Nakladnici Hrvatsko filolo ko dru tvo Ivana Luia 3 Zagreb Disput Dubrava 37 Zagreb Za nakladnike Ivo kari Josip

Panduri Urednica Biblioteke knji evna smotra Irena Luk i Urednica biblioteke Na tragu klasika Jadranka Pintari Likovno oblikovanje naslovnice Nevenka Arbanas Grafika priprema Disput Tisak Denona, Zagreb CIP - Kataloglzacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb UDK 821.133.1-94=163.42 SAND, George Intimni dnevnik : i drugi autobiografski tekstovi / George Sand ; s francuskoga prevela Marija Papra arovski. -Zagreb : Disput : Hrvatsko filolo ko dru tvo, 2004. - ( Biblioteka Na tragu klasika ; knj. 5} (Biblioteka Knji evna smotra) Prevedeno prema: Ouevres autobiographiques, II. -. ISBN 953-6770-60-1 (Disput). - ISBN 953-7067-32-7 (Dru tvo) 440914068 George Sand Intimni dnevnik I drugi autobiografski tekstovi Odabrala i s francuskoga prevela MARIJA PAPRA AROVSKI Hrvatsko filolo ko dru tvo 4f biblioteka knji evna smotra ^8SL I_ Zagreb, 2004. Naslov izvornika George Sand Oeuvres autobiographiques, Il /Texte tabli, prsent et annot par Georges Lubin/ Gallimard, Paris, 1971. za hrvatsko izdanje Hrvatsko filolo ko dru tvo soutien du Centre Culturel et de Coopration linguistique de Zagreb pres l'Ambassa de de france en Croatie. Objavljivanje ove knjige, u okviru Programa pomoi nakladi francuskog Ministarstva vanjskih poslova, pomogao je Centar za kulturu i jezinu suradnju u Zagrebu pri F rancuskom veleposlanstvu u Hrvatskoj. Knjiga je objavljena uz novanu potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. I du Programme d'aide a la ires Etrangeres, bnficie du Zimska no1 1827. ili 28. "Ali trebali bismo se malo zabavljati, ree mi brat. Jesmo li ikada dosad proveli tu niji fa nik? Barun je cijelu veer razgovarao o politici, i evo ga, ide na spavanje u deset sati naveer ostavljajui me tu, mene, koji nisam pripit, s tobom, koja nis i vesela. -Vesela sam kad me razvesele.Ti si zadu en za poticaj. Da vidimo, to bi veselo radi o u deset sati kad cijela kua spava? -Tu ni ta ne mo e biti veselo. Poimo u etnju. - Na konjima? Vra ki je hladno. Ako idemo kolima, trebalo bi probuditi Vincenta, s umnjam da bi mu se to svidjelo. - Odmaglimo jednostavno. - Dobro. Kamo idemo? - Prodrmati Duteila, a on e ve smisliti ne to zabavno. - Znai idemo u grad?

- Idemo. -Trebalo bi se preru iti! - Preru imo se. Ja u obui haljinu seljanke koju si mi pripremila pro le nedjelje. A ti odijelo djeaka, bit e moj braco." 1 Vidi u Bilje ci q autorici, str. 243, op. prev. 5 etvrt sata kasnije na li smo se u primaoj sobi, on odjeven u ensko, ja kao djearac u g rubim suknenim hlaama, velikim vrstim cipelama, koija koj halji preko gruba vunena pr sluka, kose skupljene ispod plave pamune kapice s visokom crvenom coficom, s mask om zataknutom za zapucak. "Ako budemo galamili, rekoh bratu, neemo daleko stii. Barun nee htjeti da me vodi . - Nee ni ta znati, osim toga, izai emo kroz prozor. Ja u ti pomoi da skoi . - Nee biti prvi put." Evo nas na cesti. Cia zima. Led pucketa pod nogama. Ali no je jasna, a zvijezde su svijetle. Idemo preko polja, tako je najkrae. Sti emo na cestu za Montgivrav. Most nije popra vljen, ali rijeka je smrznuta. Prelazimo je preko leda na dva mjesta. Nakon goto vo sat vremena hoda sti emo u grad cestom uz groblje i nastavljamo Kapucinskom uli com. Sve spava. Ura odbrojava pola dvanaest. Grad je nijem. Ni jednog osvijetlje na prozora, ni jednog psa na ulicama, ni jedne upaljene uline svjetiljke. Kao i s vakoga dana. Ali, pribli avajui se palai Saint-Germain ujemo violine i povike plesaa. Radniki bal. S tavljamo maske, plaamo po est sua svaki, i ulazimo. Nitko se nije preru io. Na dolazak izaziva senzaciju, pona aju se prema nama kao prem a ma karama. Poinjemo plesati, ja kao mu ko vodim svoju velebnu plesaicu kojoj se poinj u diviti. "Lijepe li ene! ka e netko. -To? Mu ko je. - Ma ne. Ple e dolino. - A ima i vrat bijel kao mlijeko. ensko je, i uope nije seljanka." Doktor Verneuil, koji je na cijeni kod lijepih radnica, stra no se zainteresirao. Ne prepoznaju tu ensku. Gura me kako bi joj se primaknuo. Ja ga odalamim. Hoe se t ui sa mnom, brat me brani. Pozovem Ursulu koja me prepoznala prije nego sam 6 i rije progovorila i koja ne odaje tajnu. Svi misle da ple emo kao da smo tu roeni. Dakle, nismo stranci. Tajnovitost me ohrabruje. Prepu tam se koreografskim figurama u vrhunskom regional nom stilu. Sve smo uspje niji, moj brat je neopisivo dra estan. Improviziramo overnj anski2 ples praen ovacijama. Prisutni viu odu evljeni: "Iz Auvergne su!" Pada mi krinka. Nastavljam ne obazirui se, ali nitko me ne prepoznaje. Nikome ne pada na pamet da pomisle na mene! Bi li se ikako moglo pretpostaviti... A ni ja sama, ozbiljna osoba ija je hladnokrvnost esto na ku nji, ne mislim da sam to ja. Ne , nisam to ja, to je netko drugi. Djearac koji se zabavlja, kao to ka e moj brat. Ti su nam radnici vrlo dobro dru tvo. U biti, mnoge znamo jo iz djetinjstva. Sinovi obrtnika koji su kod na e bake, dok je gradila veliko nedovr eno krilo kue, radili s u sa svojim roditeljima zidarima, soboslikarima i stolarima, i esto bi onda rado napu tali svoje obveze da bi s nama trali po vrtu, verali se po drveu i gazili po li jehama. Bratski su dijelili udarce metlom i prskanje koje nam je znao prirediti vrtlar. Mogli bi nas lako prepoznati i odu eviti se na im posjetom. Ali te obrtnike b alove, kako ih tu zovu, pohode raznovrsni ljudi, domai mladii graanskog stale a pones eni Ijupko u na ih gizdavu a. ene su lijepe i razuzdane! Vi e vole mu karce koji nose izme 1 visoke ovratnike na ko uljama od jadnih tabayona (oni koji nose ko ne pregae). S ta kvima se meutim ene; nemaju dakle pravo to pu taju na bal ta lijepa srca. Ali nismo do li dr ati prodike. Ponovno sam stavila krinku, moj brat nije ni skidao svoju, iskradamo se, jer elimo da nam Duteil pomogne uiniti ne to hirovito, pa ga tr a imo. Sve je zatvoreno, svi kod njega spavaju. Pjevamo mu podoknicu ispod prozora. Pre poznaje na e glasove, ustaje, ali ne budi enu, silazi, i bez ikakva uenja ka e: " to bismo, dakle, veselo mogli uiniti?

2 Iz pokrajine Auvergne u Francuskoj, op.prev. 7 - Mi smo te to do li pitati. - Uinimo ne to a avo. - Ni ta novo za nas. - Naravno, bit e namjerno. -Vrijeajmo onda prolaznike. -Ako ih bude. - Probudimo mirne ljude. Pozvonimo im na vrata. - Poznata stvar, ali uvijek dobra. - Ne, ne! ekajte, evo g. Cuinat se vraa kui. Zaustavite ga i zadirkujte ga malo. Ja u se povui, ili jo bolje, idem se preru iti, jer ni ta bez toga." Otri, ne znam kamo, a mi idemo ususret na emu starom prijatelju g. gradonaelniku. Mo j mu se brat baci u zagrljaj molei ga za pomo i za titu i pripovijeda mu o otmici, a dobri stari gospodin ni ta ne shvaa. Slijedimo ga do njegovih vrata koja nam zalup i pred nosom prijetei nam redarstvenicima, govorei da ne zna jesmo li lopovi ili al jivije. Duteil se vraa odjeven u staru spavaicu, a na glavi mu nona kapica s vrpcom. Izgleda kao Moliereov umi ljeni bolesnik.Trimo prigradskim ulicama i lajemo. Dutei l je iznimno nadaren. Zna pogoditi ton koji ivcira i najmirnijeg, najpospanijeg p sa. Malo po malo vika se pojaava i uskoro se sve jeke u gradu slijevaju u urlikan je isprekidano divljakim kripanjem. Redarstvo je uznemireno i pojavljuje se u liku gradskoga redara. "Za to ta nona graja, gospodo? - Mislite, odgovara mu ozbiljno Duteil, da se meni hoe natezati s psima?" Taj valjani razlog razuvjeri redarstvenika i on nas pusti. Viemo ispod prozora gr aana, dozivajui svakoga po imenu. Nekolicina ih se budi, otvaraju prozor i pitaju nas to hoemo. "Samo provjeravamo jeste li jo ivi", odgovara im moj brat. Ima ih koji se razljute i prijete nam zna se ve ime. Ne ekamo da to i ostvare, bje im o i poinjemo drugu zabavu koja se sastoji u ometanju zaljubljenih naslonjenih uza zidove, slijedimo ih ukorak i razgovaramo ustro kao da ih uope ne primjeujemo, zaustavl jajui se kad i oni i nastavljajui hodati kad i oni, ali ne prestajui glasno razgova rati o tobo njim poslovima. Jedan seljak koji je sudjelovao u bakanalijama prolazi drijemajui na sedlu zajedno sa ivotinjom koja ga nosi. Oprezno je zaokrenemo, i o na odvodi ovjeuljka bogzna kamo. Sve nas je to odvelo do sredi ta grada, bal je okonan. Moj je brat edan i eli ui u pal au Saint-Germain. Protivim se. Poznajem ga: ako pije, napit e se i morat u se vrati ti sama. Duteil se sla e sa mnom. Dopu tamo mu da ue u gostionicu, mi ga ekamo pred vr atima. Malo sam umorna, a moram pje aiti jo est kilometara prije nego legnem. Sjednem na kam eni rub ceste. Duteil mi je suelice, s druge strane ulice, uske kakve ve jesu. "Pa onda, ka e, jeste li se zabavili? -Jako, a ti? - Meni je sve zabavnije kad ponavljam ono to me stotinu puta zabavilo. - Ima puno smisla u tome to ka e . Cijela filozofija. - U stvari... da, filozofirajmo, a onda, stoje ivot? - San, govorio je mar al de Saxe, pa bi dodao: moj je bio lijep. - Lijepe rijei za ovjeka na pragu smrti. Ali vi, vi i ja, ako hoete, to bismo mi rek li o svome snu kad bi kucnuo as da ga sa memo u nekoliko rijei? - Rekli bismo da je bio veseo. - Moj svakako. Kad se smijem, veselim se do sr i. Ali vi, spokojna svetice? - to bi rekao kad bih ti dokazala da sam veselija od tebe? -Gle! - Spokojna ili suzdr ana, linost kakva jesam nije otvorena, ne galami, ne smije se glasno. Ali zabavlja je sve i uvijek. Recimo, evo me tu preru ene u djearca, sjedim na kamenu i pripovijedam s tobom jedne lijepe zimske noi u tri ujutro, 9 a mogla bih biti toplo umotana u postelji i spavati kao puh. Nema smje nije stvari . Ipak me zabavlja, ne zato to e izgledati smije no, nitko o tom ne treba ni ta znati; zabavlja me jer je suprotno mirovanju, pospanosti i zaboravu, tri stvari koje n e postoje, jer ih ne osjeamo.

- Lijepo smi ljeno, ka e Duteil omotavajui se u svoje prnje. Dakle, ivjeti je sve a ivo t je zadovoljstvo! O prijatelju! Stoti misli ? Obratio se kasnome prolazniku, pomalo pripitu, koji se nesigurna koraka, glave u vuene u vrat i nosa zabita u kaput na ao unutar na e rasprave. Prolaznik se zaustavi, razmisli na trenutak i odgovori glatko: - ivot je zadovoljstvo sve dok je vina. - Gle, to je ***! Ajde na spavanje pijanduro! Nju ka ti je zamazana i po elio bih pi ti kad bih te du e gledao. Znaj da mi u ovom trenutku lira uzvi eno zbori i da prezi rem tvoje prostake radosti. - S kim si onda govorio? ka e dotini razgledavajui se oko sebe. - Sa zvijezdama na nebu, ivotinjo! Laku no." On odlazi a Duteil nastavlja: "Da, ivot je zadovoljstvo i svatko to osjea, ali mudar je svjestan svojih radosti, a mo da je najmudriji onaj koji, poput vas, draga moja prijateljice, tiho u iva u t om likeru kojim se drugi opijaju. Pretpostavlja se da je ivot pun boli, opasnosti , zamora i pote koa. Zaboga! I na je udio esto te ak ili razdra ujui, ali tko je tomu kri ? Nije ivot, nego mi, mi koji zaboravljamo ivjeti da bismo te ili u icima, ili radu ko ji ga naru ava ili uni tava. 0 emu sanjaju svi ti graani koji e rano ustati da bi oti li nadgledati prinos svojih posjeda ili cijenu svoga ita? O posjedima, imati posjede ! Eto njihova sna, i eto zbog ega se svega li avaju. A posjed je, meutim, tu i govor i im: Dragocjen sam i dobar, jer u meni je ivot. Stavite dio mene u loni i posadite nekoliko katanica ili ljubiica, priu tit u vam da se opijate najnje nijim miomirisima. " A mi, draga 10 prijateljice, ivimo zbog ivljenja i radujmo se svemu to ivi, kao to se zabavljamo svi me to nije mrtvo. - Gle! Nisi li umro? dodaje vidjev i moga brata kako se vraa. - Poimo, ka e on. Nee nas malo otpratiti? - Naravno. Otpratit u vas do Montgivraya. Treba mi zraka. udne li izjave, jer imali smo ga cijelu no. Ali na putu nam on pokazuje da zrak ko ji udi emo ne obraajui pozornost na nj i mislei na drugo ne osvje ava kao zrak koji udi e mo zbog udisanja. No je to ti a to se mjesec vi e penje na veliko jezero bjeliastih obl aka. Slijedimo krivudanje zamrznute rijeke, obrubljene dijamantima. ljuka jeca u sasu enoj trstici. Reklo bi se da to napu teno dijete plae u rijenim travama. Samoa je apsolutna. Drvee baca izre etane sjene na puteljaktako da nagonski podi emo stopala d a bismo se popeli uz ili si li niz zami ljene stube. Pozdravljamo se na raskri ju Croi x-Blanche, ukleto mjesto koje pohode vuje vje tice. Ali Duteil nam pripovijeda bajk e i mi ga pratimo sve do groblja, odakle se pak on opet vraa s nama do velikog st abla. Konano se rastajemo, obeav i da emo utjeti o mojoj ludosti. Duteil se udaljava p jevajui na sav glas: Ego sum pauper! A mi mu odgovaramo u kanonu sve do izlaza Ch ottes. Tada prestajemo i pjevati i smijati se, produljimo korak i ulazimo neujno kroz prozor, kao to smo i iza li. Nemamo vremena napretek ako elimo spavati jedan sa t prije nego se govedari i vrapci probude. 11 Intimni dnevnik SUBOTA U PONO [15. studenog (?) 1834.] Vraam se iz Talijanskog kazali ta. Beskrajno sam se dosaivala. Provela sam prilino tu a n dan. Boucoiran mi je itao ne to od g. de Maistrea. Zapamtila sam samo tri retka: "U nekim krajevima Indije ljudi se esto zavjetuju dobrovoljnom smru u znak zahvaln osti za milost koju su im bogovi udijelili, oni koji su se tako zavjetovali baca ju se s vrha hridi..."O Bo e, moj Bo e kad bi mi podario samo jedan dan te sree koji si mi oduzeo, i ja bih se rado tako zavjetovala. Ali umrijet u, a vi e ga neu vidjet i. Zaista, glazba lo e djeluje na ovjeka, a kazali te je tako glupa stvar. Kako su sva t a lica tupava! Svi se doimaju smireno, ravnodu no; ima i onih koji izgledaju zadov oljno, a u menije guja koja mi izjeda srce. Evo me kao buntovnik sam, sama, oajna [sic] to ulazim meu te ljude u crnom, a i ja sam u alosti. Kosa mi je kratka, imam podonjake, upale obraze, izgledam glupo i staro, a tamo su gore sve te plavokose ene, bijele puti, ure ene, u ru iastom, s perjem, velikim uvojcima, buketima, golih r amena; a ja, gdje sam ja, jadna George! Iznad mene je polje u koje e Fantasio1 ii brati razlike. Ah, jadni

' Lik iz istoimene komedije Alfreda de Musseta kojega George Sand poistovjeuje s autorom. 13 mladiu, za to me ne mo e voljeti? Znam da je to pravilno prema sudu razuma, prema ljud skoj pravdi. Ali ti Bo e, moj Bo e, ti zna da ga ni jedna od Njih nikada nee voljeti k ao to ga danas ja volim! Bezumnie, napu ta me u najljep em trenutku ivota, u najiskrenije, najstrastvenije, najb olnije doba moje ljubavi! Zar ne znai ti ni ta ukrotiti ponos jedne ene i baciti ga pred svoje noge? Zar ne znai ti ni ta znati da ona umire zbog toga? - Ali on to ne zna! La e ! Dobro zna , a la e , srce nemilosrdno, kad ka e da glumatam. Zbog ega, za koga? , kad bih se mogla otarasiti svijeta, bila bih ve oti la. Nisam li sigurna u va u ast? Reklo bi se da sam lakoumno postupila, a vi Alfrede, dobro znam da ete me vi po te djeti. To zacijelo ne bi bilo tako poni avajue kao dopustiti svim tim lijepim damam a govoriti da se preru avam u mu karca kako bih nou do la do vas i da se vuem na koljeni ma po va oj sobi. - Ali, o Bo e, tko im onda sve to tako brzo ka e, ne ismijava me valj da ti pred njima... Ne, te rijei kod Delphine Grey! Taj prezir, rugalaki smijeh. S ve te ene koje su o meni lo e govorile, i on koji im je odgovarao:"Mo da se uope ne va rate!", a pisao si mi u Italiju: "Kukuriite odva ni pijevci; neete me natjerati da s e odreknem lsusa!"0, ta pisma koja vi e nemam, koja sam tako ljubila, tako suzama orosila, tako privijala uz gola prsa dok me onaj drugi2 nije gledao! O, tako sam ih voljela, a vi e ih nemam. Bilo je jedno u kojemu mi je pisao: "Dobro se sjeam noi kad sam primio pismo, ali premda si mi lagala od poetka do kraja, nisi me prevarila, nisi mi rekla da me vo li " jer postoji razlika izmeu ena koje varaju i onih koje la u. Ali otad je prona ao ob ja njenje koje ga oslobaa svake popustljivosti prema meni. Zato to je navodno onom d rugom rekao: "Ponovo mi se predala!" O Gospode moj Bo e, ti zna jesam li na to misl ila, ti zna jesam li to ikada u ivotu uinila, ti zna jesam li izgovorila druge la i! I za to si me doveo u stra an polo aj kad je trebalo ili lagati, ili ubiti? I za to me ni si za titio od opasnosti kad su me razum, svijest i oi napu tali?Ti dobro 2 Lijenik Pagello s kojim je George Sand Ijubovala u Veneciji. 14 zna to smo mi, za to nas ostavlja da se gubimo i ubijamo? Samo ti mo e znati to se sve d bro i lo e zbiva u ranjenu srcu, u mahnitoj glavi: samo me ti mo e osloboditi mnogih nedoumica, jer ljudsko tumaenje nalazi sve to hoe, a samo ti, ti zna ono to jest. Sam o ti! Samo me ti mo e utje iti i podignuti. Ah, ubijte me brzo, okrutni gospodaru! Ni sam li dovoljno ispa tala! Ta nije li bilo dovoljno straha i drhtanja, la i koje su prelazile preko mojih usana kao u areni ma, i bezumnih molitvi zbog kojih su mi zub i cvokotali od studeni u crkvama, a one veeri kad sam u Crkvi Saint-Sulpice viknu la: "Zar e me napustiti? Zar e me tako kazniti? Ne postoji li ne to drugo to bi te uti a o?" glas iz dna moga srca odgovorio je: "Ispovijedi se, ispovijedi i umri." I ta ko sam se sutradan ispovjedila, ali bilo je prekasno pa nisam mogla umrijeti, je r ne umire se, ivi se, sve se to ispa ta, svoj kale ispijamo kap po kap, hranimo se ui i suzama, provodimo besane noi, a ujutro utonemo u stra ne snove! Ah, neku sam no s anjala da je pokraj mene, da me ljubi i probudila sam se sva izvan sebe od u itka. Kakva li buenja Bo e! Ta mrtvaka glava pokraj mene, ta mrana soba u koju nikada vi e n ee zakoraiti, ta postelja u kojoj vi e nee spavati. Nisam se mogla svladati, a da ne zaurlam. Jadna Sophie3, kakve li joj noi prireujem! Ne mogu sve to trpjeti! I sve to ni za to! Imam trideset godina, jo sam lijepa, od nosno, bila bih za 15 dana kad bih samo mogla prestati plakati. Okru ena sam ljudi ma koji su bolji od mene i koji bi me spremno poduprli, jer me prihvaaju onakvom kakva jesam, bez la i, bez ikakve koketnosti, i najstro e priznaju moje mane. Ah, ka d bih mogla nekoga zavoljeti! Bo e, daj mi okrutnu snagu iz Venecije, daj mi tu tr pku ljubav prema ivotu koja me obuzela kao vi ak bijesa usred najstra nijeg oajanja, d aj da ponovno ljubim. Ah! Zabavlja ih da me ubijaju! U ivaju u tome, ispijaju moje suze rugajui se! E pa ja ne elim umrijeti, elim voljeti, elim se pomladiti, elim ivje ti. - Ali to je propalo, Bo e, ti zna , jer si me poslije svega napustio! Bija e li to dakle zloin? Je li ljubav 3 Spisateljiina dvorkinja. 15 prema ivotu zloin? Mu karac koji je rekao eni: "Napu teni ste, prezreni, progonjeni, zg

a eni. Mo da ste to i zaslu ili, e pa ja o tome ni ta ne znam, ne poznajem vas, ali vidi m va u bol i alim vas, i volim vas. Predajem se zauvijek samo vama, utje ite se, ivite . elim vas spasiti. Pomoi u vam da obavite svoje du nosti uz bolesnika na oporavku, s lijedit ete ga na kraj svijeta, ali neete ga vi e voljeti, i vratit ete se. Vjerujem u vas." Je li mi mu karac koji je u tom trenutku to govorio mogao izgledati kao kr ivac? A ako jest, nakon stoje u njemu nikla nada da e uvjeriti tu enu, ponesen nes trpljivo u svojih ula ili pak eljom da uvrsti svoje vjerovanje prije nego bude prekasn o, oblijee je milovanjima, suzama, poku ava iznenaditi svoja ula mje avinom smjelosti i poniznosti; ah, drugi mu karci ne znaju to znai biti obo avana i progonjena, satima moljena, ima ih koji to nikada nisu uinili, koji nikada nisu uporno opsjedali nek u enu; osjetljiviji i ponosniji, htjeli su da se ona poda, uvjerili su je, ekali i dobili. Ja sam sretala samo takve mu karce. Taj Talijan, ti zna Bo e da mije njegova prva rije izmamila krik u asa! A za to sam popustila, za to, za to? Znam li ja to? Znam da si me poslije slomio, i ako je to nehotian zloin, jednako ste me kaznili kao to suci ka njavaju umorstvo s predumi ljajem, ak i vi e, jer ocoubojicu ubijaju samo jedno m, a ja evo ve deset tjedana umirem, iz dana u dan, i sada iz minute u minutu. Pr eduga je to agonija. Doista, ti okrutni djeae, za to si me zavolio nakon to si me pre zirao? Kakva se to tajna u tebi javlja svaki tjedan? Za to taj rastui osjeaj jada, o dvratnosti, gnu anja, bijesa, hladnoe i podcjenjujueg izrugivanja, a potom najednom suze, ta nje nost, ta neizreciva ljubav koja se vraa! Patnjo moga ivota! Ljubavi kob na! Dala bih sve to sam pro ivjela za samo dan tvoga plamsaja! Ali nikada, nikada! To je odve okrutno! Ne mogu u to vjerovati. Otii u tamo. Idem - ne - vikati, urlika ti, da, ali ne smije se tamo otii. Sainte-Beuve4 to ne eli. 4 ini se da je Sainte-Beuve savjetovao George da se ne vraa svome ljubavniku. 16 Uostalm, je li povratak va e ljubavi u Veneciji izazvao moj oaj i moj zloin? Jesam li mogla govoriti? Ne biste vi e eljeli moju pa nju, bili biste ludi od bijesa podnosei je, a to biste uinili bez mene, jadni golube na izdisaju? O, Bo e, ni na trenutak ni sam pomislila to ste sve propatili zbog te bolesti i zbog mene, a da mi prsa nije razdirao pla. Varala sam vas, bijah tamo izmeu ta dva mu karca, jednoga koji mi je govo-rio:"Vrati se meni, ispravit u tvoje gre ke, voljet u te, umrijet u bez tebe!" i drugog, koji mi je tiho aptao: "Pazite, meni pripadate, nema vi e vraanja. La ite, Bog tako hoe, Bog e vas osloboditi grijeha!" - Ah, jadnice, jadnice! Tada je treba lo umrijeti! [... studenog 1834.] ali to jadno mu ko samoljublje! Tek to sam izustila prvu [rije], a ve si se okomio na me! Htio si me osramotiti, nazivati me bludnicom pred svima, i umro bi od bijes a da nisam lagala, a poslije nekoliko dana bio bi mrtav da nisam nastavila lagat i. Misli li dakle da je ugodno lagati? O Bo e moj, ti zna da nisi smislio vee muke za krivce. To je njihov pakao na ovome svijetu. A osim toga, zna li da je stra no izgubiti po tovanje onoga koji vas je jo sino ljubio, kad ga i sami po tujete? Bilo mi je stalo do po tovanja onog drugog kada je oti ao! J esam li i njemu podmetnula la ? Jesam li se poku ala na trenutak pretvarati da ga ne bih pretvorila u neprijatelja? Nije li mi uinio sve zlo koje je mogao? pun sebe! Ako eli da se oporavim, uini mi [...] ne to ru no sutra! Prekosutra u se ve ut e iti. Ali gle, o moje jadno krhko stvorenje, bori se protiv svoga bijesa i svoje d obrote, nanosi mi bol, a zatim me tje i , pona a se nepravedno prema meni, 17 pa se povlai , jer ne mo e samome sebi skriti dana nju istinu. Pa dobro, jasno mije da s i blag poput janjeta, s tim svojim lavovskim bijesom. Jasno mi je da se svijet i sprijeio izmeu nas i da ne mo e javno zbrisati uvredu koju sam ti nanijela, ali ni iz srca ne mo e zbrisati suut i prijateljstvo. Jadni Alfrede, kad nitko ne bi znao, ti bi mi oprostio. Ali tu je g. Tattet koji bi glupavo rekao: "Bo e, kakve li slabos ti!" On koji se pijan jada u krilu gospoice Dejazet, tu su ta i ta gospoda i te d ame iz blje tavih salona koje bi rekle: "Ba jadno, ba smije no!" - a vi e volimo biti ne sretni i ludi, jer to znai oprostiti kad znamo da smo voljeni! Ah, mora da si me s tvarno volio kad si napustio Veneciju, mora da si patio kao to ja danas patim, i da sam to znala, odrezala [sic] bih si bila ruku, pokazala bih ti je i rekla: "E vo la ljive i prljave ruke, bacimo je u more i neka krv koja e iz nje potei spere dr ugu. Uzmi je i odvedi me na kraj svijeta"5. Kad bi mogao prihvatiti tako opranu

ruku, ja bih to jo uinila. Hoe li? Ali kome sve to pi em? Vama, zidovima ove sobe, jekama plaa i vriska? Tebi, tihom i ozbiljnom portretu? Tebi, zastra ujuoj lubanji, punoj otrova djelotvornijeg od svi h koji umrtvljuju tijelo, mrtvaki lijesu u kojemu sam pokopala svu nadu?Tebi Kris te, koji si gluh i nijem? Uzalud govorim, uzalud plaem i jadikujem, samo mi ti, m oj Bo e, mo e oprostiti! Neka tvoja milost zapone darovanjem zaborava i poinka tom srcu tugom izjedenom, jer sve dok patim, sve dok tako volim vidim da se ljuti . Ah, vr ati mi ljubljenog i predat u se vjeri, a koljenima u izlizati crkvene podove! SRIJEDA UJUTRO [19. studenog 1834.] to mije Buloz juer govorio o g. Lisztu? Je li mu Alfred mo da o tome priao? Je li na trenutak ozbiljno pomislio da u se zaljubiti u g. Liszta? Hoe li to jo uvijek misli ti? Ah, milo moje, 5 Pretjerana slika vjerojatno nadahnuta Evaneljem po Mateju (V,30): "Ako te desni ca tvoja sabla njava, odsijeci je i baci od sebe." 18 kad bi barem mogao biti ljubomoran, s kakvim bih zadovoljstvom odbacila sve te l jude! Ali vi niste ljubomorni. Pretvarali ste se da vjerujete u ne to u to niste vj erovali kako biste me se to br e rije ili, a to je lo e, i da sam mogla voljeti g. Lisz ta iz bijesa, bila bih ga voljela. Ali ne mogu! Zamislite se nad time, g. Tattet . Razljutilo bi me da volim pinat, jer da ga volim, jela bih ga, a ne mogu ga pod nijeti. Neki dan u Nohantu, budui da je bilo oblano, rekla sam Gauloisu koji je go vorio o ubojstvu L[ouisa] - Philippea: "To je stra no, drago mi je da te dobro poz najem, jer da [te] ne poznajem dobro, vjerovala bih da si zao, a kad te ne bih v oljela, mrzila bih te." Evo to je logino, budite takvi ako mo ete, vi drugi! Ja pati m i plaem. Kad bih mogla drugo, ne bih patila, ne bih plakala. Mislite li da su p rincipi najbolja za tita jednoj eni? Pitajte ljubav jesu li srca koja uva lo e uvana. " Da, odgovaraju, ali ako ode, zbogom vjernosti!"Tako govori mu ! E moj ljubljeni, to bi ti s vjerno u ene koja te vi e ne bi voljela? Izbaciti sada Liszta, koje li ludosti, dragi Buloze! Za to? Zbog ega? Pomislila sam tijekom jednog ili dva susreta da je zaljubljen u mene, ili na najboljem putu d a to postane. Da sam mo da mogla, bila bih to i prihvatila, ali zbog jakog razloga pinata, osjeala sam se obaveznom da mu ka em, odnosno skrenem pozornost da ne treba na to misliti, kad, netom poslije predivna prijema koji sam mu priredila, pred vama, dragi Buloze, jasno sam se uvjerila tijekom treega posjeta da sam se glupo zanijela besmislenom vrlinom i da g. Liszt misli samo na Boga i Gospu kojoj uope ne nalikujem. Dobar i sretan mladi! Naravno, ako je takav, ja ga veoma cijenim i volim, ako je to prenemaganje, posve mi je svejedno, jer ga ne poznajem. I zbog e ga ga ponovno uvlaiti u sve to? Kako bih postupila i kakav bih mu osobit razlog n avela? Uostalom, utuvila sam ne to u glavu, jedinu i posljednju na-du! Vrlo skromn o, jadna George, za tebe koja bija e puna sebe zato to si ljubljena, a evo, sad vrl o ponizne Magdalene bez kose, ali u suzama, bez kri a i bez mrtvake glave. Ta luban ja o kojoj ste tu no razmi ljali, o jadna gre nice, nije vas zasigur19 ubo i duboko pouila kao on.i k<i|.i i>- m n,i mome teli ste Isusa a on vam je gov mn > 'Hn . < n >|>n>\tono a.6"Ja volim, a ne opra ta mi Ah, kil-u luli rado TJenila svoju udobnu sobu i kutnu kiljinu ,m pustinju i prnje, kad bi mi bilo dopu teno p onijeti \.i -.uliom njci nade i oprosta koju va Krist izgovara osmjehujuc i v.im \r. Moja rije ne govori samo: "Pustite ovu enu, dopustiti1 joj da mi opere noge!" Govorila sam vam, Buloze, da sam si ne to utuvila u glavu. elim ponovno stei njegovo prijateljstvo i malo njegova po tovanja. Ali treba mi za to vremena, mo da najmanje est mjeseci, mo da i vi e. Nije mi stalo do ivota! Ali to je jedino to me dr i, jedina n ada koja se uspjela uvui u ovu jadnu glavu. Zbog toga se ne mogu odluiti otii, jer kada budem daleko, ta se nada pita to e on znati o meni? Moi se pretpostavljati da izvodim ludorije, a da on o njima ni ta ne zna. Ostajui tu, ispravit u nepravdu, i z bog toga se ne elim osamiti, skrivati, zatvoriti! U njegovim oima to bi izgledalo kao oajniki in, romaneskna ideja neizvjesna trajanja. Pomislio bi da u na prvom kora ku im izaem pasti u napast i da u joj podlei. Uostalom, tko zna da tako ne bi bilo? Zatvaranje u samostan, asketski ivot, umrtvljenje izo trava ula, a za to bih ih izo trav ala opasnom samoom kad me ljudi usred gomile ostavljaju posve na miru? Bilo bi to odve glupo. Kad bi me do ao potra iti u mojoj eliji, kad bi me samo do ao poljubiti sva

ki dan, o, kako bih tamo otrala! Ali on ne bi do ao, ili bi do ao s onim stalnim nepo vjerenjem - moram izmeu nas ugraditi vrijeme i injenice koje mo emo nazvati juera njima , a koje bi mu dokazale da mogu voljeti, patiti i podnositi. elim se okru iti estiti m i uzvi enim ljudima. Neu oko sebe umi ljene, elim se dru iti s umjetnicima. S Lisztom, Lacroixom7, Berliozom, Meverbeerom, i ne znam s kim sve jo ne. Bit u 6 Luka (VII,36-50). 7 Slikar Eugene Delacroix kojeg George Sand esto tako zove, osobito u svojim pism ima. 20 mu ko s njima, i u poetku emo o tome brbljati, zanijekat emo to, smijati se. Do Alfre da e doprijeti te neukusne ale, osudit e ih, udaljit e se od mene, pronai e onda ljuba vnicu, ukoliko ve i nije. Ali istina pobjeuje, o Bo e moj, nitko to ne zna bolje od mene! Sve to je la bude otkriveno, e da! Ali uinimo ne to dobro, i to e se otkriti pre ma istom naelu fatalnosti koje me pogubilo. Ti e me mu karci s kojima u se dru iti, obr aniti i opravdati ako nisu umi ljeni i ni tarije, a ako jesu, prepoznat e ih kao takv e i nitko im nee vjerovati. Na meni je uostalom da ih dobro odaberem i da ih dobr o prouim. im doem do novca, proradit e moja kuhinja. Svakoga u dana, kao neko, pozivat i na veeru dvije ili tri osobe. Radit u, izlaziti, poku avat u se zabavljati, uvrstiti se protiv oaja koji je najzlokobniji savjetnik na svijetu, i kad taj estit i pris tojan ivot budem vodila dovoljno dugo da doka em kako tako mogu ivjeti, doi u te, o lj ubavi moja, zamoliti da mi pru i ruku. Neu te muiti ljubomorom, ni besmislenim progan janjima, dobro znam da kad se nekoga vi e ne voli, ne voli ga se. Ali tvoje mi je prijateljstvo potrebno kako bih mogla podnijeti ljubav koju nosim u srcu i kako bih je sprijeila da me ne ubije. Da ga imam barem danas! Kako ga nestrpljivo i ekuje m! Kako e mi goditi! Kad bi mi barem s vremena na vrijeme napisao nekoliko redaka , jednu rije, dopu tenje da ti katkad po aljem sliicu za 4 sua kupljenu na obali Seine , cigarete koje bih sama smotala, pticu, igraku, ne to ime bih zavarala svoju bol i svoju dosadu, kako bih pomislila da misli malo na mene primajui te sitnice! - O, n ije rije o raunici, obazrivosti, strahu od svijeta, tako mi Boga, nije o tome rije! Pripovijedam svima svoju priu, znaju je, govore o njoj, ismijavaju me, mene ugla vnom nije briga. Ni tavna je to neugodnost prema boli koju u sebi nosim! Neka se r aduju moji neprijateljima patim, uope ne mislim na njih, a kada mislim, alim ih to u tome nalaze zadovoljstvo. Ne tra im da k meni doe , da ne to poduzme ne bi li dokazao da nisam nesretnica koju su potjerali udarcima nogu. Posljednje veeri kad sam te vidjela, opet si ponudio da to uini za mene, jesam 21 li prihvatila? Reci mi! Odaj mi napokon priznanje kada ga zaslu ujem! - Ali na alos t, o Bo e, ti spava jer je jedanaest sati ujutro i uope me ne uje ! - Da, htjela bih tv oje prijateljstvo. Ali nemam jo pravo da te privolim vjerovati u ne to dobro s moje strane. Po la bih te to sad zamoliti, ali bile bi to beskrajne oluje, a to ti nan osi bol. Bo e, vi e bih voljela udarce nego ni ta. Ni ta, to je najstra nije to postoji na svijetu, ali to je moja pokora; ah, neka od mene ne tra e drugu! Haljina od kostri je-ti, post i udarci bia, eto sve to su pokajnici znali izmisliti, nisu ljudima ko ji su voljeli nametnuli da se dr e na tri koraka od predmeta svoje ljubavi i da bu du tiho, i da se smiju, i da jedu! A uostalom, trebat e vremena prije nego stekne m odlunost i odva nost da ne budem ljubomorna. O moj Bo e, podvrgava me mukama o kojim a nisam ni sanjala! Ali to u vjeno potisnuti u dno svoga srca. Neki dan za rukom s njim kod Pinsona osjetila sam kako nas ljubomora mo e uiniti podlacima, nepravednim a i glupima ako joj se podamo. enu o kojoj je dobro govorio eljela sam omalova iti k ao najpodlije bie, a za to? To je i ru no i glupo. Ne moj Gospode, nemoj dopustiti da otupim i da se izgubim. Strast je strog, ali bo anski dar; ljubavne nas patnje tr ebaju oplemeniti, a ne poniziti. Po tome si, moj ponose, ne to sveto i dostojanstv eno. Neka mu ta ena pomogne i utje i ga, neka ga naui vjerovati. Na alost, ja sam ga samo nauila da se odrie. Mea culpa. Alfrede, napisat u knjigu. Vidjet e da moje srce nije pokvareno, jer u toj u knjizi stra no optu iti sebe. - Sveci na nebu, vi ste gri je ili, vi ste patili! [... studenog 1834.] Sat moje smrti upravo se odbrojava, svaki dan koji prolazi jedan je otkucaj i za etiri dana posljednji e jo jednom uznemiriti ivotne struje oko mene. Zatim e se otvo riti grob u koji e mi mladost i ljubavi zauvijek sii, i to e onda biti sa mnom? alosn

a utvaro, po kojoj e obali lutati i jecati? Nepregledni alovi, beskrajne zime! 22 Potrebno je vi e hrabrosti da bi se pre ao prag ivota strasti i da bi se u lo u spokoj oajanja negoli progutati otrov. 0 djeco moja, nikada neete saznati koliko vas voli m. Za to ste me probudili, o Bo e, kad sam prepu tena sudbini legla na tu ledenu postelju ? Za to ste dopustili da preda mnom prolazi ta sablast mojih vrelih noi? Anele smrti , ljubavi zlokobna, o sudbo moja, u liku zlatokosa i nje na djeteta! O, kako te jo volim ubojico! Neka me dakle tvoji cjelovi brzo spale i neka umrem potro ena. Baci t e moj prah u vjetar, iz njega e niknuti cvijee kojem e se radovati. Kakva je to vatra koja pro dire moju utrobu? ini se da vulkan tutnji unutar mene i da u buknuti kao krater. O Bo e, smiluj se tom biu koje toliko pati! Za to ostali umir u? Za to mene ne mo e svladati breme mojih jada? Govore da se bol tro i i da se od sil nog krvarenja srce su i i postaje neosjetljivo. Kad e tomu biti tako, moj Bo e, da ga ne osjeam vi e kako drhti i mui se? 0 moje plave oi, vi e me ne gledate! Lijepo lice, vi e te neu vidjeti kako se naginje n ada me i skriva iza blage ez-nutljivosti! Malo moje nje no i toplo tijelo, vi e neete, kao Elizej na mrtvo dijete, lei na me da me o ivite. Neete mi vi e dotaknuti ruku kao Isus keri Jairovoj govorei: "Mlada djevo, ustaj!"Zbogom vlasi moje plave, zbogom r amena moja bijela, zbogom svemu to sam voljela, svemu to sam imala. U noima u arenima grlit u sada stablo borova i stijene u umama dozivajui va e ime, i kada o slasti bud em sanjala, bez svijesti u pasti na vla no tlo. Za to ta uporna misao u mozgu, za to se poslije svih pobuna razuma, svih savjeta ta ti ne, svih nemira bolnoga samoljublja, za to se poslije svih ljudskih razgovora, taj bo anski obris iscrtava izmeu moga oka i zida? Za to se oni koji razgovaraju sa mnom najednom umotaju u oblak i za to im na ramenima vidim glavu koja nije njihova? Za t o sam prisiljena u prsima gu iti jecaje, uzvike radosti ili straha? I kakvi se to snovi vrte oko moga uzglavlja? Skriva li se u biu koje volimo 23 zao duh koji gospodari nama i stavlja nas na muke sve vrijeme dok traje ljubav? Kakvu ste to groznicu pustili tei mojom ko tanom sr i, vi duhovi nebeske osvete! Kakv o sam to zlo uinila anelima na nebu da se obru avaju na me i za kaznu mi dali da lju bim poput lavice? Za to mi se krv pretvorila u vatru, i za to sam u trenutku uoi smrt i osjetila vatrenije poljupce od svih dotad? Kakav te to bijes tjera od mene, te be koji me nogom gura u lijes dok ti se usta napajaju mojim tijelom i mojom puti? Ta eli li da se ubijem? Ka e da mi to zabranjuje , a ipak, to e biti sa mnom daleko od ebe ako me taj plam nastavi izjedati? Ako ne mogu provesti no, a da ne plaem za to bom i da se ne savijam u postelji, to u kad te budem izgubila zauvijek? Hou li uven uti kao redovnica izjedena udnjom? Hou li poludjeti, i hou li probuditi susjede svo jim urlicima? O, ti hoe da se ubijem! A za to to ne bih uinila? Na pomisao da napu tam djecu osjeam takvu bol da bi me paran je srca zbog toga rtvovanja pred Bogom razrije ilo grijeha zbog kojega me kaznio [s /c]. Hoe li moja ki patiti zbog moje smrti? Vrlo malo. Moj sin... O, jadno dijete, ti e jako plakati i du a e ti zauvijek time biti ranjena. Dijete bez majke je tako n esretno! A ja u meutim otii i dugo me nee biti pa e se morati odviknuti od mene. Taj p la, ti jecaji moga djeteta kad e mu rei: "Tvoja je majka umrla", za to da se zbog tog a zabrinjavam! Neu ih vidjeti, neu to znati. Ali unaprijed mi padaju na srce, osjea m ve kao da mi te vrue suze teku niz obraze. Jadno dijete! Sjeam se suza iz svoga d jetinjstva, bile su isto tako gorke kao i ove danas, i kad ti neki stranac doe bl ago priopiti da nema vi e majku, vraat e se sam tim velikim hladnim hodnicima potra iti telja koji e te kazniti ako bude plakao. Ne, neu se ubiti osim ako se bunilo ne bud e opet uplelo, kao i toliko puta prije kad sam bila na rubu. - Ali Abrahamov je aneo izvukao ma da bi spasio dijete...8 Bo e siroadi, za titi me 8 Aluzija na Abrahamovo rtvovanje Izaka kad Abrahamovu ruku zaustavlja aneo {Posta nak, XXII, 1-13). 24 dakle, odgurni od mene te stra ne ku nje; probudi me u te sate zaborava kada mi se in i da moja djeca vi e ne postoje, kada vi e ne znam ni za to osim za svoju ljubav i sv oj oaj, u te divlje sate kada bih voljela i upati svoje srce i pro drijeti ga. Sanjala sam neku no da sam ga pokopala ispod plonika. Jadno srce, patit ete sahranjeno, a

jo ivo, i koliko ete samo patiti dok vas nadgrobni kamen koji vas bude pritiskao ne uni ti! O sine moj, sine! elim da jednoga dana ovo proita , i da zna koliko sam te vol jela. O suze moje, suze srca moga, potpi ite se na ovu stranicu i neka njegove jed noga dana pronau va trag uz moje ime! SUBOTA [22. studenog (?) 1834.] Srela sam jutros J[ulesa] S[andeaua] kod [Gustava] Papeta. Pri ao mi je nesputano, vrlo iskreno, nje no i s mnogo po tovanja. Smjesta smo poeli jedno drugom obja njavati . Kako bih ga navela da se ispovijedi, ja sam mu se prva povjerila i poela sam s time da su me gadosti koje je navodno on o meni govorio povrijedile, uznemirile pa sam svoj bijes izrazila samo nekolicini osoba koje to nikada ne bi ponovile i li koje ga mogu braniti, kao Papet. Dodala sam da te optu be smatram pretjeranima, ali da vjerojatno ima i onih koje su zaslu ene. Nisam mu htjela rei koje su to, pr evi e su na alost uvjerljive. On ni ta nije htio priznati i uporno je poricao daje ik ada i rije prozborio protiv mene. U tome je bio prijetvoran i nimalo iskren, posl ije je opovrgavao da se ikada protiv mene udru io s Plancheom ili s Fremvem, s Pva tom itd., ne via se s njima, pogaaju ga tekstovi koje pi u. Sve je to tono, uvjerio m e u to pa smo pre li na drugo. Ugrijala sam si noge pu ei cigaretu dok je Gustave, uo biajeno, zbijao ale. J[ules] je bio vrlo oprezan, istodobno iskrena pona anja i vrlo prirodan u onome to je istinito za njega. Pru ila sam mu ruku, a on je rekao da se ne mo emo ponovo viati zbog pria koje bi uslijedile, ali ako bismo se sluajno sreli, zamolila sam ga da me ne izbjegava i da me prijateljski pozdravi. Zamolio me da 25 mu dopustim posjetiti Solange u njezinu pansionu, to sam rado uinila. Drago mi je zbog toga susreta, stra no je ljutiti se na nekoga koga ste voljeli. O vako ili onako, voljeli smo se. O, Bo e, stoje ljubav kad mo e tako promijeniti nara v, i kad se mo e uvui u du u u tako bo anskom obliku s nekim novim biem? Mo da u svemu tom e postoji samo jedna velika sna na ljubav. Koja je to u mome ivotu? Aurelien? Ono n ajljep e u mome srcu. Ali ljubav bez stapanja tijela je ne to tajanstveno i nedovr eno . Ah, prva ljubav, da, ona je najljep a i naji a, a posljednja, ona je najnehotinija, n ajbolnija, i to je ona koja me ubija. Ah!Treba li stoga umrijeti tako mlad! Bo e, za to mi ne po-mogne ? Ah, kad bih mogla l jubiti Isusa kao to ga redovnice ljube. NO SA SUBOTE NA NEDJELJU [22. na 23. studenog 1834.] Ti me vi e ne voli , ne voli me vi e, to je bar jasno. Bila sam veoma bolesna sino kada si oti ao. Znao si to dobro, a ipak si oti ao. Pravilno si postupio, bio si umoran. Ali danas ni rijei, nisi ni pitao za me, nadala sam ti se i oekivala te iz minute u minutu od jedanaest ujutro do ponoi. Kakav dan! Poskakivala sam na svako zvono. Hvala Bogu pa mi je srce fiziki veoma slabo. O, kad bih barem mogla umrijeti! Jo uvijek me ljubi svim ulima, i to vi e nego ikada, a ni ja nikada nikoga nisam tako l jubila, pa ni tebe na takav nain. Ali ja te volim i svom svojom du om, a ti ak ne os jea ni prijateljstvo prema meni. Pisala sam ti veeras. Nisi htio odgovoriti na koju kartu. Rekli su mi da si iza ao, a sa mnom nisi proveo ni pet minuta! Vratio si s e znai dosta kasno, gdje si bio, o moj Bo e? Na alost, gotovo je, uope me vi e ne voli . Postala bih ti gnusna i odvratna da sam ostala. Uostalom, elio si da odem. Rekao si mi s nevjericom neku no: "Ma, nee otii!" Ah, znai uri ti se? Budi miran, odlazim za 4 dana i vi e se neemo vidjeti. Oprosti 26 mi to sam ti nanijela bol, i budi osveen, nitko na svijetu nije nesretniji od mene ! Utorak naveer [25. studenog 1834.] Bila sam u Talijanskom kazali tu i upoznala iicu Delcluzea9. Praizvedba ErnanP0, glup o, dosadno. Buloz spava u kazali tu kao u postelji, gaze mu po fraku, e iru, po nogam a, a on se budi da bi rekao: "Zaboga!" i opet utone u san. Mene, jadni djeae, gled aju i onda ka u: "To je George Sand. - Gle? Gle? Gdje je? Ah!" ula sam stariju gosp ou koja je rekla: "Ali kako zapravo pristojno izgleda!" Jedan vje t diplomat (ako j e suditi prema njegovu prsluku) odmjerio me ispod oka i rekao: "Kako je bogme li jepa!" Pa mogue je na alost! Ali za koga? Trenutno mi nije zadovoljstvo ni od koga to uti. Jo prije osam dana to bi mi laskalo. Danas ujutro sam svratila kod Lacroixa. Razgovarala sam s njim i pu ila izvrsne ci garete, dao mi ih je, kad bih ti ih mogla poslati, milo moje, zabavilo bi te to

na trenutak. Ali ne usuujem se. Lacroix mi je pokazao Goyinu11 zbirku. U povodu t oga mije govorio o Alfredu i rekao mi kako je mogao postati velikim slikarom da je htio. I ja u to vjerujem. Lacroix eli precrtati male krokije iz Alfredova albu ma. Hou li seja zabavljati, zabavljati? Prionuti na servilno precrtavanje nekolik o lijepih Goyinih ena. Poslat u ih mom jadnom anelu kad budem oti la, mo da ih nee odbit i, znam da mu se te ene sviaju. Kad bih se mogla pretvoriti u jednu od tih slika i potra iti ga nou, ne bi prepoznao jadnu George i ljubio bi me, pa makar samo jedan sat! 9 Etienne-Jean Delcluze (1781-1863), slikar, kritiar i pisac, opisao je svoj susre t sa George Sand u djelu ezdeset godina uspomena. 10 G. Sand je trebala napisati Hernani - opera Vincenza Gabussija koja nije imal a uspjeha. " Alfred de Musset je kod Delacroixa napravio kopiju Goyina crte a Ruegoperella ko ja je reproducirana na koricama zbirke romanci Madrid pjesnika Alfreda de Musset a i skladatelja Ernesta Lpina. 27 Meutim meni nikako nije bolje! Pa dobro, dobro, kako ti hoe , moj Bo e! Uini sa mnom po svojoj volji. Priala sam Lacroixu o svojoj tuzi jutros, jer o emu bih drugom i mo gla priati? A on mi je dao dobar savjet, da ne budem hrabra. "Prepustite se", gov orio je, "kad sam u takvu stanju, ne poku avam biti ponosan, ja nisam Rimljanin. P repu tam se svome oaju, izjeda me, ru i, ubija me. Kada mu bude dosta, i sam se umori , pa me napusti." - Hoe li me moj napustiti? Na alost! Svakim je danom sve vei. I t aj u as zbog osamljenostHTaj polet moga srca da se pridru i tom srcu koje mi se bilo otvorilo! A kad bih zasjela na njegovo zvono sve dok mi ne otvori vrata, kad bi h se prostrla pred pragom dok on ne proe, kad bih mu se bacila, ne pod noge, to j e uostalom ludo, jer to znai preklinjati ga, a on svakako ini za me to mo e, okrutno je opsjedati ga i tra iti od njega nemogue; ali kad bih mu se bacila oko vrata, u z agrljaj, kad bih mu rekla: "Jo uvijek me voli , pati zbog toga, crveni , ali previ e me a li da me ne bi volio. Jasno ti je da te volim, da mogu samo tebe voljeti, poljubi me, nemoj ni ta rei, ne raspravljajmo, reci mi ne to nje no, miluj me jer jo uvijek ti se sviam unato odrezanoj kosi, unato dvjema dubokim borama koje su mi se odnedav-no usjekle na obraze. I dobro, kad bude osjetio da ti osjeaji slabe, i kad ti se uzn emirenost vrati, otjeraj me, mui me, ali neka to nikada ne bude s tom stra nom rijej u posljednjiput\ Patit u koliko hoe , ali pusti me katkad, pa makar jednom tjedno, d a doem potra iti suzu, poljubac koji me o ivljuje i ohrabruje. - Ali ne mo e ! Ah, kako s am ti dosadila! I kako si se ti brzo oporavio! Na alost, o Bo e, sigurno sam vi e kri va nego ti tada u Veneciji kad sam se utje ila. Ali nisi me volio, a egoistian i ok rutan razum mi je govorio: "Dobro ini " U ovom sam trenutku u tvojim oima krivac ja, ali to sam u pro losti! Sada njost je lijepa i dobra, volim te, podnosila bih sve m uke samo da me voli , a ti me napu ta . Ah! Jadnice, ludi ste! Va vas ponos vodi, mora da ste ispunjeni njime, uzvi en je jer je va a du a lijepa, ali va bi ga razum trebao u u tkati i rei vam: "Ljubi tu jadnu enu, siguran si da je trenutno ne voli 28 previ e, ega se boji ? Nee biti zahtjevna, nesretna. Onaj od dvoje koji manje voli je onaj koji manje pati. Trenutak je da je voli sada ili nikada." Ah! Grije i, zar ne moj Bo e, grije i to me sada napu ta kada mi je du a proi ena i kad se put u meni javila ozbiljna volja. Je li to volja? Ne znam. Tako je bolje, jer to ja znam o umovanju ljudi i njihovim dru tvenim naelima! Ja osjeam, eto, volim ga. T a me je ljubav mogla odvesti na kraj svijeta, ali nitko je ne eli, a plam se sti ao kao beskorisna rtva paljenica: nitko je ne eli!... Ah! Ali ne mo e se istodobno vol jeti dvojicu. Meni se to dogodilo, ne to to mi se dogodilo vi e se nee dogoditi. Ah, b ezumnie! Kada ka e : "Uinit e to ponovo sutra jer uinila je i juer!" - to je upravo supr tno onome to bi trebalo rei. Jesam li ja glupa ili neosjeajna? Ta ne patim lija zbo g ludosti ili grijeha koje sam poinila? Ne ue li iz svega toga i ene poput mene? Ne mam li ja trideset godina? Nisam li ja u punoj snazi? Da Bo e, osjeam to, jo uvijek mogu probuditi radost i ponos u mu karca ako mi taj mu karac iskreno eli pomoi! Treba mi vrsta ruka da me podr i, srce bez ta tine da me prigrli i sauva. Da sam srela takva ovjeka, ne bih bila tu gdje jesam. Ali takvi su mu karci kvrgavi hrastovi ija se ko ra ponovno obnavlja, a ti Pjesnie, lijepi cvijetu, htjela sam piti tvoju rosu, op ila me, otrovala me, i u jedan dan bijesa potra ila sam protuotrov koji me dokrajio

. Bio si odve sladak i odve nje an, dragi moj miomirisu, da mi ne bi ispario svaki p ut kad bi te moje usne udahnule. Lijepo bunje iz Indije i Kine koje se savija na krhkim granama nee dati grede da se od njih grade kue. Napajamo se njihovim nektar om, zanosimo se njihovim mirisom, uspavljuje nas i umiremo. Zatim ti ljudi koji la u! Oni koji udaraju i kukaviki udaraju u svome bijesu! Ti ra zmetljiva koji grade cijeli sustav vrijednosti na temelju zloina. - Ali kada ga p oinimo, ne znamo vi e to je to zloin. Pripada juera njem danu, sluaju koji od toga uini i svetinju ili mrsko djelo. Vidjela sam jadnu djevojku koja se bacila na koljena nakon stoje ubila svoje dijete i koja 29 je uzviknula: "Bo e, zahvaljujem ti to si mi dao hrabrosti da ubijem tu jadnu malu spodobu koja bi, da je po ivjela, bila osuena na tolike patnje!" Popela se na vje ala s osjeajem muenice. Recite stoga velike rijei i skujte reenice, smisli ih sama, ti nesretna eno koja pi e , a da ne zna to, i koja ne zna ni ta, ni ta osim da ljubi , do sm a bola! PETAK [28. studenog 1834.] Liszt mi je veeras rekao da samo Bog zavrjeuje ljubav. Mogue je, ali kad ste voljel i nekog mu karca, te ko je voljeti Boga, tako te ko. Liszt je, istina, dodao da u ivotu ni prema kome nije osjeao ivu naklonost osim prema g. de Lamennaisu, i da ga nika da nikakva zemaljska ljubav nee dotaknuti. Ba je sretan, taj kr anin. Vidjela sam Hei nea jutros, rekao mi je da volimo samo s glavom i osjetilima i da u ljubavi srce ne slu i bogzna emu. Srela sam g-u Allart u 2 sata, ona mi je rekla da s mu karcima t reba lukavo, pretvarati se da se srdimo kako bismo ih pridobile. Samo mi SainteBeuve nije nanio bol ni rekao gluposti. Pitala sam ga stoje ljubav, a on mi je o dgovorio: "Suze, plaete, volite." O, da, maleni moj, ja volim. Uzalud dozivam bijes u pomo, ja volim, umrijet u od l jubavi ili e Bog za me proizvesti udo, podarit e mi knji evni zanos ili pobo nost, treb a da potra im sestru Martu. Pono Ne mogu raditi. O osamljenosti, osamljenosti. Ne mogu ni pisati, ni moliti. Sain te-Beuve misli da se trebam zabaviti. S kim? to mi znae svi ti ljudi oko mene? Nak on to sat vremena govore o stvarima prema kojima sam uglavnom ravnodu na, odlaze, t o su samo likovi koji mijenjaju mjesta, a ja sama, zauvijek sama, elim se ubiti; tko me ima pravo u tome sprijeiti? O, jadna moja djeco, kako vam je majka nesretn a! 30 Svakida nji razgovori s vrlo uenim i vje tim doktorom PIFFOELOM1 profesorom botanike i psihologije 1837-1 841. PREDGOVOR Da, dragi moj i milostivi doktore, voditi dnevnik znai odustati od budunosti, odno sno ivjeti u sada njosti, priznati neumoljivom da vi e ni ta od njega ne oekujemo, da se prilagoa-vamo svakome danu, da taj dan vi e nije u odnosu spram drugih. To znai isp ijati svoj ocean kap po kap zbog straha da ga ne preplivamo, to znai brojati li e s drveta ije stablo vi e nee ozelenjeti. Dnevnik se vodi tek kad utihnu strasti ili kad dosegnu stanje okamenjivanja, to n am dopu ta da ih istra ujemo kao planine s kojih se vi e nee otrgnuti lavina.Taj posao tra i stanje zastra ujue postojanosti, to nikome ne bih po elio, osim onima koji bijahu u punoj erupciji i koji ni ta ne bi mogli sauvati od svojega plama da se nisu zaust avili usred riganja. ' Piffoel: tako se nazivao klan Sandovih zbog Georgeova i Mauriceova istaknuta nosa (prema fr. pif, nosonja). 31 1. lipnja [1837.] Te ko buenje. Piffoel je spavao u blijedom ozraju u kome su plivale neuhvatljive sla sti. Vrijeme ne odi e ni rado u, ni tugom. Odi e nezadovoljstvom. Povremen i fantastian vjetar savija drvea. Sunce je zastrto. Toplo je u kunoj haljini, hladno bez nje. M utan dan kad ni ta dobro neu uiniti. Mozak ljutit i umoran, a ni ta nije proizveo! Upr avo sam se nalio ajem da bih brzo okonao ovo apatino raspolo enje dovodei ga do vrhunc a. Nisam primio Everardovo pismo. Duri se! Sretan je ovjek koji cijeni ne to dostoj

no svoje zlobe! PRIJE SPAVANJA Od ponoi do jedan ujutro izlagao sam Duteilu teoriju nezadovoljstva. Razbjesnio m e, jer me htio uvjeriti da je gotovo u svakom dijelu dana sretan. Nije li, zapra vo, nesnosno kad se oni koji ne pate pona aju prema vama kao da ste ludi? 2. lipnja PRIJE SPAVANJA Piffoel je propje aio pet milja. Kada je ivot podno ljiv, ne treba ga propitivati. Upr opastili bismo miran dan ako bismo mu se previ e pribli ili. Ne bi li nas uvijek vod io osjeaj koji je poput oka u kojemu se pojavljuju sve na e ideje i koje jedino mo e cijeniti sve stvari dok razum vrlo slabo popravlja gre ke vida? 3. lipnja PODNE Prekrasan dan. Rasko no sunce vlada bojom. Tri velike lipe bujnih kro anja koje vidi m iz postelje su zrcalo u kojemu provjeravam vrijeme kad se probudim. Njihov gol em zastor od li a i malo neba, to je sve to odavde vidim, ali dovoljno 32 je da procijenim kakav je zrak prije negoli otvorim prozor. Promatrao sam otud ud i vjetra koje su mi jo neobja njive, ali zbog njih bih povjerovao u postojanje zrani h duhova, kao 1 u postojanje vrlo neobinih bia. U boji njihova lijepa zelenila vidim i prisnost dnevnih zraka u vi e-manje istom ozraju. Danas je svjetlost tako iva da se unato prolj etnoj nijansi zelenog primjeuju samo crne sjene ili zlatne zrake na li u. Ti ivi . - Nije rije je li to zbog tvoga u itka ili tvoje nesree, za tvoje dobro ili za tvoju kob. A tko e to znati? -Ti ivi , ti di e . Nebo je lijepo. Arabellina2sobajeu prizemlju. Tu je i lijepi Franzov glasovir. Ispod je prozora, s kojega vidim zeleni zastor lipa, prozor odakle dopiru ti zvui koje bi svemir el io uti, a kojima tu zavide samo slavuji. Sna an umjetnik, uzvi en u velikim stvarima, uvijek nadmoan u malim, a ipak tu an i izj eden nekom tajnom ranom. Sretan ovjek kojega voli lijepa, velikodu na, pametna i edn a ena - to e vi e, jadni nezahvalnie! Ah, da mene barem vole! Da te vole, Piffoel, bio bi ambiciozan - a nisi ambiciozan jer nisi voljen. Dobar si, Piffoel, krajnje dobar. Pravi filozof. Baci bistar pogled na svoj ivot, v rstom rukom mjeri sve te jadne trzaje za kojima se ne zna polakomiti. Svaka ast, dr agi Piffoel. estitam ti na tome doista! Melankolina ivotinja. Kad Franz svira na glasoviru, meni je lak e. Sve mi se muke pretvaraju u poeziju, svi mi se porivi uzdi u. Osobito zna pogoditi icu velikodu nosti. Udara i po ici bijes a, gotovo u skladu s mojim zamahom. Ali ne dotie icu mr nje. A mene mr nja pro dire, mr nj a prema emu? Moj Bo e, zar nikada neu pronai osobu vrijednu mr nje? Smiluj mi se, neu te vi e tra iti da mi pronae onoga koji bi zaslu io da ga se voli. 2 Nadimak Marie d'Agoult koja s Franzom Lisztom boravi u to doba u Nohantu. 33 Za to bi bilo toliko dra i u uta enoj mr nji? Zato to bi u tome bilo zasluge velikodu nosti , i zato to bismo se osjetili velikima pa makar i jedan sat u ivotu. Onda bi se vj erovalo u tebe, Tebe ljubomorna koji uva svu svoju slavu za nepoznati u itak. - Volim te isprekidane fraze koje baca na glasovir i koje ostaju s jednom nogom u zraku, ple ui u prostoru kao luckasti epavci. Lipino li e poku ava, posve tiho, tajanst venim u tanjem dovr iti melodiju kao da sebi povjerava tajnu prirode. - Mo da na glasoviru u fragmentima isku ava neku skladbu; uz njega su njegova lula, iscrtan papir i pera. Svaki put kad je zabilje io svoju misao na papir, povjerio j u je glasu svog instrumenta, a taj je glas otkriva pa ljivoj i u misli zadubljenoj prirodi. - Vi e bih volio da ee po sobi i ne sklada, prepu ten uzburkanim i nesigurni m mislima. ini mi se da prolazei ispred glasovira mora i ne znajui izbaciti te hiro vite fraze slijedei svoje osjeaje, a ne razum. Ali te brze i estoke melodije djeluj u mi poput kripanja broda pod naletom oluje, i osjeam da mi se utroba para na pomi sao to sam sve pro ivio u uzburkanim vremenima. Bijela Arabello, razgovarao sam juer s Alphonseom [Fleu-ryem] u aromatinoj aleji u z svjetlost sjajnih zvijezda, na svje- emu pononom zraku. Ima li to ljep e na svijetu,

rekao sam mu, od vrlo sna ne ene, malo slomljene? Bijeli ljiljan ija se peteljka sa vija na povjetarcu ljep i je od utog ija ponosna krunica ne blijedei upija arke suneve zrake. Piffoel, za to zaboga ne eli pognuti glavu kad oluja prolazi? Za to su ti suze tako op ore, i za to e trebati da se slomi , a da se ne savije ? eli se kao suncokret okretati pr ema svome gospodaru i pozdravljati ga svjesno u njegovoj slavi, ali im tvoj gospo dar bude zastrt i po alje ti munju, su i se i puca , jer se ne eli sagnuti. Piffoel, najbolji moj prijatelju, trebao bi poi na ispiranje. 34 4. lipnja Odspavao sam nekoliko minuta na travnjaku Coudrava3 i pro-budiv i se napola, nateen ih oiju zbog sunca ili zaslijepljenih mo da zbog topla isparavanja sijena u podne, na trenutak sam bio prepu ten ugodnoj iluziji. Budui da su mi te visoke trave dosez ale do lica nagnuta prema tlu, zaustavljale su mi pogled na uskom obzoru i iscrt avale svoje elegantne oblike na prozirnome plavetnilu zraka. U tom se trenutku zatamnjuje osjeaj dimenzije u mome mozgu, i to ljupko busenje k oje je blago ljuljao topao povjetarac uini mi se kao predivna stabla povijena pod naletom olujna vjetra. Te vitke vlati, ti razni oblici busenja predstavljali su za mene razliita stabla u malom. Jedna bija e visoka palma, druga jela tu ne kose. Ui ni mi se da vlat divlje zobi stresa nada mnom divovske plodove, spremne da me zg njee, a na udaljenosti od nekoliko koraka povjerovala sam da vidim neizmjernu umu. Zbijeni redovi ruja, bodljikavog aloja, kaktusi, libanonski cedrovi, bananovac rasko nih grana, narane u cvatu, bujne katalpe, sna ni hrastovi i blijede masline zau ze e mjesto tih tankih uperaka, tih krhkih vlakana, jedva zamjetnih cvjetia, tih svi lenih kitica, nje nih komu ina kojima obiluju livade. Niska trava popunjavala je pro stor meu stabljikama kao gusto ipra je, a stara uma uznemirena olujom udarala je stra hovito buno svojim te kim granama, irokim bodljama i oholim vrhovima. Usred toga vrt loga zaula se mukla rika, i u asnut na pomisao da mi se primie lav, ustao sam naglo i dobro sam uinio, jer mije pred nosom prijetio golem str ljen. Ali nesta e djevianske ume, goleme savane i visoko egzotino drvee. Na ao sam se okru en samo djetelinom, luce r-nom, niskom travom, krmivom svake vrste. Tako se okonalo moje samotno putovanje pustarama Novoga svijeta. 3 Skroman dvorac u vlasni tvu Charlesa Duverneta. 35 5. lipnja Prekrasno vrijeme, mnogo zraka, velianstven zvuk i dra esno kretanje po li u lipa. Rek lo bi se Arabellin ponosan i dra e-stan hod. Glupo buenje. Spavao sam duboko i mimo, ali grlobolja ne posustaje i najavljuje m i da zvijezda koja upravlja tvrdom stolicom ne namjerava na poinak. I taj prokleti glasovir koji se ne budi! to u sa sobom ovoga jutra? Hvala ti Bo e! Moj me je prijatelj uo. Evo prvih taktova Beethovenove Pastoralne si mfonije. Prava ljetna glazba. Hoffmann je u svojim neobjavljenim rukopisima ostavio naslove poglavlja zavr nog d ijela Kreisleriane. Dva me uvijek posebno zapanjuju - Zvuk Sjevera - Zvuk Juga. Poku avam prodrijeti u smisao te razlike u glazbenom pjesni tvu. Tra im ga u prirodi, u tim jednostavnim melodijama koje zatim sla em s ve poznatim glazbenim dojmovima, i na dobrom sam putu da sroim jasnu i zadovoljavajuu definiciju tih tajanstvenih n aziva. Po tome je temeljna misao Kreisleriane na prvi pogled razumljiva, ali treba je n edvosmisleno primijeniti, ne gubiti se u tim posve pjesnikim dojmovima i openitom tumaenju kakav je esto sam Hoffmannov stil, ali kakva sigurno nije bila njegova mi sao. Nikada ovjekov duh nije iskrenije i otvorenije prodro u svijet snova, nitko se nije s vi e logike i razuma kretao fantazijama poetskog zakljuivanja, nitko nije manje popustio svojoj ma ti. Ma ta mu je meutim bila sastavnim dijelom ivota, njegov stvarni svijet, polje njegove misli. Ako frenologija ima pravo, u njega je moral a prevladavati sposobnost udesnosti". Ali to god rekli, ili kakva god glupa pre4 Djelo iz frenologije, objavljeno 1837, prikazuje Hoffmanna kao ovjeka obdarena tom sposobno u, to jest vjerovanjem u predosjeaj, tajna nadahnua, snove, fantome, u s ve to je tajnovito i nadnaravno (Theeodore Poupln; Caracteres phrenologiques etph ysiognomiques des contemporains les plus celebres).

