika staklena kugla. Meni se svidjela. Kako je lijepa, rekao je moj suprug, bit e dobra za pisma na mojem pisaem stolu u uredu. Konano je Birgit prela na stvar. Rekla je kako joj je Reinhard priao da mu je hitno potrebna tajnica i ona je zainteresirana za taj posao. Pa da, rekao je. Annerose ima puno posla oko djece tako da joj ne mogu natovariti i voenje knjiga. Ali birgit, misli li ti to ozbiljno? Za taj si posao preobrazovana! Smijala se. O, ne! Sasvim suprotno, ja o arhitekturi ne znam vie nita, ali, zapravo, ni o uredskom poslu. Ali osjeam se kao trut jer si ne mogu sama zaraditi ni za deparac. Sve su moje prijateljice zaposlene. Moemo pokuati, rekao je Reinhard, ne previe uvjeren u cijelu stvar. Vjerojatno je mislio na pisma, na koja nije odgovorio, ali, s druge strane, i na nau skromnu blagajnu. Na kraju krajeva, bilo bi mu milije kad bih ja pristala ponovno sjesti za pisai stroj. Ali Birgit uope nije pitala koliko joj misli platiti, nego samo: Kada poinjem raditi? Sutra, odgovorio je Reinhard i ustao. Jo je oklijevala. Moram prenijeti Mijin pozdrav njezinom crvu. I ako nae neto za nju, to bi bilo super! Bila sam dovoljno znatieljna da nespretno upitam: Kako, gdje, to? Mia trai antikni graevinski materijal za svoju trgovinu; Reinhard sigurno ima prilike da joj nabavi neto posebno jer esto ima posla s ruenjem kua. Ponosno je kimnuo glavom i pokazao hrastove daske kojih je u naoj kui bilo u izobilju. Da, drvo bi takoer dolo u obzir, rekla je Birgit i kritikim se pogledom osvrnula po naoj seoskoj kui, ali Mia misli na mesingane dijelove stolarije, na kovane reetke, kamine, brave na vratima, stupove od prirodnog kamena, ak i na kamen iz nogostupa i pojila za stoku koja bi se mogla staviti u vrt. Reinhard je obeao da e voditi rauna o tome. Od poetka sam imala lo predosjeaj. Dodue, odbila sam mrski posao u uredu, koji mi nisu ostavljali prostora za stvaralaki rad, ali mi se ipak nije svialo to e ta Birgit ubudue usko suraivati s Reinhardom. Na koncu, ona e ga stalno traiti ovdje kod kue ili u uredu, dolazit e po kazete sa snimljenim diktatima ili e mu donositi gotove papire. Ve sam ih u mislima vidjela kako se valjaju na novom konom trosjedu. Kad je Birgit otila, dobila sam napad kihanja, vjerojatno sam bila alergina na njezin parfem od urica. Reinhard je rekao: Mislio sam da e biti sretna to si se rijeila napornog pisanja na stroju. Ali lice ti je tuno kao kina godina.

Nisam sa mogla svladati: Zar ti doista ne primjeuje da je ta razmaena supruga jednog kapitalista bacila oko na tebe? Mu na slubenom putu, ki u Kanadi! Sama je kod kue i dosauje se u svojem krevetu. U Gottfriedovom zboru vjerojatno nije mogla nai ljubavnika pa sad pokuava to uiniti preko zaposlenja. Glupa droljo! rekao je Reinhard. Lucie me nazvala da vidi kako smo. Bila je zabrinuta zbog nas. Ja sam bila pomalo zbunjena jer sam se osjeala odgovorno za neuspjeh njezine lijepe ljetne zabave. Skoro sam joj rekla za nau branu krizu koju je izazavala Imke. Meutim, samo sam upitala: Lucie, jesam li ja bolesno ljubomorna? Smijala se. Rekla je da je rije bolesno u vezi s ljubomorom ista muka izmiljotina. Zdravi enski instinkt, koji jo prije branog sloma ispravno tumai odreene znakove, tom negativnom oznakom dobiva patoloki karakter. U jednom prijaanjem odnosu ona je doivjela sljedee: Kad je njezin bivi (ona je rekla otac djeteta) razgovarao s nekom enom, ona je primijetila promjenu u njegovu glasu, kad je gledao odreenu osobu, oi su mu svjetlucale, a kad se govorilo o njoj, odmah mu je poraslo zanimanje. Lucie je sve naslutila prije njega samog. ovjek, na kraju krajeva, zna s kim ivi, zakljuila je svoj izvjetaj. Ah, Lucie, uzdahnula sam, ti si bila dovoljno mudra da se na vrijeme rastane od Moritzova oca. Ali kako da se ja ponaam? Da, takorei, opomenem Reinharda? Ili u ga time samo upozoriti na njegovu podsvjesnu poudu i probuditi inat u njemu? Lucie se nasmijala. Ako misli na malu Birgit koju si upoznala neki dan, tada ne mora biti zabrinuta. Ona je potpuno neemancipirana, jedva otvara usta i nema ba puno u glavi, sasvim je ispod naega nivoa. Tiha voda brege dere, rekla sam, a za branu nevjeru ena ne mora imati soli u glavi, nego velike grudi i dvostruku koliinu estrogena. Lucie se sloila sa mnom, ali je ipak na kraju rekla: Gledaj na to s humorom. Odluila sam da ne shvatim previe ozbiljno novu tajnicu, ali da ipak budem na oprezu. Reinhard je, uostalom, pokuao malo zatopliti klimu kui. Dolazio je ranije kui, ljubazno je razgovarao s djecom i hvalio jelo. Razmiljala sam o tome kako se moda eli umiliti zbog grinje savjesti, ali istodobno potajno smilja nevjeru ili sam pak ja nesnosna osoba koja u svemu i svakomu sluti izdaju. Jesam li postala tako sumnjiavom zato to sam u mladosti davno prije nego to sam upoznala Reinharda i sama vrlo malo drala do vjernosti? Moda me pokvarila majka sa svojom posesivnou? Je li moje ponaanje bilo posljedica mojih pubertetskih noi koje sam provodila u bolesnom krevetu? Imala sam rune snove: Reinhard me varao s Birgit, uhvatila sam ih u nerazjanjivom poloaju. Plakala sam u snu, htjela sam se ubiti, ili barem njih dvoje. Ali stalno su mi govorili kako sam ivana i kako brana nevjera danas vie nita ne znai. Tko drukije misli, taj je staromodan. Nakon loe prospavane noe nazvala sam svoju staru, ali dobronamjernu sestru. Kako ste? upitala je neusiljeno, ne raunajui na bujicu mojih dnevnih i nonih fantazija. Ellen, vjeruje li u takozvana negativna proroanstva? Mogu li izazvati branu nevjeru, ako je oekujem? Moda bi se tvojega problema morao prihvatiti psiholog, savjetovala mi je sestra, hitno ti je potrebna pomo strunjaka. Ukoila sam se. Dva put genitiv u istoj

reenici, to je naslijedila od naega oca. Osim toga, i ona je mislila da nisam ba ista u glavi. Nakon pet minuta Ellen me ponovno nazvala. Razmislila je, ali njezine rijei nisu bile blagotvone za moju duu. njezini su prijatelji ivjeli u otvorenom braku, rekla je, oboje imaju potpunu slobodu izbora izvanbranog odnosa i to funkcionira izvrsno. Zar me nitko nije shvaao? Ja sam htjela svojega supruga imati samo za sebe. Da se obratim Silviji, ona je sigurno ve imala takvog iskustva s Udom? izvjestan me stid sprijeio da to uinim; moja je prijateljica trebala i dalje ivjeti u uvjerenju da imam, dodue, manje novca od nje, ali mi je zato seksualni ivot bogatiji. Reinhard me, po mojem miljenju, prevario ve nakon dvije godine braka. U pretincu za prvu pomo u njegovom autu nala sam prezervative i prebrojala ih. poslije dva tjedna jedan je nedostajao. muilo me prastaro pitanje: to to ima njegova ljubavnica to ja nemam? Kad sam ga pozvala na red, Reinhard se ispriao da je to bilo samo jednom. Silvia mi je pripovijedala kako je Udo svoje srane tegobe navodio kao razlog za spavanje s drugim enama. Rekao je da mora uivati u ivotu dok jo moe. I ja sam neprestano nagaala da bi me Reinhard mogao prevariti kako bi izlijeio svoje komplekse, ali nisam mogla pronai ni jedan dokaz. Je li Reinhard bio posebno privlaan enama? Vjerojatno sam njemu pripisivala pretjeranu spolnost kako bih snanije osjetila svoju vlastitu. Za veerom sam ga bezazleno upitala: Je li Birgit dobro obavila svoj posao? Reinhard to nije znao; ona je ponijela kazete kui i nije ih jo donijela natrag. Sigurno ne bi bilo loe kad bi ti u poetku nadgledala njezin posao, predloio je. Ja sam navikao sve potpisivati ne gledajui. Staklenu je kuglu Reinhard u meuvremenu potpuno zaboravio, jo uvijek je stajala na prozoru. Kad sam je jednoga jutra podigla da obriem prainu s nje, ugledala sam malu mrlju na drvenoj prozorskoj dasci. Taj mali dio je izgorio. Jesu li djeca neto palila? Zaboravila sam ih pitati za rukom. Ali kad sam prala posue, opekla me suneva zraka s prozorske daske, kao da mi staklena kugla eli neto rei; sunce, koje je stajalo visoko, sjalo je izravno na glatki okrugli kristal. Stisnutih oiju pomakla sam kuglu i vidjela kako se uzdie tanka dimna traka. 10. Oprez, staklo Pritiskivai pisama iz Venecije i Karlovih Vari bili su jo prije sto godina omiljena uspomena ili dar s putovanja. Tajanstveni pritiskivai papira od umjetniki izbruenog stakla, koji su u sredini skrivali cvijet ili neko drugo iznenaenje, ugodno su hladili ruku kad bismo ih drali. Oko, umorno od itanja ili pisanja, odmaralo bi se na malom svijetleem luksuznom predmetu. Za djecu, koja se jo mogu radovati takvim stvarima, ima jeftinih snjenih kugli; ako ih snano protresemo, krajolik ili figuru u njoj zasipat e snijeg. Kao mala djevojica imala sam jednu takvu kuglu. Moja je znatielja bila jaa od svega: namjerno sam razbila kuglu kako bih u sred ljeta imala snjene pahuljice. Razoarenje zbog vodenastog praka za pranje bilo je bolno. Staklena kugla, koju nam je donijela Birgit, bila je modni artikl i vjerojatno je potjecala iz mijine trgovine. Bilo je ope poznato da takve kugle mogu upaliti vatru, ako ih pod odgovarajuim uglom izloimo suncu. Nije ba bezopasno, pomislila sam i

stavila kuglu na kuhinjski stol gdje nije mogla doi suneva zraka. Ali tamo je upala Reinhardu u oi pa ju je drugi dan odnio u ured. Na slici nepoznatog majstora iz radionice Pietera Claesza osim uobiajenih simbola prolaznosti nalazi se i jedna staklena kugla. U turobnom, zelenosivom priguenom svjetlu prije svega upada u oi mrtvaka glava u desnom uglu kao tajanstveni znak prijetee opasnosti (menetekel): Pogledaj, o ovjee, to e za kratko vrijeme postati gola je lubanja jedino to e ostati od tebe. Kao da sama mrtvaka glava nije dovoljna, na neizbjean kraj podsjea jo i jedna uplja kost. Vr, to svjetluca zlatnim sjajem, prevrnut je, aa je prazna, gusje je pero podvuklo posljednju crtu. Na donjem rubu slike tri razliite koljke, simbol svetoga groba, ukazuju na uskrsnue i na ivot vjeni. Ali to nam govori staklena kugla koja poiva na maslinastozelenom ubrusu nasuprot lubanje? Ne samo ukraena noga vra, nego i dvostruko krilo malenoga prozora ogledaju se u njezinoj glatkoj oblini, a ako dulje i otrije promatramo, raspoznat emo na kraju slikarski stalak pred kojim se nalazi neki shematski prikazan lik: nitko drugi do sam umjetnik. U vremenu, kada potpisivanje punim imenom ni u kojem sluaju nije bilo samo po sebi razumljivo (esto samo nekakav zagonetni monogram), ovo je nedvosmislen znak da je slikar prstom pokazao na sebe kao na autora slike. I ja u ubudue oznaavati svoje slike malom divljom ruom. Pretpostavljam da je slikar nizozemskog baroka morao upotrijebiti sva sredstva da bi doveo malo svjetla u mrane sobe. Staklenu kuglu nisu koristili samo postolari, koji su neprestano morali amiti u mranim podrumskom rupama, nego i drugi obrtnici. Kao slikar, ovjek bi mogao uinak poveavanja i skupljanja svjetlosti povezati s estetskim uitkom u savreno lijepom predmetu. A lomljivost stakla bila je dodatan znak vremenske ogranienosti svega postojeeg, znak prolaznosti ljubavi i sree. U mojim osobnim usponima i padovima konano je doao dugo oekivani uspon, koji je, meutim, bio vrlo kratkoga vijeka. Od onoga sluaja s Imke, suprug i ja vie nismo spavali zajedno, a onda se jedne vrue noi neoekivano bacio na moju polovinu kreveta. Nisam ni stigla razmisliti jesam li mu tom prigodom potpuno oprostila jer sa bila vrlo uzbuena. Sljedeega je jutra prije mene donio novine iz potanskoga sanduia, stavio grijati vodu za kavu i donio mi iz vrta njean pupoljak. Predao mi ga je uz ne sasvim novu izreku Rua za Anu-Ruu. Na nekoliko sekundi sam si uobrazila da je poetak nove sree. Istoga dana naveer Reinhard je donio na potpis neke spise. Bila sam spremna na to da u morati sve jo jednom prepisati. Ali Birgit je odlino obavila posao, pri emu se, naravno, posluila osobnim raunalom svojega supruga, a ne kao ja staromodnim pisaim strojem s karbonskom vrpcom. Nova metla dobro mete, morala sam primijetiti. Koliko joj plaa za to? Reinhard nije znao, do sada nisu razgovarali o tome. Telefon je zazvonio i javila se Silvija koja je sa zanosom zakrijetala Good news! Na jesen moemo poeti s gradnjom! S kakvom gradnjom, pa oni ve odavno imaju kuu! Ne, rije je, konano, konano, o novoj dvorani za jahanje. Reinhard je trebao napraviti nacrt konjunice i klupskih prostorija, sve u najboljoj kvaliteti. Pozvala sam ga.

Reinhard je bio sretan. To je izazov! rekao je. Nikad nisam gradio neto slino. A nalogodavci imaju dovoljno novca pa e se moi napraviti doista solidna stvar. Dogovorio se sa Silvijom i s predstojnikom jahake udruge za sastanak. Smije li doi i Anne? upitao je. Odmahnula sam rukom kao da odbijam jer konjunica i alergija ne idu zajedno. Na kraju je Reinhard donio bocu vina iz podruma inae je vie volio pivo i odnio je u vrt gdje sam postavila stol te ljetne veeri. nazdravio je sa mnom i s djecom. Za kraj razmirica, rekao je. Kakvih razmirica? upitao je Jost. Imala sam osjeaj da je rije o velikom nesporazumu, ali sam zbog znatieljnih djejih uiju bila nesposobna nai odgovarajuu formulaciju. Tada je Lara uzviknula i odmah je dolo do promjene teme: osa je uletjela u njezinu au sa sokom od jabuka. Danas ne ide igrati tenis? upitala sam. Reinhard je to gotovo zaboravio i smatrao je da sam doista bila paljiva kad sam ga podsjetila. Doktor Kohlhammer bi se sigurno uvrijedio kad bi me morao uzaludno ekati! Bila sam preumorna za slikanje. Jo malo sam sjedila s djecom u vrtu i sluala njihove prie o tome kako ele za ljetne praznike putovati u Grand Canon ili provesti etrnaest dana u francuskom Disneylandu. Zajedno s vama, uvjeravala me Lara. To je preskupo, rekla sam. Moda u vas odvesti baki. Jost je predloio: Onda radije u zabavni park u Halochu, tamo u malim turistikim kolima ive pravi patuljci... U tom se trenutku Lara sjetila da se na televiziji daje ludo zanimljiv dokumentarni film pa su oboje potrali u kuu. Prekrienih ruku na krilu sjedila sam besposleno i mirno na drvenoj klupi. Za mukarce je sve vrlo jednostavno, pomislila sam, jednom odu u krevet u opet je sve u najboljem redu. S trenje se ula melodina kosova veernja pjesma. Bilo je pomalo sparno; jesam li zbog toga bila tako uzrujana i nezadovoljna? Jo mi nije bilo ni etrdeset godina, a ve sam imala sve to sam kao mlada ena eljela imati dodue, nisam imala nikakvo zvanje, ali zato sam imala obitelj, kuu, vrt. Pogled mi je pao na ogromnu koprivu koja se irila u sredini ispod klobuia i ljiljana. Tako je slino bilo i s mojom sreom u braku, pomislila sam, obukla radne rukavice, svom snagom iupala uljeza iz zemlje i odmah sam se bolje osjeala. Ratoborno sam pogledala u okruglu gredicu. Reinhardove omiljene jele, koje je prije nekoliko godina donio iz ume, potiskivale su moje rue. Te sam tamne crnogorine biljke mrzile dok su jo bile sadnice, a u meuvremenu su narasle vee od naega sina. Hoe li Reinhard uope primijetiti, ako ih izvadim? On ve due vremena nije radio nita u vrtu. Donijela sam sjekiru i sama sam se zaudila kako sam spretno i brzo posjekla darovatelje hladovine koje nisam eljela. Sljedeega je jutra svijet izgledao kao zastrt, poela je padati lagana topla dugotrajna kia. Kad su suprug i djeca otili iz kue, otila sam bosonoga u mokri vrt. Ka mrtvi vojnici koji ekaju da se iskopa masovna grobnica jele su leale na tlu. Morala sam ih ukloniti. Osjeala sam se kao prijestupnica dok sam, umotana u sivi kini ogrta, rezala manje grane makazama za rue i stavljala ih u plastinu vreu. Truplo i velike grane morala sam isjei sjekirom. Bio je to posao zbog kojega sam se znojila cijelo jutro. Ali sam ipak uspjela jo prije ruka strpati sve vree u prtljanik

automobila. Namjeravala sam ih poslije odvesti na mjesto gdje se odlae bioloki otpad. Ponovno sam sjedila nad obiteljskim fotografijama i razmiljala. Kako li je samo mojoj prabaki bilo neudobno u krznenom ovratniku, koji joj je stiskao vrat, i u vunenoj haljini! Dugake trake platinaste lisice padale su joj preko struka, trbuha i natkoljenica, repovi su dopirali ak do stopala. Trebam li uope tom velianstvenom liku napraviti mjesta na svojoj obiteljskoj slici? Morala sam pomisliti na Silviju. Svoju sklonost eleganciji naslijedila je od nae zajednike prabake a ta me slika doista nije trebala podsjeati na Silviju. Zamiljeno sam promatrala svoje nedovreno djelo kad se odjednom izmeu mene i slike stvorio Reinhard. Makni se, nisi od stakla, rekla sam u ali. Ali njemu nije bilo do ale, vidjela sam to po njegovu smrknutom licu. Od kada su jele posjeene? upitao je. Kako li je samo brzo primijetio! Nee mi pomoi ako budem poricala; priznala sam da su mi jele oduvijek stajale na putu. Reinhard mi je uputio pogled od kojega mi se sledila krv u ilama. Ovo tu, rekao je i uhvatio moju sliku, ve mi odavno stoji na putu! Ostavio me samu s krhotinama. Ali tada su na pozornicu stupila djeca. Je li tata razbio tvoju sliku? pitala je Lara, jer je ula kako su ulazna vrata zalupila. Ali ne, rekla sam, a niz lice su mi potekle suze. Pala mi je, tata nije nita kriv. Jost me tjeio: Nabavit u ti novo staklo! Budalo, rekla je Lara, ona ne plae zbog stakla, nego zbog truda i zbog umjetnosti! Mama, bit e najbolje da ubudue slika na papiru pa se takvo to nee moi dogoditi. Zagrlila sam djecu to su ona pak iskoristila kao povod da me upozore na skoranje praznike. Susi putuje u Kanadu, rekla je Lara, a Jost je takoer nabrajao privlana turistika odredita. Morate i vi polako misliti na to, rekla je Lara, inae neete dobiti kuu za odmor. to tata kae o tome? Pitaj ga sama, jecala sam. Zajedniki odmor u tom mi se trenutku inio kao nemogu san. Jost je poslagao krhotine obiteljske slike na kuhinjskom podu poput slagalice. Ja to mogu zalijepiti, predloio je. Odmahnula sam glavom, nisam eljela nikakve slijepljene komadie koji bi me uvijek podsjeali na nesreu. Pogledaj, rekao je, Lara i ja smo slomljeni, ali baka i nepoznati djeak su jo gotovo cijeli. Smijem li ih zadrati? Kimnula sam glavom, pokupila krhotine i htjela ih baciti u kantu za smee. Ali zbog nekog razloga slinog Jostovom prethodno sam poslagala dijelove, na kojima su bila naslikana djeca, na jedan posluavnik i sve skupa stavila sasvim gore na kuhinjski ormar. Kao to sam i slutila, vrijeme koje je bilo preda mnom nalazilo se u znaku krize. Razgovarali smo gotovo samo jo u prisutnosti djece i to samo o beznaajnim stvarima. Reinhard se po mogunosti dao to manje vidjeti kod kue i sklanjali smo se

jedno drugom s puta. Nou smo leali jedno do drugoga, ali smo si okrenuli lea. Bojala sam se da je naao utjehu u Birgit. Kad je dolo vrijeme za projektiranje jahaonice, mogla sam raunati s tim da u slijedea dva sata nee biti nikoga u Reinhardovu uredu. Djeca su otila sa kolom na cjelodnevni izlet, nisam morala kuhati i mogla sam otii od kue. S kljuem iz Reinhardova pisaeg stola otkljuala sam vrata ureda i kao prvo s krajnjim bijesom pregledala koni trosjed; kao to se moglo oekivati, ispala sam glupa. Rui na prozoru bila je potrebna voda, nisam mogla da je ne zalijem. Kad sam poslije toga sjela za pisai stol kako bih otvorila jednu ladicu za drugom, odmah sam ugledala pred sobom nepoznati album s fotografijama. Oigledno je pripadao Birgit. Vrpcom je bila obiljeena stranica na kojoj su se nalazile slike iz vremena kad su studirali zajedno. Reinhard, Mia i Birgit svi se smiju i mau s mosta na rijeci Neckar, s drugim ljudima na ruevini Windeck, pred sveuilitem, s velikim sunanim naoalama u otvorenim kolima i tako dalje. Bilo je prilino jasno da je prastara romansa ponovno oivjela. Zar se na brak morao raspasti zbog jedne tajnice? Jesam li se morala pomiriti s tim da se nije razbila samo moja obiteljska slika, nego i moja obitelj? vrsto sam uhvatila staklenu kuglu koja se nalazila odmah pokraj albuma. Sada u vrijeme ruka sunce je sjalo izravno na metalni ormar za spise koji se nalazio ispod prozora. Na redu je bio mali pokus. U regalu za crtai pribor, dodue, nisam nala svileni papir, ali sam zato nala omot papirnatih ubrusa. S negodovanjem sam ustanovila kako se britvica jo uvijek nalazi na prozorskoj dasci. Glsun je inae odravala besprijekoran red. Ispod umivaonika su u jednom ormariu bila sredstva za ienje, vim i alkohol za ienje stakla. Kako ne bih ostavila trag na ormaru za spise, stavila sam papirnate ubruse natopljene alkoholom u plitku pepeljaru, na njih stavila kuglu i izloila taj aranman izravno podnevnim sunevim zrakama. Nisam trebala dugo ekati da se stvori lijepi mali plamiak. Odmah sam ugasila vatru i ponovno poslagala razliita pomona sredstva. Na putu do kue bila sam zaokupljena kako mranim osvetnikim namjerama tako i fizikalnim i kemijskim problemima. Istom kod kue sam shvatila u emu je glavna potekoa: alkohol e brzo ishlapjeti. Ako iskoristim priliku jedne subote naveer, nakon to Glsun poisti prostorije, i doem u Reinhardov ured, alkohol e ishlapjeti jo prije izlaska sunca. Osim toga, nisam mogla tono znati mora li Reinhard raditi u subotu naveer ili ne. I prije nego to album pone gorjeti, neobina instalacija na prozoru uinit e mu se sumnjivom. Dakle, alkohol ne dolazi u obzir. U kuhinji sam pokuala s papirnatim maramicama natopljenim voskom, ali su mnogo bolje gorjele one koje nisu bile natopljene voskom. Bez staklene kugle nikako nisam mogla izvriti pokus na odgovarajui nain. Pomisao na album koji gori inila me vraki sretnom. Za Imke jele, za Birgit plamen, mrmljala sam. Samo kada bi sjalo sunce, moglo bi uspjeti i bez alkohola. Naveer su Lara i Jost navalili na oca. Za tjedan dana su praznici! Svi ve znaju kamo putuju! Reinhard je oito u pravi trenutak doao na ideju da se na bezazlen nain rijei cijele obitelji. Djeco, kako mi je ao! Moram graditi jahaonicu za Silvijin klub, u ovom trenutku ne mogu uzeti ni jedan dan godinjega odmora. Mama e vas odvesti baki.

Djeca su se namrtila. Nisu si mogla zamisliti neto gluplje. Onda bolje da ostanu kod kue, rekla su. Ja sam utjela, ali sam u mislima vidjela mali dar za rastanak u obliku poara u uredu, poara, koji je, dodue, potedio nacrte i graevinske planove, ali je unitio albume s fotografijama i ljubavna pisma. Kad sam nazvala Ellen da je pitam jesam li joj jo uvijek dobro dola, ona nekoliko trenutaka nije nita odgovorila. U kolovozu nisam kod kue, rekla je, ali ekaj... Ni jedna nije rekla nita, a ond smo opet poele govoriti u jedan glas. Samo sam pitala, rekla sam, Reinhard ne moe ii s nama zbog zazetosti poslom, a za putovanje na mora trenutno nemamo... Zvei!, povikala je Ellen. I sluaj! Rekla je kako ve godinama odsjeda u istom hotelu kad ide u kupke. Pozvani ste! Avanti, avanti! Ostala sam bez rijei. Ellen je, dodue, imala dovoljno novca, ali mogu li prihvatiti njezinu velikodunu ponudu? I ne bi li dva djeteta, koja za vrijeme ljetnih praznika ele ludovati, smetala u hotelu za starije reumatiare? Moja mi je sestra otklonila sve sumnje. More se nalazi pred vratima hotela, tamo je veselo i buno i djeca se mogu zabavljati do mile volje, zavrila je. Ja sam, dakle, pristala. Lara i Jost nisu bili ba sigurni da ih ta vijest raduje. Ona je jo starija od bake, rekla je Lara. Ona nema djece, dakle, ni unuadi, objasnila sam. Moda ste ba vi san njezinih besanih noi! Uostalom, djeca su odredite smatrala prihvatljivim. U mojoj zbirci nedostaje mi Italija, rekao je Jost. Imam samo Francusku, Dansku, Nizozemsku i vicarsku, Kai ima mnogo vie Ameriku, Israel i jo kojeta. Naveer je potrao u susret ocu da bi mu prvi priopio dobru vijest. Tata, ni prole godine nisi iao s nama jer si obnavljao kolu! Jesi li tuan to ne moe ii ni ove godine? Tata, naravno, nije priznao da se veseli, nego se ponudio da nas u nedjelju odveze u Frankfurt. Ellen je zvala jo pet puta; njezine su joj veze pomogle da za djecu osigura dvokrevetnu sobu u hotelu, a ja u prvi tjedan morati biti s njom u sobi. Zahvalila sam sestri i poela se pakirati. Ali u mislima mi je bila samo vatrena kugla. Stvarno sam uspjela na kratko nestati veer prije putovanja. Rekla sam kako idem posuditi neke knjige od Lucie. Potom sam u Reinhardov ured postavila tempiranu bombu: otvoreni album na ormaru za spise, a u sredini staklena kugla. Prema vremenskoj prognozi sljedeega je dana trebalo biti jako sunce. Smee rupe na izgorjelom papiru trebale su Birgit pokvariti radost pri razgledanju albuma. Osim toga, ona bi za to okrivila Reinharda.

