ivjeti s

epilepsijom

Autori: prim. dr. sc. Ivan Bielen prim. dr. sc. Ljerka Cvitanovi-ojat prof. dr. sc. Vera Drrigl dr. sc. Sanja Hajnek-Propadalo, dr. med. prim. dr. sc. Danilo Hodoba doc. dr. sc. Ivan Lui prim. dr. sc. Branka Marui Della Marina doc. dr. sc. Ella Paui-Kirini mr. sc. Zdravka Poljakovi, dr. med. Renata Suak, dr. med. doc. dr. sc. Dubravka epi-Grahovac prim. dr. Drago karpa doc. dr. sc. Anelko Vrca PLIVA d.d. Ivana Boikov, dipl. oec. mr. sc. Saa Jevtovi, dr. med Sonja Krsti, dr. med. Stela Subotianec, dr. med. Ljubica Vuki, dr. med. Lektorica: Drijenka Pandi Kuli, prof. Idejno i grafiko oblikovanje: Ideo dizajn d.o.o. HRVATSKA LIGA PROTIV EPILEPSIJE Predsjednica prof. dr. Vera Drrigl HRVATSKA UDRUGA ZA EPILEPSIJU Predsjednik prim. dr. Drago karpa sijeanj, 2003. http://epilepsija.plivazdravlje.hr e-mail:epilepsija@plivazdravlje.hr Besplatni telefon: PLIVA kontakt centar ivjeti s... 0800-0222

neurologija psihijatrija

Uvod

uvod

Draga djeco i odrasli, nakon dugogodinje suradnje s Hrvatskom ligom i udrugom protiv epilepsije i 40 godina iskustva u proizvodnji antiepileptikih lijekova, PLIVA je tiskala ovu brouru s namjerom da na jednom mjestu naete odgovore na najea pitanja koja postavljate lijeniku ili ih se ponekad i ne usudite postaviti. Na tom projektu sudjelovali su poznati hrvatski strunjaci koji se bave epilepsijom. Vjerujemo da ete meu njima pronai i ime Vaeg lijenika. Budui da je u pisanje ukljueno 16 autora, tekstovi se pomalo razlikuju u stilu, no mi u PLIVI mislimo da upravo to brouri daje vjerodostojnost i posebnost. Nadamo se da e Vam ovi tekstovi pomoi i poboljati kvalitetu svakodnevnog ivota, te da ete naii na bolje razumijevanje okoline i ivjeti u svojoj zajednici kao punopravan lan. Roditelji, lijenici, tete u vrtiima, uitelji i svi koji imate u blizini nekoga za koga znate da boluje od epilepsije, posebna nam je elja da Vam damo podrku da djecu to prije ukljuite u aktivnosti njihovih vrnjaka kako bi i oni uivali sretno djetinjstvo, a kasnije se uspjeno ukljuili u svijet odraslih.

Srdaan pozdrav, PLIVA d.d. Direktor Trita Hrvatska Matko Bolana, dr. med.

01

Predgovor
Ova je broura namijenjena svima onima koji su doivjeli ili doivljavaju epileptike ili sline napadaje. Takvih osoba u svijetu ima oko 40 milijuna (u Europi ih ima 6 milijuna) od kojih 75% mogu ispravnom obradom i lijeenjem ivjeti praktiki bez napadaja. Sretni smo to ivimo u doba velike kampanje protiv epilepsije pod sloganom OUT OF THE SHADOWS (IZAI IZ TMINE). Njen cilj, pomoi osobama s epilepsijom, postiemo suvremenom dijagnostikom obradom, lijeenjem te pomaui u odgoju, kolovanju, zaposlenju i drugim vidovima ivota poboljavajui time kvalitetu ivota. Boljim uvidom u bolest mogue je stei samopouzdanje ime nestaje socijalna izoliranost pa time i sve ostale popratne pojave koje remete mnoge aspekte svakodnevnog ivota. Za postizanje to bolje kvalitete ivota savjetujemo: saivjeti se sa svojim smetnjama; ne osvrtati se na esto neumjesne primjedbe okoline, naroito u djece; ne razmiljati mnogo o svojim tekoama i ne optereivati s njima svoju okolinu; time e se izbjei razne dodatne psihike pojave i nesuglasice; od djetinjstva traiti i razvijati hobije koji jednoga dana mogu postati i zvanje; u sluaju nezaposlenosti ili nemogunosti rada iz nekih razloga, treba se baviti hobijima, uenjem jezika i slino; pridruiti se raznim organizacijama za samopomo ili pomo drugima jer se time stvaraju prijateljstva i postaje se drutveno koristan. Ne treba zaboraviti da su osobe s epilepsijom normalne osobe koje imaju neke medicinske probleme, ali se u drugim aspektima esto ne razlikuju od ostalih i to kako u primanju tako i u davanju. Treba imati uvijek na umu da se u povijesti spominju imena ljudi koji su u svome ivotu postigli velike uspjehe u razliitim ivotnim disciplinama i zanimanjima kao npr. u religiji i povijesti, kao ratnici i vojskovoe, u knjievnosti, slikarstvu i glazbi, a za koje postoji naznaka da su bolovali od epilepsije ili slinih napadaja. Spomenut emo samo neke: Aleksandar Veliki, Petar Veliki, Julije Cezar, Jean D'Arc, Dostojevski, Flaubert, Byron, Petrarka, Richelieux, Van Gogh, Handel, Berlioz, Gershwin itd. elimo se ovom prilikom zahvaliti farmaceutskoj industriji PLIVA d.d, na iju je inicijativu napisana ova broura. PLIVA nas, kao proizvoa najveeg broja lijekova protiv epilepsije, prati u svim naim dosadanjim aktivnostima, a naroito onima u okviru kampanje Out of the shadows. Nadamo se da e ova broura, onima kojima je namijenjena, pomoi u boljem shvaanju svojih tegoba i popratnih pojava i tako poboljati kvalitetu njihova ivota, a to je cilj svih onih koji sudjeluju u rjeavanju ove problematike.

HRVATSKA LIGA PROTIV EPILEPSIJE Predsjednica prof. dr. sc. Vera Drrigl
02

HRVATSKA UDRUGA PROTIV EPILEPSIJE Predsjednik prim. dr. Drago karpa

neurologija psihijatrija

Ljepota ivota

neurologija psihijatrija

03

1. to je epilepsija?
Epilepsija je jedna od najuestalijih bolesti ili poremeaja u neurologiji koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem. Uzrok nastanka bolesti i simptomi su izrazito raznoliki. Naziv epilepsija dolazi od grke rijei epilepsi - napadaj, a predstavlja kronini poremeaj stanica modane kore koje iz razliitih razloga postaju prepodraljive i reagiraju sinhronim izbijanjima elektrikih impulsa to se manifestira epileptikim napadajima.

2. to su epileptiki napadaji?
Kako izgleda epileptiki napadaj?
Epileptiki napadaj je vidljivi simptom opisanih poremeaja, a ovisi o tome na kojem se mjestu u mozgu poremeaj javlja. Tijekom napadaja mogu se javiti grevi miia, smetnje osjeta, smetnje njuha, vida ili sluha, kao i odreeni stupanj poremeaja svijesti. Dvije su osnovne skupine napadaja: generalizirani (s potpunim poremeajem svijesti) i parcijalni (bez ili s djelominim poremeajem svijesti). Od generaliziranih napadaja najei su veliki napadaji (grand mal) s potpunim gubitkom svijesti, grevima miia pri emu osoba esto poplavi, ugrize se za jezik i pomokri se, i tzv. mali napadaji (apsans) koji se najee javljaju u djejoj dobi, a oituju se kratkotrajnim prekidom dotadanje aktivnosti, zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnou. Otkrivaju se najee kada dijete krene u kolu. Ako su napadaji esti, dijete moe imati i problema u praenju nastave. Druga velika skupina su tzv. parcijalni napadaji. Osnovna razlika izmeu parcijalnih napadaja s jednostavnim (elementarnim) i parcijalnih napadaja sa sloenim (kompleksnim) simptomima jest da kod ovih potonjih dolazi do poremeaja (suenja) svijesti. Izgled napadaja ovisi o lokalizaciji epileptikog arita. Tako e oteenja motorike kore mozga izazvati relativno estu motornu jednostranu simptomatiku (tzv. motorike Jacksonove napadaje) koje se oituju koenjem i grenjem zahvaenih miia, odnosno osjetne koje kod bolesnika izazivaju osjeaj utrnulosti i mravinjanja u zahvaenim ekstremitetima, a mogue su i kombinacije simptomatike (senzomotorni napadaji). Posebnu kliniku zanimljivost ine kompleksne parcijalne epilepsije temporalnog arita (tzv. psihomotorne epilepsije) kod kojih je klinika slika vrlo raznolika, praena poremeajem odnosno suenjem svijesti vrlo esto nakon predosjeaja odnosno aure. (detaljnija podjela epileptikih napadaja opisana je pod brojem 8.)
04

neurologija psihijatrija

3. Koji su uzroci epilepsije?

Uzroci epilepsije mogu biti brojni poremeaji sredinjeg ivanog sustava (priroeni poremeaji razvoja, infekcije, tumori, bolesti krvnih ila, degenerativne bolesti - priroene bolesti propadanja mozga, metaboliki poremeaji - poremeaji izmjene tvari, ili traume). U djejoj dobi, prema uestalosti, najei uzrok je poroajna odnosno neonatalna trauma, potom poremeaji razvoja krvnih ila, priroena oteenja, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori. U odrasloj dobi najei su uzrok modani udari, ozljede glave, intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola i/ili droga, tumori i infekcije. Meutim, znaajan broj epilepsija su tzv. idiopatske (s nasljednom osnovom) i kriptogene (skrivenog, nevidljivog oteenja).