36 tjerivanja dojavili o njegovu pona anju, sjajna biografija VV. Loeve-Veimarsa (nap isana prema otkriu njegova karaktera i intimnih misli iz pisama i dnevnika), sama narav njegovih tekstova i tijek dogaaja iz njegova osobna ivota dokazuju da mu je duh bio savr eno zdrav. Zbog osebujne raznolikosti tih sjajnih sposobnosti nije bio jadan umjetnik opsje dnut neuta enim eljama za uspjehom, nego prvorazredan pisac obdaren najbogatijim sm islom za organizaciju i najneobinijim talentima. S tako raznolikim du evnim snagama i sposobnostima s kojima doslovce esto nije znao to bi, naizgled neogranieno polje fantastinog moralo ga je nu no prizivati. Ali tek to se kao pisac onamo uputio, nai a o je na granice i upoznao ravne i krivudave putove. Pro etao je dakle njima posve mirno, savr eno loginim duhom, a veliku dra est njegovih fantastinih pria treba pripisa ti hladnokrvnosti koju je sauvao u tim vizijama. U njima uvijek osjeamo (reeno o trou mnim jezikom Spurzheimove5 metafizike) ovjeka kauzalnosti i sluajnosti koji vodi i usmjerava ovjeka udesnosti i idealnosti. Ako katkad se njegova definicija na prvi pogled doima nejasnom, to je samo zbog toga to su najljep i jezici jo uvijek u stan ju barbarstva, to nisu dostatni iskazati intuicije vi ega stupnja. U biti, ono to os jea, nikada se ne opa a u bunilu groznice, ali mo e se ispitati na svjetlu razuma. Ne dvojbeno je da ispod povr ine njegovih nasmijanih fantoma i zagonetnih skitnji nai lazimo na veliku znanost o du i, veliku dubinu misli. Ni ta nije sluajno zamislio, st vorio je nadnaravna bia samo na temelju preuveliavanja dobro promatrane zbilje, uv rstio je vraga u svoje ekstaze samo kao filozofsko naelo. Ako pa ljivije promatramo , to obian itatelj ne vjeruje da je mogue kad je rije o takvim tekstovima, u najobinij oj zbilji, u najizravnijem fizikom promatranju nalazimo naelo svih tih pjesnikih iz vedbi. Isto bi se nedvojbeno moglo ustvrditi i za glazbena djela velikih majstor a. Sva se mogu prevesti u misao, jer su ih 5 Jean-Gaspard Spurzheim (1776-1832), poznati frenolog. 37 nadahnuli osjeaji. Uzalud neki poznavatelji, pretvarajui se ili vjerujui da su strun jaci, nastoje ismijati moralno i intelektualno tumaenje skladnih povezivanja i pr ipisati sna ne dojmove tih povezivanja isto imaginarnim odnosima izmeu zvukova i sli ka. Neki su tako stvarni, tako opipljivi, da tako ka emo, da ih umjetnikovo uho la ko mo e uhvatiti, uoiti, pa ak i objasniti, pretoiti u obian jezik, pribli iti publici. Ali za to bi bio potreban cijeli ivot nekog glazbenika ili pjesnika. Ne to jasniji, ne to bogatiji u rijeima, Hoffmann je uinio taj veliki napredak i popularizirao je iznimnost pjesnikih impresija u slikarstvu i glazbi. 6. lipnja Sjajno vrijeme. Stra na grlobolja i tmurna melankolija ve 36 sati. Kada poslije zimske pusto i proljee donese radost svim ivim biima, ovjek je taj koji s e naj ustrije i najprofinjenije naslauje tom rado u, ali se i najbr e i najpotpunije zas iti slasti koje mu priroda pru a. Bezglavo svoje tajne nemire pripisuje atmosfersk im prilikama, i na taj nain opravdava neujednaenost svoga pona anja, jadnu podlo nost svojih ivaca. Ali kada sunce zasja na nebu boje safira, kada radostan vjetar zapj eva u li u i blago zanji e grane, kada sve bude opijeno mirisima, istim zrakom, svjetl om i ljubavlju, za to ta namrgoena spodoba nastavlja neutje no jecati? Za to se njegova mo za sreom ne protegne tek do osmoga lijepog dana u godini? Sutra treba poi. Zla sudbo, gdje su tvoja obeanja? Nado, gdje su tvoje la i? - Ne bi me se vi e usudila izazivati, ne bi me se vi e usudila gurati govorei mi: idi i bit e sretna. uti jer zna da te prezirem. Kamo god po ao, ii u bez tebe. Ii u sam, tu an i n jiv prema samome sebi, zbog sebe samoga. 38 * 11. lipnja U OSVIT DANA - MOJA SOBA Prijateljski zidovi, primite me od srca. Kako je ovaj plavo-bijeli papir pun rad osti! Koliko ptica u vrtu! Kakva prekrasna kozja krv u vazi! Piffoel, Piffoel, kakva li u asna spokoja u tvojoj du i! Zar je plam uga en? "Zdravo Piffoelu, milosti pun, mudrost s tobom, izabran meu tolikim glupanima, i dosada, plod tvoje patnje, sazrela je. Sveti umoru, majko odmora, sii u nas, jadn e sanjalice, sada i u asu smrti na e. Amen." Zamisli, Piffoelu, stigao si tu na jedan od vrhova planine. Tvoj polet treba usm

jeriti prema oblacima, ili ga zakotrljati odve poznatim kamenim puteljcima. Ponov no sii ili uspeti se! Bilo bi to dobro stajali te kad bi ti bio jak. Ali perje s kr ila pada na stare gavrane. Sjedni Piffoel i neka tvoja stra njica slijedi Piritoje vu6 sudbu. ekaj i gledaj prema dolini, jer nebo se smrailo i od njega mo e sada oekiva ti samo tajne smrti. 13. lipnja ARKO SUNCE, SJAJNE LIPE, NEPOMINE Treba li se zavjetovati na sve, u svakom trenutku, bez suzdr avanja, veselo, sna no, zdravo? Treba li se odrei svake ta tine, izlo iti se lakrdiji javnosti, njezinoj mr nj i, nepravednu preziru, napu tanju obitelji i prijatelja, bijedi, umoru, progonima? Treba li ak rtvovati ljubav prema umjetnosti i li iti sebe ivota u promi ljanju? Treba li prihvatiti nepodnosive mane, ak i poroke; prikriti ih pred vlastitim sudom? T reba li ii i dalje, voljeti ih i ucijepiti ih u sebe, mirna i velikodu na duha? 6 Piritoj, u starogrkoj mitologiji sin Iksiona, kralj Lapita uTesaliji, borio se s Kentaurima. Kao Tezejeva pomonika i pratitelja u pothvatu da ugrabe Prozerpinu, kaznio ga Pluton i razapeo na kota. Ali to se zbilo s njegovom stra njicom? 39 Treba li naveer bdjeti uz nemirno uzglavlje? Treba li u znoju juriti u studenu no da bi se udovoljilo nekome hiru, da bi se izbjegao trenutak neugodnosti? Treba l i se prema biu koje se voli pona ati slijepo, predano i neumorno kao to se pona a nje na majka prema svome prvoroenetu? - Ne, Piffoel, sve to nije potrebno, i sve to niemu ne slu i ako nema malo laskanja. Umi lja si, Piffoel, da se predmetu svoje ljubavi mo e rei: "Ti si bie poput mene, odabrao sam te meu ostalima svoje vrste, jer sam te smatrao najveim i najboljim. Danas vi e ne znam to si. ini mi se da kao i ostali ljudi ima ma na, jer esto zbog tebe patim, a savr enstvo nije priroeno ovjeku. Ali ja volim tvoje mane, volim svoje patnje, vi e volim tvoje nedostatke nego vrline drugih. Prihvaam te, imam te i ti mene ima , jer ni ta od sebe nisam sauvao. I svoj ivot, i svoje misli i svoja djela, sve sam tebi predao; sve sam tvome u itku podredio; jer odabrao sa m te s mi lju da treba biti sve za mene, i tu sam misao toliko upio da vi e nemam vla stite misli. Mo e me zavesti, mo e me izgubiti, mo e me odvesti u smrt i be a e. Svijet ostoji za mene, moral i filozofija vi e nemaju smisla, samo tvoj nagon ima pravo; samo je moja ljubav istina. Nema budunosti ni cilja bez tebe. Srea, nevolja, je li va no? Prihvaam sve boli, podnio bih sva muenja, ponosio se svim poni enjima ako bih ti time mogao ubla iti gorinu ivota i svoj ivot polo iti u tvoj." Ne. - Ne, Piffoel, doktoru psihologije, ti si samo glupan. Nije to jezik koji ovj ek eli uti. Savr eno prezire odanost, jer vjeruje da mu je odanost prirodno dana sam im inom izlaska iz trbuha gospoe majke. Prezire utjecaj koji ima nad svojim bli njim a, jer sebi pripisuje snagu razuma i volje koja nemoguom ini svaku nezavisnost duh a i svijesti oko njega. Prezire bli njega svoga srazmjerno dobroti, rtvovanju, odri canju i milosru koje u njemu nalazi. - Vladati, posjedovati, upijati, to su uvjet i na koje pristaje... da ga se kao Boga obo ava, to jest vara, klevee, obo ava... 40 Mu karac zna da je nu an eni. Previ e je imbecilnog povjerenja, i to zbog osjeaja krivnje, to zbog uglaenosti, to zbo g ta tine, veina ena se previ e zanima za svoju ljubav da neka despotska mo ne bi polag ala pravo nad njima, kako u ljubavi, tako i u mr nji. Da bi ubla ila svoj teret i sau vala svoga tiranina, ena ima samo jedan nain, a taj je kada joj je tiranin nu an. To onda znai nisko podilaziti. Njezina pokornost, njezina vjernost, njezina odanost , njezina bri nost nemaju nikakvu cijenu u oima mu karca; bez svega toga, prema njego vu mi ljenju, on se ne bi udostojio njome opteretiti. Treba da se ona baci niice i ka e mu: "Ti si velik, uzvi en, neusporediv. Savr eniji si od Boga. Tvoje lice zrai, s tvoga se stopala cijedi poslastica, nema poroka i sav si od vrlina. Ne mo e te se u sporediti ni s kojim smrtnikom, ne govorim zbog sebe koja sam zaslijepljena sjaj em tvoga pogleda, nego zbog glupa puka koji bi se trebao prostrijeti pred tobom kada prolazi i izabrati te za kralja svemira. - Kada me amara , ja sam ponosna, kada me udara nogom, vi e volim svoju sudbinu od svih drugih, pripadati tebi takva je s lava da bi se cijeli svijet stavio na moje mjesto kad bi znao kakva je u tome ast . - A ipak, katkad su te zablude u ljubavi naji e i najistinitije. Ali ako ne uslije de sna ne reakcije, ne vjeruj u to, imbecilni ovjee, jer ona koja te neprestano obo av

a, u tajnosti te prezire, a ona koja te prihvaa nesavr enog, podnosi te nepravednog , samo te ona voli bezuvjetno. Ali bestidni umi ljeniku ne eli da ti se oprosti, eli d a se vjeruje ili misli kako ti se nema to oprostiti. eli da se cjelivaju ruka koja udara i usta koja la u. Potra i zato predmet svoje ljubavi u kalju i, i sprijei svaki s pol da iz nje izae, dok ti sam bude idol blata, jer kad bi se ena oplemenila i oisti la, ti bi bio prisiljen i sam se oplemeniti i oistiti da bi joj bio nadreen, a to ti ne zna , ne mo e , ni ne eli uiniti... Dragi moj Piffoel, naui dakle znanost ivota i kad se bude upetljao u pisanje romana , poku aj malo bolje upoznati ljudsko srce. Nemoj nikada kao ideal ene uzeti jaku d u u, 41 ravnodu nu, hrabru, iskrenu. Publika e te izvi dati i prozvati pogrdnim imenom nemone Lejlel Nemone! Da, do vraga, nemona spram ropske poniznosti, nemona spram laskanja, nemona spram niskosti, nemona spram straha od tebe. Glupa zvijeri, ti koji nee imati hrabr osti ubiti bez zakona to ka njavaju umorstvo i koji ima snage i osvete samo za kleve tu i ogovaranje! Ali kada nae ensku koja te se umije otarasiti, tvoja uzaludna snag a okree se u bijes i tvoj je bijes ka njen osmijehom, rastankom, vjenim zaboravom. 12. lipnja Te veeri, dok je Franz svirao Schubertove najbajoslovnije melodije, princeza7 je e tala u sjeni oko terase; nosila je svijetlu haljinu, glava i gotovo cijelo vitko tijelo bili su joj zastrti velikim velom. Hodala je odmjerenim korakom koji kao da ne dodiruje pijesak i ispisuje veliki krug presjeen zrakom svjetiljke oko koj e su svi noni leptiri iz vrta dolazili plesati mahnite sarabande. Mjesec je tonuo iza starih lipa i u plavi-astu zraku iscrtavao crnu utvaru nepominih jela. Duboka je ti ina vladala meu biljkama, povjetarac je posustao, na prve taktove uzvi ena gla zbala spustio se iscrpljen meu duge trave. Slavuj se jo nije dao, ali glas mu bija e plah i zanesen. Bio se pribli io u tami li a i kao vrsni glazbenik uskladio je ton i takt svojih ushienih orgulja. Svi smo sjedili na terasi, pa ljivo slu ajui as ljupke, as alosne fraze Erlkoeniga8. Utr nuli, kao i sva priroda u sjetnome bla enstvu, nismo mogli odvratiti pogled od mag netskoga kruga koji je pred nama opisivala nijema proroica s bijelim velom. Uspor ila je postupno dok je umjetnik nizom neobino tu nih modulacija pre ao na nje nu melodi ju Sey mirgegrusf'. 7 Arabella, odnosno Marie d'Agoult. 8 Goetheov Kralj joha na Schubertovu glazbu. 9 5ey mirgegrust (Primi moje spasenje), Scubertova melodija na tekst F. Riickert a. 42 Zatim je svoj hod uskladila izmeu andantea i maestosa, a sve su joj kretnje bile toliko dra esne i skladne da bi se pomislilo kako iz nje zvuk izvire kao iva lira. Kad je polagano prelazila preko zrake svjetlosti, njezin je bijeli veo na tamnoj pozadini ocrtavao krhke i profinjene obrise, dok je sve ostalo plutalo nejasno i prozrano u tajanstvenosti noi; onda nam se pribli avala kao da se htjela spustiti na bijeli jorgovan, ali neuhvatljiva poput sjene, polako bi se gubila. inilo se d a ne uranja pod mraan svod li a. Kao da ju je mrak obujmljivao i odvlaio u svoje dubi ne zgu njavajui oko nje koprene tame. Pri dnu terase jedva je bila vidljiva; onda b i se posve izgubila meu jelama pa bi se najednom pojavljivala u zraci svjetiljke kao svojevoljni izum plama. Potom bi opet nestala i titrala bi neodluna i plaviast a na istini. Naposljetku je do la sjesti na savitljivu granu koja se tek toliko pov ila kao da je na nju sjeo duh. Glazba je zatim utihnula kao da je neka tajanstve na spona povezala ivot zvukova sa ivotom toga lijepog blijedog plama koji je, ini s e, bio spreman vinuti se prema predjelima nepresu na sklada. Ustala je, skliznula neobja njivom kretnjom uvis prema vrhu terase i nestala u mran oj dvorani.Trenutak poslije ugledali smo pravu srednjovjekovnu ka telanku kako uz svjetlost baklji prolazi susjednom dvoranom. Njezina je plava kosa isijavala kao zlatna aureola, a njezin bijeli veo prebaen preko ramena lepr ao je poput oblaka u brzom i laganom kretanju neodoljiva hoda. Prsti koji su lutali po glasoviru uti a li se, baklje se ugasile, a pogled se povukao u no. Do dvadesetog. - Ni ta. - Dvije lijepe oluje, manje vrue. Prekrasna mjeseina, nono ja

hanje s mojom sestrom10, neodoljiva elja da bez ikakva dokazivanja pustim da ivot tee, kao lijeni val, nesvjestan svoga kretanja. Prijatelju moj Piffoelu, nesvjestan je neobina rije. - Dobri prijatelju, to me se t o tie, molim vas? 10 Ne treba doslovce shvatiti. George je jahala s Marie d'Agoult. 43 20. lipnja Najbolja izobrazba, jedina djelotvorna, rekao je neku veer Rollinat, je kljukanje . Ka em da je u tom sluaju privatna izobrazba omra ena u obiteljima na zlu glasu, pre pu tenim lo im navikama i punim lo ih naela. Bolji je mrski kolski ustroj. Ali u po tenim i mirnim obiteljima zadaa bi bila sauvati djecu i ne dopustiti im da ue o ivotu u nekoj koli u kojoj se jednakost ostvaruje samo akama, u kojima je disci plina zaglupljujua, autoritet brutalan, djetinjast i ogranien - ne spominjui poroke koji vladaju u svim institucijama toga tipa. - Ali danas se ini da moralni odgoj vi e nije nu an ovjeku, ini se da se sav ljudski ivot treba odvijati u razumu i napust iti srce. U inteligentne djece u kolama razvija se samo oholost i samoljublje. U neinteligentne djece rije je o niskim i vulgarnim nagonima. I u jednih i u drugih , u prirodno plemenitih du a koje taj odvratan odgoj ne mo e posve zavesti, sve nadm a uje ta tina. U cijelom tom nara taju potra ite jedno jedino bie koje bi tome proturjeilo. Najbolja mogua izobrazba bila bi obilan zbroj znanja, vrlo mudar razvoj inteligen cije; irenje srca, veliko pobuivanje osjeaja, ili barem, u hladnih glava, ideja pra vinosti, ponosa, zahvalnosti, iskrenosti, predanosti, izobrazba koja bi trebala n jegovati uvjerljivost, krasnorjeivost po potrebi, ako ne rijeju, ono barem primjer om. Najjednostavniji ovjek, najnepi-smenija majka mogli bi to pru iti svome djetetu . - Iznad svega, bila bi potrebna navika strogosti, ne stalna, bez povoda, nevoen a, ne preop irna, bez bia i palice, ali uvijek osjetljiva na i najmanje gre ke, uvije k opominjajua i uvjerljiva. Osobito bi dobro trebalo poznavati narav djeteta, dop ustiti mu da je sam upozna i prisiliti ga da je prihvati barem samo za sebe; upo zoriti ga na njegove nedostatke, ukazati mu slabosti, prednosti, poticati napred ak u dobru. Ako dijete udi za znanjem, obuzdati ga, pokazati mu da je razum ni tava n bez dobrote, bez kreposti, bez ljubavi. Ako je dijete lijeno i nespretno, ali 44 blago i nje no, dopustiti mu da shvati da se mora kolovati i usavr avati iz ljubavi p rema onima koji ga odgajaju, a od razvoja svoga razuma uiniti rtvovanje, in odanost i. Omoguiti da nad svim tim prevladava nepristrana, ali pozorna i stroga kritika, ne milosrdno ismijavati svaku pojavu gluposti, umi ljenosti, djetinjaste ta tine, prene maganja, pretjerana stida, naviknuti djecu da se smjelo izra avaju o onome to dobro razumiju. Slomiti im oholost im ponu govoriti o onome to slabo ili uope ne razumiju . Neumoljivo se izrugivati njihovoj elji za isticanjem. Izrugivati i njihovu kuka viku malodu nost, jer je izgovor za lijenost. Dati im do znanja da su voljena, ali pokazati im na vrijeme da u roditeljskoj ljubavi i u ljubavi starih prijatelja p ostoje mnoge nijanse. Instinktivna sklonost iz navike i sa aljenja koja odolijeva svakoj ku nji i na koju se mogu osloniti to god uinili jer rije je o plemenitim, odan im, vjernim du ama. Naklonost iz po tovanja, povjerenja, to znai da e biti odabrani pre ma zaslugama, i da e se ovisno o njihovoj slabosti ili snazi, njihovoj odanosti i li samoljublju, prema njima postupati ili kao prema teretu, ili kao prema podr ci obitelji. Takvo je natjecanje jedino lijepo. Ono u kolama, koje nastoji zavoditi la nom javnom asti epirei se smije nim ovacijama, najgori je osjeaj to se mo e razviti u eku. Dijete, koje se ponosi pobjedom nad svojim prijateljima u razredu i raduje se to ga javno hvale zbog reenice vi e u nadutosti njegove pameti, uvijek e biti tek ljubomoran pjesnik, zavidan i podmukao umjetnik, zaslijepljen izaslanik glupe po pularnosti, nadut namje tenik svoje va nosti, smut-Ijiv ili slavohlepan la an republik anac, la an legitimist, la an doktrinarac, graanin bez osjeaja bratstva, posveen domovi ni zbog nagrada koje e od nje primiti, govornik koji se vi e trsi da lijepo govori nego da iznosi dobre misli, poljodjelac kojega vi e zanima red drvea i i da poka e sv oju stoku u velebnome stanju nego da oplemeni zemlju i uzgaja one vrste koje odi sta odgovaraju podneblju, ukratko, ovjek bez savjesti, bez dobrote, bez prava dos tojanstva, koristan prije svega samome sebi, posvuda suvi an, opasan za druge, nes

retan 45 ako mu ta tina nije zadovoljena uspjehom u visini njegovih te nji, a ako jest, onda je zloest, despot, nepravedan". 21. lipnja Toj poplavi ta tine, kojom je sustav natjecanja i dru tvenih promjena zarazio na e dob a, treba pripisati sumornu tugu u kojoj vegetiraju toliki mladi slomljeni ivoti. Neki kritiari nas naivno upozoravaju da su oajniki trovatelji na ega stoljea autori dj ela kao to su Werther i Faust, ili pak Ren, Lara i Manfred. Ali rije je o neslanoj a li, kao ona koja Voltaireu i Rousseauu pripisuje na u veliku revoluciju. Ja, kao k nji evnik, imam pravo zanijekati to udesno djelovanje knji evnog stvarala tva. Treba bi ti glupo lakovjeran kao g. Walsh12, ili nadut od ta tine kao na i suvremeni literati pa onda uinak smatrati uzrokom i odu evljavati se utjecajem nekih pjesnikih [mozgov a] na njihovo doba, dok je posve jasno da vrijeme utjee na pjesnike mozgove i sili ih, kao neko Pitija, da kroz krikove boli ili bijesa spoznaju uzbuenje ili klonul ost svojih suvremenika. Sigurno je da taj krik pobune ili u asa, im nastane, stjee v eliku snagu izra aja i postaje kao ratni napjev koji vodi narode u borbu, ili kao smrtni pjev koji pokapa vjerovanja nekog stoljea. Ali kakva bi bila vrijednost i snaga tih izraza kad svi ljudi kojima su upueni ne bi imali duh kojeg je odredila snaga stvari i djelovanje vremena da ih prihvati i djeluje prema njihovim prije tnjama ili alopojkama pjesnika, prema potrebama stoljea koja su sa eta, izra ena i ras prostranjena zahvaljujui tome duhu. Taj je duh kotao u koji su natopljene sve mis li i svi osjeaji jednoga nara taja, trono ac na kojemu " Kao i mnoge teorije i ovu pobijaju injenice. Za boravka u Veneciji 1834. u jedn om pismu obja njava za to joj je va no otputovati kui na dodjelu kolskih nagrada: "Moj s in je jedan od najboljih u razredu. Zamislite kako bi to bilo tu no za njega i za mene kad ne bih prisustvovala njegovim malim uspjesima!" {Correspondance, sv. II , str. 641). 12 Grof Theobald Walsh (1792-?), katoliki, moralistiki pisac, autor n ekoliko knjiga od kojih je jedna George Sand (1837). 46 e Pitija izrei svoja proroanstva, ali koji e istodobno moi poslu iti samo kao zmijska k o a ni za to drugo nego da izaziva svoje trzaje i budi proroansku tjeskobu. Da tromi i lijeni duhovi posustaju pred nu nostima svoga stoljea i da se, ne shvaajui ni njegove boli, ni njegove potrebe, ni njegovu veliinu, ni njegovu bijedu grubo trude da ga stegnuta zadr e uz spone pro losti, to uope nije neobino. Zato sve te neu ke objave, sva ta bombastina negodovanja izlaze iz neistih usta i du a jogunasto ogr ezlih u pogre ke i nemoralnost prija njih nara taja. Ka u da stoljee napreduje. Ako razumijem tu rije, to znai da radi i da e iz toga uslij editi napredak, jer jo ga ne vidim, a potrebno mi je vidjeti sve zlo koje vlada d a bih vjerovao u sve dobro koje iz toga mo e proizai. Ali budui da taj postupak dozr ijevanja treba slijediti najvi u logiku sudbine, nepodno ljivo je, odvratno je gleda ti sve te skuene mozgove, sve te jalove du e koje se vrsto dr e povlastica nejednakost i kao Nebom zadanih zakona, kao svetih prava. Drugim rijeima, zar se sve to zasjen juje spokoj, ukus, navike, naklonosti, zanos tih ljudi ne bi trebalo zvati nered , nakaznost, anarhija, nedjelo, bunilo? To znai da su oni od svojih oeva nauili pos ljednju rije mudrosti i da mi moramo, niice, zatomiti u svojoj du i sve objave istin e, sve pouke iskustva, svu sonost ivota koja rasijana vrije u svijetu kako bismo p ustili da nam ti smije ni sveenici nametnu svoje? To je bijedno i budunost e se tome okrutno smijati. I nama e se smijati! Smijat e se na im uzaludnim poku ajima, groznoj zebnji za kojom o ni dobronamjerniji od nas daleko tragaju, to je mo da i dobro. Smijat e se na emu neis kustvu, na im sumnjama, strahovima, nadanjima. emu se nee smijati? Ako budunost bude bolja od sada njosti, iskazat e mo da nje nost punu samilosti za one koji je budu barem malo naslutili. Ali naroito e se smijati na oj zatucanosti. Zabavljat e ih to na polo vici stoljea nalaze iznemogao nara taj koji propovijeda ouvanje svojih poroka, i dru gi vrsti nara taj koji tra i slobodno izra avanje svojih! Sjedne strane 47 vidjet e ljude biv e vlasti, branitelje stare monarhije koji tra e znoj Naroda u ime svete krizme, a vladaju lopov tinom - ali mirnom lopov tinom, posveenom, tihom. - S d ruge strane, lopovi razbijai, razbojnici, ubojice, Philippeovi'3 ljudi, skorojevii

, trenutni monici. I trei zbor pjeva oko arene. To su djeca stoljea, oni koji bi izmeu ta dva naina krae eljeli pronai najlak i i najsigurniji. O, koje li sramote! Hoe li ta nova metoda biti otkrie koje emo ostaviti na im nasljed nicima? Nisam od onih strpljivih du a koji prihvaaju nepravdu spokojna lica. Brut, Shakespeare14 22. lipnja Primijetila sam da se veina ljudi osmjeli i razbjesni kada se u moralnoj borbi ko risti blagost i odanost. Smiruju se i mijenjaju odluku im se upotrijebi estina i s trogost. Vrsta vrijedna prezira! To pravilo gotovo isto vrijedi i u ljubavi. udno i bijedno! Mo e se u mnogim sluajevima primijeniti i na prijateljstvo. Stra no, oa jno! Neizbje no, nu no u odr avanju dru tva, i u najdemokratskijim i najapsolutisti-kijim vladama. Kad ovjeka ne obuzdavaju i pokoravaju, on zloupotrebljava. Prezire onog a tko ga se boji, vrijea onoga tko ga voli, voli onoga tko ga vrijea. Aleksandar j e primio bo anske poasti. Isus je trpio muenje zlikovaca. Tako je 13 Vojvoda Louis-Philippe Orleanski (1773-1850) postaje kraljem Francuza poslije revolucije 1830. Njegova vladavina, poznata pod nazivom "srpanjska monarhija" o konat e revolucijom 1848. zbog kraljeva protivljenja da se provede reforma izborni h zakona. Kralj-graanin bje i u Englesku gdje dvije godine poslije umire. 14 Nema djela pod tim naslovom. Rije je o djelu Julije Cezar (in drugi, prizor prv i): "(...) and such suffering souls II That welcome wrongs..." Prema francuskom prijevodu : "(...) et ces mes patientes de qui l'injustice reoit un accueil serein ", G. Sand parafrazira: "Je ne suis pas de ses mes patientes qui accueillent l'in justice avec visage serein." 48 dobrota postala sinonim za slabost, a okrutnost za snagu. I doista su se stvari tako promijenile. Dana nja snaga i blagost nisu snaga i blagost pro lih vremena. Nap oleon je humaniji od Aleksandra. Silvio Pellico nema ni ta od Isusova bo anstva. Dr im da je Osvaja ganutljiviji na Svetoj Heleni nego to je bla enik15 na robiji. Pa ipak, cijeli sam svoj ivot zadr ao razinu pomou koje sam prosuivao najslo enije kara ktere, a da se u konanici ne prevarim. Ne sjeam se da sam nai ao na iznimku od toga pravila: "Tko popu ta dobroti, dobar je. Onaj tko popu ta okrutnosti, kukavica je." Upravo sam ukorio osobu koju u biti smatram dobrom, ali eto u ovom trenutku sigu ran sam da joj nedostaje pravo dostojanstvo. Kad sam joj govorio stroge i uvredl jive rijei, iskazivala je kajanje, nje nost, dobre namjere, kad bi me raznje ila tom blago u, i ja bih se poeo izra avati umilno i bezazleno, a ona bi opet postajala usilj ena, jogunasta, gotovo bezobrazna. to u, Bo e! Ja sam ipak nosio eljezni jaram i sve dok su mi ga nametali u ime nje nosti i usrdnim uvjeravanjem, slijepo sam se povijao pod prijateljskom rukom. Ali kad im je dosadilo uvjeravati me i kad su mi poku ali zapovijedati, kad su tra ili da p okleknem, ne vi e zbog ljubavi ili prijateljstva, nego zbog nekog prava ili moi, pr ona ao sam u sebi snagu koju u meni ne poznaje nitko osim mene samog, mene koji je dini znam koliko volim, koliko alim, koliko patim. Piffoel, Piffoel, ni ta ne ka e , ti koji se uvijek smije , guna , ili radi . Ti koji se pre vara da nisi nesretan, da si otupio sve alce boli, a u pelinu prona ao okus meda, ti koji uvjerava da nema kada plakati, ti koji ne vjeruje ni u vlastitu, ni u tuu bol. Ti si optimist u grimiznoj halji kojeg je malo ljudi zateklo u trenutku slabosti , pa ipak ti dobro poznaje ovo slabo srce 15 Bla enik je Silvio Pellico (1789-1854), talijanski pisac. Kao protivnik Austrij e, prvo osuen na smrt, pa na dugogodi nji zatvor. 49 koje se gdjekad topi u jecajima kad se zatekne samo s tobom dok se mjesec di e ili zalazi. Ti su veliki uitelj. O, upoznala sam te uzvi enog od nje nosti, poput oca, uvjerljiva , pobuujui fanatinu odanost. Za to se, starce16, tvoje srce stvrdnulo? Za to si od svoj e djece htio uiniti robove? Za to ti se naziv uitelj uinio nje nijim od naziva otac? A evo te sada samog, jer razumna se bia podvrgavaju samo dobroti. Ti vlada , a sve dr hti oko tebe. Nema u tvome prostoru ni jedne dlake koja se usudi uzdignuti proti v tebe, sve se trese pod dahom tvoga bijesa, kao li e na oluji. Nesretnice! Kako sa mo pati kad uoi da su tvoji podanici grubijani ili kukavice. Kada vidi da te se boje

i da te ne vole! Kad doe do toga stra nog otkria da nema ljubavi tamo gdje nema sile , da nema odanosti gdje nema otpora, da nema zadovoljstva zapovijedanja kad nije bilo nevolje pri svladavanju! Robe svojih robova! Ne mo e ih napustiti, jer ako povue svoju eljeznu pesnicu iznad nj ihovih glava, izgubljen si, nisu povezani ljubavlju. Napusti ih, i oni e te napus titi, prestani ih pla iti, poet e te ogovarati, prestani im biti potreban, pustit e t e da sam ostari , da sam umre . Tko je ipak bolje od tebe shvatio snagu dobrote! Ali svaka mo opija ovjeka i nigdj e se ne zna zaustaviti. Treba da se uvijek penje nadajui se da e pronai obeanu zemlj u koja daje cvijee i plodove, a da je ne njeguju ni ne obrauju; ali nalazi samo pu stinju, jalovu zemlju kojoj nije potrebno obraivanje, jer je obraivanje ne bi uinil o plodnom, koju se posjeduje bez suparnika, jer ne zaslu uje da se za nju otimaju. U proteklih osam dana nekoliko sam se puta poku ao ubiti, a obiteljske du nosti uini e mi se nepodno ljivima. Djeco, djeco, vi ste tirani, vi nas silite da ivimo. Ali upravo sam vidio kako izlazi mjesec. Za to bje i od samoe, Piffoel? Nisi poinio nik akvo zlodjelo, a dobro zna da te trenutak samoe lijei. Dobro zna da ti je srce velik o16 Podsjetimo se da starac jo nije navr io etrdesetu. 50 du no i da*ti savjest to potvruje. Za to toliko patiti? Zato to oni zbog kojih pati , pa te vi e od tebe! Jadni doktore, samo ti zna koliko si glup, a oni zbog kojih plae jer ti nanose bol, i sami plau u svojoj boli. Da, sve u svemu, vjerujem da jo nikog nisam sreo tako glupo dobrog kao to sam ja. Imam to pravo rei, jer mi je karakter tako brutalan, tako naprasit, tako nasilan, tako prgav. Svakako Doktore, ne eli to nametnuti drugima, ne uljep ava se i ako si p onosan zbog dobrote koja poiva u dnu tvoje utrobe, ne mo e ti se prigovoriti da si zbog toga ta t; ne raz-mee se time i zacijelo te treba dobro poznavati... Sjajne zvijezde, ja sam ta mala toka toga maloga svijeta, ja jadni atom pun ljuba vi za vas, pun vjere u vas. U svakom satu noi klanjam se va oj slavi, va oj prvoj zra ci kad izlazei iz opojnosti na eg obzora, izranjate na istoku u svojim zlatnim halj ama. Ja sam va a brza traka kad se spustite na drugu hemisferu i bje ite od melankol ije, sjajne poput oiju punih suza prema drugim tminama gdje vas mo da ne eka ni jeda n drugi tako gorljivi obo avatelj kao to sam ja! 25. lipnja Jadni mali slavuju, ne vei od muhe, lagan kao perce, ispao iz gnijezda sino prije nego to su ti izrasla krila, i ve si na mome prstu, u mojoj kosi, kljucajui mi ruku i odazivajui se na moj poziv. Tko ti daje to povjerenje u moju snagu, i kakvu to ljubav misli pronai u meni da te podr i i za titi od slabosti? Taj nabor moga rukava u koji si se sakrio nije tvoje gnijezdo, ta ruka koja ti nudi hranu nije kljun t voje majke. Ne mo e se tako grubo prevariti. Nisi jo iz sjeanja istisnuo svoju obitel j. Jo uvijek uje svoju zaplakanu majku koja te zove i tra i po svim granama susjednih stabala; kad bi se usudila, doletjela bi do ovoga prozora; kad bi mogao, po ao bi joj ususret, jer prepoznaje njezinu dreku, vidim to po tvome lijepom crnom oku k oje kao da je spremno zaplakati; tvoja jo golu drava glavica okree se zabrinuto na s ve strane a iz tvojih grudi 51 iskrada se tiho jadikovanje. Jadno dijete, tako krhko bie, dajui mu ivot priroda se , ini se, poigrala sama sa sobom. Ipak u tom pernatom atomu ima trun razuma i lju bavi. Ima bo anskog u tebi, slavujiu od osam dana! ali za svojom majkom, svojom braom i ocem, i za svojim gnijezdom, i svojim stablom; kao i za ukusnijom i prikladnijo m hranom za tvoj osjetljiv organizam od one koju ti ja mogu dati. ali , jer si tu an, sjea se, jer odgovara na glas izvana koji te doziva i gleda zabrinuto u prozor. Vol i , jer ali , jer eli , a ipak se podvrgava , i tvoja mudra slabost nalazi utoi te u mojoj broti, prihvaa moju njegu i zna je potaknuti da kom povjerenja i prepu tanja to bi raz oru ao i najtvre srce. A nisi lijep, tvoje pepeljasto ruho nema ni sjaja ni raznoli kosti, tvoje nejednako perje, tvoj rep jo uvijek omotan opnom, tvoje nakostrije eno paperje daju ti tako jadan izgled da prvo mo e izazvati samo mr tenje. Ali priroda je htjela podijeliti razum ovima, dobrotu onima. Dok se moj vivak17 besciljno i bezvoljno epuri pomalo budalasto u svojoj smaragdnoj halji i elegantn oj perjanici, ti nedono e, gotovo bezoblino i bezbojno, ti tumai moje i najmanje kretn

je i zna svojoj vanj tini dati onaj nu ni izraz da odgonetnem tvoje i najmanje elje. Nije li to sveto, nije li to prirodni zakon ta ljubav nemoi prema snazi, ali naroi to, ta ljubav snage prema nemoi? Na taj nain ovjekova enka voli svoje mlade, na taj bi nain mu karac trebao voljeti svoju enku. Ali on je smislio da zakonima ropstva po sveti neizbje nu ovisnost ene, a onda, zbogom nje nosti i slobodi ljubavi. Koja bi ena tra ila ivot duha, ako bi joj dali ivot srca? Tako je slatko biti voljen! Ali zlost avljaju ih, prigovaraju im zbog idiotizma u kojemu ih ostavljaju, preziru njihov o neznanje, rugaju se njihovu znanju. U ljubavi se s njima pona aju kao s kurtizan ama, u branome prijateljstvu kao sa slu kinjama. Ne vole ih, njima se slu e, 17 Ptica movarica s kukmom na glavi (Vanellus vanellus) koju je George Sand pripi tomila nakon to su joj je donijeli ranjenu. Odazivala se na ime George. esto se sp ominje u spisateljiinoj prepisci. 52 izrabljuju ih i nadaju se da e ih pokoriti zakonom vjernosti? Kad bih te zlostavl jala, moj slavujiu, bio bi ve na najvi oj grani u vrtu, jer za osam dana imat e duga kr ila i samo e te ljubav zadr ati uz mene. 26. lipnja Evo Doktora doista zaljubljena. Bilo je i vrijeme! Evo ga u zamci. Danas nije mo gao napisati ni tri retka; predmet njegove ljubavi samo mu skakue po peru, trkara mu po papiru i ini jo i gore stvari na njegovu uzvi enu nosu. Ustao je barem sedam puta jutros kako bi mu nahvatao muha i natjerao ga da ih pr oguta. Uostalom, smije an je kao kakav zaljubljen stari. Jadan Piffoel, kamo si posp remio svoju nje nost? Tvoj miljenik ne te i ni pet grama, star je osam dana, dovoljn o bi bilo da ga kakav kukac ubode pa da mu pozli i zavr i u grobu; perje mu je tak o rijetko i kratko da bi uginuo od hladnoe usred ljeta kad ga svakoga dana ne bi dr ao na prsima. Odnio me vrag, Piffoel, to ne to znai. Ve se dugo nisi tako prikovao uz ivotinje kao ove godine. Da nisi mo da i opet napustio kult razuma? Nije li ti kult snage posta o tako oduran, tako nepodno ljiv pa si se okrenuo brizi za mlade? Za to ti ova siu na iv otinjica izgleda tako dra esno? Zato to se na zvuk tvoga glasa doe sklupati u tvojoj a ci. ini to zato to te poznaje, zato to te voli; zato to zna da si dobar i da si joj potreban. Zato su joj bila dovoljna dva dana da ti se prepusti bez straha, zato t o nikoga osim tebe ne poznaje na svijetu. 0 kome bi se, Piffoel, moglo toliko rei ? 29. lipnja Iznemoglost. to ti je, Piffoel? 53 30. lipnja... 1. srpnja Bijeda, oaj, gorke suze, nisam ni znao da toliko volim, tu jadnu enu18! Bolje je, tvoja starica e ozdraviti. Srce ti je uznemireno. Kakva te briga izjeda, Piffoel? Koji te to dakle strah od ivota tjera da eli bolest i smrt? ivotna ama, prava ivotna ama, stvar koja najvi e po a. O Bo e, lijep li je ovjek stroj? Du a pati, jer je tijelo povrijeeno. Sve dovesti u pitanje, o svemu donijeti brojne sudove, vidjeti samo zlo i bol na svijetu, zat o to smo tjeskobni! - Hvali se, ohola glistice i prezreni hru te koji ne leti kad ti i upaju krila! Ovaj odlomak pronaen u dnu ladice nema previ e smisla ni vrijednosti. Ostavljam ga tu kao gorku uspomenu na jedno od najbolnijih razdoblja u ivotu. Bio sam nadomak ludilu, ali nisam vi e mislio na samoubojstvo. 1836. LIJEENJE Kad se dosegne odreeni stupanj bolesti, ne treba vi e razmi ljati o njezinim uzrocima , valja ih prihvatiti kao sudbonosne i boriti se protiv posljedica. Poku ati promatrati raspored sati i zanimanje du e tako da se upoznaju povremeni i s vakodnevni uzroci kriza, da bi ih se suzbilo, ili ih podnositi s obazrivo u to pobjeu je snagu zla. U bistrom stanju naviknuti se predvidjeti kad e se bunilo vratiti, da bi se u bun ilu mogla sauvati svijest o buduemu razvedravanju. Naviknuti se ne biti opsjednut svojom boli. Bri no odr avati fiziko zdravlje, jesti malo i esto, ne zanemarivati sredstva za jaanje ako je tijelo na njih naviknuto,

18 Njezina majka o kojoj je primila zabrinjavajue vijesti. 54 ne prihvatiti ih ako nije. Ne prepustiti se plau, suze oslabljuju, a uz malaksalo st do koje dovode slijede burne reakcije i lo e odluke. Osobito je va no ne pretjerivati s bijesom i osvetom. To je krivo utro ena snaga. Un ato prirodnoj dobroti, katkad umi ljamo da bismo prepu tajui se bijesu mogli iscrpsti energiju patnje, ali bijes hrani bijes, kao to suze hrane suze. Izvori dobra i zl a su nepresu ni. Pogre no je i ludo vjerovati da spavamo. Sauvati prve izbore, a drug e pustiti da se preliju. Ne odbacujmo ipak neke suze, one uslijed raznje enosti il i dobrote. Kad nakon misli punih mr nje i elja za osvetom osjetimo da nas preplavlj uju nje nost i milosre, osjeaj pun dra esti je poput nagrade u toj pobjedi. Bog nam ga alje, prihvatimo ga i ne bojmo se pretjeranosti. Na alost nemamo ni esto ni dugo pravo u ivati u sebi samima! Ne oslanjajmo se previ e na na e snage, a ipak ne sumnjajmo nikad u njih. Moliti esto, ali ponizno, s nadom, a ne sa sigurno u da e nam molbe biti usli ene, jer tra iti ono to nam treba nije vi e vrijedan hvale in od elje za piem kad smo edni. Tko n je ivo po elio da bude osloboen boli? Tko u jadu nije vikao: Gospode! Gospode! Usli i me! - Je li to dovoljno da nas se uje? Prema tome nikada ne bismo patili! Ni jeda n dobar ovjek ne bi imao pravo sumnjati, nitko ne bi zaslu io da vjeruje. Bog nije bit izvan nas. Koliko je svjetlost uzdignuta u nebesima kao sunce iznad mjeseca, toliko je i posveeni kruh u zlatnome kale u. Bog je svjetlost, i kruh, i nebesa, i zlato kale a, i elementi, i zemlja, i srce ovjeka. U nama je, i izvan nas , mi smo u njemu, i nikada izvan njega. Kao sveopi duh posvuda nji otkriva se preko gustoga vela materije, a na a je du a sveti te koje ispunjava svojom biti, koje o ivlja va svojim dahom i koje katkad osvijetli svojom ljubavlju. Tra imo ga dakle u nama, jer to budemo vi e tra ili, vi e emo ga nauiti pronalaziti, to e vi e veo postati provid i i to e vi e tajan55 stvena zraka isijavati svojom toplinom, ali tako ga lo e i rijetko tra imo da zabora vljamo na skriveno blago i gubimo svijest o Bogu i o nama samima. Stoga, budi dobar, budi mudar, budi strpljiv ako eli katkad u dubinama svoje du e os jetiti drhtanje te ljubavi i te tajanstvene radosti koja upuuje na Bo ju prisutnost u nama, a to je kao zagrljaj ivotnog duha u tom lijepom i uenom stroju kojega zov u duh ovjeka, bo anskom posudom u koju Bog ulijeva svoje bo anske miomirise. Oprosti, oprosti poinitelju svojih zala, jer e inae doi trenutak kad e se Bog rasrdit i na tebe u tebi samome i kad nee moi oprostiti samome sebi. Ne preziri nikada slabe, jer mo da e se ve sutra ti osjeati slabijim od njih unutar vl astite snage. Mudrost nije zdanje u kojemu se mo e spavati kad ga jednom izgradimo. Treba tu ost ati budan, jer mo e ga samo jedan dah sru iti, a ne proe ni dana da se kamen ne odron i i da ne zaprijeti ru enju svega. Znaj ekati, jer ne poznaje budunost, a sigurno je da je nee svladati. Jesen 1837. Ponovi nakratko sve to se dogodilo u protekla tri mjeseca otkad se ne smatra ivim. Sjea li se samo? Nisi li ve zaboravio injenice? Smrt tvoje majke, spa avanje tvoga sin a19, odvoenje i povratak tvoje keri - a ostalo tek! (...) Vraa se tu, to e raditi, kak a te sudbina oekuje? Koga e voljeti? Zbog ega e patiti? Koga e mrziti sljedei mjesec sljedee godine, ili sutra? Miran si kao da tvoj ivot pripada nekome drugom (...). Du a ti je jednako uzburkana kao ova 19 Poslije majine smrti, George se smjestila u Fontainebleau pokraj Pariza gdje j e dovela i sina jer je njezin mu prijetio da e ga odvesti. Odveo je ker, ali George ju je ipak uz pomo dr avnih vlasti uspjela vratiti. 56 spokojna i tiha no obasjana mjeseinom, bijela od srebrne magle. Kakvu lijepu du u im a , o veliki moj Piffoelu! Ispijao bi krv svoje djece iz lubanje najboljeg prijate lja i dobio bi samo greve u trbuhu. Sunce bi ti palo na nos ne izazvav i ni blago k ihanje, a kad bi Orion stao plesati sarabandu po vrhovima jela, ti bi prasnuo u smijeh jednako kao i poslije neke smije ne Arnalove rijei20. Plemenite si hladnokrv nosti i mogli bi te natjerati da jede granit umjesto maslaca, a da si ne okrnji ni jedan zub.

- to e po tovani prijatelju? Nisam se u stanju zaustaviti. Pouka te farse koju iz zad ovoljstva zove moj ivot jednaka je pouci legende o Lutajuem idu. Zabranjeno mi je um rijeti. Zabranjeno mi je odmoriti se. Znam da mi je snaga neiscrpna, zbog toga m e vidi smirena. Znam da mi je nemogue odmoriti se, zbog toga me vidi ravnodu na prema poslu koji me eka. Znam da neu umrijeti po svojoj volji, zbog toga ne brojim vi e lo e dane i ne oekujem bolje. Lipanj 1839. Ali, molim vas, za to niste nastavili pisati svoj dnevnik? (Pretpostavljam da mi g . s 3 zvjezdice ili g-a ta i ta, ili g-ice X., Y. ili Z. postavljaju to pitanje). Odgovor: - Dragi moj, gospoo, ili mila moja, zbog mnogih razloga: ali da vam navedem samo najva niji, nema mi bilje nice. - Kako! Tako je to rijetka, tako dragocjena, tako va na bilje nica? - Zacijelo, tako dobro uvezana i tako dobro ispisana bilje nica, sadr aj joj je isto tako vrijedan kao i sam predmet, duh jednako sjajan kao i korice. - alite se! To je malo remek djelo. - Kome to ka ete? 20 Komiar u modi u to vrijeme. 57 - Kamo sree da sam je prona la! Ne bih vam je bila vratila! - to biste zaboga s njom? - Autografi za moj album i album mojih prijatelja (ili prijateljica). - to vam je to autograf? - Fragment rukopisa napisanih rukom raznih autora, umjetnika, knji evnika, politiar a, filozofa ili znaajnih ubojica. - Jako dobro, i ja to imam, ali emu to slu i? - Da poka e da ga ima . - A, dobro, dobro! - A vama, emu vama slu i? - Da prosuujem karakter osobe prema rukopisu. -1 uspijeva vam? -To vi e kad unaprijed znam to mi rukopis potvruje. - alite se? - Nikada. - to biste isto rekli o svome? - Da nije ist. - Lo a igra rijeima. Dajte, ozbiljno? - Ozbiljno bi se reklo:"Evo umorna rukopisa." - Prema tome? - Prema tome, pripada umornoj osobi. - To je sve? - Nije li dosta? - Ali umorna od ega? -Ta ne mo e li se biti umoran od mnogo toga? Umoran od ustajanja svakoga jutra i l ijeganja svake veeri? Od vruine cijeloga ljeta i hladnoe cijele zime? Od tolikih pi tanja, a nijedno ne vrijedi truda da se na njega odgovori?... SOLANGE: Gle, mamice mila, kakva je to knjiga? Na la sam je meu odbaenim stvarima na tavanu. - O, Bo e! Moje misli od prije dvije godine, meu odb aenim stvari mat/ 58 SOLANGE:. Ah! Dobro, mamice, daj mi da izraujem od nje pajace. - Pajace? Bedasto dijete! Pajace od mojih misli iz 1827? SOLANGE: A! Tako se dak le rade misli? NETKO (razborito) - Ni vi e ni manje. SOLANGE: A, dobro, mamice, daj mi je, da zapi em svoje misli. I ja imam misli, zap isat u ih. - Nije tono. Nema ih. SOLANGE: Imam. - Reci onda jednu. SOLANGE: Volim te. -I jo ? SOLANGE: Ne volim grku povijest. -I?

SOLANGE: Gladna sam. -Jo . SOLANG: Hoe da se odem igrati u vrt? - Odi! Dosta je misli za jedan dan. PIFFOEL, sam. U svojoj je sobi, u istom kunom haljetku kao i 1837, le i na istom dvosjedu, suelice istoga stola, a pero mu i dalje nije izo treno. MONOLOG Budui da mi je bilje nica pronaena, nastavit u svoj dnevnik. Gledajui tu bilje nicu, mis li mi naviru hrpimice. Bulozova utvara iscrtava se u zraci sunca koja prodire kroz kure. Piffoel je izlo e n najodurnijem uzbuenju. P [IFFOEL]: Bo e, kakva grozna slika! Povuci se grozni du e! UTVARA: - etiri tisue... P [IFFOEL]: A, znam koji ti je motiv! Uvijek ista reenica. Glasu iz groba, vrati se u carstvo ti ine. Zar me ne mo e na trenutak ostaviti da predahnem? UTVARA: - etiri tisue pet... 59 P [IFFOEL]: Stani! Znam dalje. eli li do posljednje kapi ispiti moju tintu, nezasitno stra ilo? UTVARA: etiri tisue pet stotina... P [IFFOEL]: etiri tisue pet stotina kletvi! etiri tisue pet stotina pljuski... UTVARA: etiri tisue pet stotina franaka. P [IFFOEL]: Radije etir i tisue pet stotina misa za pokoj tvoje du e!... Ali, ima li ti du u? to je du a nekog nakladnika? PARIZ - Ulica Pigalle, br. 16. Prosinac 1840. Ovih se dana dogodilo ne to prilino udno za na e vrijeme. Na sastanku poljskih emigran ata jedan, ka u, podosta osrednji i pomalo zavidan pjesnik odrecitirao je neke sti hove upuene Mickievviczu u kojima se uz obilne pohvale iskrenom, premda ne i neuk usnom, ljutnjom alio na nadmonost toga velikog pjesnika. Bija e to, oito, prigovaranj e i iskaz duboka po tovanja istodobno. Ali mrk Mickievvicz, neosjetljiv i na jedno , i na drugo, ustaje i improvizira odgovor u stihovima, ili bolje reeno, govor ko ji je ostavio udnovat dojam. Nitko ne mo e tono rei to se dogodilo; svatko tko je tamo bio sauvao je drukiju uspomenu; jedni ka u da je govorio pet minuta, drugi pak jeda n sat. Sigurno je da im je lijepo govorio, i da im je izrekao mnoge lijepe stvar i koje su ih sve bacile u neku vrstu bunila. Samo su se uli povici i uzdasi, neko liko ih je dobilo ivani napad, drugi nisu mogli spavati te noi. Grof Plater je, vra tiv i se kui, bio u takvu neobinom stanju uznemirenosti daje njegova ena pomislila ka ko je poludio i veoma se prestra ila. Ali dok joj je pripovijedao kako je najbolje znao, ne o Mickievviczevoj improvizaciji (nitko o tome nije mogao ni ta zucnuti), nego o dojmu koji su njegove rijei ostavile na slu atelje, grofica Plater zapala j e u isto stanje kao i njezin mu i stala je plakati, moliti se i buncati. Evo ih, oboje su uvjereni da u tome velikom ovjeku ima ne to nadljudsko, 60 daje nadahnut kao prorok, a njihovo je praznovjerje tako golemo da bi ga lako mo gli jedno jutro proglasiti Bogom. Uspio sam saznati o emu je Mickiewicz improvizirao. O ovome: alite se to niste veli ki pjesnik, a to je va a gre ka. Nitko ne mo e biti pjesnik ako u sebi nema ljubavi i vjere. O toj ideji koja je podosta lijepa Mickiewicz je mogao i morao sjajno gov oriti. On sam se ne sjea ni jedne rijei iz te svoje improvizacije, a njegovi prija telji ka u da ga vi e u asava nego odu evljava dojam koji je izazvao u njih. Priznaje im i to da se u njemu dogodilo ne to tajanstveno, neoekivano tako da se najednom, iz stanja velikog mira u kojem je poeo govoriti, osjetio potaknutim poletom jaim od s ebe, a nekom od njih koji ga je sutradan vidio, uinio se utuen, kao to to bude posl ije nekog sna nog napadaja. Slu ajui to i skupljajui sa svih strana jednaka svjedoanstva, uinilo mi se da ujem priu o nekom prizoru iz davnih vremena, jer danas se vi e ni ta slino ne dogaa i to god 0 tome Liszt i Madame d'Agoult mislili, samo jo umjetniki diletantizam pokazuje sl ine zanose. Ne vjerujem u improvizacije na ih arlatana filozofa i knji evnika. Pjesnic i i profesori su svi glumci. Kad im plje e, publika nije njihova luda, a kad je rij e o na im politikim govornicima, toliko je malo ushita 1 pjesni tva u njihovoj du i da su im govori uvijek samo vi e--manje sitniave deklamaci

je. To to se dogodilo s Mickiewiczem spada u niz dogaaja koje se neko zvalo udima, a koj e bi danas mogli nazvati ekstazama. O svom tom velianstvenom dijelu filozofske i vjerske povijesti ljudskoga roda Leroux daje najbolje, a mo da i jedino, pobo no i p jesniko obja njenje koje razum mo e prihvatiti. On definira ekstazu i smje ta je meu vis oke sposobnosti ljudskoga duha. Znaajna je to teorija i tek e je napisati21. U meuv remenu, evo to se meni ini prema onome to 21 Rije je o lanku Bertrand Pierrea Lerouxa iz 1835. Ali tek e poslije, 1858, o eks tazi napisati nepotpunu studiju i to u svomu asopisu ^Esprance: "O ekstazi i magij i (prvi lanak)". 61 je naveo u svojim dosada njim spisima, i to sam, vjerujem, osjetio tijekom na ih razg ovora. Ekstaza je neobina snaga koja se iskazuje u ljudi koji su predani apstraktnim ide jama i koja vjerojatno oznauje granicu gdje du a mo e dotaknuti predjele koje ne mo e d okuiti, ali jedan korak preko te granice doveo bi je u zbunjenost i mahnitost. Iz meu razuma i ludila postoji stanje duha koje se nikada nije ni dovoljno istra ivalo ni odredilo, a religijska su vjerovanja svih vremena i svih naroda pretpostavlj ala da je ovjek tu u izravnome dodiru s Bo jim duhom. To se zvalo vidovnjaki ili pro roki duh, proroanstvo, otkrivenje, privienje, silazak Duha svetoga, vraanje, prosvje tljenje, konvulzio-nizam. Vjerujem da se sve to slijeva u jedno stanje, stanje e kstaze, a Leroux misli da je magnetizam pojava koju je na e ateistiko i materijalis tiko stoljee pripisalo ekstatikoj sposobnosti. To vjeno udo koje postoji u povijesti o vjeanstva nije se moglo izgubiti s religijom. Nad ivjelo ju je, ali umjesto da djel uje s Boga na ovjeka u metafizikome smislu, pre lo je s ovjeka na ovjeka pomou ivanih ida; obja njenje je to mnogo udesnije i neprihvatljivije u filozofiji od bilo kojih drugih u pro losti. Ekstaza je zarazna, povijest je to dobro pokazala u psiholo kom smislu a promatran je u fiziolo kom. Od uzvi ena silaska Duha svetoga na apostole do pojava epilepsije kod groba sv. Medarda, od orijentalnih fakira do pasionista iz pro loga stoljea, od bo anskog Isusa i pjesnika Apolonija iz Tijane do najbjednijih primjera do ivljaja somnabulizma, od antike proroice do redovnica iz Lourdesa, od Mojsija do Swedenbor ga, mo emo slijediti razliite mijene ekstaze i vidjeti kako se spontano prenosi ak i na osobe koje nisu, ini se, za to predodreene. Ali u tome i jest problem. Kako to da se to stanje uzvi enosti, koje se pokazalo u najuzvi enijih duhova i koje je sas tavni dio ustroja svih velikih ljudi, filozofa i pjesnika, iskazuje, dodu e, na dr ugi nain, ali toliko sna no ak i u najluckastijih ljudi i onih duboko ogrezlih u mat erijalizam? Je li stoga ekstaza bolest? Zasigurno, u prostih ljudi 62 nije ni ta drugo, ali isto kao to vruica i opijenost u obinih du a izazivaju okrutnost i bijes, a u nadmonih duhova vjerski zanos, pjesniko nadahnue, isto tako ekstaza u svakog pojedinca razvija njemu svojstvene osobine i izaziva uda milosti, praznovj erja ili pojave pretjerane animalnosti, ve prema biima koja su zahvaena njezinim na padajima. U svim sluajevima rije je o istodobno prirodnoj i bo anskoj sposobnosti, p ogodnoj da stvori najplemenitije uinke im ih izazove neki znaajan metafiziki ili mor alan uzrok. Mickiewicz je jedini veliki ekstatiar kojega poznajem, upoznao sam mn ogo beznaajnih, a za njega ne bih elio jasno rei da je obuzet tom, prema mome mi ljen ju, uzvi enom intelektualnom bole u koja ga povezuje s toliko slavnih asketa, sa Sokr atom, Isusom, sv. Ivanom, Danteom i Ivanom Oreanskom, jer ono to pod time mislim ne bi se dobro shvatilo, tovi e stekao bi se pogre an dojam. Njegovi bi se prijatelji pobunili. Ipak onoga tko nema pravu spoznaju o ekstazi, neki ulomci poeme Dziady22 mogu na vesti da Mickiewicza do ivljava kao luaka, a onoga tko je uo da se o tom pjesniku lo gino i jasno govori na College de France, itanje tih ulomaka predstavit e ga kao arl atana. A on nije ni jedno, ni drugo. On je doista velik ovjek, pun topline, duha i zanosa, savr en gospodar samoga sebe u svakodnevnome ivotu koji nadmono razmi lja o svome stavu, ali ponesen je do odu evljenja samom naravi svojih vjerovanja, estinom svojih pomalo divljih nagona, osjeajem nesree svoje domovine i tim udesnim poletom pjesnike du e koja ne poznaje zapreke pred svojim silama pa se katkad baca do ruba konanog i beskonanog gdje zapoinje ekstaza. Stra nu dramu koja se tada odvija u pjes

nikovoj du i nikada nitko nije opisao s toliko snage i istine to poemu Konrad23 ini neizostavnim djelom. Nakon to ju je proitao, nitko ne mo e nijekati da Mickiewicz ni je ekstatian. 22 Dziady. Duini dan (prev. J. Bene i), Zagreb, 1948, op. prev. 23 Puni je naziv Konrad Wallenrod (prev. I. Velikanovi), Zagreb, 1908, op. prev. 63 7. sijenja [1841.] Heine rabi vra ki zabavne rijei. Govorei veeras o Alfredu de Mussetu rekao je: "To je mladi s mnogo pro losti" Heine govori vrlo peckave stvari i njegove dosjetke ujeda ju. Dr e ga za posve zloestog ovjeka, ali to je krivo; srce mu je toliko dobro kolik o mu je jezik zao. Nje an je, osjeajan, predan, zanesen u ljubavi, ak i slab i sposo ban podnositi beskrajnu prevlast ene, zbog toga je cinian, podrugljiv, skeptian, ma terijalist na rijeima, pa mo e upla iti i okirati svakog tko ne poznaje njegovu nutrin u i tajne njegova obiteljskog ivota. On je kao i njegove pjesme, mje avina najuzvi en ije sentimentalnosti i naj aljivijeg izrugivanja. Komiar je poput Sternea i moga Ma lgachea. Ne volim podrugljivce, a opet, uvijek sam voljela tu dvojicu. Nikad ih se nisam bojala i nikad se nisam trebala na njih po aliti. Zato to su im jezik i ru ka pripravni na satiru protiv opakih nastranosti koje susreu, oni imaju onu drugu pjesniku i plemenitu stranu zbog koje im je du a osjetljiva na prijateljstvo i pra vinost. Ima vrlo glupih ljudi ijeg se jezika bojim, ali vjerujem da je istinski du hovan ovjek zao samo sa zlima. Doista me vi e strah te mr ave i u piene kaiperke koju je [Didier] uzeo za enu nego najst ra nijih satiriara. Zato to je ograniena, zavidna, pakosna, jer joj je duh jednako kr atak kao i nos, a srce usko kao i stra njica. Zato to ni ta ne razumije, a ni ta ni ne mo e razumjeti. Sve joj izgleda kao zloin, mr nja, opasnost, sve je usmjereno protiv njezine linosti. I onda, da bi se obranila i osvetila, poku ava ozloglasiti, ali bu dui da sve krivo vidi i sve naopako shvaa, njezin se zao jezik pretvara u klevetan je, a da toga, vjerojatno, nije ni svjesna. Takvih se ena (a ima ih mnogo) treba uvati kao kuge i nikad im ne dopustiti da zav ire u va u nutrinu. Tu ni ta ne mo ete postii, jer one sanjaju i sastavljaju romane pok vare-nosti protiv vas, ali barem ne morate sebi predbacivati da ste im dali oru je , a sve je, do izgleda, la no u njihovu govoru. 64 [Delphine Gay]24 je jo jedna od njih, ali veselija i drskija. [Madame d'Agoult] j e druga takva, ali s vi e duha, perfidnija je i istinski zloesta. Sve tri izjeda za vist i izgriza oaj to nisu voljene. [Delphini Gay] koja mu se skromno povjerila da su je prozvali muzom domovine, De Latouche je jednoga dan odgovorio: "Muza si ti." (Muza siti.)25 Madame Dorval prema kojoj se Madame d'Agoult rastopila od ljubaznosti, okrene se prema meni i ka e: "Kako se zove ova koljka?" Didierovoj eni je pak Delacroixa dao tako smije an nadimak da ga se ne bih ni usudi la napisati. Vjerujem da bi umrla od bijesa kad bi znala. Tri jadne ene! Madame [Allart] mi je dugo bila nesimpatina, ali uvijek sam u njoj cijenila dobre strane njezina karaktera. Povrijedila me raznim podlostima, ali uvelike ih je n adoknadila. Niska je, mr ava, lo e odjevena i nezgrapno graena; pa ipak lijepa. Na nj oj su privlane samo rupice na obrazima, a njezin osmijeh vrijedi za cijelu njezin u linost. Latouche je za nju govorio da je mala angrizavica u ru iastom. Chopin ka e da je kolarka u podsuknjama. Imala je sjajnu pepeljasto plavu kosu prije est godina. U Italiji joj je postala smea, to joj dobro stoji. Ne boji je, jer ne izgleda kok etno. ak i malo u tome pretjeruje, jer joj posve nedostaje dra esti, a osim Bulwera koji ju je nedovoljno i dugo volio, nikad nisam vidjela mu karca kome bi se sviala . ini mi se meutim da bi se meni svidjela kad bih bila mu ko, jer volim ene koje se n e prenema u, a ona je savr eno prirodna. Veoma posebno bie, obdareno zasigurno veliki m krepostima i ispunjeno suprotnostima i nedosljednostima. Neiskrena bez zlobe, a ngrizava bez ta tine, obrazovana bez pravoga znanja, ozbiljna bez dubine i povr na, jer uvijek eli u svemu ii do kraja. Obna ala je svoje majinske du nosti kao to bi malo k oja ena bila u stanju uiniti, a ne 24 Delphine Gay (1804-1855) prije udaje bila je muza pari kih salona. 25 U izvorniku: "La muse ment (l'amusement)". 65

ini se da u srcu uva najlepr aviju nje nost za bilo to. ivot joj je kao iz romana i govo ri vam samo o svojim ljubavima i strastima. Pripovijeda vam o svojim bolima najm irnijim i najodlunijim glasom. Povjerava vam svoje slabosti na najcini-niji nain. U zdi e u sustav i sprovodi u djelo najva niju ljubav u ivotu, a nepo tenje prepu ta volji kako bi skratila vrijeme i olak ala ivce. Doista nije lijepa prema ovom opisu, prem da unosi neusiljen duh i izvornu iskrenost, ali sa svim tim imam dojam da tu nem a ni smisla, ni zanosa, ni nje nosti. A zatim, ona govori o povijesti, filozofiji, religiji, politici hladnom rjei-to u i frivolnom ueno u, i najednom vas ostavi kako bi po-dojila dijete. Dijete koje je, ka e, ru no, debelo, jako i zloesto kao okrutna str ast koja ga je stvorila. U postskriptumu dugaka pisma posveena potra nji haljina i e ira Madame [d'Agoult] napis ala je pro le godine iz Italije Madame [Marliani]: "A, da! Zaboravila sam vam rei d a sam pro li mjesec u Rimu rodila djeaka kojeg sam tamo ostavila26.1 Madame [Allart ] je isto uinila." Postoji ipak razlika u tome to Madame [Allart] ponese svoju djecu, hrani ih, odga ja i daje im svoje ime, svoje vrijeme i svoj ivot. A ova druga ih napu ta, zaboravl ja, daje ih odgajati u neki umez, a sama ivi omotana u bar un i krzno, gotovo kao uz dr avana ena i bavi se djecom kao s leglom maia. 17. sijenja 1841. to se dakle dogaa u duhu onih koji odbacuju istinu? Poui me, Bo e, da bih nauila kako ih uvjeriti. Ali s koje se strane mo e zgrabiti srce koje brani kameni zid, ledeni tit predrasude? Postoje li, dakle, ljudi kojima predstavlja nemogui napor napusti ti stazu zablude? Postoje li godine nakon kojih se vi e duh ne mo e popraviti ni izm ijeniti? U redu je da kukavike i prostake naravi, da niske i pokvarene du e instinkt ivno mrze 26 Daniel Liszt roenje u Rimu 9. svibnja 1839. Ne to kasnije Balzac e u jednom pismu primijetiti:"Marie d'Agoult (...) ima obiaj kao i princeza Belgiojoso napu tati sv oju djecu." 66 istinitost f pravinost, ali kad vidimo da se ista i plemenita srca i naravi koje s e u mnogo emu doimaju pravednima, zatvaraju pred jasnim i primamljivim dokazom ut emeljenim na znanosti koju uope ne mogu nijekati, nadahnutim osjeajem u kojemu pre poznaju pravdu i veliinu, to onda misliti o ljudskoj naravi? Ne mogu vjerovati jes t., ini se, posljednja rije na ega doba.Treba li tako biti i u naumima Providnosti? e li li ona, dakle, do korijena uni titi Religiju i Moral pro losti da se vi e ne mo e pro nai sredina izmeu onih koji im slijepo ostaju vjerni i onih koji ih ele posve dotui? Ili je pak sjeme istine iskljuivo baeno u puke du e, i treba li onda rasa koju zovu prosvijetljenom propasti sa svojim zabludama i otporima?Treba li jo jednom poslat i mrtve da pokopaju svoje mrtve? 78. veljae 1841. Pauline putuje prekosutra u London. Neu rei da zbog toga ne alim. Odlazi tamo kamo je odnose njezin poziv, sudbina, nadarenost. Ali ne bih htjela da mi govore daje vi e neu vidjeti. Ona je jedina ena koju sam u posljednjih deset godina tako nje no v oljela. Jedina ena poslije redovnice Alicije koju sam voljela u nepomuenu zanosu, a vjerujem da e u cijelome mom ivotu ona biti jedina koju mogu i moram ljubiti i k ojoj se moram diviti s razlogom, pouzdano. Ipak, ona je samo dijete od 19 godina i ne znam mo e li se jednoga dana premostiti jaz koji otvaraju godine meu nama. Ne vjerujem. ini mi se da je obdarena sna nim razumom koji e joj ak u doba strasti onem oguiti da razumije strasti drugih. I onda to? Umjetnost, ni ta osim umjetnosti u nje zinu ivotu, barem ja tako proriem. - Ali to zapravo znamo? Ona je tako potpuno bie, tako dobro organizirana, srdana, velikodu na, tako nje na i tako naivna! Prekrasna pr irodo, kakvo si dijete najednom izvukla iz njedara bo anske ovjenosti! ini mi se da P aulinu volim istom uzvi enom ljubavlju kao i svoga sina i ker, a toj milostivoj, be skrajnoj, gotovo slijepoj nje nosti pridodajem zanos koji nadahnjuje nadarenost. U zvraa li ona tako velikoj 67 naklonosti? Bilo bi to doista nemogue i zbog toga uope ne patim. Moja sveta strast prema tome plemenitom biu ni po emu ne nalikuje neobinom odu evljenju koje bi moja ki [...] gajila prema meni da sam htjela patiti zbog takve bolesne ljubavi! (Ta dj evojka je veoma inteligentna, dobra karaktera, ali luda je.) Moja je Pauline sve

