)

STUDIJE, RASPRAVE, ESEJI - OBLJETNICE

Kristina TRKALJ DESPOT

SREDNJOVJEKOVNA ARS MEMORIA IIMUN KLIMANTOVI

Prouavajui tri srednjovjekovna zbornika pisana rakom fra imuna Klimantovia, treoredca iz Zadra, koji je ivio i djelovao na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, namee se ideja o tome da zbornici nisu prepisivani jedan iz drugoga, nego daje njihov sadraj, barem kada je rije o pjesnikim sastavima koji su zapisani u sva tri zbornika, Klimantovi zapisivao sluei se pritom vlastitim, oito vrsnim, umijeem pamenja.

Nihil potest homo intelligere sine phantasmate. Toma Akvinski

1. Uvod
Na temelju dosadanjih istraivanja pisanih tragova srednjovjekovne hrvatske knjievnosti ne moe se ne zamijetiti da su sauvani tragovi ne samo pisani nego i prepisani ili prepisivani, a nerijetko se na temelju poznatih zapisa mogu pretpostaviti nepoznati, jo stariji predloci. Ta je injenica, dakako, odavno poznata i dobro utemeljena i na povijesnim i na filolokim istraivanjima. Opravdano je stoga istraiva srednjovjekovnoga teksta uzimajui u ruke kakav srednjovjekovni zbornik vizualizirao njegovo nastajanje u nekom od srednjovjekovnih skriptorija, marom redovnika koji "zamagljuje vid, krivi lea i pritie rebra" 1 tekim pisarskim radom u vrstoj vjeri da e tako zasluiti ivot vjeni. No, kako je istraivaka pozornost bila usmjerena srednjovjekovnom umijeu prepisivanja, zanemareno je jedno umijee (u aristotelijanskom smislu), koje je u srednjem vijeku imalo iznimno vanu ulogu - umijee pamenja (ars memoria ili ars memorativa).
1 Bartoli Leangeli (1997), prema Srdo-Konestra - Laji (2008:90), navodi ovaj zapis na kolofonu kodeksa iz 12. stoljea: "Ako ne zna pisati, ne smatra to mukom, ali ako eli detaljnu priu o pisanju rei u ti daje (to) teak posao: zamagljuje vid, krivi lea, pritie rebra i trbuh, bole te bubrezi i cijelo tijelo. (...) Kao to je mornaru drago pronai luku na kraju svoga puta, tako je pisara drago dosei posljednji redak."

78

79

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

U srednjem se vijeku pamenje kao umijee poelo povezivati sa stvaranjem, a ne samo s pohranjivanjem. Srednjovjekovna je ars memoria naglaavala inventivnu funkciju pamenja, a pamenje se doista praktino koristilo u stvaranju molitava, meditacija, propovijedi, slika, himana, pjesnikih i proznih knjievnih oblika (Caruthers-Ziolkowsky 2002: 3). Vjebanju toga umijea i savjetima za njegovo usavravanje posveeni su mnogi srednjovjekovni tekstovi, a meu najvanijima i najutjecajnijima na naem prostoru zasigurno su tekstovi Tome Akvinskoga, koji u svojoj Summa Theologiae raspravlja o tom umijeu u Secunda Secundae Partis, u poglavlju Prudentia, a jo detaljnije u komentarima Aristotelova djela De memoria et reminiscentia. U radu e se dati kratak pregled tih i ostalih vanih tekstova, koji su zasigurno imali svojega odjeka i u naem srednjovjekovlju. Srednjovjekovni tekstovi o umijeu pamenja u izvoru imaju Rhetoricu ad Herennium, djelo koje se dugo pripisivalo Ciceronu, koja se jasno zrcali u imaginariju srednjovjekovnoga europskoga umjetnikoga stvaranja, osobito u likovnim umjetnostima, arhitekturi i knjievnosti, to je imalo znatan utjecaj na daljnji razvoj tih umjetnosti u mlaim povijesnim razdobljima, o emu je opirno pisao Yates 1966. u knjizi The Art ofMemory, koja je jo uvijek temelj pristupa toj tematici. Prouavajui opsenu srednjovjekovnu ostavtinu pisanu rukom fra imuna Klimantovia, treoredca iz Zadra, koji je ivio i djelovao na prijelazu iz 15. u 16. stoljee, a osobito supostavljajui njegova tri zbornika (poznata kao Klimantoviev zbornik I., II. i III.), namee se ideja o tome da ti zbornici nisu prepisivani jedan iz drugoga, nego daje njihov sadraj, barem kada je rije o pjesnikim sastayima koji su zapisani u svima trima zbornicima, Klimantovi zapisivao sluei se pritom vlastitim, oito vrsnim, umijeem pamenja. U radu e se stoga iznijeti razlike meu zapisima istih pjesama u trima Klimantovievim zbornicima, iz kojih e biti razvidno da razlike meu njima nisu tipine prepisivake. Ujedno emo pokuati i rekonstruirati pojedine mnemotehnike kojima se Klimantovi sluio pri upamivanju.

Bibliografija o teoriji i praksi umijea pamenja kroz povijest vrlo je bogata. Ovdje emo izdvojiti samo temeljne jedinice, usmjerene na srednjovjekovnu ars memoriju. Temeljnim se prirunikom, kad je rije o toj problematici, jo uvijek smatra knjiga Francesa Yatesa: The Art of Memory (1966), koja istrauje irenje i modificiranje antike mnemotehnike tijekom povijesti, izloene u priruniku Rhetorica ad Herennium, a srednjovjekovnim se umijeem pamenja bavi vrlo detaljno u dvama poglavljima: The art of memory in the Middle Ages i Medieval memory and the formation ofimagery. Kad je rije o istraivanju ars memorije u srednjem vijeku, nezaobilazna su istraivanja Mary Caruthers, u knjizi The Book of Memory: A Study of Memory in Medieval Culture (1990), koja rasvjetljava vanost memorije i memoriranja u srednjovjekovnim kulturama, osobito u kasnom srednjem vijeku te osobito u knjizi The Medieval Craft of Memory. An Anthology of Texts and Pictures (2002), u kojoj su objavljeni najvaniji srednjovjekovni tekstovi o umijeu pamenja, npr. The Three Best Memory Aids for Learning History (Hugh of St. Victor), A Little Book About Constructing Noah's Ark (Hugh of St. Victor), On Memory (Boncompagno da Signa), Commentary on Aristotle, On Memory and Recollection (Albertus Magnus), Commentary on Aristotle, On Memory and Recollection (Thomas Aquinas), The Art ofMemory (Jacobus Publicius) itd. Ista je autorica napisala i studiju The Craft of Thought: Meditation, Rhetoric, and the Making oflmages (1998) o tehnikama mentalne vizualizacije i retorike u monastikim meditacijama u 12. stoljeu. Detaljno istraivanje srednjovjekovnih filozofskih uenja o umijeu pamenja, i to osobito skolastikih, prezentirano je u knjizi Janet Coleman Ancient and Medieval Memories: Studies in the Reconstruction of the Past (1992). Iako objavljena jo 1936., knjiga Helge Hajdu Das mnemotechnische Schrifttum des Mittelalters jo je uvijek vrlo vrijedan prikaz srednjovjekovnih memorijskih vjetina. Ovdje emo dati kratak pregled rezultata tih dosadanjih istraivanja. U 5. je stoljeu Martianus Capella napisao De nuptiis Philologiae et Mercurii, djelo kojim je u srednji vijek prenio osnove antikoga obrazovnoga sustava zasnovanoga na triviumu (gramatika, retorika, dijalektika) i quadriviumu (aritmetika, geometrija, glazba i astronomija). Razmatrajui redom pet dijelova retorike, u etvrtom dijelu govori o memoriji kao o prirodnu daru, koji se bez sumnje moe usavriti umijeem zasnovanim na tek nekoliko osnovnih pravila, ali mnogo vjeba-