4.

Je li epilepsija nasljedna
bolest?

Nasljeivanje ima znaajnu ulogu kao uzroni imbenik. Meutim, nasljeivanje je vrlo sloeno i raznoliko te se mali broj epilepsija nasljeuje direktno s roditelja na dijete. Poznato je da se neke idiopatske epilepsije nasljeuju. Idiopatske su one epilepsije kod kojih nije pronaen niti jedan uzrok ili oteenje koje bi dovelo do epileptikih napadaja. Razvoj nauke, genska istraivanja i nove tehnike metode u analizi deoksiribonukleinskih kiselina (DNK) omoguile su pronalaenje gena i njihovih mutacija (promjena na genima) u bolesnika s nekim vrstama epilepsije, naroito u djejoj dobi. Istraivanja su raena u obiteljima u kojima je nekoliko lanova u vie generacija imalo epilepsiju. Prvi gen kod bolesnika s epilepsijom pronaen je 1995. g. Danas su poznati geni kod mnogih primarnih epileptikih sindroma - udruena je epilepsija s oteenjem mozga i drugim neurolokim znakovima. Primarni epileptiki sindromi su npr. epilepsija kod neuronalne ceroidne lipofuscinoze, kod gangliozidoza, kod malformacije razvoja kore mozga itd.

05

5. Moe li epilepsija biti

uzrokovana nekim drugim oboljenjima?
Uzroci pojave epileptikih napadaja, osim nabrojenih bolesti, mogu biti i dugotrajnije spreavanje spavanja, hipoglikemija (niska koncentracija eera u krvi), dui i intenzivniji tjelesni napor (nedovoljna opskrba mozga kisikom), a u rjeim sluajevima i emocionalni stres. Treba naglasiti da jedan napadaj ne ini bolest, te da je potreban detaljniji neuroloki pregled i obrada kako bi se postavila konana dijagnoza epilepsije.

6. Kakve su posttraumatske
epilepsije?
Posttraumatska epilepsija (PTE) najee nastaje kao komplikacija teke, ali ponekad i lake traume glave, a ukoliko se ne lijei adekvatnim lijekovima (antiepilepticima), moe izazvati i dodatno oteenje traumatiziranog mozga. Traume glave najee nastaju u prometnim nezgodama, padovima sa visine ili u nivou, udarcima tvrdim ili otrim predmetima u glavu, kao posljedica ranjavanja. Pojava epilepsije nakon traume glave zavisi od mehanizma ozljeivanja i intenziteta traume. Tako npr. nakon ranjavanja metkom, 33% bolesnika dobije PTE, a pri udarcu tupim predmetom u glavu 15% bolesnika. Rizik PTE je vei u onih bolesnika koji nakon traume glave imaju krvarenje u mozgu, posttraumatski gubitak svijesti dui od 24 sata, te oni s epileptikim napadajima unutar prvog tjedna nakon ozljeivanja. Interval od traume glave do pojave kasne PTE iznosi od 1 tjedna do 7 i vie godina. EEG nema vei prognostiki znaaj za odreivanje rizika od PTE. Po tipu napadaja, polovica ima grand mal napadaje (veliki napadaji), a druga polovica parcijalne i parcijalno-kompleksne napadaje (manji napadaji). Mnogo je panje poklonjeno pokuajima spreavanja nastanka PTE lijeenjem raznim antiepilepticima odmah nakon traume glave, ali na alost, bez oekivanih povoljnih rezultata.

06

neurologija psihijatrija

7.

to je to "aura"?

Aura znai upozorenje, predosjeaj. Predstavlja itav niz razliitih diskretnih simptoma, naznaka, koje prethode manifestnom napadaju kojega vidi i okolina. Nabrojit emo samo nekoliko: osjeaj iskrenja, udnog mirisa i okusa, bijesa, iznenadne velike alosti, udni zvuni signali, munina s povraanjem, trnjenje ruku, nemotivirani pokreti, razliiti neobini osjeti, osjeaj da je neto maleno ili veliko to ne odgovara stvarnosti, osjeaj da je neto ve vieno ili nikad vieno, osjeaj propadanja, iznenadno lupanje srca itd. Te simptome manje dijete ne zna oznaiti i ne zna upozoriti okolinu. Danas je poznato da ti "mali" simptomi zapravo predstavljaju ili vrlo blagi napadaj koji je s aurom i prestao, ili, ako im uslijedi jedan od oblika vidljivog napadaja, predstavljaju njegov poetak. Koji e se od ovih diskretnih simptoma javljati ovisno je o dijelu mozga iz kojega potjee napadaj i koji je odgovoran za funkcije koje se manifestiraju u auri.

8.

Koji sve tipovi napadaja

postoje?

Kada u neurologiji govorimo o napadajima, onda mislimo na razliita iznenadna klinika zbivanja koja su posljedica prolaznog poremeaja funkcije mozga. U stvari, tada govorimo o cerebralnim (modanim) napadajima, za razliku od drugih napadaja (sranih, bubrenih, crijevnih i drugih). Najei cerebralni napadaji su epileptiki, psihogeni (afektivni, histerini) i ishemiki (zbog iznenadno smanjene opskrbe krvlju). Detaljnije emo govoriti o epileptikim napadajima no, prije toga, ipak moramo rei neto i o spomenutim psihogenim i ishemikim napadajima. Psihogeni napadaji nastaju zbog aktivacije ili oslobaanja odreenih modanih struktura uslijed emotivne neuravnoteenosti. Vrlo su esti i, premda relativno bezazleni, mogu izgledati dramatino. U djece se zovu afektivni respiratorni napadaji jer dolazi do prestanka disanja, a javljaju se u plau. U odraslih se javljaju s vrlo arolikim simptomima. Obino su teatralni i pred svjedocima, a uzrok su im brojni nesagledivi ivotni problemi. Nije rijetkost da se u bolesnika s epilepsijom izmjenjuju s epileptikim napadajima te ih je izvanredno vano, iako esto teko, od njih razluiti. IIshemiki napadaji su vrlo esti. Nastaju zbog iznenadno smanjenog dotoka krvi u mozak razliitog uzroka. Daleko najei uzrok je tzv. vazovagalna sinkopa ili obina nesvjestica koja se obino javlja kod
07