tica, a i ja sam, fo god se govorilo^. I neka se govori, nije me briga. - Ni zbog ega nepravednog oko sebe vi e se danas uope ne brinem. A sve to je pravedno, prirodn o uredu, ne povrjeuje me, ni ne uzbuuje, ni ne rastu uje.To me dijete ne mo e sna no vol jeti jer me ne mo e poznavati. Ona ne mo e sna no voljeti u ovom trenutku ni jedno dru go bie osim svoga mu a, a i njega mo e voljeti samo nje no, isto, plemenito, bez oluja, bez opijenosti, bez patnje, jednom rijeju, bez strasti. Kamo sree da mo e , velika umj etnice, poznavati samo takvu ljubav koja je svakako jedina dobra, ali koja nije uvijek i jedina mogua. Dok ne upozna druge, bit u ti ni za to, i nee znati koliko te v olim i koliko te razumijem i koliko te cijenim. Molim Boga da taj dan nikada ne osvane i da mi se nikada ne mora baciti u naruje. Toga dana patit e , a tako vrsna na rav ne bi trebala toliko patiti. O Bo e, ne daj joj da me jednoga dana nazove najb oljom prijateljicom, jer toga e dana oluja biti u njezinu srcu. Imat e jednog nepr ijatelja s lijeve strane, i drugog s desne, svuda oko sebe mno tvo drugih, svoga m u a, ljubavnika, cijeli svijet! A mo da u samo ja biti tu da suosjeam s njezinom boli i da joj se duboko klanjam kako u njezinu mueni tvu, tako u njezinu spokoju. A mo da u umrijeti prije tih ku nji. O moj Bo e, po alji joj nekoga tko je voli i tko je poznaj e i tko je razumije kao ja. Mu karac i ena, priroda i zakon, ljubav i brak! Meu tisuama velikih i izvrsnih razloga koje mo emo navesti protiv uenja o apsolutnom individualizmu, koje je tako sna no u ova tu na vremena, postoji jedan posve bezazle n razlog utemeljen na injenici promatranja koju bih tu htio zabilje iti. 68 Jeste li ikada sreli osobu koja vam se uinila posve novom i nepoznatom? Meni se t akvo to nikada nije dogodilo. Naprotiv, pri prvom susretu s osobom koju nikada ni sam vidio, ini mi se da je prepoznajem, razmi ljam gdje sam je to mogao sresti, i p itam se to se to u njoj promijenilo tako da joj se ne mogu sjetiti imena. Ako joj znam ime, ne mogu se obuzdati, a da ne tra im gdje sam je i kojom zgodom ve vidio, a kad sam se uvjerio koliko je to mogue da se to nikada nije zbilo, istra ujem na koju mi drugu poznatu osobu nalikuje kad ostavlja takav dojam na mene. Katkad vr lo brzo odgonetnem, jer nema ovjeka koji ne bi imao neku vrstu dvojnika, a sigurn o i vi e njih na svijetu. Jer taj dvojnik ima svoga dvojnika, koji opet ima svog, ali u veini sluajeva uzajamno se ne poznaju. Evo za to mi se dogaa da se ne mogu lako sjetiti kome nalikuje ta nepoznata osoba koju, tjeran sna nim nagonom, moram upoz nati. Opsjeda me ta nejasna slinost, daleka i tajnovita, premda me ne zanima ni o naj koji je nalik ni onaj kome nalikuje. Treba da je otkrijem i konano je i otkri vam. Ali tako je nesavr ena da se opet pitam kako sam je mogao tra iti i predosjeati. I onda istim slijedom ideja tra im i nalazim posrednika koji uspostavlja tako poz itivan, a opet tako dalek odnos. Onda mi se u sjeanju javi poznata osoba koja pri staje uz te dvije druge, uz onu koja je nalik i onu kojoj nalikuje, kako sam mal oprije rekla. Taj posrednik nije uvijek izravan. esto je povezan s te dvije krajn osti pomou drugih posrednika koji pristaju uz njega ili uz te krajnosti, tako da se u mom sjeanju uspostavlja lanac manje-vi e raznih tipova i obja njava kako mi stra nac uope nije izgledao kao stranac. Ta slinost se katkad odnosi na crte lica, katk ad na stav, katkad na glas, katkad na pokrete i izra aje tijela, katkad na sve to zajedno, katkad samo na neke, ali uvijek barem na dvije stvari odjednom: inae bi slinost bila odve nejasna da bi me zapanjila. Jer izjavljujem da to nije u meni st var ma te, nego stvar iskustva i mo da djetinjasto djelovanje duha, ali nehotino, neo doljivo i svjesno, jer mu se vi e ne opirem. Previ e patim kad se elim osloboditi i p rihvatiti osobu koja mi se pred69 stavlja kao pojedinac izdvojen iz lanca onih koji ispunjavaju moju pro lost. Dok g a nisam povezao s tim lancem, to mi je bie sumnjivo, nesimpatino, uznemiruje me; z a mene je neka tajna (jer ostaje tajnovito i neobino u mojim oima, toliko je neusu stavljeno. Ali to je kamen ku nje mojih spontanih i trajnih simpatija, ili mojih t renutnih i nesavladivih antipatija. O Bo e, kakvim me u asom, kakvom odvratno u nadahnj uje osoba kojoj mogu pronai podudarnost tek poslije dugih napora pamenja! Pamenje m i je tako sretno organizirano da u duboku tamu pokapa ime i lik zlih koji su mi povrijedili srce ili um; prvom prilikom ono ih tamo usauje i udaljava se od njih zadivljujuom lakoom. Zahvaljujem vam, draga majko Prirode na tom poklonu duboke be ut nosti spram posebna zlopamenja. Spontani dojmovi me vi e uzbuuju od uspomena. Eto za t o se toliko bojim osoba za koje brzo ne mogu rei: "O, ti si to, sjeam te se, znam

te, ti si iz obitelji ***". Koliko sam puta u nekom salonu, u nekoj trgovini, na ulici sreo te likove zbog kojih me oblio znoj i stegnulo mi se grlo, a da toga uope nisu bili svjesni. Za mene su to zli duhovi pobjegli iz nekog nutarnjega svi jeta u kojemu sam mo da bio njihovom rtvom i koji e me u ovome ivotu prepoznati i nav aliti na mene! Ali kad im pronaem osobu koja im je nalik, vi e nisam na mukama, vi e se ne ljutim na njih. Gotovo uvijek je ta osoba koja im je nalik neka zloa, jer m i se kasno javila na poziv, ali za to brinuti za tu novu prido licu koja u svojim cr tama nosi otisak njihove pakosti? Evo je sad bez maske, ne mogu je se bojati, za uvijek je meu nama zid, jer znam da moje povjerenje tu ne bi imalo izgleda, ali m ogu biti blagonaklon i dobar prema njoj. alim je, poznajem ranu njezine du e, grebe n njezine budunosti, ponor njezine pro losti. Jadnice, uope nisi sretan, jer nisi do bar. Ali nasuprot tome, kakvim me po tovanjem nadahnjuju neka bia, kakve li dra esti u nek im zvukovima ljudskoga glasa, kakvo li potpuno i trenutano povjerenje izazivaju u meni neki pogledi, neki osmijesi koji me podsjeaju na preminula ili odsutna prij atelja! 70 Rei ete mi mo da da vanjska slinost ne povlai i moralnu. O, o! To je druga stvar. Nije da u povjerovati u potpunu istovjetnost karaktera ako me neka crta lica po tena ovj eka podsjeti na lice nekog lupe a, ali ta crta svakako podsjea na ne to iz karaktera toga lupe a, to zacijelo nee biti njegova glavna mana ako ni crta nije izrazita, al i bit e to jedan od dodatnih nedostataka, ta tina, ljubav prema bogatstvu, prirodna naklonost prema istome poroku koja je manje-vi e suzbijena naobrazbom i protute om boljih nagona koji nedostaju lupe u. Vodite o tome rauna, i nemojte se previ e pouzda ti u toga po tenog ovjeka i nemojte ga nikada stavljati na ku nju. Sve to kako bih vam rekao da ne postoji jedinstven pojedinac u ljudskome rodu. P ostoje tipovi koju su svi meusobno braa i djeca najvi ega tipa.Ti su tipovi meusobno povezani tisuama karika, a sav ljudski rod samo je golema mre a u kojoj je svaki ovj ek tek jedna petlja. emu bi ta petlja slu ila izdvojena? I to bi se moglo s tom mre om u kojoj bi se svaki koni jedan po jedan prekinuo? Ta krvna veza lanova univerzalne obitelji upisana je u trajnim crtama na na em licu i uzalud se trudimo daje odbac imo. Smije se na im naporima od kolijevke ljudskoga roda do na ih dana. 71 Zima na Majorci BILJE KA Ovaj svezak najavljen je u pismu posveenu mojem prijatelju Francoisu Rolliantu, a smisao mu se mo e i itati iz promi ljanja na poetku etvrtoga poglavlja; mogu ih samo pon oviti: "Za to putovati kad nismo na to prisiljeni?"Danas, vraajui se iz istoga podne blja, ali s drugoga kraja ju ne Europe, upuujem isti odgovor kao neko po povratku s Majorke:"Nije rije toliko o tome da se putuje, koliko da se ode: tko to od nas ne ma neku bol koju eli zaboraviti ili neki teret kojeg se eli otresti?" GEORGE SAND Nohant, 25. kolovoza 1855. PISMO BIV EGA PUTNIKA PRIJATELJU KOJI VOLI UDOBNOST DOMA Vezan za kuu po du nosti, vjeruje , dragi moj Fran^ois, da ponesen ponosnom i hirovit om idejom o neovisnosti nisam na ovome svijetu upoznao1 sna niji u itak od putovanja morima i planinama, jezerima i dolinama. Ali svoja sam najljep a, naj-nje nija puto vanja poduzeo uz ognji te, s nogama u toplome 1 Sandova je novinske tekstove pisala u mu kom rodu, ali katkad je i mije ala mu ki i e nski rod (op.prev.). 73 pepelu I nalaken u otrcanu naslonjau svoje bake. Vjerojatno i ti stotinu puta tako putuje , jo ugodnije i poetinije: zato ti savjetujem da ne ali previ e zbog svoga vreme na, ni zbog napora, ni zbog znoja pod tropskim suncem, ni zbog smrznutih nogu u snje nim poljanama sjevera, ni zbog stra nih oluja na moru, napada razbojnika, ni zb og nikakve opasnosti, nikakva umora kojima si svaku veer izlo en u svojoj ma ti ne na pu tajui svoje papue, i bez ikakve druge nevolje osim nekoliko rupica na prsluku od u arena pepela cigare. Da bih te utje io zbog nedostatka stvarnog prostora i fizikog kretanja, aljem ti opi

s svoga posljednjeg putovanja izvan Francuske, siguran da e me vi e aliti nego mi zav idjeti, i da e pomisliti da sam preskupo platio nekoliko ushita divljenja i nekoli ko sati zanosa otetih zloj kobi. Taj opis, napisan ve prije godinu dana, ko tao me je estoka i smije na napada stanovni ka Majorke2. ao mi je to je predug da ga objavim u nastavku svoje prie, jer ton koj im je pisan i blagost prigovora koji su mi upueni potvrdili bi moje mi ljenje o gos toljubivosti, ukusu i profinjenosti Majorkanaca prema strancima. Bio bi to prilin o neobian dokazni materijal: ali tko bi ga mogao proitati do kraja? A onda, ako u objavljivanju pohvala koje primamo ima ta tine i gluposti, ne bi li ih u vremenu k oje leti bilo jo vi e kad bi se podigla galama oko uvreda kojima smo izlo eni? Po tedjet u te dakle, i kako bih dopunio pojedinosti koje ti dugujem o tome prostod u nom stanovni tvu, zadovoljit u se kazati da su se, nakon to su proitali moj opis, naj vje tiji odvjetnici iz Palme, njih etrdeset ka u, okupili da bi s mnogo zajednike muke sastavili stra nu predstavku protiv nemoralna pisca koji se drznuo ismijati njiho vu ljubav prema zaradi i njihovu skrb za naobrazbu svinja. To je takav sluaj o ko jemu bismo mogli rei da je njih etrdeset vrijedilo za etvoricu. 2 U tjedniku La Palma od 5. svibnja 1841. pi e da je "George Sand najne-moralniji pisac, a Madame Dudevant najrazvratnija ena". 74 Ali ostavimo na miru te dobre ljude koji su se tako ra estili protiv mene; imali s u vremena da se smire, a ja da zaboravim njihov nain pona anja, govora i pisanja. S otoka te lijepe zemlje upamtio sam samo pet ili est osoba, jer e mi njihov prijem i ljubazni nain ophoenja zauvijek ostati u sjeanju kao naknada i dobroinstvo sudbin e. To to ih nisam imenovao je zato to se ne smatram dovoljno va nom lino u da ih poastim i proslavim svojom zahvalno u, ali siguran sam (i vjerujem da sam to rekao i u svoj oj prii) da e i oni sauvati prijateljsku uspomenu o meni to e ih sprijeiti da se osjet e ukljuenima u moja neuljudna ismijavanja i da posumnjaju u moje osjeaje prema nji ma. Ni ta ni nisam rekao o Barceloni gdje smo meutim proveli nekoliko zanimljivih dana prije nego to smo se ukrcali za Majorku. Ploviti iz Port-Vendresa do Barcelone za lijepa vremena i na dobru parobrodu jest prekrasna vo nja. Na obalama Katalonije zatekli smo proljetni zrak koji smo u studenom udisali u NTmesu, ali napustio na s je u Perpignanu; ljetna vruina ekala nas je u Majorci. U Barceloni je svje i povje tarac s mora ubla avao jako sunce i udaljavao svaki oblak na prostranom obzoru uok virenom u daljini sad crnim i golim, sad snje no bijelim vrhovima. Oti li smo na izl et na selo, a dobri andalu ki konji na kojima smo jahali, nisu pojeli dovoljno zob i da bi nas, u sluaju nepredviena susreta, ustro mogli odvesti pod zidove citadele. Zna da su u to doba (1838) buntovnici harali zemljom u lutalakim skupinama, presreui ljude, napadajui gradove i sela, ucjenjujui svaku kuu, nastanjujui se u ljetnikovci ma i pola milje od grada i prepadajui iza svake stijene putnike tra ili od njih nov ac ili ivot. Za li smo ipak nekoliko milja uz more i sreli samo ete vojnika kraljice Christine k oji su i li u Barcelonu. Rekli su nam da je to najljep a vojska u panjolskoj: bili su to prilino lijepi mu karci i dovoljno njegovani za ljude koji su upravo sudjeloval i u ratu, ali i ljudi i konji bili su veoma mr avi, prvi su bili 75 uta i blijeda lica, drugi tako spu tene glave i tako ispijenih slabina da smo gleda jui ih osjeali zlo od gladi. Jo tu niji je bio prizor utvrda podignutih oko i najmanjeg zaselka i pred vratima i najsiroma nijih koliba: zaklon od suhozida, ispred svakih vrata velika i zbijena zupasta kula, ili pak zidii s pu karnicama oko svakog krova upuivali su da se ni jeda n stanovnik tih bogatih krajeva ne osjea sigurnim. Na mnogim mjestima te male utv rde imale su svje e tragove napada i obrane. Kad smo pre li sjajne i goleme utvrde oko Barcelone, ni sam ne znam koliko vrata, pominih mostova, podzemnih hodnika i bedema, vi e ni ta nije govorilo da smo u zaraenu gradu. Iza trostruka zaklona za topove, izdvojena od ostatka panjolske zbog razb ojni tva i graanskoga rata, blistava mlade etala je na suncu po Rambli, dugom etali tu s drvoredom i zgradama poput onih na na im bulevarima: ene, lijepe, dra esne i koketne , zabavljene jedino naborima svojih rubaca i igrom lepeza; mu karci zabavljeni svo jim cigarama, smiju se, razgovaraju, pogledavaju kradomice dame, zabavljaju se u

talijanskoj operi i ne doimaju se zabrinuto zbog onoga to se dogaa s onu stranu z idina. Ali kad se spustila no, opera zavr ila, gitare se udaljile, gradom i etali opr ezni serenosi3, u monotonome umu mora uli su se tek stra ni povici stra ara i jo strasn ija pucnjava koja je u nepravilnim razmacima odzvanjala sad sporadino, sad naglo, s nekoliko mjesta, bilo naizmjence, bilo spontano, katkad u daljini, katkad pos ve blizu, a uvijek sve do prve jutarnje svjetlosti. Onda bi sve utonulo u ti inu n a sat ili dva, a inilo se da graani duboko spavaju dok se luka budila i dok su se mornari poinjali kome ati. Ako biste u vrijeme zabave i etnje poku ali pitati kakvi su to neobini i zastra ujui zv ukovi u noi, odgovarali bi vam da se to nikoga ne tie i da nije razborito zanimati se za to. 3 Serenos na panjolskom "besramnici", "nitkovi". 76 PRVI DIO I. Dva su engleska turista otkrila prije, mislim, pedesetak godina dolinu Chamounix a kao to potvruje natpis uklesan na stijeni na ulazu u ledenjak Mer de Glace. Umi ljenost je ne to prevelika, obzirom na zemljopisni polo aj te male doline, ali don ekle i opravdana ako su ti turisti, kojima sam zaboravio imena, prvi pjesnicima i slikarima ukazali na ta romantina mjesta gdje je Byron smislio svoju prekrasnu dramu Manfred". Mo e se openito rei, i to s gledi ta mode, da otmjen svijet i umjetnici otkrivaju vicar sku tek od pro loga stoljea. Jean-Jacques Rousseau je pravi Kristofor Kolumbo alpsk oga pjesni tva i, kao to je Chateaubriand vrlo dobro primijetio, on je otac romanti zma na na emu jeziku. Ne smatrajui besmrtnima ba iste vrijednosti kao Jean-Jacques, i tra ei jo i druge, shv atio sam da u se mo da moi proslaviti na isti nain kao i ona dva Engleza iz doline Ch amounixa i tra iti da mi odaju poast to sam otkrio otok Majorku. Ali svijet je posta o tako zahtjevan da mi danas vi e ne bi bilo dovoljno uklesati ime na neku balears ku stijenu. Tra io bi se od mene prilino toan opis, ili barem prilino pjesniki prikaz moga putovanja kako bih pobudio elju u turista da pou na put poneseni mojim rijeima , a budui da u toj zemlji nisam osjetio stanje du evne uzbuenosti, odustao sam od sl ave svog otkria i nisam ga zabilje io ni na granitnoj stijeni, ni na papiru. Kad bih pisao o utjecaju tuge i neugodnosti koje sam tamo do ivio, ne bi mi bilo m ogue hvaliti se tim otkriem, jer bi mi svatko tko bi to proitao odgovorio da se nem am ime diiti. 4 Djelo Manfred, "engleski Faust", osmi ljeno je 1816. kad se Byron zaustavio u ene vi i vicarskim Alpama na putu za Milano. George Sand je o toj dramskoj poemi pisa la u svojoj studiji o fantastinoj drami {Essaisur le drame fantastique, 1839). 77 A ipak imao sam, usuujem se to danas rei, jer Majorka je za slikare jedan od najlj ep ih i najnepoznatijih predjela na svijetu. Tamo gdje postoji samo slikovita ljep ota, knji evni izraz je tako tur i tako nedostatan da nisam ni pomislila time se po zabaviti. Potrebna je olovka i dlijeto umjetnika da bi se ljubiteljima putovanja prikazale velianstvenost i ljupkost prirode. Danas dakle budim iz obamrlosti svoje uspomene samo zato to sam neko jutro na svo me stolu prona ao lijepu knjigu pod naslovom: Sjeanja na umjetniko putovanje po otoku Majora J.-B. Laurensa. Prava je to bila radost otkrivati Majorku s njezinim palmama, alojima, arapskim znamenitostima i grkom no njom. Prepoznao sam sva mjesta s njihovim pjesnikim tonom i sjetio se svih uspomena koje sam dr ao izbrisanima. Nije bilo ni jedne zidine, n i jednoga grma koji nije u meni budio svijet uspomena, kako se to danas ka e; onda sam osjetio, ako ne snagu da ispriam svoje putovanje, ono barem da se osvrnem na Laurensovo. Razborit je to umjetnik, vrijedan, hitro i savjesno obavlja svoj po sao i svakako bi mu trebalo vratiti ast otkria otoka Majorke, to sam sebi pripisiva o. To Laurensovo putovanje duboko u srce Mediterana, po obalama na kojima je mor e katkad jednako negostoljubivo kao i stanovni tvo, daleko je zaslu nije od etnje ona dva Engleza u Montavertu. Ipak, kad bi europska civilizacija dostigla tu razinu da ukine carinike i policajce, to vidljivo iskazivanje nacionalnoga nepovjerenj

a i odbojnosti; kad bi plovidba parobrodom bila organizirana izravno od nas do t ih obala, Majorka bi uskoro na kodila vicarskoj, jer mo e se do nje doputovati za nek oliko dana, a zacijelo bi se i tu prona le privlane ljepote kao i neobine i uzvi ene s tvari koje bi slikarstvu pru ile nova nadahnua. Zasad mirne du e mogu to putovanje preporuiti samo umjetnicima sna ne grae i strastven a duha. Doi e vjerojatno i vrijeme kad e i nje ni ljubitelji putovanja, pa ak i lijepe 78 ene, mo otii u Palmu uz jednaki zamor i nelagodu kao da putuju u enevu. Dugogodi nji suradnik g. Taylora na radovima o drevnim spomenicima Francuske5, osl onjen sada na vlastite snage, g. Laurens zamislio je pro le godine posjetiti Balea re o kojima je tako malo znao da je, kako sam ka e, osjetio sna no lupanje srca pris tav i na te obale gdje su ga ekala tolika razoaranja, mo da kao odgovor na njegove poz laene snove. Ali ono to e tamo tra iti, trebao je pronai, i sva su njegova oekivanja os tvarena jer, ponavljam, Majorka je Eldorado za slikarstvo. Sve je tamo ivopisno, od seoske kolibe, koja je do najsitnije pojedinosti gradnje sauvala tradiciju ara pskoga stila, do djeteta umotana u dronjke koje likuje u svojoj velianstvenoj neis toi, kao to ka e Heinrich Heine za piljarice iz Verone6. Openito bogatiji raslinjem o d onog u Africi, krajolik obilje uju podjednako prostranost, mir i jednostavnost. To je zelena vicarska pod nebom Calabrije s orijentalnom dostojanstve-no u i ti inom. U vicarskoj, bujica koja posvuda tee i oblak koji neprestano prolazi daju prikazu pokretljivost boje i takorei neku neprekidnost kretanja, to slikarstvo nije uvijek u stanju opona ati. ini se da se tamo priroda poigrava s umjetnikom. U Majorci kao da ga eka i poziva. Tamo raslinje te i visokim i udnovatim oblicima, ali ne raspros tire ona tu razuzdanu rasko pod kojom crte vicarskog krajolika tako esto nestaju. V rh stijene iscrtava svoje vrste obrise na blistajuemu nebu, palmino stablo se nagi nje nad ponorom, a da mu hiroviti povjetarac ne remeti velianstvenu kro nju, i do n ajmanjeg zakr ljalog kaktusa uz cestu sve djeluje kao da s nekom vrstom ta tine pozi ra zadovoljstvu oiju. 5 Umjetnik, strastveni putnik i knji evnik, barun Taylor (1789-1879) ureivao je umj etniki asopis o putovanjima po drevnoj Francuskoj - Voyages pittoresques et romant iques dans l'ancienne France - u kojemu su suraivali brojni umjetnici, osobito cr tai. 6 H. Heine, Reisebilder. 79 Prije svega, dat emo vrlo kratak opis najveeg otoka Ba-leara u jednostavnom obliku lanka zemljopisnoga rjenika. To uope nije tako lako kako se pretpostavlja, osobito kada poku avate prikupiti podatke u samome kraju. Opreznost panjolaca i nepovjeren je otoana tu su tako izra eni da stranac ne smije nekome uputiti ni najispraznije p itanje na svijetu, jer odmah ga progla avaju politikim agentom. Zato to se drznuo sk icirati dvorac u ru evinama koji mu se svidio, tog dobrog g. Laurensa dao je uhiti ti plahi upravitelj koji ga je optu io da crta plan tvrave*. Tako se na putnik, odlua n upotpuniti svoj album podacima izvan dr avnih zatvora Majorke, dobro uvao da ne p ita ni za to drugo nego za planinske staze i da ne istra uje druge dokumente osim k amenja s ru evina. Nakon to sam proveo etiri mjeseca na Majorci, ne bih ni ja dalje od njega dogurao da nisam potra io ono malo pojedinosti koje su nam o tim krajevim a dane. Ali tu je poetak mojih nesigurnosti, jer ta ve stara djela proturjee toliko jedna drugima i, ve prema obiajima putnika, tako se sjajno opovrgavaju i napadaju daje potrebno odluiti ispravi* "Jedino to je privuklo moju pozornost na toj obali bila je tamno oke-rasta ru evi na opasana ivicom od kaktusa. Bio je to ka tel Soller. Tek to sam prestao crtati, ug ledao sam etiri osobe koje su nasrnule na mene s izrazom lica koji izaziva strah, ili radije, nasmijava. Okrivili su me da sam, protivno zakonima kraljevstva, ri sao plan tvrave. U trenutku je postala zatvor za mene. Moje znanje panjolskog jezika bilo je daleko od rjeitosti kojom bih mogao uvjeriti te ljude u apsurdnost njihova postupka. Trebalo se obratiti za pomo francuskome konzulu u Solleru, i unato njegovoj revnosti, ostao sam zatoen barem tri sata, pod nadzorom sehora Sei--Dedosa, upravitelja tvrave, pravog zmaja Hesperida. Katkad me obuzimala ku nja da s vrha njegova bastiona bacim u more tog smije noga zmaja i n jegovu vojnu odoru, ali njegov izraz lica razoru ao bi uvijek moj bijes. Da sam im ao Charletovu nadarenost, proveo bih vrijeme prouavajui upravitelja, koji je sjaja

n model za karikaturu. Uostalom, oprostio sam mu previ e slijepu odanost spasu dom ovine. Posve je prirodno da je taj jadnik, nemajui to drugo raditi osim pu iti i gle dati u more, iskoristio priliku koju sam mu pru io da promijeni svoje sadr aje. Vrat io sam se dakle u Soller, smijui se iz svega srca to su me okrivili da sam neprija telj domovine i ustava." (J.-B. Laurens, Sjeanja na umjetniko putovanje po otoku M ajorci) 80 ti neke netonosti, uz bojazan da se ne poine mnoge druge. Evo ipak moga lanka za ze mljopisni rjenik, a kako ne bih odustao od uloge putnika, poinjem izjavom daje naj bolji od svih koji mu prethode. II. Majorka, koju g. Laurens kao Rimljani naziva Balearis Major, a kralj majorkanski h povjesniara, doktor Juan Dameto, ka e da su je neko nazivali Clumba ili Columba, d anas se stvarno iskrivljeno zove Mallorca7, a glavni grad se nikada nije zvao Ma jorka, kao to se svidjelo veini na ih geografa, nego Palma. To je najvei i najplodniji otok Balearskog otoja, dio kontinenta kojemu mora daje Sredozemno more preplavilo kotlinu i koji, povezujui zacijelo panjolsku s Afrikom, klimom i proizvodima odgovara ijednom i drugom tlu. Smje ten je 25 milja jugoiston o od Barcelone i 45 milja od najbli eg rta afrike obale, i mislim 95 ili 100 milja odToulonske luke. Povr ina mu je 1.234 kvadratnih milja, du ina obale 143, najvea irin a mu je 54, a najmanja 28.8 Godine 1787. bilo je 136.000 stanovnika, a danas ih je oko 160.000. U gradu Palmi ivi ih 36.000, a 1787. godine bilo ih je 32.000. Temperatura znatno varira prema podrujima. Ljeto je kipue u dolini, ali planinski lanac koji se prote e sa sjeveroistoka prema jugozapadu (pokazujui tim smjerom svoj u istovjetnost s teritorijem Afrike i panjolske, ije najbli e toke imaju jednak nagib i odgovaraju njegovim najizboeni-jim krajevima) uvelike utjee na zimsku temperatu ru. Tako Miguel de Vargas izvje tava da je u sijenju tijekom stra ne zime 1784. u Pal mi Reaumurov termometar jednom pokazao 6 stupnjeva iznad ledi ta, da se drugih dana temperatura po7 Mallorca prema bizantskom Majorice. 8 Prema suvremenim geografskim podacima povr ina Majorke iznosi 3640 km2, irina od istoka prema zapadu je 96 km, irina od sjevera prema jugu je 78 km, a obala je du ga 461 km. 81 digla na 16, a da se naje e zadr avala na 11 stupnjeva. - Ta je temperatura, naime, bi la otprilike ona koju smo imali tijekom uobiajenih zimskih dana u gorju Valldemos e, poznatom kao najhladniji kraj otoka. U najo trijim noima, kad smo imali dva prst a snijega, termometar je pokazivao 6 ili 7 stupnjeva. U osam sati ujutro iva se p odigla na 9 ili 10, a u podne na 12 ili 14 stupnjeva. Obino oko tri sata, to jest nakon to bi nam sunce za lo iza planinskih vrhova koji su nas okru ivali, temperatur a bi se naglo spustila na 9 ili ak 8 stupnjeva. Vjetrovi sa sjevera esto tu bijesno pu u, a ima godina kad zimske ki e znaju tako obi lno i neprestano padati da mi to u Francuskoj ne mo emo ni zamisliti. Openito, klim a je zdrava i blaga u cijelome sredozemnom podruju koje se spu ta prema Africi i ko je od tih estokih vihora sa sjevera uvaju Sredi nji Kordiljeri i znatna strmina sjev ernih obala. Na taj je nain povr ina otoka nagnuta od sjeverozapada prema jugoistok u, a plovidba gotovo nemogua na sjeveru zbog o trih strmina i hridina uz obalu, esc arpada y horrorosa, sin abrigo ni resguardo (Miguel deVargas)9, jednostavna je i sigurna na jugu. Unato olujnim vjetrovima i grubostima reljefa, Majorka, koju su s pravom neko zval i pozlaenim otokom, ima krajnje plodno tlo, a proizvodi su joj vrhunske kakvoe. P en ica je tako ista i lijepa daje stanovnici izvoze, a iskljuivo se u Barceloni od nj e proizvodi bijela i lagana poslastica po imenu pan de Mallorca. Iz Galicije i B iskajskog zaljeva stanovnici nabavljaju grublje i jeftinije ito kojim se hrane, to znai da se u zemlji najbogatijoj izvrsnim itom jede odvratan kruh10. Ne znam imaj u li koristi od takve spekulacije. U krajevima sredi nje Francuske, u kojima je poljodjelstvo najzaostalije, uporaba kultivatora ne potvruje ni ta drugo nego svojeglavost i neznanje. A jo je vi e tako u Majorci gdje je, premda se o njemu brinu, poljodjelstvo tek u povojima. 9 Strmovita i zastra ujua, bez zaklona i pomoi.

10 U tada nji kruh na Majorci stavljalo se ulje, smokve, sir i povre. 82 Nigdje nisam vidio da se zemlja obrauje tako strpljivo i tako mlitavo. I najjedno stavniji strojevi su nepoznanica; ljudske ruke, vrlo mr ave i nemone u usporedbi s na ima, za sve su dostatne, ali neuveno spore. Potrebno je pola dana da se okopa ma nje zemlje nego to bi se u nas uinilo za dva sata, a potrebna su petorica ili estor ica najsna nijih mu karaca da pomaknu teret koji bi na i najsitniji nosa veselo podiga o na svojim ramenima. Unato tome nemaru, sve je u Majorci obraeno i to naizgled dobro. Otoani ne znaju, k a u, za bijedu, ali meu svim tim blagodatima prirode i pod lijepim modrim nebom, nj ihov je ivot grublji i tu no jednostavniji nego stoje u na ih seljana. Putnici su naviknuti govoriti lijepe rijei o srei tih ju njakih naroda, jer im njihov izgled i slikovita odjea na suncu djeluju blagdanski, a nemaju pojma to je to ide alna vedrina seoskoga ivota niti je mogu zamisliti. Tu sam pogre ku i sam esto ponov io, ali sam se osvijestio, osobito nakon to sam vidio Majorku. Nema ni ta tu nije ni jadnije na svijetu od seljana koji samo zna moliti, pjevati, r aditi i koji nikada ne razmi lja. Molitva mu je glupa formula koja duhu ne otkriva nikakav smisao; posao mu je rad mi ica i nikakvim ga umnim naporom nee nauiti pojed nostaviti; pjesma mu je izraz te tmurne melankolije koja ga priti e, a da i sam to ne zna i njezine nas rijei zapanjuju, a da se njemu ne otkrivaju. Kad ne bi bilo ta tine koja ga s vremena na vrijeme budi iz obamrlosti da bi ga natjerala na ples , blagdanske bi dane proveo drijemajui. Ali ve se udaljavam od okvira koji sam si zadao. Zaboravljam da zbog tonosti namje ne geografski lanak mora prije svega navesti proizvodnju i trgovinu, i da se tek na kraju, poslije itarica i stoke, mo e pozabaviti prostorom ovjeka. U svim geografskim djelima koja sam pregledao, u lanku Baleari nai ao sam na ovu kr atku bilje ku koju tu navodim, osim to u se kasnije vratiti na prosudbe koje ubla uju istinu: "Ti su otoani veoma srdani (znamo da se na svim otocima 83 ljudski rod dijeli u dvije skupine: ljudo dere i veoma srdane). Blagi su, gostoljub ivi, rijetko poine neki zloin, a za krau gotovo i ne znaju." U stvari, vratit u se n a taj tekst. Ali prije svega govorimo o proizvodima, jer mislim da je nedavno u Parlamentu bi lo rijei (uglavnom nerazboritih) o moguem osvajanju Majorke od strane Francuza, i pretpostavljam da ako ovaj spis doe u ruke nekom od na ih zastupnika, vi e bi ga zani mao dio o namirnicama, nego o mojemu filozofskom promi ljanju o intelektualnomu st anju Majorkanaca. Ka em dakle da je tlo Majorke fantastino plodno i da bi se aktivnijim i naprednijim obraivanjem udeseterostruili prinosi. Vanjska trgovina poiva na bademima, naranama i svinjama. O lijepe biljke Hesperidine koje uvaju ti neastivi zmajevi, nisam kriv to sam prisiljen uspomenu na vas povezati s blatnim svinjama na koje je Majorkan ac Ijubomorniji i ponosniji nego na va e miomirisne cvjetove i na va e zlatne jabuke ! Ali taj otoanin koji vas uzgaja nije ni ta poetiniji od zastupnika koji mene ita. Vraam se, dakle, svojim svinjama.Te su ivotinje, dragi itatelju, najljep e na zemlji i doktor Miguel Vargas s najprosto-du nijim obo avanjem prikazuje mladu svinju koja je u bezazlenoj dobi od godinu i pol te ila dvadeset-etiri arrobe", to jest est stot ina funti. U to doba uzgoj svinja nije u ivao ugled kao u dana nje vrijeme. Trgovanj e stokom sputavala je gramzivost assentistesau ili dobavljaa na koje se panjolska vlada oslanjala, odnosno prodavala ugovor o nabavkama. Zbog svoga diskrecionoga prava ti su se pekulanti suprotstavljali svakom izvozu stoke i prisvajali su za s ebe mogunost neograniena uvoza. Ta lihvarska praksa rezultirala je time da su uzgajivai manje brinuli za stada. M eso se prodavalo budza to, a budui da " Stara mjera za te inu, izmeu 11 i 12,5 kg. 12 Assentista ili Asentista: dobavlja u vojsci. 84 je vanjska'trgovina bila zabranjena, nije im preostalo drugo nego da propadnu il i posve napuste uzgoj stoke. Taj je posao brzo propao. Povjesniar kojeg navodim al i za vremenom kad je Majorka pripadala Arapima i kada je samo na brdu Arta bilo vi e grla plodnih krava i rasnih bikova nego to bi ih se danas, ka e on, moglo skupit

i u itavoj nizini Majorke. To osipanje nije jedino koje je zemlju li ilo prirodnih bogatstava. Isti pisac izv je tava da su brda, a osobito Torella i Galatzo, obilovala u njegovo vrijeme najlj ep im drveem na svijetu. Jedna je maslina bila etrdeset dvije stope iroka, promjera et rdeset stopa, ali ta velianstvena stabla opusto ili su pomorski tesari koji su tije kom panjolskog osvajanja Al ira od toga drva sagradili itavu flotilju ratnih laa. Zlo stavljanje kojemu su vlasnici tih uma bili tada izvrgnuti i malena od teta koja im je udijeljena, naveli su stanovni tvo da uni ti svoje ume, umjesto da ih pro iri. Veget acija je jo i danas vrlo bujna i lijepa tako da putnik ni ne pomi lja aliti za pro lo u, ali danas kao i neko, a na Majorci kao i u itavoj panjolskoj, zloporaba je glavna m o. Pa ipak, putnik nikada ne uje ni jedan prigovor zato to na poetku nepravedna re ima onaj tko je slab uti zbog straha, a kada je zlo uinjeno, i dalje uti iz navike. Premda vi e nema ugnjetavanja assentistesa, stoarstvo se uope nije oporavilo, a nika da i nee sve dok pravo izvoza bude ogranieno na trgovanje svinjama. Vrlo se malo m o e vidjeti goveda u nizini, a u brdima ih uope nema. Meso im je mr avo i ilavo. Ovce su dobre pasmine, ali slabo su hranjene i o njima se lo e brinu; koze afrike pasmin e ne daju ni osminu mlijeka na ih koza. Zemlja se ne gnoji, a unato svim hvalospjevima stanovni tva o njihovu nainu obrade, mislim da je alga koju koriste vrlo lo gnoj, i da ta zemlja ni izdaleka ne donosi onoliko koliko bi trebala u tako povoljnome podneblju. Pozorno sam promatrao to tako dragocjeno ito koje stanovnici ne jedu, jer se ne osjeaju vrijednima toga: o no je apsolutno jednako onome koje se uzgaja u na im sredi njim pokrajinama, a koje na i 85 seljani zovu bijelo ili panjolsko ito; i u nas je jednako dobro, unato razlici u po dneblju. U Majorci bi meutim trebalo biti znatno bolje od na ega kojeg otimamo tako o trim zimama i tako promjenljivim proljeima. A opet, i na e je poljodjelstvo jo veom a primitivno, moramo jo sve nauiti, ali francuskog poljodjelca krase postojanost i energija koju bi na Majorci prezirali kao razuzdanu uznemirenost. Smokva, maslina, lje njak i narana rastu u izobilju na Majorci; pa ipak, zbog nedos tatka putova u unutra njosti otoka, ta trgovina nije ni izdaleka tako ra irena i raz vijena kako bi trebala biti. Petsto narani prodaje se na licu mjesta za oko 5 fra naka, ali da bi se taj obiman teret na mulama prebacio iz sredi ta otoka na obalu, treba potro iti gotovo isto toliko. Zbog toga se zanemaruje uzgoj narani u unutra nj osti. Samo u dolini Soller i u blizini malih zaljeva, gdje na i mali brodovi dolaz e na utovar, ta stabla rastu u izobilju. Ipak posvuda uspijevaju, i u na oj brdovi toj Valldemosi, jednom od najhladnijih krajeva otoka, imamo prekrasne limune i n arane, premda su to kasnije sorte od onih u dolini Soller. U La Granji, drugoj br dovitoj pokrajini, ubrali smo limune velike poput glave. ini mi se da bi samo oto k Majorka mogao tim izvrsnim voem snabdijevati itavu Francusku po istoj cijeni koj u plaamo za narane s otoja Hveres ili iz Genove. Ta je toliko hvaljena trgovina u M ajorci sputana, dakle, kao i sve ostalo, zbog krajnjeg nemara. Isto se mo e rei i za golem prihod maslina koje su svakako ne to najljep e to postoji na svijetu, a koje otoani, zahvaljujui arapskoj tradiciji, znaju savr eno uzgajati. Na alost znaju od njih napraviti samo u eglo i odurno ulje koje bi nas u asavalo i koje u velikim koliinama nee moi izvoziti nikamo drugdje osim u panjolsku gdje isto tako vlada miris toga smrdljivog ulja. Ali i sama je panjolska vrlo bogata maslinama, pa ako je Majorka snabdijeva uljem, to mora biti po jako niskoj cijeni. Tro imo doista mnogo maslinova ulja u Francuskoj a dobivamo ga vrlo lo eg i po pretj eranoj cijeni. Kad bi na a 86 proizvodnja bila poznata u Majorci i kad bi Majorka imala putova, odnosno kad bi trgovaka mornarica bila stvarno organizirana u tu svrhu, imali bismo maslinova u lja po jeftinijoj cijeni, a bilo bi isto i u velikim koliinama, ma kako hladna bil a zima. Dobro znam da proizvoai koji uzgajaju masline u Francuskoj najvi e od svih v ole kao suho zlato prodati nekoliko tona ove dragocjene tekuine koju na i prodavai t ada ulijevaju u bave s makovim i repiinim uljem kako bi nam ga nudili po visokoj c ijeni, ali bilo bi neobino ustrajati u borbi za tom namirnicom u nepovoljnome pod neblju kad bismo za dvadeset etiri sata puta mogli nabaviti ono bolje kvalitete i jeftinije.

Neka se, meutim, na i francuski assentistesi previ e ne boje, kada bismo obeali stanov nicima Majorke, a vjerujem i panjolcima openito, da emo se snabdijevati od njih i u de-seterostruiti im bogatstvo, oni i dalje ni ta ne bi mijenjali u svojim navikama. Uistinu preziru unapreenje koje dolazi iz inozemstva, a osobito iz Francuske, ta ko da ne znam bi li se zbog novca (tog novca koji ipak openito ne preziru) odluili ne to promijeniti u postupku koji su nauili od svojih otaca*. III. Ne znajui ni govedo utoviti, ni vunu upotrebljavati, ni krave musti (Majorkanac m rzi mlijeko i maslac jednako kao to prezire obrte); ne znajui uzgojiti dovoljno p en ice da bi se usudili jesti je; ne pristajui uope uzgajati dud i dobiti svilu; "To je ulje tako smrdljivo da se mo e rei kako je na Majorci sve - kue, stanovi, kol a i sve do zraka na poljima - natopljeno tim smradom. Budui da se stavlja u svu h ranu, u svakoj se kui isparava dvaput ili triput dnevno, pa zidovi to upijaju. Va ni u prirodi, ako ste se izgubili, trebate samo ra iriti nosnice, pa ako miris odu rna ulja dopre s povjetarcem, mo ete biti sigurni da ete iza hridi ili ispod polja kaktusa naii na neku naseobinu. Ako vas na najdivljijem i najpustijem mjestu taj miris i dalje prati, podignite glavu, vidjet ete na stotinu metara od vas otoanina kako se na magarcu spu ta brdom i pribli ava vam se.To nije ni ala ni pretjerivanje; to je prava istina. 87 zanemariv i stolarski obrt neko vrlo razvijen, a danas posve zaboravljen; nemajui ko nja ( panjolska majinski prisvaja svu drjebad s Majorke za svoju vojsku, pa slijedi da miroljubivi otoani nisu tako glupi da bi radili za kraljevsku konjicu); ne sma trajui nu nim da imaju cestu, neki prohodan put na itavom otoku, jer je pravo izvoza prepu teno hiru vlade koja se nema vremena baviti takvim triarijama, Majorkanci su vegetirali i nisu vi e imali to raditi osim izmoliti krunicu i krpati hlae, u jadni jem stanju od Don Kihotovih, njihova za titnika u bijedi i ponosu, ali onda je do la svinja i sve spasila. Izvoz tog etverono ca je bio dopu ten, i novo doba, doba spasa , je zapoelo. Majorkanci e u budunosti nazvati ovo stoljee dobom svinje, kao to muslimani u svojoj povijesti imaju doba slona. Sada maslina i roga vi e ne le e na zemlji, kaktusov plod ne slu i vi e kao igraka djeci, a kuanice ue kako spremiti bob i krumpir. Svinja vi e ne dopu ta rasipanje, jer svinja ne pu ta da se i ta izgubi; najljep i je to primjer velikodu ne pro -drljivosti povezane s jednostavno u ukusa i navika koju se mo e priu titi narodima. A na Majorci ona u iva i u pravima i u povlasticama koje se dosad nije ni pomi ljalo ponuditi ljudima. Nast ambe su pro irene, prozraene, voe koje je gnjililo na zemlji pokupljeno je, prebrano i spremljeno, a plovidba parobrodom, koju se smatralo suvi nom i nerazumnom, uspo stavljena je izmeu otoka i kopna. Ja sam dakle zahvaljujui svinjama mogao posjetiti otok Majorku, jer da sam prije tri godine pomislio tamo otii, zbog duga i opasna puta obalnim brodiima odustao bi h od te zamisli. Ali od trenutka izvoza svinja, civilizacija je poela prodirati. U Engleskoj su kupili mali parobrod13, nedovoljno velik da se bori protiv sjever nih vjetrova koji su tako stra ni na ovim obalama, ali koji, kada je mirno vrijeme , tjedno u Barcelonu prevozi dvjesto svinja i nekoliko putnika. 13 Zvao se El Mallorqun jer je lik na provi predstavljao Majorkanca u narodnoj no n ji. Taj je brod plovio od otoka do kopna osamnaest sati. 88 Lijepo je vidjeti s kolikom se pozorno u i nje no u postupa prema toj gospodi na brodu ( uope ne govorim o putnicima), i s koliko ih se ljubavi iskrcava. Zapovjednik paro broda je vrlo ljubazan ovjek koji se zbog dru enja s tim plemenitim ivotinjama poeo g lasati kao i one pa je poprimio ak pomalo i njihovu neusiljenost. Ako se netko od putnika ali zbog galame koju proizvode, zapovjednik odgovara da je to zvuk zlatn ika koji se okree na tezgi. Ako bi se neka ena odve prenemagala primijetiv i smrad na brodu, njezin je mu tu da joj uka e kako novac ne smrdi, i da bez svinja ona ne bi imala ni svilenih haljina, ni e ir iz Francuske, ni svileni rubac iz Barcelone. Ak o netko ne podnosi putovanje brodom, neka ne poku ava zatra iti ni najmanju pomo od p osade, jer i svinjama je zlo, a taje nelagoda u njih popraena sumornom malaksalo u i odvratno u spram ivota to po svaku cijenu treba suzbiti. I tako, odrekav i se svake su osjeajnosti kako bi sauvao ivot svojih dragih mu terija, zapovjednik se osobno s biem

baca meu njih, a iza njega mornari i pomonici, svak grabei to mu padne pod ruku, net ko eljeznu ipku, drugi komad u adi: u trenu cijelu se nijemu skupinu izvrnutu na bok oinski biuje tako da moraju ustati, pokrenuti se i sna no boriti protiv zlokobna ut jecaja ljuljanja. Kad smo se u o ujku s Majorke vratili u Barcelonu, bilo je nesnosno vrue, pa ipak n am je bilo nemogue nogom kroiti na most. ak i da smo se izlo ili opasnosti da nam nek i namrgoeni prasac odgrize noge, zapovjednik nam zacijelo ne bi uope dopustio da i h ometamo svojom prisutno u. Prvih nekoliko sati bilo je posve mirno, ali usred noi kormilar je primijetio da im je san prilino turoban, i da ih je ini se obuzela mran a melankolija. I tada im je dodijeljeno bievanje, i redovito, svakih etvrt sata, b udili su nas stra ni krikovi i graja, sjedne strane bol i bijes bievanih svinja, a s druge bodrenja zapovjednika i njegovih ljudi i psovke, to ih je u njih izazivao takmiarski duh, pa smo u nekoliko navrata pomislili da krdo pro dire posadu. 89 Kad smo se usidrili, nadali smo se svakako da emo se odvojiti od tako neobina dru tv a, i priznajem da me dru tvo otoana poinjalo gotovo jednako optereivati kao i to drug o, ali nije nam bilo dopu teno da udahnemo zraka sve dok se svinje nisu iskrcale. Mogli smo se ugu iti u na im kabinama, a da se nitko zbog toga ne bi zabrinuo sve do k bi bilo svinja koje treba iskrcati i osloboditi ljuljanja. Ja se uope ne bojim mora, ali netko14 je iz moje obitelji bio opasno bolestan. Pl ovidba, smrad i nesanica nisu pridonijeli ubla avanju njegovih boli. Sva zapovjedn ikova bri nost svela se na to da nas zamoli da ne stavimo bolesnika spavati u najb olju postelju u kabini jer, prema panjolskome vjerovanju, svaka je bolest zarazna , a budui da je na voa ve razmi ljao kako e spaliti le aj na kojemu je bio bolesnik, el je da to bude najlo iji15. Poslali smo ga njegovim svinjama, a petnaest dana posli je kada smo se vraali u Francusku na brodu Phnicien, prekrasnu parobrodu pod na om z astavom, usporeivali smo odanost jednog Francuza i gostoljubivost jednog panjolca. Zapovjednik broda El Mallorquin uskratio je le aj umiruemu putniku, zapovjednik iz Marseillea, smatrajui da na bolesnik nije dovoljno dobro smje ten, skinuo je madrac s vlastite postelje da bi mu ga dao... Kad sam htio platiti na e putovanje, Franc uz je primijetio da sam mu dao previ e, panjolac mije naplatio dvostruko. Ne izvodim iz toga zakljuak da je ovjek iskljuivo dobar na jednoj strani svijeta, n i iskljuivo zao na drugoj. Du evno zlo u ljudi samo je rezultat materijalnoga zla. Patnja stvara strah, nepovjerenje, prijevaru, borbu u svakome smislu. panjolac je neznalica i praznovjeran; slijedi da vjeruje u zarazu, boji se bolesti i smrti, nedostaje mu vjere i milostivosti. - Bijedan je i iscrpljen porezom; slijedi da je gramziv, sebian, "Chopin. 15 panjolski su lijenici, upueniji u te stvari od francuskih kolega, su icu (tada se jo nije govorilo tuberkuloza) smatrali zaraznom bole u, pa su vladali vrlo strogi pr opisi spaljivanja bolesnikova le aja i njegove posteljine. Ali Chopin je vjerovao da boluje samo od laringitisa. 90 r r podao sa strancem. U povijesti vidimo da je u trenucima kada je trebao biti uzvi e n, pokazao da je uzvi enost u njemu, ali on je samo ovjek, a u osobnomu ivotu, kada o vjek mora podlei, on i podlegne. Potrebno mi je da to naelno izrazim prije nego ponem pripovijedati o ljudima kakvi su mi se prikazali na Majorci, jer se isto tako nadam da ne moram vi e govoriti o maslinama, kravama i prascima. I sama du ina teksta ne odaje ba neki dobar ukus. M olim da mi oproste oni koju su se mogli osobno smatrati povrijeenima; poinjem sada svoje pripovijedanje ozbiljno shvaati, jer vjerovao sam da moram samo korak po k orak slijediti g. Laurensa prema njegovoj knjizi, a vidim da e me salijetati mnog a razmi ljanja dok u sjeanjima ponovo prolazim neravnim putovima Majorke. IV. No, budui da se uope ne razumijete u slikarstvo, rei e mi, to imate dovraga tu inif6? - Htio bih itatelja to manje kljukati sobom i svojim bli njima; govorei o onome to sam vidio na Majorci, bit u ipak prinuen esto rei ja i mi; ja i mi, rije je o sluajnoj su bjektivnosti bez koje se objektivnost Majorke uope ne bi iskazala u nekim, za itat elja, mo da korisnim aspektima. Molim dakle itatelja da na moju osobnost gleda kao

na ne to posve pasivno, kao na dalekozor pomou kojega e moi promatrati to se dogaa u ti m dalekim krajevima o kojima se esto poslovino ka e: "Radije vjerujem nego da tamo p utujem." Molim ga i da bude uvjeren kako ga nemam namjeru zainteresirati za dogaa je povezane sa mnom. Opisujui ih tu cilj mi je u neku ruku filozofski; i kada 16 U izvorniku "que diable alliez-vous faire sur cette maudite galereV - aluzija na poznati prizor iz Moliereova komada Scapinove spletke {Fourberies de Scapin, drugi in, sedmi prizor). Budui da kroatofonom itatelju taj izraz ne mora nu no biti tako poznat, odluili smo se u prijevodu poslu iti Dr ievim upitom "Pomete, to ima tu ini ?" (Dundo Maroje, prvi in, esti prizor). Op.prev. 91 budem svoju misao oblikovao u tome smjeru, odat e mi priznanje uoiv i da ni najmanje nisam unio sebe. Rei u dakle bez okoli anja svome itatelju to sam imao tamo init, i evo ukratko: elio sa putovati. - A i ja u, sa svoje strane, postaviti pitanje itatelju:"Kad putujete, dragi itatelju, zbog ega putujete?" ujem va odgovor koji u izrei umjesto vas: "Putujem zbog putovanja samog." - Dobro znam da je putovanje samo po sebi u itak, ali, na kraju krajeva, tko vas tjera na taj skup, zamoran, katkad i opasan, a uvijek bez brojnim razoaranjima posut u itak? - Potreba za putovanjem. - E pa, dobro! Recite m i onda kakva je ta potreba, zbog ega smo njome vi e-manje svi opinjeni, i za to joj sv i podlije- emo, ak i nakon to smo toliko i toliko puta spoznali da nas nadvisuje i n e ispu ta ni sa im zadovoljna? Ako mi ne elite odgovoriti, bit u slobodan to uiniti umjesto vas. To je zbog toga to nam u ovo doba nigdje nije stvarno dobro, a od svih lica koje ideal poprima (il i, ako vas zamara ta rije, osjeaj za bolje), putovanje je jedno od najdra esnijih i najvarljivijih. Sve ide naopako u slu benome svijetu: oni koji to nijeu osjeaju to d ublje i gore od onih koji potvruju. Pa ipak, bo anstvena nada se nikada ne predaje n astavljajui svoje djelo u na im jadnim srcima, ulijevajui nam uvijek taj osjeaj za bo lje, to traganje za idealnim. Nemajui ak naklonost spram onih koji ga brane, dru tveni poredak ne zadovoljava niko ga od nas, i svatko ide tamo kamo mu se svia. Netko se baca na umjetnost, drugi n a znanost, a veina se veseli kako zna i umije. Svi, kad imamo malo slobodna vreme na i novca, putujemo, ili bolje reeno, bje imo, jer nije rije toliko o tome da se pu tuje, koliko da se ode, shvaate? Tko to od nas nema neku bol koju eli zaboraviti i li neki teret kojeg se eli otresti? Nitko. Nitko tko nije obuzet poslom ili zabavljen lijeno u nije u stanju, tvrdim, dugo ost ati na jednome mjestu, a da ne pati ili da ne udi za promjenom. Ako je netko sret an (a za to danas treba biti velik ili kukavica), zami lja da putovanjem dodaje ne t o svojoj srei; ljubavnici, mladenci odlaze u vicarsku i 92 Italiju isto kao i besposliari i hipohondriari. Jednom rijeju, svatko tko se osjea d a ivi ili pak da propada, opsjednut je groznicom Lutajueg ida, i brzo odlazi nekamo daleko potra iti neko gnijezdo gdje e ljubiti, ili neko skrovi te gdje e umrijeti. Daleko od toga da govorim protiv kretanja stanovni tva, i da u budunosti zami ljam lj ude vezane za domovinu, zemlju, kuu, kao hobotnice za spu vu! Ali ako razum i duh m oraju napredovati usporedno s industrijom, ini mi se da eljeznica nije namijenjena da s jednog na drugi kraj zemaljske kugle eu ljudi koji pate od tjeskobe ili ih i zjeda boleiv rad. elim zami ljati sretniji ljudski rod, stoga smireniji i pros-vjeeniji, koji vodi dva ivota; jedan bez kretanja zbog sree kunog ognji ta, graanskih du nosti, marljivih promi janja, filozofske pribranosti; i drugi aktivniji, zbog estite razmjene koja e zami jeniti sramni promet robe koji zovemo trgovanjem, zbog nadahnua umjetno u, znanstven ih istra ivanja i naroito irenja ideja. Jednom rijeju, ini mi se da je svrha putovanja potreba za kontaktom, odnosom i ugodnom razmjenom meu ljudima, i da ne bi trebal o biti u itka tamo gdje nema du nosti. ini mi se, naprotiv, da veina nas danas putuje u potrazi za tajanstveno u, izdvajanjem i s nekom vrstom nepovjerenja koje dru tvo na ma slinih namee na im osobnim, bilo blagim, bilo munim dojmovima. to se pak mene tie, krenuo sam na put da bih zadovoljio potrebu za odmorom koju sa m osjeao u tom osobitomu razdoblju. Budui da za sve na svijetu nedostaje vremena, pomislio sam jo jednom da u, ako dobro budem tra io, nai neko mirno, izdvojeno mjesto gdje neu morati ni pisati raune, ni itati novine, ni primati goste; gdje u moi staln

o biti u kunom haljetku, gdje e dani trajati dvanaest sati, gdje u se moi osloboditi svih du nosti lijepa pona anja, izdvojiti se od kretanja duha koji nas sve zamara u Francuskoj, i posvetiti se godinu ili dvije prouavanju povijesti i uiti iz princi pa svoj jezik sa svojom djecom. 93 Tko od nas nije ma tao o tom sebinom snu da jednog lijepog jutra napusti svoje stva ri, navike, znanja pa i prijatelje kako bi oti ao na neki oaravajui otok ivjeti bez b riga, bez zanovijetanja, bez obveza, i svakako bez novina? Mo e se ozbiljno rei da je novinarstvo, ta prva i posljednja stvar, kao stoje navod no rekao Ezop, stvorilo ljudima posve nov ivot, pun napretka, prednosti i briga. Taj glas ovjeanstva koji nam svako jutro nakon buenja dolazi ispripovijedati kako j e ovjeanstvo pro ivjelo prethodni dan, objavljujui as velike istine, as u asne la i, ali ijek bilje ei svaki korak ljudskoga bia, i ogla avajui svaki sat ivota u zajednici, nije li to ne to zbilja veliko, unato svim mrljama i bijedama kojima obiluje? Ali istodobno, dok je to nu no za cjelokupnost na ih misli i djelovanja, nije li str a no i odvratno baviti se detaljem kad je borba svuda oko nas, i kada protjeu tjedn i, mjeseci u vrijeanju i prijetnji, a da se ne rasvijetli ni jedno pitanje, da se osjetno ne uoi neki napredak? A u tom oekivanju koje se doima to dulje to nam se p odrobnije prikazuju sve faze, ne obuzima li nas elja, nas, druge umjetnike koji u ope nemamo kormilo u rukama, da se uspavamo u utrobi broda, i da se probudimo tek poslije nekoliko godina kako bismo pozdravili novi kontinent kamo nas vode? Da, uistinu, kad bi to bilo mogue, kad bismo se mogli odrei ivota u zajednici, i iz dvojiti se od politike na neko vrijeme, bili bismo po povratku zapanjeni napretk om koji se dogodio daleko od na ega pogleda. Ali to nam nije dano; pa kad bje imo od aktivnog ivota ne bismo li na li zaborav i odmor kod nekih ljudi sporijeg koraka i ne tako ustra duha kao stoje na , patimo tamo od boli koje nismo mogli predvidjeti , i kajemo se to smo napustili sada njost zbog pro losti, ive ljude zbog mrtvih. Evo jednostavno o emu e biti rijei u tekstu moga pripovijedanja, i zbog ega se laam p isanja, premda mi to uope nije ugodno, i premda sam na poetku obeao samome sebi 94 da se stoje mogue vi e klonim osobnih dojmova; ali sada mi se ini da bi ta lijenost bila kukaviluk, pa se povlaim. V. Stigli smo u Palmu u studenom 1838. po vruini koja se mo e usporediti s na om u lipnj u. Napustili smo Pariz petnaest dana prije toga po vrlo hladnom vremenu; nakon to smo osjetili prve nalete zime, bilo nam je veliko zadovoljstvo ostaviti neprija telja iza sebe. To se zadovoljstvo udvostruilo obilaskom vrlo osobita grada s mno go iznimnih znamenitosti bilo ljepotom, ili rijetko u. Ali uskoro smo se suoili s pote koom da naemo smje taj i shvatili smo da su panjolci koj i su nam preporuili Ma-jorku kao najgostoljubiviji i najbogatiji kraj bili u veli koj zabludi, ba kao i mi. U predjelu tako bliskom velikim europskim civilizacijam a uope nismo oekivali da neemo nai ni jedno svratiste17. Taj nedostatak kratkotrajna smje taja za putnike trebao nas je u jednom potezu pouiti to je Majorka spram ostal oga svijeta, i natjerati nas da se smjesta vratimo u Barcelonu gdje barem postoj i neugodno svratiste patetina naziva Hotel etiriju naroda . U Palmi vas trebaju preporuiti i najaviti kod dvadeset najznaajnijih osoba, i treb ate ekati nekoliko mjeseci ako se elite nadati kakvu krovu nad glavom. Sve to su mo gli za nas uiniti, bilo je da nam osiguraju dvije namje tene, ili radije nenamje tene , sobice na nekom groznome mjestu19 gdje su stranici sretni ako pronau poljski kr evet s mekanim i punim 17 Prema raznim spisima bila su u Majorci etiri prikladna svrati ta. Govori se i o Francuzima, brai Veiret, ali njihovo svratiste ne spominje se ni u jednom vodiu iz toga vremena. 18 Jo i danas taj hotel - Cuatro Naciones - postoji na barcelonskoj Ram-bli. 19 etvrt u kojoj se smjestila George Sand nastanjivali su olo i cigani, a podsjeala je na umeze Londona i Pariza o kojima su pisali Walter Scott i Victor Hugo. Taj bijedni pansion bio je smje ten nedaleko luke, calle de la Marina (danas avenida A ntonio Maura). 95 madracem poput kamena, slamnati stolac, a od hrane uraunati su papar i e njak.

Za manje od sata mogli smo se uvjeriti da bi nas poprijeko gledali da se nismo o du evili tim prijemom, da bi nas dr ali neuljudnima i svadljivcima, ili bi nas u naj manju ruku sa alije-vali kao budale. Jadan onaj koji sa svime nije zadovoljan u pan jolskoj! I najmanjom grimasom koju biste pokazali pro-na av i neku gamad u postelji i korpione u juhi navukli biste na sebe najdublji prezir i ope zgra anje. Dobro smo, dakle, pazili da se ne po alimo, i malo-pomalo shvatili smo otkud taj nedostatak sredstava i taj oiti nedostatak gostoljubivosti. Osim to na Majorci nije bilo aktivnosti ni energije zbog graanskog rata koji je ve dugo potresao panjolsku, nije u to doba bilo nikakva kretanja stanovni tva s otoka na kopno. Majorka je koliko je najvi e mogla primila izbjeglice iz panjolske, a sta rosjedioci, rasuti po svojim kuama, dobro su pazili da ih ne napu taju u potrazi za pustolovinama i udarcima u matinoj zemlji. Tim uzrocima treba pridodati nepostojanje industrije, pa carine koje svaki predm et nu an za ivot opterete prekomjernom pristojbom*. Palma je prilagoena odreenom broj u stanovnika; postupno kako se stanovni tvo poveava, malo se stisnu, i uope se ni ta n e gradi. U tim stanovima ni ta se ne obnavlja. Osim kod dvije ili tri obitelji, po kustvo je isto kao i prije dvjesto godina. Nije im poznato ni carstvo mode, ni po treba za rasko i, kao ni za ugodnostima ivota. S jedne strane * Za pravo unosa glasovira koji smo dali dopremiti iz Francuske tra ili su nas 700 franaka; toliko je gotovo ko tao taj instrument. eljeli smo ga vratiti, ali nam to nije bilo dopu teno; zabranjeno je zadr avanje predmeta u luci do nove odredbe; otp remiti ga izvan grada (mi smo bili na selu), kako bi se barem izbjeglo plaanje pr ava na ulaz, to je razliito od carinskih pristojbi, bilo je pak protivno zakonima; ostaviti ga u gradu, kako bi se izbjeglo plaanje prava na izlaz, to se razlikuje od prava na ulaz, to se nije moglo; baciti ga u more, jedva da smo i na to imali pravo. Poslije petnaest dana pregovaranja, postigli smo da umjesto izlaska s jedne stra ne grada, izae na drugu, i tako smo pro li s oko 400 franaka. 96 vlada ravnodu nost, a s druge pote koe; ostaje se na tome. Imaju samo ono nu no, ali ni t a previ e. A i sva gostoljubivost svodi se na rijei. Postoji jedna reenica tipina za Majorku, kao i za itavu panjolsku, kojom se oslobaaju du nosti da ne to posude; ka e se da je sve ponueno: Kua i sve u njoj vam je na raspola ganju. Ne mo ete pogledati ni jednu sliku, dotaknuti neku tkaninu, podignuti stola c, a da vam savr eno ljupko ne ka u: Es a la disposicin de usted20. Ali pazite da to ne prihvatite, pa makar se odnosilo i na jednu iglu, jer bila bi to gruba neumje snost. Poinio sam jednu nepristojnost toga tipa im sam stigao u Palmu, i mislim da se nik ad neu iskupiti u oima marki-za ****. Predstavili su me vrlo lijepo tom lavu iz Pa lme, pa sam pomislio da mogu prihvatiti njegovu koiju za etnju. Ponuena mi je na vr lo ljubazan nain! Ali sutradan mi je njegovo pisamce dalo do znanja da sam prekr io sva pravila lijepa pona anja, pa sam po urio vratiti opremu, a da se njome nisam ni poslu io. Nai ao sam ipak i na iznimke toga pravila, ali rije je o osobama koje su putovale i koje su, poznavajui dobro svijet, stvarno pripadale svim zemljama. Ako su neki p redani uslu -nosti i iskrenosti zbog dobrote svoga srca, nitko (nu no je to rei kako bi ustanovili kakvu su muku carina i nedostatak industrije donijeli toj tako bog atoj zemlji), nitko ne bi mogao ustupiti ni kutak svoga doma, a da ne izazove to like probleme i tolika odricanja pa bismo uistinu bili nepristojni da to ne prih vatimo. Te njihove pote koe dobro smo upoznali dok smo tra ili smje taj. Bilo je nemogue u itavom e gradu pronai jedan jedini useljivi stan. Stan u Palmi sastoji se od etiri posve gola zida, bez vrata i prozora. U veini graa nskih kua nema ostakljenih prozora, a kad se elite doepati te blagodati, i te kako nu ne zimi, treba20 Neispravno: trebalo bi biti Esta umjesto Es. 97 te dati napraviti okvir. Svaki stanar, kad seli (a uope ne sele) odnosi dakle pro zore, brave i sve do arki na vratima. Njegov nasljednik ih je du an poeti postavljat i, osim ukoliko ne eli ivjeti na vjetrometini, a to je vrlo ra ireno u Palmi.