11. Vatra i plamen Reinhard je parkirao auto u podzemnoj garai i odnio nae kovege do prodajnog mjesta zrakoplovne kompanije ALITALIA gdje smo se trebali nai s Ellen. Pozdravio

ju je nekako zbunjeno. Njegova je ogorica vjerojatno oekivala da e me on poljubiti na rastanku. Nije joj priutio to zadovoljstvo, demonstrativno je zagrlio Laru i pogladio Josta po kosi. Za vrijeme leta u Napulj djeca su se ponaala uzorno i za nagradu ih je stjuardesa odvela do kapetana kako bi mogla baciti pogled u cockpit. Bili su vrlo sretni zbog toga. Neprestano sam pogledavala na sat. Krenuli smo od kue u devet, zrakoplov je poletio u jedanaest i sunce je ubrzo dolo u zenit. U dvanaest sati uhvatila me panika. Vidjela sam cijeli stambeni dio grada oko Reinhardova ureda u plamenu, ula sam zvuk sirena kola prve pomoi. Zato nisam mislila na to da e Reinhard i Birgit biti u tolikoj mjeri zaokupljeni sobom na konom trosjedu da uope ne e osjetiti miris vatre? Sada je bilo prekasno, nai e ih pougljene, a da i ne govorim o nedunim susjedima. Neobian ruak na plastinom posluavniku odvratio me od takva razmiljanja, a mala aa crvenog vina me smirila. Zato bi uope Reinhard u nedjelju morao ii u ured kad moe cijeli dan provesti s Birgit u naoj ili u njezinoj kui? Vjerojatno su sjedili za kasnim raskonim dorukom u naem vrtu i poslije toga legli jedno do drugoga ili jedno na drugo. Pomisao na drugu enu u mojem krevetu izazvala je u meni nadraaj za povraanjem, ustala sam i otila sa svojega mjesta. ellen me pratila zabrinutim pogledom. Kako bi samo ovo putovanje moglo biti lijepo kad bih imala povjerenja u supruga. Postoji plamen koji unitava i plamen koji zagrijava. Kua bez grijanja i kuhinja bez tednjaka nezamislivi su na naoj zemljopisnoj irini, ali sve je podlono strogom nadzoru. I plamen strasti moe dvoje ljudi povezati, ali ih moe i razdvojiti, ali za to se nikakva nadzorna tehnika sluba nije osjeala nadlenom. Na mrtvoj prirodi Gottfrieda von Wediga mirno gori svijea o osvjetljava jednostavan obrok. to su ljudi veerali na poetku sedamnestoga stoljea? Kruh i jaje, uz to vr vode i aicu vina, daleko od sveanoga objeda. Sigurno bih mogla opirno pisati o kranskom znaenju vode, vina, svjetla i kruha, ali mene zanima samo jaje. Na okrugloj, gotovo suvremeno oblikovanoj drvenoj daici lei kruh narezan na dugake komade i no. Slian doruak bi se i danas jo u jutarnjem ogrtau mogao ponijeti do televizora. Ali barokno jaje ne stoji uspravno u posudi, na to smo se mi ve naratajima navikli, nego lei u kositrenoj alici koja je nainjena ba u tu svrhu. Jaje nije otvoreno na sjevernom polu nego je neki pononi gladu noem napravio iroku rupu nasred ekvatora. tapii od kruha mogli su se umakati u tekui utanjak i jesti s uitkom. Kada je nestao taj obiaj? Bez njenog sjaja svijee ta slika ne bi imala intimno-tajanstveni, pononi ugoaj. Pozadina je utonula u tamu, samo vino u ai svjetluca zlatnim sjajem, samo utanjak i treperavi plamen svijee svijetla su toka u priguenoj zatvorenosti kompozicije. Glazirani vr, drvo, svijea i kruh crvenkasto su smei, metali srebrnasti, svjetlo zlatno. Boje dana bijelo, plavo, zeleno, crveno potpuno su nestale. Dok smo neistim zrakom Ischije vozili malim taksijem prema hotelu, zaokupile su me boje juga. Koraljno drvee, hibiskus, bugenvileje, ivice pune bijelih rua navodile su me na drugaije misli. Smetali su samo njemaki turisti. Zar ba moraju svi ezdesetgodinji mukarci nositi kratke hlae, sandale, visoko podignute bijele arape i video kameru na trbuhu? Djeca su se veselila skaui u toplu vodu hotelskoga

bazena dok sam ja slagala stvari iz kovega. Vjerojatno zbog velike vlage u zraku ladice i ormari mirisale su po plijesni to me podsjealo na mrtvaku jamu. Konano smo i Ellen i ja leale pokraj bazena i promatrale neumornu djecu. Kad sam vidjela da se prvi gosti vraaju s izleta ili izlaze iz soba nakon dugog odmora, slutila sam da Jostovi skokovi na glavu i Larino neprestano prskanje nee pridonijeti razumijevanju meu ljudima. Osim moje djece ja sam bila najmlaa u tom okruenju. Ellen je pozvala konobara, koji je jurio okolo poput kakvog talijanskog Hansa Meisera, do naih lealjki i naruila cappuccino za obje. to ete vi? doviknula je djeci koja su se zbog ae sladoleda dala izmamiti iz vode. Odluila sam da u im od sada dati da se kupaju samo u moru. Ellen mi je otkrila tajnu kako se rano ujutro u bazenima, u kojima jo nema kupaa, otvaraju mlaznice za podvodnu masau. Ona odlazi u bazen jo prije doruka i s uitkom se preputa ljekovitom mlazu koji je masira po vratu i leima. Poslije veere Lara je telefonirala kui jer je tako obeala tati. Nitko se nije javio. Navela sam mnogo moguih obrazloenja, ali sam preutjela one najloije. Djeca su rano otila u krevet, izmorena trosatnom bitkom na vodi. Mi smo sjedile uz au vina. Poslovoa je Ellen i meni poljubio ruku i odlinim njemakim jezikom nas upitao imamo li kakvih elja. to je mogue prije dvije jednokrevetne sobe, traila je Ellen, mi, na koncu, nismo brani par. Obeao nam je da e to biti uskoro i utjeio nas lijepim, ali nejasnim rijeima: Budite strpljivi, ali prije svega: imajte povjerenja! Tada mi je Ellen odjednom apnula: Pogledaj, grofica ima svoj nastup. Ona svake godine dolazi iz Rima, dok pliva, nosi velike sunane naoale i kapu za kupanje, kakvu je imala Greta Garbo, a za vrijeme etnji citira Cvijee zla. Pogledala sam prijeko i vidjela mravu sedamdesetogodinju damu u srebrnastim platnenim cipelama i ljubiastoj haljini kako pred svima izvodi pokrete joge. Kad je ugledala moju sestru, dostojanstveno joj prila i pozdravila je iskazujui umjerenu radost to je ponovno vidi. Iz bliza sam otkrila kako grofica nije bila samo jednom na plastinoj operaciji lica. Prole smo godine imale nekoliko malih nesporazuma, brbljala je Ellen, jer smo se obje bacile na istog mladog gospodina... Otro sam pogledala Ellen. Istom tada sam primijetila koko je Ellen za objed obukla haljinu s dubokim izrezom dok sam ja jo uvijek nosila haljinu vreu. Kakva li je udna ena bila moja sestra! Zalizala je dugu sijedu kosu, koja je jo bila mokra, primijetila uenje u mojim oima i veselo rekla: To je bio maser. Odluila sam da u od sada svake veeri obui svoju crnu haljinu s cvjetnim uzorkom. Sljedeega smo jutra dorukovali na terasi i muile smo se skidanjem celofana s kriki sira koji se jako lijepio zbog velike topline. Vie bih voljela svjee rajice i mozzarellu; gumene krike sira bile su priznanje njemakom ukusu. Ali zato smo mogle uivati u arobnom pogledu na more, luku i svjetionik. Na kraju smo krenule u Porto i to vrlo prometnom cestom. Ellen nam je htjela pokazati svoj turistiki raj. Uspjela je pobuditi zanimanje djece za dvorac Aragonese; sreom, gore smo se mogli odvesti liftom. U maloj, praznoj kapelici, koja je zbog svoje bjeline djelovala plemenito, zajedno je s Laurom otpjevala nekoliko tonova kako bismo uli jeku. Konano smo doli na spektakularno podzemno groblje za

kojim su svi bili ludi. Prije su mrtve asne sestre nalazile svoj posljednji poinak na kamenim stolicama s otvorom u sredini. Izgleda kao zahod, primijetio je Jost. Polako trunui tijela su udobno klizila u dubinu; ostale su sestre svakodnevno morale moliti neposredno pokraj mrtvih tijela, neprestano se spominjui vlastite smrti. Mojem podmlatku, eljnom senzacija, najeila se koa od straha. Ellen, koja nije imala ni djece ni unuka, odvela nas je na kraju u prodavaonicu gdje su se mogle kupiti naoale za ronjenje, peraja i mree za hvatanje leptira. Ispunila im je sve elje. Ali sada moramo telefonirati tati, navaljivala je Lara, inae u jo zaboraviti to sam mu htjela rei. U Ponteu smo jo jeli fritto misto sa salatom i na kraju se vratili taksijem. Siesta je ovdje sveta, rekla je Hellen. Kad smo doli u hotel, Lara je odmah telefonirala kui i u ured, ali se nitko nije javio, a nije bila ukljuena ni telefonska sekretarica. to to treba znaiti? Ja sam, dodue, legla na krevet, presvuen svjeim hladnim lanenim plahtama, ali nisam mogla sklopiti oi. Ellen je hrkala ve poslije tri minute, a meni Reinhard nije izlazio iz glave. Meutim, kad smo se predveer vratili s plae, Lara je imala uspjeha. Bilo je oito da je Reinhard bio iv jer mu je bez prestanka brbljala cockpit, plaa, asne sestre, zeleni sladoled od pistacija, naoale za ronjenje. Na kraju sam joj uzela slualicu iz ruke jer nisam vie mogla izdrati. Ima li to novo? upitala sam. to bi bilo osim hrpe posla, odgovorio je Reinhard i spustio slualicu. Po svemu sudei staklena je kugla zakazala. Veera vitello tonnato prijala mi je preko svake mjere. Konobari, koji su inae navikli samo na bolesna zanovijetala, alili su se s obijesnom djecom, govorili im signorina i signorino i posluili im dvostruke obroke sladoleda. Poslije svih napetosti mogla sam se konano opustiti, pila sam koliko mi srce eli, smijala se i nazdravljala velianstvenoj Ellen koja nam je darovala ove lijepe praznike. Istom kada sam oko ponoi leala pokraj nje u zaguljivoj sobi, vrati mi se stari strah: Reinhard, na sreu, nije bio mrtav, ali je sigurno spavao s drugom enom. A ja, budala, dala sam mu tri tjedna slobode. Ellen je odjednom upalila svjetlo i upitala: Zato ne moe spavati? Poela sam plakati. Moj me mu vara. Nagaam li to ili imam dokaze, pitala je. Nisam odgovorila, nego sam se useknula. Ellen je igrala ulogu terapeuta. Nai si zgodnog mladoga ljubavnika, preporuila mi je. To je jedino to ti moe pomoi. Sada? Ovdje? A gdje drugdje? Ako misli, da su djeca razlog zbog kojega to ne bi smjela uiniti, ja u se pobrinuti za njih. A sada spavaj, sutra e biti lijep dan. Ellen je bez odlaganja svoj naum provela u djelo. Manipulirala je s djecom kao kakva iskusna pedagoginja: ja moram ii u grad kako bih u banci promijenila novac, to je dosadno i oduzima mnogo vremena. Jost i Lara su spremno otili s njom na plau.

Ja sam, dakle, na brzinu trebala nai nekoga kome bih uputila osmijeh. Na autobusnoj postaji ekala sam s drugim turistima i pozorno poromatrala svakog mukarca koji se tamo naao. Nije ih bilo puno, sve dok nije dola skupina veselih umirovljenika. Na njihovim je platnenim torbama pisalo Ekumenski putnika sluba i davalo mi je malo nade. Jedan slijepac sa tapom vjerojatno je takoer bio na odmoru; to je on mogao vidjeti od ljepote ovog rajskog otoka i mojih svijetlih vlasi? Odmah pokraj mene stajao je bubuljiasti debeli mukarac, bez koulje; a kako je izgledalo da e autobus biti prepun, on bi sa svim susjedima doao u prisan tjelesni dodir. Odluila sam poi pjeice. Odjednom se pokraj mene uz veliku buku zaustavio neki automobil. Potamnio od sunca, seljak ili ribar, otvorio je zahrala vrata i pozvao me da uem. Zbunjeno sam ula, a on me hrapavim prstima zadivljeno pomilovao po kosi. Tedesca? Na je razgovor iz jezinih razloga bio malo skromniji, ali je on uvijek imao spremnu reenicu: Ti doi moj amac. Moram u banku, rekla sam mu djevojaki pristojno. Onda e me otpratiti, rekao je. Bilo mi je gusto pa sam iz istoga straha rekla kako me djeca ekaju u hotelu. Moj je junak odustao, nije bio napastan. Pred tedionicom uljudno se pozdravio sa mnom. Bila sam malo nesigurna. Zapravo sam promijenila euroek, kupila si koraljnu ogrlicu, a Lari ogrlicu od lave iz Vezuva. Sada su jo samo nedostajali darovi za Josta i Ellen i uzorna majka obitelji mogla se vratiti kui. Kad sam, iscrpljena podnevnom vruinom i teinom ogromne vreice mirisnih bresaka, stigla na plau, Ellen je u prisutnosti djece zajedljivo primijetila: Bilo je jako naporno... Samo to smo se povukli na podnevni odmor, ona me sasluala. Jedan me povezao..., mucala sam. Sestra mi se pretvorila u uho. Ferarijem, rekla sam, na jahtu, tamo je bilo jastoga i onda... Kako se lako ovjeka moe uiniti sretnim. Ellen je izgarala od znatielje. Kada ete se ponovno vidjeti? Nikad vie, rekla sam sa suzama u oima, bio je to njegov posljednji dan. U Parizu ga eka ena koja ima rak. Ellen me suosjeajno zagrlila. Sutra e iznova iskuati sreu, savjetovala mi je. Djeca se nisu odmarala u podne, nego su se motala po kuhinji. Osoblje je bilo oduevljeno njima. Upravo kad sam htjela okonati podnevni odmor, djeca su bez kucanja uletjela u nau sobu. Lara je drala mladu maku ispod Ellenina nosa. Luigi mi ju je darovao! povikala je. Napolje! zaurlala sam. Ellen me smatrala prenapetom, ali djeca su me posluala. Naravno, bila sam joj duna jedno objanjenje. u Njemakoj ima 5,6 milijuna maaka i oko 3 milijuna ljudi alerginih na make. Iako nikad nisam imala maku, i ja spadam meu njih. Alergija poinje blagim svrabom u nosu, suznim oima i nadraajem na kihanje. Ako krene po zlu, dolazi do napadaja astme koji mogu biti opasni po ivot. Zbog popratnih pojava odgovorili su me od desenzibilizacije. I to emo sada raditi s macom? upitala je Ellen. Lara e je morati vratiti, bez odlaganja. Ipak, tada mi je priroda pomogla: makica je imala buhe i djeca su prestala biti oduevljena ve nakon prvog ugriza. Iako sam smatrala neukusnim, upitala sam Ellen zato nikada nije bila trudna.

 To je htio saznati i na zajedniki otac i pri tom je imao isto tako zbunjeni izraz lica kao i ti, rekla je Ellen. Nije ovisilo o dobroj volji; bila sam kod razliitih lijenika. Jednostavno, nisam mogla ostati u drugom stanju. U meni se javila pomisao kako za svoje vlastito postojanje imam zapravo zahvaliti Ellen, jer da je na tata na vrijeme postao djed nekom djeaku, ne bi ni pokuao dobiti zakanjelog nasljednika. A da je Malte ostao na ivotu, rekla sam joj, onda ne bi bilo Annerose. Sestra se nasmijala. Moj Boe, globalno gledano, djeca nisu bila planirana, ali su zato voljena. Za razliku od njih, ti si zaeta svjesno. Uostalom, nikad nisam imala osjeaj da me na zajedniki otac odbacio, iako sam bila samo jedna od keri. Ti si mu bila prvi pokuaj, a ja zadnji. Poslije su Ellen i rimska grofica sastavile glave i aputale. Kad su me ugledale, naglo su prekinule i nastavile priati o vremenu. Djeca su pisala razglednice prijateljima, Reinhardu, mojoj majci. Nisam nita dodavala, nego sam se potpisivala malim znakovima: Reinhardu slomljenom ruom, majci malim miiem. Djeca su se zabavljala. Zna, Ellen, rekao je Jost koji si je sam dopustio da joj se tako obraa, da naa baka mamu zove miiu? Lara, Ellen i Jost nasmijali su se od srca. Imala sam osjeaj da se oni sasvim dobro snalaze i bez mene pa sam ponovno krenula prema luci. to sam zapravo htjela? etnja bez pratnje bila je predivna. Mogla sam zastati pred svakom trgovinom i stajati koliko mi srce eli; mogla sam jesti i piti gdje, kada i to sam htjela. Kod slikara, koji je slikao portrete, zadrala sam se due. Upravo je poeo slikati enu s velikom guom, koja je eljela na slici izgledati po mogunosti mlada i lijepa. Je li ona bila njegova rtva ili on njezina? Promatrala sam kako crvenom olovkom brzim pokretima ruke uspostavlja povrnu slinost to meni teko uspijeva na mojoj obiteljskoj slici. Kad je dama platila, vrlo zadovoljna, okretni je mukarac pogledom traio sljedeu muteriju i ugledao mene. Ne, ne, nemam novca za to, samo me zanima. Ja takoer slikam, rekla sam odvano. Umjetnik je govorio njemaki, kao, izgleda, i svi na Ischiji. Onda se mora stidjeti, pripomenuo je, jer njegovi brzi portreti su sve prije nego dobri, ali on odlino zarauje u sezoni, bez obzira na veliku konkurenciju. Listao je po svojoj mapi i pokazivao mi slike koje je smatrao boljima. Bile su to nadrealistiki, poetski pokuaji sanjarskih boja; neobina bia iz basni trala su elizejskim poljanama. Prekrasno, rekla sam glasno. Pohvala je djelovala. Paolo je skupio svoje stvari i zamolio kolegu, koji je slikao nekoliko metara dalje, da pripazi na stolice na sklapanje i dasku za crtanje. Otili smo popiti espresso i voditi strune razgovore. elio je znati kako i to slikam i osjeam li poseban stvaralaki poriv ba za vrijeme odmora. Kraj pjesme, naalost, nije bila nikakva veza jer je Paolo ponosno pripovijedao o novoroenom nasljedniku -, nego zajednika posjeta jednoj specijaliziranoj trgovini. Izabrali smo tueve, pera, kistove, vodene boje i vie blokova papira razliitih veliina. Srdano Ciao, bella! odzvanjalo mi je u uima cijelim putem do kue kao najljepa melodija. Moja je sestra gledala na slikarski pribor kao na mamac za hvatanje crnokosog Paola. Uvijek je dobro imati vie eljeza u vatri, savjetovala mi je. Sutra ujutro idi

odmah tamo! Ovdje na bazenu moe biti i kad doe u moje starake godine. Ali moja dva solo-izleta bila su zasada i posljednji, jer sam poela slikati kao opsjednuta. Najprije sam odluila slikati artioku, zatim riblji kostur, cvijet oleandra i hibiskusa, tanjur pun smokava... Crtala sam perom, mrljala, brisala, radila vodenim bojama i postajala sve sretnijom. Najee sam sjedila tamo gdje su se djeca igrala na bazenu, na plai, na terasi i nisam se dala ometati niim na svijetu. Vjerojatno sam sestri bila strano dosadna. A ona je toliko eljela, kao zamjenu za vlastitu romansu, doivjeti erotsku pustolovinu iz druge ruke. Lara je intuitivno spoznala da se roditelji ne slau ba najbolje. Svakih je nekoliko dana pokuavala nazvati Reinharda, ali ga obino nije mogla dobiti. Naa je ker uzela na sebe moju ulogu kako bi zadrala oca i hranitelja obitelji. Ja sam bila samo sretna to njegov ured nije izgorio jer to bi nas sigurno skupo stajalo, bez obzira na osiguranje. 12. Papagajska bolest Bilo je poznato da se na Ischiji lijee teutonske bolesti s podruja reume; neki lokale koriste za promidbu aljivi motto Ujutro fango, naveer tango. Ali klieji varaju. Na plai sam srela mnogo talijanskih obitelji i ljubavnih parova koji su pobjegli od loeg zraka napuljskoga kraja. Kad sam promatrala sretnu mlade, mislila sam da sam prestara. ena s malom djecom, koja se sve vie pribliava etrdesetom roendanu, ne spada vie u narataj studenata. Zlovoljne je bake vuku na stranu starijih: Pogledajte ih kako se ponaaju... Jedan mi je mladi par prirastao za srce. Kako li su samo bili lijepi! Oboje! Vitka su im se tijela sjajila kao da su premazana uljem, imali su crne uvojke i bili su sretni. Kao rasputena djeca igrali su se loptom, bacali je u pijesak, smijui se, lizali sladoled iz iste koarice. Ali ono to je bilo dirljivo, bila je njihova srea, njihovo nevino radovanje jedno drugom. A ja? Sjedila sam sa sestrom na plai i crtala, s vremena na vrijeme opominjala djecu, kad bi postajala previe drska i esto razmiljala o mranim planovima. Moja je mladost prola, vie nikada neu doivjeti prvu ljubav, ako sam je uope ikada i doivjela. itelji Ischije razlikovali su se od talijanskih turista iz unutranjosti po povuenosti i tvrdoglavosti; mukarci nisu bili na glasu kao ljubavnici. U svakom sluaju, moj slikar Paolo spadao je meu stidljive individualce; jo i danas esto mislim na njega s mnogo tuge. Mnoge posjetiteljice sa sjevera sasvim su svjesno lovile latinske ljubavnike. Bilo mi je ak i neugodno kad sam vidjela kako im se spremno podaju i kako se i starije ene izazovno ponaaju. Stoga su mi bile milije matrone s juga u njihovim crnim haljinama, radija bih bila jedna od njih nego da spadam meu one nezasitne pedesetogodinjakinje koje se bacaju na mlade mukarce. S druge strane, mislim da su me one smatrale glupom. Bilo mi je zamorno neprestano odbijati oboavatelje moje svijetle kose. Talijan Gabriele Salci je 1716 na slici s papigom prikazao sve osjetilne uitke, ali u prikrivenom obliku. Samo je ena mogla postaviti stol tako lascivno: na plavom

svilenom stolnjaku nalazi se tanki manji stolnjak s prozranim rubom od ipke kao podloga za koaru s voem, violina i posluavnik s umjetniki izbruenom aom za vino. elju za jelom potiu mali kolai posut eerom i ukusno voe, uho se raduje violinskom koncertu, nos njui poluotvorenu ruu, prsti dodiruju njenu ipku i ureze na staklu, oko uiva u igri svjeih boja. I papiga poudno odmjerava napuklu smokvu koju vrsto pridrava kandom i koju je ve s uitkom iskuala. Vjerojatno pohotna ptica svinuta kljuna predstavlja spolnu elju koju se slikari prijanjih vremena znali izraziti diskretnije nego to smo mi to navikli, na primjer, u dananjim filmovima. U smokvi ima erotike, papigin kljun prodire u njezinu ruiastu unutranjost ne obazirui se na dinju, groe i breskvu na lijevoj strani. I suvremeni zavodnik svojom jasnom armantnom jednoznanou nalikuje arenoj ptici na slici i u svakom je trenutku spreman bez grinje savjesti pozobati najslae plodove. Ali, jesam li i ja prezrela smokva? Ellen me povremeno nagovarala kao kakvog tvrdoglavog magarca. Mene su tako zduno odgajali da postanem pristojna ena, da se ak i poslije mueve smrti nisam usudila nita poduzeti. Nadala sam se da ste bar vi, mlade ene, malo hrabrije! Ja nisam udovica, rekla sam. Moda se tako teko snalazim s mukarcima jer sam u oevim oima uvijek bila tvrd orah. Ellen je rekla kako se sve ene teko snalze s mukarcima, a i mukarci sa enama. Htjela sam sestri neto darovati, ali to? Nakit gotovo i ne nosi, a nisam mogla ocijeniti njezin neobian ukus u odijevanju. Zbog nje sam jedno cijelo popodne obilazila razliita mjesta i trgovine dok nisam na kraju u Casamiccioli pronala zdjelu za voe, ukraenu voem od porculana. Ellen se obradovala. Imala bih jo jednu elju, rekla je, i to da mi napravi portret! Paolo bi to znao mnogo bolje, pomislila sam. Na mojoj polupanoj obiteljskoj slici pojedine su se osobe mogle prepoznati samo uz veliki napor, ali sam unato tome pokuala. Ellen mi je strpljivo pozirala, ali rezultat nije bio zadovoljavajui. I sama je to brzo uvidjela. Zna li to, Anne, rekla je, s ljudima ima problema, ali se ini da je sa stvarima sve u rede. Nacrtaj mi samo jednu sliku za uspomenu i neka na njoj budu predmeti koji e me podsjeati na Ischiju. Na balkon obrastao bugenvilejama poslagale smo koljke, filigranski kostur morskoga jea, crvene cvjetove oleandra i novu zdjelu za voe i pokuale sastaviti draesnu otonu mrtvu prirodu. Lara nas je prekinula, rekla je kako je nala drago kamenje u vodi i da ga moramo spremiti. Oba su djeteta ronila izlaui se ivotnoj opasnosti, kako su tvrdila i konano iznijela na obalu blago, za koje se ispostavilo da su zapravo komadi keramikih ploica kojima je more dalo oblinu. Dodali smo ih naem aranmanu. S izleta u Forio Ellen mi je donijela uzvratan dar, erotski bakrorez s pompejskim motivom: centaur grli nimfu. Objesi ga iznad kreveta, savjetovala mi je, i skini svetog Josipa sa zida! Pogledale smo se i prasnule u smijeh. Dva tjedna ljenarenja, sunce, more i dobra hrana pomalo su mi davali izgled putene nimfe. Tog posljednjeg tjedna Lara, koja je do tada bila utjelovljenje dobre volje, postala je nemirna i neprestano se svaala s bratom. Makni mi se s puta, ula sam je kako govori.

Jost, koji je kao jedino muko bie u naem krugu esto izigravao snanog mukarca, sprijateljio se s drugom djecom. Promatrala sam kako je mukarac srednjih godina uio djeake plivati. Kad je Jost stao na krhotinu stakla, on je dopratio bolesnika, koji je epao, do naeg uporita. za prvu pomo imala sam u torbi samo papir za slikanje s vodenim bojama. Stranac, koji se predstavio kao Rdiger Pentmann, posudio je od vlasnika slastiarne kovei sa zavojima. Kad je ugledao vlastitu krv, Jost je problijedio, a povrh toga nije smio vie ulaziti u vodu! Rdiger Pentmann se smilovao. to misli o partiji pokera? predloio je. Imam karte ovdje. Brzo ete nauiti, sigurno e igrati i tvoja sestra s nama. Za vrijeme kratkog prekida igre Lara je dotrala k meni. Rdiger je ba cool, rekla je. Izgleda kao pravi pokera. Ja sam, dodue, savjetovala keri da ne oslovljava nepoznatu osobu odmah s imenom, ali sam zadovoljno nastavila slikati ne slutei da e sljedeih dana zapoeti nova igra. Poslije smo saznali da je Rdiger Pentmann matematiar iz Hannovera. To mu je bio prvi dan odmora i jo mu koa nije potamnjela, za razliku od nae. Naalost, hotel, u kojemu je privremeno odsjeo, nije mu se uope sviao. Moda e otii na Capri i ostati tamo. Na je hotel izvrstan, rekao je Jost. Moda imaju jo koju slobodnu sobu! Ellen se odmah sloila s njim. Rdiger je, dakle, odluio, ruati s nama i tom prigodom pogledati kuu. Doao je, jeo i ostao. Ellen je odmah poela mudrovati. Jasno je da je ostao zbog tebe, rekla je. Ne vjerujem da je bacio oko na staru groficu. Jesi li primijetila? On ne nosi vjenani prsten! Ali to je sporedna stvar, glavno da trenutno nije s njim ni jedna ena. Misli li i ti da dobro izgleda? Da, izgledao je dobro i lijepo se ponaao, bio je ljubazan prema djeci i nikada nije bio nametljiv. Moda ak i pomalo stidljiv, pomislila sam, ali to mi se vie svialo nego da je previe otvoren. Kad nas je doslovno natjerao da si govorimo ti, Rdiger je gotovo pocrvenio. Doivjele smo ga kao profinjena, obrazovana ovjeka koji je neto malo govorio talijanski, mnogo itao i dobro poznavao pola Europe. ini se opet da je on ve znao da djeca imaju oca koji ne ivi za stalno odvojeno od obitelji. Nezamislivo da je mukarac od etrdeset etiri godine jo neoenjen, da nema ni obitelji ni prijateljice. Ili se nedavno rastao od ene ili je prekinuo s djevojkom. S druge strane, ponaao se kao neenjeni mukarac koji trai nevjestu. Bilo je dovoljno ena koje nisu sjedile na plai sa sjedokosom sestrom i s dvoje djece; takoer je bilo hotela u kojima su stanovali preteno mlai ljudi. Lara je upitala bez ustruavanja: Zar ti nema djece? Ne, naalost ih nije imao. Od tada je za naim stolom bilo sve veselije. Lara i Jost su osjeali da ih smatramo ozbiljnima i nastojali su nam se svidjeti, ja sam malo procvjetala, Ellen je bila oduevljena. Nas petero proveli smo cijeli dan zajedno. Tom mukarcu bezuvjetno je potrebna obitelj, rekla je Ellen. On ima uroeni dar za ophoenje s djecom. teta to ga nismo upoznali ve prvoga dana.