naglog ustajanja osobito ako je osoba u temperaturi, virozi, zatim kod neudobnog stajanja, kod boravka u prostoru s neugodnim mirisom, kod vaenja krvi, niskog tlaka i slino. esto je pad iznenadan i opasan zbog traumatskih ozljeda pa bolesnika treba nauiti da na vrijeme nastoji sjesti ili lei. Epileptiki napadaji su prema definiciji iznenadni modani napadaji razliite klinike slike koji su posljedica abnormalnog elektrikog izbijanja iz razliitih dijelova modane kore ili iz centrencefalona (prednjeg dijela modanog debla). Ovisno o mjestu izbijanja napadaja javlja se odgovarajua klinika slika odnosno izgled napadaja. I. Parcijalni epileptiki napadaji izbijaju iz jednog ogranienog mjesta u razliitim predjelima kore mozga. To mjesto zovemo epileptiki fokus ili arite. Jednostavni parcijalni napadaji zahvaaju jednu stranu tijela ili dijelove te strane, suprotne od one iz koje izbijaju i mogu se javljati u vidu greva miia (konvulzija) ili u vidu poremeenog osjeta (parestezija). Osoba ne gubi svijest, ali, s obzirom da je u tom napadaju esto poremeena funkcija govora, moe se stei dojam gubitka svijesti. Sloeni parcijalni napadaji ili psihomotorni izbijaju iz tzv. limbikog sustava u kojemu je za epilepsiju najvanija struktura hipokampus, a nalazi se na dnu modane mase i okruuje dio sredinjih struktura mozga. Napadaji su vrlo raznoliki, najee u vidu posebnog oblika suene svijesti kojeg zovemo smeteno ili u jaem obliku sumrano stanje u kojemu je osoba dezorijentirana u svojoj osobnosti, vremenu i prostoru s brojnim raznolikim nekontroliranim pokretima u vidu mljackanja, pokreta svlaenja i oblaenja, bezrazlonog odlaska, naputanja prostorije, otvaranja vrata i prozora. esto se javljaju i udni fenomeni iluzija, halucinacija, ve vienog, nikad vienog, nemira, bijesa, agresije itd. Parcijalni napadaji koji se sekundarno generaliziraju su oni koji ponu kao jedan od parcijalnih, zatim, poslije kraeg ili dueg vremena se pretvaraju u jedan od oblika generaliziranih napadaja, najee u veliki epileptiki napadaj (grand mal). II. Primarno generalizirani napadaji su oni kod kojih abnormalno elektrino izbijanje zapoinje u centrencefalonu (prednjem dijelu modanog debla) i simetrino se iri s jedne strane na centar za svijest, a s druge strane na itavu koru mozga. Primarni grand mal (primarni veliki napadaj ili generalizirane konvulzije s gubitkom svijesti) - ovo je najtei epileptiki napadaj, iako treba znati da to nuno ne znai i najtei oblik bolesti epilepsije u bolesnika. Bolesnik gubi svijest, ima simetrino grenje ruku i nogu, gui se, pada na podlogu, ima esto pjenu na ustima, ugriz jezika i nekontrolirano mokrenje, rjee i stolicu. Poslije napadaja uslijedi duboko
08

neurologija psihijatrija

spavanje ili koma, ovisno o brojnim imbenicima, a posebno o duini trajanja napadaja. Apsans je kratkotrajni gubitak svijesti s prestankom aktivnosti ukljuivi i disanje. Traje najdue 20-tak sekundi. Nakon prestanka, bolesnik nastavlja radnju koju je ranije radio (disanje, pisanje). Javlja se iskljuivo u djece, a broj napadaja dnevno moe biti i vie stotina to bitno remeti svakodnevne aktivnosti. Vrlo lako se izaziva dubokim disanjem (hiperventilacijom) uz zatvorene oi. Mioklonizmi su nevoljni trzajevi miia. Javljaju se kao trzajevi miia itavog tijela (generalizirani mioklonizmi) ili kao trzajevi pojedine skupine miia (segmentni mioklonizmi - treptaji kapaka, trzaji glavom). Poseban oblik mioklonizama su infantilni spazmi u dojenadi s Westovim sindromom. Atoniki ili astatski napadaji oznaavaju iznenadni gubitak tonusa itavog tijela, najee s dramatinim padom i estim traumama. III. Neklasificirani napadaji su oni za koje nismo sigurni jesu li epileptiki ili oni epileptiki napadaji koje u tom asu ne znamo svrstati. IV. Epileptiki status je dugo trajanje epileptikog napadaja, due od pola sata, ili dugo trajanje uestalih kratkih napadaja. Vaan je jer ponekad ugroava ivot, a uvijek, u izvjesnoj mjeri, oteuje mozak.

9.

Ako osoba doivi po koji

napadaj, boluje li nuno od epilepsije?

Epilepsija nije isto to i epileptiki napadaj. Dijagnoza epilepsije se postavlja na temelju nekoliko naznaka koje se povezuju u jednu cjelinu. Prva i najvanija je da je epileptiki napadaj jedan simptom, a epilepsija je poremeaj, najee kronini, kod kojeg se epileptiki napadaji ponavljaju. Slini primjer je glavobolja koja je simptom koji nalazimo u bolestima kao to su migrena, upala mozga, tumor mozga itd. S obzirom na to da u poetku bolesti, poslije prvog ili nekoliko napadaja, ne moemo sa sigurnou rei hoe li bolest biti kronina, utvruju se dodatni detalji vani za dijagnozu. U prvom redu to je iskljuivanje drugih moguih uzroka epileptikog napadaja, zatim utvrivanje okolnosti pod kojima se zbio napadaj, kakav je neuroloki i opi status, dob bolesnika i na kraju elektroencefalografski nalaz.

09

10.

Kada se moe javiti

epileptiki napadaj, a da nije rije o epilepsiji?
Nabrojit emo nekoliko najeih stanja: l. Febrilne konvulzije u male djece, u kojih se javi jedan ili nekoliko pravih grand mal epileptikih napadaja, a onda se, poslije etvrte godine ivota, najee prestaju javljati. Febrilne konvulzije su jako este, oko 5 puta ee od epilepsija i zbog toga predstavljaju vano poglavlje u djejoj epileptologiji. Iako febrilne konvulzije definitivno nisu epilepsija, ne moe se u potpunosti negirati neke zajednike crte meu njima te ih danas mnogi ubrajaju u epileptike sindrome. 2. Upale mozga (meningitis i encefalitis) esto izazivaju po koji epileptiki napadaj tijekom bolesti zbog upalnog i kemijskog podraaja modane kore. 3. Kontuzija mozga (nagnjeenje) kod ozljeda esto ima epileptiki napadaj kao jedan od simptoma koji se kasnije vie ne javlja osim ako nastali oiljak i oteenje u kasnijem razdoblju ne uzrokuje javljanje epilepsije. 4. Modani udar esto ima i popratni epileptiki napadaj iji je ishod slian onome kod nagnjeenja mozga. 5. Metaboliki poremeaji mogu uzrokovati pojavu epileptikog napadaja (manjak kalcija i drugih elektrolita, niska razina eera, teka stanja kod oteenja bubrega i jetre).

11.

to je elektroencefalografija
i kakva je njezina uloga u epileptologiji?
Elektroencefalografsko snimanje mozga nam donosi zapis kojega zovemo elektroencefalogram (EEG). Snimaju se normalni i abnormalni elektrini potencijali kore mozga. Najvanija je laboratorijska metoda pretrage u epileptologiji, ali je vana i u dijagnostici brojnih drugih bolesti, te u analizi poremeaja spavanja. EEG je bezbolna, jednostavna i jeftina metoda pretrage. U epileptologiji je vana kao potvrda dijagnoze epilepsije i za odreivanje oblika epileptikog napadaja odnosno epilepsije. Krivo je miljenje esto prisutno u pacijenata da se s EEG pretragom mogu uspjeno dijagnosticirati ili iskljuiti sva bolesna stanja mozga. Nedostaci EEG-a su u injenici da su granice normalnog i abnormalnog vrlo iroke osobito u djece to predstavlja tekoe u interpretaciji, te da EEG moe biti normalan u bolesnika s epilepsijom, a u razliitim oblicima abnormalan u zdravog ovjeka, osobito djeteta.

10

neurologija psihijatrija

Upravo zbog tekoa u interpretaciji, esto dolazi do krivih procjena nalaza te do brige pacijenta o zdravlju koje on procjenjuje kroz takav nalaz. Otvara se problem kojega mi zovemo problem abnormalnog EEG-a. On je vrlo sloen i treba biti predmet prosuivanja iskusnog elektroencefalografiara. Velika je pogreka neopreznom interpretacijom olako postaviti dijagnozu epilepsije ili optereivati roditelje iznosei im sve teoretske mogunosti koje mogu pratiti takve abnormalnosti. ak i onda kada je EEG jasno abnormalan, a pacijent nema kliniku sliku s napadajima, potrebno je u naelu rukovoditi se klinikim simptomima.

12. Kako se dijagnosticira epilepsija?

Za postavljanje dijagnoze epilepsije nuno je uiniti: 1. uzeti detaljnu anamnezu: saznati postoje li sline bolesti u obitelji; ispitati koje je bolesti do napadaja osoba preboljela i je li imala traumu glave; dobiti to vie podataka o samom napadaju i okolnostima u kojima je napadaj poeo (opis svega to je prethodilo napadaju te to se u napadaju dogaalo: Kada je vremenski napadaj zapoeo - u koje doba dana? Koliko je trajao? Kako je dijete izgledalo poslije napadaja, tj. je li bilo umorno, pospano, je li zaspalo, je li imalo jau glavobolju i je li popratno povratilo?); 2. napraviti detaljan kliniki neuroloki pregled; 3. uiniti elektroencefalografsko snimanje - EEG. U nekim sluajevima trebat e uiniti i dodatne dijagnostike pretrage - slikovni prikaz sredinjeg ivanog sustava (CT - kompjutorska tomografija mozga, MR - magnetska rezonancija mozga), laboratorijske biokemijske pretrage te pretrage likvora po potrebi. Anamneza (povijest bolesti, opis napadaja) koja daje odgovor o vrsti napadaja, i EEG kojim se utvruje postojanje mjesta odnosno ishodita abnormalne modane aktivnosti, najvaniji su za utvrivanje postojanja epilepsije i njezine klasifikacije.