Potrebno je, naime, barem est mjeseci kako bi se dali napraviti ne samo prozori i vrata, nego i kreveti, stolovi, stolci, naposljetku sve, tako jednostavno i pri prosto. Vrlo je malo radnika, ne dolaze brzo, nedostaje im alata i materijala. I ma uvijek neki razlog zbog ega se otoani tu ne ure. ivot je tako dug! Treba biti Fra ncuz, to jest ekstravagantan i bijesan, pa tra iti da neka stvar bude smjesta goto va. A ako ste ve ekali est mjeseci, za to ne biste ekali i daljnjih est? A ako niste za dovoljni zemljom, za to ostajete? Jeste li nekome tu potrebni? Snai e se i te kako b ez vas. Mislite da ete sve preokrenuti? Oh, ba ! Mi drugi, vidite, pu tamo da se ne to ka e i radimo po svome. "Ali ne mo e li se doista ni ta iznajmiti? - Iznajmiti? to to z nai? Iznajmiti pokustvo? Ima li ga previ e da bi ga se iznajmljivalo? - Ali ima li g a na prodaju? - Prodaju? Trebalo bi da svega ima dovoljno. Imamo li vi ka slobodnog vremena da b i unaprijed radili pokustvo? Ako elite, dopremite ga iz Francuske, kad u toj zemlj i ima svega." - Ali ako ga elimo dopremiti iz Francuske, trebamo ekati barem est mjeseci i platit i pristojbe. Ili naime, kad smo uinili tu glupost i do li smo ovamo, je li jedini n ain da to popravimo da odemo? - To bih vam ja savjetovao, ili se ipak strpite, st rpite se; mucho calma, to je mudrost na otoku Majorci. Htjeli smo taj savjet iskoristiti, ali tada su nam, svakako u dobroj namjeri, uin ili medvjeu uslugu prona av i nam ladanjsku kuu za iznajmljivanje. Bila je to vila nekoga bogata a koji nam je, za na e pojmove, po vrlo umjerenoj cije ni, ali prilino visokoj za njihove (oko sto franaka mjeseno) ustupio cijelu kuu. Bi la je namje tena kao i svi ljetnikovci u tome kraju. Uvijek poljski ili drveni kre veti obojani u zeleno, neki imaju dva postolja na koja se stavljaju dvije daske i tanak madrac, slamnati stolci, stolovi od neobraena drveta, zidovi goli obijelj eni vapnom, kao 98 vrhunac rasko i, ostakljeni prozori u gotovo svim sobama, i konano, umjesto slika, u prostoriji koju su zvali primaa soba, etiri u asne prednje strane kamina kao one k oje viamo u na im najbijednijim seoskim svrati tima, a senor Gmez, na stanodavac, bio j e toliko neiskusan da ih je bri no uokvirio kao dragocjene bakroreze ne bi li njim a ukrasio zidne oplate svoga dvorca. Kua je meutim bila prostrana, prozrana (previ e) , s dobrim rasporedom, i u vedrom ambijentu, u podno ju zaobljenih i plodnih plani na, u dnu bujne ravnice koja zavr ava utim zidinama Palme, masom njezine katedrale i svjetlucavim morem na obzoru. Prvi dani koje smo proveli u tom utoi tu bili su prilino dobro ispunjeni etnjom i bla gim lutanjem na to su nas pozivali predivno podneblje, te dra esna i nama posve nov a priroda. Nikad nisam bio uistinu daleko od svoje zemlje, premda sam veliki dio ivota prove o na putu. Prvi sam put dakle vidio vegetaciju i tlo bitno drukije od onih koje s ureemo u na im umjerenim klimatskim podrujima. Kad sam bio u Italiji, oti ao sam na to skanske pla e, i velebna predod ba koju sam stvorio o tim krajevima sprijeila me da u i vam u njihovoj pastoralnoj ljepoti i vedroj ljupkosti. Na obalama Ama mislio sam da sam na obalama Indre, i oti ao sam sve do Venecije, a da me ni ta nije ni zaudilo ni ponijelo. Ali na Majorci ni ta nisam mogao usporediti s ve vienim. Ljudi, kue, bi ljke pa sve do najmanjeg kamenia na cesti, izgledalo je posebno. Moja su djeca bil a tako zapanjena da su sve skupljala i zami ljala da e ispuniti kovege tim lijepim k varcnim kamenjem i mramorom i aranim svim bojama kojim poploavaju sve ograene prosto re. Pa i seljani, vidjev i nas da skupljamo ak i suho granje, smatrali su nas, neki ljekarnicima, a drugi pravim idiotima. 99 VI. Veliku raznolikost otok duguje neprestanu kretanju kataklizmama izrovana i izmuen a tla. U kraju u kojemu smo mi tada ivjeli, zvanom Establiments, na nekoliko milj a do obzora izmjenjivali su se vrlo razliiti prizori. Oko nas su svi usjevi na plodnoj zemlji bili rasporeeni u velike terasaste gredic e razbacane po bre uljcima. Te obraene terasaste povr ine, uobiajene na svim dijelovim a otoka kojima neprestance prijete ki e i iznenadne poplave, pogoduju stablima pa se kraj doima kao sjajno njegovan vonjak. Nama desno, postupno su se uzdizala brda ca od pa njaka u blagom usponu sve do plani

ne prekrivene jelama. U podno ju tih planina zimi i za olujna vremena ljeti tee gor ski potok koji je po na emu dolasku bio samo neuredno ljunko-vito korito. Ali gusta mahovina koja je pokrivala to kamenje, mostii pozelenjeli od vlage, slomljeni po d snagom bujica i skriveni ispod spu tenog granja vrba i topola, isprepletanje tih lijepih vitkih i gustih stabala koja su se naginjala stvarajui kolijevku zelenil a s jedne na drugu obalu, tanki mlaz vode koji je be umno tekao meu trstikom i mirt om, i uvijek skupine djece, ena i koza sagnutih po tajanstvenim kotlinama davali su tom kraju ne to velianstveno za slikanje. Svaki smo dan i li u etnju po koritu poto ka i taj smo dio krajolika zvali Poussin, jer nas je ta slobodna priroda, elegan tna i ponosna u svojoj melankoliji podsjeala na predjele koje je, ini se, taj veli ki majstor posebno cijenio. Nekoliko stotinjaka metara od na eg osamljenog obitava-li ta, potok se ravao na vi e ru kavaca i inilo se kao da mu se tok gubi u dolini. Masline i rogai zbijali su svoje grane iznad obraene zemlje dajui tome plodnom kraju izgled ume. Na mnogim uzvisinama uz rub toga umovitog tla uzdizale su se drvenjare sa slamnat im krovom u velikom stilu, premda liliputanski malene. Ne mo e se ni zamisliti kol iko su a, spremi ta, tala, dvori ta i vrtova jedan pages (seljak posjednik) nagomila na jutru zemlje i kakav ga nutarnji ukus 100 vodi u tako hirovitom rasporeivanju. Kuica je veinom na dva kata s ravnim krovom ko ji izboenim rubom zasjenjuje probijenu galeriju kao niz zupastih otvora koji bi na dvisivali firentinski krov. Taj simetrini vrh daje sjajan i sna an izgled i najslab ijim i najsiroma nijim zdanjima, a golemi grozdovi kukuruza koji se su e na zraku, o bje eni izmeu otvora galerije, tvore te ki vijenac isprepleten crvenom i jantar- utom b ojom pa se doima nevjerojatno bogato i kieno. Oko kuice obino se uzdi e visoka ivica o d kaktusa s neobinim indijskim smokvama koje se isprepleu kao zid i tite protiv vje tra i hladnoe krhka skloni ta od algi i trstike to slu e za zatvaranje ovaca. Budui da se seljani meusobno ne potkradaju, svoja imanja zatvaraju samo takvom pregradom. Mno tvo stabala lje njaka i narani okru uje vrt u kojem uzgajaju samo papriku i rajicu, ali sve ima predivnu boju i esto, kao kruna lijepoj slici koju sainjava takvo obit avali te, samo jedna palma iri u sredini svoj dra estan suncobran, ili se sa strane, poput kakve lijepe perjanice, ljupko naginje. Taj je kraj meu najbujnijim na otoku, a razloge koje navodi g. Grasset de Saint-S auveur21 u svojoj knjizi Putovanje po Balearima potvruje ono to sam prethodno reka o o nedostatku kulture na Majorci. Primjedbe tog visokoga carskog slu benika iz 18 07. o ravnodu ju i neznanju pagesa s Majorke navele su ga da proui uzroke. Na ao je d va glavna. Prvi, veliki broj samostana koji su odvlaili ve ionako malobrojno stanovni tvo. Ta j e pote koa uklonjena zahvaljujui energinoj naredbi g. Mendizabala22, to mu vjernici s Majorke nikada nee oprostiti. Drugi se odnosi na duh servilnosti koji u njih vlada i zbog kojega se zatvaraju u slu bi bogatih i plemia. Ta zloporaba 21 Francuski konzul na Balearima u vrijeme Carstva (1804-1814) pod Napoleonom I. 22 Don Juan Mendizabal za svoga je kratkog slu bovanja (1835-1836) donio naredbe k ojima se ukidaju samostani. Na otoku je tada bilo oko 750 redovnika i 350 redovn ica, ili 7 na 1000 stanovnika, to i nije veliki postotak kako to prikazuje George Sand. 101 jo je u punoj snazi. Svaki aristokrat na Majorci ima brojnu svitu koju jedva svoj im prihodima mo e izdr avati i koja mu ne omoguuje nikakvo blagostanje; nemogue je ima ti lo iju poslugu od te vrste poasnih sluga. Kad se pitate na to ovda nji bogata sve mo e potro iti prihod u zemlji u kojoj nema ni rasko i ni isku enja bilo koje vrste, posta je vam jasno tek kada mu vidite kuu punu svakakvih besposliara oba spola koji zauz imaju dio kue namijenjen u te svrhe, a koji, im su godinu dana u slu bi gospodara, i maju do ivotno pravo na stan, odjeu i hranu. Oni koji ele napustiti slu bu, mogu to uin iti odustajui od nekih prednosti, ali obiaj im dopu ta da i dalje svakoga jutra dou j esti okoladu sa svojim biv im kolegama, i da, kao Sancho kod Gamachea23, sudjeluju u svim kunim slavljima. Na prvi pogled ti se obiaji doimaju patrijarhalnima, i u isku enju smo diviti se re publikanskom osjeaju koji vlada tim odnosima gospodara i sluge, ali uskoro shvaamo

da je rije o republikanstvu na nain drevnoga Rima, i da su te sluge mu terije koje lijenost ili bijeda ve u za ta tinu gospodara. Prava je rasko na Majorci imati petnae stom slu inadi, a kua ih je u stanju primiti najvi e dvoje. A kad vidite prostranstva neobraene zemlje, napu tene obrte i svaku ideju o napretku zakoenu zbog budala tine il i nehaja, ne znate koga bi vi e prezirali, gospodara koji potie i nastavlja na taj nain moralno srozavanje sebi ravnih, ili slugu koji vi e voli poni avajue besposliarenj e od posla koji bi mu priskrbio nezavisnost dostojnu ljudskoga dostojanstva. Dogodilo se ipak da su zbog poveanja tro kova i smanjenja prihoda bogati posjednici odluili suzbiti nemar svojih zakupnika i nerad svojih radnika. Prodali su dio ze mlje do ivotno seljanima, a g. Grasset de Saint-Sauveur se uvjerio da je na svim v elikim imanjima na kojima su isku ali taj nain naizgled neplodna zemlja dala takav golem prinos ljudima zainteresiranima za obraivanje da su za nekoliko godina ugov orne strane obostrano odahnule. 23 U poznatoj epizodi vjenanja u Cervantesovu romanu. 102 Predvianja g. Grasseta su se posve obistinila i danas je regija Establiments, izm eu ostalog, postala veliki vrt; stanovni tvo joj se povealo, podignute su mnoge kue p o bre uljcima, a seljani su stekli odreenu vje tinu koja ih jo uvijek nije umnogome pr osvijetlila, ali koja im je razvila radnu sposobnost. Trebat e jo mnogo godina da Majorkanac postane aktivan i radi an, pa ako e morati, kao i mi, proi bolnu fazu od trpkosti do osobna dobitka kako bi shvatio da jo nije tu cilj ovjeanstva, mo emo mu o staviti njegovu gitaru i krunicu da ubija vrijeme. Ali bolja sudbina zacijelo oek uje te djetinjaste narode koje emo uputiti u pravu civilizaciju, a da im neemo pri tom predbacivati to smo sve uinili za njih. Nisu dovoljno veliki da bi prkosili r evolucionarnim olujama koje smo zbog osjeaja savr enstva podigli visoko. Sami, osuiv ani, ismijavani i pobijeeni uinili smo goleme korake, a halabuka na ih velebnih bita ka nije iz sna trgnula te male narode koji usred Mediterana spavaju nadomak na ega topa. Doi e dan kad emo im prirediti kr tenje pravom slobodom, a oni e sjesti na gozb u kao oni koji dolaze u posljednji tren. Naimo rije za na u dru tvenu sudbinu, ostvari mo na e naj-uzvi enije snove, i dok susjedni narodi budu malo po malo ulazili u na u r epublikansku crkvu, ti nesretni otoani, koje njihova slabost neprestano kao plije n nudi maehinskim narodima da se za njih otimaju, dotrat e u na u zajednicu. U oekivanju toga dana kada emo prvi u Europi proglasiti zakon o jednakosti za sve ljude i nezavisnosti za sve narode, svijetom vlada zakon najjaega u ratu ili najl ukavijeg u diplomaciji; pravo ljudi samo je rije, a svi izdvojeni i skueni narodi, poput Transilvanaca, Turaka ili Maara24, dopu taju da ih pro dre pobjednik. Kad bi tako uvijek moralo biti, ne bih Majorkanci ma ni panjolsku, ni Englesku, pa ak ni Francusku po elio kao tutora, i bilo bi mi po sve svejedno 24 La Fontaine, basna Lopovi i magarac. 103 jo je u punoj snazi. Svaki aristokrat na Majorci ima brojnu svitu koju jedva svoj im prihodima mo e izdr avati i koja mu ne omoguuje nikakvo blagostanje; nemogue je ima ti lo iju poslugu od te vrste poasnih sluga. Kad se pitate na to ovda nji bogata sve mo e potro iti prihod u zemlji u kojoj nema ni rasko i ni isku enja bilo koje vrste, posta je vam jasno tek kada mu vidite kuu punu svakakvih besposliara oba spola koji zauz imaju dio kue namijenjen u te svrhe, a koji, im su godinu dana u slu bi gospodara, i maju do ivotno pravo na stan, odjeu i hranu. Oni koji ele napustiti slu bu, mogu to uin iti odustajui od nekih prednosti, ali obiaj im dopu ta da i dalje svakoga jutra dou j esti okoladu sa svojim biv im kolegama, i da, kao Sancho kod Gamachea23, sudjeluju u svim kunim slavljima. Na prvi pogled ti se obiaji doimaju patrijarhalnima, i u isku enju smo diviti se re publikanskom osjeaju koji vlada tim odnosima gospodara i sluge, ali uskoro shvaamo da je rije o republikanstvu na nain drevnoga Rima, i da su te sluge mu terije koje lijenost ili bijeda ve u za ta tinu gospodara. Prava je rasko na Majorci imati petnae stom slu inadi, a kua ih je u stanju primiti najvi e dvoje. A kad vidite prostranstva neobraene zemlje, napu tene obrte i svaku ideju o napretku zakoenu zbog budala tine il i nehaja, ne znate koga bi vi e prezirali, gospodara koji potie i nastavlja na taj nain moralno srozavanje sebi ravnih, ili slugu koji vi e voli poni avajue besposliarenj e od posla koji bi mu priskrbio nezavisnost dostojnu ljudskoga dostojanstva.

Dogodilo se ipak da su zbog poveanja tro kova i smanjenja prihoda bogati posjednici odluili suzbiti nemar svojih zakupnika i nerad svojih radnika. Prodali su dio ze mlje do ivotno seljanima, a g. Grasset de Saint-Sauveur se uvjerio da je na svim v elikim imanjima na kojima su isku ali taj nain naizgled neplodna zemlja dala takav golem prinos ljudima zainteresiranima za obraivanje da su za nekoliko godina ugov orne strane obostrano odahnule. 23 U poznatoj epizodi vjenanja u Cervantesovu romanu. 102 Predvianja g. Grasseta su se posve obistinila i danas je regija Establiments, izm eu ostalog, postala veliki vrt; stanovni tvo joj se povealo, podignute su mnoge kue p o bre uljcima, a seljani su stekli odreenu vje tinu koja ih jo uvijek nije umnogome pr osvijetlila, ali koja im je razvila radnu sposobnost. Trebat e jo mnogo godina da Majorkanac postane aktivan i radi an, pa ako e morati, kao i mi, proi bolnu fazu od trpkosti do osobna dobitka kako bi shvatio da jo nije tu cilj ovjeanstva, mo emo mu o staviti njegovu gitaru i krunicu da ubija vrijeme. Ali bolja sudbina zacijelo oek uje te djetinjaste narode koje emo uputiti u pravu civilizaciju, a da im neemo pri tom predbacivati to smo sve uinili za njih. Nisu dovoljno veliki da bi prkosili r evolucionarnim olujama koje smo zbog osjeaja savr enstva podigli visoko. Sami, osuiv ani, ismijavani i pobijeeni uinili smo goleme korake, a halabuka na ih velebnih bita ka nije iz sna trgnula te male narode koji usred Mediterana spavaju nadomak na ega topa. Doi e dan kad emo im prirediti kr tenje pravom slobodom, a oni e sjesti na gozb u kao oni koji dolaze u posljednji tren. Naimo rije za na u dru tvenu sudbinu, ostvari mo na e naj-uzvi enije snove, i dok susjedni narodi budu malo po malo ulazili u na u r epublikansku crkvu, ti nesretni otoani, koje njihova slabost neprestano kao plije n nudi maehinskim narodima da se za njih otimaju, dotrat e u na u zajednicu. U oekivanju toga dana kada emo prvi u Europi proglasiti zakon o jednakosti za sve ljude i nezavisnosti za sve narode, svijetom vlada zakon najjaega u ratu ili najl ukavijeg u diplomaciji; pravo ljudi samo je rije, a svi izdvojeni i skueni narodi, poput Transilvanaca, Turaka ili Maara24, dopu taju da ih pro dre pobjednik. Kad bi tako uvijek moralo biti, ne bih Majorkanci ma ni panjolsku, ni Englesku, pa ak ni Francusku po elio kao tutora, i bilo bi mi po sve svejedno 24 La Fontaine, basna Lopovi i magarac. 103 to e biti s njima kao i kakvu to udnu civilizaciju donosimo u Afriku25. VII. Bili smo tri tjedna u Establimentsu kad su poele ki e. Do tada smo imali prekrasno vrijeme; limuni i mirta su jo cvali, a poetkom prosinca ostao sam na otvorenoj ter asi sve do pet sati ujutro prepu ten blagodatima ugodne temperature. Mo ete mi vjero vati, jer ne poznajem nikog zimogroznijeg na svijetu, a zanos lijepom prirodom n ije u stanju osujetiti moju osjetljivost ni na najmanju hladnou. Uostalom, unato l jupkom krajoliku osjenanom mjeseinom i mirisu cvijea koji je dopirao do mene, bdije nje mi uope nije bilo uzbudljivo. Bio sam tamo, ne kao pjesnik u potrazi za nadah nuem, nego kao dokon ovjek koji promatra i slu a. Bavio sam se, sjeam se, skupljanjem i osvje tavanjem zvukova. Sigurno je, i svatko to zna, da svaki kraj ima svoj sklad, svoje biljke, krikove , tajanstvene umove, i taj materijalni jezik stvari nije jedan od najbeznaajnijih znakova koji zapanjuju putnika. Tajanstveno zapljuskivanje vode na hladnim mramo rnim stjenama, te ak i odmjeren korak zbira na obali, o tar i gotovo djetinji krik p oljskih mi eva koji se naganjaju i svaaju po muljevitim ploama, svi neobini i potajni umovi koji blago uznemiruju tmurnu ti inu venecijanskih noi ni po emu ne nalikuju mo notonom umu mora, poviku quin vive26 stra ara i melankolinom napjevu barcelonskih ser enosa27. Lago Maggiore razlikuje se skladom od Genevskoga jezera. Neprestano puc ketanje e era u vicarskim umama ni po emu ne nalikuje pucketanju koje se uje na ledenja cima. Na Majorci je ti ina dublja nego bilo gdje drugdje. Magarci i mazge koji nou pasu p rekidaju je katkad svojim zvoncima 25 Kritika protiv kolonizacije. 26 Quin vive? = Tko ide? 27 Noni uvari koji prolaze ulicama i izvikuju koliko je sati.

104 to odjekuju bla e i melodinlje nego zvonca vicarskih krava. Bolero odjekuje i u najna pu tenijim mjestima i u najtmurnijim noima. Nema seljana bez gitare, koji je u svak o doba ne nosi sa sobom. Sa svoje sam terase uo i more, ali tako udaljeno i slabo da su mi se u sjeanje vraali fantastini i ganutljivi stihovi: ujem, Sve tee. Snujem, Vee. Sve prolazi; Na stazi Se gazi to zvekee23. Na obli njem imanju ula sam vri tanje maloga djeteta, a ula sam i majku koja mu je, da bi ga uspavala, pjevu ila lijep narodni napjev, monoton, tu an, arapski. Ali drugi ne tako pjesniki glasovi podsjetili su me na grotesknu stranu Majorke. Svinje su se probudile i jadikovale na nain koji ne bih znao odrediti. Onda se na zvuk svojih dragih prasaca probudio pages, glava obitelji, kao to se i majka pro budila zbog plaa svoga dojeneta. uo sam ga kako je provirio kroz prozor i ukorio st anovnike obli njega svinjca strogim glasom. Svinje su ga dobro ule, jer su se uti ale . Onda je pages, da bi oito ponovno zaspao, poeo moliti krunicu turobnim glasom ko ji se, ve kako mu je san dolazio ili se osipao, uti avao ili pojaavao kao daleki um v alova. S vremena na vrijeme 28 Stihovi Victora Hugoa iz zbirke Orijentalke (XXVIII) koje Sandova iskrivljeno navodi prema sjeanju: J'coute, Tout fuit. La nuit, Tout passe; L'espace Efface Le bruit. 105 svinje bi ispustile neki divlji krik; pags bi tada ne prekidajui molitvu povisio g las i pokorne bi ivotinje uz odreenim tonom izgovorene rijei Moli za nas i Zdravo M arijo smjesta utihnule. A dijete, ono je zacijelo slu alo otvorenih oiju, prepu teno zaprepa tenosti u kojoj neshvatljivi zvukovi uranjaju u tu nastajuu misao ovjeka u k olijevci, koja se u sebi tako tajanstveno prerauje prije nego to se iska e. Ali najednom, poslije tako vedrih noi, zapoeo je potop. Jednoga jutra, nakon to nas je vjetar svojim dugim jecajima zibao cijelu no, a ki a udarala o stakla, uli smo n akon buenja zvuk potoka koji si je poeo kriti put meu kamenjem korita. Sutradan je b io jo glasniji; dan poslije, valjao je stijene koje su mu smetale na putu. Svi cv jetovi sa stabala su popada-li, a ki a se caklila u na im slabo zatvorenim sobama. Neshvatljivo je kako su malo mjera otoani poduzimali protiv tih napada vjetra i k i e. Njihova iluzija ili razmetanje je tako veliko da posve nijeu te sluajne, ali oz biljne nemilosti njihova podneblja. Dva mjeseca tijekom poplava protiv kojih smo se morali boriti uvjeravali su nas da ki a nikada ne pada na Majorci. Da smo bolj e promotrili polo aj planinskih vrhova i uobiajenog smjera vjetrova, unaprijed bism o se uvjerili o neizbje nim patnjama koje su nas oekivale. Ali ekalo nas je i drugo razoaranje: ono koje sam ve spomenuo kada sam o svome puto vanju poeo pripovijedati poev i od kraja. Jedan od nas se razbolio. Vrlo osjetljive naravi, i izlo en jakoj upali grla, uskoro je osjetio navalu vlage. Kua vjetra (Son Vent na narjeju), vila koju nam je senor Gmez iznajmio, postalaje neprikladna za stanovanje. Zidovi su joj bili tako tanki da se vapno kojim su na e sobe bile obij e-Ijene nadimalo kao spu va. Nikada ni ja sam nisam toliko patio zbog hladnoe premd a u stvari nije bilo jako hladno: ali za nas koji smo se navikli zimi na grijanj e, ta je kua bez ognji ta bila kao ledeni ogrta na ramenima, i osjeao sam se ukoeno. Nismo se mogli naviknuti na zagu ljiv vonj eravnika, pa je na bolesnik poeo patiti i ka ljati. 106 Od toga trenutka postali smo strava i u as za stanovni tvo. Bili smo zara eni su icom, to odgovara kugi u predrasudama panjolske medicine. Neki bogati lijenik koji se, za skromnu naknadu od 45 franaka, usudio doi u kuni posjet izjavio je meutim da to nij e ni ta i nije ni prepisao nekakav lijek. Prozvali smo ga Malvavisco29 zbog njegov a jedinstvena recepta. I jo nam je jedan lijenik uslu no do ao pomoi, ali ljekarna u Palmi bila je tako oskudn

a da smo mogli pribaviti samo u asne lijekove. Uostalom, mora da se bolest pogor ala zbog uzroka koje nikakva znanost ni po rtvovnost nije mogla uspje no suzbiti. Jednoga jutra dok smo bili obuzeti ozbiljnim strahom zbog trajanja tih ki a i bole sti, stoje bilo povezano jedno s drugim, dobili smo pismo od nedru eljubivoga Gome za koji nam je u panjolskome stilu izjavio da dr imo osobu koja dr i bolest to iri zara zu u njegovoj kui i unaprijed prijeti njegovoj obitelji; na temelju ega smo zakljui li da nas je molio da to prije napustimo njegovu palau. Nismo zbog toga jako alili, jer vi e nismo mogli tamo ostati, a da ne strahujemo od potopa u sobama; ali na bolesnik nije bio u stanju da ga se mo e sigurno prenositi osobito u prometnim sredstvima na Majorci i po takvu vremenu. A onda, problem j e bio i kamo poi, jer se glas o na oj su ici brzo pro irio i nismo se vi e mogli nadati d a emo igdje pronai kakav smje taj, pa makar i po cijeni suhoga zlata, pa makar i za jednu no. Dobro smo znali da su uslu ne osobe koji bi nam ponudile smje taj i same bi le pod utjecajem predrasuda i da emo, pribli iv i im se, na njih svaliti prokletstvo koje je visjelo nad nama. Bez gostoprimstva francuskog konzula koji je uinio uda k ako bi nas sve primio pod svoj krov, bili bismo osueni logorovati u nekoj pilji ka o pravi cigani. Dogodilo se i drugo udo, i na li smo utoi te preko zime. U kartuzijanskom samostanu u Valldemosi bio je neki panjolski izbjeglica koji se tamo skrivao bogzna iz kakva politikog 29 Malvavisco = bijeli sljez. 107 razloga. Posjetiv i samostan, zapanjila nas je otmjenost njegova pona anja, melankol ina ljepota njegove ene, rustikalno, ali udobno pokustvo njihove elije. Opila me poe tinost toga samostana. Dogodilo se da je tajanstveni par urno elio napustiti zemlju , i s kolikim su nam odu evljenjem ustupili pokustvo i svoju eliju, s tolikim smo ih mi i preuzeli. Za skroman iznos od tisuu franaka dobili smo potpunu kuansku oprem u, ali takvu kakvu bismo u Francuskoj pribavili za sto kuda, jer su nu ni predmeti rijetki, skupi i te ko je do njih doi na Majorci. Budui da smo tako proveli etiri dana u Palmi, premda se gotovo nisam micao od ognj i ta koje je konzul sreom imao (obilne ki e su i dalje padale), zaustavit u se tu u sv ome pripovijedanju kako bih malo opisao glavni grad Majorke. G. Laurens, koji e g a posjetiti i opisati mu najljep e dijelove sljedee godine, bit e vodi kojega u sada p redstaviti itatelju, jer je mjerodavniji od mene u arheologiji. 108 ITT DRUGI DIO Premda su Mauri etiri stotina godina vladali Majorkom, sauvano je malo pravih trag ova iz njihova doba. U Palmi je ostala samo mala kupaonica30. Od Rimljana ni ta nije ostalo, a od Karta ana samo nekoliko ru evina uz nekada nju prije stolnicu Alcudiju31 i vjerovanje o Hanibalovu roenju za koje g. Grasset de SaintSauveur misli da su otoani izmislili, premda ta injenica nije li ena vjerojatnosti*. No maurski se stil odr ao i u najmanjim zdanjima i bilo je nu no da g. Laurens ispra vi sve arheolo ke pogre ke svojih prethodnika kako neupueni putnici kao ja ne bi povj erovali da na svakome koraku nailaze na ostatke autentine arapske arhitekture. "Uope u Palmi nisam vidio", ka e g. Laurens, "kua koje su se doimale kao da potjeu iz davnina. Najzanimljivije po svojoj gradnji i starosti pripadale su sve poetku XV I. stoljea, ali dra esna i sjajna umjetnost toga razdoblja ne iskazuje se u istom o bliku kao u Francuskoj. Te kue imaju ispod prizemlja samo jedan kat i vrlo nizak tavan**. Ulaz prema cest i ine vrata u polukru nome luku bez ikakvih ukrasa, ali veliina i mnogo kamenih blok ova naslaganih u duge redove pridonose njihovoj velebnosti. Dnevna svjetlost pro dire u velike prostorije prvoga kata preko visokih 30 Vladavina Maura trajala je od 798. do 1229. Ostaci njihova boravka brojniji s u nego to pozivajui se na Laurensa navodi George Sand. 31 U Alcudiji, gradiu 7 km udaljenom od Pollense, ima jo ostataka, ali rimskih ili grko-rimskih. * "Majorkanci pripovijedaju da se Hamilkar, dolazei iz Afrike u Ka-taloniju s tad a noseom enom, zaustavio na rtu otoka gdje je bio sagraen hram posveen Lucini i da s e Hanibal rodio na tome mjestu. Istu priu nalazimo u Dametovoj PovijestiMajorke"

(Grasset, str. 95). "To nisu ba tavani nego su ionice koje tu zovu porchos. 109 prozora podijeljenih doista tankim stupovima to im daje posve arapski izgled. To je toliko istaknuto da sam trebao pregledati vi e od dvadeset kua izgraenih na is ti nain i prouiti ih u svim dijelovima konstrukcije kako bih se uvjerio da ti proz ori nisu izvaeni iz zidova doista bajkovitih maurskih palaa, na to nas primjerom po dsjea Alhambra u Granadi. Samo sam na Majorci nai ao na stupove visoke est stopa i promjera tri palca. Finoa m ramora32 od kojeg su izgraeni, stil ka-pitela koji ih nadvisuje, sve mije to ukaz ivalo na arapsko porijeklo. Ma kako bilo, ti prozori izgledaju jednako lijepo ka o oni izvorni. Tavan, koji ini gornji kat, galerija je ili radije, niz pribli- enih prozora tono po uzoru na one na vrhu Lonje. I naposljetku, vrlo visoki krov na vje to izrezbareni m gredama uva taj kat od ki e ili sunca i dugim sjenama koje baca po kui u kontrastu sa smeom masom krovi ta stvara sa sjajnim nijansama neba zanimljive svjetlosne are. Stubi te, izraeno s mnogo ukusa, smje teno je u dvori tu, u sredi tu kue, i odvojeno je od ulinog ulaza trijemom u kojemu zamjeujemo pilastre s kapitelom ukra enim isklesanim listiima ili nekim grbom kojega podupiru aneli. Tijekom vi e od jednog stoljea poslije renesanse, Major-kanci su u gradnju svojih k ua unijeli veliku rasko . Slijedei isti raspored prostorija, unijeli su u trijemove i stubi ta promjenu stila stoje morala potaknuti arhitektura. Tako posvuda nalazim o toskanske ili dorske stupove; nasloni, ograde daju uvijek skupocjen izgled ari stokratskim obitavali tima. Tu osobitu sklonost ukra avanju stubi ta i to podsjeanje na arapski stil nalazimo i u najskromnijim kuama, ak i kada samo najjednostavnije stepenice vode izravno s uli ce na prvi kat. Tada se svaka stuba pokriva obojanim keramikim ploicama sa sjajnim plavim, utim ili crvenim cvjetiima33." 32 Kamenolomi su u mjestu Santany, 83 km od Palme. 33 Te keramike ploice zovu se azulejos. Navod, koji se nalazi na stranicama 77-80 Laurensova djela, uope nije doslovan. Samo jedan primjer: Laurens pi e "toskanski i li jonski stupovi", a ne "dorski". Ispravak George Sand ini se razboritim. 110 Taj je 6pis vrlo toan i crte i g. Laurensa dobro prikazuju eleganciju tih interijer a peristil kojih bi na im kazali tima poslu io kao lijep, a krajnje jednostavan dekor. Ta mala poploana dvori ta34, i katkad okru ena stupovima kao cortile venecijanskih pa laa, imaju veinom u sredini zdenac vrlo proi ena stila. To dvori te ne izgleda niti se n e koristi kao na a prljava i gola dvori ta. Nikada se tu ne smje- tava ulaz u talu i sp remi te. To su prava unutra nja samostanska dvori ta, mo da uspomena na rimski atrij. Zd enac u sredini oito nadomje ta impluvij35. Kad su ti peristili ukra eni loncima sa cvijeem i zastorima od trstike, istodobno i zgledaju elegantno i ozbiljno, a ovda nja gospoda uope ne razumiju njihovu poetinost , jer neprestano se ispriavaju zbog zastarjelosti svojih kua, a ako se divite njih ovu stilu, oni se smiju uvjereni da im se rugate, ili prezirui mo da u sebi tu smij e nu pretjeranost francuske uglaenosti. Osim toga, nije sve tako poetino u plemikim kuama na Majorci. Postoje odreeni detalj i prljav tine, i bilo bi mi veoma neugodno upuivati na to itatelja, osim, ako bih, k ao to je pisao Jacquemont govorei o indijskim navikama, zavr io svoj tekst na latins kom. Budui da ne znam latinski, upuujem znati eljnike na ulomak u kojemu g. Grasset de Sa int-Sauveur, pisac koji ne pi e tako ozbiljno kao g. Laurens, ali vrlo istinito go vori o stanju smonica na Majorci i mnogim starim kuama u panjolskoj i Italiji"'. Ta j je odlomak sjajan zbog naputaka panjolske medicine koja jo uvijek vlada na Major ci, a koja je vrlo neobina*. 34 George Sand ne pi e patio, naziv pod kojim su ta dvori ta poznata u panjolskome sv ijetu. 35 Dijelovi rimskih kua: atrij je prva velika prostorija, a impluvij nenat-kriti e tverokut za skupljanje kl nice. 36 Grasset pripovijeda (str. 119-121) da su stanovnici Majorke, ukljuujui i lijenik e, vjerovali kako "gomila smea sprjeava da se zarazne estice u zraku privrste za oko lne tvari. Izgradili su zasebne prostorije uz kuhinje kako bi sauvali namirnice z

dravima." " Vidi Grasset de Saint-Sauveur, str. 119. 111 Unutra njost tih palaa uope ne odgovara vanjskom izgledu. Ni ta nije znakovitije, kako u naroda, tako u pojedinaca, kao ureenje i pokustvo stanova. U Parizu, gdje hirovi mode i obilje obrtnikih proizvoda tako neobino pridonose raz nolikosti u stanovanju, dostatno je, zar ne, ui kod neke imune osobe i jednim pogl edom stvoriti dojam o njezinoj osobnosti, znati ima li ukusa i smisla za red, il i je krta, nemarna, je li metodina ili romantina, gostoljubiva ili hvalisava. S tim u vezi razvio sam, kao i drugi, svoj sustav vrednovanja, to me ne sprjeava d a se vrlo esto prevarim u zakljuivanju, kao to se to i drugima dogaa. Osobito me hvata jeza od oskudno namje tene i vrlo pomno sreene prostorije. Zami ljam daje vlasnik toga stana prazne glave i hladna srca, jedino ako tamo, kao pod ato rom, ne stanuje osoba jaka duha i velika srca, posve izvan sfere sitnih materija lnih zapa anja. Ne razumijem da, kad stvarno ivimo izmeu etiri zida, nemamo i potrebu da ih ispunim o pa makar i cjepanicama i ko arama i da vidimo kako ne to ivi oko nas, pa makar to b ili i sitna ljubiica i jadni vrapi. Prazni prostor i nepokretnost ispunjavaju me ledenom jezom, simetrija i strogi r ed tugom, a ako u ma ti mogu zamisliti vjeno prokletstvo, moj bi pakao svakako bio trajan ivot izvan grada gdje vlada najsavr eniji red, gdje se nikada ni ta ne pomie s mjesta, gdje se ni ta ne razvlai, ne pohaba ni ne razbije, i kamo nikakva ivotinja n e ulazi, pod izgovorom da iva bia uni tavaju ne iva. E, k vragu i svi tepisi na svijet u ako ne mogu u ivati gledajui kako po njima skae neko dijete, pas ili maka. Ta stroga istoa ne izvire iz stvarne ljubavi za istoom nego iz pretjerane lijenosti ili odvratne tedljivosti. Uz malo vi e brige i dinaminosti, simpatino kuanstvo prema m om ukusu mo e zadr ati tu istou koje se ni ja ne mogu odrei. Ali to rei o navikama i idejama neke obitelji prazna i nepomina doma ako im istoa nij e izgovor ni opravdanje? 112 Ako se dogaa da se, kao to sam netom bio rekao, lako prevarimo u openitom zakljuivan ju, te ko se prevariti u odreenim situacijama. Odlika nekog naroda pokazuje se u no n ji i pokustvu, kao i u crtama lica i jeziku. Obi av i Palmu u potrazi za stanom u ao sam u prilino veliki broj kua; sve je tu bilo je dno drugome do podrobnosti slino pa sam mogao zakljuiti o opim obilje jima tih stanar a. Nisam u ao ni u jedan od tih interijera, a da mi se srce nije stezalo od nezado voljstva i dosade im bih ugledao gole zidove, zamrljane i pra njave ploice, malobroj no i prljavo pokustvo. Sve je svjedoilo o ravnodu nosti i ukoenosti; nigdje knjige, n ekakve enske ruke. Mu karci ne itaju, ene ne vezu. Jedini znak kuanskog posla je miris e njaka koji otkriva kuhanje, a jedini tragovi osobne zabave su razbacani ikovi po podu. Taj nedostatak intelektualnoga ivota ini stan pomalo mrtvim i upljim to se niim ne mo e usporediti u nas, a to Majorkance vi e pribli ava Afrikancima nego Europljanima. Tako sve te kue u kojima se smjenjuju nara taji, a da ni ta ne mijenjaju oko sebe i n e ostavljaju nikakav osoban peat na stvarima koje obino na neki nain sudjeluju u na e mu ivotu, vi e odaju dojam konai ta nego stvarnih kua, i dok na e imaju ozraje obiteljsko gnijezda, ovda nje nalikuju na nastambe u kojima se nomadski narod ravnodu no sklan ja da bi prenoio. Ljudi koji dobro poznaju panjolsku rekli su mi da je tako openito na cijelome poluotoku. Tako, kao to sam ve bio rekao, peristil i atrij palaa vitezova (tako se jo uvijek ti tuliraju plemii s Majorke) odlikuju se gostoprimstvom pa ak i blagostanjem. Ali im ste pre li elegantno stubi te i za li u unutra njost soba, vjerujete da ste se na li u pro storu ureenom samo za siestu. Velike dvorane, obino pravokutnog oblika, veoma viso kih stropova, veoma hladnih, veoma mranih, posve golih, vapnom pobijeljenih zidov a bez ikakvih ukrasa, s velikim starim obiteljskim portretima, posve crnim i por edanim pojedinoj ravnoj crti tako visoko da se ni ta ne vidi; etiri ili pet ko nih st olaca, masnih 113 i izgri enih crvima, uokvirenih debelim pozlaenim avlima koje nisu istili ve dvjesto g odina; nekoliko valencijanskih hasura, ili samo nekoliko janjeih ko a duge dlake po

bacanih tu i tamo po podu; prozori smje teni vrlo visoko, prekriveni gustim suknom ; velika crna vrata od hrastovine kakve su i stropne grede, a katkad starinski z astor pred vratima protkan zlatnim nitima prikazuje bogato izvezen obiteljski gr b, ali potamnio i izgri en vremenom: tako izgledaju te palae na Majorci iznutra. Ne ma uope drugih stolova osim onih na kojima se jede; zrcala su vrlo rijetka, i zau zimaju malo mjesta na tim golemim plohama tako da uope ne odra avaju svjetlost. Gazdu kue zatiemo kako s cigaretom stoji u dubokoj ti ini, gazdarica sjedi na veliko m stolcu i ni o emu ne razmi ljajui igra se lepezom. Nikada nije mogue vidjeti djecu: ive s poslugom, u kuhinji ili na tavanu, ne znam; roditelji se njima ne bave. Ka pelan se mota amo-tamo ne radei ni ta. Dvadeset ili trideset lanova posluge odmaraju se dok stara narogu ena slu avka otvara vrata na petnaesto zvono posjetitelja. Tome ivotu svakako ne nedostaje osobnosti, kako bismo rekli u beskrajno irokome sm islu koji danas pridajemo toj rijei, ali kad bismo na takav ivot osudili na eg i naj mirnijega graanina, svakako bi poludio od oaja ili bi postao demagog. II. Tri glavne zgrade u Palmi su katedrala, Lonja (burza) i Palacio--Real. Katedrala, koju su stanovnici posvetili don Jaimeu Osvajau, njihovu prvom kr anskome kralju i, u neku ruku njihovu Karlu Velikom, poela se naime graditi za njegove v ladavine, ali zavr ena je tek 1601. Posve je ogoljena; vapnenaki kamen od kojega je izgraena vrlo je fina zrna i lijepe jantarne boje. 114 Ta uzrfosita masa koja se izdi e na obali mora ostavlja jak dojam kad ulazite u lu ku, ali jedino je vrijedan srednjovjekovni portal kojega je g. Laurens istaknuo kao najljep i primjer gotike umjetnosti koji je ikada imao prilike risati. Unutra njo st je vrlo stroga i vrlo mrana. Budui da primorski vjetrovi bijesno prodiru kroz otvore na glavnome ulazu i ru e sl ike i svete posude usred mise, zazidali su vrata i rozete s te strane.Ta graevina nije du a od petsto etrdeset ni ira od tristo sedamdeset pet pedlja37. Usred oltara vidi se vrlo jednostavan mramorni sarkofag kojeg otvaraju strancima da bi im pokazali mumiju don Jaimea II, Conquistadorova sina, pobo na kraljevia ko ji je bio isto tako nje an i blag koliko njegov otac poduzetan i ratoboran. Majorkanci dr e da im je katedrala va nija od one u Barceloni, isto kao stoje i njih ova Lonja beskrajno ljep a od one u Valenciji. Nisam provjerio drugu tvrdnju, ali prva je neodr iva. U obje katedrale primjeujemo poseban trofej koji krasi veinu panjolskih prijestolni ca: to je ru na drvena oslikana maurska glava, omotana u turban a nalazi se na kru ni tu orgulja38. Taj prikaz odsjeene glave esto je ukra en dugom bijelom bradom, a isp od nje obojan je u crveno to upuuje na neistu krv pobijeenog. Na svodu laa ovje eni su brojni grbovi. Postaviti tako svoj grb u Bo jemu hramu bila je povlastica koju su vitezovi Majorke plaali vrlo skupo, i upravo zahvaljujui tom e nametu na ta tinu uspjeli su okonati gradnju katedrale u stoljeu kada se pobo nost b ila sti ala. Bilo bi nepravedno samo Majorkancima pripisivati slabost koju su u to doba dijelili s pobo nim plemiima cijeloga svijeta. 37 Le palmo (pedalj) iznosi oko 21 cm. Dimnezije katedrale se razlikuju kod drug ih autora. 38 George Sand je jedina primijetila maursku glavu u Palmi. Vara li se? Postoji jedna u Barceloni. 115 Lonja je graevina koja me najvi e zapanjila svojim elegantnim proporcijama i izvorn o u to ne iskljuuje ni savr enu pravilnost ni jednostavnost punu ukusa. Ta je burza zapoeta i dovr ena u prvoj polovici XV. stoljea. Slavni Jovellanos opisa o ju je pomnjivo39, a Magasin pittoresque proslavio ju je vrlo zanimljivim crte om objavljenim prije nekoliko godina40. Unutra njost se sastoji od jedinstvene velik e dvorane koju podupiru est ljebastih stupova u obliku istanano elegantne spirale. Namijenjena neko za okupljanja trgovaca i brojnih pomoraca koji su pritjecali u P almu, Lonja svjedoi o slavnoj pro losti trgovine na otoku; danas slu i samo za javna slavlja. Mora da je bilo zanimljivo vidjeti Majorkance, odjevene u rasko ne kostim e svojih predaka kako skau od veselja u toj drevnoj dvorani za ples, ali ki e su na s tada zatoile u brdima pa nismo mogli vidjeti taj karneval, ne tako poznat i mo da ne tako tu an kao venecijanski. Ipak, ma kako mi se lijepom uinila, Lonja nije u m

ojim sjeanjima na kodila prekrasnom dragulju kojega zovu Cadoro4', biv oj kovnici nov ca na Kanalu Grande. Palacio-Real u Palmi, koji g. Grasset de Saint-Sauveur sa sigurno u smatra rimskim i maurskim, izgraen je, ka u, 1309. G. Laurens izjavljuje da su ga zbunili mali dvo jni prozori i zagonetni stupici koje je na toj graevini prouavao. Bi li onda presmjelo bilo pripisivati stilska odstupanja, koja zamjeujemo na toli kim graevinama na Majorci, umetanju drevnih fragmenata u naknadnu konstrukciju? K ao to je u Francuskoj i Italiji renesansni stil uveo prave grke i rimske medaljone i niske reljefe u ukra avanju skulptura, nije li vjerojatno da su kr ani na Majorci, nakon to su poru ili sva 39 Gaspar-Melchior de Jovellanos (1744-1811) opisao je Lonju u djelu Carta histo rico-critica sobre el edificio de la Lonja de Mallorca (Palma, 1812). 40 Magasin pittoresque, 1845, svezak V, str. 9. 41 Ca'd'oro u Veneciji, palaa iz XV. stoljea. 116 maurska djela*, iskoristili bogate ostatke i umetali ih sve vi e u svoje graevine? Kako god bilo, Palacio-Real u Palmi vrlo je slikovita graevina. Ni ta nije tako nep ravilno, neudobno i tako divlje srednjovjekovno kao to vlastelinsku obitavali te, ali istodobno ni ta nije tako ponosno, tako osebujno, tako plemiki kao taj dvorac s astavljen od galerija, tornjeva, terasa i arkada koje se do znatne visine penju jedna na drugu, a nadvisuje ih gotiki aneo42 koji iz oblaka gleda panjolsku preko m ora. U toj palai, u kojoj je pismohrana, stoluje naelnik, najznaajnija osoba na otoku. E vo kako g. Grasset de Saint--Sauveur opisuje unutra njost te rezidencije: "Prva prostorija je neka vrsta predvorja namijenjena tjelesnoj stra i. Ulazimo des no u dvije velike dvorane gdje jedva primjeujemo neko sjedalo. Trea je dvorana za prijem; ukra ena je prijestoljem od grimizna bar una obogaenim zlat nim resama i postavljenim na podiju s tri stube prekrivene sagom. S obje strane su dva * Osvajanje Palme i pokolj koji su poinili kr ani u prosincu 1229. vjerno su opisani u kronici De Marsilija (neobjavljeno). Evo jednog ulomka. "Pretra ujui kue, pljaka i i lopovi su nailazili na maurske vrlo lijepe ene i dra esne dj vojke koje su oko pasa uvale zlatnike i srebrnjake, biserje i drago kamenje, zlat ne i srebrne narukvice, safire i svakojake druge skupocjene dragulje. One bi sve te predmete prostrle pred naoru ane mu karce koji bi ih pohodili, i gorko jecajui re kle im na saracenskom jeziku:'Neka ti sve ovo pripadne, ali daj mi samo dio od k ojeg u ivjeti.' Kakva bija e glad za dobiti, takav bija e i razvrat, pa se ljudi ara-gonskoga kralja osam dana ne pojavi e u njegovoj prisutnosti, zabavljeni potragom za skrivenim st varima koje su eljeli prisvojiti. Sve dok jednoga dana, kada vi e nisu mogli pronai ni kuhara ni sluge u kraljevu dvo ru, jedan aragonski plemi, Ladro, ne ka e kralju: 'Gospodaru, pozivam vas jer imam to jesti, a javljaju mi da u svome konai tu imam do bru kravu; tu ete objedovati i spavati noas.' Kralj se razveseli i poe za tim plemiem." 42 Djelo majstora Antonija Camprodona iz XIV. st. taj se aneo vrti na vjetru kao vjetrokaz. Zato se na Majorci za osobu p romjenljiva raspolo enja ka e da nalikuje anelu s palae. 117 lava od pozlaena drveta. I baldahin koji prekriva prijestolje je od grimizna bar un a, a na vrhu je perjanica od nojeva perja. Iznad prijestolja su obje eni portreti kralja i kraljice. U sveanim ili gala prigodama naelnik u toj dvorani prima razne predstavnike graansk e uprave, asnike i znaajne strance." Naelnik, obna ajui du nosti guvernera ukazao nam je, naime, ast i primio je u toj dvora ni lana na e obitelji koji se zauzeo da mu urui na e pismene preporuke. Zatekao je tog a visokog du nosnika pokraj prijestolja, sigurno istog onog kojega je opisao Grass et de Saint-Sauveur 1807. jer bilo je pohabano, izblijedjelo i pone to zaprljano u ljem i voskom svijea. Ona dva lava vi e uope nisu bila pozlaena, ali i dalje su imali divlji izraz. Promjena je bila samo u kraljevskome liku; tu je sad bila bezazle na Isabelle, stravini kabaretski cimer u starome pozlaenom okviru u kojemu su se n

jezini uzvi eni preci izmjenjivali kao modeli nekog studenta slikarstva. Guverner je bio vrlo po tovana osoba i ljubazan plemi. etvrta vrijedna znamenitost je palaa Ayuntamiento43, djelo iz XVI. stoljea koje se s pravom stilski usporeuje s palaama u Firenci. Osobito je upadljiv krov svojim is taknutim rubovima kao u firentinskih palaa i vicarskih planinskih kua, ali poseban je po tome to ga podupiru umetci s rozetama bogato ukra enih rezbarijama u drvu koj e se izmjenjuju s dugim karijatidama polegnutim na toj nadstre nici, koje se doima ju kao da jecaju jer im je u veini sluajeva glava uronjena u ruke44. Nisam vidio unutra njost te zgrade u kojoj se nalazi zbirka portreta velikana Majo rke. Meu tim slavnim osobama nalazi se i uveni don Jaime, koji izgleda kao karo-kr alj u kartama.Tu je i jedna stara slika koja predstavlja pokop Raymonda Lulla45 43 Ayuntamiento ili Palacio Consistorial ili Vijenica. 44 Ukoliko nije pogre no protumaila karijatide Gabriela Torresa iz 1680, sjeanje var a George Sand jer te karijatide nemaju lice skriveno rukama. 45 Raymond Luli (1235-1315), pjesnik, uenjak, poznati lijenik, filozof koji je u iva o veliki ugled i kojega su Mauri muili, progla en bla enim. 118 i pokazuje vrlo zanimljive i raznolike stare kostime koje nose ljudi u povorci g lasovita lijenika. I naposljetku, u toj konzisto-rijskoj palai ima i jedan prekras an Van Dvckov SvetiSebastijan a nitko mi se na Majorci nije udostojio to rei. "U Palmi postoji umjetnika kola", dodaje g. Laurens, "koja je samo u na em devetnaes tom stoljeu dala trideset est slikara, osam kipara, jedanaest arhitekata i est grav era, svi slavni profesori, ako se mo e vjerovati Rjeniku slavnih umjetnika s Majork e koji je upravo objavio uenjak Antonio Furio. Naivno dodajem da za moga boravka u Palmi nisam shvatio da sam okru en s toliko velikih ljudi i da ni ta nisam vidio to bi me uputilo na njihovo postojanje... Nekoliko bogatih obitelji posjeduje vi e slika panjolske kole... Ali ako obilazite t rgovine, ako uete u kuu obinoga graanina, nai ete samo one slikarije koje pokuarci izl na na im trgovima i koje u Francuskoj nemaju prou osim pod nekim skromnim krovom u boga seljana." Palaa kojom se Palma najvi e dii jest palaa grofa Monte-negroa, osamdesetogodi njega st arca, neko naelnika, jednog od najuglednijih stanovnika Majorke i najva nijeg po bog atstvu. Taj vlastelin posjeduje biblioteku koju nam je bilo dopu teno posjetiti, ali u koj oj nisam otvorio ni jednu knjigu, i o kojoj ne bih znao ni ta rei (toliko moje po tov anje spram knjiga nalikuje stravi), da mi jedan ueni sunarodnjak nije ukazao na v a nost blaga ispred kojega sam ravnodu no pro ao, kao pijetao iz basne pred biserjem46 . Taj sunarodnjak*47, koji je vi e od dvije godine ivio u Kataloniji i na Majorci pro uavajui romanske jezike, uslu no mi je predao svoje bilje ke i, vrlo rijetkom Ijubazno u za uene ljude, dopustio mi da se njima po volji slu im. Neu to 46 La Fontaineova basna Pijetao i biser. " G. Tastu, jedan od najuenijih na ih jezikoslovaca i suprug jedne od na ih najdarovi tijih i najsjajnijih muza. 47 Joseph Tastu (1787-1849), tiskar i knji niar, mu pjesnikinje i knji evnice AmableTa stu, roene Voi'art (1798-1885). 119 uiniti, a da ne upozorim itatelja da se taj putnik odu evio svim onim stvarima u koj e sam seja razoarao. Mogao bih rei, i time objasniti neslaganje u dojmovima, da je za moga boravka sta novni tvo Majorke bilo zbunjeno i stije njeno jer je primilo dvadeset tisua panjolaca koje je rat tu nanio, pa sam mogao, nepogre ivo i bez upozorenja, Palmu do ivjeti ne ba ugodnu za ivot, a otoane ne ba sretne da prime novi nalet stranaca kao stoje to zacijelo bilo prije dvije godine. Ali radije u do ivjeti sramotu kao blagonakloni b ranitelj nego da pi em pod utjecajem tuih dojmova. Bit u uostalom sretan ako mi se javno mo e proturjeiti i ukoriti me, to mi se ve dogod ilo, jer tako e itateljstvo dobiti toniju i zanimljiviju knjigu o Majorci od ovog n esuvislog, i s moje strane mo da nepravednog, promatranja koje sam prinuen ponuditi . Neka, dakle, g. Tastu objavi zapise o svome putovanju; s velikim u zadovoljstvom,

kunem se, itati sve to e mi promijeniti mi ljenje o stanovnicima Majorke: upoznao sa m ih nekoliko koje bih volio smatrati tipinim predstavnicima i koji, nadam se, nee sumnjati u moje osjeaje spram njih ako im ikada ovaj tekst padne u ruke. U bilje kama g.Tastua, tamo gdje govori o intelektualnim bogatstvima koje Majorka jo posjeduje, nalazim dakle tu knji nicu grofa Montenegroa, kojom sam, slijedei kape lana, pro ao ne ba ponizno, zabavljen vi e prouavanjem unutra njosti zdanja u kojemu ivi taj slavni vitez Majorke, te ozbiljne i tu ne unutra njosti kojom tiho upravlja jeda n sveenik. Tu je knji nicu, ka e g. Tastu, utemeljio ujak grofa Montenegroa, kardinal Antonio D espuig, prisni prijatelj Pija VI. Ueni kardinal ujedinio je sve to su panjolska, Italija i Francuska imale na popisu literature. Dio posveen numizmatici i antikim umjetnostima osobito je bogato oprem ljen. U malome broju rukopisa koje nalazimo ima jedan vrlo neobian za ljubitelje krasop isa: asoslov. Pripada najljep em razdoblju umjetnosti, a minijature u njemu su drag ocjene. 120 r "Ljubitelj grbova nai e tu jo i grbovnik u kojemu su u odgovarajuim bojama narisani t itovi panjolskoga plemstva, ukljuujui aragonske obitelji kao i one iz Majorke, Rous -sillona i Languedoca. Rukopis, koji je ini se iz XVI. stoljea, pripadao je obitel ji Dameto, povezane s obiteljima Despuig i Montenegro. Prona li smo listajui ga tit obitelji Bonapart od koje potjee na veliki Napoleon, a uzeli smo faksimil koji emo vidjeti dalje u tekstu... U toj knji nici nalazimo jo i lijepu nautiku kartu otoa-nina Valsequa, rukopis iz 143 9, remek-djelo krasopisa i topografskoga crte a, na kojemu je minijaturist pokazao svoje dragocjeno umijee. Ta je karta pripadala Amerigu Vespucciju koji ju je sku po platio, kao to na poleini karte pokazuje bilje ka pisana rukopisom iz toga vremen a: Questa ampia pelle di geographia fu pagata da Amerigo Vespucci CXXX ducati di oro di marco46. Taj dragocjeni dokument iz zemljopisa srednjega vijeka bit e neprestano objavljiv an da bi se konano pretvorio u Atlas Katalonije i Majorke 1375. uveden u XIV. sve zak, drugi dio. Izvadaka rukopisa iz Akademije za arheologiju i filologiju." Prepisujui tu bilje ku kosa mi se di e, jer mi se u mislima javlja stra ni prizor. Bili smo u toj istoj knji nici grofa Montenegroa i kapelan je pred nama odmotavao tu istu nautiku kartu, taj tako dragocjen i rijedak dokument koji je Amerigo Vesp ucci kupio za 130 zlatnih dukata, a bogzna za koliko ljubitelj starina kardinal Despuig!... Tada se jedan od etrdeset ili pedeset lanova posluge domislio na jedan od krajeva pergamenta postaviti tin-tarnicu od pluta da bi ga dr ala otvorenim na stolu.Tintarnica je bila puna, puna puncata! Pergament, naviknut da bude smotan, a pomaknut u tom asu mo da nekim vragolastim du hom, uini napor, zapuc48 "Ovu veliku zemljopisnu kartu platio je Amerigo Vespucci 130 zlatnih dukata." 121 keta, poskoi i uvue se povukav i tintarnicu koja je nestala u skakutavoj roli izmiui s vakoj prisili. Opi krik; kapelan je postao bljei od pergamenta. Odmotali smo polako kartu s jo nekom uzaludnom nadom! Ali tintarnica je bila praz na, karta preplavljena, a siu ni vladari naslikani u minijaturi plutali su doslovce po moru crnjem od Crnoga mora. Onda smo svi izgubili glavu. Mislim da se kapelan onesvijestio. Sluge dotra e s vje drima vode, kao da se radilo o po aru, i velikim zamasima spu ve i metle poe e istiti ka rtu, bri ui hrpimice kraljeve, otoke i kontinente. Prije nego to smo se mogli suprotstaviti tomu fatalnom aru, karta je bila djelomic e uni tena, ali ne bespovratno. G. Tastu je napravio tonu kopiju, i zahvaljujui njem u moi e se koliko-toliko popraviti teta49. Ali kako mora da je dvorski kapelan bio u asnut kad mu je gospodar za to saznao! U trenutku katastrofe mi smo svi bili na est koraka od stola, ali siguran sam da s mo jednako bili odgovorni, i da ta injenica, pripisana Francuzima, nee pridonijeti njihovu ugledu na Majorci. Zbog toga traginog dogaaja nismo se mogli diviti, pa ak ni primijetiti ni ta od bogat

stva koje se nalaze u palai Montenegroa, ni kabinet medalja, ni antiku broncu, ni slike. urili smo se da pobjegnemo prije nego to se gospodar vrati, a sigurni da e n as okriviti, nismo se vi e usudili onamo vratiti. Bilje ka g.Tastua opet e tu nadokna diti moje neznanje. "Uz kardinalovu knji nicu nalazi se kabinet keltiberijskih, maurskih, grkih, rimski h i srednjovjekovnih medalja; zbirka neprocjenjive vrijednosti, danas u tu nome ne redu oekuje nekog strunjaka daje sredi i razvrsta. Stan grofa Montenegroa ukra en je umjetnikim predmetima od mramora i antike bronce i z arheolo kog nalazi ta u 49 ini se daje nezgodu prouzroio neak grofa Montenegroa koji se tu zatekao, i da tet a nije bila tolika koliko se George Sand uinilo. J.Tastu je imao namjeru objaviti tu kopiju, ali, koliko je poznato, nije to uinio. 122 Aricciji50, ili ih je kardinal kupio u Rimu. Vidimo tu i mnoge slike panjolske i talijanske kole, od kojih bi mnoge mogle visjeti u najljep im galerijama Europe." Treba da govorim o dvorcu Belver ili Bellver, nekada njem sjedi tu kraljeva Majorke, premda sam ga vidio samo izdaleka na brda cu odakle se vrlo dostojanstveno uzdi e n ad morem. Rije je o vrlo staroj tvravi i jednom od najstro ih dr avnih zatvora panjolsk e. "Zidine koje danas postoje", ka e g. Laurens, "podignute su krajem XIII. stoljea i dobro ouvane, primjer su jedne od najneobinijih znamenitosti vojne arhitekture u s rednjem vijeku." Kad ju je taj na putnik posjetio, zatekao je pedesetak zatoenika karlista, omotane u prnje i gotovo gole, neki su bili jo djeca koja su veselo i buno iz svojih posu dica jela debele makarone kuhane u kotlu. uvali su ih vojnici koji su s cigarom u ustima pleli arape. U dvorac Belver prebacivali su doista u to doba vi ak iz krcatih barcelonskih zatv ora. Ali ta su se stra na vrata zatvorila i za znamenitijim zatoenicima. Don Gaspar de Jovellanos, jedan od najboljih govornika i najenerginijih panjolskih pisaca, zbog pamfleta Pan y toros ispa tao je tu, smje ten u torre de homenage, cuy a uva, ka e Vargas, es la ms cruda prisin. Svoje tu no vrijeme provodio je opisujui zatv or i prikazujui povijest traginih dogaaja kojima je taj dvorac poslu io kao pozornica tijekom ratova u srednjem vijeku. Njegovu boravku na otoku Majorkanci duguju i sjajan opis katedrale i Lonje. Jedn om rijeju, njegovi tekstovi o Majorci najbolji su dokumenti koje se mo e potra iti. Ista tamnica u kojoj je boravio Jovellanos za parazitske vladavine kraljevia Mira dobila je ubrzo poslije drugi ueni i politiki opis. 50 Ariccia, grad u Italiji na starorimskoj cesti Via Appia, uni ten tijekom barbar skih osvajanja. 123 Ta malo poznata zgoda u ivotu ovjeka koji je u Francuskoj bio jednako slavan kao J ovellanos u panjolskoj bit e zanimljiva to vi e to je romaneskno poglavlje jednog ivot a kojeg je ljubav prema znanosti bacila u bezbroj opasnih i ganutljivih pustolov ina. III. U slu bi Napoleona I. za mjerenje meridijana, g. Arago bio je 1808. na Majorci, na brdu zvanom Esclop de Galatzo" kada do njega doe vijest o dogaajima u Madridu i F erdinandovoj otmici. Ogorenje otoana bija e takvo da okrivi e francuskog uenjaka i kren u e prema brdu Esclop de Galatzo da ga ubiju. To je brdo smje teno iznad obale na koju je si ao Jaime I. kada je vodio Majorku pro tiv Maura, a budui da je g. Arago esto za svoje potrebe palio vatre, otoani su zakl juili da daje znakove francuskomu odredu koji se trebao tu iskrcati. Otoanin po imenu Damian, glavni kormilar na brodu koji je panjolska vlada dodijeli la za mjerenje meridijana, odluio je obavijestiti g. Aragoa o opasnosti koja mu p rijeti. Pretekao je svoje sunarodnjake i donio mu na brzinu mornarsku odjeu da bi se preru io. G. Arago je smjesta napustio brdo i krenuo u Palmu. Na putu je sreo iste one lju de koji su ga htjeli sasjei u komadie, i oni su se raspitivali o prokletomu gabach u52 kojega su se eljeli rije iti. Budui da je dobro znao njihov jezik, g. Arago im j e na sva pitanja odgovorio pa ga nisu prepoznali.