Stidljivim mukarcima, meutim, mora se dati mali poticaj. Za dorukom sam lagala: U mjestu Lacco Ameno vidjela sam runu torbicu koja mi ne izlazi iz glave. Tko bi poao sa mnom? Ja, rekla je Lara, ali se tu diplomatski ukljuila Ellen. Djeco, dogovorila sam se s Luigijem da danas jaete na konju njegova brata... Ja u vas fotografirati, odmah je rekao Rdiger. Moju namjeru, da se s njim na nekoliko sati odvojim od obitelji, naalost nije prozreo. Morala sam biti jasnija: Zapravo sam se nadala da e mi ti pomoi savjetom, rekla sam hrabro i pogledala ga oarano. Ponekad mi je teko odluiti to da kupim. Rdiger je rekao: I meni. Tvoja je sestra sigurno bolji savjetnik od mene. Ali ipak u rado poi s tobom. Lara nas je otpratila do autobusne postaje. Ja sam zapravo ve dovoljno jahala na Silvijinom konju, rekla je. Duboko sam uzdahnula, a ona je odmah nastavila: Ali neka teta Ellen bude zadovoljna. Morali smo dugo ekati autobus. Ovaj put mi je mogunost guve u autobusu bila sasvim po volji. Mama, povikala je Lara, dolaze dva autobusa. Drugi je sasvim prazan! Ali prije nego se snala, ja sam joj mahala iz prvoga autobusa. Moji pokuaji, da na svakom zavoju padnem na Rdigera, ubrzo su zavrili kad se ukazalo slobodno sjedalo. U Lacco Amenu vodila sam svoga pratitelja kroz javni park u vilu Arbusto. Park je bio brino zasaen sjenovitim drvoredima, ruama i mirtama. S poploene klupe imali smo pogleda na znak raspoznavanja grada, Il Fungo, gljivasti kameni blok koji se s Monte Epomea otkotrljao u more. Iz turistikog sam vodia proitala povijest jedne nesretne ljubavi, jer gljiva je, zapravo, predstavljala okamenjeni ljubavni par. Postupno sam dobila dojam da je i Rdiger od kamena. Odluno sam ga upitala: Jesi li oenjen? Odgovorio je nakon kratke stanke: Za razliku od tebe ja sam rastavljen ve deset godina. Zato ste se rastali? Nismo bili jedno za drugo. Moda smo bili premladi kad smo se vjenali. Uhvatila sam ga za lijevu ruku kako bih ga utjeila. Na koncu, netko od nas dvoje morao je poeti prvi. Izgledalo je kao da mu se to svia, ali je odmah slobodnom desnom rukom poeo listati po mojem turistikom vodiu za Ischiju traei podatak o tome kada se otvara arheoloki muzej. Gdje sam li samo pogrijeila? Poslije razgledanja muzeja, kupovine torbe i tanjuria tijesta vratili smo se natrag. U meuvremenu smo Ellen i ja ve stanovale u zasebnim jednokrevetnim sobama; pomalo iscrpljena povukla sam se na usamljeni popodnevni odmor. Nakon pet minuta sestra je pokucala na moja vrata i radoznalo me pogledala. Nita, rekla sam. Moda je homoseksualac? upitala je Ellen. Odmahnula sam glavom. A zato onda provodi praznike s nama? istovremeno smo rekle. Pretpostavljam da tuguje za nekom enom rekla je Ellen. Ne moe je zaboraviti, jo se u dui nije rastao s njom. Dala sam joj za pravo. Vjerojatno je to bio bezizgledan sluaj; na kraju, nisam htjela silovati Rdigera. Osim toga, i sama injenica njegove stalne prisutnosti bila je neto dobro jer me je od toga trenutka nesvjesno titio od talijanskih ljubavnika.

Zato je tajnica mojega mua tamo kod kue njemu toliko olakala stvar, a ja sam uza sav trud ostala kratkih rukava? Kad smo popodne opet zajedno sjedili na plai, pokazala sam dvoje mladih i rekla: Ba im zavidim, a ti? Moj kameni kavalir kimnuo je glavom s odobravanjem. Jo su napola djeca, rekao je zamiljeno. Jesam li mu bila prestara? Na kraju, ni on nije vie imao dvadeset godina. Ponovno sam pokuala i zamolila ga da mi namae lea kremom; posluao me isto onako ljubazno i s voljom kao to je to inila i moja sestra, ali ja sam znala da se to moe raditi i drukije. Lara je bila obazriva; upitala me u etiri oka: Voli li Rdigera vie nego tatu? Nasmijeila sam se pomalo usiljeno. Milo moje, kakva glupost! Za nekoliko dana bit emo opet kod kue i vie nikada neemo vidjeti Rdigera. Ispitivaki sam pogledala svoje dijete. Moda ga ti voli vie nego tatu? upitala sam oprezno. Odmahnula je glavom. On voli vie djeake nego djevojice, rekla je. Larine su me rijei probudile iz sna; od toga sam trenutka promatrala Rdigerove djeje igre irom otvorenih oiju. Zato do sada uope nisam pomislila da se tom ovjeka svia moj mali sin? Ellen, rekla sam potreseno, moda govorim gluposti. Pogledaj malo djecu! Rdiger je drao u ruci Jostovo stopalo i gledao mu ranu koja je dobro zarasla. Brino je rukom milovao potamnjelu noicu i gledao Josta s toliko njenosti da je dijete postalo zbunjeno i otrgnulo se od njega. Sve mi je jasno, rekla je Ellen. to emo sada? Otrovat u ga pokvarenim koljkama, predloila sam pjenei se od bijesa. Kao skamenjene zurile smo u Rdigera koji je sada dvadeset metara dalje od nas listao neki talijanski asopis dok su djeca opsjedala prodavaa sladoleda. Novac nisu dobila od mene. Zapravo, ne treba ga odmah staviti na led, rekla je Ellen nakon due utnje. Izgleda bezazleno. Nije bio ni jednu minutu sam s djecom. ivot na plai odvija se potpuno javno, a talijanske majke ne isputaju svoje sinove iz vida ni na sekundu. Dajem ruku u vatru da nije nita uinio naemu Jostu i da mu nee nita uiniti. Kako da to znamo? Ali ona je vjerojatno imala pravo. Kao to je meni lijepi par bio uitak za oi, tako sam u Rdigerovim oima vidjela koliko se raduje mojem lijepom sinu, ali istovremeno i sam vidjela i tugu zbog apsolutnog tabua. Posljednje smo dane proveli u slozi. Dala sam do znanja Rdigeru da sam ga proitala jer nisam mogla izbjei a da ne primijetim neto o tome: Ne sjedi ti za naim stolom zbog mojih lijepih oiju; ni Ellen ti nije slomila srce, Lara jo manje. Tko je onda jo ostao? Zanimljivo da je Rdiger bez rijei primio to ponienje, nije osporavao moje rijei niti se ispriavao. Poslije je rekao: Annerose, mi smo oboje nezadovoljni jer se iz razliitih razloga moramo odrei jedno drugoga. Vjerojatno e ti imati sree prije mene, jer se ja do kraja ivota moram boriti protiv moje udnje. Izgledao je tuno. Izvana smo djelovali kao nedirnuta obitelj i gotovo da smo i sami u to vjerovali dok smo posljednjeg dana sa iteljima Pontea slavili njihovoga zatitnika Ivana Josipa. Bila je prekrasna procesija na kopnu i na vodi i na kraju vatromet. Razmiljala

sam to bi Reinhard rekao kad bi znao da je moj prijatelj platonski homoseksualac. Otkako su stvari izale na vidjelo sve sam se bolje slagala s Rdigerom. Posljednje veeri ila sam s ellen u kratku veernju etnju. Upitala me znatieljno: Ja sam te, dodue, bolje upoznala, ali jedno mi jo uvijek nije jasno: rekla si kako si prije braka spavala s itavim nizom mukaraca. Zato ti je na odmoru bilo tako teko nai nekoga? Moda sam imala toliko mukaraca samo zato da napakostim majci, jer mi to inae nije bilo nikakvo zadovoljstvo. Reinhard je bio prvi s kojim mi je bilo lijepo. Prvi put sam imala odnos s njim na graevinskim skelama. Ellen se smijala. Djevojko, ako ne moe ni s jednim drugim mukarcem, onda budi fina prema svojemu muu! Da, mama! rekla sam. to se vie pribliavao sastanak s Reinhardom, ja sam bila sve nesigurnija. Samo su djeca nazivala kui. Ja nisam nita sama poduzela, nisam napisala ni jednu razglednicu niti sam mu kupila suvenir. Dok je on, navodno, samo radio, mi smo uivali. ivo sam zamiljala kako e Reinhard biti ivan i zavidan. Ali ako nas doeka u prijateljskom raspoloenju, mogao bi se izvui zakljuak da nema istu savjest. to bih, na kraju, trebala poeljeti? Dobro raspoloenog varalicu ili mrzovoljnog, vrijednog, ali vjernog supruga? Kad smo se poeli pakirati, morala sam umatati u maramica mnogo malih koljki, koraljnih granica, kamenia i osuenih morskih konjia. Ali to nisu bile djeje stvari nego moja vlastita zbirka: zaliha za budue mrtve prirode. Radovala sam se vremenu koje u provesti za kuhinjskim stolom i koje je pripadalo samo meni. Pred oima mi je lebdjela slika kako u kutiji od okoladnih bombona slaem svoje morske uspomene. K tome su se jo nudile prazne pueve kuice, krhotine obiteljske slike i suho cvijee kao uitak za oi; kokoja kost, leptir i plavi iak takoer su dolazili u obzir. Krenula sam na put kui puna radnoga zanosa i dobrih zamisli. Rdiger nas je odvezao do zrane luke u Napulju, Reinhard e doi pred nas u Frankfurtu. 13. Ovja glava Pljusak pri sputanju u zranu luku u potpunosti je bio u skladu s mojim loim raspoloenjem. Djeca su se bacila na oca i tako su ga snano zagrlila kao da ga nisu vidjela mjesecima. Dirnut time Reinhard me uzeo u naruje, potom je natovario stvari na mala kolica za kovege i odmahivao glavom gledajui veliki broj plastinih vreica s priborom za pecanje, koji je zauzimao mnogo mjesta, naoalama za ronjenje i mokrim kupaim gaama. U autu je poela pria, Lara je govorila bez toke i zareza sve do kunih vrata. Kako je izgledalo kod kue? Uredno ili je sve bilo prljavo? Ni jedno ni drugo, utvrdila sam, isto kao to i Reinhardovo psihiko stanje nije bilo ni poletno ni mrzovoljno. U posljednja dva dana nitko nije spremao kuu, ali nije uope izgledalo kao da je tri tjedna bila zaputena. Dok se u stroju za pranje okretala prva tura rublja, otrala sam u vrt. Bila sam gotovo sigurna da u naletjeti na novozasaene jelke. To je

Reinhard, meutim, propustio, kao uostalom i pliijevljenje i zalijevanje. dobro to je padala kia. Tata, zna li igrati poker? ula sam kako si Jost pita oca. Reinhard je, dodue, rekao da je skat zanimljiviji, ali je ipak spremno donio karte iz ladice da s djecom prije ruka odigra partiju pokera. Ja sam u kuhinji prala prljave alice od kave (bez ostataka rua za usne) i tanjure, na kojima se stvrdnula prljavtina i mogla sam uti kroz otvor prema blagovaonici kako djeca u svakoj drugoj reenici govore: Ali Rdiger je rekao... Istom kada su Lara i Jost otili u krevet, a mi pomalo zbunjeno sjedili zajedno, Reinhard je s nepovjerenjem upitao tko je taj Rdiger. Izvadila sam fotografije koje smo snimili polaroid-kamerom. je li taj ovjek ba na svakoj slici? upitao je Reinhard pomalo zajedljivo. Mislio sam da si bila na odmoru sa svojom sestrom. Da, Ellen se nije mogla vidjeti gotovo ni na jednoj slici jer je ona skoro svako put snimala. Nekim udom, u prva dva tjedna, dok jo nismo imali muku pratnju, uope nismo ni pomislili na fotografiranje. Ellen se time zarazila istom kada se pojavio Rdiger. Nakon pomnog pregledavanja slika, Reinhard je poeo lupetati: Tako, dakle! Imala si drutvo na odmoru! Ne mora se uzbuivati!, umirivala sam ga i to mi je bilo zabavno jer ga nisam takvog poznavala, Rdigeru ja nisam bila zanimljiva. Njega zanimaju mali djeaci. Da sam barem utjela! Reinhard je bio toliko uasnut nakon mojih rijei da se vie nije mogao smiriti. Jesam li luda! Uzalud sam ga uvjeravala da Rdiger ne bi nikada uinio neto loe. Moj me suprug smatrao neodgovornom, bezgranino glupom i nesposobnom da zatitim njegovu djecu. Glupa sam kao ovca koja u glavi ima samo sijena i slame, a od majinskog instinkta i zdravog razuma nema ni traga, rekao je. Na slici, koja prikazuje kuhinju, nepoznatog slikara u sreditu pozornosti nalazi se odrezana ovja glava: svojim otvorenim oima i bolno iskrivljenim ustima ta je bezazlena ivotinja prije simbol patnje nego gluposti. U pozadini objeduje Isus s dvojicom apostola, djevojka odrava vatru kako bi se moglo pripremiti raskono jelo od namirnica na velikom kuhinjskom stolu. U gostionici u Emmausu pokraj ovje glave na hrastovom stolu lee sivozelene mahune graka, bijele repe, kelj, luk, svjei kruh i jedna haringa; koara za voe puna treanja, jabuka u kruaka, u pozadini blijeti ulateni kotli od mesinga. Uz donji rub slike protee se rub stola na kojem su svoje mjesto nali i sitni predmeti: muhe i leptir, ruica i cvijet metvice, trenja i ribizla. etiri elementa prikazana su s pomou pucketave vatre s ognjita, prozranog leptira, ribe i povra iz dubine tla. Sasvim u pozadini odigrava se prizor iz biblijskog ivota jer je nepoznati slikar svoje umijee radije htio dokazati punim zasienim bojama i kontrastima kuhinjskoga inventara nego moralizirajuim sadrajima. U glinenom vru za vodu odraava se svjetlo s prozora koje pada i na ulateni kotli i na riblje ljuske. Struktura tkane lanene kuhinjske krpe, pletene koare, poput daka njenih cvjetova, mekanog nosa ovce i grubih ila na kelju predstavljena je tako plastino da ovjek poeli prstima opipati njihovu povrinu. Ipak je sav sjaj stvaranja bez slikarskog umijea jednako tako povran i vremenski ogranien kao i, naalost, trud domaice oko sveanog objeda. Ispraznost, barokna prolaznost, u najmanju je ruku ostala stalna prilikom svakidanjeg kuhanja.

I tako sam ja svoje obveze u kui stalno doivljavala kao Sizifov posao po danu sam prala posue, kuhala, prala, istila i plijevila korov, a slijedeeg sam jutra mogla poeti sve iznova. Moju veliku obiteljsku sliku Reinhard je razbio, nije mi ostalo nita, nita nije bilo tako postojana kao to su bile one rune kue koje je gradio moj suprug. Djeca e me napustiti za deset godina. Zato, zapravo, ivim? One prve veeri neugodnu je situaciju prekinuo telefon. S olakanjem sam pola prema aparatu, a Reinhard je upalio televizor. Jeste li zdravi stigli kui? upitala je Ellen. Jesi li sama, moe li slobodno govoriti? Stajala sam u hodniku, malo pritvorila vrata od dnevne sobe i sestro podnijela izvjetaj o trenutnom poloaju: Nije dobro to se na svakoj tvojoj slici moe vidjeti Rdiger! reinhard je prvo bio ljubomoran, a onda sam se ja izletjela s istinom. Ne moe si uope zamisliti... inilo se da Ellen potiskuje smijeh. Ali on je, meutim, vodio ljubav s tajnicom? Jo dok sam razmiljala jesam li za ovo kratko vrijeme naila na neke tragove, pogled mi se zaustavio na prozoru. Ellen, kukiane zavjese su svjee oprane! nije li to udno? Moja je sestra ovakav in smatrala neprimjerenim jednoj ljubavnici. Jedino ako je htjela dokazati kako je ona super-ena koje bolje vodi brigu o Reinhardu nego jedna takva neuredna ena kao to si ti! Ali zna to, nije ba ni lijepo vratiti se u prazan stan. Meu potom bile su samo opomene i obavijesti o smrti. Djeca moje najbolje prijateljice ovako su to jednom rekla: Dvije vjerne majine ruke prestale su tui... Nije mi bilo do neumjesnih ala jer sam sa mjesta, na kojem sam stajala, vidjela kuhinjski ormar i na njemu deset punih staklenki. ekaj malo, rekla sam i odjurila do staklenki s pekmezom. Jednostavno je neshvatljivo, ali super-ena je kuhala pekmez od vianja! Naljepnice su ispisane rukom! Moe li zamisliti to perverznije?! ula sam Hellen kako je ispustila zvuk, koji je izraavao zbunjenost, i istovremeno sam ula kripu vrata. Reinhard je uo moju posljednju reenicu. Zar te Rdiger ve zove? upitao je. Pruila sam mu slualicu. Anne, dijete, to je? vikala je Ellen u Reinhardovo uho. Spustio je slualicu, ja sam poela plakati i sva izvan sebe poela pokazivati staklenke ukraene ipkastim papirom i crvenim vrpcama. Ah, tako, rekao je Reinhard, moja je majka bila ovdje tjedan dana. Zamalo da nije dolo do pomirenja u krevetu. Ali kad smo se u krevetu priljubili jedno uz drugo, odjednom sam poela kihati i morala sam obrisati nos. Napad alergije prestao je istom na mranoj terasi. Kad sam se nakon pola sata drui od hladnoe uvukla u krevet, glasno me hrkanje podsjetilo na moju nesposobnost da budem dobra supruga. S jedne strane mogla sam odahnuti, jer Reinhard ne bi nikada doveo drugu enu dok mu je majka u kui, s druge strane nisam voljela da ta stara, isluena i vrijedna domaica otkrije moje male neurednosti. Jo odavno sam morala temeljito oprati hladionik; ona je to sigurno napravila sa mnogo ara i octene vode, osim toga oistila kuhinjske ormare od sloja masnoe, a stvari u njima poslagala drukije nego to ja to inim. Uz veliki sam napor odgurnula tednjak iz nie jer iz iskustva znam da se tamo nakupi lijepa zbirka rezanaca, graka, etona, lovorova lista i komadia luka koja se

tankim slojem ulja zalijepi za pod; iza naega tednjaka mogao bi se organizirati izlet. Sada je tamo bilo kao u spilji zmaja koji je opsjednut ienjem. Toga je jutra bilo puno posla. Djeca su, dodue, jo uvijek bila na praznicima, ali ona su odmah poslije doruka otila biciklima do svojih prijatelja da im priaju o naem odmoru u Italiji. Pregledala sam sve ormare, prevrnula sve ladice, prekopala koaru s priborom za ivanje kako bih nanjuila dokaze svekrvinog marljivog rada. Samo je vrt zapustila, ali za jedan jedini tjedan uinila je vrlo mnogo. Je li mislila sve najbolje kako bi me obradovala ili mi je pak htjela pokazati kako bi, zapravo, uvijek trebalo izgledati u kui? Nisam znala odgovoriti na to pitanje. Svake godine za Boi doputovala je Reinhardova majka iz Backnanga i dva tjedna kuhala za obitelj, to jest, zapravo samo za svojega djeaka, ljubljenog Hardija. Sva su se njegova omiljena jela nala na stolu, pri emu su se Jost i Lara oduevljavali samo valjucima od sira, a fileki, koji su dva put doli na red, su im se gadili. Ja se, zapravo, nisam imala razloga aliti, ona nije postavljala nikakve posebne zahtjeve i bila je utljiva. Lijepo si mogu zamisliti kako je kuhala Rinhardu i kako je, strpljivije od mene, ekala da se vrati kasno naveer. Kad je ugledala ipkane zavjese, koje je sama kukiala i koje su u meuvremenu postale sive, sigurno joj je izmakao uzdah Jao, ovo je strano! i zatim je odmah prela na djelo Popodne sam htjela nazvati svoje prijateljice. Lucie je jo bila s Gottfriedom i etvero djece na godinjem odmoru, to sam morala znati. Kod Silvije javila se samo kronino uvrijeena Korinna. Mama mui konje, rekla je kroz nos. Trebam li joj prenijeti kakvu poruku? Ne, ja u se ponovno javiti. Odvaila sam se i okrenula Birgitin broj; htjela sam, zapravo, samo uti njezin glas i odmah spustiti slualicu. Telefonska je sekretarica odsvirala nekoliko taktova, a onda se zauo muki glas: Do poetka rujna moete nas nazvati u nau vikendicu. Takva poruka na telefonskoj sekretarici bila je kao roena za provalnike. Birgitin suprug, koji toliko putuje po svijetu, trebao bi tako neto znati. Od kada su gospoda bila u vikendici? Otvorila sam ladicu Reinhardova pisaeg stola. Deset kazeta ekalo je marljivu tajnicu. Ba bi bilo praktino kad bi moja svekrva znala pisati pisaim strojem. Sada u opet imati prilike uti Reinhardovu omiljenu rije delegirati. Unato tome bilo mi je lake. Zapravo, ja sam doista bila glupa kao ovca jer sam si pokvarila praznike neprestanim zamiljanjem kako me Reinhard vara s Birgit ni ne slutei da mi je ta tri tjedna bio isto tako vjeran, protiv svoje volje, kao i ja njemu. Ali neto ipak nije bilo u redu. Zato sam dobila napad alergije kad me Reinhard zagrlio? U kupaonici nije bilo nove vodice za poslije brijanja, u podrumu nije bilo nikakvo neiskuano sredstvo za pranje rublja niti je bilo egzotinoga cvijea u vazi. Njukala sam po njegovu jastuku i ponovno sam morala kihati, ali samo jednom. Presvukla sam krevete. Danas naveer ne smije se dogoditi nita nepredvieno ako Reinhard poeli doi na moju polovinu kreveta. Ako. U potanskom sanduiu nalazio se veliki omot na kojem je adresa bila napisana upadljivo sitnim slovima, to me podsjetilo na Imke. Rdiger nam je poslao mnogo ljepe snimke nego sestra. Bio je obazriv na male gadosti drugih ljudi pa je loije slike vjerojatno izdvojio. Da pokaem Reinhardu kako mu se obitelj eta plaom, potamnjela od sunca? Za sada radije ne. Kako mi djeca ne bi pokvarila raune, brzo sam gurnula omot pod moj madrac.

Obino sam sluala radio dok sam glaala rublje ili sam odvukla dasku za peglanje u dnevnu sobu i gledala televiziju. Ovaj puta sam imala neto drugo na pameti. Crtee s godinjeg odmora, skice i sliice privrstila sam pribadaama za tapetu i promatrala svoja djela dok je lijeva ruka sama od sebe ravnala rublje, a desna prevlaila glaalo preko njega. Najvie su mi se sviali crtei perom koje sam obojila vodenim bojama i koji su mi se inili originalnijim od mojih ranijih slika na staklu. Svijet mi je stavio na raspolaganje divovski fundus: predmeti kojih je tiho postojanje oivjelo slikarskim umijeem. Kad njihovi stvarni uzoru ve odavno budu u kantama za smee, slike e buduim naratajima priati prie o dananjem svakodnevnom ivotu. Samo to sam bila gotova s glaanjem, donijela sam si sivi lonac za krastavce od fajanse koji je bio ukraen kobaltnoplavim kienim ornamentom. Svjetlo je padalo sa strane i oblikovalo sjenu i nabore: perom su se mogli iscrtati najfiniji odsjaji kako bi se dobila oblina, punina i sjaj posude. Izazovna zadaa, pomislila sam, ali sam htjela oblikovati jo sloeniju mrtvu prirodu. Tri drvene kuhae, koje sam stavila u lonac, plava karirana kuhinjska krpa kao podloga, struak lavande i nekoliko ljiva pokazali su se kao idealni dodatak za moju gotovo jednobojnu sliku s prizorom iz kuhinje. Predmete sam namjetala tako dugo sve dok nije postalo prekasno za slikanje jer su nagrnula moja gladna djeca. Kad je Reinhard naveer uao u kuhinju, Lara je poela vikati jer mu je ruka bila u zavojima i zataknuta u povez. I ja sam problijedila. Jesi li pao sa skele? upitala sam jer sam na poetku naega braka esto imala odgovarajue none more. Pao sam s konja, rekao je Reinhard i prigueno se nasmijao. Silvija me nagovorila da se popnem na njezinog konja koji je, navodno, miran poput janjeta. Samo to sam ga zajaio, glupa je stoka poela trati. Ali tata, mi smo mislili da ti radi rekao je Jost sa zanimanjem. Naravno, radio je, ali da bi se mogao napraviti savreni nacrt dvorane za jahanje i poslije je izgraditi, moraju se pogledati i ti podmukli drijepci. Hoe li moi jednom rukom voziti auto? upitala sam zabrinuto. Kako bi me smirio, rekao je da nije slomio ruku i da ga je Silvia odmah odvezla na snimanje. Za nekoliko dana moi e skinuti zavoje, naravno da je vozio taj mali dio puta, konano, nije bogalj. Bez lijeve ruke ipak je bio nesposoban za mnogo toga. Rezala sam Reinhardu meso i mazala mu kruh maslacem, Jost je ulazi k njemu u kadu prilikom kupanja i pazio da mu se ne smoi zavoj. Tata, i mi smo jahali na odmoru, ali nitko nije pao, ula sam kako mu govori. Lara mi je donijela zaprljane traperice i koulju umrljanu krvlju. Sve sam stavila u stroj za pranje i pri tom sam strano kihala. Silvia je nazvala. Pekla ju je savjest. Strano mi je ao, ja sam kriva za sve. Upravo sam ga nagovorila da ui jahati... O tome nisam znala nita. Reinhard je izvrsno igrao tenis, rekla je Silvia, pa se moglo pretpostaviti da bi mu se dopale i druge vrste sporta. Jahaka udruga k tome ima mnogo bogatih lanova koji bi moda mogli dati graditi kue. Moda bi i ti mogao..., poela je. Draga Silvia, ti odavno zna da me ni deset konja ne mogu odvui u staju. Uostalom, sada mi je jasno zato sam tako alergino reagirala na vlastitog supruga. Onda sorry. Silvia se ispriavala malo previe.

 Ti tu ne moe nita uiniti, tvrdila sam. Odrastao mukarac mora znati sam paziti na sebe. Ali ni sama nisam bila sasvim sigurna u to to govorim. Te noi sam ula supruga kako s vremena na vrijema uzdie, ali sigurno ne od uitka. Tako mu i treba, pomislila sam, kad se mora penjati na tue konje! Reinhard je traio da mu donesem doruak u krevet i kako mu se to svidjelo, odluio je da uope ne ustane. Bila je to strana no, rekao je. Budi tako dobra, Anne, i donesi mi moje spise iz ureda kad bude ila u kupovinu. Moram provjeriti nekoliko rauna obrtnika, a to mogu i kod kue. Iznimno mi je to odgovaralo jer sam tako mogla pregledati njegov ured. Staklena je kugla stajala na pisaem stolu kao da ne moe raspiriti ni najmanju vatricu. Birgitin je album s fotografijama nestao, na konom trosjedu nije bilo ukosnica. Odmah sam pronala papire koje je Reinhard traio. Ispod svih papira nalazio se neki raun koji nije bio naslovljen na njegove nalogodavce nego na njega samog: Birgit je za nekoliko sati rada kao tajnica traila strano veliki iznos. To si ne moemo priutiti! S druge strane, sada je Reinhard imao crno na bijelom iznos za posao koji sam ja radila besplatno. Vjerojatno je on ve dao otkaz Birgit zbog pretjerano velikih zahtjeva i sada eka povoljnu priliku da mene ponovno upregne. Zbogom, mrtva prirodo! U sluaju da je poslije nesretnog sluaja jo uvijek htio uiti jahati, to bi sigurno bilo skuplje nego lanarina u teniskom klubu; a Silvijina nedavna pria o jedrenju i o jahti vjerojatno je u njemu pobudila jo zahtjevnije elje. Sve to nije pristajalo mojem suprugu koji se uvijek rugao visokim krugovima, koji je bio podrijetlom iz jednostavne obitelji i na naem vjenanju nije znao kako se jedu paroge. Naveer su Silvia i Udo doli posjetiti bolesnika s buketom cvijea, bocom pjenuca i knjigom za itanje u krevetu. Bolesnik je sjedio pred televizorom u papuama i pidami i gledao nogometnu utakmicu. Nai su prijatelji bili raspoloeni, Udo se ispriavao zbog svoje nemogue ene koja je mojeg jadnog supruga prisilila da jai. Kad sam otila u kuhinju po ae za ampanjac, Udo je doao za mnom. Kad se ve Silvia i Udo zabavljaju u staji, mi bismo mogli za uzvrat... Odmah sam ga prekinula jer sam mogla biti i bez njegovih zajedljivih primjedbi. Ali, sigurno, Udo, rekla sam. A onda emo otii zajedno na talk-shaw gdje parovi priaju o iskustvima s izmjenom partnera. Udo me preplaeno pogledao, a onda se nasmijao s velikim naporom. Te noi muio me san koji neu nikada zaboraviti; ponovno je kada igrala odluujuu ulogu. Reinhard i ja bili smo jedne ljetne nedjelje pozvani s djecom na rotiljanje. U poetku je svatko radio neto drugo: Udo je premazivao uljem kobasice i janjee kotlete, Silvia je lijeno leala u lealjci, Reinhard je fenom raspirivao vatru kako bi drveni ugalj to prije poeo gorjeti, djeca su se igrala sa zamorcima. Ja sam razgledala vrt, zavlaila se pod bunje, prouavala alat u drvenoj kolibi i odjednom pala u jamu koja je bila puna stajskoga gnojiva. Moja je lijepa ljetna haljina bila unitena, smrdjela sam na tri milje protiv vjetra. Nitko nije pokazao saaljenja, samo su se glasno smijali. Mar, u kadu! povikao je Reinhard i ja sam se pourila do velike kupaonice pune sunca. Konano sam se osjeala istom i svjeom, obukla sam Silvijin svileni kimono i ponovno otila u vrt. Jesi li oistila kadu? upitala me prijateljica. Pogledala sam je

razrogaenih oiju. Jesam li? Zajedno smo otile u kupaonicu. Kada je bila toliko prljava da jo nisam nikada vidjela takvo to.