13.

Kako se lijei epilepsija?

Imajui na umu da epileptiki napadaji manje-vie oteuju mozak, od ivotnoga je znaenja lijeiti bolest od njezinoga poetka. U napadaju, osim toga, moe doi i do ozljede prilikom pada, ozljeda pri sudjelovanju u prometu, do utapanja i slino. Lijeenje zapoinje nakon obrade od strane lijenika primarne zatite te lijenika specijalista neurologa ili
11

neuropedijatra epileptologa. Lijeenje se sastoji od primjene odgovarajuih lijekova, a vrlo rijetko i primjene odgovarajuih kirurkih zahvata. Potrebna je i pomo psihologa i psihijatra. U zadnje vrijeme se esto spominju tzv. ne-farmakoloke konzervativne intervencije. One su vaan dio terapije u sluajevima fotosenzitivnih epilepsija i refleksnih epilepsija (izbjegavanje svjetlosnih imbenika) i u onim sluajevima kada osobe ne ele uzimati lijekove ili se protive operaciji. Lijenik, po mogunosti specijalist, propisuje odgovarajui lijek obino nakon to su ve uslijedila 2 napadaja. U izvanrednim sluajevima moe se lijek propisati ve i nakon prvog napadaja, npr. ako u EEG-u postoje izrazite promjene. Vrste lijeenja ovisit e o tipu napadaja i o rezultatu obrade. Potrebne su redovite lijenike kontrole, jer se nerijetko dogaa da se nakon izvjesnog vremena mora lijek promijeniti. Oboljeli od epilepsije treba biti upoznat sa injenicom da se u 70% sluajeva postie potpuna kontrola napadaja. Uspjeh izostaje najee ako se lijekovi ne uzimaju ili ako se ne konzumiraju na nain koji je odreen.

14.

Mogu li svi lijenici lijeiti

oboljele od epilepsije?
Lijeenje oboljelih od epilepsije, najeeg neurolokog poremeaja, veoma je kompleksno i zahtijeva suradnju vie lijenika. Unato postignutim visokim standardima u dijagnostici, medikamentoznom i kirurkom lijeenju epilepsije, uspjeh lijeenja nerijetko nije savren jer izostane upravo suradnja pojedinih specijalista. Prema preporukama ILAE (Internacionalna liga za borbu protiv epilepsije) dominantnu ulogu u lijeenju ovih bolesnika trebaju imati epileptolozi za djecu i odrasle, koji svojim iskustvom i znanjem o najsuvremenijim dostignuima na tom podruju mogu najbolje pomoi osobama s epileptikim manifestacijama. Epileptologija naalost i u mnogim razvijenim zemljama jo uvijek nije dovoljno prepoznatljiva. S epileptolozima moraju usko suraivati obiteljski lijenici, pedijatri, neurolozi, ginekolozi, kliniki psiholozi, neurokirurzi, socijalni radnici i razni terapeuti u rjeavanju niza problema kao to su hitna stanja u kojima je bolesnik s napadajima ivotno ugroen (status epileptikus), pitanje zaea, trudnoe, dojenja, profesionalne orijentacije, psihikih smetnji, drutvene izolacije i stigmatizacije. Lijeenje bolesnika sa epilepsijom je dostiglo najviu toku u smislu individualnog pristupa svakom bolesniku, s posebnom panjom na kognitivne (spoznajne) funkcije, a sve u cilju poboljanja kvalitete ivota.

12

neurologija psihijatrija

15. to uiniti ako zaboravim

popiti lijek?
U kolske djece, ali i u odraslih, osobito zaposlenih osoba, moe se dogoditi da zaborave popiti lijek. To esto dovodi do pojave anksioznosti (straha), pogotovo ako se pacijent tono ne sjea je li uzeo lijek ili ne. Jedna izostavljena, zaboravljena doza lijeka u veini sluajeva nee provocirati napadaj niti poremetiti uobiajeni, potrebni nivo lijeka u krvi (tzv. steady state). Ako je doza lijeka zaboravljena, a to je uoeno kratko vrijeme nakon uobiajenog uzimanja lijeka, dobro je da se lijek popije. Ako ne, neka se uzme sljedea doza kao to je predvieno. Preporua se uvati dnevne doze lijeka ili lijekova u kutijici s pretincima (razdjeljivau, dispenzeru lijekova) za jutro, podne i veer, i tako izbjei zaborave u uzimanju lijeka.

16.

Mogu li s lijekovima za
epilepsiju koristiti i druge lijekove?

Svatko se nae u situaciji da mora u isto vrijeme uzimati lijekove potrebne za lijeenje razliitih simultanih bolesnih stanja. Mnogi lijekovi utjeu ili su pod utjecajem antiepileptika. Za takvo kombinirano uzimanje lijekova mora se konzultirati nadlenoga lijenika primarne zatite ili odgovarajueg specijalista. Ovo se naroito odnosi na onu populaciju koja boluje od nekih kroninih bolesti, kada se lijekovi moraju uzimati kroz dui vremenski period, kao npr. u sranih bolesnika ili bolesnika s povienim krvnim tlakom, pa reumatolokih bolesnika itd. To se posebno odnosi na populaciju poodmakle ivotne dobi koja troi razne vrste lijekova. Primjerice, neka sredstva protiv boli (analgetici) mogu izazvati povienje koncentracije antiepileptika u krvi i time proizvesti nuspojave. Nasuprot tome postoji mogunost da doe i do pada koncentracije lijeka u krvi to moe izazvati i epileptiki napadaj. Poznato je da neki antiepileptici mogu smanjiti djelotvornost drugih lijekova, pa tako i kontracepcijskih sredstava (antibaby pilula). Navodi se da uobiajena doza estrogena nije u tim sluajevima dovoljna te da se doza mora povisiti. Stoga je prije uzimanja takvih lijekova potrebno savjetovati se i s ginekologom.

13

17.

Kakve su nuspojave
antiepileptikih lijekova?
Kao i svi drugi uinkoviti lijekovi, i lijekovi koji se koriste protiv epilepsije mogu u odreenim okolnostima imati neka nepoeljna djelovanja koja se obino nazivaju nuspojavama lijeka. Najee se radi o pojavama koje su bezazlene i koje se ispravnom primjenom lijeka mogu i trebaju otkloniti. Tu je vana dobra komunikacija s lijenikom kojemu treba izloiti sve potekoe koje se javljaju tijekom terapije. Dobro je da osoba koja uzima lijek, ili njezin roditelj ako se radi o djetetu, pomno proui odlomak o nuspojavama koji se nalazi u uputi lijeka gdje e nai popis najvanijih nuspojava koje se mogu pojaviti za vrijeme lijeenja. Nuspojave se mogu naelno svrstati u dvije skupine: 1.) nuspojave ovisne o dozi lijeka, 2.) nuspojave koje nisu ovisne o dozi. Neeljena djelovanja lijeka iz prve od navedenih skupina obino se javljaju u poetku lijeenja ili ako su propisane doze lijeka vrlo visoke. Primjer za to je osjeaj umora ili pospanosti koji se javlja pri uvoenju lijekova koji imaju sedativnu komponentu. Kada se pojave takvi simptomi, lijenik obino nee povisivati dozu lijeka dok se ti simptomi ne povuku ili e moda preporuiti smanjenje dnevne doze. Nuspojave koje nisu ovisne o dozi lijeka nisu este, a ako se jave, to je obino u prvih 6 mjeseci terapije. One su izraz individualne preosjetljivosti i zbog toga ih je obino nemogue predvidjeti. Primjeri takvih nuspojava su osipi, tei poremeaji u krvnoj slici i oteenje jetrene funkcije. U tim sluajevima u pravilu nee biti dovoljno smanjiti dozu ve treba potpuno prekinuti uzimanje dotinog lijeka. Lijenik e tada propisati antiepileptik koji je kemijski potpuno drugaijeg sastava. Postoje i nuspojave antiepileptika koje se javljaju tek nakon dugotrajne primjene. Tako, naprimjer, neki antiepileptici mogu dovesti do poremeaja metabolizma D-vitamina i kalcija, a to moe imati negativan utjecaj na razvoj i odravanje kotane mase. I u takvom e sluaju biti potrebna konzultacija s lijenikom koji e savjetovati tjelesnu aktivnost i odreene dijetalne mjere, a u rijetkim sluajevima i vitaminske preparate.