2. Ars memoria u srednjem vijeku

What were the things which the pious Middle Ages wished chiefly to remeber? Surely they were the things belonging to salvation or damnation, the articles of the faith, the roads to heaven through virtues and to hell through vices. (F. Yates)

80

81

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

nja. 2 Upute koje daje Capella vrlo su saete u odnosu na Opise u prirunicima Rhetorica ad Herennium ili u Ciceronovoj De inventione, te je oito da Capella samo aludira na opirnije i detaljnije upute o vjebanju umijea pamenja u poznatim antikim prirunicima. Srednjovjekovna Ars memoria poiva gotovo u cijelosti na odjeljku o memoriji u Ad Herennium3, ali usmjerena je na fiksiranje kompleksne srednjovjekovne didaktike misli u memoriju. U srednjem je vijeku najvanije bilo upamtiti sve putove do raja preko krjeposti i vrlina, te putove do pakla kroz grijehe i mane (Yates 1966: 55). Iz razdoblja od 12. do 14. stoljea sauvano je neuobiajeno mnogo rukopisnih primjeraka teksta koji objedinjuje Ciceronov prirunik De inventione (esto pod nazivom "Prva" ili "Stara retorika") i Ad Herennium (kao "Druga" ili "Nova retorika"), a koji se onda u cijelosti redovito atribuiraju "Tulliusu", i svjedoe o tom razdoblju kao o vrhuncu zanimanja za ars memoriju. Najpoznatije skolastike rasprave o umijeu pamenja, Alberta Velikoga (Albertusa Magnusa) i njegova uenika, Tome Akvinskoga, naslanjaju se velikim dijelom na "Drugu retoriku", dakle na Ad Herennium, i referiraju na nju kao na "Drugu Tulijevu retoriku". Vana transformacija koja se dogodila s umijeem pamenja u srednjem vijeku jest ta da u skolastikim raspravama memoria vie nije dio retorike, nego etike 4 , te i Albert i Toma raspravljaju o njoj kao o sastavnici jedne od etiriju kardinalnih krjeposti (Prudentia) te je stoga oito da srednjovjekovno umijee pamenja ne moemo nazvati naprosto mnemotehnikom (Isto, str. 57).
2 Nadalje, Capella navodi priu o Simonidu, pjesniku i filozofu (kojom su se rado koristili mnogi antiki i srednjovjekovni teoretiari umijea pamenja) koji je prisustvovao sveanoj veeri u velikoj dvorani. Dvorana se iznenada sruila, i poginuli su svi osim Simonida. Rodbina poginulih nije mogla razaznati tijela, te je Simonid zahvaljujui svojem izvrsnu pamenju rekonstruirao tono mjesta na kojima su unesreeni sjedili i njihova imena. Iz toga je iskustva nauio da je pri memoriranju najvaniji red kojim se species rerum pohranjuju in locis illustribus. Capella navodi i jo nekoliko praktinih savjeta za usavravanje ars memorije, koje e njegovati i s jednakim uvjerenjem promovirati srednjovjekovni intelektualci: dijeljenje materijala koji se eli pohraniti u memoriju na manje dijelove, obiljeavanje pojedinih od tih manjih dijelova (dodjeljivanje notae), 'meditiranje' nad materijalom uz aputanje sadraja (nikako izgovarati glasno), i to najbolje nou kada se panja ne rasipa. (Yates 1966: 51). 3 Kvintilijanov prirunik Institutio oratoria i Ciceronov De oratore nisu bili opepoznati do renesanse. 4 Takav je pristup zaet u ranosrednjovjekovnim preskolastikim raspravama, npr. u djelu Rhetorica Novissima Boncompagna da Signe, iz kojega je odjeljak On Memory objavljen u prijevodu na engleski jezik s kratkim uvodnim tekstom u Caruthers-Ziolkowsky 2002: 103-118.

U svojoj etikoj raspravi De bono, ija poglavlja ine etiri kardinalne krjeposti (Fortitudo, Temperantia, Justitia, Prudentia), Albert Veliki naslanja se na ranije autoritete, citirajui i Cicerona i Aristotela i Sveto pismo, pokuavajui ih ujediniti i povezati. Citirajui "Prvu Tulijevu retoriku" kae da Prudentiu ine: memoria, intelligentia i providentia te raspravlja opirno i pojedinano o svakome od tih dijelova. U raspravi u prvom articulusu ponajprije otklanja mogue prigovore za ukljuivanje pamenja u razboritost, razlikujui memoriju i reminiscentiju (slijedei Aristotela); u drugom dijelu komentira, kritizira i uvijek na kraju otklanja kritike i potvruje sva pravila za usavravanje ars memorandi iz "Druge Tulijeve retorike". Bio je duboko uvjeren daje lokacijski model memorije presudan u procesu miljenja. 5 Druga vana rasprava o toj tematici istoga autora jesu njegovi komentari Aristotelova djela De memoria et reminiscentia.6 Uenik Alberta Velikoga, Toma Akvinski, takoer u svojoj Summa Theologiae raspravlja o memoriji kao o dijelu krjeposti razboritosti, te je takoer napisao i komentar Aristotelove De memoria et reminiscentia. U komentarima Aristotelova djela Akvinski opravdava korisnost slika (phantasmata) pri vjebanju pamenja, naglaavajui nemogunost spoznavanja bez imaginativnosti (slika), ponavljajui esto reenicu: Nihil potest homo intelligere sine phantasmate.1 Nadalje raspravlja o dvjema okosnicama Aristotelove teorije reminiscencije: udruivanju i redu (Yates 1966: 70-75). U Summi (Secunda Secundae partis), raspravljajui o kijeposti razboritosti (Prudentia), navodi osam njezinih sastavnica (nasljedujui ne samo spomenutu Ciceronovu triparticiju kao Albert Veliki nego jo i Macrobiusa i Aristotela): memoria, ratio, intellectus, docilitas, solertia, providentia, circumspectio, cautio. Kao i Albert Veliki u De bono, i Akvinski raspravlja o razlozima za i protiv uvrtavanja memorije u prudentiju, ali na drukijim temeljima. 8 Slijede-