Do av i u Palmu, oti ao je na svoj brod, ali zapovjednik don Manoel de Vacaro koji je dotad izvr avao sve njegove naredbe, izriito je odbio odvesti ga u Barcelonu i ponu dio mu je kao skloni te sanduk u koji, provjereno, g. Arago nije mogao stati. 51 U memoarima Francois Aragoa, Histoire de ma jeunesse (1854) pi e le C/op de Gal azo. 52 Gabacho podrugljivo znai "Francuz". 124 r Sutradan, kad se na obali okupila prijetea skupina, zapovjednik Vacaro obavijesti o je g. Avaroa da vi e ne mo e odgovarati za njegov ivot, dodav i da prema mi ljenju glav nog upravitelja za njega nema drugoga spasa osim da se kao zarobljenik preda u t vravu Belver. U tu svrhu dao mu je barku na kojoj je preplovio dragu. Okupljeni o toani su to spazili i jurnuv i za njim stigli su ba u trenutku kad su se vrata tvrave zatvorila. G. Arago ostao je dva mjeseca u tome zatvoru, a naelnik mu je dao do znanja da e z a miriti na njegov bijeg. Izvukao se uz pomo g. Rodrigueza, panjolskog kolege u mjer enju meridijana. Isti otoanin Damian, koji mu je spasio ivot na brdu Es-clop de Galatzo, odveo ga j e u Al ir u ribarskoj barci, ne elei ni po koju cijenu pristati u Francusku ili Ital iju. G. Arago saznao je tijekom zarobljeni tva od vicarskih vojnika koji su ga uvali da s u im redovnici s otoka obeali novac ako ga otruju. U Africi su na ega uenjaka doekali drugi udarci kojima je izbjegao na jo udnovatiji nai n, ali to bi nas udaljilo od teme, pa se nadamo da e on jednoga dana opisati tu z animljivu zgodu. U prvi mah prijestolnica Majorke ne otkriva sva svoja obilje ja. Otkrivajui njezinu unutra njost, eui nou zabitim i tajanstvenim ulicama, zapanjeni smo elegantnim stilom i izvornim rje enjem i najmanjih zdanja. Ali osobito na sjevernoj strani, kad doem o iz unutra njosti, Palma oituje sav svoj afriki izraz. G. Laurens je osjetio tu slikovitu ljepotu, koja nimalo ne bi zapanjila obinog ar heologa, i opisao je jedan od brojnih prizora koji me se najvi e dojmio svojom vel ianstveno u i melankolijom. To je dio zidina na kojemu se nedaleko Crkve sv. Augusti na izdi e golemo etvrtasto zdanje s malim nad-svoenim vratima kao jedinim otvorom. 125 Nekoliko lijepih palmi krasi to crkveno dobro, posljednji trag tvrave templara, o sobit po tuzi i ogoljenosti prvi plan sjajne slike koja se pru a u podno ju bedema: vedra i plodna dolina koju u daljini zatvaraju plava brda Valldemose. U predveerj e boja toga krajolika mijenja se iz sata u sat uvijek u sve veem skladu. U zalask u sunca vidjeli smo ga sjajno ru iastog, potom velianstveno ljubiastog, pa u srebrnoj nijansi lavande, i na kraju isto modrog i prozirnog kad se spu ta no. G. Laurens je nacrtao niz drugih prizora s bedema Palme. "Svake veeri", ka e on, "u doba kada sunce sna no boji predmete, obilazio bih polako bedem zaustavljajui se na svakome koraku da bih promatrao sretne spojeve koji su nastajali u dodiru obrisa planina ili mora s krovovima grada. Ta je padina s unutra nje strane bedema bila obrubljena stra nom ivicom od aloja odak le je iskakalo na stotine visokih stabljika u cvatu to su podsjeale na golemu svje tiljku. Dalje se u vrtovima meu smokvama, kaktusima, naranama i grmovima ricinusa uzdizao nasad palmi; ne to dalje pojavljivali su se vidikovci i terase u sjeni vin ove loze; i naposljetku vrhovi katedrale, zvonika i kupole brojnih crkava izdvaj ale su se na istoj i svijetloj podlozi neba." Druga etnica koja je odu evila i g. Laurensa i mene prote e se oko ru evina dominikansk oga samostana. Na kraju sjenice od vinove loze koju podupiru mramorni stupovi nalaze se etiri ve like palme koje se zbog terasastog vrta doimaju divovskima i koje su doista na t oj visini dio znamenitosti grada s kojima se visinom izjednauju. Kroz njihove gra ne vidi se vrh Crkve sv. Stjepana53, masivan toranj slavnog balearskog sata* i t oranj Palacio-Reala s anelom. "Gre ka GeorgeSand, vjerojatno misli na Crkvu sv. Franje Padovanskog koja je neko b ila na mjestu maloga trga, Pla a de la Reina. * "Taj sat, koji su pomno opisala dv a glavna povjesniara s Majorke, Dameto i Mut, bio je jo prije trideset godina u up

orabi, a evo to ka e g. Grasset de Saint-Sauveur: 'Taj vrlo stari stroj zove se sat sunca. Oznauje sate od izlaska do zalaska te zvijezde, slijedei vi e ili manje 126 Taj samostan inkvizicije od kojeg je ostao samo komad ru evina iz kojih rastu jo tu i tamo pokoji bun i aromatine trave nije podlegao zubu vremena. Br i i neumoljiviji su ga zubi, zubi revolucija, smrvili i gotovo poravnali sa zemljom prije nekoli ko godina, tu znamenitost koju se smatralo remek-dje-lom, a njezini ostaci bogat a mozaika, nekoliko vitkih svodova koji se jo dr e i str e u praznini kao kosturi pot vruju barem tu velebnost. Uni tenje sveti ta katolike umjetnosti u cijeloj panjolskoj izaziva veliko nezadovoljs tvo aristokracije iz Palme i opravdano aljenje umjetnika. Prije deset godina i ja bih se bio vi e zgrozio nad vandalizmom toga razaranja nego nad stranicom povijes ti koja to nala e. Ali, premda s razlogom mo emo, kao to to ini g. Marliani u svojoj Politikoj povijesti moderne panjolske, aliti zbog slabe i razorne strane mjera koje mora daje pokrenu o taj dekret, priznajem da sam meu tim ru evinama osjetio ne to to nije bila tuga, pre mda se ru evine obino tako doimaju. Munja je tu udarila, a munja je slijepa, brutal na snaga kao bijes ovjekov, ali zakon providnosti koji vlada elementima i upravlj a njihovim prividnim neredom zna dobro da su naela novoga ivota skrivena u pepelu krhotina. Bilo je u doba kada su pavelik raspon dnevnoga i nonoga luka; tako 10. lipnja udara prvi sat dana u pola es t, a etrnaesti u pola osam, prvi sat noi u pola devet, a deveti u pola pet sljedeeg a jutra. Obrnuto je poev i od 10. prosinca. Tijekom cijele godine sati se posve uje dnauju prema izlasku i zalasku sunca. Taj sat nije od velike koristi otoanima koji se ravnaju prema modernim satovima, ali slu i vrtlarima da odrede vrijeme zalijev anja. Ne zna se odakle i kada je ta naprava dospjela u Palmu; ne vjeruje se da j e iz panjolske, Francuske, Njemake ili Italije gdje su Rimljani uveli naviku podje le dana na dvanaest sati poev i od izlaska sunca. Ipak jedan sveenik, rektor Sveuili ta u Palmi, tvrdi u djelu o franjevakoj vjeri, da su u Vespazijanovo doba idovi u bijegu izvukli taj uveni sat iz ru evina Jeruzalema i prenijeli ga na Majorku kamo su prebjegli. Eto fantastinoga porijekla u skladu s uvjerenjem na ih otoana o svemu to se dotie udesnoga. Povjesniar Dameto i Mut, njegov nasljednik, dr e da sat potjee tek iz 1385. Kupili s u ga dominikanci i stavili na toranj gdje je jo uvijek.'" 127 dali samostani u politikom ozraju panjolske ne to nalik toj potrebi za obnovom koju i skazuje priroda u svojim plodnim preokretima. Ne sjeam se da su mi u Palmi rekli kako su neki nezadovoljnici gladni osvete ili pljake poinili taj in nasilja pred zaprepa tenim stanovni tvom. Treba mnogo nezadovoljn ih da bi se sravnila golema masa zgrada, i treba malo naklonosti u stanovni tvu da bi se proveo takav dekret kojemu se u srcu suprotstavljaju. Vi e vjerujem daje prvi kamen odlomljen svrha tih kupola izbacio iz du e naroda osjea j straha i po tovanja koji se vi e nije mogao dr ati kao ni zvonik za svoje temelje, i da su svi, osjetiv i da im utrobu pomie neki tajanstven i iznenadan nagon, pojuril i na strvinu s mje avinom hrabrosti i u asa, bijesa i kajanja. Redovnici su titili zl oporabu i njegovali samodopadnost; pobo nost je bila i te kako jaka u panjolskoj, p a su se zacijelo mnogi ru itelji pokajali i ispovjedili sutradan redovniku kojega su netom protjerali iz njegova obitavali ta. Ali ima u srcu i najneukijeg i najzas lijepljenijeg ovjeka ne to od ega poletno drhti kada mu sudbina podari najvi e poslans tvo. panjolski je narod svojim novcem i znojem izgradio te ohole palae sveenika pred vra tima kojih je stoljeima dolazio primiti milodar dokonim prosjaenjem i kruh intelek tualnim su anjstvom. Sudjelovao je u njihovim zloinima, umoio se u njihove kukaviluke . Podigao je lomae inkvizicije. Bio je pomaga i dou nik u stra nim progonima usmjereni m na itave rase koje su eljeli istrijebiti. A kad je dokrajio idove54 koji su ga obo gatili, kad je prognao Maure kojima je dugovao svoju civilizaciju i slavu, kao n ebeska kazna stigli su ga jad i neznanje. Imao je izdr ljivosti i pobo nosti da ne o krivljuje to sveenstvo, njegovo djelo, njegovu potkupljivost i bijedu. Dugo je pa tio povijen pod tim teretom vlastitih ruku. A onda, jednoga dana, neobini i smjel i glasovi dopru do njegovih u iju i njegove svijesti rijei oslobaanja i olak anja. Shv

atio 54 Aluzija na izgon idova u vrijeme Filipa III. poetkom XVII. stoljea. 128 je pogre ku svojih predaka, pocrvenio zbog svoga poni enja, zgrozio se svoje bijede i unato obo avanju koje je jo uvijek gajio prema slikama i relikvijama, slomio je sv oje idole, i povjerovao sna nije u svoje pravo nego u svoje bogo tovlje. Kakva je dakle ta tajna snaga koja je najednom ponijela bogomoljca koji pu e do te mjere da usmjeri svoj novi fanatizam protiv predmeta koje je obo avao cijeli ivot? Nije to sigurno uinio ni zbog nezadovoljstva spram ljudi, ni zbog dosade spram s tvari, nego zbog nezadovoljstva spram samoga sebe. To je jad zbog vlastite pla lji vosti. A panjolski je narod toga dana bio vei nego to se misli. Obavio je kljunu stvar i ot arasio se naina da odustane od svoje odluke, kao dijete koje eli odrasti i koje lo mi svoje igrake kako vi e ne bi do lo u napast da ih ponovno uzme. A don Juan Mendizabal (vrijedi spomenuti se imena povezanog uz te dogaaje), ako m i je ono to sam saznao o njegovu politikome ivotu vjerno preneseno, bit e da je to v i e ovjek od naela nego ovjek od djela, a prema mome mi ljenju to je najljep a pohvala ko ju mu se mo e uputiti. To to je taj dr avnik u odreeno vrijeme mo da precijenio intelekt ualnu situaciju u panjolskoj, a poslije previ e okoli ao, to stoje katkad mo da donosio neumjesne i nepotpune mjere, i rasipao svoju ideju po jalovim poljima na kojima je mogla biti ugu ena, ili progutana, to je mo da dovoljan razlog da mu se ospori p ravo provedbe i ustrajnost, to je nu no za trenutni uspjeh njegovih pothvata; ali t o nije i razlog da ga povijest, shvaena vi e u filozofskome smislu nego stoje to uo biajeno, ne bijednoga dana isticala kao jednog od najplemenitijih i najnapredniji h duhova panjolske*. * Ta iskrena misao, taj uzvi eni osjeaj povijesti nadahnuo je g. Mar-lijanija kada je hvalospjevom o g. Mendizabalu zapoeo kritiku njegova slu bovanja: "Ono to mu se n ikada nee moi porei su zasluge to udnije to ih rijetko nalazimo u ljudi koji su mu pr ethodili na vlasti: rije jeo ivoj vjeri u budunost zemlje, o beskrajnoj odanosti id eji slobode, o strastvenom osjeaju narodnosti, o iskrenome poletu prema naprednim , ak i revolucionarnim idejama za provoenje reformi koje tra i panjolska dr ava; rije je o velikoj toleranciji, velikoj velikodu no129 Ta su mi razmi ljanja esto navirala meu ru evinama samostana na Majorci kad bih mu uo p roklinjati ime, a mo da i nije bilo pristojno s na e strane izgovarati ga uz pohvale i s naklono u. Mislio sam tada da osim aktualnih politikih pitanja, za koje mi je d opu teno nemati ni sklonosti ni razboritosti, postoji uopeno mi ljenje koje sam mogao imati o ljudima, i ak o injenicama, bez bojazni da u se prevariti. Nije tako nu no k ao to se misli i ka e da treba izravno poznavati neki narod, temeljito mu prouiti na vike i ivot kako bi se stvorila pravilna ideja i stekao istinit osjeaj za njegovu povijest, budunost, odnosno duhovni ivot. ini mi se da u opoj povijesti ljudskoga ivo ta postoji irok smjer kojega treba slijediti i koji jeza sve narode isti, a na ko ji se prikljuuju sve niti njihovih posebnih povijesti. Taj smjer je neprestani os jeaj i djelovanje ideala, ili ako elimo, savr enstva, to ljudi nose u sebi, bilo u st anju slijepoga nagona, bilo u stanju sjajne teorije. Doista istaknuti ljudi to s u osjetili i provodili na svoj nain, a najodva niji, oni koji su do ivjeli najsvjetli ja otkrivenja i koji su u sada njosti zadali najvee udarce kako bi pospje ili razvoj budunosti, upravo su oni o kojima su suvremenici gotovo uvijek najlo ije sudili. Po nizili su ih i osudili, a da ih nisu poznavali, i tek ubirui plodove njihova rada uspjelo ih se sti spram neprijatelja, i naposljetku, rije je o osobnoj nepristranosti poradi ega je u svako doba i u svakoj prilici rtvovao vlastite interese interesima domovine pa se visoko vinuo, a da iz svih tih raznih slu bi nije iza ao ovjenan ordenima... P rvi je ministar koji je ozbiljno shvatio obnovu zemlje. Njegov prijelaz u poslov ne vode oznaio je stvarni napredak. Ministar je tada govorio jezikom domoljuba. N ije imao snage ukinuti cenzuru, ali bio je velikodu an i oslobodio je tisak okova, na-vukav i neprijatelje protiv sebe. Ponudio je svoje administrativne akte slobod nom ispitivanju javnoga mi ljenja i kada se protiv njega u parlamentu podigla estok a hajka, imao je dovoljno irine duha da po tuje slobodu zastupnika u javnome djelov anju. Izjavio je za govornicom da e radije sebi odsjei ruku nego potpisati svrgnue

zastupnika kojega je obasuo dobroinstvima, a koji mu je postao naj e im javnim neprija teljem. Plemeniti primjer g. Mendizabala, jo je zaslu niji zato to nije mogao u tome slijediti niiji model! Nije otad dobio sljedbenika u toj kreposnoj toleranciji." ! Marliani, Politika povijest moderne panjolske) 130 ispravno postaviti na prijestolje odakle su ih bila sru ila neka prolazna razoaranj a, neka neshvaena nalija. Kolikim je slavnim imenima u na oj revoluciji tek naknadno i plaho vraen izgubljen ugled! I koliko je njihovo poslanje i njihovo djelo jo uvijek neshvaeno i nedovolj no istra eno! U panjolskoj je Mendizabel bio jedan od najstro e osuivanih ministara, j er je bio najhrabriji, mo da ak jedini hrabar, i in koji njegovu kratkotrajnu vlast oznauje neizbrisivom uspomenom, to odluno uni tenje samostana, dugo su mu zamjerali tako da ja sad osjeam potrebu da se pobunim u ime te smjele odluke i opijenosti k ojom ju je panjolski narod prihvatio i proveo u djelo. Barem je to osjeaj koji mi je preplavio du u u dodiru s tim ru evinama koje vrijeme j o nije zacrnjelo i koje kao da se i same bune protiv pro losti i objavljuju buenje i stine u narodu. Ne vjerujem da sam izgubio smisao i po tovanje za umjetnost, ne os jeam u sebi nagone osvete i barbarstva; uostalom, nisam ja od onih koji ka u da je obo avanje lijepoga nekorisno, i da treba poru iti spomenike i izgraditi tvornice, a li samostan inkvizicije kojega je sa zemljom poravnala ruka naroda je stranica p ovijesti jednako velika, jednako pouna, jednako ganutljiva kao rimski akvedukt il i amfiteatar. Vladina odredba kojom bi hladnokrvno nalo ila uni tenje nekoga hrama z bog bijedne koristi ili smije ne tednje, bila bi grub i ka njiv in, ali politiki voa koj i jednog kljunog i pogibeljnoga dana rtvuje umjetnost i znanost odreenijim dobrima, razumu, pravdi i vjerskoj slobodi, te narod koji, unato pobo nim nagonima, ljubavi za katoliku pompu i po tovanju za njezine redovnike, pronae dovoljno sranosti i snag e da u treptaj oka provede tu naredbu, predstavljaju olujom poko enu posadu koja s e spa ava bacajui svoja blaga u more. Neka oplakuje tko eli te ru evine! Gotovo su sve te uni tene znamenitosti koje oplaku jemo tamnice gdje su stoljeima amili ili du a, ili tijelo ovjeanstva. Pa dolaze onda p jesnici koji, umjesto da oplakuju nestajanje dana djetinjstva svijeta, slave u s vojim stihovima, na tim ostacima pozlaenih motika 131 i krvavih palica, mu evno doba koje se znalo toga osloboditi! Mnogo je Chamissovih lijepih stihova o dvorcu njegovih predaka kojega je uni tila Francuska revolucija . To djelo zavr ava posve novom idejom kako u pjesni tvu, tako u politici: "Blagoslovljen budi stari dvorce kojim sad ruje raonik pluga! I blagoslovljen ne ka je onaj tko plugom prolazi preko tebe!55" Nakon to sam dozvao u sjeanje te lijepe stihove, hou li se usuditi napisati nekolik o stranica nadahnut dominikanskim samostanom? Za to ne, jer i itatelj se mora naoru a ti pra tanjem onda kad mora suditi o nekoj misli koju mu autor podmee rtvujui sebelju blje i nekada nje namjere? Neka ovaj ulomak, kakav god bio, unese malo raznolikost i u suhoparno nabrajanje graevina koje je upravo okonano! IV. SAMOSTAN INKVIZICIJE56 Meu kr em ru evnoga samostana srela su se dva ovjeka na jasnoj mjeseini. Jedan se doima o kao da je u punoj mladosti, drugi savijen pod teretom godina, a ipak je bio ml ai. Obojica zadrhta e na av i se suelice, jer bila je duboka no, ulica pusta, a zvonik kated rale odbrojavao je tu no i sporo. Onaj koji je izgledao starije progovori prvi: "Tko god da si", ree on, "ovjee, ni ta me se ne boj; slab sam i slomljen: ali ni ta ni ne oekuj od mene, jer siroma an sam i bez iega na zemlji. - Prijatelju - odgovori mladi - opirem se samo onima koji me napadaju, a kao i ti , previ e sam siroma an da bih se bojao lopova. 55 Navedeni po sjeanju, stoga pone to iskrivljeni, stihovi Chamissoa, Dvorac Boncou rt objavljeni u asopisu Revue des Deux Mondes 15. svibnja 1840. 56 Nije rije o pravome samostanu inkvizicije, samo je nekoliko dominikanskih sveen ika imalo ulogu inkvizitora. Osim toga, samostan je slu io i kao zatvor, a neki sl obodoumni duhovi koji su bili utamnieni 1832. iskazali su estoku mr nju prema tome s

amostanu. 132 - Brate - opet e ovjek izmo dena lika - za to si onda zadrhtao netom kad sam ti pri ao? - Jer sam pomalo praznovjeran, kao i svi umjetnici, i zato to sam pomislio da si duh jednog od onih redovnika kojega vi e nema, a po grobovima kojih gazimo. A ti, prijatelju, za to su i tebe pro eli trnci kad sam ti pri ao? - Jer sam veoma praznovjeran kao i svi redovnici, i jer sam pomislio da si jedan od onih redovnika koji su me ivoga zatvorili u grobove po kojima gazi . - to ka e ?Tajesi li ti jedan od onih ljudi koje sam nezasitno i uzaludno tra io po panjo lskome tlu? - Nee nas nigdje nai na sunevoj svjetlosti, ali u sjeni noi jo nas mo e sresti. Sada j voje ekanje okonano; to eli od jednoga redovnika? - Gledati ga, ispitivati ga, oe moj; usaditi njegove crte u svoje pamenje da bih g a mogao naslikati; upiti njegove rijei da bih ih mogao ispripovijedati svojim sun arodnjacima; upoznati ga konano da bi me ispunio onim tajanstvenim, pjesnikim i ve likim to ivi u linosti redovnika i u ivotu samostana. - Odakle ti, o putnie, ta neobina pomisao o tim stvari-ma?Ta nisi li ti iz neke ze mlje u kojoj je prevlast papa ugu ena, redovnici protjerani, samostani ukinuti? - Ima jo meu nama religioznih du a okrenutih pro losti i sna nih ma tanja ponesenih pjesni vom srednjega vijeka. Tra imo, tujemo, gotovo obo avamo sve to nam mo e donijeti neki sl abi miomiris. Ah! Nemoj misliti, oe, da smo svi slijepi oskrvnitelji. Mi ostali u mjetnici mrzimo taj brutalan narod koji blati i razbija sve to dotakne. Daleko od toga da potvrujemo njegova umorstva i razaranja, ve naprotiv, trudimo se da na na i m slikama, u na im pjesmama, na im kazali tima, napokon, u svim djelima, o ivimo staru t radiciju i probudimo duh tajanstvenosti koji je izrodio kr ansku umjetnost, to uzvi e no dijete! - to to ka e , sine? Ta je li mogue da umjetnici tvoje slobodne i razvijene zemlje nad ahnue crpe izvan sada njosti? 133 Imaju toliko novih stvari koje treba opjevati, naslikati, prikazati, a oni bi ivj eli, kao to govori , nagnuti nad zemljom u kojoj im spavaju preci? Oni bi u pra ini g robova tra ili vedro i plodno nadahnue, a Bog im je u svojoj dobroti dao tako blag i dobar ivot? - Ne znam, dobri redovnice, po emu bi na ivot bio takav kakvim ga prikazuje ? Mi drug i umjetnici uope se ne bavimo politikim stvarima, a dru tvena pitanja jo nas manje za nimaju. Uzalud bismo u stvarima koje nas okru uju tra ili pjesniki motiv. Umjetnosti venu, nadahnue je ugu eno, lo ukus vlada, materijalni ivot pro ima ljude, a kad ne bi b ilo po tovanja pro losti i spomenika iz stoljea vjere da se ponovno njima ispunimo, p osve bismo izgubili svetu vatru koju jedva jedvice uvamo. - Reeno mi je, meutim, da nikada kao sada u va im krajevima ljudski duh nije tako da leko do ao u uenju o srei, udima industrije, blagodatima slobode. Jesu li me onda pre varili? - Ako su ti rekli, oe, da se ni u kome drugom vremenu nije iz materijalnih bogats tava crpla takva velika rasko , takvo blagostanje, a iz ru evina biv ega dru tva tako za stra ujua raznolikost ukusa, mi ljenja i vjerovanja, onda su ti istinu rekli. Ali ako ti nisu rekli da su nas sve te stvari, umjesto da nas usree, ponizile i pokvaril e, onda ti nisu rekli svu istinu. - Odakle dakle tako neobian ishod? Jesu li se svi izvori sree na va im usnama zatrov ali, a ono to ovjeka ini velikim, pravednim i dobrim, blagostanje i sloboda, uinili su vas malima i jadnima? Objasnite mi to udo. - Oe, je li na meni da te podsjeam kako ovjek ne ivi samo o kruhu? Ako smo izgubili vjeru, sve to smo drugdje stekli nije moglo koristiti na im du ama. - Objasni mi jo , sine moj, kako ste mogli izgubiti vjeru kad ste, po okonanju reli gijskih progona, mogli raskriliti du u i podignuti pogled prema bo anskoj svjetlosti ? Bio je to trenutak za vjeru, jer bio je to trenutak za spoznaju. A tada ste su mnjali. Kakav je to oblak pro ao va om glavom? 134 - Oblak slabosti i ljudske bijede. Nije li ku nja nespojiva s vjerom, oe? - To je kao kad bi pitao, o mladiu, je li vjera nespojiva s istinom. Ne vjeruje da kle ni u to, sine? Ili pak vjeruje u la ?

- Na alost, ja samo vjerujem u umjetnost. Ali ne mo e lito du i u potpunosti dati sna gu, povjerenje i uzvi ene radosti? - Nisam to znao, sine, i ne razumijem. Postoje li dakle u vas jo sretni ljudi? A ti, jesi li se ti za titio od klonulosti i bola? - Ne, oe, umjetnici su najnesretniji, najvi e ojaeni, najnemirniji od svih, jer svak oga dana vide da se predmet njihova po tovanja srozava, a napori im nisu dostatni da ga uzvise. - Otkud to da tako produhovljeni ljudi pu taju da umjetnosti propadaju umjesto da ih o ivljavaju? - Zato to vi e nemaju vjere, a bez vjere umjetnost nije mogua. - Nisi li mi netom rekao da je za tebe umjetnost vjera? Proturjei samome sebi, ili te ja ne mogu razumjeti. - A kako da ne proturjeimo sami sebi, oe, mi drugi kojima je Bog povjerio poslanje koje svijet odbacuje, mi kojima sada njost zatvara vrata slave, nadahnua, ivota; mi koji smo prisiljeni ivjeti u pro losti i propitivati mrtve o tajnama vjene ljepote koju dana nji ljudi vi e ne po tuju i razvaljuju joj oltare? Pred djelima velikih majs tora, kad nam se osmjehuje nada da im se pribli avamo, ispunjeni smo snagom i pole tom, ali kada treba ostvariti na e astoljubive planove i kada nas nevjerni i ogranie ni svijet zapljuskuje hladnoom prezira i podsmjeha, ne mo emo ni ta stvoriti prema sv om idealu, i misao umire u na im prsima prije nego to se rascvjeta na svjetlosti." Mladi je umjetnik govorio s gorinom, mjeseina mu je obasjavala tu no i ponosno lice, a redovnik ga je nepomian promatrao s naivnim i dobronamjernim udivljenjem. "Sjednimo tu", ka e on poslije trenutka ti ine, zaustaviv i se pokraj masivne ograde t erase s pogledom na grad, okolicu i more. 135 Bija e to u dijelu dominikanskoga vrta, neko bogatoga cvijeem, fontanama i dragocjen im mramorom, a danas u kr u i obrastao svakojakim travama koje toliko sna no i brzo rastu na ru evinama. Putnik je, u svojoj uznemirenosti, zgnjeio jednu u ruci i bacio je daleko od sebe s uzdahom boli. Redovnik se nasmije io. "Ovaj je ubod svje ", ree, "ali uope nije opasan. Sine, ta je kupina, koju bezobzirn o dotie i koja te ranjava, slika tih grubih ljudi na koje si se netom alio. Prekriv aju palae i samostane. Penju se na oltare, niu meu ostacima antikoga sjaja. Gledaj k ojim je sokovima i kojom snagom taj korov ispunio tlo na kojemu bri no uzgajamo os jetljive i dragocjene biljke od kojih se ni jedna nije odr ala u zapu tenosti! Isto tako su jednostavni i poludivlji ljudi, koje su bacali van kao nekorisne trave, povratili svoja prava i zagu ili tu otrovnu biljku koja je rasla u sjeni, a koju s u nazivali inkvizicijom. - Nisu lije mogli iskorijeniti, a da ne uni te s njom sveti ta kr anske umjetnosti i dj ela veleuma? -Trebalo je i upati prokletu biljku, jer bila je ivahna i penjala se. Trebalo je do temelja uni titi te samostane u kojima joj je bio skriven korijen. - Pa dobro, oe, te bodljikave trave koje rastu umjesto nje, po emu su one lijepe i za to su one dobre?" Redovnik se askom zamisli i odgovori: "Budui da mi ka ete da ste slikar, zacijelo ete napraviti crte e tih ru evina? - Naravno. to time elite rei? - Hoete li nastojati izbjei narisati te velike kupine koje u vijencima padaju po r u evinama i koje se nji u na vjetru, ili ete ih sretno uklopiti u svoju kompoziciju k ao to sam vidio na slici Salvatorea Rosea? - Neodvojivo su povezane s ru evinom i nijedan slikar ne propu ta ih iskoristiti. - Lijepe su, dakle znakovite, i stoga korisne. 136 -Va a pria ne mo e biti tonija, oe! Posjednite prosjake i skitnice na ove ru evine, bit e jo strasnije i jo vi e opusto ene. Prizor slike e time biti na dobitku, ali ovjenost, t ona dobiti? - Mo da jednu lijepu sliku, a zasigurno veliku pouku. Ali vi drugi umjetnici koji dajete tu pouku, vi ne razumijete to inite i vidite tu samo kamenje koje se odronj ava i travu koja raste. - Strogi ste; vama koji tako govorite, moglo bi se odgovoriti da u toj katastrof

i vidite samo svoju uni tenu tamnicu i svoju ponovno zadobivenu slobodu, jer ne su mnjam, oe, da vam samostan nije bio po volji. - A vi sine, bi li va a ljubav prema umjetnosti i pjesni tvu dosezala tako daleko da ivite tu bez aljenja? - Mislim da bi za me to bio najljep i ivot na svijetu. O! Mora da je ovaj samostan bio prostran, i otmjena stila! Kako ovi ostaci govore o sjaju i eleganciji! Mora da je bilo bla eno doi tu naveer, udisati blagi povjetarac i sanjariti uz um mora ka d su te skladne galerije bile poploane bogatim mozaicima, kad su bistre vode ubori le u mramornim fontanama i kad se srebrna svjetiljka palila kao blijeda zvijezda u dnu sveti ta! U kakvu dubokom miru, u kakvoj velianstvenoj ti ini mora da ste u ival i kad su vas po tovanje i povjerenje ljudi postojano okru ivali, i kad su se svi zna li prekri iti sti avajui glas u prolazu ispred va ih tajanstvenih vrata! Eh! Tko ne bi e lio moi napustiti sve brige, sav umor i sve ta tine dru tvenog ivota i doi tu, ukopati se u miru i zaboravu od cijeloga svijeta pod uvjetom da ostane umjetnikom i da m o e deset, dvadeset godina mo da, posvetiti jednom jedinom platnu koje bi polako, po put dragocjena dijamanta, brusio i kojeg bi vidio postavljena na oltaru, ne da b i ga prosuivao i kritizirao prvi neznalica koji ue, nego da bi ga se pozdravljalo i zazivalo kao dostojnoga da prikazuje samo bo anstvo! - Strance - ree redovnik strogim glasom - tvoje su rijei pune oholosti, a tvoji sn ovi samo su ta tina. U toj umjetnosti o kojoj govori s toliko zanosa i koju tako ve lia , ti vidi samo 137 sebe, a samoa koju bi po elio bila bi u tvojim oima samo nain da se uzdigne i izjednai Bogom. Sada shvaam kako mo e vjerovati u tu egoistinu umjetnost a da ne vjeruje nijed noj religiji, ni jednome dru tvu. Ali mo da te stvari nisi u sebi pro vakao prije nego to si ih izgovorio; mo da ne zna to se dogaalo u tim jazbinama potkupljivosti i strah a. Poi sa mnom, i mo da e ti ono emu te pouim promijeniti osjeaje i misli." Preko brda ru evina i nesigurnih i obru avajuih ponora, redovnik je, ne bez opasnosti , poveo mladoga putnika u sredi te uni tena samostana i tamo, na mjestu gdje su bile tamnice, pustio ga oprezno sii uz masu petnaest stopa debelih zidova koje su lop ata i kramp posve probili. Unutar te stra ne kore od kamenja i cementa otvarale su se kao razjapljene nju ke u utrobi zemlje sobice bez zraka i svjetlosti, odvojene jedna od druge jednako masivnim zidovima kao oni povrh njihovih turobnih svodov a. "Mladiu", ree redovnik, "te jame koje vidi , nisu to bunari, nisu ak ni grobovi, to s u elije inkvizicije. Tu su, tijekom vi e stoljea, polako propadali svi ljudi koji su se, bilo krivi, bili nevini pred Bogom, bilo poni eni porocima, bilo zavedeni bij esom, bilo nadahnuti veleumom i krepo u, usudili imati mi ljenje suprotno onom inkviz icije. Ti dominikanci bijahu uenjaci, naitani ljudi, ak i umjetnici. Imali su bogate knji ni ce u kojima je o troumnost teologije, protkana zlatom i moareom, izlagala na polic ama od ebanovine svoje blistave obrube od bisera i rubina; a ipak su ovjeka, tu iv u knjigu, u koju je vlastitom rukom Bog upisao svoju misao, oni ivoga spustili do lje i dr ali ga zatvorenog u utrobi zemlje. Imali su gravirane srebrne posude, sja jne kale e s draguljima, prekrasne slike i madone od zlata i slonovae, a ipak su ovj eka, tu izabranu posudu, taj kale ispunjen nebeskom milosti, tu ivu sliku Boga, on i ivoga predali hladnoi smrti i crvima grobnice. Bilo je meu njima takvih koji su u zgajali ru e i sunovrate s toliko brige i ljubavi kao kad se 138 odgaja dijete, a bli njega su svoga, brata svoga, pustili da blijedi i trune u vla zi groba. Eto to je redovnik, sine, eto to je samostan. Brutalno divlja tvo s jedne strane, a s druge kukaviki teror, sebina umnost ili pobo nost bez srca, eto stoje inkvizicija. A zato to je otvoriv i te ku ne podrume nebeskoj svjetlost ruka osloboditelja nai la na nekoliko stupova i nekoliko pozlata koje je uzdrmala ili okaljala, treba li pon ovno na preminule rtve staviti nadgrobnu plou i oplakivati sudbinu njihovih krvnik a, jer nee imati zlata i robova?" Umjetnik je bio si ao u jedan od podruma da bi znati eljno pregledao zidove. Na tren utak je poku ao zamisliti borbu koju je ljudska volja, iva pokopana, mogla podnosit i protiv stra na oaja takvog zatoeni tva. Ali tek to se ta slika pojavila u njegovoj ivo

j i uznemirenoj ma ti, ve se ispunila zebnjom i u asom. Uinilo mu se da osjea kako mu t i studeni svodovi priti u du u, udovi su mu zadrhtali, ostao je bez daha u prsima, os jetio da se gubi u poku aju izbavljenja iz toga ponora pa, ra iriv i ruke prema redovn iku koji je ostao na ulazu, povie: "Pomozite mi, oe, tako vam neba, pomozite mi da izaem odavde! - Pa dobro, sine - ree redovnik pru iv i mu ruku. - Ono to sada pro ivljava gledajui sjaj e zvijezde iznad svoje glave, zamisli kako sam ja to iskusio kada sam ponovno ug ledao sunce nakon deset godina slinoga muenja! - Vi nesretni redovnice! - povie putnik trudei se da to br e doe do vrta. - Mogli ste deset godina podnositi tu preranu smrt, a niste izgubili ni razum ni ivot? ini mi se da bih poludio ili pobjesnio kad bih jo samo jedan tren tamo ostao. Ne, nisam vjerovao da posjet nekoj tamnici mo e izazvati tako nagle, tako duboke strahove, i ne shvaam kako se misao mo e na to priviknuti i podiniti. Vidio sam sprave za muenje u Veneciji, vidio sam i tamnice Du deve palae s mranim prolazom u koji se padalo na kon udarca nevidljive ruke, i rupiastu plou kroz koju se krv slijevala u kanal ne ostavljajui tra139 ga. Stekao sam tamo dojam vi e-manje brze smrti. Ali u ovoj tamnici u koju sam net om bio si ao, pojavljuje se u asna pomisao na ivot. O, Bo e, biti tamo i ne moi umrijeti ! - Pogledaj me, sine - ree redovnik pokazujui elavu i naboranu glavu. - Imam jednako toliko godina koliko otkriva tvoje mu evno lice i vedro elo, a ipakzacijelo si pom islio da sam starac. Kako sam zaslu io i kako sam podnio svoju polaganu agoniju, nije va no. Ne tra im milo st, vi e mi nije potrebna, sretnom i mladom kako se danas osjeam gledajui te razru ene zidine i te prazne tamnice. Ne elim ni da se u asava redovnika; oni su slobodni, i ja sam; Bog je dobar za sve. Ali budui da si umjetnik, bit e ti od koristi da si s poznao takav osjeaj bez kojega umjetnik ne bi razumio svoje djelo. I ako sada eli naslikati te ru evine nad kojima si netom oplakivao pro lost, a meu koje seja svake noi dolazim baciti niice da bih zahvalio Bogu na sada njosti, tvoju e ruk u i duh mo da pokretati uzvi enija misao od stra ljiva aljenja ili prazna divljenja. Mn ogi spomenici, koji su za staretinare predmeti bez cijene, vrijedni su samo jer podsjeaju na djela koje je ovjeanstvo posvetilo podi ui ih, a esto su to bila nepravedn a i pogibeljna djela. Budui da si putovao, vidio si u Genovi most iznad provalije , divovske obale, bogatu i te ku crkvu koju je u pustoj etvrti za velik novac podig ao plemi koji nije elio preko vode ni kleknuti u crkvi s vjernicima svoje upe57. Vj erojatno si vidio te piramide u Egiptu koje su stra no svjedoanstvo robovanja narod a, ili pak te dolmene po kojima je u potocima tekla ljudska krv da bi se zadovol jila neuta- iva e barbarskih bo anstava. Ali vi drugi umjetnici, veina vas u djelima ovj eka zapa a samo ljepotu ili jedinstvenost izvedbe, a ne pro ima vas istodobno i misa o koju to djelo izra ava. Tako va razum esto obo ava izraz osjeaja koji bi va e srce odba cilo kad bi imalo savjesti58. 57 Kao i u prii o Veneciji, rije je o osobnom sjeanju George Sand koja je posjetila Genovu 1833. 58 Osuda larpurlartizma, to potvruje nastavak teksta: tema slike mora "pouavati". 140 Eto za to va im djelima esto nedostaje prave boje ivota, osobito kad se, umjesto da iz razite onu koja tee venama djelatnoga ovjeanstva, hladno trudite tumaiti onu u mrtvi ma koju ne elite shvatiti. - Oe - odgovori mladi. - Razumijem tvoje pouke i ne odbacujem ih uope, ali vjeruje l i dakle da takva filozofija mo e nadahnuti umjetnost? Obja njava , u skladu s promi ljan jem na ih godina, ono stoje u pjesnikome bunilu zaela dosjetljiva praznovjernost na ih oeva. Kad bismo, umjesto vedrih grkih bo anstava, ogoljeli banalne alegorije skrive ne ispod njihovih sladostrasnih oblika; kad bismo, umjesto bo anske madone Firenti naca, kao Holandezi naslikali robusnu krmaricu; konano, kad bismo od Isusa, Bo jega sina, uinili naivnog filozofa platonistike kole; umjesto bo anstava imali bismo samo ljude, isto kao to tu, umjesto kr anskoga sveti ta, imamo pred oima samo hrpu kamenja. - Sine - ponovno e redovnik. - ako su Firentinci Djevici dali bo anske crte, to je zato to su u njih jo vjerovali, a ako su joj Holandezi dali prostake, to je zato to u bo anske vi e nisu vjerovali. A vi danas umi ljate da ete naslikati svete teme, vi ko

ji jedino vjerujete u umjetnost, to jest u same sebe! Nikada neete uspjeti. Poku aj te dakle prikazati samo ono to je za vas opipljivo i ivo. Kad bih ja bio slikar, naslikao bih lijepu sliku posveenu prikazu dana moga oslob oenja; prikazao bih odva ne i vrste ljude s ekiem u jednoj, a s bakljom u drugoj ruci kako prodiru u te limbove inkvizicije koje sam ti upravo pokazao i podi u sa smrdl jiva poda kosture mutna pogleda, izgubljena osmijeha. Pod krinkom aureole, iznad svih tih glava, vidjela bi se svjetlost nebeska kako pada na njih kroz otvor na poru enu svodu, i bila bi to tako lijepa tema, tako prikladna mojemu vremenu kao stoje Michelangelov Posljedni sud bio njegovu: jer ti ljudi iz naroda koji ti dj eluju tako grubi i prezira vrijedni u inu razaranja, meni su se ukazali ljep ima i plemenitijima od svih anela na nebu; isto tako ova ru evina, koja je za tebe 141 predmet tuge i zaprepa tenja, za mene je vjerski spomenik vi e nego to je to bio prij e pada. Kad bi mi nalo ili da podignem oltar namijenjen da buduim vremenima prenese svjedoan stvo o veliini i snazi na ega doba, ne bih htio drugi do ovoga brda razvalina na vr hu kojega u na posveenu kamenu napisati sljedee: 'U vremenu neznanja i okrutnosti ljudi su na ovome oltaru obo avali Boga osvete i ka njavanja. Na dan pravde, i u ime ovjenosti, ljudi su poru ili te krvolone oltare, mr ske Bogu milosra.'" V. Ne u Palmi, nego u Barceloni, u ru evinama sjedi ta inkvizicije vidio sam te tamnice izdubljene u etrnaest stopa debelim zidinama. Velika je mogunost da uope nije bilo zatoenika u Palmi kada je narod prodro u tamnice. Zbog njihove osjetljivosti na tu temu, dobro je zamoliti osjetljive Majorkance da mi oproste na pjesnikoj slobo di kori tenoj u ulomku kojega ste upravo proitali. Budui da se ni ta ne mo e izmisliti bez odreenih temelja u istini, moram rei da sam na Majorci vidio sveenika, danas upnika upe u Palmi, koji mi je rekao da je u cvijetu mladosti sedam godina proveo u tamnicama inkvizicije, a iza ao je na zahtjev gospoe koja je pokazala za nj ivo zanimanje. Bio je to mu karac u najboljim godinama, ivah na pogleda i vedre naravi. inilo se da ne ali mnogo za re imom svetog oficija. Vezano uz taj dominikanski samostan, navest u ulomak Grasseta de Saint-Sauveura k ojeg se ne mo e optu iti za pristranost, jer prije svega upuuje rasko an hvalospjev ink vizitorima koje je na Majorci poznavao: "Pa ipak u samostanu svetoga Dominika vidimo slike koje podsjeaju na divlja tvo spr am idova. Svaki nesretnik koji je spaljen prikazan je na slici na dnu koje mu je napisano ime, dob i vrijeme kada je rtvovan. 142 Uvjer'rli su me da su prije nekoliko godina potomci tih nesretnika koji danas ine posebnu skupinu stanovnika Palme, pod smije nim nazivom ud59, uzalud nudili prilino velike sume novca kako bi se uklonili ti bolni spomenici. Nisam u to povjerovao ... Ipak nikada neu zaboraviti da sam jednom eui dominikanskim samostanom s bolom promat rao te tu ne slike: pri ao mi je jedan redovnik i ukazao mi na vi e slika oznaenih kost ima u obliku kri a. -To su - rekao mije - portreti onih iji je pepeo ekshumiran i rasut u vjetar. Krv mi se sledila; br o sam iza ao rastu ena srca i potresen tim prizorom. Sluaj je htio da mije u ruke do lo tiskano izvje e iz 1755. na zahtjev inkvizicije s p rezimenima, nadimcima, vrlinama i prijestupima nesretnika ka njenih na Majorci od 1645. do 1691. godine. Taj sam spis itao pro et trncima: prona ao sam u njemu etiri otoanina, od toga jednu enu , ive spaljene zbog idovstva; drugih trideset dvoje umrlih iz istog razloga u tamn icama inkvizicije, i naknadno spaljenih; troje iji je pepeo ekshumiran i baen u vj etar; jednog Holananina optu enog zbog luteranstva; jednog otoanina zbog islama; est Portugalaca, od toga jednu enu, i sedam otoanina okrivljenih zbog idovstva, ali su sreom pobjegli pa su spalili samo lutke s njihovim likom. Izbrojao sam dvjesto esn aest drugih rtava, otoana i stranaca, optu enih zbog idovstva, hereze ili islama koji su iza li iz zatvora nakon to su se javno odrekli svoje vjere i vratili u redove C rkve. Taj stra ni katalog zavr avao je jednako stra nim zakljukom inkvizicije."

G. Grasset navodi tu panjolski tekst kojega je ovo to sad slijedi toan prijevod: 59 Rije xueta, tu pogre no na francuski prevedeno chouette (uk), naziv je za potomke preobraenih idova na Majorci. 143 "Sve krivce spomenute u tom izvje u javno je kao stvarne heretike kaznio sveti ofic ij; sva je njihova imovina zaplijenjena i povjerena kraljevskoj upravi; oduzeta su im sva prava te su progla eni nesposobnima i za poasti, i za povlastice, kako cr kvene, tako svjetovne, kao i za obna anje kako javnih, tako poasnih slu bi; ne mogu n i osobno, ni kod onih od kojih zavise, imati ni zlato, ni novac, ni biserje, ni drago kamenje, ni koralje, ni svilu, ni grubo, ni fino sukno; ne smiju jahati, n i nositi oru je, ni obna ati ili koristiti druge stvari koje su obiajnim pravom, zako nima i propisima kraljevstva, uputama i stilom svetoga oficija zabranjene tako d egradiranim osobama; za ene osuene na lomau ista zabrana odnosi se i na njihove sin ove i keri, a za mu karce i na njihove unuke po mu koj strani; istodobno se zabranjuj e uspomena na one koji su spaljeni simboliki kao lutke i zapovijeda se da njihovi ostaci (koji se razlikuju od ostataka vjernih kr ana) budu ekshumirani, predani pr avdi i svjetovnoj vlasti kako bi ih se spalilo i pretvorilo u prah; neka se zbri u ili sastru u svi natpisi koji bi se na li na grobnicama, ili oru je, bilo polo eno ili naslikano, tako da na zemlji ostane samo sjeanje na njihovu kaznu i izvr enje" Kad itate sline dokumente vremenski bliske na emu dobu, i kad vidite nepobjedivu mr nj u koja, poslije dvanaest ili petnaest nara taja na kr anstvo preobraenih idova, jo i dan as progoni tu nesretnu rasu na Majorci, ne mo ete vjerovati da se duh inkvizicije tu ugasio tako potpuno kao to se to ka e u doba Mendizabalove naredbe. Neu zavr iti ovaj lanak, i neu izai iz samostana inkvizicije, a da ne prenesem svojim i tateljima prilino neobino otkrie na kojemu iskljuivo imam zahvaliti g.Tastuu, i koje bi, prije trideset godina, donijelo pravo bogatstvo tom uenom ovjeku, osim ako ga , radosna srca, ne bi predao vladaru svijeta ni ne pomisliv i da ga iskoristi za s ebe, pretpostavka koja bi vi e odgovarala njegovu obilje ju bezbri na i nesebina umjetn ika. Taje bilje ka odve zanimljiva da bih je poku ao okrnjiti. Evo je onakvom kakva mije u ruena s dopu tenjem daje objavim. 144 SAMOSTAN SVETOGA DOMINIKA U PALMI DE MALLORCI Pratitelj svetoga Dominika, Mihael de Fabra, osniva je dominikanskoga reda na Maj orci. Bio je rodom iz Stare Kastilje i pratio je Jakova Prvog60 u osvajanju veli kog Baleara 1229. Naobrazba mu bija e velika i raznolika, njegova pobo nost osobita, ime sije kod Conquistadora, njegovih plemia pa ak i vojnika pribavio sna an utjecaj. Bodrio je trupe, provodio slu bu Bo ju, prie ivao je pomagae i borio se protiv nevjernih , kao to su u to doba radili sveenici. Arapi su govorili da su ih Djevica Marija i otac Mihael sami osvojili. Aragonsko--katalonski vojnici molili su se, kako se govorilo, prvo Bogu i Djevici Mariji, a potom ocu Mihaelu. Slavni dominikanac primioje habit svoga reda uToulouseu iz ruku prijatelja Domin ika: njemu i jo dvojici pratitelja povjerio je vrlo va no poslanstvo u Parizu. On j e u Palmi osnovao prvi dominikanski samostan pomou darovnice povjerenika prvoga b iskupa s Majorke, D. J. R. de Torelle: to se dogodilo godine 1231. Jedna d amija i nekoliko hvati zemlje oko nje poslu i e kao prva zadu bina. Dominikanci su poslije pro irili zajednicu unosnom trgovinom svim moguim vrstama robe i estim da rovima koje su im davali vjernici. Pa ipak prvi osniva, otac Mihael de Fabra, oti a o je umrijeti u Valenciju u osvajanju koje je i sudjelovao. Jaime Fabra bio je graditelj dominikanskoga samostana. Ne ka e se daje pripadao ob itelji oca Mihaela s kojim je dijelio isto prezime; zna se samo da je predao svo je nacrte oko 1296. kao i da je poslije napravio plan i za katedralu u Barceloni (1317), te mnoge druge u zemljama aragonskih kraljeva. Mora da su samostan i crkva s vremenom pretrpjeli mnoge promjene to se vidi ako s e na trenutak usporede, kao 60 Jakov (ili Jaime) Prvi, aragonski kralj (1208-1276), nazvan el Conquistador. 145 to smo mi uinili, razni dijelovi miniranih ru evina. Jedva se tu odr ao bogati portal koji stilom pripada XIV. stoljeu, ali ne to dalje, kao dio toga zdanja, razbijeni l ukovi i te ki svodni kamen polo en na ostacima, najavljuju vam da su tuda, osim Jaim

ea Fabrea, pro li i drugi graditelji, premda ne tako znaajni. Na tim golemim ru evinama gdje ni ta nije ostalo uspravno osim nekoliko palmi, sauvan ih zbog na ih neprekidnih molitvi, mogli smo aliti, kao to smo uinili i na ru evinama s amostana svete Katarine i svetoga Franje u Barceloni, stoje hladna politika jedi na upravljala tim ru enjem bez razmi ljanja. Umjetnost i povijest nisu, naime, ni ta izgubile razaranjem samostana svetoga Jero lima u Palmi, ili samostana svetoga Franje koji je smje ten uz muralla de Mar u Ba rceloni smetao zidinama, ali u ime povijesti, u ime umjetnosti, za to ne sauvati ka o znamenitosti samostane svete Katarine i svetoga Dominika u Palmi u kojima su g robovi po tenih ljudi, las sepulturas de personas de be, kako navodi knji ica koju s mo imali u rukama, a koja je bila dio samostanskog arhiva? Osim N. Cotonera, vel ikoga majstora s Malte, nalazimo tu i druga prezimena poput Dameto, Muntaner, Vi llalonga, La Romana, Bonapartl Ta knjiga, kao i sve stoje neko bio samostan, prip ada danas izvoau ru enja. Vidjev i koliko zanimanje pokazujemo za te ru evine, te povijesne uspomene, taj ovjek , pravi Majorkanac, koji vas na prvi pogled zapanji, ali poslije vas osvoji i um iri, uostalom, kao svaki ovjek iz naroda, privr enik velikoga Napoleona, potrudio s e da nam poka e grobnicu Bonapartovih s grbom, njegovih predaka, jer tako pripovij eda tradicija s Majorke. Uinila nam se prilino neobinom i htjeli smo istra iti detalj e, ali zabavljeni drugim poslovima, nismo se tomu mogli posvetiti koliko je potr ebno. Prona li smo grbove obitelji Bonapart: 1.lz popisa plemikih obitelji, ili knjige grbova, dijela blaga zatvorena u biblio teci grofa de Montenegroa, uzeli smo kopiju tih grbova. 146 2. U Barceloni, u jednom drugom popisu, ne tako lijepo izraenom, koji je pripadao uenjaku aragonske krune, nalazimo s datumom 15. lipnja 1549. dokaze o plemikom po rijeklu obitelji Fortunv meu kojima je i grb pretka po majinoj strani iz obitelji Bonapart. U popisu: Oznaka: Pedro III, svezak II arhiva aragonske krune, nalaze se dva spi sa iz 1276. a odnose se na obitelj Bonapar. Bit e da je to ime, porijeklom iz Pro vanse ili Languedoca, pre-trpjev i promjenu kao i tolika druga iz istoga razdoblja , na Majorci postalo Bonapart. Hugo Bonapart, rodom s Majorke, oti ao je 1411. na Korziku kao namjesnik ili guver ner za kralja Martina Aragonskog, i od njega vjerojatno potjee obitelj Bonaparte, ili kako je kasnije reeno Buanaparte; tako je Bonapart romansko ime, Bonaparte n a starom talijanskom, a Buanaparte na modernom talijanskom. Zna se da su se lanov i Napoleonove obitelji potpisivali bilo kao Bonaparte, bilo kao Buanaparte. Tko zna kakvu bi va nost dobile ove male naznake, otkrivene prije nekoliko godina, da su poslu ile dokazati Na-poleonu, kojem je toliko bilo bitno da bude Francuz, da mu obitelj potjee iz Francuske? Premda danas nema vi e istu politiku vrijednost, otkrie g. Tastua je vrlo znaajno, i da imam utjecaja na vladine fondove namijenjene knji evnosti, dao bih tome bibliog rafu sredstva da upotpuni svoje istra ivanje. Danas, sla em se, nije vi e va no utvrditi Napoleonovo porijeklo.Taj veliki zapovjedni k, koji prema mojemu mi ljenju (molim modu da mi oprosti) nije tako velik vladar, ali koji je po svojoj naravi svakako bio velik ovjek, znao je kako da ga Francusk a prihvati, i budunost ga nee pitati jesu li mu preci bili iz Firence, s Korzike, Majorke ili iz Languedoca, ali povijest e uvijek zanimati da skine veo koji skriv a tu predodreenu lozu u kojoj Napoleon svakako nije sluajnost, izdvojeni in. Sigura n sam da bi se istrajnim traganjem u prija njim nara tajima te obitelji na lo mu karaca ili ena dostojnih takva 147 potomstva, a ti grbovi, znamenje s kojima je zakon o jednakosti pravedno postupi o, ali o kojima povjesniar uvijek mora voditi rauna, mogli bi kao vrlo znaajni spom enici baciti svjetlo na ratoboran ili astoljubiv usud negda njih lanova obitelji Bon aparte. Je li ikada naime bilo ponosnijeg ili simbolinijeg tita od tita tih vitezova s Majo rke? Taj lav u borbenome stavu, to nebo pro arano zvijezdama odakle se poku ava izdi gnuti proroanski orao, nije li to kao tajanstveni hijeroglif nesvakida nje kobi? Na

poleon, koji je volio ari zvijezda nekom vrstom praznovjerja i koji je Francuskoj dao grb orla, je li poznavao svoj tit s Majorke, a budui da nije mogao doprijeti do pretpostavljenog provansalskog porijekla obitelji Bonapar, je li utio o svojim panjolskim precima? Sudbina je velikih ljudi da se narodi poslije njihove smrti prepiru oko njihove kolijevke i njihova groba. 148 TREI DIO I. Krenuli smo put Valldemose jednoga vedrog jutra oko polovice prosinca, i prema n a em samostanu okupanom onim lijepim jesenjim zrakama koje e nam postati sve rjee. N akon to smo pre li plodne ravnice Establimentsa, dospjeli smo u one neobraene krajol ike, sad umovite, sad suhe i stjenovite, paN/la ne i svje e, a posvuda isprekidane na glim prijelazima koji ni na to ne nalikuju. Nigdje mi se, osim mo da u nekim nizinama podno Pi-rineja, priroda po svom izgledu nije inila toliko slobodnom kao na tim vri tinama na Majorci, tim prilino velikim p rostorima koji su u meni opovrgavali tu tako savr enu kulturu kojom se otoani hvale da im posve pro ima zemlju. Nisam im meutim ni pomi ljao prigovoriti zbog toga, jer ni ta nije ljep e od tih zapu ten ih zemlji ta koja stvaraju to ele i nieg se ne ustruavaju: izvijeno, nagnuto, razbaru en o drvee, stra ne kupine, prekrasni cvjetovi, sagovi mahovine i trstike, bodljikave trave, nje an i Ijubak asfodel, a sve poprima oblike koji se sviaju Bogu, bujica, b rda ce, kamenit puteljak koji se najednom spu ta u kamenolom, zelene staze koje se g ube u la nome potoku, livade otvorene i srdane koje se strmo zaustavljaju pred brdo m, pa umarci pro arani velikim stijenama koje kao da su pale s neba, usjeeni puteljc i uz potok izmeu grmova mirte i kozje krvi, i naposljetku imanje poput neke oaze usred pustinje s istaknutom palmom kao promatranicom to vodi usamljena putnika. vicarska i Tirol nisu na mene ostavili taj dojam slobodna i priprosta stvaranja to me toliko odu evilo na Majorci. inilo mi se da je na najdivljijim predjelima vicars kih planina priroda, izlo ena odve o trim atmosferskim utjecajima, izmicala ovjeku iz ruku samo da bi od neba primila jo te e prisile i da bi, kao vatrena du a prepu tena sa moj sebi, podnosila ropstvo vlastitih razdiranja. Na Majorci ona cvjeta pod cjel ovima 149 arkoga neba i smije i se pod udarcima blagih oluja koje ju oe u jurei morima. Polegnut cvijet se podi e jo ivahniji, poslije oluje slomljeno stablo pu ta jo brojnije izdanke, i premda, istina, nigdje na otoku nema pustopoljina, nedostatak prokrenih putova daje mu izgled zapu tenosti ili pobune to mora da nalikuje lijepim savanama iz Lou isiane po kojima sam, u dragim mi mladenakim snovima, slijedio Renea u potrazi za Atalinim ili Chactusovim tragovima61. Siguran sam da se taj hvalospjev Majorci uope ne bi svidio otoanima, jer dr e da su im putovi vrlo dobri. Dobri oku, ne poriem, ali isprobajte ih u kolima pa ete pros uditi. Kola po ukusu ovoga kraja je tartana62, vrsta fijakera kojega vue konj ili mazga i bez ikakve opruge; ili pak birlocho63, vrsta koije sa etiri mjesta koja kao i ta rtana ima vrste kotae i masivnu armaturu, a iznutra je oblo ena vunenom tkaninom. Ta kva presvlaka ne daje vam mogunosti da bilo to prosudite kad se prvi put smjestite u to kako-tako pristupano vozilo. Koija sjedne na letvu koja mu slu i kao sjedalo, s topala ra iri na rudama, a konjske sapi mu dou meu noge tako da ima povlasticu osjet iti ne samo sve drndanje svojih kolica, nego i kretanje ivotinje, i da istodobno bude u kolima i na konju. Ne ini se nezadovoljnim takvim nainom vo nje, jer, kako go d stra no se drmao, cijelo vrijeme pjevu i, a zaustavlja se samo da bi flegmatinim to nom izgovorio stra ne psovke kad mu konj oklijeva sjuriti se u kakvu provaliju ili preskoiti kamene zidine. Tako se ide u etnju: uzalud se ni u bujice, potoci, vododerine, ive ograde, jaruge; ne zaustavlja se za takvu sitnicu. Sve se to uostalom zove put. 61 Likovi iz Chateaubriandova djela Atala ili ljubavi dvoje domorodaca u pustinj i. 62 Rije se openito odnosi na laicu, ali tu oznauje tipino panjolsko vozilo poput sandu ka natkrivenog ceradom na dva kotaa. 63 Kola bez krova na etiri kotaa. Rije vjerojatno potjee od engleske rijei vvhirlicot e.

150 U poetku tu drndavu vo nju do ivljavate kao slanu alu i pitate vodia koji mu je vrag. " Takav je put, odgovara vam on. - Ali ta rijeka? - Takav je put. - A ta duboka rupa? - Opet put. - U dobar as!" Onda vam ne preostaje ni ta drugo nego da se pomirite, da blagoslivljate madrac ko jim je oblo eno sjedi te, jer bez njega bi sigurno slomili i ruke i noge, da predate du u Bogu i promatrate krajolik oekujui smrt ili udo. A ipak katkada sti ete ivi i zdravi zahvaljujui slabom njihanju vozila, vrstoi konjski h nogu, a mo da i koija evu nehaju koji daje konju na volju, prekri i ruke i mirno pu i s voju cigaru dok jedan kota juri brdom, a drugi bujicom. Brzo se priviknemo na opasnost kada vidimo da se drugi ne brinu: a ipak opasnost je stvarna. Ne prevrete se uvijek, ali kada se prevrnete, vi e se ne podignete. G. Tastu je prije godinu dana do ivio nezgodu toga tipa na putu iz Establimentsa i g otovo je poginuo na mjestu. Ostali su mu stra ni bolovi u glavi, to mu ne umanjuje e lju da se vrati na Majorku. Ljudi sa sela imaju gotovo svi neku vrstu vozila, a plemii koije iz doba Luja XIV, zvonolike kabine, neke su s osam prozora, a golemi kotai prkose svim preprekama. etiri do est mazgi lagano vuku te te ke naprave lo e privr ene, pompozno ru ne, ali pros ne i vrste u kojima se u galopu i nevjerojatno smjelo preskau najstra nije prepreke, ali ne bez nekoliko modrica, kvrga na glavi ili barem stra nog zamora. Ozbiljni Miguel de Vargas, pravi panjolski autor koji se nikada ne ali, ovako govo ri o los horrorosos caminos64 s Majorke: En cuyo esencial ramo de polica no se pu ede ponderar bastantemente el abandono de esta Balear. El que llaman camino es u na cadena de precipicios intratables, y el trnsito desde Palma hasta los montes d e Galatz presenta al infeliz pasagero la muerte a cada paso, etc. 64 Vargas je ak i ekspresivniji: los mas horrorosos caminos de Espana (naju asniji putovi panjolske). Prijevod teksta:"U toj bitnoj grani uprave ne mo e se dovoljno u kazati na zapu tenost Majorke. Ono to zovu putovima je niz neprohodnih provalija. P utovanje od prijestolnice do gorja Galatzo nudi nesretnom putniku smrt na svakom koraku." 151 U okolici gradova putovi su ne to manje opasni, ali imaju taj veliki nedostatak to su stije njeni izmeu zidina ili dvaju jaraka pa ne dopu taju mimoila enje vozila. U tak vom sluaju treba ispregnuti goveda sa zapre nih kola ili konje s koije te se jedno v ozilo esto mora dugo vraati unazad. Tada su tu beskrajne zadjevice kako bi se odlui lo tko e to biti, a za to vrijeme putniku koji kasni nema druge nego da ponavlja poznatu uzreicu otoana: mucha calma65, za vlastitu pouku. Uz malo truda koje Majorkanci ula u u odr avanje tih cesta, pogodnost im je ta to tih cesta ima koliko hoete. Samo zbunjuju. Samo sam triput putovao od samostana do Palme i nazad; est sam puta i ao razliitom c estom, i est se puta birlocho izgubio pa smo lutali brdima i dolinama pod izgovor om da tra imo sedmi put koji je tobo e najbolji od svih, a kojega koija nikada nije pr ona ao. Od Palme do Valldemose ima tri milje, ali to su tri major-kanske milje koje dobr im kasom ne prelazite za manje od tri sata. Tijekom prvih dviju put se neosjetno penje, potom se ulazi u brda i slijedi povezan, ali uski nagib (vjerojatno rad nekada njih kartuzijanaca), u asno brz, i najopasniji dio cijeloga puta. Tu poinje alpski izgled Majorke. Uzalud se brda uzdi u sa svake strane klanca, uzal ud potok skakue sa stijene na stijenu, jer samo usred zime ta mjesta poprimaju di vlji izgled koji im otoani pripisuju. U prosincu, i unato nedavnim ki ama, bujica je jo uvijek bila dra estan potok koji tee meu upercima trave i cvijea; brdo je bilo vedr o, a strma dolina Valldemose otvorila se pred nama kao proljetni vrt. Da biste do li do samostana u Valldemosi treba hodati, jer nikakva se kola ne mogu uspeti poploanim putom koji onamo vodi, prekrasan put za oko zbog svoga strma us pona, zavoja oko lijepih stabala i prekrasnih vidika koji se pojavljuju na svako me koraku, sve ljep ih kako se staza penje. Nisam 65 "Samo mirno". 152 vidio ni ta vedrije, ni istodobno ni ta melankolinije od tih prizora u kojima zeleni

hrast, roga, bor, maslina, jablan i empres zdru uju svoje raznolike nijanse u duboki m sjenicama; pravi su to ponori zelenila kroz koje bujica u urbano tee ispod grmlja rasko ne i neponovljive miline. Nikad neu zaboraviti zavoj u klancu s kojega, kad se okrenete, primijetite na vrhu bre uljka jednu od onih lijepih arapskih kuica koj e sam opisao, na pola skrivenu iza indijske smokve, i palmu koja se naginje nad provalijom iscrtavajui svoje obrise u zraku. Kada me pogled na blato i pari ke magl e baci u ivotnu amu, zatvorim oi i ponovno kao u kakvu snu vidim to zeleno brdo, te nepripitomljene stijene i tu usamljenu palmu izgubljenu u ru iastu nebu. Lanac Valldemose uzdi e se preko zbijenih visoravni do neke vrste vrtae okru ene viso kim brdima i zatvorene na sjeveru obronkom posljednje visoravni na poetku koje je polo en samostan. Kartuzijanci su golemim radom ubla ili trpkost toga romantinog mje sta. Dolinu koja se nastavlja na planinski lanac pretvorili su u golemi vrt opas an zidinama koje ne zatvaraju pogled, a kojima obrub od empresa u obliku piramida , rasporeenih po dva na raznim razinama daje ureeni izgled groblja s kazali nih kuli sa. Taj vrt, u kojemu rastu palme i bademova stabla, prostire se na nagnutom dnu dol ine i uzdi e se u obliku prostranih terasa prema poetku planina. Na mjeseini, i kad sjene skrivaju nepravilnost tih terasa, reklo bi se da je to uklesana arena za b orbu divova. U sredi tu i ispod skupine lijepih palmi, u kamenoj cisterni sabiru s e izvorske vode s brda i slijevaju na unutarnje visoravni poploanim kanalima posv e nalik na one koji napajaju okolicu Barcelone. Ti radovi su i odve obimni i vje to izvedeni da ne bi, kako na Majorci tako i u Kataloniji, bili maursko djelo. Pre krivaju cijelu unutra njost otoka, a kanali koji kreu iz kartuzijanskoga vrta pa se nastavljaju uzdu korita potoka, donose u Palmu svje u vodu u svako godi nje doba. 153 Samostan, smje ten na posljednjoj razini toga planinskog prijevoja, otvara se na s jeveru prema prostranoj dolini koja se iri i blago uzdi e do strme obale koju udara i izjeda more. Jedan dio lanca nastavlja se prema panjolskoj, a drugi prema isto ku66. Taj slikoviti samostan nadvisuje dakle more s dvije strane. Dok se uje kako hui na sjeveru, vidi se kao tanka sjajna crta s onu stranu brda koja se spu taju i goleme ravnice koja se prostire na jugu. Uzvi ena slika, uokvirena u prvome planu crnim stijenama prekrivenim jelama, u drugom brdima o tro istaknutih obrisa i ukr a enih sjajnim drveem, u treem i etvrtom zaobljenim uzvisinama kojezalazee sunce pozlau je najtoplijim nijansama, a na vrhu se, milju udaljena, razabire minijaturna sil ueta drvea, tanka poput leptirovih ticala, crna i jasna kao na svjetlucavoj zlatn oj podlozi u kinesku tintu umoen potez. Ta svjetlea podloga, to je poljana, a na t oj udaljenosti, kada se s brda poinju spu tati magle i neprozirnim velom prekrivati provalije, povjeravalo bi se da je tu ve more. Ali more je jo dalje, i po povratk u sunca, kada je poljana kao plavo jezero, Mediteran opisuje jaku srebrnu traku na rubovima toga primamljivog prizora. To je jedan od onih pogleda koji vas satiru, jer ne ostavljaju ni ta elji, ni ta ma ti. Sve ono o emu pjesnik i slikar mogu ma tati priroda je stvorila u tome kraju. Gole ma cjelina, bezbrojni detalji, neiscrpna raznolikost, zamr eni oblici, istaknuti o brisi, nejasne dubine, sve je tu, i umjetnost nema to pridodati. Duh nije uvijek dovoljan da ku a i shvati Bo je djelo, i ako se vraa samome sebi, to je zato da bi os jetio svoju nemo u stvaranju kakvog god izraza te beskrajnosti ivota koja ga obuzd ava i opija. Savjetovao bih ljudima koje ta tina umjetnosti pro dire da dobro razgle daju takva mjesta i da ih gledaju esto. ini mi se da bi za tu bo ansku umjetnost koj a upravlja stvaranjem stekli odreeno po tovanje koje im, rekao bih zbog njihove nap uhanosti, nedostaje. 66 Rije je o smjerovima koji se vide iz samostana, a ne i opem smjeru planina na M ajorci. 154 to se mene tie, nikada sna nije nisam osjetio ni tavnost rijei kao u tim satima promatr anja u tome samostanu. Obuzimali su me vjerski porivi, ali dogodio mi se samo ov aj izrijek zanesenosti: Dragi Bo e, blagoslovljen budi to si mi dao dobre oi! Osim toga, vjerujem daje sluajno u ivanje u tim uzvi enim prizorima osvje avajue i zdrav o, ali stalno izlaganje je opasno. Naviknemo se ivjeti pod carstvom dojmova, a za kon koji vlada svim zloporabama dojmova je opijenost. Na taj se nain mo e objasniti redovnika ravnodu nost openito spram poetinosti njihovih samostana, kao i pastirska

spram ljepote njihovih planina. Nismo se imali vremena svega toga zasititi, jer gotovo svake veeri sa zalaskom su nca spu tala se magla i po urivala smiraj ve i onako prekratkih dana koje smo imali u toj vrtai. Do podneva nas je omotavala sjena velikog brda s lijeve strane, a u t ri sata padali smo u sjenu s desne strane. Ali kakve smo samo lijepe pojave svje tlosti mogli prouavati kada su kose zrake, prodirui kroz otvore na stijenama, ili klizei izmeu grebena, opisivale zlatne i grimizne lance u drugome planu! Katkad su na i empresi, ti crni obelisci koji su se isticali suprotno u u dnu slike, natapali s voje vrhove u taj usijani fluid; grane datula na ih palmi doimale su se poput groz dova rubina, a golema sjena, padajui uzdu doline, presijecala ju je na dvije zone: jednu preplavljenu svjetlo u ljeti, drugu plavkastu i hladnu u zimskom krajoliku. Samostan u Valldemosi, u kojemu je tono kako nala e kartuzijanski red bilo trinaest redovnika ukljuujui i predstojnika, izbjegao je naredbi iz 1836. o ru enju samostan a s manje od dvanaest osoba u zajednici ali, kao i sve druge, i ova se raspr ila, a samostan je ukinut, to jest, smatralo ga se dr avnim posjedom. Ne znajui to bi s n jima u oekivanju da propadnu, vlasti su na Majorci odluile iznajmiti te prostrane zgrade osobama koje bi tu eljele stanovati. Premda je stanarina bila krajnje skro mna, stanovni tvo Valldemose nije to htjelo iskoristiti, mo da zbog njihove velike p obo nosti i a155 ljenja za redovnicima, a mo da i zbog praznovjernoga straha: to ih nije sprjeavalo d a dolaze tu plesati u vrijeme karnevala, kao to u poslije opisati, ali su zato pri jekorno gledali na na u drsku prisutnost meu tim asnim zidovima. Ipak, tijekom ljetnih vruina samostan je velikim dijelom nastanjen srednjim stale o m iz Palme koji tu, na tim visinama i pod debelim svodovima, dolazi potra iti svje i ji zrak od onoga u ravnici ili u gradu. Ali uoi zime ih hladnoa rastjera i dok smo mi tamo stanovali, u samostanu je, osim mene i moje obitelji, bio ljekarnik, zv onar i Maria-Antonia. Maria-Antonia bila je neka vrste namje tenice koja je do la iz panjolske da bi, misli m, pobjegla od bijede, i koja je iznajmila jednu eliju da bi iskori tavala goste u prolazu. Njezina je elija bila do na e i slu ila nam je kao kuhinja dok nam je ta gos poa navodno slu ila kao domaica. Bila je to nekada nja ljepotica, uglaena, naizgled ure dna, sladunjava, dr ala je do svoga porijekla, imala je dra esno pona anje, skladan gl as, ulagivaki stil, a davala je neku vrstu osebujna gostoprimstva. Obiavala je pon uditi svoje usluge prido lica-ma i uvrijeeno, gotovo zastirui lice, odbijala svaku n aknadu za svoju bri ljivost. Govorila je da to radi iz ljubavi prema Bogu, por !'a sistencia, i s jedinim ciljem da uspostavi prijateljstvo sa svojim susjedima. Po sjedovala je, u stvari, pokustvo, poljski krevet, kuhalo, eravnik, dvije slamnate stolice, raspelo i nekoliko zemljanih posuda. Sve vam je to veoma dare ljivo nudil a na raspolaganje, i mogli ste kod nje staviti svoj poslu- avnik i lonac. Ali smjesta bi se domogla svih va ih stvari i prigrabila va e naji e krpice i va u veeru. ikada nisam vidio pohlepnija pobo na usta, ni spretnije prste koje ne opekav i se epr kaju po vruim loncima, kao ni elastinije drijelo koje kradomi-ce guta eer i kavu svoj ih dragih gostiju pjevu ei neku pjesmicu ili bolero. Bila bi to neobina i zabavna st var kad biste mogli biti posve ravnodu ni prema injenici da vidite tu dobru Antonij u i Catalinu, debelu vje ticu koja nam je slu ila kao sobarica, a tu je jo i nina, ma lo razbaru eno udovi te 156 koje nam je slu ilo kao lakaj, kako tamane na u veeru. Bilo je vrijeme molitve uz veer nja zvona, a te tri maketine nisu propu tale ngelus: dvije stare jednoglasno bi poli zale sva jela, a mala je odgovarala amen i nevieno vje to krala kotlet ili neko u eere no voe. Bila je to prava slika i vrijedilo je truda pretvarati se da ni ta ne vidim o, ali kad su ki e prekinule estu vezu s Palmom i kad je ponestajalo hrane, asisten cia Marije--Antonije i njezine klike postajala je manje ugodna pa smo moja djeca i ja bili prisiljeni izmjenjivati se u ulozi uvara kako bismo nadgledali namirni ce. Sjeam se da sam gotovo pod uzglavljem skrivao nekoliko ko arica prepeenca nu nog z a doruak i da sam kao le inar oblijetao oko nekih jela od ribe kako bih od penice ud aljio te male ptice grabljivice koje bi nam ostavljale samo kosti. Zvonar je bio debeljko koji je mo da u djetinjstvu pomagao kartuzijancima tijekom mise, a koji je sada uvao kljueve samostana. Za njega je vezana skandalozna pria. S

popalo ga uvjerenje da je zaveo i povrijedio jednu senoritu koja je s roditeljim a provela nekoliko mjeseci u samostanu, a da bi se ispriao govorio je da ga vlast i tu dr e samo da uva djevice na slikama. Uope nije bio lijep, ali pona ao se kao dand y. Umjesto lijepa poluarapskog odijela kakvo nose ljudi njegova stale a, on je ima o europske hlae i naramenice koje su svakako upadale u oi djevojkama toga kraja. S estra mu je bila najljep a otoanka koju sam vidjela. Nisu ivjeli u samostanu, bili s u bogati i ponosni, i imali su kuu u selu, ali svakog su se dana tuda epirili i po sjeivali Mariju-Antoniju koja ih je pozivala na na u veeru kad joj se nije jelo. Ljekarnik je bio kartuzijanac koji se zatvarao u svoju eliju da bi navukao neko bi jelu mantiju i u velikome stilu sam obavljao svoju slu bu. Kad biste mu pozvonili na vrta i tra ili ga sljez ili piriku (jedine posebnosti koje je imao), vidjeli bi ste ga kako na brzinu pod postelju baca svoju redovniku halju i pojavljuje se u c rnim hlaama, arapama i kratkome haljetku, posve u stilu kazali nih radnika koji su k od Molirea plesali balet u meuigrama. Bio je to vrlo nepovjerljiv starac koji se 157 ni na to nije alio i koji je, ne elei nikome zlo, zacijelo molio za pobjedu don Carl osa i povratak svete inkvizicije. Prodavao nam je piriku kao da je suho zlato i tje io se da se tom sitnom zaradom oslobodio zavjeta siroma tva. Njegova je elija bil a udaljena od na e, na ulazu u samostan u nekoj vrsti udubine u kojoj su joj vrata bila skrivena iza grma ricinusa i drugih velikih ljekovitih biljaka. Skriven ta mo kao stari zec koji se boji da mu psi ne nanju e trag uope nije izlazio i da neko liko puta nismo i li tra iti njegove napitke, nikad ne bismo pomislili da u samostan u postoji koji kartuzijanac. Taj samostan nema niega lijepog u arhitektonskome smislu. To je skup vrstih i gole mih zgrada. U takav opseg i masu kamenja moglo bi se smjestiti neku vojnu postro jbu, a ipak je to golemo zdanje bilo podignuto za dvanaest osoba. Samo u novome klaustru (jer taj se samostan sastoji od tri sljubljena klaustra iz razliita razd oblja) postoji dvanaest elija od kojih se svaka sastoji od triju prostranih prost orija koje gledaju na jednu od strana samostana. Na dvjema bonim stranama smje teno je dvanaest kapelica. Svaki je redovnik imao svoju u koju se zatvarao da bi sam molio. Sve su te kapelice razliito ukra ene, prekrivene pozlatom i slikama najgrub ljeg ukusa, s kipovima svetaca od obojana drveta, tako stra nih da ih, priznajem, ne bih volio sresti nou izvan njihove ni e. Pod tih soba za molitvu poploan je emajl iranim keramikim ploicama rasporeenim u obliku mozaika vrlo lijepa izgleda. Arapski stil tu jo vlada i jedini je lijepi stil kojemu se tradicija stoljeima sauvala na Majorci. I naposljetku, u svakoj od tih kapelica je zdenac ili korito od lijepog domaeg mramora, jer je svaki kartuzijanac morao svakodnevno prati svoju bogomolj u. U tim nadsvoenim jednostavnim prostorijama poploanim emajlom vlada svje ina koja je duge sate u molitvi doista mogla za pasjih vruina pretvoriti u u ivanje. etvrta strana novoga klaustra, u sredi tu kojega je malo dvori te sa simetrino posaenim grmljem im ira koje jo nije posve izgubilo svoj piramidalni oblik nametnut redovniki m karama, usporedna je s lijepom crkvom koja je svje inom i 158 istoom suprotnost zapu tenosti samostana. Nadali smo se tamo pronai orgulje; zaboravi li smo da je kartuzijanski zakon ukinuo svaku vrstu glazbala kao praznu rasko i u i tak za osjetila. Crkva se sastoji od jedinog broda poploanog vrlo lijepim keramiki m ploicama, fino oslikanih kitama cvijea umjetniki rasporeenih kao na sagu. Drvena o plata, ispovjedaonice i vrata krajnje su jednostavni, ali savr enstvo njihove stru kture i istoa jednostavno i precizno izvedenih ukrasa potvruju spretnost ruku koju vi e ne nalazimo u stolarskom obrtu u Francuskoj. Na alost, ta se savjesna izvedba izgubila i na Majorci. Na cijelome su otoku, rekao mi je g. Tastu, samo dva radn ika koji su taj obrt sauvali na razini umjetnosti. Stolar kojeg smo mi zaposlili u Valldemosi bio je svakako umjetnik, ali samo u glazbi i slikarstvu. Do av i jednog a dana u na u eliju postaviti nekoliko polica od jelovine pogledao je svu na u prtlja gu umjetnika s prostodu nom i otvorenom znati eljom kakvu sam neko zamijetio u slaven skih Grka. Skice koje je moj sin napravio prema Goyinim crte ima veselih redovnika , a kojima je ukrasio na u sobu, pomalo su ga sablaznile, ali primijetiv i Spu tanje s kri a prema Rubensu, ostao je dugo zaokupljen u neobinom promatranju. Upitali smo ga to o tome misli: "Na cijelom otoku", odgovorio nam je na svome narjeju, "nisam vidio ni ta tako lijepo i tako prirodno"