14

neurologija psihijatrija

18.

Moe li se (kada i kako)

prekinuti lijeenje?

Ako pojedinac nije imao napadaje dvije ili vie godina, lijenik moe sugerirati postupno smanjivanje doze lijeka uz praenje klinikoga stanja i EEG-a da bi utvrdio je li lijeenje antiepilepticima jo potrebno. Izneseno je orijentacijsko stajalite. Odluka je ovisna o brojnim imbenicima, a jedan od najvanijih je oblik epilepsije od kojeg osoba boluje. Ovo ukidanje lijeka mora biti vrlo polagano i oprezno. Treba uzeti u obzir razne pojave koje nastaju nakon prekida lijeenja. esto ovisi o oboljelom od epilepsije hoe li se odluiti definitivno prekinuti terapiju ili ostati, radi sigurnosti, i dalje na minimalnim dozama antiepileptika i tako smanjiti mogunost eventualnih komplikacija. Ako se napadaji ponovno jave, lijeenje se nastavlja s istim antiepileptikom pri emu treba voditi rauna o injenici da iz stanovitih, jo uvijek ne posve objanjenih i definiranih razloga, isti lijek moe pri ponovljenoj primjeni biti manje djelotvoran nego ranije.

19.

Moe li se epilepsija
izlijeiti?

Epilepsija je jedan od najuestalijih poremeaja mozga. Prema svjetskim statistikim podacima, oko 40 milijuna ljudi ima epilepsiju (na Europu otpada 6 milijuna), od kojih 32 milijuna nisu lijeeni. Potrebno je i dalje provoditi specijalistike kontrole uz EEG snimanje, po mogunosti uz izvoenje i provokativnih metoda (nespavanje i eventualno cjelonono snimanje analizom spavanja). Preporua se redovito spavanje ustaljenog ritma, izuzee od rada u smjenama, osobito nonog rada, izbjegavanja alkohola i svih ostalih provokativnih imbenika, naroito raznih vrsta svjetlosnih podraaja kod osoba osjetljivih na svjetlosne stimulacije (o emu je sigurno upuen oboljeli od epilepsije!). Svaka nova pojava koja izaziva sumnju u povratak smetnji iziskuje ponovni kontakt s dosadanjim ordinarijusom, tj. s lijenikom koji je ranije odredio terapiju.

15

20.

to sve moe izazvati

napadaje i kako ih izbjei?
Poznato je da postoje tzv. fotosenzitivni provokativni imbenici koji mogu izazvati epileptike napadaje. Zato u tim sluajevima govorimo o fotosenzitivnoj epilepsiji. Najee su to svjetlosni podraaji bilo koje vrste ili pojedinani i izmjenini bljeskovi (obino oko 30-50 bljeskova u sekundi), zatim razni geometrijski oblici i sl. Obino se fotosenzitivna epilepsija javlja u djece i adolescenata, a rjee u odraslih. Daljnji su uzroni izazivai (triggeri) gledanje televizije (naroito tzv. lightshow), ali provokatori mogu biti i kompjutorski ekrani (video-igrice), te vonja kroz drvored ili gledanje kroz prozor jureeg vlaka i sunani odrazi na vodi. U ovim sluajevima pomau polarizirane sunane naoale. Kod gledanja televizije preporua se staviti jedan svjetlosni izvor na televizor ili u okolinu, jer se time smanjuje kontrast na televizoru i okolini. Da bi se smanjio uinak na mozak, dovoljno je pokriti jedno oko (monokularno gledanje) ili pri gledanju initi krae stanke. Bljeskanje svjetla u diskotekama moe takoer uzrokovati napadaje pa u pojedinim zemljama postoje propisi o uestalosti bljeskova u jedinici vremena da bi se izbjegle spomenute pojave.

21.

Kakav je odnos spavanja

i epilepsije?
Epileptiki se napadaji mogu javiti u budnosti i/ili tijekom spavanja. esto se govori o nonim napadajima to je pogreno jer se radi o napadajima koji se javljaju tijekom spavanja, bilo nonom ili dnevnom, naroito tijekom poslijepodnevne relaksacije. Napadaji se mogu javiti u pospanosti ili u bilo kojem stadiju spavanja (preteno povrnim stadijima spavanja ili tijekom prijelaza iz jednoga stadija u drugi), a isto tako i prilikom buenja. U mnogih osoba oboljelih od epilepsije mogu cjelononi gubitak spavanja, uestalo kasno lijeganje ili openiti manjak spavanja biti rizini imbenici za pojavu napadaja. To opravdava i razlog zato se esto zahtijeva EEG snimanje nakon djelomino ili potpuno neprospavane noi. Nespavanje odnosno deprivacija spavanja poveava mogunost pojava EEG abnormalnosti na snimci. Pretjerana dnevna pospanost nije vezana uz samu bolest. Umor i pospanost esto su vezani uz terapiju antiepilepticima, pa se o tome treba posavjetovati s lijenicima.

16

neurologija psihijatrija

Treba spomenuti da napadaji u spavanju vrlo rijetko prelaze u napadaje u budnosti, u tzv. mijeanu formu epilepsije. Pojava napadaja samo u spavanju predstavlja olakavajuu okolnost pri zaposlenju i dobivanju vozake dozvole. Ne smije se zaboraviti da se tijekom spavanja mogu dogaati i druge klinike forme kao npr. noni strah, more, enureze i slino, to ne predstavlja epileptike manifestacije. No, o tome se treba savjetovati s lijenikom specijalistom koji e donijeti konanu odluku o dijagnozi i potrebi eventualnoga lijeenja.

22. Kako voditi normalan ivot

ako se napadaji mogu pojaviti u bilo koje vrijeme?
Tono je da se napadaji mogu pojaviti u bilo koje vrijeme i bez jasnog povoda. Meutim, kod mnogih osoba napadaji se javljaju u odreeno vrijeme 24-satnog ciklusa, ili su pak provocirani nekim faktorima koji pridonose izbijanju napadaja. Stoga je potrebno uoiti koje su situacije prethodile napadajima i mogu li s njima biti u uzronoj vezi. Na taj nain napadaji vie ne bi bili potpuno nepredvidivi, a otvara se i mogunost njihova spreavanja. Najvaniji nespecifini imbenici koji mogu provocirati napadaje su sljedei: neredovito uzimanje lijeka, nedostatno spavanje, konzumiranje prevelikih koliina alkoholnih pia, te vei fiziki ili psihiki stres. U nekih ena hormonalne promjene tijekom menstrualnog ciklusa takoer mogu biti u vezi s pojavom napadaja. Postoje i specifini provokativni faktori koji igraju ulogu samo u nekih osoba. Najbolje je poznat utjecaj bljeskajue svjetlosti koji moe doi do izraaja pri gledanju televizije, u disko klubovima ili slinim situacijama. Uoeno je da i neke vrste hrane ili pia kod posebno osjetljivih osoba mogu pridonijeti izbijanju napadaja.

23. Mogu li djeca s epilepsijom

pohaati redovne vrtie i kole?
Veina (oko 90%) djece s epilepsijom polazi redovnu kolu, mogu biti ukljuena u vrti, odnosno "malu" kolu. Preporua se upoznati struno osoblje s boleu djeteta, kako bi u sluaju javljanja smetnji svrsishodno postupili. Manji broj djece i adolescenata (oko 10%) koji uz epilepsiju imaju i dodatne neurorazvojne potekoe (psihine, motorne, senzorne) pohaa kolu s individualnim pristupom, prilagoenim programom ili su ukljueni u centar za odgoj i obrazovanje gdje se provodi sveobuhvatna edukacija djece s posebnim potrebama.

17

24. Uzrokuje li epilepsija smetnje

u ponaanju i emocionalnu nestabilnost djeteta?
Smetnje ponaanja (hiperaktivno ponaanje, smanjena mogunost zadravanja panje s posljedinom nezainteresiranou za ponuene sadraje, emocionalna nestabilnost) su esto uoene u djece i adolescenata s epilepsijom (u oko 30% djece kod kojih epilepsija nije udruena s organskim oteenjem mozga). Uzroni initelji su mnogostruki: ponavljani epileptiki napadaji, neadekvatni izbor antiepileptikih lijekova, patoloka izbijanja u elektroencefalogramu uz psiho-socijalne imbenike kao to su saznanje o kroninoj bolesti mozga, hiperprotektivni stav roditelja i nastavnika, oteana sposobnost socijalizacije u drutvu vrnjaka.