5 Usp. Caruthers (1990: 277): "The scholastic philosopher and Dominican friar Albertus Magnus retained a conviction that a locational model of memory was essential for purposes of thinking. 'Place,' Albertus says, is 'something the soul itself makes for Iaying up images'." 6 Ta je rasprava u prijevodu na engleski jezik s kratkim uvodnim tekstom objavljena u Caruthers-Ziolkowsky 2002: 118-153. 7 Tekst objavljen u prijevodu na engleski jezik s kratkim uvodnim tekstom u Caruthers-Ziolkowsky 2002: 118-153. 8 Akvinski navodi tri razloga za uvrtavanje memorije u Razboritost: "(1) Prudence applies universal knowledge to particulars, which are derived from sense. Therefore much belonging to the sensitive part belongs to Prudence, and this includes memory.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

i Cicerona i Aristotela Akvinski ne sumnja u to da je memorija prirodan dar, ali ni u to da se ona moe zanatski usavravati i 'doraivati', te slijedei autoritete navodi etiri pravila za dobro pamenje (ukratko: 1. imaginacija - povezivanje onoga to se eli upamtiti s neobinim i ouujuim slikama koje se lako pamte, na temelju tjelesne slinosti; 2. red - povezivanje pojmova koji se ele upamtiti u ureen skup, tako da se s jednog upamenog pojma lako moe doi do drugoga; 3. predanost "afektivno prianjanje" uz ono to se eli upamtiti; 4. meditacija9). Prema Francisu Yatesu (1966: 77) u srednjem se vijeku dogodila transformacija klasinoga umijea pamenja iz praktinoga, retorikoga umijea u etiko, didaktiko, pa i religijsko umijee. Naime, srednjovjekovni itatelj prirunika Ad Herennium nije imao pri ruci druge klasine tekstove o ars memoriji, a ni umijee govornitva nije se vie prakticiralo u antikim razmjerima. Pravila za usavravanje umijea pamenja skolastiari nisu povezivali sa ivom govornikom praksom, nego s etikim Tulijevim uenjem u "Prvoj retorici". No, svakako je postignue uenih dominikanaca, kojih su Albert Veliki i Toma Akvinski najistaknutiji predstavnici, to to su aristotelijansko uenje utkali u Crkvu. I upravo je Toma Akvinski "pretvorio Aristotela iz potencijalnoga neprijatelja u saveznika Crkve", i to tako to je aristotelijansku etiku inkorporirao u postojei sustav krjeposti i mana (Isto, str. 78). Osim navedenoga, zasluga je skolastike transformacije umijea pamenja to je naglaavala i poticala formiranje neobinoga imaginarija, povezivanje apstraktnih intelligibilia s neobinim, udovinim, a time i lako pamtljivim kreaturama - to objanjava srednjovjekovnu sklonost grotesknom i idiosinkratinom u svim umjetnikim oblicima. Formiranje srednjovjekovnoga imaginarija povezano je, dakle, upravo s umijeem pamenja, koje je razvoj imaginacije dralo gotovo dunou. Yates (1966: 104) stoga dri da su neobine figure koje nalazimo u rukopisima toga doba, ali i ostalim formama srednjovjekovne umjetnosti dokaz da su se u srednjem vijeku slijedila klasina pravila u formiranju pamtljivih slika, te d a j e bujan rast imaginarija u 13. i 14. stoljeu povezan sa skolastikim oivljavanjem zanimanja za memoriju, a srednjo-

vjekovna ars memoria prenijela je u stoljea koja su uslijedila mnemotehniku sa snanim biljegom kranske etike i didaktike. Sheme koje su inile srednjovjekovni imaginarij varirale su od arhitektske strukture imaginarne zgrade, Noine Arke, estokriloga Serafima, raznih dijagrama, redova sjedala u amfiteatru, karte svijeta ili, u srednjovjekovlju vrlo esto, biblijskih struktura, imaginarnih udesnih bia i vrtova, osobito onoga iz Pjesme nad Pjesmama. Dakle, idealno srednjovjekovno obrazovanje ukljuivalo je usvajanje mnogih biblijskih i klasinih tekstova, kojima se ujedno usvajao i irok repertoar slikovnih shema s pomou kojih se znanje dalje izgraivalo memoriranjem (Caruthers-Ziolkowsky 2002: 5-6). Zakljuno moemo rei da se i u antici, a u srednjem vijeku osobito, mislilo i vjerovalo kako se sjeanja pohranjuju u snanim slikama, i da umijee pamenja izravno ovisi o sposobnosti due da kreira takve slike. Slike moraju biti pamtljive, a pamtljivo je samo ono to je distinktivno. Vano je takoer jo jedanput naglasiti kako su formalne mnemotehnike, uspostavljene u antikoj retorici, preivjele u srednjem vijeku i u teoriji i u praksi i kako je vjebanje umijea pamenja imalo iznimno vanu ulogu u svim aspektima obrazovanja, a osobito u produciranju i recepciji tekstova (Caruthers-Ziolkowski 2002: 17).

3. Ja, nedostojni fratar, fra imun, (...) Zadranin z Lukorana

U uvodu smo spomenuli kako u naim medievistikim istraivanjima vanost ars memorije za filozofiju, etiku i umjetnost toga razdoblja nije bila dostatno prepoznata. U ovom emo radu, imajui na umu smjer u kojem se klasina ars memoria transformirala u srednjem vijeku posredstvom skolastike misli, rasvijetliti pisanu ostavtinu fra imuna Klimantovia, franjevca treoredca, zabiljeena u povijest hrvatske pisane kulture po neuobiajenom pisarskom maru (poznato je ak pet njegovih glagoljinih rukopisa) 10 . Klimantovi je roen oko 1460. u Lukoranu na Ugljanu, a umro je nakon 1540. (vjerojatno 1544.) u Gla-

(2) As Prudence is both a natural aptitude but increased by exercise so also is memory. 'For Tullius (and another authority) says in his Rhetoric that memory is not only perfected from nature, but also has much of art and industry.' (3) Prudence Uses experience of the past in providing for the future. Therefore memory is a part of Prudence. 9 Yates (1966: 55) opirnije komentira i raspravlja o svakom od etiriju pravila, objanjavajui im znaenje i izvor.

10 Osim triju zbornika, koji su u ovom radu predmet naega zanimanja, Klimantovieve su i Konstitucije ili Indulgencije, dijelom prevedene, a dijelom izvorno sastavljene franjevake regule, a peti je rukopis molba iz 1540. tadanjem mletakom dudu za osloboenje Samostana na Glavotoku od plaanja daa (v. Srdo-Konestra Laji, 2008: 80). U gotovo svima njima ostavio je svoj potpis, dataciju i podatke o svojem porijeklu te vremenu, mjestu, naravi i razlozima zapisivanja itd.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