14. Razvratnost Sasvim drukije nego u snu sljedei dan, nedjelja, bio je vrlo ugodan; prethodne veeri Reinhard i ja smo poslije due apstinencije spavali zajedno i to je prolo bez napada alergije. Moram priznati da je inicijativa krenula iskljuivo od mene. Moj motiv nije bila nikakava pretjerana ljubav koja sve oprata, nego nuna potreba. Morala sam se suzdravati prije, za vrijeme i poslije praznika, a onda odjednom nisam vie mogla izdrati. Dodue, ta jedna ljubavna no nije ni izdaleka bila dovoljna da se nadoknade propusti od nekoliko tjedana, ali to je bio poetak normaliziranja odnosa. Voljela bih da me rano ujutro ponovno uzeo u naruje, ali kad sam se probudila, Reinhard je ve bio ustao i igrao s djecom novu omiljenu igru. Njegova je ruka ponovno bila u funkciji, ali mu raspoloenje nije bilo ba na visini. Posljednjih sam dana opazila na njemu neku smuenu ivanost to sam pripisala nedostatku nuno potrebnog odmora. Nije mi preostalo nita drugo nego da se trpim sa suprugom pa sam se sjetila Elleninih savjeta. Ako nam se brak ne popravi, ja sam izlaz vidjela samo u rastavi ali jesu li moji razlozi za takav korak imali potrebnu teinu? Kamo bih otila s djecom? Je li Reinhard dovoljno zaraivao da bi mogao uzdravati dva kuanstva? Prije svega, Lara i Jost bi bezgranino patili; ula sam kao se radosno smiju ocu. A ja bih morala sama i naputena ostariti u ovom kavezu za ptice. Ja sam djelomice kriva za nae razmirice, rekla sam sama sebi, ljubomorna sam i ivana, a on je, naprotiv, normalan mukarac, samo to je osjetljiv kao mimoza. Onaj sluaj s Imke, koji mu ne mogu oprostiti, pokazao je kako je on otvoren za svako oboavanje. Vjerojatno sam i ja trebala tako igrati oko njega. Na poetku sedamnestoga stoljea poznavatelj slikarstva bio je u stanju interpretirati prizor iz kuhinje, koji se nalazi u prvom planu, kao propovijed protiv tjelesne poude. Jeremias van Winghe je kao i mnogi njegovi kolege napunio kuhinjski stol u gostionici bogatim darovima prirode. Ja imam u svojoj kuhinji slian otvor kao to je ovaj na slici. Pogled u restoran otkriva tri mukarca koji si prikrauju vrijeme ekanja nekakvom igrom na dasci. Gosti zanimaju slikara daleko manje od onoga to se dogaa u kuhinji, jer ovdje prevladava meso u svim oblicima: oupana blijedo-ruiasta koko, svijetlocrveni janjei but i sluavka na licu koje se ponavljaju te dvije boje. Bijelu koulju, koja joj pokriva dekolte samo onoliko koliko je potrebno, dodue, pridrava lijevom rukom, ali je ipak u stanju koketno pokazati grudi. Desnom rukom gura od sebe napasnoga mukarca, dodue, neodluno i s pola snage, ali pogled na novi u njegovoj ruci dokazuje da je udvara ve dobio igru. Barokni par jasno pokazuje svoju spremnost na grijeh, ali ono, to je doista nepristojno na slici, zapravo je koko. Leei na leima, rairenih i podignutih nogu, bestidno pokazuje svoju prorezanu stranjicu. Jednako tako, mali djeak, koji kradomice uzima crvenu jabuku, potvruje usporedbu s rajskim vrtom. Uobiajeni prilozi, kao to su kelj i mrkva, u ovom kontekstu predstavljaju neto razvratno.

Jedino riba, koja lei na jednostavnom drvenom pladnju odmah pred oima promatraa, nagovijeta neku mogunost suzdranosti. Jesam li se i ja one noi ponaala razbludno kao i ova sluavka, kao koko, kao mali kradljivac jabuke? Ali, ja sam svoju udnju usmjerila prema vlastitom suprugu pa mi ak ni sveenik iz vremena puritanizma ne bi to uraunao u zavoenje. Odmah poslije nedjeljnoga ruka zazvonio je telefon. Neka zvoni, rekla sam, sigurno je to Ellen ili majka, nazvat u ih poslije. Reinhard je odmah skoio. A to ako mi gori ured? upitao je razdraeno i pojurio do aparata da bi mi odmah potom mahnuo. To je Silvia, rekao je kratko, ali je ostao u blizini da bi mogao uti to priamo. Ovdje je vrijeme odvratno. Je li tako i kod vas? pitala je Silvia. Ja sam od juer kod moje majke u Rhedeu. Glupa sam to sam zaboravila naoale za itanje! Korinna i Nora tvrde da sam zaboravna zato to jedem meso. Ali ni moje keri nisu bolje. One su ostavile svoje aparate za zube. Uvjeravala sam je kako mi je ao i kako nisam znala da ona ve treba naoale. Na koncu, ja sam starija od tebe, zajedljivo mi je uzvratila. Ali kad bi ovdje bilo konja, naoale mi ne bi nedostajale. Hoe li mi uiniti veliku uslugu? Upitala sam Kakvu uslugu? mislei kako je rije o zalijevanju cvijea. Ve cijelo dopodne pokuavam dobiti Uda. Juer sam mu ostavila poruku na sekretarici da me nazove, ali se uope nije javio. To mi nije jasno, ali moda je aparat neispravan. Udo mora sutra ii na slubeni put pa je vano da mi prije toga poalje stvari! Naravno, obeala sam da u jo dana posjetiti Uda i prenijeti mu poruku. Naoale za itanje nalaze se ili na njezinom nonom ormariu ili pokraj televizijskoga programa ispod svjetiljke u dnevnoj sobi, a aparati za zube... Ali ako Udo ne bude kod kue? Pa ti zna gdje se nalaze kljuevi od ulaznih vrata, zapovijedila mi je Silvia. Ako on ne otvori, molim te, ui unutra i potrai naoale! A ako Udo lei pijan na krevetu, prodrmaj ga i probudi! Pomalo neraspoloena sjela sam ponovno za stol k svojoj obitelji. Reinhard me upitno pogledao pa sam sve ispripovijedila. Zapravo, nekakav predosjeaj, ocijenio je. Ne vjerujem, rekla sam. to se u Rhedeu moe raditi osim itati! Ali bilo bi mi drae kad bi poao sa mnom. Nisam ba imala volje otii sama u odaje pijanoga Kazanove. Pomalo sam i ja sumnjala kako me Silvia zapravo alje da vidim to Udo radi. Osim toga, sigurno je raunala s tim da u ja spakirati naoale i aparate za zube i odnijeti ih na potu, a ne Udo. Kako bi on to i mogao napraviti kad sutra mora na slubeni put? Kad smo sjedili u autu, upitala sam kao usput: Kako si doao na to da bi ured mogao izgorjeti? Reinhard je traio postaju na radiju. Ah, to. Nisam ti o tome uope priao. Kad ste otputovali, zamalo se nije dogodila katastrofa. Glsun je stavila staklenu kuglu na prozor. Skoro su izgorjeli vani dokumenti jer je kugla imala uinak lee. Ali, na sreu, tada se vrijeme promijenilo pa ima samo nekoliko mrlja na papirima. Udov auto stajao je pred kuom. Nitko nije uo da zvonimo, Silvia je imala pravo, neto nije bilo u redu. Prole godine za vrijeme vruega ljeta, dok je bila na odmoru, redovito sam zalijevala geranije. Kao i tada, klju je bio sakriven u loncu u kojem je

bila palma. To nije dobro skrovite, smatrao je Reinhard, iskusan provalnik zna da veina ljudi ostavlja kljueve pod nekim kamenom ili ispod otiraa, ali ni lonci s cvijeem nisu bili nita neobino. Uli smo unutra. Hallo, Udo! povikao je Reinhard; nita se nije ni pomaklo. Mislila sam da u joj ja morati slati naoale, uzdahnula sam i dala se u potragu. to je rekla Silvia? ili ovdje ili tamo? Dnevna soba, kuhinja, blagovaonica, zahod za goste, sve smo to brzo pregledali, Reinhard je poao za mnom gore. Imala sam neugodan osjeaj, kao da sam provalnica. to ako se Udo iznenada pojavi? U kupaonici su se nalazili aparati za zube njihovih keri. Umotala sam ih u papirnate maramice i nerado ih stavila u svoju torbu. U djejim nas je sobama doekao uobiajeni nered, mislim da Silvija nije ovdje ostavila svoje naoale. Na kraju smo uli u spavau sobu. Udo je mirno spavao na branom krevetu. Doi, idemo odavde, proaputala sam, ostavit emo mu poruku. Reinhard je bio drugoga miljenja i razmaknuo je zavjese. Jarko je svjetlo obasjalo Udove zatvorene oi, ali se one nisu otvorile. Obuzela me jeza kad sam rukom prela preko njegova hladnoga ela pa sam vrisnula. Nikada u ivotu nisam dodirnula mrtvaca. Hvala Bogu, nisam bila sama. Reinhard je dotaknuo Udovu ukoenu nogu, zatraio od mene zrcalo i stavio mu ga pod nos jer je u televizijskom krimiu vidio da se tako provjerava je li ovjek mrtav. to emo sada? upitala sam. Koliko je meni poznato, on je imao potekoa sa srcem, rekao je Reinhard. Pogledaj, njegov je noni ormari prava ljekarna! U tom sam trenutku sama poeljela popiti Udove kapi jer mi je srce tuklo kao ludo. Jo samo prije nekoliko dana taj me ovjek htio nagovoriti da se sastanemo! Moramo pozvati kunoga lijenika, rekao je Reinhard. Zna li sluajno tko je njihov lijenik? Znala sam jer smo imali istoga lijenika. pokraj kreveta nalazio se telefon. Dok je Reinhard telefonirao, spustila sam se, teko diui, u jedini naslonja, na kojem se pak nalazilo Udovo rublje. Brani krevet mojih prijatelja stajao je preda mnom poput kakve kazaline pozornice. Kakve li su se ovdje drame odigravale? Na Silvijinom sam nonom ormariu doista ugledala njezine naoale za itanje, potom razliite romane, naunice, maramice i vreicu lavade. Na Udovoj strani, kamo sam nerado pogledavala, nalazile su se strune knjige, rasprivai, kapi i masti, boca soka od grapefruita, liica za aj, bomboni protiv kalja, budilica, epovi za ui i jedan mali radio i sve je to inilo jedinstvenu mrtvu prirodu. Na upavoj prostirci ispred kreveta primijetila sam dnevne novine i takozvani magazin za mukarce, otvoren i preklopljen na odreenoj stranici. Djevojka na slici izgledala mi je, u svakom sluaju , tako dosadno da Udo nije nikako mogao dobio sran udar dok ju je promatrao. Iako je to bilo neprimjereno, odjednom sam osjetila potrebu za svojim blokom za skiciranje. Doi, idemo dolje pa emo tamo priekati lijenika, rekao je Reinhard koji je i sam bio blijed kao mrtvac. Na stubitu sam ga upitala: Zar ne bismo prvo trebali nazvati Silviju? Sve treba ii po redu, rekao je Reinhard i potraio konjak u dnevnoj sobi. Uostalom, imamo sree to smo u nedjelju uope mogli doi do kunog lijenika! Moda bi on trebao Silviji prenijeti neugodnu vijest, na koncu, on je profesionalac. Ja sam smatrala da Silvija ima pravo od nas saznati tunu istinu. Ali kad sam ve posegnula za slualicom, shvatila sam da to nee biti tako lako pa sam poela kukati:

 Kako da joj to kaem? Ti to sigurno zna bolje od mene. Ti si dobar diplomat! Moje su posljednje rijei bile ista la, ali sam se uvjerila da je Reinhard padao na laskanje. Ja to, dodue, ne inim rado, rekao je, ali tebi za ljubav... Reinhard je okrenuo broj u Rhedeu; ja sam pritisnula dugme da ujem razgovor. Silvija se javila. Moram ti neto rei: Anne i ja se upravo nalazimo kod vas kod kue, poeo je ne znajui kako bi si pomogao. Ali ona je ve nastavila brbljati: Ba ste ljubazni vas dvoje! Na vas se ovjek moe uvijek osloniti! Gdje su mi bile naoale? Silvija, sjedi. Nali smo Uda mrtvoga u krevetu. Reinhard je duboko uzdahnuo, diplomacija mu nije ila od ruke. Silvia ga nije razumjela. U krevetu? A ja sam mislila da su na nonom ormariu, brbljala je. Ali onda je upitala: to si to rekao? Na kraju sam ja uzela slualicu i poela zaklinjati Silviju da djecu ostavi kod majke i da doe vlakom, nikako autom. Ne, rekla je, auto mi je potreban kod kue. Odmah emo krenuti. Je li lijenik ve bio tamo? Molim vas da mu otvorite vrata kako bi mogao doi autom ravno pred kuu. apnula sam Reinhardu da jo malo popria s njom i dala mu slualicu, potom sam potrala do ulaznih vrata. Kad smo ponovno sjedili u dnevnoj sobi, ekajui lijenika, Reinhard se iznimno sjetio neeg dobrog: Zna to, idem brzo gore pa u sakriti asopis. U sebi sam Reinharda molila za oprotaj jer sam potcijenila njegov osjeaj za takt. Doktor Bauer je ubrzo doao, rukovao se s nama i krenuo gore. Vratio se poslije pet minuta i poeo kopati po svojoj torbi od svinjske koe traei neke formulare. Ispunit u smrtovnicu, objasnio nam je i jo je malo razmiljao. Poslije smo proitali dijagnozu: Treperenje srane komore? pri poremeaju sranoga ritma. Bio je premlad za to! saalno je rekao lijenik. Dodue, esto me nazivao i to u najgore vrijeme, ba kada mu je bilo loe, ali, naalost, nije se nikada pojavio u mojoj ordinaciji da mu napravim EKG; tipino je za te uspjene menadere da se preoptereuju i da se ne obaziru na znakove opasnosti! Obitelj otputuje na godinji odmor, otac ostaje kue i radi prekovremeno. Pekla me savjest dok sam gledala Reinharda koji je bio zreo za odmor. Uzrok tahiaritmije uope jo nije razjanjen, razmiljao je doktor Bauer, moda bi trebalo napraviti obdukciju. Ali o tome bi se morala izjasniti njegova supruga. U urbi se oprostio i otiao. Trebali bismo sada ii kui, rekla sam, djeca nas ekaju. Dok sam kuhala jaku crnu kavu, razmiljala sam o Silviji. Reagirala je neobino hladno ali moe li se ovjek uope normalno ponaati kad primi tako neoekivanu vijest o smrti? U svakom sluaju, ja bih se ponaala sasvim drukije. Kad je zazvonio telefon, bila sam sigurna da je Silvia doivjela teku prometnu nesreu i da sada lei u bolnici. Ali Reinhard, koji je podigao slualicu, nije ni spominjao Udovu smrt, nego je govorio gotovo veselo: Jo emo mi osjetiti konkurenciju na europskom tritu! Devedest tisua arhitekta radi samo u Njemakoj, za deset godina bite e ih trideset do etrdeset tisua vie! Na koga je htio ostaviti takav utisak? Pojilita od pjeanika? Mogu to nabaviti, Mia, rekao je na kraju.

 Reinhard, poela sam i usula mu kavu, napravili smo greku. Uda su trebali odmah odvesti u mrtvanicu, jer se od Silvije moe oekivati da e s djecom... Reinhard nije shvaao moju zabrinutost. Ti si isto tako mislila i da on samo spava, argumentirao je, apsolutno bezazlena slika. Rodbina e se uglavnom htjeti na miru oprostiti s njim, a to e bolje ii kod kue nego u mrtvanici! Jost se uuljao kroz vrata. Tata, Kai je konano dobio naunicu, i ja bih to htio imati! Uope ne dolazi u obzir, ljutito je rekao Reinhard. To nije za djeake! Po Jostovim sam rijeima zakljuila da se Lucie vratila s godinjega odmora pa sam je nazvala kako bih joj prenijela novost. Lucie se uzbudila. Navratit u na trenutak, ponudila se i poslije deset minuta je ve bila kod nas. Kako ste mogli dopustiti da vozi auto! povikala je optuujui nas. Nije me htjela sluati, branila sam se, rekla je da joj je auto potreban! Pri pomisli kako Silvia dolazi usred noi s uplakanim kerima, penje se stubama do spavae sobe i kako mora spavati kraj mrtvaca gotovo sam zaplakala. Zamolila sam Reinharda da nazove pogrebnu ustanovu i zamoli ih da odmah odvezu le. Meutim, javila mu se telefonska sekretarica bila je nedjelja naveer. Mi smo njihovi prijatelji, rekla je Lucie, moramo joj biti pri ruci ako nas zatreba. Gottfried prekrasno zna tjeiti, on bi trebao Silviju doekati u kui. Kad jedno od nas ne bi trebalo ostati s djecom, ja bih to, naravno, preuzela na sebe. Reinhard ju je htio nadmaiti u dobroti. Pusti, rekao je velikoduno, to emo mi preuzeti, odnosno, Anne neka radije ostane kod kue, ona ima slabe ivce. Odmah mi je bilo lake. Oko jedanaest su me napustili i Lucie i Reinhard. Iako sam bila strano umorna, nisam otila u krevet jer sam bila previe uzrujana. Dakle, obavljala sam kojekakve kune poslove, spremala kuhinju i s punom vreom smea krenula na ulicu. Upaliti vanjsko svjetlo! pomislila sam, Reinhard ne bi trebao tapkati u mraku kad se bude kasno vraao kui. U kanti za smee nalazio se asopis kojemu tamo nije bilo mjesto jer sam odvojeno odlagala staklo, papir, bioloki otpad i kuhinjsko smee. Izvadila sam Udov magazin za mukarce koji je Reinhard oito odmah bacio. Moj je suprug bio toliko estit da uope nije ni pogledao bezazlene ljepotice. Ispod asopisa nalazila se nekakva boca kojoj je, opet, bilo mjesto u kontejneru za staklo. Savjesno sam je izvadila, ali sam ubrzo shvatila da nisam ja kupila taj sok od grape fruita. Je li to, moda, bila boca koja je stajala na Udovom nonom ormariu? to je to trebalo znaiti? Reinhard je otiao predaleko u svojoj obazrivosti kad nije htio da se Silvia podsjeti kako je Udo pio po noi zbog ega se jednom alila. Odnijela sam praznu bocu u podrum, meu stakleni otpad, a asopis ponijela u kuu. Dakle, to itaju dobro situirana gospoda iznad etrdesete! Zaueno sam primijetila kako je tu osim golih djevojaka bilo i motornih amaca, restorana s tri zvjezdice, politike, muke mode i burzovnih savjeta. Na koncu sam potraila auto-atlas i pogledala gdje se zapravo nalazi Rhede i koliko dugo traje vonja otprilike. Zapravo, Silvia je ve odavno trebala biti kod kue. Koliko je potrebno vremena da bi se oaloenoj udovici izrazila suut? Kada mogu raunati s Reinhardovim povratkom? Pokuala sam nazvati, ali se nije javio ni on ni Silvia, a takoer ni jedna od njihovih keri. Pomisao o tome kako Reinhard tjei Silviju postajala mi je sve neugodnija. S druge strane, dvije uplakane djevojice sigurno bi se priljubile uz majku pa Reinhard ne bi mogao... Odbacila sam svoje crne misli, ali sam ipak po etvrti put nazvala. Nitko u

Silvijinoj kui nije podigao slualicu. Gdje bi mogli upravo sjediti? U dnevnoj sobi ili uz mrtvaku postelju? Odjednom sam se naljutila na Lucie koja je smatrala dunou tjeiti Silviju u tom tekom asu, ali se zapravo prilino elegantno izvukla iz itave stvari. Kad je ve poelo svitati, nisam vie mogla podnijeti to iekivanje. Obula sam cipele, uzela runu torbicu i kljueve za auto i krenula osloboditi Reinharda i blagom ga silom dovui kui. Za nekoliko sati imao je vaan sastanak i morao se prije toga obvezno jo malo odmoriti. 15. Gorki bademi Bilo mi je uzbudljivo to sam tako rano izala iz kue, na ulici gotovo nije bilo nikoga. Zaboravila sam svoju neispavanost i uzrujanost i osjeala sam se poletno, bila sam sretna to sam iva. Na autobusnoj postaji stajala je osamljena osoba. Kad sam dola blie, prepoznala sam Imke. Dakle, otpustili su je s psihijatrije, hvala Bogu! Sigurno ponovno radi u bolnici i ide u jutarnju smjenu, dok tako rano eka autobus. Nadam se da je izlijeena od Reinharda, koji ju je uinio bolesnom. Ulica, u kojoj je Silvia stanovala, bila je raskopana. Bilo mi je teko voziti jednim dijelom po nogostupu pokraj gradilita. Zaustavila sam se u malom parku pred njezinom kuom. izala sam iz auta kako bih posljednje metre prepjeaila. Udov, Silvijin i Reinhardov auto stajali su odmah jedan iza drugoga u ulazu gospodske kue. Vrt je bio besprijekorno obraen Udovo djelo. Tko e od sada izvravati Silvijine zapovijedi? Odjednom sam ula svoje ime i brzo sam se sakrila iza grma rododendrona. Silvia i Reinhard su se upravo opratali pred kunim vratima. koliko puta ti jo moram rei, govorila je uzbueno. To je zato to se toliko istroio, neprestano je bio s njom. inilo se da joj Reinhard ne vjeruje. Ne mogu i ne mogu si to nikako zamisliti. Anne je, dodue, teka i bolesno ljubomorna, ali je ipak potpuno vezana uz mene. Ali sada doista moram kui, inae e doi do katastrofe! Zagrlio ju je. Sve e biti dobro rekao je. Pozlilo mi je. Silvia, kojoj sam uvijek vjerovala, koja mi je bila daljnja roakinja i prijateljica, sada me tako strano ocrnila pred mojim suprugom. to je to ulo u nju? Je li doista vjerovala u to to je govorila i je li se Udo hvalio izmiljenim avanturama? Okrenula sam se poput psa koga su udarili nogom i poela razmiljati. Sada nije bio pravi trenutak da Silviju pozovem na razgovor. Otila sam u auto i priekala. Kako je bila rije o jednosmjernoj cesti, Reinhard i ja se nismo mogli sresti. Kad sam ula motor svog auta, ostala sam sjediti jo pet minuta i potom sam krenula kui. Naa su se vrata polako otvorila. Reinhard je jo stajao u hodniku i pogledao me kao da sam duh. Odakle ti dolazi? upitao je promuklim glasom. Htjela sam te zamijeniti u tvojoj dobroiniteljskoj slubi, ali sam dola upravo kad su ti odlazio. Reinhard je pogledao na sat. Zar ti uope nisi spavala? To je besmisleno, kad sam ja ionako preuzeo na sebe nonu strau. Lei u na sat vremena, a i ti bi trebala uiniti to isto.

Odjednom se pred nama stvorio Jost u pidami. Moram li opet u kolu? upitao je zbunjeno. Istom za tjedan dana, zlato, rekla sam, a Reinhard je zapovijedio: Natrag u krevet! Nekim udom odmah sam zaspala. Neposredno prije nego sam se probudila, sanjala sam neto strano: Imke je stajala pred naom kuom s eksplozivom u ruci. Bomba je izgledala kao neka ena od eljeza. Svi smo zaspali. Reinhard je morao odjuriti neobrijan i bez doruka kako bi u dogovoreno vrijeme stigao na sastanak s moguim kupcem. Za takve sluajeve u njegovom se pisaem stolu nalazio elektrini aparat za brijanje. Dok je oblaio hlae, brzo sam mu pripremala doruak i kao usput upitala: Kako su djevojice primile sve to? Koje djevojice? rekao je odsutno. Korinna i Nora, zar nisu bile potpuno zbunjene? Doznala sam da je Silvia svoje keri ipak radije ostavila kod bake. Prilino sam kasno s djecom sjedila za dorukom. Kako je izgledao mrtvi Udo? upitala je Lara najeivi se od straha. Jost je stavio asopis za mukarce na stranu kako ne bi neto propustio. Sasvim bezazleno, rekla sam, umro je u snu. Moj je djeak zamiljeno rekao: Ellen je rekla da mukarci umiru prije ena. Moram li ja umrijeti prije Lare? Njegova ga je sestra pouila: Ima jo deset godina vremena dok ne postene mukarac. Smijemo li ii na Udov sprovod? Nisam to jo ni sama znala, htjela sam ih zapravo poslati na bazen, potraila sam u torbici novac za kobasicu i sladoled i naletjela sam na dva aparata za zube. ula sam kako Jost govori sa strahom: A baka kae da od mokre kose moe umrijeti. Kad sam ostala sama sa svojim brigama, odluila sam pobrati ono malo ljiva kako bih sve ovo zaboravila. U potaji sam namjeravala napraviti bolju marmeladu od one to ju je svekrva skuhala od vianja. Nepoznati napuljski slikar naslikao je neobinu jesensku mrtvu prirodu, koja je, dodue, nastala oko 1660. godine, ali bi po bojama mogla biti i iz dananjega vremena. Na uglaanom drvenom stolu vide se dvije gljive, koara s kestenjem, grozd zrelih bobica, tanjur s bademima i dva mala komada sira. Na slikama njegovih suvremenika prikazano je uglavnom obilje arenih, raskonih predmeta plodova i cvijea. Ali, zapravo, prava dra i lei u finoj suzdranosti toga prikaza. Smea boja prevladava: svijetlosmei su stol bademi, kestenje sjaji tamnim sjajem, sir je jo svjetliji, a pozadina je tamno smea, gotovo crna. Koara boje lika, ukasto-bijele gljive, gotovo crne bobice i sivobijeli papir za sir daju samo lagani kontrast smeim tonovima. Ta kompozicija u svojoj otmjenoj skromnosti bila bi skoro pomalo i dosadna kad ne bi bilo tanjura od keramike. Njegova golubinje plava glazura, koja se lagano prelijeva, dragocjena je suprotnost mirnim bojama prirode.