25. Pogorava li se tijek bolesti

starenjem?
Niti u spontanom tijeku, to znai niti ne lijeena epilepsija se ne pogorava starenjem, naprotiv, ona slabi zbog opadanja ope reaktibilnosti mozga, podraljivosti njegovih stanica. Meutim, u starosti je pojava novih epilepsija vea jer su i oteenja mozga brojnija. No loe posljedice ovih oteenja (na krvnim ilama mozga ili oteenja zbog propadanja modanih stanica), zbog opeg smanjenja podraljivosti, takoer ne rezultiraju estim napadajima.

26.

Uzrokuje li epilepsija
smanjenje mentalnih sposobnosti?
Teki oblici konvulzivnih epilepsija i psihomotorne epilepsije kojima je arite u eonom ili sljepoonom modanom renju, ukoliko nisu odgovarajue lijeene ili su tijekom godina pokazale tvrdokornost prema lijeenju, mogu uvjetovati smanjenje mentalnih sposobnosti i promjene karaktera osobe, a u relativno manjem broju sluajeva mogu prouzroiti i pravi duevni poremeaj. Slabljenje intelektualnih sposobnosti i usporenje psihomotornih reakcija moe prouzroiti i dugotrajno lijeenje veim koliinama istih barbituratnih lijekova i nekih drugih antiepileptika. Dobro kontrolirana epilepsija, ukoliko nije posljedica neke druge bolesti mozga, ne mora i veinom ni ne ostavlja zamjetne posljedice na intelektualne sposobnosti i ope duevno stanje. Ovdje moemo ponoviti da je ne mali broj nadarenih osoba bolovao ili boluje od epilepsije.

18

neurologija psihijatrija

27. Mogu li osobe s epilepsijom

uivati alkoholna pia, duhan i droge?
Neosporno je da konzumiranje prevelikih koliina alkoholnih pia moe dovesti do izbijanja napadaja. Osobito je kritino razdoblje kada dolazi do naglog pada koncentracije alkohola u krvi, vie sati nakon konzumiranja. Jo vei rizik postoji u osoba ovisnih o alkoholu, i to osobito prvih nekoliko dana apstinencije. to se tie konzumiranja malih koliina alkoholnih pia, kao to je na primjer aa vina ili odgovarajua doza drugog pia, nije vjerojatno da e to dovesti do napadaja. Iznimku predstavljaju osobe posebno osjetljive na alkohol, ali one su vrlo rijetke. Meutim, potrebno je uzeti u obzir da i manja koliina alkohola moe pojaati sedativno djelovanje nekih antiepileptika, osobito ako su doze lijeka relativno visoke. to se tie puenja, nema izravnih dokaza da ono izaziva epileptike napadaje, osim ako se ne radi o pravom trovanju nikotinom. Meutim, moe se rei da puenje kao uzrok mnogih drugih bolesti na indirektan nain nepovoljno djeluje i na epilepsiju. Uzimanje droga kao to su kokain, amfetamini, LSD, crack ili slinih tvari, moe dovesti do napadaja i kod osoba koje nemaju epilepsiju, pa se moe rei da su te droge i medicinski najstroe zabranjene.

28. Mogu li osobe s epilepsijom

Postoje velike razlike u shvaanju i praksi seksualnosti kod pojedinih osoba kao i kod razliitih sociokulturnih zajednica. Ipak se vrlo openito moe rei da osobe s epilepsijom mogu voditi normalan seksualni ivot, u skladu sa svojim uvjerenjima i potrebama. Tekoe koje se ponekad javljaju nisu specifine za epilepsiju i naelno se rjeavaju kao i kod osoba koje nemaju napadaje. U okviru spolnog ivota vrlo je vano imati jasan stav prema moguoj trudnoi i kontracepcijskoj zatiti. Tu treba imati na umu da neki antiepileptici, kao na primjer oni koji sadre barbiturate, karbamezepin i fenitoin, smanjuju djelotvornost kontracepcijskih pilula.

voditi normalan spolni ivot?

19

29. Mogu li osobe s epilepsijom

obavljati sve poslove kao i ostali ljudi?
Kao to je na vie mjesta u ovoj knjiici reeno, postoji puno oblika epilepsija koje se meu sobom jako razlikuju. Te razlike ukljuuju veliki broj detalja: od uzroka, izgleda i lijeenja do prognoze. Jedan od najvanijih detalja koji utjee na mogunost obavljanja posla je stupanj umnog i motornog funkcioniranja osobe kako prije tako i u tijeku same bolesti. Ovisno o obliku epilepsije to funkcioniranje ne mora, ali moe biti povezano s epilepsijom. Tijekom povijesti pokazalo se da epilepsija nije mogla sprijeiti neke od najglasovitijih pojedinaca da u svojem poslu budu najbolji. Tome svjedoe mnogi, a meu najpoznatijima mogu se navesti: Napoleon Bonaparte, Alfred Nobel, Georg F. Hndel, Fjodor M. Dostojevski. Ipak, premda epilepsija ne dovodi do nesposobnosti stjecanja bilo kojeg znanja ili vjetine, prilikom odabira zanimanja nuno je procijeniti rizik negativnih posljedica do kojih bi mogao dovesti epileptiki napadaj za vrijeme obavljanja posla. U tom smislu neophodno je provesti procjenu radne sposobnosti. Meutim, kako u svom apelu Europskom parlamentu 2001. godine navode meunarodne profesionalne i neprofesionalne udruge koje se bave epilepsijom, mjere protiv diskriminacije na radnom mjestu trebale bi biti jedan od prioriteta. U Republici Hrvatskoj postoji niz propisa koji reguliraju pitanje radne sposobnosti za obavljanje pojedinih poslova. Prema miljenju mnogih epileptologa, spomenute propise trebalo bi osuvremeniti i snanije afirmirati individualnu procjenu radne sposobnosti ovisnu o vrsti, uestalosti i teini napadaja.

30. Mogu li se baviti sportom

i kojim?
Bavljenje sportom openito ima vrlo povoljne uinke, a u osoba s epilepsijom uoen je i povoljan utjecaj na uestalost i teinu napadaja. To se tumai utjecajem sporta pri prevladavanju akutnog ili kroninog stresa koji su dobro poznati provokativni faktori za izbijanje napadaja. Osim toga, bavljenje sportom jaa osjeaj samopouzdanja i umanjuje drutvenu izoliranost koja ponekad prati epilepsije. Prilikom odabira sportskih aktivnosti, osim individualnih afiniteta, najvanije je da korist bude vea od potencijalnih rizika. Tu je potrebna individualna procjena, najbolje u suradnji s lijenikom-epileptologom. Svaki sport ima specifine opasnosti koje treba realno sagledati i planirati odgovarajue zatitne mjere. Isto tako je prilikom procjene rizika potrebno uzeti u obzir kolika je vjerojatnost da doe do napadaja.
20

neurologija psihijatrija

Kao uostalom i kod ljudi koji nemaju epilepsiju, najzdravije je rekreativno, ali redovito bavljenje sportom. Mjere opreza mogu se razvrstati u nespecifine (npr. izbjegavanje veih optereenja prilikom visokih temperatura zraka), te specifine za pojedini sport (npr. plivanje uz dobra plivaa koji je upoznat s tehnikom spaavanja).

31.

Mogu li voziti motorna

vozila i bicikl?

Propisi koji reguliraju pitanja vozake sposobnosti osoba s epilepsijom doneseni su ve prije vie od dva desetljea, no jo uvijek su na snazi. Prema njima vozaku dozvolu A i B kategorije osoba s epilepsijom moe dobiti samo ako se napadaji ne pojavljuju dvije godine nakon prestanka uzimanja terapije. U gotovo svim razvijenim zemljama Zapada propisi su znatno liberalniji, osobito kada je rije o uzimanju antiepileptikih lijekova. Na posljednja dva hrvatska simpozija o epilepsijama posebna pozornost dana je upravo ovim pitanjima te je izraen prijedlog osuvremenjenih propisa. Namjera je novih propisa, a ije se konano usvajanje oekuje, da se to veem broju osoba s epilepsijom omogui dobivanje vozake dozvole, a da se istovremeno to uinkovitije iz prometa iskljue svi oni koji bi svojim sudjelovanjem u prometu ugroavali opu i vlastitu sigurnost. to se tie vonje biciklom, stanje je vrlo slino kao kod vonje motornim vozilima. Procjena opasnosti je individualna i to je pitanje najbolje raspraviti prilikom redovite kontrole kod specijalista epileptologa. Tko se odlui za vonju biciklom, trebao bi imati zatitu za glavu koja se, uostalom, preporua i osobama koje nemaju epilepsiju. Ako se radi samo o rekreativnoj vonji biciklom, svakako se preporua vonja po putevima bez motornih vozila ili na obiljeenim biciklistikim stazama.