votoku na Krku. 11 Takva je pisarska plodnost za srednjovjekovne prilike neuobiajena, te se djelo (i lik ovjekovjeen u djelu) imuna Klimantovia doista izdvaja iz ostalih onodobnih likova i djela. Dakako, vaan je razlog za to izdvajanje sama koliina batinjenoga materijala ispisanoga jednom jedinom - njegovom rukom, to je neobino ako imamo na umu da je srednjovjekovne zbornike gotovo u pravilu ispisivalo vie ruku. No imun Klimantovi nemalu je istraivaku pozornost priskrbio velikim brojem autoreferencijalnih zapisa u svojim rukopisima, to je navelo njegove prve istraivae da ga proglase piscem glagoljaem, pjesnikom, hrvatskim glagoljskim knjievnikom itd. (Mileti 1910: 201, Kukuljevi Sakcinski 1855: 578, Strohal 1911: 711). Novija su istraivanja pokazala, a drimo da je doista tako, na temelju mnogobrojnih (esto i starijih) zapisa velikoga broja navodno Klimantovievih pjesama u mnogim drugim srednjovjekovnim zbornicima i pjesmaricama, da je on ipak (kad je o pjesnikom korpusu rije) prepisiva ili, kako e se ovdje pokuati dokazati - zapisiva otprije poznatih i iroko rasprostranjenih srednjovjekovnih nabonih pjesama, koje su najee i puke. 3 . 1 . 0 zbornicima imuna Klimantovia Najopseniji i najstariji zbornik poznat je u literaturi kao Klimantoviev zbornik I. (ee i samo kao Klimantoviev ritual; nadalje u tekstu Klim 1). Taj zbornik sadrava 235 listova i pisan je u razdoblju od 1501. do 1512. (prema Klimantovievim biljekama). Taj je najstariji zbornik ujedno i jedini koji je u cijelosti sauvan; nema znakova da su pojedini njegovi dijelovi izgubljeni. anrovski je, pa i sadrajno, raznolik te sadrava ritualne tekstove, regule, historijsku prozu, biljeke i komentare i pjesnike tvorevine, 12 koje su predmet naega zanimanja, i

to Pla Gospoje i osmerake ekvencije mrtvih13 te Sudac gnjevan hoe priti unutar Mise za mrtvih. Drugi zbornik (Klimantoviev zbornik II.; nadalje u tekstu Klim 2) 1 4 sauvan je u manjem opsegu od prvoga (sadrava 72 pergamentska lista), a prema Klimantovievoj biljeci na str. 71b zavren je 1514. u Glavotoku na Krku. 15 Taj zbornik sadrava sve pjesnike sastave koji se nalaze u Klim 1 osim ekvencije mrtvih16 te jo i odlomak Muke Isuhrstove. Trei zbornik {Klimantoviev zbornik III.; nadalje u tekstu Klim 3) potjee iz 1509. godine; stariji je, dakle, od drugoga. 17 U tome malenom zborniku (sauvana su samo 33 pergamentska lista) prevladava prozna forma, a zapisane su samo dvije pjesme, obje eshatoloke tematike: Nu posluaj, Boji pue i Draga bratja i sestrice. Prvotno su sva tri Klimantovieva zbornika bila dijelom tzv. Berieve zbirke glagoljskih rukopisa, ali je zbog ondanje nemogunosti JAZU da otkupi cijelu zbirku, dio zbirke zavrio u Petrogradu (Klimantoviev zbornik II. i III.), a Klimantoviev zbornik I. nakon talijanske okupacije Zadra, u kojem se dotad uvao u Samostanu Male brae, prebaen je u Zagreb, u franjevaki Samostan svetoga Ksavera, gdje se i danas nalazi. Preostala dva zbornika uvaju se i danas u Ruskoj nacionalnoj knjinici u Petrogradu (sign. B 1 i B 2).
13 Taj se stihovani dio zbornikoga korpusa izdvaja od uglavnom proznoga ostatka (s iznimkom Psalama pokornih pisanih biblijskim stihom, i osmerake pjesme Sudac gnevan hoet priti uvrtene u dio Mise za mrtvih). 14 Mileti 1955: 100: "Format 14.6 x 9.5. Rukopis stradao od dima, vatre i duge upotrebe. Prva tri lista tako su krnja te se sauvalo vrlo malo teksta. Listovi 4. do 21. oteeni u sredini i sa desne strane, jer je pergamena pregorjela. Rukopis se jamano nalazio na 'napi' vie ognjita. (...) poznija biljeka kazuje, kako istaknusmo, da je ovaj rukopis bio negda vlasnitvo upne crkve u selu Sali. Odavle dospije u neku kuu, gdje ga nae neki ak Saljanin i predade Beriu." 15 Biljeka glasi: .f.g.'i. (1514.) na 12. dan sektembra svrih te kniice v Molstiri pri svetoj Mariji na Glavi Otoka krkoga ja, nedostojni fratar, fra imun tretoga reda, zvanih od pokore blaenoga Franiska reda, Zadranin z Likorana, sin Jurija Klimantovia, komu je zemla mati, grisi bogatastvo... 16 U tom zborniku nema Mise za mrtvih, pa u njem nema sauvana zapisa pjesme Sudac gnevan hoet priti, jer je rukopis na kraju krnj i prekida se ba na str. 72b, gdje je poetak Oficija mrtvih. 17 Iako u ovom zborniku Klimantovi nije ostavio biljeku sa svojim imenom, Beri je (1881: 164) utvrdio da ga je nesumnjivo pisao Klimantovi ("po visini i irini strana, po prigovoru i po drugom dijelu biljeke, koji se slae s krajem ljetopisa zadnjega lista obrednika 1514."). Datacija je zbornika nedvojbena, kako je utvrdio ve i Beri, prema vrlo zanimljivu zapisu na str. 33a koji poinje: Ova pisana bie tekuih let B(o)jih 1509. na 17. dektebra...

11 Podaci o ivotu i radu imuna Klimantovia velikim su dijelom rekonstruirani upravo iz zapisa koje je sam o sebi ostavio u biljekama u svojim zbornicima. Detaljnije o tome "tko je imun Klimantovi" u Srdo-Konestra - Laji, 2008: 77-79. 12 Pokuaja popisivanja i usustavljivanja grae zapisane u tom zborniku, a istodobno i slijeenja Klimantovieva rasporeda, bio je nemalen broj, od Strohala (1915: 4751) i Beria (1881: 161), koji su (samo) popisali jedinice slijedom njihova pojavljivanja u zborniku, do pokuaja sistematizacije grae, npr. podjele P. Runje (2001: 165), preuzete od B. Rimca, na molitveni, pouni i Ijetopisni dio, ili najnovije, detaljnije podjele (Srdo-Konestra - Laji 2008: 84) na devet skupina (ritualni tekstovi, regule, Gospin pla, pjesme, psalmi, fabule, historijska proza, historiografske biljeke i komentari).

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Svi zbornici pisani Klimantovievom rukom ispisani su lijepim i itkim glagoljinim poluustavnim pismom. Naslovni zapisi i inicijali u zborniku su ispisani crvenom bojom, a tekstovi crnilom. Svaki stih pisan je u novom retku, a tokom je obiljeena i granica polustiha i stiha. Poetno slovo svakoga distiha ukraeno je crvenom bojom. Na mjestu negdanjega fonema /e/ katkad stoji grafem <e>, uz ee potvrde za ikavske i ekavske reflekse toga fonema. Grafem <e> katkad stoji i na mjestu /e/ nejatovskoga podrijetla (npr. ekvencija, rei). U ovome e radu predmetom istraivanja biti pjesme 18 koje su zapisane u najmanje dvama zbornicima, i to redom: 1. Vidila sam udo velo (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 2. Zdravo, sveto Boje tilo (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 3. Plaimo srcem i oima (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 4. Bratja, brata sprovodimo (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 5. Tu mislimo, bratja a smo (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 6. Planu pesan, bratja, vspojmo (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 7. Nu pomisli, o lovie (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 8. Bratja, v mladost ne ufajte (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 9. Nu posluaj, Boji pue (zapisana u Klim 1, Klim 2 i Klim 3) 10. Draga bratja i sestrice(zapisana u Klim 1, Klim 2 i Klim 3) 11. O Marija, Boja mati (zapisana u Klim 1 i Klim 2) 12. Marijin pla (zapisan u Klim 1 i Klim 2). Veina je pjesama iz Klimantovievih zbornika zapisana i u mnogim drugim srednjovjekovnim zbornicima, najee i starijima, pa je jasno da za velik dio toga opusa ne moe biti govora o Klimantovievu autorstvu, kako se dralo u najranijim istraivanjima njegove ostavtine (v. npr. Kukuljevi Sakcinski 1855: 578 ili Strohal 1911: 711). Danas se o njemu govori opreznije, kao o prepisivau, zapisivau, redaktoru ili kompilatoru.