Tajanstvena arolija, koja se ne moe objasniti povrinskom simbolikom, dolazi od jesenskoga uroda. Kakve su to crne bobice? Je li doista rije o ampinjonima? A bademi, onako lijepo poslagani na plavom tanjuru, jesu li slatki ili gorki? Sve to moe, ali i ne mora, biti potpuno bezazleno. Stajala sam na klimavim ljestvama i grabljama snano tresla grane voke da uti plodovi padnu na tlo. U mislima sam bila negdje drugdje. Ja da sam imala odnos s Udom! Ba s njim! kako je Silvia i mogla pomisliti na takvo to? S druge strane, iz vlastitog sam iskustva znala kako lako ovjek moe povjerovati u apsurdne sumnje. Ispruila sam se kako bih dohvatila jednu granu i za dlaku sam pala dolje. Tada mi je sinulo kako je Silvia moda proraunato lagala. Da je doista mislila da ja spavam s Udom, onda me ne bi poslala po naoale i takorei mi servirala svojega supruga na srebrnom pladnju. Ose su zujale oko mene i onemoguivale me da uberem najbolje ljive. Zadubljena u misli stavljala sam u usta plodove koje su naeli kukci i svaki trei sam ispljunula jer mi nije prijao. Ne vrijedi razmiljati, rekla sam sama sebi, moram kuhati pekmez! Nakon to sam voe oprala, izvadila mu kotice i usitnila u mikseru, pomijeala sam masu sa eerom za eliranje i htjela sam ga, kao to pie u receptu, ostaviti da nekoliko sati miruje. Unato grinji savjesti namjeravala sam ne pridravati se propisa i skratiti vrijeme ekanja. S velikom koarom pod rukom sila sam u podrum kako bih donijela prazne staklenke i isprala ih u kuhinji u vruoj vodi. Ugledavi kontejner za staklo ponovno sam se sjetila boce u kojoj je bio sok od grape fruita. Izvadila sam je i ustanovila da u njoj jo ima soka. Kad sam otvorila bocu da otpijem gutljaj za probu, eludac mi se skupio, toliko je bilo gorko. Vjerojatno je sok bio pokvaren. Dobro da ga nisu pronala djeca koja su neprestano edna! Gurnula sam bocu iza sanduka za vino jer nisam imala volje gore nositi dodatni teret zajedno s dvadeset staklenki sa zatvaraima. Moda je Udo umro od pokvarenog, ve otrovnog vonog soka? Ili od otrovanog soka? Ako je Reinhard uklonio bocu izdajnikog sadraja, onda je sigurno znao zato je to uinio. Zavrtjelo mi se u glavi. popela sam se uza stube uz zveckanje boca u koari, zamiljeno sam ukljuila tednjak i nisam htjela vjerovati da se moj suprug nalazi u istoj igri sa Silvijom. Ne znajui to zapravo traim, pregledavala sam odjeu koju je nosio dan prije. Obvezna vrpca za mjerenje jo se nalazila u depu na hlaama, znak da je Reinhard bio rastresen. Na nekoj izguvanoj ceduljici proitala sam broj koji mi je bio poznat. Bio je to telefonski broj Silvijine majke. U ladici pisaega stojala nedostajale su audio kasete, dakle, Birgit se takoer ve vratila. Osim toga, pronala sam jo jedan raun restorana i jednu od Rdigerovih fotografija, za koju sam mislila da se nalazi pod mojim madracem. ini se, dakle, da je i moj jednako tako njukao kao i ja. Miris paljevine i sumnjivo pitanje ponovno su me otjerali u kuhinju gdje me doekala strana svinjarija. Prolo je dosta vremena dok nisam ostrugala zagorjelu ljepljivu masu s ploe na tednjaku, a da i ne govorim o tednjaku. Moda bi ipak bilo bolje da sam ljive ostavila pticama! Pozlilo mi je dok sam strugala i brisala. Zato nisam odmah ispljunula gorki sok? Sada je bilo kasno, ili moda nije? Lucie mi je priznala kako si esto gura prste u grlo kako bi sprijeila posljedice preobilnog objeda. Povratila sam tekom mukom i izbacila jednu ljivu. Je li mi srce uvijek kucalo tako snano? Je li to bio strah ili pak

predznak mojega skoranjeg kraja? Moda bih trebala otii k lijeniku i dati isprazniti eludac? Uostalom jesam li si sve to samo uobrazila? Sumnjajui u samu sebe i u svoju divlju matu zaklela sam se da u sauvati mir i da neu napraviti nita nepromiljeno. Konano, na kuni lijenik, u kojega sam godinama imala povjerenja, potvrdio je da je Udo umro prirodnom smru. Pokuala sam s vjebama iz jednoga napola zaboravljenog autogenog treninga, skuhala sam si aj od kamilice i odluila dati na analizu sumnjivi sadraj boce. Ali gdje i s kojim obrazloenjem? U svakom sluaju, corpus delicti nije smio ponovno pasti Reinhardu u ruke. Poslije tri alice aja ponovno mi je bilo dobro, na koncu, popila sam samo nekoliko kapi soka. Odluila sam napraviti pokus: originalnu u bocu dobro sakriti, ali u istu takvu staviti sutra na stol kad budemo dorukovali. Bilo je rano popodne, Lara i Jost nee se tako skoro vratiti gladni s plivanja. Odvezla sam se u kupovinu. U supermarketu nije bilo gotovo nikoga tako da sam ve iz daleka primijetila Imke pokraj police s povrem gdje je vagala banane. Iako je dan bio topao, ona je nosila duge hlae i sivi demper. Bez duljeg razmiljanja dogurala sam svoja kolica do njezinih: Onda, kako si, Imke? ljubazno sam je upitala. Sasvim dobro, odgovorila je i, kao uvijek, dugo me promatrala. Nalazite li se na lijeenju? upitala sam je i odmah pomislila da bi bilo bolje da sam si odgrizla jezik. Ali ona je bila oputena: Sada se lijeim ambulantno. Glavno da ponovno idem raditi. Nakon toga se okrenula prema vagi pa sam je pozdravila i otila. Na polici za pia u supermarketu nala sam istu vrstu soka od grape fruita, koji je Udo obino pio nou. Osim toga kupila sam sredstvo za ienje, dva i pol kilograma rezanaca, mljeveno meso, ketchup, sir, dva kilograma kruaka i dvadeset biljenica za predstojei poetak nove kolske godine. Pred naom kuom, Lucie je upravo stavljala malu Evu na djeje sjedalo u njezinu automobilu, dok je Moritz u vrtu htio otkinuti otrovan cvijet. Lucie ga je grubo uhvatila, stavila mi Evicu u naruje i rekla: Nije bilo nikoga pa smo se htjeli vratiti kui! Prethodno sam razgovarala sa Silvijom preko telefona. Sjele smo u vrt i drale djecu na oku. Silvia je rekla Lucie da joj nije potrebna ni pomo ni utjeha, mrtvaca su odvezli oko podne, sve potrebne papire nala je uredno sloene. Kao i uvijek, Lucie je imala na sebi crnu odjeu kratku suknju i tijesnu bluzicu. Zapravo, vie je liila na udovicu nego Silvia ujutro u svojoj ljubiastoj haljini koulji. Poslije ogovaranja, koje sam sluala, nisam imala volje razgovarati s njom. Ali moja prijateljica, koja je bila socijalno svjesna, upitala je: kako moemo pomoi, Anne, to ti predlae? Moemo joj poslati skupi vijenac, mrmljala sam, a ona me iznenaeno pogledala. Pitala me to mi je i rekla da djelujem vrlo iscrpljeno. Brzo sam uhvatila malu Evu koja je krenula k bratu na hrpu komposta. Ah, Lucie, uope nisam spavala jer sam pola noi morala ekati Reinharda. Poslije mi je zagorio lonac pun ljiva. Satima sam morala istiti svinjac i moje raspoloenje sada nije ba sjajno! Lucie se morala nasmijati. Neki dani kao da su zaarani, zakljuila je i brzo skoila za trogodinjim Moritzom koji je sestri bacao zemlju u kosu.

 Kako izlazi na kraj s etiri nestana djeteta? upitala sam je. Odgovorila je da su dvoje velike djece, koje je Gottfried doveo u kuu Kai i Gesa sreom, dobri, Eva, u biti, takoer, samo je Moritz vrag, isti je kao otac. Oprezno sam je upitala tko je tajanstveni otac. Tada mi je Lucie konano neto povjerila. Poznato je da je njezino djevojako prezime Meier, a udala se za Stwera otuda su na ploici na vratima dva prezimena Meier-Stwer. Stwer se rastao od nje jer je bila trudna s izvjesnim Gerdom, Moritzovim ocem. Gottfried, punim imenom dr. Gottfried Hermann, bio je Evin otac; naalost, on nije rastavljen od majke svoje najstarije djece... To ti je prava zbrka! Pri tom se nasmijala od uha do uha. Sa Stverom se povremeno sastajem, on mi je ve odavno sve oprostio, tip je u biti okay. Moja jedina prava zabluda bio je Gerd Triebhaber. Jesam li dobro ula? Moj prvi ljubavnik Gerd bio je Moritzov otac? zaboravila sam i Uda i Silviju i bocu od soka, zajedno s Lucie sam se predala uspomenama na Gerda kojega sam poznavala davno prije nje. to je bilo s njim? Pogodi, rekla je Lucie, njegovo zanimanje poinje sa slovom f! Gerd je oenjen po drugi put i otac je dvoje djece, odnosno, troje, ako raunamo i Moritza. A gdje stanuje? Nedaleko odavde, u Ludwigshafenu. Radi kao farmakolog na sveuilinoj klinici, zarauje mnogo novca, a za Moritza nikada nije platio ni pfeniga. To je bilo vrlo zanimljivo. Ba dobro to nisam ostala s Gerdom Triebhaberom. Uzela sam Moritza u krilo i promatrala ga sasvim drugim oima i s velikom pozornou. Bio je to pravi mali Triebhaber, i duom i tijelom. Ima li dijete pojma...? upitala sam. Lucie je odmahnula glavom. Anne, pa njemu su istom tri godine. Uostalom, ja se nikada u ivotu ne bih udala za Gerda, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog njegova prezimena. Moritz i Eva se jednostavno prezivaju Meier. Ako im to ne odgovara, mogu sklopiti brak s pripadnicima plemikih obitelji. Lucie mi je opet istrgnula iz ruku maloga vraga i strastveno ga pritisnula na grudi to je Evi dalo povoda za ljubomoru. Potom je znatieljno upitala: ini se da ti ba nisi vjerna supruga, Silvija je neto napomenula u tom smislu...? Oba su mi se uha zacrvenjela. to je rekla? upitala sam i sigurno nisam izgledala kao nevino janje. Udo i ti, poela je Lucie i ponovno zastala. Ja si to, zapravo, uope ne mogu zamisliti, ali Silvia tvrdi da je Udo sve priznao! Zbog toga mislim da njezina alost i nije tako velika. Ispitivaki me gledala ravno u lice. To je besramna podvala, rekla sam bijesno, nita od toga nije istina. Udo mi se, dodue, povremeno nabacivao, ali bez uspjeha. Mislim da ne bi riskirao da dobije amar. Lucie je zamiljeno njihala glavu tamo-amo. Ili je lagao Udo, ili Silvia. Treu mogunost, naime, da ona sama nije govorila istinu, nije spominjala, ali se vidjelo po njoj da je i o tome razmiljala. Silvia lae. Ne mogu zamisliti da joj je Udo lagao razmiljala sam. Veina mueva bi postupila obratno, naime, poricali bi stvarnu vezu s drugom enom, a ne bi je nikako izmiljali. Zato bi se on ponaao tako glupo? Tko razumije mukarce?, rekla je Lucie. Moda se vie nije slagao sa Silvijom u krevetu, ona ga je poniavala pa je iz osvete tvrdio da s drugim enama nema nikakvih problema!

To je, dodue, spadalo u podruje moguega, ali zato bih ba ja morala biti grijenica? Zamolila sam Lucie da nikom ne pripovijeda o naem razgovoru, pogotovo ne Reinhardu. Ljudi e brzo pomisliti da bi u tome moglo biti istine, rekla sam. Ali ti si me sigurno branila pred Silvijom? Da, naravno, rekla je Lucie nekako mlako, ali to sam joj mogla rei, kad mi je kroz suze povjerila da joj je Udo priznao da ima vezu s tobom? Moja je prijateljica ponovno skupila svoju djecu i krenula kui. Zvui gotovo ekscentrino da sam ba u toj situaciji ponovno izvadila iz ormara svoj pribor za slikanje. eljela sam samo jedno: pobjei od zamrene stvarnosti, od nevjernih mueva, neiskrenih prijateljica i nesavladane prolosti. Trebam li danas poeti slikati planiranu mrtvu prirodu na kuhinjskom stolu? Sigurno e se ubrzo okupiti cijela obitelj i poeti postavljati zahtjeve. Unato tome, priredila sam si blok za crtanje i poela skicirati Uda na mrtvakoj postelji pri emu sam ustanovila da ga uope ne mogu dobro zamisliti. Tri puta sam morala brisati dio oko usta dok se nisam sjetila da ima izraenu donju eljust. Utoliko mi je bolje uspjela mrtva priroda s bocom od soka, ajnom licom, radiom, rasprivaem i kapima, budilicom i epovima za ui na nonom ormariu. Djeca su me preplaila. Tko je ukrao moje dinosauruse? pitao je Jost srdito. Nisam ga mogla slijediti. Objasnio mi je kako je na hrpi komposta napravio carstvo za svog gumenog dinosaurusa. Svi su mu ljubimci nestali. Uzdahnula sam; to je mogao uiniti samo Moritz, mali vrag.

16. isto vino U snovima ponekad doivljavam najstranije nesree: dijete mi istri pred auto, a ja ga ne mogu u tome sprijeiti. U stvarnosti jo nikada nisam pregazila ivo bie. Naprotiv, nedavno sam ak jedno i spasila. Na sred ceste uala je maka i bila je toliko zaposlena da je mirno i blaeno ekala na istom mjestu dok sam joj se ja pribliavala s kolima. Samo malo prije nego to sam se zaustavila, skoila je i otrala na lijevu stranu, a na lijevu je stranu pobjegla jedna manja ivotinja, naime, mi. Cijeli sam dan bila dobro raspoloena zato to nisam pregazila ni mia ni maku. I onoj situaciji punoj straha, kad nisam mogla vjerovati ni prijateljici ni vlastitom suprugu, dijelila sam ljude na make i mieve, razbojnike i rtve. Iako je Udo nekada i sam bio lovac, sada, kad je umro, trebalo ga je aliti. Silviju i Reinharda smatrala sam zvjerima, a sebe njihovim plijenom. Osim ako se ne budem branila. Za zajedniki doruak stavila sam na stol bocu grape fruita, koju sam kupila i izlila iz nje dio soka. Mogla sam se nadati da ga djeca nee htjeti piti. Kao i obino, Reinhard je izronio iza svojih novina, ali nije primijetio postavljeni mamac; ipak, kad si je htio usuti jo jednu alicu kave, odjednom je ugledao bocu i prestraeno rekao to je to? Bezazleno sam odgovorila: Voni sok! Reinhardu su pale novine iz ruku. To su neki sasvim novi obiaji! Od kada pijemo sok za doruak?

Pravila sam se kao da me zanima samo tekui med koji sam licom stavljala na kruh s maslacem. Ne uzbuuj se, nisam za to potroila ni pfeniga. Ta je boca bila u kanti za smee, a jo nije bila prazna. Pomislila sam, vitamini za djecu.... Reinhard se skupio od straha: Jesu li moda pila taj sok? Slegnula sam ramenima i polizala med s prsta. Sada moj suprug vie nije imao mira. Galamio je elei doznati gdje su djeca. Htjela su ii na kupanje, rekla sam. Neka uivaju jo ovih nekoliko dana prije poetka nastave. okirani je otac prevrnuo svoju alicu i prodrmao me. Kako moe biti tako neodgovorna i staviti na stol neto to si nala u kanti za smee! Zar eli ubiti vlastitu djecu? Sigurno si loe spavao, rekla sam ljubazno, pa sada reagira tako otro. Djeca ne vole taj sok, pregorak im je. Ali meni je zato dobar! Primakla sam bocu ustima i poela piti. Reinhard me nije sprijeio, ali me s nevjericom gledao irom otvorenih oiju. Hou li konano dobiti moj dio novina? upitala sam i stavila praznu bocu na pod. Pretpostavljala sam da Reinhard ima grinju savjesti. Hodao je po kuhinji, promatrao me ispod oka i nije mogao odluiti to da uini. Kako to da si uope izvadila tu bocu iz kante za smee? ljutito je upitao na kraju. moda su je susjedi bacili tamo i.... Prekinula sam ga. Ali, Reinharde, sam si je bacio u kantu za biloki otpad, a ona tamo ne spada. Ali ti sada mora ii, zakasnit e! Kod ivotinja se govori, to sam znala jo iz vremena dok sam studirala biologiju, o prijelaznoj radnji. Ptica, koja ima mlade, kad vidi kako joj se pribliava maka, nalazi se pod djelovanjem proturjenih instikata treba li braniti svoje potomstvo ili sebe samu? Kako se taj sukob ne moe rijeiti, jadni kos poinje revno istiti perje, samo da bi bilo to radio. Slino se ponaao i Reinhard. Da me vozi lijeniku na ispumpavanje eluca? Onda bi morao priznati da je znao za otrov u boci! Nagon za samoodranjem i obiteljska odgovornost nalazili su se na vagi, zbog ega se konano poeo eljati pred ogledalom u hodniku. Kad mu je perje bilo dovoljno isto, pobijedio je egoizam. napustio me bez rijei opomene, dakle, bio je svjestan toga da e naa djeca naii na mrtvu majku. Samo nekoliko trenutaka nakon to sam ostala sama u nepospremljenoj kuhinji, morala sam gorko zaplakati. Taj je ovjek bio kukavica, nevjernik i laljivac. Ali to je bilo jo gore, hladnokrvno me htio ostaviti da umrem otrovana sokom od grape fruita. U svakom sluaju, moja e se teorija poljuljati ako se ispostavi da sok, koji sam spremila na sigurno, u podrum, uope nije otrovan. To se moralo razjasniti to je mogue prije..... Ako sam se htjela nadati da mi je Reinhard usuo isto vino, onda sam mogla dugo ekati i moglo je biti vrlo opasno. Sigurno nije lako naslikati prozirno staklo, a jo je tee kad je boca puna do pola. Pozadina slike mora se vidjeti dijelom zbog providnosti materijala, a dijelom zbog zamuenosti tekuine. Svjetlost se lomi i prozori se ogledaju na staklu, trbuasti dio doarava reflekse najrazliitijih vrsta. Kakav izazov za umjetnika! Na jednoj slici Cristofora Munarija istodobno nas oduevljavaju tri razliite staklene posude vr od vrlo tankoga stakla sa svijetlocrvenim vinom, krhka aa na visokoj nozi i trbuasta boca s bistrom vodom. Ljubiaste i ukaste smokve na srebrnom tanjuru, bijelo-plavi porculan, prevrnuta bakrena posuda i nekoliko cvjetova

zaokruuju mrtvu prirodu. zeleno-hladni tonovi prevladavaju, ali sjajno vino u boci i dva crvena cvijeta svjedoe o suzdranom, ali vruem temperamentu. Kao i mnogi njegovi kolege s kraja sedamnaestoga stoljea i Munari je s mnogo ljubavi naslikao razliite povrine izabranih predmeta: metal i staklo, cvijee i plodove, keramiku i knjigu uvezanu u kou. Ali najbolje mu je uspio stakleni bokal za vino, iji, poput rubina crveni, sadraj sjaji kao dragi kamen. isto vino simbol istine. Kako se lako tekuine mogu zasladiti, razbistriti, patvoriti, razvodniti ili zatrovati. Srce mi je lupalo dok sam od telefonske obavijesne slube traila broj Gerda Triebhabera. Kao to se moglo i oekivati, javila se njegova supruga. Predstavila sam se kao namjetenica osiguravajeeg drutva kako bih saznala u kojoj klinici radi. Tada je bio na redu sljedei korak, osobni razgovor s Gerdom. Kakva radost! Annerose, nova ruica! Nakon toliko godina! klicao je. Na sreu, nije mogao vidjeti moj mrzovoljan izraz lica. trebao mi je pa sam se morala pretvarati i biti ljubazna. Nakon to smo armantno popriali i jedno drugom u grubim i uljepanim crtama opisali ivot poslije naeg rastanka, prela sam na stvar. Gerd, moe li dati na analizu jednu tekuinu? Halo, slavujiu, rekao je. ujem te kako trapa! Rekla sam mu da je rije o apsolutno povjerljivoj stvari, moda mi se ak radi o ivotu. Onda bi morala obavijestiti policiju, savjetovao mi je. Hoe li mi odati neke pojedinosti? Objasnila sam mu kako su moja strahovanja moda neutemeljena pa ne bih htjela da ispadnem smijena pred policijom. Osim toga, osumnjiena bi se osoba za sada trebala osjeati sigurnom. Okay, razumijem, rekao je Gerd, iako nije ba sve shvatio. Ako mu odmah donesem dotinu mjeavinu otrova, sutra bih mogla dobiti nalaz. Naravno, posluala sam ga i bez duljega razmiljanja sjela u auto. Iz daleka sam jo ula kako zvoni telefon, ali nisam obraala pozornost na to. U sluaju da je zvao Reinhard, neka misli da sam ve bez svijesti. Gerd nije imao mnogo slobodnog vremena, bio je u sred nekog posla. Bez obzira na to gledao me znatieljno. Lijepo izgleda, rekao je, odajui mi priznanje iako doista nisam nala vremena da se uredim. Dakle, daj to ovamo, zapovijedio mi je i uzeo bocu. Sok od grape fruita? Nije loe. Njime se dobro moe prikriti gorak okus. A to je s otiscima prstiju? Nazvat u te sutra, a onda emo se sastati gdje nas nita nee ometati! Vjerojatno je poslije toga oekivao nagradu posebne vrste. Ali zbog toga si nisam previe razbijala glavu; u sluaju da njegova supruga nije znala za maloga Moritza, mogla sam ucjenjivati Gerda s njegovim nezakonitim sinom. Na povratku kui mi se vie nije toliko plakalo kao poslije doruka, osjeala sam se gotovo poletno. Istraiti, ucijeniti, ukrasti, oslunuti ivot postaje napet, kad ovjek uzme stvar u svoje ruke. S oima crvenim od klora Lara mi je otvorila vrata. Ve ste se vratili? glupo sam upitala. Moja se ki smijala. U bazenu se ne moe izdrati due od dva sata, rekla je. Gdje sam ja bila, upitala me, tata je zvao. to je htio? upitala sam. Nita posebno, rekao je Jost. Mama, ima potu od Rdigera i od Ellen! pruio mi je dva pisma.

Rdiger Pentmann pisao je meni i djeci i pitao jesmo li dobili fotografije. Lara i Jost uputili su mi pogled pun iekivanja. Dobili smo slike, ali sam to sasvim zaboravila. Otila sam u spavau sobu, izvukla omotnicu ispod madraca i pokazala djeci slike s praznika. U Elleninom pismu bile su tri novanice. Iznimno se sluim kemijskom olovkom, a ne telefonom, pisala je, jer, potrebna je moja potpora da bi vam se uljepao dan. Idite u neki dobar restoran! Umjesto svakodnevnog tijesta izaberite pravo jelo. Uvjeravam vas u svoju ljubav, Ellen. Djeci je to bilo ba super. Nisu mi dali mira dok nisam Elleninu elju sprovela u djelo. Ubrzo potom sjedili smo u gostionici, dvoje vesele djece s majkom koja je vlastitog supruga sumnjiila za ubojstvo. Zato ona pie tako smijeno? upitala je Lara. Objasnila sam da je Ellenin i moj tata dakle, njihov djed govorio na taj nain i da je mnogo vie uticao na Ellen, to se tie govora, nego na mene. I ja bih volio znati tako govoriti, naui me! traio je Jost. Kamo te vodi put, mladi ovjee? upitala sam. Budi dobre volje! Ellen je ena srednjih godina, sivog izgleda i zlatnoga srca, koja ima dobru volju da nas uini sudionicima ukusnog objeda... Djeca su me zapanjeno gledala. Ellen bi se, uostalom, takoer iznenadila: naravno, otili smo u talijanski restoran i rzumije se da smo naruili tjesteninu. Djeco, rekla sam, nije li pomalo smijeno to smo opet jeli tjesteninu? Ali sada elim ii kui i malo se odmoriti. Kad smo se vratili u nau ulicu, Jost je svojim otrim okom opazio neku spodobu pred naom kuom. Ona je opet ovdje! povikao je i ja sam tek tada prepoznala Imke. im je vidjela da dolazimo, naglo se okrenula i nestala. Lucie me nazvala. to e obui sutra kad bude ila na sprovod, u koliko je to sati? Ja ne volim vijence, naruila sam veliki buket rua. A vi? Ja sam, dodue, znala da je komemoracija zakazana za tri sata, ali uope nisam razmiljala o cvijeu i odjei, u mojoj su se glavi vrtjeli sasvim drugi scenariji. Neu obui nita crno, rekla sam, to danas nije potrebno, a za cvijee e se pobrinuti Reinhard. Lucie se iznenadila to se moj suprug brine o takvim stvarima. Jo smo naveliko razgovarale kad je Reinhard, mnogo ranije nego obino, otvorio vrata. Dobacio mi je ispitivaki pogled, ali su ga djeca odmah zaokupila. Tata, bili smo jesti u talijanskom restoranu! Tata, hoe li vidjeti fotografije s Ischije? Sjeli su za kuhinjski stol, a ja sam pokraj otvorenih vrata mogla zapoeti malu predstavu. Zna li, Lucie, rekla sam glasno, vjerojatno neu uope doi na sprovod, danas mi je prilino loe. Bila sam s djecom u talijanskom restoranu, vjerojatno mi hrana nije odgovarala. Dakle, ao, javit u ti se! Nakon tih rijei spustila sam slualicu i legla na trosjed. Zatvorenih oiju ekala sam da doe Reinhard i opipa mi elo i bilo. Kad sam doista osjetila njegovu ruku na elu, ula sam ga kako govori: Nema povienu temperaturu. Ali prije nego to sam dospjela potuiti se da sam strano umorna i da se osjeam vrlo neobino, zazvonilo je na vratima. Iako je obino netko od djece otvarao, sada je Reinhard skoio i uputio se prema vratima. Prepoznala sam Birditin glas: Dola sam ovamo na sreu, jer te nisam nala

u uredu. Nadam se da e biti zadovoljan ovime to sam prepisala, raun sam priloila. Doi unutra, rekao je Reinhard. Mogu te pozvati samo u kuhinju, Anne je legla na trosjed u dnevnoj sobi, ima nekih sranih tegoba. To je bilo zanimljivo, pomislila sam, jer o tome nisam rekla ni rijei. Bez obzira na sve potekoe, nikako mi nije izlazila iz pameti tuna Imkina pojava pred naom kuom. Kao da ju je netko pozvao, a nije je doekao, rekla mi moja majka. Osim toga, ona nikako jo nije bila izlijeena i opet se nalazila u potrazi za pravom ljubavi, iako sam je smatrala malim miem, a ne divljom makom. Ali nisam li i ja sama bila isto tako zaslijepljena? Nisam li i ja godinama vjerovala da ivim u sretnom braku? Ponovno sam naulila ui kako mi od kuhinjskoga razgovora nita ne bi promaklo. kako je strano to je Silvijin suprug umro, lamentirala je Birgit. poslije one veere kod Lucie vie ga nisam vidjela, ali mi je ostao u dobroj uspomeni. Vjerojatno si ula, pripovijedao je Reinhard, da smo ga ba Anne i ja pronali. Vidimo se sutra na sprovodu? Birgit je rekla kako nikada u ivotu ne bi stupila na groblje, takva je mjesta ine potitenom. Ali ona je ve Silviji izrazila suut. Iako ona vjerojatno uope nije tako alosna, kao to bi bila neka druga ena na njezinom mjestu, tajanstveno je zakljuila. Te su sada rijei doista izazvale u meni srane tegobe. Silvia je i Lucie i Reinharda obavijestila o navodnoj vezi izmeu mene i Uda. Je li, na kraju, istim laima zasula i Birgit koju je samo povrno poznavala? Sutra e biti vraga: Gerd e mi poslati nalaze analize, a ja u morati stajati pokraj Udova groba i dopustiti da svi bulje u mene kao u Udovu posljednju ljubavnicu. Vjerojatno je Silvia cijelom gradu dala to do znanja. Zapravo je bilo najbolje ostati cijeli sljedei dan u krevetu. Kad je Birgit otila, Lara je upitala svojega oca: Smijem li ja ii na Udov sprovod? Sprovodi nisu namijenjeni zadovoljavanju djeje znatielje, strogo je rekao Reinhard i time me ponukao da mu se suprotstavim. Zato ona ne bi smjela ii? umijeala sam se, zaboravljajui svoju teku bolest. Kao prvo, Lara je velika djevojica, kao drugo, moe stajati uz Korinnu i Noru. I tree, mogla bi mene zamijeniti. Uostalom, Reinharde, jesi li naruio vijenac? Pogledao me zbunjeno. Kao i sve ene Lara je samo jedno imala na umu: to obui? Korinna i Nora su uvijek tako ukusno odjevene. Tko je uvijek fin, nije nikada fin, Reinhard je ponavljao uzreicu svoje majke, potom je sjeo pred televizor. Ja sam legla u krevet, da misli kako sam bolesna. Sljedeega sam dana oko jedanest sati dobila telefonski poziv. Na sreu, djeca su bila u vrtu, a Reinhard u uredu. Pomalo ponosan Gerd Triebhaber odmah je preao na stvar. Tvoja strahovanja nisu bila neosnovana. U soku od grape fruita bila je velika koncentracija nekog preparata digitalisa. Prirodna gorina soka vrlo profinjeno prekriva okus lijeka. Vjerojatno ga je netko dodao soku u tekuem obliku. Tko uzima takve lijekove? upitala sam. Gerd me pouio da se digitalis prepisuje kod razliitih sranih bolesti i to uglavnom u obliku tableta, ali se moe dobiti i u kapima. Uvijek ima bolesnika koji misle da ne mogu progutati tabletu.

