Ajvatovica u bošnjačkoj poeziji

Obilje simbola, bogatstvo značenja i raznolikost inspiracije koju nude Ajvaz-dedo i

Ajvatovica, najpoznatije i najposjećenije muslimansko dovište na Balkanu, oduvjek je
nadahnjivalo bosansko-hercegovačke pjesnike. U dobra mira i slobode, pjesnici su posvećivali
stihove nesebičnosti Ajvaz-dede, njegovoj brizi za sugrađane i vodi koja je veselo potekla iz
raspukle stijene. Za vrijeme rata Ajvatovica je inspirirala snagom dove, što je po svijetloj tradiciji
Poslanikovoj, a.s., najjače oružje vjernika.
Premda Ajvaz-dedo spada u vrh bosansko-hercegovačke duhovne elite, on je također bio
pjesnik, što je, mogli bismo kazati karakteristika sufijskih velikana poput Ilhamije, Kajimije,
Hadžimejlića i dr. Njegova jedina sačuvana kasida govori o konkretnom povjesnom događaju
kojem je Ajvaz-dedo svjedočio i u njemu aktivno učestvovao. Ajvaz-dedina kasida glasi:

Ajvaz dedo govori, Sarajevu dohodi,

Nimac Savu prehodi, Banjoj Luci dohodi,
I u Luku uhodi, Konjima krvca do kičice,
Te u Jajce dohodi, A junacima do mišice,
Kostajnicu prohodi, Mart je vada jurjev kavga,
I u Prusac uhodi, Ajvaz dedo govori,
Deset dana ne bude, Bu kaside ko uči,
Njega Ajvaz izgoni, Neka dedi rahmet prouči,
Ajvaz dedo govori,Nek se niko ne muči,
Nimac Bosnu osvoji, Ajvaz dedo govori.

Dr. Hadžijahić navodi dva oprečna stava o datiranju ove kaside. Prema njegovom prvom
mišljenju kasida se odnosi na prodor kralja Matijaša u Bosnu iz 1480. godine. (Grupa Autora,
Bosansko-Hercegovačka književna hrestomatija, I dio, Sarajevo, 1974.) Ipak, sedam godina kasnije
Hadžijahić tvrdi: „Iako se Ajvaz-dede obično vremenski situira u prvo doba islamizacije,
smatramo da se njegovo djelovanje ima datirati u kasnije doba, čak u drugu polovicu XVII
stoljeća. On je moguće i jedan od naših alhamijado pjesnika. O svemu tome bit će raspravljano
u posebnom radu o Ajvaz-dedi i njegovoj pećini.“ (Muhamed Hadžijahić i H.H.S., Pećina u Brateljevićma
kod Kladnja kao kultno mjesto, Glasniku VIS-a u SFRJ, br. 3, 1981. godine, str. 482.)
 Osnovni motiv svih svečanosti povodom Dana Ajvatovice je dova. Kićeni konjanici s
dovom kreću na put ka Pruscu i Ajvatovici. Oni uče dove neprestano sve dok ne stignu na cilj;
jutarnje okupljanje i prozivka mladih bajraktara i učenih imama počinje s dovom; nakon
uzimanja ibreta i prolaska kroz hladnu i tamnu stijenu, simbol snage dove, uči se dova; poslije
obavljanja podne-namaza na proplanku Ajvatovice zajednički hor nekoliko hiljada glasova,
skrušeno, uz podignute dlanove ka nebu, uče dovu. Dove koje su Bošnjaci stoljećima učili hrleći
Ajvatovici duboko su oslikavale okolnosti u kojima su bosansko-hercegovački muslimani, kao
granični narod velikog Osmanskog carstva, živjeli. Ajvatovačke dove, pretočene u ilahije,
ispunjene su molbama Svemogućem da podari Svoju pomoć i pobjedu vojskama vjernika,
gazijama, koji ne žale svoje krvi zarad Allaha i dini islama. U okviru obilježavanja Dana
Ajvatovice 1997. godine Muftijstvo travničko je objavilo zbirku "Ilahije Ajvatovice" u prijevodu
prof. Saliha Trake. Zbirkom su obuhvaćene četiri tematski veoma slične ilahije od kojih u ovom
radu donosimo prvu:
Bismillahi, uslišaj nam, pomozi nam ovaj dan,
Slava nek je samo Tebi, smiluj nam se, ja Muste'an,

Salat-selam Muhammedu, a Ummetu dobro daj,

Nevjernika svakog trena poraženog ostavljaj!
Gospodaru, svakog trena vojsci našoj uspjeh daj!

Robovima Ti se smiluj, daj im dobro, ja Rahim,

A grijehe Ti oprosti, smiluj im se, ja rahim!
Muslimane obveseli, a dušmane prokuni!

Nevjernike svakog časa pobjeđenim ostavljaj,

A islamskoj vojsci, Bože, svakog trena uspjeh daj!

Smiluj nam se, obraduj nas "Fethi karib" ajetom,

a vojsku nam Ti pomozi i obraduj pobjedom!

Podari nam svoju pomoć, pobjedu nam olakšaj,

Molostivi, našu vojsku Ti uspjehom ovjenčaj!

Neka vjerni pobjeđuju, u bitkama hajberskim,

Nek se vidi moć islama nad hordama ćafirskim!