4. Klimantovieva ars memoria

Klimantovievi zapisi pjesama razlikuju se od starijih inaica, kada takve postoje, i to dovoljno da se ne moe ni za jednu pjesmu nai izravan predloak s kojega je Klimantovi eventualno "prepisao". No ta injenica nije neobina jer se rijetko nae stariji predloak dovoljno slian da se bez sumnje moe govoriti o izravnu predloku. No i inaice iste pjesme razlikuju se u dvama ili trima Klimantovievim zapisima
18 Pjesme se citiraju i naslovljavaju prema Kapetanovi - MaJi - trkalj Despot 2010.

dovoljno da je jasno da nisu prepisivane iz jednoga zbornika u drugi. Pitanje je dakle je li Klimantovi uope prepisiva (s nekoga predloka) ili je pak zapisiva (pukoga) pjesnikoga blaga, tj. pjesama kojima se esto koristio i koje je, unato opsenosti pojedinih od njih (npr. Plaa Gospoje), memorirao. Srdo-Konestra - Laji (2008: 91), uzimajui u obzir sadraj svih njegovih zbornika, dre da Klimantovi nedvojbeno jest scriptor i compilator, ali i da "se njegova intelektualna nastojanja izdiu iznad puke tehnike sposobnosti, pa skriptor sebi doputa slobodu izbora iz naslijeene tradicije i naknadno osmiljavanje cjelina". Dodali bismo, to su upravo ona intelektualna nastojanja na koja je bila usmjerena srednjovjekovna ars memoria, koja je naglaavala inventivnu funkciju pamenja i obiavala pamenje praktino koristiti u stvaranju imaginarija i kompiliranju srednjovjekovnih knjievnih oblika. Najuoljivija je razlika meu Klimantovievim zapisima istih pjesama u naslovnim zapisima: on, naime, zapisuje jednake pjesme s jednakom namjenom u razliitim zbornicima, i razliito ih 'naslovljava'. U prvom zborniku poetak pjesama eshatoloke tematike i pogrebne namjene oznaen je naslovnim zapisom koji se odnosi na sve zapisane pjesme: Poenut ekvencije od mrtvih. Zatim slijedi zapis: Ova je gredui po mrtvaca, koji najavljuje pjesmu Planu pesan, bratja, vspojmo. U drugom je zborniku uz taj zapis dodana i detaljnija uputa: Poj te lipo vi s teli Gospodne. Uz drugu pjesmu ( Bratja, brata sprovodimo), u prvom zborniku stoji zapis ekvencija na sprovodu, koja je takoer u drugom zborniku detaljnija s obzirom na vrijeme izvedbe: ekvencija na sprovodu nosei k crkvi mrtvaca. Pred treom pjesmom (Tu mislimo, bratja, a smo) u obama zbornicima stoji jednaka uputa, takoer o trenutku u kojem se pjesma pjeva: ekvencija nad grobom, kada telo v grob poloet (s time da u drugome zborniku stoji loveka mjesto telo). Uz etvrtu pjesmu (Nu pomisli, o lovie) stoji, u usporedbi s prethodnima, neodreen naslovni zapis: ekvencija nad junakom mrtvim, koji u drugom zborniku glasi ekvencija nad junakom mladim i kim ti drago. Uz petu je pjesmu u prvom zborniku zapis ekvencija nad mladim junakom, koji je u drugom zborniku proiren neformalnom odrednicom i nad kim hoe. Sljedee su dvije pjesme u obama zbornicima opet popraene izvedbenovremenski i namjenom definiranim uputama: ekvencija pokle se zakopa lovek (odn. ekvencija pokole zakopajut loveka nad grobom u drugom zborniku) uz jednu od najrairenijih eshatolokih pjesama Plaimo srcem i oima, te ekvencija puku pokle zakopaju loveka (u drugom zborniku vrlo slino naslovljena, a u treem zborniku nema poetka te pjesme) uz Nu posluaj, Boji pue. Uz pos-

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

ljednju eshatoloku pjesmu iz ciklusa pjesama oznaenih nadnaslovom ekvencije mrtvih {Draga bratja i sestrice) stoji u prvom i treem zborniku jednak zapis ekvencija za brata dragoga, a u drugom zborniku taj je zapis proiren u ekvencija za brata draga umrvega. Pojte! Jasno je iz reenoga da su naslovni zapisi pisani prema sjeanju. Osobitu pozornost zasluuju prozne didaskalije unutar pjesnikoga tkanja inaica Plaa Gospoje. Naime, didaskalije se u Klimantovievim inaicama Gospina plaa bitno razlikuju/ 9 U Klim 1 didaskalije su vrlo razvijene, opirne i deskriptivne (npr. Ovdi oficijali od dvora Pilatova B(la)(e)nu Gospoju vele stentae ne dajui nej pristupiti h kriu ni k Pilatu, a ona se vsa previnu da se malo ne upade, a Ivan ju s Marijami udra i dvigoe ju i kad se vsta, ree ovi versi vsim okolo stojeim vapjui i plaui), a u Klim 2 navodi se najee samo tko komu govori, a didaskalije su jo i oznaene kao kapituli i obrojene rednim brojevima od prvoga {kapitul .a.) do etrdeset sedmoga {kapitul .k..mi.). Segmentiranjem teksta plaa na kapitule i njihovim obrojavanjem Klimantovi je razotkrio da se pri memoriranju sluio fundamentalnom aritmetikom mnemotehnikom shemom. 20 4.1. Razlike meu inaicama Kada je rije o prepisivanju iz jednoga zbornika u drugi, razlika meu inaicama nema mnogo, i redovito je lako ui u trag razlogu za odmak od izvornika, najee je mjesto u izvorniku neitko ili je rije o pogreno shvaenu smislu, ili o zamjeni slinih slova. Klimantovieve se inaice meusobno razlikuju daleko vie no to je to sluaj kod prijepisa. Razlika ima na svim jezinim razinama, po emu su Klimantovievi zapisi, iako zapisani istom rukom, vrlo slini uobiajenim srednjovjekovnim inaicama poteklima iz prostorno ili vremenski razliitih izvora i pisanih razliitim rukama. To upuuje na to da Klimantovieve
19 0 didaskalijama u ostalim inaicama Gospinih plaeva v. trkalj Despot 2009 i Kapetanovi-Mali-trkalj Despot 2010: 357. 20 Usp. Caruthers-Ziolkowsky (2002: 15): "Not only is the order of numbers a fundamental schematic, often imposed on texts as a device for rote memorization, but larger numbers needed to be analyzed and 'grouped' into units that fit within the limits of memorial conspectus, as in Hugh of St. Victor's advice on how to memorize the Psalms. Students were taught to break down a large collection of items into groups of fives or tens, threes and fours, and so on, and to mark them mentally with appropriate numerical addresses. Then, in recollecting, invention became a kind of calculating play, as 'chunks' of recollected matters were mentally manipulated and shuffled about by means of the mnemonic addresses they had been given."