Vie se ne sjeam to je sve govorio. U svakom sluaju, preporuio mi je da obavijestim policiju. Meutim, to je bila stvar o kojoj sam prvo trebala razmisliti. Kao kroz san sjeala sam se kako je lijenik govorio neto o obdukciji, ali da bi tu odluku htio prepustiti udovici. Mogla sam si misliti da Silvia ni u kojem sluaju nee dopustiti da neki patolog naruava pokojnikov mir. Ali kakve s tim veze ima Reinhard? Reinhard je doista nabavio vijenac koji je u potpunosti odgovarao njegovoj krtosti njegovu neukusu. Dok se on presvlaio za sprovod, a Lara skidala svoje omiljele hlae i odijevala mrsku sivu suknju, odluila sam ipak da idem i ja. Licemjernim rijeima kako ne mogu Silviji uiniti, da ba ja ne doem, umotala sam se u jednu od svojih bezlinih vrea. Htjela sam promatrati, a nisam htjela da drugi gledaju mene. Loe raspoloenje mojega supruga iskalilo se na njegovoj keri koja je veselo skakutala. Obino je jadnoga Josta nazivao vapskim imenima od milja kao to su Seckel ili Schafseckel, a sada je odjenom Lara postala Kokoka. Ona se, meutim, nije uvrijedila jer je uzbueno iekivala sprovod. Nije se isplatilo voziti se automobilom onaj kratki put do groblja pa smo poli pjeice. Reinhard je runi vijenac prebacio preko ramena i velikim koracima hodao ispred nas, Lara se uhvatila za mene i cijelim je putem neto brbljala. Upisali smo se u knjigu alosti i uli u malu kapelicu gdje se odravala pogrebna sveanost. Silvia je s kerima i mnogobrojnom rodbinom sjedila u prvom redu. Kad smo sjeli, ona se nevoljko okrenula. Kratki pogled, koji je izmijenila s Reinhardom, trebao je djelovati potpuno beznaajno, ali ja sam u njemu proitala neku sloenu poruku. Lara je ubrzo spoznala da nema nita dosadnije od sprovoda; izvjesna ju je zbunjenost sprijeila da apue s Korinnom i Norom koje su joj se odjednom uinile stranima i odraslima. Mama, apnula mi je, kad ovo zavri, ja neu ii na pogrebni objed! Gdje si pokupila tu rije? upitala sam. Uostalom, mi uope nismo ni pozvani. Jelo je za rodbinu koja je doputovala izvana, da se ne mora vraati kui prazna eluca. Stali smo u dugaki red onih koji su prolazili kraj udovice izraavajui joj suut. Opet sam primijetila kako je Silvia znaajno pogledala Reinharda. Pruila mu je ruku hladnu kao led i tako me neprijateljski gledala da me poeo boljeti zub.

17. Ne zaboravi me Poslije pokopa Reinhard je mene i Laru otpratio kui, ali nije ulazio unutra, nego je odmah sjeo u auto i rekao da ide u ured. Lara je odluila povesti se s njim i izai kod Susi. Jost je ve otiao biciklom do jednoga prijatelja. Zapravo, imala sam vremena za slikanje, ali je li mi uope bilo do toga? Izvadila sam crte Udovog nonog ormaria koji sam naknadno napravila. ta mrtva priroda doista je izgledala poput kakve zbrke iz ljekarne, ali rije je bila iskljuivo o kapima, mastima, rasprivaima nije bilo ni jednog jedinog pakovanja tableta, ako se dobro sjeam. Udo je oito spadao u onaj mali krug osoba koje nisu mogle piti tablete ili su si to umislile. Poput detektiva ula sam u trag istini, ali to u uope i poeti s tim mojim saznanjima? I kakvu je ulogu u svemu tome igrao Reinhard? Ellenin telefonski poziv probudio me iz misli. Izgleda da je slutila kako meni nije ba najbolje. Dala sam uokviriti tvoji sliku s Ischije, rekla je, visi iznad stola u blagovaonici i izgleda arobno. Moja najstarija i najbolja prijateljica Waltrud ju je vidjela i oduevila se. A sada dolazi dobra vijest: imam narudbu za tebe. Trenutno me to i nije zanimalo. Ali Ellenina narudba zvuala je privlano. Ja bih trebala od sasvim odreenih predmeta sastaviti osobnu mrtvu prirodu za Waltrudin ezdesetpeti roendan i napraviti obojeni crte perom. Od kakvih predmeta? umorno sam upitala. Moja je sestra eljela nostalgine stvari koje su bile u posebnom odnosu s njihovom vlasnicom, jedan okvir u jugend stilu s fotografijom Waltrudine majke, suhi nezaboravak, sat, al sa zelenim uzorkom, ostavljenu taku... Oduevila sam se prilino brzo, prije svega zato to je Ellen bila voljna potroiti tisuu maraka za taj dar. Uvijek sam potajno sanjala kako u si sama zaraivati novac. Ta narudba, dodue, nije znaila neki stalni posao, ali je moda je to bio poetak jednog ispunjenijeg ivota. Ellen, rekla sam tiho i zahvalno, ti vjerojatno ni ne sluti koliko mi tvoj poziv ini dobro. Ja sam dospjela ba u nezavidan poloaj, ali o tome u ti priati drugi put. Dogovorile smo se da e mi Ellen poslati fotografiju predmeta za mrtvu prirodu i tono opisati to eli. Kakav uspon i pad osjeaja u jednom jedinom danu! Naime, bilo je jo toga. Dobro raspoloena pola sam u prednji vrt jer je tamo cvjetalo jo nekoliko nezaboravaka. Odmah sam htjela osuiti nekoliko primjeraka i poslije se vjebala slikajui ih i tako se pripremala za planiranu sliku. Pred naom kuom stajala je Imke. Pogledale smo se, s negodovanjem sam odmahnula glavom i nakaljala se. Imke, poela sam, a ona me odmah prekinula. Znam to mislite, tiho je rekla i gledala u sitno cvijee u mojoj ruci. Sve je drukije. Moram vam rei. Sada sam je ljubazno zamolila da ue unutra pa smo sjele za kuhinjski stol. Nekoliko trenutaka nije nita izustila. Ja sam se prevarila, poela je plaljivo. Sada znam da ga ne volim i da on mene ne voli. Vjerojatno sam bila malo bolesna.

Ljubazno sam komnula glavom kad je to priznala. Nadam se da se sada potpuno smirila. Kad sam dola iz bolnice, rekla je, poela sam s odreenom vrstom lijeenja. Svaki tjedan idem jednoj psihologinji. Ponovno sam joj dobacila smijeak pun razumijevanja. Mislim da je to vrlo hrabro, Imke, rekla sam. Vidjet ete da e se sada sve okrenuti na dobro. Kad je djevojka poela plakati, sjela sam kraj nje i pogladila je po rijetkoj i otroj kosi. Imke je mrcala i uzdisala, ali je nastavila: ja sam samo htjela znati kakav je on zapravo ovjek. Zato sam ga pratila posljednjih tjedana! Gotovo sam se morala nasmijati, toliko mi je sve bilo apsurdno. Nisam si mogla zamisliti neprikladniju istraiteljicu. Bila sam jo na bolovanju, nastavila je Imke, i imala sam mnogo vremena. Vi ste bili otputovali s djecom. Odjednom sam naulila ui jer je moglo postati zanimljivo. Ujutro je uvijek vozio u smjeru umskog kupalita, pripovijedala je. Mislila sam da tamo ima nekakvo gradilite. A onda sam otila biciklom gotovo do Odenwalda da vidim gdje radi. Sluajno sam ugledala njegov auto kraj stare dvorane za jahanje. To za mene nije nikakva novost, rekla sam. Reinhard je pravio nacrt za novu dvoranu jahakoga kluba. Imke se nije obazirala na moje rijei, nego je nastavila. Sila je s bicikla i malo se motala okolo, rekla je. Zbog njezina djetinjastog izgleda ini se da je bilo vjerojatno da se nitko nije obazirao na nju, nego su je vjerojatno smatrali jednom od mnogih oboavateljica konja koje ele pomoi preko praznika. U staji su se poljubili, rekla je. Tko? Reinhard i jahaica. Odjednom me oblila vruina, opet su izali na vidjelo novi dokazi o Reinhardovoj upletenosti. Ali ipak sam ostala prisebna. Ah, Imke, rekla sam. Reinhard i Silvia se ve due poznaju, mi se svi pozdravljamo poljupcem, to nita ne znai... Imke je odmahnula glavom. Ja sam bila svaki dan tamo. Kroz jednu pukotinu moe se vidjeti prostorija za hranjenje u koju su se zatvorili. Neete valjda tvrditi da vi i vai prijatelji skidate odjeu kad se ljubite u znak pozdrava? Razliite su se misli vrtjele mojim jadnim mozgom. Je li Imke doista govorila istinu? Nije li moda bila opravdano bijesna na Reinharda i nije li ga zato namjeravala ocrniti? Ili je moda mene mrzila i htjela me povrijediti? I koliko se uope moe vjerovati njezinim zapaanjima? Je li ona bila vjerodostojan svjedok ili s njezinom glavom nije ba sve u redu? Strogo sam je pogledala i povjerovala joj svaku rije Jesi li sluala dok su razgovarali? upitala sam. Istom kad sam to rekla, primijetila sam da joj se obratila s ti. Imke je kimnula glavom. Silvia je stalno govorila o slobodi. Zar te Reinhard nikada nije primijetio? Mislim da me vidio samo jednom, rekla je. To je bilo previe. Nee biti dobro ako te zatekne ovdje, rekla sam, budi tako dobra i nemoj nikome pripovijedati o tome to si vidjela. Ali ako se sjeti jo neega vanog, tada me nazovi! Preko dana sam uglavnom sama kod kue. Rekla je kako je tono ula kako su njih dvoje vie puta naglasili: Ona nita ne zna! Sigurno su mislili na mene. Ali sada ga vie ne mogu pratiti, zakljuila je Imke, sada opet radim u bolnici! Poslije toga smo se pozdravile; srdano sam je zagrlila i poela sam plakati.

Tri nezaboravka leala su na kuhinjskom stolu i promatrala me. Tko zna koliko li je ljubavnih parova te cvjetove slikalo, suilo, slalo u pismu, na koliko li su prstenova, medaljona i broeva ti cvjetovi bili ovjekovjeeni, kakve je sve ljubavne prisege morao simbolizirati taj mali plavi cvjeti na razliite naine! U ljupkoj pletenoj koarici Ambrosius Bosschaert stariji poslagao je najljepe vrtno cvijee i naslikao ga zajedno s leptirima, pelama i vilinim konjicem na bakrenoj ploi. Rue, karanfili, tulipani, alpske ljubice, urice, zumbuli, pakujac i jedna mauhica sastali su se mirisno bijelo-ruiasto-plavo-uto proljetno kolo. Na samom rubu i u pozadini nalazi se nekoliko skromnih nezaboravaka, neupadljivih i blijedoplavih, ali s mnogo sitnih cvjetova kao draga uspomena na vjernost i postojanost. Vjerojatno je ta lijepa slika bila raena po narudbi, jer tada je bilo skupljaa i botaniara koji su svoj uzgoj htjeli sauvati za sve vijeke. Ja u, dakle, sauvati prastaru tradiciju ako budem slikala mrtve prirode po posebnim eljama, a plavi je cvjeti i onda, kao i danas, bio vrlo aktualan. Ne zaboravi me govorila sam u sebi. Sjetila sam se stare narodne pjesme: Moje srce pati, on me se ne spominje! evo opet staroga genitiva! Ponovno sam uzela cvjetie u ruku i poela razmiljati. Nezaboravak je cvijet onih koji se rastaju, pomislila sam neraspoloeno, a sada ja trebam otii. ivjeti kao Reinhardova supruga postalo je nemogue. A ipak me hvatala panika pri pomisli da moram stati pred Reinharda i jasno mu rei: Vara me sa Silvijom i pomogao si joj da ubije Uda. Kako bi reagirao? Vjerojatno bi sve poricao. Ali kako je to mogao trajno zatajiti ako je namjeravao i u budunosti biti njezinim ljubavnikom? Morala sam mu predoiti dokaze. Za brakolomstvo je mogla svjedoiti Imke, ali moda bi je proglasili nepodobnom zbog njezine duevne bolesti. Kao dokaz za umorstvo jo sam uvijek skrivala u podrumu otrovni sok od grape fruita. Ali i Reinhard i Silvia bi tvrdili da ta boca nije nikada stajala na Udovom nonom ormariu. Imala sam slabe karte. S druge strane, nisam si mogla zamisliti da dijelim krevet s ubojicom, da objedujem s njim i doputam mu da se igra s djecom. Silvia i Reinhard na sijenu i slami: bio je to doista vrhunac neukusa. Pri tom sam se sjetila graevinskih skela na kojima sam po prvi puta uivala u spolnom inu. Moda je i Silviji bilo slino meu jemom, jahaim izmama i sedlima. to ovjek zapravo zna o ljubavnom ivotu svoje prijateljice? Je li strastvena? Je li gorjela u Reinhardovom naruju? Sijeno i slama bi sigurno takoer dobro gorjeli, moda bih jo jednom trebala napraviti pokus sa staklenom kuglom. Prema Imkinim rijeima vodili su ljubav prije podne vjerojatno za to to tada nije bilo tamo mnogo ljudi. Silvia je mogla urediti da bude sama s Reinhardom na deurstvu u staji. Unato tome su se zakljuavali. Morala bih ih izvana zatvoriti kako bih imala vrste dokaze protiv njih. Kako da to uinim? Imke je rekla kako je mogla gledati unutra kroz malu pukotinu. Dakle, nije bilo prozora kroz koji bi sunce moglo slati svoje opasne zrake. A da ne govorimo o tome da bi Reinhard odmah znao tko mu je stavio staklenu kuglu u gnijezdo. Djeca su dola kui i bila su gladna. Ubrzo je trebao doi i Reinhard. Moram danas spavati kod Susi, objavila je Lara, njezini su roditelji pozvani na veeru, a ona se boji biti sama. Ili smije li ona doi k nama?

Susi je bila jedinica koja se previe bojala biti sama. Velikoduno sam se ponudila da poslije objeda odvezem Laru k prijateljici. Odmah mi je sinula ideja; mogla bih se zavui u njezin krevet. Jedva sam ekala da Susi ode iz kue, a sinu sam isto tako velikoduno dopustila da na televiziji gleda film o vampirima. Kada doe tata, zapovijedila sam, kai mu da danas spavam u Larinom krevetu. bolesna sam i potreban mi je mir. Jost me zaueno pogledao i kimnuo glavom. Zapravo je uvijek radio sjedio pred televizorom u drutvu. Ali ako bude jako napeto, a tata se jo ne vrati, onda e me morati probuditi, rekao je. Jost je imao obiaj staviti jastuk na oi kad je bilo neto uzbudljivo na ekranu, vikati Spasite me! i uhvatiti se za kraj moje suknje. Pogladila sam ga po kosi, kao to sam nedugo prije toga pogladila i Imke, popela se stubama i nestala u Larinoj sobi. Bilo je istom osam sati. U Larinom malom carstvu najee je vladao nered. Zavukla sam se u njezin krevet, udahnula njeni miris djeje kose na jastuku, upalila svjetiljku i promatrala sobu kao to je moja ki vidi svake veeri. Krevet se nalazi u jednoj nii. Na kraj nogu Reinhard je postavio dasku na kojoj su se stanovala etiri medvjedia iz mamine radionice. Dvije medvjedice u narodnoj nonji, Barbie i Nicole, i dva medvjedia, Seppi i Ken. Seppi je doista imao na sebi izme hlae za jahanje. Odmah me poela boljeti glava. Ali nisam imala mira da se i dalje zabavljam svojim crnim mislima jer je dojurio Jost i uvukao se k meni. U pomo! Bijeli luk! hvatao je zrak, priljubio se uz mene i iskesio posljednji mlijeni zub govorei: elim tvoju krv, ja sam grof Drakula! Kad su malo poslije zakripala vrata, Jost je odmah zaboravio svoj straan zadatak i iskoio iz kreveta kako bi pozdravio oca. Naravno, Reinhard je kao prvo ugasio televizor koji je grmio. Douljala sam se do stubita i oslukivala. Nisam mogla uti mnogo; Jost je priao o Transslivaniji kao da je sam bio tamo. Gdje je Lara? A mama? upitao je Reinhard. Lara je kod Susi, odgovorio je Jost, mama spava! Reinhard je oito otiao u kuhinju kako bi si namazao kruh jer sam iz dnevne sobe ponovno ula vampirske zvukove. Za svaki sluaj ugasila sam svjetlo. Unato svim strahovanjima uskoro sam zaspala, mnogo ranije nego inae; kod mene ve sama injenica, da leim u nekom krevetu, esto ini uda. Kad sam se probudila, nisam odmah znala gdje se nalazim. Slabo svjetlo s prozora dolazilo je s krive strane, napipala sam prekida. Odmah sam ponovno ugasila svjetlo, jer je Reinhard, ako se sluajno probudi, trebao misliti da spavam. Kad sam se nekoliko minuta kasnije iskrala u zahod, primijetila sam svjetlo u Reinhardovoj spavaoj sobi. Na moje uenje zaula sam Reinhardov piskutavi glas. Znai da nije bio sam. Ona spava vrsto i to ve satima, ne mora nita brinuti, rekao je. Bolesna? Pa, da, sok ima moda dugotrajno djelovanje. Kako bi vrijedilo uti Silvijin odgovor, ali ona je vjerojatno samo aputala. Reinhard je due vrijeme utio pa sam ve mislila da vode ljubav, ali onda je odjednom nastavio: Moda ima pravo. Ja ti sve vjerujem. Ali ako je tako, mislim

da e biti vrlo nesretna. Vjerojatno je voljela Uda, inae si uope ne mogu sve to objasniti. Gotovo mi se uinilo da me Reinhard brani. Zaspala sam ponovno istom pred jutro, jer nikako nisam mogla shvatiti da se Silvia irila u mojem krevetu. Poslije nekoliko sati bila sam naglo i grubo probuena. Reinhard je otvorio prozore i povikao: Hoe li dopustiti da djeca umru od gladi? Otvorila sam oi potpuno dezorijentirana. Nakon nekoliko sekundi shvatila sam da leim u Larinom krevetu. Pogled na sat odao mi je da je bilo ve devet sati; Reinhard je, zapravo, ve odavno trebao biti u uredu. Ali njegova je no zacijelo bila skraena drugim aktivnostima. Poput robota skoila sam s kreveta i raupane kose i neopranih zubi potrala u kuhinju. O djeci nije moglo biti govora, Lara je dorukovala kod svoje prijateljice. Samo je Jost sjedio za kuhinjskim stolom i mljackao kukuruzne pahuljice. Mama, idem sada s koturaljkama..., rekao je i stavio pod ruku svoju najnoviju steevinu dar od Ellen. Time je za mene zavrio doruak; sada mi se kupaonica uinila pravim pribjeitem. Istom kad sam iz kupaonice ula kako su zalupila ulazna vrata, usudila sam se ponovno izai. Ali to je bila klopka: Reinhard me ekao u kuhinji sa zanimljivim izrazom lica. Pomislila sam kako ja trebam biti ona koja e se ljutiti. Kako mu moe dopustiti da juri okolo s tim opasnim stvarima, poeo je. Rekla sam kako i njegovi prijatelji... Samo zato to i drugi to rade, trebamo se pridruiti svakoj gluposti, rekao je. Ali ako tvoja dobra sestra plati to sranje, onda je to, naravno, prekrasno. Tvoj mu tu nema to rei, razumije se. Od sada neu rei ni rijei, pomislila sam. Sve to kaem, on e preokrenuti. Ali Reinhard nije oekivao da se branim. Kad smo se upoznali, nastavio je zlovoljno, mislio sam da potpuno odgovaramo jedno drugom. A ti sada izvlai iz rukava bogatu sestru i doputa da te izdrava. A ja nisam dovoljno dobar ni jednom od naih prijatelja! Zaboravila sam svoj zavjet utnje. Govori gluposti, rekla sam. Ellen nema milijune. A to se tie prijatelja to je s Birgit i Mijom? Ja se uope ne usuujem pozvati moje bive prijatelje iz srednje kole i s fakulteta, rekao je, jer ih moram zatiti od tvoje grubosti. A znam i kako se u sebi smije kad s majkom razgovaram na dijalektu! kod vas je uvijek sve otmjeno, prstenovi za ubruse i pribor za ribu! Moja je majka godinama radila u tvornici , ali je ipak uspijevala staviti na stol valjuke koje je sama napravila! Jedna jedina optuba. Ponovno sam zanijemila i osjetila sam se krivom. Ovaj krah i nije bio tako neopravdan: u posljednje vrijeme nisam ba imala previe razumijevanja za njega. Sjetio se jo nekih stvari. Ja sam za tebe necivilizirani seljak, priznaj! Moje nacrte smatra stranima, naa ti kua nije dovoljno otmjena! Ali zato sam dobar kad svaki mjesec donesem novac kui. Umjesto da si sretna da moe doprinijeti poveanju prihoda i preuzeti uredske poslove, proglasila si se umjetnicom i smatra se predobrom za pisaricu. Otmjenoj se keri vie svia slikanje. Misli li da meni nije dosta toga jednolinog posla i da volim graditi te sanduke? Ja sam dovoljno optereena s dvoje djece, kuom i vrtom, prosvjedovala sam jer je dirnuo u vrlo osjetljivo mjesto, ovjek mora imati neto to e ga zabaviti!

 Aha, rekao je Reinhard, sada si se izdala. Tvoja te obitelj, dakle, ne zabavlja! Morala sam si obrisati suze stisnutim akama. Uza sve te optube postupno je doao trenutak da se progovori o brakolomstvu. Ali kako sam mogla spretno zapoeti s tim kad mi je u glavi vladala potpuna zbrka? Da ponem sa skupim teniskim klubom koji se je priutio, navodno, za dobro obitelji? Ili s mojim napadom alergije nakon povratka s Ischije? Jasan sluaj prisutnosti konjske dlake u naoj spavaoj sobi... Ali prije nego to sam uspjela otvoriti usta, Reinhard je primijetio uvenule nezaboravke na kuhinjskom stolu. Zbog svih ovih uzbuenja zaboravila sam ih staviti u debelu knjigu. Za Udov grob, rekao je cinino. Tko bi mislio da si tako romantina! U tom trenutku, kad sam se konano htjela obraunati s njim, zazvonio je telefon u njegovoj torbi za spise. Na moje iznenaenje izvadio je iz torbe mobitel koji jo nisam nikada vidjela. Da, naravno, dolazim odmah, rekao je. Zadrale su me vane obiteljske stvari, molim vas da me ispriate. Potom je otiao. Upalila mi se svjeica: noanji razgovor je zapravo bio telefonski poziv. 18. Mekana kruka I ta dalje? Moda bi jo uvijek bilo lake razgovarati sa Silvijom nego s Reinhardom, razmiljala sam. Svim mukarcima, a mojem suprugu pogotovo, bilo je vrlo teko govoriti o svojim osjeajima i o spolnom ivotu. Ako ih je jednom netko povrijedio, njihove su rane godinama neprimjetno krvarile, a onda bi odjednom i sasvim neoekivano dolo do stranoga izljeva. Zato je Silvia lagala? Zato me bez razloga uvlaila u govna? Zar joj nisam godinama bila prijateljica i drala joj stranu bilo kad se radilo o Udovoj zbirki pornografskih filmova ili o bujnoj mati njihovih keri? Kao nagradu za to uzela je Reinharda pod svoje. Mora da je oduvijek bila zmija otrovnica. U sluaju da je doista ubila Uda, elim joj sve najgore. Neka bude to dalje od mene. Sada je rije o meni i mojoj djeci. Ako su moje sumnje bile tone, Silvia je bila hladnokrvni ubojica, a Reinhard je bio njezin pomaga. Ako sve iznesem u javnost, oboje e zavriti u zatvoru. Korinna i Nora, koje sam poznavala od malena i koje sam voljela unato njihovim pubertetskim muicama, morale bi odrastati bez oca i majke, a i mojih bi dvoje mogli samo povremeno posjeivati oca u zatvoru. elim li ja to? U glavi mi je sve brujalo. Dinje, kruke i druge skromne predmete umjetniki je i kao sluajno poslagao Luis Melendes i naslikao mrtvu prirodu. Oko 1770. godine bilo je u modi napustiti alegorijske sadraje i dopustiti da govori jo samo estetika predmeta. Kruka, koja podsjea na enske oblike, postavljena u svoj bezazlenosti i bez ikakve uvredljivosti, mnotvo sjemenki u dinji stari simbol plodnosti ostalo je nevidljivim. Svjetlo ukoso pada s lijeve strane na voe, koje djeluje kao da se moe uhvatiti, na izboranu koru dinje, na zrele ute kruke. Iza plodova, jedna lanena krpa skriva ostatak berbe u pletenoj koari, viri samo ukasti naborani rub velike umske gljive i odaje nam to ima u koari. Jednostavan, seoski kuhinjski pribor, kao to su drvene lice i glinena zdjela debelih stijenki u smeim bojama tvore suprotnost u odnosu na prednji dio slike. Ali ljepota prirode nije besprijekorna ni jedna jedina kruka nije

neoteena. Ili je pala s drveta pa je natuena ili je crvljiva. Izvana jo i izgleda lijepo, ali je iznutra trula pokvarena. Kad se moja ki vratila od prijateljice kod koje je prenoila, izgledala je umorno i nije mnogo govorila. nasuprot meni, sigurno nije cijelu no provela u razmiljanju i oslukivanju, nego u avrljanju i smijanju. Kad sam je htjela prisloniti uza se, briznula je u pla. Prvo Imke, onda ja, pa sada Lara ini se da su se sva enska stvorenja htjela dobro isplakati. Milo, to ti je? upitala sam, ali ona se ukoila u mojim rukama. Ti si kurva, zajecala je i pobjegla u svoju sobu. Pola sam za njom sva u oku. Trebalo je mnogo vremena i mnogo lijepih rijei dok nije poela govoriti. Kad se vraala kui, srela je Korinnu koja ju je temeljito poduila o navodnoj vezi izmeu mene i njezina oca. Ti si spavala s Udom! Prevarila si tatu! optuivalo me moje dijete. Kakve koristi od toga to sam se zaklinjala da je to la? Lara mi nije vjerovala. Sluaj, rekla sam, u najmanju ruku jednako tako uasnuta kao to je i ona bila, Silvia svima okolo pria tu bajku, tome se odmah mora stati na kraj. Idem smjesta k njoj i prisilit u je da povue sve to je rekla protiv mene! Prevladala je Larina borbena narav, htjela je poi sa mnom u spaavanje obiteljske asti. Ne, rekla sam, to ne bih htjela. Moda ima stvari koje bi mi ona rekla u etiri oka. Kako je Silvia mogla biti tako netaktina i neosjetljiva i u itavu priu uvui svoju vlastitu ker. I osim toga, mogla je misliti da djevojice njezine dobi pod peatom utnje povjeravaju sve tajne svojim prijateljicama. Bez odlaganja sam sjela u auto i pojurila. Zamalo da nisam prola kroz crveno svjetlo. Zaprepatena vlastitom neopreznou polako sam se osvijestila. Sada je bilo vano da ne napravim nikakvu taktiku pogreku. Poela sam se bojati i gotovo sam poeljela da ne naem kod kue ni Silviju ni njezine keri. A to u raditi ako Reinhard ba bude tamo? S gornjega kata ula sam glazbu kroz otvoren prozor na sobi djevojica. Silvia je odmah otvorila vrata i glumila je kako nije zauena mojim dolaskom. Doi unutra, rekla je, kavu ili aj? Kako sam bila dobro odgojena, odgovorila sam: Kavu, ako ti to nije problem. Izbjegavala je pogledati me u oi, nestala je u svojoj high-tech kuhinji i ukljuila ogroman talijanski stroj za kuhanje kave. Ne moe ni zamisliti koliko su mi bili naporni ovi posljednji dani, doviknula mi je, dok nisam prikupila sve papire koji su bili potrebni za pokop! Djecu sam morala tjeiti, rodbinu hraniti na sreu, ti to jo nisi iskusila! Otila je do ormara po alice. eer ili mlijeko? Crnu kavu, rekla sam namrteno. Dok je traila kotsko pecivo koje je pretjerano uredno sloila na srebrni posluavnik, ja sam gledala oko sebe. Dodue, esto sam bila kod Silvije, ali jo nikada nisam promatrala njezin stan oima prevarene ene. Naa ti kua nije dovoljno otmjena, nedavno mi je predbacio Reinhard. A ja sam toliko mrzila onu modnu otmjenost koja je poivala samo na novcu i iza koje je nestajala svaka individualnost. Kieni country stil prekrivai s cvjetnom uzorkom na ogromnim trosjedima od perja to mi je bilo jo neudobnije od nae umske idile.