Ta nas je rije prirodno iz usta seljaka koji je imao kosu i pona anje jednog domoro ca veoma zapanjila. Zvuk glasovira i sviranje umjetnika bacalo ga je u neku vrst u ekstaze. Napustio bi svoj posao i do ao bi sjesti iza stolca sviraa, poluotvoreni h usta i razrogaenih oiju.Ti uzvi eni nagoni nisu ga sprjeavali da bude lopov i krade strancima kao i svi seljaci na Majorci i to bez imalo skrupuloznosti, premda su si, ka e se, meusobno odani. Za svoj je posao tra io basnoslovan novac, a lakomo je grabio sve male predmete francuske izrade koje smo ponijeli za na e potrebe. Te kom sam mukom iz njegovih irokih d epova spa avao stvarice iz svoga toaletnog pribora. Naj vi e ga je privlaila a a od bru enog kristala, ili pak etkica za zube koja je u njoj staj ala, a s kojom sigurno nije znao 159 r to bi. Taj je ovjek imao umjetnike potrebe Talijana i nagone grabljivca kakva Malaj ca ili Katara. Neu zbog te digresije zaboraviti spomenuti jedini umjetniki predmet koji smo na li u samostanu. Bio je to kip svetoga Brune od obojanog drveta, smje ten u crkvi. Crte i boja bili su velianstveni; zadivljujue izraene ruke u polo aju pobo na i bolna priziv anja; izraz lica doista uzvi en od vjere i boli. A ipak je to bilo djelo neznalice , jer kip postavljen nasuprot njemu, izraen na isti nain, bio je jadan u svakome p ogledu, ali autor je stvarajui svetoga Bruna imao trenutak nadahnua, mo da polet vje rskoga zanosa koji ga je uzvisio onkraj samoga sebe. Sumnjam da je ikada sveti f anatik iz Grenoblea bio shvaen i prikazan s tako dubokim i arkim osjeajem. Bila je to personifikacija kr anskog asketizma. Ali u samoj Majorci simbol te filozofije iz pro losti stoji usamljen. Stari klaustar, kojega treba prijei da bi se u lo u novi, povezan je s njim jednost avnim zavojem koji, zahvaljujui slabom pamenju, nikad nisam mogao pronai, a da se p rethodno ne izgubim u treem samostanu. Ta je trea zgrada, koju sam najprije trebala opisati, jer je najstarija, ujedno i najmanja. Vrlo je to dra estan prizor. Livadica koju opasuje svojim razru enim zidi nama je nekada nje redovniko groblje. Nikakvim natpisom ne razlikuju se grobovi koj e su redovnici kopali za ivota i u kojima ni ta nije smjelo osporavati spomen na ni t avnost smrti. Humci su jedva naznaeni travnatim ispupenjima. G. Laurens je prikaza o taj klaustar na lijepome crte u na kojem sam s nevjerojatnim zadovoljstvom prepo znala mali zdenac s o trim uelkom, otvore u obliku kamenih kri eva po kojima vise vij enci svakojakih divljih trava s ru evina, i velike uspravne emprese koji se nou uzdi u kao crne utvare oko drvenoga kri a. Krivo mi je to nije vidio mjesec kako se uzdi e iza lijepa brda pje anog kamena jantarne boje koja prevladava u samostanu, i to u pr vi plan nije stavio stari lovor golema debla i sasu ene kro nje koji mo da vi e nije pos tojao kada je on posjetio samostan. Ali na njegovu crte u i u tekstu prona ao sam asn u 160 naznaku za lijepo patuljasto palmino drvo (chamoerops) koje sam sauvao od prirodo slovnog ara svoje djece, i koje je mo da jedno od najsna nijih te vrste u Europi. Oko toga malog klaustra smje tene su nekada nje kapelice kartuzijanaca iz XV. stoljea . vrsto su zatvorene i zvonar ih nikome ne otvara, stoje izazivalo na u znati elju. P risiljeni gledati kroz otvore tijekom na ih etnji, uinilo nam se da zapa amo lijepe os tatke pokustva i vrlo stare drvene kipove. Moglo bi se u tim kukavnim sobicama nai mnogo zabaena blaga s kojega se nikada nitko na Majorci nee pobrinuti da otpuhne pra inu. Drugi klaustar ima dvanaest elija kao i ostali. Arkade su u svojoj oronulosti sauv ale mnogo osobnosti. Vi e se ni za to nisu pridr avale, i kad smo za lo eg vremena onud a prolazili, molili smo Boga za spas, jer nije bilo oluje koja ne bi sru ila komad zida ili svoda. Nikada nisam ula vjetar koji tako plaljivim glasom i raspr enim kri kovima obavija te uplje i zvonke galerije. Huk bujica, u urbano kretanje oblaka, go lema monotona buka mora isprekidana zvi dukom oluje, te zapomaganje morskih ptica koje su u naletima letjele posve smetene i izgubljene s puta; pa te ke magle koje su najednom padale poput mrtvakoga pla ta i koje su prodirui u klaustar kroz slomlje ne arkade brisale na e obrise, a otkrivale svjetiljku koju smo nosili da bismo se mogli kretati poput luckasta duha koji luta galerijama, te tisuu drugih detalja t oga samostanskog ivota koji mi nahrupljuju u sjeanje: sve je to od toga samostana

uinilo najromantinije boravi te na svijetu. Nije mi bilo krivo da jednom potpuno i stvarno jasno vidim ono to sam dotad vidio samo u snovima ili u modernim baladama ili pak u inu redovnica u operi Vra ji Robe rt. Nisu nam, kao to u uskoro opisati, nedostajala ni fantastina javljanja, a vezan o uz sav taj materijalizirani romantizam koji je poivao pred nama, nisam mogao iz bjei neka razmi ljanja o romantizmu openito. Masi zgrada koje sam upravo naveo treba pridodati dio namijenjen predstojniku ko ji nismo mogli posjetiti, kao ni mno161 ge druge tajanstvene kutke; elije brae laika, crkvicu koja je pripadala nekada njem samostanu, i mnogo drugih zdanja za iznimne osobe koje su se dolazile tu povui il i ispa tati pokoru; nekoliko malih dvori ta okru enih stajama za stoku, prostorije za smje taj brojnih posjetitelja, i naposljetku, cijeli falansterij, kako bi se danas reklo, pod za titom Djevice Marije i svetoga Bruna. Kada je vrijeme bilo odve lo e za etnju brdom, etali bismo u zatvorenome, u samostanu , i imali smo to istra ivati nekoliko sati. Ne znam kakva me znati eljna dra tjerala i z tih napu tenih zidova izmamiti intimnu tajnu samostanskoga ivota. Trag mu je bio tako svje da mi se uvijek inilo kako ujem zvuk sandala po podu ili mrmorenje molitv e pod svodovima kapelica. U na im smo elijama jo uvijek mogli proitati latinske besje de tiskane i zalijepljene po zidovima, sve do tajnih kutia za koje nikada ne bih bila pomislila da se i lo izgovoriti oremus. Jednoga dana kad smo i li istra ivati gornje galerije, na li smo se ispred lijepe loe o dakle su nam pogledi uplovili u veliku i lijepu kapelu, tako namje tenu i tako dob ro pospremljenu da bi se reklo kako je tek netom napu tena. Predstojnikov naslonja jo uvijek je bio na svojemu mjestu, a redoslijed tjednih vjerskih obveza, izvje en u crnome drvenom okviru visio je sa svoda po sredini sjedala. Svako sjedalo imal o je sliicu sveca nalijepljenu na naslonu, vjerojatno za titnika pojedinog redovnik a. Miris tamjana koji su zidovi tako dugo upijali jo se nije bio posve raspr io. Ol tari su bili ukra eni sasu enim cvijeem, a na pola izgorjele svijee jo su stajale u svi jenjacima. Red i ouvanost tih predmeta bili su u suprotnosti s ru evinama vani, visi nom kupina koje su osvajale prozore i vriskom vragolana koji su se s komadiima mo zaika igrali kolice u klaustrima. to se moje djece tie, njih je ljubav prema udima jo ustrije poticala na ta razigrana i strastvena istra ivanja. Naravno, moja je ki u podrumu samostana oekivala pronai ne ku palau iz bajke punu udesa, moj se sin nadao otkriti 162 trag neke stra ne i neobine drame skrivene ispod ru evina. esto sam bio u asnut vidjev i i h kako se kao make penju po odbaenim daskama i klimavim terasama, a kada bi nekoli ko koraka ispred mene nestajali iza spiralnoga stubi ta, inilo mi se da sam ih izgu bio, pa bih udvostruio korak ispunjen strahom kojega je mo da nekako nadahnjivalo i praznovjerje. Jer uzalud biste se branili, ta stra na obitavali ta posveena jo strasnijem obredu, ip ak djeluju na ma tu, i kladim se da i najmirniji i najhladniji um ne bi tu dugo iz dr ao u stanju savr ena zdravlja. Ti mali fantastini strahovi, ako ih mogu tako nazva ti, nisu bez dra i; ipak su prilino stvarni pa ih je nu no svladati u sebi. Priznajem da nikada nisam naveer pro ao klaustrom, a da nisam osjetio neku mje avinu zebnje i u itka to nisam volio pokazivati pred djecom iz straha da ne osjete isto. inilo se d a nisu tome skloni, jer su rado trali po mjeseini ispod slomljenih lukova koji su doista izgledali kao da dozivaju vrzino kolo. Nekoliko sam ih puta oko ponoi vodi o na groblje. Ipak, nisam ih vi e pustio izlaziti same naveer nakon to smo sreli starca koji je ka tkad etao po mraku. Bio je to biv i poslu itelj ili tienik vjerske zajednice kojemu su vino i molitva esto znali zavrtjeti umom. Kad je bio pijan, dolazio je lutati kla ustrima, lupati po vratima napu tenih elija velikim hodoasnikim tapom na kojemu je bil a obje ena dugaka krunica, pa je pozivao redovnike u svojim pijanim litanijama i mo lio turobnim glasom pred kapelicama. Kad bi vidio traak svjetla iz na e elije, do ao b i tu vrludati s u asnim prijetnjama i psovkama. Ulazio je kod Marije-Antonije koja ga se jako bojala, i uz duge ispovijesti isprekidane cininim kletvama, sjedio bi pokraj njezinog eravnika sve dok ga zvonar ne bi Ijubazno u i lukavstvom istjerao: jer zvonar nije bio ba odve hrabar i bojao se da si ga ne natovari kao neprijatelj

a. Onda bi on do ao lupati na na a vrata u sitne sate, i kad bi se umorio od uzaludn og dozivanja oca Nikole koji mu je bio fiksna ideja, sru io bi se pred noge Bogoro dici u ni i nedaleko 163 na ih vrata, i tu bi zaspao, s otvorenim no em u jednoj ruci, a s krunicom u drugoj. Njegovo lupanje nije nas uope uznemirivalo, jer to nije bio ovjek koji bi nenadano napadao ljude. Budui da se izdaleka uo svojim isprekidanim povicima i zvukom tapa po podu, imali smo vremena uzmaknuti pred tom divljom zvijeri, a dvostruka puna hrastova vrata na e elije bila bi izdr ala i znatniju opsadu. Ali taj uporan napad, k ad smo imali te kog bolesnika kojemu je oduzimao nekoliko sati odmora, nije uvijek bio smije an. Trebalo gaje ipak podnositi smireno - mucho calma - jer sigurno nas mjesna policija ne bi bila za titila; uope nismo i li na misu, a na je neprijatelj bi o sveti ovjek koji nijednu nije propu tao. Jedne veeri imali smo uzbunu i pojavu druge vrste, to nikada neu zaboraviti. Najpri je smo uli neobja njivu buku koju sam mogao samo usporediti s tisuu vrea oraha koje s e neprestano valjaju po parketu. Po urili smo izai u klaustar da vidimo to bi to mog lo biti. Klaustar je kao i obino bio prazan i turoban, ali buka se i dalje pribli a vala bez prekida, i uskoro je slaba svjetlost zabijelila golemu dubinu svodova. Malo po malo osvijetli e se vatrom baklji i u crvenom dimu koji se irio vidjesmo ba taljun ljudi mrskih i Bogu i ljudima. Bio je to ni manje ni vi e nego Lucifer glav om i bradom u pratnji svoga dvora, posve crni gospodar vrag s rogovima i licem c rvenim kao krv, a oko njega jato vra ia ptije glave, konjskog repa u krpama svih boj a, pa vra ice ili pastirice u bijelim i ru iastim haljinama koje su izgledale kao da su ih oteli ti zli patuljci. Poslije ovoga mogu priznati da mi je minutu ili dvi je, ak i ne to vi e nakon to sam shvatio o emu je rije, trebala odreena snaga volje kako bih dr ao svjetiljku u visini te ru ne ma karade kojoj su vrijeme, mjesto i svjetlost baklji davale doista nadnaravni izgled. Bili su to ljudi iz sela, bogati zakupnici i sitno graanstvo koji su slavili fa nik pa su do li prirediti bal u eliji Marije--Antonije. Neobinu buku koja je pratila nj ihov hod stvarale su kastanjete u rukama nekolicine derana, s prljavim i ru nim 164 maskama, ali taj zvuk nije bio u isprekidanom i odmjerenom ritmu kao u panjolskoj , nego je to bila neprestana tutnjava nalik na udaranje bubnja.Taj je zvuk, koji m su pratili svoj ples, tako suh i opor da vam treba hrabrosti za etvrt sata slu an ja. Kad su u slavljenikome pohodu, prekidaju ga naglo da bi zajedniki otpjevali co plitu, napjev koji se stalno ponavlja i ini se nikada ne zavr ava; onda kastanjete ponovno poinju svoju tutnjavu koja traje tri do etiri minute. Ni ta primitivnije od toga naina veselja koje lupanjem drva para u i. Napjev koji sam po sebi nije osobit , postaje osebujan ubaen tako u dugim razmacima i otpjevan tim glasovima koji su isto tako osebujni. Prigu eni su kad su najrasko niji, a razvueni kad su naj ivahniji. Zami ljam da tako pjevaju Arapi, a g. Tastu, koji se time bavio, uvjerio se da su glavni ritmovi s Majorke, njihovi omiljeni ukrasi, jednom rijeju, njihovo pona anje , dio arapske tradicije*. Kada su svi ti vragovi bili blizu nas, okru ili su nas nje no i uglaeno, jer ti otoani openito nemaju u svome pona anju ni ta divlje ni neprijateljsko. Kralj Balzebub usud io mi se obratiti na panjolskom i rekao mi je da je odvjetnik. Onda je, ne bi li se prikazao u boljem svjetlu, poku ao govoriti francuski i pitajui me jesam li zado voljan u kartuzijanskome samostanu, preveo je panjolsku rije cartuxa francuskom ri jeju * Kad smo putovali iz Barcelone u Palmu, jedne vla ne i mrane noi obasjane samo izni mnom fosforescencijom u brazdi broda, svi su spavali osim kormilara koji je, da bi odolio drijemanju, pjevao cijelu no, ali tako nje nim i obazrivim glasom da bi s e reklo kako se boji probuditi de urne, ili je i sam na pola zadrijemao. Uope se ni smo umorili slu ajui ga, jer je napjev bio vrlo neobian. Ritam i modulacije bili su nam posve nepoznati, a inilo se da pu ta glas kako ga volja, kao dim iz dimnjaka ko jega odnosi i nji e povjetarac. Prije je to bilo sanjarenje nego pjevanje, neka vr sta nemarna razlijevanja glasa u kojemu je misao imala malo udjela, i taj je gla s slijedio njihanje broda, slabi zvuk struje, i nalikovao je nejasnoj improvizac iji, ali ipakje bio unutar blagih i monotonih oblika. Taj je glas duboka poniran ja bio vrlo privlaan.

165 cartouche67, to je ipak blago proturjeje. Ali vrag s Majorke nije prisiljen govori ti sve jezike. Njihov ples nije vedriji od njihova napjeva. Po li smo za njima u eliju Marije-Anto nije koja je bila ukra ena malim papirnatim lanternama obje enim preko cijele dvoran e i vijencima br ljana. Orkestar, sastavljen od velike i male gitare, neke vrste il jate violine i tri ili etiri para kastanjeta, poeo je svirati tamo nje plesove hotu i fandango koji podsjeaju na panjolske, ali ritam im je izvorniji, a brzina jo odva n ija. Zabava je bila u ast Raphaela Torresa, bogatog seljana koji se o enio prije nekolik o dana prilino lijepom djevojkom. Mladenac je bio jedini mu karac osuen plesati goto vo cijelu veer suelice jedne od ena koje je naizmjence birao. Dok su oni plesali, c ijelo dru tvo, ozbiljno i tiho, sjedilo je na podu na petama kao to to rade Istonjac i i Arapi, ukljuujui i samoga suca s redovnikom kapicom i velikim crnim tapom sa sre brnim vr kom. Bolero s Majorke ima ozbiljnost predaka, a nimalo onu ljupkost kojoj se divimo u Andaluziji. Mu karci i ene dr e se za ispru ene i nepomine ruke, lupajui prstima brzo i neprestano po kastanjetama. Lijepi je Raphael plesao zbog umirenja savjesti. Kad a je dovr io svoj posao, oti ao je sjesti poput psa kao i ostali, a onda su do li zabl istati vragolani iz sela. Jedan mladi, mr av kao osa, odu evio je sve strogo u svojih po kreta i skokovima na mjestu koji su podsjeali na udare galvanske struje, a da svo je tijelo nije obasjao ni trakom radosti. Neki debeljko, vrlo gizdav i umi ljen, ht io je provui nogu i obuhvatiti je rukama po panjolski, ali ismijali su ga, to je za slu io, jer bila je to najsmje nija karikatura koju smo vidjeli. Dugo bismo ostali n a tome rustikalnom balu da nije bilo mirisa ustajalog ulja i e njaka kojim su odisa li ti mu karci i ene, a to nas je stvarno gu ilo. 67 panjolski cartuxa ili cartuja znai "kartuzijanski samostan", a cartouc-ho (fran cuski cartouche) znai "metak", "naboj", "ahura". 166 Karnevalsko preru avanje nas nije toliko zanimalo kao narodna no nja; vrlo je elegan tna i lijepa. ene nose neku vrstu bijeloga ipkasta ili svilena naprsnika koji se z ove rebozillo, a sastoji se od dva dijela postavljena jedan preko drugoga; jedan je povezan s glavom straga i prolazi ispod brade kao veo redovnica, a zovu ga r ebozillo en amount, a drugi lepr a kao pelerina na ramenima, i zove se rebozillo e n volant; kosa, razdijeljena glatkim vrpcama na elu, privr ena je otraga i pada kao d ebela pletenica ispod rebozzilla, nji e se na leima i podi e sa strane, jer je privr ena oko pasa. Inae tijekom tjedna raspletena kosa ostaje spu tena po leima en estoffa-de . Bluza, vunena ili od crne svile, dekoltirana, s kratkim rukavima, iznad lakta i po avovima na leima ukra ena je metalnim gumbima i srebrnim laniima vrlo ukusno i ra sko no provuenim kroz gumbe. Vitke su i lijepa stasa, malih stopala i bri no obuvene u praznike dane. Obina seljanka nosi arape, svilene cipelice, zlatni lani oko vrata i nekoliko nizova srebrnih lania oko struka te privjeske na pojasu. Vidio sam ih mn ogo stasitih, ne tako lijepih; crte su im bile pravilne kao u Andalu anki, ali izr az im je iskreniji i bla i. Podruje Soller, gdje uope nisam bio, poznato je po ljepo ti ena. Mu karci koje sam vidio nisu bili lijepi, ali izgledali bi vam tako na prvi pogled zbog pristala odijela koje nose. Nedjeljno se sastoji od arenog svilenog prsluka (guarde-pits), iskrojenog u obliku srca i vrlo otvorenog na prsima, kao stoje i crni kratki i uski kaputi (sayo) nalik na ensku bluzicu. Fantastino bijela ko ulja s vezana je oko vrata i na rukavima izvezenom vrpcom tako da vrat ostavlja slobodn im, a prsa pokriva lijepo rublje, to uvijek daje odjei posebno blistavilo. Struk i m je opasan pojasom u boji, a hlae su im iroke i napuhane kao u Turaka, od prugast og sukna, mje avine pamuka i svile, tkanog na otoku. S tim nose konane arape, bijele , crne ili crvenkaste, te cipele od telee ko e bez sjaja i boje. e ir iroka oboda od dl ake divlje make (moxine) s crnim vrpcama i resama protkanim svilenim i zlatnim ni tima naru ava orijentalni izgled te odjee. Kod kue omotaju oko glave rubac od cica 167 poput turbana koji im mnogo bolje pristaje. Zimi esto nose crnu vunenu kapicu pre ko postriga, jer kao sveenici briju vrh glave, bilo zbog istoe, a Bog zna da im to nije od neke koristi, bilo zbog pobo nosti.Tada im smije na, gruba i kudrava sna na gr

iva lepr a (onoliko koliko griva mo e lepr ati) oko vrata. Zahvat karama na elu upotpunj uje to vlasi te o i ano tono po srednjovjekovnoj modi, to daje snagu svim licima. Na polju je nemarnije odijelo jo slikovitije. Noge su im do koljena gole ili nose ute ko ne nazuvke, ve prema godi njem dobu. Kada je vrue, imaju samo ko ulju i pumperice . Zimi se pokrivaju ili sivim ogrtaem nalik na redovniku kutu, ili velikom ko om od afrike koze s dlakama prema van. Kad hodaju skupno u tim divljim ko ama s crnom pru gom uzdu lea koje im dose u do stopala izgledaju poput stada koje se diglo na stra nje noge. Gotovo uvijek kad idu u polje ili se vraaju kui jedan od njih hoda prvi i s vira gitaru ili flautu, a ostali ga tiho slijede u stopu spu tene glave, to djeluje naivno i glupo. Ipak, ne nedostaje im finoe, i glup je onaj tko bi nasjeo na nji hov izgled. Openito su visoki, a odijelo, u kojemu izgledaju vrlo vitki, jo ih vi e izdu uje. Njih ov je vrat, uvijek izlo en suncu, lijep i sna an; osloboeno uskih prsluka i naramenic a poprsje im je iroko i dobro graeno, ali gotovo svi imaju krive noge. Uinilo nam se da su starci i zreli mu karci, inae lijepih crta, ne tako grubi i nagl a eno plemenita lika. Nalikovali su redovnicima kako ih pjesniki zami ljamo. Mladi na ra taji uinili su nam se obini i prostaki, to najednom prekida povezanost meu njima. Je su li redovnici samo prije dvadesetak godina prestali s prisnim odnosima? -To je samo mala ala s putovanja. II. Rekao sam da sam htio proniknuti u tajnu samostanskoga ivota na tim mjestima gdje mu je trag jo bio svje . Ne mislim time rei da sam oekivao otkriti tajnovite stvari povezane 168 s tim samostanom, ali pitao sam te napu tene zidove da mi otkriju najdublju misao tihih samotnika koje su stoljeima odvajali od ljudskoga ivota. elio sam slijediti s tanjenu ili prekinutu nit kr anske vjere u tim du ama baenim tu, u svakome nara taju, ka o paljenica tome ljubomornome Bogu kojemu su jednako kao i barbarskim bogovima t rebale ljudske rtve. Naposljetku, elio sam o ivjeti jednog kartuzijanca iz XV. i jed nog iz XIX. stoljea pa bih usporedio ta dva katolika odvojena ponorima u svojoj v jeri, a da to i ne znaju, i pitao bih svakog od njih to misli o onome drugom. inilo mi se da ivot prvoga prilino lako mogu rekonstruirati u mislima na temelju vj erojatnosti. Vidio sam toga srednjovjekovnog kr anina kao ne to jedinstveno: odan, is kren, srca rastrgana zbog ratova, nesuglasica i patnji svojih suvremenika, bje i i z ponora bola i u asketskoj kontemplaciji tra i da se ne obazire i da se koliko je to mogue odvoji od ivota u kojemu pojam o savr enstvu masa uope nije dostupan pojedi ncima. Ali kartuzijanac iz XIX. stoljea, zatvarajui oi pred kretanjem ovjeanstva koje je postalo osjetno i jasno, ravnodu an spram ivota drugih ljudi, ne shvaajui vi e ni v jeru, ni papu, ni crkvu, ni dru tvo, ni samoga sebe, i vidjev i u svome samostanu sa mo prostran, ugodan i siguran stan, u svome zvanju osiguran ivot, neka njivost za s voje nagone i nain da bez osobne zasluge dobije po tovanje i uva avanje poklonika, se ljaka i ena, e tu osobu nisam mogao tako lako zamisliti. Nisam mogao tono procijen iti to bi mu moglo izazvati grizodu je, zaslijepljenost, licemjerstvo ili iskrenost . Nije bilo mogue da je u tome ovjeku bilo stvarne vjere u rimokatoliku crkvu, osim ako posve nije bio li en razuma. Nije bilo mogue ni da se izja njava kao ateist, jer bi mu tada cijeli ivot bio odvratna la , a ne mogu vjerovati da postoji posve glup ili posve zao ovjek. Tu sam sliku nutarnjih borbi, izmjenjivanja pobune i pokora vanja, filozofske sumnje i praznovjernoga straha imao pred oima kao pakao; i to sa m se vi e poistovjeivao s drugim kartuzijancem koji je ivio u 169 mojoj eliji prije mene, to sam vi e u svojoj zapanjenoj ma ti osjeao te zebnje i nemir e koje sam mu pripisivao. Bilo je dovoljno baciti pogled na stare klaustre i na moderni samostan da bi se slijedio razvoj potreba blagostanja, istoe pa ak i elegancije, to se uvuklo u ivot ti h pustinjaka, ali i da bi se istaknulo nestajanje samostanskih obiaja, duha trapl jenja i pokore. Dok su sve stare elije bile tmurne, uske i slabo zatvorene, nove su bile prozrane, svijetle i dobro izgraene. Opisat u onu u kojoj smo mi ivjeli da b ih prikazao pojam strogosti kartuzijanskoga reda, ak i kad je spretno izbjegnuta ili koliko je mogue ubla ena. Tri prostorije od kojih se sastojala bile su prostrane, elegantno nadsvoene i osv

ijetljene u dnu rozetama, svakom drukijom, i s lijepim crte om. Te su tri prostorij e bile odvojene od klaustra mranim ugibali tem zatvorenim vrstim hrastovim kapkom. Z id je bio debeo tri stope. Sredi nja prostorije bila je namijenjena itanju, molitvi , meditaciji, od pokustva je imala samo iroko sjedalo za molitvu s naslonom, est do osam stopa visoko, zabijeno i privr eno u zid. Prostorija desno od te bila je redov nikova spavaonica; u dnu je bila lo nica, vrlo niska i poploana iznad kao grobnica. Prostorija na lijevo bila je radionica, blagovaonica, spremi te samotnjaka. Ormar smje ten u dnu imao je drveni odjeljak koji se otvarao kao prozori prema klaustru i tim su mu putem donosili hranu. Kuhinju su inile dvije pei smje tene izvan, ali ne vi e, kao prema strogom pravilu, na otvorenome: svod otvoren prema vrtu titio je ku linarski rad redovnika od ki e i dopu tao mu da se prepusti tom zanimanju ne to vi e neg o to bi osniva to bio elio. Uostalom, ognji te u treoj prostoriji najavljivalo je i dr uge ustupke, premda umijee graditelja nije bilo takvo da to ognji te i bude uporabi vo. Cijeli je stan imao straga, u visini rozeta, dug, uzak i mraan procjep namijenjen prozraivanju elije, a iznad tavan za spremanje kukuruza, luka, boba i drugih jedn ostavnih zimskih namirnica. Na jugu su se sve tri prostorije otvarale prema dvor i tu koje se prostiralo isto koliko i elija, odvojeno 170 od susjednih dvori ta zidovima debelim deset stopa i naslonjeno na vrsto izgraenu te rasu iznad umarka narani koje su rasle na tom dijelu brda. Na ni oj razini rasla je vinova loza, ispod nje bademi i palme i tako redom sve do dna doline koja je, ka o to sam rekao, bila golemi vrt. Svako dvori te elije imalo je po cijeloj du ini kameno spremi te, iroko tri do etiri stop e i isto toliko duboko u koje su se iz kanala postavljenih uz ogradu terase slij evale planinske vode i izlijevale se u dvori te pomou kamenog kri a koji je dvori te di jelio u etiri jednaka kvadrata. Nikada nisam shvatio potrebu za tolikom opskrbom vode da bi se uta ila e samo jednog ovjeka, ni takvu rasko navodnjavanja dvori ta promje ra dvadeset stopa. Kad ne bismo znali za osobito u asavanje redovnika nad kupanjem i za jednostavnost obiaja na otoku u tome pogledu, mogli bismo pomisliti da su t i dobri kartuzijanci provodili ivot u ritualnome pranju kao indijski sveenici. To dvori te, u kojemu su rasla stabla ipka, limuna i narani, okru eno puteljcima od ci gle, koji su kao i spremi te bili zasjenjeni miomirisnim sjenicama, bilo je kao ma li salon cvijea i zelenila u kojemu se redovnik mogao etati suhih nogu za vla na vre mena i osvje iti svoje travnjake mlazom tekue vode za vruih dana, udisati na rubu li jepe terase miris narani na gustoj kro nji koja mu se svojim vrhom prostirala pred oima kao sjajna kupola od cvijea i voa, promatrati u savr enu miru krajolik, istodobn o strog i dra estan, melankolian i velianstven o emu sam ve govorio; i naposljetku, za nasladu pogleda mogao je uzgajati rijetko i dragocjeno cvijee, brati da bi uta io e najslasnije voe, slu ati uzvi ene umove mora, promatrati sjaj ljetnih veeri pod najljep i m nebom, i obo avati Vjenog u najljep em hramu koji se usred prirode otvorio ovjeku. T akvima su mi se na prvi pogled uinila neizreciva u ivanja kartuzijanaca, takve sam i sebi obeao smjestiv i se u jednu od tih elija koje su izgledale kao da su odreene z a zadovoljavanje najrasko nijih hirova ma te ili sanjarenja odabrane falange pjesnik a i umjetnika. 171 Ali kad zamislite ivot ovjeka bez razuma, pa onda i bez sanjarenja i meditacije, m o da i bez vjere, odnosno bez poleta i bez pribranosti, zakopana u toj eliji debeli h, nijemih i gluhih zidova, podvrgnuta zaglupljujuim odricanjima kartuzijanskoga reda i prisiljena slijediti Sveto pismo kojemu ne razumije smisao, osuena na stra hote samoe, svedena da samo iz daleka, s vrha brda, promatra ljudski rod kako puz i dolinom, da vjeno ostane stran drugim zarobljenim du ama, zavjetovanima na istu t i inu, zatvorenima u istoj grobnici, uvijek susjednoj, a uvijek odvojenoj, ak i u m olitvi; ukratko, kada se osjeamo slobodnima i misaonima, voeni privlanom snagom pre ma nekim strahovima i malodu nostima, sve nam to postaje tu no i tmurno kao ni tavan, pogre an i nemoan ivot. Onda shvaamo neizmjernu dosadu redovnika za kojega je priroda potro ila svoje najlj ep e prizore, i koji u njima ne u iva, jer nema nikoga s kim bi podijelio svoje u ivan je; okrutna tuga toga pokajnika koji jo samo pati zbog hladnoe i vruine, kao ivotinj a, kao biljka; i smrtnu ukoenost toga kr anina kod kojega ni ta ne pokree ni ne o ivljava

duh asketizma. Osuen da sam jede, da sam radi, da pati i moli sam, mora da mu tr eba samo jedno: pobjei iz te u asne samostanske zatvorenosti, a reeno mi je da su za dnji kartu-zijanci tako malo sudjelovali u tome, da su neki meu njima tjednima i mjesecima sve odbijali i da je predstojniku bilo nemogue vratiti ih u red. Bojim se da sam na dugo i u pojedinosti opisao na u kar-tuziju, a da ni najmanje n isam dao naslutiti ime nas je na poetku odu evila, i kako je izgubila poetinost u na im oima kad smo je dobro upoznali. Podlegao sam, kao i uvijek, utjecaju svojih sjean ja i sada, kad sam poku ao prenijeti svoje dojmove, pitam se za to nisam u dvadeset redaka mogao rei ono to sam rekao na dvadeset stranica, kada se zna da je bezbri an predah duha i sve to ga izaziva ugodan umornoj du i, ali s razmi ljanjem se ta dra gub i. Zato to pripada samo onome daru koji ivu i potpunu sliku stvara jednim potezom 172 kista. Kada'je g. La Mennais posjetio kamaldoleze u Tivoliju obuzeo ga je jednak osjeaj i ovako je to izrazio: "Stigli smo k njima", rekao je, "u vrijeme zajednike molitve. Svi su nam se uinili prilino stari i visoki. Poredani s obje strane crkvenog broda ostali su poslije slu be kleati, nepokretni, u dubokoj molitvi. Bilo bi se reklo da vi e nisu ovozemalj ski; elava im se glava savijala pod drugim mislima i drugim brigama; nikakva drug og pokreta uostalom, nikakvog vanjskoga znaka ivota; omotani u svoju dugu bijelu mantiju, nalikovali su na kipove koji mole na starim grobnicama. Dobro shvaamo tu privlanost koju za odreene du e umorne od svijeta i razoarane u svoje iluzije ima samotnjaki ivot. Tko nije te io neemu slinom? Tko nije, mnogo puta, okren uo pogled u prazno i sanjao o predahu u nekome kutku ume, ili u planinskoj pilji, pokraj neotkrivena izvora u kojemu se napajaju nebeske ptice? Ipak, to nije prava ovjekova sudbina: roen je da radi; mora ispuniti svoj zadatak. Je li va no to je te ak? Ta ne nudi li se ljubavi?" (Rimske stvari). Taj kratak ulomak, tako pun slika, te nji, ideja i dubokih razmi ljanja, kao sluajno baen usred prie u kojoj g. La Mennais opisuje Svetu stolicu, uvijek me zapanjuje i siguran sam da e jednoga dana nekom velikom slikaru poslu iti kao tema za sliku. S jedne strane, kamaldolezi u molitvi, tajnoviti, mirni redovnici, zauvijek beskor isni, zauvijek nemoni, iscrpljene prikaze, posljednje pojave vjere prije nego je proguta tama pro losti, klee na kamenu groba, hladni i sjetni kao i on; s druge, ovj ek budunosti, posljednji sveenik, pokrenut posljednjom iskrom duha Crkve, razmi lja o sudbini tih redovnika, gleda ih kao umjetnik, prosuuje o njima kao filozof. Tu, nepomini sveenici smrti ispod svojih mrtvakih pokrova; tamo, apostol ivota, neumorn i putnik na beskrajnim poljima misli koji ve daje posljednji pozdrav pjesni tvu sam ostana, i sa svojih nogu stresa pra inu papinskoga grada da bi se uputio na sveti put moralne slobode. 173 Nisam pribavio druge povijesne injenice o svojoj kartu-ziji osim propovijedanja s vetog Vinka Ferriera68 u Valldemosi, i opet g.Tastuu dugujem toan opis. To propov ijedanje 1413. bilo je va an dogaaj za Majorku, i nije neva no znati koliko su u to v rijeme udjeli za misionarima i s kakvima su ih poastima primali. "Ve od 1409. stanovnici Majorke, sjedinjeni u velikoj skup tini, odlui e pisati ocu Fe rreru, ili Ferrieru, ne bi li ga zamolili da doe propovijedati na Majorku. Biskup s Majorke, don Louis de Prades, glavni kardinal pape Benedikta XIII. (protupapa Pierre de Luna) poslao je 1412. prise nicima u Valenciju pismo da bi molio aposto lsko sudjelovanje veleasnog Vinka, te ga je nakon godinu dana i saekao u Barceloni te odveo u Palmu. Drugoga dana po dolasku sveti je misionar otpoeo svoja propovi jedanja i naredio none procesije. Na otoku su vladale najvee su e, ali tijekom tree p ropovijedi veleasnoga Vinka pala je ki a. Te su pojedinosti tada poslane kralju Fer dinandu posredovanjem njegova kraljevskog povjerenika don Pedra de Casaldaguile: 'Preuzvi eni vladaru i odluni gospodaru, ast mi je javiti vam da je veleasni Vinko st igao u ovaj grad prvoga dana rujna i da je sveano primljen. U subotu ujutro poeo j e propovijedati pred golemim mno tvom koje ga slu a s takvom pobo no u da svake noi budu p rocesije u kojima se vide mu karci, ene i djeca kako se biuju. A budui da ve dugo nije bilo oborina, ganut molitvama djece i naroda, Gospodin Bog po elio je da to kralj evstvo opusto eno su om ve poslije tree propovijedi do ivi obilnu ki u na cijelom otoku, t je veoma razveselilo stanovni tvo. Neka vam Gospodin Bog poma e dugi niz godina, preuzvi eni gospodaru, i uzvisi va u kra

ljevsku krunu. Mallorca, 11. rujna 1413.' 68 Vincente Ferrer roen je u Valenciji 1355, pridru io se dominikancima 1374. Propo vijedao u cijeloj Europi. Tijekom koncila u Konstanci predlo io da se svrgnu troji ca zavaenih papa. Kanoniziran 1455. Umro uVannesu (Francuska) 1419. 174 Mno tvo koje je eljelo uti svetoga misionara tako se mno ilo da vi e nisu svi mogli ui u veliku crkvu Dominikanskoga samostana, pa su bili prisiljeni pustiti ljude u gol emi samostanski vrt podi ui tribine i ru ei zidine. Do 3. rujna Vinko Ferrier je propovijedao u Palmi odakle je krenuo u razgledavan je otoka. Prvo se zaustavio u Valldemosi, u samostanu gdje su ga trebali primiti i smjestiti i kojega je zacijelo odabrao zbog svoga brata Bonifacija, poglavara kar-tuzijanskoga reda. Predstojnik Valldemose do ao je po njega u Palmu i putovao je s njim. U Valldemosi vi e nego u Palmi crkva je i opet bila premala da primi z nati eljno mno tvo." Evo to bilje e kroniari: "Grad Valldemosa uva uspomenu na vrijeme kada je sveti Vinko Ferrier tu posijao B o ju rije. Na podruju toga grada nalazi se imanje po imenu Son Gual; tu je misionar do ao praen beskrajnim mno tvom ljudi. Prostor je bio velik i jedinstven; izdubljeno deblo stare i goleme masline poslu ilo mu je kao propovjedaonica. Dok je svetac pr opovijedao s vrha masline, poela je obilna ki a. Zao duh, pokreta vjetrova, munji i gromova, kao da je htio natjerati slu ae da napuste mjesto i nau zaklon, to su neki o d njih i uinili, ali tada im Vinko naredi da se ne miu, stao je moliti, i u istom se trenu kao baldahin rasprostro oblak nad njim i nad oninrja koji su ga slu ali, dok su oni koji su ostali raditi u susjednome polju bili prisiljeni napustiti po sao. Staro je deblo postojalo jo u pro lom stoljeu, na i su ga preci pomno uvali. Otad, budui da su nasljednici imanja Son Gual zanemarili odr avanje te svete stvari, uspomena se na nj izbrisala. Ali Bog nije elio da se rustikalna propovjedaonica svetoga V inka zauvijek izgubi. Sluge s imanja, elei doi do drva, baci e pogled na maslinu i st avi e si u zadatak da je po-sijeku, ali sjekire se u trenu raspado e, i kako se vije st pro iri do starijih, povjerava e u udo, te tako maslina ostade netaknuta. Poslije se dogodilo da se stablo rascijepilo na trideset etiri komada i, premda nadomak g radu, nitko ga se nije usudio taknuti, po tujui ga kao relikviju. 175 A sveti je propovjednik propovijedajui obilazio i najmanje zaselke, ozdravljivao tijela i du e nesretnika. Voda iz zdenca u okolici Valldemose bila je jedini lijek koji je svetac prepisivao. Taj zdenac ili izvor jo uvijek je poznat po imenu Sa Bassa Ferrera69. Sveti Vinko proveo je est mjeseci na otoku odakle ga je Ferdinand, aragonski kral j, pozvao da mu pomogne ugu iti raskol koji je opusto io Zapad. Sveti se misionar op rostio s otoanima 22. veljae 1414. na propovijedi u katedrali u Palmi, a nakon sto je blagoslovio svoje slu ae, krenuo je na ukrcaj praen porotnicima, plemstvom i mno tv om naroda izvodei uda, kako bilje e kroniari, i kako ka e legenda koja se do dana njih da na sauvala na Balearima." Taj opis koji je nasmijao gospoicu Fanny Elssler70 izmamio je primjedbu g.Tastua, neobinu iz dva razloga: prvo, zato to doslovce opisuje jedno od uda svetoga Vinka Ferriera; drugo, zato to potvruje znaajnu injenicu u povijesti jezika. Evo te bilje ke : "Vinko Ferrier pisao je svoje propovijedi na latinskom, a izgovarao ih je na lim uzinskom.Tu snagu svetoga propovjednika smatralo se udom jer su ga slu ai razumjeli premda im je govorio stranim jezikom. Ni ta meutim nije prirodnije ako se vratimo u vrijeme u kojemu je djelovao veleasni Vinko. U to doba romanski je jezik triju v elikih podruja na sjeveru, u sredi tu i na jugu bio gotovo identian; i obini i ueni lj udi dobro su se razumjeli. Veleasni Vinko bio je popularan u Engleskoj, kotskoj, I rskoj, Parizu, Bretanji, Italiji, panjolskoj, na Balearima; to znai da su u svim t im podrujima mogli razumjeti, ako se i nije govorio, romanski jezik blizak ili sr odan valencijanskom, materinskom jeziku Vinka Ferriera. 69 Taj izvor vi e ne postoji. 70 Meunarodno poznata plesaica (1810-1884). Uvela je u Francusku plesove iz Andalu

zije: cachucha, bolero, fandango. Zvali su je gitana (ciganka) premda je bila Bea nka. 176 Uostalom, ta nije li slavni misionar bio suvremenik pjesniku Chauceru, Jeanu Fro issartu, Christini de Pisan, Boccacciou, Ausiasu March u*?"71 * Na Balearima se govori stari romanski limuzinski jezik, taj jezik kojega je g. Raynouard bez istra ivanja i bez odreivanja uvrstio u provan-salski jezik. Od svih romanskih jezika majorkanski je najmanje bio izlo en promjenama budui da je vezan za otoke gdje se sauvao od svakoga dodira. Jezik pokrajine Languedoc, ak i danas u osipanju, to dra esno narjeje Montpelliera i okolice, najbli i je starom i modernom majorkanskom.To se obja njava estim boravcima aragonskih kraljeva i njihova dvora u Montpellieru. Petar Drugi, ubijen u Muretu (1213) borei se protiv Simona de Mont forta, o enio je Mariju, ker grofa od Montpelliera i s njom imao sina Jaimea Prvog, nazvaog lo Conquistador, koji se rodio u tome gradu i tu proveo prve godine dje tinjstva. Ono po emu se majorkanski govor razlikuje od drugih romanskih narjeja ok citanskog jezika jesu lanovi u pukoj gramatici, a va no je primijetiti da se ti lanov i u veini sluajeva javljaju i u pukome govoru na nekim podrujima Sardinije. Osim lano va lo za mu ki rod, i la za enski, majorkanski ima i sljedee lanove: Mu ki rod - jednin a: so; sos u mno ini. enski rod - jednina: sa; sas u mno ini. Mu ki i enski rod - jednin a: Es; els u mno ini. Mu ki rod - jednina: en; na u enskom rodu jednine; nas u enskom rodu mno ine. Moramo usput izjaviti da se ti lanovi, premda pripadaju nekada njoj uporabi, nikada nisu upotrebljavali uz orue koje datira iz razdoblja aragonskog osvajanja Balear a; to znai da su na tim otocima, kao u italskim pokrajinama, usporedno postojala dva jezika: puki, plebea u uporabi naroda (taj se malo mijenja); te knji evni akade mski jezik, ulica !Ilustra, kojega vrijeme, civilizacija ili talenti proi uju i usavr a vaju. Tako je danas kastiljski knji evni jezik panjolske, a ipak je svaka pokrajina u svakodnevnoj uporabi sauvala svoje posebno narjeje. Na Majorci se kastiljski ko risti samo u slu benim prigodama, ali u uobiajenom ivotu, kako u narodu, tako kod pl emstva, ujete samo majorkanski. Ako prolazite ispod balkona na kojemu djevojka za lijeva cvijee, Arlte (od maurskog aila, lella), ut ete je pjevati na njezinu narodno m govoru: Sas atlotes, tots es diumenges, Quan no tenen res mes que fer, Van regar es clav eller, Dihent-I!: Veu! Ja que nos menjes! Mlade djevojke, svake nedjelje, Koje nemaju preega posla 177 Idu zalijevati teglu s karanfilima I govore joj: Pij kada ne jede ! Glazba koja prati rijei mlade djevojke ima maurski ritam tu noga tona koji vas pro im a i navodi na sanjarenje. Ipak obazriva majka koja je ula djevojku ne propu ta joj odgovoriti: Atlotes,fllau!filau! Que sa camya se riu; Y sino l'apadassau, No v's arribar' s'e stiu! Djevojice, preite, preite Jer bluza e se pohabati (doslovce: bluza se smije) I ako je ne pokrpate, Nee vam potrajati do ljeta. Majorkanski se, osobito iz enskih usta, strancu doima posebno milo i ljupko. Kada vam Majorkanka uputi rijei rastanka, tako blago melodiozne: Bona nit tenga! Es me u co no basta per di, li: Adis! (Laku no, srce mi nije dovoljno da vam ka em: Zbogom ), ini se da bi tu meku kantilenu mogli zapisati notama. Nakon tih primjera iz pukoga majorkanskog jezika, bit u slobodan navesti jedan pri mjer starog akademskog jezika. Mercader mallor-qui (majorkanski trgovac), trubad ur iz XIV. stoljea, pjeva o savr enosti svoje gospe i ovako se od nje opra ta: Cercats d'uy may, ja siats bella e pros, 'quels vostres pres, e laus, e ris ples ents, Car vengut es lo temps que m'aurets mens. No m'aucir vostre'sguard amoros, Ne la semblanca gaya; Cartrobat n'ay Altra qui m'play Sol qui lui playa! Altra, sens vos, per que Tin volray be, E tindr'en car s'amor, que'xi s'conve. Tra ite odsad, premda ste lijepi i plemeniti, Te vrijednosti, te hvalospjeve, te dra esne osmijehe koji su bili samo za vas;

Jer, do lo je vrijeme kada vi e neu biti uz vas. Va ljubavni pogled nee me vi e moi ubija i. Ni va a hinjena radost; Jer na ao sam Drugu koja mi se svia: Da se barem i ja njoj sv idim! S drugom, a ne vi e s vama, s kojom u bit'zadovoljan, Ljubav koje e me grijat': tako mi je init'. 178 III. Ne mogu nastaviti svoju priu, a da ne dovr im listanje vjerskoga ljetopisa izVallde moseJerako moram govoriti ofanatinoj pobo nosti seljana s kojima smo se sretali, mo ram spomenuti sveticu pred kojom klee i seosku kuu to su nam ih pokazali. "Valldemosa je i domovina Cataline Tomas72 koju je 1792. bla enom proglasio papa P io VI. ivot te svetice opisan je nekoliko puta, a posljednji je to uinio kardinal Antonio Despuig. Odi e ljupkom prostodu no u. Legenda ka e da je Bog prema njoj bio blago naklon, jer je vidio da se strogo pridr ava posta prije nego je Crkva to propisala . Ve veoma mlada odrekla se jela osim jednom na dan. Njezina vjera u muke Spasite ljeve i u boli njegove svete Majke bila je tako arka da je u etnji neprestano moli la krunicu brojei li e maslina i mastiksa umjesto zrnaca. Njezina povuenost i privr eno st duhovnim vjerskim vje bama, izostajanje s plesa i svjetovnih zabava, pribavili su joj nadimak viejecita, starica. Ali njezina osamljenost i odricanje plaeno je posjetom anela i cijeloga nebeskoga dvora: Isus Krist, njegova majka i sveci post ado e njezinim ukuanima; Marija ju je njegovala u bolestima; sveti ju je Bruno podi zao kad bi pala; sveti ju je Antun pratio u nonoj tami nosei i punei joj vjedro na zdencu; njezina za titMajorkanci, kao i svi ju njaci, prirodno su nadareni glazbenici i pjesnici, ili ka ko su govorili njihovi preci, trubaduri, trobadors, to bismo mogli prevesti kao i mprovizatori. Na otoku Majorci jo ih je ostalo koji u ivaju zaslu eni ugled, a dvojic a od njih ive u pokrajini Soller. Tim trubadurima obraaju se obino sretno ili nesre tno zaljubljeni otoani. Za novac, a prema uputama koje su dobili, ti trubaduri od laze pod balkon djevojaka u kasne sate i pjevaju coblas u kojima hvale ili se ja daju, katkad ak i vrijeaju u ime onih koji ih plaaju. Stranci si mogu priu titi taj u i tak, koji je bez posljedica, {bilje ka g. Tastua) 71 U tekstu g. Tastua o majorkanskome jeziku ima nekih netonosti koje mogu uoiti s amo upueni jezikoslovci, ali u ovome su kontekstu zanemarive. 72 CatalinaTomas (1531-1574). 179 nica, sveta Katarina, e ljala joj je kosu i njegovala je kao to bi radila bri na i obz irna mati; sveti Kuzma i sveti Damjan viali su joj rane koje je dobila u borbi sa zloduhom, jer njezina pobjeda nije do la bez borbe; i naposljetku, sveti Petar i sveti Pavao bili su uz nju da joj pomognu i obrane je u ku njama. Pristupila je redu svetog Augustina u samostanu svete Magdalene u Palmi i bila p rimjer pokajnice, odnosno poslu na, siroma na, edna i ponizna kako ju je u svojim mol itvama opjevala Crkva. Njezini joj povjesniari pripisuju proroanski duh i dar za ud a. Navode da je Catalina, tijekom javnih molitvi na Majorci za zdravlje pape Pij a V, najednom prekinula ljude govorei im da molitve vi e nisu potrebne, jer da je u taj tren prvosveenik upravo napustio ovozemaljski svijet, to se ispostavilo tonim. Umrla je 5. travnja 1574. izgovoriv i ove rijei Psalmista: 'Gospode, predajem duh s voj u tvoje ruke.' Njezina je smrt shvaena kao ope javno zlo; ukazane su joj najvee poasti. Jedna vjern ica s Majorke, dona Juana de Pochs, zamijenila je drveni mrtvaki sanduk u koji su najprije polegli sveticu drugim od sjajnog alabastra kojega je naruila u enovi; o sim toga, u svojoj je oporuci uvela misu na dan smrti bla ene, i drugu na dan svet e Katarine, njezine za titnice; eljela je da neprestano na njezinu grobu gori svjet iljka. Tijelo te svetice poiva danas u enskome samostanu upe svete Eulalije u kojemu joj j e kardinal Despuig posvetio jedan oltar i vjersku slu bu."* S u itkom sam prenio cijelu tu legendu jer mi ne pada na kraj pameti nijekati svet ost, da ka em, pravu i nepatvorenu svetost revnih du a. Premda polet i vizije male g or takinje iz Valldemose nemaju vi e jednak vjerski smisao, ni jednaku filozofsku vr ijednost kao nadahnue i ekstaza svetaca iz dobrih kr anskih vremena, viejecita Tomas

a srodna je du a pjesnikoj pastirici, svetoj Genovevi, i uzvi enoj pastirici Ivani Or elanskoj. U svakoje doba rimokatolika crkva u kraljevstvu * Bilje ka g.Tastua. 180 i nebeskom znala odati poast najponiznijoj djeci naroda, ali do lo je vrijeme kada ka n java i odbacuje one pobornike koji ele poveati mjesto naroda u kraljevstvu zemaljs kom. Pagesa Catalina bija e poslu na, siroma na, edna i ponizna: seljanima izValldemose nije mnogo pomogao njezin primjer, a i slabo su razumjeli njezin ivot kad su mi jednoga dana htjeli kamenovati djecu, jer je moj sin risao ru evine samostana, to i m se uinilo kao svetogre. Pona ali su se kao i Crkva koja je jednom rukom palila lom ae inkvizicijskoga suda, a drugom kadila slike svojih svetaca i bla enih. Selo Valldemosa, koje se dii pravom da se od vremena Arapa* zove gradom, smje teno je na obronku brda, na istoj razini sa samostanom, kojemu kao da je pridru eno. To je skupina gnijezda morskih lastavica; nalazi se na gotovo nepristupanu mjestu, a stanovnici su uglavnom ribari koji ujutro odlaze i vraaju se naveer. Tijekom dan a selo je puno ena, najbrbljavijih na svijetu, koje se mo e vidjeti na pragovima kua zabavljene krpanjem mre a ili arapa svojih mu eva, pjevajui iz svega glasa. Pobo ne su kao i mu karci, ali njihova je pobo nost sno ljivija, jer je iskrenija. To je nadmo koj u tu, kao i svugdje, imaju nad drugim spolom. Openito, predanost bogo tovlju u ena j e stvar zanesenosti, navike ili uvjerenja, dok je u mu karaca to naje e stvar astoljubl ja ili interesa. Francuska je to prilino sna no pokazala primjerom za vladavine Luj a XVIII. i Karla X. kad su se u upravi i vojsci kupovali visoki i niski polo aji k artom ispovijedi ili mise. Vezanost Majorkanaca za redovnike temelji se na motivima krivnje, a ne mogu to b olje objasniti nego navoenjem mi ljenja g. Marlianija, mi ljenja koje utoliko vi e zavr jeuje povjerenje to se openito taj povjesniar moderne panjolske suprotstavlja mjerama iz 1836. koje se odnose na naprasno protjerivanje redovnika. * Arapi su ga zvali Villa-Avente, romansko ime koje su mu nadjenuli, mislim, Pi an i ili enovljani. 181 "Blagonakloni vlasnici", ka e on,"i oni koji se nisu tako brinuli za svoj imutak, uspostavili su sa seljanima prave odnose; slobodni seljaci koji su obraivali samo stansku zemlju nisu iskazivali pretjeranu strogost ni u pogledu iznosa, ni u pog ledu redovnosti isplate zakupnina. Redovnici, bez budunosti, nisu zgrtali novac, i im su dobra koja su posjedovali bila dostatna za potrebe njihova materijalnoga i vota, prilagoavali su se svemu ostalom. Nagla grabe redovnikih posjeda pogodila je besposliarenje i sebinost seljaka: dobro su shvatili da e vlada i novi vlasnici bit i zahtjevniji od dru tva gotovana bez ulaganja u obitelj i dru tvo. Prosjaci koji su se mno ili pred vratima samostanske blagovaonice nisu vi e dobivali ostatke dokonih i sitih redovnika." Karlizam73 majorkanskih seljaka mo e se objasniti samo materijalnim razlozima, jer je nemogue nai pokrajinu koja bi manje bila vezana domoljubnim osjeajima uz panjols ku, ni narod koji bi manje bio ponesen politikom. U tajnim eljama koje su gajili za obnovu starih obiaja oni su se ipak bojali svakog novog preokreta, kakav god b io, i uzbuna koja jeza na eg boravka otok dovela u opsadno stanje jednako je pla ila prista e don Carlosa u Majorci kao i branitelje kraljice Isabelle.Ta uzbuna prilin o dobro oslikava, neu rei kukaviluk otoana (vjerujem da su sposobni biti dobri vojni ci), nego zebnje izazvane brigom za posjede i sebino u dangubljenja. Neki je stari sveenik sanjao da su mu kuu napali razbojnici; ustane sav u asnut pod dojmom te none more pa probudi svoju slu avku; ona dijeli njegov strah, i ne znajui o emu se radi, svojim krikovima budi cijelo susjedstvo. Strava se iri cijelim zase lkom i cijelim otokom. Vijest o iskrcavanju karlistike vojske dopire do svakoga, pa naelnik prima sveenikov iskaz koji, bilo zbog stida da porekne, ili u bunilu su manuta duha, potvruje da je vidio karliste. Smjesta su poduzete sve mjere za obra nu od opasnosti: objavljeno je opsadno stanje u Palmi i sve su vojne snage na ot oku stavljene u pripravnost. 73 Prista e apsolutistike i reakcionarne politike don Carlosa (1788-1855). 182 Ali nitko se nije pojavio, ni jedan grm se nije pomaknuo, nijedan neprijateljski

trag nije se, kao na Robinsonovu otoku, usjekao u pijesak obale. Vlasti su kazn ile jadnoga sveenika zbog ismijavanja, i umjesto da ga puste kao vidovnjaka, po-s la e ga u zatvor kao buntovnika. Ali mjere opreza nisu bile povuene, i kad smo napu t ali Majorku, u doba Morotovih74 strijeljanja, opsadno stanje je jo bilo na snazi. Ni ta neobinije od te vrste tajnovitosti koju su, ini se, otoani jedni drugima nudili u vezi s dogaajima koji su tada uznemirivali panjolsku. Nitko o tome nije govorio , osim unutar obitelji i tiho. U zemlji u kojoj doista nema ni pakosti ni nasiln i tva, nezamislivo je vidjeti da vlada tako zamagljeno nepovjerenje. Ni u emu nisam tako u ivao kao u lancima dnevnih novina iz Palme i ao mi je da nekoliko brojeva ni sam ponio kao primjer tih polemika. Ali, evo, bez pretjerivanja, naina na koji su , nakon utvrivanja injenica, komentirali njihov smisao i izvornost: "Koliko god dokazano mogu djelovati ti dogaaji u oima onih koji su ih spremni prih vatiti, savjetujemo na im itateljima da priekaju daljnji njihov tijek prije nego ih prosuuju. Razmi ljanja koja naviru potaknuta takvim injenicama zahtijevaju sazrijeva nje u oekivanju sigurnosti koju ne elimo osporavati, ali koju ne elimo ni po urivati nerazboritim tvrdnjama. Sudbina panjolske omotana je velom koji e se skoro podii, a li na koji nitko prijevremeno ne smije polo iti nerazboritu ruku. Suzdr at emo se do tada u dono enju na ega mi ljenja i savjetujemo svim mudrim glavama da se uope ne izja nj avaju o raznim postupcima upletenih strana, prije nego vide da se situacija jasn o iscrtava" itd. Razboritost i suzdr anost su, ak prema priznanju Major-kanaca, vladajua osobina njih ove prirode. Seljani nikada nee proi pokraj vas, a da vas ne pozdrave, ali ako im uputite koju rije vi e, a niste im poznati, dobro paze da vam ne 7" Don Rafal Moroto (1785-1845), stra an karlist, dao je 19. i 20. veljae 1839. stri jeljati dvadesetak osoba iz svojih redova koji su se urotili protiv njega. 183 odgovore pa makar vi govorili njihovim narjejem. Dovoljno je da izgledate malo ne obino da bi vas se bojali, pa vam se onda miu s puta. Bili bismo ipak mogli sporazumno ivjeti s tim odva -nim ljudima, da smo se samo poj avljivali u njihovoj crkvi. Svejedno bi nas bili ucjenjivali na svakome koraku, ali mogli bismo se barem etati njihovim poljima ne izla ui se opasnosti da nam kakav kamen iza bunja ne doleti u glavu. Na alost takva nam razboritost nije u poetku pa la na pamet i gotovo do odlaska nismo znali koliko ih na nain ivota sabla njava. Zval i su nas poganima, muhamedancima i idovima, to je prema njihovu mi ljenju najgore od svega. Gradonaelnik nas je upozorio na negodovanje njegovih mje tana; ne znam je l i nas upnik spominjao u svojim propovijedima. Bluza i hlae moje keri su ih jednako sabla njavali. Smatrali su jako lo im to mlada osoba od devet godina tri brdima preru en a u mu ko. Nisu samo seljani hinili tu preveliku ednost. Nedjeljom nas je alpinski rog, koji je odzvanjao u selu i na putovima upozoravaj ui zaka njele da se upute na misu, uzalud proganjao po na oj kartuziji. Bili smo gluh i, jer nismo shvaali, a kada smo shvatili, bili smo jo glu i. Imali su tada nain kako da osvete slavu Bo ju, to nimalo nije bilo kr anski. Udru ili bi se meusobno pa bi nam r ibu, jaja i povre prodavali po pretjeranim cijenama. Nisu nam dopu tali da se cjenk amo, da raspravljamo. I na najmanju primjedbu pages bi, vraajui svoj luk ili svoje krumpire u bisage, u velikome panjolskom stilu rekao: Ne elite to? Neete ni dobiti . I povukao bi se velianstveno, a da ga nije uope bilo mogue navesti na nagodbu. Tj erali su nas da postimo kako bi nas kaznili to smo trgovali. Trebalo je naime postiti. Meu prodavaima nije bilo suparni tva ni popusta. Onaj tko bi do ao drugi, tra io je dvostruko, a trei trostruko, tako da smo im bili na milosti i nemilosti i ivjeli kao pustinjaci skuplje nego u Parizu kralj. Mogli smo se sn abdijevati u Palmi zahvaljujui konzulovom kuharu koji nam je pomagao, i kad bih b io rimski car, volio bih kuharevu pamunu kapicu uzvisiti do zvijezda. Ali za ki nih 184 dana nikakav glasnik nije se ni po koju cijenu usudio na put, a budui daje ki a pad ala dva mjeseca, esto smo imali kruh tvrd kao sipina kost i prave redovnike veere. Ne bi to bila nikakva smetnja da smo svi bili dobra zdravlja. Ja sam po prirodi jako umjeren i ak stoik kad je hrana u pitanju. Moja djeca dobrog teka sve su jel a pa su se naslaivala i zelenim limunima. Moj sin, kojega sam doveo krhkog i bole snog, kao udom se povratio u ivot i izlijeio se od jake reumatine upale trei poput odb jegla zeca od rana jutra meu visokim planinskim raslinjem, mokar do pasa. Providn

ost je dopu tala dobroj prirodi da za njega uini uda; to bi bilo dovoljno o jednom b olesnom. Ali drugi75 nije napredovao na vla nome zraku i uz sva odricanja, nego je na zastr a ujui nain propadao. Premda su ga osudili svi lijenici iz Palme, nije imao nikakvu k roninu bolest, ali nedostatak lijeenja bacio ga je, poslije jedne prehlade, u stan je malaksalosti od ega se nije mogao oporaviti. Pomirio se, kao to se znamo pomiri ti sami sa sobom; mi se pak nismo mogli pomiriti s tim i prvi sam put upoznao ve like boli zbog sitnih smetnji, bijes ako bi slu kinje zapaprile ili zdipile juhu, zabrinutost zbog svje ega kruha koji nije stizao, ili koji se za oluje no en na mazg i pretvorio u spu vu. Svakako se vi e ne sjeam to sam jeo u Pisi ili u Trstu, ali i ka d bih ivio sto godina, ne bih zaboravio dolazak ko are s hranom u samostan. to bih s ve bio dao da sam svakoga dana mogao ponuditi na emu bolesniku krepku juhu i a u crno g vina! Majorkanske namirnice, a osobito nain pripreme, kad nismo nadgledali i po magali u pripremi, izazivali su mu nepodno ljivo gaenje. Da ka em koliko je to gaenje bilo opravdano? Jednoga dana kada su nam poslu ile mr avo pile, vidjeli smo da mu s toplih lea poskakuju goleme buhe od kojih bi Hoffmann76 uinio toliko zlih duhova, ali koje svakako ne bi 75 Drugi: Chopin. 76 Aluzija na Hoffmannovu priu. Postoji Mauriceov crte s tim prizorom. Nagaa se da su djeca George Sand mo da kumovala raznim, esto i neukusnim, smicalicama. 185 jeo u umaku. Moja su se djeca tako djetinjasto i slatko smijala da zamalo nisu p ala pod stol. Temelj majorkanske kuhinje stalno je svinjetina, u svim oblicima i na sve naine. Tu bi bila umjesna izreka maloga Savojca koji hvali svoju krmu istiui s divljenjem pet vrsta mesa, odnosno: odojak, svinjetinu, slaninu, unku i usoljenu svinjetinu. Na Majorci pripravljaju, siguran sam, vi e od dvjesto tisua vrsta jela od svinjeti ne, i barem, dvjesto vrsta kobasica zainjenih s toliko mnogo e njaka, papra, paprike i o trih zaina svake vrste tako da sa svakim komadiem izla ete ivot opasnosti. Vidite na stolu dvadeset pladnja koji nalikuju svim vrstama kr anskih jela: ipak pripazite , to su pakleni opijati koje je pripravio sam vrag. Onda vam kao desert poslu e pi tu vrlo dobra izgleda s komadima voa koji nalikuju na u eerene narane; rije je o piti od svinjetine u e njaku s kri kama tomatigasa, s rajicom i paprikom, sve posipano solj u koja vam zbog bezazlena izgleda nalikuje na eer. Ima i piletine, ali sama kost i ko a. U Valldemosi bi nam svako zrno koje bi prodali da utovimo pilie zacijelo nap latili jedan real. Riba koju su nam donosili s mora bila je jednako plosnata i s uha kao i piletina. Jednoga smo dana kupili veliki liganj da bismo u ivali prouavajui ga. Nikada nisam v idjela strasnije ivotinje. Bio je debeo kao puran, oi iroke kao narane, a mlitavi i gnusni krakovi bili su mu dugi etiri do pet stopa. Ribari su nas uvjeravali da je to ukusan komad. Nimalo se nismo pomamili za njim, pa smo ga darovali Mariji-An toniji koja ga je pripravila i slasno pojela. Ako je na e divljenje lignju nasmijalo te dobre ljude, mi smo do li na svoje nekolik o dana poslije. Silazei s brda vidjeli smo seljane koji su napustili svoj posao i pohitali prema ljudima zaustavljenima na putu s ko arom u kojoj je bio par prekra snih ptica, iznimnih, fantastinih, nezamislivih. Sve brdsko stanovni tvo bilo je uz bueno pojavom tih nepoznatih krilatih ivotinja. "Kako se to samo jede?" pitali su se gledajui ih. A neki su odgovarali:"Mo da se ne jede! - ivi li to na zem186 Iji ili na moru? - Vjerojatno uvijek ivi u zraku." Zamalo se te dvije ptice nisu ugu ile javnim divljenjem kad smo utvrdili da nije rije ni o kondorima, ni o feniks ima, ni o hipogrifima, nego o lijepim dvori nim guskama koje je neki bogati plemi p oslao na dar prijatelju. Na Majorci, kao i u Veneciji, mnogo je i izvrsnih desertnih vina. Obino smo kupov ali mu katno vino koje je jednako dobro i jeftino kao i ciparsko vino to se pije na Jadranskoj obali. Ali crna su vina, za pripravu kojih je potrebno Majorkancima nepoznato vrhunsko umijee, te ka, tamna, estoka, puna alkohola i skuplja od na ega naj obinijeg vina u Francuskoj. Sva ta jaka i opojna vina kodila su na em bolesniku, pa a k i nama, tako da smo gotovo uvijek pili samo vodu koja je bila izvrsna. Ne znam treba li istoi te izvorske vode pripisati injenicu koju smo ubrzo primijetili: na i