inaice nisu meusobni prijepisi. No postavlja se pitanje: zato odmah impliciramo da je Klimantovi sve te pjesme znao naizust te ih zapisivao prema vlastitu (izvrsnu) pamenju? Moda je naprosto zapisivao prema neijem diktatu ili prema onom to je u tom trenutku uo, tj. dok se pjevalo? No takva se pretpostavka mora otkloniti jer, iako razlika ima mnogo, nema nikada odmaka u strukturi pjesama. Stihovi se niu sasvim jednakim redoslijedom, mogu se pratiti i usporeivati i ni jedan ne nedostaje ni u jednoj od inaica (usporedi priloenu grafiku usporedbu inaica jedne pjesme), to zasigurno ne bi bilo tako da su pjesme zapisivane ad hoc, s razliitim izvorima i s prostornom i vremenskom razlikom. Ipak, katkad se dogodi da se distisima izmijeni redoslijed (npr. u pjesmi Nu pomisli, o lovie u Klim 1 i Klim 2 u stihovima 4650). Zanimljivo je takoer da se vrlo rijetko zbog razlika u jezinom izboru remeti pravilnost stiha, a to je kod prepisivakih pogreaka gotovo redovito sluaj. Zanimljivo je, i ide u prilog ovdje iznesenoj pretpostavci i to da je meu inaicama pjesama koje su bile vrlo poznate razlika vrlo malo; vjerojatno stoga to ih je Klimantovi oito jako dobro znao i vrlo se esto njima koristio (a o tom svjedoe mnogi zapisi u drugim zbornicima, npr. pjesme Bratja, brata sprovodimo). Meu inaicama Plaa Gospoje iz Klim 1 i Klim 2 postoje, uz uobiajene sporadine leksike razlike i izmjene u redu rijei, i neke sustavne razlike. Npr. prejotirani oblici iz Klim 1 redovito se u Klim 2 javljaju bez grafijske potvrde za prejotaciju; grafem <e> na mjestu negdanjega fonema /e/, koji je u Klim 1 est, u Klim 2 vrlo je rijedak i uglavnom je na tome mjestu <e> za /e/; prilog sada i prijedlog od iz Klim 1 vrlo su esto u Klim 2 zamijenjeni crkvenoslavizmima nina i ot. Meu inaicama zapisanima Klimatovievim rukom razlika ima na svim jezinim i tekstnim razinama. Zanimljivo, najmanje je uoeno 'manjih' razlika u grafiji, ortografiji i razliitu zapisivanju refleksa jata, kakvih je obino u tekstovima koji su prepisivani jedan iz drugoga najvei broj. Neke od takvih razlika navodimo u tablici:
Klim 1 odpasti iskrnnega braca Isukrsta krstjanom pred telo Klim 2 otpasti iskrnega braca Isuhrsta hrstjanom pred telo Klim 3 PJESMA Tu mislimo Bratja, v mladost Draga bratja Vidila sam Zdravo, sveto Tu mislimo Plaimo srcem

bratca

90

Zadarska smotra 1-2, 2010. Klim 1 gnivan dela veni prid ovdi kripko presveto veerae Klim 2 gnevan dela vini pred ovde krepko presveto vierae Klim 3 PJESMA Plaimo srcem Plaimo srcem Plaimo srcem Nu pomisli Vidila sam Vidila sam Zdravo, sveto Pla Gospoje Klim 1 vzlubiste viku vidila sam proroka velikoga na svit Boju Mater Sina Boja grozno ranen zavidoi pasku milostivo mene }ubi dua moja rastaje se di}uje se smrt britku odvratite mene v zaklad vi vazmite progovori vi me estoko boliznivi ne preminu aluj alosti prilegi se drage ruke sega zdruen biti zadovolno konac stvori

Zadarska smotra 1-2, 2010. Klim 2 vzlubiste viku uzrela sam proroka presvetoga na zemlu Majku Boju Sinka Boja zlo izranen zavisti vazam vele slatko mene lubi dua moja raspada se rastaja se smrt teku odjamite mene za nega vi vazmite nu povij mi zna me vele boliznivi ne izginu plai tuge priklonivi se mile ruke ovoga kupno biti dovole konac uini Klim 3 PJESMA lubiste Nu posluaj vavek Nu posluaj Vidila sam Vidila sam Vidila sam Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje Pla Gospoje

Neto su ee razlike u izboru gramatikih oblika. Tako npr. u starijoj inaici pjesme Tu mislimo, bratja, a smo (Klim 1) Klimantovi radije bira u prezentu crkvenoslavizme ociret i hoet, prema ocire i hoe u mlaoj inaici (Klim 2). No u pjesmi Plaimo srcem i oima ini upravo suprotno: u starijoj inaici (Klim 1) stoji dobrim e rei i grinim e rei, a u mlaima su oblici crkvenoslavenski: dobrim reet i grinim reet. U starijoj inaici pjesme Planu pesan, bratja, vspojmo (Klim 1) Klimantovi bira posvojne zamjenice negovo blago i hia negova, nasuprot (arhainijima) genitivnim oblicima u mlaoj inaici: hia nega i blago nega. Osobito su zanimljive leksike razlike, koje svjedoe o ravnopravnu supostojanju sinonimnih parova u Klimantovievu idiolektu. Katkad drukiji leksiki izbor zahtijeva i drugu rimu, npr. u pjesmi Nu pomisli, o lovie u Klim 1 stoji: U pakli su silni duke / i u nem su vene muke, za razliku od distiha u Klim 2: U pakli su silni knezi / i trnici nih pinezi (stih 37/38), no u pravilu cijeli stih ostaje isti, a izmijenjen je samo jedan leksem. Tako npr. u pjesmi Tu mislimo, bratja, a smo stoje rijei jer, raite, sulaci, ot (u Klim 1 i Klim 2) prema za, hotijte, veselje, od u Klim 3. Izbor iz ostalih leksikih razlika navodimo u tablici:
Klim 1 neboga hie grozno britka straha nere duke krive redovnice lipost Boe nebeski tere postoj ter oito Klim 2 nevojna kue mono zloga straha nego knezi zale redovnice lipota Boe veni i postojte i oito Klim 3 PJESMA Plaimo srcem Planu pesan Planu pesan Planu pesan Nu pomisli Nu pomisli Nu pomisli Bratja, v mladost Bratja, v mladost Nu posluaj i oito Nu posluaj