Ustala sam i ispravila nakrivljenu sliku na kojoj su bili suncokreti. Moda je iza slike neko tajno mjesto? Kad bi se maknulo sve dizajnersko smee, ova bi kua bila sasvim lijepa: prostrane, svijetle prostorije, prekrasan pogled u daljinu, na dolinu Rajne, stara orahova stabla u vrtu. Visoki prozori s lukom iz buroaskoga vremena uvijek su me oduevljavali. Silviji je trebalo mnogo vremena za obavljanje kuanskih poslova Udo joj je ak kuhao i kavu i posluivao je. Jedan je trenutak bilo sasvim mirno, osim mukle grmljavine iz djejih soba. Kad je konano posluila kavu i jo mi namjerno donijela mlijeko, skupila sam snage. Lara je upravo dola kui sva izvan sebe, rekla sam, srela je Korinnu na ulici. A tvoja joj je ki rekla da sam ja imala vezu s Udom. Navodno si joj to ti rekla! Silvia je pocrvenjela i izgledala je kao da razmilja hoe li sve to porei. Ali tada je ipak prkosnim i pomalo ljutitim glasom rekla kako je to istina. naa bi djeca to kadtad saznala od nekog drugog, dakle, bolje je da im sami kaemo. Njezine su me rijei tako pogodile da sam ostala nepomina i otvorenih usta. Ali Silvia, molim te, ni jedna rije nije istinita. Moda je Udo htio vezu sa mnom, ali ja, kao tvoja prijateljica, ne bih nikada u ivotu... Silvia je ispustila prezriv zvuk. Prestani s tim, Anne, ja ga, dodue, vie ne mogu pitati, ali imam dokaze! To nije mogla biti istina. Sasluavala sam Silviju kao prijestupnicu, strastveno sam je zaklinjala ona je ostala pri svome tumaenju. I zato to vjeruje u tu glupost, rekla sam bijesno, bacila si se na Reinharda. Silvia, koja je do tada bila pomalo plaena, odjednom je postala sigurna u sebe i nije nita poricala. inilo se da je gotovo ponosna na svoj postupak. To je bilo pravedno, rekla je hladno, neka vrsta izjednaenja. Mijeala sam i mijeala nezaslaenu kavu i odjednom se nisam usudila kuati gorki napitak. Da sada spomenem otrov u soku od grape fruita? Zauzela sam isti onakav otmjeni stav kao i ona, ali me spopao vrag dok sam izricala svoju molbu. U posljednje bih vrijeme mogla piti i piti, ve sam pomislila da imam eernu bolest kao moja baka. Kava ne moe dobro ugasiti e. Hoe li biti tako dobra i donijeti mi au soka od grape fruita? Jo nikad nismo razgovarale tako uljudno. Prije bih si ja jednostavno sama donijela au mineralne vode iz hladionika. Silvia, uostalom, nije ni trepnula kad sam spomenula odluujuu rije, nego je odgovorila pomalo zajedljivom uljudnou: Kavu sam skuhala samo zbog tebe, a sada je nee piti. ao mi je, ali u kui imamo samo sok od jabuke. Kad smo bili ovdje i traili tvoje naoale, rekla sam, uinilo mi se da sam vidjela sok od grape fruita. Gdje? upitala je Silvia i visoko podigla obrve. Opet sam izgubila hrabrost pa sam samo promrmljala: Ne znam, moda u podrumu! Moja je biva prijateljica ustala i pozvala me da poem s njom i da joj pokaem sok. Cijelo me vrijeme nije gledala u oi, a sada me pogodila unitavajuim pogledom. Nisam slutila nita dobro kad mi je na strmim stubama dala prednost. Upravo sam htjela stati na drugu stubu i u tom mi je trenutku meu noge dospjela drka metle tako da sam pala niz mrane stube.

Dolje sam nastojala doi do zraka, a onda sam glasno kriknula od boli i od bijesa. Nita se nije pomaklo. Poslije nekoliko minuta pokuala sam ustati i to mi je jedva uspjelo. Upalila sam svjetlo i u paninom se strahu epajui popela uza stube. Kako sam mogla biti tako glupa i bez pratnje doi u ubojiinu kuu. Podrumska vrata nisu bila zakljuana, a Silvije nije bilo nigdje. Stisnutih sam se zubi odvukla do auta. Boljele su me sve kosti. Vozila sam vrlo polako, jedva sam mogla pritisnuti kvailo. Pobjegla sam odanle kao bez glave. Lara je bila tako znatieljna da mi je otvorila vrata prije nego sam izvadila kljueve. Pogledala me ispitivaki. Odepala sam do trosjeda i spustila se na nj. Kako to izgleda! povikala je. Jesi li se s nekim sudarila? Moe se rei i tako, rekla sam. Silvia me gurnula niza stube. Moja je ker ustuknula; sigurno je razmiljala o tome je li Silvijin bijes bio dokaz za moju krivicu. Vjerojatno joj je Udo slagao, kukala sam, jer ona doista misli da sam imala neto s njim! Naalost, vie ga ne mogu pozvati na odgovornost. Lara se smekala poput maslaca zbog mojega bijednog stanja. Pitala me hou li da mi skuha aj. Molila sam je da to uini, a osim toga i da mi donese kutiju sa zavojima i da mi zamota nogu rastezljivim zavojem. Morala sam popiti i tablete protiv bolova. Nisam se ni nadala da e se moja desetogodinja ki brinuti o meni kao o malom djetetu. To mi je bilo beskrajno drago, ali sam, s druge strane, znala da je Lara bila preoptereena tom ulogom. Zbog toga nisam imala nita protiv kada su Jost i Lara neto kasnije otili biciklima od kue kako bi kupili areni papir i blokove za slikanje. Kako nisam htjela napraviti istu greku kao Silvia, naredila sam Lari da ne smije pripovijedati nita ali doista nita o mojoj nezgodi, o uzroku nezgode i o Silvijinim laima. Ali Susi..., poela je Lara, ali ja sam tako odluno odmahnula glavom da je zanijemila. Nije me samo noga boljela, nego mi je i zujalo u glavi. Vjerojatno e se ve sutra pojaviti modrice pa e me biti stid izai meu ljude. Na kraju, svi bi mislili da me Reinhard istukao. Da dopustim da me tjee Ellen ili Lucie? Podigla sam slualicu, ali sam je odmah spustila. Onda sam u telefonskoj knjizi potraila Imkin broj. Javila se tihim glasom: Da? Pitala sam je kako je, ali nisam govorila o sebi. Moda se sjetila jo neega to je vidjela i to mi do sada nije rekla? Ne znam je li to vano, rekla je. Nedavno sam gledala kroz Silvijin prozor dok je tamo bio Reinhard. Ali nisu se ljubili. Vjerojatno zato to su obje djevojice bile kod kue. to su radili? upitala sam je i postidjela se svojeg voajeristikog pitanja. Skidali su neku sliku, onu gdje su suncokreti. Iza nje se nalazi tajni pretinac. Ali nisu ga uspjeli otvoriti, Silvia je dugo neto traila u pisaem stolu, vjerojatno ifru. Htjela sam znati je li to bilo prije ili poslije Udove smrti. Poslije, naravno, rekla je Imke s tako izraajnim naglaskom kao da je odavno sve povezala. Nije mi bilo ba ugodno pri pomisli da mi je duevno labilna djevojka pruala pijunske usluge. Zna li tvoja terapeutkinja da si uhodila Reinharda? upitala sam. Ne zna, rekla je Imke, na koncu, ne mora joj polagati raune za svaki korak

Samo to sam se zahvalila i zavrila razgovor, opet sam izgubila svu hrabrost. Dakle, bila je rije o novcu: vrijednosni papiri, gotovina, nekretnine svega je bilo u izobilju. Nije mogla doekati da pone troiti. Sigurno je novcem namamila i Reinharda. Jesam li ja bila u opasnosti? bilo je glupo spominjati sok od grape fruita. Ako Silvia sluti da sam joj na tragu, mogla bi se i mene rijeiti kratkim postupkom, upravo je to dokazala. Nikad ne bih rekla da bi me ona napala s lea. ene to ne rade, do sada sam bila uvjerena u to. Kad je zazvonio telefon, postala sam vrlo uzbuena. Je li to Silvia? Reinhard? Imke s novim vijestima? Zapravo, to je bila moja majka. Miiu, nita znam o vama, nadam se da je sve u redu? upitala je. Da, da, sve je okay, samo imamo puno posla. Po poznatom kriputanju mogla sam zakljuiti kako je podigla bolesni krevet da bi mogla sjediti u njemu. Dakle, htjela se udobno smjestiti za dui razgovor. to eli za etrdeseti roendan? upitala je. Ali majko, do tada treba proi jo beskrajno mnogo vremena! nemono sam povikala. Za dobre stvari treba vremena, odgovorila je. Na pamet mi je pao jedan stari Hitchcockov film, Prozor u dvorite. Zbog slomljene noge novinski je snimatelj bio prisiljen mirovati pa je kroz prozor svoje sobe zapazio sumnjive okolnosti koje su ga navele na zakljuak o umorstvu. Noga me. dodue, boljela, ali mogla sam se kretati. Vjerojatno sam je samo uganula. Ali unato tome morala sam se sljedeih dana uvati i bila sam prikovana za kuu kao James Stewart. Je li to za mene bila klopka ili dobra prilika? U svakom sluaju, imala sam mira da malo razmislim. Nitko nije mogao oekivati od mene da u pola osam iznesem veeru na stol. Kada je Reinhard poeo mutiti sa Silvijom? Kad sam bila na odmoru s Ellen i s djecom? Supruga ne smije ostaviti samog tri tjedna, komentirala je moja majka, zamjerajui mi. Ali ni tajanstveni raun iz otmjenog restorana do danas nije razjanjen. Moda je Silvijin nalog za gradnju sale za jahanje od poetka bio samo alibi za svakodnevne sastanke u staji. A to je bilo s Udom? to je navelo Silviju da posumnja u njega i mene? Moda joj je novi losion za brijanje posluio kao znak da je mu vara; ili je vidjela u otvorenom asopisu sliku djevojke koja je nalikovala na mene pa to smatra dokazom da je bilo neega meu nama. Razmatrala sam sve naine na koje je uz pomo mnogih krivo protumaenih obavijesti dola do neistinitog zakljuka u koji je na kraju i sama povjerovala. Takav tok misli nije mi bio stran. Osim toga, u veini sluajeva sam imala dobar njuh. Isto tako se moe zamisliti da je Udo doista bio zaljubljen u neku enu i da je Silvia, dodue, slutila: Opet ima nekakvu, ali je pogrijeila kad je mislila da sam to ja. Ne, neu je ni pokuati braniti ili ak razumjeti; ak i ako je mislila da sam je povrijedila, nije se smjela ponijeti prema meni onako besramno i nasilniki. Kako mi je bilo mrsko ii po blok i po olovku, izvukla sam ispod stola Jostovu kolsku torbu. S izgrienom olovkom u boji napisala sam u raunsku biljenicu koja je bila do pola ispisana:

1. S. je ubila Uda. 2. S. mi je otela Reinharda. 3. S. je razglasila da sam imala vezu s Udom.

4. S. me dovela do sloma.
Vie se niega nisam mogla sjetiti, ali i ovo je bilo dovoljno za smrtnu kaznu. Ili, to se mene tie, doivotnu, velikoduno sam odluila, na koncu, mi smo bile roake.

19. ah-mat Francuski barokni slikar Lubin Baugin jasno i elegantno predstavlja svoju mrtvu prirodu koja govori o pet osjeta. Slikar se ne razmee obiljem potreptina ili materijala, nego je slika hladno-pouna. U prozirnoj zaobljenoj vazi nalaze se samo tri karanfila, a ne neki nizozemski raskoni buket cvijea. Lutnja prekriva pola kajdanke i na njoj se vidi zanatski isto izraena povrina, aa crvenoga vina i bijeli kruh proteu njezin profil do zidane sobne stijene. Na svijetlom stolu od bukovine lee igrae karte i novanik od tamnozelenoga samta. Meutim, pogled plijeni crno-bijela ahovska ploa, koja sa svojom besprijekornom geometrijom predstavlja suprotnost nepravilnim oblicima cvijea, kruha i naboranoj vreici. Lutnja predstavlja sluh, vino okus, karanfili osjet njuha, karte vid, a neravan kruh opip. Vjerojatno ahovska ploa simbolizira razum, koji takoer spada u to podruje. Samo zagonetni esti osjet, koji je, izgleda, iznad svih ostalih osjeta, ne moe se oblikovati slikarskim kistom. Ima genijalnih ahista koji prema isto matematiko-logikim mjerilima redovno matiraju svoje protivnike. Ali poznati su i oni koji , zahvaljujui svojim nadosjetilnim sposobnostima osjeaju protivnikove slabosti. oni imaju dobru mogunost da postanu vice-svjetski prvaci, ali sa tim svojim darom ne mogu ostaviti dojam ni na jedno raunalo. Moja osobna osjetila kolebaju se izmeu ivano-rastrganog i kreativno-osjetljivog zapaanja. One veeri, kad sam s nogom koja boli i bolesnoga srca leala na trosjedu, odluila sam da se neu saaljevati, nego u se potpuno usredotoiti na rjeenje mojih sukoba. Djecu sam uputila u kuhanje, odnosno u podgrijavanje gotovih jela. Nosila su svoje tanjure s vruim lazanjama k meni na trosjed, sjela na podstavili umak od rajice i uivajui jeli pred upaljenim televizorom. Reinhard iako je u Backnangu odrastao bez pribora za ribu i prstena za ubruse nije pozdravio to odustajanje od dosadanjih obiaja. Prije svega, Jost si je toliko pretovario eludac, da sam ve ula kako Reinhard govori: Ali djeca su toliko bila pod dojmom udobnosti veernjega objeda da su bila spremna otii u svoje sobe im se Reinhard pojavi. Moram nasamo razgovarati s tatom, rekla sam tajanstveno. Dakle, Reinhard me nije zatekao u drutvu djece, ali zato s dramatino zamotanom nogom i izrazom boli na licu. je li se samo pretvarao kad je povikao: to si to radila? Sada mi je bilo dosta moje suzdranosti pa sam rekla: Silvia, Silvia, Silvia. Sama je priznala svoju vezu s Reinhardom i on sada to vie ne moe poricati! Osim toga, obila je cijeli grad i ogovarala me. I kao da je morala jo premaiti tu podlost, gotovo me ubila. to joj je ve uspjelo uiniti s Udom.

Reinhard je neprestano odmahivao glavom, ali me nije prekidao. Jesi li ve bila kod lijenika? upitao je na kraju. Noga se mora snimiti. Ali ja imam dojam da si ti pala na glavu. Izgubila sam ivce, gurnula u stranu vuneni prekriva, koji je Lara prebacila preko mene, i pokazala mu ozljede. U meuvremenu mi je noga natekla sve do koljena i kad sam sasvim podigla suknju, mnogo krvavih ogrebotina i oteklina velikih poput ljive dokazivali su da nisam umiljeni bolesnik. Reinhard je otiao do telefona i pozvao naeg kunog lijenika. Moja je supruga imala malu nezgodu ula sam kako govori. Doktor Bauer nee doi, ali u te ja staviti u auto i odvesti k njemu, mrmljao je i donio mi desnu cipelu i jednu svoju papuu. Oslonila sam se na njegovu ruku i odskakutala do auta. kad sam konano sjedila u autu, odjednom mi se javila strana sumnja: mi uope ne idemo doktoru Baueru, nego ravno u kamenolom gdje e me Reinhard zatui polugom za podizanje automobila. Ipak, ili smo dobrim putem; Reinhard nije skrenuo u strmu ulicu koja vodi do Wachenberga. Odjednom se zaustavio: Moram znati jednu stvar, rekao je ivano. Kako si mogla pomisliti da je Silvia ubila Uda? Hoe li biti diplomatski ako u tom trenutku ubacim u igru analizu Gerda Triebhabera? Kao to sam se nekoliko sati prije stavila na raspolaganje Silviji, tako je i Reinhard sada mogao raditi sa mnom to je htio, samo to sam sada bila ozlijeena i nesposobna za borbu. Ali kad sam ve poela, onda moram ii do kraja. Ti si kriomice uzeo otrovani sok s Udova nonog ormaria i bacio ga u nau kantu za smee, rekla sam. Dakle, polazim od toga da te Silvia zamolila da to uini. Nitko ti nee vjerovati da nisi imao pojma o njezinim spletkama. Samo trenutak, rekao je Reinhard. Priznajem da sam spavao sa Silvijom, ali samo iz bijesa zbog tvojih neprestanih optubi. Ali kad me zamolila da uklonim bocu, navela je uvjerljiv razlog za to. Doznala sam kako je Silvija tvrdila da Udo svoje veernje tablete uvijek rastapa u soku kako bi ih bolje mogao progutati. Ukoliko bi lijenik doao na ideju da poalje sok na analizu, to bi bila sasvim suvina stvar koja bi oduzela i mnogo vremena i dovela do nepotrebnih komplikacija. Dakle, zamolila me preko telefona onda kad smo joj javili to se dogodilo da neopazice uklonim bocu, zavrio je Reinhard. Kako si, zapravo, glup, napala sam ga, pa si nasjeo na tu grubu besmislicu. Tablete se rastapaju u ai, a ne u boci! Osim toga, u soku nisu bile tablete nego Udove kapi za srce i to u koliini koja bi ubila vola. Na Udovom nonom ormariu uope nije bilo ae, ali je zato bila spremna liica za kapi. Silvia je ubojica, a i ti e biti optuen kao suuesnik. Po njegovom nasilnom ponaanju primijetila sam da se osjeao kao u tjesnacu. Da ti nisi spavala s Udom, grubo je odgovorio na moje optube, sve se to uope ne bi dogodilo. Ja nikada ne bih zapoeo vezu sa Silvijom! Ti najbolje zna da ona uope nije moj tip! Vozi, puhala sam. Ve je kasno. Dr. Bauer nas eka. Uostalom, za razliku od tebe, ja nisam poinila brakolomstvo. A s Udom to nikada ne bih uinila; ako Silvia nije tvoj tip, onda Udo moj nije pogotovo. Ako mi ne vjeruje, pusti me da odmah izaem iz auta! U tom sluaju ne elim vie ni minute sjediti u autu. To je djelovalo, konano je nastavio voziti. Bez rijei smo preli posljednji dio puta do ordinacije gdje sam s velikom mukom izala iz auta. Reinhard mi nije pruio ruku da se mogu osloniti, nego je sjeo u ekaonicu i zurio pred sebe.

Dr. Bauer mi je pomogao da legnem na lealjku za preglede. Kao prvo, htio je znati kako se to dogodilo. Nezgoda! povikao je Reinhard kroz otvorena vrata. Dr. Bauer se nasmijao. Niste valjda izmlatili svoju suprugu? upitao ga je u ali. To u slijedeih dana jo esto uti. podrumske stube, rekla sam. A tko je stavio ovaj genijalni zavoj? ispitivao je dalje i odmotao Larino klupko odmahujui glavom. Sutra ete moi pokazati najljepe hematome; noas e vas vjerojatno prilino boljeti, ali na sreu, nita nije slomljeno. Dat u vam kremu protiv oticanja i sredstvo protiv bolova. Suprug vas sljedeih dana mora nositi na rukama! Jo mije neto lealo na srcu. Gospodine doktore, rekla sam, sjeate li se to ste nam rekli kad je umro na prijatelj? Je li tono da on nije mogo piti tablete? Dr. Bauer je rekao: Zapravo, ne smijem davati nikakve obavijesti o mojim pacijentima, pa ni o mrtvima. Pitajte njegovu udovicu kako je nekad bilo problema s prepisivanjem lijekova u tekuem obliku. Reinhard je trebao uti da sam bila u pravu. Na povratku se opet zaustavio jer se sjetio neeg veoma vanog. ti vjerojatno grijei, rekao je. ona ne moe biti ubojica. Ja se, naime, sjeam, da si ti ispila ostatak soka pred mojim oima. Ili si moda vjetica, pa moe podnijeti otrov koji bi i vola ubio? Sada je doao red na mene da mu objasnim smisao mojega pokusa. To uope nije bila ona ista boca. Htjela sam znati, hoe li me hladnokrvno pustiti da umrem! Reinhard vie nije mogao vladati sobom. Boe, kakvom sam se glupom enom oenio! Pa nikad ne bih mogao mirno gledati! Ovdje se sabrao prestao govoriti vapskim dijalektom. U svakom sluaju, ekao je da mi pone lupati srce, jer je u boci navodno doista bila neznatna koliina lijeka. Sakrila sam otrovni sok, rekla sam, a s pomou Gerdove analize mogu dokazati... Reinhard je naglo krenuo i okrenuo se na sredini ceste. Sada idemo Silviji, rekao je, da ujemo to ona ima rei o tome. Razljutila sam se; rekla sam da je doista kasno da nenajavljeni doemo u posjete. Reinhard je smatrao da je to u ovim okolnostima prava stvar i da je moramo iznenaditi. Je li na kraju bio na mojoj strani? Ali ja vie nisam imala snage. Molim te, Reinharde, rekla sam kroz suze, imam strane bolove! Ja sada mogu samo jo popiti tablete, nanijeti kremu i otii u krevet. I sutra je dan. Uzimajui u obzir moje jadno stanje, Reinhard je ponovno okrenuo auto u prethodni smjer i poao kui. Djeca nisu spavala, nego su preumorna sjedila pred televizorom. Reinhard nas je sve potjerao u krevet, barem je prema meni mogao biti manje otresit. Osim prepisanog sredstva protiv bolova popila sam i tabletu za spavanje. Unato tome, probudila sam se u noi jer sam osjetila neto toplo na nogama. Bezobrazno, pomislila sam, kako netko moe ometati moj umjetno izazvani san! Ali Reinhard je hrkao na pristojnoj udaljenosti na svojoj polovini kreveta, no, bio je to Jost. Runo sam sanjao, mrmljao je i opustio se uzdahnuvi na majinim grudima. Za mojeg osmogodinjeg sina imala sam, naravno, uvijek mjesta, iako su me jo uvijek boljele kosti.

Naalost, ni u mojim snovima nije bilo veselije jer sam planirani posjet doivjela unaprijed. Silvia nam je tada posluila earl grey i to u art-dco posudi koju sam joj jo ja, kao studentica, donijela s jednog putovanja po kotskoj. etverokutnu posudu za aj sa zelenim uzorkom kupila sam kod staretinara; bila sam je umotala u pulover i est tjedana nosila u naprtnjai. Ona mi je sluila kao uspomena na moje prvo samostalno putovanje, bila mi je osobno blago i samo su omiljeni gosti imali tu ast da budu poslueni ajem iz te posude. A sada je stajala na Silvijinom stolu od zamagljenog stakla jer ju je Reinhard darovao Silviji kao mali jutarnji dar. Zaplakala sam u snu i kad sam se drugi put probudila, lice mi je bilo potpuno mokro. Najradije bih bila probudila Reinharda i optuila ga zbog tog stranog ina. Sljedee sam dopodne gotovo prespavala. Kad sam se probudila, padala je kia. Reinhard je sigurno bio u uredu, a kroz otvorena vrata spavae sobe ulo se kako se djeca svaaju. Jednu sekundu osjeala sam se sigurnom. Ali kad sam se protegnula, bol me podsjetila na jueranji dan. Jesam li s Reinhardom dogovorila neto odreeno? Kad emo morati posjetiti stranu Silviju? Dok sam se tekom mukom snalazila u kupaonici, djeca su me pronala. Brina Lara napunila mi je kadu s vodom i zaprepastila se kad je na meni ugledala modrice. Samo to sam htjela ui u vodu, Jost mi je mahnuo da doem na telefon. Tata! povikao je. Bit u slobodan u etiri sata, rekao je Reinhard ne upitavi me kako se osjeam. Bilo bi dobro da tada bude spremna. Pretpostavljam da je Silvia u to vrijeme kod kue. Tebi su njezine navike bolje poznate nego meni, rekla sam zajedljivo. Topla mi voda nije odgovarala, aj, koji su mi djeca pripravila, uope mi nije bio ukusan, a osim toga, djeca su mi ila na ivce svojom potrebom da se brinu o meni. Obuzeo me nekakav strah. Neposredno prije etiri sata obukla sam neto novo. Kava, tablete protiv bolova i kuhinjski no u torbi dodatno su me ojaali. Ovaj put u joj pokazati tko sam. Reinhard je stigao na vrijeme i zatrubio je. Pomilovala sam djecu kao da se rastajem od njih zauvijek. Kamo idete? upitala je Lara nepovjerljivo. Da ih ne uznemirim, izmislila sam nekakav izgovor. Vrata nije otvorila Silvia nego Korinna. Ona nije kod kue, rekla je neljubazno. Reinhard ju je upitao kad joj se majka vraa. Namrtena ki slegnula je ramenima. Ako je Silvia kod konja, onda nee doi tako brzo. Zapravo sam bila vrlo radosna to smo za danas poteeni toga susreta. Ponovno smo sjedili u autu. Reinhard nije nita govorio. Nakon to smo proli dvije ulice, primijetila sam da Reinhard vozi prema jahakom klubu, to mi tek nije odgovaralo. U tom trenutku u susret nam je dolazila Silvia u Udovom tekom autu. Reinhard je trubio i ukljuio migavce kako bi nas ona primijetila, izaao iz automobila i zapoeo razgovarati s njom. Onda smo nastavili voziti u konvoju sve dok se nismo po drugi put parkirali pred njezinom kuom. Kad smo se smjestili u dnevnu sobu, Silvia je bez pitanja donijela pivo i prene krumpirie za Reinharda. Meni nije nita ponudila, a ini se da ni sama nije imala

nikakvih elja. Pogledala je naa ozbiljna lica i rekla: ao mi je. Vjerojatno sam nehotice naletjela na metlu pa je Anne pala. to to znai nehotice? upitala sam bijesno. Namjerno si to uinila. Mogla sam slomiti vrat. Pogledaj ovo! Podigla sam suknju. A osim toga, nastavila sam, nakon toga si jednostavno pobjegla. Moje su se modrice toliko dojmile Reinharda da mi je pritekao u pomo. to je previe, previe je! rekao je piskutavim glasom. Silvia se nala na optuenikoj klupi. Sama si kriva, okrivila me, ti uobraena ivotinjo! Doe ovamo kao da ne zna nabrojati do tri! A osim toga si mi ukrala Uda, ti, kurvice! To je i za Reinharda bilo previe. Izmaklo mu je: ....., a onda se sabrao i nastavio: nedavno si mi rekla kako moe dokazati da su Anne i Udo bili ljubavnici. Anne, naime, to odluno porie. Mogu, rekla je Silvia. Onda da ujemo, zatraila sam. Malo se okrenula, a onda je zbunjeno rekla: To pie u dnevniku. Nikada nisam mogla zamisliti da ovjek popot Uda pie dnevnik. I Reinhard je, izgleda, sumnjao u to. Tada nam konano daj da proitamo, zapovijedio je. Ne mogu doi do njega, alila se Silvia, nalazi se na sigurnom, u sefu. Dakle, do sada ga nije uspjela otvoriti. Zovi majstora, predloio je Reinhard. Silvia je uzdahnula, sigurno bi bilo jednostavno samo kad bismo znali broj. Rekla sam kao pod hipnozom: 190965. Reinhard i Silvia su me zaueno pogledali i vjerojatno su pomislili kako je to, to me Udo kao jedinu uputio u tajnu broja ifre, jasan dokaz nae intimne veze. Reinhard je skoio i poeo okretati kotai kako bi sastavio kombinaciju brojeva koju sam ja navela. Ubrzo je tajni pretinac bio otvoren. Istegla sam se kako bih mogla vidjeti to se nalazi u unutranjost, a Silvia je lakomo pruila ruku. Ali Reinhard je bio blie, a k tome je bio vii i jai. Izgleda da u trezoru nije bilo ni zlata, ni srebra, ni dijamanata kao ni vrijednosnih papira ili fotografija golih djevojaka; jedino, to je Reinhard izvukao, bilo je nekoliko novanica od sto maraka, vjenani prsten i rokovnik, koji je snano pritisnuo uza se. Prije nego to ponem itati, rekao je ne obazirui se na Silvijinu ispruenu ruku, elim uti od Anne otkuda zna ove brojeve. Silvia je isprobala nadnevke svih roendana, kune i telefonske brojeve. Je li to neki izmiljeni broj? Nije, rekla sam, to je telefonski broj doktora Bauera. Silvija je zurila u mene otvorenih usta. Onda je otila do Udovog pisaeg stola i u njegovom rukom pisanom popisu potraila adresu doktora Bauera. Ovdje nema broja, rekla je zbunjeno, moe biti da ga je Udo znao napamet. Doktor Bauer nam je pripovijedao kako ga je Udo zvao esto, pa ak i u nemogue vrijeme. Mogla sam pogoditi taj broj jer je jedan od onih, koje drim u glavi tko ima djecu, mora znati lijenikov broj kako bi mogao brzo doi do njega. Je li u obinom rokovniku doista bilo podataka o Udovom ljubavnom ivotu? Reinhard je sjeo pokraj mene na trosjed, Silvia je sjela iza nas, izgledala je samouvjereno, i pridruila nam se u itanju. Prve smo mjesece brzo prelistali. Kao to sam i oekivala, upisani su bili privatni datumi, roendani, pozivi na veeru, rokovi za plaanje poreza, telefonski pozivi, neke rkarije. Onda, Silvia? Je li to moda dnevnik? upitala sam slavodobitno, ali sam se prerano obradovala jer je ve ispruila kaiprst i povikala: Tu, tu, tu! I doista, moglo se proitati crno na

bijelom: DANAS S ANNE U KREVETU. SRETAN KAO NIKADA U IVOTU. Ostala sam bez rijei od zaprepatenja; to je mogla biti samo neka druga Anne. Reinhard je ispustio rokovnik i uzbueno skoio. Svinja, povikao je. Podigla sam s poda duguljastu knjiicu, prelistala i odmah nala tu stranicu. Nije bilo nikakve sumnje, svako se slovo moglo jasno proitati: moje ime u Udovom rokovniku. Ali neto mi je ipak bilo udno. Osim te reenice nije bilo nijedne druge koja bi iznosila neto osobno, nikakvih vlastitih misli, nikakvog priopenja ili citata. Kako si uope mogla itati te lai kad nisi mogla otvoriti sef? strogo sam je upitala. Do nedavno je rokovnik stajao na Udovom pisaem stolu, rekla je Silvia, otvoren i pristupaan ak i djeci! Ali onda mu je stvar postala preosjetljiva pa je zakljuao svoj dnevnik. Rokovnik nije dnevnik, rekla sam. Ja, dodue, ne poznajem Uda tako dobro kao ti, ali mislim da je taj redak napisao netko drugi. Moda su se tvoje keri htjele naaliti. Silvia je odmahnula glavom. To je Udov rukopis, za to mogu dati ruku u vatru. Osim toga, nitko drugi nije mogao rokovnik staviti u sef. A zato? Zato to je imao namjeru od tada biljeiti svoje ljubavne sastanke. Nakon to si je Reinhard donio rakiju, poeo je braniti pokojnika: Udo nije bio tako glup da se upusti u takav rizik. Svatko zna da se ene pretvaraju u hijene kad nanjue izdaju. Pri tom nas je obje prijezirno pogledao. 20. Trnoruica Samo to je dokazala moj navodni grijeh, Silvia se opet osjetila nadmonom; to je ilo tako daleko da se drznula stati iza Reinharda i zagrliti ga oko vrata. Doslovce mi je pozlilo dok sam gledala tu bezobraznu objavu ljubavi. Hvala Bogu, Reinhard se, pomalo zbunjeno, oslobodio njezina zagrljaja. Silvia je bila povrijeena njegovim postupkom; uvrijeeno je pokupila ae od rakije i piva i odnijela ih u kuhinju. Reinhard je stajao uz prozor i s melankolinim izrazom lica gledao u vrt dok sam ja i dalje listala po rokovniku. Mogu li se nadati da je Udo pisao o meni kao o dobroj ljubavnici? Iako je njegova tvrdnja bila izmiljena, iznimno mi se svialo to je bio zadovoljan. Poslije one odluujue primjedbe slijedile su dosadne zabiljeke, ali onda sam odjednom kriknula: DUGO JE TRAJALO DOK NISI OTVORILA SEF, MISLIO SAM DA SI INTELIGENTNIJA. VE GODINAMA RUJE PO MOJIM STVARIMA, ZBOG SVAKE GOLOGRUDE DJEVOJKE PRAVI SCENE I U SVIM SVOJIM PRIJATELJICAMA VIDI MOJU TAJNU LJUBAVNICU. DANAS E KONANO SAZNATI PRAVU ISTINU: MOJE MI ZVANJE SLUI SAMO KAO ALIBI, JER JA PO CIJELI DAN NE RADIM NITA DRUGO NEGO SAMO POVALJUJEM ENE.