Nek se vide, moj Allahu, pravi dosti gorljivi,

Nek nam vojska pobjeđuje, pomozi, Milostivi!

Smiluj se, oprosti grijehe, na sibjane pogledaj,

Što iz srca Tebe slave, Kur'an uče, pogledaj!
 Smiluj se, pogledaj nas, rad pomoći svi plaćemo,
Islamsku pomozi vojsku, to od Tebe išćemo!

Zarad dova uslišanih, pomozi, ej, Padišah,

Zarad Tvojih vijesnika i evlija, ej, Allah!

Zarad nura Miljenika čista zata, Padišah,

Našoj vojsci uspjeh daruj, ja Rahimu, ja Allaha!

Cijeli Ummet Muhammedov radostan neka živi,

Pobjedu islama vojsci Tvojoj podari, Milostivi!

"Allah pomoć nama šalje, a i skoru pobjedu,

Obveseli sve mu'mine!" Salavat Muhammedu!

Stalna budnost na zapadnim granicama islamskog svijeta i Osmanske carevine učinila je

od Bošnjaka iskusne i cijenjene ratnike, čvrsto oslonjene na Allaha i Njegovu svemoć. Svake
godine u Danima Ajvatovice Bošnjaci u muslimanskoj nošnji na kićenim konjima sa zelenim
bajracima evociraju sjećanje na slavne dane naše prošlosti. Ipak, daleko smo od toga da možemo
kazati da smo osigurali svoju budućnost i budućnost naših potomaka. Stoga Ajvatovica ostaje
trajna inspiracija kako za prošle tako i za buduće mudžahide. Tokom nedavne agresije na Bosnu i
Hercegovinu agresor je došao blizu Ajvatovice, ali je nije osvojio i pokorio. Pod okriljem noći za
vrijeme teških ratnih godina borci Armije Bosne i Hercegovine išli su na Ajvatovicu i učili dove
moleći Allaha isto ono što su molili njihovi prece stoljećima ranije:
Nevjernike svakog časa pobjeđenim ostavljaj,
A islamskoj vojsci, Bože, svakog trena uspjeh daj!
Tih ratnih godina nastala je pjesma koja se s usana na usne, sa srca na srce pronosila
borbenim položajima:
Puče stijena i poteče voda,
Ajvatovica naša je sloboda!

Uz ilahije i kaside etičkog karaktera dobro djelo Ajvaz-dede ovjekovječeno je i kroz

sevdalinku, gradsku narodnu pjesmu Bošnjaka. Inspirisan snagom Ajvaz-dedine vjere i dobrotom
njegovog djela dr. Hašim Muharemović, jedan od najboljih balkanskih sazlija i poznavalaca
sevdalinke, ispjevao sljedeću pjesmu:
Allah, Allah, Hak Allah, La ilahe illallah,

Sunce nebo popilo, hasbi dunja popilo,

 Žedno čedo plakalo, kapi vode iskalo,
Ajvaz-dedo klanjao, Dragog Boga molio!

Studen kamen stajao, u nebo se penjao,

sve izvore pokrio, od svijeta sklonio,
Ajvaz-dedo klanjao, od Allaha molio!

Četrdeset namaza, Bož'ju milost pokaza,

Zadnji sabah zaspao, u snu čudo vidio:
Da se nebo otvori, da se gora prelomi!

A bijela ovna dva, silan kamen razbila,

od golema udara, drhtala je planina,
Nur od neba poleće, bistra voda poteče!

Kad se Dedo prenuo, bistar potok vidio,

Nebu ruke digao, Dragog Boga slavio,
Allah, Allah, ja Allah, La ilahe illallah!

Ajvaz-dedo i Ajvatovica neprestano inspirišu nježne pjesničke duše. Poput svojih

prethodnika i savremeni se pjesnici nadahnjuju bezvremenskim simbolima što ih pruža
Ajvatovica. Jedan od njih svakako je akademski slikar i pjesnik, Ismet Ramljak, koji je
Ajavtovicu slikao i o njoj iz duše stihove skladao. Ovaj kratki pregled Ajvatovice u bošnjačkoj
poeziji završit ćemo njegovom pjesmom posvećenomAjvaz-dedi.

AJVATOVICA
(Časnom Ajvaz Dedi)

Žeđ ummeta svog,

Stada, njiva, bašča,
Milost dao Bog,
Sad su Hodočašća.

Ajvaz Dedo molio:

Nježno, mudro, prosto,
Bog je vodu dolio,
I još draži posto.

Gusta žeđa morila

Gorčinom sve duše,
Stijena se rastvorila,
Da prestanu suše.

Stijena se razlomila
 U dvije, baš iste,
Voda se udomila
U domove čiste.

Poklon je najveći
Allahovom ummetu,
Što voda će teći
Po Srtu i Gečetu.

Po Brdu i Musali,
Varoši i Rici,
Abdest uljepšali
Srebreni ibrici.

Voda zažubori,
I sanak se dosni,
Dova se zaori
Po evropskoj Bosni.

U skladu s ajvatovačkim duhom i tradicijom, molimo Allaha da muslimane širom svijeta

sačuva od ratnih iskušenja, a onima koji su potlačeni da podari Svoju neizmjernu pomoć i
pobjedu.

Elvir Duranović