Najee Klimantovi izmjenjuje red rijei u stihu zadravajui sve rijei i metriku nepromijenjenima (npr. vlasi moji /moji vlasi-, rii Boje / Boje rii", ter ih slavno / i slavno ih', Bogu se za me pomolite / za me Boga pomolite itd.). Katkad je cijeli stih sintaktiki izmijenjen, ali je smisao potpuno jednak: npr. u pjesmi Plaimo srcem i oima: Na 'vom svitu a se trudimo? (Klim 1): Ca se ovde mi trudimo (Klim 2), a vrlo je rijetko stih sasvim i smisleno izmijenjen, npr. u istoj pjesmi: Plaimo srcem i oima / pomislei gdi smo nina (Klim 1) prema Plaimo srcem i oima / zanosi nas smrtna pina. Iz ovoga pregleda razlika meu inaicama teko je predoiti razmjer zastupljenosti onoga to je u inaicama jednako i onoga to je razliito. Stoga paralelno donosimo dvije inaice pjesme Tu mislimo, bratja, a smo s osjenanim razlikama meu njima. Iz toga e prikaza biti lako uoiti d a j e slinost tolika da nije mogue da se radi o razliitim iz-

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

vorima zapisivanja, a ujedno, razlika je toliko da se mora otkloniti mogunost izravnoga prepisivanja iz jednoga rukopisa u drugi. Pjesma Tu mislimo, bratja, a smo (razlike meu dvama Klimantovievim zapisima) Klim 1
ekvencija nad grobom kada telo v grob poloet Tu mislimo, br(a)tja, a smo, u/umijino zemla da smo! Slast i dika tvoga tila hocel biti zemla gnila. Kako nae telo zgine, tako naa slava mine. Grinici se teko hine to videi, ki zlo ine. Tu vidimo nego\o tilo, ko e biti bkoro griilo, pak e malo dan istei, sami emo tako lei. Vijmo skazan pred oima, zanosi nas smrtna pina. Smrt nam hoe skoro priti, ne more nas to griiti. Snu l nam nosi otru kosu, odp. su ie s licem nosu. OciFel se nai zubi, le/ati emo tamni, grubi. Ogniti hole nai skuti, ostali hole goli [n]uti. Smrt nas, br(a)tja, mono ane, a mi li zli nie mane. Kad (love)ka smrt postigne, tad od nega vsak pobigne. Sam ostane brez pomoi, v tamnom grobi, v hudoj noi. Vsega ti je ovdi ojti, sama dela s tobom pojti. Zlo je tamo grih ponesti, bole se je ovdi otresti. emu lubi ov svit, brate, ki na semrt mrzi na te? ena i dica, rod i mati ne dadu ti s sobom stati. Ostave te v tamnom grobi,

Klim 1
tvoje blago vazmu sebi. S tobom ne bude mgdoi blizu, tvoje telo rvi grizu. Mrtvi emo vsi leati dokle reet B(og) ustati. Na sud hoe skoro priti, iz grobov te vsi iziti. Anj(e)li te zatrubiti, vsih od smrti piobuditi. Vstati hole tada tila ka su sada mono gnila. 11 uha li ubi Boja straha: Nu. \skisnite. ludi, s praha! Kral n(e)b(e)ski z neba shodi, svoje sile s sobom vodi. Od mrtvih se probudite, vsi pred B(og)a postupite! Posluajte Boja suda od krivine i od bluda! Ohoiet se tada grobi, misliti e vsak o sebi. Vsi hoemo oiviti, dua s telom vazda biti. Stati hote ludi nazi, priti hote s pakla vrazi. Dela te se vsa otkriti, ne moi se nigder skriti. Bog e griivan biti tada, ki je vele krotak sada. Pravadnih e okrunati, a grinih e ognu dati. Tad se hoe vse poznati, na em hoe gdo ostati. Prav(a)dni budu Hio)ji sluge, grinikom su veene tuge. B(o)e slavni, B(o)e blagi, da bi spasen na brat dragi! Ako v zemlu grede tilo, da bi dui dobro bilo! Tvo[ja] milost, Boe, budi, negovu duu ne osudi! Ti si hotil za nas umriti, ti ga ini k sebi priti! Amen!

Klim 2
tvoje blago vazmu sebi, k tebi nete blizu, tvoje telo rvi grizu. Mrtvi emo mi leati dokle reet B(og) ustati. Na sud hoe brzo priti, iz grobov hoe vsi iziti. Anj(e)li te zatrubiti. vsih od mrtvih probuditi. Vstati Imic i n(a)a tila ka su niria vele gnila. Truba vstrubi Boja straha, stati hote ludi s praha! Kral n(e)b(e)ski z n(e)ba shodi, svoje sile s sob(o)m vodi. Od mrtvih se probudite | pred B(og)a postupite! Posluajte Boja suda ot krivine i od bluda! Otvore se onda grobi, misliti e vsak o sebi. Vsi hoemo oiv(e)ti, d(u)a s telom vazda biti. Stati hote ludi nazi, priti hote s pakla vrazi. Dela te se vsa otkriti, ne moi se nigder skriti. Bog e srdit biti tada, [ki je] vele krotak sada. Pravadnih e okru[nati], [a grin]ih e ognu dati. Tad se hoe vse poznati [na em] hoe gdo ostati. Prav(a)dni su B(o)ji sluge, grinikom su vene tuge. B(o)e sl(a)vni, B(o)e bl(a)gi, da bi spasen na brat dragi! Ako v z(e)mlu grede tilo, da bi d(u)i dobro bilo! Tvoja m(i)lost, Bfole. budi, negovu d(u)u ne zabudi! Ti si prial za n(a)s umriti, ti ga ini k s(e)bi priti! Am(e)n!

Klim 2
ekvencija nad grobom kada ilo i Oka v grob poloet Nu mislimo, br(at)ja, a smo, raziimijmo z(e)mla da [smo]! Dikdi sl(u)\a tvoga tila hoe bili z(e)mla [gnila]. Kako n(a)e telo zgine, tako n(a)a sl(a)va [mine]. Grinici se teko hine to v(i)dei, ki zlo [ine]. To vidimo o\o tilo, ko e biti bizo gnilo, pak e malo d(a)n istei, sami emo tako lei. Vijmo skazan pred oima, zanosi n(a)s smrtna pina. Smrt n(a)m hoe brzo priti, ne more n(a)s to griiti. Smrt nosi otru kosu, otpaMi je s licem nosu. Oeire \e n(a)i zubi, biti emo tamni, grubi. Ogriiti te n(a)i skuti, ostati te goli [n]uti. Smrt n(a)s, br(a)tja, mono ane, a mi li zli nie mane. Kad (love)ka smrt postigne, tad od nega vsak pobign[e]. Sam ostane brez pomoi, v tamni grobi, v hudoj noi. Vsega ti je [ovdi ojti], sama dela s tobom pojti. Zlo je s sob[om] grih ponesti, boje se je ovde otresti. emu lubi ov svit, brate, ki na semrt mrzi na te? ena i dica, rod i mati ne dadu ti s sobom stati. Ostave te v tamn[om] grobi,

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Zadarska smotra 1-2, 2010.