32. Mogu li oboljeli od epilepsije

imati djecu?
Unato injenici da ene ine gotovo 50% oboljelih od epilepsije, tek se tijekom posljednja dva desetljea posveuje vea panja problemima i specifinim imbenicima koji se javljaju u ena koje imaju napadaje. U prolosti se enama s epilepsijom nije preporualo, ak se i branilo, imati djecu. U nekim sluajevima se vrila sterilizacija ene koja je imala napadaje u cilju prevencije trudnoe. Meutim, tijekom posljednjih desetljea mijenja se javno miljenje, a i zdravstvena edukacija zajednice je bolja tako da te okrutne i neprimjerene odluke prestaju biti realnost.
21

Naalost, ene i njihove obitelji jo uvijek ne prepoznaju specifine probleme koji nastaju kao posljedica epileptikih napadaja, odnosno ne uoavaju koliko epilepsija ima irok i intenzivan utjecaj na enino zdravlje od puberteta, menarhe, menstruacije, u pitanju trudnoe i samog poroda, i na koncu utjecaj lijekova na dijete koje e roditi. Iako u vie od 90% sluajeva ene s epilepsijom rode zdravo dijete, openito imaju te osobe manje djece. Samo djelomino je razlog tome osobna odluka bolesnice, jer istraivanja dokazuju da ene s epilepsijom imaju ee nepravilnosti menstrualnog ciklusa i druge ginekoloke probleme koji mogu interferirati s fertilitetom.

33. Lijeenje tijekom trudnoe,

poroda i dojenja

Iako veina ena s epilepsijom ima normalan tijek trudnoe, fizioloki normalan porod i nepromijenjenu uestalost napadaja u graviditetu, takve se trudnoe smatraju visoko rizinima i zahtijevaju budnu kontrolu epileptologa i opstetriara. Naalost, mnoge ene jo uvijek u ranom stadiju trudnoe uzimaju antiepileptike u raznim kombinacijama (politerapija) i lijekove starije generacije, to znatno poveava rizik da rode malformirano dijete. Preporuka je da se u svakom sluaju trudnoa planira i zadaa je neurologa, epileptologa i ginekologa da timski rade u cilju edukacije mladih osoba koje planiraju trudnou. Bitno je revidirati dijagnozu epilepsije i prilagoditi terapiju takvoj odluci, te primijeniti antiepileptik s najmanje dokazanim teratogenim svojstvima. Osim toga, neophodno je prije samog zaea zapoeti s terapijom folne kiseline u dogovoru s lijenikom kako bi se tijekom prvih tjedana trudnoe umanjio tetni uinak antiepileptika. Naime, poznato je da je uestalost kongenitalnih anomalija u zdravoj populaciji roditelja od 2-4%, a u majki koje boluju od epilepsije dvostruko vei (4-8%). Preporuka je da se tijekom posljednjih mjesec dana trudnoe majci daje i vitamin K (20 mg) radi prevencije hemoragijske bolesti u djeteta. Epilepsija moe zapoeti tijekom trudnoe, to zahtijeva detaljnu neuroloku obradu u cilju otkrivanja etiolokog supstrata napadaja (iskljuenje tumora mozga, krvarenja, kongenitalne anomalije mozga). Otkrie magnetske rezonancije veliki je doprinos u obradi takvih bolesnica. U malom broju poroda javlja se napadaj za vrijeme samog poroda i unutar 24 sata nakon poroda, to je 9 puta ee od mogueg napadaja tijekom preostalog dijela trudnoe. Terapija antiepileptikom mora se provoditi redovito tijekom poroda, jer bi izostavljanje i samo jedne doze lijeka moglo provocirati napadaj, to bi dodatno otealo sam poroaj.
22

neurologija psihijatrija

Koliina lijeka u majinom mlijeku znatno je manja od one koja prelazi placentarnim putem u krv djeteta. Meutim, tijekom dojenja lijek se nakuplja jer mehanizmi eliminacije lijeka u novoroeneta nisu jo u cijelosti razvijeni te se mogu oitovati farmakoloki efekti lijeka na dijete. Koncentracija lijeka u majinom mlijeku nije jednaka na poetku dojenja i na kraju, kao ni u lijevoj ili desnoj dojci (ovisno o koliini masnog tkiva dojke).

34. Ima li prehrana utjecaja na

lijeenje epilepsije?
Prehrana kao terapijsko sredstvo u lijeenju epilepsija pokuavala se koristiti ve od 1900. godine (gladovanje, ishrana bez soli i sl.), ali uglavnom bezuspjeno. 1921. godine poela se primjenjivati tzv. ketogena dijeta ija je svrha poveanje iskoritavanja masti, a smanjenje koritenja ugljikohidrata i bjelanevina. U nekim je oblicima ta dijeta pokazala povoljno djelovanje, ali ipak je struno miljenje da, osim u iznimnim sluajevima, takvo lijeenje nema dugotrajnog uinka te da ga je izuzetno teko provoditi ak i u bolnici.

35.

Alternativne metode
lijeenja

Statistike kau da izmeu 70 i 80% osoba dobro reagiraju na lijekove. Meutim, kod nekih je osoba teko postii ivot bez napadaja pa one uz terapiju lijekovima koriste i alternativne metode lijeenja (npr. jogu, meditaciju, aromaterapiju i sl). Izuzetno je vano da se prije odluke o primjenjivanju bilo kakve alternativne metode lijeenja savjetujete sa svojim lijenikom i da ni u kom sluaju ne prestanete uzimati svoje lijekove samoinicijativno.

23

Prva pomo u epileptikom napadaju

Premda veina epileptikih napadaja tei samoogranienju, te se bez posebnog lijeenja spontano zavrava, epileptiki napadaj u osobe koja inae ne boluje od epilepsije moe biti znak ozbiljne bolesti. Prikladna pomo osobi koja je doivjela epileptiki napadaj prvenstveno ovisi o vrsti napadaja, a zatim o duljini trajanja pojedinog napadaja. Bolesniku koji je doivio veliki kloniko-toniki napadaj (grand mal) nerijetko je potrebna odreena pomo, dok veina drugih vidova epileptikih napadaja obino ne zahtijevaju nikakvu posebnu intervenciju - osim u sluaju produljenog trajanja pojedinog napadaja. Stoga je u izvjesnim situacijama neophodno zatraiti strunu medicinsku pomo.

Kada je hitno potrebno potraiti lijeniku pomo:

ukoliko se napadaj dogodio u moru, bazenu i slinim okolnostima; ukoliko postoji opravdana sumnja da osoba inae ne boluje od epilepsije; ukoliko ne postoji pouzdano saznanje da je rije o epileptikom napadaju; ukoliko je oporavak svijesti nakon napadaja iznimno spor; ukoliko se napadaj dogodio u trudnice ili u dijabetiara; ukoliko bolesnik iskazuje smetnje pri disanju; ukoliko je tijekom napadaja dolo do fizikog ozljeivanja bolesnika; ukoliko napadaj traje dulje od 5 minuta; ukoliko se drugi napadaj javio neposredno nakon to je prvi zavrio; ukoliko bolesnik ne dolazi k svijesti i nakon prestanka konvulzija.

Situacije kada hitna lijenika pomo nije potrebna:

ukoliko napadaj prolazi unutar 5 minuta; ukoliko bolesnik dolazi k svijesti bez novih napadaja; ukoliko se bolesnik nije ozlijedio tijekom napadaja.

24

neurologija psihijatrija

Prva pomo u velikom epileptikom (grand mal) napadaju:

ukloniti iz blizine bolesnika sve predmete koji bi ga mogli ozlijediti u tijeku napadaja; postaviti neki mekan i ravan predmet pod glavu bolesnika (jastuk, torbu, prikladno savijen odjevni predmet); otkopati bolesniku okovratnik koulje, razvezati mu kravatu, eventualno otpustiti remen hlaa; nakon prestanka konvulzija, postaviti bolesnika u tzv. boni poloaj (donja noga ispruena, donja ruka iza tijela); ne postavljati nikakve predmete u usta bolesnika (lica i sl.) u cilju spreavanja zagriza jezika, ne pokuavati silom bolesniku otvoriti usta; ne davati bolesniku nikakvu tekuinu na usta u tijeku napadaja - sve do potpunog povratka svijesti; nije uputno drati bolesnika tijekom konvulzija, niti pokuavati fiziki zaustaviti greve; potraiti u bolesnikovoj odjei dokument o moguoj bolesti (u nekim zemljama postoje identifikacijske karte ili narukvice za bolesnike s epilepsijom); provjeriti tono vrijeme poetka napadaja - radi orijentacije o duljini njegova trajanja; uvijek priekati na mjestu dogaaja da bolesnik doe k svijesti; ponuditi mu pomo ili - shodno potrebi - pozvati strunu medicinsku pomo.