su zubi poprimili bjelinu kakvu sve umijee parfumera ne bi bilo u stanju pru iti na jistaknutijim Pari anima. Uzrok je vjerojatno bio u na oj nametnutoj umjerenosti u j elu. Budui da nismo imali maslaca, a nismo mogli podnijeti mast, odurno ulje i pr ipremu domae kuhinje, hranili smo se veoma krtim mesom, ribom, povrem, sve to zainj eno umakom od potone vode u koju smo katkad znali umije ati sok od zelene narane, sv je e ubrane u na emu dvori tu. Ali zato smo imali sjajne deserte: ukuhan slatki krumpi r iz Malage i tikvice iz Valencije i gro e dostojno "Obeane zemlje". To bijelo ili r u iasto gro e je duguljasto i s pone to debljom ko icom to poma e da se mo e sauvati tije ele godine. Izvrsno je, i mo ete ga pojesti koliko hoete, a da se ne napuhnete kao kad jedete na e. Gro e iz Fontainebleaua je vodenasto i svje e; ono s Majorkeje slatko i mesnato. Jedno se mo e jesti, drugo piti. Ti grozdovi, od kojih neki te e i dvades et do dvadeset pet funti, odu evili bi slikare. U vrijeme oskudice to nam je bila hrana. Seljani su vjerovali da nam ga skupo prodaju tra ei etiri puta vi e od njegove cijene, ali nisu znali da u usporedbi s na im to jo uvijek nije bilo ni ta, a imali s mo i zadovoljstvo da se jedni drugima rugamo. 187 0 plodovima kaktusa nismo raspravljali: menije to najodvratnije voe koje znam. Da takvi uvjeti toga jednostavnog ivota nisu bili, ponavljam, tetni, pa ak i zlokob ni za jednoga od nas, mi bismo ih drugi smatrali posve prihvatljivima. ak na Majo rci, ak u napu tenom samostanu, ak u dodiru s najlukavijim seljanima na svijetu, usp jeli smo stvoriti sebi neku vrstu blagostanja. Imali smo ostakljene prozore, vra ta i pe, jedinstvenu pe svoje vrste koju je glasoviti kova iz Palme kovao mjesec da na, a koju smo platili sto franaka. Bio je to jednostavno eljezni bubanj sa cijev i koja je izlazila kroz prozor. Trebalo nam je dobrih sat vremena da je upalimo, i im bismo uspjeli, zacr-venjela bi se, a nakon to bismo dugo dr ali vrata otvoreni ma da izie dim, trebalo ih je gotovo smjesta ponovno otvoriti da izie toplina. Osi m toga, takozvani pear ju je iznutra oblo io neim poput smole, nekom smjesom kojom I ndijci obla u svoje kue i ak svoje svetinje, a krava je, znamo, kod njih poznata kao sveta ivotinja. Koliko god proi avajui za du u bio taj sveti miris, tvrdim da na vatri nimalo nije ugodan za osjetila. Tijekom mjesec dana dok se ta smola su ila, mogli smo vjerovati da smo u jednom od krugova pakla u kojemu se Danteu uinilo da vidi ulizice. Uzalud sam se poku avao sjetiti kojim sam to grijehom mogao zaslu iti slinu kaznu, koju sam to vlast hvalio, kojega li sam papu ili kralja svojim laskanjem potaknuo u grijehu, ali ne samo da na savjesti nisam imao nikakva dr avnog inovnika ili vratara, nego ak tu nije bilo ni naklona nekom redarstveniku ili novinaru! Sreom pa nam je ljekarnik prodavao izvrstan tamjan, ostatak zaliha mirisa kojima su neko kadili, kako u crkvi, tako u samostanu, sliku bo anstva; a to je nebesko ot jelovljenje u na oj eliji pobjedonosno uni tilo isparivanje iz osmoga kruga pakla. Imali smo prekrasno pokustvo: poljske krevete bez zamjerke, ne premekane madrace, skuplje nego u Parizu, ali nove i iste, te velike, izvrsne perine za noge od cic a, postavljene 1 pro ivene, koje su idovi prilino jeftino prodavali u Palmi. 188 Jedna Francuskinja koja tu ivi bila je tako ljubazna i ustupila nam je nekoliko f unti perja koje je naruila iz Marseillea pa smo od toga napravili dva jastuka za na ega bolesnika. Bila je to svakako velika rasko u kraju u kojemu se na guske gled a kao na fantastina stvorenja, a pilii imaju svrab ak i kad siu s ra nja. Imali smo nekoliko stolova, slamnatih stolica poput onih koje vidimo u na im seosk im kuama, te podatnu sofu od jelovine s jastuiima punjenim vunom. Vrlo neravan i pr a njav pod elije bio je prekriven valencijanskom rogozinom koja je nalikovala na su ncem po utjeli travnjak te lijepim janjeim ko ama duge dlake, zadivljujue finih i bije lih koje tu vrlo dobro znaju ustaviti. Kao ni kod Afrikanaca i istonjaka, ni u kuama na Majorci uope nema ormara, a pogoto vo ne u samostanu. Trpaju stvari u velike drvene krinje. Na i ko ni kovezi pro li bi tu kao vrlo elegantno pokustvo. Veliki karirani al kojim smo na putu omatali noge pos tao je rasko an zastor pred vratima lo nice, a moj je sin ukrasio pe jednom od dra esni h keramikih posuda iz Felantixa, koja je i oblikom i ukrasima u arapskome stilu. Felantix je selo na Majorci koje bi zaslu ilo da opskrbljuje Europu tim lijepim va zama, tako laganim da izgledaju kao da su od pluta i tako finim da bi glinu mogl i podmetnuti za neki dragocjen materijal. Izrauju male vreve predivnih oblika koje

upotrebljavaju kao karafe i u kojima se sauva zadivljujue svje a voda.Ta je glina t ako porozna da voda istjee kroz stjenke vaze i za pol dana je posve prazna. Nisam ja nikakav fiziar, i mo da je moja primjedba vi e nego glupa, meni se uinila prekrasn om, a moja mi se glinena vaza esto inila zaaranom: ostavili bismo je punu vode na p ei na kojoj je eljezna ploa uvijek bila crvena, i katkadTkad bi voda nestala kroz p ore, vaza bi ostala suha na toj u arenoj podlozi i uope ne bi puknula. Dok god bi i mala i kap vode, ostala bi ledena kao led, premda bi od topline pei pocrnjelo drv o koje bismo na nju stavili. 189 Ta lijepa vaza, okru ena vjeniem br ljana ubranog na vanjskim zidinama, vi e bi zadovolj ila umjetniko oko od svih pozlata na ih modernih vaza iz Sevresa. Plevelov pijanino , iznuen iz ruku carinika nakon tri tjedna pregovaranja i etiri stotina franaka po reza, odzvanjao je pod visokim zadivljujuim svodom na e elije sjajnim zvukom. Naposl jetku je zvonar pristao prenijeti kod nas veliki, lijepi, gotiki, izrezbareni sto lac od hrastovine kojega su takori i crvi izjedali u nekada njoj kapelici kartuzija naca, pa smo mu sjedalo koristili za odlaganje knjiga, dok su istodobno njegovi urezi i vitki iljci ocrtavajui naveer pri svjetlosti svjetiljke na zidu sjenu svoje bogate crne ipke i uveanih tornjia davali eliji antiki i mo-na ki izgled. Gospodin Gomez, na nekada nji stanodavac u Son Ventu, taj bogata koji nam je potajic e iznajmio kuu, jer nije bilo zgodno da graanin Majorke pekulira sa svojim posjedom , izazvao nam je nevolje i prijetio tu bom, zato to smo mu razbili nekoliko keramiki h tanjura koje nam je zaraunao kao da su kineski porculan. Osim toga, natjerao na s je da platimo (uvijek prijetnjom) lienje cijele kue zbog zaraze prehladom. Nevol ja je za ne to i dobra, jer se po urio prodati nam posteljinu koju nam je iznajmio, i premda se brzo htio rije iti svega to smo dotaknuli, nije se zaboravio prepirati dok mu svu staru posteljinu nismo platili kao da je nova. Zahvaljujui njemu nismo , dakle, bili prisiljeni sijati lan kako bismo jednoga dana imali plahte i stoln jake, kao onaj talijanski gospodin koji je davao ko ulje svojim slugama77. 77 George Sand sjeala se prie Aureliena de Sezea koji joj je 10. travnja 1826 pisa o: "Sjeate li se rijei onoga vojvode ije su sluge imali samo poderane ko ulje? Njegov ga je savjetnik na to podsjetio i rekao mu da im svakako treba kupiti nove; ali on je bio krt i siroma an, okrenuo se savjetniku i rekao mu: 'Napi ite u moje ime i naredite da se posadi konoplja.'Sluge koji su sudjelovali u razgovoru nisu se mo gli suzdr ati od smijeha. 'Nevaljalci', ree im vojvoda, 'zadovoljni su sada to imaju ko ulje'." 190 Ne treba me optu iti da sam djetinjast jer iznosim zlostavljanja na koja, posve si gurno, nisam sauvao toliko lo ih uspomena koliko je po alila moja novarka, ali svi e se slo iti kako su u stranoj zemlji najzanimljiviji ljudi, a kad ka em da me na Majorc i sve stoje bilo povezano s novcem, makar i beznaajnim, izlo ilo njihovoj besramnoj prevrtljivosti i gruboj pohlepi, i kad k tomu dodam da su nam se hvastali svojo m pobo no u pretvarajui se da su zapanjeni na im nedostatkom vjere, priznat ete kako bogo ovlje jednostavnih du a, koje danas neki nazadnjaci tako hvale, nije uvijek najpoun ija i najmoralnija stvar na svijetu, i da se mora dopustiti i drugi nain shvaanja i tovanja Boga. A ja, kome su probili u i tim opim mjestima: da je zloin i opasnost n apadati ak i pogre nu i pokvarenu vjeru jer je se nema ime nadomjestiti; da su krepo sni, gostoljubivi i iskreni jedino ljudi koji nimalo nisu zatrovani filozofskim propitivanjem i revolucionarnim ludilom; da jo u sebi nose antiku poeziju, uzvi enos t i kreposti, itd., itd., nasmijao sam se na Majorci vi e nego drugdje, priznajem, tim ozbiljnim primjedbama. Kad sam promatrao svoju malu djecu, odgojenu da se g nu aju pusto i filozofije, kako radosno sami poma u bolesnomu prijatelju meu sto ezdeset tisua otoana koji bi se s najgrubljom neovjenosti, s najku-kavnijim u asom, okrenuli od bolesti progla ene zaraznom, mislila sam da ti mali zlikovci imaju u sebi vi e pa meti i milosti od sveg tog stanovni tva u kojemu su sveci i apostoli. Ti pobo ni sluge Bo je uvijek su govorili da inim veliki zloin izla ui djecu zarazi, i da e im nebo, kako bi kaznilo moju zaslijepljenost, poslati istu bolest. Odgovarala sam im da u na oj obitelji ako netko ima kugu, drugi se nee udaljiti od njegove po stelje; da u Francuskoj nije obiaj, poslije revolucije isto kao i prije nje, napu stiti bolesne; da su panjolski zarobljenici s najte im i najzloudnijim bolestima u v rijeme napoleonskih ratova prolazili na im krajevima i da su im na i seljani, nakon t

o su s njima podijelili svoju zdjelicu hrane i dali im rublje, ustupili postelju i ostali ih njegovati, da je mnogo njih pogodila ista groznica i da su podlegli zarazi, to 191 nije sprijeilo pre ivjele da nastave s gostoljubivo u i dobroinstvom: na to bi Majorkan ac kimnuo glavom i milosrdno se nasmijao. Nije mogao pojmiti predanost prema nez nancu kao ni po tenje ili ak uslu nost prema strancu. Svi putnici koji su posjetili unutra njost otoka bili su, meutim, odu evljeni gostolj ubivo u i nesebino u major-kanskoga seljana. S odu evljenjem su napisali da, premda u tom kraju nema svrati ta, ipak je vrlo lako i ugodno putovati otokom na kojemu je obin a preporuka dostatna da budete besplatno primljeni, smje teni i ugo eni.Ta obina prepo ruka je prilino va na injenica, barem kako se meni ini. Ti su putnici zaboravili rei d a su svi slojevi na Majorci, pa prema tome ukupno stanovni tvo, sjedinjeni zajednik im interesima to meu njima stvara dobre i lake odnose, ali vjerska samilost i ljud ska suosjeajnost ipak u to ne ulaze. Objasnit u taj financijski polo aj u nekoliko r ijei. Plemii su bogati zahvaljujui posjedima, siromasi zahvaljujui prihodu, a propalice z ahvaljujui posuenu novcu. idovi, koji su brojni i bogati novcem, imaju svu zemlju u novaniku, i mo e se rei da u stvari otok pripada njima. Vitezovi su samo reprezenta tivno plemstvo koje se meusobno, kao i pred rijetkim strancima koji sti u na otok, dii svojim posjedima i palaama. Da bi dostojanstveno ispunjavali te uzvi ene du nosti, imaju svake godine pristup u novarke idova, pa se svake godine zakotrljana gruda snijega poveava. Ve sam prije rekao da je prihod sa zemlje ogranien, jer nema izvoz a ni obrta; ipak siroma ni vitezovi mogu polako i mirno iz svoje olupine crpsti ast , a da se ne ogrije e o rasko , mo da bi bolje trebalo rei o ubogu rasipnost svojih pre daka. Lihvare, dakle, ve u interesi s uzgajivaima od kojih djelomice ubiru zakupnin u zbog titula koje su im vitezovi ustupili. Tako seljak, koji u toj podjeli mo da pronalazi svoj udio u ugledu, plaa plemiu stoj e mogue manje, a bankaru stoje mogue vi e. Plemi je ovisan i rezigniran, idov je neumo ljiv, ali strpljiv. Pravi ustupke, glumi veliku sno ljivost, eka, jer vra jim darom s lijedi svoj cilj: im je polo io pand e na neko 192 imanje, treba da komad po komad cijelo pripadne njemu, a u interesu mu je da pok a e kako je potreban sve dok dug ne dostigne vrijednost kapitala78. Za dvadeset go dina vi e nee biti zemljoposjednika na Majorci. idovi e moi tu uspostaviti svoju mo, ka o to su to uinili u nas, i licemjerno podii jo uvijek pognutu i poniznu glavu uz lo e prikriven prezir plemstva i djetinjasti i nemoan u as proletera. U meuvremenu, oni s u pravi vlasnici zemlje, a pages drhti pred njima. Okree se u bolu svom nekada njem gospodaru, i plaui sav raznje en uzima k sebi posljednje mrvice njegova imutka. U i nteresu mu je dakle da zadovolji te dvije moi, ak i da im u svemu ugodi da se ne b i ugu io izmeu njih. Neka vas dakle preporui seljaku, bilo plemi, bilo bogata (a tko drugi kad izmeu njih nema drugoga stale a?), i u trenu e vam se otvoriti njegova vrata. Ali poku ajte bez preporuke zatra iti a u vode, pa ete vidjeti! Pa ipak taj majorkanski seljak ima u sebi blagosti, dobrote, smirene navike, tih u i strpljivu narav. Uope ne voli zlo, ne poznaje dobro. Ispovijeda se, moli, nep restance ma ta da zaslu i raj, ali ne zna za prave ljudske du nosti. Nije odvratniji o d goveda ili ovce, jer ovjek je onoliko koliko su to i bia uspavana u nevinosti st oke. Izgovara molitve, praznovjeran je kao pri-mitivac, ali pojeo bi svoga bli nje g bez imalo grizodu ja ako bi to bilo u skladu s navikama njegova kraja, i kad ne bi bilo napretek svinja. Vara, ucjenjuje, la e, vrijea i pljaka. Stranac za njega ni je ovjek. Nikada ne bi ni maslinu uzeo svome zemljaku: onkraj mora Bog je stvorio ovjeanstvo da samo donosi zaradu Majorkancima. Mi smo Majorku prozvali otokom majmuna, jer vidjev i se okru enima tim podmuklim, lo povskim, a ipak nevinim zvijerima, naviknuli smo ih se uvati s jednako kivnosti i jada kao Indijci nesta nih i pla ljivih orangutana79. 78 Neki dana nji veliki zemljoposjednici potjeu od preobraenih idova iz XV. stoljea. 79 Orangutani su vrsta majmuna koji ive na Borneu i u Africi, a obino ih se ne nal azi u Indiji. 193

Ipak, ne mo ete se bez tuge naviknuti gledati stvorenja u obliku ljudi i s bo anskim peatom da tako vegetiraju u podruju koje nimalo nije ljudsko. Osjeate da je to bie sposobno razumjeti, da mu je rasa usavr iva, da mu je budunost jednaka kao u napred nijih rasa, i da je samo rije o vremenu, za nas je to veliko pitanje, ali neprimj etno za budunost. Ali to vi e osjeamo tu usavr ivost, vi e i patimo kad je vidimo sputanu okovima pro losti. To vrijeme zastoja, koje uope ne zabrinjava Providnost, u asava i rastu uje na kratki ivot. Osjeamo srcem, du om i utrobom da je ivot drugih povezan s na m, da ne mo emo ne voljeti i ne biti voljeni, shvaati i biti shvaeni, pomagati i bit i pomognuti. Osjeaj intelektualne i du evne nadmonosti nad drugim ljudima raduje sam o oholo srce. Mislim da se sva plemenita srca ne bi eljela spustiti da bi se izje dnaila s drugima, nego bi u tren oka uzdignula sve stoje ispod njih da bi napokon ivjeli pravi ivot pun suosjeanja, razumijevanja, jednakosti i zajedni tva, stoje vje rski ideal ljudske svijesti. Siguran sam daje ta potreba u dnu svih srca, i da oni koji se bore protiv nje i vjeruju da su je ugu ili paradoksima, osjeaju neobinu, gorku patnju koju ne znaju im enovati. Ljudi s dna se iscrpljuju ili gase kad se ne mogu uspinjati; oni s vrha se ozlojede i rastu e to im uzalud pru aju ruku; a one koji nikome ne ele pomoi izjeda dosada i u as samoe, sve dok ne padnu u tupost koja ih spu ta ispod najni ih. IV. Bili smo dakle sami na Majorci, tako sami kao u pustinji, i kad bismo se svaki d an uspjeli odr ati zahvaljujui ratovanju s majmunima, sjeli bismo obiteljski oko pei i smijali se svemu. Ali kako je zima napredovala, tuga mi je u prsima susprezal a napore radosti i vedrine. Stanje na ega bolesnika jo se pogor avalo, vjetar je cvil io u provaliji, ki a je udarala po staklima, zvuk groma probijao je debele zidove i svoju bi turobnu notu ubacio u smijeh i u igru djece. Orlovi i strvinari, 194 ohrabreni maglom, dolazili su pro dirati na e jadne vrapce sve do stabla ipka koje je prekrivalo moj prozor. Bijesno je more zaustavljalo iskrcavanja u lukama; osjeal i smo se zatoenicima, daleko od svakog svjetla pomoi i svake djelotvorne suosjeajno sti. Kao da je smrt lebdjela nad nama kako bi se doepala nekog od nas, a bili smo sami u borbi s njom. Nije bilo ni jednog ljudskog bia koje tog nekog ne bi volje lo ak gurnuti prema grobu kako bi to prije okonalo s tobo njom opasnosti zbog njegove blizine. Ta misao o neprijateljstvu bila je stra no tu na. Osjeali smo se vrlo sna nim a da jedni drugima njegom i privr eno u pru amo pomo i suosjeajnost koje su nam bile uskr aene; vjerujem ak da u takvim ku njama srce raste, a ljubav se uzdi e, oeliena svom snag om koju crpi u osjeaju ljudske solidarnosti. Ali patili smo u du i vidjev i da smo bae ni meu bia koja nisu razumjela taj osjeaj i prema kojima, umjesto da nas sa alijevaju , trebalo je da osjetimo najbolniju samilost. Osjeao sam se uostalom strahovito zbunjeno. Nisam uope znanstveno potkovan, a treb alo je biti lijenik, i to veliki, da bih mogao lijeiti bolest koja je svom svojom odgovorno u le ala na mome srcu. Lijenik koji nas je posjeivao i kojemu ne osporavam ni revnost, ni darovitost, nij e imao pravo, kao to uostalom ak i najslavniji lijenik ne mora imati pravo i kao to, prema mome mi ljenju, svaki iskreni uenjak esto nema pravo. Bronhitis je ustupio mj esto ivanoj uznemirenosti stoje izazvalo pojavu su ice. Lijenik koji je te pojave vidio u odreenim trenucima, a nije vidio suprotne simpto me, meni oite u drugim trenucima, odluio se za lijeenje koje odgovara su ici, to znai p u tanje krvi, dijetalnu prehranu, mlijene proizvode. Sve su se te stvari meusobno is kljuivale, a pu tanje krvi bi bilo smrtonosno. Bolesnik je to predosjeao, a ja, prem da ni ta ne znam o medicini, njegovao sam mnoge bolesnike, i predosjeao sam to isto . Ipak sam strahovao prepustiti se tome nagonu koji me mogao prevariti i boriti se protiv strunjaka; a kad sam 195 vidio da se bolest pogor ava, stvarno sam bio izlo en strahovanjima koja svatko mora razumjeti. Jedno pu tanje krvi bi ga spasilo, tako su mi govorili, i ako se tomu suprotstavljate, umrijet e. Meutim neki mije glas govorio pa i u samom snu: pu tanje krvi bi ga ubilo, i ako ga po tedi toga, nee umrijeti. Uvjeren sam da je taj glas b ila sama Providnost, a danas kada je dokazano da na prijatelj, strah Majorkanaca, nije su iav kao ni ja80, zahvaljujem nebesima to mi nije oduzelo povjerenje koje na s je spasilo.

A dijetalna prehrana, ona je bila tovi e tetna. Kad smo vidjeli da lo e djeluje, dr ali smo je se to smo mogli manje, ali na alost nije bilo velikog izbora izmeu majorkans kih estokih zaina i najjednostavnijih jela. Mlijeni proizvodi, za koje smo poslije saznali da su kodljivi, bili su prava rijetkost na Majorci pa nisu mogli na koditi. Mislili smo na ono vrijeme kada je mlijeko inilo uda, pa smo se muili da ga nabavi mo. Nema krava na tim brdima, a kozje mlijeko koje su nam prodavali uvijek bi us put popila djeca koja su nam ga donosila, to je znailo da vr do nas nije dolazio. B ilo je to udo koje se dogaalo svakoga jutra za pobo nog dostavljaa kada je u dvori tu k artuzije pomno izgovarao svoju molitvu pokraj zdenca. Da bismo okonali ta uda, nab avili smo kozu. Bilo je to najnje nije i najmilije stvorenje na svijetu, lijepa ma la afrika koza, kratke svijetlo ute dlake, s glavom bez rogova, vrlo ispupena nosa i klempavih u iju. Te se ivotinje veoma razlikuju od na ih. Imaju srneu dlaku, a lik ov ce, ali ne izgledaju nesta no i jogunasto kao na e razigrane kozice. Naprotiv, doima ju se posve melankolino.Te se koze razlikuju od na ih i po tome to imaju veoma malo vime i daju vrlo malo mlijeka. Kad su u zreloj dobi, to je mlijeko trpko i te ko i Majorkanci ga veoma cijene, ali nama se uinilo odbojno. Na a je prijateljica u samostanu bila u svome prvom majinstvu; nije imala ni dvije godine, i mlijeko joj je bilo ugodno, ali bilo ga je malo, osobito nakon to su je odvojili od stada s 80 George Sanci pi e to 1841. Zna se da je Chopin podlegao su ici 1849. 196 kojim nije imala naviku poskakivati (bila je preozbiljna, previ e majorkanska u to me), nego je samo sanjarila na vrhu brda, paje pala u stanje malodu nosti koje se podudaralo s na im. Bilo je meutim fine trave na livadi, a aromatine biljke koje su neko uzgajali kartuzijanci jo uvijek su rasle u brazdama na ega dvori ta: ni ta je nije utje ilo u zarobljeni tvu. Lutala je izgubljena i jadna po klaustrima, ispu tajui jecaj e koji bi i kamen omek ali. Dali smo joj kao pratnju ovcu bijela i kovr-ava runa du gakoga est stopa, jednu od onih ovaca kakve u nas vidimo samo ispred trgovina igraa ka ili na lepezama na ih baka. Ta ju je izvrsna pratilja malo smirila, a i nama je dala prilino masno mlijeko. Ali njih dvije, premda dobro uhranjene, davale su na m malu koliinu mlijeka nad kojom smo strahovali, jer su Mara-Antonia, nina i Catal ina esto obilazile na e blago. Zakljuali smo ih u jedno malo dvori te u podno ju zvonika , i nastojali da sami idemo musti.To mlijeko, vrlo lagano, pomije ano s mlijekom b adema koje smo naizmjence drobili moja djeca i ja, davalo je prilino zdrav i ugod an napitak. Nismo mogli imati drugi. Svi lijekovi u Palmi bili su nepodno ljivo pr ljavi. Lo e rafinirani eer koji donose iz panjolske je taman, mastan i na one koji ga nisu navikli koristiti djeluje kao sredstvo za i enje. Jednoga smo dana povjerovali da smo spa eni, jer ugledali smo ljubiice u vrtu bogat a seljaka. Dopustio nam je ubrati dovoljno za aj, a kad smo napravili na paketi, na platio nam je jedan santim po ljubiici: jedan majorkanski santim vrijedi tri fran cuska. Uz te kuanske obveze treba dodati i nu nost da sami metemo sobe i pospremamo postel je kad smo eljeli cijelu no u njima spavati, jer ih majorkanska slu kinja nije mogla dotaknuti, a da nam odmah, s nepodno ljivom rasipno u, ne uvali svoje vlasni tvo kojem su se moja djeca toliko radovala kad su ga spazila na peenom piletu81. Ostajalo bi nam tek 81 Ispod jednog Mauriceova crte a pi e: "Pagsova ki koju su usred polja pojele buhe." 197 nekoliko sati za rad i etnju, ali te smo sate dobro iskoristili. Djeca su pozorno slu ala poduavanje, a poslije je bilo dovoljno proviriti van i nai se u posve razno likom i zadivljujuem krajoliku. Na svakom koraku, usred golema prizora planina po javljivala bi se neka slikovita sluajnost, kapelica na strmoj stijeni, umica rodon dendrona koja izbija na nekoj ispucanoj padini, osamljena koliba pokraj zdenca o kru ena visokom trstikom, drvee na golemim odronima mahovinom i br -Ijanom obraslih s tijena. Kad bi se sunce usudilo pojaviti na trenutak, sve te biljke, sve to kame nje i zemlja isprana ki om dobilo bi neku sjajnu boju i odraze nevjerojatne svje ine . Osobito su nam znaajne bile dvije etnje. Prve se ne sjeam sa zadovoljstvom, premda je oku bila prekrasna. Na bolesnik, kojemu je tada bilo dobro (bilo je to na poetk u na ega boravka u Majorci), elio nam se pridru iti, ali je osjetio umor koji je utje

cao na napadaj njegove bolesti. Na je cilj bilo obitavali te pustinjaka na obali mora, tri milje udaljeno od samost ana. Slijedili smo desnu stranu planinskoga lanca, i sve do sjevernoga dijela ot oka penjali se s brda na brdo kamenom stazom koja nam jesatrla noge. Na svakom z avoju doekao bi nas velianstveni prizor mora kojeg bismo gledali sa znatnih visina i kroz najljep e mogue raslinje. Tada sam prvi put vidio plodne obale, prekrivene drveem i zelene sve do prvih valova, bez blijedih hridi, bez usamljenih ala i bez muljevitih pla a. Na svim obalama koje sam vidio u Francuskoj, ak i s visina Port-V endresa, gdje mi se napokon pojavio u svojoj ljepoti, more mi je uvijek izgledal o prljavo i neprivlano! Toliko hvaljen Lido u Veneciji ima strahovito ogoljele pj e ane pla e nastanjene golemim gu terima koji vam u tisuama izlaze pod noge, i ini se da vas u sve veem broju slijede kao u ru nome snu. U Rovanu, u Marseilleu, gotovo posv uda, vjerujem, na na im obalama pojas ljepljive morske trave i pust pje ar82 prijee pr ilaze moru. Na Majorci 82 U to vrijeme jo se nije u ivalo u kupanju u moru ni sunanju na pijesku. Danas na pla ama koje nemaju prirodne gole pje are grade umjetne pje ane pla e. 198 sam ga konano vidio s uzvisine onakvog kakvog sam sanjao, prozirnog i plavog kao nebo, blago namre kanog kao dolina safira, pravilno izbrazdana jedva pokretljivim brazdama, okru enog tamnozelenim umama. Svaki korak na vijugavu brdskom putu otkriv ao nam je novi pogled uvijek uzvi eniji od prethodnoga. Pa ipak, budui da smo do ob itavali ta trebali dugo silaziti, obala na tim mjestima, premda vrlo lijepa, nije izgledala tako velebno kao na drugome mjestu koje smo vidjeli poslije nekoliko m jeseci. Isposnici koji su tu smje teni po etiri ili pet zajedno nisu imali nieg pjes nikog. I nastambe su im bijedne i grube kao to to njihovo zvanje nala e, a s njihova terasasta vrta, gdje smo ih zatekli u kopanju, prostire se velika samoa mora. Uin ili su nam se najglupljim ljudima na svijetu. Nisu nosili nikakvo vjersko odijel o. Predstojnik je ostavio motiku i pri ao nam u haljetku od be platna; njegova krat ka kosa i prljava brada nisu bile slikovite. Priao nam je o strogosti ivota koji v odi, a osobito o nepodno ljivoj hladnoi koja vlada na toj obali, ali kada smo ga up itali je li se kada smrznuo, nismo mu nikako mogli objasniti to je to mraz. Nije poznavao tu rije ni na jednom jeziku i nikada nije uo za hladniju zemlju od otoka Majorke. Ipak, imao je predod bu o Francuskoj, jer je vidio brodovlje koje je tuda prolazilo 1830. na putu u osvajanje Al ira; bila je to najljep a, najneobinija, mogl o bi se rei jedina predstava u njegovu ivotu. Upitao nas je jesu li Francuzi uspje li osvojiti Al ir, a kad smo mu rekli da su upravo zauzeli Constantine83, razrogaio je oi i poviknuo da su Francuzi velik narod. Poveo nas je do vrlo neiste elije u kojoj smo upoznali najstarijeg lana isposnika. Uinilo nam se da ima sto godina, i zaudili se kad smo saznali da ima samo osamdese t. Taj je ovjek bio u stanju savr ene imbecilnosti, premda je jo uvijek mehaniki pra nj avim i drhtavim rukama izraivao drvene lice. Uope nije obraao na nas pozornost, prem da nije bio gluh, a kad gaje predstojnik zazvao, podigao je golemu glavu 83 Francuske su trupe zauzele al irski grad Constantine 13. listopada 1837. 199 koja kao da je bila vo tana i pokazao nam grozno, zatupljeno lice. Cijeli se ivot u mnog odricanja odra avao na tom izoblienome licu od kojega sam brzo okrenuo pogled kao od najstra nije i najbolnije stvari na svijetu. Dali smo im milostinju, jer su pripadali prosjakome redu i seljani ih jo veoma tuju i paze da ni u emu ne oskudije vaju. Vraajui se u kartuziju, uhvatio nas je sna an vjetar koji nas je nekoliko puta sru io pa smo te ko hodali, stoje slomilo na ega bolesnika. Druga etnja dogodila se nekoliko dana prije na eg odlaska s Majorke, i toliko me se dojmila da je nikada neu zaboraviti. Nikada me priroda nije vi e odu evila, a ne zna m da me tako odu evila vi e od tri ili etiri puta u ivotu. Ki e su konano prestale, i najednom je bilo proljee. Bila je veljaa; svi bademi su cv ali, a livade su se punile miomiri-snim sunovratima. Osim boje neba i ivahnosti t onova krajolika, bila je to jedina uoljiva razlika izmeu dvaju godi njih doba, jer d rvee je u tom podruju veinom zeleno. Biljkama koje rano izniknu uope ne prijeti mraz , trava sauva svu svoju svje inu, a cvijeu je potrebno samo jedno sunano jutro da bi se pojavilo. Kada je u na em vrtu bilo pola stope snijega, vihor je na re etkastim s

jenicama njihao lijepe male ru e penjaice koje, osim to su bile pomalo blijede, nisu izgledale lo e volje. Budui da sam, sa sjeverne strane, gledao more sa samostanskoga praga, jednoga dan a kada je na emu bolesniku bilo prilino dobro da mo e sam ostati dva ili tri sata, poo smo napokon, moja djeca i ja, pogledati al s te strane. Do tada uope nisam bio rad oznao, premda su me djeca, koja su trala kao deve, uvjerila da je to najljep i kraj olik na svijetu. Bilo zato to mi je posjet obitavali tu pustinjaka, prvi uzrok na e b oli, opravdano ostao u lo em sjeanju, bilo zato to se ne raznje im kad s poljane vidim jednako lijepo prostiranje mora koje sam vidio s vrha brda, nisam jo do ao u ku nju napustiti kotlinu Valldemose. 200 Ve sam bio rekao da se na visini na kojoj se uzdi e samostan lanac otvara, i da se blago nagnuta poljana uspinje izmeu te dvije padine koje se ire prema moru. Gledaj ui naime svakoga dana more kako se uzdi e na obzoru iznad te poljane, pogre no sam vi dio i shvaao: umjesto da vidim kako se poljana uspinje te da naglo prestaje u na oj blizini, ja sam zami ljao da se blago spu ta do mora i da je obala udaljena vi e od p et do est milja. Kako objasniti, naime, da je to more koje mi se inilo na razini s amostana ni e dvije do tri tisue stopa84? udio sam se doista katkad da se tako glasn o uje kad je tako udaljeno kao to sam mislio; nisam bio svjestan te pojave, i ne z nam za to si katkad dopu tam ismijavati se pari kim bur ujima, jer bio sam vi e nego glup u svojim zakljucima. Nisam vidio da je taj morski obzor koji sam pasao oima na pet naest ili dvadeset milja od obale, dok je more oplakivalo otok na pola sata hoda od samostana. Isto tako, kad su me djeca zvala da doem vidjeti more, zami ljajui da je na dva koraka, nikad nisam za to nalazio vremena, jer sam mislio da je rije o dva djeja koraka, odnosno o dva divovska koraka u zbilji; zna se meutim da djeca hodaju glavom, a da se nikada ne sjete da imaju i noge, i da su Palieve izme od sed am milja mit koji kazuje da bi dijete ni ne opaziv i obi lo svijet. Naposljetku sam pustio da me odvedu, siguran da nikada neemo stii do te fantastine obale koja mi se inila tako dalekom. Moj je sin mislio da zna put, ali budui daje u izmama od sedam milja sve put, i da ja ve dugo u ivotu hodam samo u papuama, prigo vorio sam mu da ne mogu kao on i njegova sestra preskakivati jarke, ivice i brzac e. Nakon etvrt sata shvatio sam da se ne spu tamo prema moru, jer su nam potoci brz o tekli ususret, a to smo dalje hodali, to se vi e inilo da se more zabada i nestaje na obzoru. Pomislio sam na kraju da smo mu okrenuli lea, i odluio pitati prvoga s eljana na koga naiem hoemo li kojim sluajem sresti i more. 84 Oita pogre ka: kartuzija se nalazi na nadmorskoj visini od 435 metara. 201 Ispod jednoga vrbika, u muljevitu jarku, tri su pastirice, mo da tri preru ene arobni ce, prekapale lopaticama po blatu u potrazi za ne znam kakvim talismanom ili sal atom. Prva je imala samo jedan zub, bila je to vjerojatno arobnica Zubata, ista o na koja u plitici mije a svoje ini tim jedinim i stra nim zubom. Druga je ostarjela, po svemu sudei, bila Grbata, smrtna neprijateljica ortopedskih ustanova. Obje su nam se stravino nakezile. Prva se svojim stra nim zubom pribli ila mojoj keri jer joj je njezina svje ina izmamila sline na usta. Druga je kimnula glavom i podigla taku da razbije bubrege mojemu sinu, jer ju je u asavao njegov vitak i uspravan stas. A li trea, koja je bila mlada i lijepa, poskoi na rub jarka i prebaciv i pla t preko ram ena, da znak rukom i stane hodati ispred nas. Bila je to zacijelo dobra vila, al i pod krinkom gor takinje svialo joj se zvati Perica de Pier-Bruno. Perica je naljubaznije majorkansko stvorenje koje sam vidio. Ona i moja koza su jedina iva bia koja su mi malo za titila srce u Valldemosi. Djevojica je bila blatnja va tako da bi kozica pocrvenjela da je takva, ali kad je malo hodala po vla noj tr avi, stopala joj nisu postala bijela, nego dra esna kao u kakve Andalu anke, a svoji m lijepim osmijehom, povjerljivim i radoznalim avrljanjem, nepristranom uslu no u prik azala nam se istom kao prekrasan biser. Imala je esnaest godina i najnje nije crte, zaobljen i bar unast stas poput breskve. Pravilnost crta i ljepota sklada kao u grk ih kipova. Bila je tanka poput trske, a gole su joj ruke bile u boji ae. Ispod reb ozilla od gruba sukna provirivala joj je kosa valovita i zamr ena kao rep mlade ko bile. Povela nas je do ruba svoga polja, pa nas je uputila preko livade pro arane drveem i debelim gromadama stijena, a onda vi e uope nisam vidio more, pa sam povjer ovao da smo u li u brdo i da nam se vragolasta Perica ruga.

Ali najednom ona otvori malu ogradu koja je zatvarala livadu, pa ugledasmo stazu koja je vrludala oko goleme stijene u obliku glave eera. Okretali smo se po stazi , i kao zaarani na li se iznad mora, iznad beskraja, s drugom obalom milju 202 udaljenom pod na im nogama. Prvi dojam toga neoekivanog prizora bila je vrtoglavica , i ja sam prvo sjeo. Malo po malo sam se umirio i osmjelio krenuti stazom premd a nije bila primjerena ljudskome koraku, nego kozjoj nozi. Ono to sam vidio bilo je tako lijepo da najednom nisam vi e imao izme od sedam milja, nego krila lastavic e u glavi, i stao sam se okretati oko velikih vapnenakih iljaka koji su se poput d ivova od stotinu stopa uzdizali uzdu litica obale, tra ei uvijek pogledom kraj zalje va koji se meni s desne strane usijecao u kopno i u kojemu su male ribarske bark e izgledale velike poput muha85. Najednom vi e ni ta nisam vidio pred sobom i iznad sebe osim posve plavoga mora. Sta za je oti la ne znam vi e kamo: Perica mije vikala iznad glave, a moja djeca, koja s u me etverono ke slijedila, stala su vikati jo glasnije. Okrenuo sam se i vidio ker u suzama. Okrenuo sam se da je upitam i kad sam malo promislio, shvatio sam da u as i oaj te djece nisu neutemeljeni. Jo samo jedan korak i bio bih si ao mnogo br e nego to je trebalo, osim ako bih uspio hodati unazad, kao muha na stropu, jer su stij ene po kojima sam se verao bile nagnute nad malim zaljevom, a tlo je otoka dubok o ispod bilo izgri eno. Kad sam vidio opasnost u koju umalo nisam odvukao djecu, o buzeo me u asan strah, pa sam se po urio s njima popeti, ali kad sam ih doveo na sig urno mjesto iza divovske glave eera, uhvatila me nova strast da ponovno vidim dokl e dose e zaljev ispod upljine. Nikada ni ta nisam do ivio nalik onome to sam tamo predosjeao, i moja je ma ta galopiral a. Si ao sam drugom stazom, kvaei se za kupine i hvatajui se za kamene iljke od kojih je svaki oznaavao novu kaskadu staze. Konano sam poeo nazirati golema usta upljine u koju su se valovi bacali neobino skladno. Ne znam kakav sam to arobni akord treba o uti, ni kakav nepoznati svijet otkriti, kad me je moj sin, u asnut i pomalo bijes an, do ao povui nazad. Sila me natje85 Tu je Gustave Dore napravio svoje uvene ilustracije za Danteov Pakao. 203 rala da padnem na najnepoetlniji nain na svijetu, ne naprijed, to bi bio kraj pusto lovine i moj osobni, nego da sjednem kao razumna osoba. Dijete me je tako lijepo opomenulo da sam odustao od svoga pothvata, ali ne bez truna aljenja koji me jo u vijek proganja, jer moje su papue iz dana u dan sve te e, i ne mislim da krila koja sam toga dana imao ponovo mogu izrasti da me ponesu na sline obale. Ipak je sigurno, a i ja to dobro znam kao i drugi, da ono to vidimo nije uvijek v rijedno onoga to sanjamo. Ali to je posve istinito samo kad je rije o umjetnosti i ljudskome djelu. Ja pak, bilo da mi je ma ta lijena, ili je Bog darovitiji od men e ( to ne bi bilo nemogue), ja sam uvijek prirodu do ivljavao beskrajno ljep om nego to sam je zami ljao, i ne sjeam se da sam je zatekao mrzovoljnu, osim u onim trenucima kad sam i sm takav bio. Nikada se, dakle, neu utje iti to nisam obi ao stijenu. Mo da bih bio vidio pod sedefast im svodom Amfitritu osobno, ela okrunjena umeim algama. Umjesto toga, vidio sam sam o vapnenake iljke stijena, neke izdi ui se iz provalije u provaliju kao stupovi, drug e visei poput spiljskih stalaktita, a svi neobinih oblika i fantastinog dr anja. Drvee udesne snage, ali nagnuto i na pola iskorijenjeno vjetrovima, naginjalo se nad p rovalijom, a iz dna te provalije uzdizalo se okomito sve do neba drugo brdo od k ristala, dijamanata i safira. More, kad ga se gleda s velike visine, izaziva, ka o to svi znamo, tu iluziju da izgleda kao vertikalna ploha. Neka obja njava tko hoe. Moja su djeca htjela ponijeti biljke. Na tim stijenama rastu najljep e perunike na svijetu. Nas smo troje naposljetku i upali lukovicu grimizna amarilisa86 koju nism o donijeli do samostana, tako je bila te ka. Moj ju je sin izrezao na komadie da bi na emu bolesniku pokazao dio te prekrasne biljke, velik kao glava Perice, natovar ena velikim snopom koji je skupila 86 Mora daje rije o biljci Scylla marina, morski luk, jer amarilis nije mogao cva sti u to doba godine. 204 putem, i kojim nas je svojim naglim i brzim pokretima svako malo lupila po nosu, otpratila nas je do ulaza u selo. Natjerao sam je da doe do samostana kako bih j

oj ne to poklonio i na kraju sam se jako namuio da to prihvati. Jadna moja Perice, nisi znala i nikada nee znati kakvo si mi dobro uinila pokazujui mi meu majmunima bla go, dra esno i uslu no ljudsko lice bez primisli! Naveer smo bili jako sretni to nismo napustili Valldemosu prije nego to smo sreli jedno ljubazno bie. V. Izmeu tih dviju etnji, prve i posljednje na Majorci, bilo je nekoliko drugih koje ne navodim iz straha da na itatelja ne prenesem monoton zanos tom posvuda lijepom prirodom i posvuda pro aranim slikovitim nastambama koje su sve jedna ljep a od dru ge, kolibe, palae, crkve, samostani. Ako ikada netko od na ih velikih pejza ista kren e put Majorke, preporuam mu ladanjsku kuu La Granja de Fortuhv87, s dolinom cedra koja se pru a cijelim putem sve do mramornih stupova. Ali i da ne ode do tamo, nee moi ni deset koraka napraviti na tome zaaranom otoku, a da se na svakom koraku ne zaustavi, sad ispred neke arapske cisterne za vodu u hladu palmi, onda ispred ka menog kri a, profinjena rada iz XV. stoljea, pa na rubu maslinika. Ni ta nije ravno neobinim oblicima tih drevnih hraniteljica Majorke. Otoani govore o posljednjoj sadnji u vrijeme rimskog osvajanja otoka. Neu poricati, jer ne znam kako dokazati suprotno, pa ipak bih to volio, ali priznajem da mi se uope ne da. Vidjev i prekrasan izgled, golemost i pobjesnjelo dr anje tih tajnovitih stabala, u ma ti sam ih rado prihvatio kao Hanibalove suvremenike. Kad naveer eete pod njihovom sjenom, nu no je sjetiti se da je to drvee, jer ako vjerujete oima i ma ti, uhvatit e v as jeza meu tim fantastinim 87 La Granja de Fortuny: nekada nje sjedi te redovnika cistercita.To lijepo zdanje p ostoji jo i danas pokraj Esporlasa na putu za Puigpunent. 205 udovi tima od kojih se neka, irom otvorenih usta i ra irenih krila, saginju prema vama kao golemi zmajevi, neka se uvijaju oko sebe kao trome boe, a druga se opet bij esno grle kao divovi u borbi. Tu galopira kentaur, odnosei na sapima ne znam vi e k oju groznu majmunicu, tamo bezimeni gmizavac pro dire zadihanu kozu; tamo dalje sa tir ple e s ne to ljep im jarcem od sebe, a esto jedno jedino ispucalo, kvrgavo, iskriv ljeno, grbavo stablo do ivljavate kao skupinu razliitih stabala koje predstavlja sv a ta razna udovi ta s jednom glavom kao u indijskim feti ima, okrunjenom jednom zelen om granom kao perjanicom. Znati eljnici koji e baciti pogled na crte e g. Laurensa ne moraju se bojati da je pretjerao u pogledu izgleda maslina koje je narisao. Mog ao je odabrati i neobinije primjerke, a nadam se da e zabavan i neumoran populariz ator umjetnosti i prirode, asopis Magasin pittoresque, krenuti jednoga dana na pu t da nam prenese nekoliko uzoraka iz prve ruke. Ali da bismo prenijeli uzvi eni stil tih svetih stabala iz kojih uvijek oekujemo uti proroanske glasove, i blistavo nebo na kojem se njihovi opori obrisi tako sna no i scrtavaju, trebalo bi nam ni vi e ni manje nego smion i velianstven Rousseauov kist *. Prozirne vode u kojima se ogledaju asfodeli i mirta dozivali bi Dupra. Urednij i dijelovi u kojima je priroda, premda slobodna, poprimila zbog pretjerane koket erije klasian i ponosan izgled, izazvali bi ozbiljnoga Corota. Ali da bih prikaza o prekrasne zbrke u kojima se itav jedan svijet trava, poljskoga cvijea, starih de bla i pokunjenih vijenaca savija prema tajanstvenom zdencu u kojemu roda dolazi namakati svoje duge noge, volio bih, kao magian tapi, u svome d epu imati na raspolag anju Huetovo88 dlijeto. * Thodore Rousseau, jedan od najveih pejza ista na ega vremena, uope nije poznat iroj ja vnosti zahvaljujui tvrdoglavom slikarskom odboru koji mu ve vi e godina zabranjuje i zlagati remek-djela. 88 Slikari: Thodore Rousseau (1812-1867), Jules Dupr (1811-18 89), Jean-Baptiste Corot (1796-1875), te slikar i graver Paul Huet (1803-1869). 206 Koliko sam puta vidjev i starog majorkanskog viteza na pragu svoje po utjele i oronu le palae pomislio na Decampsa, velikog majstora karikature, ozbiljne i oplemenjen e do razine povijesnog slikarstva, pravoga genijalca koji duh, radost i poetinost , jednom rijeju ivot, umije dati ak i zidinama! Najvi e bi ga zabavila lijepa preplan ula djeca koja su se igrala u na em klaustru u redovnikim haljama. Bilo bi tu majmu na u izobilju, i anela uz majmune, svinja s ljudskim likom, pa ke-rubina pomije ani h sa svinjama i isto tako prljavih; pa Perica, lijepa kao Galateja, blatnjava ka o pudlica, i nasmije ena prema suncu kao sve stoje lijepo na zemlji. Ali vas bih, dragi Eugene89, stari prijatelju, dragi umjetnice, volio nou povesti

u brdo kad mjeseina obasjava modru bujicu. Bila je to lijepa priroda u kojoj se zamalo nisam utopio s mojim jadnim djetetom od etrnaest godina, ali nije mu nedostajalo hrabrosti, kao ni meni sposobnosti d a vidim kako je te veeri priroda postala odve romantina, luckasta i preuzvi ena. Oti li smo iz Valldemose, dijete i ja, po zimskim ki ama, s okrutnim carinicima iz P alme natezati se oko Pleveleva piani-na. Jutro je bilo prilino vedro, a putovi pr ohodni, ali dok smo jurili gradom, poeo je jak pljusak. Mi se tu alimo na ki u, a ne znamo to je to: na e najdu e ki e ne traju vi e od dva sata, jedan oblak nadomje ta drugi, a izmeu uvijek postoji malo predaha. Na Majorci oblak neprestano obavija otok, i ne mie se dok se posve ne iscijedi; to traje etrnaest, petnaest sati, ak i do dvad eset i pet bez prestanka pa ak i istom jainom. Krenuli smo kolima nazad uoi izlaska sunca nadajui se da emo stii u samostan za tri sata. Trebalo nam je sedam, i zamalo nismo spavali sa abama u kakvu sluajnu jezeru . Birlocho90 je bio u nepodno ljivu stanju; naveo je tisuu po89 Eugene Delacroixa (1803-1860), najvei francuski slikar romantizma, i veliki pr ijatelj George Sand. 901 ovdje se rije birlocho koristi i za vozilo i za vozaa. 207 udovi tima od kojih se neka, irom otvorenih usta i ra irenih krila, saginju prema vama kao golemi zmajevi, neka se uvijaju oko sebe kao trome boe, a druga se opet bij esno grle kao divovi u borbi. Tu galopira kentaur, odnosei na sapima ne znam vi e k oju groznu majmunicu, tamo bezimeni gmizavac pro dire zadihanu kozu; tamo dalje sa tir ple e s ne to ljep im jarcem od sebe, a esto jedno jedino ispucalo, kvrgavo, iskriv ljeno, grbavo stablo do ivljavate kao skupinu razliitih stabala koje predstavlja sv a ta razna udovi ta s jednom glavom kao u indijskim feti ima, okrunjenom jednom zelen om granom kao perjanicom. Znati eljnici koji e baciti pogled na crte e g. Laurensa ne moraju se bojati da je pretjerao u pogledu izgleda maslina koje je narisao. Mog ao je odabrati i neobinije primjerke, a nadam se da e zabavan i neumoran populariz ator umjetnosti i prirode, asopis Magasin pittoresque, krenuti jednoga dana na pu t da nam prenese nekoliko uzoraka iz prve ruke. Ali da bismo prenijeli uzvi eni stil tih svetih stabala iz kojih uvijek oekujemo uti proroanske glasove, i blistavo nebo na kojem se njihovi opori obrisi tako sna no i scrtavaju, trebalo bi nam ni vi e ni manje nego smion i velianstven Rousseauov kist *. Prozirne vode u kojima se ogledaju asfodeli i mirta dozivali bi Dupra. Urednij i dijelovi u kojima je priroda, premda slobodna, poprimila zbog pretjerane koket erije klasian i ponosan izgled, izazvali bi ozbiljnoga Corota. Ali da bih prikaza o prekrasne zbrke u kojima se itav jedan svijet trava, poljskoga cvijea, starih de bla i pokunjenih vijenaca savija prema tajanstvenom zdencu u kojemu roda dolazi namakati svoje duge noge, volio bih, kao magian tapi, u svome d epu imati na raspolag anju Huetovo88 dlijeto. * Thodore Rousseau, jedan od najveih pejza ista na ega vremena, uope nije poznat iroj ja vnosti zahvaljujui tvrdoglavom slikarskom odboru koji mu ve vi e godina zabranjuje i zlagati remek-djela. 88 Slikari: Thodore Rousseau (1812-1867), Jules Dupr (1811-18 89), Jean-Baptiste Corot (1796-1875), te slikar i graver Paul Huet (1803-1869). 206 Koliko sam puta vidjev i starog majorkanskog viteza na pragu svoje po utjele i oronu le palae pomislio na Decampsa, velikog majstora karikature, ozbiljne i oplemenjen e do razine povijesnog slikarstva, pravoga genijalca koji duh, radost i poetinost , jednom rijeju ivot, umije dati ak i zidinama! Najvi e bi ga zabavila lijepa preplan ula djeca koja su se igrala u na em klaustru u redovnikim haljama. Bilo bi tu majmu na u izobilju, i anela uz majmune, svinja s ljudskim likom, pa ke-rubina pomije ani h sa svinjama i isto tako prljavih; pa Perica, lijepa kao Galateja, blatnjava ka o pudlica, i nasmije ena prema suncu kao sve stoje lijepo na zemlji. Ali vas bih, dragi Eugene89, stari prijatelju, dragi umjetnice, volio nou povesti u brdo kad mjeseina obasjava modru bujicu. Bila je to lijepa priroda u kojoj se zamalo nisam utopio s mojim jadnim djetetom od etrnaest godina, ali nije mu nedostajalo hrabrosti, kao ni meni sposobnosti d a vidim kako je te veeri priroda postala odve romantina, luckasta i preuzvi ena. Oti li smo iz Valldemose, dijete i ja, po zimskim ki ama, s okrutnim carinicima iz P alme natezati se oko Pleveleva piani-na. Jutro je bilo prilino vedro, a putovi pr

ohodni, ali dok smo jurili gradom, poeo je jak pljusak. Mi se tu alimo na ki u, a ne znamo stoje to: na e najdu e ki e ne traju vi e od dva sata, jedan oblak nadomje ta drugi , a izmeu uvijek postoji malo predaha. Na Majorci oblak neprestano obavija otok, i ne mie se dok se posve ne iscijedi; to traje etrnaest, petnaest sati, ak i do dva deset i pet bez prestanka pa ak i istom jainom. Krenuli smo kolima nazad uoi izlaska sunca nadajui se da emo stii u samostan za tri sata. Trebalo nam je sedam, i zamalo nismo spavali sa abama u kakvu sluajnu jezeru . Birlocho90 je bio u nepodno ljivu stanju; naveo je tisuu po89 Eugene Delacroixa (1803-1860), najvei francuski slikar romantizma, i veliki pr ijatelj George Sand. 901 ovdje se rije birlocho koristi i za vozilo i za vozaa. 207 te koa prije polaska; konj mu nije bio potkovan, mazga je epala, osovina slomljena, t o sve ne! Poeli smo upoznavati otoane pa se nismo dali uvjeriti, i nagovorili smo ga da se popne na rudo gdje je nekoliko sati imao najtu nije lice na svijetu. Nije pjevao, odbijao je na e cigare, nije ni psovao svoju mazgu, to je bio vrlo lo znak; nosio je smrt u du i. Nadajui se da e nas upla iti, krenuo je najlo ijim od sedam njemu poznatih putova. Budui da je taj put bio sve lo iji, uskoro smo do li do bujice, u li u nju, ali nismo iza li. Bujici je bilo neudobno u koritu pa je prekinula put, i v i e nije bilo puta, nego rijeka koja nam je, glasnom i brzom, uskovitlanom vodom d olazila ususret. Kada je zlobni birlocho, koji je raunao na na u malodu nost, vidio da smo odluni, izgu bio je hladnokrvnost i poeo se uzrujavati i psovati tako da bi probio i nebeski s vod. Kameni jarci kojima izvorska voda sti e do grada tako su se naduli da su popu cali kao abac iz basne. I onda, ne znajui kuda, izlili su se u lokve, pa u bare, j ezera, i napokon u morske rukavce po cijelome kraju. Uskoro birlochio vi e nije zn ao kojemu bi se svecu pomolio za spas, ni kojemu vragu za prokletstvo. Smoio je n oge, to je i zaslu io, i zbog ega ga nismo ba alili. Kola su se dobro zatvarala, pa sm o jo uvijek bili na suhom, ali iz trenutka u trenutak, rijeima moga sina, plima je rasla, i li smo nasumice, stra no se tresli i upadali u rupe koje su nam se uvijek i nile smrtonosnima. Naposljetku smo se tako nagnuli da je mazga stala kao da eli p redahnuti prije nego ispusti du u: birlocho je ustao i zadao si u zadatak da se po pne na liticu kraj puta koja mu je bila u visini glave, ali zaustavio se, spozna v i na svjetlosti predveerja da ta litica nije ni ta drugo nego kanal Valldemose koji je postao rijeka i koji se na odreenim udaljenostima u kaskadama prelijevao po n a em putu, koji je i sam postao rijeka, ali na ni oj razini. Bio je to tragikomian trenutak. Ja se nisam jako bojao za sebe, ali jesam za svoj e dijete. Promatrao sam ga; smijao se birlochu koji je stajao ra irenih nogu na ru du i mjerio ponor bez ikakve elje da se ali na na raun. Kad sam vidio sina 208 tako smirena i tako vesela, ponovno sam stekao povjerenje u Boga. Osjetio sam da u sebi nosi nagon svoje sudbine, pa sam se oslonio na taj predosjeaj koji djeca ne znaju izrei, ali koji se kao oblak ili kao zrak sunca iri njihovim elom. Birlocho, vidjev i kako nema naina da nas prepusti na oj nesretnoj kobi, pomirio se d a je dijeli s nama i najednom je postao hrabar: "Ne bojte se, djeco!" rekao nam je oinskim glasom. - Onda je ispustio krik i udario biem mazgu koja je posrnula, p ala, ustala, ponovo posrnula i, na pola potopljena, konano opet ustala. Kola su s e zaglibila sa strane: "Evo nas!", bacila se na drugu stranu: "Evo nas opet!" u as no su za krip-jela, nevjerojatno poskoila i i upala se pobjedonosno iz ku nje, kao brod koji je dodirnuo greben ne razbiv i se. inilo se da smo spa eni, bili smo na suhom, ali trebalo je ponovno zapoeti to podvod no putovanje u dvokolici dva-naestak puta prije nego smo se domogli brda. Naposl jetku smo stigli do padine, ali tu je mazga, i iscrpljena, i upla ena zvukom bujic e i planinskoga vjetra, stala uzmicati sve do provalije. Si li smo da bismo gurali svatko svoj kota dok je birlocho vukao majstora Aliborona za njegove duge u i. Tak o smo silazili ne znam koliko puta, a poslije dva sata uspona tijekom kojih nism o prevalili ni pola milje, budui da se mazga propela na mostu drhtei svim svojim n ogama, odluili smo napustiti i vozaa, i kola, i ivotinju, i krenuti put samostana p je ice. Nije to bio lak pothvat. Krai put vodio je silovitom bujicom kojoj se trebalo sup

rotstaviti dobrim nogama. Druge manje bujice, slijevajui se u velikoj buci sa sti jena, nailazile su naglo s na e desne strane, i trebalo se esto uriti da bismo ih pr eduhitrili, ili ih prelaziti uz sve opasnosti u strahu da bi u jednom trenu mogl e postati neprohodne. Ki a je lijevala; veliki oblaci crnji od tinte svako malo su prekrivali mjesec; i onda, omotani sivkastom i neprobojnom tamom, povijeni pred estokim vjetrom, osjeajui da se vrhovi kro anja svijaju sve do na ih glava, oslu kujui p cketanje jela i kotrljanje kamenja 209 oko nas, bili smo prisiljeni zaustaviti se da bismo, kako je rekao lukavi pjesni k91, priekali da Jupiter svijei skrati fitilj. U tom razmaku sjene i svjetlosti, vidjeli biste, Eugene, nebo i zemlju kako naiz mjence blijede i osvjetljavaju se najstra nijim i najneobinijim odsjajima i sjenama . Kada bi mjesec ponovno zasvijetlio i kada se inilo da vlada u kutku azura koji vjetar pred njim brzo bri e, tmurni oblaci bi se nadvili kao gramzive sablasti da ga omotavaju u nabore svoga mrtvakoga pla ta. Jurili su nad njim i katkad bi se ras trgali da nam ga poka u jo ljep im i uslu nijim. Tada nam je brdo zacakljeno vodopadima , s polegnutim drveem koje je oluja i upala, pru alo pojam kaosa. Mislili smo na ono l ijepo vrzino kolo koje ste vidjeli u ne znam kojemu snu i koje ste oblikovali ne znam kojim kistom umoenim u crvene i plave valove Flegetonta i Ereba92. I tek to smo promotrili tu paklenu sliku koja nam se ukazala u zbilji, kada mjesec, kojeg a su zrana udovi ta pro drla, nestane i ostavi nas u plaviastom predvorju pakla u kojem u se inilo da i sami plutamo kao oblaci, jer nismo ak mogli vidjeti ni tlo koje sm o nasumice dodirivali nogama. Naposljetku smo stigli do puta za posljednje brdo i bili smo izvan opasnosti, je r smo napustili bujice. Umor nas je svladavao, a bili smo i bosih nogu, ili skor o; trebalo nam je tri sata za tu posljednju milju. Ali vratili su se lijepi dani, i parobrod je mogao ponovno zaploviti za Barcelon u. inilo se da na bolesnik nije u stanju podnijeti taj put, ali nije mogao podnije ti ni jo tjedan dana na Majorci. Bili smo u u asnoj situaciji; bilo je dana kada sa m gubio nadu i hrabrost. Da bi nas utje ila, Maria-Antonia i njezini stalni gosti iz sela ponavljali su zborno oko nas rijei pune 91 Ne zna se na to George Sand aludira. 92 Flegetont, jedna od rijeka u podzemnome svijetu, "rijeka to kamenje valja u ark om i hunom plamenu" (Eneida). Ereb, sin Kaosa i Noi. Jupiter ga je bacio uTartar i pretvorio u rijeku jer je sudjelovao u borbi Titana. Oznauje podzemlje, pakao. 210 ohrabrenja za budunost: "Taj e su iavac", govorili su, "otii u pakao, zato jer je su iav a onda i zato to se ne ispovijeda. - Ako tako bude, kada umre, neemo ga pokopati u svetu zemlju, i budui da mu nitko nee dati grob, njegovi e se prijatelji snai kako znaju. Trebat e vidjeti kako e se iz toga izvui; ja se u to ne bih paala. - Ni ja. - Ni ja; i amen" Naposljetku smo oti li, i da ka em samo na kakvo smo dru tvo i gostoljubivost nai li na majorkanskome brodu. Kad smo u li u Barcelonu, bili smo u tolikoj urbi da zauvijek okonamo s tom neljudsk om rasom da nisam imao strpljenja doekati kraj iskrcavanja. Napisao sam pisamce z apovjedniku g. Belvesu u lukoj kapetaniji i poslao ga po jednoj barci. Nekoliko t renutaka kasnije, do ao je po nas u svojoj lai i tako smo se ukrcali na Meleagre. Kroiv i nogom na taj lijepi ratni brod, odr avan i elegantan kao neki salon, vidjev i d a su oko nas razumni i srdani ljudi, nai av i na velikodu nu i revnu bri nost zapovjednik a, lijenika, asnika i cijele posade; stegnuv i ruku sjanom i produhovljenom francusk ome konzulu, g. Gauttieru d'Arcu, poskoili smo od radosti na mostu i iz dna du e uz viknuli: " ivjela Francuska!" inilo nam se kao da smo putovali oko svijeta i napust ili divljake iz Polinezije da bi se pridru ili civiliziranome svijetu. A pouka te pripovijesti, mo da djetinjaste, ali ozbiljne, u tome je da ovjek nije s tvoren ivjeti s drveem, s kamenjem, s istim nebom, s modrim morem, cvijeem i brdima, nego s ljudima sebi slinima. U olujnim danima mladosti zami ljamo da je samoa veliko utoi te protiv napada, veliki melem za rane iz bitaka; te ka je to pogre ka, a iskustvo ivota ui nas da tamo gdje ne mo emo ivjeti u miru s bli njima, uope nema pjesnikog divljenja, ni umjetnikog u ivanja posobnog da ispuni ponor koji se produbljuje u du i.