5. Zakljuak
U radu smo analizirali pjesnike tekstove u trima poznatim zbornicima fra imuna Klimantovia s obzirom na razlike meu njima, koje upuuju na to da je njihov zapisiva bio upuen u srednjovjekovne recepte za usavravanje umijea pamenja. Naime, taje vjetina imala iznimno vanu ulogu u srednjovjekovnom obrazovanju, duhovnosti i umjetnosti, a osobito u stvaranju i recepciji tekstova. U radu su popisane i komentirane razlike meu zapisima istih pjesama u trima Klimantovievim zbornicima, iz kojih je razvidno da razlike meu njima nisu tipine prepisivake. Klimantovieve se inaice meusobno razlikuju daleko vie no to je to sluaj kod prijepisa, a istodobno meusobno su dovoljno sline da se mora otkloniti mogunost razliita izvora zapisivanja. Razlika ima na svim jezinim razinama, a i u tekstnom tkanju, u kojem je najvaniji indikator koritenja mnemotehnikom obrojavanje pojedinih dijalokih odsjeaka (Kapital 1.-47.) u Plau Gospoje iz Klim 2. - Klimantovi se koristio dakle fundamentalnom shematskom aritmetikom mnemotehnikom i o tome ostavio pisani trag. Analiza upuuje na zakljuak da je Klimantovi u praksi ovladao tajnama ars memorije. No ostaje upitno koliko je poznavao (skolastiku) teoriju umijea pamenja, iji bi utjecaj u naem (knjievnom) srednjovjekovlju bilo vrijedno i zanimljivo istraiti.

6. Izvori i literatura
Klimantoviev zbornik I. (1501. - 1512.), Franjevaki samostan svetoga Ksavera u Zagrebu. Klimantoviev zbornik II. (1514.), Ruska nacionalna knjinica u Petrogradu, sign. Bl. Klimantoviev zbornik III. (1509.), Ruska nacionalna knjinica u Petrogradu, sign. B2. BITI, Vladimir 2000. Pojmovnik suvremene knjievne i kulturne teorije, Zagreb: Matica hrvatska. BERI, Ivan 1881. Njekoliko staroslavenskih i hrvatskih knjiga to pisanih, to tiskanih glagoljicom, kojim se u skoranje doba u trag ulo. Rad JAZU 59, Zagreb: JAZU, str. 158-185. BRATULI, Josip 1990. Hrvatska srednjovjekovna poezija, u Sjaj batine, Split: Knjievni krug.

BOLZONI, Lina 2001. The Gallery of Memory: Literary and Iconographic Models in the Age ofthe Printing Press, (prijevod Jeremy Parzen), Toronto: University of Toronto Press. BORST, Arno 2004. Lebensformen im Mittelalter, Berlin: Ullstein Buchverlage. CAPLAN, Harry 1970. Memoria: Treasure-House of Eloquence, u Caplan, Of Eloquence: Studies in Ancient and Medieval Rhetoric, Ithaca, N.Y.: Cornell University Press, str. 196-246. CARRUTHERS, Mary 1990. The Book of Memory: A Study of Memory in Medieval Culture, Cambridge: Cambridge University Press. CARRUTHERS, Mary 1998. The Craft of Thought: Meditation, Rhetoric, and the Making of Images, 400-1200, Cambridge: Cambridge University Press. CARRUTHERS, Mary - ZLOLKOWSKI, Jan 2002. The Medieval Craft ofMemory: An Anthology of Texts and Pictures, University of Pennsylvania Press, Philadelphia. COLEMAN, Janet 1992. Ancient and Medieval Memories: Studies in the Reconstruction ofthe Past, Cambridge: Cambridge University Press. DURIGL, Marija-Ana 2007. ti razumno i lipo. Ogledi o hrvatsko glagoljskoj srednjovjekovnoj knjievnosti, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. FANCEV, Franjo 1938. Pla blaene dive Marije (Pla gospoje), Graa za povijest knjievnosti hrvatske 13, Zagreb: JAZU, str. 193-212. FALIEVAC, Dunja 2007. Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Drugo, proireno izdanje, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada. FISKOVI, Cvito 1958. Ulomak "Gospina plaa" iz Splita, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor 24, Beograd, str. 281-287. HAJDU, Helga 1936. Das mnemotechnische Schrifttum des Mittelalters, Vienna: Franz Leo. HERCIGONJA, Eduard 1975. Srednjovjekovna knjievnost, Povijest hrvatske knjievnosti 2, Zagreb: Liber - Mladost. JAUSS, Hans Robert (Konstanz) 1970. Teorija rodova i knjievnost srednjega vijeka, Umjetnost rijei 3, Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo, str. 327-352. KAPETANOVI, Amir - MALI, Dragica - TRKALJ DESPOT, Kristina 2010. Hrvatsko srednjovjekovno pjesnitvo: Pjesme, plaevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. KOLUMBI, Nikica 1978. Hvarski dijaloki "Plaevi", akavska ri 1, Split: akavski sabor, str. 21-44. KOLUMBI, Nikica 1994. Po obiaju zainjavac, Rasprave o hrvatskoj srednjovjekovnoj knjievnosti, Split: Knjievni krug.

96

Zadarska smotra 1-2, 2010.

Kukuljevt-SAKCINSKI, Ivan 1855. Staro hrvatsko pjesnitvo, Neven 37/TV, Zagreb, str. 578-579. LE GOFF, Jacques 1998. Civilizacija srednjovjekovnog zapada, prev. Gordana V. Popovi, Zagreb: Golden marketing.
MlLETI, Ivan 1910. Franjevci i glagolica, Savremenik V, Zagreb, str.

201. MlLETI, Ivan 1911. Hrvatska glagolska bibliografija, Starine 33, Zagreb: JAZU. MlLETI, Ivan 1955. Berieva zbirka glagoljskih rukopisa i tampanih knjiga u Lenjingradu, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb, str. 93-128. Opi religijski leksikon, ur. Adalbert Rebi, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea, 2002. ROSSI, Paolo 1960. Clavis universalis: Arti mnemoniche e logica combinatoria de Lullo a Leibnitz, Milan: Ricciardi, 1960. (citirano prema engleskom prijevodu Stephena Clucasa: Logic and the Art of Memorj: The Questfor a Universal Language, Chicago: University of Chicago Press, 2000.) RUNJE, Petar 2001. Pokorniki pokret i Franjevci treoredci glagoljai (13.-16. st.), Zagreb: Provincijalat Franjevaca treoredaca i Kranska sadanjost. SMALL, Jocelyn Penny 1997. Wax Tablets ofthe Mind: Cognitive Studies ofMemory andLiteracy in Classical Antiquity, London: Routledge.
SRDO-KONESTRA, Ines - LAJI, Saa 2008. Fra imun Klimantovi (...) Ni pisac ni pod piscem pisac, Fluminensia 1/XX, Rijeka, str. 75-95.

STROHAL, Rudolf 1911. Glagoljski knjievnik fra imun Klimantovi, Prosvjeta XIX, Zagreb, str. 711-712. STROHAL, Rudolf 1915. Hrvatska glagolska knjiga, Zagreb: Merkur. STROHAL, Rudolf (prir.) 1916. Zbirka starih hrvatskih crkvenih pjesama, Sabrao iz starih hrvatskih glagolskih rukopisa od 14.-18. stoljea Rudolf Strohal, Zagreb: C. Albrecht. TEFANI, Vjekoslav 1969b. Glagoljski rukopis Jugoslavenske akademije, I. dio: uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tekstovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori, (homiletika), pjesme, Zagreb: JAZU. TRKALJ DESPOT, Kristina 2009. Gospin pla iz "Osorsko-hvarske pjesmarice", akavska ri: polugodinjak za prouavanje akavske rijei XXXVII (2009), br. 1-2, Split, str. 123-147. YATES, Frances 1966. The Art ofMemory, Chicago: University of Chicago Press.

98