Prva pomo u posebnim okolnostima

Napadaj u vodi ili moru
Ukoliko se napadaj dogodio u moru ili bazenu, bolesnika treba pridravati tako da mu glava bude stalno iznad vode. Potrebno ga je to prije iznijeti iz vode, odravajui i dalje glavu u reenom poloaju. Nakon to je bolesnik iznesen iz vode (mora), potrebno ga je pregledati, te - ukoliko ne die - odmah zapoeti s oivljavanjem (umjetno disanje, masaa srca). Meutim, bez obzira na dobro stanje bolesnika, osobu koja je imala napadaj u tim okolnostima potrebno je naknadno uputiti u najbliu medicinsku ustanovu radi detaljnijeg pregleda, jer uvijek postoji mogunost aspiracije tekuine u tijeku napadaja.
25

Napadaj u avionu, vlaku ili autobusu

U sluaju napadaja potrebno je osloboditi susjedna sjedala te poloiti bolesnika u boni poloaj. Pri tome je potrebno omoguiti nesmetano disanje bolesnika. Ukoliko su sjedala pokretna (avion), sjedalo se postavlja u poloaj leaja, a nakon prolaska tonike faze (ukoenosti), bolesnika se okree u jednu stranu kako bi se omoguilo nesmetano disanje. Potrebno je postaviti jastuke, prekrivae ili dijelove odjee na tvrde povrine u neposrednoj blizini kako se bolesnik ne bi ozlijedio u tijeku napadaja.

Savjeti
Iako postoji vie tipova epileptikih napadaja, neke injenice su im zajednike: NAPADAJI NE TRAJU DUGO. Trajanje veine napadaja je 1-2 minute, iako veina ljudi osjea zbunjenost i potrebno je neko vrijeme da se potpuno oporave. NAPADAJI SPONTANO PROLAZE. Osim u rijetkim sluajevima, mozak ima svoj nain da sigurno zavri zapoeti napadaj. VI NE MOETE ZAUSTAVITI NAPADAJ. U hitnim sluajevima lijenici mogu lijekovima zaustaviti dugotrajne napadaje. U ostalim sluajevima, osoba treba priekati da napadaj spontano proe. LJUDI NE OSJEAJU BOL ZA VRIJEME TRAJANJA NAPADAJA, iako nakon napadaja mogu osjeati bol NAPADAJI OBINO NE UGROAVAJU IVOT OSOBA S EPILEPSIJOM, iako u starijih osoba dodatan napor za srce, mogunost ozljede i smanjeni unos kisika mogu poveati rizik. NAPADAJI NISU OPASNI ZA OSTALE LJUDE. Iako ponekad za vrijeme napadaja osobe djeluju ljutito ili uplaeno, njihovi pokreti ne ugroavaju sigurnost ljudi u njihovoj blizini.

26

neurologija psihijatrija

A.

Kako si mogu sam pomoi?

Za veinu osoba epileptiki napadaj se moe naslutiti prema nekim specifinim vlastitim osjeajima i situacijama. Npr. netko ima napadaj uvijek u snu, netko nedugo nakon buenja ili samo u popodnevnim satima, netko krajem tjedna i sl. Takva saznanja mogu uvelike pomoi u odreivanju naina i stila ivota i rada. Na primjer, u osoba koje imaju none napadaje vrlo je bitno dovoljno spavati i odmarati se. Izbjegavanje stresa, mogunost pronalaenja vlastitog mira i oputajuih hobija (glazba, etnja, vjebe disanja) vrlo su vani faktori u izbjegavanju i kontroliranju napadaja. Djeci tijekom kolskih praznika ili onima kojima je slobodno vrijeme neispunjeno, savjetujemo da se ukljue u grupni rad u svojoj sredini koji ih nee optereivati, a ispunit e njihovo slobodno vrijeme.

B.

Kako ivjeti s epilepsijom?

BUDITE SIGURNI DA SVI LANOVI VAE OBITELJI, PRIJATELJI I POZNANICI ZNAJU KAKO IZGLEDA VA NAPADAJ I KAKO DA VAM POMOGNU ILI POZOVU LIJENIKA. POMOZITE SVOJOJ DJECI (OVISNO O NJIHOVOJ DOBI) DA NAUE TO UINITI AKO MAMA PADNE, TRESE SE I NE MOE SE PROBUDITI? (kako i kome telefonirati, dodati jastuk i sl.) IZBJEGAVAJTE POSTUPKE KOJI MOGU POVEATI RIZIK POJAVE NAPADAJA: ne zaboravite redovito uzeti lijek, dovoljno spavajte, nemojte piti alkoholna pia ili uzimati droge i sl. AKO OSJETITE AURU (upozorenje) PRIJE NAPADAJA, LEZITE NA BOK NA MEKANU POVRINU. AKO IMATE UESTALE NAPADAJE, NOSITE UDOBNU ODJEU I TITNIKE ZA KOLJENA, LAKTOVE I GLAVU, POSEBNO KADA STE SAMI U KUI. KORISTITE MOBILNI TELEFON ZA SLUAJ DA TREBATE POZVATI POMO.

27

Evo nekoliko savjeta koji vam mogu olakati svakodnevne probleme i uiniti ivot ugodnijim. Uvjerite se da su ti savjeti korisni i ljudima koji nemaju napadaje, a koristite ih ovisno o vrsti napadaja i problema koje imate.

U kupaonici:
vrata se otvaraju prema van, nemojte ih zakljuavati (objesite natpis zauzeto); sigurnije je tuiranje nego kupanje u kadi; pjevuite dok se tuirate kako bi ukuani znali da se dobro osjeate; tuirajte se mlakom vodom (izbjegavajte previe toplu vodu); svaki put provjerite je li odvodnja i provjetravanje kupaonice ispravno; bolesnici koji imaju mnogo napadaja trebaju poduzeti dodatne mjere sigurnosti kad se kupaju (posebne podloge, stolice s pojasevima i sl.); izbjegavajte upotrebu elektrinih pomagala (suilo za kosu, elektrini brijai aparat) u kupaonici ili u blizini vode.

U kuhinji:
kad god je mogue, kuhajte i koristite elektrine aparate u prisutnosti ukuana; koristite plastine tanjure, alice i ae; koristite gumene rukavice kada se koristite noem ili perete sue; izbjegavajte estu upotrebu otrih noeva (koristite ve narezanu ili polupripravljenu hranu koliko je god mogue); ako je mogue, koristite mikrovalnu penicu.
28

neurologija psihijatrija

Na poslu:
upoznajte ljude s kojima radite s mogunou pojave Vaeg napadaja i kako Vam tada mogu pomoi (pokaite im gdje stoji Va jastuk i kako da Vas poloe na njega, koga pozvati i sl.); izbjegavajte stres i prekovremeni rad; nosite zatitnu odjeu u skladu s vrstom napadaja i posla koji obavljate; imajte u ormaru rezervnu odjeu kako biste se mogli presvui u sluaju potrebe.

U kui:
presvucite podove i namjetaj mekanim materijalima; obloite otre rubove namjetaja ili nabavite namjetaj zaobljenih uglova; postavite titnike oko mjesta s otvorenim plamenom, grijalica i radijatora; izbjegavajte puenje i paljenje vatre ako ste sami; ne prenosite upaljene svijee i zagrijano posue; izbjegavajte grijalice koje se mogu prevrnuti; posebno oprezno koristite glaalo i ostale elektrine aparate i to one koji imaju automatsko iskapanje; izbjegavajte penjanje na stolicu ili ljestve, posebno ako ste sami u kui.

29

Draga djeco i odrasli, nadamo se da smo Vam ovom brourom pomogli pronai odgovore na barem neka od Vaih pitanja. Kako bismo Vam to bolje i dalje pruali podrku, pozivamo Vas da nam pomognete svojim prijedlozima i komentarima. Je li Vam sadraj ove broure bio dovoljno razumljiv? Ima li jo pitanja na koja biste eljeli dobiti odgovor? Na koji nain elite ubudue dobivati sline informacije? Ostalo...

Vae komentare i prijedloge moete poslati na sljedeu adresu:

PLIVA d.d. Ured za razvoj odnosa s korisnikom Ulica grada Vukovara 49 10000 Zagreb besplatni info telefon: 0800-0222 fax: 01/6111 835 e-mail: epilepsija@plivazdravlje.hr