Uvijek sam sanjao o ivotu u pustinji, i svaki sanja i dobro dijete priznat e da je ma tao o istom. Ali vjerujete, brao, na e je srce odve nje no da bismo se li avali jedni d rugih, 211 a ne preostaje nam ni ta bolje nego da se meusobno podnosimo, jer mi smo kao djeca iz iste utrobe koja se zadirkuju, svaaju, ak i tuku, a ipak se ne mogu razii. 212 Dnevnik iz studenog i prosinca 1851. [Studeni] Srijeda 26. Praizvedba Victorine\ Uspjeh. Bila sam posve mirna i ravnodu na, a da i sama nisam znala za to. Gledala sam komad iz male redateljeve lo e. Moj me dojam nije prevario . Ostajem na tome da su mi 1. i 3. in bolji od drugoga. Gledatelji su, ka u, najvi e voljeli 2. in. Nema veze. Poslije predstave oti la sam u lo u Rose Chri. Bili su tu nj ezina majka, sestra i njezin mu . Anna je plakala i bacila se na koljena da bi me izljubila. Ru na je to djevojka, vrlo ugodna, ka u da je dobra, a ini se da obo ava Ros e. Vrlo je srdana i nadarena za preru avanje. Onda su u istu lo u do li moja ki, Clsinger , grof d'Orsay, Bourdet i njegova ena, Mademoiselle Fernand sa svojom tetom, Mada me Albert i njezin mu Bignon, Madame Allan i nekoliko drugih glumaca i glumica ko je ne poznajem, i koji su me sveano doekali. Bio je tu i Geoffroy iz Thtre-Franais ko ji je srdano sa mnom razgovarao. 1 Sedaine, Victorino vjenanje - komedija u tri ina. 213 Oti la sam veerati kod Pinsona sa svojom keri, njezinim mu em, g. d'Orsayom i Manceauo m. Popila sam kavu pa sam lo e spavala. etvrtak 27. Bila sam u nabavi, oti la vidjeti Nini2. Gledala sam drugu izvedbu Victorine sa So lange. Dobro sam vidjela i ula 1. in, ali ne i druga dva, imala sam bolove u trbuh u. Malo sam zadrijemala. Ponsard3 me do ao pozdraviti s Hetzelom. Tako mi je bilo zlo u tom trenutku da se ne sjeam to su mi rekli. Petak 28". Nakon vrlo lo e prospavane noi, osjetila sam da mi je dobro. Oti la sam vidjeti Solan ge, a potom grofa d'Orsay s kojim sam razgovarala o njoj i njezinom mu u. Veera kod Pauline. Otud sam oti la u kazali te Gymnase. Prijem je bio dobar i uspjeh potpun. Subota 29. Ne sjeam se vi e to sam danas radila. Naveer sam oti la pogledati Mignon4 i Hortensede Cernay5. Nedjelja 30d. Oti la sam posjetiti Clotilde, Madame Bourgoing i ne znam vi e koga jo . Naveer sam uz ognji te s Manceauom5 igrala domino. 2 Njezina unuka, Jeanne-Gabrielle-Solange Clsinger (1849-1855). 3 Franois Ponsard (1814-1867) dramski pisac, protivnik romantizma. Zalagao se za tragedije po uzoru na klasicistiko razdoblje 17. stoljea. 4 Komedija Gastona de Montheau. 5 Komedija Bayarda i Arthura de Beauplana. 6 Graver Manceau ivio je od 1849. do svoje smrti 1865. sa George Sand, uglavnom n a njezinom imanju u Nohantu. 214 [Prosinac] Ponedjeljak 1. Bila sam u nabavi s Manceuom. Oti la sam posjetiti g. Shepparda. Taj izvrstan ovjek jednostavno i ozbiljno umire u svome naslonjau. ist je, svje e obrijan. Duhom je prisutan, i ivahniji u svom polag anom izra avanju nego to sam ga ikada vidjela. Ukoena oka, su i-ave i ledene ruke kree s e s pravom engleskom uljudno u. Nje no poljubi svoje prijatelje, ne govori o svojoj b olesti, i premda zna da je izgubljen, prihvaa nadu koju mu nude nainom ovjeka koji je ne eli oduzeti drugima. Smije i se svojoj lijepoj i dotjeranoj keri pokraj sebe. Taj me prizor zapanjio. U tom suzdr anom ili hladnom ovjeku ima dostojanstva iz vre mena kad mu je bilo dobro. Smrt koja se iri po njemu dopu ta otkriti ono lijepo ili

dobro u toj smirenoj, iskrenoj i ispravnoj du i. Eto jednog dobrog Engleza. Poi nj e no, asni ovjee, uvijek u te se sjeati. Zagrljaj umirueg je ne to sveto to treba oja i pouiti ih kako da mirno umru kad im doe vrijeme. Zbogom, sretan put i dovienja, j er ponovno emo se sresti bilo gdje, i bilo kada, a ja mislim da e nas prijateljstv o ili suosjeanje zauvijek povezivati s onima kojima smo u posljednjem trenutku st egnuli ruku. Mnogi me ekaju da me prime s ljubavlju, uvjerena sam. ivot je dug ili kratak dan, ve prema tome kako ga ispunimo ili pustimo tei. Vidimo se uskoro svi vi koji ste oti li dr ei me za ruku. Ne znam vi e to sam uinila, to sam vidjela. Ruala sam s Bignatom koji mije rekao: "Ako predsjednik ubrzo ne izvede dr avni udar, ne razumije svoj posao, jer u ovom tren utku ni ta ne bi bilo lak e." Posjetila sam Delacroixa. Naveer sam oti la u cirkus vidjeti etiri strane svijeta7 s a Solange i Manceauom. Nikada nisam gledala ni ta du e, gluplje i dosadnije. Samo je u jednom 7 Kazali ni komad postavljen u Thtre National (biv i Cirkus). 215 trenutku smije no. Neka budaletina koja le i na pohabanoj postelji povie: "Ba bih voli o malo komoditeta" U tom trenutku postelja se pretvori u komodu, a on se nae stij e njen u jednoj ladici. Otpratila sam ker kui. Prolazei ispred Predsjednike palae, ree mi:"Gle, znakovito, vee as nema prijama? Mislila sam da je veliki bal, jer kad sam i la k tebi na veeru u 5 sati, pro la sam tuda i vidjela da u dvori tu rasprostiru sag preko vanjskoga stubi t a. Ili ga to sutra progla avaju carem?" Pogledale smo dvori na vrata koja su bila zatvorena. Stra- ario je samo jedan vojnik . inilo se da ni ta nije osvijetljeno, ni jedne koije u dvori tu. Duboka ti ina, mutna s vjetlost kan-delabara na masnom i skliskom ploniku. Bilo je jedan nakon ponoi; Man ceau i ja vratili smo se Avenijom Marbeuf pa smo pro li iza vrta Palae. Ista ti ina, isti mrak, ista samoa. "Nee jo tako skoro", rekla sam mu kroz smijeh, a budui da sam bila umorna, spavala sam vrsto cijelu no. Utorak 2. prosinca Kad sam se probudila u 10 sati, Manceau mi je rekao: "Ca-vaignac i Lamoriciere s u u Vincennesu8, parlament je raspu ten, izbori su ponovo uvedeni." To na mene uope nije djelovalo, ni ta nisam shvaala. Nalikovalo je na nastavak udnih snova koje san jate ujutro, a neko nejasno sjeanje ostane kod buenja. Shvatila sam tek itajui proglase. Na ruku sam srela H..., Eugeneovog tatu9. Bio je veoma uzbuen, plakao je, a s njim je bio i Rocherv10 koji ba kao i ja jo nije shvaao o emu se radi. 8 Generali koji su zapravo bili pritvoreni u Mazasu, potom prebaeni u Ham. 9 H. je nakladnik Hetzel kojega je u ali slikar Eugene Lambert zvao tatom. ,0 Novinar Paul Rochery. 216 Poslije ruka posjetila sam Lovely. Bila je zabrinuta. Madame Carnot joj je u ime svoga mu a do la poruiti da mora s keri otii k svekru. Reeno je da su redarstvenici uhit ili i gotovo ubili generala Bedeaua, daje Charras ubio jednog od onih koji su ga uhitili, da su ih s Lamorciereom sve odvezli u Ham, da je Changarnier uspio pob jei, da se odr ao sastanak kojemu je predsjedao Berryer i da je tada ezdeset predsta vnika opkoljeno i uhieno, da je jedan drugi jednako brojan sastanak do ivio istu su dbinu, da su ih onda htjeli pustiti, ali da su dragovoljno ostali zatoenicima. Ni u to se nisam mogla uvjeriti, nitko ni ta ne zna. Vojska je zaustavila sve novine. Izvikuju se imena La Patrie i Le Moniteur koji se jedini prodaju na ulicama. U njima je sve isto to i na zidnim plakatima. Uvjeravaju daje sve u redu. Oti la sam kod velje na probu i vratila se kui. Potom sam u 6 sati veerala kod Thomas a". Zatim sam oti la u Gymnase. Bilo je mnogo svijeta na ulicama. Nigdje meutim ni najmanjeg znaka nemira. Ni jednog povika, ni jednog okupljanja. Ka u da je predsje dnik pro etao, kao i graani, da su vikali: " ivjela Republika", i da pratnja ni ta nije uzvratila. Bit e te ko napisati povijest ovoga dana12 jer ni jedan dogaaj nisu nadg ledale razliite novine a nitko nije bio slobodan rei to vidi i to misli. U kazali tu Gymnase zatekla sam 300 ljudi u gledali tu. Rose je u asnuta oplakivala us pjeh predstave koja je ve okonana i zaboravljena u mete u. Ostala sam s njom dok se oblaila da bi zaigrala Victorine. Potom sam, tijekom gotovo cijelog prvog ina, raz

govarala s njezinim mu em u njegovoj lo i. 11 Restoran u blizini Ulice Raine gdje je stanovala George Sand. 12 Nakon stoje 1848. izabran za predsjednika Druge Republike, neak Napoleona Prvo g, Louis Napoleon Bonaparte organizirao je 2. prosinca 1852. dr avni udar, da bi s e poslije godinu dana kao Napoleon Trei proglasio carem. Autoritativni re im Drugog a carstva postupno e ukinuti mnoge slobode (tiska, na primjer). Tijekom rata s Pr usijom car je svrgnut, a 1870. progla ena je Trea Republika. 217 Bio je prilino u asnut dogaajem kojega prethodnoga dana nije, ini se, predosjeao, nego elio. Inteligentan je to ovjek, hrabar, zainteresiran. Duboko prezire puk i mrzi socijaliste. Nisam se zabavljala u razgovoru, zabranila sam si bilo kakvu raspra vu, a nalo ila pozornost i ispitivanje. Ne mo e se vi e pouavati, a da se ne to unaprijed ne zna.Treba upoznati, treba razumjeti. Treba uoiti injenicu, prouavati stvarne lj ude, a ne ih sputavati sustavnim proturjejem. Drugim rijeima, o njima se sudi naop ako i govori apstraktno. Tako sam sada sigurna u sebe da me vi e ni ta ne mo e ozlojed iti. Na duh reakcije gledam kao na slijepu neminovnost koju treba strpljivo pobi jediti s vremenom. O ljudi, razbijat ete, ali neete mijenjati sve dok strast bude govorila ne slu ajui. Promakla mu je misao, jedna jedina iz dna srca, u sat vremena prko enja, uglaenosti , smjelosti i duha: "Ako propadne", rekao je, "nitko ne mo e obnoviti konzervativn u vlast. Legitimisti, orleanisti, sve je to gotovo, nemono, mrtvo! Poslije njega, crveno, samo crveno!" I onda je, okrenuv i se prema meni i dobro me promotriv i, do dao: "Budite milostivi!" U tom trenutku prekinuli su nas povici, nejasna graja k oja je poput rafala prolazila ulicom." to je to, upitala sam ga, poetak? - Ne, odgo vorio je, budale, djearci koji galame zbog zabave." Bili su to, naime, u prolazu a mor, povici, smijeh, pjesme, prijetnje i buanje, zatim bi se brzo razbje ali na poj avu ili samo na pomisao redarstvenika. Nije to bila lavlja rika. Po hodnicima ka zali ta prolazili su statisti smijui se, pjevajui i gurkajui se beskrajno bezbri ni:"Ov i tu se ne boje i ne brinu, rekla sam ravnatelju. - Ah, odgovorio mi je, nemaju t o izgubiti. A mi, nas to uni tava, evo ve mjesec dana igramo u praznome gledali tu." Gomila je bila ve dosta zbijena kad sam u la u svoja mala iznajmljena kola. Osim to ga ni ta. Ne to sjetniji Pariz nego obino, i to je sve. Ostatak veeri provela sam uz o gnji te itajui do 2 sata iza ponoi Ouinetovu Povijest Italije. Zanimljivo. Ali ne mo e se itati kad stalno oslu kujete neobine i stra ne umove noi: ni ta! Mrtvaka ti ina, zatu ost 218 ili strava. Ne mie se, stari moj Jacques13, ima pravo, tvoje vrijeme jo nije do lo. Na dnu si, najni e to se mo e, a trenutak je da se sanja o tvojoj budunosti koja se sa ima rijeima: "Budite milostivi!" Srijeda, 3. prosinca Evo me kao i juer, u isto doba noi izmeu 3 i 4, sama uz vatru u vrlo skromnoj, ali i stoj i toploj sobi14. Ah, blagostanje, kako si potrebno ovjeku i kako je tu no pomi sliti da e veina ljudi umrijeti li ena svega! ime sam zaslu ila da budem spokojna, u sv ome kutku utopljenih nogu?Time to sam mnogo radila? A svi oni koji rade po hladnoi , u bijedi, suzama, ime su oni zaslu ili svoju patnju? Kakav beskrajan dan! Ruala sam kao i obino kod Tho-masa, govorilo se da se tuku u predgrau Saint-Antoine. ini se da su se nekoliko minuta tukli u 5 sati ujutro. Bit e da je Schoelcher bio na jednoj barikadi koju su upravo bili podigli i koju je u valo 5 ljudi. Valjda je organizirao te ljude da se ne bi nepotrebno rtvovao. eta s e pribli ila, a izgleda da je asnik s njim smireno pregovarao. Za to vrijeme opalio je jedan metak ne zna se odakle, pa je do lo do uzajamne pucnjave. Ka u da je Schoe lcher ranjen i uhien. astan je to ovjek, taj Schoelcher, ne ba napredan, ali nepokol ebljiv i odan svom uvjerenju. Jo uvijek se nadam da sve to to priaju nije istina. Paulov ujak do ao me posjetiti s Ponsardom. O tom drugom ne znam to bih rekla, posl ije Revolucije u veljai mi se uinio kao ovjek od forme, ali bez dubine. Paulova uja ka smlavila je bolest ili tuga. Uope danas nije bio priseban. Oti la sam kod Sophie15 koja od juer ni ta nije znala o svome mu u. Tu je bila i Isaure zabrinuta za svoga, premda 13 Jacques Bonhomme, simbol ugnjetavanog francuskog naroda. 14 U to doba George Sand ivi u iznajmljenom staniu u Parizu.

15 Hetzelova ena. 219 zna gdje je. Pa Pauline mirna kao duh. U asno je tu no da ne mo e sresti svoje prijatel je, da ih ne zna gdje pronai i da se ne usudi pitati njihove ene u strahu da ih ne u pla i . Odete k njima zabrinuti da bi vas razuvjerile, a onda se brzo trebate njima pozabaviti. Sophie mi je rekla da je Bixio16 odluio ostati u zatvoru nakon to su g a oslobodili, i da se njegova ena zdu no zauzela za njega. Ona je vrsta kao stijena. Sophie je uznemirena, ali hrabra naporom volje. Lovely mi se uinila slabom, ali pomirena sa sudbinom. Isaure je poltronka i bez srca. Pauline se nema ega bojati za sebe ni za svoju okolinu; u opasnosti bi ona bila n eustra iva. Ali puna je duboka samoljublja nadmonog umjetnika, bezopasna i odva na sa moljublja koje bi pomoglo i za titilo bez oklijevanja, opravdano je to samoljublje , a opet neobino, koje nad samim sobom bdije smirenom i zavidnom brigom. Tako je ona danas bila nedostupna mu karcima, vidljiva samo enama. "Za to? upitah je. - Jer en e ni ta ne znaju i dolaze ovdje glupo i kukaviki galamiti. A meni je svejedno. Ali mu karci mi donose la ne vijesti i zatrpavaju me pitanjima.To me umara i uzbuuje ni z a to. Sat kasnije saznam da ne znaju to ka u i da sam beskorisno patila. A elim se za t ititi od patnje koja nikome ne slu i." Sigurno je to dobro zakljuivanje, ali kakva li umijea ivljenja i ouvanja svog unutarnjeg mira! Obo avam tu mladu zvijezdu, dugo e sjati i ne udim se to sam tako brzo izgubila sav svoj plam, ja koja se nikada nisa m znala uvati nutarnje zebnje. Njezin se mu vratio u 5 sati upravo kad sam ulazila s Manceauom u kola. Ispriao mi je da je dogaaj sa Schoel-cherom istinit. Rekao mi je da je Vrhovni sud objavio svrg-nue Predsjednika i da je to objavljeno ujutro, ali mora da je malo ljudi proi talo vijest. itava vojska policajaca je na nogama, na svakom koraku pojavljuje se uhoda. Ubiju svakog tko se kree ili govori. Jutros je bilo uzbudljivo na Medicinskom fakultet u. Rastjerali 16 Dokor Alexandre Bixio, biv i ministar, republikanac, dao se iz solidarnosti pri vesti na vlastiti zahtjev. 220 su studente'batinama, a vojska je nekoliko sati zaposjela to mjesto. Bedeau je, ka u, umro od posljedica uhienja. Vjeruje se da su ga redarstvenici istukli, izudar ali nogama i arili mu bode u srce. Tako je poeo prepad; vidjet emo ih jo . Dani u asa i strepnje, koliko ete jo trajati? Veerala sam kod Thomasa s Manceauom i svojom keri koja sve pro ivljava s bezbri no u hlad na srca i ivahne glave. Ona okrivljuje, ali se, sudi, smije se, ne boji se ni za d ruge, ni za sebe to god se dogodilo. Sna no bie, ali nepotpuno. Do li su nam rei da se ponovno tuku kod Bastilje. Delacroix je stigao, nije znao ni t a, prospavao je cijeli dan. Smijao se. Njega se sve to ne tie. Sretni umjetnici! Niste lo iji od drugih, ali vi ste kao djeca, ne shvaate! U 7 h bila sam sa Solange i Manceauom na kolodvoru vidjeti dolazi li Maurice. Ni je bio stigao, doi e sutra, najavio se tek za sutra. Pro li smo Trgom Bastilje, ni ta, ni amora, ni okupljanja, posvuda vojska. Oko Botanikog vrta dvije logorske vatre. Na pristani tu fijakeri, oprema, nigdje uoljive policije. Po povratku, ista ti ina. Solange se vratila kui mojim kolima. Leblanc mi je do ao u deset sati rei daje borba zapoela. Vidio je jednog starca i neku enu nedavno ubijen e u Ulici Saint Nicolas. Tko ih je ubio, kako, nije znao. Stavljali su ih na sto lce, ii e ih provozati uz baklje. U Ulici Saint-Martin bilo je mnogo okupljanja i uzburkanosti. Govorilo se o 7-8 barikada, juri u konjice. Sve to nejasno i bez poj edinosti. Ali vidio je ono dvoje mrtvih. Poinje ubijanje, prva krv je prolivena. No se meutim odvija u sumornoj ti ini. S vrem ena na vrijeme ini mi se da ujem pucanje, ali ubrzo prepoznajem zvuk velikih kola na ploniku. Onda je etvrt sata zati je, zvona zvone i pijetlovi kukuriu. udne su noi ko je slijede poslije politike oluje ili im prethode! Nezadovoljstvo i u as zamijenili su danas dvojbu i zaprepa tenje. Pribli ava se dan. to e osvijetliti? O, stari moj Jacques, ne mii se! Tvoje vrijeme jo nije do lo. 221 etvrtak, 4.

Maurice mi je jutros pisao, ni Lambert ni ja ne mo emo otii. Ta nedovr ena reenica u k ratkome pismu, kojim me po svaku cijenu elio umiriti, bilo je bez ikakve pojedino sti i bacilo me u veliku zabrinutost. Budui da se u Parizu govorilo kako provinci ja ve gori, pomislila sam da je Maurice uhien, ili mu je stra nom brutalno u zabranjen pristup vlaku. Manceau me sa svoje strane gnjavio da otputujem, jer se na neki n ain osjeao odgovornim za moju sigurnost, to sjajno srce me toliko nagovaralo pa sa m popustila i obeala da u krenuti jo veeras. Nee to biti lako, zabranjen je promet ko lima, a ja se osjeam preslabom da hodam. Ipak, evo Mayera koji sti e mojim malim iz najmljenim kolima i zaustavlja se ispod prozora kao da se ni ta ne dogaa. 2 h. Vraam se s veere kod Thomasa. Sa uenjem su gledali u moja kola, ali nisu me zau stavili. Mayer se doima veoma odluno i govori da e me odvesti kamo god hou. Kamo hou ! Kamo mogu poi? Svi moji prijatelji ili lutaju, ili su skriveni; i ne znam u ovo vrijeme ima li netko tko bi mislio i postupio onako kako bih mu savjetovala. Vi djela sam za rukom Eugeneovog tatu s Calamattom. Ka u da Bedeau nije mrtav, da je B audin ubijen, Esquiros ranjen, Schoelcher ni ubijen, ni ranjen, ni uhien. Rekli su mi neke zanimljive stvari, ali ne elim o njima pisati. U svakom smo tren utku na udaru nekog uhienja ili kunog posjeta. U strahu smo da nekoga ne ugrozimo, a uostalom kolaju tolike verzije da mo da ne treba ni ta zabilje iti do pouzdanijih v ijesti. (Sjetila sam se stoje Bastide rekao Schoelcheru jednom zanimljivom zgodo m.) Jutros objavljena naredba generala Saint-Arnauda, koji zapovijeda vojskom, stra na je. Pucati bez opomene na javne skupove, strijeljati smjesta svakog ovjeka zateen og na barikadama. "Borba je zapoela, ka e. Neprijatelji obitelji i vlasni tva, oni ko ji ele umorstvo i krau osueni su na javno prokletstvo. estiti i mirni graani, ostanit e kod kue" Ubijat emo za 222 vas, estiti c/raani, ne mije ajte se ni u to. Pa ipak narod se mie, ako sam dobro obav ije tena. Poku aje s barikadama izvode filantropi iz lipnja 1848. A okupljanja, pa s vi su u to umije ani, ali bez nekog cilja. Prolaznici gledaju, slu aju, viu katkad i bje e pred vojskom da bi se na dva koraka dalje opet okupili ili se vratili na uli cu im ete prou. Poslala sam Mavera na Montmartre po koveg kojega sam posudila Paloignonu. Ka e da e svuda proi. Previ e prigovara. Ne znam jesu li mi postavili uhodu za petama, ba me b riga. Izgleda kao po ten ovjek i srdano sam se s njim rukovala da bih mu zahvalila n a ponuenim uslugama. Ali odmah poslije toga upitao me je li L. R. u Parizu. Sve d a sam to i znala, ne bih mu bila rekla. ovjek je nepovjerljiv htio to ili ne u ov im vremenima nemira i zloina. eta arka a sa spu tenim oru jem upravo se smjestila pod mojim prozorom. Trgovac oru jem ko ji stanuje u kui boji se da mu ne opljakaju duan. Predvode ih dva asnika s maem bez ti ta u ruci. Imaju odlija, izgledaju spremni da ubiju. Vojnici su bezbri ni, otvaramo prozore i gledamo ih. I oni nas gledaju, imaju pravo opaliti metak na nas ako i m se prohtije. Evo do ega smo do li. 3 h - Odlaze; znakovitim zamahom sablje asnik im upuuje jasne rijei: U visiniprsiju . Duani se zatvaraju. Manceau izlazi kupiti sapun, Leblanc sreuje moje raune, ja se pakiram. Manceau se vraa. Stra no je uzrujan. U Ulici Harpe se uskome alo, nekoliko su puta op alile pu ke. eta andarmerije prolazi. Pedesetak mu karaca, radnika, graana, studenata n e razlikujui se jedan od drugoga tiskaju se na uglu ulice i dovikuju im: "Dolje d espot, dolje izdajice! ivjela Republika!" Oni nastavljaju mar irati, posljednji se okrene i nani ani. Svi se udalje. Prestra ene slu kinje i radnice tre niz ulicu. uje se pucnjava, i top u daljini. Glumac Maillard mi je rekao kodThomasa da ima b arikada i da se po Ulici Saint-Martin vode borbe. On je to vidio. 223 eta pje adije opet prolazi. Idu za njima, dovikuju im: " ivjela Republika! ivjela borb a! Dolje tiranin!"asnik:"Z.//'evo, desno, ni ani" I opet se raspr e. Mayer se vraa, plaam mu da bi mogao otii ako ga najure. Poslije sat vremena vi e ga n ema, ne znam tko ga je opet zvao. Trebalo bi uvijek biti na prozoru, a Manceau m i to ne dopu ta. injenica je da tamo nije ugodno. Ali kako vam je malo stalo do ivot a kada vidite sve te ljude bez zakona, bez sigurnosti, bez jamstva za ivot, a sva tko tko prolazi prepu ten je hiru andarmerije, redarstvenika ili asnika!

5 h - ete odlaze, dolaze, povici se sti avaju, pa ponovno zapoinju, osobita izmjena terora i bezbri nosti! Ima ljudi koji hodaju pjevu ei, s rukama u d epovima, raspr ene sk upine mladia koji pred oima vojnika tapovima kidaju objave izvje ene po zidovima, bak ice koje se as smiju, as nestaju na pragovima svojih kua, radnici koji si prilaze, izmjenjuju nekoliko rijei i odlaze, prodavai izno ene odjee koji kao i obino galame. Z atim posvema nja ti ina kad na ulici nema nikoga. Sa svim tim zatvorenim duanima rekl o bi se da su ljudi pomrli, da su ostale samo prazne kue u napu tenu gradu. ekam nekoga tko bi mi trebao donijeti putovnicu, nije do ao, kovezi su mi spremni. L eblanc je prona ao nekoga tko me pristaje povesti kolima. 5 h - Stigla je moja ki s mu em. Ostavili su Nini kod Tho-masa. Kapetan d'Ar... oba vijestio je Solange da odlazim i prenio joj moju poruku da brzo doe ako i ona eli poi sa mnom. Stigla je sa svojim djetetom, mu em i kovegom doThomasa, ali tada im je koija rekao da za 1000 franaka dalje nee ii i da ni minute nee ekati pred vratima. Bu dui da imamo kola koja ne odbijaju voziti, idemo po malenu kod Thomasa. Plaam mu s voje tro kove. Thomas dolazi do kola da bi me pozdravio. Ja pozdravljam svoga zeta , i odlazimo na vlak. Ah, da sam mu karac, ne bih oti la, ali treba spasiti djecu, t o je prva obveza svake ene, prva potreba majke. A onda, i to bih tu radila? Mogu s e samo ubiti. Jo nije vrijeme, ni moje, ni staroga Jacquesa. Doi e. Strpljenja. Zbo gom stari Parizu 224 u kojemu sam roena, glavo i srce Francuske, Europe i svijeta. Prohtjelo se danas jednom slavoljupcu da te gurne u vatru i krv. Stotinu tisuu vojnika, Jacquesove d jece, pucat e na svoga oca. O ljudski rode. Jafetova djeco, uvijek e jedna polovic a pribavljati oru je drugoj! Veeramo u 6 h u kabaretskoj dvorani koja se zove Duga. Ka u nam da su se cijelo pos lijepodne vodile borbe oko Bastillle, da se pucalo iz topa, da je bilo visokih b arikada. Ni ta vi e ne znamo. Ne usuujemo se vi e pribli iti prolazniku, upitati nekoga r adnika iz straha da ne naletimo na preru enu uhodu. Na peronu gdje je Leblanc ostavio na e stvari Nini ka lje, Manceau se prepire sa Sol ange zbog torbice koju eli imati pod nogama. Sve troje se smijemo toj prepirci, a li odlazimo, sa smru u du i, a ja dvostruko nemirna, jer me Mauriceovo pismo suoava s tisuu zastra ujuih pretpostavki. Kolodvor je zauzela vojska. Ipak odlazimo i sti emo , a da nas nisu tra ili putovnice. Vojnici nas gledaju poprijeko, smiju se i piju, za nekoliko dana zlostavljat e ene, a mu karca koji e ih htjeti obraniti ustrijelit e ako se to prohtije de urnome asniku. Uostalom, izostanak formalnosti i nadzora kod odlaska dokazuje da postoji tajna policija oko vas, ili da sa zadovoljstvom pu taju svakog da se udalji od mjesta bo rbe. Leblanc je meutim upravo vidio kako sti e stra a. Sti emo kao i to smo krenuli, bez gnja va e. U Orleansu vod pje adije dr i kolodvor. andari u ophodnji. Tra it e na e putovnice. Ja je nemam. Ne, ne tra e. Jedemo u urbi. Nini se sjea da je prije 20 dana jela gra ak u ist ome bifeu, nju ne brine politika. U Vierzonu jo vi e vojske i opet andari, ali ni ta ne tra e i kao da nikoga ni ne gledaj u. Vrlo je malo putnika u prvome razredu; mnogo je trgovaca stokom punih novca u pratnji pasa. Cupkaju smrznutim nogama o kamene ploe, govore o tr nici Poissv, o v rijednosti ovaca i goveda. Jedino nas slu benik koji pregledava karte na izlazu pi ta poluglasno to se zbiva u Parizu."Tuku se. - Ah! Tako... i... B...! - Pucaju 225 bez opomene! - Ah! Mi smo onda na...! I udaljava se viui: "Issoudun, Chateauroux!" U Issoudunu, 1h ujutro, duboka ti ina, magla i mjeseina. Ni psa oko stra e. Spavaju i li se skrivaju. Hajde, u provinciji nema halabuke. U Chateaurouxu, 4 h. Trgovci stokom pu taju svoje pse iz pregrada i cupkaju smrznu tim nogama. Na kolodvoru jedan vojnik i osam ili deset andara pitaju nas to se zbi va u Parizu. Zapanjeni su na im odgovorima. Ni ta ne znaju ve tri dana. U gostionici vidim sveenika koji nalikuje Rollinatu. Prenosim mu vijesti o njegov u bratu, i upoznajem ga sa zbivanjima. Posve je ravnodu an spram toga, ipak malo s e uzbudio saznav i da je pari ki nadbiskup uhien, ili se bar tako misli. U petak sti emo zorom u Nohant, i doekuje nas hladna magla. Smrznuti smo i slomljen i, trimo izgrliti Mauricea koji je u postelji. Na e kune brige su pro le, jer evo nas,

ivi i zdravi zajedno pod istim krovom. Eugene [Lambert] sti e oiju oteklih od sna, ali prvi put u ivotu zadovoljan to ga ranije nisu probudili. Razgovaramo. Zemlja j e u materijalnom smislu mirna. Na dnevnome je redu opresija. Prefekti e se valjan o zabavljati, ali jo uvijek se djeluje stidljivo. A kad bi dr avni udar propao! Nij e jo vrijeme da oni govore s visoka. Doi e, strpljenja! Petog u pono. Vidjela sam Fleurva u 11 h, savjetovala ga onako kako mislim i vjerujem. Hoe li s lijediti moje mi ljenje? Zaspala sam ponovno u podne i spavala do 4 h, poslije sam raspakirala svoje kovege neprestano razgovarajui s Mauriceom, a onda sam sama sje la uz vatru da se umirim i oporavim. Umor mi je nametnuo mir. Imam hunjavicu, ne ma goreg. Srela sam dvije osobe, ne elim ni ta pisati o drugima. Nekoliko je osoba uhieno. Ostali su u bijegu, danas je, ka u, opet bilo borbi u Par izu, a naveer i opet sve naizgled tiho, kao svake veeri od drugog prosinca. Progla si najavljuju 226 da mir vlada'u Byzanceu, vlasti su se osmjelile. Sutra e vjerojatno nekoliko moji h prijatelja biti uhieno zato to su upoznati sa svime ili jednostavno zato to im se ne sviaju. Re im zahtijeva da se pritvaraju utjecajni ljudi koji bi mogli, vjeruje se, poslu iti kao voe neke pobune. Velika gre ka! Kad bi se narod podigao bez vodstva i bez savjeta, prije bi ga mo da zdrobili, ali ne bi to pro lo, a da se ne poka u pand e i zubi, a ovako mu oduzimaju najmirnije i n ajmudrije prijatelje koji bi ga u njegovu gnjevu mogli zaustaviti i pouiti. Ali u pravo to i hoe! ele da Jacques poini zlo kako bi ga mogli obe astiti ubijanjem! Ah, jadni Jacques! Ipak je do danas bilo dobro s tobom. Nisi pustio krv, oprosti o si, bio si strpljiv, na trenutke uzvi en, bezuman katkad, ali uvijek pun povjere nja i poleta. Jo uvijek si ist, i mo e te se voljeti, a da se srce ne slama, bez str aha i bez grizodu ja. Zato te izazivaju nezapamenom smjelo u. to e biti s tobom? Hoe li e se sad moi pouiti da bude milostiv? Jacques je stra no dijete. Kad ga se voli, treba ga voljeti kao dijete iz vlastite utrobe. Voljeti ga strpljivo, gnjevno katkad, ali uvijek vjerno, hrabro. Kad im ate stra no dijete, onda ga grdite, opominjete, pristupate mu nje no, prijekorno. Ka tkad vas dobro namui. Ne slu a vas uvijek. Baca se u opasnost kao budala, raspravlj a u gnjevu kao luak, predaje se svojim strastima kao zvijer. Dosauje vam, izaziva vas, gnjavi vas. Ali to je va e dijete. Treba ga voljeti protiv sebe; mo da ete mu dv adeset puta na dan rei:"Proklinjem te, napu tam te." Ali ne mo ete ga ni napustiti, n i prokleti, jer osjeate daje to va e dijete. A onaj tko ka e dijete, ka e ne to stoje naj ne-razumnije i najnezahvalnije na svijetu, i ne to stoje najdra e i najsvetije svako j dobroj du i, jer djetinjstvo najmanje zna za pojmove pravde ili nepravde ljudi, svijesti o zlu, a samim tim i o opasnosti. Dijete ne zna to ini. elite li ga pouiti, muite ga, grdite ga, protivite mu se, ono s e buni protiv vas, a vi se ne predajete. Zato to znate da ono ne zna. Ako ga Bog polo i u va e 227 naruje u trenutku kad ste najstro i, najnezadovoljniji s njim, pru ate ruke da ga pri grlite. Znate da e mu onaj tko sve zna, sve oprostiti, ali vi ne elite da ode, ne e lite da umre, va a se utroba gri na tu stra nu pomisao. Ah, konzervativci! Svi vi imate djecu, tako ih volite, a ne razumijete da je Jac ques, stari Jacques, koji je jo uvijekdijete, upravo dijete koje je iza lo iz va e ut robe! Kad vam sin odraste, njegove se strasti rasplamsaju i obino ine te ke gre ke u va im oima zrela ovjeka i kruta oca. U tim trenucima mui vas stra na tjeskoba. Ah! Kad bi se m oj sin posve smutio, kad bi se obe astio, poinio zloin ili se uprljao kukavilukom! O m oj Bo e, radije bih da umre!... Ne, neka ne umre, neka pati, neka ispa ta, ali o Bo e, ne dopusti da poini zlo i da umre inei to! Da, na taj nain volite dijete iz svoje utrobe, i jo vi e, jer dogodi se katkad da poi ni zlo, da postane krivcem i zloincem, a vi ga onda toliko alite, volite vi e nego i kada. Majka ga prati u izgon, u zatvor, u tamnicu i sve do gubili ta. Sveenik, koji u Isusovo ime predstavlja duhovnog roditelja, blagoslivlja ga i ljubi sve do ru ke krvnikove. Da, na taj se nain voli svoje dijete, a Jacques je dijete iz na e utr obe.

Ta nije li jo vi e za tebe, o raso koja vlada i posjeduje ? Ta nije li istodobno tvoj otac, tvoj predak, tvoj brat, sin tvoje ljubavi? Jacques te donio na svijet vjena njem, zaboravio si ga, donosi ga na svijet spavajui s keri naroda, i ostavlja joj ko pile koje napu ta ako ga ne ubije bijedom i graanskim ratom. Ah, jadni Jacques, djed i unuk graanstva i plemstva, kako bi te trebalo aliti i ka kvo bi kameno srce trebalo imati ako te se ne bi eljelo usvojiti sa svim tvojim m anama, svim tvojim skretanjima, svim strastima i svom tvojom nevoljom! Jacques! Jacques! Nanio si mi toliko zla i ba sam se u dnu svojega srca napatila zbog tebe . Ali ja sam ti i ki i majka, i ako ne znam ivjeti s tobom, barem hou s tobom i za tebe umrijeti. Ali vrijeme nije do lo, i ova dana nja kriza nije doba u kojemu bih eljela vidjeti tv oje buenje. Uznemiren si, pustio 228 si da ti zlo ue u srce. Ako u ovome trenu protrese sve to si htio uzeti i ponijeti na svojim pleima, slomit e se i ostat e sam. Ah! Vjerovala sam da si zreo tijekom onih dana u veljai! Tvoji su sna ni nagoni sla vili pobjedu tih dana, a tvoja je masa bila uzvi ena. Danas to vi e ne mo e. Pustila j e daje izjedaju strah, patnja, mr nja, ta tina, slavoljublje, ljubomora, zanos i nep ovjerenje. Jacques je ispio svoju a u oaja, opijen je. Koristi ovo vrijeme kako bi i zazvao nesreu, vlastitu nesreu i nesreu drugih! A drugi, nisu li i oni Jacques? Osloboeni juera njeg i prekjuera njeg blata, oni su Jac ques, sve je narod, sve je ovjenost istodobno mladolika i oronula, istodobno dobra i lo a, razumna i glupa, luda i mudra, velika i jadna. Jadna ovjenosti, kako te alim i kako te volim! Da, i krivci, ubojice, bezumnici su moja braa, moji oevi i moja djeca. to sam vi e od lo eg ovjeka? Slabunjavo bie ne to manje slijepo, eto to. Mrzim sve stoje trulo u du i i u duhu, ali njegov mi se ivot uvijek ini svetim, jer ivot je pu t prema Bogu i uvijek nam se u danom trenutku mo e povratiti vid. Uvijek se mo emo p rosvijetliti, popraviti, obratiti. Ako vas ubijaju, mo da vas uvaju od mnogih zala i mnogih gre aka, oslobaaju vas mnogih lo ih godina, nesretnih ili ka njivih, ali otima vam se trenutak istine i pravinosti koji vam je Bog mo da sauvao, a to je zloin koji nijedno dru tvo ne mo e kazniti. ivot na ih bli njih je dakle svet, jer im je dan od Bog a. Umorstvo, u kakvom god obliku izvedeno ili nareeno, onda je zlo bez premca, zl o koje moja du a osuuje i koje nikada ne mo e dopustiti kao dru tvenu nu nost. A ipak, ako smo u graanskome ratu, treba da Jacques ubija ili da bude ubijen. Sta ni, ekaj, strpi se, jadni nesretni Jacques! Podnosi jo jednom ugnjetavanje i nepra vdu. Nee dugo potrajati.Ta sablast despotizma koja se uzdi e otpast e sama od sebe. Priekaj da je slomi kad bude jak. Kad smo jaki, mirni smo, milostivi. - Budite milo stivi! Ta me rije nasilnoga reakcionara, slomljena mirnoom moje pozornosti, ne 229 napu ta. - Nemamo potrebu ubijati kad smo jaki; eto za to je ovjek koji eli ovoga jutr a uvesti svoju vladavinu umorstvom slabi; tako slab da smo zaprepa teni i pomisliti na njegovo sutra, i da smo gotovo u napasti da ga alimo. - Jaki smo kad smo prav edni. Priekaj da bude pravedan, moj Jacques, nisi to jo . Pravedni smo kad smo prosv ijeeni, a ti to nisi. elio si ono to ti se dogaa: cara. Sanjao si o njemu, dozivao g a. Podnosi njegovu prolaznu vladavinu i ne mije aj se u borbu koju strastveno eli z apoeti. Odbaci sukob, pusti. Tvoje vrijeme jo nije do lo, doi e. Ali ti me ne slu a , tvo im prijateljima zabranjuju da govore o tebi, a ako ih slu a , jo te vi e progone. Ni sa m ih ne razumije . Vidi samo dana nji dan, a ako ele vidjeti dalje, sumnjii ih i napu ta . Ah! Kako emo mo da tek plakati za osam dana! Subota, 6. prosinca. Miran i sumoran dan. Nikakvih novosti, barem nikakvih pojedinosti. Znati o neemu povr no i nejasno, ne znai znati. Ni jedne novine nisu stigle, ak ni La Patrie. Le P ays koje sam itala u Parizu srijedom vi e ne izlaze, jer ih nisam primila, ili im n e dopu taju da izlaze izvan Pariza. Leblanc je pisao da su se u etvrtak tijekom dan a ozbiljno tukli. Pisma koja su stigla u La Chatre govore da je bilo mnogo mrtvi h i to vi e graana nego seljaka. itali su vi e i ne znam koji proglas. Ljudi iz La Cha trea smiju se i raduju, jer im je reeno da su crveni zaglibili, i crveni nisu nav alili. I ne znajui, ja bih se u to zaklela, narod je odbio borbu. Lumet i 20 drug ih prista a uhieni su zato to su, ka u, sprijeili radnike da idu u vinograde. Jedna ena koju sam juer vidjela, vidjela ga je u kolima izmeu dva andara s pi toljima. Govore d

a ih odvode izvan zemlje. Ljudi se boje, ubija se, provodi nasilje, zatvara, pri jeti. Kakva li naina doepati se ljudi koji su posveeni neemu, kojeg li sretnog nadah nua da se spasi Francuska! 230 Provela sam dan pospremajui sobu, svoje papire i sreujui raune. Urednost nas mo e oslo boditi bogatstva i tedljivosti. Ne uni tava nas dare ljivost, nego nered, [sic] Uvije k treba znati to imamo, a ne to mo emo initi. Moja djeca koja su po navici vesela ne znaju biti tu na, a da zbog toga ne oajavaju , naroito Maurice. Treba ipak znati podii moral i prihvatiti injenicu, a da se nika da ne posumnja u ideju. Napisala sam nekoliko rijei svim svojim prijateljima da i h obavijestim o sebi, a naroito da na posredan nain o njima saznam vijesti. Vrlo je lijepa mjeseina u hladnoj veeri. Sve je posve tiho. U nekim trenucima noi t reba sna no napinjati sjeanje kako bi se uvjerili da se svijet bori u oluji. 7.1 8. Nikakvih vijesti od mojih prijatelja. Ni ta! Ne zadr avaju njihova pisma, jer sti u dr uga koja donose pojedinosti o u asnim vojnim razvratima koji su zauvijek oblatili francusku vojsku i uni tili posljednji ugled koji je u ivala. U ime tih koji su tako visoko pronijeli slavu izbio je Parizu graanski rat dostojan najodvratnijih dana srednjega vijeka. Uspostavljenje ruski re im, i u Parizu vlada mir kao i u Var avi. Dnevne novine La Patrie, organ dr avnog udara, pisane su na narjeju redarstvenika. Pozivaju na pretra ivanje kua, oskvrnue domova stranaca, napastovanje ena i masakrir anje ljudi koji se tamo zateknu. Govori se da su na e jedinice vrlo zadovoljne to s u natrljali one koji su ih razoru ali u veljai17. Predsjednik18 zaboravlja da bi be z tog istupanja jedinica u veljai on jo uvijek bio u izgnanstvu ili uhien zbog neko g drugog ispada i ponov17 Revolucija u veljai 1848. protiv kralja Louisa-Philippea koja je okonana progla e njem Druge Republike. 18 Louis Napoleon Bonaparte koji je zbog urota protiv Srpanjske monarhije bio za tvaran uspio je pobjei u Englesku, ali se vratio u Francusku poslije Revolucije u veljai 1848. Izabran je tada za predsjednika Druge Republike. 231 no pritvoren u zatvoru Ham. Natrljali! Rije je vesela, vedra! Dolazi poslije priz nanja da se ne pamti kad je sredi te Pariza izgledalo turobnije nego danas, poslij e izvje a o stra nome krvoproliu, prizoru strijeljanih ena, ozbiljnih i mirnih graana ub ijenih usred sastanka. O gnusna li dana! Nema gnusni-jeg re ima od vojnoga, ni gnu snije stvari od soldateske! Iluzije ljudi iz posljednjih godina o bratstvu s voj skom, gdje ste? Ja u to nikada nisam vjerovala jo od lipnja 1848. Niemu se ne udim, pa ipak nisam manje zapanjena. Znamo za zlo, znamo da je sudbonosno, neizbje no, a ipak duboko u sebi gajimo nejasnu i ludu nadu da e ga providnost nekim udom odag nati. Na alost, providnost napu ta one koji sami sebe napu taju. Onoga dana kada naro d Francuske nije shvatio Republiku, mogli smo oekivati da e ga kazniti pretendenti . Te odvratne novine, La Patrie, ine sramotne napore kako bi graanski ustanak dijela Pari ana pripisao socijalistima. Priznaju ipak da se predgraa nisu uskome ala i da r adnici uope nisu sudjelovali u tome. Vlast je, vidi se, uvelike zbunjena to mora k rstiti svoje rtve. Sad su to crveni, sad pobunjenici, sad buntovnici, i ukratko, neprijatelji obitelji i vlasni tva. Da bi ih pokorili, oni na strani obitelji i vl asni tva, koje predstavljaju na e hrabre ete, obe astili su ene i opljakali kue. Nitko s e usudi priznati da je rije o nezadovoljnom graanskom stale u, jedni su demokrati, d rugi umjereni republikanci, orle-anisti i legitimisti, veina jednostavno prista e u stavne vlade koji su pokazali svoju hrabrost i oaj. Nee to priznati. Ja u u to osta ti uvjerena. Prava narodna struna zatitrala je toga dana samo od u asa i samilosti ! Jer trebalo bi mrziti narod kad bi se veselio to vidi kako su izbatinali graanst vo. Ali je li im narod mogao, morao priskoiti u pomo siguran da e se smjesta okrenu ti protiv njega i pridru iti se, barem veina, vojsci da bi ga zgazili? Ta ne govore li to ve tri godine u svim nijansama i najzlosutnijom grubo u jezika? Sve, radije n ego narod. Divljaci, radije nego demokracija. I vi hoete da narod to zaboravi. Ne tko iz asopisa Dbats govorio je nekom od 232 mojih prijatelja: ekamo prvi pucanj crvenih da bismo pristali na dr avni udar.

Nacionalna garda nije, ka u, bila zadovoljna stoje ostala po strani, a sigurno je daje taj velebni izraz graanstva primio najsramotniji, najneasniji amar. Naviknuto da se uplee u sve dru tvene krize modernih vremena, da ih rje ava svojim oru jem ili sa mo svojim mi ljenjem, ono koje je bilo na prvoj crti boji nice, odreujui rtve ili se po stavljajui izmeu njih i vojske, evo ga takorei dokinuta, raspr ena, izvan svega i pre pu tena hiru generala. Zlokobna kazna lipanjskoga pa-ricida! Nisu se usudili pokaz ati, sami sebe za tititi, postaviti stra u pred vrata vlastita doma. Prepali se vojs ke, oni koji su neko bili hrabri. Uinilo im se da ih je narod napustio, rei e naposl jetku to slijepo i nesretno graanstvo, da ne mo e bez naroda, da ne znaju postaviti barikade, da se ne znaju braniti i da su u vrijeme dr avnih udara sposobni samo s e sakriti ili izlo iti pogibelji bez nade u uspjeh? Rastava je obavljena. alosno, ali tko e se usuditi rei da je narod postupio neprave dno i kukaviki? Mo e li ta stra na, grozna pouka otvoriti oi treem stale u i dovesti jedn oga dana do nu noga pomirenja. Dotad smo izgubljeni. Narod je jo spreman na borbu, unato tomu to se trenutno suzdr ava, i sposoban je pobijediti i vojsku, i graanstvo k ada se podigne jednoglasno, bijesno i oajniki. Ali to e sa svojom pobjedom? Jo uvijek ne zna organizirati, a uostalom, ne prelazi se od danas do sutra iz jednoga dru t venog poretka utvrenog stoljeima na posve novo dru tveno ureenje. Svakoj temeljnoj re formi potrebna su stoljea. Nikakva socijalistika teorija ne mo e se uspostaviti na n epoznatom; ne istrebljuje se jedna klasa kao trei stale . ak je neko vrijeme ne koi u njezinu djelovanju. Djeluje svojim mi ljenjem, ugledom, skrivenim kapitalom, izda jom pa ak i ti inom i strahom. Pretpostavite uostalom, stoje stra no i pomisliti, da istrebljuju svakoga tko ne nosi ko ulju, sutradan bi se haljeci i redengoti pojavi li na drugim leima i nastala bi neka nova aristokracija. Spretni pripadaju svim k lasama, i spretni e se uvijek bogatiti dok 233 rije vlasni tvo bude imalo onaj smisao koji mu se danas pridaje; vlasni tvo je neuni ti vo u Francuskoj. Treba da postane zajedniko udru ivanjem rada, i tako se ono mo e uvrs titi, stoje posve suprotno njegovu uni tenju. Apsolutna sredstva, nasilne mjere nee dovesti do udru ivanja. Politika nee rije iti taj nerje iv problem bogaenjem naroda, a ukidanjem graanstva. Treba dakle da se graanski stale preobrati na ideju postupnog izjednaavanja, ili da propadne u svojoj osamljenosti i u vlastitim razdiranjima. Na putu je prema tom jadnom ishodu, ali jo uvijek se mo e zaustaviti. Hoe li to htje ti? Hoe li ga be a e kojeg je danas rtva nagnati na spasonosna promi ljanja? Lijek zajednikim bolima ini se da je, meutim, vrlo jednostavan. Neka graanstvo iskre no ra iri ruke prema narodu. Neka ne ka e (ono u to ne vjeruje, ono u to nikada nije v jerovalo) da narod eli pljaku i umorstvo. Neka prvo narod iskreno ra iri ruke prema graanstvu, rei ete. Mo e li to? Nije li njego vo pribojavanje utemeljeno? Nije li za i zbog njega ispa tao sve to jedan narod mo e ispa tati? Nije li na onima koji su ga obasuli u asnim kletvama da se opravdaju i po vrate ugled nekim jasnim oitovanjem? Neka graanstvo tra i, zahtijeva, namee ope pravo glasa, potpuno i stvarno; neka poslo i ta temeljna pitanja re-publikanskoga dru tva, slobodu pisanja, govora, okupljanja , progresivnih stopa poreza, besplatnog kolovanja - i nakon nevolja koje su pogod ile sve slojeve dru tva, sigurno je da bi danas pretjerane ideje demokracije, nepo srednog komunizma, diktature dr ave, izravne vladavine i drugih sustava koji su se izrodili iz strasti, oaja ili fanatizma pali sami od sebe ili bi se prikrili kao to ve i jesu u beznaajne sekte koje bi velika veina, dopu tajui im slobodu mi ljenja i ropovijedanja, ipak zaustavila u njihovu ilegalnom djelovanju, i prisilila ih da po tuju dru tveni dogovor u njegovu regularnome tijeku. Da, dru tvo je spa eno ako graanstvo prihvati ta krajnja naela. Ako nas carstvo, a pot om strana invazija, pa obnova monarhije moraju optereivati nekoliko godina, to je veo234 ma mogue, sigurno je da e neka velika revolucija obnoviti Republiku sa zajednikim s tijegom graanstva i proleterijata pod kojim e se ta naela objaviti. Hoe li trebati ek ati te zastra ujue promjene i ta te ka uenja na vlastitu iskustvu da bismo do toga do li ? Mo da! A dotad, do toga pomirenja, graanstvo ne mo e ni ta, jer se narod ne eli i ne t reba boriti posve sam protiv cijeloga svijeta. Sve mi je to bilo jasno poslije dogaanja u lipnju unato prvim potpirivaima pobune.

Graanstvo je, povezujui se s vojskom da bi zdrobili proletarijat, poinilo zloin zbog kojega je poslije trebalo ispa tati. Da bi opravdali to krvavo smaknue, republikan ci iz redova graanstva rekli su daje bila rije 0 velikom nesporazumu. I oni su mar irali protiv mete a, neki plaui i poku avajui se u vl astitim oima opravdati mi lju da su taj po ar potpalili pretendenti na vlast. Mogue je da su prve barikade podigli plaenici. Je li to va no? Narod je nagrnuo masovno i s vima je bilo jasno da je, kad je na svim krajevima zapoela borba, on vikao: "Rodi ti ili umrijeti" to je dakle trebalo uiniti, pitaju se sada ti graani demokrati. O, ne oklijevam s odgovorom, trebalo se okrenuti i mar irati s njima protiv vojnik a g. Cavaignaca, koji su tada bili isti kao i oni Luja Bonapartea. Trebalo je po potrebi poginuti izmeu dvije vatre. Je li dakle tako te ko umrijeti protestirajui? Ali ne, vi to niste uinili, bilo vas je vi e strah naroda nego reakcije 1 niste u svojim venama osjetili krv staroga Jacquesa koji se bunio protiv vas s amih! Va e jalove suze nisu vam dale snagu da se zavjetujete. A trebali ste izabra ti izmeu dva gospodara, razjarenog, bijesnog proletarijata i u ono vrijeme u asno r eakcionarnoga graanstva. Vi e ste voljeli graanstvo. Premda je u tom trenutku bilo s mueno i ogavno u svojoj opijenosti mr njom spram naroda, vi ste povjerovali da e bit i mudrije i Ijudskije u svojoj pobjedi nad njim; popustili ste pred jednom moguno u, politikim negodovanjem; vidjeli ste sutradan sjajan rezultat va e razboritosti! I vi to zovete spa avanjem Republike! Strijeljali su zatvorenike, vadili utrobe enama , provaljivali u kue. Slavila se jo gnusnija pobjeda od one Luja 235 Bonapartea, jer su u njoj graani poslu ili kao pijani i okrutni soldati. Objavljeno je opsadno stanje, pru ena je ruka svim neprijateljima Republike, polo eni konano vrs ti temelji za dr avni udar koji se danas dogaa posve prirodno i bez napora, a koji je samo nastavak i nadopuna diktature va ega efa, nesretnog i bijednog brata veliko g i plemenitog Godefroya! Taj ovjek koji je danas tako bolno ka njen19, taj ovjek ko jega alim, ali kojega nikada neu moi opravdati, jer nije li on uz svoja prsa privij ao, predstavljao u Parlamentu i odlikovao uz prenemaganje sitne vojnike, te nesr etne djeake koje su sami opili kako bi ih pripremili da pucaju na svoje oeve i maj ke? Nije li taj imbecilni general, opijen krvlju i suzama usred svje ih ru evina graa nskoga rata zazivao Jupitera osloboditelja? Bijednik! Neka mu Bog oprosti, ali n eka se Francuska sjea i ne stavlja svoju sudbinu pred ma vojnika, jer onaj tko u t im vremenima ka e vojnik, ka e krvo edan grubijan. To je prokletstvo toga zanimanja, j er taj ovjek je nje an i dobar u osobnome ivotu. Pogledajte, dakle, i razmislite. A konzervativno je graanstvo slijedilo svoju logiku dok je melo narod koji mrzi. Narod se i sjea toga. Ali samo neka se odrekne svoje mr nje, sada kada je ka njeno zb og paricida, i narod e zaboraviti. O, jadni Jacques, trebat e zaboraviti, jer vi e ne mo e bez njih, ni oni bez tebe. Sud bina vam je ista, va i su ciljevi isti, iste ste krvi, istoga roda, i va zajedniki n eprijatelj, kraljevi, odnosno stranci, ozbiljno vam prijete! Sve je to sa etak na ih razgovora od prije dva dana uz vatru u obiteljskome krugu. N ajsumorniji, naju asniji mir tu vlada. ini se da na seljake ne djeluje ono to uju. Pl ug ore zemlju kao i obino, sunce obasjava uto ito, a cari skakue po ogoljelu bunju. 19 Eugene Cavaignac nije dugo bio u zatvoru, pu ten je poslije mjesec dana, izabra n za gradskoga vijenika, ali odbio je prisegnuti na tu du nost, pa se smatralo da j e dao otkaz. 236 U La Chatreu su odustali od ideje da uhite na e prijatelje. Slu beno su ih obavijest ili da se sakriju. Oni to nisu prihvatili. Tu je promi ljenu odluku brzo, ka u, odbi o Simonnet. Zbog velikodu nosti? Ne, rije je o razboritosti i strahu. Ka e da ovaj re i m ne mo e potrajati du e od 8 dana, a shvatilo se, naime, da mo e i ne potrajati 8 dan a. Nigdje se ne vjeruje u tu brutalnu silu, i oni koji se boje naroda ne osjeaju se ohrabreni vojnom pomoi. A ti ina naroda je zastra ujua, uvelike strasnija od ustank a. 3 h ujutro 13. prosinca Nigdje se vi e ne ivi pod pritiskom organizirane strahovlade kao tu, i tek se u tak vim vremenima mo e shvatiti koliko je sloboda nu na ovjeku 19. stoljea. Naviknuti se iv jeti bez duhovne i fizike neovisnosti jednako je nemogue kao vratiti rijeku njezin u izvoru. Kako god nam te ko bilo prije dvanaest dana, ve se sada ini, gledajui unaza

d, kao da je od prvoga prosinca pro lo dvanaest godina i kao da smo to tu no i glupo politiko razdoblje puno naslade platili onim to sada imamo. Francuzu devetnaestog stoljea ni ta nije odvratnije od te odsutnosti osobnosti pod imenom opsadno stanje , odnosno vojna diktatura. Taj narod tako razigran, umjetniki, iv kao nijedan drug i na svijetu ne poznaje ni ta odbojnijeod slijepog i brutalnog re ima sile. Jedan ta kav re im ne mo e dugo potrajati. Nemogue ga je prihvatiti na du e vrijeme kao to ga je nemogue danas ugroziti. Pustili smo da se za-pletemo u elinu mre u kako ka u ti ponosni generali, i trebat e vremena dok ne puknu prve petlje. Dana nji Francuz osjetljiviji je mo da na ukidanje slobode tiska nego na ukidanje sl obode kretanja i okupljanja. Iznimno je va no moi svaki dan upotpuniti i uvrstiti sv oje mi ljenje, ne samo pomnim poznavanjem injenica, nego i raspravama za i protiv n aela koja smo prihvatili. Od tolikih zanimljivih publicista odr ala su se dvojica i li trojica, trude se kako bi nam uljep ali gorinu i vratili nam nadu. Osjea se da su i sami 237 u asnuti, i to god radili, ne mogu opravdati providnost ije su namjere trenutno taja nstvenije, neobja njivije nego ikada. Ah, ne pu tajte je, vidi ona vjerojatno dalje, ali mi ne znamo ni ta. La Presse izlazi bez Girardina koji se, ini mi se, pona a ispravno i logino. Ali tko e moi itati La Presse bez Girardina? Sam pogled na naslov sad izaziva muninu kao po gled na ognji te bez vatre za cie zime. Bi li on mogao ugrijati La Presse kao grija lica ako bi se pojavila sjena slobode? Ali mo e li predsjednik vratiti slobodu i opstati tri dana? U tome je problem. Da bi Girardin dao ostavku kao publicist, on koji je u tome ivio tako isprekidanim, tako fantastinim, ali i tako intenzivnim i sjajnim ivotom, da bi jedan ovjek tako el jan intelektualne akcije, tako spretan u izra avanju ideja i injenica, tako sjajno nadaren sposobno u da se okrene s jednog na drugi kraj obzora ne dopu tajui nikada pro tivnicima da ustanove otpadni tvo, da bi Girardin naposljetku izgubio rije, volju d a se za nekoga ili ne to bori, treba uistinu netko tko se poku ava uvrstiti na vlasti bez imalo vitalnosti, jer bez toga bi taj kralj snala ljivosti na ao naina da iskori sti situaciju nadajui se i pru ajui drugima nadu za neim novim. Uope ne govorim to jer sumnjam u njegovo po tenje. Moje su se predrasude o njemu malo pomalo raspr ile zbo g njegove plodne prevrtljivosti. U njoj se ne oituje smutljivac, nego umjetnik. ed an je vlasti i ugleda, ali mu njegov razum i znanje, koji su jai od strasti, ne d opu taju rtvovati trenutno uvjerenje. Dr i se toga kao slikar platna, kao pjesnik sti ha. Uskoro e se promijeniti, to je neosporno, ali to e biti zato to e ga privui neki novi prizor i potaknuti mu duh. Postao je utjecajan, svakoga dana utjecajniji u podrujima koja obrauje. Ne mo e vi e napraviti dobar posao sa svojim golemim darom i s jajnom vidovito u. Stranke bi pogrije ile kad bi raunale na njega, nijedna ga nee privui , nijedan obzor nee zaustaviti njegov hod. Nitko ozbiljan nee prezirati njegovu sr amotu ili povlaivanje, jer ako u cjelini ne vrijedi ni ta, svaka pojedinost u njemu ima veliku vrijednost, smisao i te inu. 238 Ugledanje i utjecajan u javnosti, ovjek bez principa, ali naziv nije toan. Trebalo bi rei ba suprotno. Potrebni su mu svi principi, okus svih posljedica. Ima toliko principa u duhu da ni jedan jedini ne prevladava u njegovu srcu. Da, kad bi bil o ljubavi u razumu toga ovjeka, bio bi vodea linost stoljea. Ali nakanila sam se eto dr ati mu nadgrobni govor, nadajmo se da na njegovu smrt n eemo dugo ekati. Takav kakav jest, nu an je element ivota u Francuskoj. A Francuska, je li ona mrtva? Nije, ali ide na spavanje. Dogodilo se ono ega sam se bojala. Ja cques se podigao u provinciji, a graanstvo se ujedinilo s vojskom da ga zdrobi. P oinio je uostalom gre ku od koje se suzdr ao u Parizu, i njegov poraz daje uzurpatoru veliku snagu. Strahovlada graanstva povui e se pod krila ratnoga orla dok nemogunos t plana ne postigne svrhu i san o carstvu ne padne sam od sebe, ali to bi se pri je dogodilo daje crveni stijeg ostao skriven. Jacques i crvenistijeglle me dvije rijei ponesu u razmi ljanja koja ne elim izbjei. B udui da se ne mo e pisati u smislu objavljivanja, mo e se pisati u smislu sanjanja. P isati samo za sebe, i to je neko olak anje, mo da potpunije olak anje nego kad pi emo da bi nas itali. Jacques u mojim mislima! Uvijek sam narod personificirala pod tim imenom, Dobriin

a Jacques, bio je to simbol strpljiva kmetovanja u srednjem vijeku. Shakeapeareo v je Jacques20 ini se prosvijeen plebejac renesanse. On pati, jeca, buni se, tra i s eoski ideal. Nije osloboen, ne nada se jo , ovjeko-mrzac je, i kao idovi u su anjstvu, vje a harfu o grane starih vrba. Za Shakespearea je isto to i Alceste za Molierea. Prezire uzvi enosti ovoga svijeta, sudi im i osuuje ih, ali njegova snaga poiva samo na osjeaju odvratnosti i potrebi za samoom. Dana nje reakcionarne novine ka u Jacques i navode postupke akerije21. Je li to istin a? Ne vjerujem. Le Constitutionnel je iznio tolike la e nakon lipanjskih dogaanja, a La Patrie je 20 Iz komedije Kako vam drago. 21 Jacquerie, seljaka buna iz 1358, danas openito pobuna seljaka. 239 toliko dobro plaena da vrijea rtve i pljuje po truplima! Ali kada to bude istina, k ada se stanovni tvo bude podiglo zbog napastovanja, kraa i ubojstava, to e biti udno u tim divljakim navikama, i na to ete se aliti, vi drugi koji elite da narod ostane u svome neznanju i bijedi? Za to Jacques posvuda nije Shakespeareov Jacques? Zastoje u nekim mjestima ostao Jacques srednjega vijeka? to se uinilo za njegovu naobrazb u? Kada se poticao njegov rad, i kada su mu ubla avani nagoni? Kakva mu je naobraz ba pru ena? Bijesan je, estok, osveuje se. eljeli ste glupo dijete, postalo je stra no. Ne znate, i ne mo ete ga preobratiti. Preostaje vam jo samo da ga ubijete da ono v as ne bi ubilo. Budite stoga djecoubojica, eto vam lijepa ishoda! Hoete li poslij e mirno usnuti? Ne, njegov e vas duh posvuda pratiti, pa i ako o amutite svoje dane orgijama uspjeha, noi e vam ostati tegobne, i im se veer pone pribli avati, vraat ete kui u strahu. Ako je narod tako zao kako ga danas prikazuju reakcionarne novine, mora da je ja ko patio u nekim krajevima, jer oko sebe vidim da ve mnogo pati, a da se ne osveuj e, ni ne ali. Kako je na a provincija ostala tako mirna ako seljaci i radnici ude za pljakom i edni su krvi? Ovdje su navike ugodne. Za to? Zato to oito ima manje bijede i manje neznanja nego drugdje, a ipak jo uvijek ima beskrajno mnogo neznanja, bes krajno mnogo bijede. Da bi bijes obuzeo siromaha, o Bo e, koliko je potrebno da pa ti! Zastra ujue je na to misliti. Crveni stijeg] Ne dr im do te boje, kao ni do slatkog imena koje su mu stoljea posv etila, a slijepa ga neprijateljstva izopaila. Crveno me nikada nije posebno opinja valo, a bijelo je svakako ljep e oku i mislima kada ga se odvoji od ideje monarhij e. Preuzet emo ga jednoga dana, taj stijeg stare Francuske i neemo dopustiti da na s uvijek odreuju crvenom bojom, to jest istokrvnim ljudima, ali nismo jo do toga do l i, i neke e oluje jo trebati proi. Mo emo li ih izbjei? Da, taj ovjek koji je prisvojio odgovornost za ozbiljnu revoluciju, on bi to mogao, unato svom ilegalnom prepadu , kad bi bio veoma nadaren i veoma estit. Ali mo e li on to biti? Vrtimo se 240 tu u zaaranome krugu. Ljudi podnose neizbje nost svoga roenja, svoje naobrazbe i svo ga okru enja, a i sam Napoleon nakon stoje to ukrotio snagom svoje osobnosti, post ao je igraka i rtva te neumoljive sudbine skorojevia, najgore od svih! 241 Bilje ka o autorici Francuska spisateljica George Sand (1804-1876), pravim imenom Aurore Dupin, baru nica Dudevant, dugo je na alost bila poznatija po svojim ljubavnim pustolovinama i slobodnom nainu ivota kojim je sabla njavala svoje suvremenike nego po bogatom knj i evnom opusu s nekoliko razliitih stilskih i anrovskih odrednica (romantini romani, romani socijalistikog ili mistikog nadahnua, romani iz seoskog ivota, autobiografski zapisi). Nakon estokih i nimalo laskavih napada i prigovora, posebno svojih suvr emenika, Sandova je u XX. stoljeu ustoliena u klasika francuske knji evnosti, a na t aj su se nain obistinile proroanske rijei Victora Hugoa koji je na njezinu pokopu r ekao: "Oplakujem pokojnicu i pozdravljam besmrtnicu." Bila je jedna od rijetkih e na koja je ivjela od svoga pera, nosila hlae, redengot, kratku kosu, pu ila cigare i nije se bojala javno iznositi svoje mi ljenje, zbog ega je bila estoko napadana, al i to nije umanjilo njezine enske dra i, ako je suditi prema listi mu karaca koji su n a ovaj ili onaj nain bili s njom povezani: ljubili su je Sainte-Beuve, Mrime, Musse t, Chopin...; prijatelji su joj bili Delacroixa, Liszt, Balzac, Flaubert... I ka d je hvaljena (Dumas, Taine, Maurois, Alain), i kad je osporavana (Baudelaire, M

aupassant, France...), George Sand ne ostavlja nikoga ravnodu nim. S jednakim arom bi243 la je pari ka buntovnica, i dobra gospa od Nohanta, a i kao spisateljica uspjela j e sjediniti suprotnosti, mane pretvoriti u vrline, jer premda nije dobro vladala jezikom, imala je stila, dr i Balzac. Zbog svega toga nametnula se logina zamisao da autoricu pustimo progovoriti osobn o. Ali izbor iz autobiografske proze George Sand nije lako sastaviti, jer uz ops e no djelo Pria o mome ivotu, postoji i bogata prepiska, dnevniki zapisi, putopisi, n ovinski lanci... Vjerujemo ipak da e itatelj dobiti vjerodostojan uvid u lik i nain pisanja/promi ljanja te zanimljive umjetnice i nesvakida nje ene. ZIMSKA PRIA (NUIT D'HIVER) objavljena je u asopisu Le temps 27. listopada 1875. Op isuje simpatinu zgodu karnevalske noi 1827. ili 1828. u kojoj posebno do izra aja do lazi autoriina sklonost preru avanju, a reenica "Ne, nisam to ja, to je netko drugi" prethodi Rimbaudovoj i Proustovoj zaokupljenosti drugim, pi evim, ja. INTIMNI DNEVNIK (JOURNAL INTIME) iz 1834. objavljen je posthumno tek 1926. na te melju kopije izvornika koji se izgubio, ili ga je, nagaa se, spisateljica sama un i tila. Izvornost mu meutim nije upitna, tovi e stilski je savr eno ujednaen s autoriinom prepiskom iz istoga razdoblja. Dnevnik je to o velikoj boli poslije kraha ljubav ne veze s pjesnikom Alfredom de Mussetom koju svi romantiari svijeta znaju napame t, a posebno je proslavila elitni venecijanski hotel Danielli (soba 13). I premd a u tom dnevniku suze teku u potocima, a srce krvari obilno, mnoge vrue rijei, pre ma mi ljenju pisca Jeana l'Ormessona, zauzimaju posebno mjesto "u srcima onih koji se vole i koji - a to je isto - vole knji evnost." SVAKIDA NJI RAZGOVORI (ENTRETIENS JOURNALIERS) su dnevniki zapisi iz razdoblja 1837 -1841. i donose niz zanimljivih, esto i duhovitih, zapa anja o ivotu i ljudima u pos ve drukijem stilu od uzavrelog Intimnog dnevnika. Srce se sti244 alo, a proradio je analitiki duh nemirna, ali trezvena uma. Autorica, koja je mnog e svoje lanke pisala u mu kome rodu, tu praksu u ovim zapisima ne provodi u potpuno sti. Tekst je objavljen 1926, ali rukopis nije sauvan. ZIMA NA MAJORCI (UN HIVER A MAJORQUE) objavljena je u asopisu Revue des Deux Mond es u dva dijela 15. sijenja i 15. veljae 1841. pod naslovom "Zima na jugu Europe", a godinu dana poslije kod nakladnika Hippolyte Souveraina pod konanim naslovom. Premda je na Majorci boravila zimi 1838/39, Sandova se nije odmah latila reporta e koju je urednik od nje tra io, vjerojatno iz elje da smiri svoje veliko nezadovolj stvo i razoaranje tim boravkom na koji se odluila zbog zdravstvenih problema svoga sina Mauricea i tada njeg pratitelja, skladatelja Chopina. U jednom pismu je zabi lje ila: "Jo jedan mjesec i umrli bismo u Majorci Chopin i ja, on od melankolije i odvratnosti, ja od bijesa i zgra anja. Pogodili su me u najosjetljivije mjesto na srcu, pred mojim su oima izboli bolesno bie, nikada im neu oprostiti, i ako budem o njima pisala, bit e to s mnogo ui."Chopinove Kapi ki e nastale u kartuzijanskom samo stanu u Valldemosi najbolje doaravaju tu melankoliju, a pisanje s odmakom uvelike je ubla ilo spisa-teljiinu gorinu koja svoje dojmove upotpunjava citatima iz drugih putopisnih zapisa, posebice kada je rije o povijesnim znamenitostima. Chopin se vrlo diskretno pojavljuje u reporta i pa sve one koje zanimaju detalji vezani uz iv ot i rad velikog skladatelja upuujemo na djelo Putovanje George Sand i Frdrica Chop ina na Majorku^ koje objedinjuje prepisku, izvatke iz sjeanja i si. DNEVNIK IZ STUDENOG I PROSINCA 1851. (JOURNAL DE NOVEMBRE-DCEMBRE 1851) objavljen je 1904. u asopisu Revue de Paris pod naslovom "Dr avni udar u Parizu". Upoznajemo tu dane nemira i zbrke kada George Sand napu ta s keri 1 Marcel Godeau, Le Voyage a Majorque de George Sand et Frdric Chopin, Nouvelles di tions Debresse, Paris, 1959 [op.prev.). 245 Solange opasan i nesiguran Pariz i odlazi na svoje imanje u Nohantu. Sandova je tu ve baka, a njezino pero ne uzdi e od ljubavi, ne filozofira o ivotu, nego se krit iki osvre na politiki trenutak koji je prethodio Drugom carstvu s Napoleonom III. M eutim, te burne dogaaje nije zapisivala iz dana u dan, nego ih je prema sjeanju zab ilje ila poslije 25. sijenja 1852. Prijevod je raen prema izvorniku: George Sand, Oeuvres autobiographiques, Il (Tex

te tabli, prsent et annot par Georges Lubin), Gallimard, Paris, 1971. Napominjemo da smo iznimno detaljne bilje ke prilagodili na em itatelju, odnosno neke smo skratili, neke izostavili, a neke dodali. Upozoravmo da je promjena roda u skladu s izvornim tekstovima u kojima se nerije tko George Sand izra ava u mu kome rodu, a pod sna nim naletima emocija kad se obraa sv ome ljubljenom u Intimnom dnevniku mijenja i lica (vi/ti). 246 Kazalo Zimska no/5 Intimni dnevnik / 13 Svakida nji razgovori / 31 Zima na Majorci / 73 Dn evnik iz studenog i prosinca 1851./213 Bilje ka o autorici / 24Jy Knji nica Zelina 540019428