Silvia je bila dovoljno glupa da u prvom trenutku zakrijeti: Eto vidi!, dok nije po izrazu naih lica vidjela da je njezina reakcija bila pogrena. Poslije minute utnje rekla sam: I zbog takve gluposti ti si ubila Uda! Glupa nas je guska uvjeravala: Zasluio je to! i prilino je kasno primijetila da su te rijei isto to i priznanje. Umro je od sranih smetnji, doktor Bauer to moe potvrditi, rekla je, nastojei ispraviti pogreku. Ali sada je doao moj trenutak. Vrlo sam opirno opisala kako sam izvadila odreenu bocu iz nae kante za smee i sadraj dala na analizu. Ti oito nisi sposoban uiniti ni jednu jedinu uslugu! puhala je Silvia preko mene u Reinhardovu smjeru. Rekla sam ti da baci bocu u javni kontejner! Ali ne, ti si prelijen da bi otiao do njega. A dobro zna da je Anne opsjednuta odvajanjem smea... Silvia, rekla sam tiho, ne treba vie galamiti. Sada u zvati policiju. Od sveg cvijea najljepa je rua. I Rachel Ruysch je u svojoj maloj kitici cvijea u sredinu stavila granicu s blijedoruiastim ruama, okruenu svakojakim cvjetovima koji rastu u svakom vrtu: neven, jake naranaste boje, plavi zavornjak i jedna krepka kraljiina sestra, bijela divlja rua. Njihove svjee boje blistaju na tamnoj pozadini. Slikarica, koja je svoju mirisnu sliku naslikala 1695. godine, nije jo nita znala o ruinjacima devetnaestoga stoljea, kakvi se, na primjer, mogu nai u Malmaisonu ili u Sanssouciju. Tada je bilo samo seoskih vrtova u kojima se osim voaka moglo nai povre, zaini, vrtno cvijee ili jedna ili dvije rue. Ali ako je netko kao Rachel Ruysch iao brati cvijee za buket, morao je paziti da se ne ubode na trn. Vrlo je precizno naslikala opake bodlje koje su onemoguavale da im se netko priblii. Kako u ja u budue moje mrtve prirode oznaavati malom ruom, ne smijem, naravno, nikada zaboraviti naslikati bodlje. Moj prvi ljubavnik zvao me ruicom i mislim da nije mislio na moju bodljikavu i obrambenu stranu. Silvia je postupno poela shvaati da se nalazi u nezavidnom poloaju; od Reinharda oito nije mogla oekivati podrku. Njezina prkosna upadica: Ne moete nita dokazati! nije bila nimalo pametna. Ali naalost, moda je bila u pravu kad je rekla da se obdukcijom nakon ekshumacije ne moe dokazati postojanje otrova u tijelu. Ja sam i dalje blefirala: Ipak, Silvia, ja sam se raspitala. Jo i poslije nekoliko mjeseci moe se dokazati jedna tako visoka koncentracija digoxina u tijelu. Trebala si se odluiti za spaljivanje tijela. Nismo vie sjedili jedno do drugoga. Ja sam, dodue, ostala na trosjedu jer sam izbjegavala svaku suvinu kretnju, ali Reinhard i Silvija su se udaljili jedno od drugoga koliko god su mogli. Sa zadovoljstvom sam sluala kako Reinhard napada svoju ljubavnicu: S tvojim si neistinama razorila nau branu zajednicu! Anne me sada smatra ubojicom. U takvim okolnostima vie nema smisla da i dalje ivim s njom. Tako dakle. Na takav me se nain htio rijeiti. Uzvratila sam: Moe ga uzeti, Silvia, rekla sam, bit e vrlo sretna s njim. Stalno je dobre volje, pun originalnih ideja i vrlo je temperamentan! Ali morat ete se malo strpiti. Dok ne budete mogli ivjeti zajedno, proi e otprilike jo petnaest dugih godina. Reinhard nije imao smisla za alu pa je odmah proturjeio: Vi mislite da me moete izvikivati na drabi, tko da vie. Ostatak ivota provest u u miru, u samostanu.

Nitko se ne bi ni nadao da e se Silvia odjednom poeti ispovijedati. Njezine bi rijei mogle smekati i kamen. uli smo svu tugu njezinog neveselog branog ivota kroz koji se seksualna frustracija od poetka provlaila poput lajtmotiva. Izgleda da je Udo uvijek jurio za mladim djevojkama, a ona je ostala kratkih rukava. Pri tom je Silvia vrsto vjerovala kako je drugim enama bilo bolje ve prvi puta. Samo da navedem jedan primjer, poalila se, jednom prije si mi pripovijedala kako ste vi na skeli... Reinhard je dobio tamnocrvenu boju i rukom lupio po stolu, ali nije znao to bi o tome rekao na knjievnom njemakom jeziku. Gotovo mi ga je bilo ao. Zapravo sam trebala sprijeiti svaku daljnju raspravu odlunim pozivom odjela za umorstva. Teko sam ustala jer telefon mi nije bio na dohvatu ruke. Kuhinjski no se ve iz torbe preselio u moju ruku; bilo je mogue da e doi i do drugoga napada. Ali Silvia je molila u suzama: Nemoj zvati! Molim te! Ja u sve popraviti. To ba i nije bilo mogue. Zar je htjela uskrsnuti Uda? Spasiti moj brak? Ili je namjernim odugovlaenjem pripremala podmukli napad? Bila sam znatieljna pa sam poela oklijevati. Da ujemo, kako zamilja da e sve popraviti, traila sam da nam kae i izvadila no koji je zablistao. Novac? upitala je nesigurno. Koliko? upitao je Reinhard. Nije mi se svialo to se on umijeao jer sam godinama trpjela njegovu krtost. ak mu se i roena majka rugala zbog toga. Za njega je tisuu maraka bio ogroman iznos, a o ucjeni nije znao ba nita. Imala sam bolju zamisao. Samo pod jednim uvjetom neu jo pozvati policiju. U budunosti e Reinhard sigurno ivjeti s tobom u naoj kuici, ali, na koncu, i ja moram negdje biti. Zbog toga predlaem da promijenimo kue. Uplakana Silvia gotovo se poela smijati. Ti sigurno nisi pri sebi! Ne mislim se preseliti u taj zenjak, rekla je. Moji planovi su sasvim drukiji. Sada, kada konano imama financijskih sredstava i kada nisam Udovim poslom vezana za ovo mjesto, kupit u konje i imanje u Sjevernoj Njemakoj, ionako nisam posebno voljela ivjeti u Weinheimu. to se mene tie, ti moe unajmiti kuu iako je prevelika za tebe, ali se bojim da nee moi plaati dvije tisue maraka mjeseno. Ne, toliko doista ne mogu platiti, rekla sam. Kako ne bih morala plaati stanarinu, moram biti vlasnik kue. Ali da se dobro razumijemo: ja je ne elim unajmiti, nego elim da mi je daruje. Silvia i Reinhard pogledali su me zaueno. To ne smijem uiniti, rekla je Silvija vrlo polako kao da razgovara s duevno zaostalom osobom. Ta kua nije samo moja, to je nasljedstvo moje djece, ne mogu je jednostavno dati nekome! Ako bude sjedila u zatvoru, djeca e se vrlo radovati nasljedstvu i uivati u njemu, rekla sam hladno. Kad nee drukije, ja u sada zvati policiju! Igrala sam se noem koji je nekoliko puta bljesnuo. Obje moje ugovorne stranke gledale su me s nevjericom. Bila sam u vrhunskoj formi pa sam se sjetila i drugog ahovskoga poteza: Kod mojeg odvjetnika nalazi se, uostalom, rukom pisani zapisnik o kriminalnom sluaju Udo. Ako mi se to dogodi, taj e zapeaeni spis biti otvoren. Ni jedna rije nije bila istinita, ali sam to mogla napraviti i naknadno. Kad smo Reinhard i ja konano stigli kui, Jost je odmah iskoristio pogodan trenutak jer je osjetio da imamo grinju savjesti u odnosu na djecu. Ako ve ne mogu dobiti naunicu, onda hou barem da mi kupite tamagoi!

Reinhard ga je pogledao tako preneraeno da se ovaj odmah izgubio u svoju sobu. Bez obzira kakva je zbrka vladala u mojoj glavi, nisam mogla ignorirati glad nae djece. Iz zamrzivaa sam izvadila dva lista, iako sam znala da se Reinhard strano boji ribljih kosti i da izbjegava sva jela s ribom. Kad je jelo konano bilo na stolu, iskreveljio se kao mali prije na naega sina. Ubrzo potom morala sam primiti na znanje da on sprema stvari u jedan mali koveg. Povrijeeno je rekao kako mora jo raditi pa e prenoiti u uredu gdje e konano biti sam i moi razmisliti o svemu. Tata je pun ribljih kostiju, rekao je Jost. Kad su se ulazna vrata zalupila, javila mi se strana sumnja da e Reinhard sada otii Silviji i da e tamo objedovati. Pretpostavljala sam ak da ne eli o nama dvojima vie nita znati, ali glad i krtost ine uda. Sljedeih se dana nismo viali. Djeci je otac nedostajao i esto su pitala za njega. Moete ga posjetiti u uredu, rekla sam, ali prije toga morate nazvati jer moda nee biti tamo. To im je bilo previe teko. Ve dana nakon velikog obrauna bila sam kod biljenika gdje sam ostavila zapisnik o uzroku Udove smrti. Uvijek sam morala raunati s tim da mi Silvia radi o glavi. Kako bih imala neto konkretno u rukama, zamolila sam Gerda Triebhabera da sastavi zapisnik o rezultatu analize. Napravit e, Ruice, ali samo ako ide sa mnom na ruak! Obeala sam mu da u poi s njim. U pratnji zauenog odvjetnika jo jednom sam posjetila Silviju; kako ju je Udo u oporuci odredio za jedinog nasljednika, mogao se sastaviti prijepis i mogao se odrediti dan do kojega treba iseliti. U meuvremenu je bila toliko slomljena da je popustila u svim tokama. Nekim udom svi smo postali tako marljivi i sljedeeg smo se tjedna sastajali skoro svaki dan. Silvia je nala posrednika da joj potrai prikladno seosko imanje. Bila je radosna i uzbuena pa mi je pokazivala fotografije i nacrte za gradnju. Mora pitati Reinharda za savjet, preporuila sam joj, on se u to razumije. Ako eli sanirati neki veliki projekt, ne moe kao laik tono procijeniti trokove. Silvia je dobila ponude za vie imanja sa stajama i sve ih je htjela pogledati. Tamo bih ak mogla uzgajati konje! Hoe li poi sa mnom, pitala je iz navike, ti ima otro oko. Povedi svoje keri, rekla sam, na koncu, i one moraju seliti. Ali Nora i Korinna nisu htjele ii s njom; njima je preseljenje, promjena kole i gubitak prijatelja bilo neto tako strano da nisu htjele ni razgovarati s majkom Poslije sam doznala kako je Silvia doista potraila Reinharda u uredu i zamolila ga da joj pomogne. On je odbio. Pretpostavljam da su je prilikom kupovine dosta zakinuli. Kupila je veliko, trono imanje u Schleswig-Holsteinu i jako je urila sa selidbom tako da joj nije ostalo mnogo vremena pa je dala izvriti samo najvanije popravke. Sljedeeih e deset godina ivjeti na gradilitu. Danas ne znam ni sama kako sam u tom burnom tjednu uspjela zavriti mrtvu prirodu za Elleninu prijateljicu. Nezaboravci su ve odavno prestali cvjetati u naem vrtu pa sam si morala pomoi s jednim botanikim udbenikom. Ali naravno, bila sam na dobitku s vremenom jer moj suprug nije bio kod kue. Otpalo je zajedniko gledanje televizije u veernje sate, otpali su svakodnevni razgovori, nije vie bilo etnji i ugodnih nedjeljnih rukova. Ja se, dodue, brinem o djeci koliko je god

mogue, esto telefonski razgovaram s prijateljicama, nisam zapustila nae smanjeno domainstvo, ali svaku slobodnu minutu koristim za slikanje. Gotovo sam bila tuna kad sam zavrila sliku, ali s druge strane, dobila sam hrabrosti za nove pokuse. Na moje zadovoljstvo uspjela sam prikazati perspektivu i proporcije, presijeke i svjetlost. Jednoga sam dana stavila oglas u novine, a u mojoj knjiari i drugim prodavaonicama, gdje redovito kupujem, izloila cedulju. POSEBAN DAR SLIKAM OMILJENE PREDMETE ZA OSOBNU MRTVU PRIRODU TEL.; 04 04 31 Nekoliko je ljudi doista nazvalo. Pitali su me za cijenu i za rok isporuke. Jedan prijanji Reinhardov kupac, Helmut Rost, htio je dati naslikati svoju zbirku satova, ali se vie nije javio. Na kraju me posjetila supruga nekog direktora banke i zamolila me da joj pokaem moje dosadanje slike. Za desetogodinjicu braka htjela je darovati suprugu sliku na kojoj e biti oduhovljeni predmeti (kako je sama rekla) koji e podsjeati na sretne zajednike godine. Nabrajala je: note s Mozartovom arijom, jer su se upoznali na jednom koncertu, jelovnik, fotografija, suhi list gingka. Ve sam je tu prekinula. Rekla sam joj kako bi mogla originalne papire staviti kao kola u neki okvir! Osueni list je kao stvoren za tu svrhu. Zadivljeno me pogledala: Dobra zamisao, rekla je i otila. Lucie je potaknula Gottfrieda pa mi je donio narudbu. Zbor, u kojem je pjevao, slavit e dvadesetogodinjicu postojanja. Pjevai namjeravaju zborovoi darovati neto posebno; naalost, nisu imali u planu nikakve opipljive predmete koje bih mogla staviti na kuhinjski stol i slikati, nego junake nekadanjih koncerata. Tako je, na primjer, Hndelov biblijski junak Samson trebao zaljubljeno zagrliti Purcellovu poganku Fairy Queen. To je nadilazilo moje sposobnosti, pa nisam mogla prihvatiti. Kad je jednoga dana nazvao vlasnik skupoga restorana, nisam imala velike nade. Ali upravo njegova zamisao pokazala se ne samo originalnom, nego i izvedivom. Gospodin je Fhringer elio sliku za svoju ljubljenu, kuharicu povra u njegovu restoranu. Kako joj je tijekom dugogodinjeg prijateljstva darovao cijelu zbirku skupocjenog nakita, na slici su trebali biti prikazani prstenovi, broevi i lanii u arenom okruenju plodova prirode iz hotelske kuhinje. Znala sam da ta narudba nee preopteretiti moj talent i bila sam oduevljena. Nakon tjedan dana rada nastala je dekorativna slika s naslovom Oieno povre s kojom je moj nalogodavac bio oduevljen. Granatni prsteni ukraavao je parogu, naunica je bila zataknuta u luk, bro je krasio glavicu kelja, a oko gljiva i mrkava bili su omotani svjetlucavi biseri. Po elji sam u sva etiri ugla naslikala po jednu tratinicu jer se njegova draga odazivala na ime Daisy. Na preporuku gospodina Fhringera, koji je sliku objesio iznad buffeta u svojem dobro posjeenom restoranu, dobivala sam i druge narudbe. Dodue, zaraujem premalo da bih mogla namiriti sve trokove ivota, ali ipak nekako izlazim na kraj. Reinhard svaki mjesec alje ek koji je dovoljan za Larino i Jostovo uzdravanje. Pred sam Boi preselila sam se djecom u svoju novu vilu dok je Reinhard, umjesto na uredskom konom trosjedu, ponovno spavao u seoskoj kui na crvenoj kariranoj posteljini. Kako sam imala velikih prostorija, a nisam mogla stanovati u

svima, odluila sam iznajmiti dvije sobe. Nije bilo sluajno da je ba Imke doselila k nama. Svako je dijete dobilo svoje udobno carstvo, a ja sam si zimski vrt preuredila u atelier. Velika dnevna soba i blagovaonica svojom su prostranou davale osjeaj luksuznoga prostora kakav prije nisam doivjela. U poetku sam bila vrlo radosna zbog preseljenja. Imke stanuje pokraj Lare u nekadanjoj dnevnoj sobi, ali ne zna da je ba u toj sobi umro Udo. Osim toga, ona se dobro slae s mojom kerkom, krajem tjedna pee zajedno s njom kolae i ita joj pjesme Hermanna Hessea. I ja sam si konano kupila vlastiti krevet i to zdravi, kako ga zovem jezikom svoje majke, i stavila ga u Udov nekadanji ured. Ovdje, u tom neutralnom prostoru, nee me u snu progoniti zli duhovi. Konano mogu dopustiti paukovima da slobodno etaju kuom, Reinhard to nikada nije podnosio. Njene mree, koje su me okruivale, titile su me i uvale. Ve nakon etiri mjeseca ula sam od Birgit da Reinhard ima djevojku. Dok je razgledao kuu, koja se napaja solarnom energijom, upoznao je mladu arhitekticu koja se zanimala za alternativne naine gradnje, naime za kue bez dimnjaka i bez elektrinog prikljuka. Bila je nezaposlena, a u nastavku obrazovanja na podruju transparentne toplinske izolacije vidjela je izvjesnu priliku. Ubrzo je doselila k Reinhardu i Birgitin je rad postao suvian. Martina obavlja sve uredske poslove, puni stroj za pranje rublja i zahvaljujui tradicionalnom odgoju odlino priprema valjuke i tijesto s pekmezom. Lara esto posjeuje oca pa mi je priala kako Reinhard novu prijateljicu zove Schtzele, a ona njega aljivo Labbeduddel. Reinhard je odlunom poukom konano shvatio vanost ispravnog sortiranja smea. Moja je znatieljna ki bez ustezanja upitala oca hoe li se oeniti Martinom. On je promrmljao: To zna ptica na krovu. Trebam li biti sretna to je mojem suprugu konano dobro? Naalost, nisam sposobna za takve filantropske osjeaje. Bila sam alosna, muilo me, nisam prihvaala novu enu i traila sam od Lare da mi tono opie njezin izgled. Izgleda sasvim normalno, rekla je. A to je imala na sebi? Lara je razmiljala. Ne znam, nita posebno, idi sama tamo pa pogledaj! Ali ja sam bila previa ponosna da odem tamo. Ima dana kada sam vrlo dobro raspoloena, pravim planove za proslavu etrdesetog roendana i za putovanje s Ellen, slikam, sve bolje namjetam stan, pohaam teaj bakroreza ili idem na izlobu. ak u i vrt na proljee iznova zasaditi; razmiljam hou li posjei Silvijine cvjetne grmove. Prekrasno je ii u krevet kad poeli, kuhati to voli i ne sluiti gospodaru nego djeci. Ali povremeno, na primjer danas, obuzima me velika tuga i moram uloiti svu snagu kako ne bih naveer, kad sam sama, posegnula za bocom. Jost me brine, otkvaio se, ponaa se nasilno prema meni, zakazao je u koli, plae u snu. Upravo sam saznala da Lucie pripremaju zabavu i da nisu pozvali mene nego Reinharda i Martinu. S druge strane, ja sam bez njega bila u posjetu kod Birgit koju Reinhard takoer vie ne treba. Osim mene, svi ostali su bili s branim drugovima. Za stolom se sjedilo izmijeano, ali zbog mene morale su dvije ene sjediti jedna do druge pa su me gledale ljutito, gotovo neljubazno. Znam da su o meni kruile glasine: Udo je svojoj dugogodinjoj ljubavnici ostavio vilu; zbog mene je Silvia bila istjerana iz kue i doivotno prognana na kraj svijeta.

Kasno naveer posjetitelji su se poeli razilaziti u parovima. Na putu do kue jedino ja nisam imala pratitelja s kojim bih mogla razgovarati o veeri, jelu i drugim gostima, a kod kue su djeca i Imke ve spavali u krevetu. Katkada mi Reinhard nedostaje makar i za svau. Ni Silvia jo nije nala novoga mukarca; nedavno je nazvala pa smo izmijenile iskustva. Konano, osim pradjeda imale smo jo mnogo toga zajednikog: ivimo bez partnera, nedavno smo se selile, a i njezina i moja djeca izgubila su oca kao osobu na koju se mogu osloniti. Silvijine keri u posljednje vrijeme vole samo konu odjeu i prikljuile su se nekoj sumnjivoj skupini mladih rokera s kojima naveer traktorom odlaze u disko. Izmeu ostalog, ao joj je to mi je ostavila svoju supermodernu kuhinju kako bi svoju sadanju mogla urediti u vlastelinskom stilu. Takoer je u urbi zaboravila pokupiti neke stvari s tavana i iz podruma; kad budem jednom imala vremena, morat u se posvetiti tome. Tko zna na kakva u iznenaenja naii! Uostalom, oprostila sam Silviji jer je ne smatram odgovornom za neuspjeh mojega braka. Sve je propalo jo zbog Reinhardovog ponaanja prema Imke koja je bila bolesno zaljubljena u njega. ini mi se ak da Silviji nedostaje Udo, bez obzira to se sama pobrinula da postane udovicom. Vjerojatno su sloboda i usamljenost tako usko povezane kao kakav simbiotiki brani par.

KRAJ Klappentext: Annerose vodi pravi dvostruki ivot: bjei iz sive svakodnevnice kuanice i udubljuje se u barokne slike mrtve prirode, pune simbola: raskone kitice cvijea, ukusna jela i zagonetni predmeti iz proteklih stoljea izbavljaju je iz svakodnevnice. A kad sama slika male idile, zaboravlja svijet oko sebe. Ali odnekud vreba opasnost. U stranim snovima ona vidi nadolazeu nesreu koju je moda i sama izazvala. Je li eljna Reinhardova milovanja? Jesu li arhitekti u konim jaknama zanimljiviji od vlastitih mueva u odijelima s uzorkom riblje kosti? A kakvu ulogu igraju njezine prijateljice Silvija i Lucie koje se predstavljaju kao savrene domaice? Dobro je to annerose ima podrku svoje polusestre Ellen, jer se prijatelji nisu ba pokazali pouzdanima. A onda se odjednom netko od vesele druine nae mrtav u krevetu... Njezine pripovijesti o prividno potpuno normalnim enama, koje postaju prijestupnicama zbog izgubljene sree u ivotu, istiu se dobrim poznavanjem ljudi i sredine i dobrom dozom crnoga humora. Frankfurter Allgemeine Zeitung

Slike: Ingrid Noll Crvena ruica Galerija mrtvih priroda

1. Daniel Seghers, Vaza s cvijeem, prije 1637. 2. Ludovico di Susio, Plodovi, bomboni, orasi i tri mia, 1619. 3. Evert Collier, Stijena za pisma, 1703. 4. Georges de la Tour, Pokajnica Magdalena, oko 1640.-1645. 5. Jeremias van Winghe, Kuhinjska mrtva priroda, 1615. 6. Roelant Savery, Buket cvijea, 1612. 7. Christoffel van den Berghe, Mrtva priroda s pticama, 1624. 8. George Flegel, Priprema za objed, bez godine 9. Cecco del Caravaggio, Glazbenik, oko 1610. 10. Nepoznati slikar u radionici Pietera Claesza, Tatina i staklena kugla, 1634. 11. Gottfried von Wedig, Mrtva priroda sa svijeom, oko 1610.-1620. 12. Gabriele Salci, Mrtva priroda s kristalnim aama, violinom, koarom s
voem i cvijeem, 1716. 13. Nepoznati slikar, Kuhinjska mrtva priroda s prikazom Krista u Emmausu, oko 1600.-1610. 14. Jeremias van Winghe, Prizor iz kuhinje, 1613. 15. Nepoznati slikar iz Napulja, Mrtva priroda s koarom kestenja i gljivama, 1660.-1680. 16. Cristoforo Munari, Mrtva priroda s posuem, oko 1690.-1700. 17. Ambrosius Bosschaert Stariji, Koara s cvijeem, 1614. 18. Luis Melendez, Mrtva priroda s dinjom i krukama, oko 1770. 19. Lubin Baugin, Mrtva priroda sa ahovskom ploom, bez godine 20. Rachel Ruysch, Kitica cvijea, 1695. Slike iz sljedeih muzeja:

1. Bamberg, Staatsgalerie in der Neuen Residenz 2. St. Louis Art Museum 3. Privatni posjed 4. New York, Metropolitan Museum of Art 5. Sothebys Monaco 6. Vaduz, Zbirka kneza od Liechtensteina 7. Malibu, The J. Paul Getty Museum 8. Basel, Kunstmuseum 9. London, Wellington Museum 10. Malibu, The J. Paul Getty Museum 11. Darmstatt, Hessisches Landesmuseum 12. Vaduz, Zbirka kneza od Liechtensteina 13. Privatni posjed

14. Frankfurt, Historisches Museum 15. Chicago, The Art Institute 16. Privatni posjed 17. Malibu, The J. Paul Getty Museum 18. Boston, Museum of Fine Arts 19. Paris, Muse National du Louvre 20. Zrich, David Koetser Gallery